[email protected]
1|S
tranic a
[email protected]
NASLOV IZVORNIKA WARCRAFT DAY OF THE DRAGON Copyright © 2001 by Blizzard Enlertainment. Ali rights reserved. Warcraft and Blizzard Entertainment are trademarks or registrated trademarks of Blizzard Entertainment in the U.S. and/or other countries. AH other trademarks are the property of their respective owners. An Original Publication of Pocket Books, a division division of Simon and Schustcr, Schustcr, Inc.
Jedan at. Nekoć se nekolicini iz Kirin Tora, magične konklave koja je vladala malom državom Dalaran, činilo kako svijet Rat. Nekoć
Azerotha nikad nije znao nizašto drugo osim osi m stalnog krvoprolića. Došli su trolo -vi, prije osnivanja Saveza Lordaerona, a kad su ljudi napokon uništili uništili tu opaku pošast, stigle su prve najezde orka, pojavili su se iz zastrašujuće pukotine u samom tkanju svemira. Ispočetka se činilo kako ništa ne može zaustaviti ove groteskne osvajače, ali ono što je u početku izgledalo poput odvratne klaonice pretvorilo se u stravičnu pat - poziciju. poziciju. Bitke su dobivane iscrpljenošću. Stotine su umirale na objema stranama, i to, Činilo se, bez dobrog razloga. Kirin Tor nije predviđao kraj još godinama. Ali to se ipak promijenilo. Savez je napokon uspio potisnuti Hordu i na posljetku na posljetku ju u potpunosti uništio. Čak i veliki poglavica orka, legendarni Orgrim Kobnomalj, nije uspio zaustaviti nadolazeće na dolazeće vojske i na kraju jjee kapitulirao. Uz izuzetak nekoliko otpadničkih klanova, preživjeli osvajači protjerani su u enklave u kojima su bili pod budnom paskom vojnih jedinica koje su osobno vodili Vitezovi srebrne ruke. Po prvi put nakon mnogo, mnogo godina, trajni j e mir izgledao poput obećanja, ne samo puste želje. A ipak ... osjećaj nelagode je obuzimao starije članove Kirin Tora. Zbog toga su se najviši od najviših sastali u Dvorani zraka, nazvanoj tako jer je izgledala poput prostorije bez zidova, samo beskrajno nebo s oblacima, svjetlošću, tamom koji su jurili iznad majstora Čarobnjaka kao da se vrijeme svijeta ubrzalo. Samo je s ivi, kameni pod s blistavim simbolom dijamanta koji je predstavljao predstavljao četiri elementa prizoru davao neku stvarnost. Sami čarobnjaci zasigurno nisu ništa doprinosili tome jer se činilo kako su i oni, odjeveni u crne plašteve koji im nisu prekrivali samo lica nego i tijela, treperili zajedno s kretanjem neba, gotovo kao da nisu ništa drugo do iluzije, lako je među njima bilo i muškaraca i žena, jedino po čemu se moglo zaključiti tko je što bilo je kad su govorili, i u tom bi im trenutku lice postalo djelomično djelomično vidljivo, iako prilično nejasno. Na sastanku ih je bilo šest, šest najstarijih, iako ne nužno i najmoćnijih. Vođe Kirin Tora birane su prema nekoliko 2|S
tranic a
[email protected]
NASLOV IZVORNIKA WARCRAFT DAY OF THE DRAGON Copyright © 2001 by Blizzard Enlertainment. Ali rights reserved. Warcraft and Blizzard Entertainment are trademarks or registrated trademarks of Blizzard Entertainment in the U.S. and/or other countries. AH other trademarks are the property of their respective owners. An Original Publication of Pocket Books, a division division of Simon and Schustcr, Schustcr, Inc.
Jedan at. Nekoć se nekolicini iz Kirin Tora, magične konklave koja je vladala malom državom Dalaran, činilo kako svijet Rat. Nekoć
Azerotha nikad nije znao nizašto drugo osim osi m stalnog krvoprolića. Došli su trolo -vi, prije osnivanja Saveza Lordaerona, a kad su ljudi napokon uništili uništili tu opaku pošast, stigle su prve najezde orka, pojavili su se iz zastrašujuće pukotine u samom tkanju svemira. Ispočetka se činilo kako ništa ne može zaustaviti ove groteskne osvajače, ali ono što je u početku izgledalo poput odvratne klaonice pretvorilo se u stravičnu pat - poziciju. poziciju. Bitke su dobivane iscrpljenošću. Stotine su umirale na objema stranama, i to, Činilo se, bez dobrog razloga. Kirin Tor nije predviđao kraj još godinama. Ali to se ipak promijenilo. Savez je napokon uspio potisnuti Hordu i na posljetku na posljetku ju u potpunosti uništio. Čak i veliki poglavica orka, legendarni Orgrim Kobnomalj, nije uspio zaustaviti nadolazeće na dolazeće vojske i na kraju jjee kapitulirao. Uz izuzetak nekoliko otpadničkih klanova, preživjeli osvajači protjerani su u enklave u kojima su bili pod budnom paskom vojnih jedinica koje su osobno vodili Vitezovi srebrne ruke. Po prvi put nakon mnogo, mnogo godina, trajni j e mir izgledao poput obećanja, ne samo puste želje. A ipak ... osjećaj nelagode je obuzimao starije članove Kirin Tora. Zbog toga su se najviši od najviših sastali u Dvorani zraka, nazvanoj tako jer je izgledala poput prostorije bez zidova, samo beskrajno nebo s oblacima, svjetlošću, tamom koji su jurili iznad majstora Čarobnjaka kao da se vrijeme svijeta ubrzalo. Samo je s ivi, kameni pod s blistavim simbolom dijamanta koji je predstavljao predstavljao četiri elementa prizoru davao neku stvarnost. Sami čarobnjaci zasigurno nisu ništa doprinosili tome jer se činilo kako su i oni, odjeveni u crne plašteve koji im nisu prekrivali samo lica nego i tijela, treperili zajedno s kretanjem neba, gotovo kao da nisu ništa drugo do iluzije, lako je među njima bilo i muškaraca i žena, jedino po čemu se moglo zaključiti tko je što bilo je kad su govorili, i u tom bi im trenutku lice postalo djelomično djelomično vidljivo, iako prilično nejasno. Na sastanku ih je bilo šest, šest najstarijih, iako ne nužno i najmoćnijih. Vođe Kirin Tora birane su prema nekoliko 2|S
tranic a
[email protected]
kriterija, magija je bila samo jedan od njih. "Nešto se događa u Khaz Modanu", izjavio je prvi gromoglasno, gromogla sno, njegova duga brada jedva se nazirala. Uzorak od bezbroj zvijezda lepršao je njegovim tijelom. "U blizini pećina koje drži klan Zmajskih ralja." "Reci nam nešto što već ne znamo", procijedio je drugi, žena, najvjerojatnije prilično stara, ali još uvij ek snažne volje. Mjesec je nakratko zablistao kroz njezin plašt. "Tamošnji orci predstavljaju jedno od nekolicine uporišta, sada kada su se Kobnomaljevi ratnici predali i kad je njihov poglavica nestao." Prvi je Čarobnjak očito bio uvrijeđen, ali ostao ostao je miran kad je odgovorio: "U redu! Možda će te ovo više zanimati ... Uvjeren sam kako je Smrtokrilo opet u igri!" Ovo je zapanjilo ostale, uključujući i staricu. Noć je iznenada postala dan, ali čarobnjaci su ignorirali ono što je, za njih, u ovo ovojj prostori prostori ji ji bilo uobičajeno. Oblaci su prošli pored glave trećeg koji očito nije vjerovao u rečeno. "Smrtokrilo je mrtav!" izjavio je treći, njegovo je tijelo bilo jedino koje je nagovještavalo gojaznost. "Pao je u more prije puno mjeseci nakon Što su mu ovaj savjet i skup naših najsnažnijih za dali kobni udarac! Ni jedan zmaj, čak ni on, ne može preživjeti takvu silu!" Neki od ostalih su kimnuli, ali prvi je nastavio. "A gdje je tijelo? Smrtokrilo nije p oput ostali zmajeva. Čak i prije no što su goblini postavili ploče ploče od adamanta na njegovo krljuštavo tijelo predstavljao je prijetnju veću od Horde ..." "Ali kakav dokaz o njegovom daljnjem postojanju imaš?" Ovo je došlo od mlade žene, očito u cvijetu mladosti. Ne toliko iskusna iskusna poput ostalih, ali ipak dovoljno moćna moćn a da bude u savjetu. "Što?" "Smrt dva crvena zmaja, dvojice iz Alexstraszina legla. Rastrgani Ra strgani na komade na način kako samo netko njihova roda netko divovski - može učiniti." "Postoji još divovskih zmajeva." Oluja je počela bjesnjeti, grmjelo je i sijevalo, kiša je padala na čarobnjake, a ipak nije dodirnula ni jednog od njih, kao ni pod. Oluja je prošla u djeliću sekunde i užareno sunce opet se pojavilo iznad njih. Vođa Kirin Tora nije pokazao nimalo zanimanja za ovu promjenu. "Očito nikad nisi vidjela S mrtokrilovo djelo, jer nikad ne bi izjavila nešto takvo." "Možda i jest kako kažeš", umiješao se peti, nejasno vi-lenjačko vi- lenjačko lice pojavljivalo se i nestajalo brže od oluje. "I, ako je tako, vrlo je važno. Ali teško da se se sada možemo brinuti zbog toga. Ako je Smrtokrilo živ i sada napada potomke svog svog najvećeg rivala to nam samo ide u prilog. Nakon svega, Alexstrasza je još uvijek zarobljenica klana Zmajske ralje, i njezine su potomke ti orci godinama koristili za izazivanje krvoprolića i kaosa u Savezu. Jesmo li tako brzo zaboravili tragediju Treće flote Kul Tirasa? Pretpostavljam kako lord admiral Daelin Proudmoore nikada neće. Nakon svega, izgubio je najstarijeg sina i sve mornare na onih šest velikih brodova kad su ih čudovišni, divovski crveni zmajevi napali. Proudmoore bi Smrtokrilu najvjerojatnije dao orden ako se pokaže istinito kako je crna zvijer odgovorna za te dvije smrti." Nitko se nije usprotivio ovome, čak ni prvi čarobnjak. Od moćnih je brodova ostalo samo nekoliko komada drveta i nekolicina rastrganih rastrganih leševa koji su bili pokazatelj potpunog uništenja. Lord admiral Proudmoore, svaka mu čast, nije izgubio glavu, nego je smjesta zapovjedio gradnju novih bojnih brodova kako bi zamijenio uništene i nastavio s ratom. "I, kao što sam već rekao, teško da d a se u ovom trenutku možemo zabrinjavati zbog toga, ne kad imamo toliko hitnijih stvari pred sobom." "Govoriš o krizi u Alteracu, zar ne?" zagrmio je bradati ča robnjak. "Zašto bi nas neprestani sukobi Lordaerona i Stromgar-dea zabrinjavali više od Smrtokrilovog eventualnog e ventualnog povratka?" "Zato jer se sada umiješao i Gilneas." Ostali su se čarobnjaci opet promeškoljili, čak i šutljivi šesti. Pomalo debeljuškasto tijelo napravilo je jedan korak prema vilenjaku. "Zašto se Genn Sivogrivi zanima zani ma za prepucavanje dvaju kraljevina oko tog jadnog komada zemlje? Gilneas je na vrhu južnog dijela dije la kontinenta, daleko od Saveza kao stoje svaka druga kraljevina daleko od Alteraca!" "Moraš pitati? Sivogrivi je oduvijek želio biti na čelu Saveza, Save za, iako je držao svoje vojske po strani sve dok orci nisu napokon napali i njegove granice. Jedini razlog zbog kojeg je ohrabrio kralja Terenasa Lordaerona na akciju bilo je slabljenje Lordaeronove vojske. Sada Terenas čvrsto drži čelno mjesto Saveza zbog naših djela i otvorene potpore admirala Proudmoorea." Alterac i Stromgarde bile su susjedne kraljevine koje su se sukobljavale od prvih dana rata. Thoras Trolouništitelj stavio daerona. S Khaz Modanom kao susjedom činilo se je cjelokupnu vojnu silu Stromgardea na raspolaganje Savezu Lor daerona. jedino jedino logično da planinska kraljevina da potporu Savezu. Nitko ne može zanijekati odlučnost Trolouništiteljevih vojnika. Da nije njih, orci bi pregazili većinu Saveza tijekom prvih tjedana rata, što bi definitivno značilo drugačiju i prilično crnu konačn icu. Alterac, s druge strane, nije bio toliko darežljiv sa svojim trupama, a cijelo je vrijeme govorio o hrab rosti i pravednosti Saveza. Poput Gilneasa, dali su samo formalnu potporu; ali, dok se Genn Sivogrivi suzdržavao zbog ambicija, lord Perenolde, govorkalo govorkalo se, učinio je to zbog straha. Čak je i Kirin Torom kružilo pitanje je li Perenolde možda razmišljao o dogovoru s Kobnomaljem, ako Savez bude uništen nezadrživim naletom Horde. Taj se strah pokazao utemeljenim. Perenolde je j e uistinu izdao Savez, ali njegovo podlo djelo je, na svu sreću, bilo kratkotrajno. Terenas je, kad je čuo za to, brzo poveo trupe Lordaerona i pro pr o glasio vojni udar u Alteracu. S ratom koji je bjesnio, nitko nije, u to vrijeme, smatrao kako se treba buniti zbog takvog postupka, pogotovo Stromgarde. Sada, kada je došao mir, Thoras Trolouništitelj Trolouni štitelj počeo je zahtijevati kako, zbog svojih žrtava, Stromgarde za odštetu treba dobiti cijeli istočni dio svog bivšeg izdajničkog i zdajničkog susjeda. Terenas nije mislio tako. Još je uvijek uvijek odvagivao za i protiv pripojenja Alteraca vlastitom kraljevstvu ili postavljanja postavljanja razumnijeg monarha na tron ... najvjerojatnije sklonog Lordaeronu. Ipak, Stromgarde je bio odan, snažan saveznik u 3|S
tranic a
[email protected]
ratu, i svi su znali kako se Thoras Trolouništitelj i Terenas međusobno poštuju. Zbog toga je politička situacija koja se stvorila između njih bila još žalo-snija. Gilneas, u međuvremenu, nije imao takvih veza sa zemljama o kojima se radilo; oduvijek je bio odvojen od ostalih nacija zapadnog svijeta. I Kirin Tor i kralj Terenas znali su kako se Genn Sivogrivi želio umiješati, ne samo kako bi povećao svoj prestiž, nego i kako bi ostvario svoje snove o širenju. Jedan od nećaka lorda Perenoldea pobjegao je u tu zemlju nakon izdaje i govorkalo se kako mu je Sivogrivi pružio potporu u želji da kao nasljednik zasjedne na tron. Baza u Alteracu dala bi Gilneasu pristup resursima koje južna kraljevina nije imala i ispriku da pošalje moćne brodove preko Velikog mora. To bi, zauzvrat, uvuklo Kul Tiras u igru, pomorsku naciju koja je žestoko branila svoju morsku suverenost. "Ovo će razoriti Savez ..." promrmljao je mladi čarobnjak s naglaskom. "Još uvijek nije došlo do toga", istaknuo je vilenjački čarobnjak, "ali moglo bi, jako brzo. I zbog toga se nemamo vremena baviti zmajevima. Ako je Smrtokrilo živ i odlučio se osvetiti Alex-straszi ja mu se, kao prvo, neću protiviti. Što na svijetu bude manje zmajeva tim bolje. Nakon svega, njihovi su dani prošlost." "Čuo sam", došao je bezosjećajan glas iz kojeg se nije mo gao nazrijeti spol govornika, "kako su vilenjaci i zmajevi nekoć bili saveznici, čak i prijatelji." Vilenjak se okrenuo prema posljednjem čarobnjaku, vitkom, mršavom liku koji je sličio sjeni. "Puste priče, uvjeravam te. Ne bismo dopustili da padnemo tako nisko i prijateljujemo s tim čudovišnim zvijerima." Oblaci i sunce zamijenjeni su mjesecom i zvijezdama. Šesti se čarobnjak lagano naklonio, kao d a se ispričava. "Čini se kako sam krivo čuo. Pogriješio sam." "U pravu si što se tiče važnosti smirivanja ove političke si tuacije", zagrmio je bradati čarobnjak petom. "I slažem se kako to mora biti prioritet. Ipak, ne možemo si dopustiti ignoriranje onog što se događa u Khaz Modanu! Nebitno jesam li ili nisam u pravu za Smrtokrilo, sve dok orci drže Kraljicu Zmajeva zarobljenu predstavljaju prijetnju za stabilnost zemlje!" "Znači, trebamo promatrača", dodala je starica. "Nekoga tko će promatrati razvoj događaja i uzbuniti nas samo ako stvari postanu kritične." "Ali tko? Trenutno nemamo nikoga raspoloživog!" "Ima jedan," Šesti je čarobnjak zakoračio naprijed. Lice mu je ostalo u sjeni dok je govorio. "Rhonin ..." "Rhonin?!?" izlanuo je bradati čarobnjak. "Rhonin! Nakon p osljednjeg debakla? Nije čak ni dostojan nositi halju čarobnjaka! Vise je opasan nego koristan!" "Nestabilan je", složila se starica. "Svojeglav", promrmljao je debeli. "Ne treba mu vjerovati ..." "Kriminalac!" Šesti je čekao dok su ostali govorili, a onda polagano kimnuo glavom. "I jedini čarobnjak bez kojeg u ovom trenutku možemo. Uostalom, to je samo promatračka misija. Neće biti nigdje u blizini potencijalne krize. Njegova će dužnost biti motrenje situacije i izvještavanje, to je sve." Kad više nije bilo novih protesta crni je čarobnjak dodao: "Siguran sam kako je naučio lekciju." "Nadajmo se", promrmljala je starica. "Možda je ispunio posljednju misiju, ali većina njegovih suputnika to je platila životom!" "Ovoga će puta ići sam, s vodičem koji će ga dovesti do granice zemalja pod kontrolom Saveza. Neće Čak ni ući u Khaz Mo-dan. Kugla viđenja omogućit će mu da gleda izdaleka." "Čini se dovoljno jednostavno", dodala je mlađa žena. "Čak i za Rhonina." Vilenjak je kratko kimnuo. "Složimo se s time, pa da završimo s temom. Ako bude sreće možda će Smrtokrilo progutati Rhonina, a onda se zadaviti i time zauvijek završiti stvar s obojicom." Pogledao je ostale, a onda dodao: "A sada moram zatražiti da se svi koncentrirate na Gilneasovo miješanje u situaciju s Alteracom i kakvu mi ulogu možemo imati u njezinom okončanju ..." Stajao je dva sata, pognute glave, oči zatvorenih u koncentraciji. Oko njega, samo je slabašna svjetlost bez izvora osvjetljavala prostoriju, iako nije bilo puno za vidjeti. Stolac koji nije koristio nalazio se sa strane, a iza njega, na debelom kamenom zidu visjela je tapiserija na kojoj je bilo izvezeno složeno, sveznajuće zlatno oko na ljubičastoj podlozi. Iza oka su tri bodeža, također zlatna, letjela prema zemlji. Zastava i simbol Dalarana visoko su vijorili tijekom njihove obrane Saveza u ratu, čak i ako svi članovi Kirin Tora nisu potpuno časno izvr šili svoje dužnosti. "Rhonine ..." došao je bezosjećajni glas, odasvud i niotkuda. Ispod guste, plamene kose zapanjujuće zelene oči pogledale su uokolo. Nos mu je jednom slomio kolega učenik, ali unatoč njegovim vještinama Rhonin ga se nikad nije potrudio ispraviti. Ipak, nije bio neprivlačan, imao je čvrstu bradu i četvrtasto lice. Jedna stalno nakrivljena obrva davala mu je preziran, začuđen izgled koji ga je više no jednom doveo u probleme s učiteljima, a nije pomoglo niti ponašanje koje je odgovaralo iz razu njegovog lica. Visok, vitak i odjeven u elegantnu tamnoplavu halju predstavljao je pravu pojavu, čak i ostalim čarobnjacima. Rhonin nije bio nimalo tvrdoglav, iako je njegova posljednja misija odnijela živote petorice dobrih ljudi. Uspravio se, pogledao u tminu i čekao da vidi iz kojeg će mu se pravca drugi čarobnjak obratiti. "Pozvali ste me. Ja čekam", rekao je crvenokosi čarobnjak pomalo nestrpljivo. "Nije bilo pomoći. I ja sam morao Čekati sve dok netko drugi nije potegnuo stvar." Visoki zakrabul jeni lik pojavio se iz tame -Šesti član visokog savjeta Kirin Tora. "I jest." 4|S
tranic a
[email protected]
Rhoninove su oči po prvi puta zablistale od revnosti. "A moja kazna? Je li moje uvjetno završilo?" "Da. Dozvoljen ti je povratak u naše redove ... pod uvjetom da smjesta prihvatiš izuzetno važan zadatak." "Imaju toliko povjerenja u mene?" Gorčina se vratila u glas mladog čarobnjaka. "Nakon što su ostali stradali?" "Ti si jedini koji im je preostao." "To zvuči realnije. Trebao sam shvatiti." "Uzmi ovo." Crni čarobnjak ispružio je vitku ruku u rukavici s dlanom gore. Iznad ruke iznenada su se pojavila dva blistava predmeta - mala smaragdna kugla i zlatan prsten s crnim draguljem. Rhonin je ispružio ruku na isti način ... i dva su se predmeta pojavila iznad nje. Uzeo ih je i pogledao. "Prepoznajem kuglu viđenja, ali ne ovo drugo. Čini se moćno, ali ne, pretpostavljam, na agresivni način." "Sposoban si, a to je razlog zašto sam stao na tvoju stranu, Rhonine. Kuglinu funkciju znaš; prsten će služiti kao zaštita. Ideš u kraljevstvo u kojem vještaci još uvijek postoje. Ovaj će te prsten zaštititi od njihovih sustava otkrivanja. Na žalost, zbog toga ćemo i mi teže motriti na tebe." "Znači, bit ću prepušten sam sebi." Rhonin je prezirno pogledao svog mentora. "U svakom slučaju, manje šansi da prouzročim neku dodatnu smrt..." "Što se toga tiče, nećeš biti sam, barem što se tiče putovanja do luke. Šumar će te pratiti." Rhonin je kimnuo, iako očito nije nimalo mario za nekakvu pratnju, osobito šumarsku. Rhonin se nije dobro slagao s vilenjacima. "Nisi mi rekao što je cilj misije." Crni se čarobnjak naslonio, kao da sjedi u ogromnom stolcu kojeg mlađi čarobnjak nije mogao vidjeti. Prsti ruke su se ispre- pleli dok je čarobnjak pažljivo birao riječi. "Nisu bili blagi prema tebi, Rhonine. Neki u savjetu čak su i razmišljali da te zauvijek izbace iz naših redova. Moraš zaraditi za svoj povratak, a kako bi to učinio, moraš ovu misiju izvršiti doslovno po uputama." "Zvuči poput nimalo lakog zadatka." "Uključuje zmajeve ... i nešto što smatraju kako sa mo netko tvog ponašanja može izvršiti." "Zmajevi ..." Rhonin je razrogačio oči na prvi spomen divova i, unatoč sklonosti aroganciji u većini vremena, znao je kako je u ovom trenutku više zvučao kao učenik. Zmajevi ... Sam spomen na njih kod mlađih je čaro bnjaka izazivao divljenje. "Da, zmajevi." Njegov mentor se nagnuo naprijed. "Nemoj se zabuniti u vezi ovoga, Rhonine. Nitko ne smije znati za ovu misiju osim savjeta i tebe. Čak ni šumar koji će te voditi, ni kapetan broda Saveza koji će te prebaciti na o bale Khaz Modana. Ako se pročuje što se nadamo da ćeš učiniti to bi moglo ugroziti pla nove." "Ali što?" Rhoninove zelene oči su zablistale. Ovo će biti opasno putovanje, ali nagrade su bile očigledne. Povratak u red i očit prestiž u njegovoj reputaciji. Ništa nije više pomagalo ča robnjaku u Kirin Toru od reputacije, iako nitko od starijih članova savjeta ne bi priznao tu činjenicu. "Otići ćeš u Khaz Modan", rekao je drugi uz lagano oklije vanje, "i, kad stigneš, pokrenuti korake potrebne za oslobođenje Kr aljice Zmajeva, Alexstrasze, od orka. ..."
Dva V ereesa nije voljela čekati. Većina je ljudi smatrala kako vilenjaci imaju strpljenje glečera, ali mlađi poput nje, tek
godinu nakon završetka Šumarske obuke, bili su u jednome isti kao ljudi. Tri je dana Čekala tog čarobnjaka kojeg je trebala otpratiti do jedne od luka na istoku na obalama Velikog mora. U većini je slučajeva poštivala čarobnjake u onoj mjeri koliko su vilenjaci poštivali ljude, ali ovaj nije zaslužio ništa osim ljutnje. Vereesa se željela pridružiti svojim sestrama i braći, pomoći u lovu na preostale orke koji su se još uvijek borili i poslati odvratne zvijeri u zasluženu smrt. Šumarica nije očekivala kako će njezin prvi veliki zadatak biti izigravanje dadilje nekom smotanom i očito zabo ravnom čarobnjaku. "Još sat vremena", promrmljala je. "Još sat vremena i odlazim." Njezin vitki, smeđi vilenjački konj lagano je zarzao. Genera cije uzgoja stvorile su životinju toliko superiornu u odnosu nasvoje zemaljske rođake, ili su barem tako Vereesini ljudi vjerovali. Životinja je bila povezana sa svojim jahačem, i ono što bi se većini činilo kao obično rzanje k onja smještaje natjeralo šumaricu da ustane, duga se strelica već nalazila u njezinom luku. Ipak, šuma oko nje govorila je samo o tišini, ne i opasnosti, i ovako duboko u Savezu Lordaerona teško je mogla očekivati napad orka ili trolova. Bacila je pogled u pravcu male gostionice koja je određena kao sastajalište, ali osim štalskog momka koji je nosio sijeno, Vereesa nije vidjela nikoga drugoga. Ipak, vilenjakinja nije spustila luk. Njezin se konj rijetko kad oglašavao osim ako iz neposredne blizine nije prijetila opasnost. Pljačkaši, možda? Šumarica se polagano okrenula u krug. Vjetar joj je preko lica bacio malo srebrnobijele kose, ali nedovoljno kako bi smetalo njezinom oštrom vidu. Nebeskoplave oči bademastog oblika primijetile su čak i najmanji pomak raslinja i duge, 5|S
tranic a
[email protected]
šiljate uši koje su stršile iz njezine guste kose mogle su čuti čak i leptira kako slijeće na obližnji cvijet. Ali ipak još uvijek nije mogla otkriti razlog konjevog upozorenja. Možda je uplašila tu navodnu opasnost koja se nalazila u blizini. Poput svih vilenjaka, Vereesa je znala kako izgleda impresivno. Viša od većine ljudi, šumarica je stajala u kožnim čizmama do koljena, zelenim hlačama i bluzi, i smeđem plastu. Rukavice koje su bile duge skoro do njezinih laktova štitile su joj ruke i istovremeno joj omogućavale lako korištenje luka ili mača koji joj se nalazio za pojasom. Preko bluze je nosila čvrst oklop obliko vanom prema njezinom vitkom, a ipak zaobljenom tijelu. Jedan od lokalaca u gostionici pogriješio je diveći se njezinim ženstve nim aspektima u potpunosti zanemarivši ratničke. Zato što je bio pijan i vjerojatno bi u drugom slučaju za sebe zadržao svoje neulju -dne primjedbe, Vereesa mu je polomila samo nekoliko prstiju. Konj je opet zarzao. Šumarica je pogledala životinju, riječi prijekora počele su se oblikovati na njezinim usnama. "Ti si Vereesa Vjetrojahačica, pretpostavljam", tihi, ugodni glas iznenada se začuo iza njezinih leđa. Vrh njezine strijele našao se na njegovom grlu prije no što je uspio još nešto reći. Daje Vereesa ispalila strijelu prošla bi kroz vrat novopridošlice i izašla na drugu stranu. Čudno, nije izgledao zadivljen ovom smrtonosnom činjeni com. Vilenjakinja ga je odmjerila od glave do pete - ne osobito neugodan zadatak, morala je priznati - i shvatila kako bi iznenadni uljez mogao biti samo čarobnjak kojeg je čekala. To bi objasnilo čudno ponašanje konja i njezinu nemogućnost da ga osjeti prije no što se pojavio. "Ti si Rhonin?" pitala je šumarica naposljetku. "Ne baš ono što si očekivala?" odvratio je uz tračak podru gljivog osmijeha. Spustila je luk i malo se opustila. "Rekli su čarobnjak; to je sve, čovječe." "A meni su rekli vilenjački šumar, ništa više." Uputio joj je pogled zbog kojeg je Vereesa zamalo opet podigla luk. "Znači, jednaki smo." "Ne baš. Čekala sam tri dana! Tri dragocjena dana uzalud su potrošena!" "Nije bilo druge. Morao sam obaviti pripreme." Čarobnjak više nije ništa r ekao. Vereesa je odustala. Poput većine ljudi, ovaj nije mario za nikoga osim za sebe. Smatrala se sretnom što nije morala čekati duže. Čudila se kako je Savez uopće mogao pobijediti Hordu s tolikima poput ovog Rhonina u njihovim redovima. "Pa, ako želiš u Khaz Modan, bilo bi najbolje kad bi smjesta krenuli." Vilenjakinja je pogledala iza njega. "Gdje ti je konj?" Napola je očekivala kako će joj reći da ga nema, kako je upotrijebio svoje ogromne moći i prebacio se ovamo ... ali daje to bio slučaj, Rhonin ju ne bi trebao da ga odvede do broda. Kao čarob njak nesumnjivo je imao impresivne sposobnosti, ali također je imao i ograničenja. Pored toga, ono malo stoje znala o njegovoj misiji, pretpostavljala je kako će Rhonin trebati sve što ima samo kako bi preživio. Khaz Modan nije bila zemlja dobrodošlice za strance. Lubanje brojnih hrabrih ratnika tamo su ukrašavale šatore orka, čula je, a zmajevi su stalno patrolirali nebom. Ne, to je bilo mjesto na koje čak ni Vereesa ne bi pošla bez vojske. Nije bila kukavica, ali također nije bila ni luda. "Vezan je kod korita u blizini gostionice kako bi se mogao napiti vode. Danas sam dugo jahao, lady." Njegova upotreba titule možda bi i laskala Vereesi da joj se nije učinilo kako je u njegovim riječima načula malo sarkazma. Trudeći se potisnuti ljutnju prema čovjeku okrenula se prema svom konju, odložila luk i strijelu, a onda nastavila pripremati životinju za pokret. "Mom bi konju pasalo nekoliko minuta odmora", predložio je čarobnjak, "a i meni.'' "Jako ćeš brzo naučiti spavati u sedlu ... a tempo kojim ćemo ići omogućit će tvom konju odmor. Pr edugo smo čekali. Nekoliko brodova, čak i onih Kul Tirasa, nisu osobito voljni ploviti u Khaz Modan samo zbog čarobnjaka u promatračkoj misiji. Ako uskoro ne stigneš do luke možda odluče kako imaju unosnije i manje samoubilačke stvari za raditi." Na njezino olakšanje Rhonin se nije bunio. Umjesto toga se namrštio i krenuo prema gostionici. Vereesa je gledala kako odlazi nadajući se kako neće poželjeti da ga ubije prije no što se ra stanu. Razmislila je o njegovoj misiji. Istina, Khaz Modan je i dalje predstavljao prijetnju zbog zmajeva i njihovih gospodara orka, ali Savez je već imao druge, sposobnije promatrače oko i u zemlji. Vereesa je posumnjala kako se Rhoninova misija odnosi na nešto uistinu ozbiljno, jer Kirin Tor inače nikad ne bi toliko riskirao zbog ovog arogantnog čarobnjaka. Ipak, jesu li dobro razmislili kad su ga izabrali? Sigurno je postojao i netko sposobniji - i pouzdaniji? Ovaj je čarobnjak izgleda posjedovao nepredvidljivost koja je mogla dovesti do katastrofe. Vilenjakinja je pokušala zanemariti sumnjičavost. Kirin Tor je odlučio, i zapovjedništvo Saveza očito se složilo s njima ili ona ne bi bila poslana kako bi ga vodila. Najbolje je sve brige ostaviti po strani. Sve stoje trebala učiniti bilo je odvesti svog suputnika do broda, i Vereesa bi onda mogla krenuti svojim putom. Što će ili neće Rhonin učiniti nakon njihovog rastanka nije ju ni najmanje zabrinjavalo. Putovali su četiri dana i nije im zaprijetilo ništa opasnije osim nekoliko dosadnih kukaca. Da su okolnosti bile drugačije put bi bio gotovo idiličan, ali Rhonin i njegov vodič jedva su tijekom tog vremena izmijenili nekoliko riječi. Većinu vremena Čarobnjak nije mario zbog toga, bio je usredotočen na opasan zadatak koji gaje čekao. Kad ga brod Saveza iskrca na obale Khaz Modana bit će prepušten samome sebi u kraljevstvu kojim su još uvijek vla dali ne samo orci, nego čijim su nebom patrolirali njihovi zaro bljenici zmajevi. Iako nije bio kukavica, Rhonin nije imao nimalo želje za mučenjem i polaganom smrti u agoniji. Zbog toga ga je njegov dobročinitelj u savjetu izvijestio o posljednjim poznatim kretanjima klana Zmajske ralje. Zmajske ralje sada će sigurno biti na oprezu, osobito ako je, kao što je Rhoninu rečeno, crni div Smrtokrilo uistinu živ. 6|S
tranic a
[email protected]
Ipak, koliko god čarobnjakov zadatak izgledao opasan, Rhonin neće odustati. Dana mu je prigoda ne samo za iskupljenje nego i napredovanje u Kirin Toru. Zbog toga će biti vječno zahvalan svom dobročinitelju, koga je poznavao samo pod imenom Kra-sus. Ime je zasigurno bilo lažno, što nije bila neuobičajena praksa među onima koji su upravljali savjetom. Gospodari Dalaerona birani su tajno, njihov položaj bio je poznat samo njihovim kolegama, nisu ga znali čak ni voljeni. Glas Rhoninova dobročinitelja nije uopće morao sličiti na njegov pravi glas ... ako je uopće bio muško. Bilo je moguće pretpostaviti identitete nekolicine u savjetu, ali Krasus je bio enigma čak i za njegovog lukavog agenta. Ipak, istinu govoreći, Rhonin više nije previše mario za Krasusov identitet, bila je bitna samo činjenica kako će pomoću njega mladi čarobnjak ostvariti svoje snove. Ali ti će snovi ostati neostvareni ako ne stigne na brod. Nag nuo se naprijed u sedlu i pitao: "Koliko još do Hasica?" Bez da se okrenula, Vereesa je mrko odgovorila: "Još najmanje tri dana. Ne brini; naš sadašnji tempo dovest će nas do luke na vrijeme." Rhonin se opet uspravio. Toliko o njihovom posljednjem razgovoru, drugom današnjem. Jedina stvar koja je možda bila gora od jahanja s vilenjakom bilo bi putovanje s jednim od ozbiljnih Vitezova srebrne ruke. Unatoč njihovoj uljudnosti, vitezovi su naglašavali kako magiju smatraju slučajnim, nužnim zlom, nečim bez čega su inače mogli. Posljednji kojeg je Rhonin sreo prilično je jasno rekao kako vjeruje kako je, nakon smrti, Čarobnjakova duša osuđena na isti mračni ponor u kojem su se nalazile duše drevnih demona. I nebitno koliko je Rhoninova duša bila čista za života. Kasno poslijepodnevno sunce počelo je nestajati u kro šnjama drveća i stvarati kontrastna područja blistave svjetlosti i tamnih sjena među stablima. Rhonin se nadao kako će doći do ruba šume prije mraka, ali očito neće biti tako. Ne po prvi put, u glavi je pregledavao svoje mentalne zemljovide, pokušavajući ne samo odrediti njihovu sadašnju lokaciju nego i potvrditi ono stoje njegov vodič rekao o stizanju na brod. Njegovo kašnjenje na sastanak s Vereesom bilo je neizbježno, prouzročeno pokušajem pronalaženja neophodnih stvari i sastojaka. Samo se n adao kako to na kraju neće ugroziti njegovu cijelu misiju. Oslobađanje Kraljice Zmajeva ... Nemoguća, nevjerojatna misija za neke, sigurna smrt za većinu. Ipak, čak i tijekom rata Rhonin je to predlagao. Očito, ako Zmajska Kraljica bude slobodna to će barem preostale orke lišiti njihovog najmoćnijeg oružja. Ipak, okolnosti nikad nisu bile pogodne za poduzimanje toliko monumentalnog zadatka. Rhonin je znao kako se većina savjeta nadala njegovom neuspjehu. Riješiti ga se, značilo bi izbrisati nešto što su smatrali cr nom mrljom u povijesti reda. Ova je misija bila dvosjekli mač; bit će zapanjeni ako uspije, ali veseli ako ne uspije. Ali barem je mogao vjerovati Krasusu. Čarobnjak je prvi došao kod njega, pitao smatra li njegov mlađi kolega kako još uvijek može učiniti nemoguće. Klan Zmajskih ralja zauvijek će zadržati uporište u Khaz Modanu ako Alexstrasza ne bude oslobođena, i sve dok su tamošnji orci nastavljali posao Horde predstavljali su moguće okupljalište za one iz čuvanih enklava. Nitko nije želio ponovni početak rata. Savjet je imao dovoljno unutarnjih problema s kojima se morao baviti. Kratka grmljavina prekinula je Rhoninova razmišljanja. Podigao j e pogled i ugledao samo nekoliko paperjastih oblaka. Namr-.štivši se, crvenokosi je čarobnjak pogledao vilenjakinju s namjerom daju upita je li i ona također čula grmljavinu. Skamenio se na zvuk druge, moćnije grmljavine. Istovremeno Vereesa je skočila na njega, šumarica se nekako uspjela okrenuti u sedlu i skočiti prema njemu. Prekrila ih je ogromna sjena. Šumar ica i čarobnjak su se sudarili, vilenjakinjino teško oklo -pljeno tijelo odbacilo je oboje s Rhoninova konja. Zaglušujući urlik prolomio se okolinom i vjetar snažan poput tornada zapuhao je oko njih. Kad je čarobnjak udario u tvrdo tlo kroz šok boli čuo je kratak prestravljen rzaj svog konja - zvuk koji je idućeg trenutka iščezao. "Ostani dolje!" viknula je Vereesa kroz vjetar i grmljavinu. "Ostani dolje!" Rhonin se ipak okrenuo kako bi pogledao nebo - i umjesto njega ugledao paklenski prizor. Zmaj vatrene boje ispunjavao je nebo iznad njih. U pandžama je držao ostatke njegova konja i skupe i pažljivo odabrane opreme. Grimizni div u jednom je zalogaju progutao ostatak lesa očiju već usmjerenih na sićušne, jadne ljude ispod njega. A na ramenima zvijeri sjedilo je groteskno, zelenkasto stvorenje s očnjacima i bojnom sjekirom veliko gotovo poput čarobnjaka i izvikivalo zapovijedi na nekom odvratnom jeziku i pokazivalo Rhonina. Razjapljenih ralja i raširenih pandži zmaj se obrušio prema njemu. "Ponovno vam se zahvaljujem na vremenu, Vaše Veličanstvo", rekao je visoki, craokosi plemić odrješitim glasom prepunim razumijevanja. "Možda nam ipak uspije spriječiti ovu krizu u razaranju vaših dobrih djela." "Ako je tako", odgovorio je stariji, bradati muškarac odjeven u elegantno bijelo i zlatno odijelo, "Lordaeron i Savez imat će vam na čemu zahvaliti, lorde Prestore. Samo zbog vaših djela smatram kako će se Gilneas i Stromgarde urazumiti." Iako nije bio mali čovjek, kralj Terenas osjećao se pomalo poput patuljka u društvu svog ogromnog gosta. Mlađi se muškarac nasmiješio i otkrio savršene zube. Da je Terenas mogao pronaći čovjeka otmjenijeg izgleda od lorda Pre-stora iznenadio bi se. Kratke, uredne crne kose, glatko obrijana lica zbog kojeg su srca brojnih dvorskih dama zadrhtala, inteligentan, i držanja otmjenijeg od ikojeg princa u Savezu, nije bilo iznenađujuće što su ga svi umiješani u situaciju s Alteracom poštivali, uključujući i Genna Sivogrivog. Prestor je posjedovao auru zbog koje se vladar Gilneasa koji put nasmiješio, barem su Tere-nasa tako izvijestili njegovi zapanjeni diplomati. 7|S
tranic a
[email protected]
Za mladog plemića za koga prije pet godina nitko nije čuo kraljev je gost izgradio priličnu reputaciju. Prestor je potjecao iz planinskog, najzabačenijeg dijela Lordaerona, ali također je bio u krvnom srodstvu s kraljevskom kućom Alteraca. Njegovo malo imanje tijekom rata razorio je zmaj i on je pješice došao do prijestol nice, čak i bez ijednog sluge da ga odjene. Njegova molba i ono što je postao nakon dolaska postali su predmet priča. Još je bilo važnije što su njegovi savjeti puno puta pomogli kralju, uključujući i mračne dane kad je sijedi monarh razmišljao što učiniti s lordom l'crcnoldeom. Prestor je, u stvari, bio ključni Čimbenik. Dao je Terenasu potrebnu hrabrost za preuzimanje vlasti u Alteracu i proglašenje vojnog udara. Stromgarde i ostala kraljevstva shvaćala su potrebu akcije protiv izdajničkog Perenoldea, ali ne i Lordae-ronovo daljnje vladanje tom kraljevinom zbog vlastitih potreba nakon završetka rata. Sada je barem, činilo se, Prestor bio jedini koji im je to svima mogao objasniti i navesti ih da prihvate bilo kakvu konačnu odluku. Što je, u posljednje vrijeme, navelo ostarjelog, krupnog monarha na razmišljanje o mogućem rješenju koje će zapanjiti čak i inteligentnog mladića pred njim. Terenas je odbio predati Alterac Perenoldeovom nećaku, kome je Gilneas pokušavao dati potporu. Niti je smatrao mudrim podijeliti kraljevinu između Lordaerona i Stromgardea. To bi zasigurno izazvalo bijes ne samo Gilneasa, nego čak i Kul Tirasa. Potpuna aneksija Alteraca također nije do lazila u obzir. Što ako, ipak, preda kraljevinu nekome sposobnom kome su se svi divili, koji nije želio ništa osim mira i sloge? Sposobnom administratoru, također, ako je kralj Terenas dobro procijenio, da ne spominjemo nekoga tko će ostati saveznik i prijatelj Lordaerona ... "Ne, uistinu, Prestore!" Kralj je posegnuo kako bi po ramenu potapšao punog višeg muškarca. Prestor je bio visok gotovo dvjesto deset centimetara, i iako je bio vitak, teško ga se moglo zvati mršavim. Prestor je savršeno ispunjavao svoju plavo-crnu odoru i uistinu je izgledao poput junaka. "Postoji puno stvari na koj
tranic a
[email protected]
kakva želja za psinama. "Želio bi biti tu u vrijeme tog slavlja, zar ne?" "Da ... gospodaru." Plemić je zastao kako bi duboko udahnuo vrući zrak. Olakšanje je preplavilo njegovo četvrtasto lice. "Aaah, kako mi nedostaje ..." Namrštio se. "Ali moram čekati. Dolaziti samo kad je neophodno, ha, Krvile?" "Kako vi kažete, gospodaru." Osmijeh, sada uistinu zlokoban, vratio se na Prestorovo lice. "Najvjerojatnije gledaš novog kralja Alteraca, znaš." Goblinovo mišićavo, malo tijelo naklonilo se gotovo do poda. "Svi pozdravite njegovo kraljevsko Veličanstvo, kralja D-" Zveket je obojicu natjerao da pogledaju desno. Iz metalne rešetke koja je vodila u stari ventilacijski otvor pojavio se manji goblin. Mali goblin se spretno provukao kroz otvor i dojurio do Krvila. Novopridošlica je na licu imao zlokobni smiješak, smiješak koji je brzo nestao pod Prestorovim mrkim pogledom. Drugi je goblin nešto šapnuo u Krvllovo veliko, šiljato uho. Kryll je zasiktao, a onda otjerao stvorenje nehajnim zamahom ruke. Novopridošlica je nestao kroz otvorenu rešetku. "Što je?" Iako su riječi s aristokratovih usana došle mirno i uljudno, također su jasno zahtijevale trenutan goblinov odgovor. "Aaah, graciozni", počeo je Kryll, luđački se osmijeh opet pojavio na njegovom zvjerskom licu. "Čini se kako je danas sreća na vašoj strani! Možda biste se negdje trebali kladiti? Zvijezde su uistinu na vašoj -" •'Stoje?" "Netko ... netko pokušava osloboditi Alexstraszu ..." Prestor se zagledao. Zurio je toliko dugo i intenzivno da se Kryll doslovno smanjio pred njim. Defi nitivno, pomislio je go blin, smrt će sada definitivno doći. Šteta. Bilo je toliko eksperi menata koje je želio isprobati, toliko puno eksploziva za isprobavanje ... U tom je trenutku visoki, crni čovjek ispred njega prasnuo u smijeh, gromoglasan, opak, i ne u potp unosti prirodan. "Savršeno ..." uspio je Lord Prestor procijediti kroz smijeh. Ispružio je ruke kao da želi uhvatiti zrak. Prsti su mu postali nemoguće dugi, i kao da su im izrasle pandže. "Tako savršeno!" Nastavio se smijati, i dok je to činio goblin Kryll se udaljio, zapanjio zbog čudnog prizora i lagano odmahnuo glavom. "A oni meni kažu da sam lud", promrmljao je u bradu.
Tri S vijet se pretvorio u vatru.
Vereesa je opsovala dok su ona i čarobnjak bježali od plame na kojeg je grimizni div izbacio tijekom obrusavanja. Da Rhonin nije odgodio početak njihovog putovanja ovo se nikad ne bi dogodilo. Do sada bi već stigli u Hasic i ona bi se oprostila od njega. Sada se činilo vrlo vjerojatnim kako će se oboje oprostiti od vlastitih života ... Znala je k ako su orci Khaz Modana još uvijek povremeno slali zmajeve kako bi terorizirali inače mirne zemlje njihovih ne prijatelja, ali zašto su ona i njezin suputnik imali nesreću naići na jednog? U današnje je vrijeme zmajeva bilo malo, a kraljevine Lordaerona ogromne. Bacila je pogled prema Rhoninu koji je odjurio dublje u šumu. Naravno. To je nekako imalo veze s činjenicom stoje njezin suputnik čarobnjak. Zmajevi su imali izoštrenija čula čak i od vilenjaka; neki su govorili kako su mogli, uz ograničenja, nanjušiti čak i magiju. Ovi su katastrofalni događaji sigurno čarobnjakova krivnja. Ork i zmaj sigurno su došli zbog njega. Rhonin je očito mislio nešto slično jer je nestao što je brže mogao i odjurio u šumu u suprotnom smjeru od nje. Šumarica je frknula. Čar obnjaci nikad nisu bili dobri na prvoj crti; bilo je lako nekoga napasti iz daljine ili s leda, ali kad su se morali s neprijateljem oči u oči... Naravno, to je bio zmaj. Zmaj je skrenuo prema iščezlom Čovjeku. Unatoč tome što mislila o njemu Vereesa nije željela čarobnjaka vidjeti mrtvog. Ipak, pogledavši uokolo srebrnokosa šumarica nije vidjela način na koji bi mu mogla pomoći. Ostala je bez konja kad i on, a s njim je nestao i omiljeni luk. Ostao joj je samo mač, oružje slabe učinko vitosti protiv ovakvog pobješnjelog titana. Vereesa je pogledala oko sebe tražeći nešto drugo što bi mogla upotrijebiti, ali ništa nije odgovaralo. To joj je ostavilo malo izbora. Kao šumarica, nije mogla samo mirno stajati i dopustiti da se čak ni čarobnjaku nešto dogodi. Vereesi je na pamet pala samo jedna stvar koju je mogla učiniti kako bi mu možda spasila život. Vilenjakinja je iskočila iz skrovišta, mahnula rukama i vik nula: "Ovamo! Ovamo, ti jadni gušteru! Ovamo!" Ipak, zmaj ju nije čuo, njegova je pozornost - Vereesa ga je napokon uspjela identificirati kao muško - bila usmjerena na zapaljenu šumu ispod njega. Rhonin se negdje u tom plamenom paklu borio za život. Zmaj se pokušavao pobrinuti da ne preživi. 9|S
tranic a
[email protected]
Vilenjačka je ratnica opsovala, pogledala oko sebe i pronašla teški kamen. Za čovjeka bi ono što je namjeravala učiniti bilo sigurno nemoguće, ali za nju se i dalje nalazilo u domeni vjerojatnog. Vereesa se samo nadala kako će ju ruka dobro poslužiti kao što je znala prije nekoliko kratkih godina. Zamahnula je i bacila kamen ravno prema glavi grimiznog diva. Proračunala je udaljenost, ali zmaj se iznenada pomaknuo i Vereesa je na trenutak pomislila kako će kamen promašiti. Ipak, iako nije pogodio glavu, projektil se odbio od vrha bližeg krila. Vereesa nije očekivala kako će povrijediti zvijer običan kamen protiv zmajskog oklopa smiješno je oružje - ali nadala se kako će privući titanovu pažnju. Tako je i bilo. Masivna se glava smjesta okrenula prema njoj, zmaj je nervozno zaurlao. Ork je viknuo nešto nerazumljivo. Ogromno krila-to stvorenje iznenada je skrenulo i jurnulo prema njoj. Uspjela je skrenuti njegovu pažnju od bespomoćnog čarobnjaka. A što sad? pitala je šumarica samu sebe. Vilenjakinja se okrenula i potrčala, iako j e znala kako nema šanse pobjeći čudovišno m progonitelju. Krošnje iznad nje buknule su dok je zmaj rigao vatru. Za paljeno raslinje palo je ispred nje blokirajući Vereesin planirani put. Šumarica je bez oklijevanja skrenula lijevo i pojurila kroz drveće koje još uvijek nije gorjelo. Umrijet ćeš! obavijestila je samu sebe. / to zbog beskorisnog čarobnjaka! Gromoglasni urlik natjerao ju je da pogleda preko ramena. Crveni ju je zmaj sustigao i jedna noga s pandžama pružala se prema šumarici u bijegu. Vereesa je zamislila kako ju noga drobi ili, gora s udbina, odnosi u divove stravične ralje gdje će biti prožvakana i progutana. Ipak, kad je smrt bila samo centimetrima udaljena od nje, zmaj je iznenada povukao nogu i počeo mahati po zraku. Pandže su derale njegovo vlastito tijelo. U stvari, svaka je pandža pokušavala zagrepsti negdje, bilo gdje - kao daje titan imao žestoki svr- bež. Ork na njegovim leđima trudio se povratiti kontrolu, ali isto je tako mogao biti muha koja je gnjavila zmaja, jer ga ovaj uopće nije slušao. Vereesa se zaustavila i zagledala, nikad do sada nije vidjela ovako zapanjujući prizor. Zmaj se izvijao i okretao dok j e pokušavao smanjiti agoniju, njegovi su pokreti postajali sve mahnitiji i mahnitiji. Jahač se jedva uspijevao držati. Što je, zapitala se vilenjakinja, moglo natjerati čudovište na takvo Odgovor je došao u obliku šapta. "Rhonin?" I, kao da ga je izgovaranjem imena prizvala poput duha, ča robnjak se pojavio pred njom. Njegova crvena kosa bila je rašču pana, crna halja blatna i poderana, ali izgledao je nezabrinut zbog toga. "Mislim kako bi bilo bolje da odemo dok možemo, ha, vi-lenjakinjo?" Nije joj trebao dva puta reći. Ovoga je puta Rhonin vodio koristeći neku vještinu, neku čarobnu sposobnost, kako bi ih vodio kroz zapaljenu šumu. Kao šumarica, ni sama Vereesa ne bi mogla bolje. Rhonin ju je vodio putovima koje vilenjakinja nije mogla vidjeti sve dok se nije našla na njima. Zmaj iznad njih cijelo je to vrijeme mahnitao i grebao se po tijelu. Vereesa je jed nom pogledala gore i vidjela kako se čak uspio i raskrvariti, njegove vlastite pandže bile su jedna od rijetkih stvari koje su mogle probiti njegovu oklopljenu kožu. Orka više nije bilo; u nekom je trenutku ratnik pao. Vereesa nije osjećala nimalo žaljenja zbog njega. "Što si učinio zmaju?" uspjela je naposljetku pr odahtati. Rhonin, usredotočen na pronalaženje izlaza iz plamena, nije ju čak ni pogledao. "Nešto što nije ispalo kako sam planirao! Trebao je dobiti više od pukog svraba!" Uistinu je zvučao ljut na samoga sebe, ali šumarica je, po prvi puta, bila impresio nirana njime. Preokrenuo je sigurnu smrt u moguću sigurnost - uz uvjet da pronađu izlaz. Iza njih, zmaj je frustrirano urlao. "Koliko će dugo trajati?" Sada je napokon zastao kako bi ju pogledao i ono što je vidjela u tim očima jako ju je uznemirilo. "Ned ovoljno dugo ..." Krenuli su brže. Vatra ih je okruživala kamo god se okrenuli, ali su naposljetku stigli do njezina ruba, projurili kroz plamen i našli se u području gdje im je prijetio samo smrtonosni dim. Par je kašljući zateturao i nastavio dalje u pot razi za putom na kojem će vjetar puhati prema njima i tako pomoći u usporavanju vatre i dima iza njih. A onda je novi urlik zatresao tlo, ali ne urlik agonije, nego bijesa i osvete. Čarobnjak i šumarica okrenuli su se i pogledali grimiznu mrlju u daljini. "Čarolija se potrošila", promrmljao je Rhonin bez potrebe. Uistinu se istrošila i Vereesa je mogla vidjeti kako zmaj jako dobro zna tko je bio odgovoran za njegovu bol. S gotovo sablasnom preciznošću zmaj je zamahnuo svojim masivnim, kožnim krilima i jurnuo prema njima, očito odlučan da im se osveti. "Imaš li još koju čaroliju za ovo?" viknula je Vereesa dok su trčali. "Možda! Ali radije ju ne bih koristio ovdje! Mogla bi nas odnijeti s njim!" Kao da to zmaj ionako neće učiniti. Vilenjakinja se nadala kako će Rhonin upotrijebiti svoju smrtonosnu Čaroliju prije no što oboje završe na titanovom jelovniku. "Koliko još — " Čarobnjak je morao doći do daha. "Koliko još do Hasica?" "Previše." "Ima li koji grad do tamo?" Pokušala je razmisliti. Jedno joj je mjesto palo na pamet, ali nije se mogla sjetiti ni njegova imena ni svrhe. Samo daje 10 | S
tranica
[email protected]
odavde bilo udaljeno jedan dan. "Ima nešto, ali —" Zmajev urlik opet je zatresao tlo. Sjena se nadvila nad njih. "Ako imaš čaroliju koja bi mogla upaliti, predlažem da ju upotrije biš upotrije biš sada." Vereesa je opet poželjela luk. S njime bi barem mogla pokušati gađati oči zvijeri i nadati se uspjehu. Šok i agonija možda bi bili dovoljni da zvijer odustane. Gotovo su se sudarili kad se Rhonin iznenada zaustavio i okrenuo prema progonitelju. Uhvatio ju je za ramena iznenađujuće snažnim rukama, za čarobnjaka, i onda odgurnuo o dgurnuo šumaricu u stranu. Oči su mu doslovno blistale, Vereesa je čula kako se nešto takvo moglo dogoditi kod moćnih čarobnjaka, ali nikad tome nije posvjedočila. "Pomoli se da nam se ovo ne osveti", promrmljao je. Podigao je ruke i usmjerio prste u pravcu crvenog zmaja. Počeo je mrmljati riječi na jeziku koji Vereesa nije prepoznala, ali od kojeg su joj tr nci prošli niz kičmu. Rhonin je skupio ruke i ponovno počeo govoriti Kroz oblake su se pojavila još tri krilata stvorenja. Vereesa je uzdahnula i visoki je čarobnjak zašutio i pričekao s čarolijom. čarolij om. Izgledao je spreman prokleti nebesa, ali onda je vi-lenjakinja vi-lenjakinja prepoznala što se pojavilo iznad njihovog stravičnog neprijatelja. Grifoni... masivni leteći grifoni orlovskih glava i lavljih tijela ... s jahačima. Povukla je Rhonina za ruku. "Nemoj ništa činiti!" Mrko ju je pogledao, ali je kimnuo. Oboje su pogledali gore u zmaja. Tri grifona iznenada su se obrušila prema zmaju i iznenadila izne nadila ga. Vereesa je sada mogla identificirati jahače, iako to u stvari nije trebala. Samo su patuljci s udaljenih vrhova Aerie, opasnog, planinskog planin skog kraja udaljenijeg čak i od vilenjačkog kraljevstva Quel'Tha-lasa, Quel'Tha -lasa, jahali divlje grifone ... i samo su se ti vješti ratnici i nj ihove životinje mogli zmajevima suprotstaviti u zraku. Iako puno manji od grimiznog diva, grifoni su veličinu nadoknađivali velikim, poput britve oštrim pandžama koje su mogle razderati zmajevu kožu i kljunovima koji su mogli rastrgati meso ispod nje. U dodatak tome, mogli su se kretati brže i spretnije, skretati pod kutovima koji su za zmaja bili nemogući. Sami patuljci nisu samo upravljali svojim životinjama. Malo viši i vitkiji od svojih nizinskih rođaka, planinski su patuljci bili jednako bili jednako mišićavi. Iako su njihovo omiljeno oružje tijekom zrač nih patrola bili legendarni Gromomaljevi, ova je trojka nosila velike velike dvosjekle bojne sjekire s dugim drškama kojima su ratnici s lakoćom rukovali. Izrađene od metala sličnog adamantiju sjekire su mogle probiti čak oklopljene, tvrde lubanje zmajeva. Pričalo se kako je veliki jahač grifona Kurdran ubio zmaja puno većeg od ovog samo jednim snažnim udarcem sjekire poput ovih. Krilate životinje kružile su oko neprijatelja, prisiljavale ga da se svako sv ako malo okreće oko sebe kako bi vidio otkuda dolazi najveća prijetnja. Orci su već naučili biti na oprezu od grifona, ali bez jahača, ovaj je monstrum bio pomalo zbunjen. Patuljci su to smjesta iskoristili, kretali su se naprijed-natrag dok je zmajeva frustracija rasla. Duge brade i kosa vezana u rep divljih patuljaka lepršale su na vjetru dok su se doslovno smijali u lice divovskoj prijetnji. Gromoglasni je smijeh samo još više razbjesnio zmaja, mahnito je udarao oko sebe i uzaludno rigao vatru. "Skroz su ga dezorijentirali", prokomentirala je Vereesa im presionirana taktikom. "Znaju da je mlad, pa će zbog temperamenta napadati bez strategije!" "Što je savršen trenutak za naš odlazak", odgovorio je Rhonin. "Možda im zatreba naša pomoć!" "Moram izvršiti misiju", rekao je zlokobno. "A oni imaju stvari pod kontrolom." Istina. Činilo se kako je prednost na strani jahača grifona, kiko su još uvijek trebali zadati udarac. Trojka je letjela okol o crvenog zmaja toliko brzo da mu se zamalo zavrtjelo u glavi. Dao je sve od sebe kako bi pr omatrao samo jednog, ali drugi bi ga uvijek zbunili. Vatra je samo jednom zamalo dodirnula jednog od njegovih krilatih protivnika. Jedan od patuljaka iznenada je počeo mahati svojom svojo m moćnom sjekirom čija je oštrica blistala na posl ijepodnevnom suncu. On i njegov grifon još su jednom obletjeli zmaja, a onda je, kad su se približili po tiljku zvijeri, grifon iznenada jurnuo. Pandže su se zabile duboko u vrat i otkinule komad krljušti. Dok se bol registrirala u zmajevoj glavi patuljak je zamahnuo i snažno udario sjekirom. Sjekira se duboko zabila. Nedovoljno da ubije, ali više no dovoljno da zmaj urlikne u agoniji. Refleksno se okrenuo. Njegovo krilo iznenada je zahvatilo patuljka i grifona i odbacilo ih u stranu. Jahač se uspio zadržati na svojoj životinji, ali sjekira mu je ispala i poletjela prema tlu. Vereesa je instinktivno krenula u pravcu oružja, ali Rhonin joj je rukom blokirao put. "Rekao sam da trebamo ići!" Usprotivila bi se, ali još jedan pogled na borce rekao je šuma-rici kako ne bi bila od koristi. Ranjeni je zmaj poletio više, jahači grifona još su ga uvijek opsjedali. Čak i da uzme sjekiru, Vereesa bi njome samo mogla uzaludno mahati. "U redu", promrmljala je vilenjakinja naposljetku. Vereesi -no znanje smjera u kojem se nalazilo njihovo odredište. Zajedno su se udaljili od bitke sada se oslanjajući na Vereesi-no Iza njih, zmaj i grifoni su postali sitne točke na nebu, djelomično zato što se bitka udaljila u suprotnom smjeru od vilenjakinje i njezinog suputnika. "Čudno ..." čula je čaro bnjakov čaro bnjakov šapat. "Što?" Zastao je. "Znači, te uši nisu tu samo radi šminke, zar ne?" Vereesa se namrštila na uvredu, iako je čula i puno gore. Ljudi i patuljci, prilično ljubomorni na prirodnu superiornost vilenjaka, često su odabirali duge, šiljate uši kao kao predmet predmet podsmijeha. Tijekom Tije kom vremena uspoređivane su s ušima 11 | S
tranica
[email protected]
magaraca, svinja i, najgore od svega, goblina. Iako Vereesa nikad na nikoga nije potegnula oružje zbog takvih komentara, dostaje često natjerala one koji su izrekli te komentare da požale zbog svojih riječi. Smaragdne čarobnjakove oči su se suzile. "Ispričavam se; to si shvatila kao uvredu. Nije mi bila namjera da tako zvuči." Sumnjala je u istinitost njegove tvrdnje, ali je znala kako mora prihvatiti njegov traljav pokušaj isprike. Potrudila je potisnuti bijes i ponovno pitala: "Što je toliko čudno?" "Što se zmaj pojavio u tako zgodnom trenutku." "Ako tako razmišljaš, možeš se onda i zapitati otkuda su došli grifoni. Nakon svega, oni su ga otjerali." Odmahnuo je glavom. "Netko ga je vidio i javio javi o o situaciji. Jahači su samo obavljali svoju dužnost." Razmislio je. "Znam kako bi klan Zmajskih ralja navodno trebao biti očajan, pokušavaju or ganizirati or ganizirati ostale odmetnute klanove i one u enklavama, ali ovo nije način za to." "Tko može reći što orci misle? Ovo je očito slučajni napad. A i nije prvi ovakav u Savezu, čovječe." "Ne, ali pitam se -" -" Rhonin nije uspio ništa više reći jer su oboje postali svjesni kretanja u šumi... kretanja iz svih smjerova. Šumarica je uvježbanom lakoćom izvukla mač iz korica. Pored nje, Rhoninove su ruke nestale u širokim rukavima čarobnjaččarobnjač-kih halja, nesumnjivo u pripremi čarolije. Vereesa nije ništa rekla, ali zapitala se od kolike će pomoći biti u bliskoj borbi. Bolje da ostane iza i prepusti joj prve napadače. Prekasno. Šest krupnih figura na konjima iznenada se pojavilo pojavi lo iz šume i opkolilo ih. Srebrni su oklopi čak i na poslijepodnevnom suncu jarko blistali. Vilenjakinja je ugledala koplje upereno u prsa. Rhonin je imao ne samo jedno upereno u srce, nego i u leđa. Kacige s lavljim glavama skrivale su lica njihovih uznika. Kao šumarica, Vereesa se pitala kako se itko mogao kretati u tim oklopima, a kamoli ratovati, ali šestorka u sedlu kretala se kao da ni nema oklopa. Njihovi ogromni, sivi bojni konji, također oklo-pljeni oklo-pljeni na glavama i vratovima, činili su se nehajni za dodatnu težinu. Novopridošlice nisu nosili koplja, i jedini znak njihovog identiteta bilo je na oklopu na prsima, stilizirana ruka koja je posezala prema nebu. Vereesa je mislila kako samo po ovome zna tko su, ali nije se opustila. Kad je vilenjakinja posljednji put srela takve ljude nosili su drugačiji oklop, s rogovima na kacigama i slovom simbolom Lordaerona na prsima i štitovima. A onda se sedmi jahač polagano pojavio p ojavio iz šume, u puno tradicionalnijem oklopu no što je Vereesa očekivala. U sjenama kacige mogla je vidjeti odrješito i - za čovjeka - starije i mudrije lice s urednom, sijedom bradom. Simboli Lordaerona i njegovog religijskog reda nalazili nalazili su se ne samo na njegovom štitu i prsima, nego i kacigi. Srebrna lavovska glava nalazila se na mjestu kopče opasača op asača s kojeg je visio jedan jed an od moćnih, šiljatih maljeva. "Vilenjakinja", promrmljao je dok ju je gledao. "Tvoja snažna ruka je dobrodošla." Vođa je pogledao Rhonina i naposljetku s otvorenim prezirom prokomentirao: "I prokleta duša. Drži ruke gdje ih možemo vidjeti i nećemo doći u iskušenje da ti ih odsiječemo." odsiječemo." Dok se Rhonin očito trudio kontrolirati bijes, Vereesa je isto vremeno osjetila olakšanje i nesigurnost. Zarobili su ih ratnici Lordaerona - čuveni Vitezovi srebrne ruke. Dvojica su se srela na mračnom mjestu, mjestu na koje su samo rijetki mogli doći, čak i među njihovom vrstom. Bilo je to mjesto gdje su se snovi prošlosti neprestano ponavljali, nejasne sjene kretale su se kroz maglu povijesti uma. Čak ni dvojica koja su se srela ovdje nisu znala koliko je ovog mjesta postojalo u stvarnosti, a koliko samo u njihovim mislima, ali su znala kako ovdje nitko neće moći prisluškivati. Navodno. Obojica su bila visoka i vitka, lica prekrivenih maramama. maramama. Jedan je mogao biti identificiran kao čarobnjak kojeg je Rhonin poznavao kao Krasusa; drugi je, osim zelenkastog tona sive halje mogao biti čarobnjakov blizanac. Tek kad su progovorene prve riječi postalo je jasno kako je taj lik, za razliku od savjetnic e Kirin Tora, definitivno muško. "Čak ni ne znam zašto sam došao", prokomentirao je Krasu-su. Krasu -su. "Jer si morao. Trebao." Drugi je glasno zasiktao. "Istina, ali sada kada sam ovdje mogu sam izabrati vrijeme odlaska." Krasus je podigao vitku ruku u rukavici. "Barem me saslušaj." "Zašto? Kako bi mogao ponoviti ono što si ponovio bezbroj puta?" "Zato što bi se ono što govorim napokon moglo registrirati!" Krasusov neočekivani bijes iznenadio je obojicu. Njegov je sugovornik odmahnuo glavom. "Predugo si u njihovom društvu. Tvoji štitovi, i magični i osobni, počinju popuštati. Vrijeme je da se ostaviš o staviš tog uzaludnog zadatka ... poput nas." "Ne vjerujem daje uzaludan." Po prvi put, nagovještaj spola, glas puno dublji no što bi članovi unutarnjeg savjeta Kirin Tora mogli mogli povjerovati daje moguće. "Ne mogu, sve dok je zatočena." "Razumljivo je što ti ona znači, Korialstrasze; nama znači samo sjećanje na prošlost." "Ako je to vrijeme prošlost, zašto ste ti i tvoji još uvijek na svojim mjestima?" smireno je odgovorio Krasus, opet je imao emocije pod kontrolom. "Zato što će naše posljednje godine biti spokojne, mirne ..." "Što je još jedan od razloga da mi se pridružiš u ovome." Drugi je opet zasiktao. "Korialstrasze, zar nikad nećeš priznati priz nati neizbježno? Tvoj nas plan ne iznenađuje, iznenađuje, nas koji te tako dobro poznajemo! Vidjeli smo tvoju marionetu na njezinom uzaludnom zadatku - misliš li kako je moguće da ga obavi?" Krasus je zastao na trenutak, a onda odgovorio: "Ima potencijala ... ali on nije sve što imam. Ne, mislim da ne će uspjeti. 12 | S
tranica
[email protected]
Ipak, ako i bude tako nadam se kako će njegova žrtva doprinijeti mom konačnom uspjehu ... a ako mi se ti prid ružiš taj bi uspjeh bio vjerojatniji." "Bio sam u pravu." Krasusov sugovornik zvučao je nevjerojatno razočarano. "Ista priča. Iste mol be. mol be. Došao sam samo zbog saveza, saveza, nekoć snažnog, između naše dvije frakcije, ali očito se nisam trebao mučiti. Nemaš potporu, nemaš silu. Sam si i moraš se skrivati u sjenama sjenama -" mahnuo je na maglu oko njih "- na mjestima poput ovog, a ne pokazati pokazati svoju pravu prirodu." "Činim što moram ... Što ti još činiš?" Krasusov je glas opet postao oštriji. "Koja je svrha tvog postojanja, moj stari prijatelju?" Drugi je lik bio iznenađen ovim pitanjem, a onda se naglo okrenuo. Napravio je nekoliko koraka prema magli, on da zastao i pogledao čarobnjaka. Krasusov je sugovornik zvučao b ezvoljno. "Želim ti sve najbolje u tome, Korialstrasze; stvarno. Ja - mi -jednostavno ne vjerujem kako kako se prošlost može vratiti. Ti su dani završili, završili, i mi s njima." "To je znači tvoj izbor." Gotovo G otovo su se rastali, ali Krasus je iznenada povikao: "Ipak imam jednu molbu prije no što se vratiš ostalima." "A to je?" Čarobnjakovo cijelo tijelo se zamračilo i zasiktao je. "Nikad me više nemoj zvati tim imenom. Nikad. Nikad ne smije biti izgovoreno, izgo voreno, čak čak ni ovdje." "Nitko ni na koji način ne može -" "Cak ni ovdje!" Nešto u Krasusovom glasu natjeralo je njegovog sugovornika da kimne. Drugi je lik onda žurno nestao u ništavilo. Čarobnjak je zurio u mjesto na kojem je drugi stajao i razmi šljao o posljedicama ovog uzaludnog razgovora. Da su barem mogli shvatiti! Zajedno bi imali nade. Podijeljeni, mogli su malo toga učiniti ... i to bi bilo u korist njihovih neprijatelja. "Budale ... " promrmljao je Krasus. "Proklete budale ..."
Četiri
Ratnici su ih odveli do tvrđave koja je bila bezimeno mjesto koje je Vereesa ranije spominjala. Rhonin nije bio
impresioniran. Visoki kameni zidovi okruživali su funkcionalnu, neukrašenu građevinu gra đevinu u kojoj su sveti vitezovi, sluge i nekoliko običnih ljudi pokušavali živ jeti živ jeti skromno. Zastave bratstva vijorile su pored zastava za stava Saveza Lordaerona čiji su najodaniji sljedbenici bili Vitezovi Vitezo vi srebrne ruke. Da nije bilo seljaka, Rhonin bi građevinu smatrao u cijelosti vojnom, jer su pravila svetog reda ovdje očito kontrolirala kontroli rala stvari. Vojnici su bili uljudni prema vilenjakinji, neki od mlađih rat nika veselo su se smiješili kad je Vereesa razgovarala s njima, ali s čarobnjakom nisu razgovarali više no stoje bilo neophodno, čak ni onda kad je, u j ednom trenutku, pitao koliko još moraju putovati putovati do Hasica. Vereesa je morala ponoviti pitanje kako bi saznao odgovor. Unatoč početnim dojmovima par, naravno, nije bio zarobljen, zarobljen, ali Rhonin se među njima osjećao poput otpadnika. Prema njemu su se odnosi s minimumom uljudnosti jer je to od njih tražila prisega kralju Terenasu, ali inače je ostao izopćenik. "Vidjeli smo i zmaja i grifone", zagrmio je njihov vođa, Dun -can Senturus. "Naša dužnost i čast ča st zahtijeva da smjesta odjašemo i provjerimo možemo li pomoći." Činjenica što je bitka u potpunosti bila zračna i, zbog toga, daleko izvan njihova dosega očito nije nimalo smanjila njihov sveti entuzijazam niti imala veze sa zdravom pameću, mrko je pomislio Rhonin. Oni i Šumarica u tome su bili slični. Ipak, čudno je bilo b ilo stoje čarobnjak osjećao laganu ljubomoru sada kada nije bio sam s Vereesom. Nakon svega, ona je moj vodič. Ispunjavat će svoju dužnost sve do Rasica. Na nesreću, što se tiče Hasica, i Duncan Senturus također je namjeravao tamo. Kad su sjanali, krupni stariji vitez ponudio je ruku vilenjakinji i rekao: "Naravno, ne bi izvršili svoju dužnost kad vas ne bi najsigurnijim i najbržim putom otpratili do luke. Znam kako je to vaš zadatak, lady, ali očito je j e viša sila odlučila da vas put dovede do nas. Jako dobro poznajemo put do Hasica i mala ma la skupina, koju ću ja osobno voditi, sutra će krenuti s vama." Čini se kako je ovo razveselilo šumaricu, ali Rhonina nije nimalo ohrabrilo. Svi u tvrđavi promatrali su ga kao da se pretvorio pretvorio u goblina ili orka. U društvu svojih kolega čarobnjaka t rpio je dosta prezira i smatrao je kako nema potrebe da vitezovi dodaju sol na ranu. "Jako ljubazno od vas", dobacio je Rhonin iza njih. "Ali Ve-reesa Ve- reesa je sposobna šumarica. Na vrijeme ćemo stići do Hasica." Senturusove su se nozdrve raširile kao daje daj e namirisao nešto odvratno. Stari vitez je j e uz usiljeni smiješak vilenjakinji rekao: "Dopustite mi da vas osobno otpratim do vaših odaja." Bacio je pogled na jednog od podređenih. "Meric! Pronađi mjesto za čarobnjaka ča robnjaka ..." "Ovuda", zagrmio je ogromni mladi vitez s brkovima. Izgledao Izgledao je spreman zgrabiti Rhonina za ruku čak i ako to bude značilo 13 | S
tranica
[email protected]
kako će ju pri tome polomiti. Rhonin mu je mogao dokazati glupost tog postupka, ali zbog svoje misije i mira među raznim pripadnicima Saveza počeo je hodati uz svog vodiča bez da je tijekom cijelog puta izgovorio i jednu jedinu riječ. Očekivao je kako će ga odvesti u najvlažniju, najšugaviju prostoriju koju su mu mogli dodijeliti za noćenje, ali umjesto toga Rhonin se našao u sobi koja najvjerojatnije nije bila nimalo lošija od onih koje su koristili sami ratnici. Suha, čista, s kamenim zidovima na svim stranama osim na mjestu gdje su se nalazila drvena vrata, bila je bolja od mnogih mjesta na kojima je Rhonin u prošlosti spavao. Mali, uredan drveni krevet i mali stol bili su jedini namještaj. Poprilično korištena uljana svjetiljka bila je jedini izvor svjetlosti, nije bilo ama baš nikakvog prozora. Rhonin je pomislio kako bi barem mogao zatražiti sobu s prozorom, ali sumnjao je kako vitezovi imaju nešto bolje za ponuditi. Pored toga, ovo će bolje poslužiti da ga sakrije od znatiželjnih pogleda. "Ovo će biti u redu", rekao je naposljetku, ali mladi vitez koji je Rhonina doveo ovamo već je bio na odlasku i za sobom je zatvarao vrata. Čarobnjak se pokušao sjetiti jesu li vrata izvana imala zasun ili neku vrstu brave, ali vitezovi sigurno ne bi otišli tako daleko. Rhonin je za njih mogao biti prokleta duša, ali i dalje je bio jedan od njihovih saveznika. Pomisao na mentalnu nelagodu u koju je ta činjenica dovodila vitezove malo ga je razveselila. Vitezove je oduvijek smatrao licemjerima. Njegov nevoljki domaćin ostavio gaje samog do večere. Sjedio je daleko od Vereese, koja je bila u zapovjednikovom društvu, željela to ili ne. Nitko osim vilenjakinje nije s čarobnjakom pro govorio više od nekoliko riječi tijekom cijele večere i Rhonin bi vrlo brzo otišao da sam Senturus nije spomenuo zmajeve. "Letovi su posljednjih nekoliko tjedana postali Češći", rekao im je bradati vitez. "Češći i očajniji. Orci znaju kako im je ostalo još malo vremena i trude se prouzročiti što više štete, kao prije sudnjeg dana." Popio je gutljaj vina. "Naselje Juroon spalila su dva zmaja prije samo tri dana, više od pola ljudi stradalo je u bezbož-nom napadu. Tog su puta zvijeri i njihovi gospodari pobjegli prije no što su jahači grifona uspjeli stići." "Strašno", promrmljala je Vereesa. Duncan je kimnuo, oči su mu blistale gotovo fanatičnom odlučnošću. "Ali to će uskoro biti prošlost! Uskoro ćemo ući u unutrašnjost Khaz Modana, na samom Grim Batolu i zaustaviti prijetnju posljednjih ostataka Horde! Krv orka će poteći!" "I dobri će ljudi poginuti", dodao je Rhonin šaptom. Zapovjednik je očito imao dobar sluh poput vilenjakinje jer se njegov pogled smjesta prebacio na čarobnjaka. "Da, dobri će ljudi poginuti! Ali prisegnuli smo kako ćemo Lordaeron i sve ostale zemlje osloboditi napasti orka, i hoćemo, bez obzira na cijenu!" Čarobnjak je neimpresionirano odgovorio: "Ali najprije morate nešto učiniti u vezi zmajeva, zar ne?" "Istrijebit ćemo ih, čarobnjače; poslati u podzemlje kamo i pripadaju. Da tvoj vražji soj —" Vereesa je lagano dodirnula zapovjedni kovu ruku i uputila mu osmijeh zbog kojeg je Rhonin osjetio ljubomoru. "Koliko ste dugo vitez, lorde Senturuse?" Rhonin je s laganim čuđenjem promatrao šumaričinu pretvor bu u oduševljenu i očaravajuću mladu ženu, sličnu onima koje je susretao na kraljevskom dvoru Lordaerona. Njezina je transformacija promijenila i Duncana Senturusa. Šalila se i smijala sa sijedim vitezom, naizgled upijala svaku njegovu riječ. N jezina se osobnost toliko promijenila daje čarobnjak jedva mogao vjerovati kako je to ista žena koja je posljednjih nekoliko dana jahala s njim kao njegov vodič i zaštitnik. Duncan je detaljno opisao svoj ne-toliko-skroman skroman početak, kao sin bogatog vlastelina koji je izabrao red kako bi se proslavio. Iako su ostali vitezovi sigurno već čuli priču, pažljivo su slušali, bez sumnje smatrajući svog vođu savršenim obrascem vlastitih karijera. Rhonin je na kratko pogledao svakog od njih i s malom nelagodom primijetio kako su drugi vitezovi jedva treptali, čak i jedva disali, dok su upijali priču. Vereesa je komentirala razne dijelove priče zbog kojih su se čak i najsitnija starčeva djela činila čudesna i hrabra. Bila je skromna što se tiče vlastitih djela kad ju je lord Senturus pitao o njezinoj obuci, iako je čarobnjak bio siguran kako je, u mnogim vještinama, njegova šumarica nadmašivala njihovog domaćina. Vitez je bio očaran njezinom glumom i nastavio je priču, na -dugačko i naširoko, ali Rhoninu je na pokon dosadila. Ispričao se - djelo koje nije privuklo ničiju pažnju - i požurio van u potrazi za svježim zrakom i samoćom. Noć se spustila nad tvrđavu, tama bez mjesečine koja se nalazila oko čarobnjaka bila je poput toplog pokrivača. Veselio se dolasku u Hasic i nastavku puta prema Khaz Modanu. Tek će se tada riješiti vitezova, šumara i ostalih beskorisnih budala koje su samo smetale njegovoj misiji. Rhonin je najbolje radio sam, stvar koju je pokušao istaknuti prije posljednjeg debakla. Tada ga nitko ni je slušao i bio je prisiljen učiniti ono stoje učinio kako bi uspio. Ostali članovi misije zanemarili su njegova upozorenja, nisu shvaćali neophodnost njegova opasna posla. S tipičnim prezirom netalentiranih jurnuli su ravno na put njegove velike čarolije ... i zbog toga je većina i stradala zajedno s pravim ciljevima bandom vještaca orka koja je iz mrtvih namjeravala vratiti jednog od legendarnih demona. Rhonin je žalio zbog svake od tih smrti više no stoje svojim gospodarima u Kirin Toru ikada dao naslutiti. Proganjale su ga, tjerale na riskantnije pothvate ... a što može biti riskantnije od usamljenog pokušaja oslobađanja Zmajske Kraljice od njezinih uznika? Morao je to učiniti sam, ne samo zbog slave koju će mu to donijeti, nego također, Rhonin se n adao, kako bi udobrovoljio duhove svojih bivših prijatelja, duhove koji mu nisu dali ni trenutka mira. Čak ni Krasus nije znao za uznemirujuće duhove — najvjerojatnije dobra stvar, jer bi se zbog toga sigurno zapitao o Rhoninovom zdravom razumu i vrijednosti. Vjetar se pojačao dok se uspinjao na vanjski zid tvrđave. Nekoliko je vitezova stražarilo, ali glas o njegovom prisustvu očito je brzo putovao i nakon što ga je prvi stražar prepoznao pod svjetlošću svjetiljke Rhonina su opet počeli izbjegavati. To mu je savršeno odgovaralo; nije puno mario za vojnike, kao ni oni za njega. 14 | S
tranica
[email protected]
Ispod tvrđave, nejasne siluete stabala pretvorile su magloviti krajolik u nešto magično. Rhonin je došao u iskušenje da napusti upitnu gostoljubivost svojih domaćina i pronađe mjesto za spavanje pod nekim hrastom. Barem ne bi morao slušati licemjerne riječi Duncana Senturusa koji je, po čarobnjakovu mišljenju, bio zainteresiran za Vereesu više no što bi vitez svetog reda trebao biti. Istina, imala je čarobne oči i njezina je odjeća savršeno pristajala njezinom tijelu Rhonin je frknuo i izbacio šumaricu iz glave. Njegova prisilna samoća tijekom iskupljenja očito je na njega djelovala više no stoje mislio. Magija je bila njegova ljubavnica, prva i najvažnija, i kad je Rhonin odluči o potražiti žensko društvo više je volio po-vodljivije tipove, poput tetošenih mladih dvorskih dama, ili čak privlačnih sluškinja na koje je povremeno nailazio tijekom svojih putovanja. Zasigurno ne arogantnu vilenjačku šumaricu ... Najbolje se usredotočit i na važnije stvari. Zajedno s njegovim nesretnim konjem Rhonin je također ostao bez stvari koje mu je Krasus dao. Morao je dati sve od sebe kako bi kontaktirao drugog čarobnjaka, izvijestiti ga što se dogodilo. Mladi je čarobnjak požalio zbog te neophodne činjenice, ali Krasusu je puno dugo vao da ne bi pokušao. Rhonin ni u jednom trenutku nije pomislio na povratak; to bi uništilo njegove nade o povratku časti ne samo kod njegovih kolega, nego i kod njega samog. Pogledao je oko sebe. Oči koje su u mraku vidjele malo bolje od prosječnih u blizini nisu vidjele ni jednog stražara. Zid kule sakrio gaje od pogleda posljednjeg Čovjeka kojeg je prošao. Koje je bolje mjesto za početak? Njegova je soba također mogla poslužiti, ali Rhonin je više volio otvoren prostor kako bi bolje pročistio um od p aučine. Iz tajnog džepa halje izvukao je mali, crni kristal. Ne baš najbolji izbor za stvaranje udaljene komunikacije, ali jedini koji mu je preostao. Rhonin je podigao kristal prema najblistavijoj od blijedih zvijezda na nebu i počeo mrmljati riječi moći. U središtu kristala pojavila se slabašna svjetlost, svjetlost čiji se intenzit et polagano pojačavao dok je nastavio izgovarati riječi. Mistične riječi prelazile su mu preko usana I u tom su trenutku zvijezde iznenada nestale. ... Rhonin je prekinuo čaroliju u pola riječi i zagledao se u tamu. Ne, zvijezde na koje se usredotočio još uvijek nisu nestale; sada ih je mogao vidjeti. Ipak ... na djelić sekunde, ne više od treptaja oka, čarobnjak se mogao zakleti ... Trik mašte i umora. Sjetivši se pustolovina dana Rhonin je nakon večere trebao smjesta na spavanje, ali najprije je želio pokušati ovu čaroliju. Što prije završi to bolje. Ujutro je želio biti u potpunosti odmoran, jer će Lord Senturus sigurno nametnuti žestok tempo. Rhonin je još jednom podigao kristal i opet počeo mrmljati riječi moći. Ovoga puta nikakva op tička varka neće "Što radiš tamo, čarobnjače?" zahtijevao je duboki glas. Rhonin je opsovao, bijesan zbog nove smetnje. Okrenuo se prema vitezu koji mu je prišao i prasnuo: "Ništa što bi —" Eksplozija je zatresla zid. Kristal je kliznuo iz Rhoninove ruke. Nije imao vremena posegnuti za njim, više je bio zauzet pokušajem održavanja ravnoteže kako sa zida ne bi pao u smrt. Stražar nije bio te sreće. Kad se zid zatresao pao je unatrag, najprije na grudobran, a onda preko njega. Njegov je krik potresao Rhonina sve do naglog kraja. Eksplozija je utihnula, ali ne i šteta koju je prouzročila. Očajni je čarobnjak povratio ravnotežu kad se dio zida počeo urušava-ti prema unutra. Rhonin je skočio prema kuli smatrajući ju sigur nijom. Prizemljio se u blizini vrata i krenuo unutra - kad je i sama kula počela opasno podrhtavati. Rhonin je pokušao izaći, ali vrata su se srušila i ostao je zaro bljen unutra. Počeo je čaroliju, siguran kako je već prekasno. Strop je pao prema njemu A s njime je došlo nešto slično divovskoj ruci koje je zgrabilo čarobnjaka toliko snažnim stiskom da je Rhonin u potpunosti ostao bez daha ... i svijesti. Nekros Glavolomac razmišljao je o sudb ini koju je davno, davno pročitao u kostima. Sijedi ork poigravao se s jednim žutim očnjakom dok je promatrao zlatni disk u debelom dlanu druge ruke i pitao se kako je netko tko se naučio koristiti tolikom moći osuđen na izigravanje dadilje i uznika rasplodnoj ženki čija je jedina svrha bila rađanje mladih. Naravno, činjenica što je ona bila najveća od svih zmajeva možda je imala nešto s tom ulogom - to i činjenica kako se Nekros sa samo jednom zdravom nogom nikad nije mogao nadati kako će postati i zadrža ti ulogu poglavice klana. Činilo mu se kako mu se zlatni disk smije. Činilo se kako mu se uvijek smije, ali sakati ork nikad nije p omislio da ga baci. S njim je došao do položaja na kojem je još uvijek imao poštovanje kolega ratnika ... čak i ako je ostao bez vlastitog poštovanja onog dana kad mu je ljudski vitez odsjekao donju polovicu lijeve noge. Nekros je ubio čovjeka, ali nije se mogao natjerati da postupi časno. Umjesto toga dopustio je ostalima da ga odvuku s bojnog polja, zaliječe ranu i pomognu za Nekrosa izraditi pomagalo za osakaćeni ud. Oči su mu pogledale ostatak koljena i drvenu motku pričvršćenu za njega. Nema više borbe za slavu, nema više naslijeđa krvi i smrti. Ostali su se ratnici ubijali i za manje rane, ali Nekros nije mogao. Sa ma pomisao na prinošenje oštrice vlastitom grlu ili prsima ispunjavala gaje strahom koji se nije usuđivao spomenuti ostalima. Nekros Glavolomac jako je želio živjeti, bez obzira na cijenu. Bilo je onih u klanu Zmajskih ralja koji su ga već mogli po slati na veličanstvena bojna polja zagrobnog života da nije bilo njegovog poznavanja čarolija. Njegov je talent zamijećen rano i obučavali su ga neki od najvećih. Ipak, život vješca zahtijevao je od Nekrosa druge izbore koje nije želio, mračne izbore koji, osjećao je, nisu služili Hordi, nego su doprinosili njezinom uništenju. Pobjegao je od njih, ponovno postao ratnik, ali s vremena na vrijeme, njegov poglavica, veliki šaman Zuluhed, zahtijevao je korištenje njegovih drugih talenata osobito u nečemu stoje većina orka smatrala nemogućim, zarobljavanju Zmajske Kraljice Alex -strasze. 15 | S
tranica
[email protected]
Zuluhed je bio vješt u korištenju ritualne magije drevnih šamanskih vjerovanja kao rijetko tko od formiranja prve Horde, ali za ovaj zadatak također je trebao prizvati zlokobnije sile koje je Nekros bio obučen koristiti. Pomoću resursa koje stari ork nikad nije otkrio svom osakaćenom kolegi Zuluhed je otkrio drevni tali sman koji je navodno bio sposoban proizvesti nevjerojatna čuda. Jedini je problem bio što nije reagirao na šamanske čarolije bez obzira koliko se poglavica trudio. Zuluhed se zbog toga okrenuo jedinom vješcu kojem je mogao vjerovati, ratniku odanom klanu Zmajskih ralja. I tako je Nekros naslijedio Demonsku Dušu. Zuluhed je tako nazvao bezlični zlatni disk, iako drugi ork isprve nije znao zašto. Nekros gaje okretao, i divio se, ne po prvi put, njegovom impresivnom, a ipak jednostavnom izgledu. Čisto zlato, da, i oblikovano poput velike kovanice okruglih rubova. Blistao je čak i na najslabijoj svjetlosti i ništa nije moglo zamutit i njegov izgled. Ulje, blato, krv ... sve je skliznulo dolje. "Ovo je starije i od magije šamana i vještaca, Nekrose ", rekao mu je Zuluhed. "Ja s njime ne mogu učiniti ništa, ali možda ti možeš..." Iako uvježban, ork s drvenom nogom sumnjao je kako bi on, koji se odrekao mračnih sila, mogao biti bolji od ovog legendarnog poglavice. Ipak, uzeo je talisman i pokušao osjetiti njegovu svrhu, njegovu namjenu. Dva dana kasnije, zahvaljujući njegovom nevjerojatnom uspjehu i Zuluhedovom odrješitom vodstvu, učinil i su ono što nitko nije smatrao mogućim, osobito sama Zmajska Kraljica. Nekros je zastenjao i polagano ustao. Noga ga je boljela na mjestu gdje je koljeno dolazilo u kontakt s drvetom, bol pojačana velikom težinom orka. Nekros nije imao iluzija u vezi svo jih sposobnosti vođe. Jedva se mogao kretati pećinom. Vrijeme je za posjetu njezinom Veličanstvu. Pobrinuti se da zapamti kako mora poštivati raspored. Zuluhed i nekolicina vođa klana koji su još bili na slobodi i dalje su uvijek sanjali o ponov nom osnutku Horde i nagovarali na pobunu one koje je napustio slabić Kobnomalj. Nekros je sumnjao u te snove, ali bio je odani ork, i kao odani ork doslovno će izvršiti zapovjedi svog poglavice. S Demonskom Dušom u jednoj ruci ork je krenuo vlažnim hodnicima pećin e. Klan Zmajskih ralja naporno je radio kako bi produžio tunele u ovim planinama. Kompleksni hodnici olakšavali su orcima naporan posao uzgajanja i uvježbavanja zmajeva u slavu Horde. Zmajevi su trebali puno mjesta i odvojene odaje, od kojih je svaka trebala biti iskopana. Naravno, ovih je dana bilo manje zmajeva, činjenica koju su Zuluhed i ostali u posljednje vrijeme često spominjali Nekrosu. Trebali su zmajeve ako su željeli da njihov očajnički plan ima imalo nade za uspjeh. "A kako ću ju ja natjerati na brže razmnožavanje?" pitao je Nekros samoga sebe. Par mladih, masivnih ratnika prošao je pored njega. Visoki gotovo dvjesto deset centimetara, svaki širok poput dvojice njihovih ljudskih protivnika, mladi su ratnici na kratko naklonili glave prepoznavši ga. Ogromne bojne sjekire visjele su im na leđima. Obojica su bila jahači zmajeva, novi. Jahači su pogibali gotovo dva puta više od njihovih zmajeva, uglavnom zbog nesretnog popuštanja hvata na uzdama. Bilo je trenutaka kad se Nekros zapitao hoće li klan ostati bez sposobnih ratnika prije no što ostane bez zmajeva, ali nikad to nije spomenuo pred Zuluhedom. Ostarjeli je ork šepao i uskoro začuo Zmajsku Kraljicu. Pri mijetio je naporno disanje koje je odjekivalo u blizini kao da para iz podzemlja želi izaći na površinu. Nekros je znao što takvo disanje znači. Stigao je točno na vrijeme. Ni jedan stražar nije stajao pred ulazom u zmajevu veliku odaju, ali Nekros je ipak zastao. U prošlosti je bilo pokušaja oslo bođenja ili ubijanja divovskog crvenog zmaja, ali ti su pokušaji završili stravičnom smrću. Ali to nije bilo djelo zmaja, naravno, jer ona bi s olakšanjem dočekala te ubojice, nego od neočekivanog aspekta talismana kojeg je Nekros posjedovao. Ork je zaškiljio prema onome što je sličilo samo na praza n prolaz. "Dođi!" Istog trena zrak oko ulaza se zapalio. Formirale su se male vatrene kugle, a onda smjesta spojile. Ljudski je oblik počeo ispunjavati, a onda se i prelijevati iz ulaza. Nešto stoje pomalo podsjećalo na vatrenu lubanju formiralo se na mjes tu gdje se trebala nalaziti glava. Oklop koji je izgledao poput zapaljenih kostiju oblikovao se oko tijela čudovišnog ratnika koji je bio krupniji čak i od divovskih orka. Nekros nije osjećao nimalo vrućine od paklenskog plamena, ali znao je kako bi ga, a ko ga stvorenje koje se nalazilo ispred njega samo dodirne, bol kakvu čak ni stari borac nije mogao zamisliti uništila. Među ostalim orcima kružila je priča kako je Nekros Glavo-lomac prizvao jednog od drevnih demona. Nije pobijao te glasine, iako je Zuluhed znao istinu. Čudovišno stvorenje koje je čuvalo zmaja nije moglo samo donositi odluke. U pokušaju svladavanja moći tajanstvenog artefakta Nekros je stvorio nešto drugo. Zuluhed ga je zvao vatreni golem možda esencija demonske moći, ali definitivno ni jedno od navodnih mitskih stvorenja. Kojeg god podrijetla ili prijašnje upotrebe bio, golem je služio kao savršeni stražar. Čak su i najhrabriji ratnici ostajali podalje od njega. Samo mu je Nekros mogao zapovijedati. Zuluhed je pokušao, ali činilo se kak o je artefakt iz kojeg je golem izišao sada povezan s jednonogim orkom. "Ulazim", rekao je vatrenom stvorenju. Golem se ukočio ... a onda raspao u blistavom mlazu iskri. Unatoč tome stoje nebrojeno puta svjedočio ovom odlasku, Nekros je ipak lagano ustuknuo ne usuđujući se krenuti dalje sve dok i posljednje iskre nisu nestale. U trenutku kad je ork ušao unutra glas je rekao: "Znala ... sam ... kako ćeš ... uskoro doći ..." Prezir s kojim je okovani zmaj govorio nije ni najmanje utjecao na njezinog uznika. T ijekom godina čuo je puno gore stvari od nje. Stisnuo je artefakt i krenuo prema njezinoj glavi koja je, iz potrebe, bila prikovana za tlo. Izgubili su 16 | S
tranica
[email protected]
jednog orka u njezinim moćnim raljama; neće izgubiti više ni jednog. U pravilu željezni lanci i koče nisu trebali biti dovoljni da zadrže toliko veličanstvenog diva, ali bili su pojačani moći diska. KolikQ/se god borila, Alexstrasza se nikad neće uspjeti osloboditi. To, naravno, nije značilo kako nije pokušavala. "Trebaš li nešto?" Nekros nije pitao jer je bio zabrinut za nju. Želio j u je držati na životu samo zbog potreba Horde. Nekoć su krljušti grimiznog zmaja blistale poput metala. Još je uvijek u potpunosti ispunjavala veliku pećinu, a ipak ovih su se dana njezina rebra lagano nazirala ispod kože i glas joj je djelo vao umornije. Ipak, unatoč jadnom stanju mržnja u tim ogromnim, zlatnim očima nije izblijedila i ork je znao da ako Zmajska Kraljica ikad pobjegne on će biti prvi kojeg će pojesti ili spaliti. Naravno, pošto su vjerojatnosti za to bile izuzetno male, čak se ni jednonogi Nekros nije brinuo. "Smrt bi bila dobra ..." Zastenjao je i okrenuo se od ovog uzaludnog razgovora. U jednom trenutku svog dugog zarobljeništva pokušala je štrajkati glađu, ali jednostavna taktika uzimanja najnovijeg legla jaja i razbijanja jednog od njih pred njezinim prestravljenim pogledom brzo je eliminirala tu prijetnju. Unatoč saznanju kako će svaki mladi biti uvježban za teroriziranje neprijatelja Horde i zbog toga će najvjerojatnije umrijeti, Alexstrasza se očito nadala kako će jed nog dana biti slobodna. Razbijanje jaja bilo je poput razbijanja te nade. Još jedan zmaj manje s potencijalom da bude vlastiti gospodar. Kao i uvijek, Nekros je provjerio njezino posljednje leglo. Ovoga puta pet jaja. Solidan broj, ali većina je bila manja no obično. To ga je brinulo. Njegov je poglavica već prigovorio na patuljaste zmajeve iz posljednjeg legla, iako je čak i patuljasti zmaj bio nekoliko puta viši od orka. Nekros je ubacio disk u vrećicu za pojasom i sagnuo se kako bi uzeo j edno od jaja. Gubitak noge nije oslabio njegove ruke i masivni ork nije imao problema s podizanjem jaja. Dobra težina, primijetio je. Ako su i ostala jaja ovako teška barem će dati zdrave mlade. Najpametnije ih je stoje moguće prije odnijeti do inku bator a. Toplina vulkana će ih održavati na odgovarajućoj temperaturi. Kad je Nekros spustio jaje zmajica je promrmljala: "Ovo je uzaludno, smrtnice. Tvoj mali rat samo što nije gotov." "Možda si u pravu", progunđao je, nesumnjivo iznenađen njezinom upadicom. Ostarjeli ork okrenuo se prema svojoj zatočenici. "Ali borit ćemo se do kraja, gušteru." "Onda ćete to činiti bez nas. Moj posljednji mužjak umire, to znaš. Bez njega više neće biti jaja." Njezin glas, ionako već tih, postao je jedva čujan. Zmajska Kraljica s naporom je izdahnula, kao da ju je razgovor previše umorio. Pogledao je njezine reptilske oči. Nekros je znao kako Alex-straszin posljednji mužjak uistinu umire. Počeli su s trojicom, ali jedan je umro u pokušaju bijega preko mora, a drugi je podlegao ranama kad ga je odmetnuti zmaj Smrtokrilo iznenadio. Treći, najstariji, ostao je pored svoje kraljice, ali bio je stoljećima stariji čak i od Alexstrasze, a sada su ta stoljeća, uz gotovo smrtonosne ozljede, počela uzimati svoj danak. "Onda ćemo pronaći drugog." Uspjela je frknuti. Riječi su joj jedva bile šapat. "A kako ... to namjeravate učiniti?" "Pronaći ćemo drugog ..." Nije imao drugog odgovora, ali Nekros će biti proklet pr ije no što će gušteru pružiti zadovoljstvo. Dugo akumulirana frustracija i bi jes počeli su izlaziti na vidjelo. Krenuo je prema njoj. "A što se tebe tiče, gušteru -" Nekros se usudio prići na nekoliko metara od glave Zmajske Kraljice, svjestan kako ga, zahvaljujući začaranim lancima, ne može ni pojesti ni spaliti. Zbog toga se na n jegovo nevjerojatno iznenađenje Alexstraszina glava, s lancima i svime iznenada okrenula prema njemu. Zmajica je razjapila ralje i ork je imao osobito nezadovoljstvo pogledati duboko u ždrijelo stvorenja koje ga je namjeravalo pojesti. Ili bi ga i pojelo, da Nekros nije hitro reagirao. Zgrabivši vrećicu u kojoj je nosio Demonsku Dušu vještac je promrmljao jednu riječ, zamislio jednu zapovijed. Bolni urlik prolomio se prostorijom, komadići kamena pali su sa stropa. Grimizni div povukao je glavu unatrag kol iko je mogao. Prsten oko njezina vrata blistao je tolikim intenzitetom da je ork morao pokriti oči. Pored njega, vatreni sluga diska u trenu se materijalizirao, tamne oči gledale su Nekrosa u očekivanju zapovijedi. Ipak, vještac nije trebao stvorenje, sam artefakt se pobrinuo za gotovo katastrofalnu situaciju. "Odlazi", zapovjedio je vatrenom golemu. Dok je stvorenje nestajalo u eksploziji iskri, sakati ork usudio se stati pred zmaja. Njegovo ružno lice razvuklo se u osmijeh i frustracija od saznanja kako služi izgubljenom cilju natjerala je Nekrosa na još veći bijes zbog titanovog posljednjeg pokušaja da mu oduzme život. "Još si uvijek puna trikova, ha, gušterice?" Pogledao je pr sten kojeg je Alexstrasza dugo rasklimavala iz zida. Čarolija s njezinih lanaca očito nije obuhvaćala zid za koji su bili pričvršće ni, shvatio je Nekros. Ta gaje pogreška gotovo koštala. Ali to što ga nije uspjela ubiti sada će koštati nju. Nekros je mrko pogledao sada uistinu ozlijeđenog zmaja. "Smion trik ..." zarežao je. "Smion trik, ali sulud." Podigao je zlatni disk kako bi ga njegova zarobljenica mogla vidjeti. "Zuluhed je zapovjedio da te držim što je moguće zdravijom, ali moj mi je poglavica također zapovjedio da te kaznim kad god to smatram neophodnim." Nekros je stisnuo artefakt koji je sada jarko blistao. "Sada je -" "Ovaj jadni se ispričava zbog smetnje, o graciozni gospodaru", došao je prodorni glas iz pećine, "ali imam vijesti koje morate čuti, oh, morate!" Nekros je zamalo ispustio artefakt. Okrenuo se na jednoj nozi stoje spretnije mogao i ugledao jadno, malo stvorenje siljatih ušiju i niza oštrih zuba u luđački nacerenim raljama. Nekros nije znao što gaje više živciralo, samo stvorenje ili činjenica kako se goblin nekako uspio ušuljati u zmajsku pećinu bez da gaje golem zaustavio. 17 | S
tranica
[email protected]
"Ti! Kako si ušao ovamo?" Posegnuo je dolje, zgrabio maleno stvorenje za vrat i podigao ga gore. Sve misli o kažnjavanju zmaja su iščezle. "Kako?" Iako su mu riječi bile napola prigušene, šugavo malo stvorenje i dalje se cerilo. "Sa-samo sam ušao, o graciozni gospodaru! Sa-samo sam ušao!" Nekros je zastao. Goblin je sigurno ušao kad je vatreni golem došao pomoći svom gospodaru. Goblini su bili lukavi i Često su pronalazili put do mjesta koja su smatrana sigurnima, ali čak ni ovaj pametni vragolan nije na drugi način mogao ući unutra. Ispustio je stvorenje na tlo. "U redu! Zašto si došao? Kakve vijesti donosiš?" Goblin je protrljao grlo. "Samo najvažnije, samo najvažnije, uvjeravam vas!" Nacerio se još više. "Jesam li vas ikad iznevjerio, o čudesni gospodaru?" Unatoč Činjenici što je, negdje duboko, Nekros mislio kako goblini imaju časti otprilike kao puževi golaći, ork je morao priznati kako ga ovaj nikad nije naveo na krivi put. U najboljem slučaju upitni saveznici, goblini su igrali bro jne vlastite igre, ali uvijek su ispunjavali misije koje su im Kobnomalj i, prije njega, veličan stveni Crnoruki zadali. "Onda govori, i budi brz!" Vragolasti patuljak nekoliko je puta kimnuo. "Da, Nekrose, da! Dolazim ti reći kako postoji plan, u stvari v iše planova, za oslobođenje -" Zastao je, a onda nakrivio glavu prema umornoj Alexstraszi, "- to jest, uništenje snova klana Zmajskih Ralja!" Trnci nelagode prostrujali su niz orkovu kičmu. "Kako to misliš?" Goblin je opet nakrivio glavu prema zmaju. "Možda negdje drugdje, veličanstveni gospodaru?" Stvorenje je bilo u pravu. Nekros je bacio pogled na zatočenicu koja je čini se bila onesviještena od boli i iscrpljenosti. Ipak, sada je u njezinoj blizini najbolje bilo biti na oprezu. Ako mu je njegov špijun donio vijesti koje je očekivao, ork vještac nije želio da Zmajska Kraljica čuje detalje. "U redu", progunđao je. Nekros je odšepao do ulaza pećine i već razmišljao o vjerojatnim vijestima. Goblin je skakutao pored njega i cerio se od uha do uha. Nekros je došao u iskušenje da skine taj iritantni smiješak s goblinovog lica, ali stvorenje mu je za sada trebalo. Ipak, na najmanji povod ... "Bolje ti je da bude dob ro, Krvile! Shvaćaš?" Kryll je kimnuo dok je skakutao, glava mu je poskakivala gore-dolje poput polomljene igračke. "Vjerujte mi, gospodaru Nekrose! Samo mi vjerujte ..."
Pet On nije imao nikakve veze s eksplozijom", ustrajala je Vereesa. "Zašto bi učinio nešto takvo?"
"On je čarobnjak", odgovorio je bezosjećajno Duncan, kao da je to bio odgovor na sva pitanja. "Oni ne mare za živote drugih." Jako dobro svjesna predrasuda svetog reda prema magiji, Vereesa se nije pokušavala buniti. Kao vilenjakinja odrasla je okružena magijom, čak je i sama mogla izvesti nekoliko čarolija, pa nije vidjela Rhonina na tako stravičan način poput viteza. Iako joj je Rhonin djelovao kao neoprezan, nije joj izgledao toliko ču dovišno da ne bi mario za živote drugih. Nije li joj pomogao tijekom bijega od zmaja? Zastoje riskirao svoj život? Mogao je i sam stići do Hasica. "A ako on nije kriv", nastavio je lord Senturus, "zastoje onda nestao? U kršu mu nema ni tr aga? Ako je nevin, njegovo bi tijelo trebalo biti tamo, zajedno s naša dva brata koji su stradali tijekom njegove čarolije ..." Čovjek se lagano pogladio po bradi. "Ne, to pogansko djelo sigurno je njegova krivnja, vjeruj mi." I zato ćeš ga progoniti poput životinje, pomislila je. Zašto bi Duncan inače pozvao desetoricu svojih najboljih ljudi kako bi s njima odjahao u potragu za čarobnjakom? Ono što je Vereesa u početku smatrala spasilačkom misijom brzo se pokazalo u drugačijem svjetlu. Kad su ona i ostali čuli eksploziju, i otkrili ruše vinu, vilenjakinja je osjetila bol u srcu. Ne samo da nije uspjela svog suputnika održati na životu, nego su dva druga čovjeka stra dala bez ikakvog dobrog razloga. Ipak, Duncan je to od početka vidio drugačije, osobito kad nisu uspjeli pronaći Rhoninov leš u ruševinama. Ona je najprije pomislila na gobline, spretne u prikradanju u tvrđave i podmetanju smrtonosnih eksplozija, ali stari je vitez ustrajao u tvrdnji kako je ovo područje bilo očišćeno od svih ele menata Horde, osobito goblina. Iako su Šugava mala stvorenja posjedovala nekoliko fantastičnih i krajnje nevjerojatnih letećih strojeva, niti jedan nije viđen. Pored toga, takav leteći brod morao bi se kretati brzinom svjetlosti kako bi izbjegao da bude primijećen, nešto nemoguće za nezgrapne stvari. Što je, naravno, ostavljalo Rhonina kao najvjerojatniji uzrok razaranja. Vereesa nije vjerovala kako je sposoban za to, osobito zato stoje bio toliko odlučan u izvršenju svoje misije. Nadala se kako će mladi čarobnjak uspjeti spriječiti Duncana i ostale da ga ne ubiju prije no što dobiju prigodu saznati istinu. Pretražili su okoliš tvrđave i sada su bili na putu za Hasic. Iako je dosta mladih vitezova predložilo kako je Rhonin najvjerojatnije upotrijebio svoju magiju kako bi otišao odavde, Duncan Sen-turus očito nije smatrao čarobnjaka 18 | S
tranica
[email protected]
dovoljno sposobnim za nešto takvo. Bio je žestoko uvjeren kako će uspjeti pronaći odbjeglog čarobnjaka i dovesti ga pred lice pravde. I kako je dan počeo prolaziti i sunce se spuštati, čak je i Vereesa posumnjala u Rhoninovu nevinost. Je li on prouzročio katastrofu, a onda pobjegao s poprišta zločina? "Uskoro ćemo se zaustaviti", najavio je nešto kasnije lord Scnturus. Pogledao je gustu šumu. "Iako ne očekujem probleme, ne vjerujem kako će biti koristi od lutanja u mraku zbog Čega bi mogli proći pored našeg bjegunca." Vereesa je razmišljala nastaviti sama jer je njezin vid bio superiorniji od ostalih, ali je odustala. Ako Vitezovi srebrne ruke otkriju Rhonina bez nje, čarobnjak je imao male šanse za preživlja vanje. Jahali su još neko vrijeme, ali nisu ništa primijetili. Sunce je zašlo za obzor, ostalo je još samo malo svjetlosti koja im je pokazivala put. Kao stoje i obećao, Duncan je nevoljko zaustavio po tragu i zapovjedio vitezovima da podignu bivak. Vereesa je sjaha-la, ali njezin je pogled nastavio promatrati okolinu u nadi kako će ugledati crvenokosog čarobnjaka. "Nema ga nigdje, lady Vereesa." Okrenula se i podigla pogled prema vođi vitezova, jedinom čovjeku među progoniteljima dovoljno visokom da ju prisili na podizanje pogleda. "Ne mogu prestati tražiti, moj gospodine." "Uskoro ćemo pronaći otpadnika." "Najprije bi trebali čuti njegovu priču, lorde Senturuse. To je sigurno dovoljno pravedno." Oklopljeni je čovjek slegnuo ramenima kao da mu to ni u kom slučaju nije bilo važno. "Dobit će svoju šansu za pokoru, naravno." Nakon čega će Rhonina ili vratiti natrag u lancima ili smjesta pogubiti. Vitezovi srebrne ruke možda jesu sveti red, ali također su bili poznati po brzom provođenju pravde. Vereesa se udaljila od starog viteza jer nije vjerovala kako bi uspjela zauzdati jezik koji bi ga razbjesnio. Povela je konja do stabla na rubu čistine, a onda nestala među drvećem. Iza nje, zvukovi bivaka su iščezli dok je vilenjakinja ulazila dublje u svoj element. Opet je osjetila iskušenje da potragu nastavi sama. Tako se lako nečujno kretala šumom, pretraživala rupe i gusto raslinje u potrazi za tijelom. "Toliko si nestrpljiva odjuriti, srediti stvari u svom jedinstvenom stilu, ha Vereesa? " pitao ju je njezin prvi učitelj jednog dana nedugo nakon što je došla na obuku za šumara. "S takvom nestr pljivošču mogla si biti rođena kao čovjek. Nastavi tako i nećeš dugo biti među šumarima ..." Ipak, unatoč skepsi ne samo jednog od njezinih učitelja, Ve reesa je uspjela i postala jedna od najboljih u svojoj skupini. Sada nije mogla zanemariti obuku i postati svojeglava. Obećavši kako će se vratiti ostalima nakon nekolik o minuta opuštanja u šumi srebrnokosa šumarica se naslonila na jedno drvo i izdahnula. Tako jednostavan zadatak i već je gotovo doživio neu spjeh, ne jednom, nego dvaput. Ako ne pronađu Rhonina morat će smisliti nešto što će reći svojim gospodarima, da ne spominjemo Kirin Tor Dalarana. Ona nije bila kriva za ništa, ali Iznenadan nalet vjetra zamalo je odbacio Vereesu s drveta. Vilenjakinja se u posljednji trenutak uspjela uhvatiti, ali u daljini je čula frustrirane povike vitezova i bučan zveket razbacani h predmeta. Isto tako naglo kao stoje došao, vjetar je i nestao. Vereesa je maknula kosu s lica i požurila natrag u bivak iz straha kako je Duncana i ostale napala neka stravična sila slična zmaju. Na sreću, dok je još prilazila, šumarica je čula vitezove kako pričaju o popravcima, a kad je stigla Vereesa je vidjela kako, osim pokrivača i ostalih razbacanih predmeta, nikome nije ništa. Lord Senturus joj je prišao zabrinuta pogleda. "Dobro ste, moja damo? Niste ozlijeđeni?" "Ne. Vjetar me iznenadio, to je sve." "Iznenadio je sve." Protrljao je bradu i zagledao se u mračnu šumu. "Ni jedan normalan vjetar ne puše tako. ..." Okrenuo se prema jednom od svojih ljudi. "Rolande! Udvostručite stražu! Ovo možda nije kraj ove čudne oluje!" "Razumijem, gospodine!" doviknuo je vitki, blijedoputi vitez. "Christoffc! Jakobe! Idemo -" Glas mu je zamro toliko naglo da su i Duncan, koji je vile-njakinji okrenuo leđa, i Vereesa pogledali je li čovjek kojim slučajem pogođen strijelom iz luka ili samostrela. Umjesto toga vidjeli su kako zuri u tamnu gomilu među pokrivačima, tamnu gomilu ispruženih nogu i ruku prekriženih na prsima, gotovo poput mrtvaca. Tamnu gomilu koju su uskoro prepoznali kao Rhonina. Vereesa i vitezovi sakupili su se oko njega, jedan je čovjek držao baklju . Vilenjakinja se sagnula kako bi pogledala tijelo. Na treperavoj svjetlosti baklje Rhonin je izgledao blijedo i nepomično, i isprva nije mogla reći diše li ili ne. Vereesa je posegnula prema njegovom obrazu A čarobnjakove su se oči otvorile i sve prestrašile. "Šumarice ... kako je lijepo ... vidjeti te opet..." Nakon toga Rhonin je opet zatvorio oči i zaspao. "Čarobnjačka budala!" prasnuo je Duncan Senturus. "Nesta -neš nakon pogibije dva dobra čovjeka, a onda misliš kako se samo možeš pojaviti među nama i zaspati!" Posegnuo je prema ča-robnjakovoj ruci s namjerom da probudi Rhonina, ali je zapanjeno vrisnuo čim su mu prsti dodirnuli crnu odjeću. Vitez je pogledao svoju ruku u rukavici kao daje ujeden i zarežao: "Neka vrsta vražje, nevidljive vatre ga okr užuje! Čak sam i kroz rukavicu imao osjećaj kao da sam uhvatio žar!" Unatoč njegovu upozorenju Vereesa se morala sama uvjeriti. Naravno, osjetila je nelagodu kad su njezini prsti dodirnuli Rho-ninovu odjeću, ali ništa intenzivno kao što je Lord Senturus tvrdio. Ipak, šumarica je odmaknula ruku i kimnula u 19 | S
tranica
[email protected]
znak slaganja. U ovom trenutku nije vidjela razlog zašto bi starom vitezu rekla za razliku. Vereesa je iza sebe čula šum čelika. Bezo j e pogledala Duncana koji je već počeo odmahivati glavom vitezu koji je izvlačio mač. "Ne, Wexforde, Vitez srebrne ruke ne smije ubiti ni jednog neprijatelja koji se ne može braniti. Ljaga na našu prisegu bila bi prevelika. Mislim kako moramo postaviti stražu tijekom noći, a onda ćemo ujutro vidjeti što će se dogoditi s našim čarobnjakom." Ostarjelo lice lorda Senturusa se smračilo. "I, na ovaj ili onaj način, pravda će biti zadovoljena kad se probudi." "Ja ću ga čuvati", umiješala se Vereesa. "Nitko drugi nije potreban." "Ispričavam se, moja lady, ali s vašom povezanošću -" Uspravila se i pogledala starog viteza ravno u oči. "Sumnjate u riječ šumara, lorde Senturuse? Sumnjate u moju riječ? Zar mislite kako ću mu pomoći da opet pobjegne?" "Naravno da ne!" Duncan je naposljetku slegnuo ramenima. "Ako tako želite, onda tako želite. Imate moje dopuštenje. Ipak, cijelu noć bez smjene —" "To je moj izbor. Zar bi vi učinili nešto manje za nekoga tko vam je povjeren na brigu?" Vereesa gaje uhvatila. Lord Senturus naposljetku je odmahnuo glavom, okrenuo se ostalim ratnicima i počeo izdavati zapovijedi. Šumarica i čarobnjak za sekundu su ostali sami u središtu bivka. Rhonin je ostavljen da spava na dva pokrivača, vitezovi nisu znali kako da ga maknu, a da se ne oprže. Bez da je dodirivala uspavanog čarobnjaka pregledala ga j e što je bolje mogla. Rhoninova je halja bila mjestimično poderana, ali izgledao je neozlijeđeno. Ipak, izgledao je iscijeđeno, u potpu nosti iscrpljeno. Možda je to bilo zbog tame u kojoj gaje promatrala, ali Vereesa je pomislila kako čovjek sada izgleda puno ran jivije, gotovo jadno. Također je morala priznati kako dobro izgleda, iako je vi -lenjakinja brzo zaustavila sva razmišljanja u tom pravcu. Vereesa je željela provjeriti postoji li koji drugi način na koji bi mogla olakšati položaj onesviještenom čarobnjaku, ali jedini je način bio otkrivanje činjenice kako ga ona može dodirnuti. To bi zauzvrat moglo ohrabriti lorda Senturusa da ju iskoristi kako bi bolje osigurao Rhonina, što se kosilo s vilenjakinjinom vezom s ča robnjakom. Bez drugog izbora Vereesa se smjestila pored nepomična tijela i pogledala oko sebe u potrazi za mogućom prijetnjom. Još je uvijek Rhoninov iznenadni povratak smatrala poprilično upitnim i, iako je malo to spominjao, Duncan je očito mislio isto. Rhonin je jedva izgledao sposoban da se stvori u središtu njihova tabora. Istina, takav bi napor objasnio zastoje ležao gotovo u komi, ali ipak nije zvučao istinito. Vereesa je imala osjećaj kako gleda otetog čovjeka, a onda odbačenog kad je otmičar s njim učinio stoje želio. Jedino pitanje koje j e još uvijek tražilo odgovor bilo je - tko je mogao učiniti tako fantastičnu stvar ... i zašto? Probudio se sa saznanjem kako su svi oko njega. Pa, možda ne svi. Rhonin nije znao gdje je stajao - uz uvjet daje uopće mogao stajati - s vilenjačkom šumaricom. Po pravilima njezina prisega da ga neozlijeđenog dovede do Hasica mogla je značiti kako će ga braniti čak i od svetih vitezova, ali nikad se ne zna. U njegovoj posljednjoj misiji također je bio vilenjak, stariji šumar sličan Vereesi. Ipak, taj šumar se prema čarobnjaku ponašao poput Duncana Senturusa, i bez imalo takta starog viteza. Rhonin je lagano izdahnuo kako nikoga ne bi izvijestio daje došao svijesti. Imao je samo jedan način na koji će saznati gdje je stajao sa svima, ali trebao je još nekoliko trenutaka kako bi se sabrao. Među prvim pitanjima koja će mu postaviti bit će pitanje o njegovoj ulozi u katastrofi i što se s njim poslije d ogodilo. Na neke dijelove prvog pitanja umorni je čarobnjak mogao odgovoriti. Što se tiče drugog, oni su najvjeroj atnije znali koliko i on. Nije više mogao odlagati. Rhonin je udahnuo, i onda se protegnuo, kao da se budi. Pored sebe je čuo lagani pokret. S planiranom smirenošću čarobnjak je otvorio oči i pogledao oko sebe. Na njegovo olakšanje i - iznenađujuće zadovoljstvo, Vereesino zabrinuto lice pojavilo se pred njim. Šumarica se sa-gnula, zapanjujuće plave oči su ga promatrale. Te su joj oči odgovarale, pomislio je na trenutak ... ali misao je brzo iščezla kad ga je zvuk zveckanja metala upozorio kako su i ostali znali da se probudio. "Vratio si se među žive, ha?" zagrmio je lord Senturus. "Vidjet ćemo koliko će to potrajati -" Vitka vilenjakinja hitro je skočila na noge i stala vitezu na put. "Tek je otvorio oči! Daj te mu barem vremena za oporavak i jelo prije no što ga ispitate!" "Neću mu uskratiti nikakva prava, moja lady, ali odgovarat će na pitanja tijekom doručka, ne poslije." Rhonin se podigao na laktove dovoljno da bi vidio Duncano-vo namršteno lice i znao kako ga Vitezovi srebrne ruke smatraju izdajnikom, možda čak i ubojicom. Oslabljeni se čarobnjak sjetio nesretnog stražara koji je odletio u smrt i pretpostavio kako je možda bilo još žrtava. Netko je nesumnjivo javio o Rhoninovom prisustvu na zidinama i prirodne predrasude svetog reda dodale su se činjenicama i dale krivi odgovor, kao i obično. Nije se želio boriti s njima, sumnjao je kako bi u ovom trenu tku uspio izvesti više od jedne ili dvije male čarolije, ali ako ga pokušaju osuditi za ono što se dogodilo u tvrđavi, Rhonin se neće suzdržavati kako bi se obranio. "Odgovorit ću najbolje što mogu", rekao je čarobnjak i odbio Vereesinu pomoć dok je ustajao. "Ali da, samo s nešto hrane i vode u trbuhu." Inače skromna hrana vitezova Rhoninu je u ovom trenutku bila slasna i ukusna od prvog zalogaja. Čak j e i ustajala voda iz jedne od čuturica bila poput vina. Rhonin je iznenada imao osjećaj kao da tjedan dana nije jeo. Jeo s uživanjem, pohlepno, i nimalo nije pazio na manire. Neki od vitezova sa smiješkom su ga gledali, drugi, osobito Duncan, s prezirom. U trenutku kad su ga glad i žeđ počeli prolaziti, započelo je ispitivanje. Lord Senturus sjeo je pred njega, oči su mu već osuđivale čarobnjaka, i zarežao: "Došlo je vrijeme ispovijedi, Rhonine Crvenokosi! Napunio si želudac, sada olakšaj 20 | S
tranica
[email protected]
dušu od tereta grijeha! Reci nam istinu o tvojoj nepodopštini na zidinama tvrđa ve. ..." Vereesa je stajala pored oporavljenog čarobnjaka, ruka joj se nalazila na dršci mača. Odlučila je biti njegova hraniteljica na ovom neformalnom sudu, i to ne samo, Rhoninu se svidjelo tako misliti, zbog prisege. Sigurno gaje, nakon pustolovine sa zmajem, poznavala bolje od ovih seljačina. "Reći ću vam što znam, što u stvari nije puno, moj gospodine. Stajao sam na zidinama tvrđave, ali krivnja za uništenje nije moja. Čuo sam eksploziju, zid se zatresao i jedan od vaših limenih ratnika imao je nesreću da padne preko grudobrana, zbog čega vam izražavam sućut -" Duncan još nije stavio kacigu, pa je provukao ruku kroz svoju sijedu, rijetku kosu. Izgledao je kao da se žestoko trudi zadržati kontrolu. "Tvoja priča već ima rupe velike poput ponora u tvom srcu, čarobnjače, a tek si počeo! Ima živih, unatoč tvojom trudu, koji su vidjeli kako bacaš čini tren prije razaranja! T voje te laži osuđuju!" "Ne, vi me osuđujete, kao što osuđujete moje kolege samo zato što postoje", tiho je odgovorio Rhonin. Odgrizao je još jedan zalogaj tvrdog biskvita i onda dodao: "Da, moj gospodine, bacio sam čaroliju, ali čaroliju namijenjenu komunikaciji na velikim daljinama. Tražio sam savjet od jednog od svojih starješina kako nastaviti s misijom koju su odobrile najveće sile Saveza ... kao što će časna Šumarica potvrditi, nadam se." Vereesa je progovorila još dok se vitez okretao prema njoj. "Njegove su riječi istinite, Duncane. Ne vidim razlog zbog kojeg bi izazvao takvu štetu -" Podigla je ruku kad je stari ratnik počeo protestirati, bez sumnje ponovno naglašavajući činjenicu kako svi čarobnjaci postaju proklete duše čim se počnu baviti magijom. " -i suprotstavit ću se svakom čovjeku, uključujući i tebe, u borbi, ako je to potrebno za povratak njegovih prava i slobode." Lord Senturus nije izgledao sretno na pomisao borbe s vi-lenjakinjom. Namrštio se na Rhonina, ali je naposljetku lagano kimnuo. "U redu. Imaš dobru hraniteljicu, čarobnjače, i zbog njezine riječi i prisege prihvatit ću kako nisi odgovoran za ono što se dogodilo." Ipak, tren nakon ovih riječi vitez je uperio prst u čarobnjaka. "Ali želim čuti još stvari o tim događajima i, ako se možeš sjetiti, kako si samo pao među nas kao da si bačen s visokog sta bla. ..." Rhonin je uzdahnuo znajući kako ne može izbjeći priču. "Kako želite. Pokušat ću vam ispričati ono čega se sjećam." Nije rekao puno više no prije. Umorni je čarobnjak još jednom ispričao o svom usponu na zidine, odluci da kontaktira svog starješinu i iznenadnoj eksploziji koja je zatresla zidine. "Siguran si da si to čuo?" odmah ga je pitao Duncan Sentu -rus. "Da. Iako ne mogu sa sigurnošću dokazati, zvučalo je poput baruta." Eksplozija nije značila da su goblini odgovorni, ali naravno, godine rata usadile su takve misli Čak i u um čarobnjaka. Nitko nije vidio gobline u ovom dijelu Lordaerona, ali Vereesa je predložila: "Duncane, možda je zmaj koji nas je pr ije napao također nosio i jednog ili dva goblina. Oni su mali, spretni i definitivno sposobn i za skrivanje, barem na dan ili dva. To bi objasnilo puno stvari." "Bi, uistinu", nevoljko se složio. "1 ako je tako, moramo biti dvostruko oprezni. Goblini ne znaju za ništa osim podlosti i uništavanja. Definitivno će napasti ponovno." Rhonin je nastavio priču i ispričao kako je pobjegao u lažnu sigurnost kule samo da bi se ona srušila na njega. Ovdje je, ipak, oklijevao, jer je bio siguran kako će Senturus njegove iduće riječi u najmanju ruku smatrati problematičnima. "A onda me - nešto — zgrabilo, moj gospodine. Ne znam što je to bilo, ali podiglo me poput igračke i odnijelo iz kule. Na nesreću, nisam mogao disati od snažnog stiska, i kad sam idući put otvorio oči -" Čarobnjak je pogledao Vereesu. "Ugledao sam njezino lice." Duncan je čekao još, ali kad je postalo jasno kako je čekanje uzaludno pljesnuo se jednom rukom po koljenu i viknuo: "To je to? To je sve što znaš?" "To je sve." "Duše mi Alonsusa Faola!" prasnuo je vitez prizivajući ime nadbiskupa čija je ostavština dovela, preko njegovog učenika, Uthera Svjetlodonositeija, do stvaranja svetog reda. "Rekao si nam ništa, ništa korisno! Da sam u jednom trenutku pomislio -" Lagani Vereesin pokret natjerao gaje da zastane. "Ali dao sam riječ i prihvatio riječ nekog drugog. Ostajem kod svoje prvotne odluke." Ustao je, više očito nije želio ostati u čarobnjakovom društvu. "Također sada i ovdje donosim drugu odluku. Već smo na putu za I lasic. Ne vidim razlog zašto ne bismo krenuli što je moguće brže i odveli te na tvoj brod. Neka se oni bave s tobom kako im bude odgovaralo! Krećemo za jedan sat. Budi spreman, čarobnjače!" Nakon toga, lord Duncan Senturus se okrenuo i odmarširao u pratnji svojih odanih vitezova. Rhonin je ostao sam sa šumari-com, koja je sjela pred njega, pogledala gaje u oči. "Hoćeš li bi ti dovoljno dobro za jahanje?" "Osim iscrpljenosti i nekoliko modrica u jednom sam komadu, vilenjakinjo." Rhonin je shvatio kako su njegove riječi zvučale grublje no stoje namjeravao. "Žao mije. Da, bit ću sposoban za jahanje. Sve samo da na vrijeme stig nem do luke." Opet je ustala. "Pripremit ću životinje. Duncan je poveo konja viška, za slučaj da te pronađemo. Pobrinut ću se da bude spreman kad budeš gotov." Kad se šumarica okrenula, nepoznata emocija obuzela je umornog čarobnjaka. "Hvala ti, Vereeso Vjetrojahačice." Vereesa je pogledala preko ramena. "Briga za konje dio je mojih dužnosti kao tvog vodiča." "Mislim na to što si ostala uz mene tijekom suđenja koje je moglo postati inkvizicija." "7b je također moja dužnost. Prisegnuta sam svojim gospo darima kako ću te dovesti na odredište." Ipak, unatoč njezinim riječima rubovi njezinih usana na trenutak su se razvukli u laga nom osmijehu. "Bolje vam je da se pripremite, gospodaru Rhoni-ne. Ovo neće biti šetnja. Moramo nadoknaditi puno vremena." Ostavila gaje samog. Rhonin je zurio u vatru i razmišljao o onome što se dogodilo. Vereesa nije znala koliko je blizu 21 | S
tranica
[email protected]
istine bila sa svojim jednostavnim izjavama. Putovanje u Hasic neće biti lako, ali ne samo zbog nadoknade vremena. Nije bio u potpunosti iskren prema njima, čak ni prema vi-lenjakinji. Istina, Rhonin nije izostavio ni jedan dio svoje priče, ali izostavio je neke zaključke. Nije osjećao grižnju savjesti što se ticalo vitezova, ali Vereesina posvećenost njihovom putovanju i njegovoj sigurnosti probudila je osjećaj žaljenja. Rhonin nije znao tko je izazvao eksploziju. Najvjerojatnije goblini. Uistinu nije mario. Brinulo ga je ono što je brzo zaboravio, čak i zbunjen. Kad je pričao kako je odnesen iz srušene kule nije im rekao kako je imao osjećaj daje to učinila divovska ruka. Najvjerojatnije mu ne bi povjerovali ili bi, u Senturusovom slučaju, to istaknuli kao dokaz njegovog komuniciranja s demonima. Divovska ruka. jest spasila Rhonina, ali ne ljudska. Čak je i kratki trenutak svijesti bio dovoljan da pre pozna krljuštavu kožu, zlokobne, zakrivljene pandže duže od njegovog tijela. Zmaj je spasio čarobnjaka od sigurne smrti ... a Rhonin nije znao zašto.
Šest T
" i, gdje je? Nemam namjeru gubiti vrijeme lutanjem po ovim dekadentnim hodnicima!" Po, činilo mu se, tisućiti put kralj Terenas tiho je brojio do deset prije no što je odgovorio na posljednji prasak Genna Sivo-grivog. "Lord Prestor uskoro će doći, Genne. Znaš kako nas želi ujediniti u vezi ovoga." "Ne znam ništa takvo", zagrmio je ogromni muškarac u cr nom i sivom oklopu. Genn Sivogrivi kralja je podsjećao na medvjeda koji se naučio odjenuti, iako pomalo primitivno. Činilo se kako će uskoro izletjeti iz oklopa i ako vladar Gilneasa popije još jedan pehar dobrog piva ili pojede još jedan od debelih lordaeron-skih kolača koje su Terenasovi kuhari pripremili to će se sigurno i dogoditi. Unatoč medvjeđoj pojavi Sivogrivog i arogantnom, neuljud-nom ponašanju, kralj nije podcjenjivao ratnika sa sjevera. Političke manipulacije Sivogrivog bile su legendarne, kao i ova posljednja. Kako je uspio Gilneasu dati pravo glasa u situaciji koja se nije trebala ticati udaljene kraljevine još je uvijek zapanjivalo Terenasa. "Isto tako možeš reći vjetru da prestane zavijati", došao je uljudniji glas s druge strane velike dvorane. "Imat ćeš više uspjeha u tome no u utišavanju tog stvorenja, makar i na trenutak!" Složili su se sastati u prijestolnoj dvorani gdje su, u prošlim vremenima, dogovarani i potpisivani najznačajniji savezi cijelog Lordaerona. S bogatom poviješću i drevnim, ali otmjenim dekorom, dvorana je svakoj diskusiji koja se u njoj održala davala auru izuzetnog značaja... a pitanje Alteraca definitivno je bilo od značaja za nastavak postojanja Saveza. "Ako vam se ne sviđa moj glas, lorde admirale", zarežao je Sivogrivi, "dobar čelik može se uvijek pobrinuti da ga ne čujete -i ništa drugo - nikada više." Lord admiral Daelin Proudmoore ustao je u jednom glatkom, otmjenom pokretu. Vitki, stari mornar posegnuo je za svojim mačem koji se inače nalazio na pojasu zelene mornaričke odore, ali korice su bile prazne. Kao i korice Genna Sivogrivog. Jedna od stvari koja je nevoljko dogovorena na početku bila je kako nijedan od vođa naroda ne može donijeti oružje na sastanak. Također su se složili - Čak i Genn Sivogrivi - k ako će ih pretražiti odabrani vojnici iz redova Vitezova srebrne ruke, jedine vojne jedinice kojoj su svi vjerovali unatoč svima poznate odanosti Terenasu. Prestor je, naravno, bio razlog što je ovaj izuzetni sastanak uspio doći do ovog stadija. Vladari ve likih kraljevina rijetko su se kada sastajali. Uglavnom su komunicirali preko glasnika i diplomata, s povremenim državnim posjetima. Samo je začuđujući Pre-stvor mogao uvjeriti Terenasove nesigurne saveznike da ostave svoje osoblje i tjelesne čuvare vani i zajedničkim snagama rasprave o važnim stvarima. A sada, da se barem mladi plemić napokon pojavi. ... "Moja gospodo! Prijatelji!" Očajan za pomoći, kralj je pogledao ozbiljnog čovjeka koji je stajao pored prozora, čovjeka odjevenog u kožu i krzno unatoč relativnoj toplini regije. Oštra brada i kukasti nos bili su sve što je Terenas mogao vidjeti od mrkog lica T horasa Trolouništitelja, ali znao je kako je, unatoč Thorasovom zanimanju za ono što se nalazilo vani, gospodar Stromgardea upio svaku riječ i boj u glasa ostalih. To što nije učinio ništa kako bi pomogao Terenasu u trenutnoj krizi samo je služilo kao podsjetnik za ponor koj i se otvorio među njima na početku ove lude situacije. K vragu i lord Perenolde! pomislio je kralj Lordaerona. Da nas barem nije natjerao na ovo! Iako su vitezovi svetog reda bili u pripravnosti ako dođe do tjelesnog sukoba među vladarima, Terenas nije strahovao od tjelesnog nasilja koliko od uništenja nade kako će ljudske kraljevine ostati saveznici. Ni na trenutak nije pomislio kako je prijetnja orka u potpunosti eliminirana. Ljudi moraju ostati saveznici u ovom ključnom trenutku. Po želio je daje Anduin Lothar, vladar izbjeglica izgubljenog kraljevstva Azerotha, mogao biti ovdje, ali to je bilo nemoguće, i bez Lothara, ostao je samo "Gospodo! Hajde, hajde! Ovo sigurno nije ponašanje dostojno ijednog od nas!" "Prestor!" uzdahnuo je Terenas. "Slava bogovima!" 22 | S
tranica
[email protected]
Ostali su se okrenuli kad je visoki, otmjeni muškarac ušao u dvoranu. Kako ovaj mladić ima čudesan učinak na starije, pomislio je kralj. Ušao je u prostoriju i svađe su prestale! Ogorčeni rivali spuštaju oružje i p očinju razgovor o miru! Da, definitivno izvrstan izbor za Perenoldeovu zamjenu. Terenas je promatrao kako njegov prijatelj hoda prostorijom, pozdravlja svakog vladara i ponaša se prema njima kao da su mu najbolji prijatelji. Možda i jesu, jer Prestor nije pokazivao nimalo arogancije. Bilo daje razgovarao s tvrdim Thorasom ili lukavim Sivogrivim, činilo se kako Prestor zna kako se najbolje obraćati svakome. Jedini k oji ga nikad nisu osobito cijenili bili su čarobnjaci iz Dalarana, ali onda, oni su bili čarobnjaci. "Ispričavam se zbog kašnjenja", počeo je mladi plemić. "Jutros sam odjahao u prirodu i nisam shvatio koliko će mi trebati za povratak." "Nema potrebe za isprikama", uljudno je rekao Thoras Trolouništitelj. Još jedan primjer Prestorova gotovo magičnog utjecaja. Iako je bio prijatelj i poštovani saveznik, Thoras Trolouništitelj nikad se nikome nije obraćao uljudno bez velikog napora. Govorio je kratkim, sažetim rečenicama, a onda zašutio. Tišine nisu predstavljale uvrede, kao što je Terenas postupno naučio. Umjesto toga istina je bila kako dugi razgovori nisu bili ugodni za Thorasa. Stanovnik hladnog, planinskog Stromgardea, više je cijenio djelo od riječi. Zbog čega je kralj Lordaerona bio još sretniji što se Prestor napokon pojavio. Prestor je pogledom prešao po prostoriji i svakoga pogledao u oči prije no stoje rekao: "Sve vas je jako lijepo ponovno vidjeti! Nadam se kako ćemo ovaj put uspjeti razriješiti nesuglasice tako da naši idući sastanci prolaze u prijateljskom ozračju ..." Sivogrivi je gotovo ushićeno kimnuo glavom. Proudmoore je izgledao zadovoljno, kao da je plemićev dolazak bio odgovor na njegove molitve. Terenas nije ništa rekao, dopustio je svom talentiranom prijatelju vođenje sastanka. Što ostali bolje upoznaju Pre-stora kralju će biti lakše objaviti prijedlog. Sakupili su se oko profinjeno rezbarenog stola od slonovače kojeg je Terenasov djed dobio kao poklon od svojih sjevernjačkih vazala nakon uspješnih pregovora s vilenjacima Quel'Thalasa u vezi tamošnjih granica. Kao što je uvijek činio, kralj se objema rukama naslonio na stol tražeći pomoć svog pretka. Susreo je Pre -storov pogled s druge strane stola. Gledajući te dominantne, sive oči, monarh se opustio. Prestor će se pobrinuti za sve sporne stvari. I tako su razgovori počeli, najprije s uštogljenim frazama, a onda žešćim, otvorenim. Ipak, zbog Prestorova vodstva nije izrečena ni jedna jedina prijetnja. Više no jednom morao je uhvatiti nekog od sudionika za ruku i nasamo porazgovarati s njim, ali ti su privatni razgovori uvijek završavali s osmijehom na Prestorom orlovskom licu i velikim napretkom u popravku veza Saveza. Kad se skup približio kraju i sam je Terenas održao privatni razgovor. Dok su Sivogrivi, Thoras i lord admiral Proudmoore pili najbolji kraljev konjak, Prestor i monarh su stajali pored prozora koji je gledao na grad. Terenas je oduvijek uživao u ovom pogledu, jer je s njega mogao vidjeti zdravlje svojih ljudi. Čak i sada, tijekom sastanka, njegovi su podanici izvršavali svoje dužnosti, nastavljali sa svojim životima. Njihova vjera u njega oživljavala je njegov umorni um, i znao je kako će prihvatiti odluku koju će danas donijeti. "Ne znam kako ti je to uspjelo, mladiću moj", prošaptao je svom sugovorniku. "Nagnao si ostale da vide istinu, potrebu! Stvarno sjede u ovoj prostoriji, ponašaju se uljudno ne samo jedni prema drugima, nego i prema meni! Pomislio sam kako će Genn i Thoras u jednom trenutku tražiti moju kožu!" "Jednostavno sam dao sve od sebe kako bih ih uvjerio, gospodine, ali hvala vam na ljubaznim riječima." Terenas je odmahnuo glavom. "Ljubaznim riječima? Teško? Prestore, momče, sam samcat si spasio Savez od raspada! Što si im rekao?" Lijepim licem njegovog sugovornika prešla je sjena. Nagnuo se prema monarhu, očiju usmjerenih u Terenasove. "Malo ovog, malo onog. Obećanja admiralu za nastavak suvereniteta na moru, čak i ako to znači slanje vojske za preuzimanje kontrole u Gilnea-su; Sivogrivom o budućim morskim kolonijama na obalnom dijelu Alteraca; a Thoras Trolouništitelj misli kako će dobiti istočni dio te regije ... sve kad postanem zakoniti vladar." Kralj je nekoliko trenutaka samo stajao razjapljenih usta, nesiguran je li dobro čuo. Zurio je u Prestorove opčinjavajuće oči i čekao završnu riječ stravične šale. Ipak, kad nije došla, Terenas je napokon tihim glasom izlanuo: "Jesi li poludio, momče? Čak je i šala o tim stvarima toliko nevjerojatna i -" "A ti se i ovako i onako nećeš sjećati ni riječi, znaš.'* Lord Prestor nagnuo se naprijed, oči su mu potražile T erenasov pogled i prikovale se za njega. "Kao što se nitko od njih neće sjećati onog što sam im rekao. Sve čega se trebaš sjećati, pompozna moja lutkice, je da sam ti jamčio politički napredak, ali napredak koji za svoju kulminaciju i uspjeh traži da budem proglašen novim vladarom Alteraca. Jesi li shvatio?" Terenas nije shvaćao ništa drugo. Prestor mora postati novi vladar razorene kraljevine. Sigurnost Lordaerona i stabilnost Saveza to su zahtijevali. "Vidim da shvaćaš. Odlično. Sada ćeš se vratiti, i kad se sastanak približi kraju, objavit ćeš svoju odvažnu odluku. Sivogrivi već zna kako će se on najviše protiviti, ali kroz nekoliko dana i on će se složiti. Pro udmoore će te poslušati i, nakon kratkog razmišljanja o situaciji, Thoras Trolouništitelj također će prihvatiti moje imenovanje." Nešto se migoljilo u kraljevom sjećanju, stvar koju je morao spomenuti. "Ni ... ni jedan vladar ne može biti izabran ... bez dopuštenja Dalarana i Kirin Tora ..." Trudio se završiti misao. "Oni su također članovi Saveza ..." "Ali tko može vjerovati čarobnjaku?" podsjetio gaje Prestor. "Tko može znati njihove planove? Zato sam ti rekao da ih izostaviš iz ove situacije, zar ne? Čarobnjacima se ne može vjerovati.. . i na kraju se moramo pobrinuti za njih." "Pobrinuti se ... u pravu si, naravno." Prestor se nacerio i otkrio puno više zuba no što je normalno. "Uvijek sam u pravu." Stavio je ruku na Terenasovo rame. 23 | S
tranica
[email protected]
"Sada je vrijeme da se vratimo ostalima. Jako si zadovoljan mojim na pretkom. Kroz nekoliko minuta iznijet ćeš svoj prijedlog ... i onda idemo dalje." "Da ..." Vitki čovjek okrenuo je kralja prema ostalim vladarima, i kad je to učinio T erenasove su se misli vratile na posao koji je trebalo obaviti. Prestorove smjelije izjave sada su bile skrivene duboko u kraljevoj podsvijesti, gdje ih je u sivo odjeveni plemić i želio. "Uživate li u konjaku, prijatelji?" pitao je Terenas ostale. Nakon što su kimnuli, nasmiješio se i rekao: "Svaki će dobiti sanduk, moj poklon zbog vašeg dolaska." "Savršen dokaz prijateljstva, zar ne?" pitao je Prestor Terenasove goste. Kimnuli su, Produmoore je čak i nazdravio vladaru Lordaerona. Terenas je pljesnuo rukama. "I hvala našem mladom suradniku, mislim kako odlazimo kao veći pri jatelji no što smo bili." "Još uvijek nismo potpisali nikakav sporazum", podsjetio ga je Genn Sivogrivi. "Nismo se čak ni složili što učiniti u vezi situacije." Terenas je zatreptao očima. Savršeno otvaranje. Zašto čekati s iznošenjem njegovog veličanstve nog prijedloga? "Što se toga tiče, prijatelji moji", rekao je kralj, uzeo lorda Prestora za ruku i poveo ga prema čelu stola. "Mislim kako sam smislio rješenje koje će nas sve zadovoljiti ..." Kralj Terenas od Lordaerona lagano se nasmiješio svom mladom prijatelju, koji nikako nije mogao imati pojma o velikoj nagradi koja ga čeka. Da, savršen čovjek. S Prestorom na čelu Alteraca budućnost Saveza bit će osigurana. A onda će se moći pozabaviti s onim izdajničkim Čarobnjaci ma u Dalaranu ... "To nije u redu!" izlanuo je debeli čarobnjak. "Nisu nas imali razloga izostaviti!" "Ne, nisu", odgovorila je starica. "Ali ipak jesu." Čarobnjaci koji su se prije okupili u Dvorani zraka sada su opet bili tamo, samo ovoga ih je puta bilo pet. Onaj kojeg je Rho-nin znao samo kao Krasusa nije zauzeo svoje mjesto u ovoj magičnoj prostoriji, ali ostali su bili prezabrinuti događajima u vanjskom svijetu da bi čekali. Gospodari netalentiranih potajno su se sastali i raspravljali o kritičnoj situaciji bez savjeta Kirin To ra. Dok je većina ovog savjeta poštivala kralja Terenasa i neke od ostalih vladara, brinulo ih je što je vladar Lordaerona organizirao lakav susret. Jedan član unutarnjeg savjeta Kirin Tora oduvijek je bio prisutan na takvim događajima. To je bilo jedino pošte no, pošto je Dalaran oduvijek stajao na prvim crtama obrane Saveza. Ipak, čini se kako su se vremena počela mijenjati. "Dilema oko Alteraca mogla je odavno biti riješena", istak nuo je vilenjački Čarobnjak. "Trebali smo ustrajati na našoj ulozi u odlučivanju." "I započeti novi incident?" odgovorio je bradati muškarac prijekorno. "Nisi li primijetio kako se kraljevine u posljednje vrijeme udaljavaju od nas? Kao da nas se boje sada kada su orci protjerani do Grim Batola!" "Apsurdno! Netalentirani su oduvijek bili sumnjičavi prema magiji, ali naša vjera u cilj je neupitna!" Starica je zatresla glavom. "Kad je to bilo bitno onima koji se boje naših sposobnosti? Sada kada su orci potučeni, ljudi počinju primjećivati kako nismo poput njih; kako smo u svakom pogle du superiorni ..." "Opasan način razmišljanja, čak i za nas", začuo se smireni Krasusov glas. Bezlični čarobnjak stajao je na svom mjestu. "Bilo je i vrijeme da se pojaviš!" Bradati čarobnjak okrenuo se prema novopridošlici. "Jesi li nešto otkrio?" "Jako malo. Sastanak je bio nezaštićen ... ipak, sve što smo mogli pročitati bile su površinske misli. One nam nisu rekle ništa što već nismo znali. Naposljetku sam morao upotrijebiti druge metode kako bih nešto postigao." Mlađa žena usudila se progovoriti. "Jesu li odlučili?" Krasus je oklijevao, a onda je podigao ruku u rukavici. "Pogledajte ..." U središtu prostorije, točno iznad simbola na podu, materijalizirao se visoki, ljudski lik. U svakom je pogledu izgledao stvar no poput, ako ne i više, okupljenih čarobnjaka. Veličanstvena izgleda, odjeven u elegantnu crnu odjeću, orlovskog privlačnog lica, donio je nekoliko trenutaka tišine nad šestorku. "Tko je on?" pitala je ista žena. Krasus je pogledao oko sebe, pa odgovorio: "Svi se poklonite novom vladaru Alteraca, kralju Prestoru prvom." "Molim?" "To je nečuveno!" "Ne mogu to učiniti bez nas - zar ne?" "Tko je taj Prestor?" Rhoninov je dobročinitelj slegnuo ramenima. "Mali plemić sa sjevera, siromašan, bez potpore. Ipak, čini se kako se svidio ne samo Terenasu, nego i ostalima, uključujući i Genna Sivogrivog." "Ali proglasiti ga kraljem!" prasnuo je bradati čarobnjak. "Površinski gledano, to nije loš izbor. To Alterac opet čini neovisnom kraljevinom. Drugi ga vladari poštuju, koliko sam čuo. Čini se daje sam uspio spriječiti raspad Saveza." "Znaci, ti nemaš ništa protiv?" pitala je starica. Krasus je u odgovor dodao: "Čini se kako nema povijesti, što je očito razlog zbog kojeg nismo bili uključeni u te pregovore, i -najčudnije od svega - prazan je kad ga se dodirne magijom." Ostali su počeli mrmljati na ove čudne vijesti. Onda je vilenjački čarobnjak, očito zbunjen kao i ostali, pitao: "Što želiš reći ovim posljednjim?" "Mislim kako je svaki pokušaj da ga se prouči magijom otkrio ništa. Apsolutno ništa. Kao da l ord Prestor ne postoji ... a 24 | S
tranica
[email protected]
ipak sigurno postoji. Nemam ništa protiv? Mislim da ga se bojim." Pošto su ove riječi došle od najstarijeg od okupljenih čarobnjaka, riječi su bile još učinkovitije. Neko su vrijeme iznad njih letjeli oblaci, bjesnile oluje, dan se pretvarao u noć, ali gospodari Kirin Tora jednostavno su šutke stajali, svaki je o činjenicama razmišljao na svoj način. Mladić je prvi prekinuo tišinu. "Znači daje on čarobnjak, zar ne?" "To bi zvučalo najlogičnije." Odgovorio je Krasus i lagano k imnuo glavom u znak slaganja. "Moćan", promrmljao je vilenjak. "Također logično." "Onda, ako je tako", nastavio je vilenjački čarobnjak, "tko? Jedan od nas? Odmetnik? Čarobnjak njegovih sposobnosti sigurno bi nam bio poznat!" Mlađa se žena nagnula prema iluziji. "Ne prepoznajem njegovo lice." "Nimalo iznenađujuće", odvratila je starica. "Kad svatko od nas može nositi tisuću maski ..." Munja je prošla kroz Krasusa, ali on ju nije registrirao. "For malna objava dogodit će se za dva tjedna. Nakon toga, osim ako neki od vladara promijeni mišljenje, taj lord Prestor bit će okrunjen mjesec dana kasnije." "Trebali bismo uložiti protest." "Za početak. Ipak, mislim kako trebamo otkriti istinu o tom lordu Prestoru, pretražiti svaku pukotinu i grobnicu i razotkriti n jegovu prošlost, njegov pravi poziv. Do tada mu se ne usuđujemo otvoreno suprotstaviti, jer sigurno ima potporu svih članova Saveza osim nas." Starica je kimnula. "A čak se ni mi ne možemo suprotstaviti ujedinjenoj sili ostalih kraljevina ako nas počnu sm atrati problemom." "Ne, ne možemo." Krasus je mahnuo rukom i Prestorova je slika nestala, ali izgled mladog plemića bio je već duboko usađen u misli svih članova Kirin Tora. Tišinom su se složili o važnosti ovog zadatka. "Ja opet moram otići", rekao je Krasus. "Predlažem da svi postupite poput mene i dobro razmislite o ovoj bitnoj stvari. Istražite sve tragove, bez obzira koliko opskurni i nemogući bili, ali istražite ih brzo. Ako ova enigma zasjedne na tron Alteraca sumnjam kako će Savez dugo biti u mir u, koliko god vladari trenutno isto mislili." Duboko je udahnuo. "I bojim se kako bi Dala-ran mogao pasti ako se to dogodi." "Zbog tog jednog jedinog čovjeka?" pljucnuo je bradati čarobnjak. "Da, zbog njega." I dok je ostatak razmišljao o njegovim riječima Krasus je opet nestao - i stvorio se u svom utočištu, još uvijek potresen svojim otkrićima. Izjedala gaje krivnja, jer Krasus nije bio u potpunosti iskren prema svojim kolegama. Znao je - ili bolje rečeno pretpostavljao - puno više o tom tajanstvenom lordu Prestoru no što je nagovijestio ostalima. Poželio je da im je mogao reći sve, ali ipak, ne samo da bi se zapitali o njegovo m zdravom razumu, ali čak i da mu povjeruju, možda bi previše otkrio o sebi i svojim metodama. To nikako nije mogao dopustiti u ovom kritičnom trenutku. Neka postupe onako kako se nadam. Sam u svom mračnom skrovištu Krasus se napokon usudio skinuti kapuljaču. Prigušeno svjetlo bez vidljivog izvora predstavljalo je jedini izvor svjetlosti u prostoriji i njegova blaga svjetlost otkrila je privlačnog, pro-sijedog čovjeka koščata lica koje je gotovo podsjećalo na lubanju. Crne, blistave oči govorile su o još više godina i umora no kod ostatka savjeta. Tri duga ožiljka pružala su se niz desni obraz, ožiljci koji su, unatoč svojoj starosti, još uvijek pulsirali od boli. Čarobnjak je podigao lijevu ruku i pogledao dlan u rukavici. Na dlanu se iznenada materijalizirala svijetloplava kugla. Krasus je drugom rukom prešao preko kugle i u njoj su se istog trena pojavile slike. Naslonio se kako bi ih pogledao, dok je visoki kameni stolac kliznuo na svoje mjesto iza njega. Krasus je opet promatrao palaču kralja T erenasa. Kraljevska kamena građevina generacijama je služila vladare kraljevine. Dvije kule nalazile su se kod ulaza, sive, oblikovane poput minijaturnih tvrđava. Zastave Lordaerona ponosno su vijorile ne samo s grudobrana, nego i na velikom ulazu. Vojnici odjeveni u odore kraljevske garde stajali su pred vratima, s nekolicinom pripadnika Vitezova srebrne ruke na dužnosti unutra. Pod normalnim okolnostima vitezovi ne bi bili dio obrane palače, ali s nekim sitnica ma koje je još uvijek trebalo raspraviti s vladarima koji su došli u posjetu bilo je očito kako su odani ratnici sada potrebni. Čarobnjak je opet rukom prešao preko kugle. S lijeve strane vizije palače pojavila unutarnja prostorija. Čarobnjak se zagledao u nju i približio ju kako bi ju bolje vidio. Terenas i njegov mladi štićenik. Pa, unatoč kraju sastanka i odlaska drugih vladara lord Prestor je i dalje ostao s kraljem. Krasus je osjećao veliko iskušenje da pokuša ući u um u sivo odjevenog plemića, ali je odustao. Neka ostali pokušaju najvjerojatnije nemoguću stvar. Netko poput Prestora sigurno očekuje nešto slično i smjesta rješava problem. Krasus još uvijek nije želio otkriti karte. Ipak, kad se već nije usuđivao pokušati ući u čovjekov um, barem je mogao istražiti njegovo podrijetlo ... i gdje je bolje mjesto za početak od ljetnikovca u kojem je kraljevski izbjeglica živio pod kraljevom zaštitom? Krasus je mahnuo iznad kugle i stvorio se novi prizor, zgradu koju je želio istražiti, gledane izdaleka. Ča robnjak ju je nekoliko trenutaka promatrao, nije vidio ni osjetio ništa bitno, a onda se približio. Kad se njegova magična sonda približila visokom zidu oko građevine slaba čarolija, puno slabija no što je očekivao, na kratko je spriječila njegov ulazak. Krasus je spretno zaobišao čaro liju bez da ju je aktivirao. Pogled mu je sada otkrio 25 | S
tranica
[email protected]
unutrašnjost ljetnikovca, prilično morbidnog mjesta unatoč elegantnoj fasadi. Prestor je očito volio urednu kuću, ali ne i udobnu. Čarobnjak se nije nimalo iznenadio. Brzi pregled otkrio je još jednu obrambenu čaroliju, ova je bila profinjenija, ali opet ništa što Kr asus nije mogao zaobići. S jednim odrješitim pokretom ruke opet je zaobišao Prestorovo djelo. Još trenutak i Krasus će biti unutra, gdje će moći Kugla se zacrnila. Crnilo se proširilo izvan kugle. Crnilo je jurnulo prema čarobnjaku. Krasus je iskočio iz stolca. Pipci potpune noći omotali su se oko kamenog stolca i prelili se preko njega, kao što bi se prelili i preko samog čarobnjaka. Dok je ustajao, Krasus je promatrao kako se pipci povlače - iza njih nije bilo ni traga stolcu. Dok su se prvi pipci kretali prema njemu, još ih je pokuljalo iz ostataka magične kugle. Čarobnjak je zat eturao unatrag, ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka u njegovom životu kad je bio previše zapanjen da bi nešto učinio. Krasus se onda sabrao i promrmljao riječi koje nitko živ nije čuo nekoliko stoljeća, riječi koje nikad do sada nije izgovorio, samo i h je fascinirano Čitao. Ispred njega se pojavio oblak, oblak gust poput pamuka. Smjesta je poletio prema pipcima i dočekao ih na pola puta. Prvi pipci koji su dodirnuli oblak pretvorili su se u pepeo koji je nestao čak i prije no što je dodirnuo pod. Krasu s je ispustio uzdah olakšanja - a onda prestravljeno gledao kako se ostali pipci obavijaju oko protučarolije. "Nemoguće ..." promrmljao je razrogačenih očiju. "Nemoguće!" Kao što su ostali učinili sa stolcem, ovi crni pipci sada su obavili oblak, apsorbir ali ga, požderali ga. Krasus je znao čemu se suprotstavlja. Samo se Beskrajna glad, zabranjena čarolija tako ponašala. Nikada ju do sada nije vidio na djelu, ali netko tko je dugo poput njega proučavao vještinu pre poznao bi njezino pogano prisustvo. Ipak, nešto je bilo promijenjeno, jer je protučarolija koju je izabrao trebala biti dovoljna za okončanje prijetnje. Na trenutak se činilo kako će uspjeti ... a onda se dogodila zlokobna transformacija, promjena esencije crne čarolije. Sada je prema njemu išao drugi val pipaka i Krasus nije odmah znao kako ih zaustaviti da ga stave na svoj jelovnik. Razmišljao je o bijegu iz prostorije, ali znao je kako će ga čudovišna stvar jednostavno nastaviti pratiti bez obzira gdje se na svijetu Krasus sakrio. To je bio dio posebne strave Beskrajne gladi; njezina neumorna potjera uglavnom je umorila žrtvu sve dok se na kraju nije predala. Ne, Krasus ju je morao zaustaviti ovdje i sada. Ostala je samo jedna čarolija koja je mogla obaviti posao. Iscijedit će ga, danima ostav iti beskorisnim, ali posjedovala je potencijal da spasi Krasusa od smrtonosne opasnosti. Naravno, mogla gaje također i ubiti poput klopke lorda Pre stora. Bacio se u stranu kad je jedan pipak posegnuo prema njemu. Više nema vremena za razmišljanje. Krasus je imao samo nekoliko sekundi za oblikovanje čarolije. Čak i sada, Glad se kretala kako bi mu presjekla put, kako bi ga cijelog požderala. Riječi koje je stari čarobnjak prošaptao običnom bi čovjeku zvučale kao jezik Lordaerona izgovoren unatrag, s naglaskom na krivim slogovima. Krasus je pažljivo izgovarao svaku riječ, znajući kako je čak i jedna pogreška tijekom čaranja značila smrt. Pružio je ruku prema nadolazećoj tami u pokušaju da se usredotoči na samo središte rastuće strave. Sjene su se kretale brže no što je mislio. Kad je izgovorio posljednje riječi Glad ga je uhvatila. T anki pipak omotao se oko trećeg i četvrtog prsta ispružene ruke. Krasus u početku nije osjećao nikakvu bol, ali ti su prsti pred njegovim očima jednostavno isparili i ostavili otvorene, krvave rane. Ispljunuo je posljednji slog u trenutku kad je agonija prostrujala njegovim tijelom. Sunce je eksplodiralo u njegovom utočištu. Pipci su se otopili kao da su se našli u peći. Svjetlost toliko blistava daje zaslijepila Krasusa čak i s čvrsto zatvorenim očima ispunila je svaki kut, svaku pukotinu. Čarobnjak je zastenjao, srušio se na pod i uhvatio za osakaćenu ruku. Sistanje mu je ispunilo uši, srce koje mu je i onako luđački kucalo, zakucalo je još brže. Vrućina, nesnosna vrućina, spaljivala mu je kožu. Krasus se počeo moliti za brz kraj. ŠiŠtanje je preraslo u grmljavinu koja je postajala sve intenzivnija i intenzivnija, kao da će u središtu prostorije doći do erupcije vulkana. Krasus je pokušao pogledati, ali svjetlost je i dalje bila prejaka. Zgrčio se i pripremio za neizbježno. A onda ... svjetlost je samo nestala, i prostorija je utonula u potpunu tamu. Stari se čarobnjak isprva nije mogao pomaknuti. Ako Glad sada dođe po njega pronaći će ga nesposobnog za obranu. Ležao je nekolik o minuta, pokušavao povratiti osjećaj stvarnosti i, kad mu je to napokon uspjelo, onda zaustavio krvarenje iz užasne rane. Krasus je položio zdravu ruku na ozlijeđenu i zatvorio krvavu rupu. Neće moći popraviti štetu. Ništa dodirnuto mračnom ča-' rolijom ne može biti regenerirano. Napokon se usudio otvoriti oči. Čak je i neosvijetljena prostorija u početku bila preblistava, ali, postupno, oči su mu se pri-viknule. Krasus je primijetio nekoliko sjena - namještaj, pretpostavio je - ali ništa više. "Svjetlost..." promrmljao je umorni čarobnjak. Mala smaragdna kugla stvorila se u blizini stropa i lagano osvijetlila prostoriju. Krasus je pogledao oko sebe. Naravno, sjene koje je vidio predstavljale su ostatak njegovog namještaja. Samo stolac nije preživio. Što se tiče Gladi, ona je bila u potpunosti uništena. Cijena je bila velika, ali Krasus je trijumfirao. Ili možda nije. Toliko katastrofe u samo nekoliko sekundi, i nije otkrio ništa konkretno. Njegov pokušaj ulaska u 26 | S
tranica
[email protected]
ljetnikovac lorda Prestora završio je porazom. A ipak ... a ipak ... Krasus je ustao i prizvao stolac identičan prvome. Uz uzdah se srušio u njega. Nakon kratkog pogleda na uništenu ruku, kako bi se uvjerio daje krvarenje doista prestalo, čarobnjak je prizvao plavi kristal s kojim će još jednom p ogledati plemićev dom. Stravična pretpostavka pala mu je na pamet, pretpostavka koju će, smatrao je nakon svega što se dogodilo, potvrditi jednim kratkim, sigurnim pogledom. Tamo! Tragovi magije bili su očiti. Krasus ih je pratio, gledao njihovo preplitan je. Morao je biti oprezan kako ne bi probudio stravu kojoj je upravo utekao. Potvrda je došla. Vještina s kojom je Beskrajna glad izvedena, kompleksnost s kojom je esencija promijenjena kako bi prvi protunapad bio neuspješan - oboje su upućivali na znanje i tehniku veću čak i od Kirin Tora, najboljih čarobnjaka među ljudima i vilenjacima. Ali postojala je još jedna rasa čije je bavljenje magijom sezalo u prošlost još dalje od vilenjačkog. "Sada znam tko si ..." procijedio je Krasus i prizvao sliku Prestorova ponosna lica. "Sada znam tko si, unatoč liku koji nosiš!" Zakašljao se, morao je doći do daha. Napor je bio prevelik čak i za Krasusa, ali saznanje čijoj se moći suprotstavio na brojne gaje načine pogodilo dublje no Što bi ikoja čarolija mogla. "Znam tko si — Smrtokrilo!"
Sedam Duncan je zaustavio konja. "Nešto nije u redu."
Rhonin je također imao takav osjećaj, i zajedno sa sumnjama u ono što mu se dogodilo u tvrđavi, nije se mogao prestati pitati je li ovo što su sada gledali na neki način pove zano s njegovim putovanjem. Hasic je ležao u daljini, ali tihi, tmurni Hasic. Čarobnjak nije mogao ništa čuti, nikakav zvuk aktivnosti. Ovakva bi luka trebala biti vrelo zvuka, dovoljno glasnog da dopre čak i do njihove sku pine. Ipak, osim nekoliko ptica nije bilo drugih zvukova života. "Nismo dobili nikakve obavijesti o nevolji", rekao je stari vitez Vereesi. "Da jesmo, smjesta bi dojahali ovamo." "Možda smo samo preumorni od puta." Ipak, čak je i šumari -ca govorila tiho, oprezno. Sjedili su tamo toliko dugo daje Rhonin naposljetku preuzeo stvar u svoje ruke. Na iznenađenje ostalih, potjerao je svog konja odlučan ući u Hasic, s odmorom ili bez njega. Vereesa je brzo krenula za njim, a lord Senturus je, naravno, požurio za njom. Rhonin se lagano nasmiješio kad su se Vitezovi srebrne ruke požurili kako bi preuzeli čelno mjesto od njega. Mogao je tolerirati njihovu aroganciju i pompoznost još neko vrijeme. Na ovaj ili onaj način, čarobnjak i njegova neželjena pratnja rastat će se u luci. To jest... ako je od luke nešto ostalo. Čak su i njihovi konji reagirali na tišinu, postajali su sve ner vozniji i nervozniji. Rhonin je u jednom trenutku morao podbosti svoju životinju kako bi nastavila dalje. Ipak, nitko od vitezova nije se nasmijao zbog njegovih problema. Na njihovo olakšanje, kad se skupina približila čuli su zvukove života iz luke. Nabijanje čekića. Nekoliko glasova. Kola. Ne puno, ali barem dokaz da Hasic nije postao grad duhova. Ipak, približavali su se oprezno, svjesni kako nešto nije u redu. Vereesa i vitezovi držali su jednu ruku nad drškama maca, dok se Rhonin počeo prisjećati čarolija. Nitko nije znao što mogu očekivati, ali bilo je očito kako to svi očekuju, jako skoro. I u trenutku kad su dojahali pred gradska vrata Rhonin je primijetio polijetanje tr i zlokobne sjene. Čarobnjakov se konj propeo. Vereesa je zgrabila uzde umjesto Rhonina i smirila životinju. Neki od vitezova izvukli su mačeve, ali Duncan im je smjesta dao signal da vrate oružje u korice. Trenutak kasnije tri divovska grifona sletjela su pred skupinu, dva na krošnje ogromnih stabala, treći točno na put skupine. "Tko jaše prema Hasicu?" zahtijevao je njegov j ahač, tamno puti, bradati ratnik koji je, iako nije dosezao ni do čarobnjakovih ramena, izgledao više no sposoban da podigne ne s amo njega, nego i njegovog konja. Duncan je smjesta krenuo prema njemu. "Pozdrav tebi, jahaču grifona! Ja sam lord Duncan Senturus iz reda Vitezova srebrne ruke i vodim ovu skupinu u luku! Ako dopuštaš pitanje, zar je neka nesreća snašla Hasic?" Patuljak se ogorčeno nasmijao. Nije izgledao nabijeno poput njegovih nizinskih rođaka, više je sličio barbarinu kojeg je zmaj ulovio i spljoštio na polovicu visine. Ovaj je imao ramena šira čak i od najsnažnijeg viteza i ogromne mišiće. Duga kosa vijorila je na laganom vjetru. "Ako par zmajeva možeš nazvati nesrećom, onda, da, Hasic je snašla nesreća! Došli su prije tri dana i razorili i spalili sve što SU mogli! Da ja i moja letna skupina nismo tog jutra naišli, ne bi našao ništa od svoje dragocjene luke, čovječe! Jedva su počeli s razaranjem kad smo stigli! Bila je to veličanstvena bitka, iako smo log dana izgubili Glodina!" Patuljci su položili šake na srca. "Neka se njegov duh odvažno bori kroz vječnost!" 27 | S
tranica
[email protected]
"Vidjeli smo zmaja", umiješao se Rhonin iz straha što bi tr ojka mogla započeti jednu od epskih žalopojki o kojima je slušao. "Negdje u to vrijeme. S orkom na leđima. Trojica jahača grifona došla su i -" Vodeći ga je jahač mrko pogledao čim je otvorio usta, ali na spomen druge bitke patuljkove su oči zablistale, a usne se razvuk le u veseli osmijeh. "Aha, to smo također bili mi, čovječe! Pratili smo kukavičkog reptila i skinuli ga s neba! T o je također bio do bar i opasan let! Molok, tamo -" Pokazao je krupnijeg, pomalo ćelavog patuljka na vrhu drveta s Rhoninove desne strane. "- izgubio je dobru sjekiru, ali još uvijek ima malj, ha, Moloče?" "Radije bih obrijao bradu nego ostao bez malja, Falstade!" "Aha, jer malj najviše impresionira dame, zar ne?" Odgovorio je Falstad uz osmijeh. Patuljak je tek tada po pr vi put primijetio Vereesu. "A ovdje je i privlačna vilenjačka dama!" Pokušao se nakloniti dok je još uvijek bio na grifonu. "Falstad Zmajoubojica vaš je sluga, vilenjačka damo!" Rhonin se sjetio kako su vilenjaci Quel'Thalasa bili jedina stvorenja kojima su divlji patuljci Aeriesa uistinu vjerovali. To, naravno, nije bio jedini razlog zbog kojeg se Falstad sada usredotočio na Vereesu; poput Senturusa, i jahaču grifona izgledala je izuzetno privlačno. "Pozdrav, Falstade", smireno je odgovorila srebrnokosa šuma-rica. "I moje čestitke na pobjedi. Dva su zmaja uistinu uspjeh za svaku letnu skupinu." 87 "Sve u rok službe, sve u rok službe!" Nagnuo se prema njoj što je više mogao. "Ipak, nitko od vašeg naroda odavno već nije posjetio ove krajeve, osobito ne tako privlačna dama poput vas! Što ovaj siroti ratnik može učiniti za vas?" Rhonin je osjetio kako mu se kosa na vratu diže. Patuljkov ton, ako ne njegove riječi, nudio je više od obične pomoći. Takve stvari ne bi smetale čarobnjaka, ali u ovom trenutku iz nekog ra zloga ipak jesu. Možda je i Duncan Senturus osjećao isto jer je odgovorio prije ikog drugog. "Cijenimo tvoju ponudu, iako nije neophodna. Trebamo stići do broda koji čeka ovog čarobnjaka kako bi mogao napustiti naše obale." Vitezov odgovor zvučao je kao daje Rhonin protjeran iz Lor-daerona. Frustrirani je čarobnjak kroz zube dodao: "Ja sam na promatračkoj misiji za Savez." Falstad nije izgledao impresionirano. "Nemamo te razloga spriječiti u ulasku u Hasic i traženju tvog broda, čovječe, ali otkrit ćeš kak o ih nije puno ostalo nakon napada zmajeva. Tvoj se možda nalazi na dnu mora!" To je Rhoninu već palo na pamet, ali činjenica što je to čuo od patuljka imala je veću težinu. Ipak, nije mogao odustati ovako rano. "Vidjet ćemo." "Onda ćemo vam se skloniti s puta." Falstad je potjerao gri-fona naprijed. Bacio je još jedan pogled prema Vereesi i nacerio se. "Iznimno zadovoljstvo, moja vilenjačka damo!" Kad je šumarica kimnula patuljak i njegov grifon vinuli su se u zrak. Masivna su krila podigla prašinu koja je jahačima ušla u oči, a čak su i najobučeniji konji od iznenadne blizine grifona koji je polij etao ustuknuli. Ostali su se jahači pridružili Falstadu i tri su se grifona vinula u nebo. Rhonin je gledao kako skreću prema Hasicu i nestaju velikom brzinom. Duncan je pljunuo prašinu; iz izraza njegovog lica bilo je jasno kako njegovo mišljenje o patuljcima nije puno bolje od onog o čarobnjacima. "Idemo. Možda će sreća ipak biti na našoj strani." Krenuli su prema luci bez ijedne riječi. Nije im trebalo dugo kak o bi vidjeli daje Hasic pretrpio puno više no što im je Falstad rekao. Prve zgrade na koje su naišli bile su više-manje nedirnute, ali sa svakim se trenutkom vidljiva šteta povećavala. Polja izvan grada bila su spaljena, kuće pretvorene u pepeo. Jače zgrad e s kamenim temeljima puno su bolje podnijele napad, ali tu i tamo su vidjeli i neke takve potpuno razorene, kao da je jedan od zmajeva izabrao to mjesto za erupciju vatre. Smrad spaljenih stvari osobito je napadao čarobnjakove izoštrene osjete. Nije sve što su dva diva spalila bilo drveno. Koliko je stanovnika Hasica stradalo u očajničkom napadu? U jednu ruku, Rhonin je mogao shvatiti očaj orka koji su do sada sigurno shvatili kako su njihove šanse za dobivanje rata jednake nuli, a u drugu ruku ... ovakve su žrtve zahtijevale pravdu. Čudno, ali nekoliko mjesta oko same luke bilo je u potpunosti nedirnuto. Rhonin bi očekivao da luka bude u najgorem stanju, ali osim namrštenih lica radnika koje su vidjeli, ovdje je sve izgledalo kao da Hasic nije uopće bio napadnut. "Možda je brod ipak ostao čitav", promrmljao je Vereesi. "Mislim da nije. Ne ako je ono nekakav pokazatelj." Pogledao je samu luku, mjesto koje je šumarica pokazivala. Čarobnjak je zaškiljio u pokušaju da identificira ono stoje vidio. "Jarbol, čarobnjače", mrko mu je rekao Duncan. "Ostatak broda i njegova odvažna posada nesumnjivo počivaju ispod površine." Rhonin je zamalo opsovao. Pogledao je luku i vidio kako na površini vode plutaju komadi drva i ostalih stvari, ostaci više od desetak brodova, pretpostavio je čarobnjak. Sada je shvatio zašto je luka djelomično preživjela; orci su najvjerojatnije zmajeve natjerali da najprije unište brodove Saveza ne želeći da uteknu. To nije objašnjavalo zašto su vanjski dijelovi Hasica pretrpjeli veću štetu od unutrašnjosti, ali možda se ostatak te štete d ogodio nakon dolaska jahača grifona. Ovo ne bi bio prvi put što se neko naselje našlo usred bitke i nastradalo zbog toga. Ipak, razaranje bi bilo veće da patuljci nisu došli. Orci bi sa zmajevima sravnili luku i pokušali ubiti sve na vidiku. Ipak, pretpostavke nisu pomagale rješavanju problema koji se nalazio pred njim, uglavnom činjenici kako sada nije imao brod s kojim će otputovati u Khaz Modan. "Tvoja je misija završena, čarobnjače", izjavio je Lord Sen-turus iz razloga nepoznatog Rhoninu. "Nisi uspio." 28 | S
tranica
[email protected]
"Možda ima neki čamac. Imam novca za unajmljivanje jednog -" "A tko će odavde zaploviti prema Khaz Modanu za tvoje srebro? Ovi siroti ljudi već su dovoljno pretrpjeli. Očekuješ kako ćedragovoljno zaploviti prema zemlji koju još uvijek drže orci kojisu učinili ovo?" -^ "Mogu pokušati saznati. Zahvaljujem vam na vašem vremenu, gospodaru, i želim svako dobro." Rhonin se okrenuo prema vilenjakinji i dodao: "I tebi također, šum - Vereesa. Služiš na čast svom pozivu." Izgledala je zapanjeno. "Još uvijek te ne napuštam." "Ali tvoj zadatak -" "Nije dovršen. Ne mogu te mirne savjesti ostaviti ovdje. Ako još uvijek tražiš način za odlazak u Khaz Modan pomoći ću ti koliko god mogu - Rhonine." Duncan se naglo uspravio u sedlu. "I mi također definitivno ne možemo otići! Časti mi, ako taj zadatak još uvijek smatraš vrijednim nastavka, onda ćemo moji ljudi i ja učiniti sve što možemo kako bi ti pronašli prijevozno sredstvo!" Vereesina odluka da ostane razveselila je Rhonina, ali mogao je i bez Vitezova srebrne ruke. "Zahvaljujem vam, gospodine, ali ovdje ima puno onih kojima treba pomoć. Ne bi li bilo bolje da vaš red pomogne dobrim ljudima Hasica?" Na djelić sekunde uistinu je pomislio kako se riješio starog ratnika, al i nakon nekoliko trenutaka razmišljanja Duncan je na posljetku izjavio: "Tvoje riječi napokon imaju neku vrijednost, čarobnjače, ali mislim kako možemo srediti da i tvoja misija i Hasic profitiraju od našeg prisustva. Moji će ljudi pomoći građanima, dok ću ja osobno pomoći tebi u pronalaženju plovila! To će biti u redu, ha?" Poražen, Rhonin je samo kimnuo. Vereesa, koja je stajala pored njega, reagirala je otmjenije. "Vaša će pomoć nesumnjivo biti neprocjenjiva, Duncane. Hvala vam." Nakon stoje stari vitez odaslao ljude on, Rhonin i šumarica na kratko su porazgovarali koji je najbolji način za njihovu potragu. Uskoro su se složili kako je najbolje da se razdvoje i vrate u vrijeme večere. Lord Senturus očito j e sumnjao kako će itko imati uspjeha, ali njegova dužnost prema Lordaeronu i Savezu - i vjerojatno njegova opčinjenost Vereesom - zahtijevali su da odradi svoj dio. Rhonin je izabrao sjeverni dio luke i tražio bilo kakvo plovilo veće od čamca. Ipak, zmajevi su bili temeljiti i kad je dan prošao nije pronašao ništa. Postao je nervozan i nije znao što ga više živcira - nemogućnost pronalaska transporta ili strah kako će velebni vitez ponuditi rješenje za Rhoninove probleme. Postojale su metode kojima su čarobnjaci mogli prelaziti ve like udaljenosti, ali samo oni poput legendarnog i prokletog Me-divha koristili su ih sa sigurnošću. Čak i da Rhonin uspješno izvede Čaroliju riskirao je ne samo da ga otkrije neki vještac orka u području, nego i neočekivane promjene u odredištu zahvaljujući zračenjima iz re gije gdje se Crni Portal nalazio. Rhonin se nije želio materijalizirati iznad aktivnog vulkana. Ipak, na koji je drugi način mogao otputovati? Dok se trudio pronaći odgovor, oporavak Hasica odigravao se oko njega. Žene i djeca sakupljali su stvari iz luke, uzimali ono što se moglo iskoristiti, a ostatak bacali na jednu gomilu za kasnije spaljivanje. Posebna jedinica gradske straže pretraživala je obalu u potrazi za leševima brojnih mornara koji su potonuli zajedno sa svojim brodovima. Nekoliko je ljudi zurilo u namrštenog, u crno odjevenog čarobnjaka dok je hodao pored njih, neki od rodi telja micali su djecu dok je prolazio. Tu i tamo Rhonin je vidio izraze lica koji su nagovještavali krivnju, kao daj e on nekako kriv za ovaj stravični napad. Čak i u ovako teškim okolnostima obični ljudi nisu mogli zaboraviti predrasude i strahove u vezi čarobnjaka. Iznad njega je proletio par grifona, patuljci su čuvali stražu u slučaju novog napada. Rhonin je sumnjao kako će novi zmajevi u skorije vrijeme napasti regiju pošto je ovaj posljednji skupo koštao orke. Falstad i njegovi ratnici bolje bi pomogli luci da slete i pomognu onima koji su ostali, ali umorni čarobnjak sumnjao je kako patuljci, ne baš najbolji saveznici Lordaerona, više vole ostati na svojim životinjama i u zraku. Zbog nekog dobrog razloga nesumnjivo bi odavno napustili Hasic nego Zbog nekog dobrog razloga? "Naravno ..." promrmljao je Rhonin. Gledao je kako dva stvorenja i njihovi jahači slijeću na sjeverozapadu. Tko bi osim patuljaka njegovu ponudu smatrao primamljivom? Tko je bio dovoljno lud? Unatoč budali koja bi mogao ispasti Rhonin je jurnuo za dva lika. Vereesa je potpuno zgađena napustila južni dio dokova. Ne samo da nije imala uspjeha, nego je Hasic, od svih ljudskih naselja koje je posjetila, bio prvi na listi po smradu. To je imalo malo veze s razaranjem i smradom riba. Hasic je jednostavno zau darao. Većina je ljudi imala slab njuh; ovi ljudi očito nisu imali nikakav. Šumarica je željela otići iz ovog mjesta, vratiti se svojoj vrsti kako bi joj mogli dodijeliti važniji zadatak, ali sve dok se Vereesa ne uvjeri kako je za Rhonina učinila sve što je mogla, nije mogla otići mirne savjesti. Ipak, činilo se kako nema načina na koji bi čarobnjak mogao nastaviti svoje putovanje, putovanje koje n ije, sada je bila sigurna, bilo samo promatračka misija. Ne, radilo se o nečem drugom. Kad bi samo mogla saznati o čemu ... Vrijeme večere brzo je došlo. Šumarica je beznadno krenula prema unutrašnjosti uvijek se krećući najvećim ulicama i uličicama unatoč ponekad stravičnom smradu. Hasic je sa svojim susjedima također imao i kopnene veze, osobito s velikim kraljevinama Hillsbradom i Southshoreom. Iako bi do jedne od njih trebalo tjedan dana, možda su one predstavljale jedinu šansu. "Pa ... moja prekrasna vilenjačka damo?" Najprije je pogledala u krivom smjeru pomislivši kako joj se tako obratio jedan od ljudi, ali Vereesa se onda sjetila tko je koristio takve riječi. Šumarica se okrenula desno ... i ugledala Falsta -da u njegovoj minijaturnoj veličanstvenosti, oči 29 | S
tranica
[email protected]
divljeg patuljka veselo su blistale, a usne su bile razvučene u veseli, očaravajući osmijeh. Preko jednog ramena nosio je vreću, a preko drugog veliki malj. Težina bilo kojeg natjerala bi brojne vilenjake ili ljude da pokleknu od nje, ali Falstad je oboje nosio bez ikakvih problema. "Gospodaru Falstad. Pozdrav." "Molim vas! Ja sam Falstad za prijatelje! Ja sam gospodar ničega osim moj e čudesne sudbine!" "A ja sam za prijatelje samo Vereesa." Iako je patuljak očito imao visoko mišljenje o sebi, zbog nečega u njegovom ponašanju bilo je teško ne voljeti ga, iako ne u tolikoj mjeri koliko se Falstad vjerojatno nadao. Nije se trudio sakriti svoje zanimanje za nju, a nekoliko je puta dopustio pogledu da odluta niže od njezinog lica. Šumarica je odluči la kako će smjesta srediti situaciju. "I ostat će moji prijatelji sve dok me budu poštivali kao što i ja njih po štujem." Crne su oči pogledale u njezine, ali osim toga Falstad se pravio nevin. "Kako ide vaša potraga da čarobnjaka smjestite na vodu, moja vilenjačka damo? Loše, rekao bih, jako loše!" "Da, loše. Čini se kako su se jedina neoštećena plovila, čim su mogla, smjesta otisnula prema sigurnijim krajevima. Hasic je luka bez funkcije ..." "Šteta, šteta! Trebali bi porazgovarati o tome uz pehar dobrog pića! Što kažete?" Zaustavila je osmijeh koji je pobudila njegova veselost. "Možda drugi put. Još uvijek nisam ispunila zadatak, a čini se kako i ti -" Vereesa je pokazala vreću "- imaš zadatak." "Ova mala vreća?" S lakoćom je zamahnuo teškom vrećom. "Mal o zaliha, dovoljno da nam potraje dok ne napustimo ovo ljudsko mjesto. Trebam ih samo dati Moloku i ti i ja možemo krenuti —" Uljudno, ali odrješitije odbijanje počelo se formirati na šuma-ričinim usnama kad je nedaleki bijesni kliktaj grifona popraćen bučnom svađom - natjerao i nju i Falstada da se okrenu prema njegovom izvoru. Patuljak se bez rije či okrenuo od nje, bacio vreću na zemlju i pripremio gromomalj. Kretao se iznenađujuće spretno za nekog njegove građe i mase daje, iako je Vereesa smjesta krenula za njim, Falstad već gotovo bio na kraju ulice. Vereesa je izvadila svoj mač i ubrzala. Glasovi su se pojačali, postali bjesniji i dobila je neugodan osjećaj kako je jedan od njih pripadao Rhoninu. Ulica je brzo ustupila mjesto jednom od otvorenih prostora prouzročenih razaranjem. Ovdje su jahači grifona čekali svog vođu, i ovdje im je čarobnjak iz nekog neobjašnjivog razloga odlučio pristupiti. Čarobnjaci su često smatrani ludima, ali Rhonin je definitivno jedan od najluđih ako je mislio kako se može svađati s divljim patuljcima. I, u stvari, jedan od njih već je držao čarobnjaka za ovratnik i podigao je čovjeka s tla za više od nekih tridesetak centimetara. "Rekao sam ti da nas ostaviš na miru, pogani! Ako ti uši ne rade onda ti ih mogu i otkinuti!" "Moloče!" viknuo je Falstad. "Što je taj čarobnjak učinio da te je toliko razljutio?" JoŠ uvijek držeći Rhonina u zraku drugi se patuljak, koji je mogao biti Falstadov blizanac da nije b ilo ožiljka preko njegovog nosa i namrštenijeg lica, okrenuo prema svom vođi. "Ovaj je pratio Tupana, prvo do tabora, a onda, čak i kad ga je Tupan odbio i odletio, ovamo gdje smo s dogovorili sastati! Tri sam mu puta rekao neka se izgubi, ali čovjek jednostavno ne želi poslušati! Pomislio sam kako će možda malo bolje čuti ako ga podignem u visine!" "Čarobnjaci..." promrmljao je vođa. "Imate moju sućut, moja vilenjačka damo!" "Reci svom prijatelju neka ga spusti dolje ili ću mu biti prisiljena pokazati superiornost dobrog vilenjačkog mača nad njegovim maljem." Falstad se okrenuo i zatreptao očima. Zurio u šumaricu kao daju po prvi puta vidi. Pogled mu je na kratko pao na tanki, blistavi mač, a onda se vratio na mrke, odlučne oči. "Učinila bi to, zar ne? Branila bi ovo stvorenje od onih koji su bili dobri prijatelji s t vojim ljudima još prije no Što su ova stvorenja čak i postojala!" "Ona me ne treba braniti", došao je Rhoninov glas. Čarobnjak je izgledao kao da ga položaj u kojem se nalazio više nervira no straši. Možda nije shvatio kako mu je Molok bez problema mogao polomiti vrat. "Do sada sam se kontrolirao, ali -" Sve što od ovog trenutka bude rekao samo će potpaliti vatru. Vereesa je hitro krenula, prekinula Rhonina zamahom ruke i stala između Falstada i Moloka. "Ovo je nečuveno! Horda još uvijek nije u cijelosti uništena, a već napadamo jedni druge. Zar se saveznici ovako ponašaju? Neka ga tvoji ratnici puste, Falstade, i pokušat ćemo problem riješiti razumom, a ne bijesom." "To je samo čarobnjak ..." promrmljao je vođa jahača grifo na, ali je ipak kimnuo Moloku neka pusti Rhonina. Drugi je patuljak pomalo nevoljko poslušao. Namršteni Rhonin je poravnao halju i namjestio kosu. Vereesa se pomolila da ostane smiren. "Što se ovdje dogodilo?" zahtijevala je od njega. "Prišao sam im s jednostavnom ponudom, to je sve. To što su reagirali onako kako su reagirali dokazuje njihovo barbarsko -" "Želio je da ga odvedemo u Khaz Modan!" prasnuo je Molok. "Jahači grifona?" Vereesa nije mogla ne zadiviti se Rhonino-voj smjelosti, ako ne već ludosti. Preletjeti more na leđima jedne od zvijeri - i to ne kao jahač, nego netko prisiljen držati se za patu ljka koji kontrolira životinju? Rhoninova je misija definitivno važnija no što je čarobnjak rekao kad je pokušao Moloka i ostale nagovoriti na ovo! Nije ni čudo što su ga smatrali ludim. "Mislio sam kako su dovoljno sposobni i odvažni... ali očito nisam b io u pravu." 30 | S
tranica
[email protected]
Falstad je zagrmio. "Ako pokušavaš reći kako smo kukavice, čovječe, učinit ću ti ono što sam zabranio Moloku! Nema odvaž-nijih ljudi, moćnijih ratnika, od patuljaka s vrhova Aerie! Ne boji mo se mi orka ili zmajeva Grim Batola; jednostavno ne želimo trpjeti blizinu tvoje vrste više no stoje potrebno!" Vereesa je očekivala čarobnjakov bijes, ali Rhonin je samo napućio usne, kao daje očekivao takav Falstadov odgovor. Sjeti-vši se svojih razmišljanja i komentara o čarobnjacima šumarica je zaključ ila kako je Rhonin sigurno proživio većinu života suočen s takvim predrasudama. "Ja sam na misiji za Lordaeron", odgovorio je čarobnjak. "To je sve Što bi trebalo b iti bitno ... ali vidim da nije." Okrenuo je leđa patuljcima i krenuo. JoŠ uvijek držeći mač Vereesa je donijela brzu i očajničku odluku na temelju sumnji u Rhoninovu takozvanu promatračku misiju. "Čekaj, čarobnjače!" Zastao je, nesumnjivo pomalo izne -~ nađen njezinim iznenadnim pozivom. Šumarica se, ipak, nije obratila njemu, nego je ponovno pogledala vođu jahača grifona. "Falsta-de, zar ne postoji Šansa da nas odbaciš što je moguće bliže Grim Batolu? Ako ne, onda smo Rhonin i ja potpuno poraženi!" Na patuljkovu se licu pojavila zabrinutost. "Mislio sam kako čarobnjak putuje sam." Namignula mu je, nadajući se kako se Rhonin, koji ju jepažljivo gledao, neće izlanuti. "A kakve bi šanse imao kad bi prviput naletio na snažnog orka sa sjekirom? Možda bijednog ili dvojicu mogao srediti svojim čarolijama, ali ako priđu bliže trebat ćemu dobra ruka koja zna rukovati mačem." / Falstad je pogledao njezin mač i zabrinuti je izraz nestao s njegova lica. "Aha, i dobra je to ruka, sa ili bez mača!" Patuljak je pogledao Rhonina, a onda svoje ljude. Potegnuo je vrh svoje duge brade i opet pogledao Vereesu. "Za njega neću učiniti ništa, ali za tebe - i Savez Lordaerona, naravno - bit ću više nego voljan. Moloče!" "Falstade! Nisi valjda ozbiljan —" Vođa patuljaka prišao je prijatelju i stavio ruku preko ramena zapanjenog Moloka. "Ovo je za dobrobit rata, brate! Pomisli na odvažnost kojom ćeš se moći podičiti! Možda putom ubijemo zmaja ili dva u dodatak našim slavnim analima, ha?" Samo lagano odobrovoljen Molok je naposljetku kimnuo i promrmljao: "Pretpostavljam kako ćeš ti nositi vilenjakinju iza sebe?" "Aha, pošto su vilenjaci naši najstariji saveznici i ja sam vođa. Moj položaj to zahtijeva, zar ne, brate?" Molok je ovoga puta samo kimnuo. Njegov mrki pogled rekao je sve ostalo. "Prekrasno!" zagrmio je Falstad. Okrenuo se Vereesi. " Patuljci vrhova Aerie opet dolaze u pomoć! Ovo traži piće, kriglu piva, ili dvije, ha?" Ostali patuljci, čak i Molok, razgalili su se na ovaj prijedlog. Šumarica je vidjela kako j e Rhonin poželio smjesta krenuti, ali nije ništa rekla. Vereesa mu je osigurala prijevoz do obala Khaz Modana, i možda čak i bliže, do Grim Batola, pa je morao pokazati svoju zahvalnost svima uključenima. Istina, Falstadu i njegovima također bi bilo drago što prije se riješiti Rhonina, ali Vereesa je u sebi zahvalila što će, osim jahača grifona, imati s kime ra zgovarati. "Rado ćemo vam se pridružiti", odgovorila je naposljetku. "Nije li tako, Rhonine?" "Naravno." Njegove su riječi došle s entuzijazmom osobe koja je otkrila nešto smrdljivo u cipeli koju je obula. "Odlično!" Falstadov pogled ni jednom nije skrenuo prema čarobnjaku. Vereesi je rekao: "Morski Vepar je još uvijek nedir nut i u prošlosti nas je rado primao! Sigurno će uspjeti nabaviti još nekoliko sanduka piva! Idemo!" Inzistirao bi da ju osobno prati, ali šumarica se spretno iz-maknula. Falstad je u ovom trenutku bio možda željniji piva no vilenjakinje, pa se činilo kako nije primijetio njezino izmicanje. Mahnuo je svojim ljudima i poveo ih pre ma njihovoj najdražoj gostionici. Rhonin joj se pridružio, ali kad je pokušala krenuti za patuljcima iznenada ju je povukao u stranu, lice mu je bilo bijesno. "Što si mislila?" prošaptao je crvenokosi čarobnjak. "Samo ja idem u Khaz Modan!" "Nikad ne bi dobio tu šansu da nisam spomenula kako idem s tobom. Vidio si kako su patuljci reagirali prij e toga." "Ne znaš u što se pokušavaš umiješati, Vereesa!" Ljutito mu se unijela u lice. "A što je to? Više od jednostavnog promatranja Grim Batola. Planiraš nešto, zar ne?" Rhonin je izgledao gotovo spreman odgovoriti joj, ali u tom je trenutku netko drugi povikao. Oboje su podigli poglede i ugledali Duncana Senturusa kako ide prema njima. Vilenjakinja se nečega sjetila. Nije razmišljala o vitezu kad je pokušavala uvjeriti Falstada da Rhonina i nju prenese preko mora. Poznajući viteza, Vereesa je imala stravičan osjećaj kako će on i inzistirati da pođe s njima. Ta pomisao još nije pala na pamet čarobnjaku čiji je bijes još uvijek bio usmjeren prema šumarici. "Razgovarat ćemo o ovome nasamo, Vereesa, ali odmah znaj ovo - kad dođemo do obala Khaz Modana ja i samo ja ću nastaviti dalje! Ti ćeš se vratiti sa svojim dobrim prijateljem Falstadom ... i ako misliš kako ćeš ići dalje -" Iz očiju mu je pokuljala vatra. Doslovno pokuljala. Čak i odvažna vilenjakinja nije mogla zapanjeno ne ustuknuti. "- ja ću te osobno vratiti ovamo!"
Osam 31 | S
tranica
[email protected]
P ribližavali su se Grim Batolu.
Nekros je znao kako će ovaj dan doći. Od katastrofalnog poraza Kobnomalja i glavnine Horde, počeo je brojati dane kad će trijumfalni ljudi i njihovi saveznici marširajući doći do preostalih uporišta orka u Khaz Modanu. Istina, Savez Lordaerona morao se žestoko boriti cijelim putom, ali napokon su uspjeli. Nekros je gotovo mogao i zamisliti vojske koje se gomilaju na granicama. Ali prije no što te vojske udare nadali su se kako će još moći oslabiti orke. Ako može vjer ovati Krvllovim riječima, koji ovoga puta nije imao razloga lagati, postojao je plan ili za oslobođenje ili uništenje Zmajske Kraljice. Koliko je točno ljudi poslano go- blin nije znao, ali Nekros je pretpostavio kako će ovako značajna operacija, kombinirana s izvješćima o pojačanoj vojnoj aktivnosti na sjeverozapada, zahtijevati barem regimentu pomno odabranih vitezova i šumara. Tu će također biti i čarobnjaci, moćni čarobnjaci. Ork je dodirnuo talisman. Čak ni Demonska Duša neće mu omogućiti da uspješno obrani leglo, a u ovom trenutku nije mogao očekivati pomoć svog poglavice. Zuluhed je svoje sljedbenike pripremao za očekivani napad na sjeveru. Nekoliko manjih svećenika čuvalo je južne i zapadne granice, ali Nekros je u njih imao povjerenja koliko i u Krvllovu mentalnu uravnoteženost. Ne, kao i obično, sve je ostalo na osakaćenom orku i odlukama koje će on donositi. Šepao je kamenim hodnikom sve dok nije došao do mjesta na kojem su spavali jahači zmajeva. Ostalo je još nekoliko veterana, ali jedan kojem je Nekros vjerovao još je uvijek letio u svaku bitku. Većina masivnih ratnika okupila se oko stola u središtu prostorije, mjesta gdje su diskutirali o bitkama, jeli, pili i igrali kosti. Po zveckanju koje je dolazilo iz okupljene gomile netko je čak i sada imao sreće, jahačima se baš neće svidjeti njegov dolazak, ali Nekros nije imao izbora. "Torguse! Gdje je Torgus?" Neki od ratnika okrenuli su se prema njemu, a ljutito rezanje upozorilo ga je kako mu je bo lje da njegova smetnja ima nekog značaja. Osakaćeni ork iskezio se zube i namrštio se. Unatoč gu bitku noge ovdje je on bio izabrani vođa, i nitko, čak ni jahači zmajeva, nisu se prema njemu smjeli odnositi drugačije. "I? Neka netko progovori ili ću Zmajsku Kraljicu početi hraniti dijelovima vaših tijela!" "Ovdje, Nekrose ..." Ogromni lik oglasio se iz skupine, ustao j e i za glavu bio viši od svih ostalih orka. Lice ružno čak i po standardima vlastite rase mrko je gledalo Nekrosa. Jedan je očnjak bio polomljen, a ožiljci su ukrašavali obje strane plosnatog, medvjeđeg lica. Iz ramena dvostruko širih od ramena starog ratnika izlazile su mišićave ruke debele poput Nekrosove zdrave noge. "Ovdje sam ..." Torgus je krenuo prema svom nadređenom, ostali jahači su mu se iz poštovanja hitro sklonili s puta. Torgus je hodao s bahatom samouvjerenošću junaka orka, i imao je sve prav o na to, jer je njegov zmaj nanio više štete, poslao u smrt više jahača grifona i prouzročio više bjegova ljudskih trupa od bilo kojeg drugog jahača. Oznake i medalje Kobnomalja i Crnorukog, da ne spominjemo razne vođe klanova poput Zuluheda, vi sjele su s remena za sjekiru na njegovim prsima. "Što želiš, stari? Još jedna sedmica i sve bih ih očistio! Bolje ti je da bude dobro!" "To je ono za što si obučen!" prasnuo je Nekros odlučan kako neće čak ni ovome dopustiti da ga p onizi. "Osim ako se sad ne baviš bitkama klađenja?" Neki od jahača su promrmljali, ali Torgusovo se zanimanje probudilo. "Specijalna misija? Nešto bolje od spaljivanja beznačajnih ljudskih seljaka?" "Nešto što možda uključuje vojnike i čarobnjaka ili dva! Je li to prava igra za tebe?" Divlje crvene oči su se suzile. "Pričaj, stari..." Rhonin je imao prijevoz u Khaz Modan. Pomisao mu je tre bala donijeti zadovoljstvo, ali cijena prijevoza bila je čini se previsoka za čarobnjaka. Dovoljno je loše bilo što se morao nositi s patuljcima, kojima se očito nije sviđao kao ni oni njemu, ali Vere-csina tvrdnja kako i ona također mora poći - u redu, neophodna varka kako bi dobili Falstadov pristanak - okrenula je njegov plan naglavce. Bilo je važno da u Grim Batol otputuje sam - bez beskorisnih prijatelja, bez rizika za drugu katastrofu. Bez smrti. I, da bi stvari bile gore, upravo je saznao kako je lord Duncan Senturus nekako uvjerio nepokolebljivog Falstada da također povede i viteza. "Ovo je ludilo!" rekao je Rhonin, ne po prvi put. "Nema potrebe za nekim drugim!" Ipak, čak i sada kada su se jahači grifona spremali da ih pre bace preko mora, nitko nije slušao. Nitko nije mario za njegove riječi. Rhonin je posumnjao kako će, ako bude i dalje protestirao, on biti jedini koji neće ići, koliko to go d besmisleno zvučalo. Kako gaje Falstad u posljednje vrijeme gledao ...Duncan se sastao sa svojim ljudima, izdao im zapovijedi i predao zapovjedništvo Rolandu. Bradati je vitez svom mlađem podređenom dao nešto slično medaljonu. Rhonin nije obraćao previše pažnje na to — činilo se kako Vitezovi srebrne ruke za svaku malu prigodu imaju tisuće rituala - ali Vereesa, koja je došla do njega, je prošaptala: "Duncan je Rolandu dao znamen svog zapovjedništva. Ako se nešto dogodi starom vitezu, Roland će trajno zauzeti njegovo mjesto. Vitezovi srebrne ruke ne riskiraju." Okrenuo se kako bi ju nešto pitao, ali ona se već udaljila. Raspoloženje joj je bilo formalnije od njegove prošaptane prijetnje. Rhonin nije želio biti prisiljen da učini nešto kako bi šumaricu prisilio na povratak, ali također nije želio da joj se nešto dogodi zbog njegove misije. Nije čak želio da se nešto dogodi Duncanu Senturusu, iako je vitez najvjerojatnije imao veće Šanse za preživljavanje u unutrašnjosti Khaz Modana od samog Rhonina. 32 | S
tranica
[email protected]
"Vrijeme je za let!" viknuo je Falstad. "Sunce je već izašlo i čak su i starci ustali i započeli s dnevnim poslovima! Jesmo li napokon spremni?" "Ja sam spreman", odgovorio je Duncan s poslovičnom smirenošću. "Ja također", brzo je dodao nervozni čarobnjak, ne želeći da netko pomisli kako je on razlog kašnjenja. Da je bilo po njegovom, on i jahači grifona krenuli bi sinoć, ali Falstad je ustrajao kako se životinje moraju odmoriti preko noći kako bi bile spremne za dnevne napore ... a ono stoje Falstad rekao među patuljcima je bilo zakon. "Uzjašimo onda!" Veseli patuljak nasmiješio se Vereesp i pružio joj ruku. "Moja vilenjačka damo?" Nasmiješila mu se i pridružila na njegovom grifonu. Rhonin se trudio izgledati nezainteresirano. Poželio je daje radije jahala s bilo kojim patuljkom osim Falstada, ali kad bi to prokomentirao ispao bi potpuna budala. Uostalom, što ga je bilo briga s kim je šumarica jahala? "Požuri, čarobnjače!" progunđao je Molok. "Želim da ovo putovanje što prije završi!" Odjeven puno laganije, Duncan se popeo iza jednog jahača. Kao kolegu ratnika, patuljci su poštivali viteza, iako im se možda nije sviđao. Znali su žestinu svetog reda u bitki, što je vjerojatno bio razlog zbog kojeg ih je lord Senturus uspio uvjeriti u neophodnost njegovog pridruživanja skupini. "Čvrsto se drži!" zapovjedio je Molok Rhoninu. "Ili ćeš putom završiti kao mamac za ribe!" Nakon toga patuljak je potjerao grifona naprijed ... i u zrak. Čarobnjak se držao najbolje što j e mogao, neprirodan osjećaj po-skakivanja srca u grlo nije mu davao nikakav osjećaj u sigurnost putovanja. Rhonin nije nikad jahao grifona i dok su ogromna krila životinje mahala gore-dolje brzo je odlučio kako, ako preživi, nikad neće to ponoviti. Sa svakim zamahom krila stvorenja dijelom ptice, dijelom lava, čarobnjakov je želudac išao gore-dolje. Da je postojao bilo koji drugi način, Rhonin bi ga drage volje izabrao. Ipak je morao priznati kako su stvorenja letjela nevjerojatno skladno. Za nekoliko minuta skupina više nije mogla vidjeti ne samo Hasic, nego i cijelu obalu. Zmajevi im sigurno nisu bili ravni po brzini, iako bi utrka bila neizvjesna. Rhonin se sjetio kako su tri manje životinje letjele oko glave crvenog diva. Opasan pothvat, čak i za grifone, i najvjerojatnije nemoguć za gotovo sve postojeć e životinje. Ispod njih, more je bilo uzburkano, valovi su se podizali opasno visoko, a onda se spuštali, nisko, nisko. Vjetar je šibao Rho-ninovo lice, a mokra maglica natjerala gaje da navuče kapuljaču na lice kako bi se barem donekle zaštitio. Izgledalo je kako elementi nemaju gotovo nikakav utjecaj na Moloka koji je zapravo, čini se, uživao u njima. "Što - što misliš koliko još do Khaz Modana?" Patuljak je slegnuo ramenima. "Nekoliko sati, Čovječe! Ne mogu biti precizniji od toga!" Zadržavši svoje tmurne misli za sebe čarobnjak se jače priljubio uz patuljka i pokušao u što većoj mjeri ignorirati putovanje. Pomisao na toliko vode pod njim činila je Rhonina nervoznijim no što je mislio. Između Hasica i obala Khaz Modana samo je razorena kraljevina Tol Barada donijela nekakvu promjenu u beskrajne valove, i Falstad je prije spomenuo kako se skupina tamo neće spuštati. Pregažen od orka u ranim godinama rata, krvavu pobjedu Horde na otoku nije preživio nikakav složeniji oblik života od nešto otpornog raslinja i kukaca. Činilo se kako se s otoka širi aura smrti, toliko intenzivna da se čak ni čarobnjak nije mogao usprotiviti patuljkovoj odluci. Letjeli su i letjeli. Rhonin se povremeno usudio baciti pogled na svoje suputnike. Duncan je, naravno, podnosio elemente u svojoj tipično kamenoj pozi, očito nije osjećao vlagu koja je zapljuskivala njegovog bradatog jahača. Barem je Vereesa osjećala neke posljedice ovako luđačkog načina putovanja. Poput čarobnjaka većinu je vremena držala glavu nisko, njezina duga sr ebrna kosa nalazila se pod kapuljačom. Priljubila se uz Falstada koji je, Rho -ninu se činilo, uživao u njezinoj nelagodi. Želudac mu se napokon smirio do gotovo podnošljivog. Rhonin je pogledao sunce i proračunao kako su u zraku već nekih pet sati ili više. Po brzini kojom su grifoni letjeli sigurno su već prešli polovicu puta. Naposljetku je razbio tišinu između njega i Molo-ka i pitao je li to točno. "Pola puta?" Patuljak se nasmijao. "Još dva sata i mislim kako ćemo u daljini ugledati grebene zapadnog K haz Modana! Pola puta? Ha!" Vijesti, više nego iznenadna dobra volja njegovog suputnika nagnale su Rhonina na smijeh. Već je preživio gotovo tri četvrtine putovanja. Samo još malo više od dva sata i njegove će se noge ponovno naći na tlu. Barem je jednom u spio napredovati bez neke velike opasnosti koja ga je usporavala. "Znaš li mjesto gdje ćemo sletjeti kad stignemo?" "Puno mjesta, čarobnjače! Ne boj se! Uskoro ćemo te se riješiti! Samo se nadaj da ne počne kiša prije no što stignemo!" Rhonin je pogledao oblake koji u se stvorili u posljednjih pola sata. Mogući kišni oblaci, ali pretpostavio je kako, ako i jesu kišni, neće početi padati prije no što stignu na odredište. Sada je samo trebao brinuti o tome kako najlakše stići do Grim Batola kad se ostali vrate u Lordaeron. Rhonin je jako dobro znao kako bi njegov drski plan zvučao ostalima kad bi saznali istinu. Opet je pomislio na duhove koji su ga proganjali, duhove prošlosti. Oni su bili njegovi pravi suputnici na ovoj luđačkoj misiji, furije koje su ga tjerale naprijed. Gledat će kako uspijeva ili umire u pokušaju. Umire u pokušaju. Ne po prvi put nakon smrti bivših suputnika zapitao se bi li to bio najbolji kraj svega. Možda bi se Rhonin tek tada u potpunosti iskupio u vlastitim očima, a manje duhovi ma vlastite mašte. Ali prije toga je trebao stići do Grim Batola. "Pogledaj tamo, čarobnjače!" 33 | S
tranica
[email protected]
Poskočio je ne shvativši kako je, u jednom trenutku, zadri-jemao. Rhonin je pogledao pored Molokova ramena u smjeru u kojem je patuljak sada pokazivao. Čarobnjak isprva nije mogao ništa vidjeti, magla oceana još mu je uvijek ispunjavala oči. Ipak, nakon stoje protrljao oči ugledao je tamne točke na obzoru. Dvije nepomične točke. "Je li to kopno?" "Aha, čarobnjače! Khaz Modan!" Toliko blizu! Novi život i entuzijazam probudili su se u Rho-ninu kad je shvatio kako je prespavao ostatak putovanja. Khaz Modan! Bez obzira koliko će put nakon leta biti opasan, barem je došao dovde. Brzinom kojom su grifoni letjeli uskoro će sletjeti na Dvije nove točke privukle su mu pažnju, dvije točne na nebukoje su se kretale, postajale sve veće i veće, kao da im se približavaju. *~ "Stoje ono? Što nam prilazi?" Molok se nagnuo naprijed i zaškiljio. "Nazubljenog mi leda Northerona! Zmajevi! Dvojica!" Zmajevi... "Crveni?" "Zar je boja neba bitna, čarobhjače? Zmaj je zmaj i, brade mi, brzo nam prilaze!" Rhonin je bacio pogled prema ostalim jahačima grifona i vidio kako su Falstad i ostali također primijetili zmajeve. Patuljci su istog časa počeli oblikovati formaciju, širiti se kako bi p redstavljali manje, teže ciljeve. Čarobnjak je primijetio kako Falstad ide više na začelje, najvjerojatnije zbog činjenice stoje Vereesa jaha -la s njime. S druge strane grifon na kojem je jahao Duncan Sentu-rus jurnuo je naprijed i gotovo ostavio ostatak skupine iza sebe. Zmajevi su se također kretali sa strategijom na umu. Veći se podigao više, a onda odvojio od svog para. Rhonin je smjesta shvatio kako su dva diva namjeravala stjerati grifone između sebe gdje su mogli bolje napasti manja stvorenja i njihove jahače. Na leđima dva zmaja nalazila su se dva najveća, najružnija orka koje je čarobnjak ikada vidio. Onaj na većem zmaju bio je, čini se, vođa. Mahnuo je sjekirom prema drugom orku čija je zvijer smjesta odletjela u suprotnom smjeru. "Vješti jahači!" viknuo je Molok s pomalo previše veselja. "Pogotovo onaj desni! Ovo će biti veličanstvena bitka!" Bitka u kojoj bi Rhonin vrlo lako mogao izgubiti život, bas kad se učinilo kako će imati prigodu nastaviti sa svojom misijom. "Ne možemo se boriti s njima! Moram doći do obale!" Čuo je Molokov frustrirani uzdah. "Moje je mjesto u borbi, čarobnjače!" "Moja misija ima prioritet!" Na trenutak je pomislio kako će ga patuljak baciti s grifona. A onda je, nevoljko, Molok kimnuo glavom i viknuo: "Učinit ću što mogu, čarobnjače! Ako se prigoda ukaže, krenut ćemo prema obali! Odbacit ću te i to će biti kraj!" "Dogovoreno!" Više nisu govorili, jer u tom su trenutku dvije skupine neprijatelja stigle jedna do druge. Brži, pokretniji grifoni letjeli su oko zmajeva i brzo iznervirali manjeg. Ipak, opterećeni dodatnom težinom, životinje na kojima su jahali Rhonin i ostali nisu mogle tako brzo manevrirati. Masivna noga s pandžama gotovo je pokupila Falstada i Vereesu, a krilo je zamalo udarilo Duncana i njegovog patuljka. Vitez i njegov suputnik nastavili su letjeti preblizu, kao da su se zmaju željeli suprotstaviti u nekoj bizarnoj borbi oči u oči. Molok je uz malo muke uspio s leđa skinuti gromomalj, mah -nuti njime i viknuti poput nekoga kome je upravo zapaljena kosa. Rhonin se ponadao kako u žaru borbe patuljak neće zaboraviti svoje obećanje. t Drugi se zmaj obrušio i na nesreću izabrao Falstada i Vereesu za cilj. Falstad je potjerao svog grifona, ali s vilenjakinjom na leđima krila stvorenja nisu mogla dovoljno brzo zamahivati. Ogromni ork potjerao je svog reptilskog partnera uz divljačke krikove i manijakalno zamahivanje svoje čudovišne bojne sjekire. Rhonin je stisnuo zube. Jednostavno nije mogao dopustiti da stradaju, osobito šumarica. "MoloČe! Kreni na većega! Moramo im pomoći!" Koliko god želio pomoći, patuljak s ožiljcima na licu sjetio se Rhoninovog ranijeg zahtjeva. "Što je s tvojom dragocjenom misijom?" "Samo kreni!" Molok se veselo nacerio. Njegov urlik gotovo je zamrznuo krv u čarobnjakovim žilama, a onda potje rao grifona prema zmaju. Iza njega, Rhonin je pripremao čaroliju. Imali su samo nekoliko trenutaka prije no što će crveni div dosegnuti Vereesu. ... Falstad je okrenuo svoju životinju u naglom luku koji je iznenadio jahača zmaja. Velika zvijer je proletjela pored njih, nesposobna skrenuti brzo poput svog manjeg protivnika. "Čvrsto se drži, čarobnjače!" Molokov grifon obrušavao se gotovo okomito. Trudeći se da ga strah ne svlada Rhonin je izgovorio dio čarolije. Kad bi samo mogao doći do daha i izgovoriti ju Patuljak je ispustio bojni poklič koji je privukao orkovu pažnju. Groteskno stvorenje se namrštilo i okrenulo prema novom protivniku. Gromomalj se sudario s bojnom sjekirom. Kiša iskri natjerala je čarobnjaka da se pusti. Grifon je vri snuo od iznenađenja i boli. Molok je zamalo pao iz sedla. Njihova je životinja reagirala najbrže, jurnula je prema gore, gotovo do tmastih oblaka. Molok je povratio ravnotežu. 34 | S
tranica
[email protected]
"Aeriea mi! Jesi li vidio? Samo nekolicina neprijatelja i njihovih oružja mogu se oduprijeti gromomalju! Ovo će biti fascinantan dvoboj!" "Dopusti da ja najprije nešto pokušam!" Patuljak se namrštio. "Magija? Gdje su čast i hrabrost u tome?" "Kako se možeš boriti s orkom ako ti zmaj neće dopustiti da se približiš? Prvi smo put imali sreće!" "U redu! Samo ako ne uništiš bitku!" Rhonin nije ništa obećao, jer se nadao kako će učiniti upravo to. Pogledao je zmaja koji je brzo krenuo za njima i promrmljao magične riječi. Čarobnjak je u posljednjem trenutku pogledao oblake. Jedna munja sijevnula je iz oblaka i pogodila diva. Pogodila je zmaja punom snagom, ali učinak nije bio onakav kakvog je Rhonin očekivao. Cijelo tijelo stvorenja zablistalo je od vrha krila do vrha krila i zvijer je ispustila mahniti urlik, ali živo tinja nije pala. U stvari, čak ni or k, koji je bez sumnje žestoko patio, nije učinio ništa više osim zadrhtao u sedlu. Razočaran, čarobnjak se utješio činjenicom kako je barem omamio ogromno stvorenje. Također mu je sinulo kako ni on ni Vereesa trenutno nisu bili u neposrednoj opasnosti. Zmaj se trudio ostati u zraku. Rhonin je položio ruku na Molokovo rame. "Na obalu! Brzo!" "Jesi li slijep, čarobnjače? Stoje s bitkom koju si mi -" "Smjesta!" Najvjerojatnije više zato što se želio riješiti svog neželjenog tereta nego zato stoje vjerovao u Č arobnjakov autoritet Molok je nevoljko okrenuo grifona. Nervozni čarobnjak je pogledao uokolo u potrazi za Veree -som. Nije vidio ni nju ni Falstada. Rhonin je opet pomislio promijeniti zapovijed, ali znao je kako mora stići do Khaz Modana. Patuljci se sig urno mogu pobrinuti za ovaj par čudovišta. ... Sigurno mogu. Molokov se grifon već udaljavao od njihovog neprijatelja. Rhonin je opet razmišljao da li da se vrati. Ogromna sjena nadnijela se nad njih. Drugi se zmaj našao iznad njih dok su bili zauzeti. Grifon je pokušao pobjeći izvan dosega. Hrabra je životinja zamalo uspjela, ali pandže su razderale desno krilo. Zvijer je ur-liknula u agoniji i očajnički pokušala ostati u zraku. Rhonin je podigao pogled i ugledao razjapljene ralje zmaja. Divovska ih je strava namjeravala progutati cijele. Iza zmaja se pojavio drugi grifon, Duncanov. Vitez je sjedio na čudan način i činilo se kako govori patuljku da nešto pokuša. Rhonin nije imao pojma stoje vitez naumio, samo da će zmaj biti nad čarobnjakom i Molokom prije no što uspije izvesti odgovarajuću čaroliju. Duncan Senturus je skočio. "Bogovi i demoni!" viknuo je Molok, čak je i divlji patuljak bio zapanjen hrabrošću i ludošću drugog stvorenja. Rhonin je otprilike znao što je vitez pokušavao učiniti. U potezu nakon kojeg bi svatko drugi pao u smrt vješti je vitez s nevjerojatnom preciznošću sletio na zmajev vrat. Zgrabio je de beli vrat i namjestio se dok zvijer i njezin ork još nisu točno shvatili što se dogodilo. Ork je podigao sjekiru i pokušao Lorda Senturusa udariti po leđima, ali je za dlaku promašio. Duncan gaje pogledao, a onda u potpunosti zaboravio svog barbarskog protivnika. Umjesto toga bacio se naprijed i izbjegao zmajeve nespretne pokušaje da ga /grabi. "Sigurno je poludio!" viknuo je Rhonin. "Ne, čarobnjače - on je ratnik.'''' Rhonin nije shvaćao patuljkov tihi glas prepun poštovanja sve dok nije ugledao kako Duncan, nogu ijedne ruke čvrsto omo-lanih oko reptilovog vrata, izvlači mač. Iza viteza ork se lagano približavao s ubojitim crvenim blistanjem u očima. "Moramo nešto učiniti! Približi me!" zahtijevao je Rhonin. "Prekasno, čovječe! Epske će pjesme biti ispjevane. ..." Zmaj nije pokušavao otresti Duncana, bez sumnje kako se isto ne bi dogodilo njegovom jahaču. Ork se kretao sigurnije no vitez i brzo dolazio na udaljenost dovoljnu za udarac. Duncan je sjedio gotovo na potiljku stvorenja. Podigao je svoj dugi mač, očito s namjerom da ga zabije u podnožje vrata gdje se kralježnica spajala s lubanjom. Ork je prvi zamahnuo. Sjekira se zabila u leđa Lorda Senturusa i prerezala tanku verižnjaču koju je čovjek odabrao za putovanje. Duncan nije vrisnuo, ali je pao naprijed i gotovo ispustio mač. Uhvatio ga je u posljednjem trenutku. Vitez je uspio postaviti vrh na cilj, ali bilo je očito kako ga je snaga poče la napuštati. Ork je opet zamahnuo sjekirom. Blistava svjetlost snažna poput sunca bljesnula je pred orko-vim očima. Uz zapanjeni urlik pao je unatrag, izgubio i oružje i ravnotežu. Očajni ratnik grčevito se pokušao uhvatiti za nešto, bezuspješno i vrišteć i kliznuo sa zmajevog vrata. Čarobnjak je smjesta zabrinuto pogledao viteza - koji je gledao u njega s mješavinom nečega što je Rhonin gotovo smatrao mješavinom zahvalnosti i poštovanja. Iako su mu leđa bila obli vena krvlju Duncan se ipak uspio uspraviti i podići mač. Zmaj se, napokon shvativši kako više nema razloga biti miran, obrušio. Lord Duncan Senturus do polovice je zabio mač u mekano područje između vrata i lubanje. 35 | S
tranica
[email protected]
Crvena je zvijer nekontrolirano zadrhtala. Sluz je izbila iz rane, toliko vruća d aje opržila viteza. Skliznuo je i pao. "K njemu, prokletstvo!" zahtijevao je Rhonin od Moloka. "K njemu!" Patuljak je poslušao, ali Rhonin je znao kako neće na vrijeme stići do Duncana. Ugledao je drugog grifona kako se približava. Falstad i Vereesa. Unatoč tolikoj težini na svojoj životinji vođa se nadao kako će nekako spasiti viteza. Na trenutak se i činilo tako. -Falstadov grifon približio se vitezu. Duncan je podigao pogled, najprije prema Rhoninu, a onda prema Falstadu i Vereesi. Odmahnuo je glavom ... srušio se naprijed i pao s vrištećeg zmaja. "Ne!" Rhonin je pružio ruku prema udaljenom čovjeku. Znao je kako je lord Senturus već mrtav, kako je pa o samo leš, ali prizor je u sjećanje doveo pogreške i neuspjehe čarobnjakove posljednje misije. Njegovi strahovi moraju iščeznuti; sada je već izgubio jednog, iako je Duncan sam odlučio poći. "Pazi!" Molokovo iznenadno upozorenje vratilo ga je u stvarnost. Pogledao je gore i ugledao zmaja koji je još uvijek letio unatoč samrtnom grču i mahnito se okretao. Divovska su krila posvuda lepetala, kretala se gotovo nasumično. Falstad je jedva uspio mak nuti svog grifona izvan dosega jednog, a Rhonin je prekasno shvatio kako on i Molok ovoga puta neće izbjeći udarac drugog. "Gore, vražja zvijeri!" zagrmio je Molok. "Gore -" Krilo ih je udarilo svom snagom i odbacilo čarobnjaka iz sedla. Čuo je patuljkov krik i gri fonov urlik. Ošamućeni je Rhonin jedva shvatio, barem na trenutak, kako je poletio više u zrak. Onda je nastupila gravitacija i polusvjesni čarobnjak počeo je padati ... brzo. Trebao je izvesti čaroliju. Neku čaroliju. Ipak, koliko god pokušavao Rhonin se nije mogao dovoljno koncentrirati kako bi se sjetio prvih riječi. Dio njega bio je siguran kako će ovoga puta umrijeti. Tama ga je prekrila, ali neprirodna tama. Rhonin se zapitao pada li možda u nesvijest. Ipak, iz tame je odjednom zagrmio glas, glas koji gaje podsjetio na nešto. "Opet te imam, maleni! Ne boj se, ne boj se!" Reptilska ruka toliko velika da Rhonin nije zauzeo čak ni cijeli dlan zatvorila se oko čarobnjaka.
Devet " uncane!" D
"Prekasno je, moja vilenjačka damo!" viknuo je Falstad. "Vaš je čovjek već mrtav - ali kakvu je veličanstvenu priču ostavio!" Vereesa nije marila za nikakve veličanstvene priče niti netočne pretpostavke kako se divila Lordu Senturusu više no što jest. Sve što joj je bilo bitno bila je činjenica kako je hrabar čovjek kojeg je prekratko poznavala mrtav. Istina, poput Falstada, vi-lenjakinja je odmah shvatila kako je samo Duncanovo tijelo palo na zemlju, ali strava njegove tragične smrti duboko ju je dirnula. Ipak, Vereesa se malo utješila činjenicom stoje Duncan izveo gotovo nemoguće. Zmaj je zadobio smrtonosni udarac, udarac zbog kojeg je mahnito lepetao krilima. Umirući divje pokušavao izvući mač iz vrata, ali njegovi po kušaji postajali su sve slabiji i slabiji. Bilo je samo pitanje trenutka kad će se div pridružiti svom ubojici u dubinama mora. Ipak, čak je i umirući zmaj predstavljao opasnost. Krilo je zamalo dohvatilo patuljka i nju. Falstad je natjerao grifona na poniranje kako bi izbjegao mahnite pokrete čudovišta. Vereesa se grčevito držala i više nije bila sposobna brinuti zbog Duncanove sudbine. Što se tiče drugog zmaja on je također još uvijek prijetio gri -fonima. Falstad je potjerao grifona prema gore, iznad drugog monstruma kako ih stravične pandže ne bi zakačile. Drugi je jahač za dlaku izbjegao njegove stravične ralje. Više nisu mogli ostati tu. Ork koji je jahao drugu zvijer očito je imao puno iskustva u zračnim borbama s grifonima. Prije ili kasnije njegov će zmaj dohvatiti jednog od patuljaka. Vereesa nije željela još smrti. "Falstade! Moramo pobjeći!" "Za tebe ću to učiniti, moja vilenjačka damo, ali Čini se kako gusterolika zvijer i njezin jahač i maju druge zamisli!" Istina, zmaj je sada, čini se, bio usredotočen na Vereesu i njezina suputnika, najvjerojatnije zbog orkovih zapovijedi. Možda je primijetio drugog jahača i najvjerojatnije ju smatrao važnom. U stvari, i samo prisustvo dva grimizna diva donijelo je brojna pitanja u um Šumarice - a najviše ju je kopkalo jesu li došli zbog Rhoninove misije. Ako je tako, onda je on bio glavni cilj ... A gdje je Rhonin? Kad je Falstad brže potjerao grifona i zmaj im se približio, vilenjakinja je brzo pogledala oko sebe, ali opet mu nije bilo ni traga ni glasa. Uznemirena, opet je pogledala. Ne samo da Vereesa nije vidjela čarobnjaka, nego nije mogla niti locirati grifona kojeg je jahao. "Falstade! Ne vidim Rhonina -" 36 | S
tranica
[email protected]
"Briga za drugo vrijeme! Sada je važnije da se čvrsto držiš!" Poslušala je ... taman na vrijeme. Grifon je iznenada skrenuo pod toliko oštrim kutom da bi Vereesa, daje oklijevala, sigurno bila zbačena. Pandže su prošle mjestom na kojem su se ona i patuljak nalazili prije nekoliko trenutaka. Zmaj je frustrirao riknuo i skrenuo. "Pripremite se za bitku, moja vilenjačka damo! Izgleda kako nemamo drugog izbora!" Dok je on s leđa skidao svoj gromomalj, Vereesa je opet op -sovala zbog gubitka luka. Istina, imala je mač, ali za razliku od Duncana, šumarica se nije mogla prisiliti na takvu žrtvu. Uostalom još je uvijek morala otkriti što se dogodilo s Rhoninom koji je ostao njezin prvi prioritet. Ork je izvadio svoju dugu bojnu sjekiru i sada je njome mahao iznad glave i ispuštao neki divljački bojni poklič. Falstad je odgovorio svojim grlenim urlikom, očito željan bitke unatoč ranijoj brizi za Vereesu. Pošto joj nije preostalo ništa drugo šumarica se čvrsto uhvatila nadajući se kako će patuljak dobro nanišaniti. Divovski oblik boje noći pojavio se među borcima, obrušio se na grimiznog zmaja i zbunio i zvijer i njezinog jahača. "Što za ime — " bilo je sve što je Falstad uspio reći. Vilenjakinja je ostala bez riječi. Crna krila dvostruko veća od crvenih ispunila su nebo pred Vereesom, a metalni odsjaj s njih gotovo ju je zaslijepio. Zastrašujući urlik prolomio se nebom poput grmljavine i prestravio gri-fone. Zmaj nevjerojatne veličine zarežao je prema manjem crvenom. Crne, uske oči s prezirom su promatrale manjeg diva. Orkov zmaj je zarežao, ali bilo je očito kako mu ovaj novi protivnik nije po mjeri. "Možda smo sada gotovi, moj vilenjačka damo! Ovo nije nitko drugi do osobno crni!" Crni div je raširio krila i zvuk koji je izišao iz njegovih moć nih ralja podsjetio je Vereesu na okrutni, podrugljivi smijeh. Opet je ugledala metal - metalne ploče - na većini tijela novopridošlice. Prirodni zmajski oklop bio je problematičan za probijanje; koji bi metal ovakvo stvorenje nosilo kako bi zaštitilo svoju tvrdu kožu? Odgovor je došao brzo. Adamantij. Samo je on uistinu bio bolji od gotovo neproboj ne kože ... i samo je jedan veliki zmaj izdržao tu agoniju zbog moći i ega. "Smrtokrilo ..." prošaptala je. "Smrtokrilo ..." Medi vilenjacima je davno rečeno kako je postojalo pet velikih zmajeva, pet divova koji su predstavljali mistične i prirodne sile. Neki su tvrdili kako je sama Alexstrasza predstavljala bit života. O drugima se znalo malo, jer čak i prije dolaska ljudi zmajevi su živjeli povučeno, pustinjački. Vilenjaci su osjećali njihov utjecaj, čak su u raznim prigodama i poslovali s njima, ali drevna stvorenja nikad nisu u potpunosti otkrila svoje tajne. Ipak, među zmajevima bio je jedan koji se obznanio svima, koji je neprestano podsjećao svijet kako je, prije drugih rasa, njegova vrsta vladala. Iako u početku nije imao ime, odavno se odlučio nazvati Smrtokrilo kako bi bolje pokazao svoj prezir prema nižim stvorenjima od sebe. Čak ni starci Vereesine rase nisu mogli tvr diti kako znaju stoje gonilo crnog diva, ali tijekom godina Činio je sve stoje bilo u njegovoj moći kako bi uništio svijet koji su izgra dili vilenjaci, patuljci i ljudi. Vilenjaci su imali drugo ime za njega, ime izgovarano samo šaptom i samo na jeziku starih, odavno zaboravljenom. Xaxas. Kratko ime brojnih značenja, sva zlokobna. Kaos. Bijes. Utjelo vljenje iskonskog bijesa kakav se nalazi u vulkanima ili potresima. Ako je Alexstrasza predstavljala elemente života koji su povezivali svijet, onda je Smrtokrilo predstavljao destruktivne sile koje su neprestano pokušavale razoriti svijet. Ipak, sada je lebdio ispred njih i pokušavao ih, izgledalo je, spasiti od jednog od svoje vrste. Naravno, Smrtokrilo to najvjerojatnije nije tako vidio. Ovo je bio grimizni neprijatelj, boja njegovih najvećih protivnika. Smrtokrilo je mrzio zmajeve svih drugih boja i davao je sve od sebe kako bi svaki kojeg je susreo smrtno stradao, ali one koji su pr ipadali Alexstraszinom leglu crni je div mrzio najviše. "Ovo je nevjerojatan prizor, ha?" promrmljao je Falstad, napokon impresioniran. "A ja sam mislio kako je odvratna zvijer mrtva?" Sumarica također. Kirin Tor je ujedinio moći svojih najboljih ljudskih čarobnjaka s vilenjačkim kolegama kako bi napokon, tako su tvrdili, oslobodili svijet crne pošasti. Čak ni metalne ploče koje su na Smrtokrilovo tijelo davno pričvrstili ludi goblini nisu ga spasile od tih čarobnih napad a. Pao je, pao ... Ali sada je, čini se, opet trijumfalno letio. Rat protiv orka iznenada je postao nebitan. Što su svi ostaci Horde u Khaz Modanu u usporedbi s ovim jednim, jedinim zlokobnim divom? Manji je zmaj, očito mužjak, bijesno zarežao na Smrtokrilo. Njuška je došla dovoljno blizu da ju je crna zvijer mogla otkinuti lijevom rukom, ali Smrtokrilo je iz nekog razloga tu ruku držao zatvorenu i priljubljenu uz tijelo. Umjesto toga zamahnuo je repom na protivnika i natjerao crvenog na uzmak. Kad se crni zmaj pokrenuo, ispod pomičnih metalnih ploča vidio se labirint vena ispunjenih lavom koja je sa svakim urlikom titana pulsirala njego vim grlom i tijelom. Legenda je govorila kako je dodirnuti te vene isto kao i uskočiti u vulkan. Neki su govorili kako j e to zbog zmajeve kisele izlučevine, ali druge su priče to smatrale plamenom. U svakom slučaju to je značilo smrt. "Ork je ili neopisivo hrabar, lud ili nema nikakvu kontrolu nad svojom zvijeri!" Falstad je zatresao glavom. "Čak ni ja ne bih ostao u takvoj bitki ako bih imao izlaz!" Drugi grifoni su se približili. Vereesa je premjestila pogled sa zmajeva i pogledala novopridošlice, ali nije ugledala ni Moloka ni Rhonina. U stvari, njihova se mala skupina sada sastojala od nje i četiri patuljka. 37 | S
tranica
[email protected]
"Gdje je čarobnjak?" viknula je ostalima. "Gdje je?" "Molok je mrtav", javio je jedan od njih Falstadu. "Njegov grifon pluta u moru!" Iako mali rastom, patuljci su imali nevjerojatno mišićava, nabijena tijela i nisu dobro plivali. Falstad i ostali odlučili su prihvatiti otkriće grifona kao dovoljan dokaz ratnikove sudbine. Ali Rhonin je bio čovjek i zbog toga, bio živ ili mrtav, imao j e bolju šansu u moru, barem na neko vrijeme. Vereesa se uhvatila za tu malu nit nade. "A čarobnjak? Jeste li vidjeli čarobnjaka?" "Mislim kako je očito, moja vilenjačka damo", odgovorio je Falstad i pogledao ju. Čvrsto je zatvorila usta znajući kako zbori istinu. Incident u tvrđavi bio je, ako ništa drugo, barem upitan. Ovdje su, zapravo, stvari bile konačne. Rhonina sigurno nije mogla s pasiti ni njegova magija jer ovdje i s ove visine udarac u vodu bio bi jednak udarcu u kamen ... Nemoćna skrenuti pogled s mora Vereesa je ugledala napola potonulog prvog crvenog zmaja. Smrt za Rhonina i Moloka sigurno je došla od jednog mahnitog okreta stvorenja tijekom samrtnih grčeva. Ponadala se kako su obojica doživjela brz kraj. "Što ćemo učiniti, Falstade?" viknuo je jedan od patuljaka. Protrljao je bradu. "Smrtokrilo nije prijatelj ni jednog ratnika! Nema sumnje kako će nas napasti kad se riješi m anje zvijeri! Sukob s njim nije bitka! Trebalo bi stotinu gromomaljeva samo da mu oštetimo oklop! Najbolje se vratiti i javiti ostalima Što smo vidjeli!" Ostali su se patuljci izgleda složili s ovime, ali Vereesa je otkrila kako ne može samo tako odustati, unatoč očitom. "Falstade! Rhonin je čarobnjak! Najvjerojatnije je mrtav, ali ako još uvijek živi - ako još uvijek pliva tamo dolje mogao bi zatrebati našu pomoć!" "Nesmotreni ste, ispričavam se što to kažem, moja vilenjačka damo! Nitko nije mogao preživjeti takav pad, čak ni čarobnjak!" "Molim te! Samo jedan prelet iznad površine - a onda možemo otići!" Ako ni tada ništa ne pronađu njezina će dužnost prema čarobnjaku i nikad dovršena misija sigurno biti privedeni kraju. To što će krivnja ostati dugo, du go nakon toga bilo je nešto što šumarica nije nikako mogla spriječiti. Falstad se namrštio. Njegovi su ga ratnici pogledali kao daje lud ako poželi provesti još vremena u blizini Smrtokrila. "U redu!" zarežao je. "Ali samo zbog tebe, samo zbog tebe!" Falstad je ostalima zapovjedio: "Vratite se bez nas! Uskoro ćemo za vama, ali ako se iz nekog razloga ne vratimo, pobrinite se da se sazna za povratak crnog! Odlazite!" Dok su ostali patuljci kretali prema zapadu Falstad je svog grifona usmjerio prema dolje. Ipak, dok su ponirali, divlji urlici natjerali su i vilenjakinju i patuljka da zabrinuto pogledaju gore. Smrtokrilo i crveni urlali su jedan na drugoga, svaki je urlik bio glasniji i oštriji no prethodni. Obje su zvijeri izvukle pandže i mahnito zamahivale repovima. Grimizne linije na tijelu Smrtokrila davale su mu zastrašujući i gotovo nadnaravan izgled, kao daje jedan od demona iz legendi. "Prijetnje su gotove", objasnio je Vereesin suputnik. "Počet će se boriti! Pitam se o čemu ork razmišlja?" Vereesa nije brinula za orka. Opet se usredotočila na potragu za Rhoninom. Dok je grifon letio samo nekoliko metara iznad površine uzaludno je pogledom tražila čovjeka. Definitivno je trebao postojati neki trag! Nedaleko njih očajna šumarica mogla je vidjeti čak i mrtvog grifona. Bio mrtav ili živ, čarobnjak je sigur no negdje u blizini - osim ako se nakon svega nije uspio čarolijom spasiti od pogibelji? Falstad je zagunđao, očito odlučivši kao gube vrijeme. "Ovdje nema ničega!" "Još samo malo!" Divlji urlici opet su privukli njihove poglede prema nebu. Bitka je počela. Crveni je zmaj pokušao obići Smrtokrilo, ali divovska je zvijer predstavljala preveliku prepreku. Sama krila predstavljala su zidove koje manji zmaj nije mogao obići. Pokušao je spaliti jedno, ali Smrtokrilo se izmaknuo, iako bi ih vatra u najboljem slučaju samo osmudila. U pokušaju da spali svog protivnika, Smrtokrilov neprijatelj je ostao otvoren. Crni div lako je mogao rastrgati bliže krilo crvene zvijeri, ali njegova lijeva ruka opet je ostala zatvorena i blizu prsa. Umjesto toga zamahnuo je repom prema drugom divu i crveni je zmaj opet uzmaknuo. Smrtokrilo nije izgledao ozlijeđen, i zašto se onda suzdržavao? "To je to! Više nećemo tražiti!" viknuo je Falstad. "Tvoj ča robnjak je na dnu mora, žao mi je što to moram reći! Moramo otići prije no što mu se pridružimo!" Vilenjakinja gaje isprve ignorirala, promatrala je crnog zmaja i pokušavala otkriti smisao u njegovom neobičnom načinu borbe. Smrtokrilo je koristio rep, krila i ostale udove, sve osim lijeve ruke. Povremeno ju je pomicao kako bi pokazao njezinu očitu funkcionalnost, ali uvijek ju je vraćao u blizinu tijela. "Zašto?" promrmljala je. "Zašto to čini?" Falstad je pomislio kako se obraća njemu. "Zato što ovdje nećemo naći ništa osim smrti, i iako se Falstad nikad nije bojao smrti, želi ju pod vlastitim uvjetima, ne uvjetima onog oklopljenog čudovišta!" Smrtokrilo je u tom trenutku, čak i samo s jednom rukom, uhvatio svog protivnika. Ogromna krila udarila su manjeg crvenog zmaja, a dugi se rep omotao oko nogu. S preostala tri uda crni titan je na nekoliko mjesta razderao tijelo svog protivnika, uključujući i duboke brazde pod grlom. "Gore, vrag te odnio!" zahtijevao je Falstad od svog umor nog grifona. "Još ćeš malo morati pričekati na odmor ! Najprije nas odnesi odavde!" Dok se zvijer uspinjala što je bolje mogla, Vereesa je gledala kako je Smrtokrilo protivniku opet zadao niz dubokih rana na pr sima. Mala kiša počela je padati ispod grimiznog zmaja, monstru -move životne tekućine počele su padati u more 38 | S
tranica
[email protected]
ispod njih. Manja zvijer uspjela se osloboditi uz ogromni napor. S mukom se odgurnuo od Smrtokrila, a onda o klijevao, kao da ga je nešto drugo zbunilo. Na Vereesino iznenađenje crveni se zmaj iznenada okrenuo i odletio, poprilično krivudavo, u pravcu Khaz Modana. Bitka nije trajala duže od minute, možda dvije, ali u tom je kratkom vremenu Smrtokrilo zamalo ubio svog protivnika. Čudno, ali crni div nije krenuo u potjeru. Umjesto toga pogledao je ruku koju je držao tako blizu prsa, činilo se kao da gleda nešto što se nalazilo u njoj. Nešto ... ili nekoga? Što je Rhonin rekao Duncanu i njoj o svom čudesnom spasu iz srušene kule? Ne znam stoje to bilo, ali podiglo me poput igračke i odnijelo iz kule. Koje je drugo stvorenje tako lako moglo podići odraslog čovjeka i odnijeti ga kao d aje igračka? Samo činjenica što nikad nije čula nešto tako nevjerojatno spriječilo je šumaricu da zaključi očito. Zmaj je spasio čarobnjaka! Ali... Smrtokrilo? Crni je zmaj iznenada poletio prema Khaz Modanu, ali nebaš u smjeru u kojem je njegov crveni protivnik odletio. Dok seudaljavao od njih Vereesa je primijetila kako je i dalje držao rukuzatvorenom, kao da čini sve što može kako bi zaštitio dragocjenitovar. . "Falstade! Moramo za njim!" Patuljak ju je pogledao kao da mu je upravo rekla da ujašu ravno u ralje čudovišta. "Ja sam najhrabriji ratnik, moja vilenjačka damo, ali vaš prijedlog graniči s ludošću!" "Smrtokrilo ima Rhonina! Rhonin je razlog zbog kojeg zmaj nije koristio lijevu ruku!" "Onda je čarobnjak mrtav, jer koju bi svrhu crni imao za njega, osim obroka?" "Daje to slučaj, Smrtokrilo bi ga već pojeo. Ne. Rhonin mu očito treba zbog nečega." Falstad se namrštio. "Previše tražite! Grifon je umoran i uskoro ćemo se morati spustiti!" "Molim te! Samo koliko možeš! Ne mogu ga ovako napustiti! Prisegnula sam!" "Nijedna prisega ne bi te dovela ovako daleko", promrmljao je jahač grifona, ali je bez obzira na to po tjerao svoju životinju prema Khaz Modanu. Zvijer je počela protestirati, ali je poslu šala. Vereesa nije više ništa rekla, znajući kako je Falstad u pravu. Ipak, iz razloga koji su joj bili nejasni, čak ni sada nije mogla prepustiti Rhonina očito kobnoj sudbini. Sumarica je umjesto razmišljanja o razlozima pogledala Smrtokrilo koji se udaljavao. Sigurno ima Rhonina. U njezinom je umu to imalo i previše smisla. Ali što je Smrtokrilo - koji je mrzio sva stvorenja, koji je želio uništiti orke, vilenjake, patuljke i ljude - želio od čarobnjaka? Sjetila se mišljenja Duncana Senturusa o čarobnjacima, mišljenja koje nisu dijelili samo Vitezovi srebrne ruke, nego i ostali ljudi. Prokleta duša, nazvao gaje Duncan. Netko tko će spremno stati na stranu zla kao i dobra. Netko tko bi mogao biti - u dogovoru s najzlokobnijim od svih stvorenja? Je li vitez govorio veću istinu no što je mislio? Pokušava li Vereesa sada spasiti čovjeka koji je u stvari prodao dušu Smrto-krilu? "Što želi od tebe, Rhonine?" promrmljala je. "Što želi od tebe?" Krasusa su još uvijek boljele kosti i bol mu je povremeno strujala tijelom, ali barem se uspio dovoljno zaliječiti kako bi se pozabavio trenutnim problemima. Ipak, nije se usuđivao ostatku savjeta reći što se dogodilo, iako bi informacija bila važna za njihove ostale zadatke. Za sada, u Kirin Toru, saznanje o ljudskoj krinki Smrtokrila mora ostati njegovo i samo njegovo. Uspjeh Krasuso-vih ostalih planova vrlo je vjerojatno ovisio o tome. Zmaj je želio biti kralj Alteraca! Na površini, apsurdna, nemoguća ideja; ali ono stoje Krasus znao o crnom zmaju indiciralo je kako Smrtokrilo planira nešto složenije, lukavije. Lord Prestor možda pokušava stvoriti mir među članicama saveza, ali Smrtokrilo je želio samo krv i kaos ... a to je značilo kako će taj mir stvoren njegovim dolaskom na tron te male kraljevine biti samo prvi korak u stvaranju još većeg kaosa kasnije. Da, mir danas mogao bi značiti rat sutra. Ako već nije mogao reći Kirin Toru, bilo je drugih s kojima je Krasus mogao razgovarati. Neprestano su ga odbijali, ali možda će ovoga puta poslušati. Možda je čarobnjak pogriješio jer je tražio da njihovi izaslanici dođu njemu. Možda će ga poslušati ako donese stravu u njihova vlastita utočišta. Da ... onda bi ga mogli saslušati. Stojeći u središtu svog mračnog utočišta, s kapuljačom kojamu je u potpunosti prekrivala lice, Krasus je izgovorio riječi kojeće ga odnijeti do jednog od onih čiju je pomoć tražio. Slaboosvijetljena prostorija se zamaglila, nestala. ... \ I čarobnjak se iznenada našao u pećini od snijega i leda. Krasus je pogledao oko sebe, očaran prizorom unatoč prijašnjim dolascima na ovo mjesto, davno, davno. Znao je u čijem se kraljevstvu sada nalazi, i znao je kako bi od svih onih čiju je pomoć tražio ovaj mogao ovakvu neuljudnu smetnju smatrati najvećom uvredom. Čak je i Smrtokrilo poštivao gospodara ove ledene pećine. Malo ih je dolazilo u njegovo utočište u srcu hladnoće, negostoljubivom Northrendu, a još ih je manje odlazilo na životu. Veliki stupovi koji su bili načinjeni od samog kristala visjeli su s ledenog stropa, neki dva puta, čak i tri puta viši od čarobnjaka. Druge, kamenitije formacije probijale su se kroz duboki snijeg koji je prekrivao ne samo pod pećine, nego i zidove. Svjetlost iz prolaza obasjavala je pećinu i stvarala treperave duhove. Duge su plesale na stupovima sa svakim dodirom povjetarca koji je nekako našao svoj put u unutrašnjost s hladne, puste zemlje iznad ovog magičnog mjesta. 39 | S
tranica
[email protected]
Ipak, iza ljepote ovog zimskog spektakla nalazili su se drugi, stravičniji pr izori. U očaravajućem snježnom pokrivaču Krasus je ugledao smrznute likove, čak i pokoji ud. Mnogi su, znao je, pripadali rijetkim velikim životinjama koje su nastanjivale ovaj kraj, dok je nekolicina, osobito jedan s vidljivom rukom zgrčenom u agoniji užasne smrti, otkrivala sudbinu onih koji su se usudili doći nepozvani. Još je neugodnih dokaza smrti uljeza moglo biti pronađeno u čudesnim ledenim oblicima, jer su u nekolicini visjeli smrznuti leševi bivših neželjenih posjetitelja. Krasus je vidio kako su najbrojniji ledeni trolovi - masivna, primitivna stvorenja blijede kože i dva puta veća od svojih južnih rođaka. Smrt nije bila blaga pre ma njima, svi su na licima imali izraze agonije. Malo dalje, čarobnjak je primijetio dvije opake zvijeri-čo-vjeka poznate pod imenom wendigo. Oni su također bili smrznuti, ali dok su trolovi pokazali svoju prestravljenost zbog stravične smrti, wendigi su bili bijesni, kao da nisu mogli povjerovati u svoju sudbinu. Krasus je hodao ledenom prostorijom i promatrao ostatak sablasne zbirke. Otkrio je vilenjaka i dva orka koji su dodani nakon njegovog posljednjeg posjeta, znamen kako se rat proširio čak i do ovog udaljenog mjesta. Jedan od orka izgledao je kao daje bio smrznut bez daje shvatio kakva gaje sudba snašla. Iza orka Krasus je otkrio leš koji je zapanjio čak i njega. Na prvi je pogled izgledao poput divovske zmije, prilično neobično čudovište za ovaj ledeni pakao, ali zgrčeno se tijelo iz cilindrič nog oblika pretvorilo gotovo u ljudski trup ljudski trup prekriven krljuštima. Dvije su ruke bile raširene kao da pozivaju ča robnjaka da se pridruži užasnoj sudbini stvorenja. Lice naizgled vilenjačko, ali plosnatijeg nosa, uska usta i zubi oštri poput zmajskih pozdravili su novopridošlicu. Sive oči bez zjenica bijesno su gledale. U mraku, i s donjim dijelom tijela skrivenim ovo bi stvorenje moglo proći kao vilenjak ili čovjek, ali Krasus je odmah znao što je ili bolje rečeno što je bilo. Ime se nepozvano počelo formirati na čarobnjakovim usnama, kao da ga je sablasna, ledena žrtva ispred njega nekako prizvala. "Na -" počeo je Krasus. "Ti si ništa, ništa, ništa osim drzak", prekinuo gaje glas koji kao daje lebdio na samom povjetarcu. Čarobnjak bez lica okrenuo se i ugledao kako se jedan dio leda sa zida odvaja - i pretvara u nešto slično čovjeku. Ipak, noge su bile pretanke, savinute pod čudnim kutom, a tijelo je podsjećalo na kukca. Glava je također pomalo podsjećala na ljudsku, jer iako su oči, nos i usta postojali, izgledali su kao daje neki umjetnik počeo raditi skulpturu od snijega, a onda odustao kad je izradio prve crte lica. Treperavi plašt nalazio se na bizarnom stvorenju, plašt bez kapuljače, ali s ovratnikom koji je završavao s visokim šiljcima. "Malvgose ..." promrmljao je Krasus. "Kako si?" "Ugodno, ugodno, ugodno - kad me ostave na miru." "Ne bih bio ovdje da sam imao izbora." "Izbor uvijek postoji - možeš otići, otići, otići! Bit ću sami" Ipak, čarobnjaka nisu pokolebale riječi gospodara pećine. "Jesi li zaboravio zašto živiš ovako mirno, usamljeno, na ovom mjestu, Malvgose? Jesi li tako brzo zaboravio? Nakon svega, prošlo je samo nekoliko stoljeća od —" Ledeno stvorenje hodalo je pećinom i nikad nije skinulo ono što mu je predstavljalo oči s novopridošlice. "Nisam zaboravio ništa, ništa, ništa!" došao je ledeni vjetar. "Pogotovo nisam zaboravio dane tame ..." Krasus se lagano okrenuo kako bi Malvgos cijelo vrijeme bio ispred njega. Nije bilo razloga da ga ovaj napadne, ali najmanje jedan od ostalih nagovijestio je kako je Malvgos možda, postoje bio najstariji, pomalo lud. Tanane noge dobro su funkcionirale na snijegu i ledu, pandže na vrhovima duboko su se zabijale. Krasus se podsjetio štapova kojima su se ljudi u hladnijim klimama koristili kako bi se odgu-ravali dok su putovali na skijama. Malvgos nije uvijek ovako izgledao, niti je sada morao uzimati ovakav oblik. Malvgos je izgledao kako je izgledao jer je negdje u dubini uma više volio ovo od izgleda s kojim je rođen. "Onda se sjećaš što je onaj koji se naziva Smrtokrilo učinio tebi i tvojima." Čudovišno se lice izobličilo, pandže raširile. Nešto slično sik -tanju izašlo je iz Malvgosovih usta. "Sjećam se..." Pećina je odjednom postala manja. Krasus je ostao na mjestu, znajući kako bi mogao stradati ako se prepusti Malvgosovom izmučenom svijetu. "Sjećam se!" Ledeni stupovi su zadrhtali, proizveli zvuk poput zvonjave zvona, koji je nakon toga ubrzo prerastao u prodorni urlik. Malvgos je krenuo prema čarobnjaku, usta su bila razjapljena i bijesna. Rupe ispod blijedih imitacija obrva postale su dublje. Snijeg i led su se proširili, sve više i više su ispunjavali prostoriju. Oko Krasusa snijeg se uskovitlao, podigao, postao prozirni div mitskih proporcija, zmaj zime, zmaj duhova. "Sjećam se obećanja", zasiktao je sablasni lik. "Sj ećam se prisege! Nikad smrt drugome! Svijet se vječno čuva!" Čarobnjak je kimnuo, iako Čak ni Malvgos nije mogao vidjeti unutrašnjost njegove kapuljače. "Sve do izdaje." Snježni je zmaj raširio krila. Nestvaran, više poput utvare, njegove su kretnje bile reakcija na emocije gospodara pećine. Čak su se i moćne ralje otvorile i zatvorile, kao da je providna lutka govorila. "Sve do izdaje, izdaje, izdaje... " Ledena kiša pokuljala je od snježnog zmaja, ledena kiša toliko hladna i smrtonosna da se zabila u kamene zidove. "Sve do Smrtokrila!" 40 | S
tranica
[email protected]
Krasus je sakrio jednu ruku od Malvgosa, znajući kako bi ju svakog časa mogao upotrijebiti za brzu čaroliju. Ipak, čudovišno se stvorenje držalo podalje. Odmahnulo je glavom - snježni je zmaj ponovio njegovu gestu - i smirenijim glasom dodalo: "Ali dan zmaja odavno je prošao, i nitko od nas, nitko od nas, nitko od nas, nije vidio razloga da ga se bo ji! On je bio samo jedan aspekt svijeta, njegov najiskonskiji i najkaotičniji aspekt! Od svih, njegov je dan došao i prošao s najvećom sigurnošću!" Krasus je odskočio kad se tlo ispod njega zatreslo. Najprije je pomislio kako gaje Malvgos pokušao uhvatiti nespremnog, ali umjesto napada, tlo se jednostavno podiglo i formiralo novog zmaja, ovaj put od zemlje i kamenja. "Za budućnost, rekao je", nastavio je Malvgos. "Onda kad će svijet imati samo ljude, vilenjake i patuljke da paze na njega, rekao je! Neka se sve frakcije, sva legla, svi veliki zmajevi — aspekti — ujedine i ponovno stvore, preoblikuju prokletu stvar, i posjedovat ćemo ključ za vječno očuvanje svijeta čak i kad posljednji od nas nestane!" Pogledao je dva duha koja je stvorio. "A ja, ja, ja ... ja, Malvgos, stajao sam uz njega i uvjerio ostale!" Dva su se zmaja okrenula jedan prema drugome, postali jedno, pomiješali se. Krasus je skinuo pogled s njih, podsjetivši se kako, iako je ovaj pred njim očito prezirao Smrtokrilo više od svih ostalih stvorenja, to nije značilo da će mu Malvgos pomoći... ili mu čak dopustiti napuštanje hladne pećine. "Tako znači", prekinuo ga je čarobnjak bez lica. "Svaki je zmaj, osobito aspekti, dao dio sebe, na neki se način povezao s njime -" "Zauvijek smo se predali njegovoj milosti!" Krasus je kimnuo. "Zauvijek su se osigurali kako će to biti jedina stvar koja će imati vlast nad njima, iako to tad a nisu znali." Podigao je ruku u rukavici i stvorio vlastitu iluziju, iluziju predmeta o kojem su govorili. "Sjećaš se kako je dvolično izgledao? Sjećaš se kako je to običan predmet bio?" Malvgos je pogledao iluziju i zastenjao i namrštio se. Dva su zmaja nestala, snijeg i kamen letjeli su posvuda, ali ništa nije do-dirnulo čarobnjaka ili njegovog domaćina. Grmljavina je odjek ivala praznim hodnicima i nesumnjivo i beskrajnom, pustom divljinom iznad njih. "Makni ga, makni ga, makni ga!" zahtijevao je Malvgos gotovo jecajući. Ruke s pandžama pokušale su pokriti oči. "Nemoj mi ga više pokazivati!" Ali Krasus se nije dao zaustaviti. "Pogledaj ga, prijatelju moj! Pogledaj propast najstarije rase! Pogledaj ono stoje postalo poznato pod imenom Demonska Dušal" Obični, blistavi disk rotirao je iznad čarobnjakova dlana. Zlatan predmet toliko neugledan daje prelazio iz ruke u ruku bez da je itko shvatio njegov potencijal. Ovdje se nalazila samo njegova iluzija, ali Malvgosovo je srce ispunila tolikim strahom da mu je trebalo više od minute kako bi se prisilio pogledati ga. "Stvoren magijom koja je bila srž svakog zmaja, u početku stvor en za borbu protiv demona Plamene legije, a onda kako bi u sebi zatočio njihove magične sile!" Zakrabuljeni je čarobnjak kre nuo prema Malvgosu. "I upotrijebljen od strane Smrtokrila kako bi izdao sve ostale zmajeve kad je bitka bila gotova! Upotrijebljen protiv njegovih saveznika -" "Prestani! Demonska Duša je izgubljena, izgubljena, izgubljena, i crni je mrtav, ubili su ga ljudski i vilenjački čarobnjaci!" "Stvarno?" Krasus je prekoračio ostatke dvije prikaze, mak nuo iluziju artefakta i umjesto nje stvorio novu. Čovjeka, odjevenog u crno. Samouvjerenog mladog plemića s očima puno stariji ma no stoje njegov izgled sugerirao. Lord Prestor. "Ovaj čovjek, ovaj smrtnik, bit će novi kralj Alteraca, Altera-ca u srcu Saveza Lordaerona, Malygose. Je li ti nešto poznato u vezi njega? Osobito tebi?" Ledeno stvorenje se približilo i zagledalo u rotirajuću sliku lažnog plemića. Malvgos je proučavao Prestora pažljivo, oprezno ... s rastućom stravom. "Ovo nije čovjek!" "Reci, Malvgose. Reci što vidiš." Neljudske oči pogledale su Krasusa. "Jako dobro znaš! To jest Smrtokrilo!" Groteskno stvorenje koje je nekoć nosilo veličanstveni izgled zmaja životinjski je zasiktalo. "Smrtokrilo ... " "Smrtokrilo, da", odgovorio je Krasus, glas mu je bio lišen gotovo svih emocija. "Smrtokrilo koj i je dva puta bio smatran mrtvim. Smrtokrilo, koji je koristio Demonsku Dušu, i zauvijek uništio nadu u povratak Doba zmajeva. Smrtokrilo ... koji sada pokušava manipulirati mlađe rase u svoje izdajničke ciljeve." "Opet će ih zaratiti jedne s drugima ..." "Da, Malvgose. Zaratit će ih sve dok nekolicina ne preživi... a u tom će trenutku Smrtokril o dovršiti i te. Znaš kakav svijet priželjkuje. Svijet u kojem ima mjesta samo za njega i njegove odabrane sljedbenike. Pročišćena kraljevina Smrtokrila ... u kojoj neće biti mjesta za zmajeve koji nisu njegovo leglo." "Neee ..." Malvgosovo se tijelo odjednom raširilo u svim smjerovima, koža mu je izgledala reptilska. Boja te kože također se promijenila, od ledenobijele do tamno i ledeno plave. Njegovi udovi su se zadebljali, lice mu se izdužilo, postalo zmajskije. Ipak, Malvgos nije dovršio transformaciju, zastao je u trenutku kad je sličio stravičnoj parodiji zmaja i kukaca, stvorenja iz noćne more. "Ja sam mu bio saveznik, i zbog toga je moje leglo d oživjelo propast. Ja sam jedini koji je preostao od moje vrste! Demonska Duša uzela je moju djecu, moje ženke. Živio sam samo sa saznanjem kako je onaj koji je sve izdao mrtav i kako je taj prokleti disk zauvijek izgubljen —" "I mi također, Malvgose!" 41 | S
tranica
[email protected]
"Ali on živi! On živi!" Pećina se zatresla od zmajeva iznenadna bijesa. Ledena koplja počela su padati na smrznuti pod i stvarati nove potrese od kojih je Krasus zateturao. "Da, on živi, Malvgose, živi unatoč tvojim žrtvama ..." Odvratni div gaje mrko pogledao. "Puno sam izgubio - previše! Ali ti, ti koji se nazivaš Krasus, ti koji si nekoć također nosio oblik zmaja, ti si također sve izgubio!" Vizije voljene kraljice brzo su prostrujale Krasusovim umom. Preplavile su ga vizije dana kad je crveno Alexstraszino leglo bilo moćno ... Bio je drugi od njezinih mužjaka - ali prvi po odanosti i ljubavi. Čarobnjak je odmahnuo glavom i otjerao bolna sjećanja. Zelja za još jednim letom po plavetnom nebu morala je biti potisnuta. Sve dok se stvari ne promijene morat će ostati čovjek, ostati Kra sus — a ne crveni zmaj Korialstrasz. "Da ... puno sam izgubio", napokon je odgovorio Krasus po-vrativši kontrolu. "Ali nadam se kako ću nešto povratiti nešto za sve nas." "Kako?" "Oslobodit ću Alexstraszu." Malvgos se grohotom nasmijao. Grmio je dugo i gromoglasno, puno duže no stoje čak i njegovo ludilo zahtijevalo. Grmio je izrugujući se svemu što se čarobnjak nadao postići. "To bi bilo dobro za tebe - uz uvjet da uspiješ ostvariti takvu nemoguću stvar! Ali gdje je tu dobro za mene? Što nudiš meni, maleni?" "Znaš koji je ona Aspekt. Znaš što ona može učiniti za tebe." Smijeh je prestao. Malvgos je oklijevao, očito nije želio vjerovati, a ipak bio je očajan. "Ne bi mogla - ili biV "Vjerujem kako je moguće. Vjerujem kako postoji dovoljno šanse da ti se isplati. Pored toga, kakvu budućnost imaš?" Zmajske osobine postale su intenzivnije i čarobnjakov je domaćin nevjerojatno narastao. Sada je zvijer pet, deset, dvadeset puta veća od Krasusa stajala pred njim, gotovo su sve osobine sablasnog stvorenja koje je Malvgos bio nestale. Ispred Krasusa je stajao zmaj, zmaj neviđen od dana prije pojave ljudskog roda. I, s Malvgosovim povratkom u njegov istinski oblik očito su se vratili i neki nj egovi strahovi, jer je postavio pitanje kojeg se Krasus i užasavao i koje je očekivao. "Orci. Kako to da ju orci mogu držati? To sam se uvijek pitao, pitao, pitao ..." "Znaš koji je jedini način na koji ju mogu držati zarobljenu, prijatelju moj." Zmaj je podigao svoju blistavu srebrnu glavu i zasiktao. ''Demonska Duša? Ta beznačajna stvorenja posjeduju Demonsku Dušu? Zato si mi prikazao tu poganu sliku?" "Da, Malvgose, posjeduju Demonsku Dušu i iako mislim kako u potpunosti ne shvaćaju što imaju, znaju dovoljno kako bi Alex-straszu držali zatočenu ... ali to nije najgore od svega." "A što bi moglo biti gore?" Krasus je znao kako je starog diva doveo dovoljno blizu zdravog razuma kako bi se složio pomoći u pokušaju spašavanja Zmajske Kraljice, ali ono što će sada reći Malvgosu moglo bi uni štiti sve postignuto. Ipak, ne samo zbog svoje voljene kraljice, zmaj koji se maskirao u jednog od čarobnjaka Kirin Tora morao je reći istinu svom jedinom mogućem savezniku. "Pretpostavljam kako Smrtokrilo sada zna što radim ... i također neće stati sve dok prokleti d isk - i Alexstrasza - ne budu njegovi."
Deset P o drugi put u nekoliko posljednjih dana Rhonin se probudio među drvećem. Ipak, ovoga ga puta nije dočekalo
Vereesino lice, što je bilo pomalo razočaravajuce. Umjesto toga dočekali su ga sumrak i potpuna tišina. Ptice nisu pjevale u šumi, životinje se nisu šuljale kroz grmlje. Strah je obuzeo čarobnjaka. Polagano, oprezno, podigao je glavu i pogledao oko sebe. Rhonin je vidio drveće i grmlje, ali ništa više. Nema zmaja, definitivno, osobito ne zastrašujućeg i podlog poput "Aaah, napokon si se probudio ..." Smrtokrilo? Rhonin je pogledao lijevo - mjesto koje je već pogledao - i sa zebnjom gledao kako se dio sjene u blizini pomiče, a onda pretvara u zakrabuljeni lik koji je poznavao. "Krasus?" promrmljao je, a trenutak kasnije shvatio je kako to ne može biti njegov bezlični mentor. Ono što se kretalo pred njim nosilo je sjene s ponosom, živjelo kao dio njih. Ne, prvi je put pogodio. Smrtokrilo. Oblik je mogao biti ljudski, ali, ako su zmajevi mogli uzeti takav oblik, ovo je mogla biti samo crna zvijer. Ispod kapuljače se pojavilo lice preplanulog, privlačnog čovjeka, orlovskih crta. Plemenito lice ... barem na površini. "Dobro si?" 42 | S
tranica
[email protected]
"U jednom sam komadu, hvala ti." Rubovi tankih usana podigli su se u nečemu što je moglo biti osmijeh. "Znači, poznaješ me, čovječe?" "Ti si ... Smrtokrilo Uništitelj." Sjene oko lika su se pokrenule, lagano izblijedile. Lice koje je gotovo bilo ljudsko, gotovo vilenjačko, postalo je malo jasnije. Rubovi usta podigli su se još više. "Jedna među mojim brojnim titulama, čarobnjače, i točna i netočna kao i svaka druga." Nakrivio je glavu. "Znam kako sam dobro izabrao; ne činiš se nimalo iznenađenim što sam se pojavio." "Tvoj je glas isti. Nikad ga ne bih mogao zaboraviti." "Znači mudriji si od ostalih, moj smrtni prijatelju. Ima onih koji me ne bi prepoznali čak i da se transformiram pred njihovim očima!" Lik se nacerio. "Ako želiš dokaz, mogu to učiniti čak i sada!" "Hvala ti - ali ne." Iza čarobnjakova zlokobnog spasitelja dan se počeo pretvarati u noć. Rhonin se zapitao koliko je dugo bio u nesvijesti - i kamo gaje Smrtokrilo donio. Najviše od svega, pitao se zašto je još uvijek živ. "Što želiš od mene?" "Ne želim ništa od tebe, čarobnjače Rhonine. To jest, ja želim pomoći tebi u tv ojoj misiji." "Mojoj misiji?" Nitko osim Krasusa i unutarnjeg savjeta Ki-rin Tora nije znao za njegovu misiju, a Rhonin se već počeo pitati jesu li svi od navedenih znali. Gospodari čarobnjaka mogli su biti tajanstveni, s vlastitim skrivenim planovima hitnijima od svega ostalog. Ipak, njegov je trenutni sugovornik trebao biti u mraku što se tiče tih stvari. "Oh, da, Rhonine, tvoja misija." Osmijeh Smrtokrila odjednom je postao neljudski, a zubi koje je taj osmijeh otkrio bili su dugi, oštri. "Oslobađanje velike Zmajske Kraljice, čudesne Alex-slrasze!" Rhonin je reagirao instinktivno, nesiguran kako je div saznao za njegovu pravu misiju, ali dalje uvjeren kako Smrtokrilo nije trebao znati za nju. Smrtokrilo je prezirao sva stvorenja, a to je uključivalo i zm ajeve koji nisu pripadali njegovom leglu. Ni jedna priča iz prošlosti nikad nije spomenula bilo kakvu ljubav između ove velike zvijeri i grimizne kraljice. Čarolija koju je umorni čarobnjak iznenada izveo dobro gaje služila tijekom rata. Uništila je živo t jednog orka zajedno s krvlju šest vitezova i kolege čarobnjaka, a u slabijem je obliku držala podalje jednog vještaca orka dok je Rhonin izvodio svoju najjaču čaroliju. Ipak, Rhonin nije imao iskustva protiv zmajeva. Svitci su govorili kako je djelovala izuzetno dobro kod zarobljavanja drevnih monstruma ... Zlatni prstenovi stvorili su se oko Smrtokrila - i sjena je bez problema prošla kroz njih. "Ah, je li to uistinu bilo potrebno?" Ruka je izvirila ispod plašta. Smrtokrilo je mahnuo. Kamen pored kojeg je Rhonin ležao glasno je zašištao ... a onda se rastalio pred njegovim očima. Rastaljeni kamen razlio se po zemlji, uvukao se u svaku pukotinu i nestao bez traga brzo kao što se i rastalio. U samo nekoliko sekundi. "To sam mogao učiniti i tebi, čarobnjače, da sam tako poželio. Sada mi već dva puta duguješ život; mora li doći i do trećeg i posljednjeg puta?" Rhonin je mudro kimnuo glavom. "Napokon razum." Smrtokrilo je prišao, postao je stvarniji. Opet je pokazao rukom, ovoga puta s druge čarobnjakove strane. "Pij. Otkrit ćeš kako je uistinu osvježavajuće." Rhonin je pogledao dolje i na travi ugledao mješinu s vinom. Unatoč činjenici što prije nekoliko sekundi nije bila tamo, nije oklijevao, podigao ju je a onda i otpio nekoliko gutljaja. Ne samo da je u ovom trenutku njegova velika žeđ to zahtijevala, nego bi zmaj njegovo odbijanje mogao shvatiti kao još jedan čin neposlu šnosti. Rhonin trenutno nije mogao učiniti ništa osim surađivati ... i nadati se. Njegov u crno odjeveni sugovornik opet se pomaknuo, na trenutak je postao providan, gotovo nevidljiv. To što Smrtokrilo, a kamoli neki drugi zmaj, može uzeti ljudski oblik zabrinulo je čarobnjaka. Tko može reći što ovakvo stvorenje može učiniti među Rhoninovim ljudima? Kad smo već kod toga, otkud je čarobnjak znao da Smrtokrilo već nije proširio svoju tamu ovom metodom? I, ako je tako, zašto bi sada tu tajnu otkrio Rhoninu - osim ako na kraju nije namjeravao ušutkati čarobnjaka? "Toliko malo znaš o nama." Rhonin je razrogačio oči. Jesi li moći Smrtokrila uključivale i sposobnost čitanja tuđih misli? Zmaj se smjestio čovjeku s lijeva, činilo se kao da sjedi na nekakvom stolcu ili masivnom kamenu kojeg Rhonin nije mogao vidjeti od ogromnog plašta. Pod okriljem noći, crne oči koje nisu treptale susrele su i svlada le Rhoninov pogled. Kad je čarobnjak skrenuo pogled Smrtokrilo je ponovio prijašnju izjavu. "Toliko malo znaš o nama." "Nema - nema puno dokumentacije o zmajevima. Većina istraživača je pojedena." Koliko god čarobnjakov pokušaj humora Rhoninu izgledao jadan, Smrtokrilu je bio prilično zabavan. Nasmijao se. Grohotom. Smijao se na način koji bi, kod drugih, bio luđački. "Zaboravio sam koliko tvoja vrsta može biti zabavna, mali moj prijatelju! Jako zabavno!" Preširoki, prezubati osmijeh vratio se u svojoj zlokobnoj veličanstvenosti. "Da, možda u tome i ima istine." Rhonin više nije želio mirno ležati pred prijetećim likom, pa se uspravio. Možda bi i ustao do kraj a, ali jedan pogled Smrtokrila upozorio ga je kako to u ovom trenutku ne bi bilo mudro. "Što želiš od mene?" ponovio je Rhonin svoje pitanje. "Što sam ja za tebe?" "Ti si sredstvo postizanja cilja, način dolaska do cilja koji je odavno izvan dosega - očajan pokušaj očajnog stvorenja ..." Rhonin u početku nije shvatio. Onda je vidio frustraciju u zmajevim očima. "Ti - si očajanl" Smrtokrilo je ponovno ustao i širom raširio ruke kao da želi odletjeti. " Što vidiš, čovječe?" "Čovjeka u crnom. Drugi izgled zmaja Smrtokrila." 43 | S
tranica
[email protected]
"Očit odgovor, ali zar ne vidiš više, moj mali prijatelju? Zar ne vidiš nekakve odan e legije moje vrste? Vidiš li brojne crne /.majeve - ili, kad smo već kod toga, grimizne, koji su nekoć vladali nebom, puno prije dolaska ljudi, čak i vilenjaka?" Ne baš siguran što Smrtokrilo želi, Rhonin je samo odmahnuo glavom. U jednu je stvar već bio siguran. Zdrav razum nije stanovao u umu ovog stvorenja. "Ne vidiš ih", počeo je zmaj i postao malo više nalik reptilu po koži i obliku. Oči su se suzile, zubi produžili i postali oštriji. Čak je i zakrabuljeni lik postao veći i činilo se kako se krila ž ele osloboditi od njegovog plašta. Smrtokrilo je više postao sjena nego stvarnost, magično stvorenje uhvaćeno u polovici transfomacije. "Ne vidiš ih", opet je počeo, oči su mu se na kratko zatvorile. Krila, oči, zubi - sve se vratilo u maloprijašnji oblik. Smrtokrilo je povratio ljudskost, iako samo na površini. "... jer više ne postoje." Sjeo je, a onda pružio ruku s dlanom okrenutim prema gore. Iznad te ruke iz nenada su se pojavili prizori. Mali zmajski likovi letjeli su iznad prekrasnog zelenog svijeta. Sami zmajevi postojali su u svim d uginim bojama. Osjećaj nevjerojatne sreće ispunio je okoliš, pa čak i samog Rhonina. "Svijet je bio naš i dobro smo ga čuvali. Magija je bila naša i dobro smo ju čuvali. Život je bio naš ... i uživali smo u njemu." Ali u prizoru se pojavilo nešto novo. Sumnjičavom je čarobnjaku trebalo nekoliko sekundi kako bi prepoznao sićušne figure kao vilenjake, ali ne vilenjake poput Vereese. Ovi su vilenjaci bili također prekrasni na svoj način, ali bila je to hladna, uzvišena ljepota, ljepota koja mu je na kraju postala odbojna. "Ali došli su drugi, niži oblici, kratkih života. Nerazborito su ušli u nešto što smo mi smatrali velikim riziko m." Glas Smrtokri-la postao je hladan gotovo poput ljepote crnih vilenjaka. "I u svojoj su ludosti doveli demone na naš svijet." Rhonin se bez razmišljanja nagnuo naprijed. Svaki je čarobnjak proučavao legende o demonskoj hordi koju su neki nazivali Plamena legija, ali ako su takva čudovišna bića ikad postoja la on nikad nije našao nikakav dokaz. Većina onih koji su tvrdili kako su poslovali s njima na kraju bi se pokazali kao osobe upitnog stanja uma. Ipak, dok je čarobnjak pokušavao jasno pogledati barem jednog demona Smrtokrilo je iznenada stisnuo šaku i prizori su nestali. "Da nije zmajeva, ovog svijeta više ne bi bilo. Čak se ni tisuće hordi orka ne mogu usporediti s oni m čemu smo se mi su protstavili, čemu smo se žrtvovali! U to smo se vrijeme borili kao jedan! Naša se krv miješala na bojnom polju dok smo istjerivali demone s našeg svijeta..." Crni je lik na trenutak zatvorio oči... "i tijekom toga smo izgubili kontrolu nad onim što smo pokušavali spasiti. Doba naše vrste je prošlo. Vilenjaci, a onda i patuljci i naposljetku ljudi, zauzeli su svijet i tražili svoje mjesto u budućnosti. Naš se broj smanjio i, još gore, međusobno smo se borili. Ubijali jedni druge." Rhonin je to znao. Svi su znali za neprijateljstvo između pet preostalih zmajskih legla, osobito između crnih i grimiznih. Podrijetlo tog neprijateljstva bilo je izgubljeno u davninama, ali čarobnjak bi sada možda mogao saznati stravičnu istinu. "Ali zašto se međusobno boriti nakon toliko zajedničkog žrtvovanja?" "Pogrešni ideali, pogreške u komunikaciji... toliko puno fak tora da ih ne bi sve shvatio čak i kad bih ih imao vre mena objasniti." Smrtokrilo je uzdahnuo. "I zbog tih faktora nas je ostalo ovako malo." Oči su mu se opet promijenile, postale prodornije. Rhonin je imao osjećaj kao da gleda vatru. "Ali to je prošlost! Želim se iskupiti za ono što sam učinio ... za ono što sam ja morao učiniti, čovječe. Želim ti pomoći u oslobađanju Zmajske Kraljice Alex-strasze." Rhonin je zaustavio svoj prvi odgovor. Unatoč nehajnom ponašanju, i dalje je sjedio pred najopasnijim postojećim zmajem. Smrtokrilo je mogao hiniti prijateljstvo, zajedništvo, ali jedna pogrešna riječ mogla je Rhonina osuditi na užasnu smrt. "Ali -" pokušao je pažljivo birati riječi, "- ti i ona ste neprijatelji." "Zbog istih blesavih razloga zbog kojih se naša vrsta toliko dugo borila. Došlo je do pogrešaka, Čovječe, ali sada ih želim ispraviti." Oči su privukle čarobnjaka prema njima, u njih. "Alexstras-za i ja ne bi trebali biti neprijatelji." Rhonin se morao složiti s time. "Naravno da ne." "Nekoć smo bili veliki saveznici, prijatelji, i to se može po novno dogoditi, slažeš li se?" Čarobnjak nije mogao vidjeti ništa osim tih prodornih očiju. "Slažem se." "A tvoja je misija daju osobodiš." Rhonin je iznenada osjetio nelagodu zbog Smrtokrilovog pogleda. "Kako si - kako si saznao za to?" "To nije bitno, zar ne?" Oči su ponovno zgrabile čovjeka. Nelagoda je nestala. Sve je nestalo pod prodornim pogledom zmaja. "Ne, pretpostavljam kako nije." "Sam ne bi uspio. U to nema sumnje. Zašto si došao toliko daleko, čak ni meni nije j asno! Ipak, sada, uz moju pomoć, možeš učiniti nemoguće, prijatelju moj. Spasit ćeš Zmajsku Kraljicu!" Nakon toga Smrtokrilo je ispružio ruku u kojoj je ležao mali srebrni medaljon. Rhoninovi su prsti sami od sebe posegnuli, uzeli medaljon i približili ga očima. Pogledao gaje, proučio rune upi sane oko ruba i crni kristal u sredini. Znao je značenje nekih runa, druge nije nikada vidio, iako je čarobnjak mogao osjetiti njihovu moć. "Moći ćeš spasiti Alexstraszu, moja mala lutkice", preširoki osmijeh postao je nevjerojatno širok. "Zbog ovoga ću b iti tamo kako bih te vodio cijelim putom ..." *** Kako izgubiti zmaja? 44 | S
tranica
[email protected]
To je pitanje neprestano podizalo svoju ružnu glavu, a ni Vereesa ni njezin suputnik nisu imali zadovoljavajući odgovor. Još gore, na Khaz Modan je počela padati noć, i grifon, oda vno iscr pljen, očito više nije mogao dalje. Smrtokrilo je bio na vidiku cijelim putom, iako u velikoj daljini. Čak su i Falstadove oči, ne toliko oštre poput vilenjakinjinih, uspjele vidjeti crnu zvijer kako leti prema unutrašnjosti. Smrtokrilo je nestajao samo kad bi proletio kroz pokoji oblak, ali ni to nije trajalo duže od sekunde ili dvije. Sve do prije sat vremena. Divovska zvijer i njegov teret ušli su u posljednji oblak, kao što su ušli u mnoge prije nj ega. Falstad je usmjerio grifona za njim i Vereesa i patuljak su očekivali ponovno pojavljivanje tita-na na drugoj strani. Oblak je bio sam, najbliži se nalazio kilometar i pol južno. Šumarica i njezin suputnik mogli su ga vidjeti gotovo cijelog. Nisu nikako mogli propustiti izlazak Smrtokrila. Ali nikakav zmaj nije izašao. Gledali su i čekali, a kad više nisu mogli čekati Falstad je natjerao svoju životinju prema oblaku, očito riskirajući sve ako se Smrtokrilo sakrio unutra. Ipak, crnog nije bilo nigdje na vidiku. Najveći i najopakiji od svih zmajeva jednostavno je nestao. "Nema koristi od ovoga, moja vilenjačka damo", viknuo je naposljetku jahač grifona. "Moramo sletjeti! Niti ja niti moja sirota životinja ne možemo više!" Morala se složiti, iako je dio nje i dalje želio nastaviti lov. "U redu!" Šumarica je p ogledala tlo ispod njih. Obala i šume odavno su ustupili mjesto stjenovitijem, negostoljubivijem području koje se, znala je, pružalo sve do litica Grim Batola. Još je uvijek bilo šumovitih područja, ali vrlo oskudnih. Morat će se sakriti u brdima kako b i pronašli odgovarajući zakon i izbjegli da ih patrole orka na zmajevima otkriju. "Stoje s onim područjem tamo?" Falstad je pratio njezin prst. "Ona brda koja sliče na moju baku, brada i sve? Aha, to j e dobar izbor! Spustit ćemo se tamo!" Umorni grifon veselo je poslušao signal za spuštanje. Falstad gaje usmjerio prema najvećim brdima, točnije prema maloj dolini između nekoliko njih. Vereesa se čvrsto držala dok se životinja spuštala, pogledom je već pretraživala okoliš za znakovima moguće opasnosti. Ovako duboko u Khaz Modanu, orci su sigurno imali patrole u blizini. "Slava Aerieu!" zagrmio je patuljak kad su sjahali. "Koliko god volio slobodu neba, ovo je bilo predugo za sjediti na bilo čemu!" Protrljao je grifonovo lavlje krzno. "Ali ti si dobra zvijer i zaslužio si hranu i vodu!" "U blizini sam vidjela potok", rekla je Vereesa. "Možda u njemu također ima i riba." "Onda će ga on pronaći ako poželi." Falstad je skinuo uzde i ostalu opremu sa svog grifona. "I sam će ga pronaći." Potapšao je grif ona po leđima i zvijer je skočila u zrak, odjednom energičnija sada kada je ostala bez svog tereta. "Je li to mudro?" "Moja draga vilenjačka damo, ribe nisu obrok za nekog po put njega! Najbolje neka sam ulovi ono što mu odgovara. Vratit će se kad se najede, a ako ga netko vidi... pa, čak i u Khaz Moda nu postoje divlji grifoni." Nije izgledala uvjereno, pa je Falstad dodao: "Neće ga biti samo kratko vrijeme. Dovoljno da i mi pri premimo obrok za sebe." Sa sobom su donijeli nešto namirnica koje je patuljak smjesta podijelio. S potokom u blizini oboje su do kraja ispr aznili mješine s vodom. Vatra nije dolazila u obzir ovako duboko na teritoriju orka, ali na sreću činilo se kako noć neće biti hladna. Naravno, grifon se ubrzo vratio punog želuca. Životinja se smjestila pored Falstada koji je lagano položio jednu ruku na glavu stvorenja dok je dovršavao obrok. "Iz zraka nisam ništa vidio", rekao je naposljetku, "ali ne možemo pretpostaviti kako orci nisu u blizini." "Hoćemo li stražariti na smjenu?" "To je najbolji način. Hoću li ja prvi ili ti?" Prenapeta za spavanje, Vereesa je odlučila stražariti prva. Falstad se nije bunio i, unatoč trenutnim okolnostima, odmah je legao i zaspao samo nekoliko sekundi kasnije. Vereesa se divila patuljkovoj sposobnosti i poželjela barem po tome biti kao on. Noć je bila pretiha u odnosu na šume njezina djetinjstva, ali šumarica se podsjetila kako su orci već godinama harali ovim stjenovitim krajem. Istina, ovdje je još uvijek bilo divljači - dokaz je bio pun želudac grifona — ali većina stvorenja Khaz Moda-na bila je opreznija od onih u Quel'Thalasu. I orci i zmajevi hranili su se svježim mesom. Na nebu se nalazilo nekoliko zvijezda, ali da nije izuzetnog vida njezine rase Vereesa bi bila gotovo slijepa. Pitala se kako bi se Rhonin snašao u ovoj tami, pod pretpostavkom da je još uvijek živ. Je li on također lutao pustoši između ovog mjesta i Grim Ba-tola, ili gaje Smrtokrilo odnio još dalje, možda u neku kralj evinu u potpunosti nepoznatu šumarici? Odbila je povjerovati kako je na neki način postao saveznik crnog, ali, ako nije, što je Smrtokrilo želio od njega? I kad smo već kod toga, nisu li ona i Falstad uzalud progonili zmaja jer Rhonin možda nije dragocjeni teret kojeg je titan nosio? Toliko pitanja i ni jedan odgovor. Frustrirana, šumarica se udaljila od patuljka i njegove životinje kako bi provj erila neka od okolnih brda i šumaraka. Čak i s njezinim superiornim vidom većina je sličila na crne sjene. Zbog toga je nje zin okoliš djelovao depresivnije i opasnije, iako možda kilometrima oko njih nema orka. S mačem u koricama Vereesa se udaljila još više. Naišla je na dva sasušena stabla, još uvijek živa, ali jedva. Dodirnuvši svako, vilenjakinja je mogla osjetiti njihov umor, spremnost za smrt. Također je mogla osjetiti i nešto njihove povijesti koja je sezala u vrijeme prije terora Horde. Nekoć, Khaz Modan bio je zdrava zemlja, zem lja gdje su, Vereesa je znala, brdski patuljci i ostali izgradili domove. Ipak, patuljci su pobjegli pred nezaustavljivim naletom orka i prisegnuli kako 45 | S
tranica
[email protected]
će se jednog dana vratiti. Stabla, naravno, nisu mogla pobjeći. Vilenjakinja je osjećala kako će dan povratka za brdske patuljke uskoro doći, ali onda će za ova stabla, i mnoga poput njih, najvjerojatnije biti prekasno. Khaz Modan bila je zemlja koja je trebala dosta, dosta desetljeća za oporavak - ako se ikad uspije oporaviti. "Hrabrost", prošaptala je paru. "Novo Proljeće će doći, obećavam vam." Na jeziku drveća, svih biljaka, Proljeće je značilo ne samo godišnje doba, nego i nadu, novi život. Kad se vilenjakinja odmaknula oba su stabla izgledala malo uspravnija, malo viša. Vereesa se nasmiješila zbog učinka svojih riječi. Velike biljke imale su metode komunikacije nepoznate čak i vilenjacima. Možda će njezino ohrabrenje biti preneseno dalje. Možda će neka ipak preživjeti. Mogla se samo nadati. Njezin kratki razgovor sa stablima smanjio je opterećenje na njezinom umu i srcu. Kamenita brda nisu bila više toliko sumor na. Vilenjakinja se sada kretala veselije, sigurna kako će stvari završiti na najbolji mogući način, čak i u vezi Rhonina. Kraj njezine smjene došao je brže no stoje očekivala. Veree sa je gotovo pustila Falstada da duže spava - njegovo hrkanje govorilo je da duboko spava — ali je znala kako bi to mogao postati problem ako ju umor uspori u borbi. Pomalo nevoljko, vilenjakinja se vratila do svog suputnika - i zastala kad ju je gotovo nečujni zvuk lomljenja grane upo zorio kako se netko ili nešto prikrada. Ne usuđujući se buditi Falstada iz straha kako će izgubiti element iznenađenja, Ve reesa je mirno prošla pored zaspalog jahača grifona i njegove životinje pretvarajući se kako promatra okoliš. Čula je još kretanja, opet iz istog smjera. Možda samo jedan uljez? Možda, možda ne. Zvuk je možda bio namijenjen da joj privuče pažnju u tom smje ru kako Vereesa ne bi otkrila ostale neprijatelje koji su iščekivali u tišini. Opet je čula lagani zvuk kretanja - popraćen divljim klik -tajem i skokom ogromne životinje pored nje. Vereesa je izvukla mač kad je shvatila kako je Falstadov gri -fon reagirao, a ne neko čudovišno stvorenje iz šume. Poput nje, životinja je čula tihe šumove, ali, za razliku od vilenjakinje, gri -fon nije odvagivao opcije. Reagirao je instinktom svoje vrste. "Što je?" zarežao je Falstad i prilično lako za patuljka skočio na noge. Njegov gromomalj već je bio spreman za borbu. "Nešto među onim drvećem! Nešto za čime je tvoj grifon otišao!" "Pa, bolje da to ne pojede prije no što vidimo stoje to bilo!" Vereesa je u mraku jedva vidjela grifonovu sjenu, ali ne i njegovog protivnika. Ipak, šumarica je čula novi krik uz još jedan grifonov, krik koji nije nikako zvučao kao izazov. "Ne! Ne! Gubi se! Gubi se! Miči se s mene! Ja nisam za jelo!" Par je jurnuo u pravcu mahnitih povika. Što god grifon stjerao u kut nije zvučalo kao prijetnja. Vilenjakinju je glas podsjećao na nekoga, ali nije mogla reći koga. "Natrag!" viknuo je Falstad grifonu. "Natrag, rekoh! Slušaj me!" Činilo se kako ga zvijer po prvi puta neće poslušati, kao daje smatrala kako joj ono što je uhvatila pripada ili mu se ne smije vjerovati. Iz tame iza grifona začulo se jecanje. Glasno jecanje. Je li neko dijete uspjelo samo zalutati usred Khaz Modana? Sigurno nije. Orci su godinama držali ovaj teritorij! Otkud bi takvo dijete došlo? "Molim vas, oh, molim vas, oh, molim vas! Spasite ovo beznačajno stvorenje od ovog čudovišta - Fuuuj! Kakav samo dah ima!" Vilenjakinja se skamenila. Nijedno dijete nije tako govorilo. "Natrag, proklet bio!" Falstad je zgrabio grifona za vrat. Životinja je jednom raširila krila, ispustila prodoran kliktaj i onda se napokon udaljila od svog plijena. Nisko, krakato stvorenje je skočilo i smjesta jurnulo u su protnom smjeru. Ipak, Vereesa je bila brža, jurnula je i zgrabila stvorenje za jedno dugo uho. "Au! Molim ne povrijediti! Molim ne povrijediti!" "Što si to uhvatila?" promrmljao je jahač grifona kad joj se pridružio. "Nikad nisam čuo da nešto tako skviči! Utišaj ga ili ću ga ubiti! Dozvat će sve orke iz okoline!" "Čuo si što je rekao", zapovjedila je frustrirana vilenjakinja nemirnom stvoru. "Budi ti ho!" Njihov neželjeni gost se utišao. Falstad je posegnuo u vreću. "Ovdje imam nešto što će nam malo rasvijetliti stvari, moja vilenjačka damo, iako mislim kako znam kakvu smo vrstu zvijeri uhvatili!" Izvadio je mali predmet kojeg je, nakon što je odložio malj, protrljao svojim debelim dlanovima. Kad je to učinio predmet je počeo lagano svijetliti. Nakon još nekoliko sekundi trljanja svjetlost se pojačala i pokazalo se kako je predmet neka vrsta kristala. "Dar mrtvog prijatelja", objasnio je Falstad. Prinio je blistavi kristal njihovom zarobljeniku. "Da vidimo jesam li u pravu - aha, to sam si i mislioV' Vereesa također. Ona i patuljak zarobili su najpodlije stvo renje koje je postojalo. Goblina. "Špijuniraš, ha?" Zagrmio je šumaričin suputnik. "Možda bi te trebali ubiti i završiti s tobom!" "Ne! Ne! Molim vas! Ovaj bezvrijedni nije špijun! Nisam prijatelj orka! Samo izvršavam zapovijedi!" "Što si onda radio ovdje?" 46 | S
tranica
[email protected]
"Skrivao se! Skrivao se!! Vidio sam zmaja poput noći! Zmajevi pokušavaju pojesti gobline, znat e!" Ružno, zeleno stvorenje izjavilo je posljednje kao da bi to svima trebalo biti jasno. Zmaj poput noći? "Želiš reći crni zmaj?" Vereesa je jače sti snula goblinovo uho. "Vidio si ga? Kada?" "Nedavno! Prije mraka!"" "Na nebu ili na zemlji?" "Zemlji! On-" Falstad ju je pogledao. "Ne možete vjerovati riječi goblina, moja vilenjačka damo! Oni ne znaju stoje istina!" "Povjerovat ću mu ako odgovori na jedno pitanje. Gobline, je li taj zmaj bio sam i, ako nije, tko je bio s njim?" "Ne želim pričati o zmajevima koji jedu gobline!" počeo je, ali lagani ubod Vereesinog mača izazvao je bujicu riječi. "Ne sam! Ne sam! Imao je nekoga sa sobom! Možda za jelo, ali najprije za razgovor! Nisam slušao! Samo sam želio pobjeći! Ne volim zmajeve, ne volim čarobnjake -" "Čar obnjake?" izlanuli su u glas vilenjakinja i Falstad. Vere-esa je pokušala ne buditi nadu. "Bio je dobro, taj čarobnjak? Neozlijeđen?" "Da -" "Opisi ga." Goblin se promeškoljio i počeo mahati svojim tankim rukama i nogama. Sumarica se nije dala zavarati mahanjem tananih udova. Goblini mogu biti opasni borci, posjedovali su snagu i lukavstvo nevjerojatne za njihova krhka tijela. "Crvenokos i arogantan! Visok i odjeven u tamnoplavo! Ne znam ime! Nisam čuo ime!" Ne baš osobit opis, ali definitivno dovoljan. Koliko je postojalo visokih, crvenokosih čarobnjaka odjevenih u tamnoplavo, osobito u društvu Smrtokrila? "To zvuči kao tvoj prijatelj", odgovorio je Falstad i progun-dao. "Čini se kako si nakon svega ipak bila u pravu." "Moramo krenuti za njim." "U mraku? Prvo, moja vilenjačka damo, niste nimalo spavali i drugo, iako nam tama koristi, također nam onemogućava da nešto vidimo - čak ni zmaja!" Koliko god je smjesta željela nastaviti lov Vereesa je znala kako je patuljak u pravu. Ipak, nije mogla čekati do j utra. Izgubit će dragocjeno vrijeme. "Trebam samo nekoliko sati, Falstade. Daj mi to i možemo krenuti." "Još će uvijek biti mrak ... i, za slučaj da si zaboravila, koliko god velik bio, Smrtokrilo j e crn poput - poput noći!" "Ipak, ne moramo ga ići tražiti." Nasmiješila se. "Već znamo gdje je sletio - ili bolje rečeno, jedan od nas zna." Oboje su pogledali goblina koji je očito želio biti negdje drugdje. "Kako znaš možemo li mu vjerovati? Nije bajka da su ovi zeleni lopovi poznati po lažima!" Sumarica je uperila oštri vrh svog mača prema goblinovom grlu. "Jer će imati dvije opcije. Ili će na m pokazati gdje su Smrtokrilo i Rhonin sletjeli, ili ću od njega napraviti mamac za zmaja." Falstad se nacerio. "Misliš kako bi čak i Smrtokrilo mogao pojesti nešto popu t njega?" Njihov niski zarobljenik je zadrhtao i njegove opake žute oči, koje uopće nisu imale zjenica, razrogačile su se od straha. Unatoč blizini vrha mača goblin je počeo manijakalno poskakivati. "Rado ću vam pokazati! Stvarno rado! Ovdje nema straha od zmajeva! Vodit ću vas i dovesti do vašeg prijatelja!" "Stišaj se, smjesta!" Sumarica je čvršće uhvatila demonsko stvorenje. "Ili ću ti odsjeći jezik!" "Oprostite, oprostite, oprostite ..." mrmljao je njihov novi suputnik. Goblin je zašutio. "Nemojte povrijediti ovog jadnog ..." "Fuuuj! Ovdje imamo jadnu ispriku čak i za goblina!" "Nema veze, samo neka nam pokaže put." "Ovaj sirotan će vas dobro voditi, gospodarice! Jako dobro!" Vereesa je razmislila. "Za sada ćemo ga vezati -" "Vezat ću ga za svog grifona. To će podlog glodavca držati od kontrolom." Goblin se izgledao još zelenije na spomen ovog posljednjeg, u tolikoj mjeri daje čak i srebrnokosa sumarica osjetila sažaljenje za smaragdno stvorenje. "U redu, ali pobrini se da ga tvoja životinja ne povrijedi." "Sve dok bude miran." Falstad je pogledao zarobljenika. "Ovo jadno stvorenje će biti dobro, pošteno i iskreno ..." Vereesa je maknula mač s njegovog grla i pokušala malo udobrovoljiti goblina. Možda će uz malo uljudnosti iz jadnog stvorenja više izvući. "Odvedi nas kamo želimo ići i pustit ćemo te prije bilo kakve opasnosti da te zmaj pojede. Imaš moju riječ." Zastala je. "Imaš li ime, goblinu?" "Da, gospodarice, da!" Velika se glava zaljuljala naprijed--natrag. "Moje ime je Kryll, gospodarice, Kryll\" "Pa, Krvile, učini kako želimo i sve će biti u redu, jasno?" Goblin je veselo kimao glavom. "Oh, da, da, jasno je, gospo darice! Uvjeravam vas, ovaj jadnik odvest će vas baš tamo kamo trebate ići!" Luđački joj se nacerio. "Obećavam vam ..."
Jedanaest 47 | S
tranica
[email protected]
N ekros je među prstima vrtio Demonsku Dušu pokušavajući odlučiti koji će idući potez biti. Zapovjednik orka nije
mogao spavati cijelu noć, Torgusov nestanak s misije proždirao je misli sta rog ratnika. Nije uspio? Jesu li oba zmaja stradala? Ako je tako, kakvu su to silu ljudi poslali za Alexstraszino oslobađanje? Čak ni Savez sigurno nije mogao poslati preveliku silu, ne s ratom na sjeveru i unutarnjim sukobima ... Pokušao je Zuluheda izvijestiti o svojim brigama, ali šaman nije odgovorio na njegove magične pozive. Ork je znao što to znači; sa stvarima koje su drugdje bile toliko kritične Zuluhed nije imao vremena za ono što j e smatrao bezrazložnim strahom podređenog. Šaman je od Nekrosa očekivao ponašanje orka ratnika, samouvjereno, odlučno ... što je sakatog časnika vratilo na početak. Demonska Duša davala mu je veliku moć na korištenje, ali Nekros je znao kako nije shvaćao čak ni djelić njezina potencijala. U stvari, razumijevanje dubine njegovog neznanja prouzročilo je dvoumljenje orka usuđuje li se pokušati upotrijebiti artefakt u većoj mjeri no dosad. Zuluhedjoš uvijek nije shvaćao stoje dao svom podređenom. Iz ono malo vlastitih otkrića Nekros je znao kako Demonska Duša sadrži toliko veliku moć koja bi, kad bi se vješto koristila, mogla uništiti svu vojsku Saveza koja se, časnik je znao, gomilala na sjevernim granicama Khaz Modana. Problem je bio, ako se koristi nepažljivo, disk je također mogao uništiti cijeli Grim Batol. "Daj mi dobru sjekiru i dvije zdrave noge i bacit ću te u najbliži vulkan ..." promrmljao je zlatnom artefaktu. U tom trenutku neuredni ratnik uletio je u njegove odaje i zanemario mrki pogled svog pretpostavljenog. "Torgus se vraća!" Napokon dobre vijesti! Zapovjednik je s olakšanjem uzdahnuo. Ako se Torgus vratio, onda je nakon svega barem jedna prijetnja likvidirana. Nekros je skočio s klupe. Torgus je valjda uspio dovesti barem jednog zarobljenika; Zuluhed bi to očekivao. Malo mučenja i jadni će im čovjek nesumnjivo reći sve što tre baju znati o skoroj invaziji na sjeveru. "Napokon! Koliko je daleko?" "Nekoliko minuta. Ne više." Drugi je ork na svom ružnom licu imao izraz nelagode, ali Nekros ga je na tren utak ignorirao, željan pružiti dobrodošlicu moćnom jahaču zmajeva. Barem ga Torgus nije iznevjerio. Spremio je Demonsku Dušu i što je brže mogao jurnuo do velike pećine koju su jahači zmajeva koristili za polijetanje i slijetanje. Ratnik koji gaje obavijestio hodao je odmah iza njega, neobično šutljiv. Ipak, Nekros se ovoga puta razveselio tišini. Jedini glas koji je želio čuti bio je Torgusov, koji mu javlja o velikoj pobjedi protiv uljeza. Nekoliko drugih orka, uglavnom preživjelih jahača, već je čekalo Torgusa na širokom ulazu pećine. Nekros se namrštio zbog nereda, ali znao je kako, poput njega, i ostali željno iščekuju t rijumfalni povratak svog junaka. "Mjesta! Mjesta!" Progurao se pored ostalih i zagledao u blijedu svjetlost zore. Isprva nije mogao vidjeti ni jednog zmaja; osmatrač koji je primijetio njihov dolazak sigurno je imao najbolji vid među orcima. Onda ... o nda je, postupna, Nekros u daljini primijetio tamnu mrlju koja se počela povećavati kako je prilazila bliže. Samo jedan? Ork s drvenom nogom je uzdahnuo. Još jedan veliki gubitak, ali gubitak koji je mogao preživjeti sada kada je opasnost eliminirana. Nekros nije mogao reći koji se zmaj vraća, ali, poput ostalih, očekivao je kako će to biti Torgusova životinja. Nitko nije mogao poraziti najvećeg junaka Grim Batola. A ipak ... a ipak ... kad se zmaj još više približio Nekros je primijetio kako čud no leti, kako mu krila izgledaju rasparana, a rep je visio gotovo nepomično. Zaškiljio je i vidio kako se na životinji uistinu nalazi jahač, ali taj je jahač u sedlu sjedio pognut, kao da je jedva pri svijesti. Jeza je prostrujala zapovjednikovom kičmom. "Mjesta!" Viknuo je. "Mjesta! Trebat će mu mjesta da sleti!" Istinu govoreći, dok je Nekros šepao, shvatio je kako će Tor -gusovom zmaju trebati gotovo sav raspoloživi prostor velike pećine. Stoje zmaj bio bliže njegov je krivudavi let bio očigledniji. U jednom kratkom momentu Nekros je pomislio kako bi se div mogao zabiti u liticu, toliko je teško letio. Tek je u posljednjem trenutku, najvjerojatnije na zapovijed jahača, crvena zvijer uspjela ući. Zmaj je uz tresak sletio među njih. Orci su iznenađeno i zapanjeno vrisnuli kad je ranjena zvijer kliznula naprijed, u nemogućnosti se zaustaviti. Jedan je ratnik odletio kad gaje krilo zakačilo. Rep je mahao lijevo -desno, udarao u zidove i sa stropa rušio komade stijene. Nekros se priljubio uza zid i stisnuo zube. Prašina se posvuda podigla. Tišina je odjednom ispunila prostoriju, tišina tijekom koje je osakaćeni časnik i oni koji su se uspjeli maknuti zmaju s puta počeli shvaćati kako se divovsko stvorenje pred njima vratilo u gnijez do ... samo kako bi umrlo. Ipak, za jahača nije važilo isto. Lik je ustao iz prašine, umoran ali impresivan lik koji je sišao s divovske lešine, kliznuo niz njezin bok i gotovo pao na koljena kad je dodirnuo pod. Pljunuo je krv i prašinu, a onda pogledao oko sebe, tražeći ... tražeći ... Nekrosa. "Izgubljeni smo!" zagrmio je najhrabriji, najsnažniji jahač zmajeva. "Izgubljeni smo, Nekrose!" Torgusova je arogancija sada bila pretvorena u nešto drugo, nešto stoje zapovjednik prepoznao kao ravnodušnost. Torgus koji je prisegnuo kako će umrijeti u bici, sada je izgledao potpuno poraženo. Ne! Ne on! Stari se ork približio svom junaku stoje brže mogao i namrštio se. "Tišina! Ne želim to slušati! Sramotiš klanove! Sramotiš sebe!" Torgus se naslonio na ostatke svog zmaja. "Sramotim? Ja se ne sramotim, stari! Samo sam vidio istinu - a istina je kako 48 | S
tranica
[email protected]
sada više nema nade za nas! Ne ovdje!" Zanemarivši činjenicu kako je drugi ork viši i teži od njega, Nekros je uhvatio jahača zmajeva za ramena i protresao ga. "Govori! Zbog čega izgovaraš takve izdajničke riječi?" "Pogledaj me, Nekrose! Pogledaj mog zmaja! Znaš tko je ovo učinio? Znaš li protiv koga smo se borili?" "Armade grifona? Legije Čarobnjaka?" Krv je prekrivala nekoć veličanstvene medalje na Torguso-vim prsima. Jahač zmajeva pokušao se nasmijati, ali gaje spopao kašalj. Nekros je nestrpljivo Čekao. "Da se - da se mene pita, borba bi tada bila poštenija! Ne, vidjeli smo samo šačicu grifona - najvjerojatnije mamac! Sigurno! Premalo za nekakvu silu —" "Zaboravi to! Tko ti je ovo učinilo?" "Tko mi je ovo učinio?" Torgus je pogledao pored svog za povjednika, prema svojim kolegama ratnicima. "Sama smrt smrt u obliku crnog zmaja!" Strah se raširio među orcima. Nekros se ukočio na riječ. "Smr -tokrilo?" "I borio se za ljude! Došao je iz oblaka baš kad sam pokušao napasti jednog grifona! Jedva smo uspjeli uteći!" Ne može biti ... a ipak ... sigurno jest. Torgus ne bi izmislio lakvu nevjerojatnu laž. Ako kaže kako je Smrtokrilo učinio ovo ~ a rane koje su ukrašavale divovsku lešinu davale su potvrdu njegovim riječima - onda je Smrtokrilo to i učinio. "Pričaj! Nemoj ništa izostaviti!" Unatoč vlastitom stanju jahač je poslušao i ispirčao kako su on i drugi ork naišli na naoko beznačajnu skupinu. Izviđače, možda. Torgus je ugledao nekoliko patuljaka, vilenjakinju i barem jednog čarobnjaka. Lak plijen, osim neočekivane žrtve ljudskog ratnika koji je nekako sam samcat ubio drugog zmaja. Torgus je čak i tada očekivao malo problema. Čarobnjak bi ipak bio problem, ali je nestao usred bitke, najvjeroj atnije je pao u smr t. Ork je krenuo prema skupini spreman ju dokrajčiti. Smrtokrilo je tada napao. Bez problema je masakrirao Torgu-sovu životinju koja je u početku odbijala jahačeve zapovijedi i tražila bitku. Torgus nije bio kukavica, ali je ipak odmah shvatio uzaludnost borbe protiv oklopljenog diva. Tijekom bitke cijelo je vrijeme vikao svom zmaju da se vrati. Tek kad su rane crvenog zmaja postale prekritične zvijer je napokon poslušala i pobjegla. Kako je priča tekla, Nekros je vidio ostvarenje svojih najgorih noćnih mo ra. Goblin Kryll bio je u pravu kad gaje izvijestio kako Savez želi osloboditi Zmajsku Kraljicu iz ruku orka, ali šugavo malo stvorenje ili nije znalo ili svom gospodaru nije željelo spomenuti o silama sakupljenima za taj pothvat. Ljudi su nekako uspjeli izvesti nezamislivo savez sjedinim stvorenjem kojeg su obje strane poštivale i bojale se. "Smrtokrilo ..." promrmljao je. Ipak, zašto bi koristili oklopljenog titana za takvu misiju? Torgus je sigurno bio u pravu kad je rekao kako je skupina na koju je naišao bila ili izvidnica ili mamac. Sigurno će veća sila doći za njima. I Nekros je odjednom shvatio Što se događa. Okrenuo se prema ostalim orcima i trudio se zadržati smiren glas. "Invazija je počela, ali ne na sjeveru! Ljudi i njihovi saveznici najprije dolaze po nas!" Njegovi su se ratnici u nevjerici pogledavali, očito su shvatili kako su suočeni s većom prijetnjom no što je bilo koja Horda mogla i zamisliti. Jedno je bilo odvažno poginuti u boju, a drugo suočiti se sa sigurno m smrću. Zaključci su za Nekrosa bili savršeno smisleni. Iznenada napasti sa zapada, zauzeti južni dio Khaz Modana, osloboditi ili ubiti Zmajsku Kraljicu - lišiti ostatke Horde na sjeveru, u blizini Dun Algaza, glavnih snaga - a onda krenuti s Grim Batola. Stiješnjeni između napadača s juga i onih s Dun Modra, posljednje nade rase orka bit će uništene, a preživjeli će biti poslani u rezervate koje su ljudi stvorili. Zuluhed ga je zadužio za sve stvari u vezi planine i zarobljenih zmajeva. Šaman nije želio odgovoriti, zbog toga je zaključio kako vjeruje da će Nekros učiniti ono što mora. Onda u redu, Nekros će učiniti baš to. "Torguse! Neka te zakrpaju i onda se odmori! Trebat ću te kasnije!" "Nekrose -" "Poslušaj me!" Bijes u njegovim očima prisilio je čak i junaka da ustukne. Torgus je kimnuo i uz pomoć prijatelja otišao. Nekros se okrenuo prema ostalima. "Sakupite ono što je najvažnije i ubacite u kola! Sva jaja stavite u sanduke obložene sijenom i neka budu na toplom!" Zastao je i provjerio mentalni spisak. "Budite spremni ubiti sve mlade zmajeve koji su predivlji za odgovarajuću obuku!" Torgus je zastao. On i ostali jahači prestravljeno su pogledali zapovjednika. "Ubiti mlade? Trebamo -" "Trebamo sve što se može brzo premjestiti - za svaki slučaj!" Viši ork gaje pogledao. "Za koji slučaj?" "Za slučaj da se ne uspijem pobrinuti za Smrtokrilo. ..." Sada su svi zurili u njega kao da mu je izrasla druga glava i kao da se pretvorio u kiklopa. "Pobrinuti se za Smrtokrilo?" zarežao je jedan od jahača. Nekros je pogledom potražio svog glavnog krotitelja, orka koji mu je najviše pomagao u bavljenju sa Zmajskom Kraljicom. "Ti! Dođi sa mnom! Trebamo smisliti kako prebaciti majku!" Torgus je pomislio kako je napokon shvatio što se događa. "Napuštaš Grim Batol! Sve nosiš na bojišnicu na ist oku!" "Da ..." "Jednostavno će krenuti za nama! Smrtokrilo će krenuti za nama!" 49 | S
tranica
[email protected]
Sakati ork je frknuo. "Dobili ste zapovijedi ... ili sam trenutno okružen slabićima, a ne moćnim ratnicima?" Pogodio je žicu. Torgus i ostali su se uspravili. Nekros je možda sakat, ali je i dalje zapovjednik. Nisu mogli ništa osim poslušati, bez obzira koliko ludim smatrali njegove planove. Progurao se pored ranjenog junaka, progurao pored svih koji su mu bili na putu, dok mu je um već grozničavo radio. Da, bit će ključno premjestiti Zmajsku Kraljicu na otvoreno, barem na otvor ove pećine. To će mu najbolj e poslužiti. Učinit će isto što i ljudi. Postavit će mamac - iako, u slučaju da ne uspije, barem jaja moraju stići do Zuluheda. Čak i ako samo oni prežive to će pomoći Hordi ... a ako Nekros pobijedi, bez obzira hoće li pri tome izgubiti život, orci će i dalje imati šansu. Jedna mesnata ruka kliznula je do vrećice u kojoj je počivala Demonska Duša. Nekros Glavolomac razmišljao je o ograničenjima tajanstvenog talismana - sada će imati šansu da ih otkrije. Slaba svjetlost zore probudila je Rhonina iz jednog od najdu bljih snova koje je imao. Čarobnjak je s naporom ustao i pogledao oko sebe u pokušaju da se orijentira. Šuma, a ne gostionica koju je sanjao. Ne gostionica u kojoj su on i Vereesa sjedili, razgovarali o Budan si... odlično ... Riječi su se bez upozorenja oglasile u njegovoj glavi i gotovo ga šokirale. Rhonin je skočio na noge i okrenuo se u krug prije no što je shvatio što je izvor glasa. Zgrabio je mali medaljon koji mu je visio oko vrata, medaljon kojeg mu je Smrtokrilo noćas dao. Slaba svjetlost izbijala je iz crnog kristala u središtu, i dok je Rhonin zurio u njega sjetio se noćašnjih događaja, uključujući i obećanje titana. Vodit ću te cijelim putom, rekao je zmaj. "Gdje si?" napokon je pitao čarobnjak. Drugdje, odgovorio je Smrtokrilo. Ali također sam s tobom Rhonin je zadrhtao na tu pomisao i zapitao se zašto se na kraju složio sa zmajevom ponudom. Najvjerojatnije jer nije imao drugog izbora. "Što sad?" Sunce izlazi. Moraš krenuti... Umorni je čarobnjak pogledao prema istoku. Šume su ustupile mjesto kamenitom, negostoljubivom krajoliku koji će ga, znao je iz zemljovida, na kraju odvesti do Grim Batola i planine u lcojoj su orci držali Zmajsku Kraljicu. Rhonin je pretpostavio kako mu je Smrtokrilo uštedio nekoliko dana putovanja. Grim Batol udaljen je dva ili tri dana, uz uvjet da Rhonin uistinu zapne. Krenuo je u očitom smjeru - samo da bi ga Smrtokrilo smjesta zaustavio. To nije pravac u kojem trebaš ići. "Zašto ne? Vodi ravno do planine." / u pandže orka, čovječe. Zar si toliko lud? Rhonin se zacrvenio na uvredu, ali je prešutio odgovor. Umjesto toga je pitao: "A kamo onda?" Pogledaj ... I u čovjekovoj se glavi pojavila slika njegovog okoliša. Rhonin je jedva imao vremena pogledati tu čudesnu viziju prije no što se počela kretati. Najprije polagano, a onda sve brže i brže, vizija se kretala određenim putom, jurila kroz šume i izašla u kamenjar. Tada je počela vijugati, prizori su nastavili ubrzavati vrtoglavom brzinom. Ponori i gudure su letjeli pored njega, stabla su jurila u magli. Rhonin se morao uhvatiti za obližnje stablo kako ne bi pao od vrto glavice. Brda su postajala viša, zlokobnija, i naposljetku su se pretvorila u prve planine. Vizija čak ni tada nije usporila, ne sve dok se iznenada nije usmjerila prema jednom vrhu, vrhu koji je privlačio čarobnjaka unatoč njegovom oklijevanju. U podnožju tog vrha Rhoninov se pogled okrenuo prema nebu toliko naglo da je gotovo izgubio ravnotežu. Vizija se uspinjala liticom, uvijek pokazujući mjesta koja su, čarobnjak je shvatio, imala uporišta za ruke i noge. Uspinjala se i uspinjala sve dok napokon nije stigla do uskog otvora pećine - i završila naglo kao što je i počela, ostavivši potresenog Rhonina da stoji među raslinjem. To je tvoj put, jedini put koji će ti omogućiti ostvarenje našeg cilja ... "Ali taj će put potrajati duže, i ide opasnijim krajevima!" Nije čak ni želio razmišljati o penjanju uz liticu. Ono stoj e zmaj smatrao lakim putom za čovjeka je bilo izuzetno opasno, čak i za čo vjeka obdarenog magijom. Imat ćeš pomoć. Nisam rekao kako ćeš cijelim putom pje -šačiti... "Ali -" Vrijeme je da kreneš, bio je uporan glas. Rhonin je počeo hodati... ili bolje rečeno, Rhoninove su noge počele hodati. Efekt je trajao samo nekoliko sekundi, ali pokazao se dovoljnim da pokrene čarobnjaka. Kad je opet zadobio kontrolu nad udovima Rhonin je krenuo jer nije želio pretrpjeti drugu lekciju. Smrtokrilo mu je vrlo lako dokazao koliko je jaka njihova veza. Zmaj nije više ništa rekao, ali Rhonin je znao kako je Smrtokrilo vrebao negdje u krajičku njegovog uma. Ipak, koliko god crni titan bio moćan, čini se kako nije imao potpunu kontrolu nad Rhoninom. Barem su Rhoninove misli bile skrivene od pogleda njegovog zmajskog saveznika. Smrtokrilo inače u ovom trenutku ne bi bio zadovoljan čarobnjakom, jer Rhonin je već pronašao način na koji će se osloboditi zmajeva utjecaja. Čudno. Sinoć je bjo više no spreman povjerovati svemu što mu je Smrtokrilo rekao, Čak i dio koji se tica o želje crnog 50 | S
tranica
[email protected]
da oslo bodi Alexstraszu. Sada se, ipak, osjećaj za realnost vratio. Smrto krilo je sigurno najmanje od svega želio vidjeti svog najvećeg ne prijatelja na slobodi. Nije li tijekom rata pokušavao uništiti njezinu vrstu? Ipak, sjetio se kako je Smrtokrilo na kraju razgovora odgovorio i na to pitanje. "Alexstraszinu djecu uzgajaju orci, čovječe. Okrenuta su protiv svih stvorenja. Njezina sloboda neće promijeniti to što su postali. I dalje će služiti svoje gospodare. Ubijam ih jer nema dru gog izbora - razumiješ li? " I Rhonin jest shvaćao, tada. Sve što mu je zmaj sinoć rekao zvučalo je istinito - ali na svjetlosti dana čarobnjak je posumnjao u te istine. Smrtokrilo je možda mislio sve što je rekao, a ipak to nije značilo kako nije imao druge, mračnije motive za svoja djela. Rhonin je razmišljao da skine medaljon i jednostavno ga baci. Ipak, ako to učini sigurno će privući pažnju svog neželjenog saveznika, a Smrtokrilo će ga vrlo lako pronaći. Zmaj je već doka zao koliko brz može biti. Rhonin je također sumnjao kako će, ako Smrtokrilo opet dođe po njega, oklopljeni div doći kao p rijatelj. Za sada je mogao samo nastaviti pokazanim putom. Rhoninu je sinulo kako nije nosio nikakve zalihe, čak ni mješinu s vodom, te su stvari završile u moru s nesretnim Molokom i njihovim grifo-nom. Smrtokrilo mu nije dao ama baš ništa, hrana i piće koje mu je zmaj sinoć dao očito su bili sve što će čarobnjak dobiti. Rhonin je ipak nepokolebljivo nastavio dalje. Smrtokrilo je želio da stigne do planina, i čarobnjak se s time složio. Rhonin će nekako stići tamo. Dok se uspinjao sve opasnijim terenom njegove su se misli vratile Vereesi. Vilenjakinja j e pokazala izuzetnu odgovornost prema svojoj dužnosti, ali sada se sigurno vratila ... uz uvjet daje i ona također prež ivjela napad. Pomisao da šumarica možda nije preživjela stvorila je u Rhoninovu grlu knedlu i natjerala ga da zatetura. Ne, sigurno je preživjela, i zdrav joj je razum rekao da se vrati u Lordaeron, vlastitom narodu. Sigurno ... Rhonin je zastao, iznenada gaje ispunila potreba d a se vrati. Sumnjao je kako Vereesa nije poslušala zdrav razum, umjesto toga ustrajala je da nastave, možda je čak i uvjerila nepokolebljivog Falstada da ju odbaci prema Grim Batolu. Čak i sada, ako joj se ništa nije dogodilo, Verees a bi mogla biti na njegovu tragu, polagano mu se približavati. Čarobnjak je zakoračio prema zapadu Čovječe ... Progutao je psovku kad je Smrtokrilov glas ispunio njegov um. Kako je zmaj tako brzo progovorio? Može li nakon svega ipak čitati čarobnjakove misli? Čovječe ... vrijeme je za odmor i jelo ... "Kako - kako to misliš?" Stao si. Tražiš vodu i hranu, zar ne? "Da." Nema smisla reći zmaju istinu. Blizu si. Skreni na istok i hodaj još nekoliko minuta. Ja ću te voditi. Rhonin je propustio prigodu i poslušao. Zateturao je neravnom stazom i uskoro se našao na malom proplanku u središtu ničega. Čudesno kako je život uspijevao i u najgorim dijelovima Khaz Modana. Rhonin je samo zbog hlada zahvalio svom neželjenom savezniku. Na sredini proplanka naći ćeš ono što želiš. ... Ne sve što je želio, iako čarobnjak to nije mogao reći Smrto -krilu. Ipak, žurno se pokrenuo. Hrana i voda sve su ga više privlačili. Nekoliko minuta odmora također neće naškoditi. Stabla su bila niska za njihovu vrstu, samo tri i pol metra, ali imala su velike krošnje koje su nudile dobar hlad. Rhonin je ušao na proplanak i smjesta pogledao oko sebe. Ovdje sigurno teče potok i možda ima nešto voća. Što bi mu drugo Smrtokrilo mogao ponuditi s udaljenosti? Očito gozbu. Tamo, na samom središtu proplanka nalazili su se hrana i piće koje se Rhonin nije mogao nadati pronaći. Zec sa ražnja, svježi kruh, voće i - s čuđenjem je dodirnuo čuturicu -hladna voda. Jedi, promrmljao je zmajev glas. Rhonin je s gustom poslušao i bacio se na jelo. Zec je bio nedavno skinut s ražnja i savršen; kruh je mirisao nevjerojatno dobro. Zaboravivši manire pio je iz čuturice ... i otkrio kako je, iako je nakon toga trebala biti napola prazna, čuturica i dalje bila puna. Rhonin se zbog toga napio do mile volje znajući kako mu je Smrtokrilo želio dobro ... barem dok čarobnjak ne stigne do planine. S magijom je mogao stvoriti nešto svoje, ali to bi mu oduzelo snagu koja će mu možda trebati u kritičnijim trenucima. U dodatak tome, Rhonin je sumnjao kako bi čak i on mogao stvoriti ovakvu gozbu, barem ne bez velikog napora. Prije no što se nadao, Smrtokrilo se ponovno oglasio. Jesi li sit? "Da ... da, jesam. Hvala ti." Vrijeme je za pokret. Put znaš. Rhonin je znao put. U stvari, mogao je vidjeti cijeli put koji mu je zmaj pokazao. Smrtokrilo je očito želio biti siguran kako njegova lutka neće odlutati u krivom smjeru. Bez drugog izbora čarobnjak je poslušao. Zastao je dovoljno dugo samo kako bi bacio još jedan pogled iza sebe u nadi kako će ugledati poznatu srebrnu kosu, ma kar i u daljini, a ipak istovremeno je poželio da ga Vereesa, pa čak ni Falstad ne prate. Duncan i Molok već su stradali zbog njegove misije; previše je smrti sada opterećivalo Rhoninova pleća. Dan je ostario. Sunce se spustilo gotovo do obzora i Rhonin je počeo sumnjati u Smrtokrilov put. Ni jednom nije vidio, a kamoli se suočio s orkom, a njih je u Grim Batolu još uvijek bilo. U stvari, nije susreo ni jednog jedinog zmaja. Ili više nisu patrolirali nebom ili je čarobnjak odlutao toliko daleko daje izaša o iz njihova područja. Sunce se spustilo još niže. Čak ni drugi obrok, očito stvoren magijom Smrtokrila, nije zasitio Rhonina. Kad je 51 | S
tranica
[email protected]
posljednja svjetlost nestala zastao je i pokušao se orijentirati. Do sada su jedine planine koje je mogao vidjeti bile predaleko. Trebat će mu barem nekoliko dana da stigne do njih, a kamoli do vrha gdje su orci držali zmajeve. Pa, Smrtokrilo ga je doveo ovamo; Smrtokrilo bi mu sada mogao objasniti kako je očekivao od čovjeka da uopće stigne na svoje odredište. Rhonin je zgrabio medaljon i, pogleda još uvijek usmjerenog prema udaljenim planinama, progovorio u zrak. "Moram razgovarati s tobom." Pričaj ... Nije baš očekivao kako će metoda upaliti. Do sada, zmaj je kontaktirao njega, a ne obrnuto. "Rekao si mi kako će me ovaj put dovesti do planine, ali ako je tako potrajat će duže no što ja imam vremena. Ne znam kako misliš da ću tako brzo pješice stići do vrha." Kao što sam ranije već rekao, nećeš cijelim putom putovati tom primitivnom metodom. Svrha vizije koju sam ti poslao je da uvijek budeš siguran kako se nisi izgubio. "A kako ću onda doći do njega?" Strpljenja. Oni bi uskoro trebali stići. "Oni?" Ostani gdje si. To će biti najbolje. "Ali -" Rhonin je shvatio kako Smrtokrilo više ne razgovara s njim. Čarobnjak je op et razmislio da skine medaljon s vrata i baci ga u kamenje, ali gdje bi ga to ostavilo? Rhonin je i dalje trebao stići do uporišta orka. Na koga je Smrtokrilo mislio? A onda je čuo zvuk, zvuk kakav nikad do tada nije čuo. Naj prije je pomislio kako se radi o zmaju, ali, ako je tako, zmaju s užasno lošom probavom. Rhonin je pogledao tamno nebo i isprve nije ništa vidio. Kratki bljesak svjetlosti privukao mu je pažnju, bljesak svjetlosti odozgo. Rhonin je opsovao i pomislio kako mu je Smrtokrilo smjestio da ga orci zarobe. Svjetlost je sigurno bila neka vrsta baklje ili kristala u ruci jahača zmajeva. Čarobnjak je prizvao čaroliju; neće se predati bez borbe, koliko god ona izgledala beznadna. Onda je svjetlost opet zablistala, ovoga puta duže. Rhonin je nakratko bio osvijetljen, savršena meta za monstruma koji je vrebao s tamnog neba. "Rekao sam ti daje ovdje!" "Cijelo sam vrijeme to znao! Samo želio provjeriti jesi li govorio istinu!" "Lažljivče! Ja sam znao, a ti nisi! Ja sam znao, a ti nisi!" Mladi čarobnjak se namrštio. Koja se vrsta zmaja svađala sama sa sobom takvim luđačkim, piskutavim glasom? "Pazi na svjetiljku!" viknuo je jedan od glasova. Svjetlost je iznenada skrenula s Rhonina i osvijetlila prema gore. Zraka je na kratko osvijetlila ogromni jajasti oblik prednji dio - prije no što se premjestila prema stražnjem, gdje je čarobnjak primijetio zadimljeni uređaj koji je okretao elisu na stražnjem dijelu jajeta. Balon! shvatio je Rhonin. Cepelin! Već je vidio jedan od čudesnih uređaja, na vrhuncu rata. Ču desne, plinom napunjene vreće toliko masivne da su mogle podignuti otvorena kola s dva ili tri čovjeka. U ratu su bili korišteni za osmatranje neprijateljskih jedinica na kopnu i moru, ali ono stoje u vezi njih najviše čudilo Rhonina nije bilo njihovo postojanje, nego činjenica kako nisu bili pogonjeni magijom nego - uljem i vodom. Stroj koji nije bio izgrađen magijom, niti je trebao magiju za pokretanje balona, čudesna sprava koja je okretala propeler bez ljudske pomoći. Svjetlost se okrenula prema njemu i ovoga puta odlučno ostala na Rhoninu. Stvorenja u letećem balonu sada su ga vidjela i očito ga nisu namjeravala ponovno izgubiti. Fascinirani se čarobnjak tek tada prisjetio koja je rasa pokazala i genij i ludilo potrebno za smišljanje i izgradnju ovakve stvari. Goblini - a goblini su služili Hordi. Jurnuo je prema najvećim stijenama u nadi kako će dovoljno dugo ostati skriven kako bi smislio čaroliju odgovarajuću za leteće balone, ali onda je u njegovoj glavi odjeknuo poznati glas. Stani! "Ne mogu! Gore su goblini! Leteći brod me primijetio! Pozvat će orke!" Nećeš ni mrdnuti! Rhoninove su noge odbile poslušnost. Umjesto toga okrenule su ga prema opasnom balonu i njegovim još opasnijim pilotima. Cepelin se zaustavio točno iznad glave bespomoćnog ča robnjaka. Ljestve od konopa spustile su se iz košare i za dlaku promašile Rhonina. Tvoj je prijevoz stigao, obavijestio gaje Smrtokrilo.
Dvanaest 52 | S
tranica
[email protected]
"K runidba lorda Prestora čini se gotovo neizbježna", izvijestio je tamni lik iz smaragdne kugle Krasusa. "Posj eduje
gotovo čudesnu moć uvjeravanja. U pravu si; sigurno je čarobnjak." Krasus je sjedio u središtu svog utočišta i promatrao kuglu. "Uvjeravanje vladara zahtijevat će brojne dokaze. Njihovo nepovjerenje prema Kirin Toru svakim je danom sve veće ... i t o također može biti djelo tog budućeg kralja." Drugi govornik, starica iz unutarnjeg savjeta, je kimnula. "Počeli smo nadgledanje. Jedini problem je, taj je Prestor izuzetno spretan. Čini se kako bez našeg znanja uspijeva ulaziti i izlaziti iz svojih oda ja." Krasus je hinio lagano iznenađenje. "Kako je to moguće?" "Ne znamo. Još gore, njegov je dvorac okružen prilično opakim čarolijama. Zamalo smo izgubili Drendena zbog jednog od njegovih iznenađenja." To Što je Drenden, bradati čarobnjak gromka glasa, gotovo stradao odjedne od Smrtokrilovih klopki na trenutak je zapanjilo Krasusa. Unatoč čovjekovom hvastanju, zmaj je cijenio sposobnosti drugog čarobnjaka. Gubita k Drendena u trenutku poput ovog bio bi skupocjen. "Moramo biti oprezni", rekao je. "Uskoro ću ti se opet javiti." "Što planiraš, Krasuse?" "Istraživanje plemićeve prošlosti." "Misliš kako ćeš nešto otkriti?" Zakrabuljeni je čarobnjak slegnuo ramenima. "Možemo se samo nadati." Mahnuo je rukom i ona je nestala, a onda se naslonio kako bi razmislio. Krasus je žalio što je morao lagati suradnicima, iako samo zbog njihova dobra. Njihovo će petljanje u "smrtne" plano ve Smrtokrila rezultirati skretanjem pažnje crnog. To će Krasusu dati još vremena. Samo se pomolio kako nitko neće riskirati po put Drendena. Kirin Tor će trebati njihovu snagu nedirnutu ako se ostala kraljevstva okrenu protiv njih. Njegov vlastiti izlet do Malvgosa završio je s malo zadovoljstva. Malvgos je samo obećao kako će razmisliti o njegovom zahtjevu. Krasus je sumnjao kako je veliki zmaj vjerovao kako će sam moći srediti Smrtokrilo kad mu bude odgovaralo. Srebrno- plavi div nije shvaćao kako za ostale zmajeve više nije bilo vre mena. Ako sada ne uspiju zaustaviti Smrtokrilo, možda nikad ni neće. Što je Krasusu ostavilo jedan neželjeni izbor. "Moram to učiniti..." Morao je potražiti ostale velike, ostale Aspekte. Uvjeriti jednog od njih, i možda još uvijek uspije dobiti Malvgosovu pomoć. Ipak, Ona od Sna uvijek je bila najneuhvatljivija ... što je značilo kako je Krasusov najbolji izb or kontaktirati Gospodara Vremena - čije su sluge više no jednom odbile čarobnjakove zahtjeve. Ipak, što je drugo mogao učiniti osim opet pokušati? Krasus je ustao i požurio do klupe na kojoj su brojni predmeti njegovog zvanja stajali u epruvetama i bočicama. Pregledavao je red za redom bočica, oči su brzo prelazile preko kemikalija i magičnih predmeta na kojima bi mu kolege iz Kirin Tora uistinu zavidjele, a bili bi i više no znatiželjni kako je došao do brojnih stvari. Ako ikada shvate koliko se bavio um jetnošću ... Tamo! Mala bočica koja je sadržavala sasušeni cvijet natje rala ga je da se zaustavi. Ruža Eona. Mogla se pronaći nasamo jednom mjestu na svijetu. Krasus ju je osobno ubrao kako biju dao svojoj gospodarici, svojoj ljubavi. Krasus ju je spasio kad su orci uletjeli u gnijezdo i, na njegovu nevjericu, zarobili nju i ostale. Ruža Eona. Pet latica nevjerojatno različitih boja okruživale su zlatnu kuglu u središtu. Kad je Krasus podigao poklopac lagani miris koji ga je podsjetio na mladost došao je do njegovog nosa. Uz malo oklijevanja posegnuo je unutra, uhvatio sasušeni cvijet - i zadivio se kad se iznenada vratio svom legendarnom bli-stanju u trenutku kad su ga njegovi prsti dodirnuli. Vatrenocrvena. Smaragdnozelena. Snježnosrebrna. Morsko-plava. Ponoćnocma. Svaka je latica stvarala ljepotu o kojoj su umjetnici mogli samo sanjati. Niti jedna stvar nije mogla nadmašiti njegovu vječnu ljepotu, ni jedan cvijet nije mogao nadmašiti njegov čudesni miris. Krasus je na trenutak zadržao dah, a onda smrskao čudesni cvijet. Pustio je da mu komadići padnu u drugu ruku. Jeza se proši rila od njegovih dlanova prema prstima, ali zmajski ju je čarobnjak ignorirao. Podigavši ostatke visoko iznad glave, Čarobnjak je promrmljao riječi moći - a onda ostatke čuvenog cvijeta bacio na pod. Ali kad su smrskani komadići dodirnuli pod odjednom su se pretvorili u pijesak, pijesak koji se proširio prostorijom, prekrio cijelu prostoriju, uskovitlao po cijeloj prostoriji, prekrio sve, pojeo sve ... ... i Krasus se iznenada našao usred beskrajne, nemirne pustinje. Ipak, pustinju poput ove ni jedan smrtnik - pa čak ni sam Krasus, kad smo već kod toga - nije nikad vidio, jer ovdje su razasuti ležali, dokle god je pogled sezao, dijelovi zidina, napuknuti i uništeni kipovi, zar đalo oružje, i - čarobnjak je razjapio usta - čak i poluzatrpane kosti neke divovske zvijeri koja je, za života, bila veća čak i od zmajeva. Također je bilo i zgrada, i iako je čovjek isprva mogao pomisliti kako su one i ostaci pored njih dio jedne velike civilizacije, pažljiviji je pogled otkrio kako ni jedna zgrada nije u potpunosti odgovarala susjednoj. Visoki toranj koji su mogli izgraditi i ljudi Lordaerona nadnosio se nad zgradu s kupolom koja je sigurno potjecala od patuljaka. Malo dalje, hram s urušenim krovom, nagovještavao je izgubljeno kraljevstvo Aze-rotha. Bliže Krasusu nalazila se puno sumornija zgrada 53 | S
tranica
[email protected]
koja je pripadala nekom poglavici orka. Brod dovoljno velik za desetak ljudi stajao je na dini, krma je bila zatrpana pijeskom. Oklop iz vladavine prvog kralja Strom-gardea nalazio se na drugoj dini. Kip vilenjačkog svećenika kao da je izgovarao posljednju molitvu za brod i oklop. Zadivljujući, nevjerojatan prizor zbog kojeg je čak i Krasus izgubio dah. Istinu govoreći, prizori pred čarobnjakom ni su podsjećali na ništa drugo nego na nekakvu sablasnu kolekciju starina nekog divovskog božanstva ... činjenica ne toliko daleka od istine. Nijedan od ovih artefakata nije pripadao u ovo kraljevstvo; u stvari nijedna rasa, nijedna civilizacija, nikad nije stvorena ovdje. Sva čuda koja su se nalazila pred čarobnjakom pomno su sakupljana tijekom bezbrojnih stoljeća diljem svijeta. Krasus je jedva mogao povjerovati u ono Što je vidio jer je prizor nadilazio čak i njegovu maštu. Sakupiti takve starine, toliko njih, tako masivne, tako krhke, na ovom mjestu ... Ipak, unatoč svemu, unatoč spektaklu pred njegovim očima, nestrpljenje je počelo rasti dok je Krasus čekao. I čekao. I još čekao, s nikakvom naznakom kako je netko primijetio njegov do lazak. Njegovo str pljenje, koje je već bilo dovedeno do ruba događajima prošlih tjedana, napokon je popustilo. Pogledao je masivni kameni kip, dijelom čovjek, dijelom bik, čija je lijeva ruka bila ispružena naprijed kao da zahtijeva da novopridošlica ode, i viknuo: "Znam da si ovdje, Nozdormu! Znam! Želim razgovarati s tobom!" U trenutku kad je zmajski čarobnjak završio podigao se vjetar, bacio pijesak posvuda i zamaglio mu vid. Krasus je ostao stajati iako gaje napala prava pješčana oluja. Vjetar je zavijao oko njega, toliko glasno daje morao začepiti uši. Čini se kako je oluja bila odlučna da ga podigne s tla i odbaci nekamo daleko, ali čarobnjak se borio protiv nje koristeći i magiju i tjelesne atribute. Neće ga otjerati, ne bez prilike da govori! Naposljetku je čak i pješčana oluja shvatila kako se neće dati pokolebati. Odustala je od njega i usredotočila se na obližnju dinu. Podigao se oblak prašine i krenuo sve bliže i bliže nebu. Oblak je dobio oblik ... oblik zmaja. Velikog, ako ne i većeg od Malvgosa. Ovo pješčano stvorenje se pomaknulo i raširilo svoja smeđa krila. Pijesak je nastavljao popunjavati titanovo tielo, ali pijesak očito pomiješan sa zlatom, sve dok se pred Krasusom nije materijalizirao div koj i je blistao na svjetlosti pustinjskog sunca. Vjetar je prestao, ipak ni jedno zrnce pijeska ili zlata nije otpalo sa zmajskog diva. Krila su žestoko mahala, vrat se izdužio. Oči su se otvorile i otkrile blistave dragulje boje sunca. , "Korialstraszzzze..." praktički je pljunuo pješčani titan. "Uss -suđuješ ssse ometati moj odmor? Usssuđuješ ssse ometati moj miri" "Usuđujem se jer moram, o veličanstveni Gospodaru Vremena!" "Titule neće ublažiti moj bijesss ... najbolje ti je da odeš ..." Dragulji su jače zablistali. "... i to sssmjesssta!" "Ne! Sve dok ti ne ispričam o opasnosti za sve zmajeve! Za sva stvorenja!" Nozdormu je frknuo. Oblak pijeska prekrio je Krasusa, ali čarolije su spriječile njegov utjecaj. Čovjek nikad nije mogao reći kakva je sve magija mogla postojati u svakom zrnu pijeska Noz -dormuova doma. Jedno zrno moglo je biti dovoljno da se povijest zmaja po imenu Korialstrasz nikad nije ni dogodila. Krasus je mogao jednostavno prestati postojati, ne bi ga se sjećala čak ni njegova voljena gospodarica. "Zmajeve, kažeš! Što to tebe briga? Ovdje vidim sssamo jednog zmaja, a to sssigurno nije sssmrtni čarobnjak Krasssusss - ne više! Odlazi! Vraćam ssse sssvojoj kolekciji! Već sssi mi oduzeo previše mog dragocjenog vremena!" Jedno krilo zaštitnički je pokrilo kip čovjeka-bika. "Toliko toga za sssakupiti, toliko toga za popisssati ..." Krasus se iznenada razbjesnio što ovaj, jedan od najvećih od pet Aspekata, onaj kroz kojega je teklo samo Vrijeme, ovaj zmaj nimalo ne mari što se događa u sadašnjosti ili budućnosti. Divu je bila bitna samo njegova dragocjena zbirk a svjetske prošlosti. Slao je svoje sluge, svoje ljude, da sakupljaju sve što su mogli pronaći - sve kako bi se njihov gospodar mogao okružiti stvarima koje su nekoć bile i zanemariti ono što jest i što bi moglo biti. Sve samo kako bi on, na svoj način, mogao zanemariti izumiranje njihove vrste, poput Malvgosa. "Nozdormu!" viknuo je opet tražeći pažnju blistavog pješčanog zmaja. "Smrtokrilo je živ!" Na njegovu stravu Nozdormu je ove stravične vijesti primio bez velike promjene. Zlatni i smeđi titan opet j e frknuo i poslao drugi oblak na malog čovjeka. "Daa ... i što sss tim?" Zapanjeni Krasus uspio je izlanuti: "Ti - znaš?" "Pitanje koje nije vrijedno odgovora. A sssada, ako me više nemaš čime sssmetati, vrijeme je da odeš." Zmaj je podigao glavu, oči su mu blistale. . "Čekaj!" Čarobnjak je zaboravio na bilo kakav oblik dostojan stva i mahnuo je rukama. Na njegovo olakšanje Nozdormu je zastao i poništio čaroliju koju je namjeravao upotrijebiti kako bi se riješio ove dosadne napasti. "Ako znaš da je crni živ, znaš što namjerava! Kako to možeš ignorirati?" "Zato što će, kao i sssve ossstale ssstvari, čak i Sssmrtokrilo ne -ssstati u vremenu ... čak će i on naposssljetku biti dio moje zbirke ..." "Ali ako se pridružiš -" "Imao sssi riječ." Blistavi pješčani zm aj poletio je više, pustinja je poletjela prema njemu dodajući njegovom obliku i veličini. Poneseni snažnim vjetrom neki manji predmeti Nozdormuove zbirke poletjeli su s pijeskom i postali, na trenutak, dio zmaja. "A sssada me ossstavi na miru ..." Vjetar se sada podigao oko Krasusa - i samo Krasusa. Koliko god pokušavao, zmajski se čarobnjak ovoga puta nije mogao oduprijeti. Zateturao je unatrag, neprestano odgurivan žestokim vjetrovima. 54 | S
tranica
[email protected]
"Došao sam ovamo zbog svih nas!" uspio je viknuti Krasus. "Nisssi mi trebao prekinuti odmor. Nisssi uopće trebao doći. ..." Blistavi dragulji su sijevnuli. "U ssstvari, to bi bilo najbolje od sssvega ..." Stup pijeska izbio je iz tla i omotao bespomoćnog čarobnjaka. Krasus nije mogao vidjeti ništa drugo. Postalo je naporno, teško disati. Pokušao je baciti čaroliju kako bi se spasio, ali protiv moći jednog od Aspekata, protiv Gospodara Vremena, čak su i njegove velike moći bile ništavne. Krasus je ostao bez zraka i predao se. Počeo je gubiti svijest, pao je prema naprijed - i zapanjeno gledao kako latice Ruže Eona padaju na kameni pod njegovog utočišta bez ikakvog učinka. Čarolija je trebala uspjeti. Trebao je biti prebačen u kraljevstvo Nozdormua, Gospodara Stoljeća. Kao stoje Malvgos utjelov-ljavao samu magiju tako je i Nozdormu također predstavljao vrijeme i bezvremenost. Jedan od najmoćnijih pet Aspekata, bio bi moćan saveznik, osobito ako se Malvgos odluči povući u svoje ludilo. Bez Nozdormua Krasusove nade u uspjeh brzo su iščeznule. Čarobnjak je kleknuo, podigao latice i ponovio čaroliju. Krasus je za svoj trud nagrađen samo stravičnom glavoboljom. Ipak, kako je to moguće? Sve je učinio kako treba! Čarolija je trebala funkcionirati - osim ako Nozdormu nekako nije saznao za ča-robnjakov plan i bacio čaroliju koja je Krasusu zabranila ulaz u pješčano kraljevstvo. Opsovao je. Bez mogućnosti da posjeti Nozdormua nije imao šanse, koliko god daje u početku bila mala, uvjeriti moćnog zma ja da mu se pridruži. To je ostavilo samo Nju od Sna ... najneuhva-tljiviju od Aspekata, i jedinu s kojom nikad, tijekom svog dugog života, nije razgovarao. Krasus nije čak ni znao kako ju kontaktirati, jer se često govorilo kako Ysera nije u potpunosti živjela u stvarnom svijetu - za nju su snovi bili stvarnost. Snovi su bili stvarnost? Očajnički plan ukazao se čarobnjaku, plan koji bi, da mu gaje predložio neki od njegovih kolega, natjerao Krasusa da odbaci svoj lik i grohotom se nasmije. Uistinu smiješno! Uistinu beznadno! Ali, kao i s Nozdormuom, koji mu je izbor preostao? Krasus se ok renuo prema svojoj zbirci napitaka, artefakata i prašaka i potražio crnu bočicu. Brzo ju je pronašao, iako ju nije dirnuo duže od stoljeća. Kad ju je posljednji put koristio - bilo je to kako bi ubio ono što se navodno nije moglo ubiti. Ipak, sada je želio upotrijebiti samo njezine najopakije osobine, i nadati se kako nije krivo procijenio. Tri kapi na strijeli ubile su Mantu, Diva Iz Dubina. Tri su kapi ubile stvorenje deset puta veće i snažnije od zmaja. Poput Smrtokrila, većina je i Mantu smatrala nezaustavljivim. Krasus je sada namjeravao sam uzeti malo istog otrova. "U najdublji san, u najdublje snove ..." promrmljao je sam sebi dok je uzimao bočicu. "Sigurno je tamo, gdje mora biti." S druge je police uzeo šalicu i malu čuturicu s čistom vodom. Odmjerivši jedan gutljaj u šalici, zmajski je čarobnjak otvorio bočicu. S velikim je oprezom približio bočicu šalici. Tri su kapi ubile, u sekundi, Mantu. Koliko kapi kako bi Kra-susu pomogle u najopasnijem putovanju? San i smrt ... bili su toliko bliski po prirodi, više no što je većina mislila. Tamo će sigurno pronaći Yseru. Najmanja kap koju je mogao odmjeriti bešumno je pala u vodu. Krasus je začepio bočicu, a onda podigao šalicu. "Klupa", promrmljao je. "Najbolje je upotrijebiti klupu." Jedna se smjesta stvorila iza njega, klupa s debelim jastucima na kojoj bi i kralj Lordaerona dobro spavao. Krasus je također namjeravao dobro spavati na njoj ... možda vječno. Sjeo je na nju, a onda podigao šalicu do usana. Ipak, prije no što je uspio p opiti možda svoje posljednje piće u životu, zmaj u ljudskom obliku održao je posljednju zdravicu. "Za tebe, moja Alexstrasza, uvijek za tebe." *** "Netko je bio ovdje, u redu", promrmljala je Vereesa gledajući tlo. "Jedan od njih bio je čovjek ... za drugog nisam sigurna." "Molim te, reci mi kako znaš razliku?" pitao je Falstad i zaški-ljio. Nije mogao razlikovati jedan otisak stopala od drugog. U stvari, nije mogao vidjeti čak ni polovicu onoga što je vilenjakmja vidjela. "Pogledaj ovo. Ovaj otisak čizme." Pokazala je zakrivljeni otisak u prašini. "Ovo su ljudske čizme, tijesne i neudobne." "Vjerovat ću ti na riječ. A druge - koje ne možeš identificirati?" Šumarica se uspravila. "Pa, očito je kako nema nikakvih tragova zmaja, ali ovdje su tragovi koji ne odgovaraju ničemu što znam." Znala je kako, opet, Falstad ne može vidjeti ono stoje njezinom oštrom vidu izgledalo kao nešto nepoznato. Ipak, patuljak je dao sve od sebe i pogledao je čudne tragove na tlu. "Misliš na ovo, moja vilenjačka damo?" Činilo se kako su tragovi klizili prema mjestu gdje je čovjek - sigurno Rhonin - stajao. Ipak, to nisu bili otisci stopala, čak ni šapa. Njezinim je očima to izgledalo kao da je netko dolebdio i dovukao nešto za sobom. "Ovo nas ne dovodi ništa bliže od prvog mjesta na koje nas je ova mala zelena zvijer dovela!" Falstad je zgrabio Krvila za vrat. Goblinove obje ruke bile su vezane na leđima, oko pojasa je imao konop koji je bio vezan oko grifonovog vrata. Unatoč tome ni Vereesa ni divlji patuljak nisu vjerovali kako njihov nevoljki su putnik ne bi na neki način mogao pobjeći. Falstad je pomno pazio na Krvila. "I? Što sad? Postaje mi jasno kako nas vodiš u krug! Su mnjam da si vidio čarobnjaka!" "Jesam, jesam, da, jesam!" Kryll se nacerio, navjerojatnije u nadi kako će očarati svoje uzn ike, ali golinov zubati osmijeh slabo je djelovao na one koji nisu pripadali njegovoj rasi. "Opisao sam ga, zar ne? Znate da sam ga vidio, zar ne?" 55 | S
tranica
[email protected]
Vereesa je primijetila kako grifon njuška nešto skriveno u grmlju. Izvadila je mač, gurnula ga u grm i izvu kla nešto. Na vrhu njezina mača visjela je mala prazna mješina za vino. Vilenjakinja ju je približila nosu. Božanski miris ušao joj je u nosnice. Vilenjakinja je na kratko zatvorila oči. Falstad je pogrešno protumačio njezino zatvaranje očiju. "Toliko je loše? Sigurno se radi o patuljačkom pivu!" "Naprotiv, nisam naišla na ovako savršen miris čak ni na goz bama mog gospodara u QuePThalasu! Koje god se vino nalazilo u ovoj mješini, bilo je neopisivo bolje čak i od njegovog najboljeg." "Što mom zbunjenom umu znači -?" Vereesa je odmahnula glavom i ispustila mješinu. "Ne znam, ali nikako si ne mogu pomoći i ne misliti kako to znači daje Rho-nin bio ovdje, iako samo na kratko." Njezin ju je suputnik skeptično pogledao. "Moja vilenjačka damo, je li moguće kako samo želiš da to bude istina?" "Možeš li mi onda reći tko je mogao biti ovdje, i piti vino dostojno kralja?" "Aha, crni, nakon što je posisao srž iz kostiju tvog ča robnjaka!" Zadrhtala je od njegovih riječi, ali i dalje je nastavila čvrsto vjerovati. "Ne. Ako gaje Smrtokrilo donio ovako daleko imao je drugi razlog, a ne obrok!" "Pretpostavljam kako je to moguće." Falstad je, još uvijek držeći goblina, pogledao nebo koje se počelo mračiti. "Ako prije noći želimo dalje najbolje bi bilo da smjesta krenemo." Vereesa je stavila vrh mača na Krvllovo grlo. "Najprije se moramo pobrinuti za ovoga." "Zašto se trebamo brinuti? Ili ga vodimo s nama, ili ćemo svijetu učiniti uslugu i smanjiti bro j goblina zbog kojih treba brinuti!" "Ne. Obećala sam mu kako ću ga pustiti." Patuljak se namrštio. "Mislim kako to nije mudro." "Nema veze, obećala sam mu." Mrko gaje pogledala, znajući da ako je poznavao vilenjake onoliko koliko je trebao, Falstad uvidjeti kako ne treba ustrajati u svom stajalištu. Naravno, jahač grifona je kimnuo - iako s dosta oklijevanja. "Aha, bit će kako kažeš. Dala si mu obećanje i ja ne želim biti taj koji će te odgovoriti od njega." Ne baš tiho, dodao je. "Pogotovo zato što imam samo jedan život..." Vereesa je, zadovoljna, presjekla konopce na Krvllovim rukama i onda mu skinula omču sa struka. Goblin je veselo skakutao uokolo, toliko je bio sretan svojom novostečenom slobodom. "Hvala vam, moja plemenita gospodarice, hvala vam!" Šumarka je vratila vrh mača na grlo stvorenja. "Ipak, prije no što odeš, neko liko pitanja. Znaš li put do Grim Batola?" Falstad nije dobro primio ovo pitanje. Podigao je obrvu i pitao: "O čemu razmišljaš?" Pravila se da ga nije čula. "I?" Kryll je razrogačio oči čim je postavila pitanje. Goblin je dobio boju pepela - ili barem svjetliji ton zelene. "Nitko ne ide u Grim Batol, plemenita gospodarice! Orci su tamo, zmajevi također! Zmajevi jedu gobline!" "Odgovori mi na pitanje." Progutao je knedlu, a onda kimnuo svojom velikom glavom. "Da, gospodarice, znam put - mislite kako je čaro bnjak tamo?" "Ne možeš biti ozbiljna, Vereesa", zagrmio je Falstad, toliko uznemiren da ju je nazvao imenom. "Ako je tvoj Rhonin u Grim Batolu, onda je izgubljen za nas!" "Možda ... možda nije. Falstade, mislim kako je on želio doći na to mjesto, i to ne samo kako bi promatrao orke. Mislim kako ima neki drugi razlog... iako ne znam kakve to veze ima sa Smrto-krilom." "Možda sam namjerava osloboditi Zmajsku Kraljicu!" odgovorio je jahač grifona uz prezirni frktaj. "Nakon svega, on je čarobnjak i svi znaju da su oni ludiV Apsolutno luda ideja - ali Vereesa se na trenutak zamislila. "Ne ... to ne može biti." Kryll je u međuvremenu izgledao duboko zamišljen o nečemu, o nečemu što ga nije nimalo veselilo. Naposljetku je, s licem zgrčenim od gađenja, promrmljao: "Gospodarica želi u Grim Batol?" Šumarica je razmislila. To je bilo više no stoje njezina prisega zahtijevala, ali morala je nastaviti. "Da. Da, želim." "Čekaj malo, moja -" "Ne moraš ići sa mnom ako ne želiš, Falstade. Zahvaljujem ti na dosadašnjoj pomoći, ali mogu nastaviti i sama." Patuljak je odrještio odmahnuo glavom. "I da te ostavim samu na teritoriju orka s ovim lažljivim malim stvorenjem? Ne, moja vilenjačka damo! Falstad neće ostaviti lijepu djevu, koliko god ona sposobna ratnica bila, samu! Idemo zajedno!" Istinu govoreći, cijenila je njegovo društvo. "Ipak, možeš se u bilo kojem trenutku vratiti; ne zaboravi to." "Samo ako si ti sa mnom." Opet je pogledala Krvila. "I, možeš li mi pokazati put?" "Ne mogu vam pokazati, gospodarice." Lice krakatog stvorenja postajalo je sve kiselije i kiselije. "Najbolje bi bilo ... najbolje bi bilo kad bih vas odveo." To ju je iznenadilo. "Oslobodila sam te, Krvile -" "Zbog čega će ovo jadno stvorenje vječno biti zahvalno, gospodarice ... ali samo jedan put u Grim Batol nudi sigurnost, i bez mene", usudio se izgledati pomalo egoistično, "niti vilenjakinja niti patuljak neće ga pronaći." "Imamo mog grifona, ti mali glodavče! Jednostavno ćemo preletjeti -" "U zemlji zmajeva?" Goblin se nacerio, u smijehu je bio prisutan tračak ludila. "Onda je najbolje odletjeti do njihovih 56 | S
tranica
[email protected]
ralja i završiti s time ... Ne, kako bi ušli u Grim Batol - ako gospodarica to zaista želi - morat ćete pratiti mene." Falstad nije želio ni čuti za to i smještaje počeo protestirati, ali Vereesa nije vidjela drugi izbor nego učiniti kako je goblin želio. Kryll se do sada pokazao iskrenim i, iako mu, naravno, nije u potpunosti vjerovala, bila je sigurna kako će shvatiti ako ih pokuša odvesti u krivom pravcu. Pored toga, goblin očito nije želi o imati ništa s Grim Batolom, jer zbog čega bi inače bio tamo gdje su ga našli? Svi njegove vrste koji su služili orcima bili bi u pla ninskoj tvrđavi, ne bi lutali opasnim divljinama Khaz Modana. A ako ju je mogao dovesti do Rhonina ... Uvjerivši se kako je pravilno izabrala, Vereesa se okrenula prema patuljku. "Idem s njime, Falstade. To je najbolji jedini izbor - koji imam." Falstad je slegnuo svojim širokim ramenima i uzdahnuo. "Iako smatram kako je to ludilo, ali da, ići ću s tobom - ako ništa drugo kako bih pazio na ovoga i skratio ga za izdajničku glavu ako se pokaže da sam u pravu!" "Krvile, moramo li cijelim putom pješački?" Kržljavo je stvorenje na trenutak razmislilo, a onda odgovorilo: "Ne. Neko vrijeme možemo putovati na grifonu." Veselo joj se nacerio. "Znam pravo mjesto gdje se zvijer može spustiti!" Unatoč očitom protivljenju, Falstad je krenuo prema grifonu. "Samo nam reci kamo da idemo, ti mali gloda vče. Što prije stignemo, prije ćemo te se riješiti. ..." Goblinova težina nije puno smetala moćnoj životinji, i grifon je uskoro poletio. Falstad je, naravno, sjedio naprijed kako bi bolje kontrolirao životinju. Kryll je sjedio iza njega, Vereesa na začelju. Vilenjakinja je spremila mač i sada je bodež držala spremnim za slučak ako njihov neže ljeni suputnik nešto pokuša. Ipak, iako goblinove upute nisu uvijek bile najjasnije, Vereesa nije primijetila ništa što bi sugeriralo izdaju. Vodio ih je blizu tla i uvijek ih vodio putovima kojima su izbjegavali otvoreni prostor. Planine Grim Batola počele su se približavati. Šumaricu je zahvatila nevoza kad je shvatila kako se približava svom cilju, ali taje nervoza bila pojačana činjenicom kako, čak ni sada, nije naišla na nikakav trag Rhonina ili crnog zmaja. Ovako blizu planinskih tvrđava orci bi sigurno uspjeli primijetiti takvog diva. I kao daje razmišljanje o zmajevima prizvalo jednog Falstad je iznenada pokazao na istok gdje se masivna sjena uzdigla na nebo. "Veliki!" viknuo je. "Velik i crven poput svježe krvi! Izvidnica s Grim Batola!" Kryll je smjesta reagirao. "Tamo dolje!" goblin je pokazao dolinu. "Puno mjesta za skrivanje - čak i za grifona!" S malo drugih izbora, patuljak je poslušao i usmjerio životinju prema tlu. Zmaj je postajao sve veći i veći, ali Vereesa je primijetila kako je grimizna zvijer letjela prema sjeveru, najvjerojatnije do sjevernih granica Khaz Modana gdje su posljednji očajni ostaci Horde pokušavali zadržati Savez. Zapitala se o ta mošnjoj situaciji. Jesu li ljudi napokon napali? Je li Savez u ovom trenutku na pola puta do Grim Batola? Ako je tako, još će uvijek biti prekasno za ono što je namjeravala. Ipak, blizina Saveza mogla bi joj pomoći na jedan način, ako to natjera ovdašnje orke da se koncentriraju na druge stvari osim obrane planinskih tvrđava. Grifon se spustio u dolinu i instinktivno jurnuo prema sjenama. Grifon nije bio kukavica, ali znao je kad treba izbjeći bitku. Vereesa i ostali skočili su s njega i pronašli skrovišta. Kryll se priljubio uz jedan kameni zid, lice mu je bilo izobličeno od strave. Sumarica je uistinu osjetila žaljenje za stvorenje. Čekali su nekoliko minuta, ali zmaj nije doletio. Nakon, činilo joj se, dugo vremena, nestrpljiva sumarica je odlučila provjeriti je li zvijer promijenila smjer. Uhvatila se za kamen i popela na njega. Vilenjakinja nije vidjela ništa osim tamnog neba, čak ni mr lju. Vereesa je u stvari mislila kako su odavno mogli napustiti ovu dolinu da se netko od njih usudio pogledati. "Ni traga?" prošaptao je Falstad i popeo se pored nje. Za patuljka je bio prilično spretan u penjanju. "Mirni smo. Poprilično." "Odlično! Za razliku od mojih brdskih rođaka, ja ne volim rupe u zemlji!" Krenuo je dolje. "U redu, Krvile! Opasnost je prošla! Možeš se odlijepiti -" U trenutku kad je zašutio Vereesa se naglo okrenula. "Što je?" "Vražji žablji ispljuvak je nestao!" Spustio se do kraja. "Nestao je u vidu magle!" Sumarica je skočila dolje i pridružila se Falstadu u potrazi. Naravno, iako bi mogli vidjeti goblina koji se udaljavao, Kryllu nije bilo ni traga. Čak je i grifon bio zbunje n, kao da ni on nije ni primijetio kad je krakato stvorenje pobjeglo. "Kako je samo mogao nestati?" "To bih i ja želio znati, draga moja vilenjačka damo! Zgodan trik!" "Može li ga tvoj grifon pronaći?" "Zašto ga jednostavno ne pustimo? Bolje nam je bez njega!" "Zato što ja -" Tlo pod njezinim nogama iznenada je omekšalo, rastvorilo se. Vilenjakinjine su čizme potonule za nekoliko sekundi. Pomislivši kako je upala u blato pokušala se osloboditi. Umjesto toga Vereesa je samo dublje potonula, i to uznemirujućom brzinom. Imala je osjećaj kako ju povlače dolje. "Što za ime Aeriea ?" Falstad je također potonuo, ali u pa -tuljkovom je slučaju to značilo do koljena. Poput šumarice, pokušao se izvući, ali bezuspješno. Vereesa je zamahnula prema najbližem kamenu i pokušala se uhvatiti za njega. Uspjela je, na trenutak, zaustaviti daljnje propadanje. Onda ju je nešto moćno uhvatilo za noge i povuklo toliko snažno da se sumarica više nije mogla držati. 57 | S
tranica
[email protected]
Iznad sebe je čula panični kliktaj. Za razliku od Vereese i patuljka, grifon se uspio izvući na vrijeme. Životinja je letjela iznad Falstadove glave pokušavajući, čini se, uhvatiti svog gospo dara. Ipak, kad se životinja spustila niže stupovi blata skočili su i pokušali, prestravljeno je shvatila Vereesa, zgrabiti grifona . Grifon je za dlaku utekao, ali je sada bio prisiljen letjeti toliko visoko da životinja nije mogla nikome pomoći. Zbog čega Vereesa nije imala pojma kako će se spasiti. Zemlja joj se već popela do struka. Pomisao kako će biti živa zakopana uspaničio je čak i vilenjakinju, ipak, u usporedbi s Falstadom njezin je kraj izgledao malo dalji. Patuljkov niži rast značio je kako je već imao problema održavati glavu iznad površine. Koliko god pokušavao, čak ni moćni jahač grifona nije se uspijevao izvući. Mahn ito je grabio meku zemlju i otkidao ogromne komade koji mu nisu nimalo koristili. Sumarica je iz očaja pružila ruku. "Falstade! Moja ruka! Uhva ti ju!" Pokušao je. Oboje su pokušali. Razmak između njih ipak je postao prevelik. Vereesa je s rastućom stravo m promatrala kako njezin suputnik nezaustavljivo tone. "Moj — " bilo je sve što je uspio reći prije no što je nestao. Sada potonula do prsa na trenutak se skamenila i zagledala u malu gomilu zemlje koja je bila sve što je označavalo njegov nestanak. Zemlja se na tom mjestu nije čak ni pokrenula. Nije bilo posljednjeg zamaha rukom, nikakvih mahnitih pokreta ispod površine. "Falstade ..." promrmljala je. Sila koja ju je držala za noge snažnije je povukla. Kao stoje i patuljak činio, i Vereesa je zgrabila tlo oko sebe i rukama iskopala duboke rupe, ali nije si nimalo pomogla. Ramena su joj potonula. Pogledala je prema nebu. Grifonu nije bilo ni traga, ali drugo stvorenje, toliko poznato sada je izvirivalo iz male pukotine koju vilenjakinja prije nije vidjela. Čak je i na slaboj svjetlosti mogla vidjeti Krvllov zubati osmijeh. "Ispričavam se, moja gospodarice, ali crni je inzistirao da se nitko ne miješa, pa je meni prepustio zadatak da se pobrinem za vašu smrt! Skroman posao i nedostojan za nekoga britkog uma poput mog, ali moj gospodar, nakon svega, ima vrlo velike zube i jako oštre pandže! Nisam ga mogao odbiti, zar ne?" Još se više nacerio. "Nadam se kako shvaćate. ..." "Proklet bio -" Tlo ju je progutalo. Zemlja je ispunila vilenjakinjina usta, a onda, učinilo joj se, i njezina gladna pluća. Onesvijestila se.
Trinaest Z račni brod goblina letio je kroz oblake, sada iznenađujuće tih kad se približio svom odredištu.
Na pramcu letjelice Rhonin je pažljivo promatrao dva stvorenja koja su ga vodila prema njegovoj sudbini. Goblini su jurcali tamo-amo, podešavali ventile i međusobno mrmljali. Nije mu bilo jasno kako je toliko luda rasa mogla stvoriti ovakvo čudo. Činilo se kako će zračni brod svakog trenutka biti uništen, ali goblini su uvijek uspijevali sre diti stvari. Smrtokrilo nije kontaktirao Rhonina otkad mu je rekao da se ukrca. Znajući kako bi ga zmaj prisilio na to, želio on ili ne, čarobnjak je nevoljko poslušao, popeo se u zračni brod i pokušao ne razmišljati što će se dogoditi ako se sruši. Goblini su bili Voyd i Nullvn, i oni su sami izgradili ovu letjelicu. Bili su veliki izumitelji, tako su oni tvrdili, i ponudili su svoje usluge čudesnom Smrtokrilu. Naravno, ovo posljednje su rekli s malo sarkazma u glasu. Sarkazma i straha. "Kamo me vodite?" pitao je. Ovo je pitanje natjeralo pilote da ga pogledaju kao daje poludio. "U Grim Batol, naravno!" pljunuo je jedan koji je imao dvaput više zuba od bilo kojeg goblina kojeg je Rhonin imao nesreću sresti. "U Grim Batol!" Čarobnjak je to znao, naravno, ali želio je saznati točnu lokaciju mjesta na kojem su ga namjeravali ostaviti. Rhonin nije uo pće vjerovao paru, mislio je kako će ga ostaviti usred tabora orka. Na nesreću, prije no što j e Rhonin mogao pitati, Voyd i njegov partner morali su se pobrinuti za problem, u ovom slučaju mlaz pare koji je izbijao iz glavnog rezervoara. Zračni brod goblina za letenje je koristio i ulje i vodu, i ako se neki dio jednog nije pokvario u kritičnom trenutku, onda se pokvarilo nešto stoje uključi valo drugi. Bila je to prilično besana noć, čak i za nekoga poput Rhoni -na. Oblaci kroz koje su letjeli postali su toliko gusti da je čarobnjak imao osjećaj kako putuje kroz gustu maglu. Da nije znao na kojoj su visini letjeli Rhonin bi možda mogao zamisliti kako ova letjelica ne leti nebom, nego plovi otvorenim morem. Istinu govoreći, oba su načina putovanja bila slična, uključujući opa snost sudara sa stijenama. Rhonin je više no jednom vidio kako su se litice iznenada materijalizirale pored malog broda, nekoliko ih je došlo i opasno blizu. Ipak, dok se pripremao za najgore, goblini su nastavili sa svojim petljanjem - i povremenim drijemanjem -bez ijednog pogleda na skoru katastrofu pored njih. Dan je odavno došao, ali tmurni oblaci učinili su dan tamnim poput sumraka. Voyd je koristio neku vrstu magnetnog kompasa za upravljanje, ali kad gaje Rhonin jednom pogledao primijetio je kako ima sklonost pomicaja bez upozorenja. 58 | S
tranica
[email protected]
Čarobnjak je na kraju zaključio kako se goblini orijentiraju na sreću, a ne nekim sredstvom navigacije. Na početku putovanja proračunao je duljinu putovanja, ali iz nekog razloga, iako je Rhonin smatrao kako su već trebali stići do tvrđave, njegova dva suputnika uvjeravala su ga kako do kraja putovanja ima još dosta vremena. Postupno je počeo sumnjati kako zračni brod leti u krug, ili zbog neispravnog kompasa ili neke namjere goblina. Iako se trudio ostati usredotočen na svoju misiju, Vereesa se sve češće i češće počela uvlačiti u Rhoninove misli. Ako je živa, pratila gaje. Dovoljno ju je dobro poznavao. To gaje saznanje u jednakoj mjeri i sablaznilo i veselilo. Kako je vilenjakinja mogla saznati za zračni brod? Možda završi lutajući Khaz Modanom ili, još gore, pretpostavi točno i krene prema Grim Batolu. Stisnuo je ogradu. "Ne ..." promrmljao je samome sebi. " Ne ... ne bi to učinila ... ne može ..." Duncanov gaje duh već opsjedao, kao i duhovi ljudi iz njegove prijašnje misije. Čak je i Molok stajao s mrtvima, divlji gaje patuljak promatrao optužujućim pogledom. Rhonin je već mogao zamisliti Vereesu, pa čak i Falstada kako im se pridružuju, prazne očne duplje zahtijevaju odgovor na pitanje zašto je čarobnjak preživio nakon njihovih žrtava. Bilo je to pitanje koje je Rhonin često postavljao samome sebi. "Čovječe?" Podigao je pogled i ugledao Nullvna, nižeg goblina, kako stoji ispred njega. "Što?" "Vrijeme je da se pripremiš za iskrcavanje." Goblin mu se veselo nacerio. "Stigli smo?" Rhonin se oslobodio mračnih misli i pogledao u maglu. Nije vidio ništa osim još magle, čak i dolj e. "Ništa ne vidim." Iza Nullvna, Voyd je, koji se također veselo cerio, uzeo ljestve od konopa i prebacio ih preko ograde. Udaranje konopa po trupu bio je jedini zvuk koji je Čarobnjak čuo. Ljestve očito nisu stigle do nekakvog dna. "To je to. Ovo je mjesto, istina, istina, gospodaru čarobnjače!" Voyd je pokazao prema ogradi. "Čuvajte se!" Rhonin se čuvao ... jako dobro. Ne bi ga iznenadilo da ga goblini udruženim snagama ne pokušaju baciti preko ograde una-loč željama Smrtokrila. "Ništa ne vidim." Nullvn je izgledao pokunjeno. "Oblaci, gos podaru čarobnjače! Oni zaklanjaju stvari pred vašim ljudskim očima! Mi goblini imamo oštriji vid. Ispod nasje vrlo mekano, vrlo sigurno tlo! Siđite se ljestvama i mi ćemo vas nježno spustiti, vidjet ćete!" Čarobnjak je oklijevao. Želio se više od svega ri ješiti cepeli-na i njegove posade, ali samo povjerovati riječi goblina kako se zemlja nalazi pod njima Bez upozorenja Rhoninova je lijeva ruka iznenada sunula i zgrabila Nullvna. Čarobnjakovi su se prsti zatvorili oko goblino-va grla i čvrsto stegnuli unatoč Rhoninovom pokušaju da se udalji. Glas, ne njegov, ali pretjerano sličan ljudskom, zasiktao je: "Zapovjedio sam da ne bude trikova, niti izdaje, crve. " "M-milost, veliki i veličanstveni gospodaru!" procijedio je Nullvn. "Samo igra! Samo i -" Više nije uspio ništa reći jer se Rho-ninov stisak pojačao. Bespomoćni je čarobnjak pogledao dolje i vidio kako crni kamen u medaljonu lagano blista. Smrtokrilo ga je još jednom upotrijebio kako bi preuzeo kontrolu nad svojim ljudskim "saveznikom". "Igra!" promrmljale su Rhoninove usne. "Voliš igre? Imam igru za tebe, crve. ..." Uz mali napor čovjekova se ruka pomaknula i dovukla mahnitog Nullvna do ograde. Voyd je vrisnuo i jurnuo natrag do stroja. Rhonin se borio protiv kontrole Smrtokrila, siguran kako je crni titan namjeravao Nullvna baciti preko ograde. Iako čarobnjak nije volio gobline, nije ni želio krv stvorenja na svojim rukama - čak i ako ih je u ovom trenutku koristio zmaj. "Smrtkrilo!" prasnuo je, iznenađen što su mu usne na trenu tak bile njegove. "Smrtokrilo! Nemoj to činiti!" Više bi ti se sviđalo da su se poigrali s tobom, čovječe? začuo se glas u njegovoj glavi. Pad uopće ne bi bio ugodan za nekoga tko ne zna letjeti... "Nisam tolika budala! Nisam imao namjeru prijeći preko ograde, ne na riječ gob lina! Ne bi me spasio da si me smatrao tolikim glupanom!" Istina ... "A i ja imam moći." Rhonin je podigao drugu ruku, koju Smrtokrilo nije koristio. Čarobnjak je promrmljao nekoliko riječi i stvorio plamen iznad kažiprsta, plamen koji je onda usmjerio prema već uspaničenom Nullvnovom licu. "Postoje drugi načini da se goblin nauči pameti." Nullvn je jedva disao, nije mogao pobjeći, razrogačio je oči i počeo mahnito kimati glavom. "B - bit ću dobar! Samo sam se želio n-našaliti! Nisam želio učiniti ništa 1 -loše!" "Ali ostavit ćeš me na dobrom mjestu, točno? Mjestu koje ćemo i Smrtokrilo i j a odobriti?" Nullvn je uspio samo zacviliti. "Ovaj plamen može biti veći." Magična je vatra postala dvostruko veća. "Dovoljno velik da probuši rupu na trupu, čak i odozdola, možda i zapali ulje ..." "B-bez trikova! B- bez trikova! Obećavam!" "Vidiš?" pitao je crvenokosi čarobnjak svog nevidljivog sa veznika. "Nema potreba da ga baciš preko ograde. Uostalom, možda ćeš ga opet zatrebati." U odgovor, Rhoninova obuzeta ruka iznenada je ispustila Nullvna koji je pao na palubu. Goblin je ležao nekoliko sekundi i očajnički pokušavao doći do daha. Tvoj izbor ... Čarobnjače. Čovjek je uzdahnuo, a onda pogledao Voyda - koji se još uvijek skrivao kod stroja - i viknuo: "I? Vodi nas prema 59 | S
tranica
[email protected]
planini!" Voyd je smjesta poslušao, mahnito je pokretao poluge i provjeravao brojčanike. Nullvn se napokon dovoljno oporavio kako bi se pridružio svom partneru, i ni jednom se nije osvrnuo. Rhonin je ugasio magični plamen i opet bacio pogled preko ograde. Sada je barem mogao nešto vidjeti, nadao se, litice Grim Batola. Iz ranijih riječi i slika Smrtokrila pretpostavio je kako ga zmaj i dalje želi ostaviti na vrhu, najvjerojatnije u blizini otvora koji je vodio unutra. Goblini su to sigurno znali. Bilo koja druga stvar koju će učiniti samo bi značila kako još uvijek nisu shvatili glupost pokušaja prevare svog udajenog gospodara ili čarobnjaka. Rhonin se molio da ne bude tako. Sumnjao je kako će Smrtokrilo goblinima dva puta dopustiti izbjegavanje kazne. Počeli su se približavati jednom vrhu, vrhu kojeg se Rhonin sjećao u magli, iako nikad prije nije bio na Grim Batolu. Nestrpljivo se nagnuo van kako bi bolje vidio. Ovo je sigurno planina iz vizije koju mu je Smrtokrilo prikazao. Tražio je znakove prepoznavanja - poznatu izbočinu ili klanac. Tamo! Isti uski otvor pećine iz njegovog vrtoglavog putovanja u mislima. Jedva dovoljno visok da čovjek stane u njega, uz uvjet da mu uspije uspon od nekoliko stotina metara golog kamena. Ipak, poslužit će. Rhonin nije mogao dočekati, bio je više no sretan što će se riješiti vragolastih goblina i njihovog nevjerojatnog letećeg stroja. Ljetve od konopa još su visjele preko ograde, spremne za njegov silazak. Oprezni čarobnjak čekao je dok su Voyd i njegov partner dovodili brod sve bliže i bliže litici. Što god prije mislio o cepelinu, Rhonin je morao priznati kako su goblini sada njime upravljali vještinom koja je izazivala divljenje. Ljestve su dodirnule zid s lijeve strane pećine. "Možeš li ga zadržati ovdje?" viknuo je Nullvnu. Prestravljeni je pilot samo kimnuo, ali Rhoninu je i to bilo dovoljno. Nema više trikova. Čak i da ga se nisu bojali, definitivno su se bojali duge ruke Smrtokrila. Rhonin je duboko udahnuo i prešao preko ograde. Ljetve su se opako ljuljale i više no jednom se sudario s liticom. Zanemarivši šok svakog udarca, čarobnjak se žurno spuštao prema posljednjoj prečki. Uska izbočina pećine nalazila se malo ispod njega, i iako su goblini namjestili cepelin što su preciznije mogli, jaki planinski vjetrovi odnosili su Rhonina od sigurnosti. Tri je puta pokušao stati, i tri gaje puta vjetar o dvukao od litice, noge su mu lamatale zrakom. Još gore, kako je vjetar jačao tako se i zračni brod također počeo pomicati, ponekad bi se udaljio samo za nekoliko ključnih centimetara. Dvojica goblina počela su se mahnito svađati, iako čarobnjak nije mogao jasno čuti riječi. Morao je riskirati skok. S uvjetima kakvi su bili, bacanje ča rolije bilo bi preriskantno. Rhonin se morao osloniti samo na tjelesnu spremu - koja nije bila njegov prvi izbor. Zračni se brod pomaknuo bez upozorenja, snažno se sudario s liticom. Rhonin je uzdahnuo i jedva se zadržao na ljestvama. Ako uskoro ne napusti ljestve idući bi ga udarac mogao dovoljno ošamutiti i prouzročiti kobni pad. Umorni je čarobnjak duboko udahnuo i pogledao udaljenost do litice. Ljestve su se ljuljale naprijed -natrag, i prijetile kako će ga opet zabiti u stijenu. Rhonin je čekao sve dok se nije približio litici - a onda se bacio prema pećini. Uz bolni udarac sletio je na usku izbočinu. Istog se trenutka poskliznuo, ali j e jednom nogom pronašao uporište. Čarobnjak se pokušao povući gore i uspio. Kad se napokon našao na sigurnom, Rhonin je zadihan pao na tlo. Trebalo mu je nekoliko sekundi kako bi došao do daha i u tom se trenutku okrenuo na leda. Iznad njega, Voyd i Nullvn su očito tek tada shvatili kako su se napokon riješili svog neželjenog putnika. Zračni brod goblina počeo se udaljavati, ljestve su još uvijek visjele preko njegove ograde. Rhoninova se ruka iznenada podigla, kažiprst se usmjerio prema letjelici. Otvorio je usta kako bi vrisnuo jer je znao što će se dogoditi. "Neee!" Iste riječi koje je ranije izgovorio kako bi stvorio treperavi plamen iznad ruke sada su mu izletjele iz usta, ali ovoga puta nije ih izgovorio čarobnjak. Vatra veća od bilo kakve vatre koju je prestravljeni čarobnjak mogao stvoriti poletjela je - prema zračnom brodu i goblinima koji nisu ništa sumnjali. Zračni je brod eksplodirao kad se njegova zaliha ulja zapalila. Dok je nekolicina sitnih komada padala s neba, Rhoninova se ruka spustila. Čarobnjak je udahnuo i prasnuo: "To nisi trebao učiniti!" Vjetar će spriječiti širenje zvuka eksplozije, odgovorio je hladni glas. A dijelovi će pasti u duboka dolinu koja se rijetko koristi. Pored toga, orci su navikli da se goblini uništavaju usred njihovih eksperimenata. Ne trebaš se bojati kako će te otkriti... prijatelju moj. Rhonin u tom trenutku nije bio zabrinut za svoju sigurnost, samo za živote dvojice goblina. Smrt u borbi bila j e jedno; kazna koju je crni zmaj namijenio dvojici pobunjenih slugu drugo. Bolje bi ti bilo da uđeš u pećinu, nastavio je Smrtokrilo. Vrijeme vani nije baš pogodno za tebe. Nimalo odobrovoljen divovim pokušajem brige, Rhonin je ipak poslušao. Nije želio da ga sve jači vjet ar odnese s izbočine. Bilo dobro ili loše, zmaj gaje doveo bliže njegovom odredištu -sada sije mogao priznati kako je sumnjao da će ikada sam stići do njega. Duboko u sebi, čarobnjak je cijelo vrijeme mislio kako će poginuti - a ako već mora poginuti, neka to barem bude nakon što se iskupi. Sada je, možda imao prigodu. ... U tom je trenutku čudovišni zvuk pozdravio Rhonina, zvuk koji je smjesta prepoznao. Zmaj, naravno, i to mlad i zd rav. 60 | S
tranica
[email protected]
Zmajevi i orci. Čekali su ga u dubinama planine, čekali usamljenog ča robnjaka. Podsjetili ga kako još uvijek može poginuti, kao što je u početku i zamislio. ... Čovjek je snažan. Snažniji no što sam mislio. Ponovno u krinci lorda Prestora Smrtokrilo je razmislio o pijunu kojeg je izabrao. Zavaravanje čarobnjaka kojeg je K irin Tor poslao na ovu apsurdnu misiju činilo se kao najjednostavnija stvar na svijetu. Pretvorit će njihovu l udost u pobjedu - ali njegovu pobjedu. Taj Rhonin učinit će to za njega, iako ne na način na koji je čovjek očekivao. Ipak, čarobnjak je pokazao više volje no što je Smrtokrilo smatrao mogućim. Dobra je stvar bila Što će na kraju umrijeti; takva snažna volja stvarala je moćne čarobnjake - poput Medi-vha. Crni je div poštivao samo jedno ime među ljudima, a to je bilo Medivhovo. Lud poput goblina - da ne spominjemo nepredvidljivost - posjedovao je nevjerojatnu moć. Čak mu se ni Smr tokrilo ne bi svojevoljno suprotstavio. Ali Medivh je bio mrtav - i crni je titan vjerovao kako je to istina unatoč nekim glasinama koje su govorile suprotno. Nijedan čarobnjak nikad nije bio blizu vještina ludog, i nikad ni neće, ako bude po Smrtokrilovom. Ipak, ako ga Rhonin neće slijepo slušati - poput monarha Saveza - slušat će zbog saznanja kako zmaj prati svaki njegov pokret. Dva nevažna goblina predstavljali su dobru lekciju. Možda su samo namjeravali prestrašiti svog putnika, ali Smrtokrilo nije imao vremena za takve gluposti. Upozorio je Krvila neka izabere par koji će bez gluposti privesti svoju misiju kraju. Kad glavni goblin završi s vlastitim zadacima Smrtokrilo će porazgovarati s njim o njegovim izborima. Crni zmaj nije bio nimalo zadovoljan. "Bolje ti je da ne omaneš, mala žabo", zasiktao je. "Ili će se tvoji rođaci na zračnom brodu smatrati sretnima u odnosu na sud binu koja te čeka ..." Prestao je razmišljati o goblinu. Lord Prestor imao je važan sastanak s kraljem Terenasom ... u vezi princeze Calije. Odjeven u najbolje odijelo koje je moglo biti pronađeno među plemićima, Smrtokrilo se divio samome sebi u visokom ogledalu u hodniku svog dvorca. Da, svakim centimetrom izgledao je po put budućeg kralja. Da su ljudi barem posjedovali trunku njegove otmjenosti i moći, zmaj bi ih možda poštedio. Ipak, ono što je gledao u ogledalu predstavljalo je Smrtokrilo u savršenstvu koje ljudi nikad neće doseći. Činio im je uslugu što će prekinuti njiho vo jadno postojanje. "Usssskoro", prošaptao je obećanje samome sebi. "Ussss -koro." Kočija gaje odbacila do palače, gdje su mu stražari salutirali i smjesta ga pustili unutra. Sluga je dočekao Smrtokrilo i ispričao se što ga kralj osobno nije mogao dočekati. Sada u potpunosti uživljen u ulogu mladog plemića koji je samo tražio mir među svim stranama zmaj se pretvarao kako ga to ne živcira i uz osmijeh rekao čovjeku neka ga odvede na mjesto gdje će čekati Terenasa. Očekivao je kako kralj neće biti spreman za njega, osobito ako je Terenas svojoj mladoj kćeri morao objasniti njezinu izarbranu budućnost. Sa svom opozicijom uništenom i tronom samo danima udaljenim od njegovih pandži Smrtokrilo je dobio savršen dodatak svojim planovima. Kako bolje ojačati svoj utjecaj nego vjenčanjem s kćeri jednog od najmoćnijih kraljeva Saveza? Naravno, nisu svi kraljevi imali što za ponuditi. U stvari, u ovom trenutku samo su Terenas i Daelin Proudmoore imali kćeri, ili slobodne ili koje nisu bile dojenčad. Ipak, Jaina Proudmoore bila je premlada, i iz o noga što je zmaj do sada saznao, najvjerojatnije problematična za kontroliranje, ili bi u tom slučaju pričekao na nju. Ne, Terenasova će kći biti savršena. Calia je još uvijek bila dvije godine premlada za brak, ali dvije su godine jedva nešto značile bezvremenom zmaju. Do tog će trenutka ostali njegove vrste biti ili pod njegovom vlašću ili mrtvi, ali S mrtokrilo je došao do političkog položaja s kojeg će uistinu moći početi s podrivanjem temelja Saveza. Ono što primitivni orci nisu uspjeli izvana - on će učiniti iznutra. Sluga je otvorio vrata. "Pričekajte ovdje, gospodaru, i siguran sam kako će vam se Njegovo Veličanstvo uskoro pridružiti." "Hvala vam." Zaokupljen sanjarenjem Smrtokrilo nije primijetio dvije nove osobe koje su ga dočekale sve dok se vrata nisu zatvorila za njim. Zakrabuljeni likovi su se lagano naklonili. "Naši pozdravi, lorde Prestore", zagrmio je bradati. Smrtokrilo je prikrio mrštenje koje mu se zamalo pojavilo na licu. Očekivao je susret s Kirin Torom, ali ne u Terenasovoj palači. Animozitet kojeg je zmaj magijom stvorio oko raznih vladara prema čarobnjacima Dalarana trebalo ih je spriječiti u posjeti. "Pozdrav vama, gospođo i gospodine." Drugi čarobnjak, stara za žensko ljudske rase, odvratila je: "Nadali smo se kako ćemo vas upoznati i prije, gospodine. Vaša se reputacija proširila kraljevinama Saveza ... osobito u Dalara-nu." Magija koju su ovi čarobnjaci koristili skrivala je njihova lica, i iako je Smrtokrilo lako mogao probiti njihove velove, nije to učinio. Već je poznavao ovaj par, iako ne poimence. Bradati je imao poznat osjećaj u auri, kao da su Smrtokrilo i čarobnjak nedavno došli u kontakt. Lažni plemić pretpostavio je kako je ovaj čarobnjak bio odgovoran za barem jeda n od dva veća pokušaja prolaska kroz zaštitne čarolije oko dvorca. Uzevši u obzir snagu tih čarolija Smrtokrilo je bio iznenađen stoje mali čovjekjoš uvijek živ, a kamoli što se sada nalazio ispred njega. "A reputacija Kirin Tora također je poznata svima", odgovorio je. "I sa svakim danom postaje sve poznatija ... ali ne na način na koji želimo, moram reći." Spomenula je njegovo djelo. Smrtokrilo tu nije osjetio nikakvu prijetnju. Ali ovoga su puta sumnjali kako je o n 61 | S
tranica
[email protected]
odmetnuti čarobnjak - moćan, ali ni blizu prijetnji koju je uistinu predstavljao. "Mislio sam kako ću se s Njegovim Veličanstvom naći nasa mo", rekao je i stekao prednost u razgovoru. "Zar Dalaran ima nekog posla s Lordaeronom?" "Dalaran želi biti u tijeku sa situacijom bitnom za sve kraljevine Saveza", odgovorila je žena. "U posljednje je vrijeme to malo teže no inače, zato što nismo obaviješteni o velikim sastancima među članicama." Smrtokrilo je smireno prišao stolu gdje je Terenas držao nekoliko boca svojih najboljih pića za goste koji su čekali. Lordaeron-sko je vino po njegovom mišljenju predstavljalo jedini vrijedan izvozni proizvod ove kraljevine. Napunio je jedan pehar ukrašen draguljima. "Da, razgovarao sam s Njegovim Veličanstvom i rekao mu kako vas treba uključiti u odluke u vezi Alteraca, ali bio je odlučan izostaviti vas iz toga." "Ishod nam je poznat, bez obzira na to", puhnuo je bradati čovjek. "Trebali bi vam čestitati, lorde Prestor e." Ni u jednom se trenutku nisu predstavili, kao ni on. Ipak, uistinu su ga držali na oku-to j est koliko im je Smrtokrilo dozvolio. "Iznenađen sam, priznajem. Ja sam samo želio spriječiti raspad Saveza nakon nesretnih djela lorda Perenoldea." "Da, strašno nešto. Nikad ne bismo pomislili kako je bio spreman na to. Znao sam ga kad je bio mlađi. Po malo krotak, ali nije izgledao kao izdajnički tip." Starica je iznenada progovorila. "Vaša bivša domovina je nedaleko Alteraca, zar ne, lorde Prestore?" Smrtokrilo je po prvi put osjetio laganu nervozu. Ova mu igra više nije b ila zabavna. Je li znala? Prije no stoje uspio odgovoriti, ukrašena vrata nasuprot ulaza su se otvorila i kralj Terenas, očito neraspoložen, uletio je unutra. Plavi, anđeoski dječačić trčkarao je za njim u očitom pokušaju da privuče očevu pažnju. Ipak, Terenas je bacio jedan pogled na dvoje čarobnjaka i još se jače namrštio. Okrenuo se djetetu. "Bježi do sestre, Arthase, i pokušaj ju smiriti. Doći ću što prije budem mogao, obećavam." Arthas je kimnuo i, uz znatiželjan pogled prema očevim posjetiteljima, izašao iz prostorije. Terenas je zatvorio vrata za sinom, a onda se smjesta okrenuo prema čarobnjacima. "Mislim kako sam slugi rekao da vam kaže kako danas nemam vremena za vas! Ako Dalaran želi protestirati zbog načina na koji vodim savez, mogu poslati službeni prigovor preko našeg tamošnjeg ambasadora! A sada, do viđe nja'!" Par se nije ni pomaknuo. Smrtokrilo je prikrio trijumfalni osmijeh. Njegova vlast nad kralje m ostala je jaka čak i kad se zmaj morao baviti drugim stvarima, poput Rhonina. Sjetivši se svog najnovijeg pijuna, Smrtokrilo je poželio da čarobnjaci poslušaju Terenasa i odu. Što prije odu to će prije moći provjeriti njihovog mladog kolegu. "Otići ćemo, Vaše Veličanstvo", zagrmio je muški čarobnjak. "Ali ovlašteni smo vam javiti kako se savjet nada da ćete uskoro doći sebi. Dalaran je oduvijek bio iskren, odan saveznik." "Kad mu je to pasalo." Oba su čarobnjaka zanemarila monarhovu neuljudnu izjavu. Žena se okrenula prema Smrtokrilu i rekla: "Lorde Prestore, bila mije čast osobno vas upoznati. Vjerujem kako ovo nije pos ljednji put što se vidimo." "Vidjet ćemo." Nije namjeravala pružiti ruku, niti je on imao namjeru ponuditi svoju. Upozorili su ga kako će ga nastaviti promatrati. Kirin Tor je nesumnjivo vjerovao kako će zbog ovoga postati oprezniji, čak i nesigurniji, al i crni je zmaj njihove prijetnje samo smatrao smiješnima. Neka gube vrijeme čučanj em nad ku glama ili u pokušajima uvjeravanja vladara Saveza da dođu sebi. Sve što će dobiti kao nagradu za svoje muke bit će još veći animo zitet ljudi što će za Smrtokrilo savršeno funkcionirati. Dvoje čarobnjaka se naklonilo i napustilo prostoriju. Iz poštovanja prema kralju nisu jednostavno nestali, kao što su mogli, znao je. Ne, čekat će u vlastitoj ambasadi, izvan pogleda nepo -vjerjivih očiju. Čak i sada, Kirin Tor je pazio na izgled pred ostalima. Iako to dugoročno neće biti bitno. Kad su čarobnjaci napokon otišli, kralj Terenas je počeo go voriti: "Moje najiskrenije isprike zbog ovoga, Prestore! Kako samo imaju drskosti! Uletjeli su u palaču kao da Dalaran, a ne Lor dae-ron vlada ovdje! Ovoga su puta prevršili mjeru -" Stao je u pola rečenice kad je Smrtokrilo mahnuo rukom pre ma njemu. Nakon stoje pogledao oboja vrata kako bi se osigurao da nitko neće uletjeti unutra i vidjeti začarnog kralja, lažni je plemić prišao prozoru koji je gledao na dvorište palače. Smrtokrilo je strpljivo čekao i promatrao vrata kroz koja su svi posjetitelji ulazili i izlazili iz T erenasove kraljevske rezidencije. Dva su se čarobnjaka pojavila i počela se udaljavati. Glave su im bile blizu, kao u hitnom, i očito p rivatnom razgovoru. Zmaj je kažiprstom dodirnuo skupo staklo i nacrtao dva kruga, dva kruga koja su blistala tamnocrvenom bojom. Promrmljao je jednu jedinu riječ. Staklo u jednom krugu se pomaknulo, napućilo i oblikovalo parodiju usana. "- ama baš ništa! Prazan je, Modera! Nisam mogao osjetiti baš ništa!" U drugom su se krugu stvorile druge, pomalo delikatnije, usne. "Možda se još uvijek nisi dovoljno oporavio, Drendene. Nakon svega, šok koji si pretrpio -" "Dobro sam! Treba više kako bi me se ubilo! Pored toga, znam da si ga i ti također pokušala osjetiti! Jesi li ti išta osjetila?" Ženske usne su se stisnule. "Nisam ... što znači kako je izuzetno, izuzetno moćan - možda moćan poput Medivha." "Sigurno koristi neki talisman moći! Nitko nije toliko moćan, čak ni Krasus!" Moderin se glas promijenio. "Znamo li uistinu koliko je Krasus moćan? Stariji je od nas. To sigurno nešto znači." 62 | S
tranica
[email protected]
"Znači da je oprezan ... ali on je najbolji od nas, iako nije gospodar savjeta." "To je bio njegov izbor - više no jednom." Smrtokrilo se nagnuo naprijed, njegova lagana znatiželja sada se pojačala. "Što radi? Zašto je toliko tajnovit?" "Rekao je kako želi istražiti Prestorovu prošlost, ali mislim kako tu ima više. Kod Krasusa uvijek ima više." "Pa, nadam se kako će uskoro otkriti nešto, jer je situacija -što je?" "Osjetila sam peckanje na vratu! Pitam se -" Gore u palači, zmaj je hitro mahnuo rukom ispred staklenih usta. Staklo se smjesta izravnalo, usnama nije bilo ni traga. Smrtokrilo se udaljio od prozora. Žena je napokon osjetila njegovu čaroliju, ali neće ju uspjeti povezati s njim. Nije ih se bojao, koliko god vješti za ljude bili, ali Smrtokrilo trenutno nije želio na vidjelo iznijeti svoj sukob s parom. U igru j e ušao novi element, element zbog kojeg se, po prvi put, zmaj lagano zabrinuo. Okrenuo se prema Terenasu. Kralj je stajao gdje gaje Smrtokrilo ostavio, otvorenih usta i ispružene ruke. Zmaj je pucnuo prstima. "- i to neću trpjeti! Skoro da smjesta poželim prekinuti sve diplomatske odnose s njima! Tko vlada u Lordaeronu? Ne Kirin Tor, što god oni možda mislili!" "Da, to je najvjerojatnije mudar potez, Vaše Veličanstvo, ali obznanite ga. Neka ulože svoj protest, a onda im počnite zatvarati vrata. Siguran sam kako će i ostale kraljevine učini ti isto." Terenas mu je uputio umorni osmijeh. "Ti si vrlo strpljiv mladić, Prestore! Ja lupetam, a ti samo stojiš i slušaš me! Trebali bismo razgovarati o tvom braku! Istina, imamo više od dvije godine do njega, ali vj enčanje će zahtijevati pomno planiranje!" Slegnuo je ramenima. "Tako to rade vladari!" Smrtokrilo mu se lagano naklonio. "U potpunosti vas shvaćam, Vaše Veličanstvo." Kralj Lordaerona počeo je pričati o različitim stvarima koje će njegov budući zet morati obaviti u nekoliko idućih mjeseci. Uz dodatak vođenja Alteraca, mladi će Prestor morati biti neprestano prisutan kako bi ojačao svoju i Calijinu vezu u očima ljudi i ostalih vladara. Svijet mora vidjeti kako će taj brak biti početak velike budućnosti Saveza. "A kad jednog dana povratimo K haz Modan i Grim Batol od tih paklenskih orka možemo početi planove za ceremonijalni povratak te zemlje brdskim patuljcima! Ceremoniju ćeš ti voditi, dragi moj mladiću, jer ti si najvjerojatnije najviše zaslužan što je ovaj Savez ostao dovoljno dugo na okupu kako bi pobijedio ..." Pažnja Smrtokrila sve se više i više udaljavala od brbljavog Terenasa. Znao je uglavnom sve što će čovjek reći - pošto je to ranije usadio u čovjekov um. Lord Prestor, junak - zamišljen ili stvaran - pokupit će svoje nagrade i polagano, metodično, početi uništavanje nižih rasa. Ipak, zmaja je u ovom trenutku zanimao razgovor dvoje čarobnjaka, osobito njihovo spominjanje još jednog člana Kirin Tora, Krasusa. Smrtokrilo gaje smatrao zanimljivim. Znao je za ranije pokušaje zaobilaženja čarolija oko dvorca, i kako je jedan od tih pokušaja aktivirao Beskrajnu Glad, jednu od najstarijih i najtemeljitiji zamki koju je čarobnjak mogao izvesti. Zmaj je također znao kako Glad nije uspjela izvršiti svoj zadatak. Krasus ... Je li to ime čarobnjaka koji je izbjegao čaroliju drevnu poput samog Smrtokrila? Možda ću o tebi morati saznati više, pomislio je zmaj dok je odsutno kimao Terenasovoj bujici laprdanja. Da, možda ću morati saznati više...
Č etrnaest
K rasus je spavao, dublje no ikada, čak i dok je još bio u jajetu. Spavao je napola između snova i nečeg drugog, onog
vječnog sna iz kojeg se čak ni najmoćniji osvajač nije mogao probuditi. Spavao je znajući kako je sa svakim satom koji je prošao bliže toj slatkoj smrti. I dok je spavao, zmajski je čarobnjak sanjao. Prve su vizije bile zamagljene, jednostavni prizori iz podsvijesti spavača. Ipak, uskoro su uslijedile jasnije i strasnije vi zije. Leteće sjene, zmajske i drugačije, letjele su uokolo, i panično se razbjezale. Ogroman čovjek u crnom zadirkivao ga je iz daljine. Dijete je jurilo uz strmo, suncem okupano brdo ... dijete koje se iznenada pretvorilo u izopačeno, nemrtvo zlo stvorenje. Čarobnjak se s nelagodom promeškoljio izmučen značenjem ovih snova, čak i u dubokom snu. Kad se p omaknuo, upao je još dublje, ušao u kraljevstvo potpune tame koja gaje istovremeno i gušila i tješila. I u tom kraljevstvu, glas, blag ali odrješit, obratio se očajnom zmajskom čarobnjaku. Sve bi žrtvovao za nju, zar ne, Korialstrasze? U njegovom utočištu, Krasusove su se usne pomaknule kad je izrekao odgovor. Dao bih i sebe ako biju to oslobodilo ... Siroti, odani Korialstrasze ... U tami se stvorio oblik, oblik koji se mijenjao sa svakim udahom zaspalog lika. U svojim snovima Krasus je pokušao dosegnuti taj oblik, ali je nestao baš kad ga je gotovo dostigao. 63 | S
tranica
[email protected]
U njegovom je umu to bila Alexstrasza. Sve brže i brže kliziš prema posljednjem počinku, o hrabri. Želiš li nešto od mene i prije no što se to dogodi? Njegove su se usne opet pokrenule. Samo dajojpomogneš... Ništa za tebe? Tvoj život koji istječe, možda? Oni koji su skloni piti do smrti trebali bi biti nagrađeni punim peharom njegovih najboljih godina ... Tama gaje proždirala. Krasusu je bilo teško disati, teško razmišljati. Iskušenje da se jednostavno preda i prihvati slatki pokrivač smrti je raslo. Ipak, prisilio se na odgovor. Nju. Sve što želim je ona. Odjednom je osjetio kako se uzdiže, uzdiže prema mjestu boje i svjetlosti, mjestu gdje je opet bilo moguće disati, opet razmišljati. Ugledao je prizore, prizore ne iz njegovih snova - nego iz snova drugih. Vidio je želje i zahtjeve ljudi, patuljaka i vilenjaka, čak i orka i goblina. Patio je u njihovim noćnim morama i uživao u njihovom veselju. Prizori su bili legije, a ipak, dok je svaki prolazio pored njega Krasus je smjesta shvatio kako je nemoguće da ih se sjeti, kao što se s teškoćama sjećao vlastitih snova. U sredini pokretnog krajolika stvorila se nova vizija. Ipak, dok se oko nje sve kretalo u magli, ona je dobila oblik - više-manje - koji je narastao veći od sićušnog Čarobnjaka. Veličanstveni zmaj, pola stvaran, pola nestvaran, raširio je krila kao da se budi. Svijetlozelena boja, kao u šumi prije dolaska noći, širila se tijelom titana. Krasus je podigao pogled spreman zaviriti u zmajeve oči - i vidio kako su zatvorene, ako u snu. Ipak, nije sumnjao kako gaje Gospodarica Snova jako dobro vidjela. Neću tražiti talcvu žrtvu od tebe, Korialstrasze, od tebe koji si oduvijek bio jako zanimljiv sanjač... Rubovi zmajevih usta lagano su se nakrivili prema gore. Vrlo zanimljiv sanjač... Krasus je tražio stabilno tlo pod nogama, bilo kakvo tlo pod nogama, ali tlo oko njega ostalo je maglovito, gotovo tekuće. Bio je prisiljen lebdjeti, položaj u kojem se osjećao potčinjeno. Hvala ti, Ysera ... Uvijek kulturan, uvijek diplomatičan, čak i prema mojim mužjacima koji su te, u moje ime, više no je dnom odbili. Nisu u potpunosti shvaćali situaciju, usprotivio se. Želiš reći kako ja nisam u potpunosti shvaćala situaciju. Ysera je kliznula unatrag, njezin vrat i krila postali su valoviti, poput odraza iznenada uznemirene vode. Njezine su oči i dalje bile zatvorene, ali velika joj je glava bila prilično točno okrenuta prema uljezu u njezinom kraljevstvu. Nije tako lako osloboditi tvoju voljenu Alexstraszu, a čak ni ja ne mogu reći isplati li se. Nije li bolje pustiti svijetu da idu svojim tijekom, da čini kako želi? Ako Stvarateljica Života treba bi ti oslobođena, neće li se to dogoditi samo od sebe? Njezina apatija - apatija sva tri Aspekta koje je posjetio -razb jesnila je zmajskog čarobnjaka. A zar onda Smrtokrilo uistinu treba biti kulminacija postojanja svijeta? Definitivno će biti ako svi vi samo nastavite sjediti i sanjariti! Krila su se sakupila. Toga nemoj spominjati! Krasus je nastavio. Zašto, Damo od Snova? Zar vam zadaje noćne more? Iako su kapci ostali zatvoreni, Yserine su oči definitivno sadržavale neku emociju. On je jedan u čije snove neću ući nikad više. On je taj koji je najvjerojatnije strasniji u snu nego najavi. Zapanjeni se čarobnjak nije pretvarao kako je shvatio posljednje. Sve što gaje brinulo bila je činjenica kako nitko od ovih velikih moći nije mogao sakupiti hrabrosti za otpor. Istina, zahvaljujući Demonskoj Duši nisu bili ono što su nekad bili, ali posjedovali su stravičnu moć. Čini se kako je sve troje osjećalo kako je Doba zmajeva prošlo i kako se, čak i da su mogli promijeniti budućnost, ne bi isplatilo buditi iz samonametnutih sanja renja. Znam kako se ti i tvoji i dalje krećete među mlađim rasama, Ysera. Znam da još uvijek utječeš na snove ljudi, vilenjaka i - Pređi na stvar, Korialstrasze! Postoje ograničenja čak i u mom kraljevstvu! Znači nisi u potpunosti odustala od svijeta, zar ne? Za razliku od Malvgosa i Nozdormua, ne skrivaš se u ludosti ili starinama iz prošlih vremena! Nakon svega, nisu li snovi također i budućnost? Kao što su i prošlost; to ne bi trebao zaboraviti! Pored njega je prošao prizor ljudske žene koja drži novorođenče. Kratki prizor dječaka koji vodi epske bitke s monstrumima vlastite mašte pojavio se i nestao. Krasus je na trenutak pogledao razne snove koji su se pojavljivali i nestajali oko njega. Bilo je i mračnih i svijetlih, ali tako je oduvijek bilo. Ravnoteža. Ipak, po njegovom mišljenju, zarobljeništvo njegove kraljice i odlučnost Smrtokrila da oduzme svijet mlađim rasama remetila je ravnotežu. Neće više biti snova, neće više biti nada, ako se obje situacije ne isprave. Sa ili bez tvoje pomoći, Ysera, nastavit ću. Moram! Ja nemam ništa protiv ...Tijelo zmaja sna je zatreperilo. Krasus joj je okrenuo leđa i zanemario isprepletene prizore koji su mu se maknuli s puta. Onda me ili vrati natrag u moje utočište ili me baci u bezdan! Možda bi i bilo bolje da ne poživim kako bih vidio sudbinu svijeta — i što će se dogoditi mojoj kraljici! Očekivao je kako će ga Ysera vratiti u zagrljaj ništavila, pa više neće moći Alexstraszom gnjaviti ni nju ni ostale Aspekte. Umjesto toga, zmajski čarobnjak osjetio je nježni dodir na rame nu, gotovo bojažljiv dodir. Krasus se okrenuo i ugledao vitku, blijedu ženu, prelijepu, ali nestvarnu. Stajala je odjevena u svijetlozelenu svjetlucavu haljinu, veo joj je pokrivao donji dio lica. Na neke ga je načine podsjećala na njegovu kraljicu - ali i nije. Ženine su oči bile zatvorene. Siroti, siroti Korialstrasz. Njezine se usne nisu micale, ali Krasus joj je prepoznao glas. Yserin glas. Tuga je prekrila 64 | S
tranica
[email protected]
lice. Ti bi za nju učinio sve. Nije shvatio zašto se trudila ponoviti ono što su oboje već znali. Krasus je opet okrenuo leđa Dami od Snova i potražio neki put kojim bi mogao pobjeći iz ovog nestvarnog kraljevstva. Nemoj još ići, Korialstrasze. A zašto ne? zahtijevao je i okrenuo se. Ysera je zurila u njega, širom otvorenih očiju. Krasus se skamenio, nije mogao ne zagledati se u te oči. Bile su to oči svih koje je ikad poznavao, ikad volio. Bile su to oči koje su ga poznavale, znale sve o njemu. Bile su plave, zelene, crvene, crne, zlatne -svaka postojeća boja. Bile su njegove. Razmislit ću o onome što si rekao. Jedva je mogao povjerovati njezinim riječima. Hoćeš Podigla je ruku i ušutk ala ga. Razmislit ću o onome što si rekao. Ni više, ni manje, za sada. A - a ako se složiš sa mnom? Onda ću pokušati uvjeriti Malvgosa i Nozdormua da ti pomognu ...a od njih ne mogu ništa obećati, čak ni tada. Bilo je to više od onoga s čime je Krasus došao, čak i više no što se u ovom tre nutku nadao. Možda ne bude ništa, ali barem mu je davalo nadu koju će ponijeti u bitku. Ja —ja ti zahvaljujem. Još uvijek nisam ništa učinila za tebe ... osim održala tvoje snove na životu. Kratki osmijeh koji je preletio Yserinim usnama imao je prizvuk tuge. Opet joj je počeo zahvaljivati sa željom da shvati kako će mu čak i ovo dati potrebnu snagu za nastavak, ali Ysera je iznenada odlebdjela od njega. Krasus je posegnuo za njo m, ali udaljenost je već bila prevelika, a k ad je pokušao zakoračiti za njom, ona je jednostavno brže poletjela. Onda mu je sinulo kako se Ona od Snova nije pomaknula; on se pomaknuo. Ugodne i dobre snove, siroti Korialstrasze, došao je njezin glas. Vitka, blijeda žena je zatreperila, onda u potpunosti nestala. Dobro spavaj, jer u bici koju želiš voditi trebat ćeš svu svoju sna gu, i još više... Pokušao je progovoriti, ali čak ni u snu njegov glas nije želio funkcionirati. Tama se spustila na zmajskog čarobnjaka, ugodna tama sna. / nemoj podcijeniti one koje smatraš samo pijunima ... Planinska tvrđava orka ne samo daje bila puno veća no stoje Rhonin mislio, nego je bila i više zbunjujuća. Tuneli za koje je mislio kako će ga dovesti do njegovog cilja iznenada bi skrenuli u drugom pravcu, čak su se čes to i uspinjali, a ne spuštali. Neki su bili slijepi, bez njemu jasnog razloga. Jedan sličan tunel natjerao gaje da se vraća više od sat vremena, zbog čega je ne samo gubio dragocjeno vrijeme nego i snagu. Uopće nije pomoglo što mu se Smrtokrilo cijelo to vrijeme nije ni jednom obratio. Iako Rhonin uopće nije vjerovao crnom zmaju, barem je znao kako će ga Smrtokrilo dovesti do zarobljenog titana. Što je moglo odvući pažnju crnog? Umorni je čarobnjak napokon sjeo u mračnom hodniku kako bi se odmorio. Sa sobom je nosio malu mješinu s vodom koju su mu dali nesretni goblini, i Rhonin je sada popio gutljaj. Nakon toga, Rhonin se izvalio u nadi kako će mu nekoliko minuta odmora omogućiti da pročisti um i opet nastavi hodati tunelima. Je li uistinu mislio kako može spasiti Zmajsku Kraljicu? Sumnja je sve više i više rasla dok se pokušavao snaći unutar planine. Je li došao ovamo samo kako bi izveo veličanstveno samoubojstvo? Njegov život neće vratiti one koji su umrli i, istinu govoreći, svi su sami donijeli odluke. Kako mu je ovako luda stvar uopće pala na pamet? Rhonin je razmislio i sjetio se kad je prvi puta po mislio na to. Nakon debak la posljednje misije mladom je čarobnjaku zabranjeno sudjelovati u aktivnostima Kirin Tora, pa je dane provodio u razmišljanju, ne posjećujući nikoga i jedući malo. Jedno od pravila njegovog uvjetnog bilo je da ni njega također nitko ne posjećuje, zbog čega je njegovo iznenađenje bilo još veće kad se Krasus materijalizirao ispred njega i ponudio svoju podršku za Rhoninov povratak u red. Rhonin je oduvijek smatrao kako nikoga ne treba, ali Krasus gaje uvjerio u suprotno. Veliki čarobnjak detaljno je razgovarao s mladićem o njegovoj situaciji, sve dok Rhonin nije otvoreno zatražio njegovu pomoć. Nekako su došli do teme zmajeva i pr iče o Alexstraszi, grimiznom divu u zatočeništvu orka, koja je bila prisiljena rađati divlje zvijeri u slavu Horde. Iako je glavnina snaga Horde bila uništena, sve dok je ostala zatočena, orci Khaz Modana nastavit će stvarati kaos u Savezu i ubijati brojne nevine. Rhoninu je u tom trenutku palo na pamet da oslobodi zmaja, ideja toliko fantastična daje imao osjećaj kako ju je samo on mogao smisliti. U to je vrijeme imala savršen smisao. Iskupiti se ili umrijeti u pothvatu o koj em bi njegov red vječno pričao. Krasus je bio jako impresioniran. U stvari, Rhonin se sada sjetio kako je stari čarobnjak s njim provodio puno vremena, razrađivao plan i ohrabrivao crvenokosog čarobnjaka. Rhonin je sada otvoreno samome sebi priznao kako bi odustao od ideje da nije bilo ohrabrenja njegovog mentora. Na neki se način činilo kako je ideja bila više Krasusova nego njegova. Naravno, što bi bezlični savjetnik postigao slanjem svog štićenika na ovakvu misiju? Ako Rhonin uspije, malo bi zasluga moglo pripasti onome koji je vjerovao u njega, ali ako ne uspije ... kakvo bi to dobro donijelo Krasu-su? Rhonin je zatresao glavom. Ako si nastavi postavljati ovakva pitanja uskoro će početi vjerovati kako je njegov mentor u stvari bio sila iza misije koja je nekako upotrijebila svoj ut jecaj kako bi mladi čarobnjak poželio otputovati u ovu opasnu zemlju. Apsurdno ... 65 | S
tranica
[email protected]
Iznenadna buka digla je Rhonina na noge i shvatio je kako je negdje tijekom razmišljanja zaspao. Čarobnjak se priljubio uz zid i čekao kako bi vidio tko će proći zamračenim hodnikom. Orci su sigurno znali kako je tunel slijep. Jesu li ovamo možda došli tražeći njega? Ipak, buka - jedva ju je prepoznao kao udaljeni razgovor - polagano se udaljila. Čarobnjak je shvatio kako je bio žrtva kompleksne akustike sustava tunela. Orci koje je čuo sigurno su bili nekoliko razina ispod njega. Ipak, je li mogao pratiti te zvukove? Rhonin je s probuđenom nadom oprezno krenuo u smjeru iz koj eg je, mislio je, razgovor došao. Čak i ako nije potekao s te lokacije, nadao se kako će ga odjeci na kraju ipak odvesti tamo kamo je želio doći. Rhonin nije znao koliko je spavao, ali dok je hodao čuo je sve više i više zvukova, kao da se Grim Batol upravo probudio. Činilo se kako su orci opako zaposleni, stoje za čarobnjaka pred stavljalo mali problem. Sada je iz previše smjerova dolazilo previše zvukova. Rhonin nije želio slučajno uletjeti u vježbaonicu ratnika, ili čak njihovu blagovaonicu. Sve stoje želio bila je prostorija u kojoj je Zmajska Kraljica bila zatočena. Onda je zmajski krik nadjačao ost ale zvukove, prodoran ur lik koji je brzo zamro. Rhonin je već čuo takve urlike, ali nije razmišljao o njima. Sada se prokleo što je bio budala; zar ne bi i sve zmajeve držali negdje u blizini? U najgorem slučaju, praćenje urlika barem će ga dovesti do neke zvijeri, a onda će od tuda možda pronaći put do kraljičinih odaja. Nekoje vrijeme bez problema hodao tunelima, većina je orka bila daleko, zaposlena nekim važnim projektom. Čarobnjak se zapitao priprema li se Grim Batol za bitku. Snage Saveza sigurno su pritisnule orke na sjeveru Khaz Modana. Grim Batol morat će pomoći svojoj braći ako se Horda nadala potisnuti ljude i njihove saveznike. Ako je tako, aktivnost će ići Rhoninu na ruku. Ne samo da će umovi orka biti zaokupljeni time, nego će ih i biti manje. Sigurno će svaki jahač s uvježbanim zmajem uskoro poletjeti prema sjeveru. Ohrabreni Rhonin krenuo je bržim korakom, sigurnijim - zbog čega je samo nekoliko sekundi kasnije gotovo završio u rukama dvojice ogromnih ratnika orka. Na sreću bili su više zapan jeni što su oni vidjeli njega, nego on njiih. Rhonin je istog trena podigao lijevu ruku i promrmljao čaroliju koju se nadao sačuvati za opasniji trenutak. Ružno, zubato lice bližeg orka izobličilo se od bijesa dok je posezao za sjekirom na leđima. Rhoninova čarolija pogodila gaje direktno u prsa i odbacila masivnog ratnika do najbližeg zida tunela. Kad se ork sudario sa zidom, potonuo je u kamen. Iza njega je nakratko ostala silueta njegova tijela s ustima koja su bila bijesno razjapljena, ali onda je i to nestalo u zidu ... i od užasnog kraja stvorenja nije ostao ni trag. "Ljudsko smeće!" zarežao je drugi sa sjekirom u ruci. Divljački je zamahnuo na Rhonina i otkinuo komadić kamena jer se čarobnjak uspio izmaknuti. Ork je jurnuo naprijed, ogromno, tam-nozeleno tijelo ispunilo je uski prolaz. Ogrlica od sasušenih, smežuranih prstiju - ljudskih, vilenjačkih, drugih - visjela je pred Rhoninovim očima, zbirka kojoj je njegov neprijatelj nesumnjivo želio dodati i njegove. Ork je opet zamahnuo, ovoga je puta bio opasno blizu da raspolovi čarobnjaka. Rhonin je opet pogledao ogrlicu s mračnom idejom na pameti. Pokazao je ogrlicu i mahnuo rukom. Njegova je čarolija na kratko zaustavila orka, ali kad divlji ratnik nije primijetio nikakav vidljivi učinak prezirno se nasmijao jadnom čovječuljku. "Dođi! Bit će brzo, čarobnjače!" Ali kad je podigao sjekiru, osjećaj grebanja natjerao gaje da spusti pogled na prsa. Prsti njegove ogrlice, više od dvadeset, krenuli su prema njegovom grlu. Bacio je sjekiru i pokušao ih strgnuti, ali oni su se već čvrsto držali. Ork je počeo kašljati kad su pr sti formirali neku vrstu sablasne ruke, ruke koja gaje gušila. Rhonin je ustuknuo kad je ork počeo luđački mahati u pokušaju da skine osvetničke prste. Čarobnjak je čaroliju namjeravao izvesti samo kao diverziju dok ne smisli nešto učinkovitije, ali odrezani su prsti veselo iskoristili priliku. Osveta? Čak i kao čarobnjak, Rhonin nije mogao vjerovati kako su duhovi ratnika koje je ork pobio nekako natjerali prste na ovaj veliki napor. Sigurno se radi o samoj snazi čarolije. Sigurno je to ... Radilo se o osvetnički nastrojenim duhovima ili samo magiji, začarni su prsti veselo obavili svoj posao. Krv je prekrivala orkova prsa dok su se nokti zabijali u njegovo grlo. Čudovišni je ratnik p ao na koljena, pogleda toliko očajnog da se Rhonin morao okrenuti u stranu. Nekoliko sekundi kasnije čuo je orkov uzdah - a onda je teško tijelo palo na pod tunela. Masivna zvijer ležala je u lokvi krvi, prsti su još uvijek bili duboko zabijeni u njegov vrat. Rhonin se usudio do dirnuti jedan prst, ali nije se pokrenuo, nije bilo života. Prsti su obavili svoj zadatak i sada su se vratili u prijašnje stanje, kao što je njegova čarolija i zahtijevala. A ipak ... Rhonin je otjerao takve misli iz glave i projurio pored lesa. Nije imao kamo sakriti tijelo i nije imao vremena razmišljati o tome. Netko će uskoro otkriti istinu, ali čarobnjak to nije mogao spriječiti. Rhonin se trebao baviti samo sa Zmajskom Kraljicom. Ako ju uspije osloboditi možda će ga barem odnijeti na sigurno. Istinu govoreći, u tome je ležala njegova jedina nada za spas. Uspio je proći nekoliko idućih tunela bez smetnji, ali onda je krenuo u pravcu osvijetljenog hodnika iz kojeg su se čuli glasovi. Rhonin je nastavio pažljivije, stigao do raskrižja i privirio. Ono stoje smatrao hodnikom bio je u stvari ulaz u ogromnu pećinu koja se širila na desnu stranu, pećinu u koj oj su orci hitro tovarili kola i pripremali tegleće životinje, kao da se spremaju na dugo putovanje s kojeg se neće skoro vratiti. Je li bio u pravu u vezi sukoba na sjeveru? Ako je tako, zašto je izgledalo kako svaki ork namjerava otići? Zašto ne 66 | S
tranica
[email protected]
samo zmajevi i njihovi jahači? Ovim će kolima trebati previše vremena da sti gnu do Dun Algaza. Ugledao je dva orka, par je nosio nešto jako teško. Očito su željeli spustiti što god da su nosili, ali iz nekog se razloga nisu usuđivali. Rhonin je u stvari pomislio kako osobito paze na svoj teret, kao daje od zlata. Kako nitko nije gledao prema njemu čarobnjak je napravio jedan korak kako bi b olje vidio što su to toliko vrijedno orci nosili. Bilo je okruglo - ne, ovalno - i pomalo hrapavo izvana, gotovo krljuštavo. U stvari Rhonina je podsjećalo samo na jedno Jaje. Zmajsko jaje, da budemo precizniji. Brzo je bacio pogled na ostala kola. Naravno, sada je shvatio kako su neka bila natovarena jajima u raznim stadijima razvoja, od glatkih, gotovo okruglih do drugih koja su imala više krljušti od prvih, jaja očito blizu izlijeganja. Pošto su zmajevi bili toliko ključni za sve manje nade orka, zašt o bi riskirali toliko vrijedan teren na takvom putovanju? Čovječe. Rhonin je zamalo viknuo kad je čuo glas u glavi. Priljubio se uz zid, a onda hitro povukao u tunel. Naposljetku siguran kako ga nijedan ork ne može vidjeti, Rhonin je zgrabio medaljon na vratu i pogledao crni kristal u nj egovu središtu. Naravno, lagano je blistao. Čovječe ... Rhonine ... gdje si? Zar Smrtokrilo nije znao? "Usred tvrđave orka", prošaptao je. "Tražim odaju Zmajske Kraljice." Ipak, pronašao si nešto drugo. Ugledao sam blistanje. Stoje to bilo? Rhonin iz nekog razloga nije želio reći Smrtokrilu. "Orci su imali vojnu vježbu. Gotovo sam naletio na njih." Nakon njegova odgovora uslijedila je duga tišina, u stvari zamalo je pomislio kako je Smrtokrilo prekinuo vezu. Onda je, prilično ravnodušnim glasom, zmaj rekao: Želim vidjeti. "Ma to je ništa -" Prije no stoje Rhonin uspio izgovoriti iduću riječ njegovo je ti jelo iznenada odbilo poslušnost i okrenulo se prema pećini i brojnim, brojnim orcima. Bijesni je čarobnjak pokušao protestirati, ali ovoga puta nisu ga slušala čak ni vlastita usta. Smrtokrilo gaje doveo do mjesta na kojem je maločas stajao, a onda prisilio čarobnjaka da desnom rukom uzme medaljon. Rho-nin je pretpostavio kako je Smrtokrilo sve promatrao kroz crni kristal. Vojna vježba ... shvaćam ...A ovako vježbaju za povlačenje? Nije mogao odgovoriti podrugljivoj primjedbi diva, a i smatrao je kako Smrtokrilo ne bi ni mario za nju daje mogao. Zmaj ga je prisilio da stoji na otvorenom dok je medaljon sve promatrao. Da, shvaćam ... Sada se možeš vratiti u tunel. Rhonin je iznenada dobio kontrolu nad svojim tijelom i nestao s ulaza tunela zahvalan što su orci bilo toliko zaposleni da ni jedan nije bacio pogled gore. Naslonio se na zid teško dišući i shvatio kako je prestrašen da će ga otkriti više no što je mislio. Znači, Rhonin očito nije imao samoubilačkih poriva kako je nekoć mislio. Ideš krivim putom. Moraš se vratiti do prethodnog raskrižja. Smrtokrilo nije komentirao Rhoninov pokušaj obmane, što je čarobnjaka brinulo više nego daje zmaj to učinio. Smrtokrilo je sigurno također razmišljao zašto orci sele jaja - osim ako je već nešto znao o tome? Ipak, kako je to moguće? Ovdje sigurno nije bilo nikoga tko bi mu mogao prenijeti tu informaciju. Orci su se bojali i prezirali crnog zmaja barem isto - ako ne i više - kao cijeli Savez Lordaerona. Unatoč tim brigama smještaje poslušao upute Smrtokrila, vratio se hodnikom sve dok nije stigao do spomenutog raskrižja. Rhonin gaje prije zanemario, pomislio je kako su njegov uski ulaz i manjak svjetlosti značili i manjak važnosti. Orci bi tako važan tunel sigurno bolje osvijetlili. "Ovuda?" prošaptao je. Da. Rhonina je i dalje mučilo kako je zmaj znao toliko u sustavu tunela. Smrtokrilo sigurno nije lutao tunelima, čak ni u svom ljudskom obliku. Je li to mogao učiniti u obliku orka? Najvjerojatnije jest, a ipak, to također nije zvučalo kao uvjerljiv odgovor. Drugi tunel s tvoje lijeve strane. Krenut ćeš njime. Smrtokrilova navigacija bila je nepogrešiva. Rhonin je čekao jednu pogrešku, je dnu krivu uputu, koja bi nagovijestila kako je zmaj nagađao, barem djelomično. Takva se greška nije dogodila. Smrtokrilo je znao put kroz utočište orka dobro, ako ne i bolje, od zvjerskih ratnika. Napokon, nakon, činilo mu se, sati hoda, glas je iznenada z apovjedio: Stani. Rhonin je zastao, iako nije imao pojma stoje dovoljno zabrinulo Smrtokrila da bi ga zaustavio. Čekaj. Nekoliko trenutaka kasnije čarobnjak je čuo glasove iz tune la pred sobom. "- gdje si bio! Imam pitanja za tebe, pitanja!" "Ispričavam se, najveći zapovjednice, iskreno se ispričavam! Nije moglo drugačije! Ja -" Glasovi su se udaljili baš kad se Rhonin napeo kako bi čuo još. Znao je kako je jedan pripadao orku, taj je očito bio zapovjednik tvrđave, ali drugi je govornik bio druge rase. Goblin. Smrtokrilo je koristio gobline. Je li tako toliko znao o ovoj ogromnoj tvrđavi? Je li jedan od ovdašnjih goblina također služio crnog? Poželio je da ih je mogao pratiti i čuti još razgovora, ali zmaj mu je iznenada zapovjedio da nastavi. Rhonin je z nao 67 | S
tranica
[email protected]
kako ga Smrtokrilo može jednostavno natjerati na marširanje ako ne posluša. Dok je imao kontrolu nad svojim tijelom Rhonin je barem imao osjećaj kako ima nekog izbora u cijeloj stvari. Prešao je tunel kojim su zapovjenik orka i goblin otišli, pa se spustio dugim tunelom koji je izgleda vodio u samo srce planine. Sada je sigurno blizu Zmajske Kraljice. U stvari, gotovo da se mogao zakleti kako čuje disanje diva, a pošto u Grim Batolu nije bilo pravih divova to je ostavljalo samo zmajeve. Dva tunela naprijed. Skreni desno. Hodaj dok ne ugledaš otvor na tvojoj lijevoj strani. Smrtokrilo nije rekao više ništa. Rhonin je opet poslušao upute i ubrzao korak koliko je to bilo moguće. Živci su mu bili pri kraju. Koliko će još dugo morati lutati ovom planinom? Skrenuo je desno, i krenuo idućim tunelom. Po zmajevim jednostavnim uputama Rhonin je očekivao kako će na spomenuti otvor naići prilično brzo, ali nakon nekih pola sata nije ugledao ništa, čak ni novo raskrižje. Dva je p uta pitao Smrtokrilo hoće li uskoro stići, ali njegov je nevidljivi vodič nastavio šutjeti. Onda, kad je čarobnjak pomislio odustati - ugledao je svjetlost. Slabašnu svjetlost, da ne bi bilo zabune, ali definitivno svjetlost... i tunel na lijevoj strani. S ponovno probuđenom nadom Rhonin je požurio stoje brže mogao bez da stvara veliku buku. Koliko je znao, desetak orka je moglo čuvati Zmajsku Kraljicu. Pripremio je čarolije, ali se nadao kako će ih sačuvati za neke druge, opasnije trenutke. Stani! Glas Smrtokrila odjekivao mu je u glavi i Rhonin se gotovo zaletio u zid. Umjesto toga, priljubio se uz njega siguran kako ga je neki stražar otkrio. Ništa. Tunel je bio prazan, nije bilo nikoga osim njega. "Zašto si me zaustavio?" prošaptao je medaljonu. Tvoje odredište nalazi se pred tobom ... ali put može čuvati nešto što nije od krvi i mesa. "Magija?" Već je pomislio na to, ali zmaj mu nije dao prigo du da se sam uvjeri. / stražari magičnog podrijetla. Postoji brz način za otkrivanje istine. Drži medaljon ispred sebe kad kreneš prema ulazu. "Stoje sa stražarima od krvi i mesa? Još uvijek moram brinuti zbog njih." Mogao je čuti rastući bijes crnog. Sve će se saznati, čovječe. Siguran kako Smrtokrilo želi da barem stigne do Alexstrasze, Rhonin je stavio medaljon pred sebe i polako krenuo naprijed. Osjećam samo slabije čarolije — to jest, slabije za nekog po put mene, izvijestio gaje zmaj dok se približavao. Ja ću se pobrinuti za njih. Crni je kristal odjenom zablistao zbog čega je zapanjeni ča robnjak gotovo ispustio medaljon. Zaštitne čarolije su poništene. Stanka. Unutra nema stražar a. Neće im trebati, čak ni bez čarolija. Alexstrasza je dobro vezana i prikovana za stijenje. Orci su bili poprilično učinkoviti. U potpunosti je nepomična. "Trebam li ući?" Razočarao bi me da ne uđeš. Rhoninu je izražaj Smrtokrila bio pomalo sumnjiv, ali nije dugo razmišljao o njemu, više je mislio o tome kako će se uskoro suočiti sa Zmajskom Kraljicom. Poželio je daje Vereesa sada ovdje, a onda se zapitao zašto bi ga to toliko razveselilo. Možda — Čak su i pomisli na srebrnokosu vilenjakinju nestale kad je stao na ulaz i po prvi put ugledao divovskog crvenog titana Alex-straszu. I otkrio kako ona zuri u njega, emocija u njezinim reptilskim očima sličila mu je na strah - ali ne za nju. "Ne!" zagrmjela je koliko joj je metalni prsten oko vrata omogućio. "Vratise!" Istovremeno je Smrtokrilo trijumfalnim glasom rekao: Savršeno! Bljesak svjetlosti zamotao se oko čarobnjaka. Svaki djelić njegovog tijela se zatresao kao da je neka čudovišna sila jurila kroz njega. Medaljon je kliznuo iz njegovih mlitavih prstiju. Dok je padao, čuo je kako je Smrtokrilo ponovio jednu jedinu riječ i onda se nasmijao. Savršeno. ...
Petnaest V ereesa je pohlepno udahnula zrak kad joj je disanje ponovno postalo moguće. Noćna mora da je živ a zakopana
polako je iščezavala dok je požudno udisala zrak. Postupno se smirila i naposljetku je otvorila oči — i vidjela kako je jedna noćna mora zamijenjena drugom. Tri lika čučala su pored male vatre u središtu pećine. Plamen je njihovim grotesknim siluetama dodavao element strave, jer je zbog njega mogla primijetiti rebra ispod kože i pjegavo, odvratno tkivo koje je visjelo. Još gore od toga, mogla je jasno vidjeti duge, mrtvačke face dugih nosova i izduženih brada. Šumarica je osobi to dobro mogla vidjeti uske, zle oči 68 | S
tranica
[email protected]
i oštre, oštre zube. Trojka nije nosila ništa više osim pocijepanih kiltova. Sjekira za bacanje se nalazila pored svakog lika, oružje kojim su ova stvorenja, Vereesa je znala, rukovala izuzetno vješto. Unatoč pokušajima da bude tiho neki mali pokret koji je uči nila sigurno je došao do dugih, šiljatih ušiju koje su šumaricu podsjećale na goblinske, jer je jedan od njezinih uznika smjesta pogledao prema njoj. "Večera je budna", prosiktao je, ostatke lijevog oka prekrivao je povez. "Meni više izgleda kao desert", rekao je drugi, ćelav, dok su druga dvojica imali duge, raščupane irokezice. "Definitivno desert", nacerio se treći koji je nosio otrcani šal koji je nekoć pripadao nekome od Vereesine vlastite rase. Izgledao je snažniji od ostalih i govorio je kao da mu se nitko neće usuditi suprotstaviti. Znači vođa. Vođa trija gladnih trolova. "Slab ulov u posljednje vrijeme", nastavio je onaj sa šalom. "Ali sada je vrijeme za gozbu, da." Nešto sa šumaričine desne strane iznenada bi ispustil o poprilično sočnu psovku da nije bilo poveza preko usta koji je prigušio riječi. Vereesa je okrenula glavu koliko su joj pomno vezani ko -nopci dopustili i vidjela kako je Falstad također još uvijek živ, iako nije znala koliko još. Glasine koje su postojale odavno, čak i prije Trolskih ratova, govorile su kako su ova stravična stvorenja sve osim sebe smatrala hranom. Čak su i orci, koji su ih prihvatili kao saveznike, jednim okom promatrali hitre, podle zlotvore. Na sreću, zahvaljujući i Trolskim ratovima i borbi protiv Horde brojnost njihove rase značajno se smanjila. Vereesa nikad do sada nije vidjela trola, bili su joj poznati samo sa slika i iz legendi. Zaključila je kako bi bilo najbolje da je tako i ostalo. "Strpljenja, strpljenja", promrmljao je onaj sa šalom podrugljivim glasom. "Ti ćeš biti prvi, patuljče! Ti ćeš biti prvi!" "Možemo li to sada učiniti. Gree?" preklinjao je jednooki trol. "Zašto to ne možemo sada učiniti?" "Jer sam ja tako rekao, Shnele!" Gree je iznenada šakom udario Shnela u bradu i ovaj je odletio od siline udarca. Treći je trol skočio na noge ohrabrujući prijatelje na nove udarce. Gree ga je mrko pogledao i ćelavi se trol d oslovno prestravio od njegova pogleda. U međuvremenu, Shnel se dovukao do vatre i sjeo na svoje mjesto, po tpuno miran. "Ja sam vođa!" Gree se udario u prsa koščatom rukom. "Da, Shnele?" "Da, Gree! Da!" "Da, Vorsh?" Ćelavo čudovište počelo je kimati glavom. "Da, oh, da, Gree! Vođa si ti! Vođa si ti!" Kao i kod vilenjaka, patuljaka i osobito ljudi, postojale su različite vrste trolova. Neki su govorili sofisticirano poput vilenjaka čak i dok su nekoga pokušavali skratiti za glavu. Drugi su bili divljiji, osobito oni koj i su uglavnom živjeli na grobljima i ostalim podzemnim kraljevstvima. Ipak, Vereesa je sumnjala kako postoji niži oblik trola od ove trojice koji su zarobili nju i Falstada i očito su za njih imali još mračnije planove. Trojka se vratila razgovoru oko vatre. Vereesa je opet pogledala patuljka koji je zurio u nju. Njezina podignuta obrva odgovo-rena je kimanjem njegove glave. Ne, unatoč njegovoj izuzetnoj snazi nije mogao pokidati čvrste konopce. I ona je odmahnula glavom. Koliko god trolovi bili primitivni, bili su stručnjaci za vezivanje čvorova. Šumarica je pokušala ostati mirna i pogledati oko sebe - ono malo stoje imala za vidjeti. Činilo se kako se nalaze usred dugog, grubo izrađenog tunela, najvjerojatnije djelo samih trolova. Vereesa se sjetila dugih prstiju s pandžama, savršenih za kopanje kroz zemlju i kamen. Ovi su se trolovi dobro prilagodili svom okolišu. Unatoč tome što je unaprijed znala ishod, vilenjakinja je po kušala olabaviti konopce. Pomaknula se stoje tiša mogla i gotovo do krvi izgrebala ruke, ali bezuspješno. Stravično cerenje upozorilo ju je kako su trolovi vidjeli barem njezine posljednje pokušaje. "Desert je živahan", prokomentirao je Gree. "Bit će dobra za bava!" "Gdje su ostali?" uzdahnuo je Shnel. "Već su se trebali vra titi!" Vođa je kimnuo i dodao: "Hulg zna što će se dogoditi u slučaju neposlušnosti! Moždaje on -" Trol je iznenada zgrabio sjekiru za bacanje. "Patuljci!" Sjekira je poletjela tunelom i prošla samo nekoliko centimetara od Vereesine glave. Trenutak kasnije uslijedio je grleni krik. Zidovi tunela eksplodirali su niskim nabijenim stvorenjima koja su vitlala kratkim sjekirama i mačevima. Gree je izvukao drugu, malo dužu sjekiru, ova je očito bila namijenjena borbi prsa u prsa. Shnel i Vorsh su bacili sjekire. Vi-lenjakinja je vidjela kako je jedan niski napadač pao od Shnelo -vog oružja, ali Vorshevo je promašilo. Trolovi su onda postupili poput vođe i pripremili veće, čvršće sjekire dok su ih novoprido šlice opkoljavale. Vereesa je prebrojila više od pet patuljaka, svaki odjeven u raščupana krzna i rđave štitove na prsima. Kacige su im bile okrugle, savršeno su pristajale i nisu imale nikakve rogove ili neke druge nepotrebne ukrase. Kao i Falstad, većina je imala brade, iako su njihove bile kraće i urednije. Patuljci su vješto i precizno rukovali svojim sjekirama i mače vima. Trolovi su se našli sve bliže i bliže jedan drugome. Shnel je pao prvi, jednooka zvijer nije primijetila ratnika koji mu se približio s b oka. Vorsh je zarežao upozorenje, ali prekasno. Shnel je divljački zamahnuo prema svom novom protivniku, ali i promašio. Patuljak je zabio svoj mač u trbuh mršavog trola. Gree se borio najžešće. Zadao je jedan dobar udarac od kojeg je patuljak ustuknuo, a onda zamalo drugome skinuo glavu. Na nesreću, njegova se sjekira polomila kad se sudarila s dužom, jačom sjekirom njegovog posljednjeg 69 | S
tranica
[email protected]
protivnika. U očaju je zgrabio pa-tuljkovo oružje za dršku i pokušao ga istrgnuti iz ruku nižeg ratnika. Oštrica druge sjekire zahvatila je vođu trola po leđima. Vilenjakinja je zamalo osjetila žalost za posljednjim trolo m. Vorsh, očiju razrogačenih zbog dolaska skore smrt i, izgledao je spreman zajecati. Ipak, nastavio je mahati sjekirom prema najbližem patuljku i zamalo imao sreće zadati kobni udarac. Ali ipak nije mogao učiniti ništa kako bi zaustavio plimu neprijatelja koji su sada prilazili sve bliže i bliže, sa spremni m sjekirama i mačevima. Vorsheva je smrt na kraju gotovo postala klaonica. Vereesa je skrenula pogled. Nije se okrenula sve dok pomalo škripav glas ispred nje nije prokomentirao: "Pa, nije ni čudo što su se trolovi ovako žestoko borili! Gimmele! Vidiš ovo? " "Aha, Rome! Puno bolji prizor od onog na kojeg sam ja ovdje naišao!" Krupne ruke su ju posjele. "Da vidimo možemo li skinuti ove konopce bez previše štete za tako lijepo tijelo!" Pogledala je lice rumenog patuljka barem petnaest centimetara nižeg od Falstada i puno šireg. Ipak, unatoč prvom dojmu, njegove spretne ruke izvijestile su šumaricu kako njega i njegove kolege nikako ne može smatrati nespretnima, osobito zbog načina na koji su sredili trolove. Odjeća patuljaka iz blizine je izgledala još otrcanije, nimalo iznenađujuće ako su preživljavali, kao što je Vereesa pretpostavila, na onome što su ukrali orcima. Osjećao se i popriličan smrad što je sugeriralo kako je kupanje također bilo premija. "Eto ga!" Njezini su konopci pali na pod. Vereesa je smjesta izvadila krpu iz usta s kojom se patuljak nije bavio. Istovremeno dugi niz psovki iza nje navijestio je kako je Falstad također oslobodan. "Začepi usta ili ću ti tu krpu za stalno nagurati u usta!" zarežao je Gimmel. "Potrebno je barem pet brdskih patuljaka kako bi srušili jednog s Aeriea!" Gunđanje i negodovanje govorilo je kako bi njihovi spasitelji brzo mogli postati njihovi novi uznici ako jahač grifona ne zašuti. Nervozna šumarica je počela ustajati - i u posljednji se trenutak sjetila kako tunel u ovom dijelu nije baš odgovarao njezinoj visini - i prasnula: "Falstade! Budi pristojan prema našim prijateljima! Oni su nas, nakon svega, spasili od užasne sudbine!" "Aha, u pravu ste", odgovorio je Rom. "Prokleti trolovi, jedu sve što je meso - mrtvo ih živo!" "Spomenuli su neke prijatelje", iznenada se sjetila. "Možda bi trebali napustiti ovo mjesto prije no što se oni vrate -" Rom je podigao ruku. Njegovo izborano lice podsjetilo je Vereesu na opakog, starog psa. "Nema smisla brinuti zbog njih. Tako smo pronašli ovu trojku." Razmislio je na trenutak. "Ali ipak ste možda u pravu! Ovo nije jedina banda holova u okolici. Orci ih koriste gotovo kao lovačke pse! Sve, osim orka, što prolazi ovom uništenom zemljom postaje plijen - a čak su i ubili jednog od svo jih saveznika s planine kad su pomislili da to mogu!" Prizori sudbine koja im je bila namijenjena pojavili su se u Vereesinim mislima. "Odvratno! Od srca vam zahvaljujem na pravovremenom dolasku!" "Da sam znao kako ćemo spašavati vas, natjerao bih ove svo je jadnike da brže hodaju!" Gimmel, koji je prečesto pogledavao vilenjakinju, pridružio se svom vođi. "Joj je mrtav. Još uvijek strši iz rupe. Narn je loše, treba ga srediti. Ostatak ranjenika može se dovoljno dobro samostalno kretati!" "Onda idemo! To važi i za tebe, leptiriću!" Posljednje se odnosilo na Falstada koji je pocrvenio zbog nečega stoje za patuljke s Aeriea očito bila gadna uvreda. Vereesa gaje uspjela smiriti laganim dodirom po ramenu, ali njezin se prijatelj nastavio mrštiti kad je skupina krenula. Vi-lenjakinja je primijetila kako su brdski patuljci ne samo s trolova skinuli sve korisno, nego i s mrtvog kolege. Nisu pokušali nositi tijelo sa sobom, a kad je Rom primijetio njezin pogled, pomalo je posramljeno slegnuo ramenima. "Rat zahtijeva da se neke stvari ostave, vilenjačka gospođice. Joj bi shvatio. Pobrinut ćemo se da se njegove stvari podijele među njegovom najbližom rodbinom i da također dobiju dodatni dio stvari trolova ... iako, žao mije reći, nije bilo puno toga." "Nisam imala pojma da vas još uvijek ima u Khaz Modanu. Pričalo se kako su svi patuljci otišli kad više nisu mogli braniti zemlju od Horde." Romovo pseće lice se smračilo. "Aha, svi koji su mogli otići su otišli! Znate, nije bilo moguće za sve nas! Horda je došla poput kuge, presjekla nam je brojne putove! Bili smo prisiljeni otići pod zemlju dublje no što smo i kad bili! Mnogi su tada umrli, i mnogi su umrli nakon toga!" Pogledala je njegovu otrcanu skupinu. "Koliko vas je?" "Mog klana? Sedam i četrdeset, a nekoć nas je bi lo na stotine! Razgovarali smo s još tri, dva veća od našeg. Neka ukupni broj bude tristo i nešto sitno, i to je samo mali dio onog koliko nas je u ovoj zemlji nekoć bilo!" "Tristo i nešto sitno još je uvijek velik broj", zagrmio je Falstad. "Aha, s tolikim bih brojem ja otišao vratiti Grim Batol!" "I da smo možda lepršali nebom poput zbunjenih buba, dovoljno bi ih zbunili kako bi to postalo moguće, ali na tlu ili ispod njega, još uvijek nismo u prednosti! Samo je jedan zmaj dovoljan kako bi spalio šumu i zemlju ispod nje!" Stara netrpeljivost između Aerie i brdskih patuljaka opet je zaprijetila eksplozijom. Vereesa je hitro pokušala premostiti provaliju među njima. "Dosta s tim! Orci i njihovi su neprijatelji, jesam li u pravu! Ako ćete se međusobno bori ti, zar to neće ići njima u korist?" Falstad joj je promrmljao ispriku, kao i Rom. Ipak, vilenjakinja nije željela stati samo na tome. "Nedovoljno dobro. Okrenite se jedan prema drugome, a onda prisegnite kako ćete se boriti samo za dobro svih nas! Također prisegnite 70 | S
tranica
[email protected]
kako nikada nećete zaboraviti da su vam orci ubijali braću, da su vam orci ubijali voljene." Nije znala ništa specifično o prošlostima ni jednog patuljka, ali mogla je zaključiti iz općenitog mišljenja kako su svi koji su se borili u ratu izgubili nekoga ili nešto voljeno. Rom je nesumnjivo izgubio mnogo voljenih, a i Falstad, koji je pripadao svojeglavim, ali odvažnim letačima, sigurno je iskusio isto. Svaka mu čast, jahač grifona je prvi pružio ruku. "Aha, tako je. Ja ću pružiti ruku." "Ako ćeš ju ti pružiti, onda ću i ja." Ostali brdski patuljci počeli su mrmljati dok su se dvojica rukovala. Ovakav brzi kompromis bio bi nemoguć pod bilo kojim drugim okolnostima osim trenutnih. Skupina je krenula dalje. Ovoga je puta Rom bio taj koji je postavljao pitanja. "Sada, kada je opasnost trolova iza nas, vi-lenjačka gospođice, možete li nam reći što dovodi vas i onoga tamo u našu ranjenu zemlju. Je li ono što se nadamo ratna sreća okreće leđa orcima i Khaz Modan će uskoro opet biti slobodan?" "Horda gubi rat, to je istina." Patuljci su uzdahnuli i tiho vik-nuli. "Glavnina Horde je uništena prije nekoliko mjeseci, a Kob-nomalj je nestao." Rom se ukopao u mjestu. "Zašto onda orci još uvijek zapovijedaju Grim Batolom?" "Moraš to pitati?" umiješao se Falstad. "Kao prvo, orci još uvijek drže sjever oko Dun Algaza. Priča se kako popuštaju, ali neće se dati bez borbe." "A drugo, rođače?" "Nisi primijetio da imaju zmajeve?" pitao je Falstad uz nevini smiješak. Gimmel je frknuo. Rom je mrko pogledao svog zamjenika, a onda pokunjeno kimnuo. "Aha, zmajevi. Jedini neprijatelj s kojim se sa zemlje ne možemo boriti. Jednom smo uhvatili mladog na tlu i likvidirali ga - uz gubitak dva dobra ratnika, žao mi je što to moram reći - ali oni uglavnom ostaju gore, a mi smo se prisiljeni skrivati ovdje dolje." "Ipak, borili ste se s trolovima", istaknula je Vereesa. "I sigurno s orcima." "Aha, pokojom patrolom. A trolovima, njima smo također nanijeli nešto gubitaka - ali to ništa ne znači dok je naša domovina još uvijek pod sjekirom orka!" Pogledao ju je u oči. "A sada, opet pitam. Recite mi tko ste i što radite ovdje! Ako je Khaz Modan još uvijek pod orcima, onda ste sigurno samoubilački nastrojeni kad ste došli do Grim Batola!" "Moje ime je Vereesa Vjetrojahačica, šumarica, a ovo je Falstad od Aeriea. Ovdje smo jer tražimo čovjeka, čarobnjaka, visokog i mladog. Ima vatrenu kosu i kad sam ga posljednji put vidjela, išao je u ovom pravcu." Odlučila je z a sada izostaviti prisustvo crnog zmaja i bila je zahvalna što se Falstad slučajno nije izlajao. "Koliko god čarobnjaci bili budalasti, osobito ljudski, što je radio u blizini Grim Batola?" Rom je s rastućom sumnjom promatrao par, Vereesina je priča bila sigurno previše nategnuta za njegov ukus. "Ne znam", priznala je, "ali mislim kako ima nekakve veze sa zmajevima." Vođa patuljaka na ovo se grohotom nasmijao. "Zmajevima? Što planira učiniti? Spasiti crvenu kraljicu iz zatočeništva? Bit će toliko zahvalna da će ga požderati od uzbuđenja!" Brdski su patuljci ovo smatrali jako smiješnim, ali vilenjakinja nije. Falstad se nije pridružio veselju, svaka mu čast, iako je on, naravno, znao za Smrtokrilo i najvjerojatnije je pretpostavio kako je Rhonin već odavno bio "požderan". "Prisegnula sam i zbog toga moram nastaviti. Moram stići do Grim Batola i vidjeti mogu li ga pronaći." Veselje se pretvorilo u zapanjenost i nevjericu. Gimmel je odmahnuo glavom kao da nije siguran je li dobro čuo. "Lady Vereesa, poštujem vaš poziv, ali sigurno vam je jasno kako je to uzaludna potraga!" Pažljivo je pogledala opaku skupinu. Čak je i u sumraku mogla vidjeti umor, fanatizam. Borili su se i sanjali o svojoj slobodnoj zemlji, ali većina je navjerojatnije mislila kako se to neće dogodi ti za njihovih života. Divili su se hrabrosti, poput svih patuljak a, ali vilenjakinja potraga čak je i njima zvučala ludo. "Ti i tvoji ljudi ste nas spasili, Rome, i na tome vam se svima zahvaljujem. I ako mogu zatražiti jednu uslugu, to je da mi pokažete gdje se nalazi najbliži tunel koji vodi do planinske tvrđave. Dalje ću nastaviti sama." "Nećeš putovati sama, moja vilenjačka damo", pobunio se Falstad. "Predaleko sam došao da bih se sada vratio ... a imam namjeru pronaći stanovitog goblina i od njegove kože napraviti čizme!" "Oboje ste ludi!" Rom je shvatio kako se ni jedno neće dati odgovoriti. Slegnuo je ramenima i dodao: "Ali ako želite put do Grim Batola, onda taj zadatak neću davati nikome drugome. Ja ću vas osobno odvesti tamo!" "Ne možeš ići sam, Rome!" prasnuo je Gimmel. "Ne s troli -ma u pokretu i orcima u blizini! Ja idem s vama kako bih ti čuvao leđa!" Iznenada je i ostatak skupine odlučio kako i oni također trebaju ići kako bi čuvali leđa svojim vođama. I Rom i Gimmel su ih pokušali odgovoriti, ali kako su patuljci inače tvrdoglavi, vođa je naposljetku smisli o nešto bolje. "Ranjeni se moraju vratiti kući, i oni također trebaju nekoga da im čuva leđa - i ne želim čuti tvoje protivljenje, Narne, jedva stojiš! Najpametnije je baciti kosti; polovica s većim brojevima ide s nama! A sada, tko ima kosti?" Verresa uopće nije željela čekati da skupina završi s kockanjem kako bi saznala tko ide s njima, ali nije vidjela drugi izbor. Ona i Falstad su gledali kako patuljci -Narn i ostali ranjenici ne - bacaju kocke. Većina brdskih patuljaka imala je kocke sa sobom, na Romovo pitanje gotovo su svi podigli ruke. Falstad se nacerio zbog toga. "Aerie i brda mogu biti različiti, ali naići ćeš na jako malo patuljaka koji sa sobom ne nose kocke!" Potapšao je vrećicu za pojasom. "Jasno mije koliko su trolo -vi pogana stvorenja; ostavili su mi kocke! Priča se kako čak i orci vole bacati kosti, što ih diže na stepenicu više od naših uznika, ha?" Nakon previše vremena za Vereesin ukus Rom i Gimmel vratili su se sa sedmoricom patuljaka, svi s odlučnim izrazima lica. Vilenjakinja ih je pogledala i gotovo se mogla zakleti kako su svi braća - iako su, u stvari, dvojica izgledali poput žena. Čak su i ženski patuljci imali brade, simbol ljepote te rase. 71 | S
tranica
[email protected]
"Evo vaših dobrovoljaca, lady Vereesa! Svi su snažni i spremni za borbu! Odvest ćemo vas do ulaza u pećine u podnožju planine, a nakon toga ste prepušteni sami sebi." "Zahvaljujem vam - ali, zar želite reći kako postoji put kojim odlazite u samu planinu?" "Aha, ali nije to lak put... i ne čuvaju ga samo orci." "Što želiš reći s tim?" izlanuo je Falstad. Rom je drugom patuljku uputio isti nevini osmijeh kakav je Falstad ranije uputio njemu. "Nisi primijetio da imaju zmajeve?" Krasusovo utočište bilo je izgrađeno iznad drevnog šumarka, starijeg čak i od samih zmajeva. Izgradio gaje vilenjak, kasnije ga je uzurpirao ljudski čarobnjak, a onda ga je dugo nakon napuštanja prisvojio Krasus. Osjetio je moći ispod njega i uspio ih iskoristiti u rijetkim prilikama, ali čak se i zmajski čarobnjak iznena dio kad je jednog dana otkrio skriveni ulaz u najudaljenijem dijelu njegove citadele koji je vodio do blistavog jezerca i jednog zlatnog dragulja na njegovom dnu, u samom središtu. Svaki put kad bi ušao u prostoriju osjetio bi divljenje rijetko za njegovu rasu. Zbog magije koj a se ovdje nalazila osjećao se poput ljudskog novaka kojem je pokazana prva čarolija. Krasus je znao kako je samo zagrebao površinu potencijala jezerca, ali i to je bilo dovoljno kako bi mu se zavrtjelo u glavi u pok ušaju da iskoristi još. Oni koji su postali pohlepni sa svojim potrebama za magijom dovodili su se u opasnost da ih ta magija iscijedi - doslovno. Naravno, Smrtokrilo je do sada nekako izbjegao tu sudbinu. Unatoč tome što je bila toliko duboko pod zemljom, voda nije bila lišena života - ili nečeg bliskog životu. Iako na cijelom svijetu nije postojala čistija tekućina, koliko god pokušavao, Kra sus nikad nije uspio kako treba vidjeti male oblika koji su jurcali uokolo, osobito u blizini dragulja. Ponekad se mogao okladiti kako to nije ništa drugo osi m hitrih, srebrnih riba, a ipak tu i tamo zmajski je čarobnjak mogao prisegnuti kako je vidio ruke, lj udski trup, a u rijetkim prigodama - noge. Danas je ignorirao stanovnike jezerca. Njegov susret s Onom od Snova dao mu je malu nadu, ali Krasus je znao kako na osnovu toga ne može planirati. Vrijeme kada će se morati pokazati brzo se približavalo. I zato je sada došao ovamo, jer među njegovim osobinama, jezero je pomlađivalo one koji su pili iz njega, barem na neko vrijeme. Upotreba otrova kako bi došao do Yserinih skrivenih kraljevstava iscijedilo je Krasusa, a ako su prilike zahtijevale brzu reakciju želio je biti sposoban za nju. Čarobnjak se sagnuo i rukom zagrabio malo vode. Kad ju se prvi puta usudio piti pokušao ju je uliti u čuturicu, samo kako bi otkrio da je jezerce odbijalo sve izrađeno. Krasus se sagnuo preko ruba s željom da sve kapi koje mu padnu iz dlana završe tamo otkud su i potekle. Njegov respekt prema silama tijekom godina narastao je do te razine. Ipak, dok je pio, pažnju su mu privukli valovi na površini. Krasus je bacio pogled na o no što je trebalo biti savršen odraz njegovog ljudskog oblika ... ili je barem čarobnjak tako isprva mislio. Onda je shvatio kako su oči njegovog pijuna zatvorene, a glava naguta u stranu kao daje ... mrtav. Iznad Rhoninova lica pojavila se debela, zelena ruka orka. Krasus je instinktivno reagirao, posegnuo je u vodu kako bi odvukao poganu ruku. Umjesto toga uništio je prizor i, kad su valovi napokon nestali, opet je vidio samo vlastiti odraz. "Velike mi Majke ..." Jezerce mu nikad nije prikazalo ovu sposobnost. Zašto sada? Krasus se tek tada sjetio Yserinih riječi na rastanku. / nemoj podcijeniti one koje samo smatraš pijunima ... Stoje mislila s time, i zastoje sada ugledao Rhoninovo lice? Sudeći po prizoru kojeg je stari čarobnjak up ravo vidio, njegov mladi štićenik je ili zarobljen ili mrtav. Ako je tako, za Rhonina je bilo prekasno da bude od neke koristi za Krasusa - iako je očito stigao do planinske tvrđave, ispunio je pravu misiju na koju gaje njegov mentor poslao. Zajedno s dokazima koje je Krasus podmetnuo orcima tijekom nekoliko posljednjih mjeseci, zmajski se čarobnjak nadao kako će uznemiriti tamošnje zapovjednike koji će pomisliti kako sa zapada dolazi druga, tajnija, invazija. Iako se u tvrđavi još uvijek nalazila velika sila, njezina istinska moć ležala je u zmajevima koji su se tamo rađali i uvježbavali ... a sa svakim tjednom bilo ih je sve manje. Još je gora činjenica za orke u planini bilo to stoje nekolicina koja je preostala sve češće i češće slana na sjever kako bi pomogla glavnini Horde ostavljajući Grim Batol bez gotovo ikakve obrane. Protiv odlučne vojske slične brojnosti onoj koja se trenutno borila kod Dun Algaza čak bi i orci na utvrđenim položajima u planini naposljetku poklekli i time izgubili šansu za uzgajanje novih zmajeva za rat. A bez zmajeva koji će napadati snage Saveza na sjeveru, ostaci Horde brzo će pasti pod neprestanim napadima. Ta bi vojska bila sakupljena i poslana sa zapada da nije bilo manjka suradnje među vođama Saveza. Većina je smatrala k ako će Khaz Modan pasti kad za to dođe vrijeme; čemu riskirati takvu misiju? Krasus nije mogao vjerovati kako neće iskoristiti napad s dvije strane i napokon svijet osloboditi od prijetnje orka, ali to je opet dokazalo kratkovidnost nižih rasa. U početku je pokušao uvjeriti Kirin Tor da na akciju nagovori Dalaranove susjede, ali kako je njihov utjecaj na kralja Terenasa počeo slabiti njegove kolege iz savjeta koncentrirale su se na održavanje njihovog položaja u Savezu. I tako se Krasus odlučio za očajnički blef, računajući na čudan način razmišljanja i paranoju karakterističnu za zapovjednike orka. Neka vjeruju kako invazija dolazi. Neka dobiju i fizički do kaz s glasinama koje su on i njegovi agenti širili. Tada će sigurno učiniti nezamislivo. Tada će sigurno napustiti svoju planinsku tvrđavu i, s Alex-straszom pod budnom stražom, preseliti uzgajanje zmajeva na sjever. Plan je počeo kao nada luđaka, ali čak i na Krasusovo iznenađenje, primijetio je čudesne rezultate. Ork koji je 72 | S
tranica
[email protected]
zapovijedao Grim Batolom, Nekros Glavolomac, u posljednje je vrijeme postao sve uvjereniji kako su dani planine odbrojani, odbrojani gotovo do kraja. Čarobnjakove sulude glasine čak su zaživjele vla stitim životom, narasle preko svih njegovih očekivanja. A sada ... a sada su orci imali dokaz u Rhoninu. Mladi je čarobnjak odigrao svoju ulogu. Dokazao je Nekrosu kako se u naizgled neosvojivu tvrđavu može ušuljati, osobito magijom. Zapovjednik orka sada će sigurno izdati zapovijed za napuštanje Grim Batola. Da, Rhonin je dobro odigr ao svoju ulogu ... i Krasus je znao kako si nikad neće oprostiti što je tako iskoristio čovjeka. Što će njegova voljena kraljica misliti o njemu kad sazna isti nu? Od svih zmajeva, Alexstrasza je najviše marila za niže rase. One su djeca budućnosti, rekla je jednom. "To se moralo učiniti", zasiktao je. Ipak, ako je vizija u jezercu bila namijenjena kako bi mu pokazala sudbinu njegovog pijuna, također je i zaintrigirala čarobnjaka. Morao je saznati više. Krasus se sagnuo nad jezerce, zatvorio oči i koncentrirao se. Prošlo je dosta vremena otkad je kontaktirao jednog od svojih najkorisnijih agenata. Ako je taj još uvijek živio, onda je sigurno imao neka saznanja o trenutnim aktivnostima u planini. Zmajski je čarobnjak zamislio onog s kime je želio razgovarat i, onda posegnuo mislima, svom svojom snagom, kako bi otvorio vezu koju su dijelili. "Počuj me sada ... počuj moj glas ... moramo hitno razgova rati ... danje možda napokon stigao, moj strpljivi prijatelju, dan slobode i iskupljenja ... počuj me ... Rome ..."
Šesnaest "P odignite ga", zarežao je zvjerski glas.
Krupne ruke zgrabile su omamljenog Rhonina za ruke i podigle ga na noge. Hladna voda iznenada mu je pljusnula u lice i osvijestila ga. "Njegova ruka. Ova." Jedan od onih koji su držali čarobnja ka podigao je Rhoninovu lijevu ruku. Netko ga je zgrabio za dlan, uhvatio mali prst Rhonin je vrisnuo kad je kost pukla. Razrogačio je oči i pred sobom ugledao brutalno lice starog orka izbrazdano ožiljcima iz godina bitaka. Na orkovom licu nije bilo zadovoljstva patnjom čovjeka, samo nagovještaj nestrpljivosti, kao da bi Rhoninov uznik više volio biti negdje drugdje i baviti se važnijim stvarima. "Čovječe." Riječ je zvučaka poput kletve. "Imaš jednu šansu za život; gdje je ostatak tvoje družine?" "Ne znam -" Rhonin se nakašljao. Bol iz njegovog malog prsta još mu je uvijek strujala rukom. "Sam sam." "Smatraš me budalom?" progunđao je vođa. "Nekrosa smatraš budalom? Koliko ti je prstiju ostalo, ha?" Uhvatio je prst pored polomljenog. "Tijelo ima puno kostiju. Puno kostiju za lomljenje!" Rhonin je razmišljao brzo koliko mu je bol dopuštala. Već je rekao svom uzniku kako je došao sam i to nije zadovoljilo orka. Što je Nekros želio čuti? Kako je vojska napala njegovu planinu? Bi li ga to uistinu zadovoljil o? Naravno, to bi također moglo održati Rhonina na životu sve dok ne pronađe neki način za bijeg. Još mu uvijek nije bilo jasno što se dogodilo, samo kako ga je, unatoč opreznosti, Smrtokrilo obmanuo. Zmaj je o čito želio da otkriju čarobnjaka. Ali zašto? To je imalo isto toliko smisla koliko i Nekrosova očita želja da neprijateljski vojnici tumaraju njegovom tvrđavom! Rhonin je kasnije mogao razmišljati o mračnim planovima Smrtokrila. Za sada, život izubijanog čarobnjaka bio je na prvom mjestu. "Ne! Ne ... molim vas ... ostali ... nisam siguran gdje su ... razdvojili smo se ..." "Razdvojili? Mislim da niste! Došao si zbog nje, zar ne? Došao si zbog Zmajske Kraljice! To je tvoja misija, čarobnjače! Znam to!" Nekros se približio, njegov je dah bio dovoljno od vratan da onesvijesti Rhonina. "Moji su špijuni čuli! Čuo si, zar ne, Krvile?" "Oh, da, oh, da, gospodaru Nekrose! Sve sam čuo!" Rhonin je pokušao pogledati pored orka, ali Nekros mu nije želio dopustiti da vidi tko govori. I pak, sam je glas dovoljno rekao o identitetu špijuna, osobito što je taj Kryll sigurno bio goblin kojeg je ranije čuo. "Opet te pitam, čovječe, došao si zbog zmaja, je li tako?" "Razdvo -" Nekros gaje ošamario i ostavio trag krvi na Rhoninovim usnama. "Prst je idući! Došao si osloboditi zmaja prije no što vaše vojske stignu do Grim Batola! Pretpostavio si kako će kaos biti na tvojoj strani, zar ne?" Rhonin je naučio lekciju. "Da ... da, jesmo." "Rekao si 'jesmo'! To je već drugi put!" Vođa orka se trijumfalno udaljio. Ozlijeđeni je ča robnjak po prvi puta vidio Nekro-sovu osakaćenu nogu. Nije ni čudo što je ovaj brutalni ork zapo vijedao programom uzgoja zmajeva umjesto da 73 | S
tranica
[email protected]
je vodio divlju ratnu jedinicu. "Vidiš, veliki Nekrose? Grim Batol više nije siguran, moj veličanstveni zapovjednic e!" piskutao je goblinov prodorni glas. "Tko zna koliko još neprijatelja vreba u njegovim bezbrojnim tunelima? Tko zna za koliko će te Savez napasti - s crnim na čelu? Šteta što su gotovi svi tvoji preostali zmajevi već u Dun Algazu! Nikako ne možeš obran iti planinu sa šačicom ljudi! Najbolje da nas neprijatelj uopće ne nađe ovdje, nego da izgubimo toliko dra gocjenih -" "Reci mi nešto što ne znam, mali gade!" Debelim je prstom upiknuo Rhonina u prsa. "Pa, ovaj i njegovi pr ijatelji prekasno su stigli! Nećeš doći do zmaja ili njezinih mladih, čovječe! Nekros vas je sve nadmudrio!" "Ja ne -" Još jedan šamar. Jedini učinak boli na čarobnjakovom licu bio je taj stoje smanjila agoniju polomljenog prsta. "Možeš uzeti Grim Batol, čovječe, iako ti neće previše koristiti! Neka ti se cijela planina sruši na glavu!" "Nekrose - moraš ... zaustaviti ovo ludilo!" Rhonin je naglo podigao glavu. Znao je taj glas, iako gaje do tada čuo samo jednom. Njegovi su čuvari također reagirali na glas, okrenuli su se dovoljno kako bi vidio divovsko, krljuštavo tijelo čvrsto vezano lancima. Alexstrasza, velika Zmajska Kraljica, jedva se mogla micati. Njezini udovi, rep, krila i grlo bili su čvrsto okovani. Očito je mogla otvoriti svoje ogromne ralje, ali samo kako bi jela i s naporom govorila. Zatočeništvo nije bilo blago prema njoj. Rhonin je i prije viđao zmajeve, osobito grimizne, i svi su oni imali krlj ušti metalnog sjaja. Alexstraszine su međutim postale mutne, blijede, i na mnogim su mjestima postale klimave. Pogledao je lice reptila koje također nije izgledalo dobro. Oči su bile vodene, i nevjerojatno umorne. Mogao je samo zamisliti kakvo je njezino zatočeništvo bilo. Prisiljena rađati mlade koje će njezini uznici uvježbavati kako bi služili njihovim ubilačkim planovima. Nikad ih najvjerojatnije nije ni vidjela kad su jaja odnesena od nje. Možda je čak i žalila zbog života koji su izgubljeni zbog njezinih potomaka ... "Nitko ti nije dozvolio da govoriš, reptilu", zarežao je Nekros. Posegnuo je u vrećicu za pojasom i dodirnuo nešto. Rhoninova je koža zatreperila kad se probudila magična sila nevjerojatnih proporcija. Nije znao što je ork učinio, ali Zmajska je Kraljica urliknula od užasno žestoke boli, a krik je pogodio sve osim Nekrosa. Ipak, unatoč agoniji Alexstrasza je nastavila: "Ti - ti trošiš i energiju i - i vrijeme, Nekrose! Boriš se za nešto što je - već -izgubljeno!" Uzdahnula je i napokon zatvorila oči. Njezino disanje, toliko brzo prije nekoliko trenutaka, na kratko je postalo usporeno, pa se onda vratilo u donekle normalan ritam. "Meni zapovijeda samo Zuluhed, reptilu", promrmljao je jednonogi ork. "A on je daleko odavde." Izvukao je ruku iz vrećice. Magična sila koju je Rhonin osjetio istovremeno je nestala. Čarobnjak je čuo brojne glasine o tome kako je Horda mogla držati pod kontrolom tako veličanstveno stvorenje, ali ni jedna nije odgovarala onome čemu je maločas posvjedočio. U toj se vrećici očito nalazio neki nevjerojatno moćni artefakt ili uređaj. Je li Nekros u potpunosti shvaćao silu kojom je rukovao? S nečim tak vim na raspolaganju mogao je vladati i samom Hordom! "Trebamo uhvatiti ostale", stari ratnik okrenuo se stražaru koji je stajao kod ulaza. "Gdje si pronašao stražarevo tijelo?" "Peta razina, treći tunel." Nekros se namrštio. "Iznad nas?" Pogledao je Rhonina kao da gleda završeni odrezak. "Čarobnjačko djelo! Onda počnite pretraživati sve od pete razine prema gore - nemojte ni jedan tunel ostaviti nečuvanim! Nekako su došli odozgora!" Njegovo zvjersko lice lagano se razvuklo u osmijeh. "Možda ipak nije magija! Torgus je vidio grifone! To je to! Ostatak je došao nakon što je Smrtokrilo otjerao Torgusa!" "Smrtokrilo - Smrtokrilo ne s-služi nikome - osim sebi!" iznenada je rekla Alexstrasza, oči su joj bile širom otvorene. Zvučala je gotovo prestravljeno, zbog čega ju Rhonin nije mogao kriviti. Tko se nije bojao crnog demona? "Ali on sada radi s ljudima", ustrajao je njezin tamničar. "Torgus ga je vidio!" Polo žio je ruku na vrećicu. "Pa, možda ćemo također biti spremni i za njega!" Rhonin sada nije mogao odvojiti pogled od vrećice i njezinog sadržaja, koji je, sudeći po nejasnom obliku, bio medaljon ili disk. Koliku je moć posjedovao kad je Nekros smatrao kako će djelovati čak i protiv oklopljenog titana? "Želiš zmajeve ..." Nekros se opet okrenuo prema čarobnjaku. "Zmajeve ćeš i dobiti ... ali ti i crni nećete dugo biti sretni, čovječe!" Mahnuo je prema izlazu. "Vodite ga!" "Da ga ubijemo?" zarežao je jedan stražar glasom punim nade. "Još ne! Za njega će kasnije biti još pitanja ... možda! Znaš gdje ćete ga smjestiti! Smjesta ću doći za vama kako bih se pobrinuo kako mu njegova magija neće moći pomoći!" Dva masivna orka koja su držala Rhonina podigla su ga toliko silovito daje imao osjećaj kako će mu iščupati ruke u ramenima. Kroz pomalo zamagljen vid ugledao je Nekrosa kako se okreće prema drugom orku. "Ubrzajte posao! Pripremite kola! Ja ću se pobrinuti za kralji cu! Želim da sve bude spremno!" Nekros je nestao iz Rhoninovog vidokruga - a drugo se stvorenje pojavilo. Goblin kojeg je ork zvao Kryll namignuo je Rhoninu, kao da su dijelili neku tajnu. Kad je čarobnjak otvorio usta, zlo malo stvorenje kimnulo je svojom prevelikom glavom i nasmiješilo se. Go blin je u rukama nešto čvrsto držao, nešto stoje privuklo čovjekovu pažnju. Kryll je pomaknuo jednu ruku u stranu dovoljno dugo kako bi Rhonin vidio što je nosio. Smrtokrilov medaljon. Dok su ga stražari izvlačili iz zapovjedne sobe umorni je ča robnjak shvatio kako je Smrtokrilo sakupio toliko informacija o Grim Batolu. Također je znao kako je, što god Nekros planirao, ork, poput Rhonina, činio upravo ono 74 | S
tranica
[email protected]
stoje crni zmaj želio. Iako se u šumi i brdima osjećala kao kod kuće, Vereesa je morala priznati kako, kad se radilo o podzemlju, nije mogla razlikovati jedan tunel od drugog. Njezin urođeni osjećaj za smjer kao da ju je napustio - ili to ili ju je činjenica što se neprestano morala saginjati previše dekoncentrirala. Iako su trolovi s vremena na vrijeme koristili ove tunele, većinu su izgradili patuljci u danima kad je regija Grim Batola bila dio rudarske kolonije. To je značilo kako su Rom, Gimmel, pa čak i Falstad imali malo problema u kretanju njima, ali visoka vilenjakinja većinu je vremena morala hodati sagnuta. Leđa i noge su ju boljeli, ali stisnula je zube ne želeći pokazati slabost pred ovim opa kim ratnicima. Nakon svega, Vereesa je bila ta koja je inzistirala na dolasku ovamo. Ipak, naposljetku je morala pitati: "Jesmo li skoro stigli?" "Uskoro, jako skoro", odgovorio je Rom. Na nesreću, to je govorio već neko vrijeme. "Taj ulaz", mrmljao je Falstad. "Gdje li je ono?" "Ovaj tunel vodi do tra nsportnog mjesta za zlato koje smo vadili. Možda ste vidjeli nekoliko starih šina, ako ih orci nisu rastalili za oružje." "I tuda možemo unutra?" "Aha, možemo ići starim putom iako više nema šina. Ipak, imaju stražare, pa neće biti lako." Vereesa je razmislila o ovome. "Također si spomenuo zma jeve. Koliko visoko?" "Ne zmajeve na nebu, lady Vereesa, nego na zemlji. Može se reći kako tu postaje škakljivo." "Na zemlji?" frknuo je Falstad. "Aha, oni s oštećenim krilima ili oni u koje nemaju povjerenja za let. S ove strane planine trebala bi biti dva." "Na zemlji ..." promrmljao je patuljak s Aeriea. "Bit će to drugačija bitka ..." Rom je iznenada zastao i pokazao rukom. "Eno ga, lady Vereesa! Ulaz!" Šumarica je zaškiljila, ali unatoč svom izvanrednom noćnom vidu nije uspjela primijetiti otvor. Falstad očito jest. "Prilično je mali. Bit će gusto." "Aha, preuzak za orke, a oni misle kako je preuzak i za nas, ali postoji tr ik." Vereesa još uvijek nije uspijevala nešto vidjeti, pa se zadovoljila hodanjem za patuljcima. Tek kad su gotovo stigli do nečega što je izgledalo kao slijepi put počela je primjećivati zraku svjetlosti koja je dolazila odozgo. Frustrirana vilenjakinja se približila i ugledala otvor jedva dovol jno širok da provuče mač, a kamoli tijelo. Pogledala je vođu brdskih patuljaka. "Trik, kažeš?" "Aha! Trik je u tome što moramo maknuti ovo kamenje, koje smo inače mi postavili, kako bi otvorili dovoljno velik prolaz, ali izvana ne možeš do njega! Odavde izgleda kao jedan kamen i or-cima bi trebalo više vremena no što žele potrošiti kako bi ga otvorili!" "Ipak, znaju da ste u podzemlju, zar ne?" Rom se namrštio. "Aha, ali sa zmajevima u blizini ne boje nas se previše. Put kojim morate ići kako bi ušli unutr a je opasan. To vam je sigurno jasno. Frustrira nas što smo toliko blizu i ne možemo se riješiti tih prokletih uljeza ..." Iz nekog nejasnog razloga Vereesa je osjećala kako joj vođa patuljaka nije rekao sve. Ono stoje rekao sigurno je u nekoj mjeri istinito, ali iz nekog razloga njegovi ljudi nisu često koristili ovaj put. Zar se u prošlosti dogodilo nešto zbog čega su se bojali, ili je ovdje bilo uistinu opasno? Ako je ovo drugo, je li vilenjakinja željela riskirati? Već je prisegnula. Ako ne zbog Rhonina, onda kako bi dala sve od sebe i pomogla u okončanju ovog vječnog rata - iako se Vereesa i dalje nadala kako će nekako uspjeti pronaći čarobnjaka živog. "Trebali bi krenuti. Postoji li neki redoslijed kojim moramo uklanjati kamenje?" Rom je zatreptao. "Gospođice vilenjakinjo, morate pričekati noć! Ako pokušate ranije, sigurno ćete biti primijećeni, sigurno kao što ja stojim pred vama!" "Ali ne možemo čekati toliko dugo!" Vereesa nije imala poj ma koliko je sati prošlo otkad su nju i Falstada zarobili trolovi, ali sigurno je prošlo najviše nekoliko sati. "Još samo sat i nešto sitno, lady Vereesa! Vaš život sigurno vrijedi toliko!" Toliko malo čekanja? Šumarica je pogledala Falstada. "Bila si dugo onesviještena", odgovorio je na njezino neizreče -no pitanje. "Neko sam vrijeme mislio da si mrtva." Vilenjakinja se pokušala smiriti. "U redu. Pričekat ćemo." "Odlično!" Vođa brdskih patuljaka pljesnuo je rukama. "To će nam dati dovoljno vremena za jelo i odmor!" Iako je Vereesa u početku bila prenapeta čak i za razmišljanje o hrani, uzela je skromni obrok koji joj je Gimmel ponudio nekoliko minuta kasnije. To što su ove sirote duše željele podijeliti ono malo što su imale govorilo je o dubini njihove sućuti i prijateljstva. Da su patuljci željeli, mogli su jednostavno ubiti Falstada i nju nakon što su sredili trolove. Nitko izvan njihove skupine ne bi nikad saznao. Gimmel se pobrinuo da svatko dobije jednaku porciju. Rom je, nakon stoje pojeo svoje, lagano odlutao rekavši kako želi provjeriti aktivnost trolova u nekim od sporednih tunela pored kojih su ranije prošli. Falstad je jeo s gustom, očito je bio opčinjen okusom sušenog mesa i voća. Vereesa je jela s manjim zanosom, patuljačka hrana nije bila poznata po svom dobrom okusu ni u vilenjačkim ni ljudskim kraljev inama. Shvatila je kako su sušili meso kako bi ga bolje sačuvali i čak se i začudila kako je netko uspio pronaći voće u ovoj opustošenoj zemlji, ali njezini osjetljiviji okusni pupoljci čak su i sada protestirali. Ipak, hrana je bila zasitna, i šumarica je znala kako će trebati energiju. Nakon što je dovršila s jelom Vereesa je ustala i pogledala oko sebe. Falstad i ostali patuljci smjestili su se kako bi se odmorili, ali nestrpljiva vilenjakinja trebala je šetnju. Namrštila se i sjetila kako bi njezin instruktor rekao kako se sada 75 | S
tranica
[email protected]
ponaša poput čovjeka. Većina vilenjaka rano je prerastala tendencije prema ne strpljenju, ali neki su cijelog života zadržavali tu osobinu. Ti su obično živjeli ili izvan domovine ili su odlazili na misije koje su ih vodile na p utovanja u ime njihovog naroda. Možda će, ako preživi ovo, i ona izabrati jedan od tih putova, možda čak i posjeti Dalaran. Na Vereesinu sreću tuneli su bili malo viši od mnogih kroz koje je danas prošla. Vilenjakinja je većinu puta kroz kamene hodnike hodala uz malo saginjanja, ponekad se čak i mogla u potpu nosti uspraviti. Prigušeni glas negdje ispred nje natjerao ju je da se zaustavi. Šumarica je otišla dalje no stoje namjeravala, dovoljno daleko da je mogla upasti ravno na teritorij trolova. Vrlo pažljivo, kako ne bi pro izvela nikakav zvuk, Vereesa je izvukla mač i onda krenula dalje. Glas nije zvučao kao trolski. U stvari, što je bliže prilazila, sve joj se više činilo kako poznaje govornika - ali kako? "- nije bilo pomoći, o veliki! Nisam mislio kako želite da saznaju za vas!" Stanka. "Aha, vilenjačka šumarica privlačna lica i tijela, to je ona." Još jedna stanka. "Drugi? Divljak s Aeriea. Rekao je kako je njegov grifon pobjegao kad su ih trolovi ugrabili." Koliko se god trudila Vereesa nije mogla čuti drugu stranu razgovora, ali barem je znala tko je trenutno govorio. Brdski patuljak, i to jedan kojeg je jako dobro poznavala. Rom. Znači njegov komentar o pretraživanju tunela nije bio posve istinit. Ali s kirnje r azgovarao i zašto vilenjakinja nije čula tog drugog? Je li patuljak poludio? Je li razgovarao sam sa sobom?" Rom sada nije govorio, osim kako bi potvrdio kako je shvatio ono što mu je njegov tihi sugovornik rekao. Riskirajući da ju otkrije, Vereesa se približila prema hodniku iz kojeg je dolazio patuljkov glas. Izvirila je dovoljno kako bi ga jednim okom promatrala. Patuljak je sjedio na kamenu, zurio u sklopljene ruke iz kojih je izbijala slabašna crvenkasta svjetlost. Vereesa je zaškiljila u pokušaju da vidi što je držao. Uz malo poteškoća ugledala je mali medaljon s draguljem u središtu. Vereesa nije morala biti čarobnjak poput Rhonina kako bi prepoznala predmet moći, začarani talisman stvoren magijom. Veliki vilenjački gospodari koristili su slične predmete kako bi komunicirali ili sa svojim kolegama ili sa slugama. Ipak, koji je čarobnjak sada razgovarao s Romom? Patuljci nisu bili poznati po svojoj ljubavi prema magiji, ili, kad smo već kod toga, ni po svojoj ljubavi prema onima koji su se njome bavili. Ako je Rom imao vezu s čarobnjakom, čarobnjakom kojemu je patuljak očito služio, zašto su on i njegova skupina još uvijek lutali tunelima nadajući se danu kad će ponovno moći hodati na svjetlosti dana? Taj je veliki čarobnjak sigurno mogao učiniti ne što za njih. "Što?" iznenada je prasnuo Rom. "Gdje?" Zapanjujuće hitro podigao je glavu i pogledao prema njoj. Vereesa se izmaknula, ali znala je kako j e njezina reakcija došla prekasno. Vođa patuljaka ju je primijetio, unatoč tami. "Izađite kako bih vas mogao vidjeti!" viknuo je. Kad je oklij evala, Rom je dodao: "Znam da ste to vi, lady Vereesa ..." Šumarica više nije imala razloga za skrivanje, pa je izašla na otvoreno. Nije se potrudila spremiti mač, nije u potpunosti bila sigurna kako Rom neće izdati vlastiti narod, a kamoli ne i nju. Otkrila je kako ju razočarano promatra. "Mislio sam kako sam se udaljio dovoljno kako bih izbjegao taj oštri vilenjački sluh! Zašto ste došli ovamo?" "Moje su namjere nevine, Rome. Samo sam željela prošetati. S druge strane, tvoje su namjere vrlo upitne ..." "Ovaj posao nije vaš problem - ha?" Dragulj u medaljonu nakratko je zablistao i iznenadio oboje. Rom je lagano nakrivio glavu, kao da opet sluša nevidljivog govornika. Ako je tako, definitivno mu se nije svidjelo ono što je čuo. "Smatrate to mudrim - aha, kako želite ..." Vereesa je čvršće primila mač. "S kim razgovaraš?" Na njezino iznenađenje, Rom joj je pružio medaljon. "Sam će ti reći." Kad nije uzela ponuđeni medaljon dodao je: "On je prijatelj, a ne neprijatelj." Još uvijek držeći mač, vilenjakinja je p osegnula slobodnom rukom i bojažljivo uzela talisman. Očekivala je nepodnošljivu vrućinu, ali medaljon je u stvari bio hladan, bezopasan. Pozdravljam te, Vereeso Vjetrojahačice. Riječi su odjeknule u njezinoj glavi. Vereesa je zamalo ispu stila medaljon, ne zbog glasa, nego zato stoje govornik znao njezino ime. Pogledala je Roma koji ju je ohrabrio da nastavi razgovor. Tko si ti? zahtijevala je šumarica i poslala vlastite misli nevidljivom govorniku. Ništa se nije dogodilo. Opet je pogledala patuljka. "Je li ti nešto rekao?" "U mislima jest. Odgovorila sam na isti način, ali on nije." "Moraš govoriti talismanu! Čut će tvoj glas na drugom kraju kao misao. Isto se događa kad se on obr aća tebi." Pseće je lice izgledalo snuždeno. "Ne znam zašto, ali to tako funkcionira ..." Vereesa je opet pogledala medaljon i pokušala. "Tko si ti?" Znaš me po mojim porukama tvojim nadređenima. Ja sam Krasus iz Kirin Tora. Krasus? To je bilo ime čarobnjaka koji je s vilenjacima dogo vorio da Vereesa vodi Rhonina do mora. O njemu je znala jako malo, ali njezini su gospodari reagirali s poštovanjem kad im je rekao što želi. Vereesa nije znala nijednog čovjeka koji je mogao nešto takvo tražiti od bilo kojeg vilenjačkog gospodara. "Tvoje mi je ime poznato. Ti si Rhoninov mentor." 76 | S
tranica
[email protected]
Stanka. Nelagodna stanka, ako je šumarica dobro procjenjivala. Ja sam odgovoran za njegovo putovanje. "Znaš kako je možda zarobljenik orka?" Znam. To nije bilo planirano. "Nije bilo planirano?" Vereesa je osjetila nastanak divljačkog bijesa. "Nije bilo pla nirano?" Nakon svega, njegova je misija bila promatračka. Ništa više. Vilenjakinja je odavno prestala vjerovati u to. "Otkud je trebao promatrati? Iz tamnica Grim Batola? Ili se trebao sastati s brdskim patuljcima iz nekog razloga koji nisi spomenuo?" Još jedna stanka. A onda: onda: Situacija je puno složenija, mlada damo, i svakim trenutkom trenutkom sve vise. Na primjer, tvoje prisustvo nije dio plana. Trebala si se vratiti nakon dolaska u luku. "Dala sam prisegu. Smatrala sam kako se odnosi i na mjesta izvan granica Lordaerona." Pored nje, Rom je izgledao zbunjeno. Pošto nije posjedovao sredstvo komunikacije s čarobnjakom mogao je samo nagađati Krasusov dio razgovora i na što su se Vereesini odgovori mogli odnositi. Rhoninje ... sretan, napokon je odgovorio Krasus. "Ako je još uvijek živ", gotovo gotovo je prasnula. prasnula. Čarobnjak je opet oklijevao prije odgovora. Zašto se tako ponašao? Sigurno ga nije bilo briga što će se dogoditi Rhoninu. Vereesa je dovoljno dobro znala čarobnjake, i ljudske i vilenjačke, kako bi znala kako se nji hov soj međusobno iskorištavao ako je dobio priliku. Jedino ju je iznenadilo stoje Rhonin, koji je djelo vao inteligentno, nasjeo na Krasusov trik. Da... ako je još uvijek živ... Još oklijevanja ... onda je na nama na ma da otkrijemo što možemo učiniti kako bi ga oslobodili. Njegov odgovor u potpunosti ju je zapanjio. Jedva daje očekivala očeki vala nešto takvo od njega. Vereeso Vjetrojahačice, čuj me. Donio sam neke pogrešne procjene pro cjene - u bitnim stvari stvarima ma - i Rhoninova Rhoninova je sudbina sudbina jedna jedna od tih pogrešaka. Namjeravaš ga pokušati pokuš ati pronaći, zar ne? "Tako je." Čak i u planinskoj tvrđavi prepunoj orka? I također leglu zmajeva? "Da." Rhoninje sretan što te ima za prijateljicu ... i ja se nadam kako ću sada biti isto toliko sretan. Učinit ću sve što mogu kako bih ti pomogao u tvojoj odvažnoj potrazi, iako će tjelesna opa snost biti tvoja, naravno. "Naravno", mrko je odgovorila vilenjakinja. Molim te, vrati talisman Romu. Trebam na trenutak porazgovarati s njim. Vereesa je, više nego voljna riješiti se čarobnjakove sprave, vratila pat uljku medaljon. Rom gaje uzeo i zagledao se u dragulj. Povremeno bi kimnuo glavom, iako je bilo jasno kako gaje ono, što god to b ilo što mu je Krasus rekao, jako uznemirilo. Naposljetku je pogledao Vereesu. "Ako doista misliš kako je neophodno ..." Shvatila Shvatila je kako su njegove riječi namijenjene čarobnjaku. Trenutak kasnije, blistanje dragulja je prestalo. Rom je, ne izgledajući izgledajući nimalo sretno, pružio talisman vilenjakinji. "Stoje to?" "Želi da ga nosiš na putovanju. Drži! On će ti sam reći!" Vereesa je uzela predmet. Krasusov joj je glas istog trena odjeknuo u glavi. Rom ti je rekao kako želim da nosiš ovo? "Da, ali ja ne želim -" Želiš pronaći Rhonina? Želiš ga spasiti? "Da, ali -" Ja sam tvoja jedina nada. Usprotivila bi se, ali istinu govoreći, šumarica je znala kako joj je pomoć trebala. Samo ona i Falstad nisu imali neke velike šanse. "U redu? Što sad?" Stavi talisman oko vrata, a onda se s Romom vrati ostalima. Ja ću voditi tebe i tvog patuljastog prijatelja u planinu ... i do najvjerojatnijeg mjesta na kojem ćeš pronaći Rhonina. Nije joj ponudio sve stoje trebala, ali ipak dovoljno kako bi se složila. Vereesa je stavila lanac oko vrata i pustila medaljon na prsa. Moći ćeš me čuti kad god poželim, Vereeso Vjetro jahačice. Rom je prošao pored nje, već je krenuo natrag. "Idemo! Gu bimo Gu bimo vrijeme, vilenjačka gospođice." Dok gaje pratila, Krasus je nastavio govoriti. Nikome ne spo-minji što ovaj medaljon može. Nemoj govoriti u blizini ostalih osim ako ti ne dozvolim. Samo Rom i Gimmel trenutno znaju moju ulogu. "A to je?" nije si mogla pomoći i promrmljala je. Pokušavam spasiti budućnost svih nas. Vilenjakinja se zamislila o tome, ali nije ništa rekla. Još uvijek nije vjerovala čarobnjaku, ali imala je malo drugih izbora. Možda je Krasus to znao jer je dodao: Poslušaj me sada, Ve reeso Vjetro jahačice. Možda ću ti reći da učiniš stvari koje po tvom mišljenju možda neće biti u tvom najboljem interesu ili najboljem interesu onih za koje mariš. Vjeruj mi kako jesu. Očekuju te opasnosti koje ne shvaćaš, opasnosti koj ima se sama ne možeš suprotstaviti. A ti ih sve shvaćaš? sh vaćaš? pomislila je Vereesa, znajući kako Krasus ne može čuti njezino pitanje. 77 | S
tranica
[email protected]
Još je uvijek preostalo nešto vremena do zalaska sunca. Moram Mo ram se pobrinuti za nešto važno. Nemoj izaći iz tunela sve dok ti ne ne kažem. Do viđenja za sada, Vereeso Vjetrojahačice. Prije no što se mogla pobuniti, njegov je glas iščezao. Šuma rica je tiho opsovala. Prihvatila Pr ihvatila je diskutabilnu čarobnjakovu pomoć, a sada je morala slušati njegove zapovijedi. Vereesi se nikako nije sviđalo stavljati vlastiti život da ne spominjemo Falstadov -u - u ruke čarobnjaka koji im je zapovijedao iz sigurnosti svoje da leke kule. Što je bilo još gore, vilenjakinja je stavila njihove živote u ruke istog čarobnjaka koji j e odgovoran za Rhoninovo luđačko luđačko putovanje ... i koji gaje navodno ostavio da umre.
Sedamnaest jednom trenutku putovanja do mjesta na koje će ga orci zatočiti Rhonin se opet onesvijestio. U redu, u tome su mu U jednom
puno pomogli njegovi čuvari koji su koristili svaku prigodu kako bi ga udarili ili mu savijali ruke. Bol u slomljenom prstu bio je malo u usporedbi s onim što su mu učinili prije no što se onesvijestio. Ipak, čarobnjak se sada napokon probudio - probudio u noćnu moru plamene lubanje s crnim očnim dupljama koje su mu se zlokobno cerile. Refleks je natjerao zapanjenog čarobnjaka da se pokuša udaljiti udalj iti od čudovišne prikaze, ali Rhonin je zbog toga nagrađen samo novom boli i otkrićem kako su mu ruke i noge čvrsto vezane. Koliko god se trudio, nije se mogao udaljiti od demonske strave iznad njega. njega. Sablast se ipak nije ni pomaknula. Rhonin je postupno potisnuo poti snuo svoj strah i pobliže promotrio nepomično stvorenje. Puno više i šire u ramenima od bilo kojeg čovjeka, nosilo je plameni koštani oklop. Ono što je smatrao zlokobnim osmijehom osmijehom učinilo mu se samo zato što demonski stražar nije imao tkivo na licu. Vatra ga je o kruživala, ali čarobnjak nije osjećao vrućinu. Ipak, pretpostavio je kako bi rezultat, da ga te vatrene ruke dodirnu, bio uistinu jako, jako bolan. Rhonin nije imao što pametnije raditi pa je pokušao razgovarati sa stvorenjem. stvorenjem. "Što - tko si ti?" Bez odgovora. Osim treperavog plamena sablasnije lik ostao nepomičan. "Možeš li me čuti?" Opet ništa. Sada manje prestrašen i više znatiželjan, čarobnjak se nagnuo nagnu o naprijed koliko su mu lanci dopuštali. Sumnjičavo je pokušao pomaknuti jednu nogu. Još uvijek nije izazvao reakciju, čak ni okretanje glave prema njegovoj nozi. Koliko god stvorenje stravično izgledalo, činilo se manje životno od kipa. Iako demonskog izgleda, nije bilo demon. nin je proučavao goleme, ali nikad do sad nije vidio jednog, defi nitivno ni jednog koji je neprestano gorio. Ipak, Rhonin Rho nije ga mogao smatrati nečim drugim. Čarobnjak se namrštio i zamislio o golemovim sposobnostima. Istinu govoreći postojao je samo jedan način za provjeru ... i nakon svega, čarobnjak je morao pobjeći. Rhonin je zanemario bol i pokušao lagano pomaknuti preostale preo stale prste za čaroliju koja će ga, molio se, osloboditi čudovišnog čuvara Plameni je golem nevjerojatnom brzinom posegnuo i zgrabio Rhoninovu već ozlijeđenu ruku u čelični stisak. Žestoka vatra omotala je čovjeka, ali vatra u unutrašnjosti, vatra koja je pržila njegovu dušu. Rhonin je vrisnuo, a onda opet vrisnuo. Vrištao je dugo i prodorno sve dok više nije mogao vri-> stati. Jedva svjestan, glave položene na prsa, pomolio se da unutarnja vatra ili nestane ili ga u potpunosti uništi. Golem je maknuo ruku s njegove. Vatra u unutrašnjosti se ugasila. Rhonin je uzdahnuo i uspio podignuti glavu kako bi pogledao stravičnog čuvara. Goiemova ogromna groteska od lica zurila je u njega, u potpunosti nesvjestan agonije koju je priuštio svojoj žrtvi. "Proklet "Proklet - proklet proklet bio ..." Iza golema, poznato cerenje natjeralo je čarobnjaka da se naježi. "Zloćko, zloćko!" cijuknuo je prodorni glas. "Igraš " Igraš se vatrom vatrom i budeš opečen! Igraš se vatrom i budeš opečen!" Rhonin je nagnuo glavu u stranu - najprije oprezno, a onda više kad je vidio kako njegov čudovišni čuvar nije reagirao. Na ulazu je stajao mršavi goblin kojeg je Nekros zvao Kryll, isti go-blin za kojeg je Rhonin znao kako radi za Smrtokrilo. U stvari, Kryll je čak i sada nosio medaljon s crnim kristalom. Čarobnjak se zadivio goblinovoj aroganciji. Nekros će se sigurno zapitati zašto je njegov sluga još uvijek imao Rhoninov talisman. Kryll je je primijetio kamo Rhonin gleda. "Gospodar Nekros nikad te nije vidio s njim, čovječe - a mi goblini goblini uvijek uvijek sakupljamo sitnice!" Ipak, tu sigurno ima još nečega. "Također je prezaploslen kako bi primijetio, zar ne?" "Pametno, čovječe, pametno! A ako mu kažeš neće te sluša ti! Siroti, siroti gospodar Nekros je jako zaposlen! Selidba zmajeva i zmajskih jaja popriličan je posao, znaš!" Golem nije uopće reagirao na Krvllovo prisustvo, što nije iznenadilo Rhonina. Osim ako goblin ne pokuša osloboditi 78 | S
tranica
[email protected]
zatočenika zatočenika ostavit će Krvila na miru. miru. "Znači, ti služiš Smrtokrilu ..." Stvorenje se na kratko namrštilo. "Radio sam za njega ... da. Jako, jako dugo ..." "Zašto si došao ovamo? Poslužio sam planovima tvog gospodara, zar ne? Dobro sam odglumio njegovu budalu, zar ne?" Ovo je, iz nekog razloga ponovno razveselilo Krvila. Njegov zubati osmijeh bio je veći no ikad kad je odgovorio: "Nije moglo biti moglo biti veće budale, jer ti si ju glumio ne samo za crnog gospodara. Glumio si ju i za mene također, čovječe!" Rhonin mu nije mogao mogao povjerovati. "Kako sam to izveo? Na koji sam način služio tebi, gobline?" "Na isti, na isti, kao i crnom gospodaru - koji misli kako je goblin toliko ponizan da će služiti svakom gospodaru bez razmišljanja!" razmišljanja!" Kryll je bio malo ogorčen. "Ali dovoljno sam služio, jesam!" Rhonin se namrštio. Je li malo ludo stvorenje mislilo baš to što je čarobnjak mislio da misli? "Planiraš izdati čak i zmaja? Kako?" Groteskni goblin poskočio je od veselja. "Siroti, siroti gospodar go spodar Nekros je u takvom stanju! stanju! Mora preseliti zmajeve, mora preseliti jaja, i zapovijedati smrdljivim orcima! Malo vremena za razmišljanje što ostali uistinu žele da učini! Možda je mogao još razmišljati, ali sada kada Savez sigurno napada sa zapada, nema više vremena! Mora djelovati! Mora biti ork, znaš!" "Nisi mi jasan ..." "Budalo!" Goblin se opet nasmijao. "Donio si mi ovo!" Podigao je medaljon, a onda se namrštio na Rhonina. "Razbijen u padu - tako gospodar gospodar Smrtokrilo misli!" Dok je zatočenik gledao, Kryll je počeo grebati kamen u sre dištu. Nakon nekoliko trenutaka pokušavanja dragulj je pao u ko-ščatu ko-ščatu goblinovu ruku. Podigao ga je kako bi ga Rhonin mogao vidjeti. "A s njime - nema više više Smrtokrila Smrtokrila ..." ..." Rhonin nije mogao vjerovati. "Nema više Smrtokrila! Nadaš se kako ćeš ga uništiti tim kamenom? " "Ili ga prisiliti da služi Krvila! Da, možda će mi služiti." Kryl -lovo se lice izobličilo od čiste mržnje. "... i nema više skakutanja za reptila! Nema više služenja! Dugo sam i marljivo ovo planirao, jesam, Čekao i čekao i gledao kad će biti najranjiviji, da!" Unatoč svemu fasciniran, zarobljeni je čarobnjak izlanuo: "Ali kako?" Kryll se pomaknuo prema ulazu. "Nekros će omogućiti način, nije da to zna ... i ovo?" Bacio je kamen u zrak, a onda ga Krljušt pretvorena u kamen njegovom magijom! Mora biti tako opet uhvatio. "Ovo je dio crnog gospodara, čovječe! Krljušt pretvorena kako bi medaljon funkcionirao! Znaš što znači imati dio zmaja?" Rhonin je grozničavo razmišljao. Što je jednom čuo? "'Imati neki dio jednog od najvećih divova znači posjedovati njegovu moć.' Ali to nikad nije učinjeno! I sam moraš posjedovati ogrom nu magiju kako bi upalilo! Gdje -" Golem je reagirao na njegov nagli nemir. Sablasne ralje su se razjapile i ruka je posegnula prema Rhoninu. Čarobnjak se smjesta skamenio, prestao je čak i disati. Plamena sablast je zastala, ali nije se povukla. Rhonin je na stavio zadržavati dah i moliti se s e kako će se čudovište povući. Kryll se nacerio zbog njegove nelagode. "Ali ti si sada zaposlen, zapo slen, čovječe! Ispričavam se što sam ti toliko dugo smetao! Želio sam nekome ispr ičati ičati o svojoj slavi - nekome tko će uskoro biti mrtav, ha?" Goblin je poskočio. "Moram ići! Nekros će opet trebati moju pomoć, po moć, da, hoće!" Rhonin više nije mogao zadržavati dah. Izdahnuo je u nadi kako je njegovo oklijevanje bilo dovoljno. Pogreška. Golem Golem je posegnuo posegnuo prema prema njemu - i sve misli o malom malom izdaj izdajničkom Krvllu su nestale kad su vatre opet počele proždirati Rhonina iznutra. Za Vereesu je noć dolazila presporo, ali na neki način i prebr zo. prebr zo. Kao što joj je Krasus zapovjedio, nije nikome rekla o svr hi hi medaljona i, na Romovo nagovaranje, sakrila ga je što je bolje mogla. Njezin plašt, u ovom trenutku poprilično otrcan, uspio ga je dosta dobro sakriti, iako bi netko, kad bi se malo bolj e zagledao, uspio vidjeti lanac. Ubrzo nakon njihovog povratka do ostatka skupine Rom je odveo Gimmela u stranu i porazgovarao s njim. Vilenjakinja je primijetila kako su ju obojica na kratko pogledala. Rom je očito želio da njegov zamjenik također zna za Krasusov odluku i, sudeći sude ći po snuždenom licu drugog patuljka, Gimmelu se to nije sviđalo kao ni njegovom vođi. U trenutku kad je svjetlost iz rupe nestala patuljci su počeli metodično uklanjati kamenje. Vereesa nije vidjela razlog zašto taj ili onaj kamen moraju biti uklonjeni prije nekog drugog, ali Ro-movi su ljudi bili temeljiti. Naposljetku se povukla i ne pokušavala razmišljati o izgubljenom izgublj enom vremenu. Kad je i posljednji kamen uklonjen čarobnjakov glas, koji je u početku zvučao neobično grubo, odjeknuo je u njezinoj glavi. Put... je li otvoren, Vereeso Vjetrojahačice? Vjetrojahačice ? Morala se okrenuti i pretvarati kako kašlje da bi promrmlja-la: "Upravo su završili." Onda možeš nastaviti. Kad izađeš makni talisman s mjesta na koje si ga sakrila. Tako ću moći vidjeti što se nalazi pred vama. Neću ti se javiti sve dok ti i patuljak s Aeriea ne izađete iz tunela. Kad se okrenula, Falstad joj je prišao. "Jeste li spremni, moja vilenjačka damo? Čini mi se kako nas se brdski patuljci žele na brzinu riješiti." I stvarno, Rom je stajao pored ulaza, njegov slabo osvijetljeni lik nestrpljivo je j e mahao paru neka uđe. Vereesa i Falstad su požurili pored njega i počeli se uspinjati proširenom rupom što su brže mogli. Šumarica se jednom pokliznula, ali je uspjela uhvatiti ravnotežu. Iznad nje, vjetar ju je pozivao. Nije voljela podzemlje i nadala se kako ju okolnosti neće uskoro opet poslati tamo. 79 | S
tranica
[email protected]
Falstad, koji je prvi stigao do vrha, sada je pružio ruku kako bi joj pomogao. Podigao ju je bez ikakvih problema i spustio pored sebe. Čim su izašli, patuljci su počeli zatvarati rupu. Brzo je nesta la dok se Vereesa orijentirala. "I, što ćemo sada?" pitao je Falstad. "Popeti se tuda?" Pokazao je podnožje planine, čak se i u tami noći moglo vi djeti kako je prvih nekoliko stotina metara litica bila glatka poput stakla. Koliko god pokušavala vilenjakinja nije primijetila nikakav otvor u blizini, što ju je zbunilo. Rom joj je rekao kako će ga gotovo odmah primijetiti. Okrenula se kako bi ga pozvala i otkrila kako rupi jedva daje bilo traga. Vereesa je kleknula i onda po ložila uho na malu pukotinu. Nije mogla čuti ama baš ništa. "Zaboravite ih, moja vilenjačka damo. Vratili su se u skrovi-šte." Falstadov je glas otkrio trunku prezira prema njegovim br dskim rođacima. Vilenjakinja je kimnula i napokon se sjetila Krasusovih naputaka. Pomaknula je plašt u stranu, izvukla medaljon iz skrovista i pustila ga na prsa. Vereesa je pretpostavila kako čarobnjak može vidjeti u mraku, inače im sada neće biti od nikakve pomoći. "Što je to?" "Pomoć ... nadam se." Krasus ju je možda upozorio da nikome ne kaže, ali sigurno ni je očekivao kako će ostaviti Falstada u mraku. Patuljak bi mogao pomisliti kako je poludjela ako počne pričati sama sa sobom. Sve je prilično vidljivo, izjavio je čarobnjak zbog čega je poskočila. Hvala ti. "Što nije u redu? Zašto si skočila?" "Falstade, znaš daje Kirin Tor poslao Rhonina na misiju?" "Aha, ali ne na budalasti zadatak kojeg je također spomenuo. Zašto?" "Ovo je medaljon čarobnjaka koji ga je izabrao, koji ga je poslao na njegovu pravu misiju - čiji je jedan dio, mislim, zahtijevao da Rhonin uđe u planinu." "Zašto?" Nije zvučao nimalo iznenađeno. "To mi za sada još uvijek nije u potpunosti objašnjeno. Što se medaljona tiče, omogućuje jednom od čarobnjaka, Krasusu, da razgovara sa mnom." "Ali ja ništa ne čujem." "Na nesreću, to tako funkcionir a." "Tipične čarolije", rekao je patuljak istim glasom kojim je komentirao nedostatke svojih brdskih rođaka. Najbolje bi bilo da krenete, predložio je Krasus. Vrijeme je, kao što se kaže, ključno. "Nešto ti se dogodilo? Opet si poskočila!" "Kao što sam rek la, ti ga ne možeš čuti, ali ja mogu. Želi da krenemo. Kaže kako će nas on voditi!" "Može vidjeti?" "Pomoću kristala." Falstad je stao pred medaljon i upro prstom u njega. "Kunem se Aeriem, ako nas prevariš moj će te duh pro naći, čarobnjače! Kunem se!" Reci patuljku kako su naši ciljevi slični. Vereesa je Falstadu ponovila izjavu koji ju je uz gunđanje prihvatio. Vilenjakinja je također imala sumnje koje je zadržala za sebe. Krasus je rekao kako su njihovi ciljevi "slični". To nije značilo kako su isti. Unatoč tim mislima doslovno je poslušala Krasusove prve upute i pretpostavila kako će ih to odvesti unutra. Njegove su smjernice u početku bile čudne, jer je par bio prisiljen obići dio planine i time izgubiti previše vremena. Ipak, čarobnjak ih je vodio lak šim putom koji ih je doveo do visokog, ali uskog otvora pećine za kojeg je Vereesa pretpostavila kako sigurno predstavlja ulaz. Ako ne, porazgovarat će s njihovim diskutabilnim vodičem. Staripatuljački rudnik, rekao je Krasus. Orci misle kako nikamo ne vodi. Vereesa gaje pogledala u tami. "Zašto ga Rom i njegovi ljudi nisu upotrijebili ako vodi unutra?" Zato što su strpljivo čekali. Željela je pitati što su čekali, ali Falstad ju je iznenada zgra bio za ruku. "Slušaj!" prošaptao je jahač grifona. "Nešto dolazi!" Sklonili su se iza uzvisine - taman na vrijeme. Zastrašujuća sjena hitro je krenula prema otvoru pećine sikćući dok je hodala. Vereesa je primijetila zmajsku glavu kako se osvrće uokolo i lagano blistanje crvenih očiju. "A evo još boljeg razloga zašto nikad prije nisu koristili taj put", promrmljao je Falstad. "Znao sam daje p redobro da bi bilo istinito!" Zmaj je podigao glavu. Zvijer se okrenula prema paru. Morate biti tihi. Zmajskije sluh vrlo oštar. Vilenjakinja se nije trudila prenositi to nepotrebno znanje. Stegnula je dršku mača i promatrala diva kako prilazi njihovom skloništu. Ne velik poput Smrtokrila, ali opet dovoljno velik da nju i Falstada sredi bez problema. Krila su se iznenada raširila iza glave - šumarica je svojim noćnim vidom ugledala zakržljala krila. Nije ni čudo što je ovaj zmaj orcima glumio psa čuvara. A gdje je njegov jahač, kad smo već kod toga? Orci nikad zmajeve nisu puštali same, čak i one uklete da nikad ne polete. Glasna zapovijed brzo je odgovorila na to pitanje. Nedaleko iza zvijeri pojavila se baklja koja se nalazila u ruci divovskog orka. U drugoj je ruci nosio mač dugačak gotovo poput Vereese. Stražar je nešto viknuo zmaju koji j e 80 | S
tranica
[email protected]
bijesno zasiktao. Ork je ponovio zapovijed. Zvijer se polagano počela okretati na drugu stranu od mjesta gdje se par skrivao. Vereesa je zadržala dah u nadi kako će ratnik i njegov pas uskoro otići. U tom trenutku dragulj u središtu medaljona zablistao je toliko jarko daje osvijetlio cijelo područje oko humka. "Ugasi to!" prošaptao je Falstad. Šumarica je pokušala, ali već je bilo prekasno. Ne samo da se zmaj okrenuo, ovoga je puta i ork također reagirao. S bakljom i mačem ispruženima ispred sebe krenuo je prema njihovom skro -vištu. Grimizni div gledao je za njim u očekivanju zapovijedi. Skini medaljon, zapovjedio je Krasus. Budi spremna da ga baciš prema zmaju. "Ali -" Poslušaj me. Vereesa je brzo skinula talisman i pripremila ga. Falstad ju je pogledao, ali nije ništa rekao. Ork se približio. I sam je predstavljao dovoljnu opasnost, ali sa zmajem pored sebe šumarica i njezin prijatelj nisu imali velikih šansi. Reci patuljku neka izađe, pokaže se. "Želi da izađeš, Falstade", promrmljala je, iako nije bila si gurna zašto je patuljku prenijela takvu ludost. "Da možda odšetam u zmajeve ralje ili legnem pred zvijer kako bi me mogla pojesti kad poželi?" Vremena je malo. Opet je ponovila čarobnjakove riječi. Falstad je zažmirio, duboko udahnuo i kimnuo. Sa spremnim gromomaljem prošao je pored Vereese i izašao iz zaštite stijena. Zmaj je zaurlao. Ork je zaroktao i zlobno se nacerio. "Patuljak!" zarežao je. "Odlično! Ovdje mi je već postalo dosadno! Bit ćeš dobra zabava prije no što nahranim Zarasza! Pomalo je gladan!" "Ti i tvoji ćete predstavljati dobru zabavu, svinjoglavi! Meni je postalo malo hladn o! Kad ti smrskam tu ludu glavu zagrijat ću se, definitivno!" I ork i zvijer su krenuli. Sada baci talisman prema zmaju. Moraš ga baciti blizu njegovih usta. Zapovijed je zvučala toliko apsurdno da se Vereesa u prvi trenutak zapitala je li dobro čula. Ond a joj je sinulo kako je Kra-sus možda mogao baciti čaroliju preko medaljona, čaroliju koja će možda onesposobiti divlje stvorenje. Smjesta ga baci, prije no što tvoj prijatelj izgubi život. Falstad! Šumarica je iskočila van i iznenadila oba stražara. Pogle dala je orka - a onda, savršenom preciznošću, bacila medaljon prema zmajevim ustima. Zmaj se istegnuo i s jednako savršenom preciznošću zubima uhvatio talisman. Vereesa je opsovala. Krasus to sigurno nije o čekivao. Ipak, dogodila se neobična stvar, stvar zbog koje je sve troje ratnika zastalo. Umjesto da proguta ili baci medaljon div je mirno stajao i nakrivio glavu. U njegovim ustima crvena je aura eksplodirala, ali aura koja nije i mala nikakav štetan učinak na zmaja. Na čuđenje svih, titan je sjeo. Nimalo zadovoljan ovim ishodom ork je uzviknuo zapovijed. Ipak, zmaj ga navodno nije čuo, umjesto toga izgledao je kao da sluša drugi jako, jako udaljeni glas. "Tvoje pseto pronašlo je drugu igraču, orku!" zadirkivao je Falstad. "Čini se kako ćeš po prvi put u životu morati sam voditi vlastitu bitku!" U odgovor, ogromni je ratnik zamahnuo bakljom i zamalo zapalio patuljkovu bradu. Falstad je opsovao i podigao svoj gro-momalj i zamalo smrskao orkovu ispruženu ruku. To je, za uzvrat, stražaru omogućilo da zamahne mačem. Vereesa je neodlučno stajala. Željela je pomoći Falstadu, ali nije znala hoće li se zmaj svakog časa probuditi iz svog čudnog transa i pridružiti svom jahaču. Ako se to dogodi, netko mora biti spreman kako bi se suprotstavio zvijeri. Patuljak i njegov protivnik izmijenili su udarce, baklja i mač suprotstavili su se malju. Ork je pokušao odbaciti Falstada unatrag, nesumnjivo u nadi kako će se njegov neprijatelj spotaknuti na neravnom terenu. Vilenjakinja je opet pogledala zmaja. Još je uvijek imao nakrivljenu glavu. Oči su bile otvorene, ali čini se kako nisu gledale u ništa. Vereesa se ohrabrila i okrenula od diva i krenula u pomoć Falstadu. Nije mogla riskirati da njezin prija telj pogine. Ork je osjetio njezin dolazak, jer kad ga je pokušala ubosti mačem, on je zamahnuo bakljom. Vereesa je uzdahnula kad je vatra prošla samo nekoliko centimetara od njezina lica. Ipak, njezin je dolazak prisilio stražara da pokriva dvije strane, i zbog toga gaje njegov pokušaj daju spali ostavio otvorenim. Falstadu nije trebalo dva puta reći da iskoristi prednost. Malj se spustio. Grleni orkov krik zamalo je nadglasao zvuk lomljenja kostiju. Mač je skliznuo iz drhtave ruke ratnika. Malj je smrskao lakat i cijelu ruku učinio neupotrebljivom. Osakaćeni je stražar, mahnit od bijesa i boli pritisnuo baklju na Falstadova prsa. Patuljak je zateturao unatrag i pokušao ugasiti vatru koja mu je smudila bradu i prsa. Njegov divlji neprijatelj pokušao je jurnuti naprijed, ali vilenjakinja mu je presjekla put. "Mala vilenjakinja!" zarežao je. "I tebe ću također spaliti!" Njegova je ruka u kombinaciji s bakljom imala duži doseg od njezine. Vereesa se dva puta sagnula kad je vatra krenula 81 | S
tranica
[email protected]
prema njom. Morala je brzo završiti s ovime prije no što ju ork uspije iznenaditi. Kad je opet zamahnuo prema njoj ona je udarila, ali ne prema njemu, nego prema baklji. To je značilo dopustiti vatri da dođe opasno blizu. Orkovo divljačko lice izobličilo se od veselja kad je zamahnuo. Vrh njezina maca zabio se u drvo i izbacio ga iz ruke zapanjenog stražara. Postoje njezin uspjeh bio veći od očekivanog, Vereesa je jurnula naprijed i ispred sebe gurnula baklju. Plamen je zahvatio orka posred lica. Zaurlao je od boli i od bacio baklju u stranu. Ali šteta je ipak bila učinjena. Njegove oči, nos i većina gornjeg dijela lica bila je spaljena. Više nije mogao vidjeti. Vereesa je osjetila laganu krivnju kad je probola orka, ali morala gaje ušutkati i prekinuti njegove bolne krikove. "Aeriea mi!" prasnuo je Falstad. "Mislio sam kako se nikad neću ugasiti!" Vilenjakinja je, još uvijek zadihana, procijedila: "Jesi -jesi li - dobro?" "Ožalošćen gubitkom nekoliko godina rasta brade, ali pre- boljet ću to! Što se događa s našim ogromnim psom?" Zmaj je sada legao na tlo, kao da se sprema na spavanje. Medaljon mu se još uvijek nalazio u ustima, ali, dok su ga gledali, nježno gaje položio na tlo ispred sebe - a onda pogledao par kao da očekuje kako će ga jedno od njih uzeti natrag. "Želi li da učinimo ono što mislim da želi, moja vilenjačka damo?" "Bojim se daje tako ... a također i znam na čiji prijedlog." Krenula je prema divu koji je čekao. "Nećeš ga valjda ozbiljno uzeti, ha?" "Nemam izbora." Kad se šumarica približila, zmaj ju je pogledao. Pričalo se kako zmajevi u mraku jako dobro vide, a posjeduju čak još bolji njuh. Ovako blizu, Vereesa sigurno neće uspjeti pobjeći. Koristeći rub plašta oprezno je podignula talisman. Nakon toliko dugo vremena u zmajevim ustima bio je pun sline. S malim gađenjem vilenjakinja gaje na tlu obr isala stoje bolje mogla. Dragulj je iznenada zablistao. Put je čist, rekao je Krasusov monotoni glas. Najbolje da požurite prije no što drugi dođu. "Što si učinio ovom monstrumu?" promrmljala je. Razgovarao sam s njim. Sada shvaća. Požuri. Ostali će naposljetku ipak doći. Zmaj je shvaćao? Vereesa je željela čarobnjaku postaviti još pitanja, ali znala je kako joj ne bi dao zadovoljavajući odgovor. Ipak, nekako je učinio nemoguće i zbog toga mu je bila zahvalna. Stavila je lanac oko vrata i pustila medaljon da visi. Šumarica je Falstadu jednostavno rekla: "Trebamo krenuti dalje." Još uvijek odmahujući glavom prema zmaju patuljak je krenuo za njom. Krasus je održao obećanje. Vodio je kroz napušteni rudnik i na kraju ih poveo prolazom za koji Vereesa nikad ne bi pomislila kako vodi u planinsku tvr đavu. Taj je put prisilio par na strm i opasan uspon, ali naposljetku su se našli na gornjoj razini prilično velike podzemne prostorije. Prostorije ispunjene zaposlenim orcima. Sa stijene na kojoj su čučali mogli su vidjeti kako strašni rat nici tovare materijal na kola. Na drugoj je strani jahač upregnuo mladog zmaja, dok je drugi izgledao spreman za polazak. "Čini se kako svi namjeravaju otići!" Njoj se također činilo isto. Nagnula se kako bi bolje pogledala. Upalilo je ... Krasus se oglasio, ali Vereesa je odmah znala kako su njegove riječi bile namijenjene samo njemu. Najvjerojatnije nije bio svjestan kako je nešto rekao na glas. Je li nekako planirao natjera ti orke da napuste Grim Batol? Unatoč njezinom iznenađenju na čarobnjakovo komuniciranje sa zma jem, vilenjakinja je sumnjala kako je mogao imati ovoliko puno utjecaja. Jedan zmaj spreman za let odjednom je krenuo prema ulazu pećine. Njegov jahač se smjestio u sedlu i pripremio za let. Za razliku od bitke, ovaj je zmaj bio natovaren zalihama. Povukla se i razmislila. Dok je na brojne načine napuštanje Grim Batola značilo velike stvari za Savez, donosilo je puno pitanja i više nego jednu brigu. Zašto će orci trebati Rhonina ako odlaze? Sigurno se neće truditi voditi neprijateljskog čarobnjaka. I jesu li uistinu namjeravali preseliti s ve zmajeve? Čekala je da im Krasus da sljedeća uputstva, ali čarobnjak je ostao sablasno tih. Vereesa je pogledala uokolo i pokušala odlučiti kojim bi putom najbrže stigli do mjesta na kojem je Rhonin zatočen ... uz pretpostavku kako već nije ubijen. Falstad joj je položio ruku na rame. "Dolje! Vidiš ga?" Pratila je njegov pogled - i ugledala goblina. Jurio je na drugom kraju pećine i išao prema otvoru na njihovoj lijevoj strani. "To je Kryll! Ne može biti nitko drugi!" Vilenjakinja je također bila sigurna u to. "Čini se kako dobro poznaje tunele!" "Aha! Zato nas je doveo do njihovih saveznika trolova!" Ali zašto ih goblin nije predao orcima? Zašto ih je predao zvjerskim trolovima? Orci bi ih sigurno željeli ispitati. Dosta pitanja. Imala je ideju. "Krasuse! Možeš li nam pokazati kako da dođemo do mjesta na koje se goblin uputio?" Nikakav glas nije se začuo u njezinoj glavi. "Krasuse?" 82 | S
tranica
[email protected]
"Stoje?" "Čini se kako čarobnjak ne odgovara." Falstad je frknuo. "Znači prepušteni smo sami sebi?" "Za sada, izgleda." Uspravila se. "Ona staza. Trebala bi nas odvesti kamo želimo ići. Orci sigurno nisu napravili labirint." "Znači idemo bez čarobnjaka. Odlično. To mi se više sviđa." Vereesa je mrko kimnula. "Da, nastavljamo bez čarobnjaka-ali ne i bez našeg prijatelja Krvila."
Osamnaest P respori. Bili su prespori.
Nekros je gurnuo radnika, bijesno zarežao i pokušao natjerati bezvrijednog orka niže kaste da brže radi. Drugi se ork pokunjio, a onda odjurio sa svojim teretom. Orci niže kaste bili su beskorisni za sve osim manualnog rada, a Nekros je sada otkrio kako ni u tome nisu naročito dobri. Zbog toga je bio prisiljen natjerati ratnike da rade s njima kako bi sve b ilo završeno do zore. Nekros je u stvari razmišljao o odlasku usred noći, ali to vise nije bilo moguće, ali definitivno nije želio čekati još jedan dan. Svakim je danom invazija nesumnjivo bila sve bliže, iako su njegovi izviđači, očito slijepi za stvarnost, bili uporni u tvrdnjama kako do sada nisu pronašli nikakav trag vojnih jedinica, a kamoli čitave vojske. Nema veze što su ratnici Sa veza na grifonima već bili primijećeni, čarobnjak je našao ulaz u planinu, i najopasniji od svih zmajeva sada je služio neprijatelju. Samo zato što izviđači nisu ništa vidjeli nije značilo kako ljudi i njihovi saveznici već nisu u blizini Grim Batola. Još uvijek pokušavajući radnicima objasniti hitnost njihova posla osakaćeni ork nije odmah primijetio svog glavnog timari-telja. Nekros se okrenuo tek kad je čuo kašalj nelagode. "Govori, Brogase! Zašto se šuljaš poput onih vražjih prokle-tinja?" Malo mlađi ork se nacerio. Njegovi očnjaci bili su savinuti prema dolje zbog čega mu je lice izgledalo j oš kiselije. "Mužjak ... Nekrose, mislim kako će uskoro umrijeti!" Još gorih vijesti i gotovo najgore moguće. "Da vidim to!" Krenuli su što su brže mogli, Brogas je pažljivo držao korak od kojeg hendikep njegovog vođe neće biti još očitij i. Nekros je pak imao veće brige na pameti. Kako bi nastavio program uzgoja trebao je ženku /' mužjaka. Bez jednog il i drugog nije imao ništa ... a Zuluhedu se to neće svidjeti. Napokon su stigli do pećine u kojoj je boravio najstariji i posljednji preživjeli Alexstraszin mužjak. Tvranastrasz je sigurno predstavljao impresivan prizor u usporedbi s drugim zmajevima. Nekros je zaključio kako je stari grimizni mužjak nekoć bio ravan Smrtokrilu po veličini i snazi, iako je to možda samo bila legenda. Bez o bzira na to, mužjak je još uvijek poprilično ispunjavao divovsku pećinu, i to u tolikoj mjeri da vođa orka isprva nije mogao povjerovati kako bi takav div uopće mogao biti bolestan. Ipak, čim je čuo zmajevo mučno disanje saznao je istinu. Tyran, kako su ga zvali, prošle je godine doživio nekoliko napadaja. Ork je nekoć pretpostavljao kako su zmajevi besmrtni, samo su umiral i u borbi; ali tijekom vremena saznao je kako su imali druga ograničenja, poput bolesti. Nešto u ovoj svetoj planini zara zilo je Tvrana sporom, ali kobnom bolešću. "Koliko je dugo zvijer u takvom stanju?" Brogas je progurao knedlu. "Od sinoć, malo mu je b olje, malo gore ... ali prije nekoliko je sati izgledao bolje!" Nekros se okrenuo prema svom timaritelju. "Budalo! Trebao si mi ranije reći!" Gotovo je udario drugog orka, a onda zaključio kako bi bilo beskorisno i da mu je rekao. Neko je vrijeme sumnjao k ako će izgubiti starog zmaja, ali to jednostavno nije želio priznati. "Što ćemo učiniti, Nekrose? Zuluhed će biti bijesan! Naše će se lubanje naći na kolcima!" Nekros se namrštio. On je također zamislio taj prizor ... i nije mu se nimalo svidio, naravno. " Nemamo izbora! Pripremi ga za pokret! Ide, živ ili mrtav! Neka Zuluhed učini što želi!" "Ali, Nekrose -" Osakaćeni ork je sada udario podređenog. "Mucava budale-tino! Izvrši zapovijedi!" Pokunjeni Brogas je kimnuo i odjurio, nesumnjivo istući ti-maritelje nižeg ranga dok će ispunjavati Nekrosove zapovijedi. Da, Tyran će ići s ostalima, disao ili ne. Barem će poslužiti kao mamac ... Nekros se približio i detaljno proučio velikog mužjaka. Mutne krljušti, neravnomjerno disanje, nedostatak kretnji... ne, Alex-straszinom mužjaku na ovom svijetu nije preostalo još puno vremena "Nekrose ..." iznenada je zagrmio glas Zmajske Kraljice. "Nekrose ... nanjušila sam te u blizini. ..." U namjeri da iskoristi bilo kakvu ispriku kako ne bi razmišljao stoje Tvranova smr t značila za njegovu vlastitu kožu krupni je ork krenuo prema ženkinoj odaji. Kao i inače, iz predostrožnosti je posegnuo u vrećicu na pojasu i stavio 83 | S
tranica
[email protected]
jednu ruku na Demonsku Dušu. Alexstrasza je kroz poluzatvorene oči gledala kako ulazi. Ona je također u p osljednje vrijeme djelovala bolesno. Najvjerojatnije je znala kako će njezin posljednji mužjak uskoro biti mrtav. Nekros je poželio da je jedan od preostale dvojice preživio; bili su puno mlađi, puno vitalniji, od Tvrana. "Što je sada, o kraljice?" "Nekrose, zašto si uporan s ovom ludosti?" Uzdahnuo je. "To je sve što si željela od mene, ženo? Imam važnijih stvari na pameti nego odgovarati na tvoja glupa pitanja!" Zmaj je frknuo. "Sav tvoj trud samo će te odvesti u smrt. Imaš šansu spasiti sebe i svoje ljud e, ali ne želiš ju iskoristiti!" "Mi nismo šugavo izdajničko smeće poput Orgrima Kobno-malja! Klan Zmajskih ralja borit će se do krvavog kraja, čak i ako to bude naš vlastiti kraj!" "Pokušavaš pobjeći na sjever? Tako se boriš?" Nekros Glavolomac izvadio je Demonsku Dušu. "Postoje stvari koje čak ni ti ne znaš, o drevna! Postoji vrijeme kad bijeg dovodi do borbe!,? Alexstrasza je uzdahnula. "Ne postoji način da te urazumim, zar ne, Nekrose?" "Napokon si naučila." "Onda mi reci ovo. Što si radio u Tvranovim odajama? Što mu je sada?" Oba zmajeva oka i glas bili su ispunjeni brigom za njezinog mužjaka. "Ništa što bi tebe trebalo brinuti, o kraljice! Bolje misli na sebe. Uskoro ćemo te preseliti. Budi dobra i bit će manje bolno. Nakon toga je spremio Demonsku Dušu i otišao. Zmajska Kraljica zazvala je jednom njegovo ime, nesumnjivo kako bi ga zamolila da joj kaže o stanju njezinog mužjaka, ali Nekros više nije imao vremena brinuti o zmajevima - osobito crvenima. Iako će kolona najvjerojatnije napustiti Grim Batol prije no što uljezi Saveza stignu do njega, zapovjednik orka sa sigurnošću je znao kako će jedno stvorenje ipak stići na vrijeme kako bi izazvalo kaos. Smrtokrilo će doći. Crni će div doći ujutro - ako ništa drugo onda samo zbog jedne stvari. Alexstrasze ... Crni će zmaj doći po svog neprijatelja. "Neka svi dođu!" zaredao je ork. "Svit Samo želim da crni bude prvi..." Dodirnuo je vrećicu u kojoj je držao Demonsku Dušu. "... a onda će Smrtokrilo učiniti ostalo!" Rhonin je došao svijesti, iako jedva. Unatoč iscrpljenosti koju je osjećao, čarobnjak je ipak ostao miran sjetivši se što mu se ranije dogodilo. Nije želio da ga golem opet pošalje u ništavilo osobito zato stoje Rhonin sumnjao kako se ovoga puta ne bi uspio vratiti. Dok mu se snaga vraćala, zatočeni je čarobnjak oprezno otvorio oči. Vatrenog golema nije bilo nigdje na vidiku. Zapanjeni Rhonin podigao je glavu i razrogačio oči. Istog trenutka sam zrak ispred njega se zapalio i stotine malih vatrenih kugli eksplodirale su ispred njega. Vatrene kugle su se zavrtjele, spojile i oblikovale nejasnu ljudsku siluetu koja se u tren oka izoštrila. Masivni golem se stvorio u svoj svojoj grotesknoj veličan-stvenosti. Očekujući najgore, Rhonin je pognuo glavu i istovremeno zatvorio oči. Čekao je stravični dodir magičnog stvorenja... i čekao i čekao. Naposljetku, kad je znatiželja napokon pobijedila strah, umorni je čarobnjak polagano, pažljivo, otvorio jedno oko. Golem je opet nestao. I Rhonin je ostao pod njegovim budnim okom iako ga sada nije mogao vidjeti. Nekros se očito poigrava s njim, iako je Kryll možda na neki način odgovoran za ovu posljednju varku. Ča-robnjakova nada je splasnula. Možda će ovako biti bolje. Naokon svega, zar nije pomislio kako će njegova smrt bolje poslužiti onima koji su umrli zbog n jega? Neće li to napokon zadovoljiti njegov osjećaj krivnje? U nemogućnosti učiniti nešto drugo, Rhonin je ležao na podu, ne obraćajući pažnju na prolazak minuta ili neprestane zvukove orka koji su završavali pripreme za odlazak. Kad mu to bude odgovaralo Nekros će se vratiti i ili povesti čarobnjaka sa sobom, ili, vjerojatnije, po posljednji put ispitati Rhonina prije no što ga po gubi. A Rhonin nije mogao ništa učiniti. U jednom je trenutku opet zatvorio oči, umor gaje savladao i odveo u ugodan san. Rhon in je sanjao brojne stvari zmajeve, utvare, patuljke ... i Vereesu. Sanjanje o vilenjakinji umirilo je neke od njegovih mračnijih misli. Znao ju je samo kratko vrijeme, ali njezino se lice sve češće i češće pojavljivalo u njegovim misli ma. U drugo vrijeme i na drugom mjestu, možda biju upoznao još bolje. Vilenjakinja je postala središnji dio njegovih snova, u tolikoj mjeri daje Rhonin čak i mogao čuti njezin glas. Dozivala je njegovo ime, opet i opet, ispočetka sa zebnjom, a kad nije odgovorio, sa straho m "Rhonine!" Njezin se glas udaljio, sada je bio samo šapat, a ipak mu se činilo kako posjeduje neku stvarnost. "Rhonine!" Ovoga gaje puta njezin poziv probudio, odvukao iz sna. Rhonin se u početku opirao, nije imao nimalo želje vratiti se u stvarnost svoje ćelije i skore smrti. "Ne odgovara ... " promrmljao je drugi glas, nimalo nježan i muzikalan poput Vereesinog. Čarobnjak gaje prepoznao u magli i to gaje saznanje još više približilo javi. 84 | S
tranica
[email protected]
"Možda ga tako mogu držati zarobljenog samo vezanog u lance, bez rešetaka", odgovorila je vilenjakinja. "Čini se kako si rekao istinu ..." "Ne bih vam lagao, prekrasna gospodarice! Ne bih vam lagao!" Naposljetku prodorni je glas učinio ono što prva dva nisu mogla. Rhonin se oslobodio i posljednjih tračaka sna ... i jedva suzdržao da ne vrisne. "Idemo onda završiti s time", promrmljao je patuljak Falstad. Koraci koji su uslijedili odmah su čarobnjaku rekli kako su patuljak i ostali krenuli prema njemu. Otvorio je oči. Vereesa i Falstad uistinu su ušli u prostoriju, vilenjakinjino prelijepo lice bilo je ispunjeno brigom. Šumarica je u ruci držala mač, a oko vrata je nosila nešto što je jako sličilo medaljonu kakav je Smrtokrilo dao Rhoninu, osim stoje ovaj imao grimizni kamen, dok je drugi bio crn poput duše zlobnog titana. Pored nje, patuljak je svoj malj nosio na leđima. Za oružje je imao dugi bodež - čiji se vrh nalazio na grlu nacerenog Krylla. Pogled na prvo dvoje, osobito Vereesu ispunio je čarobnjaka nadom Iza male spasilačke ekipe vatreni golem se pojavio u p otpunoj tišini. "Pazite!" viknuo je zapanjeni čarobnjak, grlo mu je bilo sa -sušeno od prijašnjeg vrištanja. Vereesa i Falstad su se razdvojili kad je čudovišno stvorenje posegnulo prema njima. Patuljak je bacio Krvila koji je kliznuo prema zidu gdje je Rhonin bio okovan. Goblin je opsovao kad se snažno sudario s kamenom. Falstad je prvi ustao i bacio bodež na golema- koji je u potpunosti zanemario oružje koje je zazveckalo na njegovom oklopu -a onda izvukao gromomalj. Zamahnuo je na neljudskog čuvara dok je Vereesa skočila na noge i pridružila se napadu. Još uvijek slab, Rhonin trenutno nije mogao učiniti ništa osim gledati. Šumarica i patuljak napali su svog paklenskog protivnika s dvije strane u pokušaju da prisile golema na kobnu pogrešku. Na nesreću, Rhonin je sumnjao kako će smrtnim načinima uspjeti ubiti stvorenje Falstadov je prvi udarac odbacio stvorenje unatrag, ali kod drugog golem je zgrabio dršku oružja. Jahač grifona našao se u stravičnoj povuci- potegni igri dok ga je golem pokušao privući sebi. "Ruke!" prodahtao je čarobnjak. "Pazi na ruke!" Plameni prsti posegnuli su prema Falstadu kad se našao u dosegu. Očajni je patuljak ispustio svoj dragocjeni malj i odskočio izvan dosega svog neprijatelja. Vereesa je jurnula i zamahnuta mačem. Njezin vilenjački mač imao je malo efekta protiv sablasnog oklopa od kojeg se odbio. Golem se okrenuo prema njoj, a onda na nju bacio gromomalj. Šumarica je spretno odskočila u stranu, ali sada je bila jedina s nekakvom obranom protiv neljudskog stražara. Vereesa je za-mahnula još dvaput, i drugi put gotovo ostala bez mača. Golem, očito neosjetljiv na oštrice, kod svakog je pokušaja pokušao uhvatiti mač. Njegovi su prijatelji gubili... a Rhonin nije učinio ništa kako bi pomogao. Postalo je samo još gore. Falstad je povratio ravnotežu i krenuo prema svom malju. Usta sablasnog ratnika su se otvorila nevjerojatni Široko Opaki mlaz crne vatre gotovo je pogodio Falstada. Uspio se otkotrljati u posljednjem trenutku, ali ne prije što mu je odjeća dobro spaljena. To je Vereesu ostavilo samu, točno na golemovom putu. Rhonin je osjetio frustraciju. Umrijet će ako ništa ne učini. Svi će umrijeti ako ništa ne učini. Morao se osloboditi. Izubijani je čarobnjak sakupio svu snagu koju je mogao i prizvao čaroliju. Rhonin je imao pr igodu za koncentraciju sa zauzetim golemom. Trebao mu je još samo trenutak. ... Uspjeh! Lanci kojima je bio vezan su se raspali i zazveckali na zidu. Rhonin je uzdahnuo, ispružio ruke i usredotočio se na golema — Nešto gaje udarilo u leđa. Snažan stisak n a njegovo grlo zaustavio je Rhoninovo disanje. "Zločesti, zločesti čarobnjak! Zar ti nije jasno kako trebaš umrijeti?" Kryll je tako snažno uhvatio Rhonina za grlo da je u potpunosti zbunio čarobnjaka. Znao je kako su goblini puno snažniji no što su izgledali, ali Krvllova je snaga bila na granici nemogućeg. "Tako je, čovječe ... prepusti se ... padni na koljena ..." Rhonin je gotovo poželio učiniti upravo to. Vrtjelo mu se u glavi od manjka zraka, i to, u kombinaciji s mučenjem koje je doživio od ruku golema gotovo ga je sredilo. Ipak, ako padne, i Vereesa i Falstad također će pasti... Koncentrirao se i rukom posegnuo prema ubojitom goblinu. Uz prodoran krik, Kryll je pustio čarobnjaka i skočio na pod. Rhonin se naslonio na zid u pokušaju da dođe do zraka i nadajući se kako Kryll neće iskoristiti njegovu slabost. Nije trebao brinuti. Opržen po ruci goblin je psujući odskaku -tao od Rhonina. "Prljavi, prljavi čarobnjak! Prokleta tvoja magija! Ostavit ću te svom prijatelju, ostavit ću te kako bi osjetio njeg ov nježni dodir!" Kryll je odskakutao prema ulazu podlo se smijući čarobnjako-voj sudbini. Golem je zastao u borbi s Vereesom i patuljkom, njegov stravični pogled pratio je skakutavog Krvila. Otvorio je ralje Mlaz crne vatre poletio je iz kosturove glave i u potpunosti prekrio nesvjesnog goblina. Uz milostivo kratak krik Kryll je nestao u vatrenoj kugli, ča robna gaje vatra spalila toliko brzo daje na pod pao samo pepeo ... pepeo i uništeni medaljon kojeg je goblin nosio u vrećici na pojasu. 85 | S
tranica
[email protected]
"Ubio je malog gada!" zadivio se Falstad. "A mi smo definitivno idući na redu!" podsjetila ga je vi -lenjakinja. "Iako nisam osjetila vrućinu, moj mač je napola ra staljen od plamena koji mu okružuju tijelo, i sumnjam kako ću mu se još dugo moći izmicati!" "Aha, kad bih mogao doći do svog malja, možda bih nešto i mogao učiniti, ali - pazi!" Golem je opet ispustio mlaz, ali ovoga puta prema stropu. Vatreni stup nije samo zagrijao strop. Kad je udario u njega, plamen je razorio strop i poslao masivne komade na trojku. Jedan je Vereesu pogodio u ruku toliko silovito daje šumari-ca pala na pod. Kamenje je spriječilo Falstada da joj priskoči u pomoć, i spriječilo Rhonina da čak i pokuša krenuti prema njoj. Vatreni golem usretočio se na palu vilenjakinju. Ralje su se opet raz japile "Ne!" Rhonin je kontrirao samom snagom volje i stvorio moćan štit kakav nikad do tada nije stvorio. Crni plamen svom je snagom pogodio nevidljivu barijeru ... i odbio se natrag prema golemu. Rhonin ne bi očekivao kako će oružje stvorenja imati nekog učinka na njega, ali plamen ne samo daje pogodio njegovog stvoritelja, nego je i pohlepno prošao kroz njega. Iz golemovog grla pobjegao je krik, paklenski, neljudski krik. Čudovišno stvorenje je zadrhtalo - a onda eksplodiralo i ispustilo magične sile monumentalne snage u maloj prostoriji unutar planine. U nemogućnosti izdržati te sile, preostali dio stropa srušio se na trojku. U tmini noći zmaj Smrtokrilo letio je preko mora na istok. Brže od vjetra, letio je prema Khaz Modanu i, stoje bilo još značajnije, Grim Batolu. Zmaj se nasmijao samome sebi, prizor od kojeg bi se svako drugo stvorenje okrenulo smrtno prestravljeno. Sve je išlo po planu. Njegovi planovi za ljude odvijali su se vrlo glatko. Pa, prije samo nekoliko sati primio je poruku kralja Ter enasa kojom je obaviješten kako će se, samo tjedan dana nakon krunidbe "lor da Prestora", objaviti kako će novi monarh Alteraca oženiti kći kralja Lordaerona na dan kad postane punoljetna. Za samo neko liko kratkih godina - treptaj oka u životu zmaja - i bit će na mjestu s kojeg će započeti uništenje ljudskog roda. Nakon njih, vilenjaci i patuljci, stariji i bez snage ljudi, popadat će poput lišća s uvenu log stabla. U budućnosti će se rado sjećati tih dana. Ipak, Smrtokrilo se trenutno morao pozabaviti hitnijom stvari koja će mu donijeti izuzetno zadovoljstvo. Orci su se spremali napustiti svoju planinsku tvrđavu. Do zore će karavana krenuti, krenuti prema posljednjem uporištu Horde u Dun Algazu. S njima će ići i zmajevi. Orci su očekivali invaziju Saveza sa zapada. I u najmanju ruku očekivali su jahače grifona i čarobnjake ... i jednog crnog diva. Što se toga tiče, Smrtkrilo nije imao namjeru razočarati Nekrosa Glavolomca. Od Krvila je saznao kako jednonogi ork nešto planira. Zmaj je jedva čekao vidjeti št o je glupo, slabašno stvorenje smislilo. Pretpostavio je kako zna, ali bit će zanimljivo saznati je li ork za promjenu razmišljao vlastitom glavom. Maglovita obala Khaz Modana pojavila se na obzoru. Bolje opremljen za noćno gledanje Smrtokrilo je lagano sk renuo prema sjeveru. Do zore je ostalo samo nekoliko sati. Imat će puno vre mena kako bi stigao do svoje izabrane promatracnice. Zmaj će od tamo moći gledati i čekati, izabrati pravi trenutak. Promijeniti budućnost. Još je jedan zmaj također letio, zmaj ko ji nije letio puno godina. Osjećaj sobodnog leta donio mu je ushićenje, a ipak je poslužio kako bi ga podsjetio koliko nije u formi. Ono što je trebalo biti potpuno prirodno, ono što je trebalo biti urođeno, dio njegovog bića, izgledalo je čudno. Zmaj Korialstrasz predugo je bio čarobnjak Krasus. Daje već bio dan oni koji bi vidjeli njegov prolazak primijetili bi zmaja ogromnih, ako ne i divovskih, proporcija, većeg od većine, ali definitivno ne jednog od pet Aspekata. Krvavocrvenog, blistavog tijela, Korialstrasz je u svojoj mladosti sigurno bio smatran prilično privlačnim za svoju vrstu. Definitivno je zapeo za oko svojoj kraljici. Hitar, smrtonosan i sposoban u borbi, grimizni je div također bio među njezinim najvećim zaštitnicima, štitio je čast legl a i postao njezin glavni sluga kad se radilo o kontaktu s novim, nadolazećim rasama. Čak i prije zatočenja njegove voljene Alexstrasze, proveo je puno godina u tijelu čarobnjaka Krasusa, i vraćao se u svoj pravi oblik samo kad bi ju potajno posjećivao. Kao jedan od njezinih mlađih mužjaka nije imao položaj autoriteta poput Tvranastrasza, ali Korialstrasz je znao kako je imao posebno mjesto u srcu svoje kraljice. To je bio razlog zašto se javio za prvog agenta među obeća-vajućom i mješovitom rasom - ljudima - kako bi im, kad god je mogao, pomogao u dozrijevanju. Alexstrasza ga je nesumnjivo smatrala mrtvim. Nakon za točenja i ropstva ostatka legla svoju je varku vidio kao jedini način nastavka borbe. U potpunosti ostati u krinci Krasusa i pomoći Savezu u ratu protiv orka. Srce mu je pucalo što je morao pomagati u smrti vlastite krvi, ali mladi zmajevi koje je Horda uzgajala malo su znali o nekadašnjoj slavi svoje vrste, rijetko su kada živjeli dovoljno dugo kako bi prerasli svoju krvoločnost i počeli učiti o mudrosti koja je oduvijek bila naslijeđe zmajeva. Kroz pomoć vi -lenjakinji i patuljku kako bi ušli u planinu imao je sreće razgovarati s jednim od tih mladih, smirio je zmaja i objasnio mu što se mora učiniti. Razgalilo gaje stoje drugi zmaj poslušao. Nada j e postojala za barem jednog. Ali čekalo gaje još puno posla, dovoljno kako bi Korialstrasz, opet, okrenuo leđa smrtnicima i prepustio ih sebi samima. U trenutku kad je kroz medaljon vidio kola, čuo zapovijedi časnika, shvatio je kako se sve za što se borio počelo ostvarivati. Orci su zagrizli udicu i napuštali su Grim Batol. Izvući će njegovu voljenu Alexstraszu na otvoreno - gdje će ju napokon moći spasiti. 86 | S
tranica
[email protected]
To neće biti jednostavno čak ni onda. To će zahtijevati varku, pravo vrijeme i, naravno, sreću. Činjenica što je Smrtokrilo živ i planira pad Saveza Lordae-rona stvaralo je novi, stravični problem, problem koji je, jedno vrijeme, prijetio uništiti sve što je Korialstrasz planirao. Ipak, iz onog stoje otkrio kao Krasus činilo se kako je Smrtokrilo previše zabavljen politikom Saveza da bi se brinuo za udaljene orke i onog što je o stalo od nekoć ponosnih crvenih zmajeva. Ne, Smrtokrilo je igrao vlastitu partiju šaha s raznim kraljevinama kao figurama. Ako mu se dopusti, sigurno će izazvati rat i uništenje među njima. Na sreću, takva je igra tražila godine, pa je Korialstrasz osjećao malo brige za ljude u Lordaeronu i drugdje. Njihova situacija može pričekati dok ne oslobodi svoju voljenu. Ipak, ako je zmaj mogao ignorirati rastuću prijetnju zemljama koje je uzeo pod svoje okrilje, jedna druga stvar još je uvijek izjedala njegove misli sve dok ju više nije mogao ignorirati. Rho-nin - i dvoje koje ga je otišlo tražiti - vjerovali su čarobnjaku Krasusu, ne znajući kako je zmaju Korialstraszu spašavanje njegove kraljice značilo više od života. Životi troje smrtnika nisu imali gotovo nikakav značaj u odnosu na to - ili je barem tako mislio sve do nedavno. Krivnja je izjedala zmaja. Krivnja ne samo zbog izdaje Rho-nina, nego i zanemarivanje vilenjakinje i patuljka nakon što im je obećao kako će ih uvesti unutra. Rhonin je najvjerojatnije ubijen prije nekog vremena, ali možda nije prekasno da spasi drugo dvoje. Grimizni je div znao kako se neće moći koncentrirati na svoj zadatak sve dok se ne uvjeri kako je za njih učinio sve stoje mogao. Na samom vrhu jugozapadnog Khaz Modana, nekoliko sati od Željezokovnice, Korialstrasz je odabrao skriveni vrh usred planinskog lanca i sletio. Nekoliko se trenutaka orijentirao, a onda zatvorio oči i usredotočio na medaljon koje g je šumarica Vereesa dobila od Roma. Iako je ona kamen u središtu najvjerojatnije smatrala obič nim draguljem, to je u stvari bio dio zmaja. Magijom oblikovan u sadašnji oblik, svoje je postojanje počeo kao jedna od njegovih krljušti. Nezačarana krljušt p osjedovala je osobine koje bi zapanjile bilo kojeg čarobnjaka - da su znali kako koristiti zmajsku magiju. Na Korialstraszovu sreću rijetki su znali, inače uopće ne bi riskirao sa stvaranjem medaljona. Rom i vilenjakinja očito su vjerova li kako se dragulj koristi samo u svrhu komunikacije, a zmaj nije imao namjeru ispravljati njihove zablude. Dok je vjetar puhao i snijeg padao na crvenog diva, Korialstrasz je smotao krila iza glave kako bi se bolje zaštitio tijekom koncentracije. Zamislio je vilenjakinju kakvu ju je vidio kroz talisman. Privlačna nekome njezine vrste, i očito zabrinuta za Rhoni-na. Također vrlo sposobna ratnica. Da, možda je još uvijek živa, ona i patuljak s Aeriesa. "Vereeso Vjetrojahačice ..." tiho je zazvao. "Vereeso Vjetrojahačice!" Korialstrasz je zatvorio oči i pokušao usredotočiti svoje unutarnje oko. Čudno, nije vidio ništa. Medaljon mu je trebao omogućiti da vidi sve prema čemu ga je vilenjakinja okrenula. Je li ga sakrila? "Vereeso Vjetrojahačice ... oglasi se, koliko god možeš, kako bi mi dala do znanja da si me čula." Još uvijek ništa. "Vilenjakinjo!" Zmaj je po prvi puta gotovo izgubio živce. "Vilenjakinjo!" Još uvijek bez odgovora, bez slike. Korialstrasz se punom koncentracijom usredotočio na medaljon, pokušao čuti bilo kak av zvuk, čak i rezanje orka. Ništa. Prekasno ... njegova iznenada probuđena savijest zakasnila je kako bi spasio Rhoninove spasitelje i sada su oni također umrli zbog zmajeve bešćutnosti. Kao Krasus igrao je na Rhoninovu krivnju, igrao na uspomene na kolege koje je Rhonin izgubio na posljednjoj misiji. To je Rhonina učinilo prilično povodljivim. Sada je, ipak, počeo shvaćati kako se čovjek osjećao. Alexstrasza je oduvijek spominjala mlađe rase brižnim, majčinskim glasom, kao da su i oni također njezina dje ca. Tom je brigom zarazila svog mužjaka, i on se kao Krasus uistinu trudio kako bi ljudi sazreli. Ipak, zarobljavanje njegove kraljice od strane orka do temelja je prodrmalo njegova razmišljanja i prisililo Korialstrasza da zaboravi njezina učenja ... sve do sada. Ipak, stiglo je previše kasno za to troje. "Ali nije kasno za tebe, moja kraljice", zagrmio je zmaj. Ako preživi ovo, posvetit će svoj život iskupljenju za neuspjeh s Rho-ninom i ostalima. Ipak, za sada je jedino bilo važno spašavanje njegove ženke. Ona će shvatiti ... nadao se. Raširivši krila veličanstveni crveni zmaj poletio je i krenuo na sjever. Prema Grim Batolu.
Devetnaest N ekros Glavolomac okrenuo se od uništenja, mrk ali odlučan ne dopustiti ničemu da zasmeta njegovim namjerama.
"Toliko o čarobnjaku..." promrmljao je ne želeći misliti kakvu je to čaroliju čovjek upotrijebio koja je, u procesu, također uništila navodno neuništivog golema. Očito izuzetno moćnu, toliko moćnu da ne samo daje čarobnjaka koštala života, nego je također srušila cijeli niz tunela u planini. 87 | S
tranica
[email protected]
"Da iskopamo tijelo?" pitao je jedan od ratnika. "Ne. Gubitak vremena." Nekros je zgrabio vrećicu s Demonskom Dušom i pomislio na kulminaciju njegovih očajničkih planova. "Smjesta napuštamo Grim Batol." Ostali orci su ga pratili, još uvijek vrlo nervozni zbog ove nagle odluke za napuštanjem tvrđave, ali ne i očarani idej om ostanka - osobito ako je čarobnjakova magija oslabila preostale tunele. *** Nevjerojatna težina pritiskala je Rhoninovu glavu, težina toliko ogr omna daje na trenutak pomislio kako će mu glava eksplodirati. S naporom je prisilio oči na otvaranje i pokušao vidjeti što ga pritišće i koliko brzo to može maknuti. Okrenuo je svoj zamućeni pogled prema gore i uzdahnuo. Lavina kamenja - doslovno tona i više - lebdjela je nekih tridesetak centimetara iznad njegove glave. Blago treperenje, jedini vidljivi znak štita kojeg je ranije stvorio, otkrilo je razlog zbog kojeg nije bio smrskan. Pritisak u glavi, zaključio je, dolazio je iz jednog dijela njego vog uma koji je uspio održati čaroliju nedirnutom i zbog toga mu spasio život. Ipak, rastuća bol služila je kako bi zarobljenom ča robnjaku rekla kako je sa svakom sekundom koja je prošla čarolija slabila. Pomaknuo se u pokušaju da mu bude ugodnije u nadi kak o će malo smanjiti pritisak - i osjetio kako mu nešto pritišće potiljak. Rhonin je pažljivo posegnuo kako bi to maknuo, pretpostavi-vši kako se radi o kamenu. Ipak, čim su njegovi prsti to dodirnuli osjetio je snažnu magiju. Znatiželja je iznenada skrenula Rhoninovu pažnju sa strave iznad njega dok je približavao predmet kako bi ga vidio. Crni dragulj. Sigurno kamen koji je nekoć bio u sredini Smr -tokrilovog medaljona. Rhonin se namrštio. Posljednji je put vidio medaljon nakon Krvllove smrti. U to vrijeme nije obraćao pažnju na kamen, um mu je bio zauzet opasnošću za Vereesu i — Vereesa! Vilenjakinjino se lice pojavilo u njegovim mislima. Ona i patuljak bili su dalje, zaštićeni čarolijom, ali Pomaknuo se i pokušao pogledati. Ipak, kad se pomaknuo pritisak u njegovoj glavi se povećao i kamenje iznad njega spustilo se još nekoliko dragocjenih centimetara. U isto je vrijeme čuo duboki glas kako psuje. "F-Falstade?" procijedio je Rhonin. "Aha ..." došao je pomalo daleki odgovor. "Znao sam da si živ, čarobnjače, pošto nismo smrskani, ali počeo sam se pitati hoćeš li se ikad probuditi! Bilo je i vrijeme!" "Jesi li -je li Vereesa živa?" "Teško je reći. Svjetlost od ove tvoje čarolije dopušta mi da ju vidim, ali predaleko je da bih provjerio! Otkad sam se probudio nisam ništa čuo od nje!" Rhonin je zaškrgutao zubima. Mora biti živa. "Falstade! Koliko je kamenje iznad tebe?" Sarkastičan smijeh začuo se iz patuljkova smjera. "Dovoljno blizu da me škaklja po nosu, čovječe, jer bih već otišao do nje! Nikad nisam mislio kako ću biti živ za svoju sahranu!" Čarobnjak je ignorirao posljednje i razmišljao stoje patuljak rekao o blizini lavine. Bilo je jasno kako je čarolija, što je bila dalje od Rhonina, bila slabija. I Vereesa i Falstad zaštićeni su, ali šumarica je mogla dobiti snažan udarac u glavu možda ju je taj isti udarac i ubio. Ipak, Rhonin se morao nadati u suprotno. "Čovječe - ako ne tražim previše - možeš li učiniti išta za nas?" Je li ih mogao spasiti? Je li mu preostalo dovoljno snage ili moći? Spremio je crn i kamen u džep, sada u potpunosti usredotočen na hitniju stvar. "Daj mi nekoliko trenutaka ..." "A što bih drugo mogao raditi, ha?" Pritisak u čarobnjakovoj glavi nastavio je rasti zastrašujućom brzinom. Rhonin je sumnjao kako će njegov štit izdržati još puno duže, a ipak gaje morao održavati dok pokuša drugu, možda čak i kompleksniju čaroliju. Ne samo daje sve troje morao transportirati iz ovog opasnog položaja, nego ih je morao poslati na neko sigurno mjesto. Sve to dok je njegovo iscrpljeno tijelo zahtijevalo oporavak. Kako je čarolija išla? Boljelo gaje kad je razmišljao, ali Rhonin se naposljetku sjetio riječi. Ipak, ovo će mu odvući koncentraciju sa štita. Ako predugo potraje ... Što mi drugo preostaje? "Falstade, sada ću pokušati ..." "To bi me beskrajno zadovoljilo, čovječe! Mislim kako mi kamenje već pritišće prsa!" Da, Rhonin je također primijetio pomicanje. Definitivno je morao požuriti. Promrmljao je riječi, prizvao moć ... Kamenje iznad njega zlokobno se pomaknulo. Rhonin je zdravom rukom iscrtao simbol. Čarolija štita je završila. Tone kamenja pale su prema trojci — I odjednom je ležao na leđima, i zurio u oblacima prekrive no nebo. "Dagathovog mi malja!" Zagrmio je Falstad pored njega. "Zar je moralo biti toliko čupavo?" Unatoč boli, Rhonin je sjeo. Hladan je vjetar u stvari pomogao i vratio ga iz njegova dezorijentiranog stanja. Pogledao je prema patuljku. 88 | S
tranica
[email protected]
Falstad je također sjeo. Jahač grifona imao je divlji pogled u očima koji po prvi put nije i mao ništa s bitkom. Bio je u potpunosti blijed, nešto što Rhonin nikad ne bi očekivao od strašnog bor ca. "Nikad, nikad, nikad više neću ući ni ujedan tunel! Od sada, ovo je jedino nebo za mene! Dagathova mi malja!" Čarobnjak je možda mogao odgovoriti, ali udaljeno stenjanje privuklo mu je pažnju . Ustao je na nesigurne noge i krenuo prema Vereesinom tijelu. Rhonin se u početku pitao je li zamislio stenjanje - šumarica je izgledala potpuno beživotno - ali onda gaje Veree-sa ponovila. "Ona - ona je živa, Falstade!" "Aha, to možeš reći po njezinom stenjanju, kladim se! Naravno daje živa! Ali brzo! Kako joj je?" "Čekaj ..." Rhonin je pažljivo okrenuo vilenjakinju, pregledao njezino lice, glavu, tijelo. Na nekim je mjestima bila izubijana, ruke su joj bile okrvavljene, ali činilo se kako je, osim tog a, u dobrom stanju poput njezinih prijatelja. Dok joj je pažljivo podigao glavu kako bi provjerio kvrgu na tjemenu Vereesa je otvorila oči. "R -Rhon -" "Da, ja sam. Polako. Mislim kako si dobila gadan udarac u glavu." "Sjećam se ... sjećam se toga —" Šumarica je na trenutak za tvorila oči - a onda naglo sjela razrogacenih očiju i usta razjapljenih od strave. "Strop! Strop! Pada na nas!" "Ne!" Zagrlio ju je. "Ne, Vereesa! Na sigurnom smo! Na sigurnom smo ..." "Ali strop pećine ..." Vilenjakinja se opustila. "Ne, više nismo u pećini ... ali gdje smo, Rhonine? Kako smo došli ovamo? Kako smo uopće preživjeli?" "Sjećaš se štita koji nas je spasio od golema? Nakon što je monstrum uništio samog sebe štit je ostao, čak i kad je strop po pustio. Jačina njegove zaštite se smanjila, ali izdržao je dovoljno dugo da ne budemo smrskani." "Falstad! Je li on -" Patuljak je stao s druge strane. "Sve nas je spasio, moja vi-lenjačka damo. Spasio, ali bacio nigdje!" Rhonin je zatreptao. Nigdje? Pogledao je oko sebe. Snježni greben, hladni vjetar - koji je svakog trena postajao hladniji - i nevjerojatan oblačni sloj iznad njih ... čarobnjak je jako dobro znao gdje su, unatoč tami koja ih je okruživala. "Ne nigdje, Falstade. Mislim kako sam nas poslao na sam vrh planine. Mislim k ako je sve, uključujući i orke, duboko pod nama." "Vrh planine?" ponovila je Vereesa. "Aha, to bi imalo smisla." "I sudeći po činjenici kako vas sve bolje i bolje vidim, bojim se kako je zora blizu." Rhonin se opet namrštio. "Što znači, ako je Nekros Glavolomac ork od riječi, svaki će čas početi napuštati tvrđavu, jaja i sve." I Vereesa i patuljak su ga pogledali. "A zašto bi učinio nešto toliko glupo?" pitao je Falstad. "Zašto bi napustio toliko sigurno mjesto?" "Zbog skore invazije sa zapada, čarobnjaci i patuljci na br zim lukavim grifonima. Stotine, možda tisuće patuljaka i čarobnjaka. Možda čak i vilenjaci. Protiv tolikog broja, osobito magičnog, Nekros i njegovi ljudi ne bi imali šanse čak i da se brane iz planine ..." Čarobnjak je zatresao glavom. Situacija bi možda bila drugačija da je zapovjednik prepoznao puni potencijal artefakta u njegovom posjedu, ali Nekros očito nije ili je njegova oda nost prema gospodaru u Dun Algazu bila veća. Ork je odlučio otići na sjever, i na sjever će i otići. Falstad još uvijek nije mogao vjerovati. "Invazija? Otkud orku luda ideja poput te?" "Od nas. Iz činjenice što smo ovdje. Osobito ja. Smrtokrilo me želio ovdje kako bih poslužio kao dokaz nekog nadolazećeg napada! Nekros je lud! Očito je već povjerovao kako će n apad uskoro nastupiti, i kad sam se ja pojavio, bio je siguran u to." Rhonin je pogledao polomljeni prst koji je utrnuo. Morat će se pozabaviti s njim kad nađe vremena, ali sada je na kocki bilo puno više od običnog prsta. "Ali zašto bi crna zvijer željela da orci odu?" pitala je šuma-rica. "Što bi time dobila?" "Mislim da znam ..." Rhonin je ustao, otišao do ruba i pogledao dolje, pazio je kako stoji da ga vjetar ne bi odnio s litice. Odozdola još uvijek nije mogao vidjeti ništa, ali pomislio je kako je č uo buku ... možda vojna kolona s kolima kreće? "Mislim kako ju, umjesto da spasi crvenu Zmajsku Kraljicu - kao što je mene pokušao uvjeriti - želi ubiti! Dok je bila unutra, to je predstavljalo prevelik rizik, ali na otvorenom može doletjeti i ubiti ju j ednim udarcem!" "Jesi li siguran?" pitala je vilenjakinja i došla do njega. "Sigurno je tako." Pogledao je gore. Čak ni gusti oblaci ovdje gore nisu mogli sakriti činjenicu kako j e zora došla. "Nekros je želio krenuti u zoru ..." "Zar je poludio?" promrmljao je Falstad. "Više bi smisla imalo daje vražji ork pokušao otići pod okriljem tame!" Rhonin je odmahnuo glavom. "Smrtokrilo može prilično dobro vidjeti po noći, možda čak i b olje od ikoga od nas! Nekros je u jednom trenutku spomenuo kako je spreman za sve, čak i za Smrtokrilo! U stvari, čini se kako jedva čeka da se crni pojavi!" "Ali to bi imalo najmanje smisla od svega!" šumarica se vratila. "Kako ga jedan ork može pobijediti?" "Kako je kontrolirao Zmajsku Kraljicu - i otkud je prizvao stvorenje poput golema?" Pitanja su ga brinula više no što je pokazao. Očito je predmet kojeg je ork imao posjedovao velike mogućnosti, ali je li bio to liko moćan? Falstad je iznenada mahnuo tražeći tišinu, a onda pokazao na sjeverozapad, daleko od planine. Ogromna, crna sjena na trenutak se pojavila u visokim oblacima, a onda opet nestala kao da se spustila. "To je Smrtokrilo ..." prošaptao je jahač grifona. Rhonin je kimnuo. Vrijeme razmišljanja je prošlo. Ako Smr tokrilo dolazi, to je značilo samo jednu stvar. "Što go d da se treba dogoditi, počelo je." Duga karavana orka krenula je čim je prva svjetlost zore do -dirnula Grim Batol. Na početku i kraju kolone naoružani su 89 | S
tranica
[email protected]
ratnici štitili kola s nedavno naoštrenim sjekirama, mačevima i koplji ma. Pratnja je jahala s radnicima, osobito na kolima koja su nosila dragocjena zmajska jaja. Svaki je ork jahao kao da se spreman suprotstaviti neprijatelju u bilo kom trenutku, jer su glasine o navodnoj invaziji sa zapada stigle čak i do najnižih od najnižih S jednog od nekolicine orcima dostupnih konja Nekros Gla-volomac s nestrpljenjem je promatrao polazak. Poslao je zmajeve i njihove jahače u Dun Algaz kako bi, čak i ako on ne uspije u svom naumu, Horda i dalj e imala nekoliko zmajeva. Šteta što ih se nije usudio upotrijebiti za transport jaja, ali iz jednog prijašnjeg pokušaja zapovjednik je saznao kako je to pogreška. Podizanje kola koja su mogla nositi zmaja bilo bi nemoguće, i na samom je Nekrosu ostalo kontrolirati dvije starije zvijeri. Oboje, i Alexstrasza i, za divno čudo, Tyran bili su na kraju kolone, jako dobro svjesni koliku je moć Demonska Duša imala nad njima. Za bolesnog mužjaka ovo će biti teška situacija; Nekros je sumnjao kako će mužjak preživjeti putovanje, ali ork nije imao drugog izbora. Još su uvijek predstavljali impresivan prizor, ta dva diva. Ženka više od mužjaka, pošto je bila zdravija. Nekros ju je jednom uhvatio kako ga mrko gleda, mržnja joj je sijevala iz očiju. Ork nije nimalo mario. Poslušat će ga u svemu sve dok je posjedovao jedini artefakt koji je mogao gospodariti bilo kojim zmajem. Kad već razmišlja o zmajevima, pogledao je gore. Oblačno nebo predstavljalo je za svakog diva dovoljno mjesta za skrivanje, ali nešto će se naposljetku morati dogoditi. Čak i ako je vojska Saveza daleko, Smrtokrilo će ipak doći. Nekros je računao na to. Ljudi će zapamtiti glupost što su povjerili pobjedu crnome. Što je gospodarilo jednim zmajem sigurno je gospodarilo i drugim. S Demonskom Dušom zapovjednik orka će zagospodariti najopakijom od svih zvijeri. On, Nekros, bit će Smrtokrilov gospodar ... ali samo ako se prokleti reptil ikad pojavi. "Gdje si, prokleto stvorenje?" promrmljao je. "Gdje?" Posljednja skupina vojnika izašla je iz pećine. Nekros je gledao kako marširaju. Ponosno, divlje, podsjećali su na dane kad Horda nije poznavala poraz, nije poznavala neprijatelja kojeg nije mogla ubiti. Sa Smrtokrilom pod njegovom vlašću povratit će slavu svog naroda. Horda će ponovno ustati, čak i oni koji su se predali. Orci će p replaviti zemlje Saveza, pobiti ljude i sve ostale. A možda Horda dobije i novog poglavicu. Nekros se po prvi puta usudio zamisliti u toj ulozi, a klanjao mu se čak i Zuluhed. Da, onaj koji će njegovim ljudima donijeti pobjedu sigurno će postati vladar. Ratni poglavica Nekros Glavolomac ... Potjerao je konja i pridružio se koloni. Bilo bi sumnjivo kad ne bi jahao s njima. Pored toga, uopće nije bilo važno gdje će on biti; Demonska Duša davala mu je kontrolu iz daljine. Ni jedan zmaj nije se mogao osloboditi osim ako on to ne poželi - a stari ork definitivno nije namjeravao nešto takvo. Gdje je ta vražja crna zvijer? I, kao u odgovor, zaučuo se gromoglasni urlik. Urlik ipak nije došao s neba, kao što j e Nekros u početku pomislio, nego s ' planine koja je okruživala orke. Prouzročio je zbrku među rat nicima koji su se počeli osvrtati u pokušaju pronalaženja neprijatelja. Trenutak kasnije - iz zemlje su eksplodirali patuljci. Bilo ih je posvuda, više patuljaka no stoje Nekros ikada mogao zamisliti da je preostalo u Khaz Modanu. Iskočili su iz zemlje, zamahujući sjekirama i mačevima i sa svih strana napali kolonu. Iako na trenutak zbunjeni, orci su ipak brzo došli sebi. Urlik-nuvši vlastite bojne pokliče dočekali su napadače. Stražari su ostali pored kola, ali i oni su se također pripremili, čak su i radnici, patetični u mnogim stvarima, izvadili toljage. Orcima je trebalo malo vježbe kako bi naučili komadom drveta nešto smrskati. Nekros je šutnuo patuljka koji ga je pokušao svući s konja. Jedan od zapovjednikovih posilnih je dojurio i započeo borbu s patuljkom. Nekros je potjerao konja bliže kolima, trebao mu je trenutak kako bi se prilagodio situaciji. Umjesto invazije napali su ga strvinari, jer ovi su izgledali poput otrcane gomile za koju je znao kako oduvijek postoji u tunelima oko planine. Sudeći po njihovom broju troli očito nisu dobro obavili svoj posao. Ali gdje je Smrtokrilo? Planirao je srediti zmaja. Zmaj se mora pojaviti! Gromoglasan urlik prestravio je borce. Ogromna sjena dojurila je kroz oblake, a onda se obrušila na orke. "Napokon! Napokon si došao, ti crni -" Nekros Glavolomac se skamenio, totalno zbunjen. Zgrabio je Demonsku Dušu, ali u tom trenutku nije ju čak ni pomislio upotrijebiti kako je planirao. Zmaj koji je ponirao prema njemu imao je krljušti boje vatre, a ne tame. "Tr ebamo se spustiti dolje", promrmljao je Rhonin. "Moram vidjeti što se događa!" "Zar ne možeš učiniti isto ono što si učinio u pećini?" pitao je Falstad. "Ako to učinim neću imati snage da nam pomognem kad sti gnemo ... pored toga, ne znam gdje nas dovesti. Zar bi želio završiti ispred orka sa sjekirom?" Vereesa je bacila pogled preko ruba. "Također se ne čini kako se možemo spustiti." "Pa, ne možemo ovdje vječno ostati!" Patuljak je nekoliko trenutaka trljao bradu, a onda iznenada podigao pogled kao daje ugazio u nešto strašno. "Hestrinih mi krila! Kakva sam budala! Možda je još uvijek ovdje!" Rhonin je pogledao patuljka kao daje ovaj poludio. "O čemu pričaš? Tko?" Umjesto odgovora Falstad je posegnuo u vrećicu. "Oni vražji troli su ju uzeli, ali Gimmel mi ju je vratio ... aah! Evo je!" Izvukao je nešto stoje izgledalo poput male zviždaljke. Rhonin i Vereesa gledali su kako patuljak stavlja zviždaljku u 90 | S
tranica
[email protected]
usta i puše što je jače mogao. "Nisam ništa Čuo", primijetio je čarobnjak. "Zapitao bih se u vezi tebe da jesi. Samo čekaj. Dobro je obučen. Najbolji grifon kojeg sam ikad imao. Ne zaboravi, troli nas nisu uhvatili daleko odavde. Možda je ostao neko vrijeme...." Falstad je izgledao manje samouvjeren. "Nije prošlo toliko dugo od kad smo se rastali..." "Pokušavaš dozvati svog grifona?" pitala je šumarica s očitom skepsom. Čekali su. Čekali cijelu vječnost, činilo se Rhoninu. Osjetio je kako mu se snaga vraća - unatoč hladnoći - ali još se uvijek bojao spustiti trojku na lokaciju koja im je mogla donijeti trenutnu smrt. Ipak, činilo se kako će morati pokušati. Čarobnjak se uspravio. "Učinit ću što budem mogao. Sjećam se mjesta nedaleko planine. Mislim kako mi ga je Smrtokrilo pokazao u mislima. Možda nas uspijem poslati tamo." Vereesa gaje uhvatila za ruku. "Je si li siguran? Još uvijek ne izgledaš spremno." Oči su joj bile pune brige. "Pretpostavljam koliko te ono u pećini moglo iscijediti, Rhonine. Nisi izveo malu čaroliju, a onda ju održao čak i za Falstada i mene ..." Uistinu je cijenio njezine riječi, ali nisu imali drugog izbora. "Ako ne -" Velika krilata sjena materijalizirala se iz oblaka. I Rhonin i vilenjakinja su skočili sigurni kako je Smrtokrilo napao. Samo Falstad, koji je pomno gledao, nije reagirao kao daje smrt došla po njih. Nasmijao se i podigao ruke prema nadolazećoj silueti. "Znao sam da će čuti! Pogledajte! Znao sam da će čuti!" Grifon je zakliktao na način za koji se čarobnjak mogao okla diti kako predstavlja veselje. Masivna zvijer munjevito je letjela prema njima - ili bolje rečeno, prema svom jahaču. Životinja je skočila na Falstada, samo je mahanje krila spriječilo da puna težina grifona ne smrska patuljka. "Ha! Bravo momče! Bravo momče! Dolje!" Mašući repom više nalik psu nego zvijeri koja je dijelom lav, grifon se spustio pored Falstada. "Pa?" pitao je mali ratnik prijatelje. "Nije li vrijeme za polazak?" Uzjahali su što su brže mogli. Rhonin, još uvijek najslabiji, sjedio je između patuljka i Vereese. Sumnjao je u grifonovu sposobno da ih sve nosi, ali životinji je išlo dobro. Na dužem putovanju, spremno je priznao Falstad, imali bi više problema, ali na kratkom grifon neće imati nikakvih poteškoća. Trenutak kasnije prošli su kroz oblake - i ugledali prizor koji nisu očekivali. Rhonin je pretpostavio kako će zvuči borbe biti brdski pa tuljci koji su pokušavali napasti sporu karavanu orka, ali nije očekivao kako će vidjeti drugog zmaja osim Smrtokrila kako leti iznad bitke. "Crveni!" viknula je šumarica. "Stariji mužjak! Ne jedan od odraslih u planini!" I on je to također shvatio. Orci nisu kraljicu držali dovoljno dugo kako bi ovoliki div sazrio. Uostalom, Horda je također imala običaj ubijati zmajeve prije no što su previše ostarjeli i postali neovisni. Ork jahači mogli su kako treba kontrolirati samo mlade. Pa otkud je onda ovaj grimizni div došao i stoje ovdje radio? "Gdje želiš sletjeti?" viknuo je Falstad i podsjetio ga na hitniju stvar. Rhonin je hitro pogleao okolinu. Bitka se uglavnom vodila oko kolone. Ugledao je Nekrosa Glavolomca na konju, ork je u jednoj ruci držao nešto sto je blistalo unatoč oblacima. Čarobnjak je zaboravio Falstadovo pitanje dok je pokušavao prepoznati predmet. Izgledalo je kao da ga Nekros usmjerava prema novom zmaju ... "I?" pitao je patuljak. Rhonin je skinuo oči s orka i koncentrirao se. "Tamo!" Pokazao je uzvisini iza kolone orka. " Mislim kako će to biti najbolje!" "Poslužit će!" Pod vodstvom iskusnog jahača grifona životinja ih je brzo dovela na odredište. Rhonin je smjesta sjahao i požurio do ruba uzvisine kako bi provjerio situaciju. Ono što je vidio uopće nije imalo smisla. Zmaj, koji je izgledao spreman napasti Nekrosa sada se trudio letjeti i urlao je kao u titanskoj borbi s nevidljivim neprijateljem. Čarobnjak je opet pogledao zapovjednika orka i primijetio kako je blistavi predmet u Nekrosov ruci sa svakom sekundom sve jače svijetlio. Neka vrsta artefakta, i toliko moćnog da je sada i on mogao osjetiti sile koje su izbijale iz njega. Rhonin je premjestio pogled s artefakta na grimiznog diva. Kako su orci kontrolirali Zmajsku Kraljicu? Bilo je to pitanje koje si je u prošlosti postavio više no jednom - a sada je Rhonin i vidio kako. Grmizni zmaj se odupirao, odupirao žešće no što je ijedno ljudsko biće moglo zamisliti. Trojka je mogla čuti njegove urlike boli i znati kako pati onako kako je rijetko koje stvorenje patilo. A onda, uz posljednji umorni urlik, div se iznenada opustio. Činilo se kako na trenutak lebdi - a onda je pao nedaleko bitke. "Je li mrtav?" pitala je Vereesa. "Ne znam." Ako artefakt nije ubio zmaja, visoki je pad definitivno prijetio to učiniti. Okrenuo se ne želeći gledati smrt toliko odlučnog stvorenja - i odjednom ugledao drugu masivnu sjenu koja se pojavila iz oblaka, ova crna poput noći. "Smrtokrilo!" upozorio je Rhonin ostale. Crni se zmaj obrušio na kolonu, ali ne ni u Nekrosovom smjeru, niti u smjeru dva zarobljena zmaja. Umjesto toga 91 | S
tranica
[email protected]
obrušio se prema neočekivanim ciljevima - kolima natovarenima jajima. Vođa orka napokon ga je ugledao. Nekros se okrenuo i uperio artefakt prema Smrtokrilu i istovremeno nešto viknuo. Rhonin i ostali su očekivali kako će crni zmaj pasti pod vlast moćnog talismana, ali, čudno, Smrtokrilo se ponašao kao da mu nije ništa. Nastavio je svoj let prema kolima - i, očito, jajima koja su prevozila. Čarobnjak nije mogao vjerovati vlastitim očima. " Ne mari za Alexstraszu, mrtvu ili živu! Želi njezina jaja!" Smrtokrilo je iznenađujuće nježno uhvatio dvoja kola i podigao ih dok su orci još skakali s njih. Životinje koje su vukle kola vrisnule su i ostale bespomoćno visjeti kad se zmaj okrenuo i smjest a odletio. Smrtokrilo je želio neoštećena jaja, ali zašto? Od kakve će koristi biti usamljenom zmaju? Onda je Rhoninu sinulo kako je upravo odgovorio na svoje pitanje. Smrtokrilo je želio jaja za sebe. Izleći će se crveni zmajevi ali, pod paskom crnog, postat će zlokobna sila poput njega. Možda je Nekros to shvatio, ili je možda instinktivno reagirao na prijetnju, ali ork se iznenada okrenuo i viknuo prema začelju kolone. Nastavio je visoko držati artefakt, ali sada je drugom rukom pokazivao prema divu koj i se udaljavao. Jedan od dva crvena diva, mužjak, prilično je teško raširio krila i krenuo u potjeru. Rhonin nikad nij e vidio zmaja koji je izgledao toliko umorno, toliko bolesno. Osjetio je divljenje prema stvorenju stoje uspjelo letjeti toliko visoko koliko je letjelo. Nekros sigurno nije očekivao kako će ovaj stari zmaj biti dostojan protivnik mlađem, okretnijem Smrtokrilu? U međuvremenu, orci i patuljci još su se uvijek borili, ali oni posljednji sada su se borili očajnički, razočarano. Činilo se kako su sve nade položili u prvog crvenog mužjaka. Ako je tako, Rho-nin je mogao shvatiti njihov gubitak nade. "Ne shvaćam", rekla je Vereesa pored njega. "Zašto Krasus ne pomogne? Čarobnjak bi definitivno trebao biti ovdje! On je sigurno razlog zbog kojeg su patuljci napokon napali!" "Krasus!" U svom uzbuđenju Rhonin je zaboravio na svog mentora. Istinu govoreći, imao je pitanja za čarobnjaka bez lica. "Kakve on veze ima s ovime?" Ispričala mu je. Rhonin je slušao, najprije u nevjerici, a onda u rastućem bijesu. Da, kao što je počeo sumnjati, savjetnik ga je iskoristio. Ipak, ne samo njega, nego i Vereesu, Falstada i očito očajne patuljke ispod njih. "Nakon stoje smirio zmaja poveo nas je u planinu", završila je. "Ubrzo nakon toga prestao mi se javljati." Vilenjakinja je skinula medaljon i pokazala mu ga. Izgledao je nevjerojatno sličan onome kojeg je Smrtokrilo Rhoninu dao prije, čak i do uzoraka. Ogorčeni se čarobnjak sjetio kako gaje primijetio kad su ga vilenjakinja i Falstad pokušali spasiti od orka. Je l i Krasus od zmajeva naučio kako ga izraditi? U jednom trenutku kamen se pomaknuo. Rhonin ga je jednim prstom vratio na mjesto, a onda mrko pogledao dragulj i zamislio kako ga njegov mentor može čuti. "I, Krasuse? Jesi li tu? Želiš li da još nešto učinimo za tebe? Trebamo li možda umrijeti za tebe?" Beskorisno. Kakvu god moć sadržavao, čini se kako je nestala. Krasus se sigurno neće potruditi odgovoriti, čak i ako je to još uvijek bilo moguće. Rhonin je vrlo visoko podigao talisman spre man ga baciti sa zaravni. Tihi je glas uzdahnuo: Rhonine? Bijesni je čarobnjak zastao, zapanjen što je čuo odgovor. Rhonine ... pomoli se ... pomoli se ... kako ... možda ... nada ... jo š uvijek postoji. Prijatelji su ga promatrali, nesigurni što je učinio. Rhonin nije ništa rekao, pokušavao je razmisliti. Krasus je zvučao loše, umiruće. "Krasuse! Jesi li -" Slušaj! Moram štedjeti... energiju! Mislim ... mislim kako ... ti još uvijek možeš spasiti — Unatoč sumnji, Rhonin je pitao: "Što trebam učiniti?" Najprije ... naprije te moram dovesti sebi. Medaljon je iznenada zablistao i prekrio zapanjenog čarobnjaka crvenom svjetlosti. Vereesa je posegnula za njim. "Rhonine!" Njezine je ruka prošla kroz njegovu. Prestravljeno je gledao kako i ona i Falstad - i cijeli greben - nestaju. Gotovo istovremeno, drugačiji, kameniti krajolik materijali zirao se oko njega, pusto mjesto koje je doživjelo previše bitaka i sada, u daljini, svjedočilo još jednoj. Krasus gaje transportirao zapadno od planina, nedaleko od mjesta na kojem se kolona or ka borila s patuljcima. Nije shvatio kako je čarobnjak nakon svega bio toliko blizu. PomislivŠi na svog prevarantskog mentora Rhonin se okrenuo oko sebe. "Krasuse! Proklet bio, pokaži se —" Ugledao je oko palog diva, istog crvenog, zmajskog diva kojeg je gledao kako pada s neba prije nekoliko minuta. Zmaj je ležao na boku, jednog krila podignutog u zrak, glave opuštene na tlu. "Imaš moje ... najiskrenije isprike, Rhonine", progunđalo je s mukom divovsko stvorenje. "Zbog ... zbog sve boli koju sam nanio tebi i ostalima ..."
Dvadeset 92 | S
tranica
[email protected]
Lako. Izuzetno lako.
Dok se Smrtokrilo okretao kako bi otišao po ostala jaja zapitao seje li u početku precijenio poteškoće u svom planu. Uvijek je pretpostavljao kako bi ući u planinu kao on ili pod krinkom bilo riskantni je, osobito ako Alexstrasza primijeti njegovo prisustvo. Istina, šanse za povredu bile bi male, ali jaja koja bi sakupio mo gla bi biti oštećena. Bojao se toga, osobito ako jedno od tih jaja bude ženka. Odavno je zaključio kako Alexstrasza nikad neće biti pod njegovom kontrolom. Smrtokrilo je trebao sva jaja na koja je mogao spustiti pandže, kako bi poboljšao izglede. To je, u stvari, bio razlog zbog kojeg je oklijevao. Ipak, sada se činilo kako je gubio vrijeme, kako mu tada ništa nije moglo stati na p ut, kao što ništa nije stalo ni sada. Ispravio se. Ništa osim bolesne, drhtave, stare zvijeri koja je čak i sada letjela prema svojoj smrti. "Tyran ..." Smrtokrilo nije želio pokazati poštovanje prema drugom zmaju i nazvati ga punim imenom. "Još nisi mrtav?" "Vrati jaja!" procijedio je grimizni div. "Kako bi mogli biti uzgojeni kao psi orka? Ja ću od njih barem stvoriti prave gospodare svijeta! Zmajska će legla ponovno vladati nebom i zemljom!" Njegov bolesni protivnik je frknuo. "A gdje je tvoje leglo, Smrtokrilo? Aah, zaboravio sam zbog bolesti! Svi su mrtvi zbog tvoje slave!" Crni div je zasiktao i širom raširio krila. "Dođi, Tvrane! Drage ću te volje poslati na put u ništavilo!" "Bilo po zapovijedi orka ili ne, ipak ću te proganjati do po sljednjeg daha!" Tyran je zarežao. Zagrizao je prema grlu crnog i zamalo promašio. "Poslat ću te tvojim gospodarima u malim krvavim komadićima, stara budalo!" Dva su zmaja zaurlala jedan na drugoga, Tvranov je urlik bio slabašan u usporedbi sa Smrtokrilovim. Počeli su bitku. Rhonin je zurio. "Krasuse? " Grimizni je zmaj podigao glavu dovoljno da bijednom kim-nuo. "To je ime ... koje koristim ... kad sam čovjek. ..." "Krasus ..." Zapanjenost se pretvorila u gorčinu. "Izdao si mene i moje prijatelje! Sve si ovo ti smislio! Od mene si stvorio svog pijuna!" "Zbog čega ću vječno ... žaliti ..." "Nisi bolji od Smrtokrila!" Div je zadrhtao od ovoga, ali opet je kimnuo. "Zaslužio sam to. Možda je to put ... put kojim sam odavno krenuo. Ttako je lako ne vidjeti Što ... što činiš o stalima ..." Udaljeni zvuči bitke odjekivali su čak dovde i podsjetili Rhoni -na na stvari važnije od njegovog ponosa. "Vereesa i Falstad još su uvijek tamo - i oni patuljci! Svi bi mogli umrijeti zbog tebe! Zašto si me doveo ovamo, Krasuse?" "Z-zato što u kaosu još uvijek postoji nada za p-pobjedu ... kaosu koji sam ja pomogao stvoriti...." Zmaj je pokušao ustati, ali samo je uspio sjesti. "Ti i ja, Rhonine ... postoji šansa ..." Čarobnjak se namrštio, ali nije ništa rekao. Njegova je jedina briga sada bila potruditi se da Vereesa, Falstad i brdski patuljci prežive ovaj debakl. "Ti... ti me nisi smjesta odbio ... odlično. Zahvaljujem ti zbog -ttoga." "Samo mi reci što namjeravaš." "Zapovjednik orka k-koristi artefakt... Demonsku Dušu. Ima m-moć nad svim zmajevima ... osim Smrtokrila." Rhonin se sjetio kako ga je Nekros pokušao upotrijebiti na crnom divu bez ikakvog učinka. "Zašto ne Smrtokrilo?" "Jer gaje on stvorio", odgovorio je tihi, ženski glas. Čarobnjak se okrenuo. Čuo je zmajev uzdah. Prelijepa, ali ipak nestvarna žena u lepršavoj smaragdnoj haljini stajala je iza čarobnjaka, na njezinim blijedim usnama treperio je lagani osmijeh. Rhonin je zbunjeno shvatio kako su njezine oči zatvorene, a ipak je bez problema znala gdje su se on i zmaj nalazili. "Ysera ..." pobožno je prošaptao grimizni div. Ona mu se ipak nije odmah obratila, umjesto toga nastavila je odgovarati na Rhoninovo pitanje. "Smrtokrilo je stvorio Demonsku Dušu, u to vrijeme u dobru svrhu, barem smo tako mislili." Krenula je prema čarobnjaku. "Vjerovali smo mu toliko da smo učinili što je tražio, dali joj malo naše moći." "Ali on nije dao svoju, nije dao svoju!" prasnuo je muški glas, prodoran i ne u potpunosti normalan. "Reci mu, Ysera! Reci mu kako nas je, nakon što su demoni pobijeđeni, izdao! Upotrijebio našu vlastitu moć protiv nas!" Na masivnoj stijeni nalazio se mršavi, ne baš ljudski lik zadi-gnute plave kose i srebrne kože. Odjeven u kaput visokog ovratnika iste dvije boje kao njegov oblik, izgledao je poput ludog šaljiv-čine. Oči su mu blistale. Prsti oštri poput bodeža grebali su kamen na kojem se nalazio i u njega urezivali brazde. "Čut će ono što treba čuti, Malvgose. Ni više, ni manje." Opet se lagano nasmiješila. Što ju je Rhonin duže gledao sve gaje više podsjećala na Vereesu - ali na Vereesu kakvu je jednom sanjao. "Da, Smrtokrilo nam je zaboravio reći taj dio, i definitivno se pretvarao kako se žrtvovao poput nas. Tek kad smo zaključili kako on predstavlja budućnost naše vrste otkrili smo stravičnu istinu." Rhoninu je napokon sinulo kako Ysera i Malvgos govore o crnom zmaju kao jednom od njih. Okrenuo se prema crvenom divu i tiho pitao stvorenje koje je smatrao Krasusom jesu li njegove sumnje točne. "Da ..." odgovorio je ozlijeđeni zmaj. "Oni su ono što misliš. Oni su dva od pet velikih zmajeva, u legendama poznatih 93 | S
tranica
[email protected]
kao Aspekti svijeta." Činilo se kako je crveni zmaj crpio eneriju iz njihova dolaska. "Ysera ... Ona od Snova. Malvgos ... Ruka Magije ..." "Ovdje gubimo vrijeme", promrmljao je treći glas, još jedan muški. "Drag ocjeno vrijeme ..." "I Nozdormu ... Gospodar Vremena, također!" zapanjio se crveni zmaj. "Svi ste došli!" Pogrbljeni lik naizgled načinjen od pijeska stajao je pored Ysere. Ispod kapuljače se pojavilo lice toliko uništeno da je jedva imalo dovoljno suhog mesa da prekrije kosti. Prodorne oči sijevale su i prema zmaju i čarobnjaku s rastućim nestrpljenjem. "Da, došli sssmo! I ako ova zabava još dugo potraje, možda ću ja također i otići! Imam puno ssstvari za ssakupiti, puno ssstvari za po-pisssati -" "Puno za lupetati, puno za lupetati!" narugao se Malvgos sa svog kamena. Nozdormu je podigao sasušenu, a ipak snažnu ruku prema šaljivcu koji je zamahnuo svojim oštrim prstima prema zakrabuljenom liku. Izgledali su spremni za sukob, i tjelesni i beztjele-sni, ali nestvarna je žena stala između njih. "I na ovaj je način Smrtokrilo gotovo trijumfirao", promrm-ljala je. Dvojka je nevoljko odustala. Ysera se okrenula prema svima, oči su joj još uvijek bile zatvorene. "Smrtokrilo nas je jednom gotovo imao, ali udružili smo se i pobrinuli se kako više nikad neće moći koristiti Demonsku Dušu. Oteli smo mu ju iz ruku i sakrili duboko u utrobu zemlje -" "Ali netko ju je pronašao za njega", umiješao se crveni zmaj ispravivši se koliko je god mogao, sada kada se nada očito vratila. "Vjerujem kako je orke čak i poveo do nje, znajući što će učiniti kad dođu do nj e. Ako ju on sam ne može koristiti, definitivno može manipulirati drugima da ju koriste u njegove svrhe - čak i ako nisu svjesni toga. Ja -ja vjerujem kako je njegovim planovima odgovoravalo da Alexstrasza bude zatočena, jer ona ne samo da je bila jedina sila koje se bojao, nego je to pomoglo Hordi u razaranju svijeta bez da je crni trebao pomaknuti i pandžu. Sada ... sada kada je jasno kako gaje njegova Horda iznevjerila, njegovim planovima više odgovara da ju orci premjeste." "Ne nju", ispravila gaje Ysera. "Njezina jaja." "Njezina jajaT' bivši Krasus je izlanuo. "Ne moju kraljicu osobno?" "Da, jaja. Znaš da su njegove posljednje ženke stradale u prvim danima rata", odgovorila je. "Ubila ih je njegova svojegla-vost... pa će sada kao vlastitu odgojiti djecu naše sestre." "Kako bi započeo novo Doba zmajeva ..." pljunuo je Nozdormu. "Doba Sssmrtkrilovih zmajeva!" Rhonin je odjednom primijetio kako svi gledaju u njega, čak i Ysera sa svojim zatvorenim očima. "Mi ne možemo dodirnuti Demonsku Dušu, čovječe, i zbog nepovjerenja nikad nismo od nekog drugog stvorenja tražili da upravlja njome. Mislim kako shvaćam što je siroti Korialstrasz želio od tebe, pa te morao odvući o d prijatelja, ali iako to zvuči najbolje, on neće biti taj koji će zaokupiti Smrtokrilo." "To je moja dužnost!" zagrmio je crveni. "To je moja kazna!" "To bi bila šteta. Previše si podložan utjecaju diska. Pored toga, trebamo te iz drugih razloga. Tyran, koj i se trenutno bori i za svoju kraljicu i svoje uznike, neće preživjeti. Alexstrasza će te trebati, dragi Koriale." "Pored toga, Smrtokrilo je naš brat", našalio se Malvgos. Pandže su se duboko zabile u kamen. "Jedino je pravedno da se mi poigramo s njim, mi poigramo s njim!" "Što želite da učinim?" pitao je Rhonin, nestrpljiv i istovremeno nervozan. On se najviše želio vratiti Vereesi. Ysera ga je pogledala - i njezine su oči bile otvorene. Na trenutak, vrtoglavica je zagospodarila čovjekom. Sanjive oči koje su zurile u njega podsjetile su ga na svakoga koga je poznavao, mrzio ili volio. "Ti, smrtnice, moraš uzeti Demonsku Dušu od orka. Bez nje nam neće moći učiniti ono što je učinio našoj sestri i, njezinim uzimanjem, možda ćeš ju osloboditi njegove kontrole." "Ali to neće srediti Smrtokrilo", ustrajao je Korialstrasz. "A zbog prokletog diska jači je nego svi vi zajedno -" "Činjenica koja nam je jako dobro poznata", prosiktao je Nozdormu. "A i ti sssi ju znao kad sssi došao do nasss! Pa, sssada nasss imaš! Budi sssretan sss time!" Pogledao je drugo dvoje. "Dosssta laprdanja! Idemo završiti sss o vime!" Ysera se, s opet zatvorenim očima, okrenula prema zmaju. "Moraš učiniti jednu stvar, Korialstrasze, i to riskantnu. Ovaj čovjek ne može biti jednostavno magijom prebačen među orke. Demonska Duša čini to riskantnim, a također postoji šansa kako će se naći pred sjekirom kad se pojavi. Umjesto toga ti ga moraš odnijeti tamo - moliti se kako te, u tih nekoliko sekundi što ćeš biti tamo, ork ovaj put neće povezati s paklenskim diskom." Prišla je ozlijeđenom zmaju i dodirnula mu vrh njuške. "Nisi jedan od nas iako si njezin mužjak, Korialstrasze, a ipak si se borio protiv gladnog zagrljaja Demonske Duše i pobjegao -" "Naporno sam radio kako bih se pripremio za to, Ysera. Mislio sam kako sam bolje izveo svoje zaštitne čarolije, ali na kraju nisam uspio." "Mi to možemo učiniti za tebe." I Malvgos i Nozdormu izne nada su se našli pored nje. Sve troje su lijevim rukama dodirnule Korialstraszovu njušku. "Demonska Duša uzela nam je toliko moći, još malo neće ništa značiti ..." Aure su se stvorile oko podignutih ruku trojke, boje su podsjećale na ono što je svatko davao. Tri su se aure spojile i naglo širile od Aspekata do zmajeve njuške i dalje. Za nekoliko sekundi cijelo Korialstraszovo divovsko tijelo ležalo je okupano magijom. Ysera i ostali naposljetku se se maknuli. Grimizni div je za-treptao, a onda stao na noge. "Osjećam se - obnovljeno!" "Trebat će ti sve to", zaključila je. Drugoj je dvojici rekla: "Moramo se p obrinuti za našeg grešnog brata." "Bilo je i vrijeme, rekao bih!" prasnuo je Nozdormu. Bez više ijedne riječi Rhoninu ili crvenom zmaju okrenuli su i pogledali udaljenu siluetu Smrtokrila. Kao jedan trojka je raširila ruke - i te su ruke postale krila koja su rasla i rasla. Njihova su se tijela istovremeno raširila, postala veća. 94 | S
tranica
[email protected]
Odjeća je nestala, zamijenile su ju krljušti. Njihova su se lica izdužila, očvrsnula i pretvorila u zmajsku veličanstvenost. Tri divovska zmaja visoko su poletjela, prizor toliko impresivan da je čarobnjak mogao samo gledati. "Molim se da budu dovoljni", promrmljao je Korialstrasz. "Ali bojim se kako neće biti tako." Po gledao je malu figuru pored sebe. "Što kažeš, Rhonine? Hoćeš li učiniti što su zatražili?" Složio bi se, samo zbog Vereese. "U redu." Tyran je brzo izgubio snagu, a sada i život. Smrtokrilo je zaur-lao u trijumfu kad je zgrabio beživotno tijelo drugog zmaja. Krv je još uvijek tekla iz dubokih rana — većina na prsima crvenog - a Tvranove su pandže bile prekrivene opekotinama, cijena dodira kiselog otrova koji je kolao paklenskim venama kroz crno tijelo. Nitko tko je dodirnuo Smrtokrilo nije na kraju izbjegao patnju. Crni je opet zaurlao, a onda ispustio beživotno tijelo. Istinu govoreći, učinio je uslugu crvenom; da n ije, ne bi li drugi zmaj još gore patio daje bio prisiljen živjeti sa svojom bolešću? Smrtokrilo mu je barem podario ratnički kraj, koliko god bitka bila laka. Ipak je zaurlao i treći put, u želji da svi čuju za njegovu nadmoć - ali ovoga su mu puta odgovorila tri urlika sa zapada. "Koja se budala usuđuje?" zasiktao je. Ne jedna budala, Smrtokrilo je odmah vidio, nego tri. I također ne bilo koje tri. "Ysssera ..." pozdravio je hladno. "I Nozdormu, i također moj dragi prijatelj Malvgos ..." "Vrijeme je da okončamo tvoju ludost, brate", rekao je zeleni zmaj. "Ja nisam tvoj brat ni po čemu, Ysera. Otvori oči prema toj činjenici, i također kako me ništa neće spriječiti u stvaranju tog novog doba naše rase!" "Planiraš samo doba u kojem ćeš ti vladati, nitko više." Crni je pognuo glavu. "Prilično slično, barem ja tako mislim. Najbolje da se vratiš na spavanje. A ti, Nozdormu? Napokon si izvukao glavu iz pijeska? Ne sjećaš se tko je ovdje najmoćniji? Čak ni vas troje nećete biti dovoljni!" "Tvoje je vrijeme došlo!" pljunuo je blistavi smeđi div. Oči su mu zablistale. "Dođi! Zauzmi sssvoje mjesssto u mojoj kolekciji ssstvari iz prošlosssti ..." Smrtokrilo je frknuo. "A ti, Malvgose? Zar nemaš ništa za reći starom prijatelju?" U odgovor, ledena, srebrno-bijela zvijer širom je razjapila ralje. Gomila leda je poletjela i s nevjerojatnom preciznošću pogodila Smrtokrilo. Ipak, čim je led dodirnuo crnog zmaja transformirao se, pretvorio u tisuće malih nametnika koje su pokušale zagristi krljušti i meso njihovog do maćina. Smrtokrilo je zasiktao i iz grimiznih je vena potekla kiselina. Malvgosova su stvorenja umirala na stotine, sve dok samo nekolicina nije ostala. Spretno koristeći dvije pandže crni je zmaj uzeo jednog, a onda ga progutao. Nasmiješio se svojim rođacima i otkrio duge, oštre zube. "Znači tako će biti ..." Uz gromoglasan krik jurnuo je na njih. "Neće ga pobijediti!" promrmljao je Korialstrasz dok su se on i Rhonin približavali opkoljenoj koloni orka. "Ne mogu!" "Čemu onda trud?" "Jer znaju kako je došlo vrijeme da mu se suprotstave, bez obzira na ishod! Radije će umrijeti nego gledati kako se ovaj svijet grči i umire u stravičnim raljama Smrtokrila!" "Zar nema načina na koji bi im mogli pomoći?" Zmajeva je šutnja bila odgovor na to. Rhonin je pogledao orke i sjetio se vlastite smrtnosti. Čak i ako uspije zgrabiti artefakt od Nekrosa, koliko će ga dugo moći zadržati? Kad smo već kod toga, kakvu bi korist mogao imati od njega? Bi li ga on mogao kontrolirati? "Kras - Korialstrasze, disk sadrži moć velikih zmajeva ?" "Svih osim Smrtokrila, stoje razlog zašto ne može biti vezan njegovom moći!" "Ali on ga sam ne može koristiti zbog neke čarolije ostalih?" "Izgleda ..." Zmaj se obrušio. "Znaš li što disk može učiniti?" "Puno stvari, ali nijedna od njih ne može direktno ili indirektno utjecati na crnog." Rhonin se namrštio. "Kako je to moguće?" "Koliko se već dugo baviš magijom, prijatelju moj?" Čarobnjak se namrštio. Od svih umjetnosti, magija je definitivno bila jedna od najkontroverznijih, vođena vlastitim zakonima, zakonima prilično promjenjivima u najgore moguće vrijeme. "Shvatio sam." "Veliki su odlučili, Rhonine! Time što ti je dana prigoda da uzmeš Demonsku Dušu, nećeš samo osloboditi moju kraljicu -koja će im, ne sumnjam, odjuriti pomoći - nego dobijaš šansu za konačno uništenje ostataka Horde! Demonska Duša to može, ako ju naučiš pravilno koristiti, znaš!" Nije čak ni pomislio na to, ali naravno kako će ovakva starina dobro poslužiti protiv orka. "Ali trebat će mi predugo da ju naučim koristiti!" "Orci nisu imali voljnog učitelja! Ja nisam jedan od Petorke, Rhonine, ali mogu ti dovoljno pokazati, mislim!" "Uz uvjet da obojica preživimo ..." prošaptao je čarobnjak samome sebi. "Da, tako je." Zmajevi su očito imali izvanredan sluh. "Aah, eno našeg orka! Pripremi se!" Rhonin se pripremio. Korialstrasz se nije usudio previše približiti Nekrosu kako opet ne bi postao žrtva Demonske Duše, što je značilo kako će, unatoč talismanu, čarobnjak morati upo trijebiti magiju kako bi stigao do zapovjednika orka. Već je bacio puno čarolija u žaru borbe, ali ništa nije moglo pripremiti Rhoni -na za ovaj napor. Zmaj je možda 95 | S
tranica
[email protected]
mogao pokušati, ali u blizini starine njegova bi magija možda i lošije funkcionirala od ča -robnjakove. "Pripremi se ..." Korialstrasz se spustio. "Sada!" Riječi su iz Rhonina izašle uz uzdah - i odjednom je letio zrakom, točno iznad jednih kola. Ork je podigao pogled i razjapio usta kad je ugledao ča robnjaka. Rhonin je sletio na njega. Sudar je ublažio njegov pad, ali za orka nije učinio ništa do bro. Rhonin je odgurnuo onesviještenog orka u stranu, a onda pogledao uokolo u potrazi za Nekrosom. Jednonogi zapovjednik ostao je na konju, pogleda usmjerenog prema Korialstraszu koji se udaljavao. Visoko je podigao blistavu Demonsku Dušu "Nekrose!" viknuo je Rhonin. Ork je pogledao prema njemu, što je i bila čarobnjakova namjera. Sada je zmaj ostao izvan Nekrosova dosega. "Čovjek! Čarobnjak! Ti si mrtav!" Namrštio se i zloban izraz preletio mu je preko lica. "Pa ... bit ćeš, uskoro!" Uperio je artefakt prema Rhoninu. Čarobnjak je hitro stvorio štit nadajući se kako što god Nekros bacio na njega neće biti strašno poput golemovog plamena. Veliki zmajevi njemu nisu dali dodatnu snagu kakvu su dali Korialstraszu, ali kad smo već kod toga, crveni je div bio blizu potpunog kolapsa, a ostatak svojih moći trebali su za Smrtokrilo. Rhoninove su nade ležale u njegovim skromnim sposobnostima. Divovska ruka — vatrena ruka - posegnula je prema njemu u pokušaju da ga zgrabi. Ipak, Rhoninova je čarolija uspjela i ruka se odbila od jedva vidljivog štita i progutala orka koji je namjeravao odrubiti glavu jednom od patuljaka. Ork je ispustio jedan kratki krik prije no što se pretvorio u zapaljenu gomilu. "Tvoji te trikovi neće dugo spašavati od smrti!" zarežao je Nekros. Tlo ispod kola počelo je podrhtavati, a onda je popustilo. Rhonin je odskočio od rupe u trenutku kad su kola i ži votinje propale u nju. Štit se raspao i očajni je čarobnjak ostao bez obrane dok se držao za rub. Nekros se približio. "Što god da se danas dogodi, čovječe, barem ću se tebe riješiti!" Rhonin je upotrijebio malu, jednostavnu čaroliju. Jedan komad zemlje pogodio je orka u lice i ostao tamo unatoč njegovim pokušajima da ga skine. Nekros je opsovao i pokušao vidjeti. Čarobnjak se izvukao van i skočio na orka. Bio je za dlaku prekratak, uhvatio je ruku koja je držala Demonsku Dušu ali se nije uspio podići više. Iako još uvijek zaslijepljen, Nekros je zgrabio Rhonina za ovratnik i pokušao ga zgrabiti za vrat. "Ubit ću te, ljudsko smeće!" Prsti su se stegnuli oko Rhoninova vrata. Uhvaćen između pokušaja da uzme talisman i spasi vlastiti život, Rhonin nije uspio ni u jednom. Nekros ga je počeo gušiti, nevjerojatna snaga orka bila je previše za čarobnjaka. Rhonin je počeo čaroliju Krilata sjena iznenada je pro jurila pored Nekrosa. Nešto je skočilo na orkova leđa i zbacilo i njega i čarobnjaka s konja na tvrdu zemlju. Žestoko su udarili u tlo. Ubojiti stisak na Rhoninovom grlu je nestao kad su se odbili na suprotne strane. Netko je zgrabio ošamućenog čarobnjaka za ramena. "Ustaj, Rhonine, prije no što se oporavi!" "V-Vereesa?" Zurio je u njezino prekrasno lice, istovremeno i zapanjen i razdragan što ju vidi. "Vidjeli smo kako te zmaj bacio s neba, a onda gledali kako si se magijom prebacio na sigurno! Falstad i ja smo došli čim smo prije mogli, misleći kako ćeš trebati pomoć!" "Falstad?" Rhonin je podigao glavu i ugledao jahača grifona i njegovu životinju kako se vraćaju. Falstad nije imao oružje, a ipak je urlao kao da izaziva svakog orka iz karavane da mu se suprotstavi. "Požuri!" viknula je šumarica. "Moramo pobjeći odavde!" "Ne!" Nevoljko se odgurnuo od nje. "Ne dok — pazi!" Gurnuo ju je u stranu trenutak prije no što bi ju masivna bojna sjekira raspolutila. Krupni ork s ritualnim ožiljcima na oba obraza opet je zamahnuo sjekirom, još se jednom usredotočio na Vereesu koja je pala na zemlju. Rhonin je mahnuo ... i drška sjekire naglo se produžila i za-vijugala poput neke zmije. Ork se trudio kako biju kontrolirao, ali njegovo se oružje sada okrenulo protiv njega. Odjednom prestravljen, ratnik je ispustio oružje i, nakon što se uspio osloboditi oživljene sjekire, odjurio. Čarobnjak je prijateljici pružio ruku - i pao na tlo kad gaje šaka pogodila u leđa. "Gdje je?" zaurlao je Nekros Glavolomac. "Gdje je Demonska DušaV Ogromna težina pala mu je na leđa. Čuo je Nekrosov glas: "Ostani gdje si, vilenjakinjo! Trebam se samo malo jače nasloniti i smrskat ću tvoj prijatelja poput nekog voća!" Rhonin je osjetio hladan metal na obrazu. "Bez trikova, čarobnjače! Vrati mi disk i možda te ostavim na životu!" Nekros gaje držao toliko čvrsto da se Rhonin mogao pomaknuti samo kako bi krajičkom oka mogao vidjeti orka. Zapovjednik je drvenom nogom pritisnuo čarobnjakovu kralježnicu, i Rhonin nije nimalo sumnjao kako bi od samo najmanjeg pritiska njegova kičma pukla poput grančice. "N-nemam ju!" Gotovo cijela težina Nekrosova tijela otežavala 96 | S
tranica
[email protected]
je disanje, a kamoli govor. "Čak ni ne znam g -gdje je!" "Nemam strpljenja za tvoje laži, čovječe!" Nekros je pritisnuo još jače. Tračak očajanja uvukao se u njegov inače arogantni glas. "Nekrossse ..." prekinuo gaje gromoviti, mržnjom ispunjeni glas. "Dopussstio sssi im da ubijaju moju djecu\ Moju djecul" Rhonin je osjetio kako se ork iznenada pomaknuo, kao da se okreće. Nekros je uizdahnuo a onda: "Ne -!" Sjena je prekrila i Rhonina i njegovog protivnika. Topli, gotovo vrući vjetar okupao je čarobnjaka. Čuo je krik Nekrosa Gla-volomca - i orkova je težina odjednom nestala s njegovih leđa. Rhonin se istog trena okrenuo na leđa siguran kako će, što god uzelo njegovog neprijatelja, sada uzeti i njega. Vereesa mu je došla pomoći i povukla ga prema sebi u trenutku kad je čarobnjak shvatio stoje stvorilo ogromnu sjenu i zastoje glas koji je došao uz nju bio toliko poznat. Zmajska Kraljica Alexstrasza i dalje je predstavljala veličanstven prizor unatoč krljuštima koje su ponegdje visjele i čudno savijenim krilima. Bila je viša od svega, podigla je glavu i pono sno urliknula. Rhonin nije vidio ni traga Nekrosu; veliki je zmaj ili progutao cijelog orka ili daleko odbacio njegovo tijelo. Alextrasza je opet zaurlala, a onda sagnula glavu prema ča robnjaku i vilenjakinji. Vereesa je izgledala spremno da ih brani, ali Rhonin joj je signalizirao neka spusti mač. "Čovječe, vilenjakinjo, imate moju zahvalnost jer ste mi omogućili da napokon osvetim svoju djecu! Ipak, sada postoje drugi koji trebaju moju pomoć, koliko god mala ona bila!" Pogledala je prema nebu gdje su se titani borili. Rhonin je pratio njezin pogled i na tren utak gledao kako su se Ysera, Noz-dormu i Malvgos bore protiv Smrtokrila, naizgled bezuspješno. Trojka je neprestano napadala, a crni ih je monstrum svaki put bez problema odbio. "Tri protiv jednog i još uvijek ne mogu ništa učiniti?" Alexstrasza, koja je već isprobavala krila za odlazak, zastala je kako bi odgovorila. "Zbog Demonske Duše, više smo nego prepolovljeni! Samo je Smrtokrilo cijeli! Najbolje bi bilo kad bi se to moglo upotrijebiti protiv njega ili kad bismo mogli povratiti moć koju smo izgubili od nje, ali ni j edna od tih opcija ne postoji! Možemo se samo boriti i nadati najboljem!" Urlik s neba zatresao je zemlju. "Sada moram ići! Ispričavam se što vas ovako napu štam! Još jednom hvala!" Zmajska Kraljica se nakon toga vinula u zrak, rep joj je onako usput odbacio obližnje orke i pri tome u potpunosti izbjegao patuljke. "Sigurno postoji nešto Što možemo učiniti!" Rhonin je pogledao uokolo u potrazi za Demonskom Dušom. Sigurno je negdje u blizini. "Zaboravi!" viknula je Vereesa. Odbila je orkovu sjekiru, a onda probola ratnika. "Moramo se spasiti!" Rhonin je ipak nastavio tražiti unatoč borbi oko njega. Pogled mu je odjednom pao na blistavi predmet napola prekriven rukom mrtvog patuljka. Čarobnjak je jurnuo prema njemu i ponadao se protiv svih izgleda. Naravno, bio je to zmajski artefakt. Rhonin gaje promatrao s otvorenim divljenjem. Toliko jednostavan i elegantan, a ipak je sadržavao sile veće od sposobnosti bilo kojeg čarobnjaka, osim možda ozloglašenog Medivha. T oliko moći. S njom je Nekros mogao postati ratni poglavica Horde. S njime bi Rhonin postao gospodar Dalarana, imperator svih kraljevina Lordaerona ... O čemu je to razmišljao? Rhonin je zatresao glavom i odba cio takve misli. Demonska Duša je zavodila, i morao se paziti. Falstad i njegov grifon su sletjeli i patuljak im se pridružio. Negdje tijekom puta uspio je doći do bojne sjekire orka koju je očito već dobro iskoristio. "Čarobnjače? Što te muči? Rom i njegova škvadra napokon su natjerali orke u bijeg, ali ovo nije mjesto za stajanje i buljenje!" Rhonin ga je ignorirao, kao i Vereesa. Ključ pobjede nad Smrtokrilom sigurno je u korištenju Demonske Dušel Koja bi druga sila mogla to učiniti? Čini se kako čak ni četiri velika zmaja nisu dovoljna. Držao je artefakt, osjetio njegovu ogromnu moć i znao kako ta moć ne može pomoći, barem ne u svom sadašnjem obliku. Što je značilo kako možda ništa, ništa, neće moći zaustaviti Smrtokrilo u postizanju njegovih ciljeva ...
Dvadeset i jedan N apali su ga svim silama - to jest onime što je od njih ostalo. Napadali su Smrtokrilo i tjelesno i magijom, a on je sve odbijao. Bez obzira koliko se žetoko borili protiv njega, činjenica je bila kako su, oslabljeni svojim davnim doprinosom Demonskoj Duši, ostali veliki Aspekti bili poput djece u odnosu na crnog diva. 97 | S
tranica
[email protected]
Nozdormu je na njega bacio pijesak vremena prijeteći, barem na trenutak, kako će Smrtokrilu oteti mladost. Smrtokrilo je osjetio kako se slabost širi kroz njega, osjetio kako mu se kosti stvrdnjavaju i misli usporavaju. Ipak, prije no stoje promjena mogla postati stalna sir ova snaga unutar kaotičnog zmaja se uzdigla, spalila pijesak i razbila lukavu čaroliju. Od Malvgosa je došao puno direktniji napad, bijes ludog stvorenja gotovo mu je omogućio da bude ravan moći Smrtokrila, ali samo na trenutak. Ledene munje jurnule su prema Malvgosovom mrskom neprijatelju sa svih strana, intenzivna vrućina i stravična hladnoća simultano su napadali Smrtokrilo. Ipak, pojačane željezne ploče usađene u kožu crnog odbile su gotovo cjelokupnu bijesnu oluju i omogućile Smrtokrilu da pretrpi ono malo što se probilo. Od svih njih njegov je najopasniji i najlukaviji protivnik ipak bila Ysera. U početku je ostala u pozadini, dopustila je braći da se potroše na njemu. Onda je Smrtokrilo primijetio rast samozado voljstva u sebi, zadovoljstva koje je postalo smetnja. Također je prekasno shvatio kako je počeo sanjariti. Odmahnuo je glavom i brzo razbio paučinu koju mu je bacila na um - upravo u trenutku kad su ga sva tri neprijatelja pokušala zgrabiti pandžama. S nekoliko udaraca svojih ogromnih krila odmaknuo se izvan njihova dosega, a onda uzvratio na napad. Između ruku je stvorio ogromnu kuglu čiste energije, iskonske moći, i onda ju bacio na njih. Kugla je eksplodirala kad je stigla do trojke i odbacila Yseru i ostale unatrag. Smrtokrilo je prezrivo zagrmio. "Budale! Napadnite me čime god želite! Ishod će biti isti! Ja sam inkarnacija moći! Vi niste ništa osim sjena prošlosti!" "Nikad nemoj podcijeniti ono što možeš naučiti iz prošlosti, crni ..." Grimizna sjena koju Smrtokrilo nikad više nije očekivao vidjeti u letu pojavila se pred njegovim očima i on se, za promjenu, iznenadio. "Alexstrasza ... došla si osvetiti mužjaka?" "Došla sam osvetiti mužjaka i djecu, Smrtokrilo, jer jako dobro znam kako si ti kriv za sve! " "Ja?" Crni div joj se nacerio. "Ali čak ni ja ne mogu dodirnuti Demonsku Dušu; ti i tvoji ste se pobrinuli za to!" "Ali netko je doveo orke do mjesta za koje su samo zmajevi znali ... i nešto im je prišapnulo o moći diska!" "Je li to uopće važno? Tvoji su dani prošlost, Alexstrasza, dok moji tek dolaze!" Crveni je zmaj raširio krila i ispružio pandže. Unatoč mukama zatočeništva u ovom trenutku uopće nije izgledala slabo. "Tvoji su dani prošlost, crni!" "Suočio sam se s prolaskom vremena, prokletstvom noćnih mora i maglama čarolije, hvala ostalima! Kakvo ti oružje donosiš?" Alexstrasza je dočekala njegov zlokobni pogled svojim odlučnim, blistavim očima. "Život... nadu ... i sve što dolazi s njima ..." Smrtokrilo je čuo njezine riječi - i grohotom se nasmijao. "Onda si već mrtva!" Dva su diva jurnula jedan prema drugome. "Ne može se nadati kako će ga pobijediti", promrmljao je Rhonin. "Nitko od njih ne može, j er im još uvijek nedostaje ono što im je ovaj vražji artefakt uzeo!" "Ako ne možemo ništa učiniti, onda bi trebali otići, Rhoni-ne!" "Ne mogu, Vereesa! Moram učiniti nešto za nju - u stvari za sve nas! Ako oni ne zaustave Smrtokrilo, tko će?" Falstad je pogledao Demonsku Dušu. "Zar s tom stvari ne možeš ništa učiniti?" "Ne. Neće na nikakav način funkcionirati protiv Smrtokrila." Patuljak je protrljao bradu. "Šteta što nije moguće vratiti magiju koju je ukrao! Onda b i se barem mogli boriti pod istim uvjetima ..." Čarobnjak je odmahnuo glavom. "To ne može biti -" Zastao je i pokušao razmisliti. S polomljenim prstom, bolnom glavom i modricama po cijelom tijelu, bilo je naporno čak i samo stajati. Rhonin se koncentrirao na ono što je j ahač grifona upravo rekao. "Ali, kad smo već kod toga, možda i možeV Prijatelji su ga zbunjeno pogledali. Rhonin je brzo bacio pogled uokolo kako bi se uvjerio da su trenutno sigurni od orka, a onda uzeo najveći kamen koji je uspio pronaći. "Što radiš?" pitala je Vereesa koja je zvučala kao da se pita je li poludio. "Vraćam im njihovu moć!" Stavio je Demonsku Dušu na vrh drugog kamena, a onda zamahnuo prvim. "Što pakla mu misliš -" bilo je sve stoje Falstad uspio reći. Rhonin je udario po disku najsnažnije što je mogao. Kamen u njegovoj ruci raspao se na dva dijela. Demonska Duša je blistala, udarac ju nije čak ni okrhnuo. "Prokletstvo! Trebao sam znati!" Pogledao je patuljka. "Možeš li tu stvar precizno baciti?" Falstad je izgledao uvrijeđeno. "To je možda inferioran rad orka, ali je upotrebljivo oružje i, kao takvo, mogu ga baciti dobro kao i bilo koje drugo!" "Upotrijebi ga na disku! Smjesta!" Sumarica je položila zabrinutu ruku na čarobnjakovo rame. "Rhonine, uistinu misliš kako će to uspjeti?" "Znam čaroliju koja će im vratiti moć, varijacija čarolije koju moj red koristi kako bi crp io moć iz drugih predmeta, ah traži da artefakt bude uništen, kako sile koje vežu magiju za njega više ne budu aktivne! Mogu zmajevima vratiti što su izgubili - ali samo ako otvorim Demonsku DušuV "Znači zato?" Falstad je zamahnuo bojnom sjekirom. "Makni se, čarobnjače! Želiš liju presječenu na dva jednaka dijela ili razbijenu na komadiće?" "Samo ju uništi kako god želiš!" "Jednostavno ..." Patuljak je podigao sjekiru, duboko udahnuo - a onda zamahnuo tako snažno da je Rhonin mogao 98 | S
tranica
[email protected]
vidjeti stravičan napor na mišićima ruku njegovog prijatelja. Sjekira je pogodila disk Dijelovi metala su poletjeli. "Aeriea mi! Glava! Totalno je uništena!" Velika pukotina u glavi sjekire dokazivala je čvrstoću Demonske Duše. Falstad je s gađenjem odbacio sjekiru i prokleo traljav posao orka. Rhonin je znao kako sjekira ipak nije bila kriva. "Ovo je gore no što sam mislio!" "Sigurno ju štiti magija", promrmljala je Vereesa. "Zar ju onda magija ne može i uništiti?" "To bi trebalo biti nešto moćno. Moja magija sama neće biti dovoljna, ali da imam drugi talisman -" Sjetio se medaljona koji je Krasus - ili bolje rečeno Korialstrasz - dao Vereesi, ali to je sam čarobnjak ostavio nakon što su on i zmaj krenuli u bitku. Pored toga, Rhonin je sumnjao da će poslužiti kako treba. Bilo bi bolje kad bi imao nešto od samog Smrtokrila, ali taj je medaljon izgubljen u planini Ali on je još uvijek imao kamen! Kamen stvoren od jedne krljušti crnog zmaja! "Mora uspjeti!" viknuo je i posegnuo u džep. "Što imaš?" pitao je Falstad. "Ovo!" Izvadio je mali kamen, predmet koji definitivno nije impresionirao drugo dvoje. "Smrtokrilo je ovo stvorio od svog vlastitog tijela, kao što je Demonsku Dušu stvorio svojom magijom! Možda uspije učiniti ono što ništa drugo ne može!" Dok su gledali približio je kamen disku. Rhonin je razmišljao kako ga na najbolji način upotrijebiti, a onda odlučio postupiti onako kako je naučio - najprije pokušaj najjednostavnije. Crni je kamen blistao u njegovoj ruci. Čarobnjak gaje okrenuo na najoštriju stranu koju je uspio pronaći. Rhonin je j ako dobro znao kako njegov plan nije morao upaliti, ali nije imao što drugo za pokušati. S velikim je oprezom kamenom prešao preko poganog talismana. Smrtokrilova krljušt prerezala je zlatnu površinu Demonske Duše kao što nož reže maslac. "Pazi!" Vereesa ga je povukla unatrag u trenutku kad je iz pukotine izbila zraka svjetlosti. Rhonin je osjetio intenzivnu magičnu energiju kako izlazi iz talismana i znao kako mora biti brz, inače će zauvijek biti izgubljena za one kojima je uistinu pripadala. Promrmljao je čaroliju i prilagodio ju kad je to smatrao po trebnim. Umorni se čarobnjak koncentrirao, nije želio riskirati neuspjeh u ovako kritičnom trenutku. Mora uspjeti. Fantastična, blistava duga uzdizala se sve više i više, letjela prema nebu. Rhonin je ponovio čaroliju, i naglasio što je bolje mogao rezultat koji je očekivao ... Gotovo zasljepljujući stup, sada stotinama metara visok, se okrenuo - i jurnuo u smjeru bitke zmajeva. "Jesi li uspio?" bez daha je pitala šumarica. Rhonin je zurio u udaljene siluete Alexstrasze, Smrtokrila i ostalih. "Mislim da jesam - nadam se da jesam ..." "Zar vam još nije dosta? Zar ćete se nastaviti boriti protiv nekoga koga ne možete pobijediti?" Smrtokrilo je s krajnj im prezirom pogledao protivnike. Ono malo poštovanja koje je imao prema njima odavno je nestalo. Budale su nastavile udarati glavama u vječni zid, iako su znali kako je i njihova zajednička moć premalo. "Prouzročio si previše jada, previše strave, Smrtokrilo", odgovorila je Alexstrasza. "Ne samo nama, nego i smrtnim stvorenjima ovog svijeta!" "Što su ona za mene - ili, kad smo već kod toga, čak i vi? To nikad nećete shvatiti!" Odmahnula je glavom u, pomislio je, sažaljenju - prema njemu. "Ne ... nikad nećete ..." "Dosta sam se poigravao s tobom - sa svima vama! Trebao sam vas uništiti prije četiri godine!" "Ali nisi mogao! Stvaranje Demonske Duše i tebe je oslabilo na poduže vrijeme ..." Frknuo je. "Ali sada sam u punoj snazi! Moji planovi za ovaj svijet napreduju velikom brzinom ... i nakon što pobijem sve vas, uzet ću tvoja jaja, Alexstrasza, i stvoriti svoj savršeni svijet!" Grimizni je zmaj u odgovor opet napao. Smrtokrilo se nasmijao znajući kako mu njezine čarolije ne mogu naškoditi kao ni prije. U kombinaciji njegove moći i ojačanih ploča pričvršćenih za njegovo tijelo, ništa ga nije moglo povrijediti "Aaargh!" Furija njezinog magičnog napada pogodila ga je silom koju nije mogao zamisliti. Njegove ploče od adamantija malo su učinile kako bi ublažile stravični udar. Smrtokrilo je smjesta uzvratio s moćnim štitom, ali šteta je bila učinjena. Cijelo tijelo pulsiralo mu je od boli kakvu nije poznavao već stoljećima. "Što — si mi - učinila?" U početku je i sama Alexstrasza bila iznenađena, ali onda se na njezinom zmajskom licu pojavio trijumfalni osmijeh. "Samo početak onog što sam godinama sanjala, prokletniče!" Izgledala je veća, snažnija. U stvari sve je četvero tako izgledalo. Crni je zmaj dobio osjećaj kako je nešto s njegovim planovima krenulo opako po zlu. "Osjećaš li? Osjećaš li?" laprdao je Malvgos. "Ja sam opet ja! Kako veličanstvena stvar!" "I bilo je i vrijeme!" dodao je Nozdormu, oči-dragulji bili su neuobičajeno blistavi. "Da, bilo je i vrijeme!" Ysera je otvorila svoje magične oči, ovoga puta toliko magič ne da je Smrtokrilo jedva uspio skrenuti pogled s njih. "Ovo je kraj noćne more", prošaptala je. " Naš je san postao stvarnost!" Alexstrasza je kimnula. "Izgubljeno nam je vraćeno. Demonske Duše ... Demonske Duše više nema." "Nemoguće!" zagrmio je metalni div. "Laži! Laži!" "Ne", ispravila gaje grimizna silueta. "Jedina laž koja je preostala je mit o tvojoj nepobjedivosti." 99 | S
tranica
[email protected]
"Da", prasnuo je Nozdormu. "Vessselim ssse tome što ćemo razbiti vjerovanje u tu glupossst..." I Smrtokrilo se našao pod napadom četiri elementarne sile kakav nikad do sad nije iskusio. Više se nije borio protiv sjena svojih rivala, nego kvarteta, svi pojedinačno ravni njemu - a on nikako ravan svima njima zajedno. Malvgos je dovukao same oblake, oblake koji su zatvorili ralje i nos crnog zmaja. Nozdormu je ubrzao vrijeme samo za Smrtokrilo, isisao je neprijatelju snagu prisilivši Smrtokrilo da preživi tjedne, mjesece, a onda i godine bez odmora. S njegovom obranom već okrnjenom ovim napadima Ysera nije imala proble ma s ulaskom u njegov um gdje je misli oklopljenog diva pretvorila u njegove najgore noćne more. Alexstrasza se tek tada pojavila pred njim, stravični nemezis. Pogledala je Smrtokrilo, još uvijek djelomično sa sažaljenjem i rekla: "Život je moj Aspekt, crni, i ja, kao i sve majke, znam i za bol i čuda koja on sadrži! Prošlih nekoliko godina gledala sam kako moja djeca odrastaju i postaju sredstva rata, kako ih ubijaju ako nisu bili dovoljno snažni ili ako su bili previše svojeglavi! Živjela sam u saznanju kako su mnogi umrli, a ja za njih nisam mogla ništa učiniti!" "Tvoje mi riječi ništa ne znače", zagrmio je Smrtokrilo, dok se uzalud borio odbiti stravične napade ostalih. "Ništa!" "Ne, najvjerojatnije nisu ... zato ću ti iz prve ruke dopustiti da osjetiš što sam propatila ..." I upravo je to i učinila. Protiv svih ostalih napada, čak i Yserinih noćnih mora, Smr tokrilo je mogao prizvati obranu, ali protiv Alexstrasze nije imao obrane. Napala je s boli, ali njezinom boli. Nije koristila agoniju kakvu je on poznavao, nego agoniju majke koja je voljela i patila sa svakim djetetom koje joj je oteto, sa svakim djetetom pretvore nim u nešto stravično. Sa svakim djetetom koje je umrlo. "Proći ćeš kroz sve što sam ja prošla, crni. Da vidimo hoćeš li proći bolje od mene." Ali Smrtokrilo nije imao iskustva u takvim patnjama. Pogađale su ga tamo gdje bol opakih pandži i oštrih zuba ni je mogla, pogađale su ga u samo biće. Najstrašniji od svih zmajeva zaurlao je onako kako nitko do tada nije čuo zmaja da urla. To je, možda, bilo ono što gaje spasilo. Ostali su bili toliko zapanjeni da su im čarolije popustile. Smrtokrilo je iskoristio prigodu, napokon se oslobodio, okrenuo i odjurio, brzo i mahnito. Cijelo mu je tij elo podrhtavalo i nastavio je urlati dok je polagano nestajao s vidika. "Ne sssmijemo mu dopussstiti da pobjegne!" iznenada je zaključio Nozdormu. "Pratimo ga, pratimo, ga, definitivno!" složio se Malvgos. "Slažem se", tiho je dodala Ona od Snova. Ysera je pogledala Alexstraszu koja je lebdjela zapanjena onime što je učinila. "Sestro?" "Da", odgovorio je crveni zmaj i kimnuo. "Naravno, nastavite! Uskoro ću vam se pridružiti ..." "Shvaćam." Ostala tri Aspekta su odletjela i ubrzala u potjeri za bjeguncem. Alexstrasza ih je gledala kao odlaze, gotovo spremna pridružiti se lovu. Nije znala mogu li, čak i s moći koja im se vratila, zauvijek zaustaviti stravu Smrtokrila, ali definitivno su ga morali sputati. Ipak, bilo je drugih stvari s koji ma se najprije trebala pozabaviti. Zmajska Kraljica pogledala je nebo i zemlju u potrazi. Naposljetku je ugledala onoga koga je tražila. "Korialstrasze", prošaptala je. "Ti ipak nisi bio jedan od Yse-rinih snova ..." Da su se borili sami, patuljci bi možda doživjeli drugačiju sudbinu. Sigurno bi izdržali neko vrijeme, ali orci ne samo d a su bili brojčano jači, nego su bili u boljem stanju. Godine skrivanja pod zemljom na neke su načine očvrs nule Romovu skupinu, ali su ju na druge iscijedile. Onda je bila sreća što im se pridružio ratni čarobnjak, vješta vilenjačka šumarica ijedan od njihovih ludih rođaka na grifonu s poput britve oštrim pandžama i kljunom. S Demonskom Dušom uništenom, trojka je svoje talente stavila na raspolaganje brdskim patuljcima i preokrenula tijek bitke. Naravno, crveni zmaj koji se neprestano obrušavao na orke kad god su se pokušali organizirati sigurno je pomogao. Ostaci snaga Grim Batola naposljetku su se predali, bili su toliko potučeni da su klečali pred svojim neprijateljima, sigurni kako će smrt brzo uslijediti. Rom, s rukom u povezu, možda bi im uslišio želju, jer poginulo j e puno njegovog naroda i saveznika, uključujući Gimmela. Ipak, vođa p atuljaka slušao je dru ge zapovijedi - a tko se svađa sa zmajem? "Odvest ćete ih na zapad gdje će biti ukrcani na brodove Saveza koji će ih prebaciti do već organiziranih rezervata. Danas je proliveno dosta krvi, i sjeverni Khaz Modan sigurno će prouzročiti još prolijevanja .. ." Korialstrasz je izgledao umoran, stravično umoran. "Danas sam vidio dosta krvi, hvala lijepo ..." S Romovim obećanjem kako će izvršiti zapovijed, Korialstrasz se okrenuo Rhoninu. "Neću nikome reći istinu o tebi, Krasuse", smjesta je rekao mladi čarobnjak. "Mislim kako shvaćam zašto si učinio to što si učinio." "Ali ja si nikad neću oprostiti za pogreške. Samo se molim kako će moja kraljica shvatiti..." Reptilski je div slegnuo ramenima poput čovjeka. "A što se tiče mog mjesta u Kirin Toru, to će biti na raspravi. Ne samo da ne znam želim li ostati, ali istina o onome što se dogodilo sigurno će izaći na vidjelo - barem djelomično. Shvatit će kako te nisam poslao samo u promatračku misiju." "Što će se sada dogoditi?" "Puno stvari... previše stvari. Horda još uvijek drži Dun Al-gaz, ali i tome će uskoro doći kraj. Nakon toga, ovaj svijet je potrebno ponovno izgraditi ... ako, naravno, dobije priliku." Zastao je. "U dodatak tome, ima političkih stvari koje će se nakon današnjeg dana definitivno promijeniti." Korialstrasz je s malom nelagodom pogledao sićušna stvorenja pred 100 | S
tranica
[email protected]
sobom. "I mogu ti reći kako je moja vrsta kriva za te promjene kao i svi ostali." Rhonin bi nastavio dalje, ali je odmah shvatio kako Korialstrasz neće odgovoriti na ta pitanja. Otkrivši sposobnost Smrtokrila i crvenog zmaja da se preruše u ljude, čarobnjak nije su mnjao kako se drevna rasa puno miješala u povijest ne samo ljudi, nego također i vilenjaka i ostalih. "To je bilo brzo razmišljanje, Rhonine", rekao je div. "Oduvijek si bio dobar učenik ..." Razgovor je došao do naglog završetka kad se titanska sjena pojavila nad skupinom. Umorni se čarobnjak na trenutak uplašio kako je Smrtokrilo nekako pobjegao progoniteljima i vratio se osvetiti zaslužnima za svoj poraz. Ipak, zmaj koji je letio iznad njih nije bio crn, nego grimizan poput Korialstrasza. "Crni bježi! Njegovo zlo, ako već nije zaustavljeno, barem je malo usporeno!" Korialstraz je pogledao gore i s čežnjom u glasu rekao: "Moja kraljice ..." "Mislila sam da si mrtav", promrmljala je Alexstrasza svom mužjaku. "Dugo sam te vremena oplakivala ..." Mužjak je izgledao pokunjeno. "Varka je bila neophodna, moja kraljice, kako bi mi dala prigodu da te pokušam osloboditi. Ispričavam se zbog boli koju sam vam nanio, ali i nerazmišljanju koje sam pokazao manipulirajući ovim smrtnicima. Znam što osjećate prema njihovoj vrsti ..." Kimnula je. "Ako ti oni oproste, onda ću i ja." Njezin se rep spustio na tlo i na trenutak isprepleo s njegovim. "Ostali još uvijek progone crnog, ali prije no što im se pridružim u lovu, moramo sakupiti ostatke našeg legla i ponovno izgraditi naš dom. Mislim kako je to prioritet." "Ja sam tvoj sluga", odgovorio je i pognuo svoju masivnu glavu. "Sada i zauvijek, moja ljubavi." Zmajska Kraljica pogledala je čarobnjaka i njegove prijatelje i dodala: "Zbog vaših žrtava najmanje što mogu učiniti je ponuditi vam prijevoz kući - uz uvjet kako možete još malo pričekati." Iako bi ih, s velikim naporom, Falstadov grifon sve mogao prebaciti do kuće, Rhonin je sa zahvalnošću prihvatio. Shvatio je kako mu se oba zmaja sviđaju, unatoč Korialstraszovim prijašnjim obmanama. Čarobnjak bi na njegovom mjestu najvjerojatnije učinio isto. "Brdski patuljci će vam dati hranu i mjesto za odmor. Sutra ćemo se vratiti po vas nakon što vra timo sva jaja i spremimo ih na sigurno." Ogorčeni osmijeh preletio je njezinim zmajskim licem. "Sva je sreća što su naša jaja izuzetno otporna, jer bi mi čak i u porazu Smrtokrilo zadao opak udarac ..." "Nemoj misliti o tome", rekao je mužjak. "Dođi! Što p rije završimo, tim bolje!" "Da ..." Alexstrasza se naklonila trojki. "Čovječe Rhonine, vilenjakinjo, patuljce! Zahvaljujem svima na vašim ulogama u ovome, i znajte kako, dok sam ja kraljica, moja vrsta nikada neće biti neprijatelj vaše ..." Nakon toga oba su zmaja poletjela i jurnula u smjeru u kojem je Smrtokrilo odnio prva j aja. Ona koja su još uvijek bila u karavani ostat će pod zaštitom veselih brdskih patuljaka koji su napokon ponovno mogli proglasiti planinsku tvrđavu i cijeli Grim Ba-tol svojim. "Veličanstven prizor, njih dvoje!" zagrmio je Falstad kad su zmajevi iščezli. Okrenuo se prema prijateljima. "Moja vilenjačka damo, uvijek ćete biti dio mojih snova!" Uzeo je zbunjenu šuma rku za ruku i rukovao se s njom, a onda Rhoninu rekao: "Ča-robnjače, nisam imao puno posla s tvojom vrstom, ali mogu reći kako barem jedan od njih posjeduje srce ratnika! Kakvu ću samo priču ispričati, Zauzimanje Grim Batolal Nemoj se iznenaditi ako jednog dana u nekoj taverni naiđeš na patuljke koji uživaju u tvojoj prič i, ha?" "Zar nas napuštaš?" pitao je potpuno zbunjeni Rhonin. Tek su dobili bitku. Još se uvijek trudio doći do daha. "Ne bi trebao krenuti prije jutra", ustrajala je Vereesa. Divlji je patuljak slegnuo ramenima kao da želi reći kako bi, da se njega pita, drage volje ostao. "Žao mi je, ali ove vijesti moraju što je prije moguće stići do Aeriea! Koliko god zmajevi bili brzi, ja ću se vratiti p rije no što oni dođu do Lordaerona! To je moja dužnost - i želio bih neke ljude obavijestiti kako ipak nisam nepovratno izgubljen ..." Rhonin je uhvatio Falstadovu moćnu ruku, sretan što se ne mora rukovati s ozlijeđenom. Iako umoran, jahač grifona imao je čvrst stisak. "Hvala ti na svemu!" "Ne, čovječe, hvala tebi\ Želio bih vidjeti nekog drugog jahača s veličanstvenijom pjesmom od moje! Žene će se osvrtati za mnom, vjeruj mi!" U neobičnom ponašanju za nekog toliko rezerviranog, Vereesa se sagnula i lagano poljubila patuljak u obraz. Falstad je ispod velike brade pocrvenio poput paprike. Rhonin je osjetio ljubomoru. "Čuvaj se", upozorila je jahača. "Hoću!" Skočio je na grifonova leđa u jednom uvježbanom pokretu. Falstad je mahnuo paru i lagano petama podbo životinju. "Možda ćemo se opet sresti jednog dana kad ovaj rat bude uistinu gotov!" Grifon je poletio i okrenuo se kako bi im Falstad opet mogao mahnuti. Onda je patuljkova životinja krenula na zapad i mali je ratnik nestao u daljini. Rhonin je mahnuo malom ratniku i s krivnjom se sjetio svojih prvih dojomova o patuljku. Ipak, patuljak se dokazao, na puno više načina no što je čarobnjak osjećao za sebe. Nježna ruka dodirnula je njegovu ozlijeđenu i lagano ju pri digla. "Za ovo se odavno trebalo pobrinuti", prekorila ga je Vereesa. "Prisegnuta sam kako ćeš biti siguran. Ovo neće biti dobro za mene ..." "Nije li tvoja prisega završila kad smo stigli do obala Khaz Modana?" odvratio je uz lagani osmijeh. "Možda, ali činilo mi se kako te treba čuvati od tebe samog svaki sat dana! Što ćeš si sljedeće učiniti?" Ipak, i vilenjakinja si je također dopustila lagani smiješak. Rhonin joj je dopustio neka se pobrine za njegov slomljeni prst, i zapitao se postoji li možda način da nastavi druženje s 101 | S
tranica
[email protected]
Ve-reesom kad ih zmaj vrati u Lordaeron. Sigurno će onima na zapo vjednim mjestima biti najlakše da par zajedno da izvješća, kako bi bolje potvrdili događaje. Trebao bi to predložiti Vereesi i vidjeti kako će reagirati. Čudno, iznenada je pomislio, čovjek može otići u potragu za smrću, kao stoje bilo na početku, a onda poželjeti iskoristiti svaki trenutak života - i to nakon što je zamalo spaljen, smrskan, pregažen, obezglavljen i pozderan. Uvijek će žaliti zbog događaja na prethodnoj mišji, ali to ga više nije proganjalo. "Eto", objavila je Vereesa. "Neka bude tako dok ne pronađem nešto bolje. Onda će dobro zacijeliti." Otkinula je komad tkanine s plašta i napravila neku vrstu udlage koristeći drvo od drške slomljene bojne sjekire. Rhonin je pogledao njezino djelo, i proglasio ga savršenim. Nije se trudio spomenuti kako bi si, nakon što se u potpunosti oporavi, mogao i sam u cijelosti izliječiti ruku. Bila mu je vrlo voljna pomoći. "Hvala ti." Nadao se kako će se posao zmajeva odužiti. Bez straha od orka Rhonin je otkrio kako mu se ne žuri kući. *** Kad su vijesti o padu Grim Batola i gubitku zmajeva Horde napokon stigle do Saveza, ljudi su počeli slaviti. Rat će sada sigurno napokon biti okončan. Sigurno dolazi vrijeme mira. Svaka od većih kraljevina inzistirala je čuti vijesti čarobnjaka i vilenjakinje, i nadugo su i naširoko razgovarali s parom. Potvrda je došla s Aeriea, od jednog jahača grifona, slavnog junaka Fal -stada. Dok su Rhonin i Vereesa nastavili obilaziti kraljevine - i tijekom toga postajali sve bliži - onaj koji je nosio krinku čarobnjaka Krasusa dao je svoje izvješće u Dvorani zraka. Njegovi kolege savjetnici najprije su ga dočekali poput neprijatelja, osobito oni koji su znali kako im je svima lagao. Ipak, nitko nije mogao zanijekati rezultate, a čarobnjaci su bili, ako ništa drugo, pragmatični kad se radilo o rezultatima. Drenden je zatresao glavom prema bezličnom čarobnjaku. "Mogao si uništiti sve na čemu smo radili!" zagrmio je, njegove su riječi odjeknule olujom koja je trenutno bjesnila prostorijom. "Sve!" "To mije sada jasno. Ako želite, odstupit ću iz savjeta, čak i prihvatiti kaznu ili izopćenje, ako je to ono što želite." "Bilo je onih koji su spominjali više od izopćenja", prokomentirala je Modera. "Puno više od izopćenja ..." "Ali svi smo raspravljali o tome i zaključili kako je uspjeh mladog Rhonina Dalaranu donio puno dobre volje, čak i od onih naših saveznika koji su nakratko protestirali jer nisu bili obaviješteni o ovoj nemogućoj misiji. Vilenjaci su osobito zadovoljni, pošto je jedna od njih također bila uključena." Drenden je slegnuo ra menima. "Nema razloga za nastavak razgovora o ovoj temi. Smatra j se službeno krivim, Krasuse, ali ja ti osobno čestitam.'''' "Drendene!" prasnula je Modera. "Ovdje smo sami, i mogu reći što hoću." Isprepleo je prste. "A sada, ako nitko nema više nikakav komentar, želio bih načeti temu lorda Prestora, budućeg monarha A lteraca - koji je čini se ispario s lica zemlje!" "Dvorac je prazan, njegove su sluge pobjegle ..." dodala je Modera, još uvijek ljuta zbog ranijih komentara njezinog kolege o Krasusu. Jedan od ostalih čarobnjaka, debeli, napokon se oglasio. "Čarolije oko mjesta također su nestale. A postoje znaci kako su go- blini radili za tog čarobnjaka odmetnika!" Cijeli je savjet pogledao Korialstrasza. Raširio je ruke kao da je zapanjen poput svih ostalih. "Lord Prestor" očito j e u rukama držao sve adute, mogao je dob iti sve; zastoje, ostatak je očito želio znati, sada sve napustio. "I za mene je to zagonetka kao i za vas. Možda je shvatio kako će ga, na kraju, naša ujedinjena moć srušiti. To je moja najlogičnija pretpo stavka. Siguran sam kako ništa drugo ne može objasniti zašto je odustao od toliko toga." Ovo je ostalim čarobnjacima dobro zvučalo. Poput mnogih stvorenja, Korialstrasz je znao, morali su nahraniti vlastite egoe. "Njegov utjecaj se već gubi", nastavio. "Sigurno ste svi čuli kako je Genn Sivogrivi uložio protest protiv Prestorove krunidbe, a čak mu se i lord admiral Proudmoore pridružio u to me. Kralj Terenas čak je objavio kako je druga provjera plemićeve prošlosti ostavila brojna otvorena pitanja. Glasine o Prestorovim skorim zarukama s mladom princezom su zamrle ..." "Ti si istraživao njegovu prošlost", prokomentirala je Mo-dera. "Može biti kako je nešto od tih informacija došlo do Njegovog Veličanstva, da." Drenden je kimnuo, prilično zadovoljan. "Rhoninova misija donijela nam je dobru volju Terenasa i ostalih, i to ćemo iskoristiti na najbolji mogući način. Za dva tjedna 'lord Prestor' bit će prezren u čitavom Savezu!" Korialstrasz je podigao ruku upozorenja. "Profinjeniji bi pristup bio bolji. Imamo vremena. Neće proći dugo, a svi će zaboraviti da je čak i postojao." . "Možda si u pravu." Bradati čarobnjak pogledao je ostale koji su kimnuli u znak slaganja. "Znači jednoglasno. Prekrasno." Podigao je ruku spreman raspustiti savjet. "Pa, ako nema više ništa -" "U stvari ima", prekinuo gaje zmajski čarobnjak. Oblak nadolazeće oluje prošao je kroz njega. "Što to?" "Iako ste mi oprostili na mojim diskutabilnim djelima, sada vam moram reći kako na neko vrijeme moram uzeti slobodno od dužnosti u savjetu." Izgledali su zapanjeno. Nitko se nije mogao sjetiti kad je netko propustio sjednicu, a kamoli u potpunosti istupio iz 102 | S
tranica
