ILUSTRO VANI Č A SO PIS ZA PČ ELA RSK U KULTURU
w w w .p c e la r s k iz u r n a l.c o m
žurna
g o d in a VIII
broj 28 ju l-se p tem b a r2 0 1 5 .
cena 280 din.
INTERVJU: TOMAS SILI KAKO PČELE ZIMUJU: NAUKAIPRAKSA NEONIKOTINOIDI: UPOTRAZIZA ODGOVORIMA
SADRŽAJ Intervju TomasSili MORAMO POSTATI PRIJATELJI PČELA
4
U Fokusu Robert Pakston, Mark Braun, Majkl Kalman, Dejv Gulson, Aksel Dekortje, Žan-Mark Bonmatin, PetVilmer 8 BUDUĆNOST PČELA IZ UGLA SEDAM VODEĆIH NAUČNIKA Nauka Fotografija na naslovnoj strani
Nikotovi matičnjaci foto: Veroljub Umeljić
14 KAKO PČELE ZIMUJU: NAUKA I PRAKSA 22 SMRT KOŠNICE: RAZUMEVANJE UZROKA UGINUĆA JEDNE PČELINJE ZAJEDNICE Debata
Godina VIII, broj 28 ju l-septem bar 2015.
28 NEONIKOTINOIDI: U POTRAZI ZA ODGOVORIMA
Adresa redakcije
Gastronomija 34 KAKO DA ORGANIZUJETE DEGUSTACIJU MEDA
PČ ELA RSKI Ž U R N A L ul. Braće Jerković 103/10 11010 Beograd, Srbija Tel: 011/249 78 90, 064/242 44 55 pcelarskizurnal@ yahoo.com w w w .pcelarskizurnal.com Izdavač
Izdavačka agencija Um eljić Č e d e D u le ja n o v ić a 33 34203 K ra g u je va c
Umetnost 38 DA Ll SE PČELAMA SVIĐAJU VAN GOGOVI „SUNCOKRETI"? Medonosno bilje 44 HAJDUČKA TRAVA Tehnologija 46 VRTLOZII PČELE-ROBOTI
G lavni i o d g o vo rn i urednik
Ivan Um eljić Stručni saradnici
Prof. dr Zoran Stanim irović Dr Aleksandar U zunov Prof. dr Hrisula Kiprijanovska Dr Slađan Rašić Mr Marjan Arsov llija Malović
NOVO! Korisni saveti, vesti, zanimljivosti, arhiva starih brojeva, prelepe fotografije i još m nogo to g a ...
www.pcelarskizurnal.com
Dopisnici
Mirosava Čin ču rak (Nemačka) Tom až Oštir (Azija)
PČELARSKI ŽURNAL NA KIOSCIMA!
U red n ik fotog rafije
Veroljub Umeljić Prevodioci
Ivan Um eljić Aleksandar M ilanković
U SRBIJI, BOSNII HERCEGOVINI I MAKEDONIJI
Redaktura
A leksandar M ilanković Lektura
Jovan M arković
CIP - Kaia^orn3aMMja y ny6/uiKamijn
HapOflHa 6n6/uiOTeKa Cp6iije, Beorpafl 638.1
Kolor Pres, Lapovo
PČ ELA RSKI ž u r n a l : ilustrovani časopis za pčelarsku kulturu / glavni i odgovorni urednik Ivan Umeljić. - God. 1, br. 1 (2008) - Kragujevac (Ulica Čede Dulejanovića 3 3): Izdavačka agencija„U m eljić" 2008 (L a p o v o : Kolor Pres). - 24 cm
Nijedan deo ove publikacije (tekst ili fotografije) nije dozvoljeno reprodukovati bez prethodne pismene saglasnosti glavnog urednika.
Tromesečno ISSN 1820-9319 = Pčelarski žurnal COBISS.SR-ID 151515660
Dizajn i priprem a
D enis Vikić Štam pa
Copyright © 2015 - Izdavačka agencija Umeljić
Izložite med u maloj staklenoj teglici ili beloj činijici tako da svaki gost može jasno da vidi boju svakog uzorka. Označite botaničko poreklo svakog meda tako da bude uočljivo. Slobodno dodajte još po koju informaciju o regionu iz kojeg med potiče, ili o pčelaru i njegovom pčelinjaku.
U prirodi retko viđamo stvorenja poput pčela, koja su se tako razvila da služe zajedničkom dobru. Poslednjih nekoliko decenija, otežali smo im život širenjem parazita po svetu, uvođenjem pesticida u njihove živote, uništavanjem prirodnih izvora hrane, sve nametljivijim ponašanjem prema njima i mešanjem u njihovu genetiku. Očekujem da ćemo mi, pčelari, tražiti načine kako da budemo„blaži i nežniji" prema našim pčelama.
Šta najnovija literatura kaže o ekološkim, biološkim i socijalnim faktorima koji regulišu ulazak pčelinje zajednice u zimu, njeno opstajanje i izlazak iz stanja prezimljavanja. Šta naučnici sugerišu pčelarima? Kako što uspešnije prezimiti pčelinje zajednice?
Časopis Pčelarskižurnal izlazi četiri puta godišnje (januar, april, jul, oktobar)
Pretplata na Pčelarskižurnal za 2015. godinu U 2015. PRETPLATA ZA SRBIJU IZNOS11.100 DINARA. Pretplatu izvršiti na žiro račun broj 205-134375-95 Primalac: IZDAVAČKA AGENCIJA UMELJIĆ Svrha uplate: PRETPLATA NA ČASOPIS PČELARSKI ŽURNAL (Pretplata obuhvata četiri broja časopisa iz tekuće godine i dva broja iz prethodnog perioda po izboru pretplatnika)
U 2015. PRETPLATA ZA INOSTRANSTVO IZNOS118 EVRA, Instrukcija za uplatu iz inostranstva u evrima:
lntermediary Bank / Correspondent Bank SVVIFT- BIC: DEUTDEFF Name: DEUTSCHE BANK AG City, Country: FRANKFURT AM MAIN, GERMANY
Account with institution / Beneficiary's Bank SW IFT- BIC: KOBBRSBG Name: KOMERCIJALNA BANKA AD BEOGRAD Street: Svetog Save 14 City, Country: 11000 Belgrade, Republic of Serbia
Beneficiary IBAN/ Account Number: RS35205007100046637333 Company name: IZDAVAČKA AGENCIJA UMELJIĆ Street: ČEDE DULEJANOVIĆA 33 City, Country: Kragujevac, REPUBLIC OF SERBIA
Po izvršenoj uplati obavezno se javiti redakciji telefonom ili elektronskom poštom radi potvrde pretplate. 011/249 78 90, 064/242 44 55
[email protected] www.pcelarskizurnal.com
Intervju
MORAMO POSTATI PRIJATELJI PČELA Tomas Sili Katedra za neurobiologiju
Univerzitet Kornel Itaka, SAD Ekskluzivno za„Pčelarski žurnal"
U prirodi retko viđamo stvorenja poput pčela, koja su se tako razvila da služe zajedničkom dobru. Poslednjih nekoliko decenija, otežali smo im život širenjem parazita po svetu, uvođenjem pesticida u njihove živote, uništavanjem prirodnih izvora hrane, sve nametljivijim ponašanjem prema njima i mešanjem u njihovu genetiku. Očekujem da čemo mi, pčelari, tražiti načine kako da budemo „blaži i nežniji" prema našim pčelama.
4
P C E L A R S K I 2 U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015
Ivan Umeljić: Da li ste oduvek bili zainteresovani za pčele? Tom asSili: Koliko mogu da se prisetim, postao sam fasciniran pčelama kada sam imao osam godina, u trećem razredu. Tada se desilo da je otac jednog mog školskog druga, inače pčelar, došao u naš razred. Pokazao nam je kako izgleda unutrašnjost Langstrotove košnice (sa prelepim saćem u genijalno osmišljenim drvenim ramovima, sa pčelinjim prostorom između saća itd.) i pustio nas da uživamo u saću sa medom. Ovo poslednje ostavilo je dubok utisak na mene: tako ukusna i čista hrana, koju su napravili insekti!
*
..
’* v
TV
'' ’
j f / » g ^ K ič M M K ^ -. “ **'
4 ,
ufJ ..
f j- ^ : ? W
\ 'X'T.
<• .1
-nJ ’’ ■-4
Šta vam je fascinantno kod pčela? Više od bilo čega drugog, fasciniran sam harmoničnom integracijom pčela u zajednicu. U prirodi retko viđamo stvorenja koja su se tako razvila da služe zajedničkom dobru, ali kada
tremble dance), koji regrutuje dodatne pčele za posao skladištenja nektara tokom intenzivnog unosa, kao i otkriće funkcije piske radilica (eng. vvorker piping signal), signala čija je funk-
otvorimo prepunu košnicu možemo upravo da vidimo hiljade stanovnika koji unutra žive u miru.
cija obaveštavanje radilica u roju da se zagreju i pripreme za let ka svom novom domu. Bilo je veoma uzbudljivo biti prva osoba ikada koja je
Da li možete da se prisetite nekog naročito važnog trenutka u vašoj naučnoj karijeri? Kako da ne! Za mene je najveće zadovoljstvo bilo otkriće funkcije podrhtavajućeg plesa (eng.
uvidela ko proizvodi ove signale i zbog čega oni nastaju. Pčele su proizvodile ove signale milionima godina, ali do tog trenutka otkrića niko nije znao zašto su one stvarale te signale. Eto, to su bili ti predivni trenuci.
www.pcelarskizurnal.com
5
The Bee-friendly Beekeeper). Iz oblasti ekologije i zaštite životne sredine, čitam knjigu Džordža Monbajota, Divlje (Geoge Monbiot, Feral), koja govori o pretvaranju obradivog zemljišta u prvobitno divlje stanje u različitim delovima Evrope.
U decembru ističe dvogodišnja zabrana neonikotinoida na teritoriji Evrope. Ovo pitanje je ponovo u središtu naučnih i političkih debata (recimo, 21. maja ove godine objavIjen je temat o pčelama u najprestižnijem svetskom naučnom časopisu Nature). Kakav je vaš stav o tome? Fotografija iz studentskih dana
Da budem iskren, nisam dovoljno pratio naučne radove o neonikotinoidima da bih bio do
Da li imate nekog naučnog heroja?
kraja siguran u to da poznajem ovu temu. Ipak, jasno mi je da postoji pregršt dokaza da neonikotinoidni pesticidi mogu da izazovu veliku štetu kod pčela, naročito kod divljih ne-medonosnih vrsta pčela, što je pokazalo i nedavno istraživanje sprovedeno u Švedskoj, čiji su rezultati publikovani u istom broju časopisa Nature koji spominjete. Naučnici su uporedili insekte koji su bili u blizini tretiranih i netretiranih polja uljane repice. Otkrili su veliko opadanje
Nekoliko njih, uključujući Karla fon Friša, Martina Lindauera (fon Frišovog studenta), Ridigera Venera (Lindauerovog studenta) i Bernda Hajnriha. Svaki od ova četiri gospodina došao je do predivnih otkrića baveći se medonosnim pčelama, ali i drugim insektima, kao što su pustinjski mravi i bumbari.Toliko toga sam naučioo nauci posmatrajući kako je ova četvorka dolazila do svojih otkrića: zapažajući neočekivane postupke pčela, a potom i osmišljavajući eksperimenate u potrazi za odgovorima kako i zašto pčele rade to što rade (na primer, kako regrutuju pčele za bogati izvor hrane (Karl fon Friš), izvode podrhtavajući ples u roju (Martin Lindauer), greše u korišćenju šara polarizovane svetlosti prilikom orijentacije (Ridiger Vener) i, konačno, kako kontrolišu telesnu temperaturu prilikom sakupljanja (Bernd Hajnrih)).
Kako prepoznajete velikog naučnika? Za mene je veliki naučnik onaj ko je sposoban da otkriva nove zagonetke i da ih potom rešava kroz pažljiva posmatranja i eksperimente. Drugim rečima, neko ko je u stanju da postavi sveža i uzbudljiva pitanja i ko je sposoban da odgovori njih.
Šta čitate ovih dana? Molimo vas da našim čitaocima preporučite neku dobru knjigu, bez obzira na žanr? Kada je reč o pčelama i pčelarenju čitam knjigu Dejvida Hifa, Pčelar prijatelj pčela (David Heaf, 6
P Č E L A R S K I Z U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
broja pčela (izuzev medonosnih pčela) i drugih oprašivača oko polja koja su bila tretirana neonikotinoidnim pesticidima.
Pošto su vaša zapažanja u knjizi Pčelinja demokratija relevantna za društvene nauke, pitao bih vas i da li je neki filozof privukao vašu pažnju? Zapravo nijedan. Možda zvuči čudno, ali, lično, nikada nisam smatrao da je čitanje filozofskih dela od pomoći za naučni rad. Ono što jeste od pomoći je izlazak u prirodu ili u pčelinjak i posmatranje vlastitim očima šta zapravo rade pčele ili druge životinje. Ako me već pitate, dobra nauka počinje ličnim posmatranjem nečega novog i intrigantnog, a ne čitanjem knjiga. Proučavajte prirodu, ne knjige!
Šta mislite o klasiku Morisa Meterlinka, Život pčela ? Divim se Meterlinku jer je prelepim jezikom opisao kolektivnu aktivnost pčelinje zajednice (rojenje, izgradnju saća, uzgajanje matica, sakupljanje nektara i polena, i slično)
Šta će u budućnosti biti u fokusu naučnika kada je reč o pčelama? Nikada neće biti samo jednog fokusa, jer svaki naučnik ili naučnica slede svoju ličnu radoznalost, pa, prema tome, dolazi do progresa na mnogim poljima istovremeno. Danas nekoliko tema privlači najveće interesovanje naučnika: 1) bolje razumevanježivota pčela u prirodi (a ne u pčelinjacima); 2) razumevanje saznajnih sposobnosti pčela; 3) razumevanje načina na koje geni regulišu ponašanje pčela (ovoje velika misterijal); i 4) istraživanje načina na koje radilice u pčelinjoj zajednici donose kolektivne odluke (kada da grade saće, kada da se roje, da uzgajaju ili da ne uzgajaju trutove, koliko polena da sakupe...)
Šta je najopasnija pretnja pčelama danas?
S obzirom da ste strastveni pčelar, molim vas da, u nekoliko reči, našim čitaocima kažete kako vidite budućnost pčelarenja? Možda grešim, ali osećam da će budućnost pčelarenja biti obeležena traganjem za (prema pčelama) prijateljskijim pčelarskim praksama, kako bi se sačuvali ovi izuzetni insekti. Poslednjih nekoliko decenija, otežali smo im život širenjem njihovih parazita po svetu, uvođenjem pesticida u njihove živote, uništavanjem njihovih prirodnih izvora hrane, sve nametljivijim ponašanjem prema njima (recimo, seobom pčela hiljadama kilometara daleko zbog oprašivanja) i mešanjem u njihovu genetiku (uzgajanjem i slanjem matica kojekuda i stvaranjem velikog protoka gena). Ukratko, očekujem da ćemo mi, pčelari, tražiti načine kako da budemo„blaži i nežniji" prema našim pčelama. Svakako se nadam tome!
Pčelari koji ne brinu o pčelama na odgovarajući način nego ih puštaju da trpe bolesti, slabu ishranu, ugroženost itd.
Ističete u svojim knjigama da pčelinji rojevi imaju visok koeficijent inteligencije. Šta možemo da naučimo od njih? Od njih možemo da naučimo da uz pravu organizaciju jedna grupa može biti daleko mudrija čak i od najmudrijeg pojedinca u grupi. Proces izbora novog staništa od strane roja predstavlja odličnu ilustraciju ovoga, što sam do detalja objasnio u svojoj knjizi Pčelinja demokratija.
Da li mislite da su neke tekuće naučne teme u vezi sa pčelama precenjene, a da su, u isto vreme, neke druge, možda i značajnije, zapravo zanemarene? Verovatno, ali ne smatram da sam dovoljno kompetentan da prosuđujem o tim pitanjima. Zaista je teško znati kojim temama treba dati prioritet. Mislim da nauka ide u dobrom pravcu onda kada pojedinci prate svoje strasti i kada naporno rade na rešenju zagonetke koja ih najviše intrigira. Ljudi počinju da prate svoju radoznalost i teže da rade više i da pomere stvari unapred na mnogim frontovima, od kojih će neke verovatno doneti važna (sveža i neočekivana) otkrića.
Tomas D. Sili (Thomas D. Seeley) je profesor i šef Odseka za neurobiologiju i ponašanje Univerziteta Kornel. Jedan je od vodećih svetskih autoriteta iz oblasti ponašanja životinja, naročito socijalnog ponašanja medonosnih pčela. Član je Američke akademije nauka i umetnosti i dobitnik najznačajnijih naučnih nagrada i priznanja. Nagrađen je i Zlatnom medaljom Apimondije za knjigu Mudrost košnice (The VVisdom ofthe Hivej.Tema njegove poslednje knjige Pčelinja demokratija jeste inteligencija pčelinjeg roja. Na kraju, ali ne i najmanje važno, profesor Sili je veliki prijatelj„Pčelarskog žurnala", za koji je 7. jula dao ovaj ekskluzivni intervju.
www.pcelarskizurnal.com
7
BUDUĆNOST PČELA IZ UGLA SEDAM VODEĆIH NAUČNIKA
Sa kakvim izazovima će se pčele suočavati u narednim godinama?
Robert Pakston Šef odeljenja za opštu zoologiju, Univerzitet Martin Luter (Hale-Vitenberg, Nemačka)
VIRUSI Na severnoj hemisferi, broj pčela je u opadanju. U naučnoj zajednici postoji širok konsenzus da najozbiljniju pretnju predstavljaju patogeni mikrobi, naročito virusi i Varoa destructor, koja prenosi viruse hraneći se hemolimfom pčela. Najveći izazov je pokazati da li varoa takođe slabi imuni odgovor pčele prema ovim virusima i da li stvara okruženje koje omogućava brže umnožavanje virusa, ili pojavu još virulentnijih sojeva virusa, ili i jedno i drugo. Medonosne pčele su domaćin za pedeset vrsta mikroba, čije će nam proučavanje biti omogućeno novijim molekularnim tehnikama istraživanja. Naučnici pokušavaju da odrede koji mikrobi su patogeni i kako ih suzbijati. Moramo da razumemo kako patogeni uzajamno dejstvuju sa ostalim stresnim činiocima - pesticidima i oskudnom ishranom - nanoseći štetu pčelama. Po svemu sudeći, neophodno je rasvetliti mehanizme funkcionisanja ovog međudejstva na molekularnom nivou, što bi ukazalo u kom pravcu se kretati da li ka većoj otpornosti pčela ili ka suzbijanju parazita i štetočina. Uticaj patogena na jedinke ne može se preslikati na nivou zajednice. Stoga, od ključnog znača-
ja je da tačno razgraničimo koliko gubitaka jedinki i u kom periodu godine će dovesti do uginuća čitave zajednice. Za razjašnjenje ovog problema neophodno je prikupiti dovoljno podataka sa terena, ali su potrebni i novi teorijski pristupi. Ono što je najvažnije, vlade država moraju da regulišu pitanje prometa pčela kako bi se smanjila invazija i pojava novih patogena. Pčele koje su uvezene radi oprašivanja i pospešivanja poljoprivredne proizvodnje takođe su pretnja prirodnim oprašivačima, baš kao i drugim medonosnim pčelama sa iste teritorije.
Mark Braun Profesor evolutivne ekologije i konzervacije, Univerzitet u Londonu
BOLESTI Svih 25.000 vrsta pčela predstavljaju važnu kariku biodiverziteta i od suštinskog su značaja za oprašivanje useva i divljih biljaka. lako raspolawww.pcelarskizurnal.com
Majkl Kalman Šefodseka za insekte, Prirodnjački muzej, London
EKSPERTIZA U PROUČAVANJU NESTANKA PČELA žemo ograničenim podacima, populacije mnogih od ovih vrsta su, po svoj prilici, u opadanju. Tokom većeg dela 20. veka glavni razlog smanjenja broja pčela bio je gubitak prirodnih staništa. Ali, u međuvremenu, primat su preuzele nove bolesti povezane sa rapidnim opadanjem vrsta bumbara tokom poslednjih dvadeset godina u Severnoj Americi. Komercijalne vrste bumbara, koje su uzgajane zbog oprašivanja, bile su optužene kao izvor ovih bolesti. Divlji bumbari takođe su podložni brojnim virusima, koji su često prisutni kod gajenih pčelinjih zajednica, a za neke viruse je primećen već ustaIjeni obrazac prenošenja ili širenja sa gajenih medonosnih pčela na divlje vrste bumbara. lako postoje dokazi da paraziti mogu biti preneti sa gajenih na divlje pčele, nemamo dovoljno dokaza da su ovi paraziti uzrok opadanja broja divljih pčela. Ističemo da nije konačno utvrđen pravac prenošenja parazita i patogena, a nejasno je kakav je njihov uticaj na populacije divIjih pčela. S obzirom na važnost divljih vrsta pčela, neophodno je pridržavati se principa predostrožnosti. Naučnici bi trebalo da podrže komercijalne uzgajivače bumbara u selekcionisanju zajednica otpornih na bolesti, a vlade država da osiguraju da korišćenje komercijalnih pčelinjih zajednica bude ograničeno na pokrivene staklene bašte, nalik onima koje se koriste u Japanu. Osim toga, trebalo bi zabraniti izvoz komercijalnih vrsta bumbara u države u kojima one nisu autohtone. Slično tome, treba podržati zdravstvenu zaštitu medonosnih pčela, kako bi se zaštitile i medonosne pčele i divlje vrste pčela, za koje znamo da uzajamno dele bolesti. Bolesti u nastajanju su globalni problem za biodiverzitet. Sa njima tek treba da se uhvatimo u koštac kako bismo zaustavili opadanje broja pčela i predupredili potencijalne buduće katastrofe. 10
P Č E L A R S K I Ž U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
Kada je reč o pčelama, Evropa je najbolje istraženi kontinent sa svojih približno dve hiljade poznatih vrsta. Imajući u vidu da je od 1990. godine do danas opisano 120 novih vrsta, pretpostavlja se da će biti otkriveno još sto do dvesta vrsta. Izgrađujući ovu bazu znanja, ne smemo se ograničiti samo na popisivanje inventara: neophodno je da opišemo raznolikost životnih formi pčela i da klasifikujemo biljke za čije je oprašivanje svaka vrsta specijalizovana, kako bismo preduzeli efikasne mere konzervacije i adekvatno procenili uticaj klimatskih promena.
Poznato je da je taksonomija pčela veoma složena. Mnoge vrste - često i one najraširenije izgledaju veoma slično jedna drugoj, iako su im životne navike vrlo različite. Na ovom zastrašujuće teškom zadatku radi jedna mala grupa iskusnih i veštih taksonoma. Nedostatak eksperata u ovoj oblasti učinio je neke rodove evropskih pčela siročićima - bez ijednog jedinog stručnjaka koji se bavi njima - a ovo je veoma usko grlo pred sve jačim zahtevom za identifikacijom pčela usled istraživanja koja se bave oprašivačima. Ova "taksonomska kriza" posebno je istaknuta u proceni pripremljenoj od strane Međunarodne unije za konzervaciju prirode i objavljena je 2014. godine na evropskoj crvenoj listi pčela. Za osamdeset posto pčela sa ove liste nepoznati su populacioni trendovi, a za
više od polovine ovih vrsta naznačeno je da"nedostaju podaci", što čini nemogućom čak i indirektnu procenu rizika od nestajanja. Tehnologija, uključujući i DNK bar-kodiranje, mogla bi biti od pomoći.To bi moglo da ubrza identifikaciju nedavno sakupljenih pčela ali je problem sa starim muzejskim kolekcijama kod kojih je DNK degradirana. Osim toga, u delovima sveta gde bi ova tehnologija u najvećoj meri mogla da se upotrebi, kao što su Azija i Afrika, nedostaju čak i osnovne taksonomske informacije, što vrlo često samu identifikaciju čini neizvodivom. Neophodno je odmah početi sa investiranjem u razvoj taksonomije i, što je ključno, obuku i ohrabrivanje mladih naučnika, ako ne želimo da izgubimo neprocenjivo blago stručnosti.
Dejv Gulson Profesor biologije, Univerzitet Saseks, Vetika Britanija
SMANJITI UPOTREBU PESTICIDA Kada je reč o zdravlju životne sredine, pčele se često opisuju kao "kanarinci u rudniku" (fraza koja je nastala tako što su rudari nosili kanarince sa sobom duboko u kopove; ako bi došlo do
curenja otrovnog gasa, kanarinci bi prvi stradali i tim putem upozorili rudare da je vreme da smesta napuste rudnik). Intenzivno obrađivano poljoprivredno zemljište predstavlja neprijateljsko okruženje za pčele: tu postoji samo nekoliko vrsta cvetova i mirnih, skrivenih mesta za izgradnju gnezda, ali zato pesticida ima u izobiIju. Trudimo se da prihvatimo da je ovakva praksa nužna kako bi se prehranila sve brojnija Ijudska populacija ali trebalo bi preispitati takvu pretpostavku. Idealni ratarski sistem bi bio onaj koji bi održivo proizvodio dovoljne količine zdrave hrane i, pri tome, minimalano ugrožavao životnu sredinu. Moderno ratarstvo katastrofalno loše reaguje na ovaj bazični kriterijum. Recimo, širom sveta oko sto milijardi tona zemljišta se ili uništi ili spere svake godine, što nesumnjivo nije održivo na duži rok. Moderno ratarstvo je u velikoj meri zavisno od veštačkog đubriva, čija upotreba suštinski utiče na klimatske promene. Biodiverzitet se smanjuje velikom brzinom, nezapamćenom u dosadašnjoj istoriji. Gubitak pčela privukao je veliku pažnju zbog toga što su prinosi naše hrane direktno zavisni od insekata iako je smanjenje njihove populacije simptom mnogo većeg problema. Većina divljeg sveta povezanog sa poljoprivrednim zemljištem takođe je u opadanju, uključujući ptice, leptire i bube. Najveće investicije u poljoprivredna istraživanja potiču od industrije i fokusirane su na poveća-
www.pcelarskizurnal.com
11
nje prinosa. lako već proizvodimo dovoljnu količinu hrane da se nahrani globalna populacija od devet milijardi Ijudi, koliko je procenjeno da će nastanjivati planetu 2050. godine - ipak, ogromnu količinu te hrane bacamo. Neophodno je da ulažemo u istraživanja i da podržimo održive poljoprivredne sisteme koji bi podrazumevali očuvanje zemljišta i minimalizovanje štetnog uticaja na divlji svet kao što su pčele. Industrija nerado ulaže u ekološki zdravije poIjoprivredne prakse, iz prostog razloga što joj štetne prakse obezbeđuju veće prihode. Svakako da je ključna uloga vlada država da intervenišu po ovom pitanju. Da li zaista želimo da poverimo budućnost naše poljoprivrede krupnom kapitalu, a da se tek na kraju pobrinemo za naše pčele?
tih pojava, često sa odloženim dejstvom na brojnost populacije pčela. Ne smemo sebi dozvoliti luksuz da se bavimo isključivo utvrđivanjem preciznih mehanizama koji dovode do gubitaka a da, pri tome, ignorišemo apele pčelara da se posvetimo uzrocima poznatim od ranije. Neophodan nam je pristup koji će bolje integrisati potrebe pčelara, poljoprivrednika i naučnika - recimo, uspostavljanje timova sastavljenih od predstavnika svih zainteresovanih strana, kako bi se preduzela istraživanja. U jedan od vrhunskih prioriteta spada uzgoj pčela otpornih na varou. Efikasnost selekcije zavisi, takođe, i od formulisanja standarda za kvalitet od strane uzgajivača matica. Ovo pitanje je od ključne važnosti za održivost pčelarstva - što je tema koja će vremenom sve više i više dobijati na značaju. Vlade država EU trebalo bi da utiču na prekomponovanje poljoprivrednih domaćinstava, s ciljem obezbeđenja izvora hrane za pčele kao i smanjenja upotrebe pesticida. lako bi zabranu upotrebe neonikotinoida na prostoru EU trebalo pozdraviti kao korak u ovom pravcu,to nije dovoljnojerjefokus na samo jednom od poznatih uzroka.
Žan-Mark Bonmatin Hemičar, Francuski nacionalni centarza naučna istraživanja (CNRS), Orlean, Francuska
Aksel Dekortje Naučni direktor, Francuski tehnički institutza pčelarstvo i oprašivanje, Avinjon, Francuska
OSLUŠNUTI PČELARE Zbog neobjašnjivih gubitaka pčelinjih zajednica tokom poslednje dve decenije u Evropi i SAD istraživanja su bila fokusirana na traganje za uzrocima. Naučni članci o gubicima koji su objavljeni tokom ovoga perioda činili su 45 odsto svih objavljenih publikacija o pčelama. Pravi je trenutak da shvatimo šta nam je činiti, posebno imajući u vidu da nam je ostalo sve manje vremena. Utvrđeni su glavni uzroci gubitaka pčelinjih zajednica: parazit varoa i s njom povezani virusi, pesticidi i nedostatak hrane usled nestanka divIjih cvetnica. Ovi faktori dovode do niza različi12
P C E L A R S K I Ž U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 20 15.
ZAUSTAVITITROVANJE ZEMLJIŠTA Divlje i gajene pčele se nalaze u situaciji bez presedana. Njihovo životno okruženje i izvori hrane (polen, nektar i voda) postali su zagađeni koktelima pesticida do nivoa za koje je dokazano da ostavljaju štetne posledice. Moramo da pronađemo načine da smanjimo izloženost pčela ovim pesticidima - uglavnom je reč o insketicidima i fungicidima. Naročito treba obratiti pažnju na neonikotinoide, koji se nazivaju neonici. Laboratorijska istraživanja pokazala su da ovi sistemski neurotoksikanti direktno utiču na zdravlje pčela i ponašanje pčelinje zajednice, a kombinacija ovih neonika i drugih insekticida i fungicida, uz određene zarazne činioce, združeno deluje na pčele sa pojačanim negativnim efektima. Neonici
čine jednu trećinu globalnog tržišta insekticida. Koriste ih uzgajivači žitarica, voća i povrća kako bi uništili parazitske vaši i ostale insekte. Profilaktička i široka upotreba neonika, u kombinaciji sa njihovom visokom toksičnošću za beskičmenjake, kao i zadržavanje u zemljištu i rastvorIjivost u vodi jesu glavni antropogeni uzroci nestanka pčelinje populacije tokom poslednje dve decenije. Pčele nisu jedine žrtve neonika. Ovi pesticidi su, takođe, štetni za kopnene i vodene beskičmenjake, ptice i ribe, do kojih dospevaju direktno ili putem lanca ishrane. Preventivna upotreba insekticida u suprotnosti je sa zvaničnom politikom Evropske komisije. Direktiva o integrisanom suzbijanju štetočina (IPM - Integrated Pest Management), koju su države članice donele 2009. godine, ne predviđa da se pesticidi koriste preventivno već samo u slučaju krajnje nužde. Sa oprašivača će pasti veliko breme tek kada se bude redukovala upotreba pesticida, a to će se dogoditi onda kada integrisano suzbijanje štetočina postane standardna praksa na poljoprivrednim parcelama.
PetVilmer Profesor biologije, Univerzitet Sent Endrjuz, Velika Britanija
PREVELIKA KOMERCIJALIZACIJA PČELARSTVA Jedan od glavnih problema jeste stres do koga dovodi komercijalni način pčelarenja. Intenzivna pčelarska praksa čini sve ostale probleme još većim. Uobičajeni transport pčela na udaljene
lokacije dovodi do stresa i njihove dezorijentacije. Zdravlje pčela može biti dovedeno u pitanje zbog slabe raznovrsnosti polena na parcelamazasađenimpoljoprivrednimmonokulturama. Van sezone ili tokom dugotrajnog transporta, potrebe pčela za hranom su slabo zadovoljene usled prihrane kukuruznim ili grožđanim sirupom ili rastvorom fruktoze, što su zamene za nutritivno bogatiji med koji se pčelama oduzima. Konačno, ograničava se prirodna reprodukcija pčela jer se u košnicama na komercijalnim pčelinjacima nalaze veštački oplođene matice, a ta praksa dovodi do smanjenja genetske raznovrsnosti. Uzeti zajedno, ovi problemi vode do još većih problema sa štetočinama i patogenima, a poljoprivredne hemikalije koje se koriste u pokušaju njihovog suzbijanja mogu dodatno pogoršati stvari na duže staze, zbog toga što pesticidi i antibiotici (uz herbicide i insekticide koje pčele pokupe tokom sakupljanja nektara i polena) mogu štetno uticati na crevnu floru pčela i oslabiti sposobnost insekta da se prilagodi svojim parazitima. Ovi problemi su još izraženiji kada je reč o medonosnim pčelama jer je njihov genom, kroz evoluciju, stvorio nekoliko gena za detoksifikaciju i imunizaciju, što verovatno objašnjava nizak sadržaj toksina u nektaru i polenu kao i socijalno ponašanje koje obezbeđuje izvesnu antimikrobnu zaštitu. Smanjenje populacije pčela na komercijalnim pčelinjacima, bilo da je reč o namernoj odluci ili CCD-u, ne mora nužno da bude loša stvar. Trebali bismo da iskoristimo okolnosti do kojih je dovelo smanjenje broja košnica na komercijalnim pčelinjacima, kako bismo pružili šansu divIjim pčelama i ohrabrili prirodniju pčeiarsku praksu, obezbeđujući dovoljno raznovrsnih medonosnih biljaka kako bi pčele o kojima brinemo mogle u potpunosti i izbalansirano da obave oprašivanje.
Izvor
Entomology: The bee-all and end-all
Nature 521, S57-S59 (21 May2015)
KAKO PCELE ZIMUJU? NAUKAIPRAKSA Poslednjih godina, pčelari su izveštavali o neuobičajeno visokim i neodrživim gubicima pčelinjih zajednica tokom zime, koji su bili povezivani sa parazitiranjem varoe, virusnim infekcijama, geografskom lokacijom i genetikom. Šta najnovija literatura kaže o ekološkim, biološkim i socijalnim faktorima koji regulišu ulazak pčelinje zajednice u zimu, njeno opstajanje i izlazak iz stanja prezimljavanja Šta naučnici sugerišu pčelarima? Kako što uspešnije prezimiti pčelinje zajednice?
edonosna pčela živi u širokom geo-
(tj. sušni, kišoviti ili vreli periodi sa malo dostu-
grafskom opsegu, u raznovrsnim kli-
pne paše za pčele) određeni faktori dovode do
M
matskim regijama i suočava se sa razli-
prekida uzgoja legla, praćenog napuštanjem
čitim izazovima u različitim delovima sveta i
staništa u potrazi za novim staništem. lako su u
periodima godine. Zima je najveći izazov za
određenim aspektima životni ciklusi u oba slu-
pčelinje zajednice u umerenim regijama. Me-
čaja slični (nedostatak paše, smanjeno sakuplja-
donosna pčela je jedna od nekoliko vrsta inse-
nje i prekid uzgoja legla) prezimljavanje odliku-
kata koja se adaptirala na opstanak u zimskim
je jedinstven izazov - ekstremna hladnoća - s
uslovima a da, pri tome, nije potpuno uspava-
kojim treba da se izbore medonosne pčele.
na i da ne ulazi u različito biološko stanje. Pre
godina višestruko narasli, što je dovelo u pita-
PREGLED GODIŠNJEG CIKLUSA U PČELIN JO J ZAJEDNICI U UMERENIM KLIMATSKIM REGIJAM A
nje održivost pčelarenja.
Pčelinja zajednica prolazi kroz različita stanja
nego što je varoa preneta, prosečni zimski gubici bili su manji od 10 odsto, da bi poslednjih
Stanje pčelinje zajednice prilikom prezimljava-
tokom sezone (videti sliku). Uzgoj legla kreće
nja karakterišu promene u ponašanju i biologiji
još tokom zime, kada prosečna maksimalna
pčela, kao što su smanjena individualna aktiv-
dnevna temperatura iznosi oko 4 stepena, do-
nost, promene u endokrinim profilima, pove-
stiže vrhunac u proleće, opada tokom leta i pre-
ćane zalihe hrane i produženje životnog veka,
kida se početkom jeseni. Nagli razvoj legla u
baš kao i promene na nivou zajednice, u koje
proleće najčešće vodi ka rojenju, gde većina
spada prekid uzgoja legla i, što je još značajnije,
radilica napušta zajednicu sa starom maticom
formiranjetermoregulacionog klubeta. U onim
u potrazi za novom lokacijom za stanište, ostav-
delovima sveta u kojima gotovo da nema zime
Ijajući za sobom novu maticu i preostale radili-
P Č E L A R S K I Ž U R N A L • 28 • J u l - s e p t e m b a r 2015.
Životni ciklus pčelinje zajednice. Šestouglovi predstavljaju ćelije saća. Sive ćelije su prazne, dok braon ćelije predstavljaju zalihe hrane (med ili polen). Bele eliptične mrljice u ćelijama predstavljaju jaja. Uzgoj legla započinje u zimu (1) i dostiže vrhunac u proleće (2). Nagli rast broja radilica u proleće rezultura rojenjem (3). Nakon rojenja, obe zajednice ponovo podižu broj radilica i sakupljaju hranu kako bi stvorile zalihe tokom leta (4). Uzgoj legla opada krajem leta (5) i prekida se u jesen (6), sa proizvodnjom zimskih pčela.Tokom zime, kada počne da opada prosečna spoljašnja temperatura, pčeleformiraju termoregulaciono klube (crveni krug unutar košnice) (7)
www.pcelarskizurnal.com
BEI
ce da reorganizuju staru zajednicu. Posle roje-
dijumima: negovateljskom, sakupljačkom i kod
nja, i stara i nova zajednica provode ostatak
zimskih pčela. Ukratko, nivo juvenilnog hormo-
leta i početak jeseni u sakupljanu polena, izvo-
na je nizak kod negovateljica i zimskih pčela, a
ra proteina neophodnih za uzgoj legla, i nekta-
viši kod sakupljačica. S druge strane, nivo vite-
ra, koji se pretvara u med i koristi uglavnom
logenina i proteina hemolimfe je značajno viši
kao izvor energije, naročito tokom zimskih me-
kod negovateljica i zimskih pčela nego kod sa-
seci. Kada temperatura padne ispod 10 stepeni,
kupljačica.
pčele u zajednici obrazuju termoregulaciono
lako su razlike među negovateljicama, saku-
klube. Pčele u klubetu vibriraju svojim mišići-
pljačicama i zimskim pčelama prilično dobro
ma za letenje, kako bi generisale toplotu i odr-
dokumentovane, samo nekoliko istraživanja
žavale temperaturu kore klubeta iznad 6 stepe-
bavilo se fiziološkim promenama kod pčela to-
ni, u proseku oko 12 stepeni. Na ovaj način
kom zime. Fluri i saradnici obeležili su novoi-
pčele obezbeđuju da se klube ne rashladi is-
zvedene pčele u jesen (sredinom septembra) i
pod održive temperature. Kada se započne sa
potom ih uzorkovali u januaru i februaru, kako
uzgojem legla u zimu, klube okružuje zonu le-
bi uporedili nivoe juvenilnog hormona, vitelo-
gla i održava temperaturu od 33 stepena u sa-
genina, ukupnog nivoa proteina i masu hiper-
mom jezgru. Pčele ovo uspevaju da postignu
farengalnih žlezda. Ono što je zanimljivo, nije
jedino ukoliko je klube povezano u prostoru.
bilo značajnije razlike između pčela u jesen, sredinom zime i krajem zime. Ovi rezultati uka-
PO N AŠANJE TOKOM PREZIM LJA VAN JA I BIOLOŠKE PROMENE KOD PČELA RADILICA
zuju da su pčele koje su se izvele u jesen spre-
Kako zajednica prolazi kroz različita godišnja
skali utvrđeno je da biosinteza juvenilnog hor-
doba, tako se i ponašanje pčela drastično me-
mona opada od početka oktobra, do sredine
mne za „zimsko" fiziološko stanje koje je stabilno tokom čitave zime. Na dužoj vremenskoj
nja. Krajem proleća, u leto i početkom jeseni,
novembra, dostiže najniži stadijum sredinom
radilice žive relativno kratko (oko 30 dana) i od-
januara, a da onda postepeno raste tokom fe-
likuje ih podela rada, u zavisnosti od starosti.
bruara i marta. Prolećni rast juvenilnog hormo-
Najmlađe pčele, one koje još uvek nisu navršile
na je u direktnoj vezi sa opadanjem vitelogeni-
deset dana, obavljaju negovateljske poslove.
na, nivoa proteina hemolimfe i smanjenjem hi-
Pčele srednjeg doba (između 10 i 20 dana sta-
perfaringalne žlezde. Dakle, pčele koje su pre-
rosti) vrše izgradnju saća, skladištenje hrane,
zimile vraćaju se u„sakupljačko" stanje u proleće.
stražarenje i prihvatanje hrane, dok najstarije pčele u zajednici izleću iz košnice na sakupljanje. U jesen, kada dolazi do smanjenja uzgoja legla izvode se dugovečne pčele (žive do 8 meseci) koje će preživeti zimu. Ove zimske pčele
FAKTORI KOJI POKREĆU ULAZAK IIZ LA ZA K PČELA IZ „Z IM SK O G " STANJA
formiraće klube kada temperatura bude pala
Nekoliko spoljašnjih činilaca povezanih sa se-
ispod određenog nivoa, a kada krajem zime i
zonskim promenama kao što su fotoperiodič-
početkom proleća bude počeo da se obnavlja
nost, temperatura i ishranjenost, ispitivani su
uzgoj legla, ponovo će se uspostaviti podela
kako bi se odredilo da li pokreću sezonske pro-
rada među pčelama koje su prezimile.
mene u ponašanju i fiziologiji radilica i pčelinje
Osim ovih temeljnih razlika u ponašanju, me-
zajednice u celini. Čerednikov je utvrdio da ve-
donosne pčele takođe odlikuju i dramatične fi-
štačko skraćenje dužine dana krajem proleća i
ziološke promene u različitim periodima godi-
u leto, dovodi do nekoliko promena: kanibali-
ne. Nivo juvenilnog hormona, vitelogenina i
zacije legla i jaja, povećanog sakupljanja i kon-
proteina u hemolimfi, kao i veličina hiperfarin-
zumiranja nektara i polena, veće akumulacije
galne žlezde, su povezani. Međusobno se regu-
masnih tkiva u radilicama, veće otpornosti ra-
lišu i u značajnoj meri menjaju u različitim sta-
dilica na hladnoću i glad i agregacije na spo-
P Č E L A R S K I 2 U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2 0 15 .
Ijašnjoj temperaturi između 18 i 20 stepeni.
oktobru i novembru, a započinju ponovo u
Fluri i Bogdanov potvrdili su da skraćenje dana
mnogo hladnijim mesecima, decembru i janu-
dovodi do povećanja sadržaja lipida i proteina
aru. Verovatno da različiti faktori doprinose
u masnom tkivu pčela radilica i menja fiziologi-
proizvođenju pčela koje će prezimiti i dočekati
ju pčela u zimski režim rada, što je prethodno
proleće. Dostupnost hrane može da promeni
već opisano. Međutim, veštačko skraćenje dana
vreme ulaska i izlaska iz zimskog stanja. Pove-
nije dovelo do produžetka životnog veka pčela.
ćanje zaliha polena usled dodatne prihrane ili
Temperatura je takođe istraživana kao faktor
ograničavanje zaliha polena postavljanjem sa-
koji pokreće promene prilikom prezimljavanja
kupljača polena na ulaz košnice, u prvom slu-
kod pčela. Sklanjanje pčelinje zajednice tokom
čaju će odložiti, a u drugom ubrzati početak
leta u hladnu prostoriju na osam dana rezulti-
proizvođenja dugovečnih zimskih pčela. Pri-
ralojeznačajnim smanjenjem nivoa biosinteze
hrana zajednica polenom u proleće takođe sti-
juvenilnog hormona kod radilica. Međutim,
muliše proizvodnju legla, međutim, iako hran-
nije ispitano da li je to direktna posledica pro-
Ijiva vrednost nektara i polena varira u zavisno-
mene temperature ili držanja pčela u mraku, ili
sti od medonosno-polenonosnih biljaka, uticaj
je, pak, reč o indirektnoj posledici povezanoj sa
hranljive vrednosti na ponašanje pčela i uspeh
smanjenjem ishrane i uzgoja legla, ili sa redu-
prilikom prezimljavanja tektreba da budu utvr-
kovanjem sakupljačke aktivnosti. Malo je vero-
đeni. Za sada se o ovome zna vrlo malo. Ishrana
vatno da rast spoljašnje temperature pčelama
može direktno da utiče na proizvodnju legla.
služi kao znak da posle zimskog prekida započ-
Polen služi kao prvenstveni izvor proteina i lipi-
nu uzgoj legla, jer sa uzgojem legla prekidaju u
da, koji su od ključnog značaja za uzgoj legla.
foto: Marko Kek, Logatec (Slovenija)
www.pceiarskizurn3l.com
PET NAUČNO ZASNOVANIH PREPORUKA PČELARIMA U cilju smanjenja zimskih gubitaka, trud treba fokusirati na pospešivanje snage zajednice i zaliha hrane u jesen, što bolji kvalitet matice i zaštitu pčela od varoe, kao i na patogene i pesticide.
1. Samo snažne zajednice sa brojnom populacijom radilica i obiljem zaliha hrane treba da uđu u zimu. Slabe zajednice koje ne pokazuju nikakve simptome bolesti treba spojiti ranije, tokom sezone. Kako bismo imali snažne i produktivne zajednice koje imaju dobre izglede da prežive tokom zime, potrebno je odabrati odgovarajuću lokaciju za pčelinjak sa obiljem raznovrsnih izvora polena i nektara tokom čitave sezone. Dovoljne zalihe meda i polena su od vitalnoga značaja a količine koje su neophodne za prezimljavanje variraju u zavisnosti od geografske lokacije. Ukoliko su zalihe meda nedovoljne, zajednice se mogu prihranjivati sirupom (2:1) početkom jeseni, kako bi se podigla njihova masa do željene težine, uz minimalni utrošak energije od strane radilica za uklanjanje vlage iz sirupa, što ne bi bio slučaj ukoliko bi se prihranjivanje vršilo sirupom slabije koncentracije (1:1). Visoko kvalitetne polenske zamene takođe dolaze u obzir, ukoliko nema dovoljno zaliha polena. Ipak, prirodni polen, lišen pesticida smatra se optimalnim rešenjem.
2. Samo zajednice sa mladim, visoko kvalitetnim maticama treba da ulaze u zimu. Matice koje slabo polažu jaja ili stare matice, trebalo bi zameniti mlađim pre zime.
Pčele usklađuju količinu legla koje uzgajaju sa
18
kod radilica rapidno raste. Osim toga, prisustvo
dostupnošću izvora proteina a prekidaju kada
legla može promeniti cirkadijalni ritam pčela
su potpuno lišene ovih hranljivih sastojaka.
radilica; zajednice bez legla odlikuje dinamičan
Kada se zimske zajednice u kojima nema legla
cirkadijalni ritam u njihovim aktivnostima, dok
prenesu u eksperimentalnu sobu za letenje i
su zajednice sa leglom manje ritmične. Larve
pri tome prihrane polenom, matica momental-
pčelatakođe proizvodeferomon legla, koji kod
no započinje polaganje jaja a kod radilica će se,
pčela radilica izmamljuje čitav spektar odgovo-
u naredna tri do četiri dana, aktivirati hiperfa-
ra i mogao bi da bude ključni faktor kada je reč
rengalne žlezde. Radilice će, čak i tokom leta,
o ponašanju tokom prezimljavanja. Feromon
početi da se ponašaju poput zimskih pčela,
legla pokreće sakupljanje polena kod sakuplja-
ukoliko se iz zajednice ukloni leglo. Prema
čica, koji, kao što je gore spomenuto, povratno
tome, sam nedostatak legla može inicirati pre-
stimuliše uzgoj legla i proizvodnju feromona
laz u jednoj zajednici ka zimskom fiziološkom
legla.
stanju, bez obzira na dužinu dana, temperatu-
Feromon legla i njegovi sastojci mogu ubrzati
ru ili dostupnost medonosno-polenonosnih
sazrevanje i prelazak na sakupljačke aktivnosti
biljaka. Nepoznanica je na koji način leglo po-
kod pčela srednje starosne dobi. Ukoliko su
kreće promene koje dovode do zimskog stanja
pčele uzgajane u odsustvu legla one imaju viši
kod pčela. Bihler i saradnici pokazali su da kada
nivo vitelogenina nego pčele srednje starosne
seveštački kreiraju mikroklimatski uslovi karak-
dobi (7-20 dana), započinju kasnije sa sakuplja-
teristični za zonu legla (35 stepeni i koncentra-
njem i žive duže, čak i u okolnostima nalik zim-
cija ugljen-dioksida 1,5%) u zajednici iz koje je
skim. Prema tome, izgleda da bi izloženost fe-
odstranjeno leglo, nivo juvenilnog hormona
romonu legla pre proizvođenja zimskih pčela,
P Č E L A R S K I Z U R N A L • 28 • J u l - s e p t e m b a r 2015.
3. Varou bi trebalo kontrolisati i suzbijati što prirodnijim metodama. Preporučuju se tehnike, kao što je uklanjanje trutovskog lega (korišćenjem ramova građevnjaka). Osim toga, i upotreba žičane podnjače dala je dobre rezultate. Nivo varoe trebalo bi kontrolisati tokom sezone korišćenjem alkohola ili sapunice, kako bi se varoa držala ispod kritičnog nivoa. Gornji podnošljiv prag zaraženosti varira u zavisnosti od geografske lokacije. Generalno, ukoliko krajem leta na 300 pčela dolazi 5-10 krpelja, onda bi trebalo razmišljati o nekom hemijskom tretmanu, pre nego što zajednica krene da proizvodi zimske pčele. Veliki broj istraživanja svedoči da je varoa stvorila rezistentnost na kumafos i fluvalinate, zbog čega se pčelarima preporučuju, alternativne i prirodnije metode suzbijanja.
4. Zaštita od vetra i vlage mogla bi da bude od koristi sve dok je obezbeđena odgovarajuća ventilacija. Pčelinjim zajednicama su potrebni različiti vidovi zaštite, opet u zavisnosti od klimatskih i meteoroloških prilika. U nekim regijama, sa izuzetno oštrim zimama, preporučuje se i obmotavanje košnica izolacionim materijalom i njihovo premeštanje u zatvoreni prostor. U drugim, vlažnijim, krajevima preporuke se pre svega odnose na obezbeđenje dobre ventilacije, kako bi se redukovala vlažnost i mogućnost pojave kondenzacije u košnici.
5. Svi pčelari morali bi da preduzmu korake u cilju zaštite pčela od izloženosti pesticidima, uključujući i one pesticide koji se koriste za suzbijanje varoe. Rad na poboljšanju uslova prilikom prezmiljavanja pčelinjih zajednica podrazumeva visoku pažnju pčelara od trenutka kada zajednice izađu izzim e-a to je početak proleća - pa sve do„smeštanja pčela u postelju", pred zimu.
ili posle uzgoja legla, ili po početku uzgoja le-
pljačkom aktivnošću. Zbog toga, veći broj sa-
gla u proleće, bilo korisno (jer stimuliše proi-
kupljačica ostaje u zajednici, pa su mlade pčele
zvodnju legla i razvoj zajednice) dok bi izlože-
više izložene sakupljačkom feromonu koji us-
nost feromonu legla usred zime moglo da inici-
porava njihovo sazrevanje. Osim toga, redukci-
ra ranije sazrevanje zimskih pčela što bi bilo
ja u sakupljanju polena trebalo bi da poveća
pogubno.
nivo proizvodnje legla i feromona legla koji ta-
Sakupljačice takođe ispuštaju feromon koji,
kođe usporavaju sazrevanje mladih radilica. Sa
kao i feromon legla, utiče na sazrevanje mladih
smanjenjem feromona legla, smanjuje se i sa-
pčela. Ovaj feromon usporava prelaz ka saku-
kupljanje (izletanje) što još više pojačava uticaj
pljanju i produžava negovateljsko stanje pčela.
sakupljačkog feromona. Krajem zime tj. počet-
Ukoliko ograničimo letenje sakupljačica i one
kom proleća dani postaju dovoljno duži što de-
ostanu u zajednici usporiće se sazrevanje mla-
luje kao okidač za proizvodnju male količine
dih pčela zahvaljujući povećanoj izloženosti
legla. Prisustvo feromona legla stimuliše sazre-
feromonu sakupljačica.
vanje kod nekih radilica, što rezultira tendenci-
Ako sumiramo sve, ispada da je ulazak i izlazak
jom ka sakupljanju, a to je obrnuti proces od
iz zimskog stanja određen interakcijom izme-
onoga koji se događa u jesen. Feromon legla
đu: dostupnosti medonosno-polenonosnih bi-
takođe stimuliše sakupljanje polena od strane
Ijaka, opsega legla i feromona legla, sakupljač-
ovih sakupljačica onda kada temperatura bude
kog feromona, temperature i dužine dana. To-
bila dovoljno visoka. Priliv polena u zajednicu
kom jeseni slabije cveta medonosno-poleno-
dalje stimuliše proizvodnju legla i olakšava na-
nosno bilje, što u kombinaciji sa skraćenjem
gli prolećni razvoj pčelinje zajednice.
dana i zahlađenjem rezultira slabijom sakuwww.pcelarskizurnal.com
19
izvan gnezda
u n u trašn jo st gnezda
kraći i hladniji dani
t
sm anjena pčelinja paša
Pretpostavljeni model za regulisanje proizvođenja zimskih pčela. Proizvodnja zimskih pčela je verovatno regulisana interakcijama između signala, kao što su temperatura, izloženost dnevnoj svetlosti, izvori hrane u okruženju, količina legla, nivoferomona legla i sakupljački feromon.
FAKTORI KOJI UTIČU NA ZIM SKE GUBITKE
gubici, nije nebitno kojim se sredstvima vrši
Višestruki faktori mogu uticati na opstanak to-
tretman jer korišćenje težih hemikalija može
kom zime. Pčelari hobisti obično krive slabost
takođe negativno uticati na pčele, usled čega
zajednica u jesen, izgladnelost, maticu lošeg
naučnici preporučuju „prirodniji pristup" treti-
kvaliteta i varou. Komercijalni pčelari krive ma-
ranju varoe.
ticu lošeg kvaliteta, varou, pesticide.Treba reći
Na opstanak pčela tokom zime negativno utiče
da se prosečni zimski gubici razlikuju u zavi-
i prisustvo virusa, od kojih se izdvajaju virus de-
snosti od geografskog položaja i da, samim tim,
formisanih krila i izraelski virus akutne paralize,
ne mogu biti objašnjeni na jedan uniformni
koje prenosi varoa i na taj način ugrožava imu-
način. Procene na većem broju pčelinjaka u Ka-
nitet pčela, što povratno rezultira većim prisu-
nadi i Nemačkoj govore da je nivo zaraženosti
stvom virusa u pčelama. Sami virusi, pokazano
varoom najtesnije povezan sa zimskim gubici-
je, mogu izuzetno štetno uticati na stanje i po-
ma. Varoa se hrani hemolimfom pčelinjih lutki i
našanje pčela, između ostalog, mogu dovesti i
time dovodi do mnogih negativnih promena u
do ubrzanog sazrevanja. Kako bi zaštitili imuni-
fiziološkom stanju pčela povezanih sa prezi-
tet pčela i smanjili prisustvo virusa pčelari bi
mljavanjem, uključujući opadanje nivoa vitelo-
trebalo da minimizuju prisustvo varoe u zajed-
genina kao i smanjenje nivoa proteina i uglje-
nicama ali i da redukuju izloženost pčela osta-
nih hidrata, što dovodi do skraćenja životnog
lim stresnim faktorima kao što su pesticidi, koji
veka kako kod letnjih tako i kod zimskih pčela.
takođe mogu pospešiti delovanje virusa.
lako se tretiranjem varoe smanjuju prosečni P Č E L A R S K I Ž U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
Genetika pčelinje zajednice takođe može utica-
u porastu. Celogodišnji tretman feromonom
ti na uspešnost prilikom prezimljavanja. Veliki
legla rezultira povećanjem proizvodnje meda,
eksperiment, koji je obuhvatio 16 genetskih li-
snage zajednice i boljim uspehom prilikom
nija na 20 lokacija širom Evrope, pokazao je da
prezimljavanja. Prema tome, ukoliko nije izvod-
su na opstanak značajno uticali lokacija i geno-
Ijivo osnaživanje zajednica ovim sredstvima,
tip. Zajednice u kojima su bile matice lokalnog
tretman feromonom legla mogao bi da bude
porekla opstajale su u proseku 83 dana duže
opcija za ubrzavanje razvoja zajednice i pospe-
od zajednica u kojima su bile matice koje nisu
šivanje prezimljavanja (videti preporuku 1).
poticale sa tog područja. Dakle, lokalni genoti-
Više puta je dokazano da sredstva za tretiranje
povi pčela prilagodili su se na svoje okruženje.
varoe mogu da se zadrže u vosku, što povećava
Kada je reč o matici, ukoliko pčelari moraju da
verovatnoću da će varoa postati rezistentna na
je zamene, najbolje je da to učine sredinom
ove hemikalije. Osim toga, ove hemikalije će
leta sa maticom visokog kvaliteta (videti pre-
kontaminirati i ostale pčelinje proizvode. Izlo-
poruke 1 i 2).
ženost pesticidima ima subletalni efekat na
Očekivano je da veličina zajednice i zalihe hra-
pčele: skraćenje životnog veka, slabljenje imu-
ne utiču na opstanak zajednice. Snažnije zajed-
nih funkcija, učenja i pamćenja, orijentacije, sa-
nice efikasnije koriste svoje zalihe hrane per
kupljanja i motorike. Ipak, do sad je preduzet
capita (u ovom slučaju po pčeli), imaju više
mali broj istraživanja koja se bave uticajem pe-
izgleda za uspeh prilikom izimljavanja i, konač-
sticida na prezimljavanje. U svakom slučaju,
no, proizvode prosečno veće količine meda.To
pčelari bi trebalo da pokušaju da minimizuju
potvrđuju nedavna istraživanja koja su pokaza-
izloženost pčelinjih zajednica pesticidima (pre-
la da je masa zajednice u jesen važan pokaza-
poruka 5).
telj opstanka tokom nastupajuće zime; 90 od-
Prezimljavanje medonosnih pčela je složen
sto zajednica težih od 22,5 kg je preživelo, u
proces koji povezuje višestruke spoljašnje i so-
poređenju sa samo 27 odsto od onih lakših od
cijalne faktore i interakcije unutar zajednice,
18 kg (težine koje su ovde navedene isključuju
kao i fiziološke i molekularne promene kod
težinu drvene opreme u košnici (Dok i saradni-
svake pčele pojedinačno. Na osnovu dostu-
ci, neobjavljeni podaci)). Ono što je zanimljivo,
pnih informacija, naučnici su razvili model koji
prihrana ili ograničavanje zaliha polena zajed-
objašnjava kako ovi faktori regulišu ulazak, op-
nici u jesen, ne utiče ni na broj proizvedenih
stanak i izlazak iz zimskog režima (videti sliku
zimskih pčela, ni na njihove fiziološke zalihe
na prethodnoj strani). Međutim, ono što se i
hrane (masno tkivo), niti na njihovo ponašanje,
dalje ne zna i što treba tek da se utvrdi jeste da
tako da izgleda da u jesen neki drugi činioci, a
li nastanak„zimske pčele" započinje tokom lar-
ne ishrana regulišu veličinu populacije i pona-
valnog ili odraslog stadijuma razvoja, ili tokom
šanje zimskih pčela. Stoga, pčelari bi trebalo da
i jednog i drugog.
poboljšaju uzgoj legla tokom proleća i leta, uzgajanjem zajednica na lokacijama bogatim me-
Priredili:
donosno-polenonosnom pašom, odnosno, do-
Ivan Umeljić, Aleksandar Milanković
datnom prihranom i spajanjem slabijih zajed-
Izvor: M ehm et Ali Doke, Maryann Frazier
nica, početkom jeseni. Dodatno, kada su zajed-
and Christina M Grozinger (2015)
nice tretirane sintetičkim feromonom legla u
Overvvintering honey bees: biology and management,
jesen, one konzumiraju više proteinskih suplemenata a proizvodnja legla i razvoj zajednice je
Current Opinion in InsectScience, 10:185-193
www.pcelarskizurnal.com
Nauka Wfk\
SMRT KOŠNICE Razumevanje uzroka uginuća jedne pčeiinje zajednice
Danas među naučnicima preovladava stav da neki štetni činilac ne mora da bude smrtonosan za pčele pojedinačno, da bi doprineo propadanju zajednice. Bilo šta što ugrožava sposobnost pčele da efikasno sakuplja nektar i polen, ili neku drugu njenu funkciju, može da dovede do uginuča pčelinje zajednice. Zbog toga je poslednjih godina fokus naučnika pomeren ka subletalnim činiocima, koji, dakle, ne direktno, vec' posredno, dovode do uginuča.
PriredioiAleksandarMilanković
P Č E L A R S K I Z U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 20 15 .
d 2007. godine, na ovamo, stepen pro-
kom pojedinačnom uzroku. Za oba problema
pasti pčelinjih zajednica tokom zime je,
zaslužni su mnogi činioci.
O
u proseku, narastao za oko 30% duž ve-
likog dela Severne Amerike. Pored toga, prijav-
UZROCI
Ijeni su slučajevi ekstremno brzog propadanja
Spisak štetočina, parazita i stresnih faktora iz
zajednica, koji su pripisani sindromu CCD (co-
okruženja je izuzetno veliki. Danas među nauč-
lony collapse disorder - kolaps pčelinjih zajedni-
nicima preovladava stav da neki štetni činilac
ca). Obe pojave su rezultat povećane učestalo-
ne mora da bude smrtonosan za pčele pojedi-
sti hroničnih bolesti i stresnih činilaca iz okruže-
načno, da bi doprineo propadanju zajednice.
nja. Zajednice su često na udaru brojnih činila-
Bilo šta što ugrožava sposobnost pčele da efi-
ca koji mogu da deluju u sadejstvu. Primera
kasno sakuplja nektar i polen, ili neku drugu
radi, pesticidi mogu da pojačaju prenos bolesti
njenu funkciju, može da dovede do uginuća
u zajednici. Zajednice mogu biti posebno ranji-
pčelinje zajednice. Zbog toga je poslednjih go-
ve na subletalne efekte (štetni efekti koji ne iza-
dina fokus naučnika pomeren ka subletalnim
zivaju smrtnost) patogena i pesticida jer su
činiocima, koji, dakle, ne direktno, već posredno,
funkcije pčelinje zajednice ugrožene bilo da
dovode do uginuća.
stresni činilac ubija radilice, bilo da štetno utiče
Poslednjih godina vodi se velika rasprava o
na njihovu sposobnost sakupljanja nektara i
upravo takvom - subletalnom - dejstvu pestici-
polena.
da na pčele. Posebna pažnja skrenuta je na ne-
Od 2007. godine prosečan stepen godišnjeg
onikotinoidne insekticide kao i na organofos-
gubitka pčelinjih zajednica u Severnoj Americi
fatne preparate i njihovo dejstvo na pčele: i
je bio 29,6% (u opsegu od 22% u 2012. godini
jedni i drugi naširoko se koriste u poljoprivredi
do 36% u 2008. godini). Ovaj visoki stepen mor-
i pčelarstvu; ovi prvi za tretiranju useva da bi se
taliteta stavlja na test sposobnost pčelara da
uništili štetni insekti, a ovi potonji za suzbijanje
održe svoje pčelinjake.
varoe. I jedni i drugi su neurotoksikanti koji pro-
Ovaj period je karakterističan po dramatičnim
izvode širok spektar posledica po fiziologiju i
izveštajima o masovnim uginućima, kao i o slu-
ponašanje insekata. Obe vrste ovih poljopri-
čajevima rapidnog opadanja broja pčela, uz
vrednih hemikalija mogu da poremete signale
potpuni nestanak radilica i ostanak jedino ma-
u mozgu insekta i da čak i u subletalnim doza-
tice, legla i nešto hrane u košnici, bez ikakvog
ma ugroze učenje i pamćenje kod medonosnih
očiglednog uzroka takvog kolapsa pčelinje po-
pčela. Ukoliko oštećuju učenje i pamćenje (a
pulacije. Ovaj fenomen, nazvan CCD podsta-
samim tim i navigaciju) to onda može da obja-
kao je istraživanja u pravcu traženja odgovora
sni zašto izloženost neonikotinoidima ugroža-
na pitanje zašto pčelinje zajednice sada propa-
va uspešan povratak u košnicu posle sakuplja-
daju u tako velikom procentu i šta bi mogao da
nja nektara i polena.
bude uzrok? Važno je shvatiti da CCD nije jedini
Najnovija istraživanja nedvosmisleno su potvr-
uzrok, jer u većini slučajeva propast zajednica
dila da smanjenje broja sakupljačica usled su-
može da se pripiše poznatim stresnim činioci-
bletalne izloženosti pesticidima, potencijalno
ma. Globalno širenje varoe i razvoj njene rezi-
može da prouzrokuje propast zajednice. Posta-
stentnosti na mere suzbijanja sigurno je uticao
lo je jasno da subletalna izloženost neonikoti-
na stepen propasti pčelinjih zajednica, mada je
noidima može da ugrozi funkcionisanje zajed-
jasno da niti CCD niti sve veći broj slučajeva
nice i da dovede do njenog propadanja, uz
propasti zajednica ne mogu da se pripišu bilo
simptome koji podsećaju na sindrom CCD.
P Č E L A R S K I 2 U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
Shematska reprezentacija ključnih demografskih procesa u pčelinjoj zajednici. Radilice prolaze kroz različite razvojne stadijume (larva, lutka, poklopljeno leglo), izvode se i postaju kućne pčele, da bi posle sazrevanja postale sakupljačice. Starije pčele sakupljačice sprečavaju mlade kućne pčeleda postanu sakupljačice. Plava linija predstavlja konzumiranje hrane. Hrana takođe indirektno utiče na količinu legla (plava tačkasta linija) zbog toga što će tokom perioda slabog unosa hrane radilice početi da jedu larve (pojaviće se kanibalizam). Stepen smrtnosti tokom prelaska sa kućnih na sakupljačke poslove, zatim stepen smrtnosti sakupljačica, kao i intenzitet prikupljanja hrane od strane sakupljačica (označen crvenim strelicama) menjali su se u zavisnosti od toga u kom životnom dobu su pčele započinjale sakupljanje. Izvor: Andrevv B. Barron (2015) Death.of the bee hive: understanding the failure of an insect society, CurrentOpinion in InsectScience; 10:45-50
Na sličan način, boiesti ne moraju da ubijaju pojedinačne pčele kako bi uništile pčelinju zajednicu jer ako ugroze određene funkcije pčelinje zajednice, na kraju će prouzrokovati i njeno uginuće. Iz perspektive pčeiinje zajednice koja se bori da održi svoje resurse i brojno stanje nema bitne raziike u tome da li patogeni ubijaju radilice ili ih ometaju u njihovom uspešnom povratku u košnicu sa sakupijanja nektara ipolena. I nozem^i izraelski virus paralize utiču na smanjenje efikasnosti
KAKO M EĐUDEJSTVO STRESNIH ČINILACA UGROŽAVA PČELINJU ZAJEDN ICU? U bilo kom trenutku, pčelinja zajednica je retko kada izložena delovanju samo jednog izolovanog stresnog činioca. S druge strane, isti ti činioci mogu da stupe u međudejstvo i to u veoma složenim oblicima, i da izmene neke biološke odlike radilica i funkcionisanje zajednice.
PESTICIDI: Kombinovano tretiranje subletal-
prilikom sakupljanja - oboje su odgovorni što
nim dozama kumafosa (organofosfat) i imida-
se veliki broj pčela nije vratio u košnicu sa saku-
kloprida
(neonikotinoid)
prouzrokovalo
je
pljačkog leta. I nozema može da dovede do
snažniji (i štetniji) uticaj na sposobnost raspo-
propadanja zajednice, sa vrlo sličnim simpto-
znavanja mirisa kod pčela, nego u slučaju treti-
mima koji su karakteristični i za CCD.
ranja samo jednom od ovih hemikalija. Pesticiwww.pcelarskizurnal.com
W R
di u subletalnim dozama mogu da stupaju u
SMRT ZAJEDNICE
međudejstva sa složenim i ponekad nepredvi-
Pčelinja zajednica poseduje unutrašnje regula-
divim fiziološkim efektima koji ne moraju da
torne mehanizme koji služe održavanju funkci-
ubiju pčele, ali mogu da oslabe njihove sposob-
ja zajednice spram spoljašnjih stresnih faktora:
nosti i opstanak u situaciji kao što je sakuplja-
potpunije razumevanje propasti zajednice izi-
nje nektara i polena. Osim toga, dokazano je da
skivaće razumevanje načina na koje se ovi soci-
izloženost pčela raznim pesticidima na terenu
jalni sistemi razaraju.
(uključujući i fungicide) kojima se zaprašuju
U normalnim okolnostima, unutar košnice po-
usevi pojačava štetno dejstvo nozeme, što ta-
stoji izbalansirana podela rada. Radilice dele
kođe može da oslabi sposobnost pčela da saku-
zadatke prema životnom dobu: mlade pčele
pljaju nektar i polen.
specijalizuju se za negovanje legla, a starije bra-
Uticaj pesticida na pčele može da se menja u
ne košnicu i idu u sakupljanje nektara, polena i
zavisnosti od uslova u okruženju. Niske tempe-
vode. Ovakav sistem jača efikasnost zajednice,
rature i nedovoljan unos proteina pojačavaju
odlaganjem izlaganja mladih radilica najrizični-
podložnost pčela nikotinskom trovanju, što de-
jim zadacima sve dok nisu u potpunosti dopri-
limično objašnjava zašto delovanje pesticida
nele produktivnosti zajednice. Sistem se održa-
na pčelinje zajednice varira u zavisnosti od go-
va ograničenjima putem delovanja feromona,
dišnjeg doba. Zajednice koje su povremeno
gde starije pčele (sakupljačice) u košnici ne do-
bile tretirane subletalnim dozama imidaklopri-
zvoljavaju mlađim pčelama (kućne pčele) da
da i klotianidina normalno su se razvijale to-
postanu sakupljačice. Zajednica na taj način
kom leta i jeseni, ali nisu uspele iznova da za-
zadržava odgovarajući balans između broja sa-
počnu uzgoj legla krajem zime i zbog toga su
kupljačica i pčela koje ostaju u košnici. Ukoliko
propale, dok su kontrolne zajednice (netretira-
košnica, pak, izgubi svoje sakupljačice onda
ne) uspešno izlazile iz perioda prezimljavanja.
ograničenje popušta, a mlade pčele se regrutu-
Tretirane zajednice pokazivale su neke odlike
ju za sakupljanje kako bi ih zamenile. Preventiv-
CCD-a, u tom smislu da nijedna odrasla pčela
no sakupljanje koje vrše mlade pčele je njihov
nije pronađena mrtva unutar zajednice.
uobičajeni odgovor na stresne faktore, kao što su pojedinačno ili zajedničko gladovanje, ili ne-
BOLESTI: Bolesti pčela deluju jedna na drugu i
dostatak polena. Bolest će podstaći mlade pče-
stupaju u međudejstvo i u zavisnosti od doba
le da počnu sa preventivnim sakupljanjem.
godine pojačavaju uticaj na zajednice. Veliki
Ovo je adaptivni odgovor na akutno prisustvo
stepen zaraženosti tokom zime, bilo da je reč o
stresnih činilaca, jer se time brzo nadoknađuju
varoi, bilo da se radi o virusu deformisanih krila,
gubici sakupljačica. Pčelinja zajednica se okre-
siguran je indikator da će uskoro doći do propa-
će povećanoj akumulaciji resursa.
sti pčelinje zajednice. Virus deformisanih krila i
Neki noviji podaci pokazuju da mlade sakuplja-
druge infekcije koje prenosi varoa značajno sla-
čice (kućne pčele koje su iz nužde prešle na sa-
be imuni sistem i energetske rezerve radilica,
kupljačke poslove) imaju znatno slabiji učinak
što može ozbiljno da ugrozi njihove sposobno-
nego pčele koje počinju sa sakupljanjem kada
sti. Paralelne zaraze mogu sinergijski da deluju,
im je za to i vreme - nakon navršenih 20 dana
da iscrpe radilice, kao i da ubrzaju širenje bole-
starosti. Mlade (preuranjene) sakupljačice ima-
sti, što vodi ka propasti zajednice, sa simptomi-
ju znatno kraći životni vek - najčešće umiru već
ma nalik CCD-u. Osim toga, gubitak matice je
posle nekoliko izletanja iz košnice, što nije slu-
izuzetno značajan stresni činilac. Prekid legla
čaj sa pčelama koje sa sakupljanjem započinju
do kojeg dolazi jer zajednica mora da zameni
u normalnom periodu.
nestalu maticu može značajno da poveća rizik
Nedavno su naučnici ispitivali kako reakcije
od uginuća zajednice.
pčela na stresne okolnosti (preventivno saku-
P C E L A R S K I 2 U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2 0 1 5 .
Neki noviji podaci pokazuju da mlade sakupljačice (kućne pčele koje su iz nužde prešle na sakupljačke poslove) imaju znatno slabiji učinak nego pčele koje počinju sa sakupljanjem kada im je za to i vreme - nakon navršenih 20 dana starosti. Mlade (preuranjene) sakupljačice imaju znatno kraći životni vek - najčešće umiru već posle nekoliko izletanja iz košnice, što nije slučaj sa pčelama koje sa sakupljanjem započinju u normalnom periodu. pljanje i slaba sakupljačka sposobnost) mogu
pčela, matica i leglo.To je, ukratko, odgovor na
da izmene fukcionisanje čitave zajednice. Mo-
pitanje, zbog čega se pčelinje zajednice„naglo"
del počiva na pretpostavci da je doba u kojem
osipaju i umiru.
pčele započinju sa sakupljanjem regulisano so-
Konačno objašnjenje obe ove pojave može da
cijalnim ograničenjem, a da su sakupljačke spo-
bude jednostavno to što se uvećao broj poten-
sobnosti (sakupljanje hrane) i opstanak saku-
cijalnih stresnih faktora za medonosne pčele
pljačica zavisni od životnog doba i da opadaju
(okruženje, pesticidi, sredstva za suzbijanje va-
ukoliko pčele preuranjeno započnu sa saku-
roe, paraziti, patogeni), kako po pitanju učesta-
pljanjem.
losti, tako i po pitanju intenziteta, a, što je naj-
Na početku je pčelinja zajednica uspevala da
gore, pčelinje zajednice se najčešće suočavaju
amortizuje gubitak: vremenom bi se populacija
sa više njih istovremeno.
stabilizovala, a odgajanje legla bi se nastavljalo.
Pčelinja zajednica može posebno biti ranjiva na
Ipak, vremenom je sakupljačka snaga zajedni-
subletalne efekte bolesti i patogena,jer jefunk-
ce progresivno slabila, sve do trenutka kada
cionisanje zajednice podjednako ugroženo, bi-
pčele više nisu mogle da sakupe dovoljne zali-
lo da stresni činilac direktno ubija radilicu, bilo
he hrane, što je izazivalo strmoglavo opadanje
da je ometa tokom sakupljačkih aktivnosti. Za-
broja odraslih jedinki. Došlo je do potpunog
jednica poseduje unutrašnje mehanizme koji
raspada podele rada. Ogroman broj pčela činile
amortizuju gubitke sakupljačica regrutovanjem
su sakupljačice koje su ubrzano umirale, ostav-
mladih pčela u sakupljačke jedinice. lako ovo
Ijajući samo maticu i nekoliko odraslih pčela sa
može da bude efikasan odgovor u stresnim okol-
napuštenim leglom u zajednici.
nostima, pokazalo se da upravo na taj način
Zajednice su propadale ispoljavajući neke od
dolazi do ubrzane propast pčelinje zajednice.
odlika CCD-a; nagla promena od naizgled zdravog stanja, gde pčele uspešno uzgajaju leglo, do potpunog gubitka odrasle populacije, opadanja prosečnog uzrasta radilica i nesrazmere
Izvor: Andrevv B. Barron (2015)
Death of the bee hive: understanding
između pčela negovateljica i legla u zajednici.
the failure of an insect society,
Na kraju, u košnici su ostali nekoliko odraslih
Current Opinion in Insect Science; 10:45-50
www.pcelarskizurnal.com
Debata
NEONIKOTINOIDI: U POTRAZIZA ODGOVORIMA Neonici - što je skraćenica za neonikotinoide - „Živeo sam u Americi pre trideset godina, kada su insekticidi koji su ušli u upotrebu početkom je tamo vršeno intenzivno zaprašivanje insektidevedestih godina prošlog veka, kao manje cidima kao što je kabaril, kako bi se suzbili inštetna sredstva za suzbijanje poljoprivrednih sekti na kukuruzu šećercu.Tada bismo nailazili parazita. Umesto da se raspršuju direktno na na gomile mrtvih ili iznemoglih pčela ispred useve - što je uobičajeni metod primene insek- košnica". Ostali, stariji pesticidi takođe su štetni ticida - semena se premazuju neonikotinoidi- i za čoveka - od kojih je najznačajnije spomenuti organofosfate, koji su u prošlosti korišćeni ma, čime se prividno ograničava izloženost pčela i ostalih neciljanih organizama poljopri- kao hemijsko oružje ali i za suzbijanje štetočina. vrednim hemikalijama. Međutim, tragovi se S druge strane, neonikotinoidi su relativno nimogu pronaći u čitavoj biljci, između ostalog i sko toksični kada je reč o sisarima. Čak je uobiu polenu i nektaru od kojih pčele zavise. Jedva čajeno da distributeri tretiraju semena pre proda je prošlo godinu dana od početka primene daje čime umanjuju mogućnost njihove preteneonikotinoida u poljoprivredi, a francuski pče- rane upotrebe. U Severnoj Americi i, sve do nelari su povezali ove hemikalije sa uginućima davno, u većini evropskih država naširoko su pčelinjih zajednica. Pojavili su se posredni do- tretirana semena nekoliko useva neonikotinoikazi, a niz očiglednih slučajeva trovanja pčela u dima.„U SAD gotovo da nema stabljike kukuruEvropi i SAD dolio samo je ulje na vatru. za koja nije iznikla iz tretiranog semena", kaže U debati koja je potom usledila izdvojili su se, s Kristijan Krapke, entomolog sa Univerziteta jedne strane, organizacije za zaštitu životne sre- Perdju u Indijani. Kada je reč o medonosnim dine i naučnici koji veruju da ova vrsta hemika- pčelama, najznačajniji usev čije je seme tretiralija dovodi do uginuća pčelinjih zajednica i, s no neonikotinoidima je verovatno uljana repidruge strane, naučnici koji smatraju da neoni- ca. Kako je reč o izvoru biljnog ulja ali i biodizekotinoidi uopšte nisu toliko rizični po pčele, op- la, uljana repica je ekonomski visoko rangirana tužujući medije i aktiviste da raspiruju strah od poljoprivredna kultura u Evropi i Kanadi. hemikalija koje„uništavaju nervni sistem pčela". Nema sumnje da su sva tri neonikotinoida, koja ,,To je, u Velikoj Britaniji, dovelo do bezbrojnih su zabranjena u EU - imidakloprid, tiametokorganizovanih kampanja i slogana"kaže Frensis sam i klotianidin - izuzetno toksični za pčele. U Ratniks, naučnik svetskog ugleda sa Univerzite- tretiranim semenima se nalazila doza koja je ta Saseks u Brajtonu, koji ne vidi dovoljno doka- mogla da ubije stotine hiljada pčela. Međutim, za koji bi povezali neonike sa gubicima pčeli- u doba kada usev procveta, u nektaru i polenu njih zajednica. U Evropskoj Uniji uzbuđenje je se nalazi samo mala količina ovih aktivnih sakulminiralo dvogodišnjim moratorijumom na stojaka. Ipak, laboratorijske studije pokazale su korišćenje tri najpopularnija neonika, koji je da, čak i u malim dozama, neonikotinoidi mogu stupio na snagu decembra 2013. godine. Raz- ozbiljno da utiču na moždane funkcije pčela. mere štete do koje dovode neonici u pčelinjim „Neonici utiču na delove mozga u kojima se integrišu čulne informacije, uključujući i informazajednicama još uvek ostaju otvoreno pitanje. cije povezane sa orijentacijom", kaže Mikel Anri, biolog sa Francuskog nacionalnog instituta za ZA I PROTIV Ratniks primećuje da su proteklih decenija do- poljoprivredna istraživanja u Avinjonu. Strahukazi o trovanju pesticidima bili nedvosmisleni. je se da su posledice takve da oni proizvode
I
28
P Č E L A R S K I Ž U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
THE BEES NEED YQU %
f B ftN ^
NIONICS
WE ARE
- eob ; THEBEES
* ALL* BEEKEEPERS!
rmCHAHl
^OOIHBII,
SATNO
TO NfONJCS
“S ! X
MOTt
* EOR * THEBEES
;0 Neoni.
srve the
BEE5
'
'N E O -M c o rE > rl( ^ ^ 1,o u S N E R V E -G flS L B E E c : ^ N N U flL P O L U N R T i R k v
COST
potpunu konfuziju kod pčela, otežavajući im da pronađu izvore hrane i da se bezbedno vrate u košnicu. Anri spada među one naučnike koji smatraju da duža izloženost malim dozama neonikotinoida može da dovede do degradiranja snage pčelinje zajednice, iscrpljivanja pčela i narušavanja procesa prikupljanja hrane. U okviru istraživanja sprovedenog 2012. u Francuskoj, on i njegove kolege koristili su pločice za identifikovanje radio-frekvencije kako bi nadgledali sposobnost 653 pčele izletnice da se vrate u košnicu a koje su, prethodno, ostavljene na 1 km udaljenosti od svojih košnica. Utvrdili su da su se pčele tretirane subletalnim dozama tiametoksama u šećernom sirupu u znatno manjoj meri vraćale u svoju košnicu a rezultati su bili još gori za one pčele koje su sakupljanje obavIjale u za njih nepoznatom okruženju. Naknadno kompjutersko modelovanje ukazalo je da konstantan gubitak sakupljačica može da ugrozi košnicu.„Po prvi put pokazali smo da efekti subletalnih doza mogu dovesti do indirektne smrtnosti zbog toga što se pčele dezorijentišu, do tog nivoa da postoji rizik da kompletna zajednica ugine", kaže Anri (videti tekst„Smrt košnice" u ovom broju Pčelarskog žurnala).
1
Naredno istraživanje iz 2012. koje su sproveli entomolog Dejv Gulson, u to vreme istraživač sa Univerziteta Stirling, Velika Britanija, dovelo je do sličnih zaključaka, ali ovoga puta radilo se o jednoj vrsti bumbara (Bombus terrestris). Bumbari se od medonosnih pčela razlikuju po tome što matice imaju jednogodišnji životni vek, tako da je godišnja produkcija matica od ključnog značaja za opstanakzajednice.Tokom dve nedelje Gulsonov tim saradnika vršio je prihranu sedamdeset pet zajednica bumbara polenom i sirupom koji su sadržavali imidakloprid. Tokom narednih šest nedelja posmatrali su zajednice iz kojih su bumbari slobodno izletali. U tretiranim zajednicama proizvodnja matica smanjena je za 85 procenata a došlo je i do smanjenja sakupljačke aktivnosti. Ovi rezultati ukazali su na posledice izlaganja bumbara niskim dozama pesticida.„Najveći broj do danas izvedenih istraživanja obavljen je sa pčelama u staklenim baštama ili u kavezima ili čak plastičnim kontejnerima, gde pčele nisu bile u prilici da dobro upravljaju prilikom letenja", kaže Gulson. I zaista, još nekoliko studija pokazale su da su mnoge vrste oprašivača podložne štetnom uticaju neonikotinoida.
www.pcelarskizurnal.com
REALNO I NEREALNO Istražujući pčele u realnom životnom okruženju, Anri i Gulson su osnažili debatu oko neonika - Francuska je, zaista, krenula ka zabrani tiametoksama odmah po objavljivanju ovih naučnih radova. Međutim, ova istraživanja su počivala na forsiranom doziranju pčela, zasnovanom na eksperimentalnom određivanju stepena koncentracije neonikotinoida - a neki eksperti su sumnjali u valjanost takve procedure. Ratniks i njegov kolega sa Univerziteta Saseks, Norman Karek analizirali su rezultate istraživanja baziranih na forsiranom doziranju pčela i utvrdili su da su u istraživanjima koja su ukazivala na najveći rizik po pčele korišćene doze bazirane na nerealističnim pretpostavkama i pretpostavkama o najgorem ishodu, te su stoga malo relevantni za uslove u polju. Ratniks dodaje da bi takođe moglo biti značajnih odstupanja po pitanju efekata neonika na pčele, u zavisnosti od načina doziranja. Pčela radilica koja obavlja svoj dnevni posao prikupljanja više malih doza neonika u nektaru koji je sakupila ima priliku da metabolički preradi insekticid i da spreči njegovo zadržavanje u većim količinama, za razliku od pčele koja je od istraživača primila istu dozu odjednom.„To vam je isto kao kad biste odjednom popili celu flašu viskija umesto da pijete čašu ili dve dnevno tokom cele sedmice", kaže Ratniks.
„Svako istraživanje u vezi sa bezbednošću poljoprivrednih hemikalija moralo bi da bude finansirano od strane vlade ili nekog potpuno nezavisnog tela". (Dejv Gulson, biolog sa Univerziteta Saseks, Velika Britanija) ranim neonicima kao i sa kontrolnih polja na kojima semena nisu tretirana.„Nismo primetili nikakve posledice po pčelinje zajednice tokom istraživanja osim uspeha prilikom prezimljavanja", kaže Piter Kembel, Sindžentin naučnik, ukazujući na kapacitet košnice da se oporavi od gubitaka populacije tokom zime. Naredno istraživanje u polju izvedeno je u Kanadi i došlo se do sličnih zaključaka tokom 2014. godine, posle upoređivanja stope smrtnosti pčela, prinosa meda i drugih parametara zdravlja u 40 zajednica koje su prikupljale polen i nektar na poljima uljane repice koja ili nisu tretirana ili su tretirana klotianidinom. „Nismo primetili nikakav uticaj na pčele koji bi bio posledica izloženosti uljanoj repici koja je uzgajana iz semena tretiranih neonicima", kaže Sintija Skot-Dapri, toksikolog i specijalista iz oblasti suzbijanja štetočina sa Univerziteta Guelf iz Kanade, koja jejedan od koautora istraživanja. Međutim, oba ova istraživanja našla su se na meti kritike zbog sukoba interesa. Istraživanje koje je izvršeno u Francuskoj sproveo je jedan proizvođač neonikotinoida, a kanadsko istraživanje finansirala je upravo kompanija Bayer CropSciense, nemački gigant koji je razvio klotianidin i midakloprid.„Svako istraživanje u vezi sa bezbednošću poljoprivrednih hemikalija moralo bi da bude finansirano od strane vlade ili nekog potpuno nezavisnog tela" kaže Gul-
Sve dok nema jasnog konsenzusa oko toga koliko pesticida pčele zaista pokupe, zaključci izvedeni iz istraživanja sa forsiranim doziranjem ostaju i dalje kontroverzni. „Treba uložiti dodatne napore da se sprovedu istraživanja koja bi uzela u obzir realnu izloženost pčela pesticidima, a ne samo„realističnu" laboratorijsku izloženost", kaže Jens Pistorijus, koji je i sam pčelar, sa Julijus Kun instituta u Berlinu, gde je zadužen za procenu rizika za pčele. Samo je šačica istraživanja sa anonimnim recenzijama ispitivala sakupljanje sa tretiranih useva i iz njih son, koji trenutno radi na Univerzitetu Sase ne može izvući dovoljno dokaza za nezdrave seks. Međutim, Skot-Dapri primećuje da su efekte po pčele. Jedno su objavili 2013. godine istraživanja uticaja pesticida u polju širih raznaučnici zaposleni u Sindženti, švajcarskoj ag- mera veoma komplikovana i skupa i negoduje rohemijskoj kompaniji, sa sedištem u Bazelu, što se podozreva da su finansijeri projekta utikoja je proizvođač tiametoksama. Studija je cali na rezultate istraživanja. „Jednogodišnje obuhvatila četiri godine u Francuskoj i ispitiva- istraživanje koštalo nas je gotovo milion dolara la je nekoliko indikatora snage pčelinje zajedni- - gde bismo uopšte mogli da dobijemo toliku ce na pčelama koje su sakupljale sa polja kuku- sumu osim od neke privatne fondacije", kaže ruza i uljane repice zasađenih semenima treti- ona i dodaje, „Nisam primila nikakav novac od 30
P Č E L A R S K I Ž U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
fondacije u cilju falsifikovanja rezultata istraživanja, niti je to ikada traženo od mene". Ova dva istraživanja takođe su bila kritikovana zbog neodgovarajućih uslova u kojima su izvedena. U oba slučaja korišćene su parcele površine samo dva hektara (0,02 km2), što je manje od površine uobičajene zone sakupljanja pčela tokom proleća, koja se prostire na tri do dvanaest kilometara kvadratnih. Na taj način, pčele su bile u mogućnosti da prikupljaju hranu i sa netretiranih biljaka, te su stoga unosile manje doze hemikalija nego što se očekivalo. Međutim, ovi eksperimenti su barem delimično podržani podacima s terena koja su sproveli istraživači sa švedskog Univerziteta Lund - istraživanja koje je u potpunosti finansirano od strane vlade i neprofitnih fondacija. Naučnici su istraživali zdravlje više vrsta pčela posle sakupljanja koje su pčele vršile na netretiranim ili klotianidinom tretiranim poljima, čija je površina bila devet hektara. Ovi podaci potvrdili su štetne efekte po zdravlje bumbara i drugih vrsta divljih pčela, dok su zajednice medonosnih pčela u najvećoj meri ostale netaknute. ,,To ne znači da nije bilo nikakvih negativnih posledica po medonosne pčele, već da ja za to nisam pronašao dokaze iz svojih terenskih istraživanja", kaže vođa istraživanja Mejl Randolf. Brojni faktori iz realnog sveta mogu ublažiti poznatu toksičnost neonika. Pčele ne posećuju samo cvetove svojih omiljenih biljaka. Analiziranjem uzoraka polena i njihajućeg plesa kojeg pčele koriste za saopštavanje informacija o lokacijama obližnjih izvora hrane ostalim pčelama u košnici, Ratniks je shvatio da pčele koje žive u blizini vrlo poželjne medonosne biljke kao što je uljana repica provode skoro polovinu svoga vremena sakupljajući sa ove biljke. U Britaniji, kako on objašnjava, uljana repica uglavnom cveta u proleće, kada obilje drugih biljaka pruža pčelama raznovrsni izbor hrane. Povrh svega, pčelinje zajednice mogu da se izbore sa umerenim gubicima - zahvaljujući intenzivnoj reprodukciji u proleće - naročito ukoliko su im dostupne izdašne medonosno-polenonosne biljke kao što je uljana repica.„Ukoliko dođe do naglog razvoja pčelinje zajednice, pitanje je da li uopšte možete da uočite vrlo male efekte koje su proizveli neonikotinoidi", kaže Pistorijus. Naučnici su, takođe, analizirali dodatne podatke dobijene na osnovu istraživanja zdravlja
pčela na nacionalnom nivou, kao i izzapažanja samih pčelara. lako su mnogi pčelari nastavili da prijavljuju uginuća, nije postojala njihova direktna veza sa neonikotinoidima. „Tokom poslednje decenije, držao sam veliki broj pčelinjih zajednica na parcelama pod uljanom repicom, tretiranom neonikotinoidima i nikad nisam imao nijedan incident", kaže Pistorijus. On napom injeda je njegovtim za monitoring pčela u Nemačkoj došao do sličnih rezultata i da nije bilo nijednog incidenta koji bi mogao očigledno da se poveže sa izlaganjem polena i nektara neonikotinoidima tokom zasejavanja uljane repice još od 2005. godine. Karek, takođe dugogodišnji pčelar, iznosi slična zapažanja do kojih je došla vlada Velike Britanije. Nije potvrđen nijedan incident u kome su pčele ubijene usled ispravne upotrebe poljoprivrednih pesticida još od 2003. godine, kaže on.
OBLACI Postoji jedan scenario koji opasnost neonikotinoida po pčele ne dovodi u pitanje. U proleće 2008. došlo je do iznenadnog rasta uginuća pčela u južnoj Nemačkoj kada je uginulo 11.000 pčelinjih zajednica. Ispostavilo se da je uzrok bio prah kontaminiran klotianidinom koji se širio sa površine tretiranih semena i odlazio u etar prilikom mašinskog zasejavanja kukuruza. Slični incidenti širom Evrope i Severne Amerike takođe su imali veze sa kukuruzom, koji se seje u proleće, kada su ostali usevi i divlje biljke u cvatu, što povećava rizik za pčele. Krapke, koji svoja istraživanja vrši u krajevima SAD koji su
„Jednogodišnje istraživanje koštalo nas je gotovo milion dolara. Gde bismo uopšte mogli da dobijemo toliku sumu osim od neke privatne fondacije. Nisam primila nikakav novac od fondacije u cilju falsifikovanja rezultata istraživanja, niti je to ikada traženo od mene". (Sintija Skot-Dapri, toksikolog i specijalista iz oblasti suzbijanja štetočina sa Univerziteta Guelf iz Kanade) 31
DON’T GET % jr
VOTE f
FOR ^
THE BEES
Protest pčelara protiv upotrebe neonikotinoida ispred britanskog parlamenta
najintenzivnije zasejani kukuruzom, počeo je da se zanima za slične izveštaje tokom 2010. godine.„U svim slučajevima utvrdili smo da su se na mrtvim pčelama nalazili neonikotinoidi", kaže on. Njegova grupa sistematski je analizirala nivo kontaminacije i došla je do tačnih podataka u vezi sa otrovnom prašinom koja se širila tokom tretiranja semena. ,,0na je bila toliko otrovna da su pčele koje su letele iznad plantaža kukuruza momentalno umirale", kaže on. Posle incidenata iz 2008. godine, Nemačka je zabranila tretiranje semena kukuruza neonikotinoidima. Ostale evropske države zahtevale su od poljoprivrednika da koriste deflektore, kako bi se minimalizovalo raspršivanje praha.Tokom 2013. Bayer CropScience izbacio je na tržište nov podmazivač za pneumatske sejalice koji je umanjivao trenje semena i samim tim količinu praha, a kanadska vlada odobrila je njegovu upotrebu za kukuruz i soju. U prošlogodišnjem izveštaju kanadske Agencije za suzbijanje štetočina navodi se da su se uginuća pčela izazvana sejanjem kukuruza smanjila za 70 odsto. Nažalost, nijedna od ovih mera nije primenjena na ogromnim parcelama kukuruza u SAD. Sve dok se praksa zasejavanja ne promeni, Krapke je u potrazi za alternativnim načinima zaštite pčelinjih zajednica: „Pokušavamo da utvrdimo koliko pčele treba da budu udaljene od kukuruznih polja a da budu bezbedne i da ne dođu u kontakt sa otrovnom prašinom, koja nastaje prilikom sejanja".
32
P Č E L A R S K I Ž U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
ZABRANE I POSLEDICE Centralno pitanje, da li tretiranje semena neonikotinoidima, ukoliko je izvedeno na odgovarajući način, nanosi štetu pčelama, ostaje nejasno. Neki eksperti isključuju mogućnost da postoji opasnost od doza koje se mogu naći u nektaru i polenu:„Uopšte ne vidim da su pčele izložene neonikotinoidima i ne vidim dokaze koji ukazuju na bilo kakve efekte na nivou pčelinje zajednice", kaže Denis van Englsdorp, koji trenutno radi na Univerzitetu Merilend. Ipak, Evropska agencija za bezbednost hrane je, u maju 2012. godine, objavila upozoravajući naučni izveštaj. Pored značajnog političkog pritiska, organizovana je i on-lajn peticija koju je potpisalo 2,5 miliona Ijudi - izveštaj je naterao Evropsku komisiju da reaguje. U proleće 2013. tesnom većinom Evropska komisija proglasila je dvogodišnji moratorijum na tretman imidaklopridom, tiametoksamom i klotianidinom svih onih useva koji privlače pčele (uključujući uljanu repicu i kukuruz). I inicijalni naučni izveštaj kao i potonji dokument EFSA-e o riziku od pesticida kritikovani su kao prebrza, politički motivisana odluka. Ne iznenađuje što je Syngenta među najglasnijim kritičarima uztvrdnju da je zabrana od proizvođača iziskivala da dokažu bezbednost pesticida„do te mere da je to statistički neizvodljivo". Odluka Evropske komisije je i dalje predmet rasprave iako su prošle dve godine od kada je doneta.„Evropska komisija vođena je veoma kontroverznim i veoma konzervativnim pristupom o kome još uvek ne postoji jedinstvo unutar Evropske unije", kaže Kembel. Proizvođači nisu jedini kritičari. I neki naučnici pozivaju na nijansiraniji pristup evaluaciji pesticida.„Naučna diskusija je često vrlo emotivna, a uvek postoji i dosta političkog pritiska", kaže Pistorijus. „Rizik od neonikotinoida sigurno dosta varira u zavisnosti od različitih stepena izlaganja, različitih useva i načina primene, a ovo pitanje iziskuje suštinski raznovrsniju procenu koja će uzeti u obzir ove različite načine primene i uslove". Sa druge strane, proizvođači pesticida su ubrzo izneli turobna predviđanja poljoprivredne katastrofe koja, barem za sada, imaju malo veze sa realnošću. Izveštaj koji su finansirali Bayer CropSciense i Syngenta sugerisao je da, tokom pet godina, kontinuirana zabrana neonikotino-
ida može doneti EU troškove između 17 milijardi i 23 milijarde evra. Ipak, dosadašnji podaci ukazaju na samo nekoliko negativnih efekata razume se, izveštaj Evropske komisije o nadgledanju useva iz decembra 2014. ukazao je na veoma produktivnu godinu za useve kao što su kukuruz i suncokret. Ipak, uljana repica nije bila uključena u taj izveštaj; usled sezone setve, prva žetva netretiranih useva uljane repice neće se izvršiti pre kraja godine. Rani podaci iz Britanskog tela za uzgajanje domaćih žitarica sugerišu da je samo 5 % useva semenjače u Engleskoj i Škotskoj uništeno od strane buva i štetočina, uobičajeno tretiranih neonicima. Međutim, u izveštaju se takođe ističe da su izvesne regije veoma teško pogođene, uz očekivane gubitke od 40%.„Problem je u tome što je bilo gotovo nemoguće predvideti gde će doći do napada bube", kaže Kembel„a kada bi farmeru postalo jasno da ima problem, bilo bi kasno, a šteta bi već bila načinjena".
NEMA BRZOG REŠEN JA Moratorijum EU može da se ispostavi kao propuštena prilika za nauku. Njegovo kratko trajanje pretvara praćenje trendova u izazov - čak i kada bi postojao način da se oni detektuju.„To je, u izvesnom smislu, neozbiljno", kaže Gulson. ,,Ne razumem zašto Evropska unija nije donela neke mere kako bi, ako ništa drugo, pokušala da prati efekte." Ne samo to, upotreba alternativnih pesticida možda zaklanja moguću korist od moratorijuma. Nekoliko evropskih država zahtevalo je odstupanja koja bi dozvolila privremeni tretman semena - čime su odstupile od moratorijuma - a vlasti u Velikoj Britaniji su odobrile zaprašivanje neonikotinoidima. Mnogi farmeri takođe pojačavaju upotrebu pesticida piretroida, zaprašujući useve čak i do pet puta godišnje, što je više od uobičajenih jednom ili dva puta. Pored toga što su ovi pesticidi vrlo toksični za pčele, način primene piretroida bi mogao da znači više slučajnog izlaganja neciljanih organizama, kao što su pčele. Možda je najveću zabrinutost predstavlja iluzija da političari „nešto čine" povodom uginuća pčela, ali ignorišu druge važne pretnje.„Postoji konsenzus među naučnicima koji se bave pčelama da dugoročno opadanje broja pčela ima uzroke u načinu upotrebe zemlje koji ostavlja manje divljih površina za pčelinju pašu. kao i
manjak mesta za stanište" kaže Karek. lako van Engelsdorpova rana istraživanja košnica pogođenih CCD-om nisu pružila nikakve nedvosmislene odgovore, ipak su otkrila visok nivo prisustva varoe kao i znatno prisustvo virusnih i gljivičnih infekcija. Tokom poslednjih devet godina, van Englsdorp i mnogi drugi istraživači postali su sve ubeđeniji da ovaj parazit, koji prenosi bolesti i ugrožava imunitet u pogledu drugih infekcija jeste javni neprijatelj broj jedan za pčele. „Nosimo se sa varoom već dugo vremena", kaže on. „Ali, današnja varoa nije ista kao ona od pre trideset godina, a i virusi su se promenili". On dodaje da neonici nisu jedine hemikalije sa kojima pčele dolaze u susret - on i njegove kolege pronašle su značajne količine više od 120 hemikalija ili njihovih derivata u pčelinjim zajednicama", od kojih svaka može pogubno da utiče na zdravlje pčela. Za sada se, u SAD i Kanadi, ne razmatra nacionalna zabrana, ali ovo pitanje izaziva gorčinu i politička prepucavanja kad god se spomenu poljoprivreda i pčelarstvo. Proizvođači neoni-
kotinoida i njihovi branioci tvrde da su organizacije za zaštitu životne sredine u dosluhu sa istraživanjima čiji je ishod bio unapred očekivan. Pčelarska udruženja i ekološki pokreti optužuju istraživače koji nisu došli do jasnih dokaza o štetnosti neonika da ih krupni agrobiznis drži u šaci.„Nas ne finansiraju ove kompanije", kaže Ratniks, ,,ali imam osećaj da ukoliko niste pažljivi, vaša objektivnost lako može da bude protumačena kao da se zagovornik pesticida - što mi nismo". U načelu, mediji daju malo prostora naučnicima da nepristrano i neostrašćeno govore o ovim pitanjima. Karek se priseća razgovora sa britanskim novinarom koji je vodio onog dana kada je EU proglasila zabranu.„On je želeo debatu i rekao da želi da uključi„obe strane". Rekao sam mu:„Nisam ni na čijoj strani - Pokušavam da budem objektivan!" kaže Karek. „Smesta je izgubio interesovanje za dalji razgovor". Izvor: Michael Eisenstein (2015)
Pesticides: Seeking ansvvers amid a toxic debate, Nature 521, S52-S55 Preveli i priredili:
Aleksandar Milanković Ivan Umeljić www.pcelarskizurnal.com
33
Gastronomija
II Z U R N A L • 2 8
rganizovanjem degustacije meda na svečan način možete da zabavite prijatelje koji će, tom prilikom, naučiti i nešto više o različitim vrstama meda i njihovim ukusima. Sve što vam je neophodno jeste nekoliko tegli meda, dovoljno kašičica, kako bi svaki gost mogao da isproba sve vrste meda, dobro društvo i fino raspoloženje. Možete organizovati degustiranje samo lokalnih, ili samo egzotičnih vrsta meda, ili samo monoflornih vrsta meda. Na vama je izbor. Možete čak i da organizujete degustaciju hrane koju imate u frižideru, a da zamolite svakog gosta da donese po teglicu meda. U svakom slučaju, imajte na umu da treba obezbediti nekoliko različitih vrsta meda. Pod tim se misli na raznovrsnost boja, cvetnih izvora i geografskog porekla. Potrudite se da u ponudu uvrstite barem jednu neuobičajenu i iznenađujuću vrstu meda. Možete se odlučiti za degustaciju na kojoj će gosti sedeti i svi u isto vreme, po unapred isplaniranom redosledu, degustirati med, ili ćete se odlučiti za opušteniju formu, gde se svako može sam posluživati sa stola. Gostima skrenite pažnju da uzmu samo po jednu do dve kašičice od svakog uzorka jer će ova količina svakome pružiti odgovarajući uvid u ukuse. Izložite med u maloj staklenoj teglici ili beloj činijici tako da svaki gost može jasno da vidi boju svakog uzorka. Označite botaničko poreklo svakoga meda tako da bude uočljivo. Slobodno dodajte još po koju informaciju o regionu iz kojeg med potiče, ili o pčelaru i njegovom pčelinjaku. Nije neophodno da izložite originalnu teglu meda. U stvari, to se i ne preporučuje, kako se ni na koji način ne bi uticalo na lični utisak degustatora. Ukoliko biste voleli da prikažete originalno pakovanje zbog toga što je, recimo, interesantno dizajnirano, ili zato što ima privlačnu etiketu, smestite ga iza činijice u kojoj se nalazi uzorak istog meda. Ukoliko nema pokazatelja cvetnog porekla, pokušajte da ga odredite korišćenjem vaših čula. Razmislite da možda odštampate mapu kako biste gostima ukazali na lokacije sa kojih izloženi med potiče.
O
ŠTA VAM JE SVE NE0PH0DN0
• Četiri do šest različitih vrsta meda • Providne staklene ili bele činijice • Kafene kašičice, dovoljan broj da svaki gost može da degustira svaku vrstu meda, plus nekoliko viška • Karta za raspoznavanje boja meda • Točak aroma i ukusa meda • Formular za ocenjivanje meda i beleženje utisaka • Olovke • Voda na sobnoj temperaturi • Sveže, na kriške isečene, zelene jabuke, ili hleb • Salvete • Čašezavodu • Sir, hleb, orasi, sveže ili sušeno voc'e U lokalnoj radnji možete da kupite male plastične kašičice za degustaciju. Obavezno obezbedite nekoliko jasno naznačenih činija za odlaganje korišćenih kašičica. Trebaće vam i salvete koje ćete postaviti na nekoliko mesta tako da gosti mogu obrisati svoje lepljive prste. U posebnim posudama poslužite tanko isečen hrskavi hleb i obične krekera. Pripremite čaše i bokale sa vodom na sobnoj temperaturi kako bi gosti mogli da speru ukus između degustiranja dve vrste meda. Uz sve ovo savršeno idu sirevi, razne vrste hleba, orasi, sveže i suvo voće, te ih treba poslužiti na posebnom poslužavniku. Za svakog gosta, pripremite po jednu kopiju točka ukusa i aroma (objavljen u Pčelarskom žurnalu br. 25), kao i formular u koji bi degustatori mogli da zapišu svoje ocene i utiske. Dakle, ne zaboravite ni olovke. Podstaknite diskusiju o senzornim kvalitetima koji su otkriveni u svakoj vrsti meda. Uživajte, ocenjujte i učite. Priredili
Ivan Umeljić Aleksandar Milanković
www.pcelarskizurnal.com
Rečnik pojmova koji se koriste prilikom degustacije Ova lista sadrži reči koje su naročito povezane sa aromama i ukusima koje ćete pronaći kada degustirate med. Postoji devet familija navedenih boldiranim slovima, koje su povezane sa opštim utiskom koji ostavlja svaki med. Svaka familija je podeljena na još specifičnije pojmove i kao i na primere hrane koji će vam pomoći da, putem asocijacija, lakše opišete ono što ste okusili.
Spaljeno: karam ela, m elasa, dim, kafa, čokolada karam elizovani šećer, javo r
•U O >
Karamel: baterskoč, tofi karam ela, žuti šećer, pčelinji vosak
Koštunjavo voće: p ečen i kesten, lešnik, orah, bad em , kikiriki,
Sveže anana s,jag o d a, dinja, jabuka, kruška, m ango,
>
U
breskva, grožđe
Bobičasto voće ribizla, malina, kupina, višnja, brusnica
Cvetovi Ijubičica, ruža,
Sušeno voće
geranijum , zdravac,
suva šljiva, suvo
božur, zu m b u l i
grožđe, sm okva,
jasm in
kajsija
Kuvano voće kandirano v o ć e
Citrusi lim u nova kora, lim un, narandža, grejpfrut, m an d arin a i kandirana kora
P Č E L A R S K I 2 U R N A L • 28 • j u I - s e p t e m b a r 2015:
pinjola
Mlečno: mleko, svež puter, topljeni puter, užegli puter, jo g u rt
Slatkiši: vanila, bela čokolada, šećerna pena, m aršm elou, fondan
III
>N U l
> (/ )
Divljač đubrivo, obor, štala,
I
koža, sirasto,
s“
riba, m ačja
Medicinski plastika, terpentin,
m aslačak
- »4
c
teretana, sveža m okraća, bela rada,
Osvežavajuće
J«
karton, sapun
~ ć n j a k , m enta, t
Petrohemijski
_ * a iptus, anis,
« 53
m etal, kupus, sum por, pepeo,
Kamfor
a
katran, d u va n
^zmarin, lavanda, ~ 3 : na dušica, ■ 'e 'to l, balzam iko
h Kvasac ferm entacija, sirće, pivo, cid er,ječam , p e č e n i hleb, testo
Zem ljani m em ljiv podrum , buđ, plesan, trulo
Suvo
lišće, hum us,
sandalovina,
tresetnica, pečurka,
kedrovina, šimšir,
tartuf, kreč, polen
kora drveta, sm ola, hrast
Zeleno : 333 biljke, sirovo : : .me, vlažna ■
: . ažno seno,
- 3 j, artičoke, :3 3 " e banane, kivi
Sm olasto borovina, propolis i terpentin Začinsko cimet, karanfilić, oraščić, biber, đumbir
lo vo ro v list
Suvo : 3 ' : čaj, biljni čaj,
w w w . p c e a r ski z u rn a I . co m
Um etnost
D ALISE PČELAMA SVIĐAJU VAN G0G0VI„SUNC0KRETr? I pčele i Ijude privlače cvetovi, a to se u zapadnoj kulturi najočiglednije vidi u prikazivanju cveča na slikama.
oje cvetova razvijale su se sto miliona go- Ipak, ni Šprengel nije bio toliko nevin. Više od dina da bi se prilagodile vidu svojih opra- 30 godina pre njega, Kelrojters je zapazio da: šivača. Jedan drugi, mnogo ubrzaniji pro- ,,...ko god da je izvršio ova posmatranja, daleko ces, kulturna (i hortikulturna) evolucija, proi- ranije bi ih otkrio (uzroke oprašivanja u aktivnozveo je slike cvetova koje izmamljuju estetske sti insekata) i... skinuo bi zavesu sa ovih misteutiske kod Ijudi. Jedan biolog i jedan moderni rija prirode..."- što pokazuje da Šprengel nije umetnik suočili su bumbare sa reprodukcijama samo pozajmio ključnu ideju već i sam naslov slika koje su visoko cenjene u zapadnoj kulturi, svoje knjige od Kelrojtersa. kao što su Van Gogovi„Suncokreti". Koristili su Boje cvetova su, po svemu sudeći, važni signali nekonvencionalni pristup u nadi da će podići za pčele, jer cvetovi obezbeđuju pčelama nek-
B
svest o razlikama u vizuelnoj percepciji između
tar i polen. Međutim, kako insekti oprašivači
dve vrste i podstaći na razmišljanje o biološkim implikacijama Ijudske estetike.
vide boje? Lord Rejli je 1874. godine ukazao kako „Pretpostavljena privlačnost svetlih boja za insekte izgleda da podrazumeva i stav da je opažanje boje kod insekata približno isto kao i kod nas. Ovo je nešto što se uzima zdravo za gotovo". Lord Rejli je bio u pravu. Kun je 1924.
Boja nije samo pitanje fizike, niti je samo pitanje umetnosti; ona je, u ništa manjoj meri, i pitanje biologije. Obojeni svet koji vidimo nije realni, fizički svet. Boje koje opažamo su propuštene kroz filtere čulnih organa kojima smo opskrbljeni tokom evolucije. Opažanje boje veoma se razlikuje među različitim životinjskim vrstama, a razlog leži u tome što su različiti aspekti obojenog sveta biološki relevantni za različite vrste. Otkriće da cvetovi (i njihove boje) nisu stvoreni samo da zadovolje nas Ijude seže unazad do 18. veka. Ideja po kojoj su cvetovi zapravo seksualni organi, stvoreni da privuku usluge oprašivača, obično se pripisuje Šprengelu (1793), koji je svoju ideju izneo u knjizi Neotkrivena misterija
■ 3 3
godine otkrio da pčele vide ultraIjubičastu svetlost, a u decenijama koje su usledile prikupljena je ogromna količina informacija o tome kako pčele obrađuju informacije o bojama. Pčele (uključujući njihove srodnike bumbare i medonosne pčele) poseduju tri tipa receptora za boje, sa maksimalnom osetljivošću blizu 340 nm (uljtra-ljubičasti receptori), 440 nm (plavi receptori) i 530 nm (zeleni receptori). Međutim, pčele koriste samo jedan (zeleni) receptor za
prirode. Kada je Gete čuo da Šprengel planira
oktrivanje cvetova sa veće udaljenosti. Kod pčela je opažanje boje prilagođeno bojama cvetova.
da publikuje svoje uvide, odlučio je da i sam objavi knjigu o botanici. Gete je dobio trku s vremenom i objavio je knjigu 1790. godine. Međutim, ponudio je sasvim drugačije objašnjenje po pitanju obojenosti cvetova -,,da su cvetne boje nastale zagađujućim uticajem muškog semena na latice", što pokazuje da bi bilo bolje da je ovo pitanje preustio Šprengelu.
Ljudi imaju tri vrste receptora za boju čija spektralna osetljivost doseže 430 nm (receptori za plavu), 530 nm (receptori za zelenu) i 565 nm (takozvani crveni receptori, mada njihov najviši domet osetljivosti odgovara žutoj). Pigment naših fotoreceptora osetljiv je donekle i na ultraljubičastu svetlost, ali to zračenje nikada ne doseže do mrežnjače, jer biva upijeno od stra-
P C E L A R S K I Ž U R N A L • 28 • j u I - s e p t e m b a r 2015.
Boje cvetova razvijale su se sto miliona godina da bi se prilagodile vidu svojih oprašivača (foto: Veroljub Umeljić)
ne sočiva. Klod Mone (1840-1926), strastveni
istraže prirodu slike kao objekta i biološko zna-
slikar cvetova, koji je zahvaljujući katarakti bio podvrgnut intervenciji prilikom koje su mu uklonjena sočiva iz desnog oka, mogao je da vidi ultraIjubičaste šare cvetova.
čenje slike za različite prijemnike-posmatrače.
Smatra se da su sisari, preci primata, imali samo plave i zelene receptore i da je crveni receptor rezultat adaptacije na ishranu voćem. S druge strane, cvetovi ne igraju značajnu ulogu u ishrani Ijudi i drugih primata. Otud razlika u percepciji cvetnih boja između Ijudi i pčela. Drugim
vezano sa zatvorenim prostorom za letenje. Bumbarima, koji nisu imali priliku da vide prirodne cvetove, ni pre ni tokom eksperimenata, bilo je dopušteno da prikupljaju rastvor saharoze iz providnih kvadrata od pleksiglasa. Nakon toga su reprodukcije slika postavljene na pod prostora za letenje. Eksperimenti su izvođeni u laboratoriji sa kontrolisanim i konstantnim
rečima, razlike u opažanju razvile su se usled biološkog značaja objekta o kojem se radi (Ijudi - voće, pčele - cvetovi). I pčele i Ijude privlače cvetovi, a jedan od najočiglednijih načina na koji Ijudi to iskazuju u zapadnoj kulturi jeste prikazivanje cveća na slikama. Autori istraživanja, biolog Lars Čitka i umetnik Džulijen Voker, predstavljanjem takvih slika pčelama želeli su da se obrate Ijudima koji su zainteresovani za boje (ali nisu profesionalni biolozi koji se bave opažanjem boja). Njihova ideja bila je da podstaknu na razmišljanje o fundamentalnom filozofskom pitanju - da li percepcija odražava realnost. Pored toga, želeli su da
EKSPERIM ENT Gnezdo bumbara (Bombus terrestris) bilo je po-
osvetljenjem koje je simuliralo prirodnu dnevnu svetlost. Svaka slika je prikazana bumbarima iz tri različite bumbarske zajednice. Svakoj zajednici su prikazane četiri slike, s tim što je svaka slika pokazana samo jednom, tokom perioda od četiri minuta. Reakcije bumbara snimane su digitalnom video kamerom. Istraživači su pravili razliku između pristupnih letova (gde su bumbari vidno usporavali let kako bi prišli zoni slike na razdaljini manjoj od 5 mm) i sletanja (gde su bumbari dodirivali slike kako bi ispitali „teren"). www.pcelarskizurnal.com
39
Izabrane su dve slike na kojima su se nalazili cvetovi i dve na kojima nije bilo cvetova:„Sun-
Zabeleženo je ukupno 15 sletanja, od čega je 13 izvršeno na cvetove.
cokreti", Vinsenta van Goga (Nacionalna galerija London),„Vaza sa cvećem", Pola Gogena (Nacionalna galerija London), „Grnčarija", Petrika Kolfilda (Tejt galerija London) i „Mrtva priroda
U slučaju Gogenove„Vaze sa cvećem" od 81 pristupnog leta, 25 je izvršeno na plave (pčelinje plave) cvetove u gornjem desnom uglu, dok su ostali pristupni letovi raspoređeni na preostale
sa kriglom piva", Fernana Ležea (Tejt galerija London). Džulijen Voker je naslikao reprodukciju Van Gogovih «Suncokreta», koristeći akril na platnu, uz pomoć četkice od svinjskih čekinja i samurovine. Spektralni odraz postera, uključujući ultraIjubičasto svetlo, meren je korišćenjem standardnih tehnika - samo su neke žute i bele senke reflektovale umerene količine ultraljubičaste svetlosti.
24 zone slike, sa 7 pristupnih letova na cvet kremaste boje koji se nalazi drugi po redu posmatrano od vrha slike. Izvršena su dva sletanja na plave cvetove u gornjem desnom uglu, a devet sletanja je izvršeno na ostalim cvetovima na slici. Velika žuta (pčelinje zelena) vaza na desnom donjem delu bila je najpopularniji objekat na Kolfildovoj slici„Grnčarija" sa 17 od 138 pristpunih letova. Svetloplavi tanjir na sredini donjeg
REZULTATI
dela zauzeo je drugo mesto sa 16 pristupnih letova. Zapažena su samo 4 sletanja.
Van Gogovi„Suncokreti" privlačili su najviše pristupnih letova i sletanja, za njom slede Kolfildova slika „Grnčarija", Ležeova „Mrtva priroda sa kriglom piva" i, najzad, Gogenova „Vaza sa cvećem". Evo i detalja o tome kako su pčele odgovorile. Kada je reč o Van Gogovim„Suncokretima", od 146 pristupnih letova, 99 izvršeno je na cvetove. Pčele su najčešće prilazile visoko kontrastiranim ivicama cvetova ili kontrastima između periferije i centra. Pčelama su svi Van Gogovi„Suncokreti" bili zeleni, to jest, najintenzivnije su stimulisali pčelinje receptore za zelenu. Interesantno je da je 17 pristupnih letova izvršeno na Van Gogov plavi potpis na žutoj podlozi. On obuhvata veoma visoke kontraste boja (pčelinje
plava, naspram pčelinjezelene).
Pčele su najčešće obilazile svetloplavi kvadrat sa tri crne tačke i zakrivljenom crnom linijom, na levoj strani Ležeove slike„M rtva priroda sa kriglom piva" (24 od ukupno 117 pristupnih letova). Oblast šahovskih polja na središnjem donjem delu bila je druga po redu, sa 17 pristupnih letova, od kojih je samo četiri završeno sletanjem. Sve u svemu, kada su pčele bile suočene sa slikama, najveći broj sletanja je, naravno, zabeležen na cvetovima. Pčele su pristupale ne-cvetnim objektima na slikama bez cvetova u neznatno manjoj meri nego što su pristupale cvetnim motivima na drugim dvema „cvetnim slikama". Ipak, postotak pristupnih letova koji se završavao sletanjem znatno je bio veći na slikama sa cvetovima (11%) nego što je to slučaj
Ukupan broj pristupanja na cvetove Prizemljenje
160
Reakcije pčela na četiri slike (posmatrano s leva na desno prema redosledu, od najpopularnije ka manje
popularnim.
Izvor:
Lars
Chittka, Julian Walker (2006) Do bees like Van Gogh's Sunflovvers?, Optics & Laser Technology, 38, 323-328
Van Gog
Kolfild
P Č E L A R S K I 2 U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2 0 1 5 .
Leže
Gogen
Za potrebe eksperimenta korišćene su četiri slike: (a)„Suncokreti", Vinsenta van Goga (Nacionalna galerija London); (b)„Vaza sa cvećem", Pola Gogena (Nacionalna galerija London); (c)„Grnčarija", Petrika Kolfilda (Tejt galerija London); i (d)„M rtva priroda sa kriglom piva" Fernana Ležea (Tejt galerija London).
www.pcelarskizurnal.com
41
Ako se pčele stave pred izbor, pre će izabrati „pčelinje plavu" i „ultraljubičasto plavu", nego neke druge boje. Moguće je da evolutivno objašnjenje za ovu pojavu leži u činjenici da cvetovi ovakvih boja u prirodi nude bogatu nektarsku nagradu i da„om iljene boje" (kod pčela) imaju biološki značaj jer se povezuju sa cvetovim a koji su bogati nektarom. sa slikama bez cvetova (4%). Prema tome, čak i ako nije bilo izrazitih slučajeva ultraljubičastog zračenja, evidentno je da su, sa stanovišta pčela, slike cvetova posedovale ključne odlike pravih cvetova, kao i da su ove odlike prepoznate od strane pčela koje nikada ranije nisu dolazile u susret sa cvetovima.
MOGUĆA O B JA ŠN JEN JA Ako se pčele stave pred izbor, pre će izabrati „pčelinje plavu" i „ultraljubičasto plavu", nego neke druge boje. Moguće je da evolutivno objašnjenje za ovu pojavu leži u činjenici da cvetovi ovakvih boja u prirodi nude bogatu nektarsku nagradu i da „omiljene boje» (kod pčela) imaju biološki značaj jer se povezuju sa cvetovima koji su bogati nektarom. Sledeći važan faktor u vezi privlačnosti boja jeste mogućnost otkrivanja. Ciljeve je veoma lako uočiti ukoliko se njihova boja upadljivo razlikuje od pozadine. Veća je verovatnoća da će pčela sa veće udaljenosti otkriti neki cvet ako postoji snažni„zeleni kontrast" (razlika u pogledu zelenog signala između cilja i pozadine). Ovo je bio slučaj sa svim ciljevima koji su često posećivani tokom istraživanja. Osim toga, kada pčele jednom ispitaju cvetove i dobiju nagradu, ubrzo će naučiti da prepoznaju i ostale njihove odlike (boju, oblik, miris, simetričnost, veličinu), što će im olakšati uočavanje većeg broja cvetova iste vrste. Kako Ijudi reaguju na prizor pčela koje posećuju cvetove na slikama? Lars Čitka i Džulijen Voker predstavili su video materijal i fotografije nekolicini umetnika i naučnika. Prva, tipična, reakcija bila je zabavljanje: posmatrači su isticali apsurdnost i nadrealnost situacije u kojoj gledaju žive pčele u izmeštenom kontekstu (slike cvetova), koja, opet, podseća na situaciju u prirodnom okruženju pčela (jer slike prikazuju cvetove). Neki od prisutnih ukazivali su da je činjenica da su pčele bile privučene središnjim 421
P Č E I A R S K I 2 U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
delovima cvetova sa Van Gogove slike pokazala da je slikar nenamerno istakao neke ključne odlike cveta, što je sliku učinilo privlačnom za pčele. S druge strane, neki umetnici smatrali su da su pčele grešile, ili da su „napadale" slike, dok su biolozi stekli utisak da je prisna veza između cvetova i pčela, u jednom neobičnom smislu, osujećena. Svim tumačenjima zajednička je bila primedba da cvetovi na slikama ipak nisu namenjeni pčelama, već da su ih Ijudi stvorili za Ijude.
OTVORENA PITANJA Ovo dovodi do interesantnog pitanja: zašto je „očigledno" da su naslikani cvetovi drugačiji od onih koji su evoluirali u pravcu privlačenja pčela? Hiljadama godina, Ijudi su preoblikovali cvetove u skladu sa svojim sklonostima, bilo uzgajanjem i selekcionisanjem, bilo kroz vizuelne prikaze. Cvetovi igraju važnu ulogu u mnogim kulturama, a trgovina cvećem je multimilijarderski globalni biznis. Primera radi, samo je Holandija 1992. godine izvezla cveće u vrednosti od preko dve milijarde dolara. Može li evolucija da nam pruži odgovor na pitanje: zbog čega nas privlače cvetovi. Osim toga, zbog čega više volimo cvetove koji su po mnogo čemu drugačiji od onih cvetova koji su se evolutivno prilagodili pčelama? Možda smo u dalekoj prošlosti bili upućeniji na cveće. lako cvetovi igraju zanemarljivu ulogu za primate (samim tim i za Ijude), barem kada ih posmatramo kao hranu, oni su ipak mogli biti značajni kao indikatori dostupnosti preko potrebnih resursa: ukazuju na blizinu vode, nagoveštavaju rađanje i sazrevanje voća, semenki i prisustvo nektara. Osim toga, ne treba zanemariti ni njihovu medicinsku funkciju, zbog čega je neophodno da možemo da ih razlikujemo. Da li je estetsko vrednovanje cvetova od strane Ijudi, barem jednim delom, zasnovano na praiskonskim doživljajima cvetnih pej-
: ;ele istražuju slike. (a) Bombus terrestris istražuje Van Gogove„Suncokrete"; (b) Bombus terrestris istražuje ivice oiavih cvetova na„Vazi sa cvećem " Pola Gogena (najprivlačniji deo slikeza pčele); (c) pčela lebdi iznad„Grnčarije“, : etrika Kolfilda; i (d) pčela se se spušta na ivicu sa snažnim kontrastom na slici „Mrtva priroda sa kriglom piva", Fernana Ležea. Izvor: Lars Chittka, Julian VValker (2006) Do bees like Van Gogh's Sunflovvers?, Optics & LaserTechnology, 38, 323-328
zaža, kao nečega što je pogodno za Ijudsku prehranu? Ukoliko informacije koje emituju cvetovi nisu iste za Ijude i pčele, tada bi moglo da se očekuje da veštačka selekcija cveća i umetničko prikazivanje treba zapravo da u prvi plan istaknu ona njihova svojstva koja su pokazatelji resursa relevantnih za Ijude. Među one odlike cvetova koje Ijudi često prenaglašavaju spadaju veličina i broj latica i čašičnih listića. Ostaje da se definiše da li su ove osobine važne jer nagoveštavaju rađanje i sazrevanje ploda ili dostupnost vode. A šta je sa bojom? Plavi cvetovi (ima ih pregršt u prirodi) ne izgledaju nam dovoljno atraktivno, dok su nam crveni i narandžasti generalno pri-
vlačni i poželjni, uprkos činjenici da su cvetovi ovih boja vrlo retki, barem kada je reč o evropskom kontinentu. Zanimljivo je da voće koje primati konzumiraju pretežno narandžasto i crveno. S tim u vezi, moglo bi da se postavi pitanje, da li je sklonost prema cvetovima narandžaste i crvene boje rezultat prvobitnog načina života sisara koji su se pretežno hranili voćem? Da li bi dakle moglo da se kaže da je takav način života oblikovao i način na koji vidimo boje?
Preveo i priredio: Aleksandar Milanković Izvor: Lars Chittka, Julian VValker (2006) Do bees like Van Gogh's Sunflowers?, O ptics & Laser Technology,
38, 323-328 www.pcelarskizurnal.com
M edonosno bilje
Tekst i fotogranje
Veroljub Umeljić
H a jd u č k a t r a v a , s p o r iš , s t o lis n ik A c h ille a m ille fo liu m Fam.Asteroceae
L.
ajdučka trava je višegodišnja zeljasta biljka,
H
visoka do 80 cm. Stabljika je uspravna, pri
Hajdučka trava pripada najstarijim i najpo-
vrhu razgranata.Čitava biljka prekrivenaje
znatijim lekovitim biljkama. Narodni naziv
vim maljama, kojejoj daju pepeljastu boju. Listo-
je dobila po tom e što su njom e hajduci le-
. i su dugački, višestruko, vrlo sitno i fino kitnjasto-
čili rane. Naučni naziv ove biljke u slobodnom
perasto deljeni, kao najfinija čipka. Sitni beli cvetovi, ponekad su malo ružičasti, složeni u štitastu
prevodu glasi Ahilova trava sa hiljadu listova, zato štoje, po predanju, mitološki junak
mirišljavu cvast na vrhu ogranka.
Ahil ovom biljkom lečio rane.
Cveta od juna do oktobra. Cvetove hajdučke trave
Koristi se za lečenje svih stomačnih pore-
pčele posečuju radi sakupljanja polena.Tom prili-
mećaja, oboljenja jetre i žuči. Ubrzava kr-
votok, pomaže kod nekih poremećaja rada
džastim polenom. Raste na sušnim do umereno
srca, leči hem oroide, jača organe za proba-
. ažnim livadama. Osim toga pojavljuje se i pored
vu. Vekovna je upotreba hajdučke trave u
puteva, na kamenitim mestima, šumskim proplan-
narodnom ranarstvu. Osušen, istucan i fino
: ma, kao i po oranicama i vinogradima. Raspro-
prosejan list stavlja se na rane čime se spre-
::ranjena je od nizijskih do planinskih predela.
čava zagnojavanje i doprinosi brzom zara-
Razmnožava se pretežno semenom, a manje ve-
stanju i ublažavanju bolova. Čaj od ove
aetativno.
biljke poboljšava apetit.Treba znati da hajdučka trava kod osetljivih osoba može izazvati alergiju.
Poreklo naučnog imena ACHILLEA: g. achilleia, po Ahilu, koji je njome izlečio raneTelefusu M ILLEFO LIUM : sa hiljadu listova www.pcelarskizurnal.com
45
Tehnologija M E !5
VRTLOZIIPČELE-ROBOTI Sve bolje razumevanje tehnike letenja kod insekata pomaže naučnicima da naprave malene leteče robote umbarov let je svojevrsni podvig. Bumbari i gore-dole. Pčele pokrenu krila čak i do 240 puta u srodni insekti mogu da preleću velika rasto- sekundi, što dovodi do njihovog glasnog zujanja janja u potrazi za cvetovima, potom da pra- i stvara promenljive efekte kao što su vrtlozi i komešanja u vazduhu koji ih okružuje. Ako bi avion ve pauze i da lebde u mestu, odolevajući čak i stvarao tako turbulentan vazdušni tok, tada bi moćnim naletima vetra. Mogu veoma brzo da se kreću, noseći sa sobom polen ili nektar u količina- letelica imala ozbiljne probleme, kaže Majkl Dikinson, zoolog i bioinženjer na Kalifornijskom inma koje premašuju polovinu njihove težine. Pri stitutu za tehnologiju. Međutim, kod pčela, takve svemu tome, visina im ne predstavlja nikakav pojave potpomažu njihovu sposobnost letenja. problem. Neki od ovih turbulentnih efekata se javljaju zaZajedno sa kolibrijima i voćnim mušicama, pčele mogu da dostignu veliku visinu, uz veliku pro- hvaljujući uglovima pčelinjih krila, kaže Dikinson. Krila aviona su skoro sasvim horizontalna, sa odizvodnju energije, pri čemu savršeno kontrolišu svoj let, kaže Robert Dadli, integrativni biolog i stupanjima ne većim od pet stepeni. Pri oštrijiim upravnik Laboratorije za ispitivanje letova kod ži- uglovima, pojavljuje se vazdušni vrtlog na predvotinja na Berkli univerzitetu u Kaliforniji.„Radi se njim delovima krila, koji su prvi na udaru vazduha o izuzetnim dizajnerskim rešenjima specifičnih - maleni tornado usmeren ka krilima, koji najpre problema za koje su inženjeri više nego zaintere- obezbeđuje enormno uzletanje. Ipak, na zadnjoj sovani." Dok neki naučnici rade na tome da otkri- ivici krila, vazdušno strujanje koje stiže odozgo ju bar neke detalje aerodinamike pčela, drugi ne može da se stopi sa onim pod krilima i efekat primenjuju naučene lekcije u izradi aviona ili ma- naglog uzletanja nestaje, izazivajući gubitak visine (poznat i kao stall). lenih letećih pčela-robota, koji mogu da nađu primenu u mnogim situacijama - od vanrednih Pčelinja krila uvek zahvataju vazduh pod različikatastrofa, preko špijunaže, do poljoprivrede. tim uglovima, često većim od pedeset stepeni, Pogrešno se smatra da nauka nije u stanju da što insektima pruža silu za visoko uzletanje, objasni kako pčele lete. Ovaj problem se pojavio objašnjava Dikinson. Na kraju svakoga zamaha, još 1934. godine, kada su dva Francuza, zoolog krilo se pomera u suprotnom smeru, izazivajući Antoan Manjan i njegov kolega, Andre San-Lag, novi, suprotni vrtlog sa prednje strane krila, koji uradili neke proračune i zaključili da nije moguće krilu daje novu silu za uzletanje. A kako je vazdušda pčele lete, uprkos očiglednim i nepobitnim nim strujanjima potrebno više vremena da se razdokazima da čine upravo to. Problem nije bio u dvoje, nego što je pčelinjim krilima potrebno vreproračunima dvojice naučnika, već u njihovom mena da dovrše svaki pojedinačni zamah, kod pretpostavci da pčele prate iste principe koji važe pčela nema gubitka visine. za avione i jedrilice.„Ako biste primenili aerodina- Ovaj mehanizam nije jedini izvor uzletanja, kaže mičku teoriju čvrstih krila na letenje pčela, shvati- Altšuler. Na kraju svakog zamaha pčela zapravo li biste da takva aerodinamika jednostavno ne povija krilo unazad, uz malo rotaciono podizanje, funkcioniše", kaže Daglas Altšuler, zoolog na uni- što je efekat sličan tzv. bekspinu kod teniske loptiverzitetu Britanske Kolumbije u Vankuveru, Kana- ce. A kako se vazduh kreće u suprotnom smeru, da. Avioni se oslanjaju na stabilan i postojan vaz- on prolazi kroz vrtloge izazvane prethodnim zadušni tok, u kojem se vazduh nad krilima kreće mahom, što izaziva još brže kretanje vazduha i brže nego vazduh pod krilima, što dovodi do daje dodatnu silu uzletanju. ,,Na taj način, krilo uzletanja. iznova koristi efekat sopstvenog zamaha", kaže Altšuler. OPISUJUĆI NEMOGUĆE Pored vrtloga na prednjoj ivici krila, rotacionog Pčele, razume se, ne lete kao avioni - ne lete čak uzletanja i korišćenja efekta sopstvenoga zamani kao većina ptica, koje lagano klepeću krilima ha, pčele mogu veoma fino da podese let menja-
B
P Č E L A R S K I 2 U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
jć i dužinu zamaha i, u manjoj meri, njegovu brzinu.„Skoro da može da se kaže da postoji čitava paleta aerodinamičkih mehanizama", kaže Altšuer, ,,a u zavisnosti od toga kako pozicioniraju zamah krila, one mogu da biraju sa ove palete."
LETAČI UVISINAMA ako mehanika pčelinjega leta više ne predstavlja misteriju, neke od njihovih aeronautičkih sposobnosti je veoma teško shvatiti. Dadli je putovao u Sečuan u Kini, kako bi proučio pčele koje žive na visinama od 3.250 metara. On je smestio pčele u malu komoru pod pritiskom i upotrebio pumpu kako bi iz komore isisao određenu zapreminu vazduha, čime je stvorio simulaciju stanja na velikim visinama. Pčele su produžavale zamah krilima i bile su u stanju da lebde pod pritiskom ekvivalentnim onome na 7.400 mnv. Pobednica je bila pčela koja je dostigla situaciju ekvivalentnu visini od 9.125 mnv, što je dosta iznad vrha Mont Everesta. Dadli je otkrio da pčele mogu da lete i pod pritiskom koji je ekvivalentan situaciji od 1.000 metara ispod nivoa mora. On nema objašnjenje za ovaj opseg sposobnosti. „Jedino vam preostaje da se zapitate - zašto se ovako nešto pojavilo u prirodi?" S obzirom na takvu količinu aerodinamičkih trikova, nije ni čudo što inženjeri koriste pčele kao inspiraciju za dizajn letelica. Još jedna stvar u ko-
joj su pčele izuzetne jeste izdržavanje naleta vetra, sa silom koja može da se uporedi sa brzinom pčela i visinom koju dostižu. Turbulencija kroz koju prolazi putnički avion je često slabija od brzine aviona i visine koju je dostigao, ali ipak izaziva dosta neprijatnosti za članove posade i putnike. Mikrovrtloženja vazduha su često bila uzrok avionskih nesreća. Bolje razumevanje mehanizma putem kojeg pčele izlaze na kraj sa tim silama moglo bi da odvede ka novim putevima da se te sile ukrote u slučajevima putničkih aviona.„Sve to nas uči kako da ukrotimo neke od nepredvidivih efekata i strujanja koje pokušavamo da neutrališemo", kaže Šon Hambert, upravnik Laboratorije za autonomna vozila na Univerzitetu Merilend. Da bi izašle na kraj sa različitim aerodinamičkim silama, pčele se oslanjaju na malene dlačice koje im prekrivaju čitavo telo. Zamenjivanje postojećih avionskih senzora za vazdušne tokove, sa onima koji mogu da detektuju lokalne sile, kao što je to slučaj kod pčela, moglo bi avionskim sistemima da pruži bolju kontrolu. Ukoliko bi vetar počeo da potiskuje levo krilo na gore, lokalni senzori bi detektovali ove sile pre nego što bi one počele da deluju na letelicu, a pilot bi mogao da prilagodi zakrilca tako da predupredi potrese aviona. Takav način kontrole će, sasvim izvesno, biti neophodan, kaže Humbert, ukoliko se neka kompanija bude opredelila za upotrebu dronova ili dru-
www.pcelarskizurnal.com
47
gih bespilotnih vazdušnih letelica u uslovima turbulentnog vazduha u gradskom okruženju, kako bi se izbegla isporuka paketa uz udaranje u krovove, sudaranja sa drugim dronovima ili padovi u dvorišta. Izvodeći eksperiment sa pčelama u vazdušnome tunelu, Hambert proučava kako se senzori insekata menjaju tokom leta. Zahvaljujući ovim uvidima, on sarađuje sa avionskom industrijom na projektu izmene dizajna dronova.Jzmenjeni dronovi za gradsku upotrebu mogli bi da se pojave za godinu ili dve", kaže Humbert. Sistemi koji će putničke letove učiniti prijatnijim iziskuju nove senzore i motore sa brzim reakcijama, a za njihovu izradu će biti potrebno više vremena. Neki naučnici pokušavaju da naprave mašine koje lete na isti način kao i pčele."Pokušavamo da upotrebimo iste one pokrete koje koriste insekti, očekujući da postignemo slične sile i sposobnost za letenje," kaže Džefri Palskemp, mehanički inženjer u Vojno-istraživačkoj laboratoriji u Adelfi, Merilend. Flota malenih, potrošnih vazduhoplovnih robota imala bi i vojnu i civilnu upotrebu. Oni bi, na primer, mogli da uleću u zgrade koje su se srušile usled zemljotresa, orkana ili bombaškog napada. „Zamislite mogućnost da pošaljete grupu autonomnih malih vazduhoplova kako bi pronašli Ijude, registrovali promene u temperaturi ili detektovali opasne hemikalije", kaže Hambert, čija grupa je jedna od nekoliko koje sarađuju sa Palskempovim timom. Robotičke pčele bi mogle da se prilagode manjem prostoru, kojem dronovi ne mogu da se prilagode, mogle bi da se uvlače u pukotine (i ne bi privlačile toliko pažnje). Robotičke pčele bi čak mogle da se koriste i kao veštački oprašivači - kao povremene i privremene zamene za prave pčele - međutim, istraživači su još uvek u ranim fazama stvaranja takvih mašina, kaže Robert Vud, upravnik Robobees projekta na Harvard Univerzitetu u Kembridžu, u Masačusetsu. 48
P Č E L A R S K I Z U R N A L • 28 • j u l - s e p t e m b a r 2015.
Prvi izazov je bio da se uopšte naprave mali vazduhoplovni roboti. Pulskempov tim je napravio prototipove robota. Te imitacije insekata imaju krila veličine pčelinjih - i motore uz pomoć kojih vrše zamahe - napravljena od tankog filma veoma lakog keramičkog materijala cirkonijum titanata. Krila izleću iz tankog lista („tela") koji je povezan sa silikonskim čipom putem tanke žice koja napaja robota i održava stabilnost sistema. Sa ovakvom postavkom, istraživači su postigli lebdenje. Vudov Robobees projekat je doveo i do stvaranja platforme, povezane putem žice, koja ima krila veličine srazmerne krilima insekata, a napravljena je od polimerske membrane prekrivene ugljeničnim vlaknima, a i više podseća na pčelinja krila. Vud je napravio krila kopirajući originale insekata, bez posebne brige kako će da funkcionišu; ta krila su najpre služila za testiranje motora. Kako se u budućnosti bude išlo dalje, mikro-vazdušna vozila će iziskivati opremu, kao što su hemijski senzori, infracrveni detektori i mikroskopske verzije Gajgerovog brojača, kako bi mogla da izvršavaju sve zadatke. Kako mikro-vozila neće biti povezana žicom, za njihovo bežično funkcionisanje će biti potrebno uvesti radio-odašiljače i opremu za sistem globalnog pozicioniranja (GPS). A kako bi se ceo paket pokrenuo, biće potrebno kontrolisati ceo proces putem računara, što sve ukazuje na jedan od najdelikatnijih aspekata izrade malih autonomnih letećih robota: napajanje. Pre pet ili šest godina, kaže Vud, dobra polimer-litijumska baterija, koja je bila dovoljno mala da se upotrebi kod robopčele, obezbeđivala je dovoljno snage za 19 sekundi leta. Napredak u razvoju pogonskog sistema, skladištenja energije, motora i elektronike vodi ka proceni da će napajanje moći da traje nekoliko minuta, kaže Vud. „Ipak, sve to još uvek stavlja u prvi plan izazove sa napajanjem za ove male robote", tvrdi on. Svi ovi izazovi - let, navigacija, kontrola, napajanje - iziskivaće još nekoliko godina rada ukoliko naučnici hoće da kopiraju sposobnosti kojima je prirodna selekcija obdarila pčele. Bilo je potrebno 50 godina da se objasni kako pčele lete, a naučnici još uvek nisu objasnili sve pčelinje tajne.
Izvor: Neil Savage (2015) Aerodynamics: Vortices and robobees, Nature 521, S64-S65 Preveo i priredio
Aleksandar Milanković