Nuklearna medicina -skripta-
www.perpetuum-lab.com.hr
1
Nuklearna medicina se definira kao specijalistička grana i medicinska djelatnost koja se koristi primjenom otvorenih radionuklida (radiofarmaka) za dijagnostiku, liječenje i istraživanje bolesti. Nuklearna medicina nova je medicinska djelatnost; razvija se u 20. stolje ću kao rezultat razvoja prirodnih i tehničkih znanosti: otkriće radioaktivnosti, proizvodnja umjetnih radioaktivnih elemenata u nuklearnom reaktoru i ciklotronu, proizvodnja radioaktivno obilježenih spojeva (radiofarmaka), razvoj broja ča za mjerenja radioaktivnosti i ure đaja za scintigrafiju te razvoj informatičkih metoda. Radioaktivne tvari se u tijelu ponašaju jednako kao i one koje nisu radioaktivne te prolaze istim biološkim putovima. Stoga, ukoliko se unesu u organizam čovjeka i izvana prate posebnim uređajima, mogu poslužiti kao indikatori, pokazatelji, bioloških procesa. Tijelo ne razlikuje radioaktivne od neradioaktivnih izoptopa nekog elementa. Također treba otkloniti bojazan od radioaktivnosti radioaktivni se elementi pri ovim pretragama unose u vrlo malim koli činama. Opisane osobine radioaktivnih elemenata zbog kojih oni mogu služiti kao pokazatelji i obilježiva či procesa u organizmu opisao je i razvijao Georg von Hevesy po četkom 200. stoljeća te je za ta otkrića 1943. godine primio Nobelovu nagradu. Radioaktivno obilježeni spojevi (radiofarmaci) nakupljaju se u određenom organu, ovisno o procesima koji se u njemu odvijaju. Tako se, npr. radioaktivni jod nakuplja u štitinja či, koloid tehnecija u stanicama jetre i slezene koje pripadaju retikuloendotelnom sustavu, talij-klorid se nakuplja u srčanom mišiću, fosfatni spojevi obilježeni tehnecijem u kosturu itd. Ti spojevi iz tijela odašiljaju gama-zrake koje se izvan tijela bilježe posebnim ure đajima - gama kamerom ili scintigrafom. Ovaj način snimanja pruža nam prikaz strukture organa (morfologije), ali isto tako i njegove funkcije. Ta osobitost pretraga u nuklearnoj medicini čini ih drugačijim od svih ostalih slikovnih dijagnostičkih metoda koje prikazuju samo sliku strukture i izgleda organa, ali ne i njegovu funkciju. Radiofarmaci su radioaktivno obilježeni spojevi, medicinski pripravci radionuklida, koji se daju bolesnicima u dijagnostičke i terapijske svrhe. Mehanizmi raspodjele radiofarmaka u organizmu su vrlo različiti ovisno o kemijskim svojstvima pojedinog spoja u koji je ugra đen radioaktivni izotop. Ukoliko promatramo nuklearnu medicinu i primjenu radioaktivno obilježenih spojeva kroz zaštitu od zračenja, svakako je potrebno napomenuti da su oni otvoreni izvori zra čenja. Kao takvi transportiraju se u posebnoj ambalaži (bočice, olovni spremnici), a na mjestu primjene odvajaju se pojedina čne doze i daju bolesnicima. Prilikom rukovanja radiofarmacima za vrijeme odvajanja pojedinačnih doza, davanja pripravka bolesniku i izlučivanja pripravka iz bolesnikova tijela može do ći do zagađenja okoliša tim radioaktivnim materijalom i stoga je potrebno provoditi sve propisane mjere zaštite. Nuklearna medicina provodi dijagnostiku, liječenje i istraživanje niza bolesti. Tijekom dijagnostičkih postupaka u ovoj grani medicinske djelatnosti radiofarmaci se upotrebljavaju za ispitivanja u tijelu organizma ili izvan njega; pripravci radiofarmaka mogu se dati bolesniku pa pratiti izvana tijek radioaktivnosti ili se može upotrebljavati i bez davanja bolesnicima, npr. za analizu uzoraka krvi. Liječenje radiofarmacima može se provoditi lokalno ili sustavno. Lokalna primjena je, npr. u neke tjelesne šupljine, a sustavno davanje se temelji na nakupljanju radiofarmaka u odre đenom organu i ciljano djelovanje.
www.perpetuum-lab.com.hr
2
Ponekad je potrebno napraviti više dijagnostičkih testova u svrhu otkrivanja pravog uzroka medicinskog problema i najprikladnijeg oblika liječenja. Iako se najčešće dijagnoza postavlja jednim nuklearno-medicinskim testom, ponekad je potrebno nalaz potvrditi daljnjim pretragama. Postupci u nuklearnoj medicini su vrlo sigurni. Pacijent prima vrlo male doze radioaktivnih spojeva, tek toliko da se utvrdi dijagnoza. Koli čina radijacije koja se primi tijekom pretraga u nuklearnoj medicini nije veća od one koja se primi tijekom rendgenskog snimanja. - tehnolog nuklearne medicine, zdravstveni radnik educiran teorijski i praktično za provođenje postupaka nuklearne medicine; izvodi test primjenom reagensa, postavljanjem pacijenta pred kameru i upravlja tehnikom koja se koristi tijekom pretraga - liječnik specijalist nuklearne medicine, posebno educiran u podru č jima fizike i kemije, ovlašten je za uporabu radioaktivnih reagensa i očitavanje nalaza Općenito nisu potrebne neke posebne pripreme, a ukoliko je priprema potrebna, lije čnik će vas obavijestiti prije testa. Određeni testovi i pretrage zahtijevaju pripremu, npr. za sr čani stress-rest test, od vas se može tražiti da ne jedete tri do četiri sata prije pretrage jer će slike srca biti lakše očitati ukoliko je vaš želudac prazan. Prilikom snimanja prostate, jajnika ili debelog crijeva pri sumnji na karcinom, važno je dati informacije o prethodnim snimanjima na nuklearnoj medicini, prijašnjim kirurškim zahvatima, alergijskim reakcijama ili osjetljivosti na određene tvari ili lijekove. Zabrinutosti da će pretraga utjecati na vaš svakodnevni stil života, dnevne aktivnosti ili uzimanje lijekova, ne treba biti! Iako je potrebno posavjetovati se o tome s lije čnikom, većina lijekova ne utječe na pouzdanost testova. Kako bi pretraga bila uspješna, najvažnije je mirovati tijekom pretrage. Svaki pokret može iskriviti sliku, otežati njeno očitavanje ili dovesti do potrebe za ponavljanjem testa. Preporučljivo je udobno se obući kako bi bili što opušteniji tijekom snimanja. Obucite topliju odje ću jer u nekim dvoranama za snimanje zna biti hladno. Tako đer, ako vam dugotrajno ležanje na leđima uzrokuje bolove ili nelagodu koji bi mogli poremetiti test, možete se posavjetovati s lije čnikom i prije pretrage uzeti neki od lijekova protiv bolova. Žene liječniku svakako trebaju reći ako su trudne ili sumnjaju da su trudne. Tako đer treba reći je li žena doji dijete. Ovisi o pojedinoj pretrazi koliko će trajati. Testovi nuklearne medicine izvode se u tri dijela: primjena radioaktivnog markera, snimanje i očitavanje snimki. U mnogim je testovima potrebno odre đeno vrijeme (od nekoliko sati do nekoliko dana) za nakupljanje radioaktivnog markera u dijelu tijela koji se istražuje i želi snimiti. Tek tada je u činkovito napraviti snimku. Tijekom snimanja, potrebno je određeno vrijeme za dobivanje dobre slike, što može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati, što ovisi o pojedinom testu. Neželjene reakcije, odnosno nuspojave, rijetke su. Me đutim, ukoliko se pojave kakvi simptomi tijekom ili nakon primjene markera, potrebno je obavijestiti medicinsko osoblje. Kada pretraga završi, liječnik specijalist nuklearne medicine pregleda snimke i priprema pisani nalaz. Rezultate testa će vam objasniti vaš liječnik, isto kao i potrebu za eventualnim daljnjim testovima. Ne. Ukoliko se, međutim, liječite radioaktivnim jodom, postoje preporuke koje će vam reći vaš liječnik o ponašanju koje smanjuje izloženost drugih osoba radioaktivnosti. Radioaktivni marker koji primite tijekom dijagnostičkog zahvata ostaje u tijelu kratko vremena i izlučuje se prirodnim tjelesnim funkcijama. Pijenje ve ćih količina tekućine pomoći će njegovom bržem uklanjanju iz organizma. www.perpetuum-lab.com.hr
3
Nakon nuklearno-medicinskog testa trebali biste biti sposobni nastaviti svakodnevne aktivnosti. Ukoliko vam je liječnik preporučio prestanak uzimanja lijekova prije testa ili smanjenje doze, svakako ga pitajte kada ih možete nastaviti uzimati. Da, snimanja nuklearne medicine su i za djecu. Kod djece se ove pretrage obi čno koriste za otkrivanje uzroka bolova u kostima, ozljeda, infekcija i provjere funkcije mokra ćnog mjehura ili bubrega. Količina markera se pozorno prilagođava djetetovoj dobi, visini i tjelesnoj masi. Ponekad je potrebno sedirati dijete kako bi se pretraga uspješno napravila, a to ovisi o djetetu i vrsti pretrage. : - snimanje kostiju u svrhu pregleda ortopedskih ozljeda, prijeloma, tum ora ili razjašnjenja bolova u kostima - snimanje srca kako bi se utvrdio normalan ili abnormalan protok krvi kroz srčani mišić, izmjerila srčana funkcija ili odredilo postojanje ili razmjeri ošte ćenja srčanog mišića nakon infarkta - snimanje dojki koje se vrši usporedno s mamografijom za to čnije otkrivanje i lokalizaciju tumorskog tkiva u dojkama - snimanje jetre i žučnog mjehura za ispitivanje njihove funkcije - snimanje karcinoma jajnika, prostate, debelog crijeva u svrhu otkrivanja njihovih osobina i težine (stupnjevanje) pojedinog oblika karcinoma - snimanje mozga za istraživanje poreme ćaja u samom mozgu ili njegovoj cirkulaciji - snimanje bubrega kod djece pri čemu se ispituje njihova funkcija - snimke štitnjače kojima se provjerava njihovo upijanje joda u svrhu provjeravanja funkcije štitnja če i prikazivanja cijele žlijezde - snimanje pluća za procjenu protoka krvi, kretanja zraka i otkrivanje krvnih ugrušaka - snimanje galijem za procjenu infekcija i odre đenih vrsta tumora - snimanje probavnog trakta u svrhu otkrivanja mjesta krvarenja Nuklearna medicina se može koristiti i za lije čenje bolesti. Liječenje bolesti štitnjače radioaktivnim jodom uobičajeni je postupak. Zaključ ak:
- zapamtite da se ne smijete micati tijekom snimanja jer to može poremetiti snimku, otežati njeno očitavanje ili dovesti do potrebe za ponovnim snimanjem - ne zabrinjavajte se zbog koli čine radioaktivnosti tijekom ovih pretraga jer ona nije ve ća od one kod rendgenskih snimki - svakako informirajte lije čnika da ste trudni, sumnjate na trudno ću ili dojite - ukoliko osjetite kakve smetnje tijekom ili nakon primjene markera, sv akako obavijestite tehnologa i liječnika - radioaktivni marker u vašem tijelu ostaje kratko vrijeme, izlučuje se normalnim putovima izlučivanja, a pijenje većih količina tekućine pomoći će njegovoj eliminaciji - ukoliko vam nije jasan bilo koji dio dijagnostičkog postupka, zatražite objašnjenje od tehnologa, medicinske sestre ili liječnika Sve ove informacije ne mogu zamijeniti lije čnika niti razgovor između vas i njega. Svakako se posavjetujte s vašim liječnikom prije pretraga, a isto tako s osobljem odjela za nuklearnu medicinu o mjestu izvođenja pretrage te svim ostalim informacijama iz ovog podru č ja koje vas zanimaju. Scintigrafija je dijagnostička slikovna metoda koja se koristi u nuklearnoj medicini za snimanje raspodjele radiofarmaka (radioaktivnih markera) u tijelu. Metoda se koristi od 1960. godine. Ispitaniku se daje radiofarmak, obi čno venskim putem te se nakon nekog vremena, koliko je potrebno za raspodjelu markera po tijelu, vrši snimanje. Snimanje se obavlja posebnim ure đajem koji prati prostornu i vremensku raspodjelu radiofarmaka u tijelu te se na taj na čin dobiva slika određenog organa ili organskog sustava gdje se radiofarmak nakupio. Za ovo se snimanje koriste kratko-živući radiofarmaci koji emitiraju gama zračenje. www.perpetuum-lab.com.hr
4
Scintigrafska snimka naziva se scintigram. Scintigram je dvodimenzionalni prikaz raspodjele radiofarmaka u određenom dijelu tijela. Snimanje se može obavljati i u tankim slojevima (tomografija) čijom se rekonstrukcijom pomoću računala može dobiti trodimenzionalni prikaz. Raspodjela radioaktivnog biljega u tijelu prikazuje izgled i funkciju ispitivanog organa. Scintigraf je uređaj za snimanje. Detektor scintigrafa fokusira malo podru č je tijela, automatski se pomiče i postupno stvara snimku raspodjele aktivnosti na papiru, filmu ili u ra čunalu. Scintilacijska gama-kamera stvara sliku istodobno i brže za cijelo vidno podru č je, a tomografska (slojevna snimanja) obavljaju se gama-kamerama koje se rotiraju oko tijela. Računalnom obradom se analogni podaci dobiveni ovim snimanjem pretvaraju u digitalne.
Ovaj je test jedan od najstarijih ispitivanja funkcije štitnjače. Ispitanik na usta uzima dozu radiojoda-131 koji se u štitnjači maksimalno nakuplja nakon 18-24 sata kada se mjeri. Ovaj se test koristi za dijagnostiku hipertireoze, hipotireoze, tireotoksikoze, za ispitivanje supresije i stimulacije štitnjače te za izračunavanje terapijske doze radioaktivnog joda za lije čenje hipertireoze. Kod ovog se testa mjeri nakupljanje radioaktivnog joda (koji se uzima na usta) u štitnja či prije i sedam dana nakon uzimanja trijodtironina. Trijodtironin bi kod normalne štitnjače trebao dovesti do smanjenja nakupljanja radioaktivnog joda za 50% ili više. Ovaj test služi za dijagnostiku hipertireoze (Gravesova bolest, toksični adenom, toksična multinodozna struma) kod koje dolazi do slabog ili nikakvog potiskivanja nakupljanja radioaktivnog joda. Kod ovog testa ispitanik na usta uzima radioaktivni jod. Injekcijom u miši ć istovremeno se daje tireotropin (TSH, hormon hipofize) te se mjeri nakupljanje radioaktivnog joda u štitnja či nakon 24 sata. Normalno pod utjecajem tireotropina poraste nakupljanje joda u štitnja či, a porast izostaje kod primarne hipotireoze. Ovim se testom utvrđuje poremećaj organifikacije joda u štitnjači. Ispitanik na usta uzima radioaktivni jod i mjeri se njegovo nakupljanje nakon 2 sata. Nakon toga se na usta uzima 1 g kalijevog perklorata te se nakon 30-60 minuta ponovno mjeri nakupljanje radioaktivnog joda u štitnjači. Perklorat zaustavlja transportni mehanizam joda u štitnjači i zbog toga iz nje izlazi neorganificirani jod. Kod normalnog nalaza, prilikom snimanja nakon davanja perklorata nakupljanje se ne smanjuje ili je manje od 10%. Oštećenje organifikacije joda pokazatelj je uro đenog enzimskog ili nasljednog poreme ćaja (autoimuni tireoiditis, hipotireoza uzrokovana jodom, liječenje tionamidima, stanje nakon lije čenja hipertireoze radioaktivnim jodom ili kirurškim zahvatom. Ova dijagnostička metoda služi za prikazivanje gra đe i funkcije štitnjače. Gama-kamerom se prikazuje nakupljanje i organifikacija tehnecij-99m-pertehnetata i radioaktivnog joda. Najvažnije primjena scintigrafije štitnjače je za procjenu napipanog čvora. Čvorovi se prema ovom prikazu dijele na - "hladne", odnosno nefunkcionalne koji nakupljaju radiofarmak slabije od okolnog tkiva - "vruće", odnosno funkcionalne, koji se intenzivnije prikazuju od okolnog tkiva Scintigrafija štitnjače daje podatke o veličini strume ili čvora u štitnjači, položaju tkiva štitnjače na vratu i ispod prsne kosti, tkivu štitnjače na drugim mjestima u tijelu te o ostatnom tkivu štitnja če nakon terapije, za dijagnozu difuzne hipertireoze (Basedowljeva, Gravesova bolest), subakutnog tireoiditisa, apscesa, Hashimotova tireoiditisa. Laboratorijskim in vitro testovima moguće je u uzorku krvi ispitanika odrediti koncentraciju razli čitih tvari koje ukazuju na funkciju štitnjače. "In vitro" doslovno bi zna čilo "u staklu", dakle označava www.perpetuum-lab.com.hr
5
postupke s biološkim materijalom u laboratoriju. Time se želi ozna čiti razlika u odnosu na "in vivo" ("u živom") testove koji se provode promatranjem, mjerenjem ili snimanjem živog organizma. Ovi testovi služe za dijagnozu bolesti štitnjače i praćenje tijeka njihova liječenja. Prilikom procjene rezultata određeni čimbenici mogu poremetiti nalaz, npr. prisutnost hemolize (razaranje eritrocita), lipida, bilirubina, heparina ili raznih lijekova, trudnoća, prisutnost raznih protutijela i neke druge bolesti. U dijagnostici bolesti štitnjače iz uzorka krvi se procjenjuju vrijednosti slijede ćih parametara: - hormon štitnjače trijodtironin (T3) - hormon štitnjače tiroksin (T4) - hormon prednjeg režnja štitnjače tireotropin (TSH = thyroid stimulating hormone) - hormon hipotalamusa koji osloba đa tireotropin (TRH = thyrotropin releasing hormone) - nosač koji veže T3 i T4 u krvi (TBG = thyroxine binding globuline) - slobodni trijodtironin (FT3 = free triiodothyronine) - slobodni tiroksin (FT4 = free thyroxine) - obrnuti T3 (rT3 = reverzni T3) - glavni jodirani protein u štitnjači tireoglobulin (Tg) - hormon štitnjače kalcitonin - mjerenje protutijela štitnjače - proteinski vezani jod (PBI = protein binding iodine) Osim ovih testova, za utvrđivanje gušavosti određuje se jod u mokraći za procjenu njegova unosa u organizam. Važan je u ispitivanju endemske gušavosti. Posebno treba naglasiti postojanje testa posebne namjene za otkrivanje uro đene smanjene funkcije štitnjače (hipotireoze) koji se u mnogim zemljama provodi kod sve novoro đenčadi (engl. neonatal screening), na državnoj razini, za pravodobno otkrivanje te bolesti. Testom se odre đuje tireotropin (TSH) u kapi krvi uzetoj iz pup čane vrpce. Ponekad se uz TSH određuje i T4. - renografija - statička scintigrafija bubrega - dinamička scintigrafija bubrega - diuretska dinamička scintigrafija bubrega - perfuzijska scintigrafija bubrega - ukupni i separatni bubrežni klirensi - nuklearno-medicinsko ispitivanje transplantiranog bubrega - direktna radionuklidna cistografija - indirektna radionuklidna cistografija - određivanje ostatne mokraće - perfuzijska scintigrafija testisa Renografija je dijagnostička metoda za procjenu bubrežne funkcije, razlikovanje jednostranih od obostranih bubrežnih bolesti i otkrivanje smetnji u otjecanju mokra će. Pacijent tijekom pretrage sjedi, a dva scintilacijska brojača su postavljena s leđne strane na mjesta koja odgovaraju položaju bubrega. Snimanje traje 20-30 minuta, a prati se dolazak, prolazak i izlučivanje jod-131-hipurana koji je na početku pretrage injiciran u venu. Praktična napomena: za dobivanje dobre snimke potrebna je dobra hidracija pacijenta pa se stoga preporučuje uzimanje većih količina tekućine na usta prije ispitivanja. Ova dijagnostička pretraga služi za prikazivanje izgleda i funkcije bubrega markerom koji se nakuplja u kori bubrega. Njome se procjenjuje veli čina, položaj, pomičnost bubrega i lokalizirane promjene u bubregu. Korisna je u dijagnostici dobro ćudnih i zloćudnih tumora, policističnih bolesti bubrega, infarkta, ožiljaka te kongenitalnih anomalija: potkovičastih i ektopičnih bubrega. Metoda se pokazala vrlo osjetljiva za otkrivanje ožiljaka u bubrežnoj kori koji se pojavljuju kao posljedica akutnog i kroničnog pijelonefritisa, osobito u dje č joj dobi. Za snimanje se najčešće upotrebljava dimerkaptojantarna kiselina obilježena tehnecijem (Tc-99mDMSA) koja se injicira u venu i nakuplja u bubrežnoj kori. www.perpetuum-lab.com.hr
6
2-4 sata nakon injiciranja snima se ispitanik u leže ćem položaju, sprijeda i straga u područ ju bubrega. Bitna prednost ove metode nad ultrazvukom i CT-om jest mogu ćnost procjene funkcije bubrega, a ne samo izgleda, jer količina i raspored markera u bubrežnoj kori ovisi o sa čuvanoj funkciji tubularnih stanica bubrega. Ova dijagnostička slikovna metoda služi za prikaz izgleda i funkcije bubrega markerom koji se izlučuje bubrezima. Njome se procjenjuju osim bubrega i jednostrane ili obostrane smetnje protoku mokraće te proširenje bubrežnog kanalnog sustava ili mokra ćovoda. Prije pretrage treba popiti veću količinu tekućine. Nakon intravenskog injiciranja radiofarmaka prati se njegova raspodjela i izlučivanje kroz 30-60 minuta. Ispitanik za vrijeme pretrage leži na le đima iznad gama-kamere. Pri sumnji na mobilne bubrege radi se s razmakom od 2 ili više sati u leže ćem, a nakon toga u sjedećem položaju. Ova se pretraga izvodi uz davanja diuretika (sredstva za izmokravanje) kod sumnje na zapreke u bubrežnom kanalnom sustavu (opstruktivna uropatija). Priprema ispitanika i snimanje isti su kao kod dinamičke scintigrafije bubrega. Pretraga obično traje 30 minuta, a u 15. minuti se injicira u venu diuretik. Nakon toga se radi niz snimaka i prati odgovor kanalnog sustava bubrega na diuretik prema kojem se procjenjuje stupanj i vrsta zapreke. Ovom dijagnostičkom slikovnom metodom snima se i analizira prvi prolazak intravenski injiciranog radiofarmaka kroz bubrežni krvožilni sustav. Snimanje se provodi tehnecij-99m-pertehnetatom, a traje 60 sekundi u jednosekundnim intervalima. Metoda se radi kod sumnje na slabiju prokrvljenost bubrega zbog suženja bubrežne arterije, pri sumnji na začepljenost bubrežnih arterija (tromboza, embolija), ocjenu stanja presa đenog bubrega. Volumen krvi koji bubrezi očiste od neke tvari u jedinici vremena je bubrežni klirens, a volumen koji očisti jedan bubreg je separatni klirens. Za ovu pretragu koriste se radiofarmaci koji se izlu čuju bubrezima. Nakon jednokratne injekcije radiofarmaka uzimaju se uzorci krvi u drugom, tre ćem i četvrtom satu nakon injekcije spoja. Iz krvnih uzoraka računa se klirens jer je smanjivanje radiofarmaka u krvi proporcionalno njegovu bubrežnom klirensu. Pretraga se može raditi i snimanjem gama-kamerom i tada nije potrebno uzimati mokra ću niti uzorke krvi kao u ostalim metodama odre đivanja klirensa. Prije pretrage ispitanik treba popiti veću količinu tekućine. Nuklearno-medicinske metode mogu se koristiti za procjenu davaoca i primaoca organa. Kod davaoca organa rade se u svrhu odre đivanja funkcije obaju bubrega prije vađenja jednog slijedeće pretrage: dinamička scintigrafija bubrega, ukupni i separatni klirens i protok krvi kroz bubreg. Kod primaoca se koriste ove metode za procjenu presa đenog bubrega. Nakon presađivanja zbog imunoloških reakcija i komplikacija mogu u bubregu nastati poremećaji prokrvljenosti i funkcije koji se mogu pratiti scintigrafskim metodama. Najčešće se radi dinamička scintigrafija bubrega. Komplikacije u bubregu nakon presa đivanja su dvojake: nastaje u presađenom bubregu (kao što je akutna tubularna nekroze, odbacivanje bubrega, infekcija) ili (potpuno ili djelomično začepljenje krvnih žila, mokraćovoda, bijeg mokraće izvan kanalnog sustava, limfokele). Za razlikovanje svih ovih promjena ponekad je potrebno ponoviti pretragu više puta kroz nekoliko dana ili tjedana. Ova je pretraga dijagnostički postupak gdje se pomoću katetera aplicira radiofarmak u mokra ćni mjehur te se dokazuje postojanje refluksa (obrnutog tijeka mokra će) iz mokraćnog mjehura u bubreg. Nakon injiciranja tehnecij-99m-pertehnetata kroz kateter uveden u mokra ćni mjehur, on se dalje puni stalnim dotokom fiziološke otopine, a gama-kamerom se vrši snimanje i prati mogu će vraćanje radiofarmaka iz mjehura u bubreg u tijeku punjenja mjehura i tijekom mokrenja. Snimanje se prekida nakon što se zamijeti obostrani refluks ili nastavlja do kapaciteta mokra ćnog mjehura (100-200 mL) ako jest ili nije zapažen jednostrani refluks. Nakon toga se ispitanik posjedne ispred gama-kamere te se snimanje vrši tijekom mokrenja. Ova pretraga se može primjenjivati: www.perpetuum-lab.com.hr
7
- kod djece starije od godinu dana, nakon prve infekcije mokra ćnog sustava - za praćenje djece s već dokazanim refluksom - praćenje nakon kirurškog zahvata zbog refluksa - u djece s čestim infekcijama mokraćnog sustava kod kojih su slične pretrage uredne (mikcijska cistoureterografija) - umjesto mikcijske cistoureterografije u dojen čadi u kojih nije sigurno dokazana infekcija mokra ćnog sustava Prednost ove metode nad mikcijskom ureterografijom je ve ća osjetljivost i do 100 puta manja radijacija. Ova metoda obično nije pouzdana za ispitivanje dojen čadi. Uvjet za njeno izvođenje je odsutnost infekcije. Ova dijagnostička metoda služi za utvrđivanje refluksa mokraće iz mokraćnog mjehura u bubreg pomoću radiofarmaka koji se injicira u venu i izlu čuje bubrezima. Mokraćni mjehur se izvodi bez katetera, kod djece koja kontroliraju mokrenje i imaju zadovoljavaju ću bubrežnu funkciju. Prije početka ispitivanja ispitanik treba popiti veću količinu tekućine. Jedan do dva sata nakon injekcije počinje snimanje, nakon završenog dinamičkog snimanja postavlja se ispitanik u sjede ći položaj u sjedalicu s odgovarajućom odvodnom posudom te se snimanje obavlja prije, tijekom i nakon mokrenja. Nedostatak metode je ovisnost o dobroj funkciji bubrega, suradnji bolesnika i koli čini tekućine koju je popio te manja osjetljivost za otkrivanje refluksa. Zbog toga se ovaj test ne bi trebao koristiti kao početni, već za praćenje tijeka bolesti kod ve ć dijagnosticiranog refluksa. Prednost je ove metode što nije potrebno postavljati kateter čime se uklanja mogućnost infekcije. Kod ove metode se injicira radiofarmak koji se izlu čuje bubrezima te se snima mokraćni mjehur prije i nakon mokrenja. Ispitanik treba popiti ve ću količinu tekućine, a snimanje počinje dva sata nakon injiciranja markera. Ova se metoda primjenjuje kod osoba u kojih postoji sumnja na zaostajanje mokra će u mokraćnom mjehuru nakon mokrenja (najčešće zbog povećane prostate i smetnji mokrenja) te za procjenu funkcije mokraćnog mjehura nakon kirurških zahvata. Pretraga je bezbolna i zbog malog optere ćenja zračenjem može se više puta ponavljati. Ovom se dijagnostičkom metodom ispituje prokrvljenost testisa. Nakon brze injekcije markera u venu snima se prvi prolazak aktivnosti radiofarmaka kroz testise. Nakon toga se snima slika krvnih prostora i potom faza prelaska radiofarmaka u tkivo. Ispitanik je tijekom pretrage u leže ćem položaju. Pretraga se radi kod bolesnika sa simptomoma akutnog skrotuma (nagla bol u donjem dijelu trbuha praćena mučninom, povraćanjem i znojenjem) te kod jednostranog zadebljanja mošnji. U akutnom skrotumu ovo je jedina metoda za razlikovanje stanja koja treba operirati od onih koje ne treba. Za druge bolesti testisa može se koristiti prikazivanje ultrazvukom. Ova pretraga liječniku omogućuje prikaz protjecanja mokraće, stupanj smetnji protjecanju i koli činu ožiljaka u bubrežnom tkivu. Priprema ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući djetetovu dob i medicinski problem. Dijete će možda trebati: - biti sedirano, osobito ukoliko je mla đe od tri godine - dobiti diuretik (lijek za izmokravanje) injekcijom u venu - dobiti kateter kako bi mokraćni mjehur bio bez mokraće - prekinuti uzimati trenutne lijekove Kod svih ovih pretraga potrebno je uzeti ve će količine tekućine. Najčešće nuklearno-medicinske pretrage koje se rade kod djece su: - direktna radionuklidna cistografija - indirektna radionuklidna cistografija - diuretska dinamička scintigrafija bubrega - statička scintigrafija bubrega www.perpetuum-lab.com.hr
8
Ova je pretraga dijagnostički postupak gdje se pomoću katetera aplicira radiofarmak u mokra ćni mjehur te se dokazuje postojanje refluksa (obrnutog tijeka mokra će) iz mokraćnog mjehura u bubreg. Nakon injiciranja tehnecij-99m-pertehnetata kroz kateter uveden u mokra ćni mjehur, on se dalje puni stalnim dotokom fiziološke otopine, a gama-kamerom se vrši snimanje i prati mogu će vraćanje radiofarmaka iz mjehura u bubreg u tijeku punjenja mjehura i tijekom mokrenja. Snimanje se prekida nakon što se zamijeti obostrani refluks ili nastavlja do kapaciteta mokra ćnog mjehura (100-200 mL) ako jest ili nije zapažen jednostrani refluks. Nakon toga se ispitanik posjedne ispred gama-kamere te se snimanje vrši tijekom mokrenja. - kod djece starije od godinu dana, nakon prve infekcije mokra ćnog sustava - za praćenje djece s već dokazanim refluksom - praćenje nakon kirurškog zahvata zbog refluksa - u djece s čestim infekcijama mokraćnog sustava kod kojih su slične pretrage uredne (mikcijska cistoureterografija) - umjesto mikcijske cistoureterografije u dojen čadi u kojih nije sigurno dokazana infekcija mokra ćnog sustava Prednost ove metode nad mikcijskom ureterografijom je ve ća osjetljivost i do 100 puta manja radijacija. Ova metoda obično nije pouzdana za ispitivanje dojen čadi. Uvjet za njeno izvođenje je odsutnost infekcije. Ova dijagnostička metoda služi za utvrđivanje refluksa mokraće iz mokraćnog mjehura u bubreg pomoću radiofarmaka koji se injicira u venu i izlu čuje bubrezima. Mokraćni mjehur se izvodi bez katetera, kod djece koja kontroliraju mokrenje i imaju zadovoljavaju ću bubrežnu funkciju. Prije početka ispitivanja ispitanik treba popiti veću količinu tekućine. Jedan do dva sata nakon injekcije počinje snimanje, nakon završenog dinamičkog snimanja postavlja se ispitanik u sjede ći položaj u sjedalicu s odgovarajućom odvodnom posudom te se snimanje obavlja prije, tijekom i nakon mokrenja. metode je ovisnost o dobroj funkciji bubrega, suradnji bolesnika i koli čini tekućine koju je popio te manja osjetljivost za otkrivanje refluksa. Zbog toga se ovaj test ne bi trebao koristiti kao početni, već za praćenje tijeka bolesti kod ve ć dijagnosticiranog refluksa. je ove metode što nije potrebno postavljati kateter čime se uklanja mogućnost infekcije. Ova se pretraga izvodi uz davanja diuretika (sredstva za izmokravanje) kod sumnje na zapreke u bubrežnom kanalnom sustavu (opstruktivna uropatija). Priprema ispitanika i snimanje isti su kao kod dinamičke scintigrafije bubrega. Pretraga obično traje 30 minuta, a u 15. minuti se injicira u venu diuretik. Nakon toga se radi niz snimaka i prati odgovor kanalnog sustava bubrega na diuretik prema kojem se procjenjuje stupanj i vrsta zapreke. Ova dijagnostička pretraga služi za prikazivanje izgleda i funkcije bubrega markerom koji se nakuplja u kori bubrega. Njome se procjenjuje veli čina, položaj, pomičnost bubrega i lokalizirane promjene u bubregu. Korisna je u dijagnostici dobro ćudnih i zloćudnih tumora, policističnih bolesti bubrega, infarkta, ožiljaka te kongenitalnih anomalija: potkovičastih i ektopičnih bubrega. Metoda se pokazala vrlo osjetljiva za otkrivanje ožiljaka u bubrežnoj kori koji se pojavljuju kao posljedica akutnog i kroničnog pijelonefritisa, osobito u dje č joj dobi. Za snimanje se najčešće upotrebljava dimerkaptojantarna kiselina obilježena tehnecijem (Tc-99mDMSA) koja se injicira u venu i nakuplja u bubrežnoj kori. 2-4 sata nakon injiciranja snima se ispitanik u leže ćem položaju, sprijeda i straga u područ ju bubrega. Bitna prednost ove metode nad ultrazvukom i CT-om jest mogu ćnost procjene funkcije bubrega, a ne samo izgleda, jer količina i raspored markera u bubrežnoj kori ovisi o sa čuvanoj funkciji tubularnih stanica bubrega. Snimanje kostiju nuklearno-medicinskim metodama koristi se za otkrivanje artritisa, osteoporoze, prijeloma, sportskih ozljeda, tumora pa čak i slučajeva zlostavljanja djece. Snimanje kostiju se također radi za procjenu neobjašnjene boli u kostima, otkrivanje www.perpetuum-lab.com.hr
9
metastaza karcinoma dojke, prostate ili štitne žlijezde, a tako đer i za procjenu određenih tipova oštećenja srca i mozga. Za većinu snimanja kostiju na odjelu nuklearne medicine od vas će se tražiti pijenje velikih količina tekućine prije i nakon pretrage. Tijekom prvog dijela pretrage, daje vam se radioaktivni marker. Obi čno je potrebno oko dva sata da se marker nakupi u kostima. Tijekom tog čekanja možete pokušati pomokriti se što češće jer će to pomoći eliminaciji onog dijel markera koji se ne nakuplja u kostima. Ovisno o pretrazi, tehnolog će možda snimiti vaše tijelo dok se marker kre će kroz cirkulaciju prema kostima. Potrebno je oko 30 minuta za snimanje. U nekim pretragama snimanje može trajati i dva do četiri sata. Kod većine pretraga ležite na stolu za snimanje, a iznad vas je postavljena kamera. Može se uzimati nekoliko snimaka ili se kamera može polako pomicati i na taj na čin snimati cijelu dužinu tijela. Iako snimanje traje dugo, iznimno je važno ostati miran tako da snimke budu što to čnije. Za djecu je postupak isti kao i za odrasle, osim što će se djeci možda nakon primjene markera dati sedativ. Ukoliko dobije sedativ, dijete treba ostati na odjelu dok se potpuno ne razbudi. Nakon testa dijete može nastaviti s uobi čajenim dnevnim aktivnostima, bez ograničenja u prehrani, pijenju ili kontaktima s drugim osobama. Ukoliko je dijete bilo sedirano, roditelji će možda željeti da se taj dan dijete odmori prije nego slijede ći dan nastavi s uobičajenim aktivnostima. Nuklearno-medicinske pretrage koje se koriste za snimanje kostiju su: - scintigrafija kosti i zglobova - denzitometrija kosti - scintigrafija koštane srži Ova je pretraga dijagnostički slikovni postupak u kojem se koriste radiofarmaci koji se nakupljaju u koštanom tkivu - polifosfatni i difosfonatni spojevi obilježeni s Tc99m pertehnetatom. Scintigrafija skeleta primjenjuje se kod gotovo svih bolesti kosti i zglobova, a naj češće kod primarnih tumora kostiju (dobroćudnih i zloćudnih), metastatskih tumora, osteomijelitisa, Pagetove bolesti, difuzne metaboličke bolesti skeleta, aseptične nekroze kosti te raznih bolesti zglobova, npr. artritisa. Praktične napomene: prije scintigrafije bolesnik treba isprazniti mokra ćni mjehur jer bi aktivnost u njemu mogla ometati očitavanje snimke zdjeličnog kostura. Scintigram se može ponoviti u roku od 48 sati ako je to potrebno. Ponavljanje scintigrama u razmaku manjem od dva mjeseca obi čno nije svrhovito. Denzitometrija kosti je metoda za direktno mjerenje mineralnog sadržaja kosti i za indirektno mjerenje gustoće kosti. Rabi se u obradi bolesnika s metaboli čnim bolestima koštanog tkiva i u istraživanju metabolizma kosti. Važnu primjenu ima u dijagnostici i pra ćenju osteoporoze, osteomalacije, bubrežne osteodistrofije i hiperparatireoidizma. Mjerenja se obično ponavljaju svakih 6-12 mjeseci. Denzitometrija se osniva na mjerenju snopa rendgenskog ili mekog gama-zra čenja nakon prolaska kroz tkivo i izračunavanja razlike između zadržavanja u kostima i u mekom tkivu. Ova se mjerenja mogu izvoditi na razli čitim dijelovima kostura, ali 80% ih se izvodi na slabinskom dijelu kralježnice, 10-15% na zglobu kuka, a ostatak otpada na specijalizirana mjerenja. Sve češće se vrši i snimanje cijelog tijela jer moderna oprema skra ćuje vrijeme pretrage. Ovo je dijagnostička slikovna metoda za prikaz koštane srži. Za ovu pretragu koriste se izotopi željeza i tehnecij-99m-sumporni koloid koji se nakupljaju u stanicama koštane srži. Maksimalno je nakupljanje 16 sati nakon primjene markera pa je to i najbolje vrijeme za snimanje. Primjenjuje se kod: - neslaganja između kliničkog stanja bolesnika i nalaza aspirata koštane srži - procjena količine aktivne koštane srži nakon kemoterapije i lije čenja zračenjem radi odluke o daljnjem liječenju - otkrivanje stvaranja krvnih stanica izvan koštane srži (ekstramedularna hematopoeza) - utvrđivanje najboljih mjesta za biopsiju koštane srži www.perpetuum-lab.com.hr
10
- dijagnoza i određivanje stadija nekih hematoloških bolesti - otkrivanje metastaza - dijagnoza infarkta koštane srži u hemoliti čnim anemijama - dijagnoza avaskularne nekroze glave bedrene kosti Nuklearno-medicinsko snimanje dojki dijagnostička je metoda koja se koristi usporedno s mamografijom za točnije otkrivanje i lociranje tumorskog tkiva u dojci. Test je osobito koristan kada je nalaz mamografije teško interpretirati zbog prethodne biopsije, kirurškog zahvata i li gustog tkiva dojke. Nije potrebna posebna priprema. Poželjno je izbje ći oblini obrok prije pretrage jer tijekom nje treba ležati potrbuške 15-20 minuta ili duže ako se koristi druga čiji tip kamere. Snimanje dojki izvodi se u dva dijela. Prvo se uzimaju informacije o bolesti, a nakon toga ćete se možda trebati presvući u bolničku odjeću. Trebate skinuti nakit i odjeću iznad struka, a ponekad i svu odjeću. Marker se injicira ili u venu na ruci ili na nozi. 5-10 minuta nakon injekcije radi se snimanje. Tijekom snimanja ležite potrbuške kako bi kamera bila što bliže dojkama. Bit ćete postavljeni tako da vam dojke vise kroz otvore u stolu. Izvodi se snimanje svake dojke. U drugom dijelu pretrage sjedite na stolici, kamera je ispred vaših prsa, a lice okrenuto u stranu. Snimanje se radi dok su vam ruke podignute i ovijene oko kamere. Snimanje jetre pomaže u dijagnosticiranju poreme ćaja kao što su ciroza, hepatitis, tumori i ostali problemi probavnog sustava. Snimanje žučnog mjehura koristi se za procjenu boli u gornjem dijelu trbuha, otkrije uzrok žutice i identificira zapreka u protoku žu či. Nakon injiciranja u venu, marker dolazi krvlju u jetru otkud se izlu čuje u žuč. Scintilacijskom (gama) kamerom dobiva se slika otkrivanjem radijacije koja se emitira za vrijeme raspada radioizotopa. Ovisno o informaciji koju želimo dobiti, biramo radioaktivne markere koji se nakupljaju u pojedinim vrstama jetrenih stanica ili koji se brzo izlu čuju u žuč. Kako radioizotopno snimanje jetre rijetko daje preciznu dijagnozu, uglavnom ga je zamijenio ultrazvuk i CT. Međutim, nuklearno-medicinsko snimanje žučnog sustava i dalje ostaje važna dijagnostička metoda. Za snimanje jetre nije potrebna posebna priprema. Ukoliko se radi o snimanju jetre i slezene, najmanje 24 sata prije pretrage ne bi trebalo raditi pretrage probavnog sustava pomo ću barija. Za snimanje žučnog mjehura od vas se može tražiti slijede će: - ne jesti niti piti 2-4 sata prije pretrage jer će sadržaj želuca utjecati na rezultate testa - prestati uzimati lijekove jer neki od njih uzrokuju promjene u izlu čivanju radiofarmaka u žučni sustav - uklonite metalne modne dodatke i nakit jer mogu utjecati na rezultate ispitivan ja Nakon injekcije radiofarmaka u venu ruke, potrebno je 10-15 minuta da se marker nakupi u jetri. Nakon toga ispitanik legne na stol za snimanje i rade se višestruke snimke trbuha. Radiofarmak se injicira u venu. 10-15 minuta nakon injekcije rade se snimke jetre i slezene dok je ispitanik u ležećem položaju. Ova se metoda koristi za dijagnostiku tumora, apscesa, cista. Difuzne bolesti jetre kao što su hepatitis i ciroza, ili za čepljenje jetrenih vena (Budd-Chiarijev sindrom) mogu uzrokovati lažne rezultate. Nakon injiciranja radiofarmaka u venu ruke, ispitanik leži na le đima i snima se područ je žučnog mjehura više puta. Za ovaj test se snimke rade odmah nakon injiciranja markera. Snimanje traje 1-2 sata, a ponekad i duže jer nije mogu će odrediti kod svake osobe koliko će proći vremena dok jetra izluči marker, odnosno kad će se žučni mjehur prikazati na snimci. Ova se metoda naj češće upotrebljava pri procjeni bolesnika u kojih se sumnja na akutnu upalu žu čnog mjehura te za otkrivanje zapreka u otjecanju žuči, patološkog otjecanja žuči, patoloških spojeva (fistula) žučnog i crijevnog sustava te cista žučovoda. www.perpetuum-lab.com.hr
11
Procedura je ista kao kod odraslih, osim što je za djecu mla đu od 3 godine potrebna sedacija. Snimanje djece traje kraće nego kod odraslih, obi čno 45-60 minuta. Nuklearno-medicinsko snimanje mozga potrebno je u svrhu otkrivanja problema u mozgu ili u moždanoj cirkulaciji krvi (oslikavanje prokrvljenosti). Općenito nisu potrebne nikakve posebne pripreme za ova ispitivanja, a ukoliko nešto bude potrebno, liječnik će vas na vrijeme obavijestiti. Nakon opuštanja u zamračenoj prostoriji , radiofarmak se injicira u venu. 30-60 minuta nakon injekcije rade se snimke dok je ispitanik u leže ćem položaju ispod kamere. Snimanje traje 30-60 minuta. Tijekom snimanja od vas će se tražiti mirno ležanje bez pomicanja, kašljanja ili diranja glave. Većina snimanja mozga obavlja se dok ispitanik opušteno leži, me đutim neki zdravstveni problemi zahtijevaju ocjenu različitih nivoa aktivnosti mozga tijekom aktivnih i pasivnih perioda. Ovaj se test izvodi pomoću davanja posebnih lijekova ili tijekom provođenja određenih zadataka koji aktiviraju moždanu funkciju. Ispitivanje se izvodi u dva dijela - prvi dan se ispitanik snima dok opušteno leži, a slijedeći dan se provodi stres test tijekom odre đene aktivnosti mozga. Ova pretraga otkriva postojanje abnormalnog protoka moždane tekućine (likvora) oko mozga ili u mozgu. Liječnik injicira radiofarmak u donji dio leđa. Nakon injiciranja potrebno je mirno ležati nekoliko sati. Obično je potrebno dva-tri dana za upotpunjavanje snimki. Za ove slikovne dijagnostičke pretrage koriste se monoklonska protutjela, koja služe za borbu protiv bolesti. Kad se spoje s radioaktivnim markerom, postaju vrlo u činkoviti u prikazivanju različitih tumora, osobito karcinoma jajnika, prostate i debelog crijeva. Ove se pretrage koriste za dijagnozu i praćenje tijeka liječenja i izlječenja ovih stanja. Općenito, nisu potrebne posebne pripreme. Potrebno je informirati lije čnika ako ste: - nedavno bili na nekom nuklearno-medicinskom testu - dobili druge pripravke protutjela (pitajte lije čnika ako niste sigurni) - bili liječeni kirurškim zahvatom - imali kolostomiju (ako jeste, ponesite drugu vre ćicu da je promijenite prije nego po čne snimanje) - alergični na određene tvari ili lijekove Snimanje pomoću monoklonskih protutjela traje oko tri dana. Planirajte da ćete 2-4 dana trebati dolaziti na odjel za svako snimanje. Prvog dana će vam biti injiciran marker u venu ruke. Tijekom injiciranja i kratko vrijeme nakon toga, tehnolog će vas promatrati na monitoru. Nakon toga će vam reći nakon koliko dana trebate ponovno doći na snimanje (za 2-4 dana). Od vas će se možda tražiti da uzmete sredstvo za čišćenje crijeva prije snimanja kako bi crijevo bilo što čistije u svrhu dobivanja jasnih slika. Prije snimanja trebate se pomokriti. Ukoliko se ispitanik ne može pomokriti, može se staviti kateter. Također ispitanik treba ukloniti sav nakit, zlatne i metalne predmete s tijela. Nakon toga se u ležećem položaju ispod kamere rade snimke tijela. Nakon što se naprave prve snimke, ispitanika se može naručiti na još jedno snimanje dan kasnije. U liječenju hipertireoze ( ) se primjenjuje već šezdesetak godina. Kirurški zahvat se danas sve češće zamjenjuje ovim načinom liječenja zbog višestrukih prednosti: jednostavnosti, ekonomičnosti i malobrojnih komplikacija. Liječenje radioaktivnim jodom provodi se još kod toksi čnog adenoma, toksične multinodozne strume i karcinoma štitnjače. www.perpetuum-lab.com.hr
12
Osnova za liječenje radioaktivnim jodom jest intenzivno nakupljanje joda u štitnjači. Ukoliko se upotrijebi radioaktivni izotop joda, on će se također nakupljati u štitnjači, a svojom radioaktivnošću će uzrokovati oštećenje stanica štitnjače i spriječiti njihovu pretjeranu aktivnost. Zračenje ovih izotopa ima domet svega nekoliko milimetara. U činak pojedine doze ovisi o nakupljanju joda, volumenu štitnjače, izlučivanju joda iz štitnjače, raspodjeli radioaktivnog joda u štitnja či te osjetljivosti stanica štitnjače na ovo zračenje. Ovo se liječenje apsolutno ne preporučuje trudnicama i tijekom dojenja. Ponekad se navodi i egzoftalmus (izbočenje očne jabučice prema van). Dobna granica za ovu vrstu liječenja još uvijek je predmet rasprave. Liječenje radioaktivnim jodom smatra se posebno pogodnim za starije bolesnike koji zbog drugih bolesti ne mogu obaviti kirurški zahvat te u onih koji su već jednom operirani. Doza se određuje na više načina. Može biti fiksna, ista za sve bolesnike, može se odrediti prema gramu tkiva i procjeni nakupljanja joda u štitnjači, a treća je mogućnost određivanje doze pomoću kompliciranog izračunavanja apsorbirane radijacijske doze. Normalizacija funkcije štitnjače (eutireoza) se doga đa 1-4 mjeseca nakon liječenja, ali normalizacija može potrajati i godinu dana. Ve će doze ranije dovode do eutireoze, ali češće dovode i do prevelikog oštećenja tkiva i nastanka hipotireoze - smanjene funkcije štitnja če. U manje od trećine bolesnika potrebno je ponoviti lije čenje nakon 6 mjeseci, s većim dozama. Bolesnici liječeni radioaktivnim jodom trebaju se pratiti doživotno jer postoji veliki rizik za razvoj hipotireoze tijekom dužeg perioda. Hipotireoza se pojavljuje i nakon drugih oblika lije čenja što navodi na zaključak da je takvo stanje prirodan tijek Gravesove bolesti. Kod težih oblika bolesti mogu se kombinirati lijekovi (tireostatici) uz prekid prije i nakon lije čenja, a isto tako i propranolol koji nije potrebno prestati uzimati. Najčešća rana komplikacija liječenja radioaktivnim jodom jest upala štitnjače - radijacijski tireoiditis. Zasad nema dokaza za porast pojave karcinoma štitnja če, leukemije ili genetskih mutacija u bolesnika liječenih zbog hipertireoze. Ozra čenje spolnih žlijezda manje je nego kod mnogih radioloških pretraga. Jedina sigurna komplikacija je hipotireoza (smanjena funkcija štitne žlijezde). Nakon deset godina hipotireozu ima 50-80% ovako liječenih bolesnika. Moguća je i prolazna hipotireoza u prvim mjesecima lije čenja kod 10-20% bolesnika. Kad nastupi hipotireoza potrebno je lije čiti bolesnika nadomjescima hormona štitnjače. Toksični adenom jest dobroćudni tumor štitnjače koji izlučuje visoke razine hormona štitnjače i dovodi do hipertireoze. Može se liječiti radioaktivnim jodom, osim pri sumnji na malignost ili ako je zbog veličine tumora i pritiska na okolne strukture potreban kirurški zahvat. Normalno tkivo se davanjem hormona štitnjače potiskuje tako da većinu radioaktivnog joda upija adenom. Na taj na čin se smanjuje vjerojatnost nastanka hipotireoze. Liječenje se može ponavljati više puta, a opasnost od nastanka hipotireoza je mala. Kod ove bolesti postoji guša, velika štitnja ča s brojnim čvorovima koji izlučuju visoke razine hormona štitnjače. Primjenjuju se velike doze, a često se prethodno primjenjuju i drugi lijekovi kako bi se smanjila mogućnost ponovnog nastanka hipertireoze, osobito ako se radi o starijim, rizi čnim bolesnicima, sa srčanim ili drugim bolestima. Ako je ova struma toliko velika da pritiš će okolne strukture, potreban je oprez prilikom primjene radioaktivnog joda. Naime, jedna od komplikacija ove terapije je radijacijska upala štitnjače koja uzrokuje oteklinu žlijezde i pogoršanje pritiska. Ukoliko se to dogodi, liječenje se provodi kortikosteroidima. Radioaktivni jod se u liječenju karcinoma štitnjače primjenjuje nakon kirurškog zahvata, za lije čenje ostatka tumorskog tkiva (ablacijska terapija), nakon njegova ponovnog javljanja te za liječenje metastaza ovog tumora. Sposobnost nakupljanja radioaktivnog joda imaju svi diferencirani karcinomi štitnjače - papilarni, folikularni i miješani papilarno-folikularni. Prije ovog lije čenja, bolesnik prestaje uzimati nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače i obavlja se scintigrafsko snimanje cijelog tijela za www.perpetuum-lab.com.hr
13
dijagnostiku ostataka tkiva štitnjače i metastaza nakon kirurškog zahvata. Ukoliko se ovom pretragom nađe ostatno tkivo štitnjače ili metastaze, obavlja se liječenje radioaktivnim jodom. Rezultat ovog liječenja je hipotireoza. Nuspojave radiojodne terapije karcinoma zbog visokih doza su: simptomi radijacijske bolesti mučnina, povraćanje, glavobolja, umor, a pojavljuju se najranije 12 sati nakon lije čenja. Opaža se i potiskivanje funkcije koštane srži kao prolazno smanjenje broja krvnih stanica, dok je trajno potiskivanje rijetko i događa se samo kod primjene vrlo visokih doza zbog metastaza u kostima. Upala pluća, pneumonitis, također je moguća kod zadržavanja visokih doza. Pojava drugih tumora nije opisana, ali je zabilježeno potiskivanje funkcije spolnih žlijezda. Visoke doze mogu dovesti do povećanog broja mutacija pa je potrebna stroga kontracepcija. Mogu ća je i upala i poremećaj žlijezda slinovnica, a najozbiljnija nuspojava je mijeloična leukemija. Za sprječavanje ovih teških komplikacija ne preporučuje se ponavljanje terapije u razmaku manjem od 6 mjeseci. Štitna žlijezda nakuplja jod koji u tijelo unosimo hranom i koristi ga za izvo đenje svoje normalne funkcije - proizvodnje tiroidnog hormona. Na sli čan način štitna žlijezda iskorištava i radioaktivni jod. Radijacija koja se na ovaj način otpušta u štitnu žlijezdu smanjuje funkciju stanica štitnjače i sprječava njihov rast, što je željeni medicinski efekt. Me đutim, nešto od tog radioaktivnog joda izlučuje se iz vašeg tijela i osobe u bliskom fizi čkom kontaktu mogu biti izložene malim koli činama. Nema dokaza da to izlučivanje uzrokuje štetne posljedice, ali ipak je preporu čljivo primijeniti određene mjere opreza kako bi se smanjila nepotrebna izloženost zra čenju. Ukoliko slijedite ove upute možete smanjiti izloženost zra čenju drugih osoba i potrebno ih se pridržavati obično 2-5 dana nakon liječenja. Svakako je potrebno razgovarati s lije čnikom o svim dvojbama koje imate u tom pogledu. - što je veća udaljenost između vas i drugih osoba, manje će zračenja oni primiti. Preporučuje se spavati sam/sama prvih nekoliko dana nakon lije čenja te izbjegavati ljubljenje i seksualni odnos u tom razdoblju. Izbjegavajte i produženi fizi čki kontakt s drugima, osobito s djecom i trudnicama. Ukoliko imate malo dijete, posavjetujte se s lije čnikom. Vjerojatno ćete moći obavljati sve potrebno za brigu oko djeteta, osim dojiti, ali je preporu čljivo ne držati dijete previše blizu, npr. u krilu, osim nakratko, prvih par dana nakon terapije. - izloženost ostalih osoba zračenju ovisi o tome koliko dugo vremena ostajete u bliskom fizičkom kontaktu s njima. Preporučuje se smanjiti fizičke kontakte što je više moguće u navedenom razdoblju. Potrebno je piti što više teku ćine da se pospješi mokrenje. Na ovaj će se način radioaktivni jod brže izlučiti iz vašeg tijela. - dobra higijena umanjuje mogućnost kontaminacije drugih osoba. Svaki put nakon vršenja nužde potrebno je oprati ruke s mnogo vode i sapunom. Zahod treba održavati vrlo čistim. Nakon svake nužde potrebno je povu ći vodu iz vodokotlića dva-tri puta. Umivaonik i kadu je nakon uporabe potrebno dobro oprati.
www.perpetuum-lab.com.hr
14
