Nastavnici Med. Fak. u Sarajevu

Izet Mašić

Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1946.-2006.

Avicena Sarajevo 2006. godine

BIBLIOTEKA BIOMEDICINSKE PUBLIKACIJE KNJIGA XXVII Odgovorni urednik Prof. dr. Izet Mašić Recenzenti: Prof. dr. Mehmedalija Budalica Prof. dr. Arif Smajkić Prof. dr. Mirko Grujić Lektor: Prof. Lejla Mašić Tehnički urednik: Mirza Hamzić CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 614 (497.6 Sarajevo) “1946/2006” 378.6:61] :929 (497.6 Sarajevo) “1946/2006” MAŠIĆ, Izet Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu : 1946.-2006. / Izet Mašić. - Sarajevo : “Avicena”, 2006. - 140 str. : ilustr.; 21 cm. - (Biblioteka Biomedicinske publikacije ; knj. 27) Podaci o autoru: str:140 ISBN 9958-720-32-9 COBISS.BH-ID 14793222 Izdavač: AVICENA d.o.o., Sarajevo Štampa: Birograf, Sarajevo Tiraž: 300 primjeraka

Predgovor

I

deja o monografiji rodila mi se davne 1993. godine tokom pripremanja proslave jubileja 100. godišnjice Zemaljske bolnice u Sarajevu i 50. godišnjice kontinuirane medicinske edukacije u Bosni i Hercegovini, koje su održane novembra 1994. godine u Sarajevu. Bio je to jedan od najvećih kulturnih događaja u opkoljenom Sarajevu. Tom prilikom, kao predsjednik Organizacijskog odbora proslave, organizirao sam poseban Simpozij „Ratna medicina i medicina u ratu“ (štampan je i poseban Zbornik radova Simpozija sa 62. sažetka radova), i sačinio dvije monografije: „Zemaljska bolnica u Sarajevu“ i „Allmanah Medicinskog fakulteta u Sarajevu“. Skupljajući građu za spomenute monografije našao sam dosta vrijednih podataka o pionirima zdravstvene službe u BiH, doktorima, velikanima, koji su uloženim znanjem, trudom i iskustvom pomogli da generacije i generacije studenata i liječnika budu osposobljene obavljati svoj teški, značajni i humani posao. Shvatio sam tada koliki je ogroman i mukotrpan posao sakupiti građu o povijesnim događajima u medicini i zdravstvu u BiH i objediniti je na jednom mjestu. Pokušavali su to ranije i dijelom uspjeli u svoje vrijeme uvaženi profesori Hajrudin Hadžiselimović, Arif Smajkić, Risto Jeremić, Samuel Elazar i dr. ali je ta građa uvijek ostajala nedovršena i nedorečena. Ostala je nedovršena tada i meni, ali sam deset godina kasnije, mukotrpno dopunjavajući prethodnu monografiju, dovršio knjigu „Korijeni medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini“, namjenski napisanu povodom 110. godišnjice Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i 50. godišnjice prvoosnovanog Medicinskog fakulteta (1944.) u Sarajevu. Knjiga je neka vrsta medicinske enciklopedije, i pokrila je gotovo sve važnije povijesne događaje u medicini i zdravstvu u BiH, ili bar načela mnoge od njih, jer naša medicinska povijest i nije tako siromašna. Ipak, ostalo je nekoliko, po mom mišljenju, važnih stvari koje su ovlaš dotaknute, ili koje nisam imao vremena i prostora u samoj knjizi dovršiti onako kako sam zamislio, a za koje smatram da su važne da budu zapisane i ostav-

Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

ljene generacijama ili su samo površno bili upućeni u njih. Radi se o našim učiteljima, nastavnicima, uglednim naučnicima i istraživačima, čija djela, rezultati rada, metodi rada, organizirane institucije koje su ostavili iza sebe, bar u pukim statističkim ciframa ili opisima treba da nas podsjećaju na njihov ogroman doprinos razvoju medicinske nauke i zdravstvene struke na našim prostorima. Kao dugogodišnji glavni i odgovorni urednik časopisa „Medicinski arhiv“ objavio sam najmanje tridesetak In memoriam-a uglednih nastavnika Medicinskog fakulteta u Sarajevu, što mi je pomoglo da oblikujem sadržaj ove monografije, koji ranije nisam mogao. Istovremeno sam proučio i sve ranije brojeve časopisa, od onog prvog, objavljenog 1947. godine, do brojeva prije nego što sam i sam preuzeo njegovo uređivanje i našao mnoga imena, likove i događaje koji su mi pomogli da uobličim ovu monografiju. Koristio sam i allmanahe Medicinskog fakulteta koje su uredili profesor Hajrudin Hadžiselimović, povodom 25. i 30. godišnjice Medicinskog fakulteta u Sarajevu, te profesor Arif Smajkić, povodom 40. godišnjice, ali i svoj, koji sam pripremio povodom 50. godišnjice Medicinskog fakulteta. Također sam određene podatke pronalazio u sličnim allmanasima drugih fakulteta u zemlji i inozemstvu, s obzirom da su neki naši nastavnici svoju karijeru nastavljali na drugim medicinskim fakultetima, po vlastitoj želji ili pozivom da tamo osnuju katedre i organiziraju nastavu koju su vodili na našem fakultetu, koji je bio i ostao Alma Mater drugim visokoškolskim medicinskim ustanovama u našoj zemlji. Kao i svaka knjiga i monografija dosad, i ova će vjerovatno imati nedostataka i propusta, i možda neki podaci neće odgovarati potpunoj istini, ali za nju nisam samo odgovaran ja već i oni koji su te podatke ranije zabilježili i ostavili nam ih u amanet u nekoj pisanoj formi. Neke od podataka sam lično uzeo od potomaka i rodbine umrlih, i takvi su kakve sam dobio. Nažalost, do podataka o nekim preminulim nastavnicima i saradnicima nisam došao, ali se nadam da će u nekom ponovljenom izdanju i njihovi životopisi biti involvirani. Također, u Pogovoru ove monografije priložio sam spiskove nastavnika i saradnika koji su bili angažirani u nastavni proces na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a bili su objavljeni u allmanasima publiciranim povodom jubileja: 30. godišnjice (1976.), 40. godišnjice (1986.), 50. godišnjice (1996.), te spisak danas angažiranih nastavnika i saradnika. Ono što se zapiše - to ostaje, ono što se pamti - to bježi, stara je izreka. Namjera mi je bila samo to da ispoštujem poruku ove arapske mudre izreke, koja se toliko puta potvrdila u praksi. Sarajevo, aprila 2006. godine


Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu od 1946. do 2006. godine ARANICKI MILOŠ (1900.-1994.), redovni profesor Higijene, Socijalne medicine i Epidemiologije Rođen je u Novom Sadu 1900. godine, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Na Medicinskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1923. godine. Jedno vrijeme radio je kao ljekar u nekoliko mjesta Srbije. Nakon otvaranja Medicinskog fakulteta u Sarajevu preuzima rukovođenje institutima i katedrama za Higijenu, Socijalnu medicinu i Epidemiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Prolazi faze izbora u docenta, vanrednog i redovnog profesora na predmetima Higijena i Socijalna medicina i Epidemiologija. Jedno vrijeme obavlja funkciju direktora Centralnog higijenskog zavoda u Sarajevu. Godine 1963. odlazi u Novi Sad i preuzima rukovođenje Katedrom za epi-


demiologiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, kojom rukovodi do 1969. godine. Istovremeno je direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu u Novom Sadu do odlaska u penziju 1965. godine. Objavio je oko trideset stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Od 1961. do 1963. godine bio je glavni i odgovorni urednik časopisa „Medicinski arhiv“. Umro je u Novom Sadu 1994. godine.

BERIĆ MILENKO (1899.-1975.), redovni profesor Ginekologije i akušerstva Rođen je 1899. godine u Bačkoj Palanci. Osnovnu školu završio u Čurugu, a gimnaziju u Temišvaru. Započeo je studij u Zagrebu 1919. godine na Medicinskom fakultetu, nastavio u Gracu (1920. i 1921.), a završio u Berlinu 1924. godine. Od godine 1925. radi kao ljekar na Ginekološkoakušerskom odjeljenju Opšte državne bolnice u Sarajevu. Specijalistički ispit iz Ginekologije i akušerstva položio je 1927. godine kod čuvenog profesora Bumm-a u Berlinu. Godine 1936. postavljen je za šefa Ginekološko-akušerskog odjeljenja Gradske bolnice u Beogradu. U periodu od 1944. do 1945. bio je pomoćnik, a zatim i upravnik Armijske bolnice III armije JNA. Nakon završetka Drugog svjetskog rata pa do 1947. godine rukovodi Ginekološko-akušerskim odjeljenjem Pokrajinske bolnice u Novom Sadu, zatim od 1947. do 1951. godine šef je Ginekološko-akušerskog odjeljenja bolnice u Nišu, a od 1951. do 1957. godine direktor je Ginekološko-akušerske klinike Kliničkog centra u Skoplju i redovni profesor na predmetu Ginekologija i akušerstvo na Medicinskom fakultetu u Skoplju. Po pozivu, 1957. godine dolazi u Sarajevo i preuzima rukovođenje Ginekološko-akušerskom klinikom Kliničke bolnice u Sarajevu u svojstvu redovnog profesora, gdje ostaje do odlaska u mirovinu aprila 1962. godine. Profesor Milenko Berić se neprestano usavršavao, boraveći u univerzitetskim centrima u Parizu, Berlinu, Beču, Gracu i Budimpešti. Bio je član užeg odbora ginekološko-akušerskih sekcija Srbije, BiH, zatim član Redakcijskih odbora časopisa „Arhiv srpskog lekarskog društva“, „Makedonski medicinski pregled“, „Ginekologija i opstetricija“ i „Medicinski arhiv“, a također i član nekoliko me-


đunarodnih nacionalnih udruženja za Ginekologiju i akušerstvo. Veliko priznanje doživio je izborom za člana Ekspertne grupe za predlaganje kandidata za Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju od strane Švedske akademije nauka 1960. godine. Zadnje godine života aktivno je participirao u Naučnom društvu za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. Kao naučnik i istraživač objavio je oko 60 naučnih i stručnih radova, a bio je koautor knjige „Porodiljstvo za studente medicine“ izdate 1961. godine. Važio je za dobrog organizatora svoje struke. Uveo je većinu subspecijalističkih službi i savremene dijagnostičke terapijske metode u vrijeme dok je rukovodio Ginekološko-akušerskom klinikom u Sarajevu. Umro je u Novom Sadu 1975. godine.

BESAROVIĆ ZDRAVKO (1919.-1980.), redovni profesor Hirurgije Rođen je u Sarajevu 1919., gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Još za gimnazijskih dana učestvuje u antifašističkim demonstracijama. Godine 1939. upisuje Medicinski fakultet u Beogradu a kao student bio je uključen u rad SKOJ-a. Početkom Drugog svjetskog rata vraća se u Sarajevo, bavi se ilegalnim radom, te se ponovo vraća u Beograd, gdje biva uhapšen od beogradske specijalne policije i u zatvoru ostaje do 1944. godine. Nakon što je oslobođen, pristupa jedinicama NOB-a. Na Medicinskom fakultetu u Beogradu je diplomirao je1950. godine, a zatim dobija specijalizaciju iz Opće hirurgije, koju je okončao 1953. godine. Još kao specijalizant biran je za asistenta na predmetu Opća hirurgija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1957. i 1959. proveo je nekoliko mjeseci na subspecijalizaciji iz neurohirugije u francuskim gradovima Montpelje, Lion, Pariz. Po povratku u zemlju biva postavljen za šefa Hirurškog odjeljenja Opšte bolnice u Zenici, gdje ostaje četiri godine, i u tom perioda je hirurgiju u Zenici podigao je na vrlo zavidan nivo. Godine 1963. habilitira na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i biva izabran za docenta na predmetu Opća hirurgija. U svojstvu docenta 1965. godine boravi šest i po mjeseci u Moskvi, Lenjingradu, Kijevu i Pragu i usavršava se iz neurohirugije i vaskularne


hirurgije. Godine 1968. izabran je za vanrednog, a 1975. za redovnog profesora Medicinskog fakulteta na predmetu Opća hirugija. Kao hirurg i kao nastavnik hirurgije boravio je na svim važnijim hirurškim naučnim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, a rezultate svojih istraživanja publicirao je u 75 stručnih i naučnih radova. Značajan opus radova odnosi se na neurohirurgiju, kranijalni traumatizam, odnosno primjenu modernih metoda neurohirurške dijagnostike i operativnih tehnika. Koautor je u knjigama „Hirurgija centralnog nervnog sistema“, Medicinska knjiga Beograd - Zagreb 1976., i „Hirurgija“, Univerzitet u Sarajevu 1977. godine. Godine 1975. promoviran je u počasnog doktora nauka u Mičigenu SAD, a 1976. u Manhajmu, Njemačka. Bio je dugogodišnji šef Hirurške klinike UMC-a i Neurohirurškog odjeljenja UMC-a u Sarajevu. Društveno-politički je bio vrlo angažiran, obavljao je funkcije: člana Savjeta Medicinskog fakulteta, člana gradskih i sreskih partijskih struktura, predsjednika Socijalno-zdravstvenog vijeća grada Sarajeva, a školske 1972./73. biran je i za rektora Sarajevskog univerziteta, te sljedeće godine i predsjednika Zajednice jugoslavenskih univerziteta. Rektorski mandat mu je ponovljen od 1974. do 1978. godine. Za svoj javni i društveno-politički angažman dobio je brojna odlikovanja: Medalja zasluga za narod, Orden rada sa crvenom zastavom, Orden rada drugog reda, Orden Republike sa srebrenim vijencem, Orden National du merite – Republique Francaise i Velike plakete JNA, a također je i dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za 1976. godinu. Smrt ga je zatekla na mjestu šefa Neurohirurške klinike UMC-a Sarajevo 1980. godine.

BIJEDIĆ MIRJANA (1920.-1982.), redovni profesor Oftalmologije Rođena je 1920. godine u Novom Sadu. Završila je gimnaziju u Novom Sadu 1938. godine i iste godine upisala studij na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Kao aktivni učesnik NOB-a prekinula je studiranje 1944. godine, a diplomirala na istom fakultetu 1950. godine. Od augusta 1950. godine radi kao ljekar stažista u Kliničkoj bolnici u Sarajevu. Augusta 1951. izabrana je za asistenta na predmetu Oftalmologija, te prošla procedure izbora za docenta, vanrednog i redovnog profesora Medicinskog fakulteta i drugih biomedicinskih fakulteta u Sarajevu. U mirovinu je otišla 1981. godine. Nakon položenog specijalističkog ispita iz Oftalmologije 1955. godine, kao odličan ljekar praktičar i dobar organizator zdravstvene službe rukovodila je s nekoliko odjeljenja Klinike za očne bolesti Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Profesor Mirjana Bijedić je rezultate svojih istraživanja i iskustva u praksi publicirala u preko 40 naučih i stručnih


radova u domaćoj i inozemnoj literaturi. Koautor je udžbenika „Očne bolesti“, objavljenog 1982. godine. Bila je glavni urednik časopisa „Jugoslovenski oftalmološki arhiv“, zatim član Redakcijskog odbora časopisa „Acta Ophtalmologica Iugoslavica“, te član Izvršnog odbora Oftalmološke sekcije BiH i Udruženja oftalmologa Jugoslavije. Istovremeno, bila je angažirana kao društveni radnik na Medicinskom fakultetu i u Univerzitetskom kliničkom centru Sarajevo. Za svoj svestrani rad dobila je niz društvenih i stručnih priznanja. Umrla je u Sarajevu 1982. godine.

BOBAREVIĆ BLANKA (1920.-2001.), redovni profesor Hemije Rođena je u Sarajevu 1920. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sarajevu. Godine 1939. počela je studij na Farmaceutskom odsjeku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je morala napustiti zbog angažmana u studentskom pokretu, zbog koga je 1940. godine uhapšena i deportirana u Sabirni logor u Sarajevo, u kome je bila do 1942. godine. Do kraja Drugog svjetskog rata živjela i radila u ilegali u Sarajevu. Nastavila studirati poslije oslobođenja na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, gdje je jedno vrijeme bila demonstrator na predmetu Farmaceutska kemija. Nakon diplomiranja zaposlila se kao apotekar u Apoteci Prvi maj u Sarajevu. Za asistenta Medicinskog fakulteta na predmetu Hemija izabrana je 1951. godine. Odbranila je doktorsku disertaciju pod naslovom „Sinteze pirol-2-aldehida sa fiziološki i terapeutski djelotvornim supstancijama“ na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu 1960. godine. Izabrana za docenta na predmetu Hemija 1961. godine a vanrednog profesora 1968. godine. Bila je šef Kabineta za hemiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu u periodu od 1963. do 1976. godine. Jedan


je od osnivača odsjeka za Farmaciju i prvi prodekan a zatim od 1974. do 1978. godine i dekan Farmaceutskog fakulteta. Usavršavala se u zemlji i inozemstvu, između ostalog, boravila u Nacionalnom centru za istraživanje prirodnih spojeva kod profesora Lederera u Parizu i Istraživačkom centru Lepetit u Milanu kod E. Teste. Zatim, u institutima u Firenci (prof. Chechi), Grazu (prof. Ziegler), Londonu (prof. A. Simmons). U istraživačkom opusu od 100 publiciranih radova većina se odnosila na istraživanje u području sinteze farmakološki i fiziološki aktivnih supstanci, derivata pirola i pirolidina. Na ovom području urađen je izvjestan broj magistarskih radova i doktorskih disertacija. Sa kolegama s PMF-a sarađivala je intenzivno na sintezi derivata 4 hidroksi kumarina. Uz pedagoški stručni i naučni rad, prof. dr. Blanka Bobarević bila je vrlo aktivna na društvenom i stručnom planu. U proljeće 1992. godine napustila Sarajevo i izbjegla u Španiju, gdje je i umrla 2001. godine i sahranjena u Malagi - Španija.

BRKIĆ IBRO (1901.-1989.), akademik, redovni profesor Interne medicine Rođen je u Mostaru 1901. godine. Završio je gimnaziju u Mostaru a Medicinski fakultet u Beogradu 1929. godine. Specijalistički ispit iz Interne medicine položio je u Kliničkoj bolnici u Sarajevu 1949. godine. Nakon diplomiranja radio je kao općinski i sreski ljekar u Jajcu od 1931. do 1941. godine, a od 1941. do 1947. kao sekundarni ljekar u Državnoj i Kliničkoj bolnici u Sarajevu. Radi svojih otvorenih simpatija i angažmana u NOB-u, on i njegova familija bili su progonjeni od okupatora i domaćih izdajnika. Poslije Drugog svjetskog rata radi kao specijalista internista na Trećoj internoj klinici u Sarajevu. Godine 1949. izabran je za asistenta na predmetu Interna medicina, zatim 1951. za docenta, 1959. za vanrednog profesora i 1962. za redovnog profesora. Dio specijalističkog staža proveo je u inozemstvu. Kao ljekar praktičar bio je izuzetno cijenjen među pacijentima i kolegama, a kao nastavnik Medicinskog fakulteta istakao se svojim pedagoškim sposobnostima u prenošenju znanja na studente i kolege na specijalizaciji. Umirovljen je 1971. godine, a za profesora emeritusa izabran je na Medicinskom fakultetu

10


u Sarajevu 1972. godine. Sljedeće godine izabran je za dopisnog člana ANUBiH, a redovni član je postao 1978. godine. Većina njegovih naučnoistraživačkih aktivnosti bila je u domenu kardiologije, pa je svoje rezultate ispitivanja provedenih u Elektrokardiografskom laboratoriju III interne klinike u Sarajevu objavio u 52 naučna i stručna rada: iz kliničke kardiologije, kardiopulmonalne patologije, sportske kardiologije i opće interne medicine. Bio je društveno aktivan i angažiran u nekoliko domaćih stručnih asocijacija, između ostalog, bio je sekretar Redakcijskog odbora časopisa „Medicinski arhiv“ od njegovog osnivanja 1947. pa do 1952. godine. Bio je osnivač i predsjednik Društva ljekara BiH i član Udruženja kardiologa Jugoslavije. Za svoj javni i društveni angažman dobio je niz priznanja, između ostalog: Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima 1964. godine i Orden rada sa crvenom zastavom 1975., te Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 1966. i 27. julsku nagradu BiH 1970. godine. Umro je 1989. godine u Sarajevu.

BRKIĆ-HADŽIJAHIĆ NAIDA (1933.-1982.), asistent Interne medicine Rođena je u Jajcu 1933. godine. Srednju školu je završila u Sarajevu, a medicinski fakultet okončala je 1959. u Sarajevu. Po završenom studiju birna je za asistenta Interne medicine, a radno mjesto joj je bilo na Drugoj internoj klinici u Sarajevu. Godine 1968. položila je specijalistički ispit iz interne medicine, a veći do svog radnog vijeka provela je baveći se nefropatologijom. Jedno vrijeme bila je šef Nefrološkog odjeljenja Druge interne klinike. Svoja praktična iskustva iz nefropatologije prezentirala je u preko 50 stručni i naučnih radova publiciranih u domaćim i inozemnim časopisima. Kao asistent pokazala je izvanredne pedagoške sposobnosti u prenošenja znanja studentima. Učesnik je nekoliko radnih akcija u poslijeratnoj izgradnji zemlje i bila priznati društveni radnik radeći kao član nekoliko upravnih organa. Umrla je u Sarajevu 1982. godine.


11

BRKIĆ SEAD (1927.-1994.), akademik, redovni profesor Fiziologije i biohemije Rođen je u Livnu 1927. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u rodnom mjestu. Medicinski fakultet je završio u Sarajevu 1953. godine. Tokom Drugog svjetskog rata, kao petnaestogodišnji dječak uključio se u NOB. Nakon diplomiranja radi kao asistent na Institutu za fiziologiju i biohemiju kod prof. Aleksandra Sabovljeva. Usavršavao se u gotovo svim naučnim institucijama u bivšoj Jugoslaviji, od Instituta „Boris Kidrič“ u Vinči, zatim Instituta za fiziologiju VMA u Beogradu, te Instituta „Marija Kiri“ u Varšavi i sličnim institutima u Londonu i Lidsu u Engleskoj, uglavnom iz oblasti primjene radioaktivnih izotopa u medicini. Većina njegovih radova odnosi se na ovu oblast, uglavnom su eksperimentalnog karaktera i koja je involvirao u istraživačke projekte koje je vodio, a publicirao oko 150 radova u domaćim i inozemnim časopisima. Nekolicina radova se odnosi na opću fiziologiju, fiziologiju kardiovaskularnog sistema, respiratornog sistema te ispitivanje hemodinamike koronarne cirkulacije u patološkim uvjetima. Nastavne aktivnosti je započeo kao demonstrator kod profesora Aleksandra Sabovljeva, zatim je biran za asistenta te docenta 1965. godine, vanrednog profesora 1970. godine i redovnog profesora 1976. godine. Funkciju šefa Instituta i Katedre za fiziologiju i biohemiju obavljao je od 1970. do odlaska u mirovinu 1993. godine. Bio je redovni član ANUBiH a četiri godine obavljao je i funkciju i ministra zdravlja BiH. Za svoj izuzetno plodan društveni angažman dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, Plaketu grada Sarajeva i Zlatnu plaketu Medicinskog fakulteta povodom 25. godina njegovog postojanja. Umro je u Sarajevu 1994. godine.

BUBIĆ-HUKOVIĆ ILDUZA (1927.-2005.), redovni profesor Anatomije Rođena je 1927. godine u Mostaru, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Medicinski fakultet u Sarajevu upisala 1948./1949. a završila 1956. godine. Za vrijeme studija bila je demonstrator na predmetu Anatomija. Izabrana je za asistenta na predmetu Anatomija 1957. godine, a predavača 1961. godine. Habilitirala je o temi “Izgled vidnog puta u odnosu na kon-

12


figuraciju lobanje čovjeka”, te izabrana za docenta 1961. godine. Nakon odbranjene doktorske disertacije “Seksualne oznake na skeleetu čovjeka” 1972. godine, bira se 1973. godine za vanrednog profesora te 1978. godine za redovnog profesora. Nakon odlaska u mirovinu birana je za profesora emeritusa. Najveći dio svog nastavnog rada provela je na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Publicirala je oko 40 stručnih i naučnih radova, najveći broj je iz domena antropologije. Osnovala je i vodila antropološki laboratorij na Institutu za anatomiju. Za svoj društveni angažman dobila je više plaketa i društvenih priznanja. Umrla u Sarajevu 2005. godine

BUŠIĆ VERA (1933.-1982.), docent Mikrobiologije i parazitologije Rođena je u Sarajevu 1933. godine, gdje je završila srednju medicinsku školu. Jedno vrijeme radi kao medicinska sestra u Sarajevu, a zatim kao laboratorijski tehničar na Institutu za mikrobiologiju i parazitologiju. Uz rad je završila Medicinski fakultet u Sarajevu 1968. godine, da bi sljedeće godine bila izabrana za asistenta, te 1975. godine za predavača na predmetu Mikrobiologija. Doktorsku disertaciju o temi „Ispitivanje vertikalne migracije larve Ancylostoma duodenale“ odbranila je 1977. godine, te je iste godine izabrana za docenta na predmetu Mikrobiologija u kom svojstvu ostaje do svoje smrti 1982. godine. Kao asistent, predavač i docent na predmetu Mikrobiologija i parazitologija vodila je uspješno praktičnu i teorijsku nastavu studentima biomedicinskih fakulteta, a posebno se uspješno ogledala u edukaciji i osposobljavanju srednjeg i višeg medicinskog kadra iz laboratorijsko-dijagnostičke djelatnosti, i u tom segmentu je pokazala izuzetan smisao za pedagoški rad. Svoja iskustva i znanje pretočila je u „Praktikum iz mikrobiologije“, koji su koristili studenti medicine, stomatologije, farmacije i VMŠ. Objavila je 11 naučnih i stručnih radova, pretežno iz parazitologi-


13

je, helimintologije i ankilostomiaze. Jedno vrijeme bila je šef Odsjeka za crijevne i urogenitalne parazitoze i Odjeljenja za parazitologiju Instituta za mikrobiologiju „Dr. Robert Fried“, od 1977. pa do svoje smrti.

CIGLAR MARKO (1911.-1998), akademik, redovni profesor Fizijatrije i rehabilitacije Rođen je 1911. godine u Vinici kraj Varaždina (Hrvatska). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Varaždinu 1931. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Godine 1937. izabran je za asistenta na predmetu Fizikalna medicina na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Specijalizaciju iz Balneologije i fizikalne medicine završio je na Fakultetu za Balneologiju i fizikalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Breslau, Njemačka 1941. godine kod profesora Vogta. Iste godine osniva balneološku instituciju u lječilištu u Daruvaru i radi do 1944. godine, kada biva premješten u civilnu bolnicu u Slavonskom Brodu, gdje radi do marta 1945. godine, a zatim prelazi u Zagreb i radi do kraja Drugog svjetskog rata. Nakon oslobođenja služi vojni rok do 1948. godine, a po izlasku iz vojske postavljen je za šefa Odjeljenja za reumatične bolesti Vojne klinike u Topuskom, zatim šefa Odjeljenja za posttraumatska stanja, Vojne klinike u Stubičkim Toplicama, onda šefa odjeljenja i upravnika Vojne bolnice u Lipiku i, najzad, upravnika Vojnog lječilišta za reumatske bolesti i postreumatska stanja na Ilidži kod Sarajeva. Nakon što je početkom 1948. godine demobiliziran, osniva Institut za balneologiju i fizikalnu medicinu BiH na Ilidži. Godine 1950. boravio je u inozemstvu na stručnom usavršavanju kod čuvenog profesora Kersleya u Bathu kod Bristola (Engleska). Godine 1952. habilitira i biva izabran za docenta na predmetu Fizikalna medicina i balneologija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1956. položio je specijalistički ispit iz interne medicine. Za vanrednog profesora izabran 1959. godine, a redovnog 1962. godine na predmetu Fizikalna medicina i rehabilitacija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu s prekidima od školske 1959./1960. do 1966./67. a dekan od 1967./68 do 1972./73. godine. Jedno

14


vrijeme boravi na najsavremenijim institucijama za rehabilitaciju u Engleskoj, Danskoj, Norveškoj, Holandiji i Italiji. Istraživao je farmakodinamsko djelovanje prirodnih ljekovitih voda i klime na metabolizam, endokrinosekreciju i upalu, poremećaje cirkulacije srca i krvnih sudova pod utjecajem raznih fizikalnih faktora, te metodama funkcionalnog osposobljavanja oštećenih bolesnika primjenom hidroterapije, kineziterapije, radne terapije, ultrazvuka, itd. Velik dio svojih rezultata i istraživanja objavio je u domaćim i inozemnim časopisima u preko 100 stručnih i naučnih članaka. Akademik Ciglar je bio veoma aktivan u naučnim i stručnim udruženjima na nivou bivše Jugoslavije i BiH iz područja užeg interesiranja, a jedno vrijeme i rukovodio tim udruženjima. Bio je prodekan i dekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu u pet izbornih perioda, te član više drugih rukovodnih institucija u Sarajevu i BiH, a član ANUBiH od 1967. godine i počasni član još nekoliko akademija nauka u inozemstvu.

ĆUŠ MIRKO (1930.-1986.), redovni profesor Anatomije Rođen je u Sarajevu 1930. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1955. godine. Još u vrijeme studija 1950. godine izabran je za demonstratora na predmetu Anatomija, a nakon diplomiranja 1957. godine izabran je za asistenta na predmetu Anatomija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i prolazi procedure izbora za docenta 1967., vanrednog profesora 1972., i redovnog profesora, 1978. godine. Habilitirao je o temi „Odnos vena prema arterijskim segmentima bubrega čovjeka“ 1966. godine, a odbranio doktorsku disertaciju „Morfologija krvnih sudova ovarijuma u različitim funkcionalnim stanjima“ 1972. godine. U svojih 30 i više godina nastavničkog rada i bogatog iskustva u unapređenju i organiziranju nastave iz predmeta Anatomija za sve biomedicinske fakultete, prof. Ćuš zapamćen je kao jedan od boljih pedagoga i edukatora, čija predavanja su bila na visokom nivou i rado posjećena. Publicirao je preko 50 stručnih i naučnih radova, većina njih je bila iz domena pro-


15

učavanja krvnih sudova i glomerularnog aparata bubrega, posmatranih s aspekta komparativne i uzrasne anatomije, asimetrije lobanje i mozga i naročito limbički sistem i njegove struke s aspekta filo i ontogeneze. Rezultati istraživanja profesora Ćuša vrijedan su doprinos promociji anatomije na bosanskohercegovačkim prostorima. Bio je glavni urednik časopisa „Folia Medica Facultatis Medicinae Universitatis Saraeviensis“ i „Folia Anatomica Yugoslavica“. Za svoj pedagoški, naučni i društveni rad profesor Mirko Ćuš dobio je nekoliko društvenih priznanja u vidu odlikovanja, plaketa, povelja i nagrada. Umro je u Sarajevu 1986. godine.

ČAVKA VLADIMIR (1900.-1984.), akademik, redovni profesor Oftalmologije Rođen je 1900. godine u Orašju. Završio je gimnaziju u Vinkovcima a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beču 1924. godine. Nakon diplomiranja zapošljava se na Klinici za očne bolesti u Zagrebu kod profesora Botterija, kao sekundarni ljekar, a od 1926. kao asistent na predmetu Očne bolesti, gdje ostaje sve do 1940. godine. U tom periodu boravio je na usavršavanju na očnim klinikama u Parizu, Berlinu, Frankfurtu, Minhenu, Ženevi, Beču i Londonu. Godine 1939. bira se u privatnog docenta u Zagrebu, a 1940. godine postaje šef Očnog odjeljenja Državne bolnice u Beogradu. Godine 1946. preuzima dužnost šefa Očnog odjeljenja Kliničke bolnice u Sarajevu koje prerasta u Očnu kliniku i na kojoj docent Vladimir Čavka postaje prvi šef Očne klinike i novoosnovane Katedre za oftalmologiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu u zvanju redovnog profesora. Godine 1948./49. izabran je za dekana Medicinskog fakulteta i glavnog i odgovornog urednika časopisa „Medicinski arhiv“. Od 1956. do 1962. godine odlazi u Beograd i rukovodi Očnom klinikom i Katedrom za oftalmologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu, te se vraća 1962. godine u Sarajevu i upravlja Očnom klinikom i Katedrom za oftalmologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu do odlaska u mirovinu 1983. godine. Kao naučnik i istraživač bio je vrlo plodonosan i jedan od za-

16


služnih pionira na bivšim jugoslavenskim prostorima. Još kao asistent, 1935. godine konstruirao je korneofleksometar, a u periodu rukovođenja Očnom klinikom u Sarajevu bavi se pretežno glaukomom, primjenom tkivne terapije i inplantologije po Filatovu, patologijom rožnjače, operacijom keratoplastike i keratotomije (modificirao Sato-ovu operaciju kod keratokonusa), zatim uvodi nove operativne metode kod plastičnih operacija kapaka, totalnog simblefarona, orbite, primjenjujući transorbitalnu leukotomiju, lobotomiju (lobotomija Fiamberti-Čavka), te modifikacije postojećih aplikacija kod ablacije retine. Također opisuje nove oblike epidemičnog celulita orbite kod djece izazvane virusima, te teleangiekstazije na vežnjači i kapcima u obliku „pauka-spajdera“ kod bolesnika s cirozom jetre. Rezultate istraživanja iz naprijed spomenutog bogatog opusa publicirao je u preko 200 naučnih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima i dvije monografije: „Refrakcione anomalije i neurologija oka“, objavljena 1941. godine, i „Retinitis pigmentosa“, objavljena 1953. godine, kao i udžbenik „Oftalmologija“, objavljen 1983. godine. Bio je član brojnih naučnih i stručnih asocijacija u zemlji i inozemstvu, između ostalog, engleskog, njemačkog, francuskog i austrijskog oftalmološkog društva. Prvi je predsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH (Naučno društvo BiH) i njegov redovni član od 1948. godine. Osnovao je časopis „Medicinski arhiv“ i „Jugoslovenski oftalmološki arhiv“ i bio njihov glavni i odgovorni urednik. Za svoj javni i društveni angažman dobio je niz priznanja, između ostalog: akademsku togu Univerziteta u Oksfordu 1950. godine, zatim akademsku togu Univerziteta u Montrealu 1954. godine, te prvu nagradu Vlade BiH 1948., zatim nagradu AVNOJ-a 1947. i, najzad, Orden rada prvog i drugog reda i Orden rada sa crvenom zastavom. Umro je 1984. godine

ČUSTOVIĆ IZET (1923.-1979.), redovni profesor Pedijatrije Rođen je u Trebinju 1923. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju 1942. godine. Radi svoje aktivne saradnje u NOB-u od 1943. godine bio je jedno vrijeme hapšen i veći dio okupacije provodi u Sarajevu u ilegali, da bi se 1945. priključio jedinicama NOP-a. Do 1947. godine obavljao je dužnost sekretara Personalnog odsjeka Divizije. Medicinski fakultet u Zagrebu upisao je 1947. godine a na njemu diplomirao odličnom ocjenom 1953. godine. Nakon diplomiranja, jedno vrijeme radi u Domu zdravlja Visoko, gdje rukovodi Pedijatrijskim odjeljenjem. Specijalistički ispit iz pedijatrije položio je na Klinici za dječije bolesti u Sarajevu 1958. godine. Habilitaciju je odbranio 1965. a doktorsku disertaciju 1970. godine. Pro-


17

šao je procedure izbora za docenta 1967., vanrednog profesora 1972. i redovnog profesora na predmetu Pedijatrija 1977. godine. Godine 1961./62. proveo je šest mjeseci u Centru za naučna istraživanja na Medicinskom fakultetu u Parizu izučavajući imunologiju, a također se usavršavao na klinikama u Pragu i Budimpešti. Osim kliničke imunologije interes je usmjerio i na dječiju endokrinologiju, i stekao je ugled odličnog poznavaoca šećerne bolesti kod djece, što je rezultiralo i osnivanjem Savjetovališta za dijabetičare i njihove roditelje u sklopu Dječije klinike u Sarajevu. Iz područja kliničke imunologije i bjelančevina plazme i bioloških sekreta objavio je značajan opus naučnih i stručnih radova, a brojne radove prezentirao je na stručnim pedijatrijskim skupovima. Obavljao je brojne društvenopolitičke funkcije na Medicinskom fakultetu i u UMC-u Sarajevo. Jedno vrijeme bio je predsjednik Pedijatrijske sekcije Društva ljekara BiH i podpredsjednik Endokrinološke sekcije BiH. Umro je u Sarajevu 1979. godine.

DEŽELIĆ MLADEN (1900.-1989.), akademik, redovni profesor Hemije Rođen je 1900. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju 1919. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na predmetima Kemija, Fizika i Matematika 1923. godine. Doktorsku disertaciju iz Kemije odbranio je kod profesora N. Pušina 1927. godine. Specijalizirao je organsku kemiju u Minhenu kod nobelovca prof. H. Fischera i fizikalnu kemiju kod prof. G. Scheibea. Od 1923. do 1925. godine radi na Tehničkoj srednjoj školi u Zagrebu kao srednjoškolski profesor. Kao asistent na Katedri za kemiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabran je 1926. godine, a za docenta na istoj katedri bira se 1940. godine. Na Katedri opće i eksperimentalne kemije na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu izabran je za vanrednog profesora 1942. godine, te redovnog profesora 1943. godine. Od 1945. radi kao viši savjetnik i šef Kemijske laboratorije Duhanskog instituta pri Ministarstvu lake industrije. Nakon osnivanja Medicinskog fakulteta u Sarajevu biva izabran za redovnog profesora i šefa Katedre za hemiju. Nakon osnivanja

18


Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1950. godine bira se za redovnog profesora i šefa Katedre Organske hemije. Od 1960. godine, na novoosnvanom Prirodnomatematičkom fakultetu u Sarajevu bira se za šefa Odsjeka za hemiju i kasnije direktora Hemijskog instituta. Na njegovu inicijativu, u Sarajevu je osnovan Insistut za hemiju i fiziku, koji je važio za najbolje i najfunkcionalnije organiziran hemijski institut u zemlji. Publicirao je preko 100 naučnih i stručnih radova, prvenstveno iz organske i fizikalne hemije. Osnovao je Društvo hemičara i tehnologa BiH i njegov časopis „Glasnik“, čiji je urednik bio 15 godina. Za svoj društveni i naučni angažman godine 1966. dobio je 27. julsku republičku nagradu BiH. Odlikovan je Ordenom rada sa crvenom zastavom 1965. godine. U Naučnom društvu BiH obavljao je funkciju sekretara društva od 1963. do 1966. godine, kada Naučno društvo prelazi u ANUBiH a profesor Deželić je izabran u prvo predsjedništvo Akademije. Umro je u Zagrebu 1989. godine.

DIMITRIJEVIĆ DIMITRIJE (1891.-1961.), redovni profesor Neuropsihijatrije Rođen je 1891. godine u Lugavčini kod Požarevca (SCG). Gimnaziju je završio u Požarevcu 1910. godine. Medicinski fakultet upisao je u Freiburgu, nastavio studirati u Berlinu (1912.-1914.), a radi ratnih događanja prekinuo studij i nastavio na Praškom medicinskom fakultetu, gdje je diplomirao 1921. godine. Do 1930. godine radi kao ljekar opće prakse u mjestima: Kuršumlija, Obrenovac, Požarevac, Smederevska Palanka. Godine 1947. izabran je za docenta na predmetu Neuropsihijatrija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, zatim vanrednog profesora 1951. godine i redovnog profesora istog Fakulteta, koju dužnost je obavljao do svoje smrti 1961. godine. Područjem neuropsihijatrije počeo se baviti 1924. godine a jedno vrijeme provodi na Klinici za neuropsihijatriju kod uvaženog profesora Pelnarža u Pragu. Iz ove oblasti počeo je objavljivati već 1927. godine i do svoje smrti objavio je više od 100 stručnih i naučnih radova, među kojima i četiri monografije. Više od 30 radova objavio je u inozemnim medicinskim časopisima. Najveći


19

broj radova odnosio se na probleme neuroza, a svoja iskustva iz tog domena prezentirao je u dvije monografije: „Neuroze sa talamopatskim pojavama“, objavljena 1953. godine i „Histerija kao neurodinamski problem“, objavljena u Sarajevu 1956. godine. Nekolicina njegovih radova posvećena je šizofreniji, a iz ove oblasti također je objavio jednu monografiju: „Schizasthenia“, objavljena u Sarajevu 1954. godine. Nastupao je s radovima na brojnim svjetskim i naučnim skupovima, bio je član brojnih naučnih i stručnih domaćih i inozemnih asocijacija, te član Redakcijskog odbora časopisa „Medicinski arhiv“. Godine 1959. dodijeljena mu je medalja za zasluge „Orden rada drugog reda“ povodom 43. godine njegove ljekarske prakse. Umro je i sahranjen u Beogradu 1961. godine.

DODER ALEKSANDAR (1919.-1975.), redovni profesor Hirurgije Rođen je 1919. godine u Ulogu. Završio je gimnaziju u Sarajevu 1939. godine. Studije medicine započeo na Medicinskom fakultetu u Beogradu a okončao Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1947. godine. Jedno vrijeme radio je kao ljekar opće prakse na Sokocu, Jajcu i Cazinskoj Krajini. Specijalistički ispit iz Opće hirurgije položio je 1954. godine na Hirurškoj klinici u Sarajevu. Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu nastavnu karijeru započeo je kao asistent 1953. godine, te prošao procedure izbora za docenta 1962., vanrednog profesora 1968. i redovnog profesora 1975. godine. Opću hirurgiju je učio kod akademika Blagoja Kovačevića, a kasnije se usmjerio na traumatologiju, u kojoj će doživjeti svoju profesionalnu slavu i te koje oblasti je objavio najveći broj svojih naučnih i stručnih radova. Zaslužan je da je traumatologija dobila ravnopravan značaj s drugim subdisciplinama unutar opće hirurgije. Posebno se interesirao za hirurgiju povrijeđenog kuka i tim segmentom se bavio sve do svoje smrti. Također se bavio sportskim povredama i jedno vrijeme je

20


bio klupski ljekar Sarajevskog nogometnog kluba „Željezničar“. Kao nastavnik Hirurgije svoje interesovanje usmjerio je na oblast ratne hirurgije i traumatologije i studenti i brojni specijalisti traumatologije pamtit će ga kao vrijednog, čestitog i kvalitetnog učitelja, pionira traumatologije na bosanskohercegovačkim prostorima. Umro je 1975. godine u Sarajevu.

ÐORÐEVIĆ BLAGOJE (1903.-1990.), redovni profesor Infektologije Rođen je 1903. godine u Pirotu, Makedonija. Završio je osnovnu školu i gimnaziju u rodnom mjestu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1941. godine. Za vrijeme studija, s obzirom da je bio prisiljen izdržavati i plaćati studij vlastitim sredstvima, angažirao se i radio kao laborant na Infektivnoj klinici Kliničkog centra u Beogradu. Nakon diplomiranja zaposlio se kao asistent Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu na predmetu infektivne bolesti, u kom svojstvu je proveo ukupno osam godina. Godine 1949. imenovan je za docenta na predmetu infektologija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prošao je faze izbora u redovnog i vanrednog profesora, u kom svojstvu je i otišao u mirovinu. Bio je dugogodišnji šef Klinike za infektivne bolesti Kliničke bolnice u Sarajevu i Katedre za infektologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Studenti medicine i specijalizanti infektologije pamte ga kao vrsnog edukatora i strogog nastavnika, koji je svoja znanja i ogromna iskustva znao kvalitetno i korektno prenijeti tokom predavanja i vježbi. Publicirao je preko 40 stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim časopisima iz gotovo svih oblasti infektologije. Bio je širko obrazovan i elokventan a govorio je njemački, ruski, francuski i bugarski jezik, što mu je omogućilo da kvalitetno prati biomedicinsku literaturu objavljenu na širim evropskim prostorima. Umro je 1990. godine.

ÐORÐEVIĆ JELENA (1929.-1988.), redovni profesor Radiologije Rođena je u Novom Bečeju 1929. godine. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1955. godine. Položila je specijalistički ispit iz radiologije na Radiološkom institutu Medicinskog fakulteta u Beogra-


21

du. Jedno vrijeme radila je kao šef Odjeljenja za radiologiju Opšte bolnice u Kragujevcu. Od 1960. godine radi u Kliničkoj bolnici Koševo, Sarajevo u Institutu za radiologiju i onkologiju. Iz oblasti radiologije se usavršavala u centrima u Japanu, Franckuskoj, SAD-u, Engleskoj, Rusiji, Mađarskoj i Rumuniji. Iz oblasti radioterapije provela je tokom 1964. godine nekoliko mjeseci na Radiološkom institutu u Bernu kod prof. Adolfa Zuppinger-a, nakon čega osniva moderno Odjeljenje za radioterapiju Kliničke bolnice Koševo. Za asistenta Medicinskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Radiologija izabrana je 1964. godine. Nakon odbrane doktorske teze 1975. godine izabrana je za docenta, zatim 1978. vanrednog profesora te 1983. redovnog profesora. Autor je i koautor više od 200 stručnih i naučnih radova iz oblasti radiologije, te knjiga “Limfografija” i “Radioterapija”, i koautor udžbenika “Opšta radiologija” za studente biomedicinskih fakulteta. Umrla je u Sarajevu 1988. godine.

DŽIRLO-TODOROVIĆ JASNA (1948.-2002.), docent Interne medicine Rođena je 1948. godine u Zenici, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1974. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staža radi na Drugoj internoj klinici Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu, kasnije Klinici za hematologiju, sve do smrti 2002. godine. Specijalistički ispit iz Interne medicine položila je 1982. godine, magistarski rad odbranila 1985. godine, a doktorsku disertaciju 1994. godine o temi: „Ekspresivnost komponenti faktora VIII/ vWF i FVIIIAg/. Za docenta na predmetu Interna medicina izabrana je 1997. godine. Stručno se usavršavala u zemlji i inozemstvu, uglavnom iz područja hematologije i transplantacije hematopoetskih matičnih stanica. Iz ove oblasti objavila je oko 20 stručnih i naučnih radova. U knjizi „Klinička propedeutika“, profesora Muhameda Hadžimejlića i saradnika, napisala je poglavlje Hematologija. Jedan je od inicijatora osnivanja Udruženja hematologa i transfuziologa BiH.

22


FAJGELJ ALEKSANDAR (1921.-1991.), redovni profesor Interne medicine Rođen je u Mariboru 1921. godine. Osnovnu školu završio je u Celju, gimnaziju je započeo u Dubrovniku a okončao u Sarajevu 1939. godine. Drugi svjetski rat ga je zatekao u svojstvu kadeta Ratne mornarice, a tokom rata je zarobljen, poslije mobiliziran u jedinice NOB-a. Upisao je Medicinski fakultet u Sarajevu kao đak prve generacije, a završio ga 1953. godine kao najbolji student generacije. Još kao student radio je kao demonstrator na Katedri za fiziologiju kod profesora Aleksandra Sabovljeva. Nakon obavljenog ljekarskog staža i položenog državnog ispita jedno vrijeme radi kao sreski ljekar u Kalinoviku. Od 1956. godine specijalizira internu medicinu na Prvoj internoj klinici kod profesora Bogdana Zimonjića. Specijalizaciju dovršava i polaže specijalistički ispit iz interne medicine na Klinici „Rebro“ u Zagrebu 1961. godine. Još u vrijeme specijalizacije usavršavao se u Bolnici „Karolinska“ u Štokholmu iz područja primjene aktivnih radioizotopa, te nakon povratka u Sarajevo osniva Odjeljenje za radioaktivne izotope, a kasnije i Prvo nefrološko odjeljenje Interne klinike, kojim je rukovodio više godina. Doktorsku disertaciju odbranio je 1965. godine iz ovog područja. Nakon toga boravi na Institutu u Malmeu kod profesora Waldenstroma i Lassena, te se po povratku aktivno angažira na afirmaciji primjene radioaktivnih izotopa u BiH i na jugoslavenskom nivou, a posebno kod proučavanja endemske nefropatije, koja je jedno vrijeme dominirala u BiH. Godine 1967. izabran je za docenta na predmetu Interna medicina, 1972. godine za vanrednog profesora, te 1977. za redovnog profesora. Bio je izvrstan i elokventan predavač. U poznim godinama, nakon što je svoja iskustva prenosio brojnim generacijama studenata biomedicinskih fakulteta, okupio je vrijednu i kvalitetnu ekipu saradnika iz oblasti interne medicine, koji su zajedničkim naporima napravili prvi udžbenik interne medicine za studente i ljekare u BiH. Profesor Aleksandar Fajgelj publicirao je preko 120 stručnih i naučnih radova i mentorirao petnaestak magisterija i doktorata, a karijeru je završio kao emeritirani profesor Medicinskog fakulteta. Bio je član nekolicine stručnih i naučnih medicinskih asocijacija, te član redakcijskih odbora nekoliko jugoslavenskih biomedicinskih časopisa. Zaslužan je da je 1977. godine


23

oformljena Jugoslavenska bolnica u Zaviji u Libiji. Za svoj društveni angažman dobio je niz priznanja. Umro je u Sarajevu 1991. godine.

FILIPOVIĆ ZAIM (1923.-1985.), redovni profesor Interne medicine Rođen je u Ključu 1923. godine. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Sarajevu 1943. godine. Medicinski fakultet u Beogradu završio je 1951. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staža u Kliničkoj bolnici Koševo u Sarajevu 1952. godine započinje specijalizaciju iz Interne medicine, a jedan dio specijalizantskog staža provodi u bolnici Pitije u Parizu kod profesora Gilbert-Dreyfusa. Tamo je odbranio titularni rad „Memoire d’assistant etranger“ o temi „l’ eprueve de la thiridothyronine dans les thyreoses compenstrices“. Nakon obranjene habilitacije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu izabran je za docenta 1961. godine na predmetu Interna medicina, zatim za vanrednog profesora 1968. godine. Doktorsku disertaciju o temi „Trudnoća i dijabetes“ odbranio je marta 1973. godine te se bira za redovnog profesora Interne medicine 1975. godine. Izuzetno elokventan naučnik i nastavnik širokog opusa znanja, svojim predavanjima plijenio je studente, po čemu ga pamte brojne generacije kao jednog od najvećih erudita Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Također je osposobio brojne specijaliste interne medicine, endokrinologije i dijabetologije u BiH. Objavio je velik broj stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim časopisima, najveći broj iz endokrinologije i dijabetologije.

FLEGER JOSIP (1896.-1966.), redovni profesor Dermatovenerologije Rođen je u Sarajevu 1896. godine. Maturirao je Gimnaziju u Sarajevu 1914. godine, a iste godine upisuje se na Medicinski fakultet u Beču, da bi kao student medicine bio mobiliziran u činu desetara do 1918. godine. Godine 1919. prelazi na Medicinski fakultet u Prag, na kome je diplomirao 1921. godine. Od 1922. godine radi u Opštoj državnoj bolnici u Sarajevu na Dermatovenerološkom odjeljenju kod dr. Aleksandra Glucka, a po njegovom odlasku 1925. godine iz Sarajeva, za profesora Medicinskog

24


fakulteta u Zagrebu. Kao priznati specijalist dermatovenerologije doktor Fleger preuzima rukovođenje Dermatovenerološkim odjeljenjem Opšte državne bolnice u Sarajevu. Istovremeno radi i kao ljekar Osiguravajućeg zavoda „Merkur“ u Sarajevu, zatim 1934. godine dio radnog vremena radi kao dermatovenerolog Socijalnog osiguranja Sarajevo, a od 1939. godine preuzima Osiguravajući fond Državne željeznice, u kome radi kao dermatovenerolog do 1945. godine. Prvu godinu Drugog svjetskog rata vodi Institut za lepru u Sarajevu, zatim biva mobiliziran u Vojni sanitet, a jedno vrijeme vodi i Dermatovenerološko odjeljenje Vojne bolnice u Sarajevu. Augusta 1942. godine biva uhapšen i smješten u zatvore u Zagrebu i Lepoglavi, gdje provodi zatvoren u teškim uvjetima zatvorske službe četiri i po mjeseca. Nakon oslobođenja vraćen mu je izgubljeni položaj šefa Dermatovenerološkog odjeljenja Opšte državne bolnice u Sarajevu. Godine 1949. biran je za vanrednog profesora novoosnovane Katedre za dermatovenerologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, 1957. godine je reizabran, a novembra 1958. je izabran za redovnog profesora iste Katedre, i na tom položaju je bio do smrti marta 1966. godine. Osim dermatovenerologijom, iz koje oblasti je objavio niz stručnih i naučnih radova i nekoliko knjiga i monografija, bavio se i botanikom. Smatraju ga jednim od vodećih jugoslavenskih dermatovenerologa, pa je pozvan da dadne svoje priloge za Jugoslavensku medicinsku enciklopediju. Učesnik je s referatima većine jugoslavenskih kongresa iz dermatovenerologije, a jedno vrijeme je bio i predsjednik Jugoslavenskog udruženja dermatovenerologa. Većina radova profesora Flegera bila je iz područja tuberkuloznog lupusa, lepre, sifilisa i dermatofitija. Posebno se interesirao za endemski sifilis, za kojeg tvrdi da je u BiH importiran putem vojske iz Anadolije. Objavljena mu je skripta „Kožne i spolne bolesti“ u Sarajevu i knjiga „Kožne i spolne bolesti“ u Beogradu, prvi jugoslavenski udžbenik iz dermatovenerologije. Umro je u Sarajevu 1966. godine.


25

FRIED ROBERT (1892.-1974.), redovni profesor Mikrobiologije Rođen je 1892. godine u Žilini (ČSSR). Medicinski fakultet završio je u Beču 1917. godine. Specijalistički ispit iz Mikrobiologije položio je u Sarajevu 1923. godine. U periodu od 1918. do 1923. godine obavljao je dužnost šefa Bakteriološkog odjeljenja Armijske bolnice u Sarajevu, a zatim odlazi u Tuzlu i do 1928. godine obavlja funkciju upravnika Doma zdravlja u Tuzli. U periodu od 1928. do 1933. godine radi kao šef Bakteriološkog odjeljenja Higijenskog zavoda u Berlinu. Odmah po dolasku nacista na vlast u Njemačkoj vraća se u Banju Luku, gdje rukovodi Bakteriološkim odjeljenjem Higijenskog zavoda u Banjoj Luci, a zatim i kao šef istog Zavoda radi do 1947. godine. Po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1947. godine bira se za vanrednog profesora i šefa Katedre za mikrobiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, a na osnovu habilitacije o temi „Epidemiologija, klinika i bakteriologija Bangove bolesti“, odbranjene 1958. godine. Kao nastavnik, naučnik i istraživač, objavio je petnaestak stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim časopisima, uglavnom iz bakteriologije, a koautor je u poznatom jugoslavenskom udžbeniku „Mikrobiologija i parazitologija“, profesora Bogdana Karakaševića, nekoliko puta revidiranog i preštampavanog, te u publikaciji „Priručnik standardnih metoda za mikrobiološki rutinski rad“. Profesor Robert Fried je uvršten u plejadu pionira bakteriološke službe u BiH i jedan je od suosnivača i organizatora epidemioloških službi higijenskih zavoda u Bosni i Hercegovini. Kao priznati javni i društveni radnik odlikovan je Ordenom rada. Umro je u Zagrebu 1974. godine.

GABELA FIKRET (1936.-1996.), vanredni profesor Fizike Rođen je u Sarajevu 1936 godine. Osnovnu školu i radiomehaničarski zanat završio u Saarajevu, te tri razreda gimnazije, završio je također u Sarajevu 1957. godine. Godine 1958. upisao se na Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, smjer Fizika i matematika, na kome je diplomirao 1964. godine. Tokom studija bio je demonstrator na predmetu Opšta fi-

26


zika. Nakon odsluženog vojnog roka zaposlio se u željezari Ilijaš, kao asistent za defektoskopiju. Istovremeno je obavljao funkciju honorarnog asistenta na Elektrotehničkom fakultetu na predmetu Fizika. Bio je na usavršavanjima u nekoliko centara u bivšoj SFRJ, između ostalog, u oblasti rendgenske strukturene analize u „Ruđer Bošković“ institutu u Vinči, nakon čega osniva istoimenu laboratoriju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Prošao je faze izbora u docenta i vanrednog profesora na istoimenom fakultetu, a godine 1983. bira se u zvanje vanrednog profesora na predmetu Medicinska fizika na Medicinskom Fakultetu u Sarajevu, gdje izvodi teoretsku nastavu za studente Medicinskog, Stomatološkog i Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu, te postiplomsku nastavu za studente Farmaceutskog fakulteta. Bio je glavni istraživač u nekoliko naučno-istraživačkih projekata i elaborata koji su finansirani sredstvima Instituta “Ruđer Bošković“ u Vinči i Metalurškog fakulteta u Titogradu. Rezultate svojih istraživanja publicirao je u preko 20 stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Također je bio autor praktikuma i skripti za studente biomedicinski fakulteta. Bio je priznat javni i društveni radnik. Umro je u Sarajevu 1996. godine.

GAON JAKOB (1914.-1995.), akademik, redovni profesor Epidemiologije Rođen je 1914 godine u Travniku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Travniku, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1939. godine. Još kao student bio je aktivan u studentskim udruženjima. Tokom Drugog svjetskog rata angažiran je u Sanitetu NOP-a. Jedno vrijeme proveo je kao zatočenik u Njemačkoj. Nakon Drugog svjetskog rata zapošljava se kao ljekar opće prakse u Goraždu i radi do 1947. godine, kada prelazi na Institut za higijenu Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Specijalizirao je epidemiologiju na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Asistentsku karijeru na predmetu Epidemiologija započeo je 1948. godine i prošao faze izbora u docenta, vanrednog profesora, redovnog profesora i profesora emeritusa. U preko četrdeset godina svog nastavnog zvanja odgojio je brojne generacije studenata medicine, stomatologije,


27

farmacije i više medicinske škole u Sarajevu te na fakultetima u Tuzli (gdje je bio matičar fakulteta, osnovanog 1976. godine) i Banjoj Luci. U svom naučnoistraživačkom opusu ima preko tri stotine stručnih i naučnih radova objavljenih u časopisima, zbornicima radova a autor je i koautor knjiga “Opća epidemiologija zaraznih bolesti” i “Specijalna epidemiologija zaraznih bolesti”. Također je koautor u nekoliko monografija drugih autora iz oblasti epidemiologije, mikrobiologije, preventivne medicine. Bio je poliglota i vrstan predavač s izvanrednim sposobnostima da prenese znanje na studente i specijalizante. Jedan je od pionira moderne epidemiologije u Bosni i Hercegovini, osnivač i član Udruženja epidemiologa BiH i Jugoslavije te član nekoliko inozemnih epidemioloških asocijacija. Bio je redovni član ANUBiH od 1974. godine. Jedno vrijeme bio je glavni urednik časopisa “Medicinski arhiv” i član redakcijskih odbora više drugih medicinskih časopisa u bivšoj Jugosaviji. Zbog svog društvno-političkog angažmana dobitnik je niza društvenih priznanja. Umro je u Zagrebu 1995. godine.

GERC JOSIP (1904.-1978.), vanredni profesor Otorinolaringologije Rođen je u Sinju (Hrvatska) 1904. godine. Osnovnu školu završio je u Sinju, a maturirao u Klasičnoj gimnaziji 1922. u Splitu. Započeo je studij medicine u Gracu 1922., a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beču 1929. godine. Iste godine zapošljava se u Opštoj državnoj bolnici u Sarajevu, gdje kontinuirano radi sve do svoje smrti 1978. godine. Od 1930. godine je, prvo, volonter na ORL odjeljenju, sljedeće godine sekundarni ljekar Dermatovenerološkog odjeljenja, a onda i Neuropsihijatrijskog odjeljenja Opšte državne bolnice, da bi krajem 1932. godine definitivno prešao na ORL odjeljenje i započeo specijalizaciju iz ORL, koju je okončao na ORL klinici Medicinskog fakulteta u Beogradu 1936. godine kod profesora Vulovića i Fotića. Više puta je boravio na stručnim usavršavanjima na ORL klinici u Zagrebu. Period Drugog svjetskog rata proveo je mobiliziran u Sanitet NOR-a, jedno vrijeme radeći paralelno na odjelu Vojne bolnice i ORL odjeljenju Opšte državne bolnice. Odmah nakon

28


završetka Drugog svjetskog rata radi na Hirurškom odjeljenju Kliničke bolnice u Sarajevu zajedno sa Blagojem Kovačevićem intenzivno razvijajući Hirurški odjel i njegovu djelatnost, primjenjujući bogata iskustva iz ratne hirurgije i traumatologije, posebno abdominalne hirurgije i hirurgije glave i vrata. Godine 1947. i 1949. boravi na ORL klinici kod profesora Gušića i Šercera, a 1951. godine brani habilitacioni rad „Patologija i klinika ozene“ na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Nastavnu karijeru započeo je 1952. godine u zvanju docenta na predmetu Otorinolaringologija, 1961. izabran je za vanrednog profesora. Godine 1963. postavljen je za šefa ORL klinike. Profesor Gerc više puta boravi na usavršavanju na ORL klinikama, Praga, Ciriha, Berlina, Hamburga, što mu je omogućilo da bogata iskustva stečena u ovim institucijama prenese na studente i mlađe kolege. Jedan je od pionira ORL u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji. Brojne radove prezentirao je na naučnim i stručnim skupovima i objavio u naučnim i stručnim časopisima kod nas i u inozemstvu. Bio je zapažen društveni i kulturni radnik u Sarajevu. Između ostalog, organizirao je šahovske klubove, a s obzirom da je bio i dobro muzički obrazovan, bavio se i pisanjem muzičkih i pozorišnih kritika. Umro je u Sarajevu 1978. godine.

GRIN ERNEST (1899.-1976.), akademik, redovni profesor Dermatovenerologije Rođen je u Slavonskoj Požegi 1899. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beču 1923. godine. Na istom fakultetu specijalizirao je dermatovenerologiju i objavio svoje prve naučne radove iz te oblasti 1926. godine. Poslije diplomiranja, jedno vrijeme radi na suzbijanju endemskog sifilisa u Cazinskoj krajini, a zatim vodi Kožno-venerični dispanzer u Varaždinu i upravlja Domom zdravlja u Vukovaru. Godine 1934., kao već renomirani liječnik usavršava se u SAD-u, a po povratku radi u Higijenskom zavodu u Sarajevu, te u Zavodu za suzbijanje endemskog sifilisa u Banjoj Luci. Od 1941. do 1945. godine aktivno učestvuje u NOB-u, ali i neumorno radi Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

29

kao ljekar na suzbijanju zaraznih bolesti u BiH. Za direktora Instituta za sifilis i kožne bolesti u Sarajevu postavljen je 1946. godine, odakle rukovodi i organizira gotovo svim terenskim akcijama na suzbijanju endemskog sifilisa u BiH, po čemu će postati vrlo poznat u zemlji i inozemstvu, a rezultate provedenih uspješnih akcija prezentirao je na gotovo svim većim svjetskim i evropskim kongresima. Njegov program suzbijanja sifilisa i mikotičnih oboljenja prihvaćen je kao oficijelni model Svjetske zdravstvene organizacije. Godine 1952. osniva Zavod za kožne i venerične bolesti „Dr. Simo Milošević“ u Sarajevu koji je postao referentna naučna ustanova sa kvalitetnim kadrom i dobro organiziranom dermatovenerološkom službom. Objavio je oko 120 stručnih i naučnih članaka u domaćim i inozemnim publikacijama, te nekoliko knjiga iz oblasti endemskog sifilisa i mikotičnih oboljenja. Bio je priznat javni i društveni radnik. Kao redovni član ANUBiH, i emeritirani profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, postao je počasni član nekoliko međunarodnih naučnih organizacija. Bio je više od dvadeset godina ekspert SZO u projektima iz oblasti dermatovenerologije.

GVOZDENOVIĆ MILAN (1899.-1982.), redovni profesor Mikrobiologije i parazitologije Rođen je 1899. godine u Čeklićima (SCG). Gimnaziju je završio u Cetinju. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Napulju 1927. godine. Nakon završenog studija vratio se u Crnu Goru i radio kao ljekar na suzbijanju zaraznih i parazitarnih bolesti pri Higijenskom zavodu na Cetinju, gdje je jedno vrijeme bio i direktor sve do izbora za docenta na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1952. godine. Više puta je odlazio u univerzitetske centre Zagreb, Beograd, Rim, London, Štokholm, Pariz, Ðenova, gdje se usavršavao iz područja mikrobiologije i parazitologije, a specijalistički ispit iz parazitologije položio je na Institutu za parazitologiju pri Institutu Srpske akademije nauka. Godine 1957. habilitirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, da bi potom bio izabran za vanrednog profesora 1959. i redovnog profesora 1961. godine. Još prije dolaska u

30


Sarajevo, istakao se rezultatima istraživanja bolesti kala-azar, a prepoznatljiva su i njegova istraživanja sprečavanja malarije, amebijaze i crijevne parazitoze, iz tog domena je i najveći broj njegovih publiciranih radova. Profesor Gvozdenović je, radeći na Institutu za mikrobiologiju i parazitologiju, uspio organizirati vrlo kvalitetan parazitološki laboratorij, koji je bio baza za dodiplomsku, postdiplomsku i specijalističku edukaciju iz parazitologije. Jedno vrijeme bio je načelnik Epidemiološkog odjeljenja Ministarstva zdravlja Crne Gore i načelnik za organizaciju zdravstvene službe Higijenskog zavoda na Cetinju, a zatim i Centralnog higijenskog zavoda u Sarajevu. Umro je 1982. godine.

HADŽIMUSIĆ NEDŽAT (1932.-1986.), docent Pedijatrije Rođen je u Beogradu 1932. godine. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, a završio u Splitu. Gimnaziju je učio u Sremskim Karlovcima, Novom Sadu, a okončao 1950. godine u Sarajevu. Medicinski fakultet upisao u Sarajevu, a završio u Zagrebu 1956. godine. Ljekarski staž je obavio na Dječijem odjeljenju Opće bolnice u Tuzli, a kurs Socijalne pedijatrije na Klinici za dječije bolesti u Sarajevu 1958. godine. Od 1961. godine radi u službama za zaštitu djece domova zdravlja u Vlasenici, Šekovićima, Milićima kao ljekar praktičar. Specijalistički ispit iz pedijatrije položio je 1965. godine na Klinici za dječije bolesti u Sarajevu. Jedno vrijeme se usavršava u Švedskoj i Holandiji kao specijalista SZO, nakon čega brani doktorsku disertaciju „Procjena efekata antireumatske terapije u toku juvenilnog reumatoidnog artritisa na osnovu praćenja serumskih imunoglobulina“, 1978. godine. Godine 1981. izabran je


31

za docenta na predmetu Pedijatrija na Medicinskom fakultetu u Banjoj Luci, a na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1984. godine. Nakon toga je predavao Pedijatriju i na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Publicirao je oko 70 stručnih i naučnih radova, od kojih većina iz njegove subspecijalističke oblasti, kardiologije dječijih reumatskih oboljenja. Učesnik je brojnih stručnih i naučnih skupova u zemlji i inozemstvu, a za svoj društveni angažman dobitnik je brojnih priznanja, među kojima i Ordena rada sa srebrenim vijencem. Umro je u Sarajevu 1986. godine.

HADŽISELIMOVIĆ HAJRUDIN (1914.-1981.), akademik, redovni profesor Anatomije Rođen je u Banjoj Luci 1914. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Medicinski fakultet u Beogradu završio je 1940. godine i kao odličan student odmah se zaposlio na predmetu Anatomija na istom fakultetu. Odmah po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, angažiran je kao nastavnik u svojstvu docenta kod profesora Jakova Kiljmana, a preuzima funkciju šefa Instituta i Katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu od 1949. godine. Cjelokupan svoj radni vijek posvetio je organiziranju modernog anatomskog instituta i kvalitetnoj edukaciji studenata svih biomedicinskih fakulteta iz anatomije. Institut za anatomiju bio je jedan od najbolje organiziranih i opremljenih instituta u bivšoj Jugoslaviji, u čijim odjeljenjima: muzej, odjeljenje za primijenjenu anatomiju, rendgen anatomiju, funkcionalnu i antropološku anatomiju, elektronsku mikroskopiju, gdje su studenti sticali vrlo kvalitetna znanja o anatomiji ljudskog tijela. Akademik Hajrudin Hadžiselimović je imao izuzetno bogat naučni opus. Publicirao je preko 100 naučnih i stručnih radova iz funkcionalne anatomije djeteta, anatomije karličnog zgloba djece u normalnim i patološkim uvjetima razvoja, anatomije moždanih struktura, labirinta unutrašnjeg uha čovjeka i životinja, uporedne anatomije mozga i krvnih sudova srca i dr. Neki od njegovih rezultata citirani su u svjetskim udžbenicima anatomije. Bio je društveno angažiran u brojnim institu-

32


cijama, obavljao je funkciju prodekana Medicinskog fakulteta 1953./54., a dekana 1964./65. do 1966./67. godine. Redovni član ANUBiH je od 1973. godine, te počasni član Njujorške akademije nauka, Udruženja anatoma SSSR-a, Austrijskog ljekarskog udruženja, Udruženja američkih medicinskih autora, i dr. Uredio je allmanahe povodom proslave 25. i 30. godišnjice Medicinskog fakulteta, a 1972. godine osnovao časopis „Folia Anatomica Iugoslavica“ i bio je njegov glavni urednik. Dobitnik je brojnih društvenih priznanja, između ostalog, 27. julske nagrade za naučni rad. Umro je u Sarajevu 1981. godine.

HAMZAGIĆ HASAN (1935.-1998.), vanredni profesor Pulmologije Rođen je u Tutinu (SCG) 1935. godine, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet započeo studirati u Beogradu 1953./54. prekinuo iz porodičnih razloga, te okončao u Sarajevu 1970. godine. Magistrirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1977. o temi “Korelacija između spirografskog i bodipletizmografskog načina registrovanja bronhospazma i njegovo razvrstavanje po tipovima”, a doktorirao na istom fakultetu 1984. godine o temi “Mogućnosti kopnografije i krivulje protokvolumen kod registrovanja farmakodinamske reverzibilnosti otpora u disajnim putevima”. Bio je direktor Klinike za plućne bolesti u dva mandata od 1979. do 1983. i od 1990. do 1993. godine i RO interne discipline UMC Sarajevo. Prošao je faze izbora od asistenta do vanrednog profesora Medicinskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Pulmologija. Publicirao oko 50 stručnih i naučnih radova, te knjigu „Savremene mogućnosti kliničke fiziologije disanja“ 1988. godine. Član je više stručnih i društvenopolitičkih organizacija, te dobitnik Spomen-plakete grada Sarajeva 1985. godine i niza drugih društvenih priznanja. Umro je 1998. godine.

HERLINGER IVO (1896.-1963.), redovni profesor Otorinolaringologije Rođen je u Karlovcu (Hrvatska) 1896. godine, gdje je završio osnovnu školu, a zatim i klasičnu gimnaziju 1915. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beču 1922. godine. Odmah pristupa


33

specijalizaciji iz otorinolaringologije na Bečkom medicinskom fakultetu kod profesora Hajeka i Neumanna, a specijalistički ispit polaže 1925. godine. Nakon položenog specijalističkog ispita zapošljava se kao asistent na Hirurško-ginekološkom odjeljenju Opće bolnice u Osijeku, gdje osniva vrlo moderno ORL odjeljenje, u kome su se liječili pacijenti Slavonije, Baranje i velikog dijela Bosne i Hercegovine. Godine 1941. otpušten je iz službe i uhapšen, i proveo je dva mjeseca u zatvoru, a zatim po kazni prebačen u Bosnu da suzbija endemski sifilis. Godine 1942. ponovno je uhapšen, jer je surađivao sa NOP-om, a zatim je otpušten, prebačen na slobodnu teritoriju, gdje učestvuje u IV i V neprijateljskoj ofanzivi kao hirurg Vojne bolnice. Demobiliziran je kao potpukovnik, te 1945. godine postavljen za šefa Instituta za transfuziju krvi JNA, a zatim i upravitelja Gradske bolnice u Beogradu. Neposredno po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, od strane njegovih matičara izabran je za vanrednog profesora Otorinolaringologije 1947. godine. Habilitirao je 1957. godine sa radom: „Histološka ispitivanja akutne korozije ezofagusa nakon aplikacije antibiotika i kortizona“. Godine 1960. izabran je za redovnog profesora na predmetu Otorinolaringologija. Januara 1963. godine izabran je za šefa ORL klinike Medicinskog fakulteta u Sarajevu i na tom položaju iznenada umire maja 1963. godine. Obavljao je dužnost prodekana Medicinskog fakulteta 1950./1951., a dekana 1960./1961. i 1961./1962. godine. Naučnoistraživački opus profesora Herlingera obuhvatio je savremene poglede i dostignuća u oblasti ORL tog perioda, posebno problema gluhoće i poremećenog sluha, te dijagnostike i terapije endokranijalnih otogenih komplikacija i terapije strukture stenoze jednjaka, zatim, korozivnog ezofagitisa i peribronhijalnih procesa. U nekima od ovih oblasti je prvi primijenio eksperimentalna ispitivanja koja su objavljena u domaćim i inozemnim časopisima. Bio je priznati društveni i javni radnik, zbog čega mu je dodijeljen Orden za hrabrost i dva puta „Orden zasluga za narod drugog reda“. Također je odlikovan spomenicom „Sutjeska“.

34


HORVAT JOSIP (1911.-1964.), docent Neuropsihijatrije Rođen je 1911. u Skopji blizu Podravske Slatine. Maturirao je 1930. godine u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1936. godine. Započeo je specijalizirati neuropsihijatriju u Sanatoriju za mentalne bolesti „Zelengaj“ u Zagrebu 1937. godine, a specijalizaciju okončao 1941. godine. Godine 1942. postao je asistent pripravnik u spomenutom Zavodu i na toj funkciji ostaje do 1945. godine, kada biva mobiliziran i dekretom Ministarstva za javno zdravstvo, kao specijalista neuropsihijatar poslan u Sarajevu u Opštu državnu bolnicu. Godine 1947. bira se za starijeg asistenta Medicinskog fakulteta u Sarajevu, zatim 1952. godine za saradnika, a 1960. godine za docenta na Katedri za neuropsihijatriju i na toj dužnosti ostaje sve do svoje smrti aprila 1964. godine. Ostat će zabilježeno da je docent Josip Horvat jedan od pionira neuropsihijatrijske službe u BiH i stručnjak koji je posebno bio angažiran u području rješavanja neuropsihijatrijskih oboljenja i stanja u javnom zdravstvu, radeći puno na terenu diljem BiH. Organizator je Neurološkog odjeljenja Neuropsihijatrijske klinike u Sarajevu, zatim iste službe u Vojnoj bolnici u Sarajevu, te glavni konsultant za mentalnu higijenu u BiH. Jedno vrijeme bio je predsjednik Neuropsihijatrijske sekcije Društva ljekara BiH i sekretar Jugoslavenskog udruženja psihijatara. Kao predavač i pedagog osobito je bio cijenjen među studentima Medicinskog fakulteta. Većina njegovih radova odnosi se na probleme lumboishialgija, miopatija i multipleskleroze, uglavnom kod radnika i rudara. Nažalost, malo njegovih istraživanja je publicirano. Umro je 1964. godine.

HUKOVIĆ SEID (1925.-2001.), akademik, redovni profesor Farmakologije i toksikologije Rođen je u Sarajevu 1925. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju 1944. godine. Upisao je Medicinski fakultet u Sarajevu 1944./1945. školske godine a okončao u Zagrebu 1951. godine. Nakon diplomiranja Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

35

zaposlio se kao asistent- pripravnik na Institutu za farmakologiju i toksikologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu kod profesora Pavela Sterna. Za docenta na istom predmetu izabran je 1959. godine, vanrednog profesora 1962. godine i redovnog profesora 1972. godine. Doktorsku disertaciju odbranio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1958. godine. U mirovinu je otišao 1990. godine a iste godine je izabran za profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu. Usavršavao se u svim većim farmakološkim institutima i laboratorijama u zemlji i inozemstvu: u Zagrebu, Beogradu, Milanu, Oksfordu, Majncu, Kairu, Magdeburgu, Budimpešti, Sofiji, Berlinu. Specijalizirao je na Oksfordu 1959. godine, a svoja istraživanja posvetio je proučavanju sistema biogenih amina i njihovih modifikatora, a zatim istraživanjem i opisom modela izoliranih inerviranih organa eksperimentalnih životinja. Kasnije je svoj opus proširio na istraživanje eksperimentalnih modela neuroloških oboljenja, sintetiziranja peptida, toksikologijom otrova biljnog i životinjskog porijekla i bojnih otrova. Rezultate svojih istraživanja objavio je u šest knjiga, tri monografije i 303 stručna i naučna rada. Bio je izuzetno elokventan edukator a predavao je studentima biomedicinskih fakulteta u Sarajevu i studentima postdiplomskog studija kontinuirano 37 godina. Dugo godina bio je rukovodilac smjera postdiplomskog studija Osnovi medicinskih istraživanja i Eksperimentalna medicina. Mentorirao je brojne magisterije i doktorske disertacije. Reputaciju cijenenog znanstvenika i univerzitetskog nastavnika akademik Seid Huković uspješno je usklađivao s obavljanjem niza rukovodećih univerzitetskih dužnosti. Bio je uspješan šef Instituta za farmakologiju i toksikologiju (1976.-1990.), prorektor Univerziteta u Sarajevu (1981.-1985.) i predsjednik Savjeta Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Bio je dugogodišnji predsjednik Društva farmakologa BiH (1978.-1988.), predsjednik Saveza farmakologa Jugoslavije (1986.-1988.), dugogodišnji član Britanskog, Njemačkog i Italijanskog društva farmakologa i fiziologa. Početkom 2000. godine izabran je za predsjednika Liječničke komore Kantona Sarajevo. Bio je član redakcijskih odbora i odgovorni urednik niza naučnih i stručnih časopisa u zemlji i inozemstvu. Akademik Seid Huković izabran je za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH 1967.

36


godine, a 1972. godine promoviran je za redovnog člana. Dugi niz godina bio je sekretar Medicinskog odjeljenja ANUBiH. Izabran je za predsjednika ANUBiH 1990. godine i ovu časnu dužnost je uspješno obavljao do 1999. godine, dajući neprocjenjiv doprinos održanju jedinstvenosti i digniteta ove najviše znanstvene institucije BiH. Za postignute rezultate akademik Seid Huković je dobio niz odlikovanja i priznanja. Nosilac je tri visoka odlikovanja SFRJ, 27-julske nagrade i nagrade ZAVNOBiH-a. Dobitnik je medalje Helsinškog univerziteta, Povelje i Plakete Univerziteta u Sarajevu, Povelje Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Plakete grada Sarajeva, niza plaketa i povelja zdravstvenih i drugih fakulteta. Umro je 2001. godine u Sarajevu.

JADRIĆ STJEPKO (1935.-1986.), redovni profesor Biohemije Rođen je u Metkoviću 1935. godine. Osnovnu školu završio je u Dubrovniku. Gimnaziju je počeo u Šibeniku a okončao u Sarajevu 1953. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1960. godine. Kao student bio je demonstrator na Institutu za biohemiju kod profesora Aleksandra Sabovljeva. Po okončanju studija ostaje raditi na Institutu kao asistent od 1960. godine. Odbranio je magistarski rad na fakultetu 1965., habilitaciju 1969., a 1972. godine i doktorsku disertaciju. Njegovo istraživačko polje bilo je orijentirano na fundamentalne probleme strukture i svojstva humanih proteina, iz čega je i odbranio magistarski rad, a neke od svojih rezultata je publicirao u domaćim i inozemnim časopisima i koji će biti više puta citirani. Drugo njegovo polje istraživanja odnosilo se na istraživanje promjena imunoloških svojstava humanih proteina u toku procesa denaturacije, iz čega je i njegova odbranjena doktorska disertacija. Osim ova dva polja bavio se i ispitivanjem odnosa izoenzima i genetske strukture, i iz tog segmenta je objavio nekoliko radova citiranih u inozemnoj biomedicinskoj literaturi. Nekolicina od njegovih 160 stručnih i naučnih radova objavljeni su u međunarodnim časopisima. Nastavnički poziv obavljao je vrlo savjesno i kvalitetno za studente biomedicinskih fakulteta. Učestvovao je i kao mentor u specijalističkim radovima, magi-


37

starskim i doktorskim tezama. Bio je angažiran i u upravnim strukturama Fakulteta i Univerziteta. Umro je u Sarajevu 1986. godine u funkciji prodekana Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

JAMAKOSMANOVIĆ ASIM (1922.-2002.), redovni profesor Fiziologije i biohemije Rođen je u Sarajevu 1922. godine, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Period Drugog svjetskog rata angažiran je u NOB-u, a nakon demobilizacije započeo je studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, na kojem je diplomirao 1958. godine. Još u toku studija bio je demonstrator na predmetu Fiziologija i biohemija, a nakon diplomiranja izabran je za asistenta na istom predmetu. Za docenta je izabran 1965. godine, za vanrednog profesora 1970. a za redovnog 1975. godine. Boravio je na usavršavanjima na Institutima za fiziologiju Univerziteta u Njujorku kao stipendista Nacionalnog instituta za zaštitu zdravlja SAD-a tokom 1966., 1967. i 1968. godine kod tada čuvenog profesora Levenštajna, baveći se bazičnim istraživanjima međućelijskih komunikacija savremenim mirkoelektrofiziološkim tehnikama. Rezultete svojih istraživanja prezentirao je na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima. Posebno se usavršio u eksperimentalnoj fiziologiji u oblasti primjene radioaktivnih izotopa, nakon čega se opredijelio za eksperimentalna istraživanja fiziologije mišića i nerava i metaboličkih promjena mišićnog tkiva u specifičnom stanju, iz čega je i najveći broj publiciranih radova profesora Jamakosmanovića, od ukupno njih 150 objavljenih u domaćim i inozemnim časopisima, neki u indeksiranim časopisima svjetskog rejtinga. Bio je izvanredan nastavnik pedagog i obavljao je nastavu studentima svih biomedicinskih fakulteta u Sarajevu na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. Za profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu izabran je 1987. godine. Dobitnik je brojnih priznanja i odlikovanja. Umro je 2002. godine u Sarajevu.

38


JOKIĆ JOVAN (1924.-1994.), redovni profesor Higijene i Socijalne medicine Rođen je 1924. godine u Podlugovima kod Ilijaša. Osnovnu školu završio je u Visokom. Gimnaziju je učio u Visokom, Vrnjačkoj Banji, a maturiirao u Čačku. Učesnik je NOR-a od 1944. godine. Studij medicine započeo u SSSRu, a okončao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1953. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staža zaposlio se kao ljekar opće prakse u Domu zdravlja Ilijaš, gdje radi do 1964. godine. Specijalistički ispit iz Medicine rada položio je 1953. godine. Godine 1954. izabran je za asistenta na predmetu Higijena i socijalna medicina, za naslovnog docenta na istoimenom predmetu 1968., vanrednog profesora 1976. i redovnog profesora 1983. godine. Doktorsku disertaciju odbranio je na Medicinskom fakultetu 1973. godine. Učestvovao je u nastavi na predmetu Higijena i Socijalna medicina za studente svih biomedicinskih fakulteta, te postdiplomskoj nastavi iz predmeta Medicina rada i i Ocjena radne sposobnosti. Objavio je kao autor i koautor 65 stručnih i naučnih radova, uglavnom iz područja zaštite okoline i profesionalnog traumatizma, zaštite stanovništva od jonizirajućeg zračenja, zaštite životne i radne sredine. Napisao je 5 poglavlja u udžbeniku „Higijena“, akademika Grujice Žarkovića. Mentorirao je nekoliko magistarskih i doktorskih teza na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Voditelj je desetak naučnoistraživačkih projekata finansiranih od SIZ-a nauke BiH i međunarodnih institucija. Bio je vrlo angažiran društveni i javni radnik u rukovonim i stručnim organima Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu, Zdravstvenog vijeća UMC-a, Zajednice za naučni rad SRBiH, te strukovnih udruženja Medicine rada i Socijalne medicine u BiH i bivšoj Jugoslaviji. Odlikovan je: Ordenom za vojne zasluge sa srebrenim mačevima, Ordenom rada sa srebrenim vijencem, Šestoaprilskom nagradom i dr. Umro je u Sarajevu 1995. godine.


39

KAFKA IVAN (1923.-1985.), redovni profesor Hirurgije Rođen je 1923. u Gračacu (Hrvatska). Gimnaziju je završio u Novom Sadu a Medicinski fakultet u Zagrebu 1949. godine. Za vrijeme studija medicine proveo je dvije godine u Pragu i Budimpešti. Nakon diplomiranja, 1959. godine dobija specijalizaciju iz Opće hirurgije u Kliničkoj bolnici u Sarajevu, a specijalistički ispit polaže 1954. godine i preuzima rukovođenje Odjeljenjem za dječiju hirurgiju Hirurške klinike. Profesor Ivan Kafka, zahvaljujući usavršavanjima u inozemstvu i poznavanju nekoliko svjetskih jezika, pratio je stručnu literaturu, te svojim organizatorskim sposobnostima dječiju hirurgiju afirmirao na jugoslavenskom nivou. Iz te oblasti objavio je najveći broj svojih radova, a zahvaljujući sposobnostima, preuzeo je i rukovođenje Udruženjem dječijih hirurga Jugoslavije, i na tom mjestu ga je i zatekla smrt 1985. godine. Također, bio je predsjednik Hirurške sekcije BiH. Habilitaciju je odbranio na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i nakon toga prošao procedure izbora u docenta, vanrednog profesora, te 1975. godine i redovnog profesora na predmetu Hirurgija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Osim velikog broja objavljenih stručnih i naučih radova, jedan je od autora udžbenika iz hirurgije za studente biomedicinskih fakulteta i ljekare specijalizante i specijaliste. Bio je priznat kao javni i društveni radnik i na osnovu toga dobio je i nekolicinu priznanja, između ostalog, Orden rada, Zlatnu plaketu Unverziteta u Sarajevu, Zlatnu plaketu kliničkih bolnica Jugoslavije. Smrt ga je zatekla na dužnosti predsjednika Poslovodnog odbora Klinike za dječiju hirurgiju u Sarajevu 1985. godine.

KANTARDŽIĆ MUHAMED (1900.-1976.), vanredni profesor Fizike Rođen je u Sarajevu 1900. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1926. godine, smjer Prirodoslovne znanosti, predmeti: matematika, fizika i kemija. Nakon diplomiranja zaposlio se kao profesor na Prvoj muškoj i Drugoj realnoj gimnaziji u Sarajevu, gdje radi do 1930. godine, kada prelazi u

40


Ulema medžlis u Sarajevu na radno mjesto sekretara. Godine 1936. preuzima mjesto profesora Šerijatske gimnazije i Srednje tehničke škole u Sarajevu. Od 1941. do 1945. godine radi kao profesor Prve ženske realne gimnazije u Sarajevu. Istovremeno, 1944. godine predaje fiziku na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Do 1948. godine je profesor Srednje tehničke škole u Sarajevu, kada se bira za vanrednog profesora Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, gdje ostaje do umirovljenja 1970. godine. Honorarno je predavao matematiku, fiziku, hemiju, geografiju i prirodopis više od 20 godina u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, najstarijoj školskoj instituciji u BiH, osnovanoj 1537. godine. Bio je odličan predavač i pedagog, objavio je brojne radove iz oblasti kojima se zanimao, a posebno mjesto zauzima njegovo zanimanje astronomskim računanjem vremena. Godinama je pripremao Takvim. Bio je društveno angažiran, jedno vrijeme predsjednik Trezvenačkog pokreta u Sarajevu. Prevodio je stručnu literaturu s njemačkog jezika. Umro je u Sarajevu 1976. godine.

KAPIDŽIĆ MUSTAFA (-), redovni profesor Ginekologije i akušerstva Rođen je u Bileći 1926. godine. Nakon završene osnovne i srednje škole upisao se na Medicinski fakultet u Zagrebu, a nakon otvaranja Medicinskog fakulteta u Sarajevu nastavio studiranje u BiH. Na Medicinski fakultet u Sarajevu upisan je pod rednim brojem 5. Diplomirao je 1953. godine. Kao stipendist DZ Duvno (Tomislavgrad) radio dvije godine, te nakon provedene opće prakse u domovima zdravlja počeo specijalizirati ginekologiju za GAK Sarajevo. Godine 1971. dodijeljen mu je naziv primarijus Ginekološke klinike Kliničke bolnice “Jezero” Sarajevo. Godine 1977. je odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom


41

“Modifikacija konusnog operativnog zahvata i njen značaj u dijagnostici i terapiji displazija i ranih formi raka grla materice” i time ispunio uvjete za sticanje naučnog stepena doktora medicinskih nauka. U nastavno zvanje docenta na Medicinskom fakultetu predmet Ginekologija i akušerstvo, izabran 1979. godine, a u vanrednog profesora 1982. godine. Objavio 126 autorskih i preko 100 koautorskih stručnih i naučnih radova. Vlasnik mnogih priznanja za unapređenje struke i nauke na prostorima bivše Jugoslavije. Preminuo je 2.3.1990. godine.

KAUFER LEOPOLD (1903.-1973.), redovni profesor Hirurgije Rođen je u selu Virje kod Bjelovara 1903. godine. Medicinski fakultet završio je u Berlinu 1928. godine, gdje je i specijalizirao hirurgiju od 1928. do 1934. godine. Usavršavao se u Njemačkoj, Engleskoj i Švajcarskoj. Kao Jevrej, za vrijeme nacističkog režima, morao je emigrirati u Bosnu. Do odlaska u partizane radio je u Sarajevu. Poslije Drugog svjetskog rata radio je u Vojnoj bolnici u Sarajevu kao šef Hirurškog odjeljenja do 1963. godine. Zatim biva izabran za šefa Hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Kao hirurg bio je briljantni tehničar, posebno u abdominalnoj hirurgiji. Autor je i koautor niza naučnih i stručnih radova objavljenih u više domaćih i inostranih časopisa, te učesnik u više naučnih projekata. Odgojio je veliki broj mlađih hirurških kadrova, kako na Klinici za hirurgiju u Sarajevu, tako i širom Bosne i Hercegovine. Bio je aktivni učesnik većeg broja kongresa i simpozija, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Dobitnik je više značajnih društvenih priznanja. Odlikovao se velikom radnom energijom, naučnom i stručnom idejnošću, te kolegijalnošću prema saradnicima, ljudskim odnosima prema zaposlenima i velikom humanošću prema pacijentima. Možemo reći da je bio jedan od zadnjih svestranih šefova Opće hirurgije koji je značajno pomogao razvoj svih segmenata Opće hirurgije iz kojih su se kasnije razvile i osamostalile ostale Klinike Hirurgije, kao Abdominalna, Neurohirurgija, Torakalna hirurgija, Urologija, Dječija hirurgija, Ortopedija, Traumatologija, Plastična hirurgija i Vaskularna hirurgija.

42


KAUNIC PAVAO (1884.-1960.), redovni profesor Sudske medicine Rođen je u Beču 1884. godine. Njegov otac, liječnik, dobija namještenje u Bolnici u Bihaću 1886. godine, te Kaunic započinje svoje osnovno školovanje u Bihaću, a završava ga u Fojnici. Gimnaziju je završio u Sarajevu. Upisuje se na Medicinski fakultet u Beču i završava studij 1909. godine. Kao stipendista Vlade BiH provodi četiri godine na specijalizaciji na bečkom Medicinskom fakultetu kod profesora: Weichselbauma, Koliske, Paltaufa. Nakon položenog specijalističkog ispita 1913. godine, postavljen je za asistenta u prosekturi Državne bolnice u Sarajevu. Tokom Prvog svjetskog rata angažiran je u vojnom sanitetu kao higijeničar i bakteriolog i radi na sprečavanju i kontroli epidemija u nekoliko gradova BiH. Nakon završetka rata vraća se poslovima asistenta prosektora u Državnoj bolnici. Godine 1919. imenovan je prosektorom Opšte Državne bolnice u Sarajevu, zatim 1925. godine šefom Instituta za epidemiologiju, te direktorom Instituta za higijenu 1929. godine. Iz ovog perioda ostat će zapamćen kao sudionik događaja - balzamiranja princa Ferdinanda i njegove supruge Sofije u Rezidenciji “Konak” 28. juna 1914. godine nakon atentata. Početkom Drugog svjetskog rata bio je otpušten iz službe, a zatim u toku rata ponovo vraćen na dužnost bakteriologa Vojnog saniteta. Nakon završetka Drugog svjetskog rata rukovodi Institutom za higijenu, Institutom za epidemiologiju a radi i kao bakteriolog u Vojnoj bolnici u Sarajevu. Godine 1949. vraća se na mjesto šefa prosekture Kliničke bolnice u Sarajevu. Juna 1950. godine izabran je za vanrednog profesora na predmetu Sudska medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, koji je uspješno vodio sve do svog penzioniranja 1956. godine. Jedno vrijeme, do dolaska prof. dr. Zvonimira Kopača na Institut za patološku anatomiju, predavao je i ovaj predmet. Bio je odličan patolog sa dobrim znanjem iz bakteriologije, ali i istaknuti ekspert za sudsku medicinu. Više godina samostalno je radio bez asistenata, a ostat će zapamćen kao odličan edukator koji nije štedio vrijeme i trud prenositi znanje mlađim generacijama. Publicirao je nekoliko naučNastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

43

nih i stručnih radova, od kojih mu je poznat rad „Wiener klinische Wochenschrift“, No 38: „Zur Kasuistic des primaren Trachealkarzionoms“, objavljen 1920. godine, te priručnik „Sudska obdukcija novorođenčeta“, 1954. godine. Umro je 1960 godine.

KNEŽEVIĆ VOJISLAV (1939.-1983.), asistent Interne medicine Rođen je 1939. godine u Otoci (BiH). Osmogodišnju školu i gimnaziju završio je u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1964. godine. Nakon diplomiranja jedno vrijeme radi kao ljekar opće prakse u Domu zdravlja Ilidža, do 1969. godine, a onda prelazi u Zavod za transfuziju krvi, te iste godine započinje i specijalizaciju na Prvoj internoj klinici u Sarajevu. Specijalistički ispit iz interne medicine položio je 1973. godine, te radi kao specijalista hematolog Hematološko-onkološkog odjeljenja Interne klinike. Usavršavao se iz područja hematologije kao stipendista Francuske vlade u Parizu, kada je, zbog svojih stručnih kvaliteta od strane svog mentora u Parizu prof. Jean-a Bernard-a, promoviran u zvanje stranog asistenta Medicinskog fakulteta u Parizu, gdje je i započeo izradu svoje doktorske disertacije „Ispitivanje mogućnosti liječenja akutne promijelocitne leukoze, prilog boljem upoznavanju ove leukoze kao zasebnog nozološkog entiteta“, koju je okončao u Sarajevu. Izabran je za asistenta na predmetu Interna medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1975. godine. Kao ljekar specijalista 1977. godine radi na Internom odjeljenju Jugoslavenske bolnice u Zaviji (Libija). Doktorsku disertaciju nije uspio završiti zbog teške bolesti koja ga je ophrvala i uzela mu život u njegovoj 44. godini.

KONJICIJA ABDULAH (1929.-2004.), redovni profesor Pulmologije Rođen je 1929. godine Fojnici. Nakon završene osnovne i srednje škole, upisao je Medicinski fakultet u Sarajevu, gdje je diplomirao 1957. godine. Po obavljenom liječničkom stažu zapošljava se u Dom zdravlja Vareš, gdje radi do 1962. godine, kada prelazi u Kliničku bolnicu za tu-

44


berkulozu i bolesti pluća u Sarajevu. Od tada počinje njegova akademska karijera na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1968. brani magistarski rad o temi „Evaluacija bronhoskopije, bronhografije i citologije u detekciji bronhijalnog karcinoma“, a godine 1974. brani doktorsku disertaciju o temi „Skrining metod u detekciji karcinoma bronha na pulmološkom odjelu – principi i praksa primjene matematike u medicinskoj dijagnostici“. Izborom navedenih tema, već tada, pobuđuje izuzetnu pažnju uvođenjem novog pristupa u dijagnostici i terapiji plućnih oboljenja, što će kasnije biti njegova glavna preokupacija. Uz teške i odgovorne obaveze kliničkog liječnika, na Klinici za TBC i plućne bolesti „Podhrastovi“, značajan dio svog radnog vremena posvetio je radu sa studentima, te osposobljavanju mladih kolega za bavljenje strukom koju je i sam odabrao. Godine 1974. izabran je za naslovnog docenta, a 1976. za docenta na predmetu Pneumoftiziologija, a zatim za vanrednog profesora 1982. i redovnog profesora 1986. godine. Od 1990. godine preuzima mjesto šefa Klinike do odlaska u mirovinu. Osim na predmetu Pneumoftiziologija na Medicinskom fakultetu Sarajevu, predavao je i na postdiplomskom studiju na Medicinskom fakultetu, ali i na novoosnovanim katedrama na medicinskim fakultetima u Tuzli i Banjoj Luci. Predavao je također na Stomatološkom fakultetu i Višoj medicinskoj školi u Sarajevu. Osim agnažiranja u nastavi, rukovodio je nizom naučnoistraživačkih projekata, organizirao je nekolicinu naučnih skupova iz pneumoftiziologije, a bio je angažiran i na svim značajnijim kursevima iz kontinuirane edukacije liječnika srodnih disciplina. Autor je i koautor u nekoliko monografija iz oblasti pneumoftiziologije, a publicirao je 165 stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim publikacijama. Za svoj doprinos razvoju zdravstva kao struke dobio je niz značajnih društvenih priznanja. Umro je 2004. godine u Sarajevu.

KOPAČ ZVONIMIR (1911.-1965.), redovni profesor Patološke anatomije Rođen je u Bosanskom Brodu 1911. godine. Gimnaziju je završio u Mostaru 1930. a Medicinski fakultet u Zagrebu 1936. godine. Radio je kao


45

asistent u Zavodu za patološku anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu u periodu od 1937. do 1942. godine. Za docenta na Katedri za patološku anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci imenovan je 1943., a za vanrednog profesora na Katedri za patološku anatomiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu imenovan je 1944./1945. školske godine. Godine 1945. imenovan je upravnikom Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu i za prosektora Zakladne bolnice u Zagrebu. Također, godine 1945. ponovno je izabran za fakultetskog asistenta. Habilitirao je 1947. godine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a sljedeće školske godine imenovan je docentom i privremenim šefom Zavoda za patološku anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U istom periodu obavlja i funkciju šefa Katedre za patološku anatomiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Školske 1951./1952. godine obavljao je funkciju prodekana na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a godine 1953. izabran je za predstojnika Zavoda za patološku anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Za redovnog profesora Medicinskog fakulteta u Rijeci izabran je 1961. godine. Kao nastavnik, naučnik i istraživač objavio je veliki broj naučnih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Autor je priručnika «Patološko-anatomska sekcija i temelji dijagnostike na truplu» objavljenog u Zagrebu 1950. godine. Umro je u Rijeci 1965. godine.

KOSTIĆ MILIVOJE (1883.-1974.), akademik, redovni profesor Hirurgije Rođen je u Sarajevu 1883. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao 1906. godine na Medicinskom fakultetu u Beču. Nakon diplomiranja zapošljava se kao ljekar sekundarac u Opštoj državnoj bolnici u Sarajevu. Sredinom 1908. godine radi kao asistent Hirurškog odjeljenja. U periodu od 1909. do 1914. godine s prekidima se usavršava na nekoliko inozemnih klinika; u Hamburgu, Berlinu i Parizu. Za vrijeme Balkanskih ratova, od 1912. do 1913. godine angažiran je kao hirurg u Skopljanskoj bolnici. Krajem 1913. godine postaje primarijus Državne bolnice u Sarajevu, a od 1914. do kraja 1918. radi kao hirurg Vojne bolnice u Sarajevu. Zatim, od 1919. do 1921. obavlja dužnost upravnika Državne

46


bolnice u Sarajevu. Godine 1921. odlazi u Beograd za vanrednog profesora na predmetu Hirurgija na Medicinskom fakultetu, zatim 1924. se bira za redovnog profesora Opšte i specijalne hirurgije, te šefa Katedre i upravnika Hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Beogradu, kojom rukovodi do kraja 1956. godine, kada odlazi u mirovinu. Period Drugog svjetskog rata proveo je kao hirurg na Sremskom frontu i hirurg Gradske bolnice u Sremskoj Mitrovici. Bavio se općom hirurgijom, abdominalnom hirurgijom, hirurgijom mozga i kičmene moždine, a za njegovog mandata formirane su Neurohirurška klinika u Beogradu i Prva stanica za transfuziju krvi pri Higijenskom zavodu u Beogradu (1933.). Odgojio je brojne studente medicine i specijaliste hirurgije, a osposobio nastavnike na medicinskim fakultetima u bivšoj Jugoslaviji. Učestvovao na svim većim naučnim skupovima u zemlji i inozemstvu, a rezultate svojih istraživanja i vlastitih iskustava objavio je u preko 50 naučnih i stručnih radova. Bio je član ANUBiH, SANU, te počasni član većeg broja akademija nauka u Evropi, te počasni član više subspecijalističkih hirurških udruženja u bivšoj Jugoslaviji. Zaslužan je što je svojim autoritetom 1946. godine uticao na tadašnju Federalnu vladu u Beogradu da donese odluku da se otvori Medicinski fakultet u Sarajevu. Umro je u Beogradu februara 1974. godine.

KOŠAK RATKO (1919.-1983.), vanredni profesor Farmakologije i toksikologije Rođen je u Zagrebu 1919. godine. Farmaceutski fakultet u Zagrebu završio je 1943. godine. Nakon diplomiranja radio je kao farmaceut u više gradova bivše Jugoslavije. Doktorsku disertaciju iz Farmakologije odbranio u Zagrebu 1951. a habilitaciju 1958. godine. Od osnivanja Medicinskog fakulteta u Sarajevu petnaNastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

47

est godina radi kao asistent a zatim kao nastavnik na predmetu Farmakologija i toksikologija. Nakon definitivnog odlaska u Pulu 1965. godine povremeno je dolazio u Sarajevo kao pozivni predavač. Uže polje njegovog naučnog interesiranja bili su farmakoterapija i receptura, a većina radova se odnosila na rezultate istraživanja iz područja vegetativnog nervnog sistema, antihistaminika, antihipertenziva, psihoparmaka biljnog porijekla, zatim papirne hromatografije, spektrofotometrije, fluorometrije, analitičke metode koje je među prvim uveo u istraživanja. Bio je i priznat društveni radnik i dobitnik je plakete Saveza sindikata Hrvatske. Također je bio angažiran u Društvu farmaceuta BiH i bivše Jugoslavije. Umro je u Puli 1983. godine.

KOVAČEVIĆ BLAGOJE (1900.-1959.), akademik, redovni profesor Hirurgije Rođen je 1900. godine u Grahovu (SCG). Jedan je od osnivača Medicinskog fakulteta u Sarajevu i prvi šef Hirurške klinike ovog Fakulteta. Posjedovao je izuzetne organizatorske sklonosti, te je svojim sposobnostima, znanjem i iskustvom bosanskohercegovačku hirurgiju učinio prepoznatljivom u bivšoj Jugoslaviji i Evropi, a sarajevsku hiruršku kliniku učinio jednom od renomiranih klinika u bivšoj Jugoslaviji. Nakon što je njegov učitelj i osnivač moderne hirurgije u Bosni i Hercegovini akademik Milivoje Kostić otišao u penziju kao šef prve Hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Beogradu, prof. Blagoju Kovačeviću bilo je predloženo da preuzme rukovođenje ovom klinikom, što je on odbio, s namjerom da izradi savremenu hiruršku kliniku u Sarajevu. Godine 1949. profesor doktor Blagoje Kovačević izabran je za dekana Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a zatim je biran ponovno za dekana 1956. godine te prodekana 1957. godine. Također, prof. dr. Blagoje Kovačević je bio član užeg Redakcijskog odbora časopisa „Medicinski arhiv“ u periodu 1947.-1952. godina, zatim njegov glavni urednik. Njegov naučnoistraživački rad pokrivao je širok dijapazon hirurških oboljenja u raznovrsnoj patologiji koja je tada dominirala u Bosni i Hercegovini (hematogeni osteomielitis, ehinokokoza

48


i sl.). Iz ovog perioda postoji nekoliko njegovih eksperimentalnih radova u kojima su opisani rezultati, prezentirani na tadašnjim svjetskim kongresima hirurgije, i koji su više puta citirani u knjigama inozemnih autora. Akademik Blagoje Kovačević je bio izuzetno angažiran u društvenim i javnim poslovima, a bio je član više jugoslavenskih i svjetskih stručnih udruženja, uključujući i redovno članstvo u ANUBiH i Srpske akademije nauka. Dobitnik je ordena Francuske legije časti. Umro je 1959. godine u Zagrebu.

KRETIĆ MIROSLAV (1900.-1984.), redovni profesor Hirurgije Rođen je 1900. godine u Delnicama (Hrvatska). Osnovnu školu završio je u Delnicama, a gimnaziju u Bjelovaru 1918. godine. Medicinski fakultet u Beču završio je 1924. godine. Na Hirurškoj klinici u Zagrebu radi kao hirurg od 1926. do 1941. godine, a jedno vrijeme i na Prvoj hirurškoj klinici u Beču kod profesora Eselsberga. Period Drugog svjetskog rata proveo je u progonu od strane okupacijskih vlasti i prisilno poslan u Korenicu, gdje se uključio u NOB. Također, jedno vrijeme provodi kao asistent Hirurške bolnice „Milosrdnih sestara“ u Zagrebu i u Vojnim bolnicama u Banjoj Luci, Sarajevu i Zagrebu. Godine 1949. dolazi na Hiruršku kliniku Kliničke bolnice u Sarajevu, gdje ostaje sve do odlaska u mirovinu. Habilitaciju je uspješno odbranio 1955. godine, a potom izabran za docenta na predmetu Hirurgija. Nakon što je odbranio doktorsku tezu iz neurohirurgije 1965. godine, izabran je u zvanje vanrednog, a zatim i redovnog profesora 1968. godine na predmetu Hirurgija na Katedri za hirurgiju Medicinskog fakulteta. Rezultate svojih istraživanja, pretežno iz domena intrakranijalnih krvarenja, profesor Miroslav Kretić objavio je u preko 40 stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Važio je za dobrog pedagoga edukatora i bio omiljen među studentima. Jedan je od pionira hirurške službe u BiH, osnivač je Neurohirurškog odjeljenja a kasnije Neurohiruške klinike Kliničke bolnice u Sarajevu. Umirovljen je 1973. godine. Umro je u Zagrebu 1984. godine.


49

KRIŽAN ZDENKO (1915.-1985.), redovni profesor Anatomije Rođen je u Pragu 1915. godine. Gimnaziju je pohađao u Bosanskoj Gradiški i Zagrebu, gdje je i maturirao 1933. godine. Medicinski fakultet u Zagrebu završio je 1940. godine. Nakon završenog studija radio je kao asistent u Institutu za anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu do 1944. godine. Na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Sarajevu izabran je u zvanje docenta i vanrednog profesora Anatomije 1944. godine, na kome je održao i prvo predavanje studentima. Jedno vrijeme radio je u Higijensko-epidemiološkom odjeljenju Glavne vojne bolnice u Zagrebu i kao liječnik učestvovao je 1946. godine u akciji suzbijanja pjegavca u Bosni. Godine 1947. izabran je za docenta na predmetu Anatomija na Medicinskom fakultetu u Skoplju, a 1949. izabran je za vanrednog profesora na istom fakultetu. Također je obavljao funkciju dekana ovog Fakulteta školske 1953./1954. godine. Godine 1957. imenovan je za vanrednog, a 1961. za redovnog profesora Anatomije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Osnovao je Zavod za anatomiju na istom fakultetu. Autor je vrlo poznatog priručnika iz anatomije, štampanog kao Kompendij iz anatomije čovjeka iz tri djela: “Pregled građe glave, vrata i leđa”, izdatog 1978. godine, zatim “Opća anatomija”, u kojoj je nastavno štivo iz Histologije i embriologije napisao prof. Vladimir Bačić, te “Pregled građe grudi, trbuha, zdjelice, noge i ruke”. Posebno se interesirao i bavio područjem antropometrije i anatomije.

KULENOVIĆ HUSEIN (1939.-2003.), redovni profesor Fiziologije i biohemije Rođen je u Bosanskom Petrovcu 1939. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1965. godine. Magistarsku tezu o temi “Studija efekata dobi na vrijednost trajanja drugog srčanog tona” odbranio na Medicinskom fakultetu Sarajevu 1977. godine, a doktorsku disertaciju o temi “Karakteristike i vremenski odnosi polikardiografskih parametara lijevog ventrikula srca u različitim dobnim skupinama i njihov značaj” odbranio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1979. godine. Stručno se usavršavao, uglavnom iz područja fiziologije kardiovaskularnog sistema, u eminentnim centrima za fiziologiju u Švedskoj, Francuskoj, Mađarskoj i Španiji. Za asistenta Medicinskog fakulteta izabran 1968. godine, za docenta 1979. godine, vanrednog profesora 1986. godine i redovnog profesora 2003. godine. Bio je šef Instituta za fiziologiju i biohemiju od 1972. do 1987., i od 1998. do 2003. godine. Obavljao je dužnost prodekana za nastavu na

50


Medicinskom fakultetu od 1990. do 2000. godine i dekana od 2000. do 2003. godine. Ukupno je publicirao oko 50 stručnih i naučnih radova, većinom iz oblasti fiziologije kardiovaskularnog sistema. Predavao je studentima svih biomedicinskih fakulteta, a ostat će upamćen kao vrlo elokventan predavač. Bio je priznat javni i društveni radnik posebno u ratnom i poslijeratnom periodu u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, za što je dobio niz društvenih priznanja. Umro je u Sarajevu 2003. godine.

KULENOVIĆ SALAHUDIN (1921.-1999.), asistent Interne medicine Rođen je 1921. godine u Bihaću. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1952. godine. Pripravnički staž obavio je u Kliničkoj bolnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Potom je tri mjeseca radio u Bolnici za koštanu tuberkulozu u Stocu, kao vršilac dužnosti upravnika, a onda upućen od strane Savjeta za zdravlje na dužnost sreskog ljekara i upravnika zdravstvene stanice u Modriči do oktobra 1955. godine. Krajem iste godine dobio je specijalizaciju iz Interne medicine na II internoj klinici Kliničke bolnice u Sarajevu. Godine 1961. položio je specijalistički ispit iz Interne medicine. Koncem 1957. godine izabran za asistenta na predmetu Interna medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Aktivno je govorio njemački i francuski jezik. Objavio je više radova iz interne medicine i hematologije. Godine 1974. dobio je titulu primarijusa od Republičkog sekretarijata za zdravstvo i socijalnu politiku. Nekoliko godina bio je šef Hepatološkog odsjeka u okviru Hematološko-hepatološkog odjeljenja UMC-a Sara-


51

jevo. U mirovinu je otišao 1987. godine, a preminuo u Sarajevu 1999. godine.

LEVI MARIO (1925.-1991.), redovni profesor Higijene i socijalne medicine Rođen je u Zagrebu 1927. godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zagrebu, Doboju, Sarajevu, a maturirao je u Banjoj Luci 1947. godine. Farmaceutski fakultet upisuje u Zagrebu 1947. godine, a diplomira 1952. godine. Poslije završenog studija (1952.), zapošljava se kao honorarni asistent na Institutu za higijenu i socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Uspješno je odbranio doktorsku disertaciju 1962. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom „Upliv ishrane na etiologiju ateroskleroze“. Položio je specijalistički ispit iz medicinske biohemije 1963. godine, a 1964. izabran je za docenta na predmetu Higijena i socijalna medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Dozvolom upravnih organa Medicinskog fakulteta u Sarajevu upisao se kao student Medicinskog fakulteta 1965., a diplomirao je 1970. godine. Ponovo je izabran u zvanje docenta na predmetu Higijena i socijalna medicina na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1972. godine. U zvanje vanrednog profesora na predmetu Higijena i socijalna medicina izabran je 1975. godine. Verifikacija u zvanje vanrednog profesora na predmetu Bromatologija na Farmaceutskom fakujltetu u Sarajevu izvršena je 1983. godine, a kasnije je verificiran i u zvanje redovnog profesora na predmetu Bromatologija. Boravio je na stručnom usavršavanju u više zemalja Evrope, a jednu godinu je proveo u Londonu u Nacionalnom institutu za medicinska istraživanja. Učestvovao je na većem broju kongresa, naučnih skupova, tematskih sastanaka u zemlji i inozemstvu. Radio je na projektu „Kontaminiranost hrane za ljudsku i stočnu ishranu“ i programu „Higijenski aspekti zaštite prirode i uloga ishrane za razvoj stanovništva“. Publicirao je preko 60 radova kako u domaćim tako i u inozemnim časopisima. Koautor je udžbenika i skripti iz predmeta Higijena kako za studente Medicinskog tako i Stomatološkog fakulteta te Više medicinske škole u Sarajevu. Umro je 1991. godine.

52


LUKAČ FEODOR (1892.-1973.), redovni profesor Hirurgije Rođen je u Foči 1892. godine. Gimnaziju je završio u Sarajevu. Studirao je medicinu na medicinskim fakultetima u Budimpešti, Beču i Bernu, gdje je 1919. godine diplomirao. Specijalizaciju iz hirurgije započeo je na Hirurškoj klinici profesora De Quervaina u Bernu, a okončao u Opštoj državnoj bolnici u Sarajevu. Nakon položenog specijalističkog ispita 1923. godine potavljen je za šefa Hirurškog odjeljenja Opće bolnice u Mostaru, gdje provodi 18 godina kao hirurg i organizator hirurške službe u Mostaru i Hercegovini. Drugi svjetski rat zatiče ga na dužnosti upravnika Opće bolnice u Mostaru, a nakon što je izbjegao smrt od strane okupatora bježi u Švicarsku, gdje jedno vrijeme radi kao hirurg. U januaru 1945. godine vraća se u Beograd i pristupa u Sanitetsku službu JNA. Jedno vrijeme radi kao glavni hirurg Bolničkog centra u Zrenjaninu, zatim kao glavni hirurg Armijske bolnice u Novom Sadu, te glavni hirurg Sedme vojne oblasti u Sarajevu u činu sanitetskog pukovnika sve do 1957. godine, kada je otišao u mirovinu. Radi ovog svog angažmana nekoliko puta je odlikovan. Godine 1947. angažiran je kao docent na Hirurškoj klinici Medicinskog fakulteta u Sarajevu, zatim 1950. bira se za vanrednog profesora, a 1957. za redovnog profesora i zamjenika šefa Hirurške klinike. Od 1959. do 1962. godine profesor Lukač je obavljao funkciju šefa Hirurške klinike u Sarajevu. Nakon što je umirovljen 1962. godine, odlazi u Beograd, do 1973. godine kada je umro. Nastavne i naučnoistraživačke aktivnosti profesora Feodora Lukača odnosile su se na njegovo bogato hirurško znanje i iskustvo nastalo u praksi, ali i tokom usavršavanja u nekoliko većih hirurških klinika u Evropi, i to iz domena općehirurških problema, traumatologije, ratne hirurgije i sportske medicine. Bio je odličan pedagog i govornik, čija su predavanja studenti rado slušali. Također je bio stručno i društveno angažiran. Jedno vrijeme je bio predsjednik Kancerološke sekcije BiH i član Redakcijskog odbora časopisa „Medicinski arhiv“. Osnovao je i sportske klubove: „Osman“ u Sarajevu 1908. godine, te „Slavija“ u Sarajevu 1919. godine, zatim društvo antialkoholičara „Pobratim“, te je jedno vrijeme bio i predsjednik kulturnoprosvjetnog društva „Prosvjeta“.


53

MILIN RADIVOJ (1912.-1995.), akademik, redovni profesor Histologije i embriologije Rođen je 1912. u Laliću (SCG). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, srednju školu u Somboru. Započeo je studirati medicinu u Nansi (Francuska), a studi okončao na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1936. godine. Učestvovao u NOB-u od 1944. do 1946. i dobio čin majora. Osnivač je i prvi šef Instituta i Katedre za histologiju i embriologiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, kojim je rukovodio do 1966. godine. Zatim odlazi u Novi Sad za direktora Instituta za univerzitetsku nastavu Univerziteta u Novom Sadu, a potom biva i u dva mandata dekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Istovremeno je rukovodio Institutom za histologiju i embriologiju istog fakulteta do odlaska u mirovinu. Od 1955. godine dopisni je član Naučnog društva BiH, od 1961. redovni član ANUBiH, a od 1966. dopisni član SANU, a također i član nekoliko evropskih društava, anatoma, histologa, bioklimaktologa i meteorologa, itd. Rezultate svojih stručnih i naučnih istraživanja, prvenstveno iz domena eksperimentalne neuroendokrinologije, eksperimentalne histologije i stresologije, te proučavanja utjecaja pojedinih faktora spoljašnje sredine na građu i funkciju pojedinih organa i sistema (buka i vibracija, svjetlost i tama, klimatski faktori, emocije, iradijacija), te radovi iz domena građe i funkcije pinealne žljezde publicirao je u velikom broju domaćih i inozemnih časopisa. Za svoj društveni angažman dobio je niz odlikovanja i priznanja: Medalju rada, Orden rada drugog reda, Orden zasluga za narod sa srebrenim vijencem, Oktobarska nagrada Novog Sada, 7. julska nagrada i francuskog odlikovanja Palmes academiques. Umro je u Novom Sadu 1995. godine.

MILOJKOVIĆ ALEKSANDAR (1923.-1978.), redovni profesor Ginekologije i akušerstva Rođen je 1923. godine u Sušaku (Hrvatska). Osnovnu školu završio je u Delnicama, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1942. godine. Iste godi-

54


ne upisao je Medicinski fakultet u Zagrebu, studiranje prekida 1944. jer je bio mobiliziran u JNA, a nastavlja 1947. godine, te diplomira na zagrebačkom Medicinskom fakultetu 1950. godine. Specijalizaciju iz ginekologije i akušerstva započeo je 1954. godine u Bolnici “Mladen Stojanović” u Zagrebu, a okončao i položio specijalistički ispit na Ginekološko-akušerskoj klinici u Sarajevu 1958. godine. Godine 1959. biran je za asistenta Medicinskog fakulteta na predmetu Ginekologija i akušerstvo, a nakon habilitacionog rada „Savremena ispitivanja muškog sterilititeta na materijalu GAK u Sarajevu“, bira se za docenta na istom predmetu, te vanrednog profesora 1969. godine. Godine 1970. odbranio je doktorsku disertaciju „Problem neželjene trudnoće sa posebnim osvrtom na stanje u SRBiH“, nakon čega za redovnog profesora 1975. godine. Na Ginekološko-akušerskoj klinici u Sarajevu je bio šef gotovo svih odjeljenja, a kao nastavnik vodio je nastavu iz Ginekologije i akušerstva za studente svih biomedicinskih fakulteta u Sarajevu, a također i na postdiplomskom studiju. Imao je izuzetne pedagoške sposobnosti u prenošenju znanja studentima i mlađim kolegama. Bio je priznat javni i društveni radnik, dugogodišnji sekretar i predsjednik Ginekološko-akušerske sekcije Društva ljekara. Nekoliko puta organizirao je naučne i stručne skupove u ovoj oblasti. Bio je saradnik u brojnim dnevnim i nedjeljnim časopisima s aktuelnim temama iz oblasti kojom se stručno bavio. Također je bio višestruki reprezentativac u košarci. Rezultate svojih stručnih i naučnih ispitivanja objavio je u 56 stručnih i naučnih članaka. Posljednje godine života proveo je kao šef Ginekološko-akušerskog odjeljenja Jugoslavenske bolnice u Zaviji (Libija), gdje se i teško razbolio, a umro je aprila 1978. godine u Sarajevu.

NAKAŠ MUHAMED (1931.-1990.), redovni profesor Fiziologije i biohemije Rođen je 1931. godine u Sarajevu u trgovačkoj porodici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu. Medicinski fakultet u Sarajevu upisao 1950. a diplomirao 1957. godine. Habilitirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1964. godine o temi „Razdražljivost perifernih nerava in


55

situ“. Doktorsku disertaciju o temi „Prenatalna ekspozicija RTG zračenja niskih energija na nivo ATP, ADP, AMP i CP u mozgu kunića tokom postnatalnog razvoja“ odbranio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1976. godine. Zaposlio se 1957. godine na Institutu za fiziologiju i biohemiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu i prošao faze izbora asistenta 1958. godine, predavača 1962., docenta 1964., vanrednog profesora 1970. i redovnog profesora 1976. godine, u kom zvanju je i preminuo 1990. godine. Uspješno i kvalitetno je obavljao nastavu iz predmeta Fiziologija za studente biomedicinskih fakulteta preko trideset godina, a istovremeno se bavio istraživanjima u svojoj oblasti, a posebno eksperimentalnim istraživanjima, vodeći niz vrlo značajnih naučnoistraživačkih projekata, što je rezultiralo brojnim radovima koje je prezentirao na domaćim i inozemnim kongresima i publicirao u domaćim i inozemnim časopisima. Na naučnim i stručnim skupovima, u stručnim časopisima i zbornicima radova prezentirao je ili publicirao preko dvije stotine naučnih i stručnih radova. Također je bio koautor u osam udžbenika fiziologije i biohemije, a posebno je značajan njegov dopirnos štampanju udžbenika „Medicina rada“, u kome je napisao poglavlje iz oblasti nerava, mišića i CNS. Najveći broj njegovih radova je iz oblasti neurofiziologije, a zaslužan je što je na Institutu za fiziologiju i biohemiju osnovana moderna mikroelektrofiziološka laboratorija i intracelularne registracije bioelektričnih potencijala. Također se puno bavio radiobiologijom, iz čega je objavio nekoliko radova. Usavršavao se u nekoliko centara, između ostalog, u Institutu „Boris Kidrič“ u Vinči, te kao stipendista Nacionalnog insituta za zaštitu zdravlja SAD od 1964. do 1966. godine boravio je na Institutu za fiziologiju Kolumbija univerziteta u Njujorku kod čuvenog profesora doktora Wernera R. Lowensteuna, priznatog svjetskog neurofiziologa. Bio je aktivan društveni radnik, u više mandata član savjetodavnih i upravnih struktura Medicinskog i Farmaceutskog fakulteta, Kliničkog centra u Sarajevu, te Udruženja fiziologa BiH i Jugoslavije i Udruženja farmakologa, biohemičara i biofizičara Jugoslavije. Dobitnik je brojnih društvenih priznanja, između ostalog, Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, Ordena rada sa zlatnim

56


vijencem i Ordena zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom. Umro je u Sarajevu 1990. godine

NIKOLIN BRANKO (1932.-2005.), redovni profesor Hemije Rođen je 1932. godine u Vojki kod Novog Sada. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu. Diplomirao je na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1956. godine. Dvije godine je radio u Biohemijskom laboratoriju. Godine 1960. izabran je za asistenta na Katedri za biohemiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Na Prirodnomatematskom fakultetu u Sarajevu odbranio 1964. godine doktorsku disertaciju o temi „O kompleksnim spojevima nikotina“. Godine 1968. izabran je za docenta na Katedri za medicinsku hemiju Medicinskog fakultet u Sarajevu, zatim 1974. godine za vanrednog profesora, a 1982. za redovnog profesora. Na Farmaceutskom fakultetu u Sarajevu izabran je 1975. godine za vanrednog profesora na predmetima Kontrola lijekova i Toksikološka hemija. Jedno vrijeme bio je na specijalilzaciji u Halifaksu (Kanada, 1967. godine), i Štokholmu (1975. godine). Godine 1984. rukovodio Olimpijskom laboratorijom u Sarajevu sa sedam odjeljenja i 60 zaposlenih. U periodu od 1992. do 1996. godine osniva i rukovodi Radiološko hemijsko-biološkim laboratorijom za potrebe civilne zaštite, te rukovodi Centrom za kontrolu lijekova pri Zavodu za javno zdravstvo Bosne i Hercegovine. Rezultate svojih istraživanja publicirao je u preko 100 stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Umro je u Sarajevu 2005. godine.

NIKULIN ALEKSANDAR (1926.-2005.), akademik, redovni profesor Patološke anatomije Rođen je u Sarajevu 1926. godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Sarajevu, Mostaru i Travniku. Medicinski fakultet upisao u Sarajevu 1944. godine, prešao u Beograd, te okončao u Sarajevu u prvoj generaciji diplomiranih ljekara 1953. godine. Za vrijeme studija bio je demonstrator Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

57

na Institutu za histologiju i embriologiju i Institutu za patološku anatomiju. Od 1953. do 1957. godine pomoćni je asistent na predmetu Patološka anatomija. Odbranio je habilitaciju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1959. godine, a sljedeće godine je biran za docenta na Katedri za patološku anatomiju. Bio je šef Katedre i Instituta za patološku anatomiju od 1961. do odlaska u mirovinu 1991. godine. Više puta boravio je na stručnom usavršavanju u inozemstvu: od 1957. i 1958. u Frajburgu kod profesora F. Buchnera, 1962. 1963. u Frankfurtu, a 1966. godine u Grajsvaldu (Njemačka). Godine 1965. odbranio je doktorsku disertaciju „O nekim morfološkim promjenama kod akutnog djelovanja histamina“, nakon čega biva izabran za vanrednog profesora 1966. godine, a zatim i za redovnog profesora na predmetu Patološka anatomija. U tridesetpetogodišnjoj nastavnoj i naučnoj karijeri objavio je 107 stručnih i naučnih radova u inozemnim i domaćim časopisima, među kojima značajan broj originalnih radova iz područja kliničke i morfološke patologije, eksperimentalne patologije, istraživanja uloge hemijskih medijatora u upalnim procesima, te patologije respiratornog trakta uzrokovane egzogenim noksama, a jedan dio se odnosi na eksperimentalne i morfološke studije šoka kod pokusnih životinja. Bio je izuzetno društveno aktivan, član brojnih stručnih asocijacija i organa: Savjeta Fakulteta, Savjeta za naučni rad SRBiH, predsjednik predsjedništva Udruženja univerzitetskih nastavnika, član Udruženja patologa Jugoslavije, te prodekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu 1973./74. i dekan 1980./81. i 1981./82. godine. Bio je izvrstan pedagog koji je u trideset godina rada na Medicinskom fakultetu odgojio brojne generacije studenata biomedicinskih fakulteta, specijalista patološke anatomije, te magistranata i doktoranada medicinskih nauka. Njegova knjiga „Opća patologija“, štampana u nekoliko izdanja, bila je osnovno štivo iz predmeta Patološka anatomija. Umro je 2005. godine u Sarajevu.

NUMIĆ NURUDIN (1924.-1994.), redovni profesor Interne medicine Rođen je u Sarajevu 1924. godine, gdje je završio osnovnu školu i Prvu mušku gimnaziju. Nakon Drugog svjetskog rata upisuje Medicinski fa-

58


kultet Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je diplomirao 1952. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staža radi kao ljekar opće prakse u Kalinoviku, a zatim u Sarajevu do 1955. godine, gdje obnaša dužnost šefa stanice za Hitnu medicinsku pomoć, a potom i direktora Gradske poliklinike u Sarajevu. Od 1956. godine specijalizira Internu medicinu i nakon položenog ispita 1961. godine radi na Trećoj internoj klinici, kojom rukovodi od 1974. godine sve do 1992. godine. Cjelokupan radni vijek posvetio je kardiologiji, i iz te oblasti je objavio 92 stručna i naučna rada, a također i poglavlje o kardiologiji u zajedničkom udžbeniku „Interne medicine“ bosanskohercegovačkih autora. Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu je prošao sve faze izbora od asistenta do redovnog profesora i nastavnika na postdiplomskom studiju iz kardiologije. Više puta je boravio na stručnim usavršavanjima, uglavnom iz oblasti kardiologije na univerzitetima u inozemstvu. Specijalizirao je kardiološku hemodinamiku u Institutu za eksperimentalna klinička ispitivanja u Pragu, nakon čega je formirao prvu Koronarnu jedinicu u Bosni i Hercegovini, te Fonokardiografski i Spirometrijski kabinet. Bio je član brojnih stručnih i naučnih udruženja u BiH i Jugoslaviji, te dugogodišnji sekretar i predsjednik Kardiološke sekcije Društva ljekara Bosne i Hercegovine i generalni sekretar i predsjednik Udruženja kardiologa bivše Jugoslavije, te član Evropskog udruženja kardiologa i Medicinske sekcije Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Za svoj stručni i društveni angažman dobio je niz priznanja. Umro je u Sarajevu 1994. godine.

OSMANAGIĆ IZET (1919.-1994.), redovni profesor Ginekologije i akušerstva Rođen je u Sarajevu 1919. godine. U rodnom gradu je završio osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet počeo je studirati u Beču, nastavio u Pragu a završio u Beogradu. Nakon obavljenog ljekarskog staža, specijalizira ginekologiju i akušerstvo u Kliničkoj bolnici „Koševo“ u Sarajevu. Specijalistički ispit je položio na Ginekološkoj klinici u Beogradu. Od 1960. godine rukovodi Ginekološko-akušerskim odjeljenjem


59

Opće bolnice u Zenici. Iste godine brani habilitacioni rad i bira se za docenta Medicinskog fakulteta na predmetu Ginekologija i akušerstvo, a četiri godine kasnije i za vanrednog profesora na istom predmetu. Istovremeno je boravio u nekoliko navrata tokom 1963. i 1964. godine na usavršavanjima u Hamburgu kod prof. Mestwerda i u Štokholmu kod prof. Kotmajera, nakon čega je formirao Odsjek za maligna oboljenja pri Ginekološko-akušerskoj klinici u Sarajevu, a kasnije i Odsjek za ginekološku rehabilitaciju u banji Ilidža, jedinu instituciju takve vrste u BiH. Bio je izuzetan i strog pedagog, a brojne generacije studenata biomedicinskih fakulteta i specijalista ginekologije i akušerstva pamtit će ga kao vrsnog stručnjaka i edukatora. Aktivno je bio angažiran i u Ginekološkoj sekciji Društva ljekara BiH. Umro je u Sarajevu 1994. godine.

PERINOVIĆ MILENKO (1909.-1983.), redovni profesor Interne medicine Rođen je u Sarajevu 1909. godine. Gimnaziju je pohađao u Derventi i Bihaću, gdje je maturirao 1928. godine. Medicinski fakultet počeo je studirati u Gracu (Austrija), a završio u Zagrebu 1936. godine. Nakon diplomiranja jedno vrijeme radi kao volonter na Hirurškoj klinici u Zagrebu, a onda kao sreski ljekar u Hrvatskoj Kostajnici. Dolaskom okupatorski vlasti dobiva otkaz iz službe i biva nezaposlen i živi u Bjelovaru, kada 1944. godine pristupa NOR-u. Nakon oslobođenja radi kao ljekar u Narodnoj miliciji Zagrebačke armijske oblasti, te ljekar u Zavodu za socijalno osiguranje u Zagrebu. Godine 1949. zapošljava se kao asistent Interne klinike Medicinskog fakulteta u Sarajevu, te prolazi procedure izbora, za docenta 1962. godine, za vanrednog profesora 1968. i redovnog profesora 1975. godine, a za profesora emeritusa 1981. godine. Specijalistički ispit iz Interne medicine položio je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1953. godine. Stručno se usavršavao na Internim klinikama u Hamburgu, Hajdelbergu, Frankfurtu i Beču. U Hamburgu je boravio na Dijabetološkoj klinici čuvenog profesora Bertrama, profesora Fellingera u Beču i profesora Mathesa u Heidelbergu, što mu je nakon povratka u Sarajevo omogućilo da počne primjenjivati, prvi u bivšoj Jugoslaviji,

60


oralne antidiabetike u liječenju bolesnika od šećerne bolesti. Habilitirao je 1961. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu o temi „Iskustva u vezi sa kliničkom primjenom antidijabetika“. Dugo godina je rukovodio Gastroenterološkim odjeljenjem i Odjeljenjem za dijabetes na Internoj klinici u Sarajevu. Jedno vrijeme bio je generalni sekretar Društva endokrinologa Jugoslavije. Rezultate svojih istraživanja i stručna iskustva objavio je u oko 170 stručni i naučnih radova u domaćim i inozemnim časopisima, pretežno iz dijabetologije i kliničke farmakologije. U časopisu „Medicinski arhiv“ objavio je veliki broj prikaza stručnih knjiga i časopisa Bio je član Redakcijskog odbora časopisa „Acta Medica Iugoslavica“. Jedan je od najstarijih i najzaslužnijih članova endokrinološke sekcije Društva ljekara BiH, i jedan od pionira dijabetologije na bivšim jugoslavenskim prostorima. Kao javni i društveni radnik, priznat i cijenjen zbog svog ogromnog angažmana, odlikovan je nizom priznanja, plaketa i odlikovanja, između ostalog, Ordenom rada sa zlatnim vijencem i Ordenom zasluga za narod sa srebrenim zracima. U mirovinu je otišao sa mjesta dugogodišnjeg šefa Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu. Umro je u Sarajevu 1983. godine.

PERIĆ BRANKO (1926.-1997.), redovni profesor Fiziologije i Biohemije Rođen je u 1926. godine. Kao srednjoškolac uključio se u ilegalni pokret za odbranu grada Sarajeva, a od maja 1942. godine je učesnik NOR-a. Po završetku Drugog svjetskog rata upisuje Medicinski fakultet u Sarajevu i na njemu diplomira 1956. godine. Usavršavao se u Vinči na Institutu “Boris Kidrič” iz područja primjene radioaktivnih izotopa u medicini. Također je proveo jednu godinu na specijalizaciji iz kliničke fiziologije u Karolinskoj bolnici u Štokholmu, a 1961. godine i na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. Nakon smrti profesora Aleksandra Sabovljeva 1963. godine preuzima rukovođenje Institutuom za fiziologiju i biohemiju do 1971. godine. Vodio je nekoliko projekata iz područja fiziologije i biohe-


61

mije, a rezultate istraživanja objavio je u preko 150 stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim biomedicinskim časopisima. Kao nastavnik Medicinskog fakulteta u Sarajevu prošao je izbore od asistentna do profesora emeritusa. Odgojio je brojne generacije studenata svih biomedicinskih fakulteta, koji ga pamte kao izuzetno kvalitetnog edukatora. Bio je član brojnih naučnih i stručnih organizacija, kao: New York Academy of Science, European Society for Microcirculation, Rheological Society, Jugoslovenskog Društva za fiziologiju, Nacionalni komitet međunarodnog biološkog programa. Također, profesor Perić je obavljao niz društvenih i rukovodnih funkcija: bio je pomoćnik direktora Kliničke bolnice u Sarajevu za NIR, potpredsjednik PO UMC-a i dr. Za svoj javni i društveni angažman nagrađen je brojnim priznanjima. Umro je u Sarajevu 1997. godine.

POPOVIĆ VOJIN (1925.-1977.), docent Interne medicine Rođen je 1925. godine u Ivangradu (SCG). Osnovnu školu završio je u Ivangradu, gimnazijsko školovanje započeo u rodnom mjestu, prekinuo 1941. godine, nastavio u Sarajevu i završio 1946. godine. Kao đak prve generacije studenata Medicinskog fakulteta u Sarajevu diplomirao je 1954. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staža u Kliničkoj bolnici Koševo, jedno vrijeme radio je kao ljekar u Sreskoj zdravstvenoj stanici Sarajevo. Specijalistički ispit iz Interne medicine položio je decembra 1960. godine. Nastavnu karijeru započeo je na Katedri za internu medicinu kao asistent 1957. godine, da bi u zvanje docenta bio izabran 1976. godine. Ima publiciranih preko 40 naučnih i stručnih radova, uglavnom u oblasti hepatobilijarnog trakta. Naslov njegove

62


doktorske teze je „Promjena na jetri kod Diabetes mellitusa i međusobni odnosi oboljenja jetre i Diabetes melitusa“. Aktivno je učestvovao na mnogim naučnim i stručnim skupovima u zemlji, a također je bio i član nekoliko stručnih udruženja iz svoje oblasti. Kao učesnik rata, bio je zatvaran od okupacijskih vlasti, a završetak Drugog svjetskog rata dočekao je kao 100% RVI. Odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod i Ordenom rada sa zlatnim vijencem. Obavljao je niz značajnih funkcija na Medicinskom fakultetu i Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu, a također i republičkim organima. Umro je u Sarajevu 1977. godine.

POPOVIĆ ZULEJKA (1930.-1991.), redovni profesor Pedijatrije Rođena je u Zagrebu 1930. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Banjoj Luci. Medicinski fakultet je završila u Sarajevu 1956. godine. Kao odličan student i ljekar primljena je na specijalizaciju na Dječiju kliniku 1959. godine, a po položenom specijalističkom ispitu, zahvaljujući svom angažmanu i organizatorskim sposobnostima jedno vrijeme obavlja dužnosti šefa Odjeljenja za gastroenterologiju, a kasnije i dužnost direktora Dječije klinike i Poliklinike za dječje bolesti „Prof. dr. Milivoje Sarvan“ u Sarajevu. Prošla je sve faze izbora od asistenta do redovnog profesora Medicinskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Pedijatrija. Pionir je i osnivač Službe za dječiju alergologiju i imunologiju u BiH i iz tog segmenta je i najveći broj objavljenih stručnih i naučnih radova, te odbranjene magistarska i doktorska teza. Ima ukupno publiciranih preko 100 stručnih i naučnih radova u zemlji i inozemstvu. U dva mandata bila je i predsjednik Pedijatrijske sekcije Društva ljekara BiH, te organizator nekoliko stručnih i naučnih skupova iz pedijatrije. Bila je izuzetno društveno aktivna u mnogim profesionalnim, društvenim i humanitarnim udruženjima, od Savjeta za zdravstvo i socijalnu politiku BiH, Predsjedništva alergologa i imunologa Jugoslavije do Predsjedništva pedijatara Jugoslavije. Odlikovana je Ordenom zasluga za narod sa srebrenim vijencem. Smrt ju je


63

zatekla na mjestu šefa Katedre za pedijatriju Medicinskog fakulteta 1991. godine

PRAŠTALO ŽARKO (1891.-1980.), redovni profesor Otorinolaringologije Rođen je 1891. godine, Medicinski fakultet je završio u Beču 1920. godine. Kratko radi u Državnoj bolnici u Sarajevu, a onda odlazi da specijalizira ORL na Bečki medicinski fakultet u periodu od 1921. do 1923. godine kod čuvenih profesora Haumanna i Hajeka. Dio specijalističkog staža obavlja i na ORL klinici u Njemačkoj, u Berlinu, kod glasovitog hirurga plastičara za nos, profesora Josepha. Jula 1923. godine vraća se u Sarajevo i radi na Hirurškom odjeljenju Opće državne bolnice kao specijalista otorinolaringolog, a ubrzo zatim iza ovog oformio je ORL odjeljenje sa deset kreveta, s operacionom salom i ambulantom koje je uspješno vodio do Drugog svjetskog rata, da bi ga NDH vlasti smijenile s položaja šefa odjeljenja i postavile Tvrtka Dujmušića. Godine 1945. ponovo preuzima dužnost šefa ORL odjeljenja, a osnivanjem Medicinskog fakulteta ovo odjeljenje prerasta u Kliniku za bolesti uha, grla i nosa, a Žarko Praštalo je postavljen za šefa ove klinike u zvanju vanrednog profesora Medicinskog fakulteta. Svoje bogato naučno i istraživačko iskustvo koje je sticao usavršavanjima u inozemstvu, predano je prenosio studentima medicine i mlađim kolegama specijalizantima, a svoje rezultate prezentirao je na brojnim naučnim i stručnim skupovima i publicirao u brojnim domaćim i stranim časopisima. Otišao je u penziju kao redovni profesor 1960. godine, a do svoje smrti 1980. godine bio je savjetnik i predavač na ORL klinici Medicinskog fakulteta u Sarajevu.

PRCIĆ MIDHAT (1925.-1985.), redovni profesor Hirurgije Rođen je u Sarajevu 1925. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Sarajevu. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu zavšrio je 1953.

64


godine. Na Hirurškoj klinici Kliničke bolnice u Sarajevu radi sve do svoje smrti 1985. godine, pri čemu prolazi procedure izbora od asistenta do redovnog profesora. Veoma rano se posvetio abdominalnoj hirurgiji i u tom segmentu jedan je od pionira u bivšoj Jugoslaviji. Osnivač je i dugogodišnji šef Klinike za abdominalnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu. Studenti ga pamte kao vrsnog pedagoga. Njegov naučni i istraživački opus čini preko 50 objavljenih radova u domaćim i inozemnim časopisima iz opće i abdominalne hirurgije. Član je brojnih naučnih i stručnih asocijacija u zemlji i inozemstvu, a u periodu od 1972. do 1976. bio je glavni i odgovorni urednik časopisa „Medicinski arhiv“.

PROHIĆ HALIL (1922.-2004.), redovni profesor Sudske medicine Rođen je u Konjicu 1922. godine. Osnovno i srednje obrazovanje stekao u Konjicu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1954. godine. Specijalistički ispit iz Sudske medicine položio 1958. godine. Doktorsku disertaciju odbranio je 1974. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Prošao izborne procedure od asistenta, docenta, vanrednog profesora do redovnog profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na predmetu Sudska medicina. Također, izabran je za redovnog profesora Fakulteta kriminalisitičkih nauka Univerziteta u Sarajevu 1993. godine. U istraživačkom opusu ima oko 40 publiciranih stručnih i naučnih radova iz više oblasti forenzičke medicine objavljenih u domaćim i inozemnim časopisima. Također, autor je dva izdanja udžbenika „Sudska medicina“ objavljena 1986. i 1989. godine. Od 1974. do 1993. godine bio je šef Instituta


65

za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Bio je priznati javni i društveni radnik, angažiran u rukovodnim strukturama fakulteta i Univerziteta, a jedno vrijeme obavljao je i funkciju predsjednika Samoupravne interesne zajdnice nauke Bosne i Hercegovine (1980.-1984.). Kao slikar amater imao je više samostalnih i zajedničkih izložbi. Umro je u Sarajevu 2004. godine.

PŠORN DRAGUTIN (1927.-1979.), asistent Hirurgije Rođen je u Ključu 1927. godine. Gimnaziju je završio u Sarajevu 1946. godine, a Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1953. godine. Nakon završenog studija jedno vrijeme je radio u preduzeću „Zrak“ u Sarajevu. Specijalistički ispit iz ortopedije položio je 1960. godine na Ortopedskoj klinici Medicinskog fakulteta Sveučilištau Zagrebu. Iste godine je izabran za asistenta na predmetu Hirurgija na Medicinskom fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u tom zvanju ga je zatekla i smrt 1979. godine. Pionir je ortopedske discipline u Bosni i Hercegovini i kao iskusan ljekar praktičar, iz ortopedije, te zahvaljujući svojim organizatorskim sposobnostima pomogao je otvaranje nove Ortopedske klinike Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu. Osnivač je i prvi predsjednik Sekcije za ortopediju i traumatologiju Društva ljekara Bosne i Hercegovine. Važio je za dobrog edukatora koji je svoje praktično iskustvo znao kvalitetno prenijeti studentima i specijalizantima.

PUTNIK LJUBICA (1926.-1969.), asistent Infektologije Rođena je 1926. godine u Beogradu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Beogradu. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1954. godine. Ljekarski staž je obavila u Kliničkoj bolnici u Sarajevu. Do 1957. godine radila je u Zavodu za zdravstvenu zaštitu radnika „Pretis“ Vogošća. Od 1957. godine radi na Infektivnoj klinici Kliničke bolnice u Sarajevu. Godine 1962. položila je specijalistički ispit iz Infektologije i nakon toga je imenovana za šefa Odsjeka za neuroinfekcije Infektivne klinike. Za asistenta na predmetu Infektivne bolesti izabrana je 1965.

66


godine i u tom zvanju ju je zatekla smrt, u Sarajevu 1969. godine. Bila je iskusan ljekar praktičar s izraženim pedagoškim sposobnostima da svoje znanje prenese studentima. Publicirala je ukupno 11 stručnih radova što u domaćim što u inozemnim časopisima. Za svoj društveni i stručni angažman u Društvu ljekara Bosne i Hercegovine i Savezu društava Jugoslavije dobila je Spomen-plaketu.

RADOJEVIĆ STEVO (1892.-1952.), redovni profesor Radiologije Rođen je u Budimpešti 1892. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Wurzburgu (Njemačka) 1920. godine, a naslov diplomske teze bio je: „Die Erkennbarkeit von Antiqua – und Fraktur-Buchstaben im indirekten Sehen“. Godine 1921. zaposlio se kao specijalista rendgenolog u bolnici „Milosrdna braća“, odnosno „Josip Kajfeš“ u Zagrebu. Za kliničkog asistenta na Institutu za rendgenologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu izabran je 1927. godine. Na ovom Institutu radio je sve do 1945. godine. Na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Sarajevu biran je za redovnog profesora 1947. godine i šefa Katedre za rendgenologiju, gdje ostaje raditi sve do svoje smrti 1952. godine. Prof. dr. Stevo Radojević je jedan od pionira rendgenologije u bivšoj Jugoslaviji. Educirao je i osposobio brojne doktore medicine i specijaliste rendgenologije u Bosni i Hercegovini. Autor je više naučnih i stručnih radova.

RADOVIĆ JOVAN (1902.-1954.), docent Pneumoftiziologije Rođen je 1902. godine. Medicinski fakultet Univerziteta u Zagrebu završio je 1929. godine. Radio je kao liječnik u Školskoj poliklinici u Varaždinu, a zatim kao liječnik u Bosanskom Brodu, gdje je ostao do 1944. godine. Specijalistički ispit iz TBC i plućnih bolesti je položio 1948. godine nakon obavljenog specijalističkog staža na Institutu za tuberkulozu u Golniku. Godine 1949. izabran je za starijeg asistenta na Katedri za ftiziologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Nakon što je


67

habilitirao 1953. godine izabran je za docenta na predmetu ftiziologija na istom Fakultetu. Plućnim oboljenjima i tuberkulozom počeo se baviti još 1936. godine. U doba kada su terapija i dijagnoza ovih oboljenja bili insuficijentni, te bio primoran intenzivno istraživati nove dijagnostičke postupke i terapijska sredstva za liječenje, u to doba, visokog procenta tuberkuloznih bolesnika sa značajno velikom rezistencijom Kohovog bacila na postojeća antibiotska i druga antituberkulozna sredstva. U tom periodu objavio je 6 naučnih radova o suvremenoj koncepciji primjene antituberkulostatika. Osim što je bio vješt i pedantan kliničar, posjedovao je dobre edukacijske sklonosti u prenošenju znanja studentima medicine, po čemu ga starije kolege pamte kao svog autoritativnog učitelja. Umro je 1954. godine.

RAMIĆ SALKO (1933.-1998.), vanredni profesor Hemije Rođen je 1935. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1953. započinje studij na Filozofskom fakultetu, smjer Hemija, na kome je diplomirao 1959. godine. Nakon diplomiranja, jedno vrijeme je radio kao profesor u srednjoj školi „Ognjen Prica“ u Sarajevu. Godine 1961. izabran je za asistenta na predmetu Medicinska hemija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, u kom svojstvu ostaje do 1973. godine. Doktorsku disertaciju odbranio je na Prirodnomatematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Godine 1973. izabran je za docenta na Katedri za metodiku nastave iz hemije, a od 1975. je docent na predmetu Medicinska hemija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Bio je šef Katedre za hemiju od 1986. do 1988.godine. Iz svog područja publicirao je oko 40 naučnih i

68


stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima, a također, bio je autor udžbenika Organska hemija za III razred gimnazije, objavljen 1969. godine i do 1976. preštampavan u 6 dopunjenih i izmijenjenih izdanja. Umro je u Sarajevu 1996. godine.

RATKOVIĆ-ÐOKIĆ DOBRILA (1932.-1972.), asistent Farmakologije i toksikologije Rođena je u Sarajevu 1932. godine, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet u Sarajevu završila je 1958. godine. Godinu dana kasnije izabrana je za asistenta na predmetu Farmakologija i toksikologija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Više godina provela je na specijalizaciji u Velikoj Britaniji na Institutu za animalnu fiziologiju u Brabrahamu kraj Cambridgea. Magistrirala je i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Dr. Ratković-Ðokić se bavila problemima holinergične transmisije u humanom mozgu. Cjelokupani naučni opus dr. Ratković-Ðokić posvećen je mjerenju aktivnostima enzima u ljudskom mozgu, od začeća do duboke starosti. Smorena teškom bolešću, umrla je 1972. godine u svojoj 40. godini života u Sarajevu.

REZAKOVIĆ DŽEMAL (1920.-2004.), akademik, redovni profesor Interne medicine Rođen je u Fojnici 1920. godine, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet započeo studirati u Pragu, a okončao u Zagrebu 1955. godine. Specijalistički ispit iz Interne medicine položio na Internoj klinici Kliničkog centra u Zagrebu. Doktorsku disertaciju odbranio je u Sarajevu 1970. godine. Stručno se osposobljavao u nekoliko univerzitetskih centara u inozemstvu: Parizu, Tel Avivu, Varšavi, Lenjingradu, Moskvi, Montpeljeu. Kao nastavnik prošao procedure izbora od asistenta do profesora emeritusa na predmetu Interna medicina Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Izabran za redovnog člana Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

69

ANUBiH, jedno vrijeme bio je sekretar Odjeljenja medicinskih nauka i član predsjedništva ANUBiH. Publicirao 103 stručna i naučna rada u domaćim i inozemnim časopisima, te monografije: „Trombodinamo-elastografija“, objavljena 1980. godine, „Trombolija i tromboembolijska bolest arterija, vena i mikrovaskularnog sistema“, objavljena 1987. godine. Član nekoliko naučnih i stručnih biomedicinskih asocijacija. Osnivač je Udruženja bazičnih medicinskih znanosti BiH. Bio je priznat javni i društveni radnik, jedno vrijeme savezni poslanik u Skupštini SFRJ. Dobitnik je više nagrada i priznanja, između ostalog: Šestoaprilske nagrade Sarajeva, nagrada ZAVNOBiH-a, Medalje zasluga za narod, Medalje za hrabrost, Ordena rada sa zlatnim vijencem, Ordena rada sa crvenom zastavom. Umro u Sarajevu 2004. godine

RUSTEMBEGOVIĆ FAHRUDIN (1920.-1972.), redovni profesor Interne medicine Rođen je 1920. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu, a i gimnaziju 1939. godine. Medicinski fakultet u Zagrebu završio je 1944. godine. Tokom studija bio je mobiliziran, prvo u domobrane 1943., a onda februara 1944. u NOB, gdje je bio referent saniteta. Nakon obavljenog ljekarskog staža 1946. godine u Kliničkoj bolnici u Sarajevu radi, u nekoliko mjesta BiH (Gacko, Bosanska Krupa, Bosansko Grahovo i Drvar) kao ljekar opće prakse. Od 1951. do 1956. godine specijalizira internu medicinu u Kliničkoj bolnici u Sarajevu, a specijalistički ispit polaže na Internoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Novembra 1957. izabran je za asistenta na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a nakon odbranjene habilitacije novembra 1961. godine bira se za docenta na predmetu Interna medicina. Za vanrednog profesora Interne medicine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu izabran je 1968. godine. Jedno vrijeme boravio je na usavršavanju na Institutu za bolesti srca u Londonu (školske 1960./61. godine). Osim nastavnih aktivnosti, koje je obavljao savjesno i kvalitetno, bavio se i naučnim publicističkim radom, te je kao autor i koautor objavio oko 70 stručnih i naučnih rado-

70


va u našim i inozemnim časopisima, od kojih je većina iz područja kardiologije. S referatima je aktivno učestvovao na svim važnijim bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim kongresima. Još kao ljekar opće prakse pokazao se dobrim organizatorom zdravstvene službe (otvorio zdravstvene stanice u Gacku, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Grahovu), a osim ljekarskog rada na Trećoj internoj klinici u Sarajevu bio je angažiran u nizu drugih institucija u organima upravljanja: Domova zdravlja Sarajevo, Kliničke bolnice u Sarajevu, općinskim strukturama u Sarajevu, Srednjoj medicinskoj školi u Sarajevu, Medicinskom fakultetu u Sarajevu, i dr. Bio je član Upravnog odbora Društva ljekara BiH, Udruženja kardiologa Jugoslavije, te jedno vrijeme i predsjednik Kardiološke sekcije Društva ljekara BiH. Godine 1957. obavljao je funkciju zamjenika šefa, a od 1971. i šefa Treće interne klinike. Za svoj društveni i javni angažman odlikovan je Ordenom rada sa srebrenim vijencem. Umro je 1972. godine.

RUŽDIĆ IBRAHIM (1906.-1990.), redovni profesor Hemije Rođen je 1906. godine u Travniku, gdje je 1925. godine završio klasičnu gimnaziju. Iste se godine upisao na Farmaceutski odjel Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Za magistra farmacije promoviran je 1930. godne. Kao vojni stipendist upisuje studij hemije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1933. promoviran u čast doktora filozofije iz predmeta hemija. Godine 1934. povjereno mu je da u Bolnici IV. armijske oblasti osnuje hemijski laboratorij. Specijalizaciju iz bromatologije s medicnskom hemijom položio je 1937. godine. Te iste godine uprava sanatorija „Merkur“ povjerila mu je da osnuje medicinsko-hemijski laboratorij. Da bi se upoznao s organizacijom i načinom rada u medicinskohemijskim laboratorijama, prof. Ruždić provodi stanovito vrijeme na usavršavanju u inozemstvu u Institutu za patofiziologiju (prof. Silberstein), Sanatoriju „Lov“ (prof. Rappaport) i Internoj klinici (prof. Epinger) u Beču. Nakon okupacije Austrije 1938. godine prof. Ruždić odlazi u Lausannu u Internu kliniku (prof. Vanotti), u Internu (klini-


71

ku u Baselu, prof. Gigon) Uzrich, u Institut za fizikalnu hemiju (prof. Almasay). Nakon završetka usavršavanja preuzeo je organizaciju rada u Medicinskohemijskom laboratoriju Sanatorija „Merkur“, današnje Kliničke bolnice „Dr. Ozren Novosel“. U periodu od 1941. do 1945. godine prof. Ruždić je pored predavanja na Medicinskom fakultetu vodio i dalje kliničkohemijski laboratorij Sanatorija „Merkur“. Godine 1945. Savjet za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu NRH povjerava mu da pored svoje redovne dužnosti preuzme i organizaciju rada i edukaciju kadrova u kliničkohemijskim laboratorijama na području NRH, dužnost koju je vršio sve do odlaska u starosnu mirovinu. Nakon odlaska u mirovinu ostao je u Zavodu u dopunskom radnom odnosu i vodio Jedinicu za znanstvenoistraživački rad Zavoda za kliničku hemiju Kliničke bolnice „Dr. Ozren Novosel“. Godine 1952. organizira redovitu Školu za zdravstvene tehničare laboratorijskog smjera, 1967. osnovana je viša škola koju je također vodio prof. Ruždić, 1954. organizirao je i vodio pod pokroviteljstvom Savjeta za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu NRH poslijediplomski oblik jednogodišnjeg, odnosno dvogodišnjeg usavršavanja visokokvalificiranih stručnjaka za voditelje kliničkohemijskih laboratorija. Godine 1962. kada je na Sveučilištu otpočeo djelovati „treći stupanj nastave“, Medicinski fakultet je uključio postdiplomski studij pod nazivom „kliničko-laboratorijska dijagnostika“ Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ u svoj program. Pored vođenja poslijedipomske nastave zajedno sa svojim suradnicima sudjelovao je u izobrazbi: stažista i specijalizanata kliničkih hemičara; farmaceuta za rad u kliničkohemijskim laboratorijama zdravstvenih stanica. Aktivno je sudjelovao u osnivanju i radu društvenostručnih saveznih, republičkih i gradskih komisija za kliničku hemiju. Bio je član Internacionalne federacije za kliničku hemiju te je aktivno sudjelovao u radu „Expert panel on proteins“. Bio je jedan od osnivača i redoviti član uredničkog odbora internacionalnog časopisa „Clinica Cemica Acta“. Objavio je 141 publikaciju. Za svoj rad primio je brojna priznanja i nagrade: NOG Zagreba imonovao ga je zdravstvenim savjetnikom. Bio je počasni član Udruženja liječnika opće medicine Jugoslavije i Austrijskog društva za

72


mikrohemiju, počasni član Medicinske akademije Hrvatske; primio je nagradu za životno djelo od Republičkog komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku. Tokom svog 50-godišnjeg aktivnog rada svojim stručnim i znanstvenim radom znatno je pridonio da se klinička hemija u našoj zemlji razvije u samostalnu akademsku disciplinu, ravnopravnu s ostalim granama medicinske znanosti. Svojim pionirskim radom na organizaciji stručnog i znanstvenoistraživačog rada te edukaciji kadrova u kliničkohemijskim laboratorijama postavio je solidne temelje za razvoj naše kliničke hemije.

SABOVLJEV ALEKSANDAR (1907.-1963.), redovni profesor Fiziologije i biohemije Rođen je 1907. godine u Ečki, u Banatu (Vojvodina). U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, a gimnaziju u Velikom Bečkereku kod Zrenjanina. Završio je Medicinski fakultet u Beogradu 1937. godine. Nakon diplomiranja izabran je za asistenta na Katedri za fiziologiju Veterinarskog fakulteta u Beogradu 1937. godine, a zatim na istoj Katedri za docenta. Godine 1941., odbijajući da potpiše antikomunistički manifest, podnosi ostavku na mjesto docenta i učestvuje kao ilegalac u jedinicama NOP-a. Demobiliziran je kao major JNA. Jedan je od matičara Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1946. godine, i oficijelno prvi dekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu i prvi šef Katedre za fiziologiju i biohemiju na istom Fakultetu. Za dekana Fakulteta biran je ponovo 1953. godine, a u periodu od 1954. do 1956. obavljao je funkciju prorektora Univerziteta u Sarajevu. Bio je matičar prilikom osnivanja Veterinarskog fakulteta, Filozofskog i Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, te Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Inicijator je i osnivač Udruženja fiziologa Jugoslavije i potpredsjednik ovog Udruženja od 1959. do 1962. godine. Od 1961. pa do svoje smrti 1963. godine predavao je fiziologiju i na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu. Područja naučnih i stručnih istraživanja profesora Sabovljeva su bila različita i mnogobrojna unutar fiziologije, patofiziologije i biohemije. Posebnu Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

73

pažnju posvetio je istraživanju unutrašnjih materija organizma, pojedinih mineralnih frakcija, te načina odgovora organizma u obrambenim uvjetima. Njegovi eksperimentalni radovi iz područja neurofiziologije i metabolizma fosfora u jetri su ostali prepoznatljivi na širim jugoslavenskim naučnim prostorima. Iz područja fiziologije i metabolizma materija u ljudskom organizmu objavio je zasebnu monografiju u kojoj su, između ostalog, prezentirana njegova pionirska iskustva uvođenja radioaktivnih izotopa u istraživanju metabolizma. Zahvaljujući vanrednim organizatorskim sposobnostima, Katedru za fiziologiju i biohemiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu učinio je jednom od najbolje opremljenih u tadašnjoj Jugoslaviji. Objavio je više naučnih i stručnih radova u domaćim i inozemnim publikacijama. Bio je društveno aktivan, a za svoj doprinos u radu dodijeljena mu je medalja za zasluge „Orden rada prvog i drugog reda“ i „Orden zasluga za narod trećeg reda“.

SARAJLIĆ EŠREF (1923.-1980.), redovni profesor Pedijatrije Rođen je u Sarajevu 1923. godine, gdje je i maturirao 1944. godine. Bio je pripadnik NOV-a a 1946. je demobiliziran. Iste godine upisao je Medicinski fakultet u Zagrebu, a okončao ga u Sarajevu 1953. godine. Specijalistički ispit iz pedijatrije položio je na Dječjoj klinici u Sarajevu 1958. godine. Još kao specijalizant 1957. izabran je za asistenta na predmetu Pedijatrija. Godine 1963. odbranio je habilitacioni rad „Carditis u toku primarnog ataka reumatske bolesti u dječjem dobu“, nakon čega je iste godine izabran za docenta, a zatim 1968. i za vanrednog profesora na predmetu Pedijatrija. Godine 1973. odbranio je doktorsku disertaciju „Promjene u elektrokaridogramu izazvane abnormalnim koncentracijama kalijuma na izolovanom srcu i njihov značaj“, nakon čega je 1975. godine izabran za redovnog profesora na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Nekoliko puta je boravio u inozemstvu na usavršavanjima, između ostalog, 6 mjeseci na Kardiološkoj klinici kod profesora Linda u Štokholmu, zatim Dječijoj klinici profesora van Gelderena u Lajdenu u Holandiji, i na Institutu

74


za kardiovaskularne bolesti Univerziteta u Padovi. To mu je omogućilo da dječiju kardiologiju u Sarajevu podigne na evropski nivo primjenjujući najsavremenije dijagnostičke i terapijske metode u ovom segmentu. Profesor Sarajlić je bio osnivač Savjetovališta za kardioreumatološka oboljenja. Rezultate svojih naučnih i stručnih istraživanja publicirao je u preko 100 radova u domaćim i inozemnim časopisima. Educirao je brojne studente biomedicinskih fakulteta i specijaliste pedijatrije. Bio je značajno društveno i politički angažiran kao generalni sekretar Udruženja pedijatara Jugoslavije, predsjednik Pedijatrijske sekcije Drušva ljekara BiH, predsjednik Reumatološke sekcije, predsjednik Udruženja kardiologa Jugoslavije, potpredsjednik Udruženja reumatologa Jugoslavije, te član evropskih pedijatrijskih udruženja. Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu bio je dekan od 1974. do 1980. godine. Aktivno je sarađivao i u ANUBiH. Zaslužan je i za osnivanje drugih medicinskih fakulteta u BiH. Umro je u Sarajevu 1980. godine.

SARVAN MILIVOJE (1896.-1978.), akademik, redovni profesor Pedijatrije Rođen je 1896. godine u Užičkoj Požegi (SCG). Učesnik je Prvog svjetskog rata i nakon prelaska Albanije, upućen je u Francusku, gdje je i maturirao. Zatim je upisao Medicinski fakultet u Lionu i na njemu diplomirao 1922. godine. Nakon diplomiranja vraća se u Jugoslaviju i radi kao sreski ljekar u Aleksincu. Specijalistički ispit iz pedijatrije položio je na Dječjoj klinici u Beogradu, nakon čega jedno vrijeme boravi na usavršavanju u Berlinu i Dizeldorfu. Godine 1937. izabran je za docenta na predmetu Pedijatrija na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata hapšen je i proganjan, a nakon završetka ponovno se vraća na svoje radno mjesto na Dječijoj klinici Medicinskog fakulteta u Beogradu. Otvaranjem Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Milivoje Sarvan preuzima mjesto šefa Klinike za dječije bolesti u svojstvu profesora pedijatrije. Za kratko vrijeme, uz ogromne napore, znanje i vještine, od demolirane bivše bolnice željezničara pravi uređenu Pedijatrijsku kliniku Medicinskog fakulteta uz pomoć mladih saradnika koje je okupio i educirao. Tome su doprinijeli i


75

brojni naučni i stručni skupovi koje je organizirao preko Pedijatrijske sekcije, koju je osnovao i uspješno vodio okupljajući na tim skupovima eminentne stručnjake iz pedijatrije u zemlji i inozemstvu. Značajnu ulogu odigrat će šestomjesečni kursevi socijalne pedijatrije koje je profesor Sarvan organizirao. Karijeru je završio kao doživotni član Udruženja pedijatara, a bio je počasni član sličnih udruženja u Francuskoj, Švicaraskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Češkoj republici, a jedno vrijeme, osim što je bio predsjednik Udruženja pedijatara, bio je i predsjednik Udruženja alergologa Jugoslavije. Član je ANUBiH od njenog osnivanja, a godine 1966. postao je redovni član ANUBiH. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1949./50. te dekan 1951./52. i 1954./55. školske godine, a jedno vrijeme i prorektor Univerziteta u Sarajevu. Akademik Milivoje Sarvan je bio svestrana ličnost i kao javni i društveni radnik dobio je niz društveni priznanja i nagrada, između ostalog, nosilac je francuskog Ordena legije časti, a dobitnik je 27. julske nagrade SRBiH i nagrade AVNOJ-a. Umro je u Beogradu 1978. godine.

SAVKOVIĆ LJUBOMIR (1927.-1992.), redovni profesor Anatomije Rođen je u 1927. godine u Beogradu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1956. godine. Tokom studija bio je demonstrator na Institutu za anatomiju. Nakon diplomiranja zaposlio se kao asistent Medicinskog fakulteta na predmetu Anatomija. Za predavača na istoimenom predmetu izabran je 1961. godine. Odbranio je doktorsku disertaciju o temi “Koštani labirint nekih chiroptera”, te prolazi faze izbora u docenta, vanrednog i redovnog profesora. Po osnivanju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli 1976. godine prelazi na ovaj Fakultet i vodi Katedru za anatomiju sve do smrti, 1992. godine. Učestvovao je u istraživanjima iz nekoliko područja anatomije, iz čega je odbranio preko 30 naučnih i stručnih radova. Bio je vrstan preparator i svojim radovima je obogatio muzej Anatomskog instituta.

76


SERDAREVIĆ HIŠAM (1917.-1986.), akademik, redovni profesor Pneumoftiziologije Rođen je 1917. godine u Zenici. Gimnaziju je završio u Sarajevu 1936. godine. Studirao je na medicinskim fakultetima u Beogradu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1944. godine. Po završetku studija angažiran je kao sanitetski ljekar, prvo Unske operativne grupe, a kasnije komandant Medicinsko-sanitetskog bataljona Osme kordunaške divizije. Od 1946. godine radi na Grudnom odjeljenju Vojne bolnice u Sarajevu. Specijalistički ispit iz Pneumoftiziologije položio je 1949. godine. Habilitirao je 1956. godine i nakon toga izabran za docenta Medicinskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Pneumoftiziologija, te prolazi faze izbora u vanrednog i redovnog profesora Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Profesor Hišam Serdarević je 1975. godine izabran za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta od 1964./65. do 1966./67. godine a dekan 1973./74. godine. Dugogodišnji je šef Klinike za plućne bolesti i tuberkulozu „Podhrastovi“ u Sarajevu. Kao nastavnik pneumoftiziologije i šef Klinike i Katedre za pneumoftiziologiju dao je značajan doprinos rješavanju TBC i plućnih oboljenja u BiH, te uvođenju novih dijagnostičkih i terapijskih postupaka u prevenciji i liječenju pulmoloških oboljenja i TBC. Rukovodio je ili je bio član u svim značajnijim stručnim asocijacijama i udruženjima vezanim za pulmološka oboljenja i TBC u BiH i bivšoj Jugoslaviji. Od brojnih funkcija koje je imao značajne su: osam godina je bio predsjednik Zajednice radnih organizacija SRBiH, i član predsjedništva Jugoslavenske asocijacije ZRO, zatim od 1970. do 1978. bio je predsjednik Crvenog krsta SRBiH i predsjednik Crvenog krsta SR Jugoslavije Također, bio je član Jugoslavenske komisije za saradnju sa međunarodnim zdravstvenim organizacijama, te predsjednik Odbora za rak Medicinskog odjeljenja ANUBiH, i član Odbora za ispitivanje lijekova istog odjeljenja. I najzad, dugogodišnji je predsjednik Komisije za plućne bolesti i TBC i Zavoda za tuberkulozu SRBiH. Pored svih važnih funkcija koje je obavljao za svog života, akademik Hišam Serdarević je usNastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

77

pio objaviti preko 100 stručnih i naučih radova u domaćim i inozemnim publikacijama. Također je koautor knjiga „Tuberkuloza pluća“ i „Plućne bolesti“ (u prvoj sa prof. Špirom Janovićem, objavljenoj 1967. godine, u drugoj sa akademikom V. Danilovićem). Studenti ga pamte kao odličnog pedagoga koji je svoja predavanja držao vrlo razumljivim i jednostavnim jezikom, a često je znao i sam voditi praktične vježbe studentima. Dobitnik je niza priznanja i odlikovanja, kao što su Orden za hrabrost, Orden rada sa srebrenim i zlatnim vijencem, Orden Republike za srebrenim vijencem, 27. julske nagrada SRBiH. Smrt ga je zatekla marta 1986. godine na Klinici za plućne bolesti i TBC „Podhrastovi.“.

SIMIĆ MIRON (1902.-1967.), vanredni profesor Interne medicine Rođen je u Banjoj Luci 1902. godine. Završio je osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1927. godine. Nakon odsluženog vojnog roka 1928. godine zaposlio se kao ljekar na Odjeljenju za interne bolesti Opšte državne bolnice u Sarajevu, gdje radi kao specijalista internista i asistent do decembra 1938. godine. Jedno vrijeme se educira na internim klinikama u Parizu i Beču. Za šefa Internog i TBC odjeljenja Gradske bolnice u Sarajevu imenovan je decembra 1938. godine, a 1940. je postao upravnik Gradske bolnice u Sarajevu, gdje ostaje do augusta 1941. godine, kada bježi u Srbiju, gdje 1942. dobija mjesto ljekara socijalnog osiguranja u Rudniku uglja Kostolac. Novembra 1944. godine pristupa jedinicama JNA i jedno vrijeme radi kao šef Internog odjeljenja Vojne bolnice u Požarevcu, a zatim i Vojne bolnice u Kragujevcu, gdje je bio upravnik. Januara 1947. godine vratio se u Sarajevo, gdje u Vojnoj bolnici u Sarajevu postaje šef Odjeljenja za interne bolesti i upravnik Vojne bolnice u činu pukovnika sanitetske službe, u kom svojstvu je i demobiliziran decembra 1951. godine i izabran za docenta na Katedri za interne bolesti Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Godine 1958. izabran je ponovno za docenta, a decembra iste godine i za vanrednog profesora na Katedri za internu medicinu. Odbranio je habilitacioni rad o temi „Hronični ga-

78


stritis“. Njegovi stručni i naučni radovi bili su iz nekoliko oblasti interne medicine, ali najznačajniji su iz hematologije, te dio njih iz preventivne medicine i rehabilitacije. Puno pažnje posvetio je praktičnoj edukaciji ljekara na terenu i sam je istraživao patologiju nekih područja Bosne i Hercegovine. Bio je član nekoliko domaćih i inozemnih naučnih asocijacija, a zahvaljujući organizatorskim sposobnostima unaprijedio je Drugu internu kliniku u Sarajevu, kojom je jedno vrijeme uspješno rukovodio. Umro je u Sarajevu 1967. godine.

STAROVIĆ BORIŠA (1940.-2005.), akademik, redovni profesor Hirurgije Rođen je u Sarajevu 1940. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i klasičnu gimnaziju 1958. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu 1964. godine. Specijalistički ispit iz opće hirurgije položio je 1973. godine na Hirurškoj klinici Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Supsbecijalistički ispit iz plastične i rekonstruktivne hirurgije položio je 1976. godine. Kao stipendista Britisch Councila – tokom 1976. i 1977. godine boravio je u vodećim centrima Velike Britanije za hirurgiju šake, rekonstruktivnu hirurgiju i mikrohirurgiju. (Edinburg, Derbi, London), gdje započinje rad na doktorskoj disertaciji iz područja rekonstruktivne hirurgije šake. Bila je to prva doktorska disertacije iz ove medicinske oblasti na prostorima tadašnje Jugoslavije. Disertaciju o temi “Evaluacija traumatizma šake i njen značaj primarnog hirurškog tretmana u prevenciji invaliditeta” odbranio je 1981. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Jedan od osnivača odjeljenja za plastičnu i raekonstruktivnu hirurgiju Hirurške klinike u UMC Sarajevo. Transformacijom spomenute ustanove 1977. godine postao je njen direktor i na toj dužnosti ostao do 1993. godine. U nastavnom procesu Medicinskog i Stomatološkog fakulteta učestvuje od 1972. godine, kada je izabran za asistenta na predmetu hirurgija, a zatim kroz izbor u docenta, vanrednog i redovnog profesora uobličava univerzitetsku karijeru. Prodekan Medicinskog fakulteta postaje 1985. godine, dekan 1988. godine. Na tom mjestu ostao je do januara 1993. godine kada je napustio Sarajevo. Iste godine postavljen je za dekana novoosno-


79

vanog Medicinskog fakulteta u Foči. Također je, u istom periodu, punih šest godina obavljao i funkciju rektora Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Republika Srpska. Bio je mentor u nekoliko doktorskih i magistarskih teza na biomedicinskim fakultetima. Nosilac je, ili učesnik, preko 20 naučnoistraživačkih projekata u zemlji i inozemstvu. Organizator desetak kongresa, internacionalnih stručnih sastanaka i brojnih domaćih simpozijuma. Za svoj rad, zasluge u radu dobio je „Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva“, „Prvomajsku nagradu BiH“, „Medalju rada“, te 1990. godine „Povelju humanosti Jugoslavije“. Novembra 2002. godine dobio je nagradu „Hipokrat“ za životno djelo i 2003. godine „Veliki pečat“ za postignute rezultate u profesiji. Osnivač je Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske te njen dopisni i redovni član. Obavljao je funkciju predsjednilka Odjeljenja za medicinske nauke, generalnog sekretara i potpredsjednika. Umro je u Beogradu 2005. godine.

STERN PAVAO (1913.-1976.), akademik, redovni profesor Farmakologije i toksikologije Rođen je u Varaždinu, Hrvatska, 1913. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Počeo je raditi u farmaceutskoj industriji i do Drugog svjetskog rata radio je na farmakološkim instrumentima, radi čega je jedno vrijeme boravio u Amsterdamu i Beču na usavršavanju. Godine 1946. zapošljava se na Institutu za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a zatim po pozivu dolazi 1948. godine na novoosnovani Medicinski fakultetu u Sarajevu, gdje osniva Institut za farmakologiju i toksikologiju i postaje njegov šef i prvi šef istoimene katedre. Akademik Pavao Stern je bio jedan od najplodnijih naučnika i nastavnika Medicinskog fakulteta. U svom bogatom naučnoistraživačkom opusu ima oko 550 stručnih i naučnih radova iz gotovo svih područja farmakologije i toksikologije. Posebno se bavio područjem farmakologije centralnog i vegetativnog nervnog sistema, problemima transmisije u CNS, proučavanjem modela oboljenja ekstrapiramidalnog sistema, izučavanjem fiziološke

80


uloge supstance P, trovanjima i ulogom histamina u ljudskom organizmu, a također je proučavao farmakološke efekte miopatija, transplantacija, malignih tumora itd. Kao svog učitelja, pamtit će ga najmanje 4.000 studenata, a preko 50 specijalista su okončali svoje specijalističke ispite za vrijeme rada profesora Sterna. Obavljao je brojne i odgovorne funkcije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i Akademiji nauka i umjetnosti BiH. Bio je dekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1952./53. godine, sekretar Medicinskog odjeljenja ANU BiH, član JANU, Slovenačke Akademije znanosti in umetnosti i član nekoliko akademija nauka u inozemstvu. Također, bio je predsjednik Jugoslavenskog društva za fiziologiju i Jugoslavenskog društva za farmakologiju, te član redakcijskih odbora nekoliko naučnih i stručnih časopisa u zemlji i inozemstvu. Također, bio je organizator i nekoliko naučnih i stručnih skupova. Bio je priznat javni i društveni radnik, zašto je dobio 27. julsku nagradu, Purkinijevu medalju, a odlikovan je Ordenom rada sa crvenom zastavom i Ordenom zasluga za narod sa srebrenim zracima. Umro je u Sarajevu 1976. godine.

SZABO STANISLAV (1903.-1998.), redovni profesor Ginekologije i akušerstva Rođen je 1903. godine u Zagrebu, gdje je završio klasičnu gimnaziju kao učenik generacije. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1928. godine. Specijalistički ispit iz Ginekologije i akušerstva položio u Zagrebačkom kraljevskom rodilištu kod profesora Dursta. Doktorirao je na Medicinskom fakultetu u Beču. Nastavnički posao počeo je kao asistent 1938., a već 1942. godine izabran je za docenta na predmetu Ginekologija i akušerstvo na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Tokom Drugog svjetskog rata bio je ilegalac NOP-a. Po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1946. godine preuzima organiziranje Klinike za ginekologiju i akušerstvo i vođenje Katedre na istom predmetu sve do 1952. godine u svojstvu vanrednog profesora. Za redovnog profesora se bira 1950. godine. Školske 1951./52. godine bio je prodekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Godine 1952. vratio se u Zagreb i radi u Republičkom sekretarijatu za zdravstvo i do 1955. godine nadzire izgradnju Dječje bolnice u Klaićevoj ulici i bolnice „Ivan Kajfeš“ u Zagrebu. Od 1957. godine je predstojnik Ginekološko-porodnog odjeljenja bolnice „Dr. Ozren Novosel“, a kasnije i ravnatelj iste bolnice do odlaska u mirovinu 1974. godine. Bio je vrstan operater, a u ginekološku praksu uveo je niz novih metoda: vaginalna i laparoskopska operacija po Schutu, Wertheimu, Latzgou, te i uroginekološke korektivne zahvate uz stalnu prisutnost anesteziologa Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

81

i neonatologa, a veliki značaj pridavao je razvitku kliničke citologije, genetike i kolposkopije. Značajne uspjehe prof. Szabo postiže u liječenju raka jajnika, i već od 1959. godine uvodi monokemoterapiju, a od 1963. godine i polikemoterapiju u liječenju raka jajnika. Također, prof. Szabo intenzivno razvija eksperimentalna istraživanja na postavljanju in vitro onkobiograma i antiblastograma prilikom izbora najdjelotvornijeg citostatika, čime je prvi pokušao uvesti specifične citoterapije kod karcinoma jajnika, a također među prvima i dokazati uspješnost hormonskog liječenja raka endometrija. Prof. Szabo već 1962. godine u praksu uvodi vakuum-ekstrakciju prilikom poroda, a 1964. godine vakuum-aspiracije, odnosno indukciju ovulacije humanim menopauzalnim gonodoprinima. Uvodi 1962. ultrazvuk, zatim 1969. godine kardiotokografiju, plinske analize ploda, te prenatalnu genetsku dijagnostiku od 1970. godine, kada je otvorio savremeno koncipiranu polikliniku sa subspecijalističkim ambulantama. U svom naučnom opusu prof. Szabo ima obavljena 33 naučna i stručna rada, većinom iz područja ginekološke onkologije. Jedno vrijeme (1966.-1968.) bio je predsjednik Ginekološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske, zatim potpredsjednik Udruženja ginekologa i opstetričara Jugoslavije (1968.-1972.). Također, bio je član Njemačkog ginekološkog društva, a zajedno sa suprugom Janjom jedan je od osnivača Hrvatske lige protiv raka. Učestvovao je kao dobrovoljac u akcijama izgradnje pruga Brčko - Banovići i Šamac - Sarajevo, a za svoj društveni i naučni doprinos nagrađen je Ordenom bratstva i jedinstva sa srebrenim vijencem (1969.), Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem (1965.), Ordenom zasluga za narod prvog ranga (1968.) i Ordenom rada sa crvenom zastavom (1970.). Umro u Zagrebu 1998. godine.

TEFTEDARIJA MUHAMED (1921.-1990.), redovni profesor Infektologije Rođen je u Sarajevu 1921. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1950. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staža, zapošljava se u Kliničkoj bolnici u Sarajevu, te tri godine radi u Stanici za transfuziju

82


krvi u Sarajevu. Godine 1954. imenovan je za asistenta na predmetu Zarazne bolesti na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Položio je specijalistički ispit iz Infektivnih bolesti na Infektivnoj klinici u Zagrebu 1959. godine. Habilitirao je 1962. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu o temi „Kortikosteroidi u liječenju zaraznih bolesti“. Godine 1964. izabran je za docenta na predmetu Infektologija, zatim za vanrednog profesora 1970. i redovnog profesora 1975. godine. Za šefa Infektivne klinike i Katedre na predmetu infektivne bolesti na Medicinskom fakultetu u Sarajevu izabran je 1971. i na toj dužnosti ostao je do odlaska u mirovinu 1976. godine. Godine 1974. odbranio je doktorsku disertaciju o temi „Hospitalne infekcije – ispitivanje hospitalnih infekcija sa posebnim osvrtom na Gram negativne uzročnike“. U nastavni proces je uključen još kao specijalizant infektologije i učestvovao je u edukaciji svih studenata biomedicinskih fakulteta do odlaska u mirovinu. Jedno vrijeme je obavljao i funkciju prodekana Medicinskog fakulteta, od 1974. do 1979. godine. Brojne generacije studenata pamte ga kao elokventnog edukatora i korektnog ispitivača. U domaćim i inozemnim stručnim i načunim časopisima i drugim publikacijama objavio je oko 140 stručnih i naučnih radova. Obavljao je brojne rukovodne i društvene funkcije u rukovodnim organima UMC-a Sarajevo, Medicinskog fakulteta, Udruženju infektologa BiH i Jugoslavije, u kojima je jedno vrijeme bio i predsjednik ovih udruženja. Organizirao je i Prvi kongres infektologa Jugoslavije. Boravio je više puta na usavršavanjima u inozemstvu. Za svoj društveni i javni angažman dobio je niz domaćih i nekoliko inozemnih priznanja: Plaketa Nacionalne medicinske akademije Francuske, Orden rada sa srebrenim vijencem (1961.), Orden rada sa zlatnim vijencem (1971.), Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima (1980.), Plaketa Saveza ljekraskih društava Jugoslavije, Zlatna plaketa Medicinskog fakulteta (1971.), Zlatna i srebrena plaketa Kliničke bolnice (1972.), Plaketa Republičkog zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, Srebrena plaketa za samoupravljanje, Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva 1978. godine. U znak priznanja za svoj rad upisan je u poznatu svjetsku knjigu „Men and Women of Distinction“, Cambrige, England 1981. godine. Umro je u Sarajevu 1990. godine. Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

83

TELALBAŠIĆ SADŽIDA (1936.-2006.), redovni profesor Infektologije Rođena je u Sarajevu 1936. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sarajevu. Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu diplomirala 1961. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staža, 1962. godine zaposlila se kao sekundarni ljekar na Klinici za zarazne bolesti Kliničke bolnice Sarajevo. Specijalistički ispit iz infektologije položila je 1967. godine. Magistarski rad o temi „Efekat endotoksina Salmonele Tyfi i šigele Flexner na mortilitet nekih organa gastrointestinalnog trakta“ odbranila je 1972., a doktorsku disertaciju o temi „Prilog poznavanju dijagnoze nekih crijevnih infektivnih oboljenja primjenom fekalne citodijagnostike“ odbranila je na MF u Sarajevu 1979. godine. Iste godine izabrana je za šefa Odsjeka za crijevne i parazitarne bolesti Infektivne klinike UMC Sarajevo. Od 1990. godine pa do odlaska u mirovinu 2005. godine bila je šef Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. U nastavnom procesu na Medicinskom fakultetu na predmetu Infektivne bolesti je od 1972. godine u svojstvu asistenta pripravnika, zatim je birana 1975. godine za asistenta, docenta 1984. godine, vanrednog profesora 1989. godine i redovnog profesora 1994. godine. Obavljala je funkciju šefa Katedre za infektivne bolesti od 1990. do 2005. godine. U spomenutom periodu izvodila je nastavu svim studentima biomedicinskih fakulteta, a također je učestvovala u edukaciji polaznika postdiplomskog studija kliničkog smjera te brojnih ljekara na specijalizaciji iz infektivnih bolesti. Mentorirala je nekoliko magistarskih radova. Usavršavala se u više centara u zemlji i inozemstvu, od čega dva puta u bivšem SSSR-u, 1970. i 1978. godine, također u Čehoslovačkoj 1972. godine, zatim u Poljskoj 1990. Sa radovima je učestvovala kao aktivni izlagač na više kongresa infektologije, mikrobiologije, gastroenterologije, gerontologije i dr., na nekim od njih i kao pozivni predavač. Publicirala je 97 stručnih i naučnih radova u zemlji i inozemstvu, kooautor je u udžbeniku i praktikumu iz Infektologije, te autor jedne monografije. Obavljala je brojne rukovodne i društvene funkcije, između ostalog, bila je i predsjednik Infektološke sekcije Društva ljekara BiH od 1979. godine do 1990., za koji rad je dobila nekoliko društvenih priznanja. Preminula je u Sarajevu 2006. godine.

84


TOMIĆ SREĆKO (1924.-1975.), redovni profesor Patološke anatomije Rođen je 1924. godine u Dolovima kod Vareša. Završio je gimnaziju u Visokom, a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1954. godine. Za vrijeme studija medicine bio je angažiran kao demonstrator, a nakon diplomiranja izabran je za asistenta na Institutu za patološku anatomiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Položio je specijalistički ispit iz Patološke anatomije 1958. godine. Jedno vrijeme boravio je na usavršavanju na Institutu za rak u Amsterdamu, što ga je motiviralo da se usmjeri u segment onkologije. Na predmetu Patološka anatomija izabran je za docenta 1962. godine a vanrednog profesora 1968. godine, te za redovnog profesora 1975. godine. Imao je izvanredne pedagoške sposobnosti, i studenti su rado posjećivali njegova predavanja. Kao naučnik i istraživač objavio je preko 40 naučnih i stručnih radova, većinom iz opće i kliničke onkologije. Bavio se dosta onkologijom dojke, o čemu je sačinio seriju publikacija u kojima je naglašavao značaj rane prevencije i dijagnostike tumorskih oboljenja. Nastupio je s radovima na brojnim stručnim i naučnim kongresima u zemlji i inozemstvu. Kao društveni i javni radnik za svoj angažman dobio je nekolicinu priznanja, između kojih: Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden zasluga za narod sa srebrenim vijencem. Umro je 1975. godine nakon duge i teške bolesti.

TVRTKOVIĆ RIFAT (1921.-1994.), redovni profesor Hirurgije Rođen je u Višegradu 1921. godine. Školovao se u više mjesta a gimnaziju je završio u Prištini pred Drugi svjetski rat. Kao napredan omladinac iz anatifašistički orjentirane porodice odmah je uhapšen i logorovao je u Italiji do 1943. godine, kada odlazi u slovenačke partizane. Po završetku rata počinje studij Medicine u Ljubljani, te se po diplomiranju zapošljava na Hirurškoj klinici u Sarajevu. Specijalistički ispit je položio u Ljubljani 1957. godine. Po povratku u Sarajevo formira Odjeljenje za torakalnu hirurgiju pri Hirurškoj klinici. Usavršavao se u više stranih klinika za


85

torakalnu hirurgiju. Na Medicinskom fakultetu biran je za asistenta, docenta, vanrednog i redovnog profesora. Godine 1979. Odjeljenje za torakalnu hirurgiju prerasta u Kliniku za torakalnu hirurgiju na čijem čelu prof. dr. Rifat Tvrtković ostaje do penzionisanja 1986. godine. Autor je i koatuor niza stručnih i naučnih radova objavljenih u domaćim i stranim časopisima, te koautor udžbenika iz Hirurgije za studente medicine i stomatologije. Odgojio je impozantan broj torakalnih hirurga, kako za vlastitu Kliniku, tako za Odjeljenja torakalne hirurgije bolnica u Mostaru, Bihaću i Prištini. Vrlo rano je inaugurirao Torakalnu hirurgiju u Sarajevu koja je i u ranijem periodu imala nivo najčuvanijih torakalnih hirurgija u Evropi, pa i u svijetu. Učesnik je većeg broja kongresa i simpozija iz Opće i Torakalne hirurgije u zemlji i inozemstvu. Godine 1986. organizirao je i bio predsjednik Kongresa hirurga tadašnje Jugoslavije održanog u Sarajevu. Po penzionisanju nije prekidao vezu sa svojom bivšom Klinikom sve do svoje smrti marta 1994. godine.

URBAN STJEPAN (1907.-1979.), vanredni profesor Biologije Rođen je u Zagrebu 1907. godine. Klasičnu gimnaziju u Zagrebu završio je 1926., a Filozofski fakultet u Zagrebu 1931. godine. Disertaciju iz biljne citologije završio je 1936. godine. Jedno vrijeme obavljao je funkciju asistenta Botaničkog zavoda Filozofskog fakulteta, a zatim i Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu do 1942. godine. Od 1945. nastavnik je iz Botanike u Višoj pedagoškoj školi u Splitu i profesor Više pedagoške škole u Zagrebu do 1949. godine. Školske 1947./1948. godine obavlja funkciju šefa Katedre za biologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu u zvanju vanrednog profesora, gdje ostaje do 1956. godine. Godine 1957. bira se za predstojnika Zavoda za biologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Umro je u Rijeci 1979. godine.

86


VASIĆ DANICA (1924.-1977.), vanredni profesor Ginekologije i akušerstva Rođena je u Foči 1924. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sarajevu. Na Medicinskom fakultetu u Beogradu diplomirala je 1951. godine. Nakon obavljenog ljekarskog staža u Državnoj bolnici u Sarajevu, jedno vrijeme radi kao ljekar u Mostaru i Rogatici. Specijalistički ispit iz ginekologije i akušerstva završila je u Sarajevu 1958. godine. Nastavne aktivnosti započela je izborom za asistenta 1955., zatim za docenta 1968., a okončala kao vanredni profesor 1976. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Jedno vrijeme boravila je Jugoslavenskoj bolnici u Zaviji (Libija) u svojstvu šefa Ginekološko-akušerskog odjeljenja, gdje je nakon kraće bolesti maja 1977. godine i umrla. Kao nastavnik i istraživač usavršavala se na klinikama u Wupertalu kod profesora Anselmina i u Parizu kod profesora Lepagea, a također je boravila i na klinikama u Varšavi, te u Parizu kod profesora Mergera, Sureauna i Nettera. Naslov njenog habilitacionog rada je „Terapija hipertenzivnih kasnih gestoza“ kojeg je odbranila 1964. godine, a disertacionog rada „Uroporfirini u mokraći i plodnoj vodi u normalnoj i patološkoj trudnoći“, odbranjenog 1973. godine. Zbog svog društvenopolitičkog angažmana u toku Drugog svjetskog rata hapšena je od strane ustaške policije. Bila je cijenjena kao ljekar praktičar, ali i kao nastavnik pedagog, i brojni studenti medicine, stomatologije, i Više medicinske škole u Sarajevu, pamtit će je kao dobrog eruditu i edukatora, jer je govorila nekoliko svjetskih jezika, što joj je omogućilo da redovno prati savremena medicinska zbivanja. Objavila je 46 stručnih i naučnih radova iz područja ginekologije i akušerstva, a nekolicina njih odnosi se na patološku trudnoću, koji su je uvrstili u rang jugoslavenskih stručnjaka iz te oblasti. Smrt ju je zatekla na radnom mjestu u Libijskoj bolnici 1977. godine.

VOJVODIĆ ZINETA (1925.-1987.), asistent Infektologije Rođena je u Banjoj Luci 1925. godine, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. Pripada prvoj generaciji studenata novoosnovanog Medicinskog fakulteta u Sarajevu na kojem je diplomirala 1953. godine. Još


87

kao apsolvent zaposlila se na Klinici za infektivne bolesti 1951. godine i svoj cjelokupan životni vijek, punih 35 godina, provela je do svoje smrti na ovoj klinici. Specijalistički ispit iz Infektologije položila je 1960. godine, kada je bila izabrana za asistenta na predmetu Infektivne bolesti na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Zahvaljujući svojim organizatorskim sposobnostima jedno vrijeme je službovala kao šef Odsjeka, zatim šef Odjeljenja i šef Hospitalnog odjeljenja Klinike za infektivne bolesti. Posebno se zanimala neuroinfektivnim respiratornim oboljenjima i iz ove oblasti objavila je nekoliko stručnih i naučnih radova u medicinskim časopisima. Svoje bogato iskustvo u praksi iz infektologije svesrdno je prenosila studentima biomedicinskih nauka, ljekarima, specijalizantima i specijalistima infektologije. Bila je angažirana u upravnim strukturama Klinike i Univerzitetskog kliničkog centra, a član Bosanskohercegovačke sekcije i Udruženja infektologa bivše Jugoslavije. Za svoj rad u ovim udruženjima dobitnik je nekoliko priznanja.

VUČIČEVIĆ MOMČILO (1891.-1975.), redovni profesor Oftalmologije Rođen je 1891. godine u Rudom. Završio je gimnaziju u Sarajevu, diplomirao na Medicinskom fakultetu u Pragu 1917. godine. Specijalistički ispit iz oftalmologije položio na Medicinskom fakultetu u Beču 1923. godine. Nakon položenog specijalističkog ispita zaposlio se u Opštoj državnoj bolnici u Sarajevu kao prvi specijalista oftalmolog. Osnivač je Očnog (X) odjeljenja Opšte državne bolnice koje se 8. 4. 1923. godine izdvaja iz Hirurškog odjeljenja iste bolnice. Već u prvim godinama rada ovog odjeljenja, doktor Vučičević uvodi najmodernije dijagnostičke i terapijske postupke i primjenjuje znanja i iskustva dobijena usavršavanjem u inozemstvu. Također, značajan dio svog radnog vremena posvetio je edukaciji novih kadrova, specijalista očnih bolesti, koji će osnovati očna odjeljenja u drugim bolnicama u BiH. Spomenutim odjeljenjem dr. Vučičević rukovodi do početka Drugog svjetskog rata, a onda jedno vrijeme boravi u Sremskoj Mitrovici, te se pred kraj Drugog svjetskog rata vraća u Sarajevo i jedno vrijeme radi u Školskoj poliklinici u Sarajevu. Nakon zavr-

88


šetka rata, preuzima i rukovodi Očnim odjeljenjem Vojne bolnice u Sarajevu do 1948. godine, a zatim odlazi na Medicinski fakultet u Skoplje gdje vodi Katedru za oftalmologiju do 1956. godine, kada se ponovo vraća u Sarajevo i preuzima rukovođenje Očnom klinikom i Katedrom za oftalmologiju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Na ovim dužnostima ostaje sve do odlaska u mirovinu 1961. godine. I nakon odlaska u mirovinu prof. dr. Momčilo Vučičević nije prestao obavljati ljekarsku praksu, već je sve do svoje smrti prakticirao u specijalističkoj poliklinici Doma zdravlja Sarajevo i na Očnom odjeljenju Vojne bolnice u Sarajevu. Kao nastavnik i pedagog značajno je unaprijedio nastavno-obrazovni proces na Klinici kojom je rukovodio, i koja je jedno vrijeme imala čak 250 kreveta. Istraživački rad profesora Vučičevića tokom gotovo punih pet decenija njegovog života pokrivao je gotovo sve segmente patologije očnih bolesti, a svoja znanja i iskustva neprekidno je usavršavao boraveći na gotovo svim većim očnim klinikama Evrope i učešćem na najvažnijim skupovima iz oblasti kojom se bavio. Objavio je oko 90 stručnih i naučnih radova u zemlji i inozemstvu, bio je član Društva ljekara BiH, Oftalmološke sekcije, Udruženja ofltalmologa Jugoslavije, Redakcije Oftalmološkog arhiva i časopisa „Acta Ophtalmologica Iugoslavica“. Kao priznati javni i društveni radnik, omiljen među kolegama i izvan, počasni član Udruženja oftalmologa nekolicine evropskih zemalja, dobio je niz plaketa i priznanja u zemlji i inozemstvu. Odlikovan je Ordenom rada drugog reda. Umro je 1975. godine u Sarajevu.

ZEC NEDO (1899.-1971.), akademik, redovni profesor Neuropsihijatrije Rođen je u Mostaru 1899. godine. Promoviran u doktora medicine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beču. Za vrijeme studija radio na Neuropsihijatrijskoj klinici profesora Wagnera von Jauregg-a u Beču. Nakon diplomiranja osam godina je radio kao ljekar u više mjesta BiH i Makedonije. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položio na Klinici za duševne bolesti u Beogradu 1934. godine, gdje biva izabran za asi-


89

stenta. Od 1940. do 1945. godine radi na Neuropsihijatrijskom odjeljenju Opće Državne bolnice u Sarajevu, s prekidom 1942./43., jer je kao aktivista NOBa zatvoren u logor Jasenovac. Godine 1945. postavljen je za ministra narodnog zdravlja NRBiH, pri čemu se aktivno angažirao na razvoju zdravstvene službe u BiH, osnivajući institute za dermatovenerologiju, puerikulturu, TBC, zdravstveno prosvjećivanje, itd., a jedan je od pokretača časopisa „Život i zdravlje“. Zaslužan je i za otvaranje Srednje medicinske i Srednje zubarske i zubotehničke škole u Sarajevu, te Bolnica za duševne bolesti u Jagomiru i Sokocu. Novembra mjeseca 1946. u funkciji ministra zdravlja otvara Medicinski fakultet u Sarajevu, na kojem je postavljen za prvog šefa Katedre za neuropsihijatriju i šefa Klinike za nervne i duševne bolesti. Njegova naučnoistraživačka aktivnost iz područja psihijatrije i neurologije bila je obilna. Objavio je oko 100 stručnih i naučnih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Među prvim se bavio problemom šizofrenije, zatim neuroluetičnih oboljenja, miopatija i poremećaja funkcije mišića, a zapažen je njegov originalni metod ulkusne bolesti inzulinskim šokovima. Odgojio je prve i brojne specijaliste neuropsihijatre u BiH. Kao član ANUBiH (tada naučnog društva BiH) vodio je nekoliko projekata iz neuropsihijatrije. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1947./48. godine, te dekan 1950./51. godine. Zatim, osnivač i nekoliko puta predsjednik Sekcije neuropsihijatara i Društva ljekara BiH, te predsjednik Udruženja neuropsihijatara Jugoslavije 1960. godine. Odlikovan je dva puta Ordenom rada drugog reda, Ordenom rada prvog reda i Ordenom Republike sa srebrenim vijencem. Umro je 17. 11. 1971. godine na dan dvadeset pete godišnjice osnivanja Medicinskog fakulteta u Sarajevu.

ZIMONJIĆ BOGDAN (1899.-1966.), redovni profesor Interne medicine Rođen je u Sarajevu 1899. godine, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Visokom. Medicinu je studirao na Medicinskim fakultetima u Beču i Pragu. Nakon diplomiranja vratio se u Sarajevo i radi u

90


Opštoj državnoj bolnici kontinuirano 40 godina, gdje ga je i zatekla smrt 1966. godine na radnom mjestu redovnog profesora Katedre za interne bolesti i šefa prve Interne klinike u Sarajevu. O profesoru Bogdanu Zimonjiću, nažalost, nema puno biobibliografskih podataka. Zna se da je cjelokupan svoj radni vijek proveo danonoćno radeći s pacijentima kao ljekar praktičar, a da je po osnivanju Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1947. godine imenovan prvim šefom Katedre za internu medicinu. Iste godine bio je i član i jedan od osnivača časopisa „Medicinski arhiv“, a u dva mandata i glavni i odgovorni urednik (1959.-60. i 1964.-66.). Oni koji su ga poznavali okarakterizirali su ga osobom čiji osnovni smisao i moto života su bili samo život i rad, a prekid rada za njega je značio i prestanak života. Zato, umro je stojeći dok je radio. Bio je naučnik velike opće kulture, svestran, neiscrpne energije, pun ideja i planova za čiju realizaciju je vrlo često dan bio prekratak. Njegovi poznavaoci kažu da nikada nije koristio godišnji odmor. Zaslužan je za izgradnju amfiteatra, čitaonice, laboratorije, biblioteke, centralne zgrade za primjenu radioizotopa u sklopu Interne klinike. Učestvovao je u svim važnijim aktivnostima razvoja Opšte državne bolnice u Sarajevu, Medicinskog fakulteta u Sarajevu i cjelokupne zdravstvene službe u BiH. Pripadaju mu višestruke zasluge za razvoj i napredak sveukupne medicine u BiH. Uveo je u kliničku praksu sve važnije dijagnostičke i terapijske metode, od prve primjene EKG-a, radioizotopa, elektroforeze, imunoelektroforeze, trombelastografije do hemodijalize. Većina njegovih publiciranih radova je iz oblasti hematologije i primjene radioizotopa. Njegovi prvi radovi na njemačkom jeziku publicirani su u renomiranim austrijskim časopisima. Nažalost rezultate svojih istraživanja iz hematologije za života nije uspio objaviti, ostali su kao neobjavljena knjiga hematologije u rukopisu. Bio je učenik uvaženog profesora kardiologa Wencenbacha, čija iskustva će mu poslužiti da je snimio prvi elektrokardiogram u BiH davne 1923. godine. Pozne godine posvetio je kliničkoj aplikaciji radioizotopa, nefrologiji i endemskoj nefropatiji. Zaslužan je da je u BiH subspecijalizacija iz oblasti primjene radioizotopa postala cijenjena, te da je uspio odgojiti Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

91

brojne kadrove iz tog domena, a u sklopu Interne klinike i oformiti i prvi Institut za radioizotope. Zahvaljujući ugledu koji je stekao kao naučnik, pedagog, humanist, nakon njegove smrti realizirana je ideja njegove sestre Ljubice Zimonjić da se cjelokupna imovina profesora Bogdana Zimonjića pretvori u fondaciju, tj. Fond Bogdana Zimonjića, a ta sredstva iskoriste za stimuliranje nadarenih studenata medicinskog fakulteta. Bio je prodekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu 1951./1952. i 1952./53. Bio je član više domaćih i inozemnih naučnih asocijacija.

ZULIĆ IRFAN (1932.-2005.), redovni profesor Farmakologije i toksikologije Rođen je u Čapljini 1932. godine. Osnovnu školu završio je u Čapljini, a Mušku realnu gimnaziju u Sarajevu. Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1959. godine. Po obavljenom ljekarskom stažu u Kliničkoj bolnici Sarajevo, zaposlio se kao ljekar u Dispanzeru medicine rada Željezare u Zenici. Specijalistički ispit iz interne medicine položio 1967. godine a iz medicine rada 1972. godine, te iz farmakologije i toksikologije 1981. godine. Odbranio je doktorsku disertaciju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu o temi „Prevalencija hiperlipemija iznad granica rizičnosti i djelovanja hipolipemičkih farmaka“ 1977. godine. Od 1969. godine obavlja funkciju direktora Medicinskog informativnog centra „Bosnalijek“ d.o.o. Sarajevo, a od 1971. je direktor Instituta za NIR u istoj kompaniji. Za asistenta na predmetu Farmakologija i toksikologija izabran je 1977., docenta 1982., vanrednog profesora 1986. godine i redovnog profesora 1993. godine. Od 1990. do 2003. godine obavljao je funkciju šefa Instituta za farmakologiju, kliničku farmakologiju i toksikologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Od 1986. profesor je Farmaceutskog fakulteta na predmetu Farmakokinetika i Farmaceutska informatika, a u istom periodu i prodekan Farmaceutskog fakulteta u dva mandata. U nastavi studentima biomedicinskih fakulteta i nastavi postdiplomskog studija na istim fakultetima učestvovao je punih 26 godina, a rezultate svojih istraživanja u nekoliko segmenta farmakologije i toksikologije iskazao je u pet knjiga i 152 druge publicirane forme u stručnim i naučnim časopisima. Pro-

92


fesor Zulić je imao značajan stručni i društveni angažman u asocijacijama u BiH i Jugoslaviji. Obavljao je funkciju sekretara i predsjednika Društva ljekara BiH, predsjedavajućeg Saveza ljekarskih društava SFRJ, predsjednika Udruženja bazičnih medicinskih nauka BiH, predsjednika udruženja kliničkih farmakologa, farmaceuta i farmaceutskih informatičara BiH, člana Internacionalne lige humanista, člana Odbora za lijekove ANUBiH, predsjednika Naučnog savjeta „Bosnalijeka“, predsjednika Upravnog odbora „Apoteke“ Sarajevo. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa „Medicinski Arhiv“ i „Bosnian Journal of Basic Medical Sciences“. Za svoj plodan društveni angažman proglašen je farmakologom decenije od strane Internacionalne lige humanista (2002.). Umro je u Sarajevu 2005. godine


93

Pogovor Osnivanje i razvoj Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Ove godine navršava se 60. godina od osnivanja prvog medicinskog fakulteta u Bosni i Hercegovini – Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, zvanično otvorenog novembra mjeseca 1946. godine, kao četvrtog medicinskog fakulteta u bivšoj Jugoslaviji, nakon osnovanog fakulteta u Zagrebu 1917. godine, u Ljubljani 1919. i Beogradu 1921. godine. U Bosni i Hercegovini danas postoji 5 medicinskih fakulteta, osnovanih sljedećim redom: u Sarajevu 1946., u Tuzli 1976., u Banjoj Luci 1978., u Foči 1993. i u Mostaru 1997. godine. Nakon sarajevskog osnovani su medicinski fakulteti u Skoplju 1947., Rijeci 1955., Novom Sadu 1960., Nišu 1960. i Prištini 1970. godine. Kao što su utemeljitelji i prvi nastavnici na Medicinskom fakultetu u Sarajevu bili ugledni nastavnici medicinskih fakultetu iz Zagreba, Ljubljane i Beograda, tako su na kasnije osnovanim fakultetima u spomenutim mjestima nastavnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu bili utemeljitelji pojedinih katedri na kasnije osnovanim medicinskim fakultetima u bivšoj Jugoslaviji (1,2,3,4,5,6,7). Istina, prije zvanično otvorenog Medicinskog fakulteta u Sarajevu, za što posebne zasluge ima uvaženi akademik Milivoje Kostić (akademik ANU BiH i SANU) i jedan od prvih ljekara, diplomanata bečkog Medicinskog fakulteta iz BiH, a kasnije i ugledni hirurg u Državnoj bolnici u Sarajevu, te poslije i Hirurške klinike Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u Sarajevu je 1944. godine započeo s radom, kao Odjeljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prvi osnovani medicinski fakultet u BiH (8,9,10). Na ovom fakultetu bila je upisana jedna generacija studenata kojoj su predavali ugledni profesori: Zdenko Križan, Vjekoslav Duančić, Ante Šercer, Andrija Štampar, Žarko Praštalo, Josip Fleger, Stanko Sielcki, Ibrahim Ruždić, Muhamed Kantardžić i dr., a

94


Slika 1. Detalji o otvaranju Odjeljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je ubrzo zatvoren neposredno pred okončanje Drugog svjetskog rata, a studenti tog fakulteta prešli na zagrebački, ljubljanski i beogradski medicinski fakultet. Odmah poslije Drugog svjetskog rata posebna Komisija za zaštitu narodnog zdravlja FNRJ, a zahvaljujući velikom angažmanu akademika Milivoja Kostića i još nekih bivših sarajevskih doktora, a nastavnika beogradskog i zagrebačkog medicinskog fakulteta donosi odluku 10.9.1946. godine da se odobri osnivanje Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Za matičare su izabrani: prof. dr. Ante Premru i prof. dr. Branimir Gušić sa zagrebačkog Medicinskog fakulteta, doc. dr. Aleksandar Sabovljev i prof. dr. Milivoje Vidaković sa beogradskog, te profesori dr. Janez Milčinski i Božidar Šavrić sa ljubljanskog medicinskog fakulteta. Fakultet je službeno otavoren 16.11.1946. godine. Otvorio ga je tadašnji ministar narodnog zdravlja, kasnije akademik, Nedo Zec, a prvo predavanje održao je profesor anatomije dr. Jakov Kilman. Teoretska nastava održavana je na Bistriku u sadašnjoj osnovnoj školi „Moris Moca Salom“, a praktična nastava na klinikama i u prosekturi Kliničke bolnice u Sarajevu. Prvi izabrani nastavnici bili su: prof. dr. Aleksandar Sabovljev, za predmet Fiziologija i biohemija; prof. dr. Nedo Zec, za predmet Neuropsihijatrija; prof. dr. Vladimir Čavka, za predmet Oftalmologija; prof. dr. Jakov Kiljman, za predmet Anatomija; prof. dr. Blagoje Kovačević, za Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

95

Slika 2. Prvi šefovi katedri Medicinskog fakulteta u Sarajevu predmet Hirurgija; prof. dr. Bogdan Zimonjić, za predmet Interna medicina; prof. dr. Stanisalv Szabo, za predmet Ginekologija i akušerstvo; prof. dr. Sreško Bošnjaković, za predmet Dermatovenerologija, te nastavnici za predmet: Fiziku, Biologiju i Hemiju, prof. Branko Galeb, prof. Vojin Gligić, prof. Dojčin Jakšić. Godine 1949. nakon trogodišnjeg mukotrpnog rada i angažmana utjecajnih ljudi u Sarajevu i BiH, te samih nastavnika i saradnika novoosnovanog Medicinskog fakulteta, otvorene su novoizgrađene prostorije za pretkliničku nastavu u zgradama u kojima je Fakultet smješten i danas, te je nakon 60 godina aktuelan gotovo isti prostor, nešto adaptiran i proširen u odnosu na onaj prvobitni i koji je u funkciji i namjeni kakva je bila zacrtana i planirana prije 60 godina. Prostor je gotovo ostao isti ili se on neznatno promjenio, ali su osposobljene i odškolovane brojne generacije nastavnika i saradnika, te doktora praktičara, od kojih su mnogi završili svoj radni vijek obavljajući opću praksu i/ili kao specijalisti različitih specijalnosti u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, u bivšim drugim republikama Jugoslavije, ali i u inozemstvu. U pitanju su impozantne cifre, a pukom statistikom one izgledaju ovako: Medicinski fakultet u Sarajevu od 1946. do 2006. godine upisalo je 16.395 studenata a diplomiralo s 31.12.2005. godine njih 7.411. Na Me-

96


dicinskom fakultetu u Sarajevu do danas magistriralo je 612 a doktoriralo 446 postdiplomaca, koji su studij završili u Sarajevu ili na nekom drugom medicinskom fakultetu u BiH ili van nje (9,10). Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu je jedan od tri prvoosnovana fakulteta Univerziteta u Sarajevu koji je zvanično počeo sa radom 2.12.1949. godine. Uvijek je prednjačio u reformama edukacije sveukupno, a jedno vrijeme je bio u središtu zbivanja cjelokupnog reformskog procesa studija medicine, kada su u Sarajevu, u sklopu proslave 30. godišnjice Medicinskog fakulteta boravili rektori Univerziteta od Ljubljane do Skoplja, te dekani i prodekani medicinskih fakulteta. I sam sam bio intenzivno uključen u realiziranje spomenutih aktivnosti. Medicinski fakultet u Sarajevu je za proteklih 60 godina doživljavao brojne razvojne nastavne i edukativne promjene nastojeći uvijek biti u korak s vremenom i razvojem medicinske edukacije i medicinskih tehnologija u zemljama u okruženju, Evropi i Svijetu. U nekim segmentima čak je i prednjačio u odnosu na druge fakultete u bivšoj Jugoslaviji. Neki od razloga bili su da su pojedina oboljenja i zdravstveni problemi bili tipični za neka područja Bosne i Hercegovine, pa je Svjetska zdravstvena organizacija angažirala domaće i strane eksperte na njihovoj eradikaciji, a primijenjeni metodi i dobijeni rezultati istraživanja, nakon što su evaluirani i dokazani kao veoma uspješni, bili su prihvaćeni od strane Svjetske zdravstvene organizacije. Naši eksperti kasnije su bili angažirani u provođenju sličnih istraživanja i aktivnosti u drugim zemljama Svijeta. Neka od imena, a to su bivši nastavnici ili đaci Medicinskog fakulteta u Sarajevu postali su ugledna i priznata svjetska imena u medicinskoj nauci, čiji se neki od radova citiraju u biomedicinskim bazama podataka. Posebno je značajan ratni i poslijeratni period (od 1991. do danas) za opstanak, održanje kontinuiteta nastavnog procesa i priključivanje reformskim procesima u sklopu Bolonjske deklaracije. Upravo je u toku usklađivanje nastavnih planova i programa Medicinskog fakulteta u Sarajevu s onima u okruženju i u zemljama potpisnicama Bolonjskog procesa, što nije nimalo lak i jednostavan posao i što će zahtijevati truda i angažmana svih nastavnika i saradnika koji su trenutno angažirani u nastavno-obrazovnom procesu na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Prilog ovom Pogovoru su spiskovi angažiraih nastavnika Medicinskog fakulteta, objavljeni u allmanasima štampani prigodom proslava jubileja Medicinskog fakulteta 1976., 1986., 1994. godine, te aktuelni spisak danas angažiranih nastavnika i saradnika na katedrama Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.


97

Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na dan 31. 8. 1973. godine Banić Branislav, redovni profesor za predmet Hirurgija Besarović Zdravko, redovni profesor za predmet Hirurgija Bijedić Mirjana, redovni profesor za predmet Oftalmologija Bobarević Blanka, redovni profesor za predmet Hemija Bokonjić Nenad, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Ciglar Marko, redovni profesor za predmet Fizijatrija Filipović Zaim, redovni profesor za predmet Interna medicina Gaon Jakob, redovni profesor za predmet Epidemiologija Gerc Josip, redovni profesor za predmet Otorinolaringologija Grujić-Vasić Jela, redovni profesor za predmet Hemija Hadžić Izet, redovni profesor za predmet Pedijatrija Hadžiselimović Hajrudin, redovni profesor za predmet Anatomija Huković Seid, redovni profesor za predmet Farmakologija Kafka Ivan, redovni profesor za predmet Hirurgija Kosorić Dragan, redovni profesor za predmet Pedijatrija Mastilović Borislava, redovni profesor za predmet Oftalmologija Milojković Aleksandar, redovni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Nikulin Aleksandar, redovni profesor za predmet Patološka anatomija Obradov Slobodan, redovni profesor za predmet Interna medicina Pašić Hamid, redovni profesor za predmet Fizika Perinović Milenko, redovni profesor za predmet Interna medicina Prcić Midhat, redovni profesor za predmet Hirurgija Pšorn Vladimir, redovni profesor za predmet Hirurgija Rezaković Džemal, redovni profesor za predmet Interna medicina Riđanović Salih, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Sarajlić Ešref, redovni profesor za predmet Pedijatrija Serdarević Hišam, redovni profesor za predmet Pneumoftiziologija

98


Stanković Dragomir, redovni profesor za predmet Patološka fiziologija Šalamon Tibor, redovni profesor za predmet Dermatovenerologija Šćepović Mladen, redovni profesor za predmet Histologija i embriologija Švob Tvrtko, redovni profesor za predmet Biologija Teftedarija Muhamed, redovni profesor za predmet Infektologija Tvrtković Rifat, redovni profesor za predmet Hirurgija Veljković Miloš, redovni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Besarović Risto, vanredni profesor za predmet Otorinolaringologija Bokonjić Risto, vanredni profesor za predmet Neuropsihijatrija Bošković Sreten, vanredni profesor za predmet Hirurgija Bošnjak Milena, vanredni profesor za predmet Osnove marksizma Brkić Sead, vanredni profesor za predmet Fiziologija Bubić Ilduza, vanredni profesor za predmet Anatomija Čerkez Fadil, vanredni profesor za predmet Higijena i socijalna medicina Čustović Izet, vanredni profesor za predmet Pedijatrija Čuš Mirko, vanredni profesor za predmet Anatomija Ðorđević Dragan, vanredni profesor za predmet Infektologija Džumhur Mehmed, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Džumhur Mirjana, vanredni profesor za predmet Higijena i socijalna medicina Fajgelj Aleksandar, vanredni profesor za predmet Interna medicina Gmaz-Nikulin Edita, vanredni profesor za predmet Patološka anataomija Hadžiomerović-Rezaković Vesna, vanredni profesor za predmet Otorinolaringologija Huterer Drago, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Jamakosmanović Asim, vanredni profesor za predmet Fiziologija Jokić Jovan, vanredni profesor za predmet Higijena i socijalna medicina


99

Slika 3. Promocija prvih doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, u sali FIS-a, 27.3.1953. godine Kotjelnikov-Kureš Ksenija, vanredni profesor za predmet Otorinolaringologija Levi Mario, vanredni profesor za predmet Higijena i socijalna medicina Ljubović Esad, vanredni profesor za predmet Hirurgija Miholjčić Milan, vanredni profesor za predmet Biohemija Miličević Slobodan, vanredni profesor za predmet Hirurgija Najdanović Milutin, vanredni profesor za predmet Hirurgija Nakaš Muhamed, vanredni profesor za predmet Fiziologija Nikolin Branko, vanredni profesor za predmet Hemija Osmanagić Izet, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Perić Branko, vanredni profesor za predmet Fiziologija Pleho Amir, vanredni profesor za predmet Patološka fiziologija Prohić Halil, vanredni profesor za predmet Sudska medicina

100


Samokovlija-Najdanović Rikica, vanredni profesor za predmet Pedijatrija Savković Ljubomir, vanredni profesor za predmet Anatomija Softić Dževad, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Šećerov Drenka, vanredni profesor za predmet Anatomija Šimić Srećko, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Vasić Danica, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Vukotić Dušan, vanredni profesor za predmet Hirurgija Alajbegović Rizo, docent za predmet Oftalmologija Čupić Slobodan, docent za predmet Oftalmologija Dobardžić Rešad, docent za predmet Mikrobiologija Ðokić Strahinja, docent za predmet Ginekologija i akušerstvo Ðorđević Jelena, docent za predmet Radiologija Hadžijahić Hasan, docent za predmet Interna medicina Hadžimejlić Muhamed, docent za predmet Interna medicina Hadžiselimović Sakib, docent za predmet Ginekologija i akušerstvo Hrnjičević Mustafa, docent za predmet Histologija i embriologija Igić Rajko, docent za predmet Farmakologija i toksikologija Ilić Žanka, docent za predmet Fizijatrija Jadrić Stjepan, docent za predmet Biohemija Kocić Dušan, docent za predmet Interna medicina Konjhodžić Faruk, docent za predmet Hirurgija Konjicija Abdulah, docent za predmet Pneumoftiziologija Lazović Ozrenka, docent za predmet Dermatovenerologija Loga Slobodan, docent za predmet Neuropsihijatrija Lovrinčević Antun, docent za predmet Radiologija Macanović Momir, docent za predmet Interna medicina Miladinović Živorad, docent za predmet Mikrobiologija Miličević-Kostić Miroslav, docent za predmet Oftalmologija Mujić Muzafer, docent za predmet Fiziologija Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

101

Numić Nurudin, docent za predmet Interna medicina Palinkašev Žarko, docent za predmet Sudska medicina Plamenac Pavle, docent za predmet Patološke anatomija Popadić Miodrag, docent za predmet Interna medicina Popović Vojin, docent za predmet Interna medicina Potkonjak Dubravka, docent za predmet Farmakologija i toksikologija Smajkić Arif, docent za predmet Higijena i socijalna medicina Škrkar Mirko, docent za predmet Hirurgija Šurbat Ranko, docent za predmet Interna medicina Turić Adelaida, docent za predmet Epidemiologija Vukčević Smiljka, docent za predmet Patološke anatomija Bičakčić Halid, predavač za predmet Osnovi opštenarodne odbrane Hlača Danica, predavač za predmet Mikrobiologija Ibrahimbegović-Gafić Fadila, predavač za predmet Fizičko vaspitanje Ninković Boro, predavač za predmet Fizičko vaspitanje Šiljak-Bušić Vera, predavač za predmet Mikrobiologija Tvrtković Reuf, predavač za predmet Osnovi opštenarodne odbrane Akšamija Behija, asistent za predmet Interna medicina Alagić Ahmed, asistent za predmet Hirurgija Babić Miladin, asistent za predmet Hirurgija Bajrović Remzija, asistent za predmet Hirurgija Banduka Milorad, asistent za predmet Fizika Bašić Fahira, asistent za predmet Mikrobiologija Bašić Ifakata, asistent za predmet Otorinolaringologija Bekić Suada, asistent za predmet Interna medicina Bešlagić Edina, asistent za predmet Mikrobiologija Bešlagić Refik, asistent za predmet Patološka fiziologija Bogdanović Borka, asistent za predmet Dermatovenerologija Bohdal-Bogdanović Lujza, asistent Boljanović Trifko, asistent za predmet Interna medicina

102


Bratović Ismet, asistent za predmet Interna medicina Brkić Naida, asistent za predmet Interna medicina Budalica Mehmedalija, asistent za predmet Hirurgija Bukvić Miroslav, asistent za predmet Ginekologija i akšerstvo Bulbulović-Telalbašić Sadžida, asistent za predmet Infektologija Bušić Fikreta, asistent za predmet Otorinolaringologija Cvijetić-Kapidžić Emina, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Ćemalović Kemal, asistent za predmet Neuropsihijatrija Ćeklić Obrad, asistent za predmet Hirurgija Ćeklić Zlata, asistent za predmet Interna medicina Čagalj Slobodan, asistent za predmet Interna medicina Čengić Fikret, asistent za predmet Hirurgija Čustović Fatima, asistent za predmet Higijena i socijalna medicina Čustović Kemal, asistent za predmet Hirurgija Deftedarević Tevhida, asistent za predmet Oftalmologija Deronja Nedim, asistent za predmet Histologija i embriologija Dimitrijević Kosta, asistent za predmet Hirurgija Dragojević Mihajla, asistent za predmet Interna medicina Drecun Mara, asistent za predmet Fiziologija Drino Esad, asistent za predmet Hirurgija Durić Osman, asistent za predmet Hirurgija Ðuričić Zoran, asistent za predmet Patološka fiziologija Džinić Lejla, asistent za predmet Infektologija Filipović Adem, asistent za predmet Interna medicina Gabela Fikret, asistent za predmet Fizika Gaon Igor-Davor, asistent za predmet Hemija Gerc Vjekoslav, asistent za predmet Interna medicina Grujić Mirko, asistent za predmet Interna medicina Guzina Trifko, asistent za predmet Hirurgija Gvozdenović Borislav, asistent za predmet Dermatovenerologija Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

103

Hažiibrahimović Enver, asistent za predmet Hirurgija Hadžiibrahimović Meliha, asistent za predmet Hemija Hamzagić Hasan, asistent za predmet Pneumoftiziologija Hasanbegović Dženeta, asistent za predmet Otorinolaringologija Hasečić Edina, asistent za predmet Anatomija Hodžić Salahudin, asistent za predmet Oftalmologija Ićindić Emina, asistent za predmet Fiziologija Ibrahimbegović Fikreta, asistent za predmet Interna medicina Idrizbegović Sead, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Ilić-Stojkov Koviljka, asistent za predmet Biohemija Janković-Ðuričić Jasna, asistent za predmet Patološka fiziologija Jovanović Radmilo, asistent za predmet Neuropsihijatrija Kahvić Mirza, asistent za predmet patološka Fiziologija Kapić-Zvizdić Elvedina, asistent za predmet Farmakologija i toksikologija Keser-Stanković Marija, asistent za predmet Patološka fiziologija Kilalić Teufik, asistent za predmet Biologija Knežević Nada, asistent za predmet Fizijatrija Knežević Vojislav, asistent za predmet Interna medicina Konstantinović Petar, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Korkut Edib, asistent za predmet Fiziologija Kostić Branislav, asistent za predmet Hirurgija Kostić Živojin, asistent za predmet Infektologija Kovačević Novica, asistent za predmet Hirurgija Krstić Anto, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Kulenović Husein, asistent za predmet Fiziologija Kulenović Salahudin, asistent za predmet Interna medicina Kundurović Zlata, asistent za predmet Histologija i embriologija Leovac Ankica, asistent za predmet Higijena i socijalna medicina Lomas Mirjana, asistent za predmet Hirurgija

104


Slika 4. Promocija prvih doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, u amfiteatru Interne klinike, 16.10.1953. godine Lopandić-Marić Milica, asistent za predmet Hirurgija Ljubunčić Predrag, asistent za predmet Fiziologija Macanović Katarina, asistent za predmet Dermatovenerologija Mahić Alma, asistent za predmet Anatomija Marković Aleksandar, asistent za predmet Neuropsihijatrija Marković Zdravko, asistent za predmet Patološka fiziologija Mehmedbašić Vladimir, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Mesihović Hasna, asistent za predmet Pedijatrija Mešanović Nurihana, asistent za predmet Interna medicina Mešić Sadžida, asistent za predmet Infektologija Mijatović Žarko, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Milanović Ljiljana, asistent za predmet Oftalmologija Miličević Nikola, asistent za predmet Hirurgija Mimić Borko, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Mornjaković-Deronja Zakira, asistent za predmet Histologija i embriologija Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

105

Muminbašić Midhat, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Nestorović Dimitrije, asistent za predmet Hirurgija Obradov Branka, asistent za predmet Pedijatrija Omanić-Ibrulj Ajnija, asistent za predmet Higijena i socijalna medicina Oručević Mubera, asistent za predmet Pedijatrija Ovčina Fehim, asistent za predmet Anatomija Popović Zulejka, asistent za predmet Pedijatrija Potkonjak Mirjana, asistent za predmet Hirurgija Prnjavorac Sabiha, asistent za predmet Anatomija Radnić Dinko, asistent za predmet Hirurgija Radovanović Jovan, asistent za predmet Biohemija Radulović Radoje, asistent za predmet Fizijatrija Raljević Enver, asistent za predmet Interna medicina Rizvanbegović Berija, asistent za predmet Interna medicina Robotić Zlatko, asistent za predmet Interna medicina Rukavina Željka, asistent za predmet Hirurgija Sedlar Ðorđe, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Selak Ivica, asistent za predmet Patološka anatomija Selimović-Ðuričić Emira, asistent za predmet Biologija Semiz Aleksandar, asistent za predmet Hirurgija Simić Borivoj, asistent za predmet Higijena i socijalna medicina Simitović Kemal, asistent za predmet Hirurgija Stančić Dušan, asistent za predmet Pedijatarija Starović Boriša, asistent za predmet Hirurgija Stolić Vladimir, asistent za predmet Oftalmologija Šerbedžija Duško, asistent za predmet Otorinolaringologija Šlaković Aiša, asistent za predmet Interna medicina Šošić Mirko, asistent za predmet Hirurgija Šurbat Gojko, asistent za predmet Interna medicina Tišma Ratomir, asistent za predmet Fizijatrija

106


Todosijević Miodrag, asistent za predmet Osnove marksizma Tomić Ivan, asistent za predmet Patološka anatomija Tomić Viktorija, asistent za predmet Anatomija Veljković Arifa, asistent za predmet Pedijatrija Veronese Zdravko, asistent za predmet Biohemija Vidaković Jovanka, asistent za predmet Mikrobiologija Vidović Ðino-Juraj, asistent za predmet Neuropsihijatrija Winterhalter-Jadrić Mira, asistent za predmet Biohemija Vojvodić Zineta, asistent za predmet Infektologija Vučičević-Salama Milijana, asistent za predmet Patološka fiziologija Vujsić Zorica, asistent za predmet Pedijatrija Vukičević Tatjana, asistent za predmet Hemija Žeger Zrinka, asistent za predmet Patološka anatomija

Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na dan 14. 11. 1986. godine Alajbegović Rizah, redovni profesor za predmet Oftalmologija Besarović Risto, redovni profesor za predmet Otorinolaringologija Bokonjić Risto, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Brkić Sead, redovni profesor za predmet Fiziologija Bubić Ilduza, redovni profesor za predmet Anatomija Čerkez Fadil, redovni profesor za predmet Higijena Ćupić Slobodan, redovni profesor za predmet Oftalmologija Dučić Vojislav, redovni profesor za predmet za predmet Pedijatrija Džumhur Mirjana, redovni profesor za predmet Socijalna medicina Ðorđević Dragana, redovni profesor za predmet Infektologija Ðorđević Jelena, redovni profesor za predmet Radiologija Gmaz Nikulin Edita, redovni profesor za predmet Patologija Grujić-Vasić Jela, redovni profesor za predmet Hemija


107

Slika 5. Detalj sa proslave 30 godina Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Dom mladih Skenderija, 1976. godine Hadžiomerović Vesna, redovni profesor za predmet Otorinolaringologija Huković Seid, redovni profesor za predmet Farmakologija i toksikologija Hadžijahić Hasan, redovni profesor za predmet Interna medicina Jamakosmanović Asim, redovni profesor za predmet Fiziologija Jokić Jovan, redovni profesor za predmet Patofiziologija i medicina rada Kecmanović Dušan, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Konjhodžić Faruk, redovni profesor za predmet Hirurgija Kosorić Dragomir, redovni profesor za predmet Pedijatrija Kotjelnikov-Kureš Ksenija, redovni profesor za predmet Otorinolaringologija Macanović Momir, redovni profesor za predmet Interna medicina Mesihović Hasna, redovni profesor za predmet Pedijatrija Miličević Miroslava, redovni profesor za predmet Oftalmologija

108


Miholjčić Milan, redovni profesor za predmet Biohemija Mujić Muzafer, redovni profesor za predmet Fiziologija Loga Slobodan, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Najdanović Milutin, redovni profesor za predmet Hirurgija Najdanović-Samokovlija Rikica, redovni profesor za predmet Pedijatrija Nakaš Muhamed, redovni profesor za predmet Fiziologija Nikulin Aleksandar, redovni profesor za predmet Patologija Numić Nurudin, redovni profesor za predmet Interna medicina Obradov Branka, redovni profesor za predmet Pedijatrija Perić Branko, redovni profesor za predmet Fiziologija Popadić Miodrag, redovni profesor za predmet Interna medicina Popović Zulejka, redovni profesor za predmet Pedijatrija Pleho Amir, redovni profesor za predmet Patofiziologija Potkonjak Dubravka, redovni profesor za predmet Farmakologija i toksikologija Pšorn Vladimir, redovni profesor za predmet Hirurgija Riđanović Salih, redovni profesor za predmet Neuropsihijatrija Smajkić Arif, redovni profesor za predmet Socijalna medicina Stanković-Keser Marija, redovni profesor za predmet Patofiziologija Šćepović Mladen, redovni profesor za predmet Histologija Šećerov Drenka, redovni profesor za predmet Anatomija Šimić Srećo, redovni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Šurbat Ranko, redovni profesor za predmet Interna medicina Bokonjić Mirjana, vanredni profesor za predmet Dermatovenerologija Čengić Fadil, vanredni profesor za predmet Radiologija Dilberović Faruk, vanredni profesor za predmet Anatomija Džumhur Mehmed, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Ðokić Strahinja, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo


109

Gabela Fikret, vanredni profesor za predmet Fizika Hadžimejlić Muhamed, vanredni profesor za predmet Interna medicina Hlača Danica, vanredni profesor za predmet Mikrobiologija Huterer Drago, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akšerstvo Hrnjičević Mustafa, vanredni profesor za predmet Histologija i embriologija Kilalić Teufik, vanredni profesor za predmet Biologija Kocić Dušan, vanredni profesor za predmet Interna medicina Kulenović Husein, vanredni profesor za predmet Fiziologija Levi Mario, vanredni profesor za predmet Higijena Lovrinčević Antun, vanredni profesor za predmet Radiologija Ljubović Esad, vanredni profesor za predmet Hirurgija Musafija Albert, vanredni profesor za predmet Interna medicina Milanović Ljiljana, vanredni profesor za predmet Oftalmologija Miličević Slobodan, vanredni profesor za predmet Hirurgija Nikolin Branko, vanredni profesor za predmet Hemija Plamenac Pavle, vanredni profesor za predmet Patologija Prohić Halil, vanredni profesor za predmet Sudska medicina Ramić Salko, vanredni profesor za predmet Hemija Softić Dževad, vanredni profesor za predmet Ginekologija i akušerstvo Tomić Viktorija, vanredni profesor za predmet Anatomija Turić Adelaida, vanredni profesor za predmet Epidemiologija Vranić Jovo, vanredni profesor za predmet Hirurgija Winterhalter-Jadrić Mira, vanredni profesor Biohemija Defterdarević-Serdarević Tevhida, docent za predmet Oftalmologija Durić Osman, docent za predmet Hirurgija Drecun Mara, docent za predmet Fiziologija Ðuričić Emira, docent za predmet Biologija Grujić Mirko, docent za predmet Interna medicina Hamzagić Hasan, docent za predmet Pneumoftiziologija

110


Hasanbegović Dženeta, docent za predmet Otorinolaringologija Kapidžić Mustafa, docent za predmet Ginekologija i akušerstvo Miličević Nikola, docent za predmet Hirurgija Macanović Katarina, docent za predmet Dermatovenerologija Mušanović Mirza, docent za predmet Radiologija Lincender Lidija, docent za predmet Radiologija Nadaždin Mira, docent za predmet Mikrobiologija Pajović Milan, docent za predmet OM sa TIPSS Radnić Dinko, docent za predmet za predmet Hirurgija Radulović Radoje, docent za predmet Fizijatrija Rukavina Željka, docent za predmet Hirurgija Starović Boriša, docent za predmet Hirurgija Stojkov Koviljka, docent za predmet Biohemija Telalbašić-Bulbulović Sadžida, docent za predmet Infektologija Tišma Ratomir, docent za predmet Fizijatrija Velković Arifa, docent za predmet Pedijatrija Zulić Irfan, docent za predmet Farmakologija i toksikologija Zjuzin Nadežda, docent za predmet Fizijatrija Gafić-Ibrahimbegović Fadila, predavač za predmet Fizičko vaspitanje Todosijević Miodrag, predavač za predmet Opštenarodna odbrana Abramović Milorad, asistent za predmet Pneumoftiziologija Akšamija Behija, asistent za predmet Interna medicina Alagić Ahmet, asistent za predmet Hirurgija Aleksić Mirjana, asistent za predmet Anatomija Aleksejev Igor, asistent za predmet Fizijatrija Alirejsović Senija, asistent za predmet Oftalmologija Ančić Olga, asistent za predmet Pedijatrija Babić Miladin, asistent za predmet Hirurgija Bajrović Remzija, asistent za predmet Hirurgija Banin Sergej, asistent za predmet Otorinolaringologija Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

111

Banduka Milorad, asistent za predmet Fizika Bašić Maida, asistent za predmet Dermatovenerologija Bekić Suada, asistent za predmet Interna medicina Bešlagić Edina, asistent za predmet Mikrobiologija Bešlagić Refik, asistent za predmet Patofiziologija Bilenjki Desanka, asistent za predmet Radiologija Bogdanović Borka, asistent za predmet Dermatovenerologija Bratović Ismet, asistent za predmet Interna medicina Bubreško Ana, asistent za predmet Neuropsihijatrija Budalica Mehmedalija, asistent za predmet Hirurgija Boljanović Trifko, asistent za predmet Interna medicina Bukvić Idriz, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Bukvić Miroslav, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Bukša Marko, asistent za predmet Interna medicina Cerić Nesiba, asistent za predmet Pneumoftiziologija Cucić Zdravka, asistent za predmet Pedijatrija Čengić Dževad, asistent za predmet Infektologija Čardaklija Zlatko, asistent za predmet Infektologija Čengić Fikret, asistent za predmet Hirurgija Čustović Fatima, asistent za predmet Higijena Čeklić Obrad, asistent za predmet Hirurgija Čelić Zlatica, asistent za predmet Interne medicina Ćemalović Kemal, asistent za predmet Neuropsihijatrija Ćuš Asja, asistent za predmet Anatomija Dimitrijević Jovan, asistent za predmet Neuropsihijatrija Dimitrijević Kosta, asistent za predmet Hirurgija Dizdarević Jasna, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Dizdarević Zehra, asistent za predmet Pneumoftiziologija Dobrača Ilijas, asistent za predmet Sudska medicina Dragojević Blažo, asistent za predmet Otorinolaringologija

112


Slika 6. Detalj sa proslave 30 godina Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Dom mladih Skenderija, 1976. godine Dragojević Mihaila, asistent za predmet Interna medicina Drino Esad, asistent za predmet Hirurgija Durić Amira, asistent za predmet Hirurgija Ðuričić Jasna, asistent za predmet Patofiziologija Ðuričić Zoran, asistent za predmet Patofiziologija Elez Sekula, asistent za predmet Otorinolaringologija Fazlagić Nijaz, asistent za predmet Radiologija Filipović Adem, asistent za predmet Interna medicina Frašto Milica, asistent za predmet Gaćinović Željka, asistent za predmet Dermatovenerologija Gaon Igor-Davor, asistent za predmet Hemija Gerc Vjekoslav, asistent za predmet Interna medicina Godler Zdenka, asistent za predmet Oftalmologija Golemac Slavko, asistent za predmet Interna medicina Gribajčević Mehmed, asistent za predmet Interna medicina


113

Gmaz Zoran, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Guzina Trifko, asistent za predmet Hirurgija Gvozdenović Borislav, asistent za predmet Dermatovenerologija Gaon Dejan, asistent za predmet Epidemiologija Hodžić Lutvo, asistent za predmet Pedijatrija Hodžić Salahudin, asistent za predmet Oftalmologija Ibrahimović Enver, asistent za predmet Hirurgija Ibrahimbegović Fikreta, asistent za predmet Interna medicina Idrizbegović Sead, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Jovanović Jena, asistent za predmet Infektologija Jaganjac Nermina, asistent za predmet Fiziologija Kadić Naim, asistent za predmet Hirurgija Kahvić Mirza, asistent za predmet Patologija Kapetanović Bakir, asistent za predmet Infektologija Kapidžić Nedžib, asistent za predmet Radiologija Kazić Nadija, asistent za predmet Pedijatrija Kesić Vera, asistent za predmet Interna medicina Kević Vera, asistent za predmet Fizijatrija Kulenović Alma, asistent za predmet Fiziologija Kodrić Ljiljana, asistent za predmet Mikrobiologija Kosorić Bojana, asistent za predmet Mikrobiologija Kovačević Novica, asistent za predmet Hirurgija Kovačević Slavica, asistent za predmet Oftalmologija Krnić Havuša, asistent za predmet Interna medicina Krstić Ante, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Kulenović Dušanka, asistent za predmet Neuropsihijatrija Kulenović Salahudin, asistent za predmet Interne medicina Kundurović Zlata, asistent za predmet Histologija i embriologija Lekić Meliha, asistent za predmet Hemija Leovac Ankica, asistent za predmet Higijena

114


Lojpur Vera, asistent za predmet Pedijatrija Lomas Mirjam, asistent za predmet Hirurgija Lomigorić-Oručević Amila, asistent za predmet Histologija i embriologija Ljubunčić Predrag, asistent za predmet Fiziologija Marković Zdravko, asistent za predmet Patologija Mehmedbašić Vladimir, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Mešanović Nurhijana, asistent za predmet Interna medicina Mijatović Žarko, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Minić Tatjana, asistent za predmet Hemija Milić Miloš, asistent za predmet Fiziologija Mimić Borko, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Mirić Slavica, asistent za predmet Radiologija Mornjaković Zakira, asistent za predmet Histologija i embriologija Mulabegović Nedžad, asistent za predmet Farmakologija i toksikologija Muminbašić Midhat, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Nakaš Emina, asistent za predmet Fiziologija i biohemija Nikolić-Bartl Jasna, asistent za predmet Interna medicina Nikšić Dragana, asistent za predmet Socijalna medicina Omanić Ajnija, asistent za predmet Socijalna medicina Oručević Mubera, asistent za predmet Pedijatrija Ovčina Fehim, asistent za predmet Anatomija Papić Ksenija, asistent za predmet Anatomija Pavelić Dragan, asistent za predmet Neuropsihijatrija Pešić Biljana, asistent za predmet Mikrobiologija Potkonjak Mirjana, asistent za predmet Hirurgija Radovanović Jovo, asistent za predmet Biohemija Radović Nikola, asistent za predmet Otorinolaringologija Radičević Nada, asistent za predmet Fiziologija Radotić Milan, asistent za predmet Fizijatrija Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

115

Raljević Enver, asistent za predmet Interna medicina Ramić Habiba, asistent za predmet Neuropsihijatrija Riđanović Zoran, asistent za predmet Infektologija Robović Zlatko, asistent za predmet Interna medicina Rustempašić Sonja, asistent za predmet Hirurgija Sandić Marijana, asistent za predmet Neuropsihijatrija Selak Ivica, asistent za predmet Patološka anatomija Semiz Aleksandar, asistent za predmet Hirurgija Simatović Kemal, asistent za predmet Hirurgija Slijepčević Omiljko, asistent za predmet Higijena Stančić Duško, asistent za predmet Pedijatrija Stojkov Milan, asistent za predmet Dermatovenerologija Stolić Vladimir, asistent za predmet Oftalmologija Šimunović Vladimir, asistent za predmet Hirurgija Šerbedžija Duško, asistent za predmet Otorinolaringologija Šlaković Šemsudin, asistent za predmet Radiologija Šlaković Aiša, asistent za predmet Interna medicina Šošić Mirko, asistent za predmet Hirurgija Šabanović Snježana, asistent za predmet Biohemija Šurbat Gojko, asistent za predmet Interna medicina Šuško Irfan, asistent za predmet Histologija i embriologija Škobić Mario, asistent za predmet Anatomija Tanović Indira, asistent za predmet Anatomija Telebak Boriša, asistent za predmet Epidemiologija Todorović Goran, asistent za predmet Ginekologija i akušerstvo Tomić Amra, asistent za predmet Oftalmologija Tomić Ivana, asistent za predmet Patologija Valjevac Kemal, asistent za predmet Farmakologija i toksikologija Veljkov Nemanja, asistent za predmet Interna medicina Vidović Juraj Ðino, asistent za predmet Neuropsihijatrija

116


Vidović Zrinka, asistent za predmet Patologija Vojvodić Zineta, asistent za predmet Infektologija Vujisić Zora, asistent za predmet Pedijatrija Zečević Esma, asistent za predmet Pedijatrija Zurovac Gordana, asistent za predmet Mikrobiologija Zečević-Bušić Ifakata, asistent za predmet Otorinolaringologija Željo Amela, asistent za predmet Anatomija Žujo Hamza, asistent za predmet Sudske medicina

Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na dan 31. 9. 1994. godine K atedra za medicinsku hemiju Lekić Meliha, docent, šef Katedre Nikolin Branko, redovni profesor Gaon Igor, vanredni profesor Galijašević Samra, asistent Rimpapa Zlatan, asistent K atedra za medicinsku fiziku Kulenović Fahrudin, redovni profesor, šef Katedre Vobornik Slavenka, docent Omerbašić Ago, viši asistent Muharemović Zijad, asistent K atedra za biologiju sa humanom genetikom Kilalić Teufik, redovni profesor, šef Katedre Ðuričić Emira, vanredni profesor Redžić Amira, viši asistent Ibrulj Slavica, asistent K atedra za medicinsku informatiku Mašić Izet, vanredni profesor, šef Katedre Jakupović Safet, asistent Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

117

K atedra za biogenetiku Sofradžija Avdo, redovni profesor, šef Katedre K atedra za medicinsku sociologiju Pajović Milan, vanredni profesor, šef Katedre K atedra za tjelesni odgoj Ibrahimbegović Fadila, predavač K atedra za engleski jezik Karaula Jasna, asistent K atedra za anatomiju Dilberović Faruk, redovni profesor, šef Katedre Ovčina Fehim, docent Kulenović Amela, viši asistent Festić Emir, asistent Hasanović Aida, asistent Kamenčić Huse, asistent K atedra za biohemiju Winterhalter Mira, redovni profesor, šef Katedre Radovanović Jovan, docent Gornjaković Srđan, asistent Jadrić Radivoje, asistent K atedra za fiziologiju Mujić Muzafer, redovni profesor, šef Katedre Kulenović Husein, vanredni profesor Huskić Jasminko, docent Nakaš Emina, docent Milić Miloš, viši asistent Vidović Tatjana, asistent K atedra za histologiju i embriologiju Hrnjičević Mustafa, redovni profesor, šef Katedre Kundurović Zlata, vanredni profesor

118


Mornjaković Zakira, docent Juroš Marina, asistent Mešić Haris, asistent K atedra za mikrobiologiju i parazitologiju sa imunologijom Hlača Danica, redovni profesor, šef Katedre Bešlagić Edina, docent Šarčević Adnan, viši asistent Markotić Alemka, asistent K atedra za patološku anatomiju Plamenac Pavle, redovni profesor, šef Katedre Selak Ivan, vanredni profesor Radović Svjetlana, viši asistent Vidović Zrinka, viši asistent Tomić Ivana, asistent K atedra za patološku fiziologiju Pleho Amir, redovni profesor, šef Katedre Bešlagić Refik, docent Čustović Elvedina, asistent Pleho Amra, asistent Šečić Damir, asistent K atedra za farmakologiju i toksikologiju Zulić Irfan, redovni profesor, šef Katedre Potkonjak Dubravka, redovni profesor Kapić Elvedina, vanredni profesor Mulabegović Nedžad, vanredni profesor Omeragić Edo, viši asistent Rajman Iris, viši asistent Loga Svjetlana, asistent Miljanović Mirjana, stručni saradnik Valjevac Kemal, stručni saradnik Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

119

K atedra za epidemiologiju Telebak Boriša, docent, šef Katedre Arnautović Atif, vanredni profesor Puvačić Zlatko, vanredni profesor Hotić Semra, asistent K atedra za socijalnu medicinu, organizaciju zdravstvene zaštite i historiju medicine

Smajkić Arif, redovni profesor, šef Katedre Omanić Ajnija, vanredni profesor Nikšić Dragana, docent K atedra za higijenu Ćatović Sejdo, vanredni profesor, šef Katedre Čustović Fatima, docent Zec Svetlana, docent Slijepčević Omiljko, viši asistent Filipović-Hadžiomerović Aida, asistent K atedra za sudsku medicinu Kulenović Husein, vanredni profesor, šef Katedre Prohić Halil, redovni profesor Babić Mirsad, asistent Dobrača Ilijas, asistent Žujo Hamza, asistent K atedra za internu medicinu Hadžimejlić Muhamed, redovni profesor, šef Katedre Grujić Mirko, redovni profesor Hadžijahić Hasan, redovni profesor Bratović Ismet, vanredni profesor Gribajčević Mehmed, vanredni profesor Bukša Marko, docent Haračić Midhat, docent

120


Slika 7. Dekani Medicinskog fakulteta u Sarajevu, 1947.-1954. Raljević Enver, docent Arslanagić Amila, viši asistent Berbić-Fazlagić Jasmina, viši asistent Ćatović-Rašić Senija, viši asistent Dilić Mirza, viši asistent Golemac Slavko, viši asistent Kučukalić Elma, viši asistent Kulenović Indira, viši asistent Loza Vesna, viši asistent Mešanović Nurihana, viši asistent Vukobrat-Bijedić Zora, viši asistent Aličehajić-Borovac, Nađa, asistent Haračić Azra, asistent Hrisafović Zorislav, asistent Kesić Vera, asistent Unčanin Snježana, asistent Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

121

K atedra za pneumoftiziologiju Konjicija Abdulah, redovni profesor, šef Katedre Dizdarević Zehra, vanredni profesor Cerić Nesiba, viši asistent Mehić Bakir, viši asistent Lukić Zdravko, viši asistent Žutić Hasan, viši asistent K atedra za neuropsihijatriju i medicinsku psihologiju Loga Slobodan, redovni profesor, šef Katedre Cerić Ismet, docent Dimitrijević Jovan, docent Kantardžić Dželaludin, docent Daneš Vera, viši asistent Jovanović-Gmaz Mirjana, viši asistent Kučukalić Abdulah, viši asistent Fišeković Saida, viši asistent Džirlo Kaćuša, asistent Stanić Dragiša, asistent Todorović Ljubica, asistent K atedra za radiologiju i onkologiju Čengić Fadil, redovni profesor, šef Katedre Dalagija Faruk, vanredni profesor Lincender Lidija, vanredni profesor Mušanović Mirza, vanredni profesor Bašić Hiba, viši asistent Kapidžić Nedžib, viši asistent Klančević Melika, viši asistent Obralić Nermina, viši asistent Bešlić Šerif, viši asistent K atedra za infektivne bolesti

122


Telalbašić Sadžida, redovni profesor, šef Katedre Čengić Dževad, docent Kapetanović Bakir, docent Čardaklija Zlatko, viši asistent Drnda Alija, viši asistent Koluder Nada, asistent Mehanić Snježana, asistent Pinjo Fikreta, asistent K atedra za dermatovenerologiju Arslanagić Naima, vanredni profesor, šef Katedre Gačinović Željka, viši asistent Knor-Bukvić Tanja, viši asistent Alendar Faruk, asistent K atedra za ginekologiju i akušerstvo Šimić Srećo, redovni profesor, šef Katedre Bukvić Idriz, docent Idrizbegović Sead, docent Bukvić Miroslav, viši asistent Dizdarević Jadranka, viši asistent Kapetanović Ahmo, viši asistent Mehmedbašić Senad, viši asistent Begić Kerim, asistent Muminbašić Nermin, asistent Nikulin Boris, asistent Perva Sejfulah, asistent K atedra za pedijatriju Veljković Arifa, redovni profesor, šef Katedre Mesihović Hasna, redovni profesor Anić Olga, vanredni profesor Čengić Hadžo, docent Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

123

Slika 8. Dekani Medicinskog fakulteta u Sarajevu, 1955.-1974. Zečević Esma, docent Cucić Zdravka, viši asistent Saračević Ediba, viši asistent Heljić Suada, viši asistent Kovač Edina, asistent Terzić Rešad, asistent K atedra za oftalmologiju Teftedarija Tevhida, vanredni profesor, šef Katedre Alajbegović Rizah, redovni profesor Milanović Ljiljana, redovni profesor Čengić Ferid, viši asistent Ibišević Mirsad, asistent Saračević-Pačuka Nedžija, asistent Popović Neven, asistent K atedra za otorinolaringologiju, maksilofacijalnu hirurgiju i stomatologiju

124


Bušić Ifakata, redovni profesor, šef Katedre Hasanbegović Dženeta, redovni profesor Kapidžić Adnan, viši asistent Milutinović Slavica, viši asistent Alagić Jasminka, asistent K atedra za fizijatriju i rehabilitaciju Zjuzin Nadežda, vanredni profesor, šef Katedre Mišanović Željko, viši asistent Buljina Amir, viši asistent Šakota Slavica, asistent K atedra za hirurgiju i ratnu hirurgiju Konjhodžić Faruk, redovni profesor, šef Katedre Durić Osman, vanredni profesor Šišić Fuad, vanredni profesor Radnić Dinko, vanredni profesor Rukavina Željka, vanredni profesor Budalica Mehmedalija, docent Čustović Kemal, docent Ćibo Safet, docent Dizdarević Salahudin, docent Drino Esad, docent Durić Amira, docent Ljubić Božo, docent Guska Safet, viši asistent Hadžiahmetović Zoran, viši asistent Kulenović Faruk, viši asistent Šestan Muhamed, viši asistent Pinjo Emir, viši asistent Hiroš Mustafa, asistent Lazović Mufid, asistent Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

125

Šabanović Selver, asistent Tahmiščija Aida, asistent

Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta Univerzitetu u Sarajevu na dan 31. 3. 2006. godine K atedra za medicinsku hemiju Lekić Meliha, redovni profesor, šef Katedre Mijanović Mirjana, docent Rimpapa Zlatan, viši asistent Korać Fehim, viši asistent Ðulić Eldina, stručni saradnik K atedra za biofiziku Vobornik Slavenka, vanredni profesor, šef Katedre Omerbašić Ago, docent Muharemović Zijad, asistent Busuladžić Mustafa, asistent K atedra za biologiju sa humanom genetikom Redžić Amira, vanredni profesor, šef Katedre Ibrulj Slavica, docent Metović Azra, asistent Mušanović Jasmin, asistent K atedra za opšte nastavne predmete Žiga Jusuf, redovni profesor, šef Katedre K atedra za medicinsku informatiku Mašić Izet, redovni profesor, šef Katedre Kudumović Mensura, viši stručni saradnik Novo Ahmed, stručni saradnik K atedra za anatomiju čovjeka Dilberović Faruk, redovni profesor, šef Katedre Ovčina Fehim, vanredni profesor

126


Kulenović Amela, vanredni profesor Hasanović Aida, viši asistent Kapur Eldan, viši asistent Sarač-Hadžihalilović Aida, viši asistent Voljevica Alma, viši asistent Vučković Ilvana, asistent Lujinović Almira, asistent Talović Elvira, asistent K atedra za fiziologiju čovjeka Nakaš-Ićindić Emina, vanredni profesor, šef Katedre Huskić Jasminko, vanredni profesor Babić Nermina, viši asistent Hadžović Almira, viši asistent Avdagić Nesina, viši asistent Začiragić Asja, asistent Arslanagić Selma, asistent Valjevac Amina, asistent Lepara Orhan, asistent K atedra za histologiju i embriologiju Mornjaković Zakira, redovni profesor, šef Katedre Kundurović Zlata, redovni profesor Šuško Irfan, vanredni profesor Aličelebić Selma, docent Ćosović Esad, asistent Beganović-Petrović Amira, asistent Arnautović Ajla, asistent K atedra za biohemiju Winterhalter-Jadrić Mira, redovni profesor, šef Katedre Radovanović Jovan, vanredni profesor Jadrić Radivoj, viši asistent Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

127

Slika 9. Dekani Medicinskog fakulteta u Sarajevu, 1975.-2006. Kiseljaković Emina, viši asistent Hasić Sabaheta, viši asistent K atedra za mikrobiologiju i parazitologiju Bešlagić Edina, redovni profesor, šef Katedre Zvizdić Šukrija, vanredni profesor Hamzić Sadeta, viši asistent Mahmutović Sabina, viši asistent Hadžihasanović Mufida, viši asistent K atedra za patologiju Radović Svjetlana, docent, šef Katedre Selak Ivan, redovni profesor Tomić Ivana, viši asistent Babić Mirsad, viši asistent Dorić Mirsad, viši asistent K atedra za patološku fiziologiju i medicinu rada Bešlagić Refik, vanredni profesor, šef Katedre

128


Salihović Habiba, docent Musić Miralem, docent Memija-Pozderac Meliha, viši asistent Čabaravdić Mirsad, viši asistent Šečić Damir, asistent Pleho-Kapić Amna, asistent Čustović Elmedina, asistent Pepić Esad, asistent Bešlagić Omer, asistent K atedra za farmakologiju, toksikologiju i kliničku farmakologiju Mulabegović Nedžad, redovni profesor, šef Katedre Kapić Elvedina, redovni profesor Mijanović Mirjana, docent Loga-Zec Svjetalana, viši asistent Omeragić Edin, viši asistent Kusturica Jasna, viši asistent Rakanović-Todić Maida, viši asistent Kulo Aida, asistent K atedra za epidemiologiju i zdravstvenu statistiku Puvačić Zlatko, redovni profesor, šef Katedre Čavaljuga Semra, docent Puvačić Sandra, viši asistent K atedra za socijalnu medicinu, organizaciju zdravstvene zaštite i historiju medicine

Omanić Ajnija, redovni profesor, šef Katedre Nikšić Dragana, docent Mujčić-Kurspahić Amira, viši asistent Džubur-Bešić Amela, asistent K atedra za higijenu i zaštitu životne okoline Ćatović Sejdo, redovni profesor, šef Katedre Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

129

Biščević Azra, docent Ćatović Amra, viši asistent Kadribašić Ribana, asistent Aganović-Mušinović Izeta, stručni saradnik Tanacković Fikreta, stručni saradnik Šeremet Zimka, stručni saradnik Mačkić-Ðurović Mirela, stručni saradnik K atedra za sudsku medicinu Selak Ivan, redovni profesor, šef Katedre Dobrača Ilijas, viši asistent Žujo Hamza, asistent Stančić Alma, asistent K atedra za internu medicinu i kliničku propedeutiku Gribajčević Mehmed, redovni profesor, šef Katedre Dizdarević Zehra, redovni profesor Haračić Midhat, redovni profesor Bukša Marko, redovni profesor Arslanagić Amila, vanredni profesor Žutić Hasan, vanredni profesor Gerc Vjekoslav, vanredni profesor Heljić Bećir, vanredni profesor Mehić Bakir, vanredni profesor Dilić Mirza, vanredni profesor Berbić-Fazlagić Jasmina, docent Kučukalić-Selimović Elma, docent Rašić Senija, docent Vukobrat-Bijedić Zora, docent Lozo Vesna, docent Kulenović Indira docent Mesihović Rusmir, docent

130


Resić Halima, docent Čukić Vesna, viši asistent Alićehajić-Borovac Nađa, viši asistent Sokolović Šekib, docent Buturović-Aščić Belma, viši asistent Paralija Belma, viši asistent Hadžimurtezić Zlatan, viši asistent Vanis Nenad, viši asistent Gornjaković Srđan, viši asistent Bureković Azra, viši asistent Velija-Ašimi Zelija, viši asistent Filipović Ifet, viši asistent Lačević Nadir, viši asistent Šurković Ismana, viši asistent Sofo-Hafizović Alma, viši asistent Dizdarević-Bostandžić Amela, viši asistent Kulić Mehmed, asistent Unčanin-Medžović Snježana, asistent Bijedić Vildana, asistent Landžo Elvedin, asistent Džemidžić Jasminka, asistent Mlaćo Akif, asistent Hodžić Enisa, asistent Kurtčehajić-Pošković Azra, asistent K atedra za neuropsihijatriju, neurologiju i medicinsku psihologiju Kučukalić Abdulah, redovni profesor, šef Katedre Fišeković Saida, docent Lončarević Nedim, vanredni profesor Daneš Vera, docent Oruč Lilijana, docent Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

131

Alajbegović-Kurtović Azra, docent Ličanin Ifeta, viši asistent Ðelilović Jasminka, viši asistent Bravo-Mehmedbašić Alma, viši asistent Hižar Ivanka, viši asistent Mehmedika-Suljić Enra, viši asistent Salčić-Dizdarević Dubravka, viši asistent Kapetanović Igbal, asistent Vranešić Melin, asistent K atedra za radiologiju i onkologiju Lincender Lidija, redovni profesor, šef Katedre Dalagija Faruk, redovni profesor Obralić Nermina, vanredni profesor Bešlić Šerif, vanredni profesor Klančević Melika, docent Bašić-Čabaravdić Hiba, docent Bešlija Semir, viši asistent Ličanin Zoran, viši asistent Kantardžić Nermina, viši asistent Mornjaković Amela, viši asistent Lomigorić Jasenko, asistent Ibralić Muris, viši asistent Bešlagić Vanesa, asistent Prevljak Sabina, asistent K atedra za infektivne bolesti Dautović Sajma, vanredni profesor, šef Katedre Čengić Dževad, vanredni profesor Koluder-Ćimić Nada, viši asistent Drnda Alija, viši asistent Mehanić Snježana, asistent

132


Pinjo Fikreta, asistent Topalović-Četković Jasna, asistent Hadžiosmanović Vesna, asistent Osmić Akif, asistent K atedra za hirurgiju i ratnu hirurgiju Durić Osman, redovni profesor, šef Katedre Kandić Zuvdija, redovni profesor Ćibo Safet, redovni profesor Durić Amira, redovni profesor Dizdarević Salahudin, redovni profesor Hujić Halid, redovni profesor Šišić Fuad, redovni profesor Budalica Mehmedalija, redovni profesor Čustović Kemal, redovni profesor Solaković Emir, vanredni profesor Hadžiahmetović Zoran, vanredni profesor Gavrankapetanović Ismet, vanredni profesor Gavrankapetanović Faris, vanredni profesor Aganović Damir, docent Tanović Haris, docent Junuzović Dželaludin, docent Suljević Ismet, viši asistent Hiroš Mustafa, viši asistent Karabeg Reuf, viši asistent Hadžismajlović Ademir, viši asistent Dizdarević Kemal, viši asistent Akšamija Goran, viši asistent Talić-Tanović Adnana, viši asistent Hadžimuratović Adnan, viši asistent Omerbegović Meldijana, viši asistent Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

133

Čerimagić Zinaida, asistent Prcić Alden, asistent Bešić Asim, asistent Hadžihasanović Emir, asistent Firdus Nedžad, asistent Kapetanović-Begić Sadeta, asistent Maksić Senad, asistent Vila Haris, asistent Radnić Davor, asistent Hadžimehmedagić Amel, asistent Zvizdić Zlatan, asistent Salihagić Sanela, asistent Karavdić Kenan, asistent Omerhodžić Merim, asistent Vranić Haris, asistent Džanković Fuad, asistent Ahmetović Amir, asistent K atedra za dermatovenerologiju Arlasnagić Naima, redovni profesor, šef Katedre Prohić Asja, docent Knor-Bukvić Tanja, viši asistent Alendar Faruk, viši asistent Kasumagić-Halilović Emina, asistent K atedra za ginekologiju i akušerstvo Bukvić Idriz, redovni profesor, šef Katedre Dizdarević Jadranka, vanredni profesor Mehmedbašić Senad, vanredni profesor Izetbegović Sebija, docent Godinjak Zulfo, docent Kapetanović Ahmo, viši asistent

134


Bašić Ejub, viši asistent Begić Kerim, viši asistent Gavrankapetanović-Smailbegović Fatima, viši asistent Nikulin Boris, asistent Muminbašić Nermin, asistent Murtezić Senad, asistent Deković Sanjin, asistent Imširija-Galijašević Naima, asistent Abadžić-Sarić Nidžara, asistent Imširija-Idrizbegović Lejla, asistent K atedra za pedijatriju Mesihović-Dinarević Senka, vanredni profesor, šef Katedre Heljić Suada, vanredni profesor Saračević Ediba, vanredni profesor Hasabnegović Edo, viši asistent Hadžagić-Ćatibušić Feriha, viši asistent Sakić Meliha, viši asistent Zupčević Smail, viši asistent Šabanović-Hasanbegović Snježana, viši asistent Selimović Amina, viši asistent Miličić-Pokrajac Danka, viši asistent Begić Zijo, asistent Terzić Rešad, asistent Maksić-Kovačević Hajrija, asistent Kovač Edina, asistent Mišanović Verica, asistent K atedra za oftalmologiju Alikadić-Husović Amila, docent, šef Katedre Alimanović-Halilović Emina, docent Alajbegović-Halimić Jasmina, viši asistent Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

135

Hajjir Huda, viši asistent Serdarević Raif, viši asistent Saračević-Paćuka Nedžmija, asistent Šaković Adisa, asistent K atedra za otorinolaringologiju, maksiofacijalnu hirurgiju i stomatologiju

Kapidžić Adnan, vanredni profesor, šef Klinike Alagić-Smailbegović Jasminka, docent Volić Aida, viši asistent Ahmedbegović-Sarajlić Zehra, viši asistent Šarac Erol, asistent Resić Mudžahid, asistent K atedra za fizijatriju i rehabilitaciju Vavra-Hadžiahmetović Narcisa, docent, šef Katedre Avdić Dijana, docent Meholjić-Fetahović Ajša, viši asistent Tanović Edina, viši asistent Miladinović Ksenija, asistent Muftić Mirsad, asistent Šakota-Marić Slavica, viši asistent K atedra za porodičnu/obiteljsku medicinu Mašić Izet, redovni profesor, šef Katedre Jatić Zaim, asistent Karup Ševala, asistent K atedra za imunologiju Haračić Midhat, redovni profesor, šef Katedre Rašić Senija, docent, zamjenik šefa

136


Literatura 1. Hadžiselimović H. Povodom 25 godina rada Medicinskoga fakulteta. U: 25 godina Medicinskog fakulteta u Sarajevu - 1946.-1971. godine, Sarajevo, 1971. 2. Nikulin A. U povodu 35. godišnjice rada Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Medicinski arhiv, 1981; 35(5-6): 245-7. 3. Macanović M. U povodu 40. godišnjice rada Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Almanah Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Sarajevo, 1986.godine. 4. Mulabegović N. Povodom 50 godina rada Mediciskog fakulteta u Sarajevu. U: Almanah Medicinskog fakulteta u Sarajevu - 1944.-1994. godine. Avicena, Sarajevo, 1994: 5-11. 5. Mašić I, Kulenović H. Pedeset godina kontinuirane medicinske edukacije u Sarajevu. Medicinski arhiv, 1996; 50(3-4): 113-9. 6. Hadžiahmetović I. Sto dvadeset godina organiziranog zdravstva u Tuzli. U: 20 godina Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli 1976.-1996. Tuzla, 1999: 1-42. 7. Mulabegović N, Durić O, Kulenović H, Selak I, Mašić I, Konjhodžić F, Smajkić A. Postdiplomski studij Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1963.-1998. Avivcena, Sarajevo, 1998: 6-20. 8. Mašić I. Korijeni medicine i zdravstva u BiH. Avicena, Sarajevo, 2004.: 5-35. 9. Mašić I. Zemaljska bolnica u Sarajevu. Avicena, Sarajevo, 1994: 10314. 10. Mašić I. Jubilej bosanskohercegovačkog zdravstva: osnivanje prvog Mediciskog fakulteta u BiH. Med Arh, 2006; 60(3): 3-4.


137

Index imena Aranicki Miloš Berić Milenko Besarović Zdravko Bijedić Mirjana Bobarević Blanka Brkić Ibro Brkić-Hadžijahić Naida Brkić Sead Bubić-Huković Ilduza Bušić Vera Ciglar Marko Ćuš Mirko Čavka Vladimir Čustović Izet Deželić Mladen Dimitrijević Dimitrije Doder Aleksandar Ðorđević Blagoje Ðorđević Jelena Džirlo-Todorović Jasna Fajgelj Aleksandar Filipović Zaim Fleger Josip Fried Robert Gabela Fikret Gaon Jakob Gerc Josip Grin Ernest Gvozdenović Milan Hadžimusić Nedžat Hadžiselimović Hajrudin Hamzagić Hasan Herlinger Ivo Horvat Josip Huković Seid Jadrić Stjepko Jamakosmanović Asim Jokić Jovan Kafka Ivan Kantardžić Muhamed Kapidžić Mustafa Kaufer Leopold Kaunic Pavao Knežević Vojislav

138

5 6 7 8 9 10 11 12 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 21 22 23 24 24 26 26 27 28 29 30 31 32 33 33 35 35 37 38 39 40 40 41 42 43 44

Konjicija Abdulah Kopač Zvonimir Kostić Milivoje Košak Ratko Kovačević Blagoje Kretić Miroslav Križan Zdenko Kulenović Husein Kulenović Salahudin Levi Mario Lukač Feodor Milin Radivoj Milojković Aleksandar Nakaš Muhamed Nikolin Branko Nikulin Aleksandar Numić Nurudin Osmanagić Izet Perinović Milenko Perić Branko Popović Vojin Popović Zulejka Praštalo Žarko Prcić Midhat Prohić Halil Pšorn Dragutin Putnik Ljubica Radojević Stevo Radović Jovan Ramić Salko Ratković-Ðokić Dobrila Rezaković Džemal Rustembegović Fahrudin Ruždić Ibrahim Sabovljev Aleksandar Sarajlić Ešref Sarvan Milivoje Savković Ljubomir Serdarević Hišam Simić Miron Starović Boriša Stern Pavao Szabo Stanislav Teftedarija Muhamed

44 45 46 47 48 49 50 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 60 61 62 63 64 65 65 66 66 67 67 68 69 69 70 71 73 74 75 76 76 78 79 80 81 83


Telalbašić Sadžida Tomić Srećko Tvrtković Rifat Urban Stjepan Vasić Danica

84 85 86 86 87

Vojvodić Zineta Vučičević Momčilo Zec Nedo Zimonjić Bogdan Zulić Irfan

88 89 90 91 92

Slika 10. Proslava “100 godina Zemaljske bolnice u Sarajevu”, 17.11.1994. god. Nastavnici i saradnici medicinskog fakulteta u Sarajevu

139

IZET (MUHAMED) MAŠIĆ, rođen je 6.6.1952. godine u Gračanici, BiH. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom mjestu. Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu završio je 1976. godine. Nostrificirao je diplomu na Medicinskom fakultetu u Insbruku (Austrija). Postdiplomski studij iz Socijalne medicine i organizacije zdravstvene zaštite završio je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1978. godine. Specijalistički ispit iz iste oblasti položio je 1982. godine. Magistrirao je o temi “Evaluacija informacionog sistema porodičnog zdravlja” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1985. godine, a doktorsku disertaciju s naslovom “Evaluacija kompjuteriziranog informacionog sistema primarne medicinske zaštite” odbranio je na istom fakultetu 1990. godine. Po završenom studiju zapošljava se i radi na Institutu za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite na Medicinskom fakultetu Univereziteta u Sarajevu kao liječnik opće prakse na projektu “Sadržaj rada ljekara u porodici i mjesnoj zajednici”, a nakon položenog specijalističkog ispita kao asistent istraživač na istom predmetu zatim asistent (1988.) do izbora u zvanje docenta 1991. godine na predmetu Socijalna medicina. Biran je za predavača Više medicinske škole u Sarajevu 1986. godine a za profesora iste škole biran je 1989. godine. Godine 1992. osniva Katedru za medicinsku informatiku Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, te prolazi faze izbora u docenta (1992.), vanrednog profesora (1994.) i redovnog profesora (1998.) na predmetu Medicinska informatika. Godine 2002. biran je za redovnog profesora na predmetu Porodična/Obiteljska medicina na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Godine 2005. izabran je za redovnog profesora na predmetu Porodična medicina na Zdravstvenom fakultetu Univerziteta u Zenici. Objavio je kao autor i koautor preko 500 bibliografskih jedinica u domaćim i inozemnim publikacijama. Također je autor preko 30 knjiga i monografija. Bio je glavni i odgovorni urednik pet biomedicinskih časopisa, a član redakcijskih odbora nekolicine drugih časopisa u zemlji i inozemstvu. Trenutno je glavni i odgovorni urednik časopisa: „Medicinski arhiv“, „Materia Socio Medica“ i „Acta Informatica Medica“. Osnivač je Društva za medicinsku informatiku BiH 1988. godine, te član Izvršnog komiteta Evropske asocijacije medicinske informatike (EFMI) od 1994. do 2006. godine, Generalne skupštine Svjetske asocijacije medicinske informatike (IMIA) od 1994. do 2006. godine, Svjetske asocijacije za telemedicinu i eZdravstvo od 2005. godine, te Evropske asocijacije javnog zdravstva (EUPHA) od 2000. do 2006. godine. Do sada je organizirao preko 50 naučnih i stručnih skupova, od kojih desetak u ratnom vremenu. Među posljednjim organiziranim skupovima su: Prvi kongres medicinske informatike Bosne i Hercegovine s međunarodnim učešćem 1999. godine, Prvi kongres socijalne medicine - javnog zdravstva Bosne i Hercegovine s međunarodnim učešćem 2001. godine, Drugi kongres medicinske informatike Bosne i Hercegovine s međunarodnim učešćem 2004. godine, te međunarodni naučni skup „eZdravstvo i eEdukacija“ 2005. godine. Izabran je za predsjednika 22. Evropskog kongresa medicinske informatike (MIE2009), koji će se održati u Sarajevu 2009. godine. Aktivno je učestvovao s radovima i kao voditelj sesija na više svjetskih i evropskih kongresa javnog zdravstva, medicinske informatike i porodične medicine.

140


Nastavnici Med. Fak. u Sarajevu

Recommend Documents