„Prokleta
avlija“ Ivo Andrić
Ivo Andrić „Prokleta avlija“ (1892.-1975.) 1
-Pripada našoj međunarodnoj književnosti i literaturi poslije Drugog svjetskog rata. Potvrdio se u doba obnovljenog realizma. Rodio se u Docu kraj Travnika od oca Antuna i majke Katarine. Nakon dvije godine, poslije očeve smrti,sa majkom seli u Višegrad, gdje provodi najljepše dane svoga života. Prvu gimnaziju je pohađao u Sarajevu , živjeći sa majkom na Bistriku. Studirao je filozofski fakultet u Zagrebu, Beču, Krakovu. Doktorirao je u Gracu sa tezom „Razvitak duhovnog života u Bosni za Turske uprave“. Poslije atentata na Cuvajta , Austrougarske vlasti ga hapse pred optužbom da je i on učestvovao u Subverzitivnim aktivnostima patriotske organizacije Mlada Bosna, pa je izvijesno vrijeme morao da provede u tamnicama u Splitu,Šibeniku i Mariboru. Bilo je to njegovo traumatično iskustvo od kojeg će cijeloga života bolovati i nositi ožiljak. Ali, biće to jedan vid prosvjetljenja u vidu saznanja da je čovjek nejak i bespomoćan pred svijetom i silama na ovoj „tvrdoj i nemilosrdnoj zemlji“, a to ga je inspirisalo da napiše dvije knjige lirske proze – „Ex Ponto“ i „Nemiri“ (naslov je dat po uzoru na starorimskog pjesnika Ovidija, koji je živio prije nove ere, a bio je prognan čak u mjesto Ponto na obali Crnog mora ,odakle je svojim prijateljima i rodbini slao pisma i pjesme pod nazivom Ex Ponto). Poslije Drugog svjetskog rata bio je u diplomatskoj službi u mnogim gradovima Evrope. Drugi Svjetski rat proveo je u okupiranom Beogradu, radeći na svojim romanima. Umro je 1975.godine, ovječen slavom skromnog,mudrog povučenog čovjeka,ali i velikog stvaraoca u južnoslavenskoj i svjetskoj književnosti.
Djelo -meditativna proza : „Ex Ponto“ i „Nemiri“(1920) -zbirka pripovjedaka: „Put Alije Đerzeleza“(1920) -tri zbirke pripovijedaka: Pripovijetke I (1924),Pripovijetke II (1931) i Pripovijetke (1936) Među pričama posebno se izdvajaju proze bez kojih i nema pravog Andrića: Put Alije Đerzeleza, Most na Žepi, Mustafa Mađar, Ćorkan i Švabica,Anikina vremena,Rzavski bregovi,Olujaci ,Smrt u Sinanovoj tekiji, Žeđ,Žena u kamenu,Mara Milosnica, Jelena, Žena koje nema,Čudo u Olovu; Romani: 1945.,nakon rata, objavio je odjednom tri romana, nastala u toku okupacije:“Travnička hronika“, „Na Drini ćuprija“ I „Gospođica“,1954. „Prokleta Avlija“; -Nakon smrti objavljena su sljedeća djela: -priče: „Kuda na osami“ -romani. „Omer-paša Latas“ -meditativna proza „Znakovi pored puta“(pisao je 40 god.) Pisao je i poeziju, kritike i eseje o pojedinim piscima,o istoriji,ljudskim sudbinama,legendama, o pripovijedanju i njegovom smislu,koje nekad ne smije biti sputano,ali nikad ni izvan plemenitih ljudskih težnji. Dobitnik je Nobelove nagrade 1961.godine. Upravo u svojoj besjedi povodom prijema nagrade,Andrić govori o smislu pripovijedanja. Predlažem da svi zajedno pogledamo inserte iz Štokholma iz davne 1961.g. 2
Slikar Bosne • •
•
•
•
•
•
•
Vezan je za prošlost, služi se mitovima ,legendama ,historijom; U Andrićevom djelu Bosna je zahvaćena u širokom vremenskom rasponu od 16. Do sredine 20. Vijeka. To je prostor na kome se odigravaju sudari civilizacije i susreti raznih vjera i naroda (uzeti i pročitati citat iz Travničke hronike); Predmet opisivanja su kasabe i život u njima , hanovi ,konzulati ,zatvori, tekije, manastiri,kasarne,mostovi i razni predjeli iz bosanskog „ tamnog vilajeta“ Piše o Turcima, muslimanima , katolicima i pravoslavcima, o strancima i nevjerici Bošnjaka prema njima. NJegovi junaci su :veziri,paše,age,kadije,begovi,vojnici,oficiri,avanturisti i pustahije,hodže,popovi i fratri,hajduci i prosjaci, megdandžije i kukavice,mislioci i neimari ,prestupnici i zločinci,trgovci i ratnici,sluge i zanatlije,djeca i činovnici i intelektualci,usamljeni ljudi, čudaci svijet odbačen i nepriznat , žene od čula i jakih strasti,veseljaci i mnoge tragične ljudske sudbine. U svojim djelima Andrić zahvata: prolazno i trajno.lično i opće, lokalno i univerzalno, vječni odnos muškarca i žene , život i smrt, pojedinca i masu, smisao i besmisao. U središtu njegovog stvaranja uvijek je čovjek , ono što on misli i osleća; čovjek sa svojim nagonima i mutnim stanjima svijesti ;tamni i unutrašnji imuls koji fatalno truje i opterećuje čovjeka Umjetnička slika života u njegovim djelima ima općeljudsko i univerzalno značenje.
„Prokleta avlija“(1954.) -Djelo je izuzetno umjetničko ostvarenje, nema mu ravna u majstorstvu i tehnici pripovijedanja. U njemu se Andrić pokazuje kao Šeherzada,koja umije u nedogled da širi i razvija opojnu magiju pripovijedanja. Tema pripovijedanja označena je u samom naslovu: to je tamnica,zatvor,“prokleta avlija“,situirana kraj Carigrada,u orijentalnom prostoru,a data kao projekcija ili bolno iskustvo fra Petra,koji je nekada,davno, išao u Carigrad i koji se igrom slučaja,anašao u njoj. U carigradskom zatvoru ostao je „ni kriv ni dužan,suludim stjecajem okolnosti“,puna dva mjeseca. Ono što je tamo doživio ,nosio je cijeloga života kao gorko iskustvo od kojeg se nikada nije oporavio. On je čestom pričao o tome,naročito pred smrt. Fra Petar je umro, ali je ostala priča u sjećanju mladića dok posmatra bjelinu snijega koja sve potire,on se sječa te priče. Djelo Prokleta avlija ima prstenastu kompoziciju koja odlikuje priču u priči. Naslov: Model obrade dijela
3
Prstenasta kompozicija „Prokleta avlija“
•
UVODNA DESKRIPCIJA (Snijeg pada i zatrpava grad u kome je sahranjen fra Petar i staza koja vodi do groba) 1. O Prokletoj avliji a) mjesto i izgled Proklete avlije b) svijet Proklete avlije c) život u Prokletoj avliji:noćni i dnevni život (akustične, vizuelne i slike čula mirisa)
2. O Karađozu(Latifagi) a. Porijeklo b. Izgled c. Karakter,sposobnost preobražavanja(čovjek-pozorište) 3. Narativna struktura Proklete avlije – o čemu pričaju naratori? Šta ih tjera na pričanje? 1. Piščeva naracija 2. Fra Petrova naracija 3. Zaimova naracija 4. Haimova naracija 5. Ćamilova naracija -Legenda o Šeherzadi( motiv priče i pričanja ) 4. Dnevna bibilijska priča o braći neprijateljima Džemu i Bajazitu; -lik Džem-sultana 5. Valija- zašto mrzi knjige?
4
•
ZAVRŠNA DESKRIPCIJA (Snijeg je sve zatrpao i nema više ničega) Prokleta avlija-dolina suza i plača -U romanu I.A slika „mutna vremena kad vlast prestane da razaznaje pravog od krivog“. Ova pojava nije karakteristična samo za turska vremena. Ovo nije viteški roman ,nego tekst koji spada u DANAŠNJI DAN I TRENUTAK SISTEM KODA-ČEGRTALJKE-puca. Avlija je konkretna , a ujedno i metafora. Avlija= turcizam,dvorište koje ima svaka kuća; Prokleta= bez Boga- i on ju je napustio, zaboravljena je od svih.
Okvirna deskripcija i njena funkcija Na početku i na kraju Andrićevog romana javlja se deskripcija. Ona otvara i zatvara djelo, uokviruje sadržaj djela. U funkciji je umjetnost postupka i ima simboličku funkciju (paralela:Dekameron, Hiljadu i jedna noć, Prokleta avlija). Riječ je o zimskom pejzažu,o slici prirode koju, nakon sahrane fra Petra , posmatra mladić koji sjedi kraj prozora u ćeliji, dok se iza njega iz susjedne sobe čuje prepirka dva fratra koji popisuju zaostavštinu tek sahranjenog fra Petra. Napolju je pustoš od bjeline,jer snijeg sve zatrpava : i grob i stazu do groba, i krstače ma grobovima. Snijeg „svemu oduzima stvarni oblik MISAO O PROLAZNOSTI I NESTAJANJE SVEGA ŠTO JE LJUDSKO. Odjednom kao da je život samo privid ,priča,dok je istina smrt. Sve je bijelo,snijeg je sve zameo ,a grob u toj bjelini izgleda kao KRVAVA RANA: 1) „Zima je,snijeg je zameo sve do kućnih vrata i svemu oduzeo stvarni oblik, a dao jednu boju i jedan vid...neba još punog snijega.“(str.9.) Djelo se završava slikom istog pejzaža: snijeg je prekrio i grob,više nema ničega: 2) „ I tu je kraj. Nema više ničeg. Samo grob među nevidljivim fratarskim grobovima,izgubljen poput pahuljica u visokom snijegu što se širi kao okean i sve pretvara u hladnu pustinju bez imena i znaka. Nema više ni priče ni pričanja. Kao da nema ni svijeta zbog kojeg vrijedi gledati,hodati, disati. Nema Istambola ni Proklete avlije. Nema ni mladića iz Smirne,koji je jednom umro još prije smrti, onda kad je pomislio da je,da bi mogao biti,nesretni sultanov brat Džem. Ni jadnog Haima. Ni crne Akre. Ni ljudskih zala, ni nade i otpora koji ih uvijek prate, ničeg nema. Samo snijeg i prosta činjenica da se umire i odlazi pod zemlju“.(str.121.) Kao što se vidi iz ova dva citata,predio nije isti. Pustoš je produbljena, nestali su posljednji tragovi ljudskog prisustva. Iza tople fra Petrove riječi puki zbir preedmeta; 5
Spisak skromne zaostavštine: alat,prazna ćelija,satovi, prigušene prepirke dvojice fratara koji u susjednoj ćelijji popisuju zaostavštinu.
Evo i citata koji to ilustruje: U ovom uvodnom dijelu naglašeni su: - Prolaznost ljudskog života(smrt); - Ravnodušnost prema smrti drugog čovjeka „Ljudi koji popisuju zaostavštinu iza pokojnika koji je još prije dva dana bio tu, živ kao što su oni sada, imaju neki naročit izgled. Oniu su predstavnici pobjedničkog života koji ide svojim putem,za svojim potrebama. Nisu to Lijepi pobjednici , sva im je zasluga u tome što su nadživjeli pokojnika. I kad ih čovjek ovako sa strane posmatra, izgledaju kao otimači,ali otimači kojima je osigurana nekažnjivost i koji znaju da se sopstvenik ne može vratiti ni iznenaditi ih na poslu. Nisu sasvim to ali podjećaju na to. Čovjekova pobjeda protiv nestajanja, smrti- Piši dalje- čuje se opori glas starog fratra- piši: jedna kliješta velika,kreševska . Jedna . i sve tako redom,alatka po alatka, a na kraju svake rečenice zapisani predmet tupo odjekne, bačen na gomilu grubo ispreturanog alata, koji leži na malom hrastovom strugu pokojnog fra Petra“ str. 12. Umrli ne odlazi u vječnost, u nebesa, već u ništavilo, u potpuni zaborav, čuva ga samo literarna uspomena, umjetnost. -TUPO PADANJE KLIJEŠTA I TESTERE NA GOMILU- samo izoštravaju ništavilo svojine, nepostojanja čovjeka kao vlasnika! -TESTERE I KLIJEŠTA- metafora svijeta koji se zasniva na radu( život poslije čovjekove smrti je život rada) -SATOVI- predstavlja krugove , kretanje u krug; i označavaju dvije vrste vremena: -Hronološko vrijeme-(naše vrijeme) -Koncentrisano vrijeme- vrijeme priče fra Petrove,vrijeme legende. (Fra Petrovi satovi otkucavaju prije i poslije njegove priče) -PUŠKE- vrijeme u kojem je fra Petar živio; Sva knjiga predstavljena je u krugovima. Sve to govori o čovjekovoj egzistencijalnoj zatočenosti:
Anonimni mladić Javlja se na samom početku i na kraju romana. On je nenametljiv, ćutljiv, zagonetan, nezapažen. Lik bez osobenosti i identiteta. Evocira fra Petrovu priču o dvomjesečnom tamovanju u Prokletoj avliji. Zagledan je kroz rešetke ćelije i ima toliko veze sa tamnicama Ex Ponta i ćelija br.38 i broj 115., kao i sa brojnim tamnicama realnim i simboličnim. To je sam Andrić, narator, koji posredno daje riječ glavnom nosiocu priče, fra Petru. 6
Fra Petar(sveznajući pripovijedač) Skeptik, nepovjerljiv, sve registruje i intenzivno doživljava, smiren, mudar, oprezan, razuman, neupadliv, hladan i miran sve dok nije upoznao Ćamila. Postao je tada brižan, zbatiželjan i saosjećajan. -„A ne samo mudar bijaše propovijednik, nego i narod učaše mudrosti, ispitujući, složi mnogo priča. Svaka njegova riječ kazivala je više nego što ona u običnom govoru znači! - To je slika koju Biblija daje o mitskom kazivaču, čovjeku koji crpi riječi iz trezora iskustva. - Skromnost dekora u samostanu: prozori sa rešetkama,tvrd ležaj,puške , satovi, alat. -Bio je sahadžija, puškar i mehanik. - Majstor od zanata. -Mudrac pun životnog iskustva - topla obojenost njegovog pričanja - govori ijekavskim dijalektom -rečenice su mu kratke, koristi turcizme i sporadično Latinske riječi. Osim Proklete avlije priča i druge priče. Trup,Čaša,Škola u Samsarinou, U vodenici.
Prokleta avlija-prosotor svijet 7
OPIS AVLIJE: “Petnaestak prizemnih ili jednospratnih zgrada građenih dograđivanih u toku mnogih godina, povezanih Visokim zidom, zatvaraju ogromno, izduženo i strmo dvorište posve nepravilnog oblika- Samo ispred zgrade u kojoj su čuvari i kancelarije ima malo kaldrme i sve ostalo je siva i tvrda ugažena zemlja iz koje trava ne stiže ni da nikne, toliko je ljudi od jutra doi mraka gazi. A dva tri uboga i malokrvna drveta, rasturena samo sredinom dvorišta, uvijek izranjavljena i oguljena, žive „mučeničkim životom izvan godišnjih doba“ DRVEĆE-simbolizira život zatvorenika izvan slobode i svijetu tiranije.
POLOŽAJ AVLIJE : „ SAM POLOŽAJ AVLIJE BOIO JE ČUDAN, KAO SRAČUNAT NA MUČENJE I VEĆE STRADANJE ZATVORENIKA. IZ AVLIJE SE NE VIDI NIŠTA OD GRADA NI OO PRISTANIŠTA I NAPUŠTNOG ARSENALA NA OBALI ISPOD NJE. SAMO NEBO, VELIKO I NEMILOSRDNO U SVOJOJ LIJEPOTI, U DALJINI NEŠTO MALO OD ZELENE AZIJSKE OBALE S DRUGE STRANE NEVIDLJIVOG MORA, I TEK PONEKI VRŠAK NEPOZNATE DŽAMIJE ILI DŽINOVSKOG KIPARISA IZA ZIDA...“ -Biće čovjeka u Prokletoj avliji osuđeno je na izolovanost, na fizičko i psihićko mučenje.
Dnevni i noćni život u avliji ( AKUSTIČKE I VIZULNE SLIKE ČULOMIRISA) • •
Avlija ima svoj život: noćni u ćelijama i dnevni u dvorištu. Dvorište- Preko dana slično je vašarištu na kome se mogu vidjeti ljudi raznih rasa, vjera i ponašanja, dok se noću sve to satjeruje u uske ćelije( u svakoj ima deset, dvadeset pa i više zatvorenika ). - Taj silan svijet, kada se nađe stiješnjen u ćelijama,započinje svoju orgiju koja se nadaleko čuje. Tada zatvorenici počinju da pjevaju „ BESTIDNE PJESME“, da se dovikuju, svađaju, škripe zubima, uzdišu,“krakljaju i hrču“. Sa svih strana čuju se „NERAZUMLJIVI GLASOVI, GRLENI I TEŠKI“. Tu je i treskanje vratima,lupanje šakama. - U takvim trenucima“cijela ta Prokleta avlija JEČI I TREŠTI KAO OGROMNA DJEČIJA ČEGRTALJKA U DŽINOVSKOJ RUCI, A LJUDI U NJOJ POIGRAVAJU,GRČE SE, SUDARAJU MEĐU SPOBOM I BIJU O ZIDOVE KAO ZRNA U TOJ ČEGRTALJCI“. METAFORA: - čegrtaljka u kojoj se sudaraju KAMENĆIĆI?
8
TI KAMENĆIĆI- To smo MI. Doživljavamo sebe kao slučajna bića unutar poludjelog sistema! ČULO MIRISA: ambijet je nepodnošljiiv- osjeća se mučan zadah i zaudara iz svih zgrada i predmeta; „Izgleda da sva zemlja kou je pritisla Prokleta avlija lagano truli i pušta neku vonju koja čovjeka truje , da mu zalogaj grkne i život omrzne“.
Svijet Proklete avlije je šarenolik po vjerama,rasama, kulturama, jezicima i ponašanjima. Tu su dječaci, obijesni mladići i starci, obijači, sjecikese, ucjenjivači, kockari, sirotinja koja vara i krade, pijanci ,lutalice, nevini i krivi, mračnjaci i ćutalice, brbljivci i oni koji ćute, ravnodušni i veliki očajnici, izuzetno osjetljivi i neopisivo okorjeli. Svijet koji niti krije niti uljepšava svoje mane i poroke. Hiroviti i neobuhvatni kidišu jedni na druge, tuku se, psuju, jedni drugim prijete, međusbno se zadirkuju. Većina njih je psihićki labilna i moralno posrnula. Uznemirava ih smrkavanje, ali i kršni prohladni dan.
Karađoz – Latifaga
( Groteksni lik iz turskog pozorišta Lutaka i Sjenki) -Upravnik Proklete avlije- njen stub,predan poslu.
- Oličenje avlije. U posao unosio strast, mržnju i izuzetnu vještinu. - Imao je nepredvidive reakcije... Evo kako tumači krivic zatvorenika: „Neka mi niko ne kaže za nekog: nevin je. Samo to ne. Jer ovdje ima nevinih. Je li prešao prag ove avlije,nije on nevin. Skrivio je nešto,pa ma to bilo u snu. Ako ništa drugo, majka ga je, kad ga je nosila,pomislila nešto rđavo...“ PRIKAŽITE KARAĐOZOV LIK: -od prestupnika do čuvara REDA I ZAKONA - Čovjek- pozorište; igra očiju -Deviza: „Ja znam ljude,krivi su svi...“ -Postupanje sa zatvorenicima -Poređenje sa izmirskim valijom 9
-Ako nije mjesto za življenje, jeste mjesto za pričanje. Petar priča o avliji i Haimu, Zaim o ženama, Haim o Ćamilu i životu, Ćamil o Džemu...
ZAIMOVA
- fizički i duhovni portret - priča samo o ženama: živopisno, strasno uveličava, fantazira. Opsjednut je ženom kao mitom svoje priče. - Imao je navodno , 11 žena i ni sa jednom nije ostao u braku; - Providno komponovane priče o svojoj slavi; - Rasturao lažni novac; - Ne prestaje da sanja i „laže“ o sretnoj ženidbi i „svoja četiri krasna zanata“;
HAIMOVA
NARACIJA
( O
Ćamilu) (Haim na hebrejskom znači život)
-Ima snažnu nagonsku potrebu za pričanjem. U zatvor ga je dovela snažna govorljivost, i to o tuđim životima. -Haimova pričanja motiviše potreba za savladavanjem straha. -Haim, Jevrejin iz Smirne; mršav ,tanak , crne kovrđave kose, zapuštenog izgleda; govorio brzo i mnogo. „On je jedan od onih što cijeloga života vode neki svoj bezizgledan i unaprijed izgubljen spor sa ljudima i društvu iz koga su“. Nosio je veliku strast za pričanjem, morao je „ da sve kaže i objasni,da sve pogreške i zlodjela Ljudska otkrije i da zle čini izobliči a dobrima oda priznanje“. Haimove naratorske sposobnosti: 1. -PRIČA SVIMA......... nepromišljen -PRIČA SVAŠTA....... nekontrolisan -PRIČA SVUDA........ na izvjestan način defektan. 2. SVE PREDVIĐA I ZNA: 10
a) Pripovijeda o onome što se deslio; b) Pripovijeda o prizorima bez svijedoka; c) Ulazi u pomisao i želje ljudi , čak i ono čega nisu svjesni; d) Oponaša govor onoga kome govori; e) Može da podražava hod, držanje tijela, izraz lica; f) Može da dočara i izgled mrtrvih predmeta, g) Govori brzo i mnogo, inficiran potrebom da stalno govori. -Ljudio poput Haima su opasni za sebe , Šta je to što je toliko privuklo Ćamila Džem-sultanovoj ali i za druge ljude. sudbini? U totalitarnim društvima i vremenima, u kojima se motri na svaki gest i svaku izgovorenu riječ, blizina takvih ljudi je opasna i katastrofalna, nezavisno što je pojedinac bio samo pasivni slušalac. Ali ti ljudi su i dar i poklon za svijet, jer bez njih i njihovog pričanja-kaže Andrić: „Šta bismo znali o tuđim dušama i mislima, o drugim ljudima, pa prema tome i o sebi, o drugim sredinama i predjelima koje nismo nikad vidjeli niti ćemo imati prilike da ih vidimo? Malo, vrlo malo“.
ĆAMILOVA
NARACIJA(O
Džemu)
24. godine - Ćamilovo porijeklo ( dijete mješane krvi), Smirna; Ćamil,kao i drugi Andrićevi junaci , nosi procijep u duši. Majka mu je bila Grkinja a otac Turčin. Oda Grka ga je djelilo sve, a sa Turcima vezivalo malo šta. To je drama razdvojenih svjetova, a između njih stoji jedan čovjek u ratu sa oba. Osjeća da je neprihvaćen, otrovan i jednim i drugim svijetom. Razapet je , kao i Andrić (otac katolik, majka srpkinja)! -
- Ćamil se identifikovao sa Džemom a Andrić sa obojicom! - Fizički i duhovni portret( mlad , blijedo lice s onim sobnim blijedilom obraslo u pahuljastu bradu od desetak dana, tamnih kolutova oko očiju) - Bio je okružen plemenitim predmetima( kad je došao u zatvor) bio je u plavom odjelu, imao je u kožu povezanu knjigu, putničku torbu od svijetle Rađene kože, ćebe toplo i mehko kao tanko skupocijeno krzno- To su 11
Šta je to što je toliko privuklo Ćamila Džem-sultanovoj sudbini?
simboli koji imaju intelektualno i humano značenje! U njemu je sve od lakog materijala; - Bio je lijep,pametan ,dobro razvijen, rado viđen u društvu - Munjevita ljubav prema Grkinji mijenja mu život - Ćamilov emocionalni život- razočarenje-vjerske prepreke-povlačenje u sebe; - Postao je čovjek koji živi sa knjigama(u knjigama našao smisao života) - Ugledan i neporočan našao se u Prokletoj avliji, i ot zato što je za predmet izučavanja uzeo sudbinu historijske ličnosti iz 15.vijeka Džem sultana. U potrazi za historijskom građom, putovao je u Egipat, na Rodlos) - Tako je ljubav prema Grkinji zamijenio ljubavlju prema historiji, odnosno Džem-sultanu. Neki nepromišljeni maldić, u svojoj bujnoj mašti , to je drugima prenio kao da je Ćamil „potajni Džem“, te da se u svemu tome krije aluzija na savremenu vlast i sultana koji je , kao i Bajazit, osujetio svoga brata da dođe na vlast i preuzeo mu prijesto. - Valija( koji mrzi knjige) hapsi Ćamila i šalje ga u Carigrad! - Ćamil sa sujektivnim žarom priča o Džemu - Postao je „ OTUĐEN“, „KNJIGE SU MU UDARILE U GLAVU“ - Pokreti su mu mehanički, odlazi i dolazi do fra Petra naglo i kruto, - Postao je bolestan i deformisan lik/ bolesno se identifikovao sa Džemom „Ja sam to!“ - Kako je Ćamil završio? Jedne noći nestao je iz Avlije. Otjeran u zatočeništvo? Zadavljen? Odveden u duševnu bolnicu? Mrtav ili odveden u bolnicu? Jedno je sigurno- Ćamil je umro prije prave smrti. Njegova tragika metforično je najavljena slikom potapanja kovčega sa mrtvom djevojčicom u dubine mora. Tri načina reagovanja ljudi na Čamilovu sudbinu: a) Dobronamjerni očevi prijatelji b) Podrugljivo mišljenje vršnjaka c) Treće tumačenje ( Valija)
DŽEM-SULTAN (braća neprijatelji) (Kain i Abel)
Biblijska savremena priča o dva brata koja se ne trpe, geože i međusobno satiru. Stariji brat je mudriji,jači i bliži životu i stvarnosti. On je taj kome sve polazi za rukom, koji uvijek zna šta treba, šta može i ne smije. Drugi je ,pak, „čovjek kratkog vijeka, zle sreće i pogrešnog koraka, čovjek čije težnje stalno idu mimo onoga što treba i iznad onoga što se može“. On u eventualnom sukobu unaprijed gubi bitku. U ovom slučaju je to Džem. - Sukob Bajazita i Džema; Bajazit preuzima prijesto... -
Džem: krupan, plav , plahovit,nemiran, družio se sa ljudima od nauke, pjesnicima, muzičarima, intelektualac, govori i čita grčki i italijanski, „ bujne glave,bez mjere u mislima i uživanjima...“
-Porijeklo im je bilo dvojno(Ćamil- grčke i turske krvi, Džem- turske i srpske krvi) 12
-Obojica su snažne atlete - „Bujnih glava“; skloni iracionalnom( idu za emocijama) -„Vrlo obrazovani“; različiti od drugih - Njihov svijet nije svijet sticanja bogastava i moći, već osjećanja, zanosa ,snova,poezije, a n gole hladne prakse -Kao što je Džem bio žrtva spletkarenja, diplomatskih igara i ljudske bezobzirnosti, tako je i Ćamil bio žrtva ljudske netolerancije, vjerske zaslijepljenosti i tupohlave vlasti; Džem je oslonac tražio u uvijerenju da je on sultan i da to uvijek mora svuda bitisultam,a Ćaimil u strasnom istraživanju Džem-sultanove sudbine. -Obojica su gubitnici -Nisu našli smisao života -Nisu shvatali svijet oko sebe; Zato Ćamil Džem sultana doživljava kao srodnu dušu . u njemu će prepoznati sebe i u jednom trenutku pričanja reći će: TO SAM JA. Više to neće biti: ja sam kao on, nego ON to sam JA= bolesna identifikacija;
VALIJA -Zašto Valija mrzi knjige? -inkarnacija vlasti, njen izvršilac -Institucija vlasti, ne može se ni zamisliti bez izvršilaca kao što je Izmirski valija; -Svi oni, tamo pri dnu vladajuće ljestvice nedoučeni, primitivni, jednostrani, usredsređeni na sebe. Vrhovnoj vlasri služe samo iz interesa,karijerizma i straha. Zato u njihovom ponašanju toliko osionosti, rijšenossti,nemilosrdnosti... -Valija : „TVRD I REVNOSTAN ČINOVNIK, TUPOGLAV I BOLESNO NEPOVJERLJIV ČOVJEK. BEZBRK, SITAN I USUKAN, SLABOTINJA I NEMOĆNIK, PET PARA HLJEBA NE MOŽE STATI U NJEGA, A TOLIKO ZLA MOŽE POČINITI“. -uzimao je mito. „Bio je kratke pameti i dugačkih prstiju“ -strah od svakog zahtjeva koji dolazi odozgo, da nešto ne propusti, da ne pogriješi, da se njemu ne slome koplja. -Tako je kidisao i na Ćamila koji je nedužan, a sve zbog svoje sigurnosti. Valija je poslušnik jednog nezakonitog načina vladanja u kome pojedinac može sve: da osumnjiči, zatvori i uništi jedan ili stotine života. Takvi ljudi ,slijepo poslušni, uvjereni u svoju moć i pamet, u tačnost svoga rada i zaključka, vrlo su opasni, jer ne prežaju ni od čega, jer su spremni n sve, jer su lišeni etike i svakoga obzira. -On u snu strepi da mu ne promakne kakva nepravilnost; -Bolesno nepovijerljiv; -Tupoglav; -Anksiozan; 13
-Strah u Valiji presudi Ćamilu; Mladić pometan, slomljen, osramoćen- nesposoban da se brani- otpor uzaludan.
Zaključak gdje je avlija? Rastajemo se od Avlije kao pozorišni gladalac o kome je bilo riječi. -Ako hoćemo da je vidimo, ako umijemo da je vidimo; -Avlija je tu, među nama . -Avlija je institucija na kojoj počiva vlast , jedan od segmenata vlasti. Njen izgled se kroz vrijeme i u raznim društvima može mijenjati, ali njena namijena nikada. Njeno postojanje sračunato je na mučenje „stradanje zatvorenika“. Ona je strepnja za Svaku slobodnu misao i kazna za svaki pogrešno načinjen korak. Živimo u strahu da se ne nađemo u njoj. Njena namijena nije plemanita(kao mostova) jer nija sračunata na uspostavljanje odnosa među ljudima. Naprotiv, tamnica kida te veze izmežu čovjeka i spoljašnjeg svijeta, između čovjeka. Avlija je primjer za tiraniju svakog režima. Svrha i smisao postojanja ovakvih avlija, kazanata, zamišljen je kao odvajanje krivca od nevinih i onih koji žive u skladu sa zakonom, tj. savitljivi i poslušni. U sistemu strahovlada ne važi mnogo pozivanje na pravdu i lično pravo. Optuženi je , bez obzira na motive i stepen krivice- otpisan iz društva, izopćen, a često i iz samog života. Avlija satire biće i fizički i psihički, stvarajući od njega duševnoig bogalja, zauvijek obilježenog, što je i svjestan čin onih koji njeguju kult „Proklete avlije“, jer znaju da se „drugačije razgovra sa čovjekom koji je jednu noć prenoćio u zatvoru“. Najbolji pokazatelj o tome kakva je jedna država, društvo, sistem, ideologija jeste- avlija. „ Ako hoćeš da saznaš kakva je jedna država i njena uprava, i kakva im je budućnost, gledaj samo da saznaš koliko u toj zemlji ima čestitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika na slobodi. To če ti najbolje kazati“. – P.avlija. Naravno , to se može zaključiti i po broju zatvora, i po tome koliko je svijeta u njima zatvoreno. Historija , ona drevna i ova najnovija, puna je primjera za ovu tezu: -STALJINISTIČKI REŽIM U BIVŠEM SSSR-U -ČILEANSKI REŽIM U VRIJEME PINOČEA -vrijeme Informbiroa na našim prostorima u razdoblju Titove vladavine...Goli otok... -ovaj vijek je čovječanstvu donio mnogo“Prokletih avlija“, koje su postale mjesta satiranja ljudi.
PORUKE PROKLETE AVLIJE -svuda je prisutna, u svakom vremenu i prostoru; 14
-nekada je i država, cijelo društvo i sistem u njemu- jedna velika prokleta avlija; -svakodnevni život, naša egzistencija je prokleta avlija-SAVREMENA-jer na ovome svijetu je mnogo nesporazuma, muka, nesreća, ispaštanja te nam se nudi nalik na tamnicu iz koje izlaza nema. - i kompozicija Proklete avlije( niz koncentričnigh krugova) upućuje na tu zatvorenost i utamničenost -Ma koliko tvrdili da je svaki čovjek kreator svoje sudbine, ipak postoji nešto što je izvan njegovih namjera i htijenja( pr. fr. Petar) -Gdje vladaju zakoni i metode Proklete avlije, vlada mrak,tu ima krivaca, ali i oklevetanih, optuženih. -Vlast pripada samo odlučnim ljudima, onima koji su operativni, koji su usredsređeni samo na jedan cilj i zvršenje konkretnog zadatka. Rasplinuta svijest, osječajna i naglašeno senzibilna priroda- ne može biti nosilac vlasti, niti moćnik. Osjećamo da evropske samice nisu više ništa posebno, da više nisu zatvori, nego da su naši domovi, kancelarije,lokali,ustanove,gradovi, postali takve samice- da su svi isto, svi samo članovi u igri poludjelog sistema...
PLAN RADA -o piscu – djela- Besjeda u Štokholmu -Slikar Bosne -Tema romana -Model prokazivanja -Grafički prikaz prstenaste kompozicije -Uvodna deskripcija( grob- zimski pejzaž) -Anonimni mladić -Fra Petar -Prokleta avlija(opis...) -Karađoz -Zaimova naracija -Haimova naracija -Ćamilova naracija, reakcija sredine? ( očevi prijatelji,vršnjaci,vlast-vahja) -Džem sultan( priča o braći neprijateljima) -Ćamil i Džem – srodne duše -Valija 15
-Preneseno ( metaforičko značenje) gdje je avlija? -Poruka dijela.
16
