Naum Bandžov: Moja iskustva s LR košnicom Autor Damir Rogulja Ponedjeljak, 17 Prosinac 2012 20:53
U okviru naslova LR KOŠNICA - MOJA ISKUSTVA, kojeg sam dobio od Organizatora Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije za 3. Međunarodni pčelarski sajam „Dalmatina" 2012., iznosim moja iskustva koja sam stekao za vrijeme 52 godine praktičnog i 22 godine naučnog iskustva u pčelarenju sa LR košnicom. Detalje možete naći u mojoj knjizi ,,LR KOŠNICA - EKOLOŠKO BIOLOŠKO PČELARSTVO,, koja izašla iz štampe januara mjeseca 2012 god. Ova knjiga, siguran sam da će dati neke nove poglede u suvremenom pčelarstvu koje traži suvremeni razvijeni zapadni svet, Evropska Unija i Apimondija. Ovom knjigom želim da ukažem kako da razvijamo EKOLOŠKO-BIOLOŠKO-PČELARSTVO bez upotrebe lijekova i kemije ili barem u minimalnim količinama i dozama (kako sam knjigu predstavio, na TV mega, pogledajte ovdje). Ekološko - biološko pčelarstvo počeo sam da ga primjenjujem od 1980 god., a da idem pravim putem, potvrđeno je ovdje, baš u SPLITU, kada je moj referat od dva dijela: 1. LIČNA ISKUSTVA O SUZBIJANJU VARROE U LR KOŠNICI 2. Principi u liječenju i pravilna upotreba lijekova protiv varoe bio prihvaćen od strane stručne komisije na čijem čelu je bio Prof. Dr Đuro Sulimanović, redovni profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, (kome sada izražavam najveću zahvalnost) da usmeno prezentiram pred oko 150 naučnih radnika celog sveta na 3. INTERNACIONALNOM SIMPOZIJUMU O VARROI održan u Splitu od 30 septembra do 02 oktobra 1984 god.
Od 1964. od kada sam postao čuvar košnica sa pčelama, pa do 1968. god. dok nisam upoznao velikog prijatelja i VELE PČELARA Ivana Venera, pravio sam velike greške u izboru tipova košnica i tehnologija, navodno "da bi prošao jeftinije". Ima jedna vrlo dobra narodna poslovica koja glasi: ,,da siromah uvijek duplo plati, ako ne plati na mostu, platit će na ćupriji,,. Tako sam i ja, da bi prošao jeftinije, 4 godine pravio neoprostive greške. Od 6 košnica u tom četverogodišnjem periodu koliko sam ih imao, 5 su bile raznih nestandardnih tipova, pored jedne 10 okvirne DB košnice (Sl. 1) koja je i dan danas broj jedan u mom pčelinjaku. Sve moje velike greške u izboru tipova košnica želim da predočim budućim pčelarima, da ne bi pravili iste ili slične greške i da ne bi gubili dragocjeno vrijeme u svom napredovanju. (4 izgubljene godine dok nisam osigurao standardne LR košnice niko mi neće ih nadoknaditi). U ovoj knjizi, pored ostalog, opisane su četiri moje tehnologije pčelarenja LR košnicom, koje će biti predmet mog današnjeg izlaganja u kraćim crtama, a akcent ću dati posljednjoj četvrtoj tehnologiji koja opisuje kako se može pod jednim krovom i jednom podnjačom da se proizvode sve pčelinje proizvode: Med, Med u saću (boksesi) Polenov prah, Vosak, Propolis, matična mlječ, Visoko produktivne i higijenske matice, rojeve, kao i kako je moguće da za 24 časa se spriječi prirodni rojidbeni nagon, najveći neprijatelj u pčelarenju. Moje tehnologije pčelarenja su se mijenjale iz godine u godinu kako su rasla moja TEHNOLOŠKA, BIOLOŠKA I GENETSKA saznanja. Za vrijeme mog 56 godišnjeg praktičnog i 22 godišnjeg naučnog rada sa pčelama, mogu kazati, da sam prošao kroz četiri faze, odnosno četiri tehnologije. Prva faza koju je nazivam nultu to je rad sa raznim nestandardnim košnicama i to ne bi preporučio nikome. Od 1968. godine od mog prvog poznanstva sa g. Venerom mogu slobodno da kažem da sam za prvi put u mom sistemu pčelarenja uveo, da je tako nazovem moju prvu i pravu tehnologiju LR košnicom. Uzimljavanje sam radio sa dva LR nastavaka i jednom maticom.(Sl. 2). Sastavni dijelovi tadašnje moje LR košnice, su bili: Podnjača, rešetkasta podnjača tri LR nastavaka, zbeg-hranilica i krov. Rezerva zimske hrane za zimovanje iznosila je od 18-20 kgr meda. Uspeh u pčelarstvu zavisi od pravilne primjene znanja u organizaciji, rastu i ponašanju pčelinjeg društva u odnosu na vanjsku sredinu koja je pod uticanjem sezonskih promjena i prisustva nektarne i polenske paše. U pčelarstvu nije moguće koristiti kruta pravila, jer nikada dvije pčelarske sezone nisu iste kao što nisu jednaka ni dva pčelinja društva. Pčelar koji poznaje biološke osobine pčelinjeg društva, aktivnosti pčela i kako reagiraju na svoju okolinu, taj će najvjerojatnije uspeti u svom poslu i može da kaže za sebe da je postao pčelar. U protivnom uvijek će ostati samo čuvar košnica sa pčelama. Pri racionalnom radu sa pčelinjim društvom, postoje praktične radnje koje ne dolaze jednim prirodnim redoslijedom u svakoj sezoni, već moraju biti primijenjene kad uvjeti zahtijevaju njihovo obavljanje. Svaka od ovih radnji je važna i bitna za dobrobit pčelinjeg društva da osigura maksimalni prinos pčelinjih
proizvoda.
Rad sa LR košnicom zahtjeva rad sa nastavcima. Kod jakih društava zavisno od vremenskih uvjeta, a većinom u prvoj polovini aprila kada pokriju 9 ulica sa pčelama, (Šema 1) što odgovara 6 - 7 okvira s leglom, vršio sam jednostavno dislokaciju nastavaka (Šema 2) i stvorio sam prostor matici da pravi novo leglo u praznim okvirima nastavka jedan(1) odnosno da matica (Apis mellifera carnika) zadovolji svoj genetski nagon, da spoji razdvojeno leglo i napravi još veće klube ne napuštajući dio legla u nastavku br. 2, a spoji sa manjim dijelom legla iz nastavka 1. Sljedeće drugo proširivanja legla sam vršio tako, što sam između prvog (1) i drugog (2) nastavka, stavljao treći (3) nastavak sa izgrađenim saćem (Šema 3). Ove operacije su trajale vrlo kratko. Od 1970 god. uveo sam moju novu DRUGU tehnologiju, a to je dvomatični sistem pčelarenja, odnosno sa dvije matice u toku cijele pčelarske sezone, a Uzimljavanje sam uvijek radio u tri LR nastavka (2+1) i dvije matice odvojene Pregradnom ili Snelgrovom daskom. (Sl. 3 i 4).
Treću tehnologiju kao tehnološki sistem sam je uveo 1975 god. jer sam se u prethodnih 5 godina u pčelarenju II tehnologije, uvjerio da kod zazimljavanja i u toku zime, da jedna polovina donjeg nastavka koja nema ni pčela ni meda, predstavlja biološki višak prilikom zazimljavanja jedne biološke pčelarske zajednice (Šema 4). Na podnjači u II tehnologiji bilo više mrtvih pčela, u odnosu na košnice koje su bile zazimljene sa polunastavkom u III tehnologiji. To je bio jedini razlog što sam prešao na moju novu treću tehnologiju koju sam je primjenjivao do 1986 god.(Sl. 5 i 6) To iskustvo sam ga ja lično stekao i na mojoj prvoj standardnoj 10 okvirnoj DB košnici (Sl. 1) od 1964/65 god. i kasnije. U DB košnici uvijek je do 1975 god. bilo manje mrtvih pčela na podnjači preko zime. Od 1987. godine kada sam počeo istraživanja za moj magistarski rad, a usporedno od 1989 i za DOKTORAT na temu: "Komparativna ekološko-biološko-ekonomska istraživanja dvomatičnog i jednomatičnog metoda stacionarnog pčelarenja u Makedoniji" ja sam tada uveo moj četvrti sistem pčelarenja pod nazivom Ekološko-Tehnološko-Biološki-Kombinirani metod pčelarenja sa dvojnim društvima (Sl. 7). Zaslugu da dođem do ovih tehnologija ima knjiga Prof. Dr bioloških nauka Sime Grozdanića ,,DVOIMATIČNI SISTEM PČELARENJA objavljena 1962 god. koja se odnosi na dvomatični sistem pčelarenja sa pološkama i biološkim pogledom na pčelinje klube i njegovo ponašanje tokom godine. Kada pčelar shvati taj biološki aspekt (fenomen), onda nije teško primijeniti ga na bilo koji tip košnice. Ja sam taj njegov biološki pogled, odnosno ponašanje pčelinjeg klubeta prihvatio i primjenio na LR košnicu sa jednakim 10 okvirnim nastavcima i uveo sam ga kao sistem u daljem toku pčelarenja. Langstrot-Rutova košnica interesantna je za naše pčelare, jer daje veliku mogućnost manipulacije sa nastavcima, a ujedno omogućavaju da tehnologiju pčelarenja podignu na najviši nivo. Vrlo važno je da i naši poljoprivredni stručnjaci prihvate pčelarstvo kao privrednu granu, a ne da je tretiraju samo kao oprašivač, s tim da edukacija o pčelarstvu treba da je podignu na viši nivo u odnosu na dosadašnje i današnje programe od srednjeg do najvišeg obrazovanja, a Veterinari i Veterinarska struka, pčelu, odnosno pčelinje društvo, kao socijalno biće, ne smiju je svrstavati kao stoku (životinje) u sadašnje zakone o zdravstvenoj zaštiti. Pčelinje društvo kao socijalno biće dijametralno se razlikuje u biološkom i zdravstvenom pogledu u odnosu sa ostalim nesocijalnim životinjama. Na zemaljskoj kugli socijalnim životom žive samo četiri vrste, a to su: LJUDI, PČELE, MRAVI i TERMITI. Većina pčelara u svim bivšim republikama EX - JUGOSLAVIJE pčelari na klasičan način s jednom maticom i standardnim dijelovima Langstrot-Rutove (LR) košnice: podnjača, dva ili tri LR nastavaka, poklopna daska sa običnom plastičnom hranilicom ili zbeg sa hranilicom i krovom. Manje njih pčelari suvremenije, klasičnim dvomatičnim sistemom, a vrlo malo na suvremeni način po zahtjevima svjetske
tehnologije sa dodatnim dijelovima kao sastavni dio LR košnice. Suvremena tehnologija pčelarenja LR košnicom ide brzim koracima naprijed, pa i mi treba da pratimo taj trend, kako bismo za desetak godina mogli da budemo ravnopravni partneri u Evropskoj uniji i da naše pčelarske proizvode plasiramo na svjetsko tržište ne samo kao sirovinu, med u kantama, nego treba da se trudimo da i ostale pčelinje proizvode proizvodimo i plasiramo ih kao polufinalne i finalne proizvode. Ja sam još 1970 god. u dvomatičnim sistemima pčelarenja počeo da uvodim dodatne pomoćne dijelove koje su mi omogućavale višu tehnologiju pčelarenja LR košnicom. U mojoj knjizi želim da iznesem isključivo moja iskustva koja sam ih stekao u pčelarenju dvomatičnim - dvojnim -kombiniranim sistemima, koristeći saznanja domaćih i stranih naučnih stručnjaka i praktičara. Svi ovi sistemi - načini pčelarenja, je nadgradnja nad mojim prvim sistemom pčelarenja sa jednom maticom.
Opravdanje uvođenja polunastavaka u sistem pčelarenja pokazuje i navedena Šema 1 (američka literatura) gdje polunastavak služi i za proizvodnju meda u saću (BOKSESIMA), koji proizvod je skuplji u odnosu na MED prodat u teglama, kantama ili buradi. Dvomatični i Kombinirani sistemi pčelarenja kod mene imali su i imaju za cilj da dobijem tada, a i sada maksimalan višak meda i ostalih pčelinjih proizvoda od svake pojedine košnice. Imajući u vidu ogled koji je izveo Farrar (1937) gdje je dokazao da jedno jako pčelinje društvo proizvede više meda nego dva slaba, shvatio sam da dvomatičnim sistemima pčelarenja razvijam društva kroz cijeli pašni period koji nije kod nas dugačak, nego vrlo kratak i to samo 3 mjeseca maj, juni i juli i da za taj period proizvedem više pčelinjih proizvoda, a tehnologiju podignem na viši nivo. Dvomatični sistemi, općenito uzevši, uvodio sam ih s namjerom, da ih primijenim na slabim i srednjim pčelinjim društvima, uglavnom da izbjegnem veći trud i više živog rada, kao što sam ga imao u radu sa slabim društvima (Škartovima) iz prethodnog sistema sa jednom maticom. Ovakav sistem može, ali ne mora biti praktičan i rentabilan u svim uvjetima, ali moja iskustva pokazuju da tada u nedostatku više znanja i nisam pogriješio i mislim da se može primijeniti u svim regijama bivše JUGOSLAVIJE Bilo kakav pokušaj primjene dvomatičnih sistema pčelarenja, ili bilo koji drugi napredniji sistem od prethodnih od strane drugih mladih pčelara, moj savjet bi bio da treba da počnu sa manjim brojem košnica, dok se ne uvjere i ne dođu do povoljnog usavršavanja, da bi se uklopio u način rada određenog naprednijeg ili suvremenijeg pčelara u određenoj oblasti. Ovo može zahtjevati godine eksperimetiranja, pošto uvjeti variraju od jedne oblasti do druge ili čak unutar jednog kraja. Dvomatični sistemi koji su opisani u knjizi, namijenjeni su za pčelinjake od 50 do 100 košnica i
najposjećeniji su na Web sajtu: www.u-pcelara-maradik.org , iako to ne isključuje mogućnost primjene i komercijalnom pčelaru koji pčelari i sa više od 200 košnica pogotovo sadašnju kombinirani sistem označen kao IV moja tehnologija . Primjena ovih sistema, ne mogu se ostvariti i biti uspješni bez korištenja DODATNIH DIJELOVA. Za dobivanje svih pčelinjih proizvoda neophodni su dodatni dijelovi za klasičnu LR košnicu. Upravo ti dijelovi svrstavaju ovu košnicu na prvo mjesto u svjetskoj standardizaciji. Dodavanjem dodatnih dijelova ovoj košnici, ne narušavaju se biološke zakonitosti u ponašanju pčelinjeg organizma - društva. Naprotiv, s malim tehnološkim zahvatima stimulira se na aktivniji rad, a time i na veće prinose pčelinjih proizvoda. Napominjem da nije riječ samo o proizvodnji meda, kako smatra preko 90 posto pčelara, nego treba nastojati da se dobiju svi pčelinji proizvodi. Za mene je med sirovinska osnova za dobivanje drugih, mnogo skupljih polufinalnih i finalnih proizvoda. Takva proizvodnja, u stvari, predstavlja visoku tehnologiju i produktivnost u pčelarenju. LR košnica iz godine u godinu dokazuje svoju prednost i uspješnost u tehnološko-biološkom suzbijanju bolesti pčelinjeg legla, kao što su varoa, američka kuga, vapneno leglo i sl. Samim tim dobivaju se ekološki kvalitetniji pčelinji proizvodi. Malo ili nikako sada ne koristim kemijska sredstva u suzbijanju bolesti pčelinjeg legla, jer ona mogu da budu vrlo štetna po ljudski organizam ukoliko se nađu kao rezidue u pčelinjim proizvodima. To zahtjeva i Svjetska pčelarska organizacija Apimondija. Prednost LR košnice je u lakom korištenju dodatnih dijelova: rešetkaste podnjače, polunastavka, Rošfusovog nastavka (Sl. 8), Sakupljača polena (Sl. 9), okvirne hranilice (Sl. 10), Pčelarske vage (Sl. 11), Rošfusove rešetke, Snelgrove pregrade, Žičane pregrade, Matične rešetke, Plastične mreže za sakupljanje propolisa, Kombiniranog zbega, Bježalice, Plastičnih matičnjaka za proizvodnju matičnog mlječa i matice i sl. (Sl. 12 i 13) Pored toga, u sistemu pčelarenja s dvojnim društvima isključeno je rojenje. Odnosno, u svako doba može se intervenirati i spriječi prirodni rojidbeni nagon - najveći neprijatelj u produktivnom pčelarstvu, premještanjem gornjeg društva dole, a donjeg gore. Ako i dođe do rojidbenog nagona, korištenjem Rošfusove rešetke i nastavka dobivaju se, pored meda, i drugi finalni proizvodi: matice, rojevi, matični mlječi i sl.
Demonstracija dodatnih dijelova za Visoku tehnologiju LR košnice prezentirani su na Skopskom poljoprivrednom sajmu 1985 i za to sam dobio Zlatnu plaketu i Diplomu (Sl. 14 i 15) Edukacija uslovljava primjenu IV moje tehnologije Ekološko-Biološku kombiniranu metodu mogu da primjene i isplativa je za sve pčelare koji žele da se educiraju preko pčelarskih knjiga, časopisa, posjeta iskusnim pčelarima, izložbi, savjetovanja, simpozijima kao i organiziranje u pčelarske udruge. Ulaganje u pčelarsku nauku i praksu nikad ne može da se ne isplati, već je gubitnik onaj koji ne želi da se usavršava, ne želi da mijenja svoja iskustva s drugima, misleći da su samo njegova najbolja. Takav pčelar zauvjek će ostati samo čuvar košnica sa pčelama. Pčelar koji misli da štedi na račun stručne literature, neka sam procjeni koliko svojim neznanjem izgubi u jednoj godini u proizvodnji pčelinjih proizvoda ili gubitkom pčelinjih društava preko zime. Osnovna karakteristika ove kombinirane metode je da se stvarno radi sa jednom košnicom tako da pčelar koji kaže da radi sa 50 košnica, on to stvarno radi za razliku od onih koji je ne primjenjuju i navodno pčelare sa 100-200 košnica, a ustvari na proizvodnji pčelinjih proizvoda rade sa 1/2 ili 1/4 od tog broja. Opravdanost za ovu kombiniranu metodu našao sam u lakoj zamjeni matica svake godine i uvođenjem druge matice u košnicu posle bagremove paše, a da pri tome ne likvidiram postojeću maticu. U naredna tri mjeseca osigurao matice razdvojene Snelgrovom pregradom, pregradnom daskom, pregradnom žičanom mrežom, matičnom rešetkom ili Rošfusovom rešetkom i
Rošfusovim nastavkom rade na proizvodnji pčelinjih proizvoda bez opasnosti da dođe do rojidbenog nagona, zato što sam taj inače biološki prirodan fenomen napravio vještački. U knjizi opisana je onako kako je ja prakticiram od 1987 i 1988 god. Pri sjedinjavanju dva društva od 1 - 15 avgusta od jednog dvomatičnog - dvojnog društva (Crtež 1.) samim pčelama ostavljam da odaberu koju će od dvije matice zadržati. Moja istraživanja u spajanju jednog dvomatičnog-dvojnog društva pokazuju da u oko 80% slučajeva ostaje mlada matica, a u 20% slučajeva ostaje stara matica od prethodne godine. Nemam ništa protiv toga i ostavljam je da prezimi, ako su je same pčele odabrale i nikada pčele nisu me prevarili. Ukoliko utvrdim u pripremnom periodu da nedostaje dovoljna količina hrane (20 - 25 kg) u drugoj polovini avgusta koristim kombiniranu zbeg hranilicu u koju može da stane 2-3 kg sirupa, i jedna okvirne hranilica u plodištu (Crtež 2) ili u nedostatku kombiniranih zbeg hranilica, koristim još jedan prazan nastavak iznad društva gdje stavljam dvije okvirne hranilice zapremine od po 2,5-3 litre (Crtež 3).
U jednoj se nalazi pogača koju sam pripremam sa polenovim prahom, a druga se koristi za dodavanje tečne hrane, pri čemu cilj nije mi stimulativno prihranjivanje, već pravo prihranjivanje iz nužde, i to sa većim količinama sirupa zbog nadoknađivanja razlike u hrani 20 - 25 kg. Najnovija napredna Svjetska pčelarska tehnologija preporučuje prihranu većim količinama hrane i što brže smještanje u košnicu u ranijoj fazi (kraj avgusta) da ne bi kasnije opteretili mlade zimske pčele koje treba da prezime i odgoje mlade pčele u početnoj fazi februara i marta mjeseca. Ova preporuka ima opravdanje sa biološke tačke gledišta, za očuvanje mikroklime u pčelinjem društvu u slučaju hladnijeg septembra, kako ne bi matica smanjila nošenje jaja. Mikroklima u centru pčelinjeg klubeta ne smještanje da se poremeti gdje se gaji pomladak (zimske pčele). U septembru i oktobru mjesecu noćne temperature vrlo često, znaju da budu i ispod 10OC,. Potrebnu temperaturu, odnosno mikroklimu, jedino može da se očuva samo sa prisustvom dovoljne
količine hrane-meda, jer med kao vrlo termostabilna supstanca koja se teško zagrijava, a još teže se hladi čuva mikro klimu za nesmetan razvoj legla. Ovakvim radom približavamo se onoj narodnoj poslovici ..KAKO ĆEŠ POSEJATI, TAKO ĆEŠ POŽNJETI,, (Naučno je dokazano da zimske pčele hranjene sa dovoljnim količinama polenovog praha, gubitci kod zimskih pčela iznose samo 5%, dok pčele hranjene samo šećernim sirupom bez polena, gubitak kod zimskih pčela iznosi 76%. Ako prihvatimo ovaj naučni podatak, tada sigurno ćemo nabaviti i koristiti skupljače polenovog praha, sakupljati ga i višak čuvati u zamrzivač koji će nam koristiti kao najbolji koncentrat u proleće kod proizvodnje MATICA, ROJEVA i veće količine legla-pčela.). Ako osiguramo sve uvjete za prezimljavanje, imat ćemo neometan razvoj legla u septembru i oktobru, a maticu ćemo zadržati u maksimalnoj biološkoj mogućnosti za nošenje jaja, a sa time ću imati i veoma jako društvo i garanciju da će pčelinje društvo rano (krajem januara) početi sa leglom i biće dovoljno vremena da se maksimalno razvije do prve bagremove paše, a time ćemo dobiti i maksimalne prinose pčelinjih proizvoda u narednim pašama, odnosno u sljedećoj kalendarskoj (pčelarskoj) godini. U ovom pripremnom periodu u prvoj polovini mjeseca avgusta obavezno je potrebno intervenirati nekim od lijekova za suzbijanje varoe, ili primijeniti tehnološko-biološku metodu za suzbijanje varoe koja je opisana u mojoj knjizi pod naslovom Mogućnost suzbijanja Varroe u zatvorenom leglu. Pčelar uz pomoć iskusnog pčelara neka se opredjeli koju će metodu primijeniti. Što se tiče nekakve preventive protiv Američke truleži legla (AT), ne radim i ne preporučujem nikakvu preventivu antibioticima ili hemoterapeuticima kod zdravih društava, kao što ne preporučuje ni Dr Vilson, autor masne pogače sa oksitetraciklinom. Eventualnim dodavanjem neke preventive za AT zdravim društvima kao što preporučuju neki naši i strani "stručnjaci", sakriva se BOMBA koja može eksplodirati Sljedeće godine, kao što navodi i Edvard Alen (Melitagora br. 3/96). Ako neki pčelar dijagnosticira AT u ovom periodu u košnici sa pokretnim saćem, preporučujem primjenu brze tehnološko-biološko-preventivno-genetske metode koja ne predstavlja liječenje već suzbijanje AT. (Ova tema je obrađena u mojoj knjizi kao ,,Nova metoda suzbijanja ATL ......,,) Ako neko pčelari sa Vrškarama, Panjevima ili bilo kakvim košnicama sa nepokretnim saćem (Sl. 16 i 17) što čisto sumnjam i dijagnosticira AT u tim vrškarama-panjevima sa nepokretnim saćem, ne smije se poduzimati nikakvo liječenje ili suzbijanje, već treba postupiti po sadašnjem zakonu, odnosno SPALITI je, jer sadašnji zakon to predviđa samo za košnice sa nepokretnim saćem, a nije dorečen za košnice sa pokretnim saćem. Pčelari koji pčelare sa jednom maticom, često i pored velikog uloženog rada, pažnje, potrošenog vremena i uzimljavanja sa dovoljnom količinom hrane, nisu zadovoljni sa jačinom mnogih društava zimi, pa na proljeće ta društva izlaze kao škart. Ako primjene kombiniranu metodu i ispune osam principa za uspješnost pčelarenje - uzimljavanje i ako obezbjede mirovanje u zimskom periodu, mogu sigurno da očekuju visoke prinose od svih uzimljenih pčelinjih društava čak i u srednjim godinama nektarenja. (Detaljno navedeno u mojoj knjizi u temi: Pravilno
uzimljavanje pčelinjih društava je garancija za dobivanje visokih prinosa) PRIPREMA ZA GLAVNU BAGREMOVU PAŠU Kod ovako pripremljenih jakih pčelinjih društava, leglo se pojavljuje već krajem januara, ili ako je zima jako hladna onda početkom februara. Najbolja stimulacija jakog društva za brže i dobro razvijanje je dovoljna količina dobre hrane (20 - 25 kg meda i minimum 1780 cm2 cvjetnog praha,. (Sl. 3) Potreban minimum polenovog praha garantira da gubitak pčela preko zime ne bude veći od 5%. Do sredine aprila leglo bi trebalo da je maksimalno razvijeno i da prevladavaju mlade novoizlegle pčele. U ovom periodu se zaokružuje potrebna biološka cjelina 2 : 1 u korist kućnih pčela prema izletnicama. Isto tako u ovom periodu, kao i preko cijele sezone, rezerve hrane ne smiju da padnu ispod 10 kg. U suprotnom mora da se prihranjuje i održava minimum koji je dala nauka i praksa za normalni razvoj žljezdi koje luče matični mliječi i vosak. Ova dva pčelinja proizvoda, normalno sa prisustvom dovoljnih količina meda su najvažniji za rađanje podmladka. Ako se rezerve meda i polena smanje ispod potrebnog minimuma, u pčelinjem društvu počinje instinktivna štednja, čime se narušava metabolizam, društvo se slabije razvija, a to znači da mlade pčele proizvode manje matičnog mliječi (potrebnog svim larvama prva tri dana) i voska. Matica se slabije hrani, a samim tim slabije nosi jaja i društvo stagnira, odnosno ne razvija se onom brzinom kojom želimo. Ovo navodim jer želim da pčelarima usmjerim pažnju na važnost biologije pčelinjeg društva, koja je jako važan moment zbog određivanja vremena za proširivanje prostora u košnici. Pčelar mora sam da osjeti i tako odredi kada to proširenje treba da se uradi. Svako prerano dodavanje nastavka i proširenje legla sa okvirima sa izgrađenim saćem ili satnim osnovama, može da izazove prehlađivanje legla i pojavu raznih bolesti, dok svako kašnjenje se odrazi pojavom prirodnog nagona rojenja. Ovo je posebno važno ako je pčelar sa svojim košnicama smješten u oblastima sa dobrim pašnim uvjetima za rani i brzi proljetnji razvoj. Cvjetanje voća i rana livadska paša u prisustvu uljane repice, djeluju posebno stimulativno na razvoj i jačanje društva. To je ustvari vrijeme kada se u ovoj kombiniranoj metodi vrši proširivanje odnosno dodavanje jednog nastavka br. 4 i jednog polunastavka br. 3 (crtež 6). To se radi na sljedeći način: Na podnjaču se prvo stavlja prazni polunastavak 3, a na njega plodište 2 zajedno sa maticom, a na nju prazni nastavak (4) i na kraju polunastavak (1) koji je bio ispod plodišta sa dosta hrane. U nastavak 4 pored izgrađenog saća, stavlja se i dva do tri okvira sa satnim osnovama, da bi zadovoljili biološki nagon mladih pčela koje izlučuju vosak. Ako se uspe (ako vremenski uvjeti dozvole) da se u nastavak 4 iz plodišta 2 stavi dva okvira sa zatvorenim leglom, učini se mnogo. Sa ovim proširenjem, sa nastavkom 4, dobijem se veliki prostor. Ovaj prostor je potreban za smještaj viška mladih pčela koje prerađuju nektar i skladište ga u medište. Sa dva okvira izgrađenog saća koji su stavljeni u plodište 2, omogućavam veći pristup kisika u leglo, a time se smanjuje angažiranje mladih pčela koje ventiliraju i troše veliku količinu nektara. Polunastavak 1 sa medom se stavlja na vrh da bi zadovoljio instinktivna pčela da hranu skladište iznad legla. U praznom prostoru nastavka 4, zbog meda u polunastavku 1, popravit će se mikroklima i pčele će ga sa zadovoljstvom popunjavati s medom iz polumedišta 3 i plodišta 2, gdje ga nose izletnice i tako će oslobađati prostor matici za nošenje jaja. Leglo u plodištu (2) dolazi do same satonoše.
Plodište 2, koje ima 60000 ćelija (10 x 6000), sasvim je dovoljno da matica zadovolji biološki maksimum, čak i najplodnije matice koja dnevno nosi 2000 - 2500 jaja. Ako znamo da biološki ciklus razvoja pčele radilice traje 21 dan, to znači da nam je potrebno od 42000 do 52000 ćelija, što je sasvim dovoljno za dobar razvoj. Ako imamo u vidu polunastavak 3 koji je ispod plodišta i koji služi za smještaj sveže donesenog nektara sasvim je dovoljno. Ako se matica popne u nastavak 4, a dešava se, nemam ništa protiv. Ova operacija je obično jedinstvena operacija kod pčelinjih društava pre bagrema. Ovako se pripremaju pčelinja društva i za selidbu i u ovakvom stanju se sele. Ipak moje je opredjeljenje stacionarno pčelarenje sa visokom tehnologijom na boljem pašnom području sa visinskom razlikom. U ovom periodu pripreme društva za bagremovu pašu, pripremam i odgajivačko društvo po sistemu BRADER-ADAMOVE t.j. Kerleove metode za odgoj matica koja je opisana u mojoj knjizi kod teme PROIZVODNJE MATICA. BAGREMOVA PAŠA: Na tri do pet dana pre bagremove paše, vrši se sljedeća operacija. (Crtež 7) Na podnjaći se stavlja prvo polunastavak 3, pa nad njim nastavak 2 zajedno sa maticom, pa preko njega stavimo matičnu rešetku i nad nju nastavak 5 popunjen mladim izgrađenim saćem, a između tih okvira može da se nalazi i pet okvira sa satnim osnovama i to naizmjenično postavljeni. Kod ove operacije, sa biološkog gledišta kao i za veće prinose, neophodno je potrebno da pčelar iz plodišta 2 izvadi dva do tri a možda i četiri okvira sa pretežno zatvorenim leglom bez matice i da ih stavi u nastavak 5. Zatim iznad nastavka 5 stave se nastavak 4 i polunastavak 1. Za vrijeme bagremove paše jednom dobro razvijenom društvu potrebna su dva do tri medišna nastavka, a to se dobije sa postavljanjem nastavaka 4 i 5. Ovaj postupak je neophodan za dobro iskorištenje bagremove paše (naravno uz dobro i vlažno vrijeme bez vjetra). U nastavku 4 Crteža 7 u bagremovoj paši ukoliko mi dozvole vremenske prilike, obično proizvodim matični mliječ sa posebnim okvirom sa 70 - 80 plastičnih matičnjaka. (Sl. 18) Sa pripremom pčelinjih društava za bagremovu pašu, paralelno pripremam i oplodnjake u Rošfusovim tjelima za oplodnju prve generacije matica. (Pročitaj Temu: Rad sa Rošfusovim oplodnjacima) Ako je paša izuzetno dobra, dodajem još jedan nastavak 6 sa satnim osnovama i maksimalno koristim biološki nagon mladih pčela za proizvodnju voska, ali tako što okvire sa satnim osnovama naizmjenično pomiješam sa okvirima iz nastavka 5 (crtež 8). Da slučajno ne bi došlo do rojidbenog nagona izvadim dva do tri okvira sa zatvorenim leglom iz plodišta i mjesto njih stavljam okvire sa mladim izgrađenim saćem. Suština svih operacija koje sam uradio do završetka bagremove paše je bila u tome da u društvu ima dovoljno prostora kao i da zaposlim mlade pčele da ne bi krenule u rojidbeni nagon. U vrijeme cvjetanja bagrema nikako ne bi smelo da dođe do pojavljivanja matičnjaka, a to kontroliram po izletu i doletu pčela na leto i eventualno kontroliranim pregledom plodišta sa donje strane. Ovako pripremljena pčelinja društva su u stanju da za kratko vrijeme (10 dana) donesu i preko 60 kg. nektara, ako pašne i vremenske prilike dozvoljavaju.
POSTUPAK ZA SPREČAVANJE ROJIDBENOG NAGONA Plodište 2 i polunastavak 3 (crtež 8) sklanja se u stranu i na njihovo mjesto dolaze polunastavak 1 i nastavak-medište 6 koje u Crtežu 9 dobijem oznaku plodište broj 2. Kada ovo uradimo, u plodištu 2 koje smo stavili sa strane, obavezno tražimo maticu, koja se brzo pronalazi jer je obilježena bojom za tu godinu i zajedno sa okvirom sa zatvorenim leglom, gdje nema matičnjaka, stavlja se u nastavak 6, odnosno po novom br. 2 (buduće plodište) mjesto jednog okvira. Na taj nastavak stavlja se matična rešetka (MR), a na nju medišta 5 pa 4, pa polunastavak 3, koji je bio ispod plodišta 2 (sa crteža 8). Iznad polunastavka 3 stavlja se Rošfusova rešetka - pregrada (RP) pa Rošfusov nastavak - tijelo br. 7 (RT). U svaki od četiri oplodnjaka stavlja se po jedan okvirne sa matičnjacima iz prethodnog rojidbenog plodišta 2 i po jedan okvirne sa medom iz nastavka 5 ili 4, s time što mjesto njih stavljamo ostala četiri okvira sa leglom iz plodišta 2. Za dva do tri dana gubi se rojidbeni nagon i društvo normalno počinje da radi na medu i ostalih pčelinjih proizvoda, a u Rušfusovom tijelu proizvode se matice. Obično se oplode tri a rijetko sve četiri matice ali se i to dešava. U ovakvoj rojidbenoj košnici vrši se vještačko rojenje sa prirodnim matičnjacima, za razliku od drugih gdje se ovo radi posle bagremove paše. Kako to izgleda na pčelinjaku vidi Fotografiju 1. Razlika u odnosu na Crtež 9 je u tome što nema polunastavke. 1 i 3. UVOĐENJE NOVE MATICE: Po završetku bagremove paše oduzimaju se medišta, obično 4 i 5 a u dobrim godinama i 6 (crtež 8) i posle toga vrši se priprema za uvođenje nove matice, odnosno vrši se vještačko rojenje, sa ciljem da se zadovolji biološki nagon za rojenjem. To se radi na sljedeći način (crtež 10):
Na podnjaču se prvo stavlja polunastavak 1 sa pet do osam kg meda koji se nikad ne cijedi. Na njega se stavlja prazni nastavak 4. Iz plodišta 2 uzima se tri do četiri okvira sa leglom (pretežno otvoreno) zajedno sa maticom koja se posebno traži i stavlja se u nastavak 4, i dopunjava se sa praznim iscijeđenim okvirima od meda. Na njega se stavlja Snelgrova pregrada (SP), a na nju staro plodište 2 sa preostala dva do tri okvira sa pretežno zatvorenim leglom dopunjenim praznim okvirima koji su ostali iz nastavka 4. Na isto staro plodište 2, preko matične rešetke (MR), stavlja se polunastavak 3 koji je i do sada pripadao tom društvu, a nalazio se na podnjači. Matična rešetka se ovdje postavlja sa ciljem da eventualno matica ne ode u polunastavak 3. U donje društvo gdje je matica, pretežno ostaju sve pčele koje su bile u gornjem polunastavku 1 i sve izletnice koje se vraćaju sa paše na svoje staro leto. Brzo će se pojaviti i mlade pčele, iz dodana 3 do 4 okvira iz plodišta 2. Donje društvo, sa polunastavkom 1, ima dovoljno hrane. Stara matica sa dovoljnom količinom polenovog praha, koga u junu mjesecu ima dosta povest će društvo u intenzivni razvoj. Gornje plodište 2 ima isto tako 2 do 3 okvira sa pretežno zatvorenim leglom i sve mlade pčele, i to predstavlja idealan roj za primanje mlade matice. Za dodavanje matice koriste se Jenterovi plastični kavezi za matičnjake, koji se odozgo zatvaraju sa žutim držačima, na osnovi za matičnjake u koje se stavlja pogača. Ovako pripremljeni kavez se pričvršćuje između okvira i pčela. Za dva do tri dana kad pojedu pogaču, pčele će osloboditi maticu. Prijem matica je 100%.
Mlada matica posle malog stresa brzo počinje da nosi jaja i za kratko vrijeme mlade pčele postaju izletnice, a od pretežno zatvorenog legla koje smo ostavili, izleći će se kućne pčele, čime brzo zadovoljavamo biološku cjelinu i društvo će se lijepo razvijati. U slučaju da se pri izvođenju spomenute tehnološke operacije vještačkog rojenja naiđe na neko društvo koje ima povučene prirodne matičnjake vrši se tehnološka operacija koja je opisana na crtežu 9. SLEDEĆE PAŠE: Pre početka druge paše, košnice se proširuju na taj način što se na donje plodište 4 (crtež 11) postavlja matična rešetka (MR), a na nju dva prazna nastavka 5 i 6 sa okvirima sa izgrađenim saćem. Na te nastavke umjesto Snelgrove pregrade postavlja se žičana pregrada (ŽP), a na nju se postavlja društvo koje se do sad nalazilo u gornjem položaju (crtež 10). Istovremeno preko leta na žičanoj pregradi usmjeravaju se pčele izletnice prema dole. Sve izletnice iz gornjeg društva prelaze u medište donjeg društva. Sada je donje društvo značajno pojačano i spremno za drugu i naredne paše. Gornje društvo sa mladom maticom brzo ojačava i pčele iz tog društva izleću na suprotnu stranu. Pčelinje društvo koje je pripremljeno na ovakav način nije smanjilo svoju jačinu za donošenje nektara, već naprotiv ono je odlično društvo sa mogućnošću donošenja velikih količina nektara (ako pašne i vremenske prilike dozvole). Posle sazrijevanja meda oduzimaju se medišta 5 i 6 i idu
na centrifugiranje. Na njihovo mjesto, može a ne mora (u zavisnosti od pašnih i vremenskih prilika kao i od jačine društva), stavlja se jedan ili dva nastavka ili jedan nastavak i jedan polunastavak sa izgrađenim saćem koje je namijenjeno za prihvat pčela iz donjeg društva i smještaj eventualnih dopunskih prinosa nektara sa livade i sl. Tehnološka operacija sa dodavanjem jednog nastavka izgleda kao na crtežu 12. Polunastavak 1 i plodište 4 ostaju na istim mjestima, na podnjači. Iznad plodišta 4 stavlja se matična rešetka (MR), a na nju jedan nastavak (5) sa izgrađenim saćem i na njega žičana pregrada (ŽP). Na tu žičanu pregradu postavlja se gornje društvo sa nastavkom 2, matičnom rešetkom i polunastavkom 3. U ovakvom položaju iskorišćuje se i suncokretova paša. Ukoliko je paša bila dobra medište broj 5 iz donjeg društva i polunastavak 3 iz gornjeg društva idu na centrifugiranje. Posle suncokretove paše vrši se tehnološka operacija kojom se približava pripremi društva za zimu (crtež 13). Na podnjaču se prvo stavlja polu-nastavak 1, na njega plodište 2 sa gornjom mladom maticom, pa na njega preko matične rešetke prazni nastavak 5. mjesto žičane pregrade (ŽP) stavlja se matična rešetka i na nju donje plodište 4 sa starom maticom. Dobro je ako se u nastavak 5 stavi okvirne-hranilica sa pogačom od oko 3 kg. Ona u ovom periodu služi kao stimulacija za osigurao matice da ne bi došlo do smanjenja nošenja jaja usljed eventualne suše. Sada smo praktično oba društva spojili u jedno klasično dvomatično društvo razdvojeno matičnim rešetkama. Tako se ostavlja da još jedno određeno vrijeme osigurao matice nose jaja i jačaju društva mladim pčelama, zbog toga što su na suncokretovoj paši izletnice već reducirane. Posle određenog vremena vadim donju MR i pčele odabiru bolju maticu od postojeće dvije. U 80% slučajeva nadvlada donja mlada matica. Posle ovoga obavlja se pretposljednja tehnološka operacija (crtež 14)i to u periodu od 01-10. avgusta. Vrši se spajanje oba društva i ostavlja se da same pčele odaberu maticu sa kojom će prezimiti. Ova tehnološka operacija je biološki opravdana ako je usporedimo sa efektima prirodne tihe zamjene kad se u jednom gnijezdu nalaze dvije matice. U ovakvom obliku društvo ostaje do perioda od 15 do 20. avgusta, kada se svodi na polunastavak 1 i nastavak 2 plus jedan prazan nastavak i u njemu dvije okvirne-hranilice (jedna sa pogačom a druga služi za dodavanje sirupa, crtež 14). Ukoliko je broj okvirne-hranilica nedovoljan koristim kombiniranu zbeg hranilicu koja može da primi do 2 kg hrane (crtež 15). Današnja poboljšanja ove ČETVRTE MOJE TEHNOLOGIJE sastoji se u tome što sam uspeo moju davnašnju želju da proizvodim sve pčelinje proizvode pod jednim KROVOM i pod jednom PODNJAČOM. Mislim da sam u potpunosti uspeo što pokazuje i Slika 19 koju prikazujem sa mog pčelinjaka u Maradiku: Ažurirano Srijeda, 26 Prosinac 2012 10:57 http://www.pcelinjak.hr/OLD/index.php/Kosnice/naum-bandov-moja-iskustva-s-lrkonicom.html
