Rimska vojska

Rimska vojska Kolegij: Pregled antičke povijesti

1. UVOD Zemljopisne su osobitosti učinile Italiju i Rim najvećom silom zapadnog Sredozemlja. Uz izniman geostrateški poloţaj, stanovnicima Apeninskog poluotoka u prilog je išla i blaga klima koja je uvjetovala brzi poljoprivredni razvoj te rudna nalazišta u gorju koja su pogodovala razvoju obrta i trgovine. Razvijena vojna sila, kao posljedica navedenih povoljnih prilika, ključan je element u strelovitom usponu Rima koji je svojom stoljetnom dominacijom oblikovao i utjecao na tijek povijesti Europe pa i šire. Disciplinirane i nadmoćne legije pokorile su gotov sav poznati antički svijet a model rimske vojske kasnije je postao uzor i predmet istraţivanja mnogih. U ovom radu, kroz nekoliko poglavlja posvetit ću se ustroju i odnosima unutar rimske vojske drţeći se kronologije. Zbog širine i kompleksnosti povijesti Rima, navesti ću samo neke pojedince i bitke, no to neće biti središnji problem kojim ću se baviti.

1

2. FAZE RAZVOJA I POČECI RIMSKE VOJSKE Razvoj rimske vojske moguće je podijeliti u tri faze.1 U prvoj fazi vojsku su sačinjavali graĎani dobrovoljci koji za sluţbu nisu bili plaćeni. Vojska tada nije vodila velike ratove već se sve svodilo na sukobe izmeĎu susjednih gradova. Kako se teritorij Rima širio razvijala se i vojska, te tako započinje druga faza. Vojska postaje profesionalna i dobro organizirana a vojna sluţba se plaća. Osnovna vojna jedinica postaje legija a saveznici često pomaţu Rim konjicom i strijelcima. Treću, konačnu fazu razvoja karakterizira uvoĎenje stranih plaćenika u vojnu sluţbu koji ubrzo postaju većina unutar rimske vojske. Tada razlike meĎu vojnicima postaju sve izraţenije zbog kulturoloških i jezičnih barijera. U posljednjoj fazi razvoja oruţanih snaga, vojska se dijeli na kopnenu i morsku tj. mornaricu. Do razvoja oruţanih snaga dolazi u razdoblju izmeĎu 800. i 750. godine prije Krista. U najstarija vremena, kako se pripovijeda, vojska je imala 3000 momaka koji su sačinjavali pješadiju. Tada se vode sukobi sa susjednim gradovima a uzrok im je često kraĎa stoke. Rim je tada bio utvrĎen a vojska bez organizacije, tek predvoĎena ratnim poglavarom, na razini ţeljeznog doba. Nešto kasnije, pod utjecajem Grka pretpostavlja se kako je model falangi bio prisutan i kod Rimljana, a u skladu s tim i oprema vojnika bila je slična onoj hoplitskoj. Oruţje se izraĎivalo od bronce. Rana rimska vojska, za vrijeme etrurskih kraljeva, razlikovala se od one kasnije, carske vojske.

1

http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_ military_structure

2

Rimski vojnici

3. RIM ZA VRIJEME ETRURSKIH KRALJEVA (578. – 510. PR.KR.) Lacij, pokrajinu djelomično prekrivenu močvarama, naseljavalo je juţno od rijeke Tibera, malobrojno italsko pleme Latina. Naselja na sedam breţuljaka iznad rijeke datiraju iz 8. stoljeća prije Krista dok se postanak grada Rima smještava u 6. stoljeće pr. Kr. i pojavu Etruščana na čelu mlade rimske drţave. Prva četvorica kraljeva bili su naizmjenično latinskog i sabinskog podrijetla, dok su posljednja trojica bili Tarkvinijevci – Etruščani. Etruščani su bili kulturno najrazvijeniji narod italskog poluotoka. Ţivjeli su u slobodnim gradovima koji su meĎusobno sklapali labave saveze i povremeno vladali italskim plemenima. Vlast Etruščana proširila se izvan granica Etrurije: kao vješti pomorci ovladali su otokom Korzikom. Osvojili su i pokrajinu Lacij i dali utvrditi grad Rim, te u njemu postavili na vlast kraljeve dinastije Tarkvinijevaca.

Pretposljednjem od sedam kraljeva, Se rviju Tuliju, prema tradiciji se pripisuje reforma društvenog poretka ; plebs je podijeljen na trideset rodova, koji su se nazvali tribus. Svi ljudi sposobni da nose oruţje podijeljeni su prema imovinskom stanju na pet klasa a svaki je rod davao po četiri centurije od kojih su tri bile teško naoruţane (šljem, okrugli štit, koljenice, oklop, mač i koplje) a četvrta samo praćkama. Pješadiju je Tulije podijelio na seniores ( ljude od 47-60 god.) za obranu grada, i iuniores ( ljude od I 7 do 46 god.) za pravu ratnu sluţbu. Značajnu ulogu imale su centurijske skupštine (comitia centuriata), zajedničke za patricije i plebs, u kojima je imovinsko stanje bilo vaţnije od porijekla. GraĎani ispod minimalnog

3

propisanog imovinskog stanja (cenzus) pripadali su klasi proletera. Reforme su Rim ojačale i osigurale mu vodeću ulogu u pokrajini Laciju. 2

Centurijoni

4. VOJSKA U DOBA REPUBLIKE (509. – 27. PR. KR.)

Prema rimskoj predaji, posljednjeg su etrurskog kralja Tarkvinija Oholog, zbog njegove okrutnosti, razbješnjeli graĎani svrgnuli s prijestolja i Rim je tako postao republika (lat. res publica – javna stvar). 4.1. DOBA RANE REPUBLIKE (509. - 217. PR. KR) – USPON RIM. VOJSKE

Kao i do tada, podjela vojnih redova se temeljila na socijalnom statusu, godinama i iskustvu. Mladi i nedokazani muškarci nazivani su hastati i sačinjavali su prve bojne redove. Stariji muškarci sa nešto više vojnog iskustva, principesi, bili su teško naoruţani pješaci. Triarii, veteranske trupe sa najviše iskustva bili su u zadnjim redovima. Svaka legija se sastojala od 1200 hastata, 1200 principesa i 600 triara. Nešto kasnije legiji se pridruţuje i 300 konjanika. Postojala je još jedna dodatna vojna klasa poznata kao accensi, odnosno adscripticii, koja se pridruţivala veteranima a uglavnom su pratili vojskovoĎu. Sačinjavali su je većinom proleteri bez posebne vojne obuke. U vrijeme republike dolazi do formiranja legije, vojne jedinice od tri a poslije šest tisuća vojnika. Manja vojna formacija bila je centurija (stotina) predvoĎena 2

Vojna enciklopedija, 8. svezak (Raketni-Slunj), više autora, izdanje redakcije vojne enciklopedije, Beograd, 1966., 303. stranica

4

centurionom. Ratnoj su se sluţbi za republike, kao i u prvim stoljećima carskoga doba pripuštali isključivo rimski graĎani no bilo je slučajeva da su čak i robovi bili primljeni u vojsku. Od malih riječnih brodića i obalne straţe, za vrijeme republike razvila se moćna mornarica sa preko 400 brodova i više od 100 000 mornara. Upravo je to omogućilo Rimu dominaciju nad Sredozemnim morem. U nedostatku brodograditeljskog iskustva, Rimljani su se u početku koristili savezničkim brodovima no postupno su ovladali vještinom te izgradili vlastitu mornaricu. Izumili su i corvus (gavran), pokretni most koji im je omogućio da spajanjem brodova improviziraju kopnenu bitku. 3

Reljefni prikaz rimske mornarice

4.2 DOBA SREDNJE REPUBLIKE (217. – 107. PR. KR.) – SCIPION AFRIČKI Nakon iscrpljujućeg prvog punskog rata, Rim je kako bi se sukobio sa Hanibalovim četama, morao zanemariti klasne podjele te proletere i robove primiti u vojsku bez obzira na njihov socijalni status i nepoznavanje vojne vještine. Velike promjene u rimskoj vojsci uveo je vojskovoĎa Publije Kornelije, poznatiji kao Scipion Afrički. Sa 25 godina preuzeo je nadzor nad trupama u Hispaniji koje je iscrpljujućim treninzima učinio nepobjedivima. Nakon što je izvršio invaziju na sjevernu Afriku, Scipion se 202. godine prije Krista sukobio sa Hanibalom i u bici kod Zame ga porazio. Ta je bitka od iznimne vaţnosti u rimskoj vojnoj povijesti zato jer su tada prvi put upotrebljeni taktika i manevri na bojištu. Poraz kod Kane 216. godine prije Krista pokazao je svu primitivnost rimskog pristupa bici. Nešto više od deset godina poslije, Scipion se nije oslonio samo na fizičku nadmoć svoje vojske već je i strateški pristupio sukobu sa Hanibalom, te tako 3


5

omogućio Rimu nadmoćno osvajanje cijelog civiliziranog svijeta. Svi ostali rimski vojskovoĎe kasnije su slijedili njegov primjer. 4

Scipion Afrički

4

http://www.ro man-emp ire.net/army/army.ht ml

6

4 faze bitke na Zami 202. godine prije Krista

1. FAZA : Vojske se susreću.

5

- Rims ko pješaštvo nalazilo se u sredini vojne formacije i bilo je podijeljeno u tri reda. Lijevo krilo konjice sačinjavali su ujedninjen i talijanski saveznici a desno Nu mid ijske snage kralja Mazin isa. Hanibal je pješaštvo takoĎer podijelio u tri reda s tim da su se u prvom našli plaćen ici, u drugom vojnici sa feničko-libijskih prostora a u trećem n jegovi najpouzdaniji ljudi i veterani. Na čelu formacije postavio je slonove. S lijeve strane Hanibal je kao i Rimljani raspolagao numidijsko m konjico m a s desne kartaškom.

2. FAZA : Slonovi napadaju. 6 - Bit ka je započela napadom Hanibalovih slonova koji su trebali izazvati konfu ziju i strah meĎu rimskim vojnicima , no Scipion je to predvidio; razdvojio je redove i ostavio tek vojnike tzv. velitese koji su se borili bez odreĎene taktike. Nakon toga je zvuko m truba prestrašio slonove koji su se razbjeţali. Neki su se čak okrenuli i na Hanibalove čete dok su drugi ipak nanijeli znatnu štetu Rimljanima.

5

http://www.ro man-emp ire.net/army/zama.ht ml

6

Isto.

7

3. FAZA : Ri mska konjica i pješaštvo napadaju. 7 Nakon što su se slonovi Kartaţana razbjeţali, rimska je konjica iskoristila neprijateljevu zbunjenost i napala sa boka. Kartaška konjica se razbjeţala a Scipion je i dalje h ladnokrvno kalkulirao o sljedećem potezu. Nakon toga su se sukobili prvi redovi rims kog pješaštva i kartaški plaćen ici. Disciplina Rimljana b ila je odlučujući faktor u srazu ova dva reda i još jednom neuspjehu Hanibalovih vojnika. Drugi red kartaške vojske n ije uspio pruţit i pomoć plaćenicima u p rvom redu pa je u jedno m trenutku čak došlo i do manjih sukoba izmeĎu ta dva reda. Rimska vojska se sve više pribliţavala, no Hanibal je i dalje drţao svoje veterane a drugi red vojske poslao na bokove. Tada su se sukobili prvi rimski redovi i kartaški najiskusniji vojnici koji su slovili za najbolje na svijetu. Rimljan ji su doţivjeli teţak udarac i pretprili su mnogo gubitaka. Ub rzo na bok Scipion šalje i svoje veterane. Bitak je neodlučena.

5.

FAZA : Ri mska konjica opet napada. 8

Scipion i Hanibal su raširili svoje redove i izravno se sukobili. Tada je moćna rimska konjica iskoristila priliku te iznenada napala Kartaţane sa leĎa. Taj potez je odlučilo bit ku jer je u zrokovao ko laps Hanibalovih četa. Rimljani su dobili bit ku i rat.

7


8

Isto.

8

4.3 DOBA KASNE REPUBLIKE (107. – 27. PR. KR.) – VRIJEME REFORMI U 2. stoljeću prije Krista Gaj Marije, inače neplemićkog podrijetla, uz potporu Senata uvodi vojne reforme. Omogućio je bezemljašima i proletarijatu da se prijave u sluţbu zato jer ona postaje plaćena. Siromašne su privukla obećanja zapovjednika o podjeli zemlje i stipendium – redovite plaća. Stoga se vojska dobrovoljaca počela provoditi u profes ionalnu armiju. Vojna sluţba trajala je 16 godina. 9 Marijevim reformama prethodio je tribun Gaj Grahko 123. godine pr. Kr., koji je donio zaključke kako je drţava odgovorna za opremanje legionara a mlaĎi od 17 godina ne smiju biti regrutirani u vojsku. 10 Povjesničar Salustije opisao je rat što su ga Rimljani vodili protiv numidskog kralja Jugurte (111. – 105. god. pr. Kr.). Pobijedio ga je vojskovoĎa Marije, nakon provedene reforme. ''Senat mu se, premda mu je bio protivnikom, nije usuđivao odbiti ni zahtjeva. Uostalom, dopunsku mu je momčad čak i s radošću bio odobrio, jer je smatrao kako ni puku vojništvo nije po volji i kako će Mariju brzo nestati sredstava za rat bilo privrženosti svjetine. No to je bila uzaludna nada; tolika je strast da pođu s Marijem bila obuzela većinu njih. Svatko je u sebi razmišljao kako će se obogatiti plijenom, kako će se kao pobjednik vratiti kući i drugo štošta ovako, a Marije ih je svojim govorom u tome uvelike ohrabrio.

... Marije u međuvremenu stane popisivati vojnike, ne po običaju pređa niti po razredima, nego kako je u koga bila želja, većinu onih po glavi procijenjenih. Jedni su spominjali kako je to učinjeno zbog manjka imućnih, drugi zbog konzulove želje za ulagivanjem puku, stoga što je od te vrste ljudi bio proslavljen i uzveličan, a čovjeku koji teži za moći što je siromašniji to je i prikladniji, jer mu se njegovo vlastito ne čini dragocjenim, budući da nema ništa, a sve što je za plaću – časnim.'' 11

9

http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html

10


11

Gaj Salustije Krisp, Rat s Jugurtom, 83, 86. Preveo Josp Miklić, Matica hrvatska, Zagreb 1998.

9

U doba kasne republike sve značajniju ulogu u rimskoj vojsci dobiva i odred kohorti, sačinjen od 480 pješaka. Sama kohorta je bila podijeljena na šest grupa po 80 ljudi. TakoĎer, javljaju se i izvidnici (exploratores) te špijuni (speculatores) kao posebne vojne jedinice. Nakon što je uspostavljena dominacija nad Mediteranom moćna se rimska mornarica počela okretati ka novim ciljevima; Cezar je poslao brodove do Britanskog otočja i spremao se na invaziju a Pompej se obračunavao sa gusarima. 12

Rimski vojnici u formaciji

12


10

5. CARSKA VOJSKA (27. PR. KR. – 476.) Za vladavine cara Augusta javljaju se pretorijanci, kao elitna carska straţa. Vojska je tada u potpunosti postala profesionalna. Širenjem rimske drţave, sve češće se regrutiraju i stranci te se pretpostavlja se da su za vrijeme Augusta oni sačinjavali 65 posto vojske, dok je za cara Nerona ta brojka opala na nekih 50 posto. Mnogi su stranci sluţili u mornarici pošto Rimljani nikada u potpunosti nisu ovladali pomorskim ratovanjem. Doduše, mornarica se smatrala manje prestiţnom nego kopnena vojska. Svi stranci rimsko drţavljanstvo dobivali su umirovljenjem. 13 U vrijeme cara Hadrijana (117. - 138. g.), broj talijanskih vojnika u rimskoj vojsci pao je na samo 1 posto. To je izravna posljedica uvoĎenja sustava limesa, utvrĎenih vojnih logora duţ granice povezanih cestama i zidom. Pošto je taj sustav zahtijevao stalni boravak uz odreĎeni dio granice, caru se praktičnije činilo da regrutira lokalno stanovništvo nego Rimljane. Tako je opala razina discipline jer su vojnici ţivjeli lagodnijim ţivotom te su boravili u svojim domovima sa obiteljima izvan logora. TakoĎer, u vojnu sluţbu su pristupali i mnogi seljaci koji su branili granice unatoč svojoj inferiornosti prema moćnijim legijama. U to vrijeme dolazi do specijalizacije odreĎenih vojnih odreda, gdje su neki bili predviĎeni za pustinjske bitke a drugi za borbe u planinskim područjima. 14 Vojska je bila i prilično vaţan faktor romanizacije. U svakom je pokoljenju oko 150 000 vojnika je naučilo latinski jezik i dobilo graĎansko pravo. Nakon 25 godina sluţbe, romanizirani vojnik je bio opskrbljen novcem i zemljom. 15 Značajna je i reforma cara Karakale (211. – 217.g.) iz dinastije Severa koji je ediktom dodijelio graĎansko pravo svom slobodnom stanovništvu Carstva, čime je provincijski stanovnik, bez obzira na etničku pripadnost, bio izjednačen s Rimljanima. 16 Rušenjem dinastije Severa nastupila je politička kriza: planuo je graĎanski rat meĎu brojnim provincijskim vojskama odlučnim da na carsko prijestolje postave svoje zapovjednike. Carstvo se gotovo raspalo na provincijske odmetničke drţave. Disciplina u vojsci je oslabila promjenom nacionalne strukture a sve učestalije provale germanskih plemena Franaka, Alamana i Gota ugroţavale su sigurnost Carstva. I sam politički sustav drţave bio je sve

13 14

http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_ military_structure Isto.

16

Povijest svijeta, I. dio ( naslov orig inala: Die Weltgeschichte), urednica: Melita To mašević, tisak: Slobodna Dalmacija, 2005., 272. str.

11

militantniji i autokratskiji. Sve je izraţenija postala i barbarizacija vojske koja će kasnije imati velik utjecaj na razvoj odnosa unutar drţave i pad samog Carstva. 17

6. ŽIVOT U RIMSKOJ VOJSCI Kako se Rim mijenjao tako su i uvjeti za ulazak u vojsku bili drugačiji. U početku su samo zemljoposjednici mogli vršiti vojnu sluţbu te su sami bili odgovorni za svoju opremu. Nakon reformi Gaja Grahka u 2. stoljeću prije Krista, drţava je morala opskrbiti vojnike oruţjem. Kasnije se vojska profesionalizirala a naposljetku su i stranci postali redovni rimski vojnici. Glavni uvjet primanja u vojnu sluţbu postala je tjelesna izdrţljivost zato jer su vojnici bili predviĎeni vršiti duge i naporne marševe. Treninzi su im se sastojali od raznih poligona, trčanja, podizanja kampova, rezanja drva, plivanja, mačevanja i bacanja koplja. Svaki je vojnik mjesečno morao pretrčati barem 29 kilometara noseći opremu tešku gotovo 30 kilograma. Treninzi su počinjali u 6 ujutro i trajali do ponoći, i tako dva dana za redom. Vojnici su takoĎer bili podučavani taktičkim manevrima što je zahtjevalo iznimnu disciplinu, jer se od njih očekivalo da se bore kao kolektiv a ne pojedinačno. Osim toga, vrlo vaţna je bila i poduka o rukovanju oruţjem – u početku su vojnici bili trenirani da zadaju jednostavne ali smrtonosne udarce bez puno pokreta, dok se barbarizacijom vojske to mijenja i sve već broj stranaca gotovo divljački rukuje mačevima. Poznata tehnika obrane koju su vojnici morali savladati bio je tzv. testudo, kada su štitovima formirali polukrug i štitili jedni druge. Najdarovitiji vojnici bili su podučavani za časnike i inţinjere čije je specijalnost bila izgradnja utvrda, mostova, cesta, golemih rampi ili pak katapulta. Kako bi konačno bio primljen u legiju, vojnik je morao prisegnuti na odanost drţavi. Prisega se s vremenom mijenjala te postoji nekoliko povijesnih verzija. 18

17 18

http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_ military_structure http://en.wikipedia.org/wiki/ Ro man_army

12

Rimska legija

Rimski legijski vojnici dobili su po prvi put plaću u vejskom ratu 406. godine prije Krista, koja se odnosila samo na odštetu troškova oko uzdrţavanja. Kolika je bila pla ća, ne znamo. U doba republike, plaća legijskoga vojnika na dan iznosila je 2 obola ili 1/3 denara, t. j. 3 1/2 asa po starom novčanom mjerilu, kojim su se uvijek sluţili kod vojničke plaće. Centurion je imao dvostruko, a konjanik trostruko veću plaću (kako eques equo publico, tako i equo privato). Što je drţava vojniku dala odijela, oruţja i konja, odbilo mu se od njegove plaće; samo su savezničke čete bile opskrbljene besplatno. U carsko se doba davalo graĎanskim vojnicima ţito besplatno a plaća se isplaćivala u jednom obroku. U graĎanskim ratovima postao je običaj davati vojnicima veće prednosti; za Cezara vojnici su dobili dvostruki stipendi, i to u tri obroka (svaki stipendinm po 75 denara); car Domicijan plaćao je četiri stipendia (ali takoĎer u tri obroka), dakle (4 X 75 =) 300 denara. Pretorijanaci su za Tiberija dobivali 720 denara na godinu, a vojnik gradskih kohorta (cohortes urbanae) 360 denara. Carevi su takoĎer često vojnicima davali velike novčane darove (donativa). 19 Na maršu su običavali Rimljani svaku noć udarati i utvrĎivati tabor (castra facere, ponere), za koji se je prije mjesto potraţilo. Tabor za duţi boravak (castra stativa; za ljeto: aestiva, a za zimu: hiberna) učvršćivali su dakako pomnije. Pokraj velikih stalnih tabora, koji su se u carsko vrijeme nalazili podijeljeni u pokrajinama, svoje podrijetlo zahvaljuju neki gradovi, osobito uz Rajnu i Dunav. Samo za Polibijevo vrijeme imamo jasan pregled o ureĎenju rimskoga tabora. Tabor, koji je bio sagraĎen prema točno odreĎenim propisima, tvorio je po stranama svijeta orijentiran kvadrat, okruţen grabom (fossa) i nasipom zemlje (agger). Tabor 19


13

su kriţale ulice tvoreći pravi kut (decumani istok - zapad, cardines sjever – jug) a imao je četvera vrata: praetoria nasuprot neprijatelju, decumana ili quaestoria straţnja vrata, i dvoja bočna: principalis dextra i sinistra. Ulica cardo maximus dijelila je tabor u dva dijela ; u prvom su bili smješteni viši oficiri ujedno sa odabranom momčadi (cohors praetoria i extraordinarii), dok su u drugom dijelu bile smještene ostale čete. Šatori (tentoria) su bili od koţe (sub pellibus durare, Liv. 5, 2, 7). U svakom šatoru se obično smjestilo 10 momaka (contubernium, contubemales). Nizovi šatora dijelile se na viae, a izmeĎu šatora i nasipa nalazila se 200 rimskih stopa široka ulica. 20

Na nasipu i na vratima bila je straţa (stationes, custodiae; noćna straţa: vigiliae, dnevna: excubiae) dok legijski su konjanici obilazili tabor. Signali su se davali sopilima: tuba, cornu, tibicina kod pješadije, a zavinutim lituus kod konjice. U taboru su se vršile svakojake vrste vojničkih vjeţba, te je općenito ţivot u taboru bio škola ratne sluţbe. Kad bi se dao znak, da se digne tabor, vojnici bi iznijeli na okup prtljagu (vasa colligere), natovarili tovarnu marvu i onda krenuli na marš. 21

Rimski tabor

20 21

Isto. http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html

14

Vojna hije rarhija bila je vrlo razvijena pa je tako poznato mnoštvo činova unutar rimske vojske. Najviši magistrati, kraljevi, u republici do kraja I. punskoga rata isključivo konzuli (kadikad diktator) imali su vrhovno zapovjedništvo (imperium) nad vojskom; u pokrajinama su zapovijedali namjesnici. Svakomu vojskovoĎi kasnije je pridan kvestor i nekoliki legati; legati su zapovijedali pojedinim dijelovima vojske pod vojskovoĎinim vodstvom. U carsko doba svakom je legijom zajedno sa auksilijima zapovijedao legatus legionis imajući pretorski čin (puniji mu je titul: legatus Augusti legionis). 22 Legiju su samu u kraljevsko doba vodila tri, počevši od Servijeve vojne reforme, šest tribuni militum, od kojih su po dva imala dva mjeseca komandu, a oni su meĎu sobom dnevno izmjenjivali vrhovno vodstvo. Počevši od godine 362. godine prije Krista, birali su ih dijelom vojskovoĎa dijelom narod, a od 207. godine pr. Kr. samo narod u comitia tributa. Ovi su se izbori ticali samo 4 redovito novačenih legija. Čim je stvoreno više legija od 4, imenovali su konzuli tribune (tribuni militum rufuli); oni, koje je narod izabrao, zvahu se tribuni militum a populo. Pod njima su stajali centurioni (centuriorus, ordinum ductores, ordines), koje je vojskovoĎa birao izmeĎu najsposobnijih vojnika. Kod svakoga manipula su bila po 2 centuriona: prior i posterior. Centurion kod prvoga manipula triarija nazivao se centurio primi pili ili primus pilus, te je imao najviši čin. Najniţi centurion bio je decimus hastatus posterior, i od ovoga mjesta pomicali su se najsposobniji malo po malo do centurionskoga mjesta. Istaknuti vojnici dobivali su nagradu tako što su bili osloboĎeni od najteţih i najniţih radnja u logorima (immunes) te su primali veću plaću. Prednosti su imali i principales, tj. svi koji su stajali izmeĎu centuriona i prostih vojnika. To su bili zamjenici centuriona, tesserari, koji su dijelili parolu, zastavnik (signifer ili vexillarius), speculatores tj. kuriri, campi doctores, vjeţbaoci , činovnici u uredu, liječnici, svirači i ostali. 23

Disciplina rimske vojske, i to pogotovo one republikanske, bila je gotovo legendarna. Ipak, vjeruje se da su kasniji rimski povjesničari preuveličali priče o stegi vojnika kako bi izrazili nezadovoljstvo trenutnim stanjem u vojsci. Povjesničar Polibije tvrdi kako se disciplina rimske vojske temeljila na strahu a zamaha je dobila tijekom kriznih vremena, kao u doba punskih ratova. Osim zbog dezerterstva, vojnici su bili kaţnjavani pa čaki i ubijani, zbog mnogo manjih prekršaja. Disciplina je tek malo popustila u doba Carstva, zbog etničke

22 23

Isto. http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html

15

raznolikosti i mnogih dobrovoljaca. Tada je caru bilo iznimno teško odrţavati tako veliku drţavu pod kontrolom pa je nastojao ne demoralizirati svoje trupe. Postojalo je nekoliko oblika blaţih kazni, a to su: šibanje, novčana kazna, dodatne obaveze, degradacija poloţaja i nečasno otpuštanje iz sluţbe. Tri najteţe kazne bile su smaknuće, decimacija i raspuštanje trupe. Pogubljenja su se izvršavala u slučaju bijega iz vojske, pobune ili odbijanja naredbi. Ipak, u praksi se rijetko pribjegavalo pogubljivanju vojnika jer su često u obzir uzete godine provedene u vojsci, iskustvo, čin i prijašnje ponašanje. Prema mladim vojnicima Rimljani su imali posebno razumijevanja. 24 Decimacija je vjerojatno bila najokrutnija kazna; svaki deseti čovjek u odredu bio je na smrt pretučen batinama ili kamenovan od strane svojih suboraca. Doduše, ovo je bio krajnji oblik kazne i kao takav vrlo rijedak. Raspuštanje čitavog odreda se dogaĎalo uslijed pobune ili zahtjeva za većom plaćom i boljim ţivotnim uvjetima vojnika. 25 Osim udjela kod plijena, neprijatelju oteta, bilo je nekih osobitih vojničkih nagrada za hrabrost. Neke od njih su su corona triumphalis od lovora, koju je nosio vojskovoĎa, ako je trijumfirao; corona obsi-dionalis ili graminea, koju je vojska, senat ili narod davao vojskovoĎi za osloboĎenje opsjednuta grada ili armade; corona civica od hrastova lišća za onoga, tko je spasio ţivot graĎaninu; vallaris ili castrensis za onoga, tko je prvi prodro u neprijateljski tabor; muralis za osvojenje zidine; navalis, ovalis i dr. Druge nagrade bile su počasno oruţje kao hasta pura. Ove je darove dijelio vojskovoĎa pred vojskom. Nalazimo podatak takoĎer, da se vojniku za nagradu povećala plaća. Novu vrstu nagrade uveo je Sula time, što je veteranima poklanjao zemljišta i osnivao vojničke kolonije. 26 Najveće su nagrade za vojskovoĎu bile su te, da ga je pobjednička vojska nazvala imperatorom te da mu je senat organizirao zahvalnu svečanost (supplicationes, gratulationes) koja se izvršila u Rimu, a on sam da je u trijumfalno ulazio u Rim. 27

24


25


26

http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html Isto.

27

16

Prikaz Titova trijumfa nakon uništenja Jeruzalema 78. godine

Za iustus triumphus postojao je uvjet, da onaj tko u redovno i zakonito naviještenom ratu sa neprijateljima (iusto et hostili bello), kao vrhovni vojskovoĎa (suis auspiciis) proširi granice drţave i pobije preko 5000 neprijateljskih vojnika. Tada je na odreĎeni dan polazio prohod od Marsova polja kroz porta triumphalis na Kapitolij. Procedura je bila ovakava : na čelu povorke su bili magistrati i senatori, a zatim glazbeni zbor, ţivotinje za ţrtvu, plijen, vojskovoĎini liktori te vojskovoĎa sa lovorovim vijencem na glavi i sa ţezlom u ljevici a lovorovom granom u desnici, pritom vozeći se na sjajnim kolima, koja su obično vukla četiri čovjeka; jedan servus publicus stajao je iza njega i drţao mu nad glavom zlatnu krunu Jupiterovu a zatim su slijedili njegovi aparitori i djeca. Napokon je išla uz trijumfalno pjevanje (io triumphe) pobjednička vojska lovorom okićena. Na Kapitoliju bi se vojskovoĎa pomolio Jupiteru i prinio svečanu ţrtvu. Iza toga su bile gozbe i druge svečanosti. Niţa vrsta trijumfa bila je ovatio, kod koje je vojskovoĎa pješice ili na konju ulazio u grad u toga praetexta s mirtovim vijencem i ţrtvovao ovcu. Za uspomenu pobjeda podizale su se, mramorne i mjedne statue, ovješene neprijateljskim oruţjem. trijumfalni lukovi i počasni stupovi. TakoĎer, izraĎivali su se spomenici raznih vrsta, koje su vojskovoĎe sami sebi podizali ili ih je senat naredio. 28

28


17

7. OSTALI VOJNI ODREDI Vrlo sloţena rimska vojska kroz povijest je doţivljavala brojne promjene, pa su se tako javljali neki manje poznati ali takoĎer vaţni odredi čija se uloga ne moţe zanemariti. Auxiliu su sačinjavali romanizirani stranci u legijama. Imali su vrlo veliku ulogu u rimskim osvajanjima a s vremenom su postali većina u vojsci. Numeri i cunei bile su pješačke i konjaničke jedinice ustrojene od barbarskih vojnika, za vladavine cara Hadrijana. Sluţili su u obrani dalekih granica Carstva te su se borili protiv sebi sličnih barbarskih naroda. Britanija, Njemačka, Sirija, Afrika i Dacija bila su glavna središta regrutiranja ovih vojnika. Nikada nisu primili rimsko graĎansko pravo te su se sporazumijevali na narodnom jeziku a ne latinsko m. Pretorijanci (cohors praetoria) su bili carska garda koja je štitila Rim i samoga cara (pratili su ga na njegovim vojnim pohodima). Garda se sastojala izmeĎu 9 i 16 kohorti po 500 ljudi kojima je zapovijedao pretorijanski prefekt. Sluţba pretorijanaca trajala je 16 godina. Equites su bili vitezovi i sluţili su u konjici. Nije poznato jesu li formirani u doba Domicijana ili Trajana. Njihov odred brojio je oko 500 ljudi te za razliku od pretorijanaca, nisu nosili posebnu odjeću već im je oprema bila odreĎena provincijom iz koje dolaze. Germani corporis custodes bili su njemački osobni čuvari, caru bliţi nego pretorijanci. Straţa je brojala oko 300 ljudi te ih je karakterizirala nepotkupljivost. Ipak, zbog strane krvi, bili su iznimno nepopularni pa ih je car Galba 69. godine raspustio. Palatini su bili careva straţa koju je zbog potkupljivosti pretorijanaca uveo Dioklecijan. Gradske kohorte uveo je car Augustin te im namijenio ulogu policije u Rimu. Nakon uspjeha u glavnom gradu Carstva, odred se proširo po ostatku drţave i patrolirao u gotovo svim gradovima. Vigiles, takoĎer oformljeni od strane cara Augusta, bili su vatro gasni odred. Činile su ih sedam kohorti bivših robova po 1000 ljudi. Raspolagali su tada najmodernijom opremom za gašenjem poţara te su nosili kacige. 29

29


18

8. ZAKLJUČAK

Rimska vojska svakako je jedna od najimpozantnijih vojnih sila u povijesti. Razvojem od skupine slabo naouruţanih stočara do besprijekorno uvjeţbanog masivnog stroja za ubijanje, ta je civilizacija zavladala gotovo cijelim poznatim svijetom i zauvijek promijenila mnoge kulture i shvaćanja. Potrebno je izdvojiti neke pojedince koji su svojim djelovanjem utjecali na formiranje rimske vojske. Prije svih to su Servije Tulije, Scipion Afrički, Gaj Grahko, Cezar, August, Hadrijan i Karakala. Inače mnoštvo izvora govori nam o kompleksnosti samog problema ovog rada koji se moţe sagledati iz puno aspekata (osvajanja, odnosi i hijerarhija vojnika, taktike, istaknuti vojskovoĎe itd.). Bez obzira na to, očigledna je činjenica da se kroz disciplinu ali i kasniju barbarizaciju rimskih vojnih redova, kronološki moţe pratiti sjaj i dominacija te konačni pad jedne civilizacije koja svojevremeno nije imala ravnopravnog suparnika.

19

9. POPIS PRILOGA

PRILOG BR. 1 - Rimski vojnici www.hrvatski- vojnik.hr/.../pictures/jojnici.jpg

PRILOG BR. 2 - Centurijoni http://www.caerleon.net/history/army/cent.jpg

PRILOG BR. 3 - Reljefni prikaz rimske mornarice www.crystalinks.com/romenavy.html PRILOG BR. 4 - Scipion Afrički http://www.dinosoria.com/tragedie/scipion.jpg

PRILOZI 5,6,7,8 - 4 faze bitke na Zami 202. godine prije Krista http://www.roman-empire.net/army/zama.html PRILOG 9 - Rimski vojnici u formaciji http://www.historylink102.com/roman-soldiers

PRILOG 10 - Rimska legija www.brims.co.uk/romans/images/legion.jpg

PRILOG 11 - Rimski tabor http://www.legio- i-italica.it/foto/castra.jpg PRILOG 12 - Prikaz Titova trijumfa nakon uništenja Jeruzalema 78. godine http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/b/bf/Sack_of_jerusalem.JPG

20

10. POPIS LITERATURE o Vojna enciklopedija, 8. svezak (Raketni-Slunj), više autora, izdanje redakcije vojne enciklopedije, Beograd, 1966. o Povijest svijeta, I. dio ( naslov originala: Die Weltgeschichte), Melita Tomašević, tisak: Slobodna Dalmacija, 2005.

urednica:

o Gaj Salustije Krisp, Rat s Jugurtom, 83, 86. Preveo Josp Miklić, Matica hrvatska, Zagreb 1998.

o http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_military_structure o http://www.roman-empire.net/army/army.html o http://www.roman-empire.net/army/zama.html o

http://www.numizmatika.antikviteti.net/vojska.html

21

Rimska vojska

Recommend Documents