FAKULTET STROJARSTVA I RAČUNARSTVA STRUČNI STUDIJ RAČUNARSTVA
Seminarski rad iz projektiranja računalnih mreža Tema: Projektiranje bežičnih lokalnih mreža
Student:
Profesor:
Josip Babić
prof. dr. sc. Drago Žagar
Sadržaj: 1.
Uvod......................... ......................... .......................... .......................... .......................... ................ 3
2.
Arhitektura WLAN-a........................................ .......................... ........................... ......................... ... 4 2.1
Osnovni opseg usluga.......................... .......................... ......................... ........................... ....... 4
2.2
Prošireni opseg usluga.............................................................................................................. usluga.............................................................................................................. 6
2.3
Centralizirana i istribuirana arhitektura WLAN mreža ............................................................. 6
3.
802.11 Standardi ....................... .......................... .......................... ......................... ......................... 9
4.
Sigurnost u WLAN mrežama............................................................................................................. mrežama............................................................................................................. 9
5.
6.
4.1
Krađa ..................................................................................................................................... 10
4.2
Kontrola pristupa ........................ ......................... ........................... ......................... .............. 10
4.3
Autentifikacija Autentifikacija ......................... ......................... .......................... ......................... ................... 10
4.4
Enkripcija ........................... .......................... .......................... ......................... ....................... 10
4.5
Osiguranje.......................... .......................... .......................... ......................... ....................... 11
Tehnike prijenosa u WLAN-u....................... .......................... ......................... ........................... ..... 11 5.1
Infracrvene zrake ........................ ......................... ........................... ......................... .............. 11
5.2
Uskopojasni mikrovalni kanal ....................... .......................... ......................... ....................... 11
5.3
Tehnika raširenog spectra ...................................................................................................... 11
Izraa plana WLAN mreže .............................................................................................................. 12 6.1
WLAN integracija s postojedom infrastrukturom .................................................................... 13
6.2
Zahtjevi mreže ....................................................................................................................... 14
6.3
Prepoznavanje prepreka .......................... .......................... ......................... ......................... .. 15
6.4
Poešavanje wlan mreže ........................................................................................................ 16
6.5
Testiranje i optimizacija....................... .......................... ......................... ........................... ..... 17
6.5.1
Optimizacija pristupnih točaka........................................................................................ točaka ........................................................................................ 17
6.5.2
Optimizacija mrežnih prametara..................................................................................... prametara..................................................................................... 18
7.
Zaključak........................................................................................................................................ Zaključak........................................................................................................................................ 19
8.
Literatura Literatura........................... ......................... .......................... ......................... .......................... ...... 20
2
1. Uvod Digitalno bežično kom uniciranje postoji još od početka 20 -og stoljeća kada je italijanski fizičar Guglielmo Marconi predstavio princip bežičnog telegrafa između broda i obale, koristeći Morseovu abecedu. Suvremeni sustavi imaju daleko d aleko bolje performanse, ali je osnovna ideja ostala ista. Bežične mreže možemo grubo podijeliti na mreže za povezivanje sustava, bežične lokalne mreže i bežične regionalne mreže. Bežične lokalne mreže s u sustavi u kojima svako računalo ima radio -modem sa antenom čime se ostvaruje komunikacija sa drugim sustavima. Jedan vid ostvarenja mreže jeste da u prostoriji postoji predajnik sa antenom preko koga računala mogu da kominiciraju. Međutim ako su sustavi međusobno dovoljno blizu, oni mogu komunicirati komunicirati i direktno između sebe u konfiguraciji ravnopravnih računala. Bežične lokalne mreže su sve češće u malim uredima i u kućama gdje instaliranje eterneta ( Etherneta) predstvalja suviše veliku teškoću, kao i u p oslovnim zgradama, konferencijskim salama i na drugim mjestima. m jestima. Za bežične lokalne mreže postoji standard IEEE 802.11, koji uglavnom ugrađuju svi sustavi.
3
2. Arhitektura WLAN-a Arhitekturu WLAN mreža najlakše bismo mogli opisati, ako bismo rekli da je to skup međusobno povezanih ćelija, a sastoji se od sljedećeg: pristupne točke (AP), bežičnog medija, distribucijskog sustava (DS), osnovnog skupa usluga (BSS), (B SS), proširenog skupa usluga (ESS), klijenata te skupa usluga. u sluga. Zajedničko funkcioniranje svih ovih čimbenika, čimbenika, pruža bežičnim uređajima mogućnost da „lutaju“ kroz WLAN koristeći se svim mogućnostima kao i uređaji priključeni na fiksnu mrežu. 2.1Osnovni opseg usluga 2.1Osnovni Skup IEEE 802.11 standarda je osnovni skup usluga BSS. Kao što se vidi na slici, ovaj model se sastoji od jednog ili više bežičnih klijenata koji komuniciraju s pristupnom točkom, funkcionirajući kao jedna radio ćelija.
Slika 1: Osnovni opseg usluga
Ukoliko ne postoji veza na žičnu mrežu, ovakav sustav nazivamo neovisnim skupom osnovnih usluga. Ukoliko u ćeliji ne postoji pristupna t očka (kao na slici), tada taj skup nazivamo ad-hoc mrežom. U ovakvom se sustavu sva komunikacija odvija direktno između klijenata ad-hoc mreže.
4
Slika 2: AD-HOC mreža U ovakvom se sustavu sva komunik acija acija odvija direktno između klijenata ad -hoc mreže. Ukoliko postoji veza BSS-a na neku lokalnu mrežu, posredstvom pristupne t očke, tada govorimo o infrastrukturnom BSS-u, kao što je prikazano na slici.
Slika 3: Infrastrukturni skup osnovnih usluga
5
Iz ovog je modela vidljivo da AP funkcionira kao most između bežičnih klijenata i žičnog dijela mreže. Kako u mreži m reži postoji više pristupnih t očaka, bežični klijenti više međusobno ne komuniciraju u peer -to-peer modu, već se promet s jednog bežičnog klijenta na drugi preusmjerava preko AP-ova.
2.2Prošireni opseg usluga Skrivena snaga uporabe WLAN- a leži u činjenici da uporabom 802.11 arhitekture bežični klijenti postaju mobilni, bez potrebe za razmišljanjem kako pronaći priključno mjesto, a ujedno i kako ostvariti vezu sa žičnom mrežom. Ako bismo koristili BSS, naša bi mobilnost bila uvjetovana pokrivenošću jedne pristupne ta očke. Korištenjem ESS-a, 802.11 arhitektura omogućava da se korisnici kreću kroz više infrastrukturno povezanih BSS-ova. U ESS-u, pristupne to čke međusobno komuniciraju, odnosno prosljeđuju promet, a isto tako vode računa o tome koji AP će preuzeti kojeg klijenta. klijenta. Ova mogućnost ostvaruje se korištenjem distribucijskog sustava, DS -a. DS čini kralježnicu WLAN-a, odlučujući o tome hoće li se mrežni promet prosljeđivati od jednog BSS-a na žičnu mrežu i natrag ili će proslijediti drugom AP -u ili BSS-u. Jedinstvenost WLAN-ova je u transparentnoj interakciji interakciji različitih dijelova ESS -a. Klijenti na žičnom LAN-u uopće ne znaju komuniciraju komu niciraju li s bežičnim mobilnim klijentima niti su
svjesni promjena koje se događaju nakon što jedan bežični klijent bude pridružen s jednog AP-a na drugi. Jedino što klijenti na žičnom LAN-u znaju je MAC adresa s kojom komuniciraju, baš kao što to čine s bilo kojom drugom MAC adresom a dresom na žičnom dijelu.
2.3Centralizirana i distribuirana arhitektura WLAN mreža Kada govorimo o distribuiranoj arhitekturi AP-ova, tada mislimo na originalni dizajn 802.11 standarda. U ovom okruženju AP-ovi cjelokupno okružje WLAN -a predstavljaju kao jednu cjelinu, odnosno funkcioniraju kao most na drugom sloju OSI modela između žičnog i bežičnog dijela mreže. S druge strane tzv. enterprise level AP -ovi pružaju i
napredne mogućnosti vezane uz više slojeve OSI modela; konfiguracija preko WEB, telnet ili SSH sučelja, filtriranje po protokolu, filtriranje po adresama, liste kontrole pristupa, QoS, implementacija sigurnosnih protokola i sl. Distribuirana arhitektura je prikazana na slici 4.
6
Slika 4: Distribuirana arhitektura Kod centralizirane arhitekture (ili prespojene arhitekture) trebamo najmanje dva uređaja
za njenu implementaciju. AP još uvijek služi kao most na drugom sloju OSI modela, dok je sva druga funkcionalnost preseljena na prespojnik WLAN-a. Odabir Od abir implementacije mo sta, enkripcije podataka i kontrolu funkcionalnosti obično je taka v da AP ima funkciju mosta, pristupa, dok sve ostalo preuzima prespojnik.
Ovakva arhitektura znači da sav odlazni i dolazni promet prema AP-u mora proći preko prespojnika, što znači da prespojnik ima ulogu potpunog nadgledanja prometa na bežičnoj mreži. Centralizirana arhitektura tretira WLAN kao prespojnik na Ethernet mrežu. Ova arhitektura zahtijeva posebnu mrežu, odnosno, dio mreže za bežični promet i obično se implementira kao VLAN. Ovakav način rada je nužan stoga što sav bežični promet mora proći kroz prespojnik na putu do svog krajnjeg odredišta, a i konfiguracija je na taj ta j način neusporedivo lakša. Postoje dva načina implementacije centralizirane arhitekture. Ovakva se arhitektura koristi kada bežični prespojnik ima odr eđen i ograničen broj portova. Ovakav način implementacije najčešće se koristi u malim mrežama. Na slici 5. prikazana su dva nivoa prespajanja između AP -ova i bežičnog prespojnika. prespojnika.
7
Slika 5: Centralizirana arhitektura sa dva nivoa prespajanja Neki proizvođači opreme preporučuju da bežični i žični dio mreže dijeli portove na bežičnom prespojniku. Ova arhitektura prikazana je na slici 6.
Slika 6: Centralizirana arhitektura sa prespajanjem Ova arhitektura omogućava veću propusnost prema WLAN-u. Uzmimo primjer kada bežični prespojnik ima samo dva 100 Mb/s Ethernet porta. Recimo da koristimo AP-ove
koji funkcioniraju po 802.11b standardu; svaki od njih generira promet od 6 Mb/s, što znači da bi jedan 100 Mb/s port mogao posluživati 16 AP-ova gore navedenih karakteristika. Kako bi se omogu ćilo priključenje još više AP -ova, oba ova porta moraju biti rezervirana za bežični promet. 8
3. 802.11 Standardi Iako je 802.11 standardizirao fizički sloj, MAC sloj, frekvencije, brzine prijenosa, itd., to još uvijek ne znači da će ć e oprema različitih proizvođača biti u potpunosti kompatibilna. Razlog tome je što su proizvođači ugradili tehnologiju na koju su zadržali pravo upotrebe samo za sebe (npr. jača enkripcija, prilagodba brzini prijenosa ovisno o kvaliteti prijenosa, itd.). Da bi se osigurala interoperabilnost ur eđaja različitih proizvođača, organizacija WECA testira i certificira 802.11 opremu. Njihov simbol na nekom uređaju označava interoperabilnost s uređajima drugih proizvođača. Budući je standard uveden, u smislu razvoja informatičke industrije, daleke 1997. godine, pojavila se potreba za nadogradnjama. Tako su osnovane nove radne podgrupe čiji je cilj rad na poboljšanju i ubrzanju bežičnih mreža bez potrebe da ponovno izmišljaju MAC sloj 802.11 standarda; 802.11b – inicijaliziran nakon definiranja definiranja samog 802.11 802. 11 standarda, 802.11a – omogućava do 5 puta brži protok podataka u odnosu na 802.11b tehnologiju, 802.11d – usredotočena na razvoj 802.11 opreme o preme koja će se upotrebljavati na tržištima koja ne podržavaju trenutni standard, 802.11f – razvija Inter-Acces Point Protocol koji se bavi otklanjanjem o tklanjanjem ograničenja koja trenutno postoje zbog nemogu ćnosti da klijent u đe u roaming između dvaju AP-ova različitih proizvo đača, 802.11g – razvija veće brzine prijenosa u frekvencijskom spektru od 2.4 GHz, 802.11h – razvija proširenja glede frekvencijskog spektra i izlaznih snaga u Europi za 802.11a standard.
4. Sigurnost u WLAN mrežama Sigurnost i problemi vezani uz njeno postizanje, jedni su od najvažnijih faktora koje treba uzeti u obzir o bzir prilikom implementacije implementacije WLAN- ova. U žičnim mrežama, nemogućnost pristupa neovlaštenim osobama u prostorij i već je sama po sebi jedna velika prednost pri osiguranju mreže. Kod WLAN-a je ovo nemoguće jer AP ne može odrediti poziciju klijenta koji se želi spojiti, AP ne zna je li on u uredu, prolazi li hodnikom ili sjedi parkiran u automobilu aut omobilu ispred zgrade ili postrojenja.
9
Slika 7: Faktori sigurnosti
4.1Krađa Neautorizirani korisnik često će željeti pristupiti korporativnoj ili nekoj drugoj mreži s ciljem krađe informacija. Jedan od načina sprečavanja je da se vodi računa o korisničkim računima; postojanje zaporki koje se periodički mijenjaju, da se stari računi brišu nakon što se više ne upotrebljavaju i sl. 4.2Kontrola pristupa 4.2Kontrola Potrebno je postaviti nivoe mogućnosti pristupa različitim podacima ovisno o tipu k orisničkog orisničkog računa. 4.3 Autentifikacija Da bi se spriječio neovlašten pristup, potrebno je moći jednoznačno identificirati korisnika. Kod bežičnih mreža moguće je postaviti autentifikaciju prema MAC adresi bežičnog uređaja korisnika. 4.4Enkripcija 4.4Enkripcija Ako neovlašteni korisnik nije u mogućnosti spojiti se na bežičnu mrežu, on još uvijek može koristiti takozvane sniffere prometa, odnosno prisluškivati promet. Iz tih podataka može presresti i preuzeti važne podatke, ali i nečije korisničko ime i zaporku i time se „legalno” ulogirati na mrežu. Korištenjem enkripcijskih algoritama ova se mogućnost otklanja.
10
4.5Osiguranje 4.5Osiguranje Osiguranje je zapravo implementacija svih mogućih rješenja kako bi bežičnoj mreži mogle pristupati, i koristiti je, samo ovlaštene osobe. Osiguranje mreže ne staje na implementaciji algoritama za autentifikaciju, enkripcije isl., već je stalan proces pro ces u kojem mrežni administrator kontrolira log datoteke u kojima traži znakove neovlaštenog u. pristupa; kontrola prometa na mreži i eventualne neobičnosti u tome promet u.
5. Tehnike prijenosa u WLAN-u Postoje tri vrste prijenosa u bežičnim mrežama. To su: infracrvene zrake (engl. Infrared), uskopojasni mikrovalni kanali, tehnika raspr šenog spektra (spread spectrum).
5.1Infracrvene 5.1 Infracrvene zrake Tehnologija prijenosa infracrvenim zrakama koristi kao signal nosilac, infracrvenu
svjetlost male snage. Kako ova tehnologija nudi ograničenu mobilnost i pokrivenost signalom, te zahtjeva liniju vidljivosti za prijenos signala, ona nije doživjela veću primjenu u WLAN okruženju.
5.2Uskopojasni mikrovalni kanal 5.2Uskopojasni Kod ove tehnike, klasični radio signali nisu prikladni za 2.4 GHz propusni pojas zbog velike interferencije. Predajnici radio signala moraju imati, u urbanim naseljima, malu snagu, a samim time i jako mali domet signala, pa se odustalo i od ove tehnike prijenosa.
5.3Tehnika raspršenog spektra 5.3Tehnika Ova tehnika je postala dominantna tehnika prijenosa podataka pod ataka u bežičnoj mreži, jer zadovoljava sve postavljene kriterije koje ne zadovoljavaju zadovol javaju prethodne dvije tehnike. Raspršeni spektar predstavlja širokopojasnu RF -tehniku originalno razvijenu od strane vojnih struktura s ciljem ispravnog i sigurnog prijenosa prijenosa informacija i u prisustvu
izraženih interferencija. Ovom tehnikom se “širi” uskopojasni signal na spektar prijenosnog kanala koji omogućuje prijemnoj prijemnoj strani da se dobije jači, i sa stajališta detekcije lakše prepoznatljiv signal.
11
6. Izrada plana WLAN mreže Prilikom izrade WLAN mreža potrebno je vršiti njihovo planiranje. Međutim, da bi smo mogli napraviti plan WLAN mreže koju ćemo graditi postavljamo određena pitanja koja će biti upućena prilikom izrade plana WLAN mreže za određeno područje ili prostor. -
Koju vrstu WLAN mreže gradite? Možemo li se riješiti starih protokola? Koja vrsta aplikacija bi trebala da d a bude primjenjena? Koje vrste klijenata imamo? Koliko SSID-ova trebamo?
Šta su zahtjevi roaminga? Imamo li monopol na postavljanje AP-a?
Izvršavanje pregleda na licu mjesta Provjera dizajna mjesta postavljanja Postavljanje AP.....
Faktori koje treba uzeti u obzir u fazi planiranja su: potrebno području pokrivenosti, kapaciteti i troškove. U pravilu, velika pokrivenost površine, po vršine, te veliki kapacitet mogu se postići samo po veoma visokim cijenama. Drugim riječima, što je niža pr ijenosna moć to je manja pokrivenost područja. S druge strane, to dovodi do visokog ukupnog kapaciteta, kao i to da bi pristupne točke trebale biti smještene bliže jedne drugima. Ako se radi o mrežama koje su u principu zasnovane na kontrolerima odašiljanje signala vrši se automatski: tada se radi o tome da ćemo imati smanjenu snagu signala ukoliko su su pristupne tačke pozicionirane jedna u blizini druge. Ako se resursi na raspolaganju za dodjeljivanje u okviru WLAN-a rijetki tj. nema ih mnogo, tada je primarno pokriti
područja kao što su: čitaonice, dvorane, konferencijske sobe, hodnike i ostale predviđene prostore gdje korisnici trebaju koristiti mrežnu vezu na vlastitim prijenosnim računalima i mobilnim telefonima. Drugim riječima, uredi mogu biti isključene iz područja pokrivenosti. U smislu kapaciteta, pravilo je da se pristupna točka može maksimalno služiti za oko o ko 10-15 aktivnih korisnika koji koriste Internet preglednike i e-mail aplikacije. Ovisno o modelu pristupne točke taj broj može biti i znatno viši. U principu što je stariji model pristupne točke to je i niži kapacitet. U načelu, planiranje područja pokrivenosti može biti urađeno za oba 2.4 i 5 GHz frekvencijska spek tra. tra. U 5 GHz spektru izraženija je karakteristika slabljenja jačine signala sa udaljenošću nego u 2,4 GHz spektru, osim toga slabljenju signala znatno doprinose i prepreke. Pok rivenost rivenost područja i u jednom i u drugom spektru je gotovo jednaka. Međutim, 5 GHz frekvencijski spektar dozvoljava mnogo veću snagu emitovanja signala. Međutim, valja imati na umu razlike s obzirom na frekvenciju koje se javljaju kod direktnih antena da one nemaju mogućnost rada u 5 GHz frekvencijskom spektru. Postoje najmanje tri načina obavljanja planiranja područj a pokrivenosti: ortodoksni i 12
metodičan način, ispitivačko planiranje i raspoređivanje na osnovi zahtjeva korisnika. Međutim, treba napomenuti da organizacije koje su dobro planirale svoju mrežu nemaju problema sa dodavanjem novih neplaniranih antena zbog žaljenja korisnika na slabu jačinu prijemnog signala. Kada se provodi planski i ortodoksni o rtodoksni način raspoređivanja, prva faza bi trebala uključivati i procjenu područja pokrivanja pomoću softvera za izračun snage signala koja se određuje na mjestima na osnovu parametara i oblika objekta. Ulazni parametri za izračun uključuju prijenosnu snagu pristupne točke, druge karakteristike antene kao i debljinu i materijal zidova i podova. Ako detaljnije
informacije o objektu nisu dostupne onda se koriste grube pretpostavke za ove veličine. U manjim zgradama potreba za planiranjem područja pokrivenosti nije tako velika . Ako predviđanje područja pokrivanja nije osjetljivo na korištenje računala za predviđanje onda je moguće koristiti pretpostavljeni pretpostavljeni broj antena i pristupnih točaka te izmjeriti njihov domet pokrivenosti prakt ično. ično. Jedna pristupna točka je dovoljna za svrhe testiranja, pristupna točka bi trebala biti smještena na mjesto za koje se procjenjuje da je prikladno za postavljanje pristupne tačke, npr. strop u hodniku ili predvorju. Pokrivenost područja pristupne točke bi trebala biti mjerena provjerom podataka kada varira udaljenost i u različitim situacijama, a ne samo fokusiranje na jačinu signala. Brzina prenosa podatka je bolji pokazatelj sa gledišta korisnika nego što je to jačina signala. Da bi se dobila ideja o pokrivenosti koju daje pristupna točka, prijenos podataka treba
mjeriti na sljedećim mjestima: -
U neposrednoj blizini pristupne točke, U neposrednoj blizini pristupne točke iza zavoja u hodniku jednom zidu iza relativno blizu pri stupne točke
-
iza jednog zida udaljen od pristupne točke Neposredno iznad - pristupna točka na katu iznad ili neposredno ispod pristupne točke na kat niže.
6.1WLAN integracija s postojećom infrastrukturom WLAN točke pristupa i kontrol er su spojeni putem izgrađene LAN infrastrukture. Ako uzmemo u obzir izgradnju zasebne infrastrukture za WLAN, preporu čljivo je nabaviti sklopke koje podržavaju PoE standarde ako je maximalan ulaz osiguran od PoE dovoljan za pristupne točke. Pristupne t očke mogu biti spojene na L AN infrastrukturu putem brojnih „zakrpnih “ sklopova u koje je Po E smješten. PoE je praktično riješenje jer spriječava pristupne točke od slučajnog isključenje kada je utičnica potrebna za druge svrhe. WLAN nadogradnja je pokazala da je čest uzorak u zorak problema slučajno ili namjerno isključenje napojnog kabla pristupnih točki. Ako je broj pristupnih točki smješten 13
daleko od drugih pristupnih točki, njegova snaga napajanja može biti sigurna putem posebnih „brizgaljki snage“. Treba napomenuti da potencijalni virusi mogu pokušati pristupiti mreži koristeći ethernet otvor pristupnih točki, ostvarujući time pristup. 6.2Zahtjevi mreže Gast navodi da kada se planira bežična mreža , „zahtjevi krajnjih korisnika i podaci o njim a moraju biti prikupljeni kako bi se otkrilo koja su njihova očekivanja značajna". Bez tog razmatranja, neočekivano ponašanje bi moglo ozbiljno ometati rad mreže, eventualno do te mjere da mreža prestane s radom. radom .
Kada se razmatra „neočekivano ponašanje“ uzima se da je to ili neki oblik interferencije ili neko od svojstava radiovalova. Gast navodi neke od zahtjeva koji se prikupljaju, a koji
su neophodni za planiranje u IEEE 802.11 mreži. Iako su neki od ovih zahtjeva specifični baš za IEEE 802.11 mreže, naredni su dovoljno dovol jno općeniti da se mogu primjeniti u bilo kojoj mreži. jecaj na zahtjeve mreže. Osnova je da se definiše namjena m reže, jer ona ima direktni ut je Na primjer, wireless mreža koja omogućava pristup internetu studentima na fakultetu u velikoj mjeri se razlikuje od wireless senzorske mreže, a te razlike moraju biti uzete u obzir. U mrežama gdje je pristupna t očka namjenjena za dijeljenje wireless konekcije, pokrivenost je vrlo važan zahtjev. Mreže tipično žele povećati pokrivenost. Loše planiranje pokrivenost i može dovesti do problema kao što je interferencija. interferencija. Propusni opseg zavisi od namjene. Postoje dva osnovna o snovna faktora: bitska brzina i
pouzdanost. Da bi specifična bitska brzina bila pouzdana, odnos nivoa snage signala mora biti iznad nivoa snage šuma kako bi dekodiranje podataka bilo moguće. Ovaj odnos je poznat kao SNR odnos korisnog signala i šuma. Kako bitska brzina raste, SNR također mora rasti, u protivnom prijemnik neće moći dekodirati podatke. To postaje problem tamo gdje imamo duže linkove, jer je šum konstantan, a snaga signala opada sa udaljenošću. Rješenje je ili da povećamo snagu
predajnika na čvorovima sa dužim vezama ili da ograničimo bitske brzine. Mobilnost je važna kada se očekuje kretanje korisnika. Korisnicima bi trebao biti omogućen prijelaz sa jedne pristupne to čke na drugu sa minimalnim gubi tcima, te tako da se prijelaz ne osjeti od strane korisnika. Korisnička populacija mora biti uzeta u korisnika . razmatranje i mora biti izvršeno istraživanje kako bi se od o d redila gustoća korisnika. Uglavnom postoje područja velike gustoće, kao što su aerodromi. Mreža treba biti tako projektirana da se može proširiti i nadograditi i tako odgovoriti povećanju broja korisnika.
14
Broj kanala nosioca određene frekvencije može imati značajan ut jecaj jecaj na interferenciju
u mreži. 802.11 b/g mreže imaju tri nepreklapajuća kanala. Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU) je organizacija koja regulira i odgovorna je za frekvencijski spektar. Napajanje je još jedna stavka koja treba biti razmotrena. U situacijama gdje je mrež no napajanje dostupno, ne postoji problem. Međutim, u zabačenim predjelima, napajanje
postaje upitno. Obično je solarno napajanje rješenje, ali postoje situacije kada nije moguće, pa su potrebne velike rezervne baterije. Izbor napajanja se vrši na osnovu okruženja i namjene mreže. Važno pitanje je i povezivanje, jer bez povezanosti mreža nija moguća. mogu ća. Mreža mora biti povezana na takav način da je svaki čvor povezan sa svim ostalim čvorovima u mreži, direktno ili preko drugih čvorova. Ove veze su tipično bežične, ali ne postoji razlog zašto ne mogu biti žične. Neke mreže mogu biti u potpunosti povezane - svaki čvor je direktno povezan sa ostalima u mreži, ali to je neefikasno i rijetko potrebno povezivanje. Redundancija se zahtjeva kada je važna pouzdanost. U mrežama bez redundancije, pad
jednog čvora može particionirati mrežu i kominikaciju servera. U najgorem slučaju, taj čvor može biti Internet gateway, kada bi mreža izgubila internet konekciju. Vrednovanje se vrši na osnovu primjene mreže, odnosno na osnovu toga sta se očekuje od mreže. Redundancija se može uvesti u mrežu stvaranjem petlje ili ako imamo najmanje dva čvora koja su Internet gateway čvorovi. I na kraju, okruženje koje podrazumijeva fizičke objekte u okolini koji mogu utjecati na planiranje mreže. Naprimjer, zgrade, ceste, rijeke i drveće. Svi ovi efekti imaju utjecaj na planiranje WLAN mreže i ni u kom slučaju ne smiju se zanemariti.
6.3Prepoznavanje prepreka 6.3Prepoznavanje Ograničenja su fizički objekti u web okruženju - ustvari, stranica okruženja je jednostavno skup tih ograničenja. Ova ograničenja se često spominju kao smetnje u geografskoj zajednici. Reljef(teren) se smatra primarnim ograničenjem, obično u smislu visine , ali i nagib, dok struktura i sastav također ta kođer mogu biti korisni u različitim situacijama. Vegetacije i vode poput potoka, rijeka i jezera također su ogr aničenja. Kad je ljudski input podrazumijevan, ograničenja, ograničenja, kao što su cesta, elektroenergetski dalekovodi i građevine mogu biti identificirani na ime njih nekoliko. Svaki od navedenih ograničenja je samo kategorija, dok svaka kategorija može dodatno biti redefinirana. Na primjer teren može biti dodatno istražen da bi se otkrile ravnice, brda, doline i plan ine. 15
Svako ograničenje će imati svoj jedinstveni j edinstveni učinak na planiranje bežičnih mreža, kako u pogledu smještaja čvora tako i radio valova. Postoje tri vrste interakcije koje se mogu pojaviti kada radio val naiđe na ograničenja refleksija, difrakcije i prelamanje. Jedinstvena svojstva ograničenja određuju koji se postotak svake interakcije odvija, pošto će se više od jedne interakcija inače i do goditi. Ove interakcije ovisi o svojstvima kao što su veličina, oblik i tekstura. Odraz se javlja kada se radio val odbije od ograničenje, a to se obično naziva rasipanje, koje je difuzna refleksija, za razliku od zrcalnog odraza.
Još jedna interakcija koje se mogu mo gu pojaviti je difrakcija, koj a se javi kada ograničenje uzrokuje savijanje ili širenje radio valova. Prelamanje nastaje kada radio val doživljava promjenu brzine, dok prolazi kroz ograničenje, što rezultira u promjeni smjera. Ove interakcije mogu imati pozitivne i negativne konotacije. Na p rimjer, pozitivan učinak je da radio valovi mogu biti savijeni (difracirani) preko brda i zgrada kada linija pogleda nije prisutna. Zajedno, ove interakcije dovode do pojave poznate kao višestaznosti. signali prolaze kroz dva ili više puteva do prijemne Višestažnost nastaje kada radio signali antene. Višestruki putevi su rezultat interakcije ograničenje kao što su refleksije i refrakcije. Budući da se više signala istovremeno prima, mogu se pojaviti konstruktivne ili dekonstruktivne smetnje. Konstruktivna Konstruktivna smetnja nastaje kada su signali u fazi, stoga pojačavaju snagu signala. Međutim, ako su signali izvan faze, onda je snaga signala slabija i dolazi do dekonstruktivne smetnje. Dekonstruktivna smetnja je obično poznata
kao blijeđenje.
6.4Podešavanje wlan mreže Prilikom postavljanja WLAN-ova, izuzetno je važno dokum entirati mjesto svih pristupnih točaka tako da minimalno pokazuje brojeve soba. Veoma je lako zaboraviti lokaciju pristupnih točaka. Kod postavljanja WLAN -a, „pametnije“ je spojiti sve pristupne tačke na mrežu prije nego što ih postavimo na njihovu stvarnu lokaciju, ovo nam olakšava da podesimo kontroler te da izvršimo softversko ažuriranje pristupnih pristupnih točaka.
Nakon što pristupnu točku otkrije o tkrije kontroler i kad jednom izvrši softversko ažuriranje, pristupna točka će biti operativna tridesetak sekundi nakon što je priključena na izvor napajanja na svojoj stvarnoj lokaciji. Ovo omogućava testiranje koje će se obavljati znatno brže ako pristupna t očka nije bila spojena na mrežu prije. Prilikom postavljanja postavljanja WLAN-a koji se sastoji od samostalnih pristupnih točaka, tada je poželjno da dodijelimo statičku IP adresu za svaku pristupnu t očku prije instalacije kako bi omogućiti pristup za kontrolne svrhe. 16
Kako je ranije spomenu to, lokaciju Ethernet priključaka treba uzeti u obzir pri postavljanju pristupne t očke. očke. Ako je mrežna pokrivenost poželjna pokrivenost poželjna na mjestima gdje nisu dostupni Ethernet priključ ci, moguće je proširiti pokrivenost mreže pomoću mesh tehnologije. To znači da će pristupne t očke koristiti druge pristupne t očke kako bi
olakšali promet od terminala prema fiksnoj mreži. Sveučilište u Helsinkiju je testiralo mesh tehnologiju sa dobrim rezultatima: ako promet nije previsok, metoda je vrlo uspješan. U cilju pružanja što više kapaciteta što je više moguće na terminale, dobra je praksa da se nudi mrežni pristup terminalu pomoću 2,4 GHz frekvencije i naprijed u promet na 5 GHz frekvencije. frekvencije.
Također treba napomenuti da je poželjno pokušati uzeti lokacije pristupnih točaka u obzir prilikom izgradnje novih ili obnove starih zgrada. To može uključivati instalacije Ethernet utičnice i čvorove za ugradnju hardvera koji se nalazi u blizini buduće lokacije l okacije pristupnih točaka. S obzirom na WLAN postavke, preporučuje se da: -
Lokaciju pristupnih točaka treba dokumentirati do kumentirati pažljivo! Lokaciju pristupnih točaka treba uzeti u obzir o bzir pri izra di novih i obnove starih zgrada.
6.5Testiranje 6.5 Testiranje i optimizacija 6.5.1 Optimizacija pristupnih točaka Optimizacija mreže može se postići provjerom razine prijenosa snage odabrane od kontrolera. To je poprilično jednostavan način za otkrivanje mogućnosti za optimizaciju. Na primjer: ako je niža predajna snaga limitirana po broju pristupnih točaka postavljenih u neposrednoj blizini jednu od druge, tada je poželjno da ih se propisno udalji. Optimalno bi bilo da sve pristupne točke imaju istu prijenosnu snagu . Ako je otkriveno da je pokrivenost nedovoljna ili je dodatni kapacitet potreban na
određenim mjestima, dodavanje pristupnih točaka kao i prijenos snage u kontrolnim mrežama je jednostavno, centralnim načinom preko kontrolera. Također treba zapamtiti da pristupne točke trebaju biti postavljene koliko god je moguće na intervalima, na primjer: ako je potreban dodatni kapacitet u određenoj prostoriji, tada se preporučuje postavljanje dodatne pristupne točke na suprotnom kraju prostorije, umjesto pokraj druge pristupne točke.
17
Na kraju treba reći da mreže bazirane na kontroleru omogućavaju bolju kvalitetu povećanjem prijenosne snage susjednih pristupnih točaka u slučaju propusta ili kvara jedne od pristupnih točaka. Međutim ukidanje područja pokrivanja pokrivanja praznine povećanjem prijenosne snage zahtjeva da pristupne točke već ne koriste najvišu moguću prijenosnu snagu.
6.5.2 Optimizacija mrežnih prametara WLAN performanse u velikoj mjeri ovisi o podržanim standardima. Najbolje performanse mreže se mogu postići kada mreža ne podržava standard koji ima problem. Mreža samo podržava 802.11g standarde koji nude veću brzinu prijenosa podataka od mreže koje podupiru oba 802.11g i 802.11b standard. Razlog tome je da u kombiniranim mr ežama određene kontrolne poruke također moraju biti razumljive po 802.11b - kompatibilnim kompatibilnim uređajima, koji ne podržavaju brži prijenos podataka. Ako je 802.11b uređajima nepoznato da prisustvuju na mreži, podrška za standard može biti uklonjena. Uređaji kompatibilni s 802.11n standardom su kompatibilni sa svim prethodnim standardima 802.11b i 802.11g na 2,4 GHz G Hz frekvencijskom frekvencijskom pojasu i 802.11a u 5 GHz frekvencijskom pojasu.
U takvim slučajevima, također, podrška starijim standardima smanjuje performanse mreže. Podrška za trenutno najčešći standard, 802.11g, mora se nastaviti još neko vrijeme dok 802.11n - kompatibilni uređaji postaju uistinu čest i. i. Najrazumnije rješenje bi bilo da prenijeti terminali kompatibilni s 802.11n do 5 GHz frekvencije ili postaviti paralelno 802.11n mreže, pri čemu bi problem bio svjestan distribucije kanala između terminal na 5 GHz mreža. Najbolje od tih alternativa je prenijeti 802.11n -kompatibilni terminal frekvenciji i ponuditi bežične mreže na 2,4 GHz frekvenciji na 802.11g (i 802.11b).
WLAN standard osigurava nekoliko mogućnosti za podešavanje po dešavanje parametara. Prema zadanim parametrima standarda, paketi su podijeljeni ako ako je njihova veličina veća od 2.346 bajtova.
Ostali odašiljači su prigušeni pomoču RTS/CTS rukovanja rukovanja prije početka prijenosa, ako veličina paketa prelazi 2,347 bajtova, tj, samo ako je prag fregmentacije povišen. Nekoliko drugih parametara koji utječu na upotrebu radijskih resurs a i potrošnje energije, također mogu biti podešeni uključujući Bencon interval, interval ponavljanja i zvučni interval. Iako se parametri mogu podesiti na razne načine preporučuje s e stupanj opreza jer posljedica podešavanja može biti teško izmjerena povremeno čak i iznenađujuća. Kontroleri također obično uključuju i stepen upravljanja radio resursa.
18
7. Zaključak Čim su se pojavil a prijenosna računala, mnogi su počeli da „ sanjaju“ o tome da jednostavno ušetaju u neku kancelariju i priključe ga na internet. Zbog toga su mnoge grupe počele da rade na ostvarenju tog cilja. cil ja. Najpraktičnije Najpraktičnije rješenje bilo je da se kancelarija i prijenosna računalo opreme radio-predajnicima kratkog dometa pomoću kojih bi mogli da komuniciraju. Taj pristup je ubrzo doveo do stvaranja bežičnih bežičnih lokalnih mreža koje su nudile mnoge kompanije. Standard koji je IEEE udruženje predložilo za bežične lokalne mreže je 802.11. U vrijeme kada je započet proces standardizacije Eternet je već dominirao područjem lokalnih mreža, pa je IEEE udruženje odlučilo da standard 802.11 učini kompatibilnim sa Eternetom iznad sloja veze podataka. Naročito je trebalo omogućiti da se IP paket preko bežične lokalne mreže šalje na isti način kao i preko Eterneta. Pored toga, u fizičkom sloju i sloju veze podataka postoji više razlika u odnosu na Eternet koje je standardom trebalo riješiti. 1999. godine objavljena su dva nova standarda. Standard 802.11a 802 .11a predviđa širi frekventni opseg i rad pri brzinama do 54 Mb/s. Standard 802.11b koristi istu
frekvenciju kao i osnovni standard 802.11, ali uz drugačiju tehniku modulacije postiže brzinu 11 Mb/s. Udru ženje je objavilo i dodatnu varijantu 802.11g , koja koristi tehniku modulacije iz standard 802.11a, i opseg frekvencija iz standarda 802.11b. 8 02.11 WLAN mreže su prevladale u primjeni, prije svega zato što ih je veoma jednostav no implementirati i veoma su lake za upotrebu. U WLAN mrežama je moguć pristup
neovlaštenih osoba, jer AP ne može odrediti poziciju klijenta koji se želi spojiti, AP ne zna je li on u uredu, u redu, prolazi hodnikom ili sjedi parkiran parkiran u autu ispred zgrade ili postrojenja. Postoje tri vrste prijenosa u bežičnim mrežama. To su: infracrvene zrake (engl. Infrared), uskopojasni mikrovalni kanali tehnika raspr šenog spektra. Prilikom
izrade WLAN mreža potrebno je vršiti njihovo planiranje. Međutim, da bi smo mogli napraviti plan WLAN mreže koju ćemo graditi postavljamo odr eđena pitanja koja će biti uputa prilikom izrade plana WLAN mreže za određeno područje ili prostor. Planiranje područja pokrivenosti može biti urađeno za oba 2.4 i 5 GHz frekvencijska spektra.
19
8. Literatura -
-
Planning your wireless home network http://www.dummies.com/how-to/content/planning-your-wire http://www.dummies. com/how-to/content/planning-your-wireless-home-network.h less-home-network.html tml Saša Šopar - Lokalne bežične mreže po IEEE 802.11 standardu http://bib.irb.hr/datoteka/19 http://bib.irb.h r/datoteka/195261.Diplomski. 5261.Diplomski.pdf pdf http://www.scribd.com/doc/67388213/wlan Wireless LAN-s http://www.scribd.com/doc/97787920/wlan „PLANIRANJE W(LAN) MREŽE ZA FIRMU OD 100 ZAPOSLENIH“ - Univerzitet u Sarajevu Wireless LANs: Planning the Site Assessment - H P http://www.hp.com/rnd/pdfs/Wireless_LAN_tec http://www.hp.com /rnd/pdfs/Wireless_LAN_tech_brief_final h_brief_final.pdf .pdf Wenche Backman – „ WLAN network planning and setup - Best Practice Document “, “, December 2010 http://www.terena.org/activities/campus-bp/pdf/gn3-na3-t4-wlan-network-planning.pdf Blackbarry - Deploying wireless lan-s http://us.blackberry.com/atagla http://us.blackb erry.com/ataglance/networks/deploying_wireless_lan.pdf nce/networks/deploying_wireless_lan.pdf WLAN Best Practices Guide – Alberta Education http://education.alberta.ca/me http://education.alb erta.ca/media/822010/wirelessbestprac dia/822010/wirelessbestpracticesguid.pdf ticesguid.pdf Planning IEEE 802.11 Wireless Networks (for Coverage and Security) http://www.airtightnetworks.com/fil http://www.airtigh tnetworks.com/fileadmin/pdf/whitepaper eadmin/pdf/whitepaper/Planning_IEEE_80211_Wir /Planning_IEEE_80211_Wirel el ess_Networks_for_Security_and_Coverage.pdf
20
