f/M?f ];rl6
MITOlOGIIA SLAVE A 11111&1 I
Književno djelo MITOLOGIJU SLAVENA posvećujem
USPOMENI DREVNIH PREĐA koji su u 4. stoljeću n. e. na otoku
Rujani
osnovali prvu
slavensku
nezavisnu državu, posebno znanim po mitsko-kultnom bogoštovju, 1�ajstarijim
slavenskim
hramom i svetištem
boga
s
SVANTEVIDA na
Arkunu.
F. L.
MITOLOGIJA SLAVENA TRAGOM . KULTOVA I VJEROVANJA STARIH SLAVENA
NAPISAO UREDIO I LIKOVNO OPREMIO FRANJO LEDić
P
šTAMPANO VLASTITOJ NAKLADI l 1000 PRIMJERAKA
FRANJO LEDIĆ
MITOLOGIJA SLAVENA TRAGOM KULTOV A I VJEROVANJA STARIH SLAVENA
K N JI G A I SA
150
SLIKA U TEKSTl
Z AGREB 1969
SADRŽAJ Strana
- - - - - - - - - - - -
8
Predgovor: Jesu li Slavem imali svoju mitologiju? - - - -
17
Recenzije i uvodne riječi
SVAROG
Startbog slavenskih predaka i tvorae- svijeta -
25
PERUN
Slavenski bog gromovnik i zaštitnik pravde- -
47
VOLOS
Bog ratara i pludnusti, zaštitnik pastira---
71
VODAN
Slavensko božanstvo voda, rijeka i mora - -
85
- --
105
VIDA
Zaštitnica bračne sloge kod Slavena - ---
117
RADOGOS T
Zaštitnik gostoprimstva u slavenskih naroda -
127
liVA I :ž:IBOG Božanstva koja daruju život i plodnost---
141
VESNA
Svijetla božica proljetne radosti i bujnosti--
153
LADA
Božica ljubavi, žarkog ljeta i žetve ----
163
VOLOSKA
Zaštitnica kućnog ognjišta i doma - -- -
177
PERUNI KA
Uzorita božica, braniteljica pravednosti u braku
185
GEROVI T
Ratnički bog plemena Ljutića i Bodrića - - -
193
SUĐENI CE
Božice koje rješavaju sudbinu čovjeka
- -
201
SLA VA
Božica časti, junaštva, slave i pobjede - - -
209
- - - - - - - - - - - - - - - - -
221
SVAROZI C
Pogovor
Darovatelj svjetlosti i blage topline -
-
RECENZIJE I UVODNE RIJEČI Dr MILE BORAS, IVAN BRAJD ić, NOVAK SIMić, Dr BRANKO MAGARAšEVIć, JOZA HORVAT, ZLATKO TOMičić, BORO PAVLOVIC'
SLAVENSKA MITOLOGIJA od Franje Ledića
Ovih dana došlo mi je do ruku djelo Franje Ledića Mitologija Sla vena. Pregledao sam ga li djelomično pročitao i prvi moj dojam bio je da s OVlim djelom dobivamo nesto što do sada u hrvatskoj ldter�tur1 nismo imali. Učeći u gimnazijJ grčku i il1imsku mitologiju za koju smo imahl uv:ijek dosta litera)ture, uVlijek sam se pitao a šta je <; našom sla venskom mitologijom, s koiom smo se upoznali samo tu i tamo ali nikad sistematski. Ovo će dje1o sigurno popuniti prazninu koja se već dugo osjeća na tom !području znanja. Djelo je p�sano popularno i sa puno činjenica p.rovjerendh na izvorima. U nj je uloženo mnogo godina marljivog rada, koji bi ostao potpuno neprimijećen, da ovo djelo ne 'izlazi na svijeil: Solženjkin u svoioj noveli Matrjonina kuća govoreći o glavnom licu Matrjonli. završava ovako: »Svi smo živJeLi pokraj nje [ oko nje 1 111ismo shvatili da je ona baš onaj pravednik bez kojega ne može, po narodnoj poslovici, opstati selo. NJ grad. Ni sva naša zemlja«. Ovo naročito vri jedi za dielo Franje Ledića pa ie tliskanje ove zanimljive knj1ige vrlo korisno. A.
Zagreb,
25. XI.
1968.
Dr Mile Boras
8
UVODNA RIJEč Ledićevoj MITOLOGIJI SLAVENA
Kad god povedemo razgovor o mitologiji pojedinih naroda, onda nam se i nehotice u prvom redu namece pomisao o mitologiji starih Grka i Rimljana. To nije neobično, jer ni jedan evropski narod nema, kao Grci i Rimljani, tako izrazito vrijednih umjetničkih djela, u kojima bi bila obrađena u takvu bogatstvu, šarenilu i grandioznosti njeguva mi tologija, sa svim potankostima, pa i onima najsitnijima. Pa ipak, i ostali narodi, koji danas nastavaju teritorij Evrope, pos jeduju, neminovno, i svoju mitologiju. Ona možda i nije tako bogata i razgranata kao u starih Grka i Rimljana, ali je svakako takva, da je čvrsto srasla sa shvaćanjima, željama, nastojanjima i načinom mišlje nja njihovih starih prfldaka, na ovaj ili onaj način. Samo, ovi �u narodi tada i;ivjeli u takvim prilikama, da im Je bila još daleka ona velika blagodat, što su je, sticajem povoljnih okolnosti, poznavali stari Grci i Rimljani, a to je - pismenost. Osim toga razno razni, u najviše slučajeva nenakloni događaji, kroz koje su ovi narodi prošli na svome historijskom putu, učinili su, da se izgubilo i nestalo u nepovrat i mnogošta od usmene predaje. U ove posljednje možemo ubrojiti i stare Slavene s njihovom mito logijom. Zato svaka objavljena stvar, svaki napis i svaka knjižica, sve ono što pokušava da nam na ovaj ili na onaj način protumači ili donese neke nove rezultate ispitivanja ,jz područja mitologije starih Slavena, sve to, kažem, dolazi kao dobro 1došlo i mi se tome radujemo. A takav je i rukopisni rad Franje Ledića •>TRAGOM MITOLOGIJE STARIH SLAVENA« i zato ovu pojavu tpozdravljamo <; radošću i - još Vliše '> dužnim poštovanjem, kao jedno ozbiljno nastojanje, da se posred stvom ovih nap.isa uđe u suštinu i nama predoče shvaćanja naših pre daka. -
Franjo Ledić, pisac ovih Qdabranih i dokumentarno uvjerljivih na· pisa, bavi se mitologijom starih Slavena već dulji niz godina; on je njen odani: poštovalac J već dugo prikuplja �> potrebnom ozbiljnošću svaki i najsitniji podatak o tom davnom životu Slavena. Kako je kao filmski stručnjak proputovao mnoge zemlje Evrop�.::, a po:>ebno i sve slavenske zemlje na Sjeveru, nije na tim svojim putovanjima propuštao priliku da se dulje pozabavi na onim područjima, gdje se do danas sačuvalo ponajviše zaostataka mitologi i e starih Slavena. 9
C Ledićevu radu »Tragom mitologije starih Slavena<- nastavak je pokušaja da se u jednoj privlačnoj formi i običnom nasem čitaocu predoče neke nove, zanimljive i vrij�dne potankosti o mitologiji naših davnih predaka. P,isac je u obliku kratkih i sažetih crtica, nastojao ob
raditi veći broj tih likova. Tako možemo doznati prilično interesantnih činjenica o SVAROGU, prabogu drevnih slavenskih pređa, pa o PERUNU, najpoznatJijem od svih mitskih likova Slavena, pa o bogu VOLOSU, rujanskom SVANTE VIDU i o bogu gostoprimstva RADOGOSTU, o SVAROžiCU, TRIGLA· VU, BIJELBOGU i CRNBOGU, i drugim idolima koje su štovali Slaveni. Zatim, tu su još i napisi o ženskim likovima slavenske mitologije - o božici VOLOSKI, božici VIDI, zaštitnici braka, o božicama VESN1 i LADI itd. O svemu tom pisac nam kazuJe neposredno i zanimljivo, takvim r;tilom i oblikom, da će čitalac, uzevši ovu knjigu u ruke, na jedan pris tupačan način moći da stekne predodžbu o tome, kako su naši davni pređi tumačili ovu ili onu prirodnu pojavu, ili zbivanja oko sebe, ukrat ko - čitalac će se upoznata sa mnogih od narodnih vjerovanja starih Slavena. Dvije stvan potrebno je ovom pnilikom istaknuti. P:isac je nastojao da mu svaki podatak, što ga je unosio u svoje na pise, bude što bliže
rezultatima naučnih istraživanja
s tog područja
žrivota starih Slavena. On je brižljrivo ispitivao1i krajeve, koji su bili ne kada postojbina starih Slavena, samo da nađe što više tragova mitolo· gije, pa stoga u ovoj radnji nailazimo i na mnoga mjesta gdje se rigo roznošću gotovo jednog naučnog radnika navode pojedini gradovi, rijeke, planine, uvale itd., koji, u nekom obliku nose tragove imena ne kog davnog mitološkog lika. Pisac je, nadalje, u svoja pričanja uno�1u - naravno, koliko je bilo potrebno - i pojedine činjenice iz povijesti starih Slavena, pa tako doznajemo, ,da je, na prilllJjer, PERNOV-GRAD na Labi (današnji gradić Pirna) osnovan od polabjanskih Slavena, a da su na otoku RUJAN!, ple mena Rujana već u 4. stoljeću osnovali nezavisnu slavensku državu.
Pisac je, u težnji da bude što vjerodostojniji, navodio i izvorne nau čne radove kao dokumentacije i svjedočanstva kod svoj,ih ,izvješća. Uo pće, u svakoj rečenici ove radnje očito se opaža nastojanje, da se što manje povrijedi vjerodostojnost knjige »Tragom mitologije starih Sla vena«, i njena korisnost. Ali pisac je vqdio računa o tome, da mu knjiga ne bude 1i odviše stručno teška i nepristupačna širim slojevima čitalaca. On je gledao da mu podaci ne budu samo točni, nego i zanimljivo izneseni. Otuda ono nastojanje, da se davni mitološki 1ikov,i što više ožive, ona težnja pisca, da čitalac njegove knjige ne spozna te likove samo po imenu, nego da ih doživi u njihovu pokretu, u njegovu glasu i slici, da ih vidi pred so bom kao živa hića, po prilici onako. kako su ih doživljavali i osjećali i lO
davni Slaveni. Na nekim stranicama ove knjige pisac stoga prepušta i maha svojoj mašti, ali joj nigdje ne dopušta previše, da bi se izgubila veza sa uvjerljivošću, niti joj sasvim sputava krila. Ponajviše piše tako, da se može dobiti jasna predodžba o božanstvu ili o mjestu i okolini, u kojem se to božanstvo štovalo. Da bi to posti gao, pisac se koristi raznim sredstvima: tamo gdje misli da je to pot rebno, on daje opise, na drugom pak mjestu uzima rečenicu, koja kao da je izvađena iz nekog stručnog priručnika, ponekad pričanje oživljuje dijalogom, vrlo često navodi i stihove, negdje se služi pričom itd. I u tome je, mislim, također jedna li j epa vrijednost ove knjige, druga nje na korisnost, osobito za one, koji žele na lak i pristupačan način doznati neke stvani iz davne mitologije starih Slavena. Još bi se podosta toga moglo ispričati o ovoj interesantnoj knjizi, jer to ona i zavređuje, ali mislim, da će njenu korisnost i svrsishopnost najbolje ocijeniti sami čitaoci. A kad je o tome riječ, onda se možemo nadati. da će i knjigu Franje Ledića » TRAGOM MI TOLOGIJE S TARIH SLAVENA« čitaoci primiti s jednakom susretljivošću, s kakvom su dosa da prihvaćali i druge radove s književnog ili fiilmskog područia njegove djelatnosti. Zagreb. 12. VIII 1953.
[van Bra.idić
Franjo Ledić: MITOLOGIJA SLAVENA Iako nisam nikakav stručnjak, mogu kao čitalac i kultumi ra;dn�k reĆl, da sam sa veoma velikim zanimanjem pročitao rukopds knjige Franje Ledića o Mitologiji starih Slavena. Vidljivo je odmah na prvi pogled da je Ledić pnistupio svojoj građi veoma savjesno, ulažući veoma velik trud i uz izvanredno poznavanje materije o kojoj je riječ. Svoja izlaganja o mitologiji Slavena napisao je popularnim stilom, veoma čitko tako da je to izvanredna lektira koja usto obogaćuje i naše znanje. Ovakva knjiga kao što je ova Ledićeva veoma bi dobro došla sva kome i mogla bi ujedno služiti kao priručnik svim onima koje zanima mitologija, te kao i podloga za mitologijski riječnik, odnosno povijest opće mitologije u kojoj bi bili obrat1eni svi pojnovi mitološki od nastan· ka civil�zacija i kultura ,do uključivo kršćanstva i Islama. Mišljenja sam da ovu Ledićevu Mitologiju Slavena treba :.vakako iz· dati, te je u tom smislu najtoplije preporučujem. Zagreb, 27. II 1968. Novak Simić 11
KA O UVOD MITOLOGIJI S LA VENA od Franj e Ledića
Ovih dana dobio sam u ruke rukopis MITOLOGIJA SLAVENA od Franje Ledića, našeg dobrog poznavaoca mitološke problematike svih slavenskih naroda i tiro povodom ovdje iznosim svoje mišljenje o njego vu radu s ovog kulturnog područja, važnog ne samo za sve Slavene, već i za poznavanje mitologije i drugih naroda uopće. Mitološka problematika kao jedna od važnih grana naučnog ispiti vanja o životu Slavena u prošlosti i sadašnjosti. spada u relativno novi je naučne discipline FRANJO LEDić, autor Mitologije Slavena stvaralac je značajne radnje o kultnom životu i bogoštovju starih Slavena, i objasnio je dob· ro i ispravno pojedina pitanja, koja u ovom, svom najnovijem radu ob· raduje. Treba napomenuti, da se autor Mitologije Slavena Franjo Ledić gotovo više od pedeset gQdina bavi istraživanjem mitologije starih Sla vena, a usporedo i drugih antičkih naroda, te da je njegov rad rezultat ronogogodišnjeg zanimanja i izučavanja za jednu od najvažnijih i naj interesantnijih komponenta svjetske kulture. Pisac ovog referata kroz dva decenija dolazio je u mnogo navrata l.l dodir sa radovima Franje Ledića, a posebno godine 1953. kaP. je potpi· sani, kao član Odbora za narodni život i obićaje Jugoslavenske akade mije znanosti i urojetnosni u Zagrebu bio posredstvom profesora Zagre· bačkog sveučilišta dra. Milovana Gavazzija- zapitan za mišljenje o Le dićevoj zbirci narodnih poslovica (o vuku) sa tumačenjem o znače nju i porijeklu od 700 poslovica, koliko ih je Ledić sakupio i odabrao za ovu zbirku. Tada sam napomenuo, da bi bilu vrlo korisno, kad bi jedno iZ-Ida vačko poduzeće štampalo i izdalo ovu zbirku, koja bi bila od posebnog interesa i za šire čitalačke krugove, a kako se to vidi iz štampanog iz danja ove knjige u godini 1960. pod naslovom: »NARODNA FILOZOFIJA U POSLOVICAMA O VUKU«, to se i ostvarilo. Poslije ovoga susreta dolazio je Franjo Ledić često puta i m�Illi. i drugim naučnim i književnim radnicima i tražio potrebne savjete i uput stva za svoj daljni rad. Tiro povodom imao sam izbliza pril
Prolazeći čehoslovačkom, Poljskom, Lužicom, Polabjem, na Ru jani, Pomeranijom, Braniborskim krajem, uz Sprevu i Odru, u šćećinu i uz obale Baltičkog mora do Gdanskoga, tu na izvorima prikupio je mnoštvo podataka o kultovima i vjerovanju drevnih predaka. Ova saz nanja i proučavanja muzejskih 1 arheoloških starina uz pomoć odgova rajuće literature na slavenskim i stranim jezicima, davali su mu gradivo po kojemu se stvarao temelj za konačno ,dovršenje radnje o mitologiji Slavena. O samom Ledićevom djelu »SLAVENSKA MITOLOGIJA<< koja će svoju definitivnu redakciju (premda je inače rad dovršen) uskoro do biti, može se s objektivnošću reći, da Ledić pokazuje svestrano pozna vanje mitske prošlosti starih naroda, a naročito je iskreno i vjerno pri kazao razne epohe kultnog razvitka i postojanja mitologije u drevnih Slavena.
Ledićeva Mitologija Slavena obiluje bogatim i korisnim materija lom, �z čega se vidi da autor uveliko raspolaže poznavanjem strane, kao i domaće stručne literature, a sa izvornom dokumentacijom koja doka zuje i naučnu vrijednost ovoga Ledićeva najnovijeg i najznačajnijeg li terarno-historijskog rada. A što je najvažnije, Lediću je uvijek pred očima naučna tstina, što je uostalom najpozitivnija oznaka svakog savjesnog i solidnog rada. Tu Ledićevu zaslugu treba posebno istaći kao najljepšu i najvredniju oznaku njegove književne i kulturne djelatnosti. TJ
Zagrebu, 24. VII 1967. Dr. prof. Branko Magarašević
Franjo Ledić MITOLOGIJA SLAVENA
Trideset poglavlja jedne knjige, tristotine stranica vanredno zanim· ljive materije na temu »Mitologija Slavena« predstavlja značajan napor autora, da našu kulturnu javnost obogati rijetkim i vrijednim prilogom. Ovom prigodom, ja sam čitao svega četiri poglavlja, dovoljno da os jetim »aromu« i draž jedne vanredne teme, ali i premalo da uđem u ne ke meritorne ocjene, tim više što nisam znalac te ohlasti.U svakom slu čaju rukopis Franje Ledića zaslužuje punu pažnju kako naših nakladni ka, tako li naučnih stručnjaka te domene, da djelo »Mitologija Slavena<< prihvate s pažnjom i pomognu autora da njegova knj!iga,što vrednija i sadržajnija ugleda svijet. Zagreb, 31. I 1968. g.
Joža Horvat 13
Franje Ledića MITOLOGIJA SLAVENA
Pojava Ledićeve Mitologije Slavena dobro nam dolazi iz više raz loga. Ponajprije c;vakako zato, što je to u nas prvo djelo ove vrste. Up ravo je čudno da se nitko posljednja dva stoljeća nije poduhvatio tog posla. Već zato Franji Lediću dugujemo vječnu zahvalnost. Dok smo imali mitološku literaturu o drugima. o samima sebi je nismo imali. U mitologiji je sačuvana naša najstarija prošlost preko koje se obi Lno prelazi kao prekc nečeg nevažnog i nezanimljivog. A što se više o jednom narodu može reći nego njegova naistarija povijest? U njoj su zakopani narodni i nacionalni korijeni. što bi bili danas Grci bez svojih božanstava i mitskih kraljeva, bez sYog Minosa, bez Herakla, Abila i Perzeja? što Rimljani bez Eneje i Romula i Rema? Kao što Odin bijaše mitski ratnik i vladalac starih Vikinga, zašto ne bismo i mi oživjeli wog Svantevida, Volosa, Peruna, Ladu, Vesnu i Vidu. Svarožića i Vodana? Zato Ledića čeka i zaseban zadatak obrade Hrvatske mitologije, slične ovoj općoj o Slavenima. A zato bi se morao pozabaviti i tragovima mitologije u našem narodnom �tvaralaštvu. Zbirka Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu daje za to golemu građu. Ledić je sakupdo sve zaboravljene istine koje se tiču teme slavenske mitologije i podnio ih pred našu suvrem.enost kao podatke koji zapa njuju i zadivljuju. Njegova je Mitologija Slavena rezultat dugog rada, pa je i njegova građa velika. I obrada je na visini no gdjegdje nije do voljno suvremena. No unatoč toga, njegovo je djelo važno kao sasvim novo osvjetljenje našeg i svih drugih srodnih nam slavenskih naroda. Ova mitologija donosi nam nepoznati draž išćezle poezije i tajne, donosi nam davni miris i svježinu negdanjt: zore našeg svijeta. Od kulta staba la pa do vjere u Bjeloboga i Crnoboga Ledić je praslavenski mit uhvatdo u njegovu razvitku Qd fizičkog Jo socijalnog mita. Slavenska mitologija, iako malo i�pitana - upravo od na� samih najmanje - neobično je važna u kulturnoj povijesti. čovječanstva. Pri·· sjećam se ovdje riječi, koje citira Petar Bulat u svojoj knjizi »Pogled u slavensku botaničku mitologiju«: »Otuda nikakvo čudo što ja, i.za in dijskim prvo mjesto određujem slavenskim tradicijama. Jezik, mašta nje, vjerovanje i običaji slavenskih seljaka sačuvali su se priprosti i pat rijarhalni; moglo bi se reći da od natrag tisuće godina to gotovo nije pretrpjelo promjene.« Zagreb, 17.
IX
1 967.
Zlatko Tomičić 14
Franjo Ledić TRAGOM MITO LOGIJE S TA RIH S LA VENA
Zapanjujući mali broj kako starijih, tako posebno novijih znans tvenih nastojanja oko proučavanja povijesnih činova jednog naroda, konkretno pojave Slavena na pozornici svijeta, - još i danas gubi se u gustoj, slabo prozirnoj magli. Kako su naši pređi prevalili golemi svoj put kroz prošlost dok ih nije sreo Prokopije iz Cezareje sa sviraljkama mjesto oružja u rukama, neg)Cl.je na periferiji bizantskog carstva. Zar Slaveni nemaju svoje matologije? Dali zbilja samo ono nekoliko spomenika predstavlja mitsko nasljeđe čitavog roda slavenskog? Da li je ,to sve što naša nauka znade o spo menicima stare slavenske re ligi i e? Nekoliko spomenika? Ne! Tako kaže Franjo Ledić, jedan o onih rijetkih i toliko vrijedmh samoinicijativnih istraživača naše slavenske mitologije, kojom se bav1 doslovce preko pola stoljeća te istom sada u kasnoj starosti izlazi l{)ired na� svojim životnim djelom o praslavenskoj reldgiji odgovarajući na to pitanje drugačije. Njegova knjiga »TRAGOM MITOLOGIJE STARIH SLAVENA«, za. koju će očito biti mnogo interesa i u drugim slavenskim zemljama, pa i u našem bližem i daljem susjedstvu, a posebno u svjetskoj nauci sustavno okuplja razmjerno veliku građu o »našoj kozmogoniji«. Slu žeći se naučnom metodom, Ledić je na osnovu provjerenih vrela i doku menata, na stotinama stranica iznio materijal, koji je podjednako za nimljiv, informativan i važan, jer nam naprosto otkriva d!io nas samih. Polazeći sa sigurnog stanovišta da povijesna vrela sama 1daju gra đu jednog imaginarnog hrama slavenske mitologije, Ledić je izvršio rekonstrukciju slavenskoga Olimpa jednako kao i Panteona, - upot rebljavajući za osnovu svoje koncepcije - pored rijetkih slavenskih, pretežno tuđe izvore, a povezujući svoJim hipotezama samo one praznine, gdje nema pqdataka na koje se može osloniti. Ukratko- do svojih, vrlo uvjerljivih zaključaka o veličini i kompletnosti slavenske mitologije - za razliku od dosad prevladavajućih mišljenja o njenoj .ne razvijenosti i praktično »nedokazljivosti«, a u svakom slučaju minorno sti u odnosu na grčke, rimske i germanske mitske sisteme, Ledić nije došao spekulativnim, nego faktografskim analizama. On je naprosto utrošio veći dio svog života, da na izvornim doku mentima i potom na licu mjesta, »Vidi i snimi« p o s t o j e ć e tragove slavenske vjere u širokom rasponu od Ar kuna i Rujane do Tanaisa (tj rijeke Don) i Soluna, pa sad tu svoju slavensku pagansku sakralnu ar heologiju, te brojne fragmente naše kulturne povijesti baca pred nas u obliku koji je impozantan količinom i kakvoćom. 15
Teško je naprečac unaprijed prosuditi svu vrijednost ovog, gotovo jedinstvenog truda i zamjerne ljubavi kao za istinu, tako i naše vred note - prognozirati konačni doseg ovog znanstvenog djela, koje ima i publicistički privlačan sadržaj. - Kad bi se postavilo pitanje, kome sve to djelo treba, kakav bi odgovor bio moguć osim naiuobičainiiega, da je ,ono naime dobro u svakoj našoj kući. Iz Ledićeve »SLAVENSKE MITOLOGIJE« naučit ce čitalac usput ne samo neku slavensku kozmo1ogiju, nego osjetiti, doživjeti - možda i shvatiti široki sklop bitnih etnogenetičkih problema i kulture Slavena, a aleja arheoloških iskopina naših starih božanstava, - ta imaginarna povijesna aleja - koja nam pokazuje potencijalne perspektive jednog muzeja slavenske mitologije - bogata je novim nalazima i izvještajima o njima, da to izaziva i priznanje i čuđenje, što su tako vrijedne starine stajale - neprepoznate na dohvat - ruke. Priča o Troglavu iz beogr<�jdskog muzeja, koji je zalutavši s mora na jednu izložbu bio posljedica jednog nesporazuma, fotodokumentacija od Kijeva do Bodrića, Ljutića i Lužica; ispreplitanje i sad živih folklor nih činjenica i praslavenskih obreda, naziva i kultova, poređenja sa drugim religijama od Indije, Perzije do Male Azije, Italije, Galije i Ger manije, sve to čini ovo djelo malom enciklopedijom geografije i histo· rije seobe Slavena, pa je svojevrsni vademecum, dra� voddč starim krajem naše prošlosti. Ozbiljnost autorova djela posvjedočuje najbolje fakt da usprkos očitim indikacijama za s11.1Jelije hipoteze (uostalom neke odavno i ini cirane, na pr., o učešću, pa čak i utjecaju izvjesnih slavenskih »božan stva« na helensku i rimsku mitologiju, odnosno, što je još vjerojatnije i što bi komparativistička studija starih indoevropskih vjera mogla mož da ustanoviti - postojanje zajedničkih pravrela evropskog mita) - Le dić ne izlazi izvan okvira svog radnog zadatka. - Složili se ili ne složili mi s pokojim njegovim komentarom, - moramo se prethodno pozaba viti s iznesenim navodima, dovoljno obrazloženim da nas obogate no vim, dokumentiranim spoznajama. što da se kaže na kraju o ovom svijetu slavenskih bogova i mitova koji poput glazbe iz » Porina« .iz omaglice svitanja povijesti izranja pred nas? Možda ovo: Ukoliko je praznovjerje kao vjera jednog naroda, što nedvoumno antropološki i jest, dio i faza osvještavanja jed'log naroda ili skupova naroda, te ako su ljudi stvorili te svoje bogove na neki način prema s�·?m liku, moći i strahu, onda bi na osnovu svojstava tih naših »krea CIJa« mogli da osjetimo kakav je illi kakav bi bio praslavenski kozmos. Zagreb,
21.
VII
1967.
Boro Pavlović
16
PREDGOVOR
Jesu li Slaveni imali
SVOJU
mitologiju?
O ovum pitanJu često se raspravljalo u znanstvenim krugovima, a veJi.ko zanimanje za najraniju s lav ens ku pro šlost postojalo je i kod ške Oitalačke j avnosti Mnogi od naših dominantnih pisaca u toku 19. i 20. stoljeća kao npr.: Radetić, Nodilo, Gržetić, Maretić, Smiči klas, Klaić, Jagić ,j dr. objavljivali su svoje, često i vrlo o bimne radcwe, pokušavajući da iznesu iz mraka zaborava sve one podatke o �ivotu i religiji starih Slavena, što su im u ono vrijeme billi na dohvat ruke. Međutim, do dana-, nitko nije dao CJelovit od govor u kojem bi biJa obuhvaćena sva značajnija mi:tska i kultna zbi van j a kOja su u •toku jednog milenija bila od od suctnog značenja po razvitak i opstanak slavenskih naro da. A to je razumi jdvo, ako uzmemo u obzir pomanjkanje pouzd anih ,
historijskih irzvornih izvještaja. Najveće p oteškoće u rješavanju problema slavenske mi toJogije sačinjavao je nedostatak historijskog gradiva. Jer, osim nekoliko slavenskih sta11ih kron1ka, od kojih se istiću siU�rd. ruskli ljetop�s NESTORA iz 1100. godine i »Historija kraljevstva teškog« od KUZME ·iz 1051-1125. god., sve srrane kronike u kojima je riječ o relligiji starih Sla:vena, isključivo se sastoje iz zapi.sa stranih ljetopisaca i histori čara germanskih, grčkih, franačkih i latinskih, i mU�Dje su pouzdani.
Ukratko rečemo. do sada, još se nije pojavilo jedno knj.i ževno djelo o mi•tologiji Slavena u kojima bi se u cielirn.i. prikazao hlis tori;at o staroj religiji i kultu legendar.nih sla venskih božU�ns•tava. Od stranih, c;tarih pisaca, tek je Helmold iz Holština dao nešto vrijednih izvješća o 2Jivotu zapadnih slavenskih ple mena u svojoj »CHRONICA SLAVORUM« u god. 1066. , a također i kali graf Herbol"d u 12. stoljeću Ip ak jed an od najpotpunijih iiZVještaja o rujamkim Slavenima, kao :i živi opis hrama arkunskoga i obreda koji su se tu ob avl jali u čast boga SVANTEVIDA, ostavio nam je danski kroničar SAKSO GRAMATIK u svojoj kr onici »HISTORIA DANICA«, ,
iz god.
1208
17
-
GEOGRAFSKI POLOžAJ I SVETišTA S1ARIH KULTNIH MJESTA U ZAPADNIH SLAVENA 18
'
'
Šta se znalo i pisalo o mitologiji Slavena? Ako se osvmemo na sva do sada obje,lodam.jena djela, u koji ma se govori o kultoV1ima ;i rel i giJi starih Slavena, kako stranih, ta!.<,o i naših p isa ca , možemo samo da konsta tiramo, kako ne postoji ni jedna radnja u k o j oj bi mitolo gija Slavena bila pi'ikazana u svoj oj cje lovitosti . - Bilo je ru skih, čeških i po ljskih pisaca, a također i na ših historičara i mitologa, koi'i su u svojdm djelima donosiH često i vrlo opsežna izvješća o s taro j reHgiji Slavena, što je veoma po hv al no i korri,sno. steta ;e samo što te radnje nisu obuhva ćale mnoga važna zbivanja iz 7-8. stoljeća, kada su fra načke i saksonske križarske voine pod Karlom Vehk,im pro_ dirale u slavenske t erit orije uništavajući i paleći slavenska sveta miesta u Pol ab i u, Lužicama i Ce škoi . a ta'l\o redom i protiv kasn
U tom smislu zanimljive su primjedbe historičara Jo sipa Horvata u svom napisu »Tragovi starih vjerovanja« u knjizi »KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA«, gdje kaže: »Oskudni su podaoi o religiji s tarih Slavena, oskud niji nego oni o nj.ihov om wak1dašnjem životu. Nauka na stojeći dati suvislu sliku njihovoga vje rov anja našla se pred problemom, koj i još nije uspjela riješiti, a malo je vjeroJatno da će ga Ikad uspjeti sasv:im rasvijetliti« . 19
I naš povjesničar Natko Nodilo, k:ojri je gotovo pretežni dio svoga znanstvenog istraživačkog rada posvetio upravo proučavanju vjerovanja starih Slavena, i nap1sao veoma opsežnu studiju »0 SLAVENIMA I STAR OSLAVENSKOJ VJERI«, u kojoj ;e morao i sam rezignirano priznati da su na živoj muci oni. koji su voljni u sastav da sklope staru vjeru Slavena. Ni najspremniid 1straživalac mita, - kako s pravom reče Vladimir Mažuranić, drugi naš veliki učenjak ko j i je spoznao zamašitost proučavanja izvora religdje za shva ćanje duše naroda -ne će moći neosporivima dokazi utvr diti svaki posljedak svoga truda. Potrebno je napomenuti, da se i u sadašnje vrijeme mnogi naši historičan i naučni radnici bave pr• oučavanjem slavenske religijske davnine, pa i oni ocjenjuju to pitanje mučnim problemom. Tako se i naš poznati historičar Oleg Mandić osvrnuo na to pitanje u svo;oj knjizi »Od kulta lu banje do kršćanstva«, i izrazio se: »U historiji religija vje rojatno nema ni jednoga područja, koje bi bilo tako sla bn poznato i tako teško pristupačno, kao što su religije sta r:h Slavena.« Dugo vremena važile su u svijetu potpuno krive pre dodžbe o najstarijoj prošlosti Slavena i o njihovoj staroj religiji. Znamo da su Grci ri Rimljani imali razvijenu mi to�ogiju, a podcjenjivali su religijske nazore drugih na roda i sve što nije njihovo nazivali su barbarskim, pa su takovima prikazani Slaveni i njihova religija. Međutim, i ostali narodi koji danas nastavaju teritorij Evrope također su posjedovali svoju mitologiju, a među ovima možemo u brojiti i stare Slavene s njihovom mitologijom. Istina, sla venska mit: ologiia ni;e dovoljno obrađena i nije poznata kao mito1ogije drumh evropskih naroda. ali ;e svakako čvr·sto srasla sa shvaćanjima i načinom mišlienja starih slavenskih predaka i sadržava mnog1o toga lijepoga i zanimljivoga Uzrok nepoemantci slavenske mitske prošlosti leži u činjenici što je uš�uvano vrlo malo od spomenika i� religij ske kulture starih Slavena i jer imamo premalo svojoih iz vora, a st['anih izvješća u toliko, koliko su tuđi suvremeni p�sci o slavenskoj mitologiji pisali. AH tuđi,nci su drugčijim okom gledali na to i iskrivljeno je prikazali. Sticajem mnogih nepovoljnih okolnosti, nastalih ra. tovanjem s franačkim i germaJnskim zavojevačima koji su pod izl.i:kom prr ogona slavenskog neznaboštva nastojali Sla venima nametnuti svoju vlast, a po tom i zbog pismene za ostalosti, došlo je do toga da nisu zabilježeni mnogi važni događaJi iz ži.vota i vje·rovanja Starih Slavena, pa su naj vrijednija svjedočanstva o tom izgubljena. 20
Posebno su, provalama i pustošenjem neprijateljskih vojni porušena nekadašnja slavenska svetišta i uništeni spomenici starih božanstava Slavena, tako da je mnogošta nestalo u nepovrat. Međutim, i pored tako teških okolnosti, koje su ome tale p:rirodaTJ razvoj vlastite religije u slavenskih naroda ipak se razvio bujan religijski život, kako u Istočnih SJa.. vena, tako i u sjeverozapadnim slavenskim zemljama. Već od najdavnijih vremena postojala su mnogobrojna svetišta i sveti gajevi starog slavenskog bogoštovja. O tom imamo pouzdanih vijesti od Helmonda i Saksa Gramatika, kako ;e na otoku Ruj-ani već u 4. stoljeću postojao hram ·i kult boga Sunca SVANTEVJDA, a također i u Volinu već u to vrijeme Slaveni su štovali boga pastira VOLOSA. Opet bi zantski povjesniča� Prokopije zapisao ;e oko 550 godine. kako Slaveni, kad su preko Dunava stigli do Bizantskog car. c;•tva, štuju jednoga boga PERUNA, tvorca munja i gospo dara svemira, te mu žrtvuju volove i druge žrtve. Svi;eno i tama - iezgra su vjerovanja kod svih sta rih naroda Time je oličena borba između dobra i zla. U mitologiji Slavena nailazimo ·također na skup dobrih ; zlih bogova. I kod Hrvata je vladalo dualističko naziranje iz među dobra i zla, koje su prenijeli ioš iz daleke prapostoj .. bine. Otuda S v j e t l o b o g i li BTJELBOG, od kojega do Jazi sve dobro, i bog mraka CRNBOG, začetnik svega zla Kult Svjetloboga, božanstva neba i Sunca SVAROGA, dm:pio je do nas preko i�točniačkih naroda. Sto se odnos[ na religijski život drevnih predaka Južnih Slavena, može se sa stgurnošću utvrditi, da su onA već u pradomovini bili štovaoci starih slavenskih božanstava. Po pouzdanim izvorima zna se, da su Hrvati, Srbi, Makedooci i Slovenci mnoge običaje iz svojih starih vjerovanja preni jeli u svoju sadašnju domovinu, i ostali su pod njihovim utjecajem sve do u doba kad se počelo kršćanstvo ši·riti i u područjima Južnih Slavena. Na to nas podsjećaju mnogi prastari običaji što su o;;e do danas sačuvaH kod naših naroda, a to posvjedočuju i mnogi geografski nazivi, rasuti po svim krajevima od Drave do V arr-dara. Hrvati i Srbi su štovali P er u n a onako, kako je u davnini bio štovan u Rusiji i drugim slavenskim zemljama, samo što je kasnije taj kult prenesen na kršćanskog sveca Iliju, slično kao što je kul1 boga Volosa preni jet na sv. Vlahu, kao zaštitnika pastira. Poznato je kako se kršćanska crkva borila protiv starih božanstava pogamtva, pa je na pokoo neke kultove povezala sa kršćanskim terminima. Ta ko ie sv. Juraj dobio c;vojstva nekadašnjeg boga proljeća JARILA. 21
U vezi kultnog štovanja božice LADE, i proljetnog bo ga vegetacije J ARILA, koji je vršen u obliku nekih agrar nih obreda kod Istočnih Slavena to je prenešeno i kod nas pod imenom »Jurjaš.i« ili »Zeleni Jurai«, Zagreb. 12. ožujka 1969. FRANJO LEDić
P RVA KN J I G A
M ITOLOGIJE SLAVENA IZ LA Z I U P OVODl.
77 · GODišNJICE
žiVOTA AUTOROVA
(1892- t 969)
l
NJEGOVA 57-GODišNJEG RADA NA IST RAžiVANJl SLAVENSKE MITOLOGIJSKE P ROš LOSTI 1912
1969
P RASLA VENSKO SVE TišTE kamenim žrtvenikom i statuom stariboga Svaroga, na području pri karpatskog gorja. Uz Svaroga prikazan je i mladi bog Svarožić. Likovni prilog ruskog umjetnika V. P. Ovsjanikova u reviji »NJIVA" 1897. s
Originalni naslov: »IDOLSKOE MOLBišćE«.
23
FRANJO LEDić
M ITOLOG IJA SLAVENA
PRVO POGLAVLJE
SVAR OG STARIBOG SLAVEN SKIH PREDAKA TVORAC SVIJET A
25
Pored drugih starih naroda i davni predji Slavena obožavali su Sunce još u s vojoj pradomovini, smatrajući ga utjelovljenim u božanstvu Svarogu.
26
SVAROG STA RIBOG SLAVENSKIH PREDAKA TVORAC SVIJET A
U MITOLOGIJI SLAVENA obuhvaćene sn drevne p rtce o legendar nim slaven skim bož anstvima i vjerovanjima d avnih na ših pred aka, koje su preda_'om p renošene od n a j d a vn.ij e g doba i vode svoj k orij e n još iz d a l ek e praposto 'hin e . l\' a ogmmnim prostorima koji be r a s pro s ti m iz m e du Crnog mora i B altika, k ro z t isu ćl j eć a s a č u v a o se � p o m e n na ž i vo t i običaje Slavena u d a v n o minulim vremenima. Mi tu predaju naziva mo mitovima. Mitov i nam u g l avn o m goV'ore o svemu onome što su ljudi u o na davna vremena vjerovali o svemo ćnim silttm a p ri ro d e i o zami sljenim n atp rirodnim bićima.. Većina mitova Je p r o i s t e k l a iz motrenja p rirode i njenih stvarajnćih il i r a z a r a ju ći h sila koje se po živoj mašti starih naroda pririnjahu karo da su to djela nekih moćnih božanskih hića. Po tome sn nastala štovanja boga Sunca, boga Gromovnika boga Vulkana, Daždhoga, ho žice V ener e itd. Po p ričama arijskih naroda p roi z la zi, da za četnika mitologij�ldh p ojmova treba tražiti u sv i j e t l o m n ebu, jer sunčano nebo daje ž i v o t s vem u u p rirodi. Čiovj ck o sjećajući dah života svoga, p oče o je z a mi šljati da je s V'ijetlo Sunca hožanctvo k o j e omoguC:uje život svim živim bićima, kao i bilinstvu na z eml ji.
U da v n oj p rošlosti z a mi š l j a li sn lj u d t da je i cijeli zemaljski svijet stvoren silom nekog svemoćnog bić a . Ta je z amisao zahv a tila skor
a i s tv a r a o ca svijeta dobio je kod Rimljana bog Jupit e r ; o d grčk,og b o g a Aresa p o stao je r i m �k i Mars, od grčke božice p o bj e d P Nike Viktoria n el A rt emi d e Diana, od ·
27
Erosa - Amor, od I-lelija - S ol, o d Selen!' Luna, od Hermesa Mer· N ep tun, kur, od Ura ua Ur am� o, o d Afro dite - Venera, od P oseidona od H efaesta Vulkan itd, -·
-
Suprotno R imljanima, koji su mitsko b o goštovje p reuzeli o d Grka. Slaveni se nisu o slanjali niti na grčku, niti na rimsku mitologiju, već su indiv idualno stvarali svoj vlastiti krug - slaven skU· m.i t!>kib likova. }!'dinu iznimku činilo je ime p raboga Svaroga, koje su ime Slaveni p o za;mili po Svarunu iz
Pred žrtvenikom Višnjegboga Svaroga. ( Crtež I. Bilibina )
28
Stari su Slaveni vjerov ali, da cijelim SVIJet o m upravljaju božanstva za koja su držali, da imadu ljudsku p riliku i ljudske osobine. Ugla vno m im je vjera bila obožavanje p riro dnih sila . I stočni su Slaveni obožavali nebo pod nazivom Svaroga ili Svaroha, kojega je jedan oblik bio DAžDBOG, a p ored toga štovali su boga Perun a .
Po ruskoj p redaj i najviši j e b o g b i o Perun, koji izbavlja zemlJu od suše gromovima, on se nazivao u starije doba, također Svarog, to jest svijetli bog, pa su ga zvali i D aždbog. Drevni P oljani, Ukrajinci i druga p rikarp atska p lemen a, a me đu ovima i Hrvati, p ored svojih ostalih bo ž a nstava osobit o su štovali stariboga Svaroga, smatrajući ga tvorcem n e ba i zemlje. Držali su da je on najsilniji bog i p ra o tac svih drugih bogova, p a su mu podizali u svojim naseljima sve t iš t a i kultna mje'3ta u šumarcima, gdje su p o stavljali nje�ove kipove i p rinosili ž rtve, a na zivali su ih Qvetim gajevima. Između ostalih bio je i u s taro slavnom gradu Kijevu p odignut čuveni » Kijevski Gaj« kao i veličanstveni hram p()svećen Svarogu i drugim �lavenskim božan stvima.
Prikarpatsko svet ište Svaroga i Svarožića.
29
U iitaroj istočnoslavenskoj mitologiji spominJU Svaroga kao boga kovačkog u mije ća, a njegove sinove Dažhoga za b o ga stmca, te Svaro· žića za b o ga ognja i zadružnog ognjišta. Po tom bi slavemki mit o Sva· rogu b io analogan grčkom mitu o Hefestu. Polapski su Slaveni štovali Svaroga za vrijeme prije p okrštavanja, kao boga Sunca i Dažboga koji donosi kišu. Stari Južni Slaveni su i p o slije dolaska na jug, štovali sun čanog boga Svaroga, kao izvor svako g dobra na zemlji k oji sve oba sjava blagotvornom svjetloš ću svojih životnih 1 toplih zraka . Kult Sunca nastavljao
�e
i za vrijeme kasnog srednjeg vijeka, i zadr
žao centralno mjesto u religiji slavenskih naroda, tako da 'O tom svjedoči j:edno o d glavnih ime n a boga, zajl'dni čko mnogobrojnim Slav1mima isto čnim i zapadnim, a isto tako i kod Južnih Slavena bio je to bog Sunca svjetlost i i vatre (tj. top line) Svarog. U razli čitim obre dtima uz žetvu, na p rimjer, u Poljskoj bio je običaj, d a se zaklinje ili nešta obećaje dižući ruku p rema nebn i Rnncu, i p ri tom zaželi dobar
urod
Taj
gp
običaj sačuvao
SVL
do kraj a srednjeg vijeka
1
još nedavno
p oljski, ukrajinski i buP"arski seljak p ozdravljao je rađanjl' dana du bokim naklonom i jednom o dređenom molitvom. Opet negd�e se b acilo p regršt zrnja p rema nebu da bi p rivuklo zaštitu b ogova O sličnom žetvenom obredu svjedoči i arapska p riča i z 9. stoljeća.
30
-
HIMNA SUNCU
Zvijezda na nebu plovi nebeskom pučinom, Pučinom burnih vala - zemaljska lađa brodi! Ko zvijezdu nebom vodi
-
to n ama nije znano;
Al' morem zemaljskim lađu - nebeska zvijezda vodi (V. A. :lukov: ZVIJEZDA I LAĐA)
Po�toje J O Š dva svjedoč an�tva koja potvrdujn. da je božanstvo Sunca
i vatre p o sjedovalo osobine najuzvi�Pnijeg boga ili glavnog, ali ova dva ob avještenja su rastavljena razmakom od šest stotina godina, a podru čja udaljena tisu ćama milja jednu u d drugoga. - J e d no je o d Prokopija o d Ce sareje, i datira iz p o lovine šestog �toljeća, dru�o je zahvaljuju ć i ljeto piscu Helmoldu iz krajine Hollstein niže Danske i potiče iz druge polo vice 12. stoljeća. Ta sv�ed o č anstva se o d n ose n a Slavene : 1\teđu raznim
božanstvima
kojima oni (S laveni) p o sve ćuju p olja i šume, kojima p ripisuju ra d osti i muke u životu na ovomP svijetu, oni vjeruju da je samo jedan b o g na nebu,
a
o n zap ovijeda o stalima. On se brine s a m o za nebeske stvari.
Drugi b ogovi p roizlaze od njega i svaki vrš i svoje dužnosti, a svaki od njih je utoliko moćniji što ga bliže sredstvo spaja s gbvnim b ogom.
Kultna glava slavenskog božanstva Svaroga, rezana jz hrastova drveta Pronađena u Jezeru Jankovo, okrug Mogilno. Nalazi se u Arheološkom muzeju u Poznanju.
31
Vj erov anje u tog b o ga rezultiralo je iz skup a shv a t a nja izražavajući
divljenje, s trah, ljubav nrcma nekim znacima bliskim, ujedinjuj uć i ma· neba, sunca i v atre . T10 simb oličko jedinstvo p (}drža va razli čite funkcije i malo netačno o d r eđene , n a r očito u slučajevima, g dje se je r ad ilo o p odjeli kompetencije tolikih božanstava, čija p odručja ak tivnos ti Sl' p odud a raju više ili manje. Drevni S l aveni p roma trajući u životu p ostojanje p romjene dan i noć, ljeto i zimu, obilnu žetvu i nerodicu p očeli su vjerovati da je to sve djelo d vije vrste b o gova , d obrih i zlih . Među dobrim bogovim a n a p r vom mj e stu bij a še SuncP. kojemu su dali ime Svarog, a naziv al i ga i Dajbo gom i Daždbogom. Njega su n a jviše štovali, jer je od n je ga dolazila svjetlost i toplina, i jer je on izvor svakog dobra. Ime boga Sv a roga sa čuvalo se u svih sl a ven s kih n aroda, a nazivali su ga i Svaroh, Svarun, Prabog, S tar ib o g, Višnjibog, Daždbog, Dajbog. Opet ime Svjetlobog i Dobribog, t o su n jezgri i nazori pradavnih Hrvata, koji '>ll n Svarogu gledali Svcboga koji ie stvorio svijet i lj ud P i sve dobro na svijetu. Naši p ovjesnič a r i Šišić, N azor i dr. t um ače , da su Južni Slaveni i pos lije doseljenja št ovali Sunce p o imenu D ajbog i D a ž dbog .
n ifesta cije
• :
Statue � dvostrukim naličjem predstavljaju naročitu osobitost u oblikovanju starih slavenskih božanstava, kao što su Triglav s tri. i Svantevid s četiri glave. Slično je i lik boga Svaroga kod Zapadnih Slavena prikazan s dvije glave tj. s jednim licem s prednje strane, i drugim odza da. Posebno, na ovom spomeni ku ističe se rog na glavi, kao mamen Svaroga.
32
Iz navedenih podataka vidimo, da se Svaro ga štovalo ne samo na slavenskom Istoku i Jugu, nego i kod Slavena na zapadnim stra nama, često i pod 1menom BIJELBOGA. Pored svjedočanstva i7 starih kronika, to se
u novije doba potvrđuje još i arheološ kim nalazima vrijednih :-pomenika :- tarog
bogoštovja Slavena.
Kamena statua (2.24 m) na kojoj je prika zan Uk boga Svaroga s dva lica Ovaj kip je pri koncu prošlog stoljeća pronađen u okolini Hol zerlingena u S. R. Njemačkoj , a nalazi se u Zemaljskom muzeju u Stuttgartu.
33
SITUACIONI PLAN
N A LA Z A S LAVENSKIH SPOMEN IKA U RIJECI REGNICI KOD BAMBERGA
Za vrijeme svoga vladanja (623-658. god.) češki vojvoda S a m o vodio je česte borbe s germanskim susjedima, a češki ljetopi sac Kuzma opisao je provale Karla Velikog (768-817. god.) u slavenske zemlje, gdje su fra· načke vojske u češkoj , Saskoj i Turingiji palile i uništavale slavenska sve. ta mjesta i hramove. Stoljeća kasnije, ljetopisac Herbord spominje Otona Bamberškog, bi· skupa i misionara, koj i je djelovao na pokrštenju Slavena. Sigurno je i u tom razdoblju dolazilo do ništenja slavenskih svetinja, koje su neprijate· lj i odvlačili i bacali u rijeke.
lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/llllll/lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/ll/lllllllllll/11111111111111111111111111111
IZ STARODREVNIH PRičA O SUNCU
r poljskoj naro dnoj pripovijetci sunce se vozilo u dijamantnim ko· lima sa dva točka, u koja je bilo upre g_nuto dvanaest bijelih konja sa :�.latnom grivom. r predjelima Lužica i Ceške Sunce je bio mlad kralj i živio je u kraljevini svjetla i sjedio na zlatnom prij estolju. Sa strane (:u mu stajale dvije krasne djeve Aurora jutra (ZORA) i Aurora večeri (DANICA) . Tu je bio i sunčev »ćelavi ujak« stari Mjesec. 34
Samo tako se može protumačiti, kako su ova tri ogromna monolitna sporne. nika s isklesanim likovima slavenskog božanstva sVAROGA mogla dos· pjeti na dno rijeke Regnice, gdje su p rilikom regulacije ove rijeke kod grada B amberga pronađeni i izvađeni.
illlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll
l ruskom folkloru Sunce je posjedovalo dvanaest kraljevina, dvanaest mjeseci. On je živio u unutrašnjosti solarnog kruga, dok su njegova djeca živjela na zvijezdama. 1\l"jih c:u služile sunčane kćeri « . One su ih p azile i pjevale im zlatne pjesmice. 35
MNOGI SU STARI NARODI IZVODILI IMENA SVOJIM VRHUNSKIM BOGOVIMA PO IMENU INDIJSKOG SVARGA I VARUNA
Kao što je p rethodno spomenuto, ime praboga Svaroga p otječe iz star
SVARGA ili VARUNA staroindijski bog: svjetlosti i Sun ca jaše na Makara zmaju
Od staroindijskog Varuna p otječe i njegov znak svastika, pradavni simbo l Qvjetla, pa je Varuna - Svarun bog tvorac svemirske svjetlosti. Prvobitna svastika bila je op1sana krugom, prikazujući simbolički sun· (·anu ploču kao kolotur_ U biti je �vastika ozna čavala p radavne oboža· vatelje svjetla, tj . "unčane narode. l staroindij�oke svete knji ge "RIGVEDA" ukazuju n a Svarunovo stva· ranje svijeta :
» Svarun zemlju od nebesa podijeli i razmaknu, Nebo ".ja 'no razapeo u VIsine beskonačno, Odvojio širom zemlju od zvjezdanog n eh oshoda.« 36
Prema vjerovanju slavenskih pređa starib o g Sv arog je bio tvorac svij eta ; stolovao je n a p rijestolju vječnosti, a stan mu je bio na n ajistak· nutijem m:estu svemira u p resvijetlim Vidovim dvorima. Slaveni su p ri· je stolne Svarogove dvore p rozvali Vidin - gradom, jer su vjerovali da ga vide na vrhu )) Svjetskog stabla na sedmom nebosh o du iznad S� ito· gorskih dvorova. O svjetskom stablu, koje su JOŠ zvali i stablo na11odi, a spominje se u starodrevnoj pjesmi :
S t'Jellosti,
pnčaju svi
Svarog šalje tri goluba, Da z arone u dubine, Da zagrabe crnog p ijeska, I da stvore crnu zeml;u. Kad j o š svijeta mje bilo,
Svjetslw
stablo
tad bijaše.
Iz mora je grane svilo. Do nebesa dopiraše. S tari Slaveni su vjerovali da je Svarog iz svoga bijelog Vidin-grada ravn ao sv ijetom i da je vrhovni sndac, koji sve vidi i znade. Stoga su ga i zvali imenima Svevid i Svez nadar. Kao vrhovni sudac staribog Svarog sudi i rasuđuj e : dobro i zlo, krivo i p ravo. Prirodne nepogode tumačili su slavenski pređi kao kaznu za nep osluh i za nep oštivanje pravde i zako na. Staribog Svarog štovan j e i kao slavensko b ožanstvo p ravde. U blizini većih naseobina p o stojalo· je sve·ti gaj p osvećen bogu Svarogu. Ovdje bpred kipa, u sjeni stabala Slaveni su održali svoje sudove i izricali pravdu. Svako p o dručje imalo je svo.i e svetište, kojemu je na čelu b.io svećenik ili žrec. Kasnije se kod Slavena p roširio mit i n a Svarogove p Qitomke )) Sva· rožiće « . To su bili b ožan stvo Sunc a Svantevid. gromovnik Perun, bog kiše Daždb o g, božica praskozorja Z ora, božica Venere D anica i dr., te napokon i b o g mladog Sunca Svarožić. Po shvaćanju Slavena, SVAROG je ne ho, o tac svih drugih b o gova. Kad b i se drevni Slaven obraćao molitvom Nebu govorio bi: Nebo ti me v idiš· - Neb o Li me čuješ ! « On je nebo zamišljao kao boga.; kao uz· višeno biće. Kasnije kad sn štov ali stara božanstva u ljudskom liku, Sla· \' eni su p ersonificirali nebo kao boga SVAROGA., što znači boga svjet· zvano DAžDBOG. losti. Nebo ( Svarog) je rodilo dvoje djec e : Sunce i Vatru - koju n azvaše SVARO Ž IĆ, tj. sin Svaroga. Prema slavenskim mitovima i legendama, Sunce je ž ivjelo n a Istoku u zemlji vječnog ljet a i obilj a . Tamo je imalo zlatnu p alaču iz koje se svakog jutra p oj avljivalo u svojim blistavim kolima. Ta kola su vukli bijeli konji koji su disali vat rom da b i p rešli nebeski svod.
37
Neki slavenski mitovi su prikazivali dnevno kretanje Sunca po ne· beskoj sferi kao promjenu u njegovoj dob i : Sunce se rađalo svakog jutra k ao krasno dijete, doseglo starost o p o dnevu i uveče bi umiralo p oput starog čovjeka. D rugi slavenski mitovi daju antropomorfnu ( čovjeko· liku) interpretaciju o dnosa izmedu Sunca i Mjeseca. lako je ime Mje seca (Mesijat) muškog roda, mnoge legende ga prikazuju kao mladu Ije· p o ticu s kojom se Sunce vjenča na p o četku ljeta, napušta je u zimi i opet j oj se vraća u proljeće. Božanstveni p ar Sunce i Mjesec rodio je zvijezde. Medutim p ostoje i mitovi u kojima je Mjesec muž, a Sunce njegova žen a. Jedna ukrajinska pjesma govori o nebeskom svodu, »velikoj pa· lači« čiji gospodar je svijetli Mjesec sa svojom ženom Suncem i njihovom djecom Zvijezdama. l danas neke slavenske pjesme upućene su » lijepom malom Mjesecu « . - Neki junak ukrajinske pjesme-legende obraća se » malom Suncu : » Bože, malo Sunce p omozi meni, čovjeku ! « Sunce-bog D ažb o g, božanstvo svjetla, p objednik mraka i bijede p os· tao je sinonim sreće. On je bio sudac. Nagrađivao je zaslužene, a kaž· njavao zle. Slaveni iz p rikarpatskih predjela kad nekom zaprijete, kažu : » Nek te Sunce p o gub i ! " . A hrvatski seljak, kad m u netko što krivo učini, p a j e srdit, o n izgo· vara rije č i : »Neka Sunce izvrši svoju osvetu nad tobom ! . « Vjera se starih Slavena dovodi i u vezu s vjerom Iranaca. Prvi istra· živači praslavenske davnine z ap azili su da je osnova vjerovanja i vjer· skih koncep cija u starih Slavena p reuzeta iz iranskog » dualizma << - sup· rotnosti svjetla i tmine, po čemu je nastao mit o dobrim i zlim bogo· vima. Čini se da su iranska vjerovanja djelovala n a slavenske prapretke koji su živjeli u doba prvog svog formiranja u iranskom krugu i upo· znali kult iranskog boga AHURA MAZDA, gosp o dara čiste svjetlosti i neba kao i nJegovog suprotnika boga mraka AGRO-M ANYIJA ( Ahrimana) . Iz te elementarne suprotnosti n astala su božanska bića : BIJELOBOG i CRNOBOG koji su nađeni među z ap adnim Slavemma. Starib o g slaven· skih predaka SVAROG p oznat je p o sebno i po imenu BIJELBOG Do· bribog, za koga su Slaveni znali j o š od najdalje davnine, a to nam po· svjedočuju najpoznatiji i najp ouzdaniji ljetopisci. Već n 6. stoljeću P r o· k o p i j e o d C e s a r e j e zabilježio je u svom djelu »De BEtLO GOTHI C O « , da su Slaveni štovali jednog boga i da je to bio ,>Dobri Vidovni b o g « . -
l S i n a p i u s u svojim zapisima p otvrđuje u !Svoje vrijeme Pro· kopija, te veli, da se stari Slaveni klanjaju jednome bogu stvorcu svi· jetla i svijeta. Tako je i kroničar H e l m o l d u l l . stoljeću pisao o 8je· ve rno-zap adnim Slavenima, da su vjerovali u jednoga nebeskoga b o ga stvoritelja svjetlosti i svemira, i da su to božanstvo slavenski preci iz daleke prapostojbine s Istoka na Zapad prenijeli. Kod Isto čnih Sla· vena spominje ga i ruski ljetopisac N e s t o r.
38
-
SVAR O G IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA
U pncama svih a::ijslcilr uaroda pokazuje se, da začetnika mitologijsMh pojmova treba tražiti u svijer.lom nebu, jer je u njemu izvor svega što je iz· među neba i zemlje i na zemlji. Sunčano nebo dalo je život svemu u prirodi i čovjek osjećajući dah života svoga, prodahnuo je maštom svojom da je svjetlo sunca božanstvo koje omogućuje opstanak čovjeka, bilinstva i žit·o· tinjstva. Po mišljenju većine mitologa slavenskih ::valo bi se to božanstvo SVA ROG. (Tade Smičiklas : POVIJEST HRVATSKA
-
Z a
g r e b 1882)
Kult Sunca, koji potječe ir. najstarije antike nastavljao se ::a vriJeme kos· nog Srednjeg vijeka, zadržao centralno mjesto u religiji slavenskih namda, talco da o tom svjedoči jedno od glavnih imena boga, zajedničko mnogobroj· nim Slavenima istočnim i zapadnim: to je bog Sunca, Vatre SVA ROG, od koje ie riječi izvedeno ime Svarožić. Ta konstatacija je potvrđena arheološkim tragovima, navedenim prije i ana· lognim sa religijama drugih naroda indoevropskih i napokon mnogobrojnim svjedočanstvima kroz folklor. (Librairie Larousse :
MYTHOLOGlE SLAVE
P ari
s
1963)
Stari su Južni Slaveni vjerovali, da cijelim svijetom upravljaju bo!anstva za koja su držali, da imadu ljudsku priliku i ljudske osobine. U glavnom im je v jera bila obožavanje prirodnih sila. Pored gromovnika Peruna i ostalih bogova poznat je sunčani bog DAJBOG (SVAR OG), izvor svakomu dobru na zemlji koji sve obasjava �lagotvornom svjetlošću svojih životnih i toplih ::rale a.
(ferdo Sišić : PREGLED POVITESTI HRVATSKOGA NARODA Z a g r e b 1920)
-
Mnogi primitivni narodi obožavaju i nebeski svod i Svjetlost koju on zrači. Mnogo je puta takvo obožavanje povezano sa štovanjem oblaka i kiJe, Jto je oni daju, kako je to slučaj kod nekih naroda koji se bave poljoprivredom. Istočni su Slaveni obožavali nebo pod nazivom SVA ROGA, oblile Dažbog bio utjelovljen u Suncu. (Maja Kolman-Rukavina, Dr Oleg Mandić : DAMA - Z a g r e b 1961)
čiji je jedan
SVI JET I ZIVOT U LEGEN · 39
Po rushoj je predaji najviši bog bio Perun hoji t:zbavlja :zemlju od suše gro· movima . On se nazivao u starije doba talcođer S VAROG tj. svjetli bog, svjet· lo st. Polapshi su Slrweni
Z
a
g r e b 1938)
Svjetlobog je i Dobribog. To su u jezgri nazori pradavnih Hrvata. Prema drevnim pričama. Hrvati su znali za jednog Sveboga, lcoji je stvorio svijet i ljude na njemu. Ime tog boga sačuvalo se u svih slavenslcih naroda. Taj bog je većini SVAROG, ili lwko ga još nazivaju SVAR UN, Prabog, »Stariboh« ili » Višnjibo g«. On je ,,Praotac<< st,ega, djecu sit mn Svarožićt, tj. božanstva sunca i mje· seca; groma, ldše i bljeslw. (Dr Nikola Sučić : HRVATSKA N ARODNA l\1ITOLOGIJA - Z a g r e b 1 913) SVAROG, 1t staroj isročnoslavenskoj mitologiji, bog kovačica g umijeća. Nje· govi s u sinovi Dažbog, bog sunca, te Svarožić, bog ognja i :zadružnog ognjišta, zaštitnik braka. Slavenski mit o Svarogu analogan je grčkom mitu o He/estu. Kršćanstvo je lmlt Svaroga zamijenilo kultom sv . Kuzma i Damjana zn.� titni ka lcovača. (OPćA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA Svezak 7, str. 243 - Z a g r e h 1 962) Staro hrvatsko VJerovanje jednako je vjerovanju starome slavenslcom, kakvo je bilo, dok su Hrvati još živjeli u zajedničlcoj pradomovini. Stari Slaveni, a time i Hrvati, i ostali južno-slavenski narodi imaju mitologiju, hoja ialco nije tolilco ohrađena i poznata lwo arčlw ili rimska, ipah sadržava mnogo toga lijepoga i :zanimljivoga. Tijelcom 1Jremena izmijenilo se dosta pod u tjecajem kršćanstva. Stari sla venslci obredi i običaji izmiješali su se sa hršćanslcim. Narod je spojio svoje staro vjerovanje s novim. Stari sn Slaveni vjerovali u jedno najviše Biće, koje je izvor svemu. Jedni su ga nazivali S VAROG, a person ificirana je u njegovu sinu SV 4ROŽIĆU. (Vid Balenović : NARODOZNA NSTVO
Zagreb
L 1)1] )
Pored Peruna su SVAROG i DAžBOG - prema Niederleovim riječima »oblici o bujnoga i svijetloga neba«, pretvoreni u božanstvo IVo ni oni, kao ni Perun, nisu božanstva svih Slavena. Svarog i Dažbog su dva oblika iste, kao duh shvaćene prirodne snage sunca, hoje daje toplinu i život. Poznat je također Svarožić. kao posebno božanstvo. ( Oleg Manlli ć : OD KU LTA 1954) 40
LUBANJE
DO KR šćANSTVA
- Zagreb
--
Djeca Perun ova bijahu: SUNCE , MJESEC i zvijezda Danicu i drugi mali bogovi. Sunce su nazivali n A J R n r.. . Sunčani boa šali e sv jetlo i toplinu i čini. da sve raste. (Dragutin Šiler : POVIJ1<.S f HRVATA, SRBA I SLOVEN ACA
.
l a
greb
1926)
l Sinapius u svojim zaptstma potvrđuJe u SVOJe vriJeme Prulwpija, te veli, da se stari SlavPni klanjaju iedinome bogu stvarcu stvarnosti sveg svijeta, i da mu prikazuju svakojake žrtvP životinja. Helmold pišući u l l . stoljeću o sjeverozapadnim starim Slavenima koii su se tolcom vremena sve do Labe i Holštinja od istoka prema zapadu razgranili, veli da su vjerovali u jednoga nebeskoga boga, a taj je bio SVA ROH stvoritelj sv ietlosti i svemira, (lwsnije zvan �varog). Ovo božanstvo sn slavPnshi preci iz daleke praposto.1bine s l stoka nu zapad pren ijeli, a lwd istočnih Slavena pu::: n avao ga .fe i ruski ljetopisac N e s t o r. Ovaj kaže o Svarogu, da je imao dva sina Sunce i Oganj (ruski Ogon i indiski Agni ). po tom su stari Slaveni olcr.� tili Sunce Svarožićem i Svastićem.
(Dr. Nikola Gržetić : O VJER I STARIH SLOVJANA PREMA PRA V H.. RI ARIJACA I PRASEMITA M o o t a t· 1 900)
Po svjedočanstvu svilwlildh tradicija prva vjera Slavena sastojala se Icao i kod ostalih arijslcih naroda u obožavanju prirode. Ovoga boga nazivali su Rusi i Polabjani S v a r o h, to jest svod nebeski ( san sl;rtski svar, starosl. svor.) Kod Čeha zvao se Sveboh ili Svojboh. Po.�ebno ga zvttltu Bielbogom: Češlw, Galička, Lužica, baltičko Pomor je, kao P' utubog (zlebogu} Crnobogu, Zlobohu ili l.jutbogu. Iza Svaroga je Sunce koje se zove Svarožić. Zvali ga i Daždbogom, kao i nazivima Hrs, Chrs, Chors, Kries tj . .�jajni. (Radetić I van : PREGLED HRVATSKE TRADJCI ONAL J\ E KNJižEVNOSTI S
e
n j 1 879.)
Nujbolji poznavatelj religije starih Slavena lu o ničar HPlmold uneno kaže da su Slaveni svojim bogovima pridavaTi i žalost i veselje (numina, quibus. arva, silvas, tristitias atque voluptates attribunt} - i ističe du su Slaveni drža· li Vida tj. Svantevida za najveće božanstvo sjevero-zapadnih haltičldh slaven· skih plemena. [Chr. Sl. l. l. e. 83.] .
(Helmold
od Hol�ti n a : CII R ONICA SL AVORUM
.
•
1066.)
l naš Nodilu u svojoj knjizz , o Slavenima i staroslaven slwj vjeri« nu str 137 kaže; da su ll l D i �rčkt Zeus dva blizanca. Pošto su Zeus kod Grka. kao što Jupiter kod Rimljana predstavljali glavna božan.stva, to se podrazu· mijeva du je i Vid kod Slavena (zami.Hjen kao bog Sunca i zauzimao mjesto
41
Svaroga ili Peruna), a to Nodilo i po tvrđuje n]ec�ma »Za vrhovnoga boga Vida sviju slavenski.h plemena, barem p olabskih i baltičlrih, jasno ie svjedo čanstvo iz historije« . (No dilo N a tko : U �LAVENIMA I STAR OSLAVENSKOJ VJERI Z a g r e b 1929.) MITOLOGIJS/(1 EPOS. Ima razloga vjerovati, da je vec kod starih Hrvata i Srba cvao mitologijshi epos. I ::,među arijskih naroda, može biti da su Hrvati i Srbi uz H elene, Perzijance i Inde najviše obdareni ćuti pjesničkom. Imamo krasnih pjesama pučkih, pa iz njih ključa, po mom mnijenju, širold vrutal> narodne religiozne misli. (\' a tro slav J agić : Historija književnosti naroda hrvatskoga i srpsku ga KOMP ARATIVNA MITOLOGIJA Z a g r e b 1869.) J oš u prošlom stoljeću, poznavanje muologije Slavena bilo je veoma ne• dostana i u samim hrugovima istraživača slavtmskP religije. Evo primjera šta se lltmačilo. >>Iz početl>a Slaveni, po s·vima vijestima historičnim, 1>ršahu religioznu prirodnu službu bez bogova, a i sam pozniji Olimp njihov mučno da imadijaše bogova dovoljno, da imenima svo}im ispune sve dane u nP· djelji.< (Miklošić Franjo : D IE CHRISTLICHE TERMINOLOGlE der SLAV ISCHEN W i e n 1820.)
SPRACHFN
,,Koliko mi znamo za bogove slaven slre, om su od grčkoga antropomor· fizma posve različiti. Osim izuzetaka (han npr. Svarog·Svarožić-Svante· vid) niti imaju porodice, ni genealogije.« (Louis Lager: ESSQUI SSE SOMMATRE DE LA MYTHOLOGIE SLAVI<.. P a r i s 1882.)
-
Za razliku, evo i potpunijih obavijesti: l starim bizantijskirn lcronil•ama nalazi se spomen i o mitološkoj kozmo· Kasnije je S VA R OG (nebo) go niji poganskih Slavena. Tu je zapisano: o tf!c �vih bogova olrrttnio svog sina zvanog Sunce (ili Dažbog}, jer je on bio moćni gospodar. Svarog je nahon duge vladavine svemirom prenio svoju dje· cu - Sunce i Vatru utjelovljenih u bogu SVAROžT(;U ( Ivan Malala : KRONIKA B I Z A NTIJSKOG CARSTVA) Slavem su S VA R OGA smatrali ocem Sunca i Vatre. Svarogov stn Sunce ili Daždbog je personifikacija neba, koji osvjetljava zemlju sunčevim zrakama, nt>kad pokrivenu oblacima i sijevanjem od munje. TJ �jenama oblaha on bi 42
zapalif'l munje i tako �e pojavio kao tvorac nebeske vatre. Sto �e tiče zemalj· sl�e vatre bio je to božanstveni dar zemlji. Od tu.da razumljivo zašto su Sla· veni obožavali vatru kao sina boga Svaroga. (Aleksandar Afanasjcv : POETičESKJJA VOZZRJENIJA SLAVJAN NA M o s k v a 1866-69.)
PRIRODU
S VARO G, tvorac Sunca i Vatre. Kad su antropomo1·fni elementi o čistili primitivnu religiju predaka slavensldh, oni su personificirali, nebo kao boga SVAR OGA. Zatim Nebo-Svarog stvori Sunce i Vatru. Iz tog je proizašla što· vanje Vatre i poga'l!'sldh Slaveni su se molitvama obraćali v atri, nazivajući je imenom SVAR OžiC, što znači sin Svaroga. lT mnogim slavenslcim zemljama zemljoradničlci narod je podržavao mistič· no poštovanje prema vatri, Twjoj su pridavali svet karakter. Stari su držali za svečani čin, čas Twd se u kući palila vatra. Legende i narodne pripovijetke još sadrže poetsl•e tragove starih mitova kada govore o '> Vatri Zmiji«, l�rila· tom čudovHtu lwme je iz ustiju izlazio plamen. Boga Svaroga su Smatrali ocem Sunca i Vatre. U sjenama oblaka on bi za· palio plamen munje i talco se pojavio Two tvorac nebesl�e vatre. (L arou s se: ENCYCLOPEDIA OF MYTHULOGY (Sl avonic My thol ogy o n d o n 1 959.)
L
SVARUN ili VAR UNA vedski bog proizvire iz istog korijena, a nalazimo ga u hvalospjevu već n n ajstarijem svetom pismu INDA u RIGVEDI oko 2000 godina prije n.e. - Stoga nam je jasno da je arijslri SV A RUN ili VA R UNA, i praslavenski SV A RUN ili SVAROH najstarije božanstvo od svih drugih, i ima svoje podrijetlo u indoarijslwj vjeri, a S tari Slaveni su ga svojom seobom prenijeli u sjevero-zapadne zemlje Evrope, a obožavali su ga i l stočni i Južni Slaveni. (Dr. Nikola G ržeti ć : U VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PR AV J ERI ARIJACA l PRASEMITA · M o s t a r 1 900.)
Naš ugledni poznavalac filozofije istočnih naroda, na osnovu najstarijih vedsldh teT�stova iznesenih u h i m n a m a RTG VEDE, prenosi nel�e formu· lucije v edslwg shvatanja s1•ijeta: »Iz čega se razvilo stvorenje? Je li to djelo Nje govo ili n ije, Onoga što nad svemirom bdije. On sam to zna, a možda ne zna ni on." U drugoj himni počmje pitanje: »Tko je bog kome treba da služimo %rtvom što daje žrtvu i snagu, i bogovima što rlaje smjer, a smrt i besmrtnost njegovc1 su sjena?" 43
Iz prve knjige RlGVEDE pitanje u dialogu : >>Tko je vidio rođenje prvog bića?, pitam kao neznalica one koji znaju, mudrace. Što je bilo ono jedno koje je u slici nerođenog postavilo i učvrstilo šest dijelova ovih svijetova?--·
Odgovor glasi: "zovu ga Indra, Mitra, v A R U N A , A gni, a i s u N e E okriljeno nebeskom uzvišenoŠĆU. <• (čedomil Veljačić : FILOZOI< SKI lVTOTIVI U INDIJSKIM VEDAMA »Telegram<< Z a g r e b 1961.)
-
Drevni Slaveni promatrajući u životu postojane promjene - dan i noć, ljeto i zimu, obilnu žetvu i nerodicu strtli su vjerovati da je to sve djelo dvije vrste bogova i dobrih i zlih. Među dobrim bogovima bijaše i Sunce koje sn pored imena SV AROG nazivali i Dajbogom ili Daždbogom: od njega dolazi wietlost i toplota i on je izvor svakoga dobra. ·
l Zivko J akić : POVIJEST ZA GRAĐ. SKOLE
Z a g r e h 1938.)
DABOG Uz rijeku je šumnu po plodnim ravninama župnim tivio poljanski narod. Dičio Poljanin sveđ se mnogim selima bijelim, Njivama žitnim i lijepim brežuljcima tamo daleko, Gdje su bukove šume predveče jesenjeg dana Gorjele crv enim svijetlom. Mukahu poljanskog hmeta u torima pitoma stada. Visjele kuke o zidu i mlatar i ubojno koplje. Ali sav blistav i golem u kutu spram ognjištu svetom Plug je dun oranJa čeko. - Izdjelan od tvrde grane Stoljetna hrasta, nad vrat'ma gledao očima praznim Pradjed unnhe svoje; a Poljanka nranka svakog Brala je cvijeće rosno u zelenoj bašći. . . . DABOG pnvimt lc srcn radine Poljanf' svoje. R osulje ki.�ice on im u proljeće lijepo slao, Bacao sjemenje plodno na polje, na gore i do: Šibao ljeti je voće još nezrelo plamom sunčanim, Sušio bare je mutne i močvare pokraj rijeka; Krotio zvjerad je; sočnu je dmžio poljansku zemlju Ognjenim cjelovom, nek se uzburka krvca joj hladna. l plodna u troba začne, a noć kad bi pada.la tiha, Hladio lice je njeno nebeskom rosom. 44
. . . l bog zaželi jednom da ostavi Dafinu stablo, Ispod koje on sjedi u Rajn na ružama vječnim: >> Hoću da Poljane gledam. Hoću da međ njima lutam I slušam, kako mi ime blagoslivlju v eseli, harni.« l bug se dignu visoko. Spusti se s plavih visina IV a plodnu ravan, na kitni zapad bijelog Gnjezna. Ko da se o tkinu zvijezda s nebeskog svoda. r osvit dana sunčana na rijeku nagnu božanstvo Ko stup nebeske vatre. Tada se Hranitelj DABOG u skromna putnika .• tvori. N a rame turbu !ito pr ti, a glogova drva Desnicom štapinu stiska. Siđe na brijeg riječni. Prignu se, lice da svoje U gleda bistroj u vodi. - I nasmjehnu bog se, i k selu U dari preko trščaka.
(Vladimir N azor : IZABRANE PJESME - Z a g r e b 1961.) U po vodu putovanja u Rim u svibnju 1967. godine, koristio sam priliku da kroz desetak dana razgledam Vatikanske muzeje i arhive, lwko bih među tamošnjim starinama otkrio i neke zanimliivosti u v ezi stare religije Slavena, kojima sam imao namjeru nadopuniti svoju radn.in o mitologiji Slavena. Posebno sam, uz neobičnu susretljivost starih bibliotekara u dvoranama ogromne Vatikanske biblioteke prelistavao stotine starih izdanja i požutjelih povelja i listina, štampanih ili pisanih na raznim slavenskim i stranim jezici· ma. Iako nisam p ronalazio rješenja za mnoga pitanja, ipak sam crpljeni ma· terijal uspješno koristio u više poglavlja ove moje radnje, koju sam posvetio svima onima koji se interesiraju za upoznavan ie historije davne mitologijske prošlosti Starih Slavena.
BILJE�KE PO PITANJL •> IRANSKOG DUALIZMA " Neki od istraživača praslavenske davmne dovode osnovu vjerskih koncep· cija .Starih Slavena u vezu s vjerom Iranaca i iranskog dualizma«, po kojemu je nastao mit o dobrim i zlim bogovima. Dobribog bto Je A H URA MAZDA gospodar svjetlosti i neba, stvorac svijeta, a zlibog A GRO-MANY/A, vladar podzemlja. PredpostavljaJuĆi, da su Iranska vjerovanJa djelovala na slavenske pra· pretl>:e koji su živjeli u iranskom krugu, i upoznali dualizam«, u krugovima svjetskih mitologa tumače, da se i kod Slavena po tom razvio kult » dobrog boga« BlJELBOGA (po iranskom A hura Mazdi, bogu svjetlosti i neba), i » zle· boga<< CRNOBOGA (po Agro-Manyiu transkom bogu mraka). Po uzoru na iranskog A hura Wazda nastali slavenski BIJELBOG, u biti predstavlja S VA R () G A. bnf!a tvorca st!iietla i svijeta drevnih slavenskih predaka. 45
Koliko visoko se uzdigao lwlt svijetlog boga A HURA '11A ZDA vidi se iz toga što je Iransko carstvo bilo podvrgnuto njegovoj moći. Iranski car DA· RIJE VEI. IKI. dao je za života isldesati nadgrobnu duhovnu oporuku, kojom uveličava slavu boga Ahura Mazda : >> Ovn izjavljuje kralj DARAJA VAHUŠ:
Po višnjoj volji Gospoda Mudrog,
Velik je bog AHURA MAZDA Koji Darajavahuša kraljem učini, Njega jednoga kraljem mnogih. Velik je bog A hura Ma�da Koji mudrost Darajavahušu kralju dade.
sposobnost
DA RIJE ja sam Veliki kralj, Kraljet>a kralj, kralj naroda svih. Darajavahuš govori kralj: Sve što do sad učinio ja sam, Ahura Mazda pomaže meni.<
IRANSKI TEKSTOVI S PRIJEVODOM NA HRVATSKI : Baga vazrka Ahura Mazda H ja imam bunim ada, H ja avam asman am ad. Hja martijam ada. Hja šijatim ada martijahja Velii' je Bog A hura Mazda. Koji ovu zemlju stvori. Koji ono nebo stvori, Koji čovjeka stvori. Koji sreću za čovjeka stvori. Ura huvnara t]a A hura Mazda uparij mam nijasa.ja, U sradiš atajavam brtanaij v asna A huramazdaha, Tjamaij lwrtam immbiš huvnaraibiš akunavam Tja mam A hura Mazda uparij nijasa}a. Vještine što Gospod dade mi Mudri, Po njegovoJ v olji iskoristih dobro, Štogod izvrših, sve to izvedoh, Jer Gospod me Mudri osposobi za to. (S. K. Sakač : ,, OPORUKA CARA DARIJA Orientale - R o m a 1967.) 46
iz Arhiva PontifirP. Instituto
FRANJO LEDić
M ITOLOGIJA SLAVENA
DRUGO POGLAVLJE
PERUN SLAVENSKI BOG G R O MOVNIK ZAŠTITNIK PRAVOE
47
GROMOVNICI S TA RI H N A RODA
Zeus
Jupiter
48
Indra
PERUN SLAVENSKI
BOG
GROMO V N I K I ZAŠTITNIK PRAVDE
KOD STARIH NARODA vladalo je op ćenito uvjerenje da u nadze· maljskim visinam a izn ad oblaka po stoji neko svemoćno božanstvo, koje ravna munjama i gromovima i d a vlada zemaljskim svijetom. Mnogi antički narodi z a milenije prije nove ere, već su imali svoje bogove gromovnike. Indijci su imali boga INDRA, Grci ZEUSA, Rimljani JUPITERA, Skandinavci THOR-a, Englezi THURR-a, Germani DONNAR-a Litvan· ci PERKUNA S-a, Leti PERKONS-a. Vrlo rano nastao je i ko d Slavena mit o bogu gromovniku PERUNU. Drevni slavenski p ređi su držali da u visinama u oblacima vlada hog PERUN, gospo dar munje i groma, o d akle ravna zem aljskim svijet om. U mitologiji Slavena P erun je zauzimao drugo mjesto po redu iza staro boga Svaro ga. Prvo njegovo djelo kojim se p ribližio ljndima, bilo je svjetlo i o ganj. Perun je kremenom iskre,;ao pregršt varnica i ubacio ih ljudima na zemlju kao goruću luč i njom su ljudi upalili vatru.
49
Kult boga gromovnika Peruna širio se munjevitom brzinom k o d svih slavenskih nal"oda, i p o stao najpoznatijim mitskim likom Slavena. O d d avnine slaveneki su pređi štoval i P e runa, jer su vjerovali da on tre· šnjom i grmljavinom prosip a kišu i time uvjetuje rast i plodnost. Iz ovih p obuda prozvali su ga imen om » Daždbog« po kiši, a p osebno »Strijelbog« po munji. Posli.:e kiše izlazili su ljudi dižući r uke k nebu, zahvaljujuć i P erunu što im je spasi o u sj eve. Kad su Slaveni u davno doba p o čeli oblikovati bo gove, najstariji kipovi P eruna stvarani su sa šilj as,tim kremenom u ruci. Kasnije je kremeni mlat z amijenjen sa rukovet om strijela. J oš su vjerovali da Perun u tamnim o lujnim noćima na svojim o gnjen im kolima obilazi ljudska naselja i razgoni pobornika zla i mraka. Osim to ga Penm je bio zaštitnik ribara i krotilac o luje na moru i ri· jekama razgoneći olujne sile, a zatim je okuplj ao p ovol 'ne vjetrovi' da naduhne bro darska jedra na moru i vjetrenj ače na kopnu, P ored o s ta· loga P erun j e važio i ka'o zaštitnik doma i ljudi. Kod svake gradnje prizivali bi P e runova ime, da im zaštiti novi dom, time što je p rizvani žrec ili �tarješina u dario trip ut kladivom na p o stavljeni temelj u znak P erunova blagoslova. D a ie bol!: gromovnik bio na velikom ugledu ko d mnogih naroda, a također i kod naših pređa, vidi se već po tome što ie četvrti dan u tjednu n osio im e po imenu b o ž amtva munje i groma Tako je u Engle skoi po Thur-u četvrtak nazvan "Th ursday«, kod Germana po Donnar-u » D onnerstag«, k o d Skand;navaca po Thorr-u •) Th o rrsdag«, na staro slavenski po Pe.runu » Perenden«. kod p oljskih naroda po Piorunu » Piorundzien « .
Pje.�ma o » PERUN-DANlJ
Vludimira Nazora :
l kraljević veli svome vjernom sluzi Zelenhaću : )> God je mrskog o gnjen-zmaja.
PERT!NJ-DAN je danas, �vetac ovog kraja. Kolii brave. Toči vino . Krave muzi. Lance kidaj. - Hoću rad ošću da plane
Moba,
pa da hama sva mi uz b o·k stane!
Kod slavenskih naroda bog gromo vnik o pćenito nos1 trne PERUN, n o p o red toga n az ivaju ga kod Rusa i imenom Pyenm, ko d Poliaka boh Piorun (što znači grmliavina) , u P o lab i u dali su mu ime Pron i Prove, t e napokon k o d Čeha i Slovaka p ro zvali su ga buoh P eron i P arom. U mnogim pokrajinam<� Rusije, Ukrajine, P o ljske i uz p ribaltičke ?.ernij e ; u P o o d ravlju, Polabju, Lužicama Če�koj svaJ!dje se
so
razvio kult b o ga Peruna, pa je bilo dost a gradova i važnih mje sta, gdje su p ostojala svetišta i hramovi sa kipovima Peruna i drugih bo žanstava kao Kijev, Krako v , Gd:msk, Novgorod, Perunia, Šćećin, Vo lin, Ratari, Arkun, Strela, Kolin, Budišin, Zhorjelc, Ž itava, Pernovgrad i dr. P o stojanje najstarijeg svetišt a s a k ip om boga Peruna u Kijevu jo& prije 900-te go dine histo rijski je dokazano. Mnogi gradovi su dobili svo-
,, l
'
l ,t lt 1 ' ::-, ,'
..,�
• l • /1 l l
Novgorod
Krakov
Kijev
Uz DnJepar
Kolin
U PolabJu
je ime p o gromovnriku Perunu. To su : Perunov-grad na Labi (castrum Pirne sagra(ten l l OO. go d. sa svetištem P eruna) , st ara svetišta Peru novyj duh kraj Labe, Porin-grad u Češkoj, P erenji u Madžarskoj, Pe runka u Malrousa, Perunja Ren u Rusiji, Peren planina n Bugarskoj Piorun i Piorunov u Poljskoj, P erynia ko d Novgoro da, Pernu-grad i rijeka Pernu u Esto niji. U našoj domovini su slijedeća geografska ime na po Perunu : Perunov vrh i Perunja ves u Shweniji, Perun i Perunče· v ac u Istri. Perun brdo u Poljicama, Perun p lanina ko d Vareša, Prenj i Porin planine u Herregovini, Perunova brdo na Pelješcu, Perna na rijeci Glini, gra d Pernik na stijt-ni n z potok Perun, PPruna Dubrava u Hrvatskoj itd. Postoje sv.ie d o č anstva () životu S lavena iz 5-6. stoljeća (od povjesni čara Prokopija) , kada su preko Dunava stigli do Bizantskog carstva da štuju samo jednoga boga tvorca munja i gosp,o•d ara svemira, te mu žrtvu ju volove i druge žrtve. Kad ih snacte bolest ili se sp remaju u neki teški boj, gdje im prijeti smrt .onda se b o gu zavjetuju, da će mu za svoj spas ž r tv e doprinijeti; i ako se sp ase, izvr�uju obećanje koje su obrekli.
Sl
Saborovanja plemenska su vroPna p red kip om Peruna, pod vod�tvom starješine koji se p o uzoru Perunovog mlatca, služio kladiVlom kao p o zornikom na red i mir, t e mirio ljude i p o zivao na &lo gu i p oslušnost. Po svojoj naravi, gromo'Vnik P e run nije bio hoj ovan niti izrazite rat ničke ćud i . Više je volio PRAVD U i MIR, a nar o čito ga je veselilo kad se p olja ljuljala zlatnim klas 'em i rorlila obilnim p lodom. Perun je zazivan od naših pređa i p rilikom sklapanja mira ili ugovora sa susje dima. Jedan t akav SABOR održan je kod rij eke Dnjep ra nedaleko Ki jeva, bilo je to p od kraj 10. s tolj e ć a. Tamo na brežuljku gdje se nala zil o iedn o od P erunovih svetišta, �ast ali su se jednom p rigodom ugo vorni predgtavnici dva n aroda. Tu !'>U se pred P eruno vi m kip om p risegli i sklopili ugovor o prijateljstvu i savezništvu. U jt>dnoj p ovelji toga doba stoji doslovce ovo : Mi od staroslavenskog p lemena kunemo n eka rušitelji mira i krši se svetom i zadanom riječi - o rl P eruna telji hudu ukleti! Za sva vremena dok suMe sije i dok je svijet a ! Njihovi štitovi neka budu p rohod eni - od njihovih vlastitih mačeva, stri 'ela i ostalo g o ružja! - �ek po stanu robovi na ovom i drugom svi To nek bude na u glerl naoim (ugovornim) i ostalim naro dima . « jetu ! -
-
52
-
Već u najstarije doba nalazimo u Istočnih Slavena gradove i zname· nita trgovačka mjesta. Najznatniji bij ahu : Višnij Novgorod na llmen skom jezeru i Kijev na desnom brijegu Dnjepra u oblasti Pol�an a. Od god. 862. kad je varjazko-rnski knez Rjurik došao u Nevgo rod i zavladao dijelom Isto čnih Slavena, o d t a d a je ta zemlja prozvana Ru sijom, a I s t o čni Slaveni Rusima. Po tomci Rjurika, b rat mu Oleg i Ru rikov sin Igor obraniše zemlju od navala barbarskih P e čenega i Oleg g. 880. odabere Kijev za svoju pri.'estolnicu . God. 907. oni o pkole Cari· grad sa velikom vojslmm i sklope p ovolj an trgovački ugovor U staroj kronici Nestora nalazimo o b avijesti koje se o dnose na ra sprave između Rusije i Bizanta. Tamo se navodi da su 907. god. Oleg i njegovi ljudi p o zvani da prisustvuju mirovnim p regovorima i da se ne čine neprijateljstva. Bizantinci su p rist ali, da Oleg i n · egovi izasla nici sude p o d p rhegom. p rema » ruskom zako n u « . Tada su Rusi iznijeli svoga boga P e r u n a, a zatim V o l o s a b o ga stoke, i su d ili su pred svo j1m b o govima i mir je t ako bio u s p o s tavljen.
53
0 0
8 ~ z
......
z
>(/)
>
Poslije smrti Olega nasljednik njegov I�or, vodio je uprkos ugovore nog mira s Bizantom, vrliku vojnu na Carigrad, ali uz p onovne p rego vore i uz novu zakletvu p r e d Perunom mir je utanačen 945. god., i Igor je ostao u p ri.:ateljstvu s Bizantom do svoje smrti. Nakon lgorove smrti njegova udova kneginja Olga, koja je vladala za malodobnoga si n a svoga Svjatoslava, također je bila u najboljim odnosima sa B izantij cima. God. 955. ode u Carigrad i p rimi tamo kršćansku vjeru. Krsni kum joj b i ' aše bizantijski car Konstantin VII Porfirogenet. Kad s e vratila, s kneginjom dode više svećenika i u čenih lj udi u JGjev koji p ostade sjedištem vjerskim, ali i sijelom jakog otpora, jer se p o klonici p radjedovske vjere ne h(edoše odreći svojih starih hogova. Mladi knez Svjatoslav sa Kijevljanima, t e o gromnom većinom naro da p održavaše staru vjeru sve jače i kult s po ganskim božanstvima cvao je dalje. - Primjerom predaka i Svjatoslav slavno ratovaše, te osvoji zemlje među D o n om i V olgom, ali u bo 'u s Bizantijcima za Du nav (972. g.) knez se � vojskom p ovukao n grad Dorostol. Iznureni glađu uslijed o p sade B izantijaca, knez s vojnicima prihvati prrgovore za mir. Susret između kneza Svjatoslava i bizantskog cara h ana Cimiska, vjerno je o p isao bizantski h istorik Lav Djakon: » C ar na konju čekaše uz vodu, a Svjato slav se primicaše n a čam cu veslajući zajedno sa svo 'om družinom. B ijaše o's rednjeg stasa, ali veoma zbit. B ijaše širokih p rsiju, debela vrata, plavih o čiju, gustih obrva, plosnata nosa, brkovi bijahu u njega dugi, brad a ri jetka a na obrijanoj mu je glavi ostao p ramen kose, kao znak nje g'ova gosp odstva. O jednom uhu visio mu je zlatan kolut urešen rubinom !i. dva bisera . « Nakon dovršenih p regovora bizantski car Im je dopustio d a odu slobodno iz Bugarske, a oni su � P » zakleli Perunom i Volosom d a v iše neće nap adati carstvo. n ego će g a braniti od neprijatelja. Ako b i prevrnuli vjerom,
požutj eli kao zlato i
p o 11:inuli o d rođenog oružja. Nestor, ruski ljetopisac, sačuvao nam je riječi tog u govora lt grčki : kroničari p ripovijedaju da je car p oslao Pečenezima p oslamke � eka mirno propuste Svjato s!ava i njegovu vojsku. Međutim, Pečenezi su dorf1kali Ruse, i ubili kneza Svjatoslava. Na p rijestolje u Kijevu zasjedne tada sin Svjatoslava knez
�ladimtr: ·
P p o č e tku i on bijaše p oganin i pristajaše uz staru vjeru, što vise - n aJ·
revnije p održav ao je drevne kultove starih slavenskih božanstava Po· : digao je veleban hram P anteon u Kijevu, i m noge druge hran;ove 1 sve· tišta u drugim mjestima, između ostalih i s;ajan hram u Vehkom Nnv gorodu
55
U !!taroj vjeri Slavena sadržan je cijeli niz božanstava, ali nad svima je bog gromov a i munje PERU N. Taj b o g Perun sa osobito razvijenim knltom p ojavio se u Rusiji Kijevskoj i bio je naročito p oštivan među odličnicima, knezovima i n)hovim p ripadnicima. Vjerovanje u P eruna kao vrhovnog boga pokazuje nam da su v e ć tada kod Slavena p oj edini starješine imali veću vlast. Stoga su zamišljali, da i među bogovima mora biti j edan, k o ji je jači i odličniji o d o�stalih božanstava. B o g hrast a i groma bio je od strane ruske dinastije p red met ustrajne p ažn ·e jer se mo glo n a slutiti. d a bog Perun p o držav a svoga patrona u vezi p oliti rkih n amjPra. Slavenski vladari da b i proširili moć države i da ispune to veliko djelo, trebali su kod svojih podanika d a stvore osjećaj p rip adnosti istom orga nizmu. Takvo božanstvo ili b arem p revlast nekih kultova d o p l"inijeli b i jačanju zajedničkP ideologije. U t o m �lučaju o dabirali s u kult Peruna . - Vladari koji su tražili da učvrste svoje države tuma čenjem ideologije p okušavali su katkada da dadu novi imp uls neznabožačkoj religijt Takvih p rimjera bilo je u zemljama p olapskih i p omeranskih Slavena kao i na otoku Rujanu, a sličan je p rimjer bio i u Kijevu u p oč e tku vladavine kneza Vladimira, p rije ne��:o je konačni izhor p ao na kršćan stvo. U toku 9. i 1 0. stolj e ć a štovanje b o ga P e runa doseglo je svoj vrhunac. Božanstvo P e runa p oznav ali su svi Slaveni kako Istočni i ostala p ribal tička plemena, tako i Zapadni od Meklenbnrga duž P o labja, p a Lužičani, Č esi i Poljaci. Rusi su ga obo.lavali sve do konca 10. stolje�a, što p os vjedo čuje Nestor u ovojim zap isima gdje stoj i : - kljaše (kleli se)
oružjem s vojim i Perunom, bogom s t•ojim i Volosom slwtnim bogom i u tvrdiše mir « . Jo š 980. godin{' opisuje Nest o r : i postavi (Vladimer) knmiry na cholmu v nje d1'ora teremnago : Peruna dre 1:jana i glavu jeho srebrenu, a us (bradu ) zla t i Chorsa, Daždboga i Striboga i Semorgla i Mok oš.« -
-
P o Nestoru i drugim ljc t o p iscima zna se d a je bilo mnoštvo P e runovih kip ova koje su st avlj ali u svetišta i svete gajeve po svim slavenRkim zemljama, k ao i u gradovima Kijevu, Višnjem Novgorodu, Kolinu na Sprevi, Pernov-gradu na Labi, Prilivicama u Strelici, i dr.
PERUNOVO SVETI�TE »Sunčani kamen« u gradu na Labi
Pernov
56
l
Kamena statua drevnog slaven skog božanstva, pronađena ne daleko Višnjeg Novgoroda. Na lazi se u Historijskom muzeju u Višnjem Novgorodu. Podaci prema »ISTORIA KULTURY DREVNE! RUSI«, II Dio. str. 71, 1951
Dovodi se u vezu s otkrićem ruševina slavenskog svetišta kod mjesta Perunia u oblasti Viš· njeg Novgoroda, gđe su otkrive· ni ostaci kamenog podnožj a je dne velike statue. Arheolozi su mišljenja, da je to svetište bilo posvećeno bogu PERUNU. Na to podsjeća i ime mjesta Peru nia.
57
I Poljaci štovahu svog Pioruna; postavljali su mu kipove u sve t išta i pri nosili žrtve, a u drevnom Krakovu postojao je maleni Piorunov hram.
K1povi Peruna bili su većinom izrezani iz drveta, najčešće iz h rastova stabla, a bilo ih j e i iz kamena isklesa nih. Po svim stranama vidjelo se P e runovP kipove pod starim h rastovima, j er je hrast v ažio kao sveto d rvo P eruna.
58
Pred kip o m Perun a stajdše žr tvenik o d kamena, a na njem su p alili b o gu žrtve zahvalnice, da im p oštedi p olja i njive od oluje. Perkunov kip kog su n ašli u Prilivicama (u pokrajini Strjelice) , bio je tamno od jevena ljudina dugačke brade. a p okriven bijaše kapom nevremena (kučma, kap uljača) . Oko glave "j alo mu deset zraka, p ošto je on bio sun čano b ožanstvo, koje se znade u svojem b ožjem gnjevu zamračiti i n a oblačiti, gromovima z agrmjeti i zloduhe munjama i strijelama tamaniti. kako to čine indijski b o g munje Parganya (ili Indra) i grčki Zen!>. Naš Nazor sjajno opisa " gnjev Peruna koja je tražila munju i kišu :
u �vom spjevu o božici Živani,
» Živanin zov odjeknu. Munju ja trebam. Kuj j e ! O n a mu re č e - - A Perun strahotni kovač, Prihvati mlatac. stade uz n akovanj, sulicu prim1. I rad započe. Muklo odzvanjao svod je nebeski
·
-
«.
Po geneologtji u slavenskom mitu Perun gromovnik je sin b o g a praoca Svaruna i najstariji je u rodu Svarun ovića. Ponajglavniji atributi Peruna su : kremen, strijele, grom oder i žezlo. Pored Perunova m laca, kojeg j o); nazivaju žrnov ili gromoder, njegov o obredno oruđe još je i kladivo, kojim se služe starješine i p o glavari p ri �nilenjima i mirenju, kao i za o državanje reda među zavađenima . Kako se gromovnik Perun p rikazuje obično sa rukoveti strijela u ruci, to je dobio na dimak Strilb o g ili Strijelbog.
Najstarija ruska kronika ljetoptsc a
Nestora,
zabilježena koncem
l l . stolje ć a, osnovana je po starijim dokumentima, točnosti
a
u p ogledu
života Kijevskog v e liko g kneza Vladimira opi� je uslije
dto po 1zvornma koji d.atiraju iz p rve p olovice l l . stoljeća.
-
Po
tim podacima je rađen i ovaj n.apis
VLADIMIR SVJATOSLAVIĆ, od 970. god. knez u Višnjem Novg1o'l'o· du, oženio se 977. Anom se strom bizantijskog cara Va&iliia Il., od 980. Yeliki knez orl Kijeva. p okrštavanje p o č e o provoditi 988. god., umro 1019. god. Veliki knez Vladimir, kad je p o če o d a vlada u Kijevu, po uzoTU drugih slavenskih vladara i on p održaše kultove starog b o goštovja zna jući d a će mu to biti od koristi p ri učvrš ćivanju svoje vl asti i širenju moći d rž ave. Prva mu je briga stoga bila, da se obllio ve stari kultovi , i da s e p odignu dostojna kultna sv e tišta u zemlji.
59
U Kijevu je od davnine p ostojalo svetište » KIJEVSKI GAJ « i
s ta,n
čuven p o tome što su u njemu čuvane p ras tare statue slavenskih božanstava. Po p redaji i starim zapisima tu su stajali ve liki kip ovi naj· p ozn atijih slavenskih božanstava SVAROGA, PERUN A i VOLOSA, a pored ovih bilo je i statua manje veličine od Svarožića, Radogosta i Svjatovida, te b ožice Vide i Veme uz još mnoštvo kipića raznih likova p ri mitivne izrade. P e runov je kip bio drveni i sav p ozlaćen, a u jednoj rnci je držao poput mača o gnjeni kremrn. Tu je p rikazan u svom naj starijem pr aliku. O v djt' �u bili p ohranj en i i kipovi, koje su nosili s vojskom kod ratnih pohoda, tako i oni Peruna i Volosa p n�d kojima se za ključivao mir. hram,
VOLOS
PERUN
SVARUG
Kako kijevsk1 stari hram nije odgovarao namjen i kneževoj, on dade izgraditi veličanstven PANTEON n a brežuljku ispred knt'Žev o g dvora u k o? em u zatim smjesti p ored navedenih božanstava i novi ogroman kip bog:t Peruna, r ađen iz najboljeg d rveta, sa glavom o,d srebra i brko vima :zlatnim. Knez Vladimir dao je izraditi i povisok kip b o ga stoke Volosa k ojega j e p ost avio ispred svog dvora. T u se sp ominju još i ki p o vi manje p oznatih idola : D ajbog, Strilbog, Semargl i Mokoš Neki >> katalog<' tj . p o p is , navodi b o gove koje m obožavali u Kijevu prije dolaska kršćanstva , što p redstavlja te5ko ćP u tumačenj u : u starom
60
hramu su našli i boga Tura << , a to je iskvareno ime skandinavskog >' Thorr- a « , l{!oji su kip donijeli neki strani ljudi, ili netko od podanika ili ratnika kneževih koji su dolazili u Kij ev, jer je p oznato, da je knez Vladimir p oziva o u svoj dvor predstavnike različitih slavnih kultova . Nakon uspješno uspostavljenog Slavenskog Olimpa « u Kijevu, kne7.evim nasto:anjem p odignuti su još neki funkcionalni Kultni centri« u p okrajinama velike ruske zemlje . Samo je još ž elio da jedno dostojno kultno mjesto u sp o s tavi u staroj p rijP�tolnici Višnjem Novgorodu na Ilmenskom jezeru.
Od svih strana dolazili su trgovci u Novgorod
o o
Vla dimir povj e ri svom UJaku Dobriuij u da ode u Novgorod i tamo p o· digne p rim.i erno svetište s kip,om velikog slav enskog boga gromovnika Peruna . Višnij Novgorod važio je u ono vrijeme kao n ajveći trgovački centar sa skoro 400o000 stanovnika i b o gatstvom prvi u carevini. Dobrinije, kad stiže u Vel. Novgor o d poradi svim silama i ubrZio je Novgorod imao svog božan stvenog p atrona. Ogroman drveni kip boga Peruna veličanstveno se uzdizao na jednoj uzvisini p okraj obale limen· skog Jezera, u sred prekrasno uređenog sve tišta. I sp red kipa položeni su žrtvenici, na kojima se p rinosilo žrtve . Stanovnici veHkog grada p rigrliše kult P e runa, b ogate mu darove do našahu, pa i žrtve su p rinosili, ispo četka manje domaće životinje kao živad, janjce, goluba, a kasnije se već ž rtvovalo i vola ili konja. Ali, kako eu neki kroničari zapisivali, vjerovalo se d a je p rigodom nekih nep ogoda nad ovim gradom, m ratničkih p o thv a t a s neprijateljem, biro
i ljudskih
žrtava.
61
Model minijaturnog hrama ili stalka iz drveta,
u
kojem su dre.
vni slavenski pređi držali svoje idole, potječe iz 1 1 .-12. stoljeća. Pronađen u okolici Višnjeg No vgoroda. Podaci prema
TRUDY ARKHE
OLOGICESKOI EKSPEDICII, I. Dio str. 3 8 . Moskva 1956 ,
62
PERUN IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA
PERUN. O životu Slavena had su u Vl stoljeću prelw daljnjeg Dunava stigli u pokrajine bizantslcoga carstva piše suvremeni grčlri povjesničar Prokopije: - Alw idu u boj pješaci navaljuju na neprijatelja. noseći u rukama male šti tOVI' i sulirt>; oklopn ne mef:u na grudi. Štuju samo jednoga boga, tvorca munja, gospodara svern·ira (Peruna), te mu žrtvuju volove i druge žrtve. Kad ih snađe bolest ili im je poći u rat, pa vide da im prijeti smrt. onda se bogu zavjetuju. da će mu za svoj spas žrtve doprinijeti; i ako se oslobode o pasnosti. čine ono š t o su obrehli. (Vjekoslav Klaić : POVIJEST HRVATA
Z a g r eb
1899.)
Jasno povjesničko svjedočanstvo imamo za Slavene u Podunavlju, lwmo brojimo i Hrvate u polovici Vl. stoljeća od Prolwpi,ia. On veli : »Jednoga boga Gromovnilca (fulguris effectorem}, gospodara ovoga svemira jedinoga pri znaju, njemu žrtvuju volove i svake vrsti žrtve Taj Gromovnik nosio je u /cod Hrvata ime PER UN i to Perun sačuvalo se do danas a potvrđeno je i narodnom pjesmom, t e u imenu biljke perunika imenu ženskom. (Tade Smičikla s : POVIJEST HRVATSKA Izdanje Matice Hrvatske
Zagre
h
1 882.
Stari su Slaveni vjerovali, da svijetom upravljaJU bozanstva, � u glavnom im je vjera bila obožavanje prirodnih sila. Držali su da je vrhovni bog bio gromovnik PER UN, koji je s nebu pu štao munju i grom, i da je on jedini gospodario nad svim stvarima. (Ferdo Šišić : PREGLED POVIJESTI HRVATSKOG NARODA Z a g r e b 1920.) PERUN. Prokopije o Slavenima. Slavenima i Antima ne vladu jedan čovjek, nego od dtivnine živu pod pučkom vladom, i zato se u njih uvijek, sreća i nesreća odbija na zajednicu. l jedni i drugi barbari imadu �ve, rekao bih. druge uredbe od pamtivijeka jednake. Drže, da je samo jedan bog, lcoji gradi munju , gospodar svega: žrtvuju mu volove i svakovrsne žrtve. Usu da ne zna du niti vjeruju, da ikako ut_ieče na ljude ; ali had im je već smrt za vratom ili ih shrva bolest ili polaze u rat, zavjetuju se, da će, ako se spasu, odmah bogu žrtvu za živo t prinijeti. ako se živi vrate. žrtvuju. ku/co su obećali, i vjeruju, 63
da su se toga spasa po žrtvi dostati. A štuju i potohe i vile, a i druga neka božanstva. i njima S'!Jima žrtvuju, a uz tahove žrtve vračaju. (Dr. Stjepan Srkul.i : IZVO R I Z A POVIJEST
Z a g r e b 1 9 11.)
U latmskom ljetopisu bis/cupa Burghardta koji je g. 1 068. vodio križarsku vojnu na Slavene, spominje se kako su slavenska plemena sa područja Star· garda t.j. Starigrada u Pomeraniji, još uvijek štovala boga gromovnika Prone Prone deus Aldenburgansis terre - (Peruna). >> -
(Iz stare kronike od biskupa Burghardta od Halberstadta
-
1068.)
PERUN. jednu od glavnih božanstava u mitologiji starih Slavena; bog gro· ma, munje, ratarstvu i djelitelj kiše. Njegovo sveto drvo« je hrast, a hrastovi lugovi su mje�to n iegova kulta. Historijski podaci o kultu Peruna sačuvani su uglavnom u ruskim izvorima. Tako l,it!topisac Nestor biljdi da je knez Igor, sklapajući 945. god. ugovor s Bizantincima, položio zakletvu pred Perunovim kipom. Perunov lrult je bio raširen i !cod ostalih Slavena, o čemu ima tragova u nazivima mnogih lolwliteta, Irao: Perun planina u Bugarskoj, Perun-dubrava n Dalmaciji, Perunja Ves i Perun vrh u �lovenijt. Kod polapskih Slavena postojala je riječ "perendan, za četvrtak. (OPćA
ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG
ZA VODA -
Z a g r e b 1962.)
Vjerojatno su svi Slaveni obožavali oluJno, naoblačena nebo kao nosioca kiše potrebne za njihova polja - u obliku gromovnika PERUNA. To dokazuje činjenicu da su u raznim slavenskim zemljama prošireni lokalni nazivi u vezi s Perunom, Icao npr. u Južnih Slavena Perunovo brdo, Perunov vrh. Perunovo selo, u R usa Perunov dub, itd. N eki su Slavent držali da je u boga-gromovnika kamena strelica koja ostaje u zemlji na mjestu gdje udari grom. Jesenja strelica boga gromo vnilca, tj. po· sljednji grom u jeseni, božji je grom, koji treba da na proljeće probudi priro· du na no1;i život. (Maja Kalman-Rukavina, Dr. Oleg Mandić : SVIJET I ZIVOT U LEGENZ a g r e b 1 961.)
DAM A
l stovjetan sa sunčanim bogom ulrazuje se i Perun bog gromovnik. Perun, Icao bog .Sunca, izgleda da je bio i bog rata, kao što grčki Apolo i latinski Mars. Istim gromom kojim hog gromovnik prirodu umrtvuje, (zimu počinje) uvađa je opet u život prvim proljetnim gromom. To nam potvrđuje ruska na· rodna prazvjera, po kojoj se zemlja ne rastvara i ne o tkriva prije prvog gro· ma u proljeću kad PERUN na svojoj gromovnoj kolesnici na nebo uziđe.
64
Svakolika mitologija pott•rduje, da je Perun bio najveći bog kod Slavena, pa kao tahav on vlada gromovima i munjama. (Ivan R adetić : PREGLED HRVATSKE TRADICIONALNE KNJižEVNOSTI -- S e n j 1.879.)
Gromobrani bog zemaljskog neba PERUN vlada zemljom, zrakom i oblaci ma. On je gromovnik, Dažbog Daža ili Deždbog, Plivnik i Strilbog ili Strijel· bog bog vjetra. Poljaci ga nazivaju boh PIORUN, a kod Čeha nosi ime PAROM. Perun kad razgoni olujine crne oblačine tad je Plivnik, plodonosni bog, koji natapa polja i livade da rode obilnom krmom i žitorodnim klasjem. (Dr. Nikola Sučić : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA
Z agreb
] 9·13.)
Slaveni su kao i svi neul�i ljudi obožtwali prirodu. Glavni bog bio je PERUN, koji šalje munje i gromove i gospodari nad svim stvarima. (Dragutin Šiler: POVIJEST HRVATA, SRBA I SLOVENACA 1926.)
-
Zagreb
Kad su se oluje dizale grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, to su stari Slaveni zamišljali da je bog Perun srdit, pa su šiljasto kamenje držali nebe· Stari Hercegovac nosi na iećermi (p1·sluk) proti munje skim strijelama. srebrom okovanu nebesku« strijelu, što nije drugo nego ledac kremenca prozirca. (Dr. Nikola Gržetić : O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJERI ARIJACA I PRASEMITA - M o s t a r 1900.)
PER UN. l Rusiji ima nadalje praznika ili svetlcovina opcenarodnih, koje u isti dan cijeli narod slavi i svetkuje. Po načinu kako se ti praznici svetkuju , po običajima i po obredima pjesama sudeći, nesumnjivo je, da i ovi praznici i običaji dolaze iz starine mnogo raniie od kršćanstva, i da su se oni i ako pod drugim imenom, slavili još u pogansho doba . Ovo je tim vjerojatnije, što se nekoji od tih prazniha svetkuju kod svih Slavena sličnim načinom. Uglavnom ti praznici u vezi su s prirodnim pojava· ma sa suncem, k oje su stari Slaveni u velike štovali pod imenom Daždboga, sina Svarogova i PER UNnVA. (Dr.Ivan Hoir : EVROPA. SLA VENSKE DRžAVE
Z a g r e b 1 898.)
Mitologija starih Slavena. nažalost. nije nam toli/co obrađena i poznata kao grčka ili rimska. jer nemamo svojih izvora. nego samo toliko, koliko tudi wvrPmPni pi�ri n n i oj pH u. n tuđinci su s a sv im drugači iim olwm na to gleda fi 65
i prikazali. Znamo da su Grci i Rimljrzni sve, što nije njihovo nazivali barbar· sldm, pa su takvima prikazani Slaveni i njihova mitologi_ia. Jedim su vjerodostojni izvor, pored rijetkih pisanih lcronika, narodne pri· povijetlce, pjesme, popijevke, gathe i običaji. S tari su Slaveni vjerovali u jedno najviše Biće; jedni su ga nazivali Svarog, drugi drže, da je glavno slavensko božanstvo Gromovnik nazivan imenom PERUN gospodar gromova i munja. (Vid Balenović : N A RODOZNA N STVO - Z a g r e b
1941.)
Vjera starih Slat•ena. Stari su Slaveni kao pogani vjerovali također u dobro i zlo. Sve dobro na svijetu počelo je od dobra. a zlo od zla. Prema tomu su i bogovi dobri i zli. Po ruskoj je predaji nrz.jviši bog bio PERUN, koji izbavlja zemlju od suše gromovima, koji razdiru oblake i puštaju zatvorenu kišu da pada po zemlji. Njega nazivaju i Dažbog ili Stribog bog ki.�P. i vjetra. ·
(Dr. Ante Mes'lner-Sporšić : LJUDT T PRI RODA
-
Z agreb
1.938.)
Li tav$/w ime boga gromovnika Perlntn i Perkunas, istog je značenja kao t ime sluvenskog PERUNA, međutim ovo božanstvo nije litavskog porijekla, već je samo ime preuzeto, po slavenskom bogu Perunu. Sigurnih podataka o litav· skom gromovniku Perkunasu i njegovu lmltu nema. Slavenshi Perun poznatiji je. N jegov kip opširno je upisan u star or uskoj N estorovoj kronici; a bio .i�> /!OStavljen i štovan u ukrajinskom gradu Kijevu sve do godine 988. kada su ga poslije preobraženja Rusa po zapovijedi 1JPlikog kneza Vladimira odvukli na Dnjepar i u rijeku ga bacili.
(BROCKHAlJ(;j LEKSIKON XII/814
Leip
z
ig
1894.)
U staroindijskoj mitologiji u najstarije doba sponunJe se bog indra koji grmi i naoblačuje nebo. Tim se podmzumijeva da je i u Praindijaca i ostalih A rijnca bio sunrani bog smatran gromovnilcom, a tada su ga nazivali P AR· KAN, odnosno Parzanias i Parganya. (Rigveda VIII. 21. 1 4.) Ovo najstarije arijsko božanstvo spominje se ujedno i s bogom Agni (vatre) Rigv. VI. 52. 15.), a prešlo je i na Praslavene. To staroindijsko božanstvo nalazimo već u Kelta, Starih Germana, lwd Praslavena i starih Slavena, pod imenom Perun, Perkun. Perkunas i dr. Kod Kelta pretvorio se u Parg, u Gota u Fairguns (vatrobog), zatim se pretvara u Fiorgyne kod Germana, a kod starih Porusa Perkunos. Iz toga je nastalo ime za božicu ženu Peruna kod Porusa Perkuna•tP.ta, a v. Slavena Perunika ili Perunka. kori Germana Fiurgyna. ( Iz Staroinduskih 'lvetih Knjiga »RIGVEDA<< i drugih starih kronika.)
Ime boga gromovnilw Peruna u Slavenu razvilo se u razne varijante, kao Perun, Perkun, Parun; Perim kod Bugara, Perkons kod Leta, Perkunos kod .� tarih Porusa, Piorun kod Poljaha, Pyerun kod Rusa, Paran lwd Čeha i Slo· vaka, Proven kod Polabjana, Pron, Prone, Parum i �z. Po tom nastala izreka: 66
" Parom te vzal!«, nastala je iz korijena pr. .š to znači udariti. srodno staroslavenskom prati. (Radetić Ivan : PREGLED HRVATSKE TRADJ LJ UN ALlYI•.. KNJižEVN OSTI - S e n j 1879.)
U Rusa je M ok oš, isto što i Perun, a lead h iša liJeva !li daždi, dobwa pri· djev Daždboga, jer je lciša dažd. Ime Molcoš je nastalo od mokrina, moća, močiti. Č esi ga nazivaju Plivnilc, zapadni Vendi zovu ga Zmolc, to dolazi oda· tle, •> da je Perun oplođivao božicu Zemljanu sa lcišom, a ova podarivala ljudstvu hranom i bogatstvom. l staroj lcronici je zabilježeno, ha/co je litvan· ski seljak, sve do 14. stoljeća, ophodio gologlm• svoja polja, noseći na rameni· ma horu slaninP, te bi rekao svaki put kad bi zagrmjelo : Perkune bože, nemoj udariti, molim te na moju njivu, tebi ću ovu koru slanine vrzmtti (žrtvovati). fDr. Nikola Gržetić : O VJERl STAR I H SLOV JAN AH PRUIA PRAVJERI M o s t a r 1900.)
-
Stari lcronicisti pisali su. da su na mnogim mjestima u Polabju imali · svetih dubova« koji su bili posvećeni bogu Provenu (Perunu). Okolo tih dubova bile su drvene ograde .�a dt,oja vrata. Tu su se prin osile žrtve i obavljali obre· di. Unutra su smjeli samo žreci i oni kuji 3u htjeli prinositi žrtve, ili koji su bježali da se spasP od .�mrti i tamo nađu u točišta. loš se spominje o Poljacima da su u čast bogu Perunu (in dei Piorun laudem) čuvali dan i noć oganj od dubova drva. (L. Niederle : SLOVENSKE STAROžiTNOSTI
P raha
1916.)
Češl�i parlcovi često su sanjalački, u njima se osJeca nešto čulno i prasla· venslw iz vremena hada se još pogan8l�i štovalo drveće. Česi na Petrinu palili su sveti oganj u velilcom dubu u ča.�t boga Peruna. kalco pišu Hajek i Kuzma praški; a sjeverozapadni Slaveni štovali su Peruna u hrastu u predjelima da· našnjeg Meklenburga. (Zlatko Tomičić : iz knjig�' »l ZEMLJ I S AMOVO J " , str. 192 1966.)
Zagreb
PER UN bog grom ova i munjP hod starih 5lavena. posvećena mu biljlca Perunika. lstov jeta n Dajbog, bog Sunca i izvor svakog dobra, te Daždbog štovan Two bog kiše. (Marijan Filipović : AB< 1961.)
LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA
Zagreb
67
PE R UN, čije se ime zadržalo u biljci p e r u n i k a, bio je poštovan kao gromot•nik i dn on u proljeće razbija gromovima led lcojim je božica zime i tame Morana okovala zemlju. (Živko Jakić : POVIJES T ZA GRAĐANSKE šK O LE
Zagreb
1938.)
PER UI\ . On je što kod Inda I n d r a, kod Skandinavaca T h o r, kod Ni· jemaca D o n n a r. t' njemu je oličrn grom, trijes, koji udara i krha. U narodnim pjesmama gromovnik Ilija (Perun) upravlja gromom, drži do sebe Ognjenu Mariju (Janju, Munju), zatvara i otvara kišne oblake, gozbuje uz sv. Nilwlu (Vida). Grmi u oblaku, iz kojeg će udariti na žednu zemlju plah dažd i potjerati Bjesove i Džumu snše. Perun lebdi nad zemaljsldm žetvama, gro· mom satire rušitelje ugovorenog mira i laivoldetnike na narodnom sudu. Silan je i mogućan. Posvećeni su mu hrastovi i pemnike. (Vladimir Nazo r : Iz bilješki povodom izdanja » EPOSl
Zagr
e
b
1946.)
Još od prijr 1 .500 godina se znalo, da su stari Slaveni poštovali boga gro· movniha Pemna, i o tome postuje pouzdana historijska svjedočanstva. grčkih i bizantijskih kroničara.
Za vladamne cara Justiniana, kad su Slaveni preko DunatJa stigli do Bizant· skog carstva, pod vodstvom svojih plemensldh poglavara, hrabro su nastupah u bojevima. Kad polaze u boj, ide narod pješlre na neprijatel,ia, sa štitom i sulicom u ruci, a ne navlače ni o/dopa. Svo ie drevne običaje i vjerovanja su podržavali, ratnr tegobe strpliivo sn podnosili, i što se ratom osvojilo pripa· dalo je ravnopravno čitavoi zajrdnici. Štuju jednoga boga, tvorca munja i gromova. koJi je gospodar svemira, pa mu žrtvuju volove i druge životinje. Kad im prijeti opasnost, ili teška bolest, ili kad polaze u rat, obećaju da će, a!co se vrate živi, bogu prinijeti žrtvu. Kako su obećali to i održe, jer v je ruju da su to po žrtvi i dos tali. (Prokopije Cesarejski: Chronica DE BELLO G O T H I C O . 527-565.)
Bizant
Na suprotnoj strani slavensl;og svijeta nalazimo boga PERUNA (PYE R u · NA), božanstvo analogno Svantovitu. Porijeklo imena Perun seže d o u najsta· rije ariansko doba. Kod Hindusa se bog munje INDRA prezivao PARJAN YA , a t a riječ ima isti korijen kao i Perun, a poznata j e i u slavenskim .iezicima: Piorun u poljslcom, Pyerun u ruskom, Perun u Češkoj i kod Južnih Slavena, Peron i Parom u slovačkom. U narodnom jezil.u Poljske mi nailazimo i na objašnienje njegova mitološkog kara/dera, naime •piorun znači grmljavina. -
(Larousse : SLA VONH MYTHOLOGY ( E ncyclopedia of Mythology) L o n d o n 1959.)
68
Gromovi! Valjaju teške se hridine S nebeshe plat•etne zidin e; Gurnute dahom velike ljutnje Mjedenih ljestvi niz stube w tnje . . , Slava ti, PERUNE dive, Zu riku groma ti, za plam Munje ti žive! Treskovi! Dičevi golemi pucaju, Jezici plamni palucaiu. Evo vant vode, usiPvi :edni! Evo vam varre, zemnici bjedni! . . . Slava ci PER UNE bože Za riječ {!romku, što srce f\lapeti može! (Vladimir Nazor : l JTV .\ ZLATOKRILA
Z
a
g r e b 1928.)
Od kraja svijeta drugom kraju, Oj drevni dube, hrošnja ti .�i GdJe PER UN sjedi u svom gaju, Do zvijezda mtt se mltnja visi, Pa vatrenijom žezlom prijeti I djedovski si oganj brani, Dok pradjedovi naši sveti Svt> krilP ru/zP pnnnrl. nami. (Sil vije Strahimir Kranjčević : IZABRAN E P JESME
·
Z
agr
e
b 1961.)
PER UN strill>orz gromovnik preko nebeskog slavoluka s neba strijele odapinje njegova svemoćna ruka. Perun Daždbog, djeljitelj kiše. I nebo i polja svijetle od bogate berbe i žetve. (Boro Pavlović : iz ciklusa »SLAVEN SKA LIP A <•
Z
agreb
1 960.)
69
HEJ PERUNE Hej Perune, silni gromovniče! Bogoštov]a drevnog ugodniče, Nekad tebi počast bješe svaka, Kod p�adnvnih slavenskih predaka. Slavili te, jer svijetom caruješ, A u tmurni oblaci da stnnuješ Gđe vjetrovi bijesni vladaju Otkud s trijele gromovne padaju. Hej Perune, gordi gromovniče! Sveg slavskoga roda slavljeniče, Tvorac ti si munje i gromova Stit i brana naših pradiedova! (Franjo Ledić: HVALOSPJEV PERUNU - Sćećin
1913.)
PE R U N Na travnom brijegu, nad sedam voda - Gromovnik PERUN vlada. Lagano drijema i žezlo spušta l sijeda mu glava pada. Naoko nJega vjetrov� liieču, - Nestašna djeca neba, Radnici božji što zemlju kiti l zemljici donose hljeba. -
S njima on starac vodi zbore, l pita što nose s voda, Sto nose s lugova, što nose s dola, - Od milog mu slavnog roda. -
A om lete i biju krili Naolw starca PER UNA, I bacaju voć�> i zlatno klasje - IVa podnožje njegova truna. ( Vladimir Vidrić : PJESME 70
Z
a g r e h 1966.)
FRANJO LEDić
M ITOLOGIJA SLAV E N A
TREĆE POGLAVLJE
VOLOS BOG RAT ARA I PLODN OSTI ZAŠTITN I K P AS TIRA
71
STA ROSLA VENSKO
SVETIŠTE " KIJE VSKI GAJ" (REKONSTRUIRANO )
Radogost Svantevid
Vida
PERUN
SVAROG
VOLOS
Voloska
Vodan Triglav
Na Peščerskom brežuljku s nebrojenim Spiljama postoji čitav podzemni grad s katakombama i crkvama, podignutim poslije pokrštenja Rusa 988. g. Tu je i grob prvog ruskog lJetopisca Nestora iz godine 1 1 15.
72
\' O L O S BOG RAT ARA I PLODNOSTI ZAŠTITNIK PASTIR A
PO MITSKOJ KRONOLOGIJI, treĆP slavensko b ožanstvo bio je bog
VO L O S zaštitnik p a stira, stada i ratara. Volos ili Veles božanstvo je
vrlo starog p odrijetla, a slavili su ga u davnini kao vladara neba i z emlj e . Kako su Volosu bili p određeni p lodnost i raslinstvo, to s e kult boga Vo losa raširio po svim slavenskim zemljama iz razloga što su se Slaveni uglavnom bavili zemljoradnjom i stočarstvom Drevni Slaveni n a području Ukrajine osobito su obožavali Volosa i na mnogim mjestima p odizali mu svetišta i hramove. Prino sili su mn žrtve n plodinama i ž ivotinjama. Tim p ovodom obraćali se na njega za dobar urod. Kijevljani sn ga iz milja zvali Voločok. U Kijevu j e p ostojao od d avnine sjajan hram, p o dignut bogu Volosn i o st alim starim slavenskim božanstvima, kojih su kip ovi u tom h ramu bili p o hranjeni. Bio je t o tzv. Panteon. l tome Kijev�kom Pante onu. p oznatom svetištu starih Slavena
POGLED NA DNJEPAR I »PEšCERSKU VIS« U KIJEVl
73
nalazio se između ostalih božanskih likova i p ozlaceni veliki kip boga Vo losa. Pored Jrugih p ro slavljenih slavenskih božanstava ( S v ar oga, Pe· runa, R adogosta, Vodana, te božice Vide i Vesne) o dsijevao j e svojim sjajem i lik boga Volosa, u svjetlu vječnog kandila u Panteonu. Mnogi se naro d i naroč ito istočni zaklinju u svojim mirovnim 1 dr· ž avnim ugovorima sa svojim bogovima, tako se i Slav en i zaklinjahu sa bogom P erunom kao o svetnikom krive zakletve, i Volosom koji sveti kletvu. Historijski je utvrđeno, da je bog Volos bio u visokoj č asti kod Slavena, ne samo kao z aštitnik p astira, nego je u zajednici s a b o go m P erunom i m a o i v ažne funkcije u državničkim zbivanjima 9. i 10. sto· ljeća. To se vidi iz stare ruske kronikt: "lestora, gdje stoji d a je ispre d kip o v a boga gromovnika P eruna i b o g a stoke Volosa god. 9 0 7 . u s p o · stavljen mir izmel1n zaraćenih kijevskih knezova O l e g a i Igora, i cara bizantskoga, pod p risegom p rema ruskom zakonu « . [ kasnije u godi nama 945. i 972., p onovno su po lagane zakletve, i tada ispred kipova Peruna i Vo losa u imP donešenih državnih odluka između Rusije i Bi· za n ta.
\ OblikovanJe Volosa u dvije varijante 74
lm e boga Volo sa i Veles a, čulo se sa svih strana jer je taj ido l Slavena uživao visok b ožanstveni ugled. r n ajdavnijoj prošlosti, stari naši preci gledali su ga u o bliku Sunca, kao mo ćnog nebeskog vladara. U kasnije doba Volos j e p o primio antropomo rfni tj . ljudski lik. Volosa su što vali ratari i p a stiri kao p ralik p as tirskoga boga, ali je bio štovan i kod rat ničkih p lemena, n aro čito kod Skita kao bojovni bog. Opet kod Slavena uz obale B altika, kao izrazitim moreplovcima Volos je bio njihov zaštit· nik. Prema tome je Volos bio o p ć enito što vano božanstvo.
Iz starih kronika p renešena je vijest o B altičkim Slavenima n asta· njenim n a jednom otoku p ri ušću rijeke Odre u B altik. Naš histo ričar Dr Nikola Gržetić spominje tu p raslavensku naseobinu u svojoj knjizi ·» O vjeri starih Slovjana imenom • .Tulingrad . Taj Julingrad je posto· j ao od p o četka 4. stoljeć a n . e., a nalazio se n a spomenutom otoku. Po staroj p redaji, u .Tulingradu je p rigodom nekih svečanosti od strane zlo činačke ruke p o ž ar po dmetnut, pa je strašna vatra buknula i grad uništila, jer su u .Tulingradu sve kuće bile sagrađene o d drveta. Iza toga neko vrijeme, na istom mjestu izgrađen je o d slavenskog stanov· ništva novi grad, kojega su p rozvali imenom VOLIN po svom b o gu stoke i p astira VOLOSU. Kasnije je u tom gradu p o d ignut i doličan hram u čast boga Volosa. Začudo u starim p ričama Volo s je p rikazan kao slijepi starac, međutim negdje su ga zamišljali s dva o ka, o p et Rusi su ga p rikazivali kao jedno· okog gorostasa koji u rukama drži mlado j anje, a pred nogama mu leži vol. Tako nastalo obličje boga Vo losa s a jedmm okom n a čelu, u nadljud· skoj veličini bilo je izral1eno i p o zlaćeno, a zatim po stavljeno na p ostolje u Kijevskom P anteonu. Vrijedno je još o vdje napomenuti, d a je veliki knez Vladimir, kada je 980. g. stupio n a p rijestolje, dao obnoviti hram u Kijevu i tamo smjestio kipove starih slavenskih bo žanstava, a p osebno je dao p ostaviti goro stasnu statuu boga Volo sa ispred svoga kneževskog dvora.
75
Prema Gržetićevom tumačenju, Dnjeprani su boga Volosa isprva sla vili pod imenom BELEBOGA u starom grad u B e l g o r o d u na rijeei Dnjepru blizu Kijeva, i tek kasnije mu dali ime Vele s . I u najranije doba Kijevljani su slavili boga Vo losa, ali u obliku starog t r o j s t v a, tj. troboštva koje se sastojalo iz tri b o ga : PERUNA gromo vnika, VOLOSA zaštitnika p a stira, i b o ga ognja CHORZA. Nedugo zatim u Kijevu je napušten kult trobo štva, a obredne službe s u prenijete n a P eruna i Vo losa. To se vidi iz Nestoro v e kronike gdje se često .;pominju kipovi Peruna i Volosa, pred kojima se uz zakletvu zaključivalo važne državne i mirovne ugovore. Pozn at o je, da su boga Volosa u davnoj p ro šlo sti '!lavili i slavenska plemena iz Gornjeg P olabja i u Lužicama, ali p o d imenom B e l b o g a. O tome j!' riječ u p o sebnom p oglavlju ove knjige. (Vidi Belhog i Crno· bog). Tragova o kultu boga Volosa o stalo je i kod starih Trakoslaven a tj. u B ugar a ; tu se Volos slavio k a o gospodar neba. Osim kod Ukrajinaca, boga Volosa su n aročito još :.lavtla zemljo radnička slavenska p lemena u Pomeraniji i u z obale B altičkog Mora Tamo s u mu u čast p o digli hram n a ušću rijeke Odre. Na tom mjestu nastao j e v eći grad, prozvan po imenu b o ga Volosa V O L I N. Kako raslinstvo ovisi o sunčanoj toploti, Slaveni su Vo lo su pripisivali moć da može suncem upravljati i p rivući g a n a p omeranske rav nice d a hi plod· nost bila veća. Ovu z amisao p o tkrepljuje činjenica, što su pomeranski knezovi n a pješčanim b režuljcima, južno od grada Gdanskoga p odigli svetište sa mo trilištem sunca u čast boga Volosa,
Područje Pomorja između Sćećina i Gdanskog sa motrilištem Sunca na Wiezyci
76
Sunčani dani, kao i zvjezdano nebo - bili su im kao hilj adugodišnji kalendar za lijepo i ružno vrijeme, p o go dno ili nep ogodno za usjeve, za timarenje, za lovljenje i d ruge po slove. Tako su u zvjezdovlju promatrali znakove, i po njihovim znamenjima gledali božanske po srednike između neba i zemlj e .
WlEZJCA NAJVIši VRH POMORJA
2ivo tne okolnosti drevnih �lavenskih p redaka u mnogočem su dopri· nosile jačem širenju Vo losova kult a . Po svom zanimanju kao ratari, p a· stiri, lovci, a onda kao ratnici, p omorci, te lađari i splavari na rijekama stalno su bili izvrgnuti elementarnim silama. To ih je upućivalo na bo žanstva od kojih su tražili pomo ć i koja su bila najbliža njihovoj sredini NajvPPi dio dTfwnih pređa b avio se ratarstvom i stočarstvom
zato je njihov bog mo gao d a bude samo onaj koJi b i odgovarao njihovim zanimanjima i mogao im pomoći, u slučaju p rijeke p o trebe. Zamišljali su kako gore na n ebesima ima mo ćnijih sila o d zemaljskih, pa su shvatili silnu moć Sunca i Mjeseca, i da samo od te strane mogu o čekivati pomoć. Om su zahvaljivali �uncu kad ih je grijalo i o božavali su z vjezdano nebo i mjesec. r mjesečevu srpu rasp oznavali su ro gove, a u njegovim mijenama n aličje vola ili glavu drugog n ekog živo g stvorenja. U ne· beskim p ojavama gledali su zamišljeni živo t božanskih bića, i pred· stavljali si d a vide boga Volosa. Ove p redo džbe o liku boga Volosa iz· mijenjene su, i u kasnije doba Volos je p o primio naličje lju dskog bića.
77
Boga Volo sa su stari Slavem svetkovali, kako u hramovima, tako i u gorama i p laninama, te u gajevima p o d v edrim nebom. Volosov kult o državao se i na Budinskoj gori, koja se danas zove »Popova gora« na kojoj j e grad Višni Novgorod i mjesto Bologovo, gdje su otkriveni tra· govi bogo službe >> nebeskoga Volo s a « . To p o svjedo čuju i druga mnoga mjr.sta sa nazivima po Volo su, kao Vo logda, Volo čok, Volotovka, Volo · tin, Vo lotov, Vo lo tynja, Volin i dr. Veles-Volos. jP bio već u Praslavena mnogo štovanim božanstvom.
{ nekim krajevima Rusije p o s toJao je običaj, da p ri početku žetve j edna žetelica sveže pregršt klasja kao ž r t v u , koja treba d a štiti žetvu o d zla, što se nazivlje > vezati Volosovu bradu « , po tom bi se moglo zaključiti, d a je to bilo božanstvo, p ovezano s plodnošću stada i p olj a. Zviježđe Vlašića, koje se sastoji iz sedam zvijezda, Grci su na· zivali » Plejade<, , do čim je to zviježde kod Rusa n osilo ime Volosožari ili Slovenci ih n a Vlasoželci p o Volosu ili Velesu, zaštitniku p astira. zivaju Vlastovci ili Vlastovice, mi ih nazivamo Vlastari ili na kajkavski Lastari. U nekim zapisima spominje se Volosa p o d imenom Vlasina, Vlasa kao govedarsko g b o ga . 78
Kamena kultna glava starosla venskog božanstva otkrivena u pomeranskom mjestu Szczeci nek, koje leži nedaleko brda Wi ezica kod Gdanc;kog. Na ovom brežuljku postojalo je drevno slavensko motrilište Su. nca, posvećeno bogu VO LOSU. Smatraju da taj spomenik pot ječe otuda i da predstavlja lik VoJosa.
Kad su seobom naroda �tari Hrvati i ustala plemena Dnjeprana, kao
i bugarski naseljenici oko rijeke Buga p o čeli seliti n a jug p reko Dunava, Drave i Savr tad �u oni po nijeli sobom i svoje b o gove, i prenijeli ih
u dunavske ravnice, pa dolj e niz alpske i dinarske klisure do na sam Jadran. Tu sretarho ne samo ime P eruna, već i imena Triglava, Vida i Volosa kojima su n azivali brda i planine, a tako đer i naseljena mjesta gdje su se zaustavljali. U oznaci p redjela i mjesta i dandanas su saču vani nazivi koji p o tječu iz drevne �lavenske mito lo gije : Triglav u Sloveniji, Troglav, Vid. Perun u Dalmaciji, Volosko na Kvarneru, Veles u Make doniji, itd. N adaljr se u nazivima mnogobrojnih crnogorskih mjesta lako pre p o znaju imena starih slavenskih božanstava, što se dovodi u vezu s do seljavanjem Slavena u te krajeve. P o put �tarog imena slavenskog b o ga sunca D ajboga, u selu Ojčinjići, nedaleku o d Lovćena, p ostoji D ajkov Brijeg, a u selu Podgo ru Dajkov Kamen. <\. p o znata su i p rezimena D ajkovići. Mel1utim ta imena dovode učenjaci u vezu sa slavenskom mi tologijom. U lovćenskom kraju i Plješivici i danas se n ailazi n a ljude koji nose ime - P erun, a još češće susreće se p rezime P erunović. Na padinama Lovćena o čuvano je i ime Tro glav. Približnu sliku o razgranjenosti kulta boga Volosa pružit će nam mnogobrojni geo grafski pojmovi nastali po imenu Volosa. O tome nam svjedoče nazivi diljem slavenskih zemalja na širokim p ro st orim a između B altičko g i Jadransko g mora. To su grad Volin na ušću Odre u B altičko more, gradić Vo losko kod izvora Buga, Vologda rijeka u Rusiji, Volga najveća rijeka u Evropi, Volinija, pokrajina u Ukrajini, Višnij Voločo k na rijeci Volgi, Volovo kod Tule, Vele� u Makedoniji, Vo los grad u Grčkoj, Velesovu dio Velebitskog gorja nad Hrvat skim p rimorjem, Vo lo sko kod Op atije, crnogorsko selo Veles to vo itd. Iz samog toga vidi mo, da je kult Volosa uživao svestrani bo žanski ugled
79
Ip ak. sticajem okolnosti koje su u ono vrijeme vladale, u p ovodu iz nenadn o g p reobraženja Rusa g. 988. p o zap ovijedi kneza Vladimira svi "u kip ovi starih slavenskih božanstava bili u ništeni, a mel1u ovima i statue boga Vo losa. - Na mjestima, gdje staj ahu hramovi i kipovi Volosa, sagradiše crkve. Po slije p okr ;tenja Rusa bog Vo los p o stane V l a s,
SVETišTE VOLOSA (Prema kompoziciji čeko-Potocke) o dnosno Blaž. Na taj SP nacm i p o sličnosti imena slavensko božanstvo p ovezalo s kršćanskim sve cem, štaviše, sve ti Blaž ili Vlaho zadržao je i sve funkcije nekadanjeg boga Volosa, p a je p rema tomP p o stao i za· štitnik �toke kao i njegov pretho dnik. Sv. Blaž se slavi 3. veljače, o sim toga Sveti Vlaho je p atron grada Dubrovnika.
80
VO LO S IZVORNA IZVJEšCA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA
VOLOS (Veles) božanstvo je vrlo starog podrijetla. Štovahu ga kao zaštit nil.a pastira, stada i ratara; vjt>rojatno je on ut ielovljavao lt davno doba vlada ra neba i zemlje. Inače ga sve strane kronike spominJu kao » slwtsl�og« i živo tinjskog boga. Znamo da su ga o božavali u Pomeraniji i da je f?rad Volin bio p osvećen u njemu. U Ukrajini nalazimo pokrajinu Volinija; Kijevljani su ga zvali Vo ločolz a jedan grad Voloslw prostire se na izvoru Buga. Kod Rusn pak sretamo ga (porut nordijskog Odina) bez ji' dnoga oha. MnogP nam priče prikazuju j",znoolwg VPlesa Irao stnrca. Kad su seubom naroda počeli stari ll rvati i ostala plemena seliti na jug tad su oni ponijeli sobom i svoje bogove (Volosa, Peruna i dr.) do na sam ]Hdran. Na to potsjećaju imena Velesovo na Velebitu. v,Jlosko !cod Opatije, V l ašić kod Travnika, V eles u Makedoniji, Velestovo na /,o vrenu i dr. (Dr. "likola Sučić : HRV ATSKA NARODNA MITOLOGIJA
1 9 13.)
Z agreb
VOUJ:S, Rlaž ili Vlaho. lwji se slavi J. veljnče, kršćansl�i je svetac, znstunik stolce i grla. On je bio bislwp iz Sebnste u Armeniji i umro je kao mučenik godine 3 1 6. Ali je on mnogo nalik na Volosa, boga stolce, plodnosti i pastira, lwjega su štovnli Rusi: ovaj Volos nalilmje i nn Pales rimska božanstva stoke. Poslije pokrštenja Rusa IJog Volos postane Vlns, odnosno Blaž, Na taj se način i po sličnosti imena slavensko božanstvo povezalo s lcršćansktm svecem, lwji i�' zadržao i V P funhcije nekadašnjeg boga Volosa, pa je prema tome po· stao i zaštitnik stoke kao i njegov prethodnik. (Maja Kolman-Rukavina, Dr. Oleg Mandić : SVIJET I žiVOT l DAMA Z a g r e h l 961 . )
LEGEN-
Slaveni su osim Rusa i Polapskih Slavena zarana primili kršćanstvo i na po ganslm vjeru dosta rano zaboravili. te je mnogo od starog vjerovania i vjer· skih običaja ostalo nPr•oznato Polapski su Slaveni štovali l�ao pogani i Sunce ili Dažboga (daj bože!}, Oganj (boga ognja}, Striboga (boga kiše i 1Jje tra ). te pored drugih nekih još i VE/,ESA ili VOLOSA (boga stada). (Dr. Anti' Messner-Sporšić : LJUDI I PRIRODA
·
Z agreh
L938.)
U staroj ruskoj kronici o lwjoj ćemo govoriti nalazimo obavijest� o promJen· ljivim 't'jerodostojnostima kojt> se odnose na rasprat'" izmNfu Rusije i Bizanta.
81
Tamo Stl navodi da su god. 907. Olf'g i njegovi ljudi pozvani da sude pod pri segom. prema ruskom zakonu«; sudili su po svom m aču i PPrzmu njihovom bogu i VOLOSU bogu stoke i mir je tako uspostavljen. Isto je bilo i god. 971 Kasnija tradicija XVI. stoljeća poznaje tal�orler boga VELESA hoji je bez sumnje idl'ntičan Volom. Ima nekih znakova da je taj bog stoke bio kasnije bog vlasmštva, a možda talwđer i trgovine. (MYTH OLOGIE SLAVE
LTBR AJRIE LAROUSSE
- Pa ri
o
1963)
vojnom sukobu ruskog kneza Svjedočanstvo o Volosu tz god. 872. - Svjatoslava i bizantskog cara Ivana Cimiska g. 872. nalwn dovršPnih mirovnih pregovora, ruski vojs1wvođe zakleli su se svojim bogovima Perunom i Volo -� om du više neće napadati carstt•o i da će u miru živjeti -�a Bizantom i potpo· magati ga. (Bizantski carski historik Lav Đakon : " K R ONIKA BIZANTA
-
e a r i g r a d.)
VELES ili VOWS. Pored Peruna su Rusi u 10. stoljeću, kako to po tvrduje Nestor" obožavali Velesa boga stada. Cini se da je i kod Ceha postojalo bo !:anst1lo takva imena, jer se u spomPrdcima iz 1 5 . i 16. stoljeća sačuvao taj na zit• sa značenjem zloga duha. (Dr. Oleg Mandić : OD KULTA LUBANJE DO KRšćANST\' A 1954.)
Z a greb
Kip slavenskog boga. Vo lo sa, kojega su l'endi u Pomeraniji štovali kao za štitnika pastira i ratara nala.zio se u Volosovu hra.mu koji je bio podignut u gradu Volinu. I sam ovaj grad dobio je ime po bogu Volosu. Pored tog hrama postojalo je kod Gdanskoga jo.� i svetište u ča.st boga. Volosa sa motrilištem Sunca, bu dući da su Vendi Volosa smatrali sun ča.nim božanstv om. IDr. Nikola Sučić : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA 1943.)
Zag reb
Prema jednom svjedočans tvu iz latmslcih kronika. u 15. stoljefu, znali su za. sveto drvo dub pored polapskih i drugi Slav eni, ta.ko je jedan krošnjati dub u starih poga.nskih Ceha. bio posvećen bogu pastira. Velesu : "Bohemi cum a.tllt ue era.nt pagani Veel adora.ba.nt et p ropterea, nescien te.� eum nomina.re, dixerunt · - Vele, Vele, stoji dube p rostred dvora. - . << l tu ie riječ o slaven skom bogu Velesu. (Petar Bulat : PO (;LED l Z a g r e b 1932.)
82
SLAVENSKl
BOTANičKl ' MITOLOGIJU -
TUR-VOL OS. U vrijeme Herodota spommJe se zemlja TA UROSEYTHAE, to ime je proizašla po nazivu goveda imenom Tur. Po tom je nastalo ime boga stoke TUR-a, o kojemu je lcasnije bilo spomena ::a ruskog lcneza Vladimira u kijevskom hramu. l taj Tur zapravo je VOLOS, slavensfci bog stoke. Davm slavenski štovaoci Tul'·a. tj. Vnlo�a nazivali se Volohi. i to ie bilo njihovo glavno bogoslužje. U Novgorodu, gdje bijaše prije pokrštenja Rusa hram i kip boga Velesa ili Volosa, tu sagradiše crkvu sv. Vlasijeva. (Dr. Nikola Gržetić : O V J ERI STAR IH SLOVJANA PRE M A PRAVJ ER I M o s t a 1 1900.)
Kod starih Bugara, smatran je Vele s kao vrhot•ni bog na nebu. l nače ovo proizlazi i iz prije spomenutih ruskih ldetava. U nekima od njih, izrijekom ne spominje se Veles, no se kaže: » da budet lcljat ot boga i ot Peruna<< . Ovaj bog jest Veles. - Kod Rusa Volos bijaše orijaš s jednim o/com; pa i naše neke priče, kako je to na drugom mjestu izloženo, prilcazuju nam dešu<< (djeda) u slijeposti ili s jednim okom. Što je Veles jednook ili slijep, time se naznačuje slabljenje vidne moći, dnevne ili godišnje. u ostarjelog v ida. Od sko tskoga t plodnoga Velesa·Vida preostade štošta u praznovjerju našeg naroda. Tako čobani zapale koru brezovu ili trešnjevu, pa time osvježe marvu, bacivši je u tor, ili je p rone su oko tora. (Natko Nodilo : O SLAVENIMA Z a 11; r e b 1929.)
I STAROSLAVENSKOJ
VJERI
-
Francuslci Slavist Lager. proučavajući mitološku prošlost Slavena prema ru· shim i češ/dm izvorima, tvrdi da je kult boga Volosa bio rasprostranjen, ne samo kod istočnih i sjeverozapadnih slavenskih naroda, nego i kod Južnih Slavena, o čemu svjedoče brojni geografski nazivi po bogu Volosu, kao što su Voloslco, Veles, Velesovo na Velebitu, Velešići kod Sarajeva, Vlašić planina u Bosni, crnogorsko selo V elcstovo u lnvrenskom području i dr. (Loub Lager : LA MYTH OLOG IE SLAVE
Pa ri
s
1 901 ) .
Za ttrijeme ratnih J•Ohoda na Bizant k o ie .m vodili kijevslri knezovi Oleg i Igor, gromovnilca Peruna su smatrali za ratničlwga boga. To se odrazilo i u povodu čestih mirovnih pregovora koji su vodeni ispred kipova boga Peruna t boga Volosa. Volos, po porijeklu ratarski bog bio je povezan s Perunovim poduhvatima, tali o je i Volos po primio ulogu ratničkog boga. Ratnici ruskih vladara zaklinjali se svojim oružjem i zazivali svoje bogove Peruna i Volosa. (Larousse : E N CYCLOPEDIA O F MYTHOLOGY (SLAVO NIC MYTH O LO GY) L o n d o n L959.) -
83
VE LES U cik zore predproljPtne, ispred plota Rujevine, Livadama nebeshijem punim blistave modrine, OroJen biser-rosom. obasjana zrakom sunca. Što se jošte negdje krij(' iza gorskoga vrhunca.
Pasla stada Veles-boga, Krave sive i crvene, Ovce b'jele i srebme s južnog kuta neba plava Išle pasuć pred Pastirom, koji, dok mu s iala �lava, Nicaše iz tanke magle iz grimizne koprene. ( Vladimir Nazor: EPOSI
BOG PASTIR
-
Z
a
gr
e
b
1930.)
VELESOVA SVIRALA Kad se nade u nizini, sviralu se Veles lati, Kako svira, taho niču ljubice i sunovrati. Snjegom gora još pokrita, kadno Pastir-bogo stane Humu jednom na vrhuncu. Štap svoj dignu i posad1 U krš. A štap onaj poče tjerat, pupke, pruće, grane, Za čas po.Ha cvjetno stablo, na kom ptica g n'jez do gradi. Svirao je pod njim Veles. A drvo je ono raslo. Blistale su zelen-grane. N aolcolo stado paslo. (Vladimir Nazor: \11TI I LEGENDf
84
-
Z
a
g r
e
b
1918.)
FRANJO LEDIC
MITOLOGIJA SLAVENA
čETVRTO POGLAVLJE
VO DAN SLAVENSKO BOŽA NSTVO VODA, RIJE KA I MORA
85
BOG RIJEKE N I L
•
BOG DANUBIUS
86
VODAN SL ·-\ VENSKO BOŽANSTVO VODA RIJEKA I MORA
KULTNO šTOVANJE VODA p o st ojalo je o d najdavnijih vremena i tragovi o kultu vode starih naroda p ronađeni su u svim dijelovima svijeta. Velik jP broj rijeka koje su bile p osvećene božanstvima, a tako· đer p ostoj ali su u antičko doba i b o govi mora i oceana. O njima govore drevne mitske p riče, a mnogobrojni pisani i likovn i spomenici p odsjećaju na njih. U egipatskoj mitologiji, već o d trećeg milenija p rije n. e. spo· minje se bog rijeke N il a ; tri hinduske rijeke : Ganges, Jumna i Sarasvati imale su svoje božice, a kip ovi im isklesani sačuvani su d o danas u p ećinskom hramu E llore; babilonski b o g slatke vode bio je Ea, u Rusiji je rijeka Volga bila p osvećena b o gu Volosu, u Est oniji rijeci Perni bio je zaštitnik bog Perun, Aheloj bio je bog najveće rijeke u Grčkoj itd Od rijeka koje teku kroz t eritorij Južnih Slavena p oznata su imena riječn ih božanstava još o d rimskog doba. Bog Dunava zva o �e »Danu· biu s « , b o g Save » Savu s « , Drine » Drinus « , Drave »Dravu s « , �eretve » Naren t a << . - l Grka je Qvaka rijeka imala svoje božanstvo, a isto tako i kod Rimlj ana, najznamenitija rimska rijeka Tiber imala je boga " Ti· berin-a « za svog zaštitnika. a bog » F on t « bijaše božanstvo svih vrela uopće.
SVAROG s e s pustio iz svoga VIDlNvRADA i zaplovio VISLOM .
87
Pored štovanja rijeka, p o stojao je kod antičkih naroda i kult mora i Oceana. Najp oznatija božan stva mora kod Grka bili su » Poseidon i » Triton " . Poseidon je vrhovni bog svih o ni h koji imaju p osla s morem, dakle ribara, brodara, mornara itd. U njem oni štuju svoga zaštitnika, a najviš e su ga štovali grčko p leme J onci, koji su se najviše otiska vali na more i najviše mu hramova, žrtvenika i kipova p ostavljahu u primor· skim gradovima i otocima. Triton je bio morski demon fantastičnog lika, imajući gornju polovicu tijela lj udskog izgleda, dok j e donji dio završa· vao ribljim rep om, i nije bio mnogo štovan. Kod Rimljana štov ani bog Neptun predstavlj ao j e vladara mora i o ceana, ali kako Rimljani nisu bili toliko razvijen i p omorci, manje je bio n a glasu i imao j e samo je dan hram u Rimu, i pridali su mu morskn b o žicu Salaciju za ženu. Kod Slavena glavno božanstvo voda, rijeka i mora bio j e bog V o d a n ili V o d n a. Slavenski bog Vodan, koga su uz obale B altičkog Mora nazivali imenom Vo dna, a u n ekim krajevima slavenskih zemalja i imenom Vo din, Vodjan i Voden bio je osobito štovan kao gosp odar mora, i slavila su ga sva p riobalna p lemena Pomeranije. Držali su ga zaštitnikom p omorskog i riječnog brodarstva. tako j e namjesto pojedi· nib božanstava rijeka, Vodan p o stao skupno b o ž anstvo svih slavenskih voda, jezera i mora.
VODAN
88
Brodari prmose zrtve Voda nu, Perunu i drugim bogo vima
V o clan je bw štovan od svih onih koji su plovih morem i rijekama, ili se bavili rib arstvom . Prije svake plovidbe njemu se mole p omorski i riječni brodari i mornari za �retnu p lovidbu, a ribar z a uspješan ribo lov. Njemu p rinose žrtve-z ahvalnice p o slije sretno ga p ovratka s p o gi· beljna puta i obilnog ulova ribe. Stari su Slaveni o d najdavnijih vremena štovah vode i vjerovali u različne voden e duhove i vile. Po njihovu mišljenju duhovi se zadržavaju u rijekama i oko njih, te u šumama, morima, jezerima kao i n a izvorima. Vile su lijepe djevojkP. i vP.rinom dobročiniteljice ljudima, ali i osvetljive, ako ih se uvrijedi. Već je grčki p ovjesničar Prokop ij e zapisao u prvoj p o lovict 6 . sto· ljeća, kako Slaveni navališe prema Crnom moru i ušru Dnnava, prova ljujući u p okrajine Bizantskog carstva, i kaže : » Slaveni štuju samo jed· noga boga Peruna, žrtvuju volove i dragocjene stvari, i obož avaju r t·
j e č n e demone i nimfe<< ,
Još u staroj p o stojbini n a Sjeveru Slaveni s u obožavali izvore 1 tekuće vode, a posebno su štovali stara drveća ispod kojih korijenja je izbijao izvor bistre vode. Takav stari hrast isp od kojega se nalazio izvor, prema kronici Herbord:t, stajao je nedaleko hrama boga Triglava u Šćećinu, kojemu s u j o š u 12. stoljeću vendski pređi hodočastili. Taj se običaj održao kroz mnoga stoljeća i u sadašnjoj našoj domovin i . O tom svjedoči stari pu top is iz 14. stoljeća, kada je neki svećenik putov ao dolinom rijeke Soče i o pazio »kako mnogobrojni Slaveni štuju - kao b o ga neko stablo i izvor koji se n alazi kod korijenja toga stabla « .
89
Isto tako i ljetop isac Helmold 1z 12. stoljeća p otvrđuje, da se duhovi ili bogovi (demoni) u koje Slaveni vjeruju, nalaze u određenim prirod· nim p ojavama. Oni štuju i vrše u njihovu p očast obrede kod voda te· kućica, kod p ojedinih stabala u gajevima i na brdima. Kultno štovanje voda kod starih Slavena bilo je p ovezano uz božan· stvo Vodana i sastojalo s e u tome, što su d revni p re đi hodočastili rije· kama i jezerima i tamo p rinosili žrtve, a onda se kup ali i čistili od zla. Glavni čimbenici duhovnog čišćenja u drevno doba bili su voda i vatra, pa s e kod slavenskih p re daka vjerovalo da s e takovo čišćenje p o s tizava kupanjem u rijekama, jezerima i na izvorima, kao što su još mislili, d a se palenjem i p re skakivanjem krij es ova oslobađaju ljudi od bolesti i zlih uroka. Kad s e u ime p lemP.na p rinosilo žrtve bogu Vodanu, onda s e p o lazilo k izvoru vode žive, u kojeg s e bistrini i vječnom toku p okazivala sila svijetloga b o ga, tu su svijetli dusi oblijetali žrtvu da joj preuzmu mio miris i d a ga o dn esu pred p rijestolj e b ožje. U stojećih i zagađenih voda nije se Vodanu žrtvovalo, jer tamo je stolovao bog tmine koji je p ripadao krugu p o dzemnog vladara, zloduha C:rnoboga. P oput grčkih morskih mmfa l'l erejida i riječnih nimfa Najada, i sla· venski bog voda i mora Vo dan imao je mnogobrojno p o tomstvo. U mi· tovima o slavenskom b o gu Vo danu s pominju s e vodene vile R u s a l k e o kojima s e u predaji kaže, da su kćeri Vodanove . Isto tako i sva bo· žanstva slavenskih rijeka i jezera, p otomci su roda njegova. Narodna ih predaja p rikazuje kao krasne djevojke IS dugom raspuštenom kosom i da žive u dobrim odnosima sa ljudima. l narodnim pjesmama i p ri· čama kod Hrvata. S rba, Makedonaca i Slovenaca vile se mnogo sp ominju kao p om o ćnice u bojovnim p odvizima starih naro dnih junaka. Južni Slaveni su vjerovali da one žive u jezerima i rijekama k a o vile broda· rice, a u brdima i oblacima kao vile p laninke Kod Rusa i Bugara Rusalke su duhovi voda i šuma . Ovaj naziv po· tječ e o d bizantskoga rosarum." Predstavljene su kao lijepe žene s du gim kosama koje žive u vodama o d jeseni do lip anjskih dana, kada iz· laze iz voda d a p r eko ljeta borave na kopnu. l"o d nas k ao i kod P oljaka i Ceha ta se ženska božanstva obožavaju p o d nazivom vila. A gdje gud ove vile živjele uvijek su p ovezane s vodom kao i Rusalke, što p otvr· đuju Prokopijeva !Svjedočanstva, d a su Slaveni u 6. stoljeću što vali ri· ječna božanstva i nimfe, iako te nimfe u njegovo doba nisu bile p rika· zivane u ljudskom liku. Slavenskom Vodanu nisu bile p osvećene samo vode i rijeke, već i mnoga ljudska naselj a. Tako susrećemo u geografskim nazivima imena koja p odsjećaju na drevni kult voda, ka o npr . : Vodjan, Vodjani, Vo din, Vodjinci, Vodno brdo iznarl Skoplja, Vodnjani na Dnjepru, Voden u Grčkoj, Vodnjan u Istri, "\ o dna kod Senja, Vodice kod Šibenika, Vod· nići kod Jablanca, itd.
90
U o kviru kulta vode, vršen je i kult mrtvih kraj tekućih voda ili je zera. Još u p radomovini na Sjeveru Slaveni su svoje p okojnike p o ka pali kraj rijeka, j e r su ta mjesta smatrali svetima. Taj tradic ionalni običaj j e nastavljen i p o slije dolaska Slavena na jug u n ašu današnju domovinu. Otuda p otječu mnogobrojn a drevna grobišta i čitavi' nekro pole slavenskih p re daka, što su o tkriveni nz riieke Dravu, Dunav, Savu i Bosnu . Prilikom istraživanja t erena ustanovljeno je da su to tipična starohrvatska groblja n a re dove . Pronađeni predmeti pokazuju obilježja staroslaven ske materijalne kulture. 91
Naročite p aznJe vrijedne sn, prije dva decenija o tkrivene nekrop o lP kraj Dunava kori Erduta i Vukovara, kao i one kraj Drave kod Bijelog Brda. Tawo su otkop ani mnogobrojni grobovi drevnih pređa iz 8-9. s toljeć a sa b og a tim grobnim p rilozima i drugim p redmetima �tare kul ture. l vezi kulta mrtvih, nužno je nap omenuti, da su p o smrtni obredi kraj voda o d drP.vnih p redaka vršeni još i na drugi način : spaljivanjem mrtvaca. Obred sp aljivanja b io je vrlo skup , ako se s p aljivalo na lađi, p ovodom nekog uglednog i slavnog mrtvaca. Kod Slavena, gdjP. bijaše u običaju sp aljivanje mrtvaca, ipak se nije općenito vršilo već iz r azloga, š to je sp aljivanje skop č ano s mnogo većim troškom. nego običan ukop Sp aljivanje m rtvaca često se viđalo (kod Rusa, P oljaka i Polabjana) da će udovica skočiti u p lamen lomaČP svoga druga. To je zabilježeno n zap isima starih kroničara : biskup a svetog Bonifacija iz 8. stoljeća, koji kaže d a se sp aljivalo mrtve kod p olap skih Slavena ; to tvrdi i Diethmar Mcrseborski za Polj ake, a Masudi za Ru se. Jesu li mrtve bp aljivali kod Hrvata i Srb a ? - Kažu da jP.�u, harem kod Srba. Kad je godinP 1355. p reminuo Dušan Silni, tijelo njegovo hnde donešeuo u Makedomju, te sahranjeno uz svete vatre. Među kultne obrede kraj v o da ubrajalo se i Rusalj�ke �astanke noću na izvorima i vodama u p roljeću na Đurđev-dan, a to se o dr ažavalo u obožavanju v odemh vila. Ta se svečanost kod Rma naziva Kupalo, i p očinje kad se n �ntonu pred mrak p okažu nebrojene v atre p o visinama b rda i na nizinama Dnjestra i Visle. Momci i djP.vojke hrle na obale rijeka, a momci ih p odalje do čekuju i hvataju, a p o tom će djevojke vidjeti tobožnjeg b udućeg vjerenika. Nekad je bio običaj d a se p oneka djevojka do gola �vuče i na trenutak skače u vatru, da z atim brzo skoči u vodu i okup a s e . Od toga ime Kup alo. I danae se p o negdje u Banatu, i B o sni i Hercegovin i, nar o d s akupi oko živih vrela v o de, gdje SP za zdravlje napije žive v o de, a onda uz vatru i p ečenicu Be kolo razigra. Stari Slaveni i Praslaveni uopce su se najradije naseljavali kraj rijeka i j ezera, kao i uz obale mora jer su nalazili na vodama sve uvjete života. Vo df' su oni držali b ožanstvenim silama (Vodnabog, bog Dnjep ar, bo �anotvo Bug itd.) , a rijP.ke i mora su smatrali svojim braniteljima. Stoga su bili dobri ribari i m o rnari. Vode i jezera su im davali i hranu i za· š titu, pa su gradili i svoje hramove uz obalu rijeka i j ezera. Tako ih na· lazimo na ušću Odre u Š ćećinu i Volinu, u Arkunn na o toku Rujani, u Ratari na Dolenjskom jezeru, p a svetišta na Bleškom i Veleškom jezeru, onda Kolin na Sprevi, Pernov grad na Labi, Kijev na Dnjepru, 1\l'ovgorod na llmenskom jezeru. Krakov na Visli, Prag na Vltavi itd.
''llll'''lllll'"'flll'"'llll'"'llll'"'llll''
92
Znamenita rije ka D nj e p ar bila j e p osvećena b o gu » Dnjepru « . Brod ari su mu na je dnom otoku p o d starovjekim hrastom žrtve prinosili na dobar p ovratak. �a obim brjegovima rijeke na više dana hoda nalaze s e sama grobišta, gdje su stari Slaveni sa svih strana no sili mrtve k rijeci na p okap anje . Takva mjesta se zvala Hribinki (Grobniki) . Dnjepar ima 1 3 brzica, a ljudi su svake godine romarili kojoj brzici. da ih bog Dnje p ar oprosti od grijeha. Uz Dnjep ar su n ast ali veliki gradovi. tako i KijP' glavni grad Ukrajine.
Za olujnog nevremena i kod prelaza upa:-.nih brzica na Dnjepru, obraćali se VODANU za zaštitu i pomoć. te obećali priložiti žrtvu za svoi spas iz pogibelji.
Nakon sretnog p ovratka dnjeparsk1 su brodari revno izvršavali svoja obećanja, te ob il azil i zavjetna mjesta i >>Grobnike« duž dnjeparskih oba la i tamo polagali žrtvene darove. ,
93
Pored toga, kod drevnih Dnjeprana postojao j e još posehan običaj ; oni su u ime zahvalnice za svoj spas, zabijali ukrasne čavle 1 veprove kljove u debela hrastova stabla. I dandanas još se nađu takvi ukrasi u kori nekog prastarog hrasta.
94
U većim gradovima dnje p arskog p o dručja, a osobito u Kijevu, u naj. ranije vrijeme slavilo sr stara slavenska b ožanstva, i to najprije se što· valo staro trojstvo, zvan o TROJANBOG, u sastavu Peruna gromovnika, Volosa zaštitnika pastira i Chorza b o ga o gnja. Znalo se već onda i za Jarila pastirskog b o ga, množitelja i š tititelja janjadi. Noćne pro slave p roljetnoga božura Jarila, o s tavile su u narodu tragove u sastancima na dan �veto g Đurđa. Tu �e �lavilo boga Volo sa ili Vele sa, isprva p od imenom Beleboga u starom gradu Belgorodu na istoj rijeci Dnjepru blizu Kijeva, a boga VIDA to jest Svaroga i Svevida. slavilo se u svetištu, koje se nalazilo u mjestu Vitičevu na Dnje p ru. Rij eka Volga bila j e p o svećena bogu Volosu. I rijeku Bug s u stari Slaveni štovali kao božan stvo, pa je i sama rijeka po imenu Bog dobila �voje ime . Iz mnogobroj nih obavijesti jasno s e vidi, da su davni slavenski p ređi štovali riječna božanstva. I kod Bugara j e bilo p oznato svoje posebno božanstvo voda i mu se za zaštitu i pomoć kod Bugarski bog voda i mora zvao raba« tj. lađa ili brodica, koje se pjesmama.
š tovanje voda i mo ra, te su i oni imali mora, koje su veoma slavili i obraćali svojih bro darenja rijekama i morem. se Kuraba, a o datle p otje če i ime .. ko· ime često sp ominje i u našim narodnim
Ako razmotrimo, na kako ogrommm p rostorima su stari Slavem što· vali svoja božanstva rijeka i mora, po čevši na Sjeveru od široko pro· tegnutih obala B altičkoga mora, preko poljskih i rusko-ukrajinskih, te karp atskih p odručja, p a sve do jadranskog i crnomorskog bazena, vi· dimo koliko �u moćni bili naši davni slavenski pre đi. U VPZi imena slaven skog b oga voda i mora treb a nadopuniti time, da je ime Vodan ili Vodna prema tumačenju našeg mitologa Grž etića što nastalo p o riječi vo da, p rema arijskom znamenu - vada, vanda, znači voda.
lllllllllllllllllllllllllllllllll/llll/11/llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll
Prema arheološkim nalazima, kao i po izvješćima <;tarih ljetopisaca poznato je, da ie i kod Slavena bio običaj spaljivanja mrtvih. llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll
Posmrtno spaljivanje p o glavica, knezova ili zaslužnog viteza vršeno je veoma svečano i uz suučestvo čitavog plemena na jednom ukrašenom brodu postavljenom na lomači iz naslaganih drva. Uz p o sebni obred ž rtvovani su p okojnikov konj, r atnički p ribor i drugi pre dmeti, a p o· nekad i netko iz njegove svite ili njegova žena.
95
Već Herodot priča 0 b ogatoj p o smrtnici nekog ugledno g Anta i kaže : s njime u grob p o šla je i njegova ž ena, sluge, konji, a priložene su bile i dragocjene p o sude od zlata
Uz posmrtni o dar i oko broda p u�t avljem sn drvem stupovt n a vrhu kojih se nalazile izrezbarene glave sta!"ih božanstava Peruna i Vodana. I z samih ovih izvoda mi vidimo, da je kultno štovanje vod e u drevnih Slavena bilo veoma razgranjeno, i d a je n slavenskoj mitologiji zauzi malo vidno mjesto. a tako11er i to da je bog V o d an kod Slavena izniknuo i da p redstavlja autohtono slavensko pomo rsko-vodno božanstvo
96
r vezi imena n aš eg boga vo da, rijeka i mora V O D A N A , koje ji' veoma sličn o imenu starogermanskog b o ga rata Wodan-a, odnosno imenu nordijskog b o ga Odin-a, valja n apomenuti, da je ta sličnost imena sasvim slučajna. Niti »Wodan « , a n iti Odin .. ni u kom �misiu n isu srodni sa našim Vodan om . A i po svojim značenjima nemaju nikakve veze sa sla Po svom zn ačenju strani W odan i O din bil i su ljuti venskim Vodanom. bogovi rata, a pored to ga W odana su smatrali vrhovnim b o gom german ske mitologije . Ime germanskog boga Wodana p roizl azi p o korijenu iz gotijskoga vods , što znači srdit, bijesan. Po tom je n astalo Vodans i Wodan. Kad su se oluje dizale, grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, stari su Ger man i zamišljali, da je bog na nebu srdit, a tad a su ga nazivali gotijski Vndans, starove n etski Wuotan, <;tarosaski W odan, westfalski Guodan i n ordijski Odhin i Odin.
Germanski Wodan
Nordijski Odm
Štovanje staroslavenskog b oga voda, rijeka i mora Vodana, nastavili su davni naši pređi i n akon svoga do seljenja na jug u današnju n ašu domovinu. Osobito se slavio Vodan kod n aših pomoraca i brodara, kao i kud p riobaln o g pučan stva duž ob ala Jadranskog mora, p a je o t ome . o stalo d osta uspomena, a n a t o p odsjeća također i slavljenje nasljedmka starog slavenskog V odana u liku Sv. Nikole, kršćanskoga zaštitnika p omoraca i brodara, koji je p reuzeo Vodanove funkcije . Nema skoro kuće p o morskih obitelji, koje ne bi imale sliku Sv. Nikol e u svome stanu, i time je nastavljena tradicija štovanja zaštitnika p omoraca u n o vo m obliku.
97
Usporedo s p oštivanjem dobrog boga rijeka i mora Vodana u Slavena, po· znato j e da su Stari Slaveni obožavali još i različne vodene demone i zlo· čudni" riječne duhove. Već je grčki povjesničar Prokopij e u prvoJ poioVlm 6. �to ljeća zabilježio, da Slaveni obožavaju riječne demone i nimfe. Također i g .. rmanski ljetopisac iz ] 2. stolj e ć a Helmold kaže za Slav en{ da oni štuju vodne duhove i demone i da vrše u njihovu p o č a s t obrede kod voda. Isto tako i naš povjesničar Smičiklas tumači, kako Slaveni p oštuju i p otoke i vodene demone i žrtvuju svima njima, a t ečajem žrtva čine razna gatanja. O d v o denih demona najpoznatiji Je bio VODANOJ, tzv. » Čuvar voda« kod hto čnih Slavena. Uz njega �pominje se i »VODENJAK«. koji je bio po:znat 1 kod o stalih slavenskih naroda.
Vođeni
demon VODANOJ
prema slici ruskog umjetnika I. Bilibina
Vodanoj je bio pako sno i op asno b ožanstvo, nastanjeno u jezerima, poto· cima i rijekama. Naj omiljelije skrovište mu je bilo blizu mlinskih b rana. O d njega su najv iše strahov ali s a m i mlinari, a i seljaci k o j i su donosili žito n a meljavu Ponekad bi se mnogi V o danoji sakupili i s p o d velikog mlinskog kola, a u svom izgledu j ako su se razlikovali. Neki su imali nakaznu glavu i oči užarene, a mjesto ruku š ap e . Drugi su imali obličje golemih ljudina, obra· slih mahovinom. Često se viđao Vodanoj nalik n a starog č ovjeka zelenkaste kose i brade poput trave, a boja se mijenjala ko1l mijene mjeseca. Vodanoj St' p onekad pojavljuje i u obliku goleme rib e . Moglo se vidjeti gdjekad i Vo danoJku, u pojavi gole žene. kako sje1li u vodi na korijenju drveća i češlja s \'oje duge kose.
98
Vodanoji nisu voljeli ljudP i vrebali •u kako hi llf� o p rczne odvukli u vodu. k o j t bi u�pjeli odvuci u dubi nu \t o d an ojcvog "V u dcnog krdlj evstva, posta· jd!i qu njihovi robovi. T okom dana Vodanoj bi sc odmarao u dubinama svojeg
Oni
p o dvodnog dv ora. Uve č e bi izlazio van i zabavlj a o sc udarajući vodu š ap a· ma i praveći buku. Ako bi uhvatio ljude ili žene da sc kupaj u nakon zalaska snnra, zarobio bi ih. K a d g o d bi se približio mlinskoj brani. poku š a o bi je razori ti. kako b i voda m o gla slobodno teći.
Za VODENJAKE
kazu, da su bili strog,,
ali pravedni. Evo šta priča ruski pisac Lav :V.
Tolstoj; "Pala seljaku
Ožalošćen, stane uz obalu i zaplače. Čuo ga Vodenjak, požalio seljaka i iznio mu zlatnu sjekiru iz rijeke �je/dra? ja.
upitao ga :
Seljak odgovori:
V ndenjak
]P li to tvoja Ve, to nije mo·
dn nP se drugu �re br enu s je·
kiru. ali seljak opet odrwvori: moja.<
Tada Vodenjak iznese njegovu sie·
kiru. »To ie mo ia sjekira• I
Vi to nije reče seljak.
Voden iah mu darova sve tn s.iekire, zbog
takvog poštenJa.
Kad su to čuli drugi seljac,, jP.rlan ode do rijP.kP. i baci svoju s iekiru u vodu če.
I
i ::.apita: ,>]e li to tvoja sjeliira? govori:
i
zapla·
sad iznese Vodenjak zlatnu sjek,ru ::,eljak od·
'Vlo]a Je, moja!
Ali Vodenjak mu nije dao zlatnu sjekiru, a m vlasutu mu mje vratw zbog takvog nepoštenJa. 99
Za vodene vile Rusalke predaj a kaže da ih je bilo uz ri j eke na Ju gu, a također i na Sjeveru sve do Baltika. Južne Ru�alke oko Save, Du nava i Dnjepm bile su drage i vesele, te pjevale pjesme. Kao posestrime pomagale su j unaoima u bojevima. Po tom su u narodnoj poezij i i opje vane. Naprotiv Rusalke na Sjeveru pretvorile se u zle djevojke, blijeda izgleda i raskuštrane kose. Tko bi dopao u njihove ruke, okrutno bi ga mučile i najzad utopile Slavenske legende pripisuju Ru�alkama dvostruko postojanj e: :žJi· ve u vodi, i šumama. Do početka ljeta one žive u vodi, a kad dođe nj'i hov dan, one izlaze iz vode i qdlaze u šumu. One bi odabrale vrbu ili brezu nad rijekom i popele hi se na nju. U nući bi skakale sa drveta i plesale. Južni Slaveni su vjerovali da na mjestu gdje su Rusalke plesale, trava i žito raste obilnije.
RUSALKE POKU šAVAH DA PRIVUKU čOVJEKA U DU B I NU
1 00
VO D A N IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA
VODA N je utjelovljeno božanstvo obožavanja rijeka i voda; ono je jedno od n ajstarijih božanstava, koje proističe iz pradavne dobi, kad je narod ani· mali.H ičlii gledao na s vijet. Slavpnski Vodan nije istovjetan s germanskim i nordijskim Wodanom - Odinom. B og Vodan postao je tokom vremena go· spodar mora i voda, a pod imen om Vodna je bio svim mornarskim plemenima oko Baltičkog Mora najglavnijim bogom. Zalcapanje mrtvih pokraj rijeka i voda bilo je također u običaju. Otuda mnoge nelcropole starih Slavena s bogatim nalazištima kraj rijeka u našoj domovini. (Dr. Nikola Sučić : » HRVATSKA N AR OD N A MITOLOGIJA 194it )
Za gr
-
e
b
Stari sn Slaveni pokapali svoje mrtve pokrnj rijeha. Pod pokroviteljstvom Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnostt, ekipa arheološkog muzeja iz Zagreba istraživala je teren starohrvatskog groblja kraj Vukovara. Mjesto, gdje su vršena iskapanja (zvano »Lijeva Bura ), poznato je od ranije kao prethistorijsko nalazište, a nedavno je na njemu otkrivena starohrvatska ne· lrropola iz ranog sr"dnjeg vi,ieka. Prilikom istraživanja terena ustanovljeno je da je to tipično staruhrvatsko grol>lje na redove, a ležalo je na prethistorijskom [!robl}u, lcoje se može pripisati Ilirima. Otkopana su 32 groba s interesantnim nalazima, u kojima prevladavaJU razni nakiti tipični za Slavene onog t�remena. (Iz izvještaja ekipe Arheo loškog muze J a
"VJESNIK
1951.)
Stari su Slavem VJerovali i u različne vodene duhove i vile. Duhovi se zadr· žavuju u rijekama i oko njih, te u šumama, morima, jezerima, na vrelima itd. Vile su lijepe djevojke, većinom prijateljice ljudima, ali su i osvetljive, ako ih se uvriiedi. (Dr. Ante Messner-�poršić : >>LJUDI [ PRIRODA
-
Z a gr
e
b
1938.)
Izvore obožavaju svi Slaveni, posebno ili u vezi s drvećem. To se vjerovanje održalo veoma dugo. Još u 14. stoljeću tužio se neki svećenik, kojl je putovao dolinom Soče, da u Kobaridu velik broj Slavena �tuje kao boll.a neko stablo i izvor, koji se nalazi kod korijenja toga stabla«. (Dr Oleg Mandić :
Z a g r e b 1 954.)
OD KULTA LUBANJE D O KRšćANSTVA 101
>> Boga Gromovnika gospodara ovoga svemira jedinoga pripoznaju, njemu žrtvuju volovi' i svalce vrsti žrtve Poštuju i potoke i nelce vodene de· mone i žrtvuju svim a njima, a tečajem žrtva - čine razna gatanja. (Tade �mičikl a s :
» POVIJEST HRVATSKA
-
Z
a
gr
e
b
1882.)
Neka plemena starih Slavena imala su običaje kod pogreba da spaljivaju svoje mrtve na lomači, i viđalo se ponekad da će udovica skočiti u plamen lo mače svoga druga. To nam potvrđuju zapisi sv. /Joni.facija iz polovice 8. sto· ljeća za >> Vinide« tj. baltičke V ende; Dijetmar hod Poljalca, i ljetopisac Ma sudi i:: 1 0 . stoljeća kod Rusa. Posljednji opisuje nekog odličnog Rusa na čamcu (brodici) koji je bio postavljen na lomači. Uz n iega ie sjedjela d iev o ika knja se svojevoljno uz gospodara dala spaliti na lomači. (Dr Nikola Gržetić : O VJERI STAR I H SLOVJANA PREMA PRA VJERI . -
M
o s
t ar
1900.)
Osobit o svečani slavenslci običaj paljenja umrloga na korabu ili većem čamcu, štu bi se zapaljen spustio niz vodu, bješe vrlo skup i dolikovaše samo gospoštiii i ljudima imućnim. Po historijskom svjedočanstvu najviše su palili svoje polcojnike (mrtve) istočna grana Slavena. To su bili u nairanije doba An ti, kasnije Veliko-Rusi. ( Nodilo Natk o : ZagrPb
O SLA"V ENIJ\'IA
T '�TAROSI AVF""l"SKOJ VJERI
1929.)
O T!Jecnom bo:anstvu Dan uhius-u i o životu naših n aroda u podunavslcim područjima za vri,ieme austrijslw-turskog rata, (prvih decenija 19. stoljeća}, sakupio je austrijski general Ferdinando Marsigli mnoštvo podatalca s etno· lošhim, i historijsko-arheološkim gradivom, kao i običajima na�ih naroda, i ob,iavio ih u svojoj knjizi >>Danubius Pannonico u A msterdamu. Lilcovni pri· kaz boga Danubiusa prenpšcn ie iz tP knjige ovamo. ( C rmte L. F . Marsigli :
>DANUBITJS PAN NONJCO
Amsterdam
1826 \
Pradavni su se Ljudi sviiu kultura uvije lc molili rijekama. V elilce su rijelce, podložne samo svojoj vlastitoj volji, tekle tolcovima, lcoji su zaista nadmašili sve što je ljudsko. Čovjek ih je povremeno obuzdavao Jarcima i grndenjem nastpa. Pa ipak su rijeke ostale velike; gu tale su ljude, lcolibe i domaće životinje. Bilo je dobro rijekama prina.�ati žrtve i umiri11ati ih darovima. (H. E . Jakob : >> ŠEST HILJADA GODINA KRUHA« Z a g r e h 1 957.) · H a m b u r g 1954. ) (na njemački : 'iECHSTAUSEND JAHRE BR O T 102
VODA. Ev o mene ime mi je voda; Ja
( Skender Fabković: IZABRANE PJE SME - Z a g r
e
h
19�0.)
l' ODAN
VODAN sn Rusalkama straži nad vodam a. Vile i vilenice cuvaju vrela i zdence U kolu lete povrh livada, iznad polja i stada, iznad s1•ctih dubova, jezera i živih izvora. Vihori i vjetri ih nose kroz grozdove rose. ( B or o Pavlović : Iz ci klusa
SLA VEN SKA LIPA
- Za g r"h 1960.)
VJECNA VODA BESKONA ČNA, VJEčNA VODA. Ona je .wudn. Nad svim ona vlada. U svemu je ona. Ona je sve. I tlo tvrdo, i napukli kamen. Ona je magla. I pijesak. I stablo. Ona je rijeka. Ona je lrrv. I beskrajno more. U počet/cu je bila. I bit će na kraju. Beskonačna, vječna voda. ( Z latk o T omičić : VODE POD LEDINOM
-
Z
a
gr
e
b 1955.)
103
HIMNA NILU, Staroegipatskom bogu rijeke Nil.
POHV AT,A N/Ll Slava tPbi, Nile. koji izlazi.� iz ove zemlje dolaziš da uživi� E�ipat!
l
Potajnu rukovođem, tama na dnu . Hvale njeu:a njr[!ovi pratiori Onaj lwji natapa polja, koga ie Ra stvurio. Da bi sve životinje ()�ivio Onaj koji natapa pustinju dale/co od vorle, N je gova rijeka se spušta sa nebesa. Onaj lwji swura ječam, pra1Ji. emer. Stvara praznik u hramovima. Onaj koji daje tra'L'U za stolw brine se o žrtvi za st>alcoga boga
l
Onaj lwji puni ambare i širi njihove pregrade. Koji se brine o stvarima siromaha. Zahvaljujući njemu suši se su:zu u svalwm olm! On je onaj koji se brine o izobiliu iz blau:osti S!'oje.
(l\1. J. -
STAROEGIPATSKT a j e v o 1963.)
Matje:
S ar
(na ruski: ·>Dre\'neegipet�;kie mifi« - Moskva-Lenjingrad, 1956.)
104
MITOVI
Iz d anje
Veselin Masleša«
Izdatelstvo <\kadcmii Nauk SSSR
FRANJO LEDić
MITOLOGIJA SLAVENA
PETO POGLAVLJE
S VARO ŽIĆ DAROV A TELJ SVJETLOSTI I BLAGE TOPLINE
105
HELIJ BOG SUNCA IZ TROJE
Ti, što med zvjezdama nebom :-.ebi krčiš put, I na kolima zlatnim stojiš H elije što s konjima brzim voziš, valjaš plamni žar -
Sunčanih božanstava bilo j�
u
,
svih �wnh naroda. U Grka to su bili Apolo
i Helij, a u mitologiji Slavena SVARO:ž:Ić i SVANTEVID. Svarožiću su pridavali toplinu i blagoc;t, a u četverop:lavom Svantevidu su gledali gor do ratno božanstvo.
U starim kronikama :-opominJe se hrabrost konjičkih četa koie su pripa dale Svantevidovu svetištu na Arkunu.
106
SVAROŽIĆ D AROV ATELJ SVJETLOSTI
l
BLAGE TOPLINE
PO VJERUVANJl SLAVENA, centralno mjesto u religiji slavenskih naroda zauzimao je bog S v ar o g, i od ove je riječi izvedeno ime S V A R O ž I C. To ime p redstavljalo je mlado sunčano božanstvo, a p reneseno je u isto vrijeme iz dva krajnja p odručja, široko rasprostra njene zemlje na stanjene Slavenima. Na sjeverozap adnoj strani s granica veletske Poljske i u Poodravlju mi znamo, (po zapisima kneza Thietmara) da je u početku ll stoljeća Svarožić bio bog slavensko g plemena V eleta (Veneda) i da mu je glavni hram - sa tri vrha i s troja vrata - bio po svećen u venedskom glavnom gradu R a t a r i (Rethra) koji leži na rijeci Pjeni hlizu svog utoka u Baltik.
* Svome sinu Svarožiću, daro vao je, Svarog četveroprežna kola. Na njima je mladi bog jurio po nebeskoj beskrajnoj pu· čini. . .
107
S druge strane na sjeveroistoku, Svarožić je isto tako p oznat u Ru siji i on je tamo hto obožavan kao bog mladog sunca, darovatelj blage top line i svjetlosti koji se ra(1a svake godine o Božiću. Iz toga se razabire oslabljeno sunce o zimskom suncovratu, koje se ima pomlacliti, ojačati, roditi. Svarožić tada dobiva ime 'K o l e d a«. Koledu slavljahu na Božić, u staro vrijeme zvan Koledin dan, kao i n a prvi clan nove godine, l. siječnja. Nakon B adnJe noći, p robcljevene kraj plamtećih badnjaka, najvesdiji dan n godini drevnih naših p ređa bila je svetkovina Božić, kad se rodi mlado božanstvo Koleda, pomlađeno Sunce. To je dan kad se božićna slava s pjesmom p rovodi - i otkada Sunce p omla(1eno ojačava, pa zemlju sve top lije obasjava, da nadvlada zle duhove i okrutnu babu Zimnu, strah i trepet zemlje i ljudstva. To je dan kad je Svarogova žena, božena Vida kao Zlatna Majka sašla iz Nava sa Rajevine i rodila mlado jarko SuncP KOLEDl
Granu sunce iza brda, veselo, veselo! Nije Sunce. nego božo Koledo, Koleclo! Nosi igru za pojasom, veselo, v e selo! Manu igrom na junak� h.oledo, Ko ledo! J n naci se razigraše, veselo, veselo! A djevojke prihvatiše Koleclo, Ko ledo! Svi n kolo veselo! Svi u kolo Ko ledo l N a nekadašnje slavljenje Ko leda, još i elana� p odsjeća obicaj obila ženja Koleda po selima Vivodine i drugim krajevima gdje o No voj go dini idu momci po dvojica ili trojica pjevača, koje narod zove "gustniki· i p jevaJu pred kućom pjesmu ""N" ovogodišnja Koleđa«.
Ta p jesma glas1: Dobar dan gospodar, bog vam dobre goste dal. I od boga i od nas, rodila vam p šenica, i vinova loziCa Pred kućom vam zelen bor, a na boru vranić konj. Na konjiću vaš sinak, oko sinka zlatan p a s N a glavi m u šapkica, a na šapki ptičica. Ona lepo p o je, n o v o l e t o zove: daj vam ga bog! 1 08
Pored imena Koleda, još su Svarožića zvali sunčanim bogom V i d o m. t e Belbogom i Jutrobogom, jer mu s e Polabjani ujutro klanjaju i jer Svarožića i Ko ledu slave na Božić uju tro.
PO ZDRAV JUTRO BOGU
Po metamorfozi mitskog vjerovanJa prmzlaz1, da iza KOLEDE, kad ojača p ostane ]UTROBOG, a kad kišom oplodi zemlju onda j e DABISA ili DA:žDBOG kod Hrvata, u ljetu ji' junal.. V l D (Sv antevid) bog žetve na otoku Rujani, po slije toga postaje SVARO:ŽIĆ bog svjetlosti kod Zap adnih i Istočnih Slavena, a kad plorlovi dozriju je T R E B U N, koji trebi i sprema plodin� Slično ovima nastala su imena : MOKO š kod Rusa. PLIVNIK kod čeha, ZMOK u Venda itd. Kod svih Slavena slavljen je Koleđa tjedan dana prije NOVE GODINE, iznimku čine s amo bu garski Slaveni, koji Koledu kao sunčano božan&tvo slav!" u jesenjem jednakonoćju . .
Kako je Svarožić jedan od rođaka ili sin Svaroga, to oba spadaju u istu skupinu b o ž a n s k o g r o d o s l o l' l j a, a kako je Svarog iden· tičan i sa D aždbogom. to doista Svarog-Svarožić-D aždb og izgleda p ri· pad aju istom sistemu . 1 09
Prabog i otac bogova Svarog namijenio je zemlju ljudima, da uz p o· moć bogova i božica njom upravljaju i uredio je go dišnje doba tako, da je pored svoga sina Svarožića kao mladog bo ga sunca, božici Vesni do dijelio cvatuće proljeće, božici Ladi ljetnu jarku bujnost, bogu Svante· vidu žarko p lodnosno ljeto, Perunu i Peruniki zemlju da je hrane i brane, a božici Živi sa Žibogom, da svijetu daruju život i bogatu p lod nost. Visoki nebeski rod Svarožića imao je već n p radobu uređen nov svjetski red i p oredak. po kojem �e oni svake godine naizmjence vraćaju k ljudima n a zemlju, donoseći i dajući im darove i plodove zemaljske. Po mišljenju nekih mitologa, Svarožića su kod Rusa držali za boga ognja i topline, a donekle i pomoćnikom kovačkog umijeća, pa je jednom p rikazan kao mladi kovač u kovačnici svoga oca Svaroga. Inače je likovno p redstavljen sa dugim kop ljem u desnici, a takovog oblika bio mu je i kip u njegovu hramu koji s� n alazio nasred gr ada Ratare. Čudnovata izgleda bio je taj hram: krasila su ga tri vitka tornjića i imao je troja ulazna vrata. Ipak, sve ovo imalo je svoj razlog, jer se n tom hramu o državahu obredi za trojP slav enskih božanstava. Pored Svarožića bio je u hramu postavljen i p rekrasan kip božice Vide, a kraj ovih uzdizao se još i lik boga gostoprimstva Radogosta, tako da su na čelu hrama stajala tri kipa, p a p rema tome ovdje su obavljene službe za tri božanstva. S tim u v ezi. hila su na hramu i troja ulazna vr ata. r p o gledu p ostojanja slavenskog hrama, koji je bio p odignut u čast mladog boga Svarožića u Ratari, nekadašnjem glavnom gradu baltičkih Ljutića, iznikla su različita mišljenja među našim i stranim mitolozima. Do nesuglasnosti po tom pitanju došlo je u slijed nekih neuvjerljivo tumačenih izvješća stranih kroničara.
Naime u starim germanskim kronikama iz 11-12. stoljeća zabilježenu je kako su Slaveni (Vendi) štovali razna p oganska božanstva, kojima su po dizali hramove i u njima p ostavljali kipove. Najpoznatiji ud tih hramova je Arkunski hram na utoku Rujani, posv ećen bogu Svantevidu. a p oznati su i hram Triglavn u ŠrP.i!inu, hram Volosa u Volinu, hram Svarožića u Ratari i dr. Kako je naprijed rečeno nesuglasice su iznikl� zbo g nejasnih tvrdnji stranih ljetopisaca, koji opisuju hramove i kipove slavenskih idola po » tuđem p ričanju «, kao npr.: u opisivanju hrama i kip a Svantevidova na Arkunu. Isto tako kritiziran je i p ostup ak kneza Thietmara biskupa od Merseburga koji je vršio zapise o slavenskom hramu u Riedegastu (tj. Ratari) p rema opisu nekoga, koji je u tom hramu bio. U svojoj kronici Thietmar govori kako su u hramu raznP. slike bogova i božica urezane na zidu, a zatim ih naziva idolima, što označuje kip ov e p oganskih bogova. U svojem daljnjem izlaganju Thietmar v eli, da je u Riedegastu (Ra t ari) bio p o stavljen i kip poznatog božanstva »Z u a rad s U<<, p rije svih drugih štovano i obožavano o d svih prip adnika roda. (To se odno· silo na p leme Ljutića) . l ovdje je Thietmar pogrPŠno ubilježio naziv 1 10
Zuaradsu, umjesto da je ispravno napisao Svarožić. Ipak iz ovog tuma čenja proizlazi, da je Svarožić bio vrhovno božanstvo moćnog plemena Ljutića, već i s razloga što su hram i kip Svarožića podignuli Ljutići 11 svom glavnom grarlu.
REKONSTRUIRANI HRAM SVAROžiCA U RATARI
Poput ostalih stranih kroničara, i Thietmar je p o grešno bilježio sla venske izraze, pa je naveo iskvareno Riedegast umjesto slavenskog imena grada Ratari. I on se služio im�::nom Riedegast, koje je zapravo trebao p isati Radogost, jer je tako i ime slavenskog boga go stoprimstva. Izgleda da su strani kroničari to ime koristili za naziv grada Ratari, j er je u tamošnjem hramu bio i kip boga Radogosta, možda su zbog toga njegovo ime koristili za naziv ovoga grada, a to po svjedočuje još i či njenica, što su Nijemci kasnije taj grad nazvali po njemačkom prijevodu » Wolgast((. što je jednako slavenskom ·Rado gost((. U Pomorju (pri u šću rijeke Odre i uz obale B altika) nastanjenr Vc lete prozvaše Ljutićima, št o su bili ljuti i grozni i ako ta riječ proizlazi iz I:.otysi (ljudi) . Ljutići su bili vrlo hrabar i ratoboran narod koji su kroz više vjekova vodili ljute ratove p rotiv Germana. U Ratari, glavnom gradu Ljutića na Dolenjskom jezeru kraj rječice Rekenice u Strelicama (njem. Strelitz) utemeljili su glasoviti hram SVAROžićA u kojem su se nalazili b ožanski likovi svih glasovitih sjevernoslavemkih božanstava. Od ovih neki su bili obilježeni starim runama i počecima molitve, kao »P erkunte D evaite i drugim imenima. Po tome se tumači da su Ljutići - Rata ri takozvunog staropruskog podrijetla, kojih su pradjedovi hili stari V eleti. 111
Staroprusi, Vendi, P omorani, Rujani, B odrići u Holstinju (njem. Hol stein) i Ratari u Strelicama zvali su boga Svarožića i imenom SVASTIĆ. Svastića - Svarožića oblikovali su u bogatoj, zlatnoj odori, p lamenom oko glave, sunčanim zraka ma i plamtećom kosom na tjemenu . Žena mu je bila » Svasdunoka«.
U SVAROžićA GRADTT
U gradu slavenskih svt:tinja, Stolnici knezova Ljutića, Zvanom RATARI i RADOGOST. Štovanom po svuda i na glasu Po hramu boga SVAROžićA I kip ova VIDE i RADOGOSTA SVAROžić! p o tomci p raboga, Tvorca svijeta SVAROGA I njegove božene Zlatne Majke VIDE, Od kojih se ro diše Slavenski n ajmiliji Bogovi i božići Glasoviti SVAROžić!: i i i i
PERUN bog gromova Svarožić i Svetovid Daždbog i R adogost Jarilo i Jutrob o g.
I božice VIDA. VESNA 1 LADA Sve božan stva Sunca mlada, Sve jednoga b ožanskoga Rodo slovlja p radrevnoga. Sve potomci praboga Bogotvorca SVAROGA .
112
S VAR O Ž IĆ IZVORNA IZVJEšćA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA
Sveotac (�varog-�varun) nam�Jemo Je zemlju ljudima, da uz pomoć bogova i l1ožira njom upravl,iaju. f'"arogov najmlađi potomak je SVARO:UC Vid. Visoki nebeski rod Svarožića uredio je u svom sustavu novi svjetski red i po redak, po kojemu se oni wake godine naizmjence vraćaju k ljudima na zemlju donoseći i dajući im darove i plodove zemaljske. (Dr. Nikola Sučić: HRVATI:!KA NARODNA MITOLOGlTA 1943.)
Z a g reb
Svarog, Svarun (nebeska svjetlost} sunčano prabožanst1JO, stvoritelj je svi jeta, bog svjetlosti, otac bogova i. ljudi. SVARO:U ć, (Belbog, Jutrobog, Sunce, sunčano božanstvo}, sin Svaroga, darovatelj blage topline i svjetlosti, koji se ))rodi« svake godine o Božiću. u odsjekn godine, lwđ �unce oslabi i dobiva imP Koleđa. (Dragutin Nemet: NEKOLIKO RIJEči O VJERI STARIH SLAVENA Z a g r eb 1929.) Ime .SV ARO:ll ć nama je prenešeno dolazeći u isti čas iz dva krajnja po· dru�ja zemlje nastanjene Slavenima; najprije s granice veletske Poljske mi znamo, da je u početku ll. stoljeća Svarožić hio hog Veleta (Veneda ) i da mu je jedan hram bio posvećen n Ratari. SVARO:llć je isto tako poznat u Rusiji, on je tamo bio obožavan također kao bog vatre, posebno od one koja se palila da se osuši žito.
(MYTHOLOGIE SLAVF - Lib rairie LAROUSSE
P a r i s 1963.)
Začetnika svih mitulogiiskih pojmova treba tražiti u svijetlom nebu. To božanstvo nema niti opredijeljena oblika, niti hramova a opet je u njemu vrelo svega, što je između neba i zemlje, i na zemlji. Po mišljenju većine mi· taloga slavenskih zt•alo bi se to božanstvo S v a r o g, - koje bi odgovaralo svijetlom nebu, a poosobljeno bi bilo u SVAROZICU, svomu sinu. (Tade Smičiklas: POVIJEST HRVATSKA
- Z agreb
1882.)
S v a r o g, u staroj istočno slavenslwj mitologiji, bog kovačkog umijeća. Njegovi su sinovi Dažbog, bog sunca, te SVA RO:llć , bog ognja zadružnog ognjišta, zaštitnik braka.
(OPĆA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAV ODA 1964.)
Zagreb
113
Staro hrvatsko vjero1•anje jednalco je vjerovanju starome slavenskome, kakvo je bilo, dok su Hrvati još živjeli u zajedničkoj domovini. Stari su Sla· veni vjerovali u jedno najviše Biće, koje je izvor svemu. Jedni su ga nazivali S 11 a r o g, a personi.ficirano jr. zt njegovu. .�inu SVARO ž ić U. (Vid Balenović: NARODOZNANSTVO -
Z agr e b
L943.)
Prekopjenci i Ratan bijahu kosmate ljudme, išli su malko p ognuti, kao da se i sada prignu
Zagreb 1920.)
Prihaltički Slaveni, to sn slavenska pomeranska plemena koja su obitavala na južnim obalama Baltičkog mora. Poznati kao hrabri ratnici i pomorci, sla· vili su bogove Svetovida, Triglava i SVAROŽIĆA (Marijan Filipović: 1\.BC LEKSIKON OSNOVNU{; ZNANJA 1961.}
Z
a
g re b
Mjedeni kip Svastićev, tj. boga Svarožića, koji su našli ll Prilivicama i koji je stajao u hramu u Ratari na Dolenjskom jezeru u Strelicama, bio je pozla· ćen, a odjeven je bio zlatnim haljincem i oklopom. Zaogrnut je bio preko ra· mena i prsiju strukom (shalom), o pojam je nosio oširoki mač, jer mu se bilo stalno boriti sa noćnim i zimskim zlodnsima. Va hrptu kipa bilo je napisano runama ime B i l b o g<<. Drugim kipom bio je oličen bradati starac. za· kukuljen u kabanicu koji je predstavljao zleboga podzemlja. Na poleđini ovo· ga kipa čitalo se u runama: >Czernebog Rethra«. (Dr. Nikola Gržettć: U VJ1RI STARU! SLOVJANA
M o s t ar 1900.}
Saski kroničar iz prve četvrti J l. stoljeća govoreći o "Riedegostu«, svetom gradu polabskih Ljutića, spominje tu hram, gdje stoje mnoge boginje i bogovi rukotvoreni tj. rukom izrezbareni, a među njima da je prvi i najštovaniji Svarožić. Latinski pisano stoji: "-- ( deae et dii stan t manufacti, quorum primus Zuarasici dicitur, et prae caeteris a cunctis gentilibus honoratnr ac colitur.) Ime "zuarasicž,, tj. Svarožića, spominje se u starim zapisima. tako i u pi.�mu od sv. Brunona na cara Henrika III. (N�tko Nodilo: O SLAVENIMA I STAROSLAVENSKOJ VJERI
Z agr" h
1 14
1929.)
KOLEDE su zimske svetkovine, a slavile se zadnjih dana mjesec a prosinca, u slavu Sunca, koje tih dana iznovice »prvsine••. Odatte i ime prosinac mJe secu decembru.
(Ivana Brlić-Mažuranić: Iz bilješke u knjiZI »PRICE IZ DAVNINE�<)
U nizu starih običaja našeg hrvatskog naroda, zauzima;u vrlo lijepo mjesto »kolede«, »ljelje" i ladarice. Ovi običaji potječu još iz doba, kad je narodno vjerovanje i kult božanstava bilo posvećeno prirodi i prirodnim po javama. Kao vjerodostojan dokaz tome jest pripjev koji se čuje skoro nakon svakog stiha »lado�<, »kole'do" i »ljeljo�<.
Koledovanje u Slavoniji održavalo se o Božiću. Na Badnjak, koledari bi išl i po selu pjevajući uz pratnju gajdaša ili tamburaša, a na večer bi se sa kupili u kojoj kući i tu se orile koledarske pjesme: >>Danak svanu, koledo! Sunce granu, koledo!
I
obasja, koledo!
Naše njive, koledo! Mi nosimo, koledari! Vašem domu, koledo! Zdravlje sreću, koledo! Plodno ljeto, koledari!•
(Marijan Markovac: OBICAJI
1940.)
U
SLAVONSKOJ
POSAVINI - Zagreb
115
Po starodrevnom
obredu uz plamteći badnjak, prisutni su slušali
navjdtaj mlade godine, pjevali su i radovali se što će mladi sunčam bog Svarožić nadvladati zimske zle duhove i ljutu božicu Zimnu
(Mo
ranu). (Dragu tin Neme t: Iz bilješke o vjeri starih Slavena. - Zag reb 1929.)
1 16
FRANJO LEDić
MITOLOGIJA SLAVENA
šESTO POGLAVLJE
BOŽICA VIDA ZAŠTITNICA BRAČNE SLOGE KO D SLAVENA
1 17
PALENJE BADNJAKA U KULTU B01:.ENE VIDE
Ostatak pradrevnog obreda, kojim se vršilo slavljenje rođenja mladog Sunca o zimskom suncostaju. Novorođeno Sunce stari su Slaveni na zivali imenom »KOLEĐA<<, a po tom je kasmje n astalo sunčano božan stvo SV AR02:IC.
1 18
BOŽICA VIDA ZASTITNlCA BRAČNE SLOGE KOD SLAVENA
NAJSLAVNIJA MEĐU B O�ICAMA starih Slavena bila je božena Vida. Već p o svome značaju što su je smatrali bračnom p rijateljicom p raboga i stvaraoca svijeta Svaroga, ona je imala jakog utjecaja kod ženskog s vijeta i njen se kult o državao po svima slavenskim zemljama. Po tome je božica Vida zauzimala vidno mjesto u krugu slavenskih ženskih božanstava. Kao što je p oznato, ime slavenskog stariboga Svaroga p ozajmljeno Je po imenu staroindijskog boga svjetlosti Svaruna ili Svarga, koji je po sanskrtskom nazivu no sio još i ime Varuna. I taj indijski Svaruna ili Varuna imao je ž enu, koja je p o njegovom imenu Varuna dobila ime Vara. Medutim Slaveni su samo za svog boga Svaroga pozajmili ime po S varg a - Svarunu, ali nisu p reuzeli ime njegove žene Vare za bračnu prijateljicu slavenskog Svaroga, nego su joj dali čisto slavensko ime
VIDA.
Božena VIDA po slavenskom mitu »Zlatna Majka« sašla je iz Nava rodila mlado Sunce Svarožića. -
1
»Vida božena Svaroga, prama3ka Slavena, Djeca njihova božići - Svevidi, Svarožići.«
1 19
Po mitskoj p redaji božicu Vidu su drevni p re đi proglasili zaštitnicom vjerenika i bračne sloge. U o no vrijeme mnoge se žene i djevojke obra ćale božici Vidi, prizivajući od nje p omoć za sreću u braku i ljubavi Kao najveći obožavatelji božice Vide važili su p ripadnici vendijskih p lemena drevnih Ljutića. Oni su u njenu čast podigli krasno svetište i nazvali ga Vidinim hramom«. Ovaj hram je hio ukrašen divnim kipom božice Vide i nalazio se u porječju Odre u glavnom gradu Ljutića, zva· nom Ratari. Prigodom velikih svečanosti oko Vidinog hrama sakup ljalo hi se mnoštvo naroda iz svih kraj<>v a gdje su Ljutići obitavali, bilo je gosti i i z drugih slavenskih pokrajina. a horločastil<> s u i žen<> iz Češke i Polahja.
Izgleda da su Ljutići u početku hram p o digli u čast b ožice Vide, ali je kasnije u hramu hio postavljen još i kip hoga Svarožića, jer je Svaro· žić po mitskoj predaj i smatran sinom Svaroga i Vide. Zatim je u hram donesen i treći kip, b oga Radogosta, kojega su Ljutići veoma štovali kao boga gostoprimstva, tako da je tu bilo svetištf\ troje slavenskih božan· stava Vide, Svarožića i Radogosta. Božica Vida likovno je p rikazana gdje sjedi s mačem i žezlom u ruci uz hok svoga b ožanskog gospodara Svaroga. Svarog je svoju miljenicu nazivao boženom i mnoge su pripovijesti nastale o njima. Najljepša priča o prabogu Svarogu i hoženi Vidi je ona o stvaranju svijeta. Kad je p rabog Svarog završio stvaranje svijeta, siđe u pratnji Božene s neha na zemlju, da joj pokaže divote zemaljskog stvorenja. I dući tako zastanu na visoravni jednog brijega s kojeg su promatrali cijeli taj divni kraj. Tvorac se divio svom vlastitom djelu, b ožanskoj p rirodi koja j e svuda naokolo bujala. ali bez ljudskog života n a zemlji. 120
SVAROžić
VIDA
RADOGOST
L drevnom mitu pnca se dalJe: »Dok se Svarog divio svom djelu, Božena je od umora zaspala pod granama jednog stabla i usnula čudan san«. San joj je dočarao ljude u prilici Svaroga i sebe, ali u njihovoj vječnoj mladosti, našto se ona nasmijala. Kad se p robudila p itao je prabog, kakve je ugodne sne snivala kad se tako slatko smješila. » Sanjala sam kao da sam na javi! Vidjela sam �ama mlada sn·o renja« reče mu božica Vida. te mn ispripovijeda sve. što je u snu vidjela i doživjela. - Upravo sam i ja to mislio. Razmišljao sam, da je to najbolje da p redam zemlju u ruke nekih zemaljskih stvorova, kojima smo i sami slični. A eto, to si i sama sanjala. - Slušaj Višnji bože! ·primijeti mu Božena kad bi ti moj san učinio djelom, bio bi to najsavršeniji čin n tvom dosadašnjem stvaranju! - »Boženo« - odvrati joj Svarog - sad, kad znam da i tebe taj svijet veseli, neka hude baš onakav, kakvoga si ti zaželjda i usnula. To nek bude uspomena na naš p rvi boravak na zemlji. Kad to reče, Svarog p ristupi k dva velika stabla 1 nastavi: Eto vidiš! Iz ovih dvaju stabala što ovdje rastu, nek p ostanu ljudi i nek im je spodoba u p rilici našoj. Nek tako bude na slavu neba i na dobro zemlje. ·
121
Na te božje svečan e riječi, s tajala su za čas na mjestu stabala dva ljudska stvora. Bili su nijemi i bez života, dok im ne p ristupiše Svaro g i božena Vida, te im udahnuše života dah. Od stabla Svarogova (hrasta} postane muškarac, a od (lipe) u š to je udahnula B ožena, p ostane lijep a i mlada žena. Ženi dadoše ime Lubjanka, a muškarcu Dubravko. Staribo g Svarog Im je namijenio dužnost da n apuče ovu zemlju potomsh·om k oje će samo krojiti svoju sudbinu. Božen a Vida bila je presretna što će j ednog dana milijuni dobrih ljudskih bića nastaniti zemlju.
� k �oz rmlemje i vijekove koji su p ro lazili, nebrojene generacije zalJubljenih mladih ženskih �rca, u časovima čežnje obraćala se za pomoć zaštitnici božici Vidi: O Boženo, uprosi u b ogaoca moga �rca čežnju i umiri moje du�e nemir., 122
ARHEOLOSKIM NALAZOM SPAšEN 1000-GODišNJl ZNAMENIT SPOMENIK STAROSLAVENSKOG BOGOšTOVJA
Reljefni
lik božice Vide saču
van je na 2.70 m visokoj statui četveroglavog boga Svantevida.
U povodu pokrštenja Slavena, spomenik je po z apovijedi vr hovnog kneza bio bačen u nJe ku Zbrucz. Nakon 900 godina (u god. 1948.)
otkriven j e taj dragocjeni spo menik iz davne prošlosti slaven skog bogoštovja, te izvađen iz rijeke, a sad se nalazi u Arheo loškom muzeju u Krakovu.
FL BOžiCA VIDA s prstenom u desni ci, u znak da je žena Svantevidova i boginja zarudžbe i braka.
123
tT kultu božene Vide sadržan je i pradrevni obred o rođenju mladog Sunca. Kod starih Slavena slavilo se na tjedan dana p rijf' početka Nove godine rođenja božića - mladog boga , sina b oga Sunca. Ta se svetkovina slavila poslije zimske suncostaje, kad se mladi božić sunce oslobađa iz ropstva mraka i zime. Sam obred p o činje badnjakom. Domaćini bi prije izlasku sunca posjekli hrastov p anj (badnjak) i uvečer ga zapalili, da gori cijelu noć, a ukućani bi bdjeli kraj njega do svanuća. Negdje su bila dva p anja, p rva klada predstavljala bi staroga boga, a druga mladoga božića. D omaćice su unosile slamu i na slami se p rinosilo žrtve bogovima kao zahvala za p roteklu radnu godinu jer se vjerovalo da su božanstva, bog svjetla Svarog i njegova božanska suptužnica \'ida i Sunce zimi vezani u klade i utamničeni u mraku. Njihovo oslobođenje i rođenje mladoga Sunca slavili su tri dana. To novorođeno sunce nazvali su imenom »KOLEĐA<· od kojega Je kasnije nastao Svarožić sunčano božanstvo, d arovatelj topline i svjetlo sti. U povodu prastarog svetkovanja mladog božića nisu se rođaci posje ćivali, nego bi ujutro dolazio u kuću samo žrec-gatar, koji ukućanima čestita rođenje lložića i gata - obično na žeravici s ognjišta, da bi dobro rodila s toka i polja . Ukućani ga posipaju žitom, daruju i počaste, a zatim on odlazi u drugu kuću. I kršćanska se svetkovina »Rođenje božanskog djeteta« počela slaviti također na tjedan dana prije "l'ove godine. Još dugo poslije pokrštenja Slaveni su ostali p ri svojim starim običajima, pa su nastavili s palenjem badnjaka sve do u sadašnje doba. ·
1 24
Božiea VIDA IZVORNA IZVJEšćA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA
BOtiCA V l U A bila je VIDOVA (tj. praboga SVAROGA) žena. Stan VID zvao ju je Roženom i Prijam, jer mu je ona zaista bila najbolja druga· rica i vjerna bračna prijateljica. Zato je božica Vida bila prava zaštitnica vjerenika i bračne sloge, te je zamišljena kao najveća bo!:ica u prilici V/SNJE, kako sjedi s prstenom na desnici uz bok starome Vidu. Toga VIDA (SVAROGA) i PRIJ[ VID'L nalazimo u hramu u RATARI, glavnom gradu nekadašnjl'g plemena L j u t ić a, što se prost,irao u porječju Odre.
(Dr. Nikola Sučić: »HR VA T SKA NARODNA \UTOLOGIJA ]Q43.)
Z a g reb
Rožica VIDA, u staroindijslwm mit11 VAR A . Prve tri nedjelje posljed· njeg mjeseca u godini slavili su se tzv. »Zauzi«, jer se vjerovalo da su božan· stvo Vid - bog svjetla Svarun, (staroindijski Varuna), njegova nebeska gospa (božica) Vida ili Vara, i Sunce - zimi vezani u /dade i utamničeni u mraku. Njihovo oslobođenje, i r01fenje mladoga Božića sunca, slavili su prva tri dana božićnih praznika.
(M. Kalman-Rukavina. Oleg Mandić: »SVI J ET I Z IVOT l LE(yENDAMA Z a g r e b l961.)
Badnjak. hrastov panj koji se na lladnji dan siječe, unosi u kuću i pali potsjeća na ostatak poganske slavl' rođenja zimskog Sunca (Marijan Filipović : A BC LEKSIKON OSNOVl'iOG ZNANJA 1961.)
Zagreb
VIDA BOZENA. Svarog i Vida otac i svijeta
prabog božena majka stvorenja
otac i majka sveg dobrog i svijetlog svijetu da bude življenja sretnog.
125
Njihova dieca sve božići, Svevidi i Svarožići, neba i zemlje stvaraoci sveg dobra na sviietu tvorci, božanstva su bračne sloge i sreće i ljubavi, svetinja im najveća lipa i hrast u dubravi. (Boro Pavlo vić: iz ciklusa »SLAVENSKA LIPA«
-
Z a gr
e
b 1960.)
O gradu RATA RI, (od stranih kroničara zvanim RETH RA) i njegovu hra· mu troboštva Svarožića, božice Vide i Radogosta. RETHRA, srednjovjelwvno kultno središte (X i Xl stoljeća) slavenskih Retrana i čitavoga obodritskoga saveza na baltičkom području; spominju ga srednjovjekovni izvori (Thietmar od Merseburga, Adam Rremenski). Rilo je posvećeno Svarožiću - Radigostu; pored njegova, u svetištu su bili i likovi drugih slavenskih božanstava. Nije utvrđeno gdje se je svetište nalazilo. C. Schuchardt tvrdi da je njegove ostatke našao na Schlossbergu kraj Feldberga u Meklenburgu. ( OPćA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOlr ZA VODA 1962.)
126
Z
aa:
reb
FRANJO LEDić
MITOLOGIJA SLAVENA
SEDMO POGLAVLJE
RADOGOST ZAŠTITNIK GOSTOPRI MSTVA U SLAVENSKIH NARODA
1 27
U
ZNAKU
GOSTOPRIMSTVA Kruh i sol prastari su slavenski simboli a gostoprimstva, ključ znači da Je gost uvijek dobro došao kao pravi pri j atelj i brat.
Dobrom kapljicom prijateljstvo se još produbi.
128
RADOGOST ZAŠTITNIK GOSTOPRIMSTVA U SLA VEN�KIH NARODA
NARODNA MAšTA stvorila je u drevnim mitovima raznolik, naoko izmišljeni svijet. Vjekove i vjekove se držalo da su mitovi plod bujne mašte prastarih naroda. Medutim, uzmemo li za p rimjer neke historijski utvrđene događaje i usporedimo li ih s p ričama iz mitova, op azit ćemo da se tumačenja u mitovima po mnogočemu poklap aju s istinskim drev· nim zbivanjima. U toku mnogih stoljeća u slavenskih davnih p reda razv1o se razgra· njen mitski kult. O tome najboljt' Ćf' nam pokazati primjer njihova kulta gostoprimstva. Kult gostoprimstva iznikao je u slavenskoj sredini, pa j e tako i zaštitnik gostoprimstva. zamišljeni bog Radogost, autohtoni slavenski mitski lik.. U starih Slavena mnogo se štovao zaštitnik gostoprimstva, općenito poznat pod imenom R adogost. Po narodnoj p redaji, osim uz obale Bal· tika, u Pomeraniji i Poodravlju, zatim u Poljskoj Ukrajini i drugim p redjelima Rusije, kao i u Češkoj i prikarpatskim krajevima sačuvao se spomen na drevni kult gostoprimstva i na Radogosta. Najstariji pisani 129
spomen imena Dobrogast, potječe iz sredine 6. stoljeća , a objavlj ?n je u , knjizi ·Kijevska Rusija« (izdanje Zagreb 1964) ? n �p1su .o . s� anm An· tima, precima Slavena. Pored ostaloga u tom zapisu j(' zabliJezeno kako je Ant Dohrogast ka o v ojni tribun zap ovijedao p ontskom flotom u ratu između Bizanta i Perzije. Iz te po velje Sl' vidi, kako to ime podsjeća n a gostoprimstvo i Radogosta u Slaven a. Izvanredno gostoljublje kod Slavena, opisuje i njiho" neprijatelj car Mauricij koji je kroz desetak godina rat vodio na Slavene u krajevima donjeg Dunava. I bizantijski kroničar Lav Mudri kasnije je rekao: "Pre· ma strancima, koji dođu kao gost Slavenu, veoma su milostivi, mnogo si truda daju, da ih ušćuvaju nep ovrijeđene, i dobro ih paze, prevodeći ih iz jednog mjesta do dru goga kuda imaju stići. Kad ih dovedu do bližnjega susjeda upozore toga da ga nepovrijeđenog dalje vode i ako hi mu se kakvo zlo dogodilo, smatraju susjeda odgovornim i u stanju su boj uda· riti na njega da osvete svoga bivšeg gosta Radogosta kao kama iz 10. i l l . izdanjima knjiga važio kao kućno
boga gostoprimstva sp ominju u mnogim starim kroni· stoljeća, a te su vijesti preuzete i objavljeni' u raznim na slavenskim i stranim jezicima. Isprva Radogost je božanstvo, kasnije su mu podizani i hramovi.
U pariskom izdanju Larousse-a «, »MYTHOLOGIE SLAVE objav ljen je n apis o slavenskom bogu gostoprimstva, u kojemu stoJi, da j� RADOGOST posjedovao u svom gradu Ratari (Rethra) hram iz drveta. sa ugrađenim životinjskim rogovima; i da su v anjske zidove hrama ukrašavale slike slavenskih božanstava, a unutrašnjost da je bila puna statua. Thietmar merseburški donosi u svojoj Kronici kratak opis slavenskoga hrama u Radogostu, koji da je bio okružen velikom šumom, i to posve netaknutom, kojeg je narod Meklenburga i .tapadne Pomeranije mnogo štovao. Prema zapisu kneza Thietmara biskupa od Merseburga u početku ll. stoljeća mi znamo da je mladi bog Sunca Svarožić bio mnogo štovan od Slavena Veleta (Veneda) i da mu je bio u Ratari, glavnom gradu ple mena Ljutića posvećen velebni hram sa tri vrha, tj. tornjića, i s troje vrata. U tom hramu stajao je ovelik kip Svarožića, a uz njega bio je po· stavljen isto takav kip boga Radogosta. Pored ovih bilo je u hramu i više statua drugih slavenskih božanstava, a mel1u ovima se nalazio i prekrasan kip božice VIDE, koji je bio postavljen u sredini između ki pova Svarožića i Radogosta, pa su ta tri velebna spomenika božanstava Svarožića , božice Vide i Radogosta dominirala u hramu i pružali veli čanstven p rizor i znatno se isticali od ostalih. Ispred njih bilo je polo ženo raznih žrtven ih p rinosa. Postoja nje kipa božice VIDE u hramu u Ratari, glavnom gradu ne· kadašnjeg p lemen a Ljutića, koji se nalazio u p orječju Odre, potvrđuje i naš poznati mitolog D1 Nikola Sučić u svojoj knjizi: >HRVATSKA NARODNA MITOLO GIJA«. 130
r vezi hrama u Ratari p ostoje i druge obavijesti, po kojima se tumači, da je u tom hramu još od ranijeg doba, stolovao bog Svarožić, a da je pored kipa Svarožićeva bilo i statua drugih slavenskih božanstava. Možda je s tim u vezi i zapis kneza Thietmara u kojem stoji, da je kasnije vladao u tom hramu i usrPd thugih demona - bog Radogost. Predodžba o p ostanku kulta gostoprimstva 1 Radogosta kao zaštitnika časnog gostoprimstva, proistekla je jednostavno otuda što je za Slavena gostop rimstvo značilo najveću čast i što je domaćin morao p osvetiti svu svoju p ažnju gostu. kao plemenit gest čovjeka p rema čovjeku.
Potomci Hrvata, koji su se doselili u Slova čku prije 440 godina, u po vodu dolaska gostiju iz Hrvatske, srdačno su goste dočekali, i po sta rom slavenskom običaju ponudili ih kruhom. soliu i vinom.
Slavenski zaštitnik gostoprimstva Radogost pripadao je u red tako zvanih dobrih bogova. RADOGOST - idol davnih pređa, posvećen je upravo divnoj zamisli produbljivanju dobrih odnosa među ljudima. Na to se željelo ukazati već i samim imenom Radogost, kojim su ga prozvali, da bi već u nazivu svakome bilo jasno da je u domu Slavena gost rado viđen i da će biti srdačno primljen Čini se da je kult gostoprimstva seobom naroda na JUg dop ro i u našu današnju domovinu. Na to ukazuju imena starog hrvatskog plemstva, npr: Slavogost Župan (1160. g.), knezovi Slavogostić (1367. g.), plemić Dobrogost Radogostić (1323. g.), Milogostić skradinski plemić (14. vi jek), Miogošć itd. 131
Ovu pretpostavku potkrepljuje i skup geogr afskih naziv a : Dobrogošće (Sl. Požega) , Živogošće (Makarska), Jutrogošta (Kostajnica), Delegošta (Prijedor) , Gostenje (Pregrada), Gostinjac (Krk) , Gostović (Vrbovec) , Gostovo Polje ( Brinje) , Gostovača (Perušić) , Gosteša ( Knin). Ljubogošta (Sarajevo) itd. Iz tih se zapisa vidi da su kult gostoprimstva i štovanje Radogosta bili vrlo rašireni u svih slavenskih naroda, a napose je od davnih vre· mena poznata gostoljubivost Južnih Slavena. I u Češkoj je bilo rašireno štovanje Radogosta, kao boga gostoprim stva, i tu se u starim p oveljama nailazi na imena Radogosta i slično. Tako je u povelji iz god. 1235. zabilježeno, da je p ostojao u tvrđeni grad Radgost u okružju Slanom, a začudo još u god. 1465. spominje se češki plemić od Rausberg grada po imenu Dobrogost. Kako je već ranije navedeno, u starodrevnom vendskom drvenom hramu u Ratari, s tri tornjića i s troja vrata, bili su postavljeni kipovi od tri slavenska hožanstva Svarožića, božice Vide i Radogosta. Prvobitno, taj je h ram bio namijenjen u čast božice Vide, ali je ka snije pridodat i za obrede Svarožića i Radogosta. To je jedinstven slučaj u slavenskoj mitologiji, ali su ipak ta božanstva djelovala svako za sebe i nisu predstavljali neko božansko trojstvo, kako je to slučaj sa svetim Trojstvom kod kršćanskih religija. Drveni kip boga Radogosta (u vrijeme 10-l l . stolJeĆa) bio je izdjelan u ljudskom liku, simbolički prikazujući zaštitnika gostoprimstva sa kru hom i zdjelicom soli u lijevoj ruci, i sa dvosjeklom sjekirom u desnici. Dvosjekla sjekira imala je simbolički znamen, da će domaćin svoga gosta u slučaju nužde obraniti. S tim u vezi stoji i zapis u staroj kronici : Od drveta izdjelani kip , boga Radogosta u hramu u Ratari, p onosno se kočio sa sjekirom dvosječom u desnici. Ali lik boga R adogosta u dalekoj starini bio je zamišljen u drugačijem obličju. Zbog neprekidnih bojevanja sa B izantom i nadiranja na sjever i jug, u 6. stoljeću, o Slavenima se zna tek iz ono malo zabilješki koje su nam ostavili bizantski kroničari. Ip ak svjedočanstva iz tih izvora o slavenskom gostoljublju otkrivaju humanost Slavena, p a bilo to i usred krvave ratne vreve. Sticajem okolnos ti, u p rvobitno doba u tjelovljenje boga gostoljublja Radogosta kod drevnih predaka bilo je zamišljeno Ra dva lica, tj. s licem čovjeka i licem lavovskim, označujući time s jedne strane čovječnost i gostoljubivost, a s druge strane lavovsko srce i odvažnost. K tome je pri družena dvosjekl a sjekira, znak o zaštiti gosta. - �eohično oblikovanje Radogosta, kog su zamišljali s ljudskom i lavovskom glavom. svodi se n a doba ratničkih podviga i prodiranja Slavena, kad su ga još zvali imenom Radegast« - savjetnik i b og b ojeva« koji podaje snagu lavovsku. Simboli lava i dvosjekle sjekire, treba da označuju : odvažnost. da Slaven održi sebe i zemlju i da se brani od nep rijatelja. 132
Oblikovanje boga gostoljubl ja Radogosta - u k asnijem razdoblju, po red ljudske i lavovske glave nadopunjeno je labudom raskriljenih krila, koji se smjestio na grivi lava , a Radogost ga je pridržavao lijevom ru · kom. Osim toga Radogost je držao u desnici već poznatu dvosjeklu sjekiru.
Po ovim znamenjima, a naročito po labudu željelo se istaći - da će gost hiti srdačno primljen u okrilje domaćina i da će mu u svakom slu čaju biti pružena sigurnost i pomoć. Međutim pored svih ovih atributa 1 33
nalazila se na p rsima boga Radogosta još i glava rogatoga bika. Ali i za to je postojao razlog, naime stari Slaveni. baveći se zemljoradnjom i stočarstvom, željeh su time simbolično ukazah na to : »Dok je stada i plodina, bit će i svakog obilja!
Kako vidj esmo, stari su kromsti op1sali oblikovanje slavenskog boga gostoprimstva RADOGOSTA s ljudskom i Iavovskom glavom, te s la budom i gla"om bika na prsima, kao i s dvosjeklom sjekirom u ruci. Obavijest o oblikovanju Radogosta
s
tako neobičnim atributima. dobili
smo iz slavenskih izvora, a o tom�:: postoje uvjerljiva svjedočanst va
1 u
mnogim stranim enciklopedijskim izdanj ima, kao npr. u Larousse-a »My thologie generale« Paris 1935, i u >>Slavonic Mythology« London 1959
Kao za primjer, evo engleskog teksta: »Then there was RADIGAST who grasped in his hand a doubl-edged axe
On
his chest he ware a bull's head, and on his curly head a swan Wlth
out-strethed wi ngs.
He
wac; a sure counsellor, god of strenght and honour.«
Prij evod : Imamo Radogosta. koji je svojom rukom obuhvatio dvosjeklu sjekiru Na grudima je nosio glavu bika, a na svojoj kovrčavoj ( lavovskoj ) glavi labuda s raširenim krilima stoprimstva.
1 34
On je
bio savjetnik i bog velike časti: go
U tom smislu. prP. ma nekim starim zaplSlma ratari su držali boga Radogosta još i za zaš titn ika o b i l n e ž e t v e. Kao u zgredno Rado gost je trebao da nadomjest i i nek e fu nkcije b oga Volosa. O slavenskom bogu gostoprimstva Radogostu o stavio nam je sp omen u svojim zapisima iz 12. stoljeća i germanski kroničar Adam Bremenski, a takoder i !\dam od B remena Helmold u svom djelu » Cronica Slavorum -- . opisao je mnoge d oga đaje iz prošlo sti drevnih V enda Polahja i z ap adne Pomeranije. Neka izvješća tumačio je p o grešno, ali ipak ima dosta korisnih pod ataka za up oznavanje kritičnog stanja starog slavenskog bogoštovja u gore navedenim pokrajinama.
Zbog nep oznavanja slavenskih jezika, stari kroničari su često krive podatke bilježili, taj slučaj je bio i kod Adama od B remena : Npr. kod opisa b oga Radogosta, on piše pogrešno: Riedegast ili Redigast, onda ne pi;e prave nazive mjesta. Npr. on tumači da je hram boga Redigasta u gradu Wolgastu « , umjesto da navede slavensko staro ime Ratari. Međutim, zanimljivo je to, što riječ Wolgast zapravo označuje prijevod na njemačkom jeziku ime slavenskog boga Radogosta, jer Wol hi u nekom smislu značio d obro ili rado, a gast znači gost, prema tom pro izlazi d obrogost ili radogost, što u svakom slučaju ima slično značenje. Ali bilo je i mnogo težih propusta ne samo kod Ad ama, nego i kod ostalih stranih ljetopisaca. Stari grad drevnih Ljutića Ratari, prozvan po imenu b oga Radogosta (još u 12. stoljeću) imenom Wolgast i danas postoji i nosi to ime. a malo tko zna. da je to ime nastalo prevodom od Radogosta. L vezi s ukazivanjem gostoprimstva do danas se sačuvao staroslavm običaj da se gostu pri d olasku prinese kruh i sol. Darivanje kruhom značilo je: »mi o gost i > dobro nam došao«, a sol je znak svečanog prijema. P ostoj i prastari slavemki običaj, d a d omaćin dočekuje gosta na kućnom pragu p ružajući mn kruh i sol. Kao vanjski znak gostoljublja i kao izraz d obrodošlice pruža mu d omaćin ono, što je po njegovu mi šljenju od �vega najp otrebnije i najvrednije. Jer su sol i kruh za naš život d oista p otrebni.
•
Taj praslavenski izraz gos toljublja i dobrodošlice, primjenJUJe se do sadašnje
vrijeme
u
i kod svih J UŽnoslavenskih naroda.
135
Kao u znak dobrodošlice, u nekim s tarim dalma tinskim gradovima p ostojao je običaj, da � e na vratima grada isklešu od kamena oblici od kruha i čuturice za vino, da bi svoju dobrodošlicu i simbolički naglasili. U ovom slučaju čuturic a s vinom je z amjenjivala sol, jer je p oznato da Dalmacija obiluje vinovom lo zom, i da je na glasu dobre kapljice. Na vratima drevnog grada Nina i danas se nalaze sačuvani ovi starodrPvni simboli gostop rimstva.
Dakle, prema p rastarom običaJu bro je 1 kip boga Radogosta u Ratari oblikovan simbolim a slavenskog gostoljublj a sa kruhom i zdjelicom za sol u ruci.
136
RADO G O S T IZVORNA IZVJE{;ćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA
( A n t D OBROGAS1 ). IVa pradrevno postoJanJe veoma razvijenog gostopnm stva kod Slavena, najuvjerljiviji dokaz, zabilješka u pisanoj povelji o starim A ntima precima Slavena, lroia potječe iz VI. stoljeća i u kojoj se spominje ime D O BR OGAST. ·
Između ostaloga u tom se zapisu spominje Iraka je 4 n t DOil ROGAST kao vojni tribun zapovijedao p o n t s k o m f l o r o m u ram tzmeđu Bizanta Perzije. (Iz knjige : »K IJEVSKA HUSIJA"
izdanjP Z a g r e b
1964.)
lz1•anredno gostolJublje kod Slavena, opisuJe i njiho�, neprqarelj car M a u r i e i j koji je kroz desetah godina rat vodio na Slavene u krajevima nlcn donjeg Dunava, da ih sasvim uništi, a među n iima brojimo i Hrvate. >>Prema strancima su, veli Mauricij , veoma milosrivi, mnogo st trudu daju da ih uščuvaju nepovrijeđene. prevodeći ih od jednoga miesta 1w drugo, kamo trebaju stići. Predaju ih onda bližnjem susjedu pa alw se njegovom krivnjom k akvo zlo dogodi strancu, trgne onaj u f>oj da osveti bivšella svo/Za gosta.« ·
(Tade Smičiklas : ,POVIJEST HRVATSKA
Z a greh
.L882.)
RADOGOST (bog gostoprimstva) nosio je u ljevici dvosjeklu sjekiru. Utje lovljenje tog boga prikazano je u starini sa dva lica tj. sa licem čovjeka i li cem lavovskim, označujući tako s jedne \frane lavovska srce, odvažnost i ne· savladivost volje. r kasnije doba prikazan je t.aj bog u ljudslwme liku u za· jednici lava, koji je stalno uz njega. On je bio bog čuvar �tarog, dobrog gostoprimstva. (Dr. Nikola Sučić : 1943.)
HRVATSKA N ARODNA MITOLOGIJA«
Zagreb
Kod Polapskih Slavena često se spommje k u l t starih slavensldh božan· stava Svetovida i Triglava, ali se mnogo štovalo i RADOGOSTA bo/Za obilne žetve i gostoprimstva, jer su stari Slaveni bili vrlo gostoljubwi. (Dr. \nte Me.'lsner-Sporčić : > LJUDI l PRIRODA«
Z a greb
19 38. )
1 37
R A DOGOST je posjedovao u svom gradu Ratari hram iz drveta podržavan životinjskim rogovima; njegove vanjsl�e zidove ukrašavale su slilre bogova, tl un utrašnjost je bila puna statua. (Librairie L arousse
"�IITOLOGIE SLAV.!
Paris
l962.)
O hramu i statuam a S VAROZICA i RADOGOST A u Ratari. Prema zapisu kneza THI ETMARA u 1 1 . stoljeću m Ven eti ( Vendi Venedi) veoma štovali mladog boga Sunca Svarožića, pa mu je u njihovu glavnom gradu R a t a ,. i (Rethra, des R edares) bio posvet{en veleban hram sa tri vrha i s troje vrata. U tom hramu stajao je velik kip Svarožića, uz kojega je nešto lrasnije po· stavljen isto takav kip i od boga RADOGOST A. Inače, unutrašnjost hrama bila je puna statua hožanstava i drugih žrtvenih prinosa. 1060.)
(Biskup Tbietma r : KRONIKA MERZEBURšKE BISKUPIJE
RADOGOST (Redigost), glavno božanstvo polapsl�ih Slavena, vjerojatno bog rata. /,jutičh·o pleme Retrana (Ratara) čuvalo je svetište u kome je bio Radogostov pozlaćen kip ukrašen štitom i krilim a kao simbolima. (OPćA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKUGRAT< SKOG Z AVODA 1962.
Zagreb
Grad Riedegost, (što je islcrivljeno od Radogost) ima troJa vrata, pa je hram do vrata istočnih. Po riječima kroničara Thietmara izgleda da su lcipovi bogova i boginja » stajali u redu<< jedan do drugoga poredam, i da je red bogova počinjao od Svarožića, a m eđu ovima se nala::io i kip boga Radogosta. A to je inače pravo ime bogu gostoljublja, više, nego što je ime tome gradu. koji se zove R ethra ili Ratllri. Pošto se grad otvarao na t roja 11rata, a do vrata istočnih bio hram može se shvatiti da se u Riedegostu Ratari proslavljala božanstvo Sunce, kao u nekoj trilogiji ili dodelralogiii godišnjoj w dvanaest božanstava. Bilo u kojoj zami�li, to stoji, da je sin Svarogov tj. S v a r o ž i ć, upravo to Sunce, kako se to tumači po starim tehstovima ruskim, u kojima se v eli: >>Sunce car, sin Svarogo11, koji je Daždbog!«, a poredana boštva treba da predstavliaiu 1t iegovu pratnju ili božanski skup. (Natko Nodilo: O 'lLAVENIM .\ I STAROSLAVENSKOJ VJERI Z a g r e b 1929.)
Slaveni su držali lwn]e 1te samo u A rkoni, nego i u hramu u Ratari. l. službi boga R adogosta bio je hi jeli leon j, kod koje ga se gatalo za sreću ili nesreću proricalo. Pored ovih ćuvali su bijelog konja u Korjenici bogu R u· gievitu, i crnog k onja u Š ćećinu za gatanje pri bogu Triglavu. llram Svastićev, tj. Svarožićev s pridjevom Radegast i Radogost bio je mnogo v ijekova pravom tvrđavom proti navalama Franaka i 'Vijomaca. Tu su Ratari (misli se Itl!
1 38
Ljut.iće ), lrojih se glavni grad zvao R atari ili Radogost. držali svoj .� tij eg •> Cmitrah i svo ie oružje, a kad su polazili u rat tad su vodili sobom i svoje bogove. Kadkad su išli u rat kao pomoć njemačkim carP.vima proti obližnjim susie· dima, a napokon su Nijemci i njih podjarmili i hram im srušili i sažgali. Prem· da su ga ponovo sagradivali, ipak su podlegli Nijemcima, jP.r u ono doba sulca· bila se romansko-germanska prosvjeta sa staroslavenskom, te se tu radilo o opstanku ili propasti svih sjPvero·zapadnih poganskih tj. nepokrštenih Sla· vena. fDr.
Nikola Gržetir : O VJERI ST <\RIH SLOVJANA
M
o s t a r 1900.)
RADOGOST ili RADE, bog gostitelj, hdov sin. Široka je S l ea, bučan � ra· sipan u .w ome obilju. l njegovo su ime star;i Slaveni primali putnike, gostili tuđince, dijelili milostinju. Slavili slavlje u bogatoj jese1n, u Stolnom Biogradu (Tu je raj zemaljski gdje stanuju ljeti Vid. nnbog i druga sunčana Moćna bića.) Čim u jesen nestane zelenila, sviJetlosti i topline. pošto je čov]elr napunio žitnice i zatvorio torove 'itolni Biograd opusti, svijetli hngovi idu u Nav. a zemlja postane trlwlište zimskih mračnih sila i zlih boštava. (Vladim1r Na z o r : Iz bilješke na str. 147. u
EPOSI <·
Zagr
P
b 1 946.)
RADOGOST. Kako Je taJ na� puk hio skroman i divan i �IJPt i prost drag mu Je bio svaln gosr. (Boro Pavlović : Iz ciklusa "SLAVENSKA LIPA
Zagreb
1 960.)
DRAGI GOST. I tudin neznan drag je kmetu gost; Sve njemu daje, a sam glode kost, Ta on je dobar kao v edar dan, Ta on je nevin ko djetinji san, Ta n aše zemlje on je k rotki sin. Slav janin! 1 a on je naš, ta on je (Franjo Marković : I z spjeva
KOHA N I LA� T A <•
l
a g r e b 1923.) 1 39
Jedne večeri našla se dva stranca bez krova uz obalu rijeke Dnjes tra. Noć se već spustila kad opaze kuću sa slabo osvijetljenim prozorom i zakucaju, te zamole: »Primite nas pod krov, da nas zvijeri ne razderu.« - Uđite samo,
z
oni uđu, a domaćin ih pozdravi riječzma: »Bogovi
vas doveli u našu kuću. Pris tupite s toiu, da vas podvorimo solju i kru· hom.« - Hvala vam b raćo, na gos toljubivos ti. Domaćin odgovori: »Gosti su poslani od svijetlih naših duhova, pa su ih i naši p ređi ugošćivali. Za to i mi, njihovi poslušni s inovi rado u gošćujemo namjerne goste, da ugodimo njima i bogovima. Kod nas ćete ostati nepovrijeđeni, tako nam naših djedova.« Zatim gosti posjedaju za stol, a domaćica pristupi i pruži gostima pogaču i u drvenoj zdjeli soli. (Dragu tin Nemet: Ulomak iz mitologij ske pripovijesti KNEZ ZORAN) .
1 40
FRANJO LED i ć
MITOLOGIJ A SLA VENA
OSMO POGLAVLJE
v
v
ZIVA I ZI B O G BOŽANSTVA KOJA DARUJ U ŽIVOT I PLODNOST
141
B O žANSTVA PLODNOSTI STARIH NARODA
DEMETRA boginja plodnosti kod Grka
CERES darivateljica plodno<;ti kod Rimljana
1 42
ŽIVA I ŽIB OG BOŽA NSTVA KOJA DARUJU ŽIVOT I PLODNOST
OD NAJDAVNI JIH VREMENA, kod starih istočnih naroda održa· vano je obožavanje MAJKE B OžiCE. r toj božici ratarski su narodi gledali gosp oda ricu života i vjerovali da od nje p otiče rast i plodnost biljaka i da ona daje b lagostanje ljudima. Obožavali su je jer se njeno djelovanje p roteže na p lodnost biljnog raslinstva svake vrsti, a isto tako i na životinje, p a i na same ljude. U početku su ljudi držali da je ona dvospolno božanstvo ; opet negdje ona dobiva muškog pratioca, ali uvijek su je štovali kao božicu plodnosti i darivateljicu života. Lik božice p lodnosti kod Grka bila je b oginja DemP.tra, kod Rimljana Ceres, kod Germana Freya božica za rađanje živih bića, u prednjoj Aziji božica Ištar itd. Kod drevnih pređa slavenskih također je izniklo štovanje i obožavanje božanskih bića koja svojim djelovanjem potiču na rast i p lodnost bilja i života na zemlji. C Slavena je oličena ž I V A kao p lodonosna božica usjeva, žetve, berbe i obilja ploda. U početku su Slaveni taj kult pove· zivali sa štovanjem sv ojih starih b ož anstava Svaroga i Volosa, i b ožice Lade i Vide, kojih je kult bio raširen u slavenskim zemljama. Medutim kod Zapadnih Slavena u Polabju izniknuo je p oseban kult po kojemu se štovalo božicu ž I V r i njenog pratioca ž I B O G A. ka o božanstva koja daruju život i plodnost
143
SVETI �TE BOžiCE žiVE
U njemačkom ljetopisu �:pommJe s e » Wendische Go ttin ZYZA« tj Vendska b ožica CICA, kao pučki naziv za b ožicu > Zivu « . To ime p ro· izlazi navodno po nazivu koji je u vezi sa slavenskom riječi » sisa « . Tu se spominje i saksonska mjesto Zeitz na rijeci Elsteri, o kojemu u nje· mačkom tekstu još piš e : >> Zeitz ist der Ort der Gi:ittin » ZYZA « , der Sp enderin der Fruchtbarkeit. Sie ist auch vielbriistig dargestellt«, a to u p revodu znači: Zeitz (Cajc) je mjesto božice >> Cice« darivateljice
plodnosti. Ona je prikazana sa većim brojem dojki
n et
prsima « .
O p e t u j ednom drugom tumačenju stoji, d a i m e božice Zive ili Dziwe navodno dolazi od slavenske riječi žito «, po čemu je proizašla ime grada ZITAVA, jer je taj grad bio p osvećen b ožici Ziv i. Po zapisima kroničara iz 12. stoljeća, kao i iz priča prenesenih putem n arodne predaje sačuvan je spomen na kultno štovanje drevnih slaven· skih b ožanstava ZIVE i ZIBOGA. O kultnom obredu Slavena prema tim b ožanstvima, koji je o državan u Cajcu, Zitavi, Djevinu, Raciboru i drugim mjestima uzduž Polabja, ostavili su nam stari ljetopisci dosta podataka. ZIVA, velika božica Venda, koju �ou nazivali i imenima Zivana, 2ivka, 2ivia, Cica, Dziva i Dzieva ne samo da je slavljena kao darovateljica života i pomo ćnica kod poroda, nego su je proglasili i zaštitnicom žitnih polj a i rodnosti stada. Po tim svojstvima Ziva je bila dobra božica koja daruje život, nasuprot podzemnoj b o ginji mraka Morani koja oduzima život.
1 44
Među o stalim, spominje �e i grad Zitava, koji je u 12. stoljeću bio važan kultni centar b ožice Zive s a hramom, p a je i p rozvan p o njenom imenu. I u gradu Raciboru na krajnjem Sjeveru Polabja p o stojalo je svetište p osvećeno božici Zivi. Nad njenim s e kipom u Raciboru nadvila lozova sjenica isp o d k oje su godovale žene i obraćale s e molbama božici Zivi. Nerodilje njoj se utjecahu da bi izmolile roda i p loda, doč:m bi se p or odilje obraćale za pomoć pri ra đanju. Kipova sa slikom božice Zive bilo je na mnogim mjestima. a bilo je i manjih kipića koje su p ostavljali u oltarić!' i vješali ih na zid u ,;tanovima.
GRAD ži TAVA
D obroj b ožici darovateljici života«, p rino�ili su na uzdarje VIJence i rukoveti klasja i p oljskog cvijeća. Na kipovima su je prikazivali kao lijep u mladu djevicu sa sno p om žitorodno g klasja. U sjeverozapadnib polapskih V enda ona je zlatokosa Zivia ; u svojoj desnici držala je ja· buku, a u ljevici grozd jagoda. Kako j e kult Zive dosegao velik značaj, neki je kronolozi p ostavljaju na mjesto Vide, te joj p ridjenuše i krunu božanstvene vladarice, i u za· nosu je p rozvaše » Siva imperatrix (Ziva carevna) . Opet drugi je spo• minju kao >>Dea frumenti«, tj. božica p lodnosti. Kod neslavenskih naroda božicu Zivu nazivali su » Zivia « i » Siwa « . U nazivu » Siwa - d ea Polaborum r dao joj j e kroničar onoga vremena H e l m o l d regionalno značenje p rozvavši je · Ziva - b ožica Polabja « .
Drugi j e ubilježiše imenom » Wendische Gottin <:;iwa«. tj. Vendska božica Ziva.
145
U vezi kulta božice Žive p osebno je zanimljivo, što se isti kult odr žavao i u zajednici s a dva božanstv a : Živa i Žihoga, i time je postojao jedinstven slučaj u mitologiji Slavena k u l t d v o j n o g h o ž a n s t v a, hiteokratizma. I Živa i Žibog su �imholični darivatelji života, radt'J�ti i plodnosti ; oni daju život ljudima i svemu što diše i r aste na zemlji. Oni su cijenili radosti života i njima se utje cali ljudi u veselju pjevajući im pjesme i zazivajući pri tome j edan drugome dug život, zdravlje i sreću.
žiVA
I
žiBOG
DAROVATELJI žiVOTA I PLODNOSTI
146
Dogodilo se, prem a jednoj hajki o Živi, kako je nekakav zloduh izne nadio Živu p ri snu i zap alio njenu bujnu ko&u. Ali Dohrihog Svarožić, spazivši to, d ade joj drugu zlatnu kosu koja se Živi niz ramena spuštala sve do p o tkoljena . Od tada je nazvaše zlat okosa Dzivia ili Dzicdzilia. Kod p ol a p skih Slavena, enda i Poljaka držali su božicu Živu, da j e o n a bračna družica b o g a Zije t j . Žiboga. T a d su j o j d a l i i m e Dziewana ili Dzidzilja. Svoj hram imala je u gajevima, a najslavniji s e nalazio u gradu r acihorskih knezova Raciboru u Donjem Polahju, (u Meklen hurgu) . Prastari kultni običaji Slavena o zazivaniu božice Žive i Žihoga za plodnost njiva bili su p oznati i u kraj evima Meklenhurga i Zvijerina, i tamo �u p o tomci Slavena još u 15. stoljeću običavali u proljeće s hu kom i uzvikivanjem obilaziti zelene u sjeve, da potaknu žitne demonf:' na dobar urod ljetine. Iz mnogobrojnih izvješća starih kroničara ll 15. stoljeća, znademo da je štovanje božanstava Žive i žihoga i drugih žitnih demona bilo ras prostranjeno ne samo kod Zapadnih nego i kod Istočnih Slavena. I tu se još u 15. stoljeću isticao kult p oljskoga priroda. O vjeri u žitne i polj ske demone im a spomena i u sjeveroistočnim slavenskim zemljama, gdje su takozvane ž i t n e u d o v i e e obil azile žitna p olja sa već zrelim prirodom. Poljaci ih zovu poludniowke, dziewane, Dziewt> ili Dzidzilije, lužički Srbi Prezpolnice, Česi Polednice, a sve su to samo nadimci umjesto imena starih božanstava p lodnosti Žive i Žihoga. Od žitnih demona najpoznatiji je bio Polevik ili Polevoj. ( »P ole « znači njiva, polje.) Svakom njivom vladao je Polevik. Obično je bio odijeven u bijelo, a umjesto kose na glavi mu je rasla zelena trava. Na sjeveru Rusije Polevika su zamjenjivale Poludnice. ( Poluden ili polden znači podne.)
Y
POLE VIK 147
Svadbena slavlja i radosti p ovodom obilja rada i p loda sp adali su p o d zajedničko okrilje dvojnih božanstava Žive i Žiboga. Njihova imena sa čuvala su s e do današnjih dana u narodnim imenima : Živana, Živa, Ži· van, Živko, Živorad i slično.
U znaku dvojnog božanstva, r ađe ni su i kipovi na kojima su prika zana oba božanstva zajedno. Radili su ih p astiri, a bil o je i vrlo velikih kip ova, { koji put i do 2 m visine) koje su drvodjelci izrađivali iz lipovih ili hrastovih stabala. Davni su p ređi takove p r imitivno izrezb arene ki pove dvojnih b ožanstava postavljali kod žitnih p olja i na raskršćima putova. U Polabju i Poljskoj zemlJor adnici i p astiri, pr1lazili su tim mjestima i polagali ispred stupa sa likom Žive i Žiboga darove u obliku plodova, žitnog klasja ili m anjih životinja . Tom prilikom prizivali su Živu i Ži· b oga da im p odari plodnost njiva i rodnost stada njihovih. Na pradavni kult božanstava plodnosti Zive i Žiboga ostao Je spom en u nazivima mjesta, kao što su Zitava, Žitomjer, Žitomislići. Popularnost Žive i Žiboga u mnogim slavenskim zemljama, još p o svjedočuju i razni pridjevi njihovih ime na. Pored ve ć navedenih evo i ovih, za živu : Dzievica, Dziewana, Dživana, Divica, Diewa, Diewina, Deva, Devana, Sywa, Sivia, Ziva, Dživa, Dziewa, Dzivia, Dzidzilja, Dziedzilia, a za Ži· b o g a : Zivbog, Žijbog, bog Žij, Žijebog, Žijo, Zivan. U p rvo doba božicu Živu najviše su obožavale žene, i u blizini naselja p os tavljale bi njen kip u cvjetn e i lozove sjenice. Tu su žene i djevojke h odočastile, kitile njen kip vijencima i polagale joj cvijeće i darove na žrtvenik.
OBLIKOVANJE BOGINJA PORODA U STARIH NARODA
Idol poroda kod Sibirskih starosj edilaca 148
Artemida azijsko-grčka božica poroda
Xochiquetzai staromeksikanska boginja porođaj a
Uspomene na zbivanja u životu davnih slavenskih predaka, niti d o danas nisu sasvim iščezle. I m e nekadašnje g idola starih Slavena, božice kulta plodnosti Živane, tj. DZIEDZILIE (na poljski) , up ravo je ovih dana iskrslo u novinskom članku : » S PUTA PO POLJSKOJ« . Prema ovoj obavijesti, jedan moderan ugostiteljski objekt u središtu p oljske prijestolnice Varšave, nosi ime ·Dziedzilia« , kao spomen na nekad slav ljenu slav1msku božicu plodnosti i ljubavi.
Prema izvješću, objavljenom u pariškom izdanju Larousse-a, >>MYTHOLOGIE GENERALE« iz 1963. god., pronađena je drvena statua slavenskog božanstva plod nosti sa falusom.
Ovaj kip potječe iz 12. stoljeća, a pronašli su ga poljski arheolozi u povodu istraživanja u staroj gradi· ni Leszyca u Centralnoj Poljskoj .
Statua se nalazi na čuvanju ološkom muzeJu u Lodzu
u
Arhe
Stup dvojnog božanstva Z.IVE I Z.IBOGA kraj žitnih polja
149
Ž IVA l Ž I B O G IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA
(Božica Ž ll!A). Nasuprot boginji �mrti Morani, koja oduzima život, stoji D Z I V A ili Ž I VA veli Ica božica darovateljica života. Ž / BOG i Ž IVA dva srt vi�ulw nebeska predstavnilca, koji daju život ljudima i svemu, što diše i raste na zemlji. Oni su cijenili radosti ži1!0ta, pa .m se njima u tjecali ljudi u životnom veselju, pjevajući im pjesme i zazivajući pri tome jedan drugome dug ži1!0t zdravlje i sreću.
(D r. Nikola Sučić : ,, HRVATSKA NARODNA MITOLOGI T A,. 1943.) ( - str. 164 - )
Zagreh
Polapski su Slaveni pored kultnog štovanja božice proljeća i mladosti Ve sne, te bo:ice zemaljslwg rađanja Lade, osobito obožavali još i božicu plod nosti D E V U ili D E VA N U. (Dziwu ili Dziewu, tj. Ž ivu ili Ž ivanu. )
(Dr. Ante Messner-Sporšić :
,,
L JU D I I PRIRODA<
-
Z agreh
1938.)
U času prestanka neznabožačke religije (u 1 1 . 1 2 . stoljeću) kršćanstvo Je, dakle, našlo svuda u azilu polapskih zajednica l o k a l n e o r ganizirane k u l t o v e. Osta1Jili su iza sebe različita imena božanshn, ali mi ne posjedujemo u tom pogledu ta/co obilne pisane komentare. Među ovim imenima ne/ea su bila pogrešno pisana od stmne njemačlcog klera, koji nije govorio sla-venshim jezikom i hoji su uzimali za vlastita imena izraze hoji su označavali koncepte, kao onaj o suđenju o p r a v u (P RAW O ) za boga ,, pR O v'A ,, . Druga, među ovim �menima izgledaju prihvatljiva. tako ona od božica >> Ž Y WA i »POGODA « prene.�eu e od Helmolda !wo "Sywa« i »Podega« , i ponovljena od Ivana Dlugosza u svojoj historiji »IIISTOR/JA POLJSKE« , pisana u 15. stoljeću. (Lihrairie Larousse :
>>
MYTH OLOGIE SLAVE
P
ari
•
l 963.)
Neslaveni zvahu božicu Ž /Vl >. Z/VIA«, ,, SJ VA « i »SIWA < što je u pre· vodu glasilo: » La vivante« i Die J,ebendige". Latinski kroničar Helmold dao joj je u imenu ·SYWA POLABORUM« ( Ž IVA božica polabska) regionalno značenje. Opet njemački kroničari ubilježiše je imennm , Windische Goe ttin SYWA<<, vendska hožica Ž iva. imperatrix dea loš u latinskim zapisima bila je ubilježena kao Sywa frumenti« tj. kao hožica Ž iva - gospodarica plodnos ti. (Iz zapisa u » CHRONICA SL A VORT l M , od Helmolda 1 50
L066.)
nele se kolo, sveti dnbe. pod mirisnu ti krene granu Nek bratinske se usne sljube, uz majkn LAD U i ŽIVA NU I naš će soko da se vine, nad gordih p tica jata cijela, Gdje plavom nebu sa visine, luč sja,ina bljeska bijela. l
( S ilvijt Z agr
Strahimir Kranjčević : Jz pjesme
., SLAVENSKA LIPA<<
e b 1960.) žiVA dignu ruke h nsmama, i klik je stade : Perune, grlo me peče, i suhe usne su rnoje. Čeznem za kapljom vode ko d'jete za majčinim rnl'jelcorn, Potok ne teče, suši se gruda, sahne sva zelen Gospodaru svih kišnih oblačina, kovaču groma. Džurna se šulja po lugu i ispija izvore gorske. Ustaj i l�išu prospi po zemlji, što od žeđi mre. Grornovniče. daj vode '
(Vladimir Nazor: EPOSI
(Ž I VA N A)
Z ag
re b
1946.)
žfVA ili Ž IVA NA je predstavnica :f>m l 1e podatne, napučene životinjama i ljudima, okićene zelenilom. Nju su na\t {1raoci štovali valjda više i od Vide, nebeske družice Svantovidove. Velika je grešnica ta vječna plodna porodilju. Zirni je u z Črta (zimski zlibog) i maćeha svojoj dieci, tj. zemaljskom svijetu. Zbog nje plamti od islwna borba između svijetla i mraka. Djeca Suvida i bo žice 'Vide. dole su na Zemlji, zovu je majkom « , jer ona drži u životu sve, što raste i diše. Promjenjljiva je kao štn su i {!odUnia doba i s njima je uvijek u vezi.
ZI VANA! Vječna plodonosna [,orbu između svjetlosti i tame, između topline i studeni, izmedu ljetnih i zimsliih bogova, o relrao bih i način osjećanja prirode zt staro i slavenskoj duši. Bila si, nam kao kruh, žiVO, ljubo Dabogova, Jer si, Ž IVO hran iteljka, .�to nam daje meso svoje, Jer si, Ž I VO, tje.� iteljka, što nas jača i uzdiže, 4 had lugom lcoji cvjeta, prvo voće zreti stane. Svjedoci su to sve braka div Daboga i tiVA NE. (Vladimu Nazor: Iz bilješki na str. 14R
l
l l
l
u
»EPOSI«
Z a g r e b 1946.)
MAJKA ŽI VA Visoko je, al' je i sad u svom domu, u području Oblačića i vjetrova. Tanka, lagana, !Jolema. Rude, biljke, životinje i sad drži u naručju. U svemu je i nad .�vima. i granica za nju nema. 151
Tek će sad, u jeku ljeta, kad izbaci c'jel rod svoj Iz utrobe čudotvorne, osjetit se majkom pravom Svega, što po zemlji hoda, il promiče rosnom travom Nad svima je Majka žiVA Svantevidov dah u njoj. -
(Vladimir Nazor : Iz poeme »ŽIVANA
u
EPO�l
Zagreb
1946.)
ži VA ili Živia, Sivia, Dzieva, Dzidzilja bila je u drevnih Venda zlatokosa boginja prirode i ljubavi. [ svojoj desnici je držala jabuhu, a u ljevici grozd jagoda. Kosa je visjela do podlwljena. Svoja svetista imala je u raznim gajevi· ma, a najslavniji hram je bio u Razibrijegu (ispravnije u Raciboru) u Meklen· burgu. U Venda i Poljaka božica Živa bila Je udata za boga žilU. ti. za Žiboga. Zijboga ili Žiiebo�a. Tad su je nazivali Dzievana i Dzidzilja. (Dr. Nikola Gržetić : O VJERI STARI H SLOVJANA PREMA PRAVJERI ARIJACA I PRASEMITA M o s t a r 1900.)
U nekojim krajevima u Meklenburgu su tamošnji Slaveni još u 15. stoljeću običavali da u proljeće sa velikom buhom i ldicanjem obilaze oko zelenih usjeva. (Giesebrecht 87), čime se očevidno isticao kult poljskoga priroda u mnogim slaven shim krajevima, gdje tzv zaplahane udovice obilaze polja sa već ::relim prirodom, kod SJf>Veroistočni.h Slavena, a tako i kod zapadnih. Lužički Srbi ih zovu prezpolnice, pripolnice; Česi polednice, poludnice; Po· ljaci poludnica, poludniovlw, a također i dziewanna, dziewica, što sliči imenu božice Ž ive, Dziewe, Ž ivane i sl.
(Petar Bulat : P OGLED U SLOV J<..N SKU BOTANičKU MITOLOf;!Jl Z a g r e b 19.!J 2.)
» DZIEDZILIA « je stara slavenska božica, za Troju enciklopedija daje obja· šnjenje da je imala kod Slavena ulogu rimslce Venere, dok u narodu kažu da je to bila božica uroda u polju . Ugostiteljski objekt (restoran) sa četrdesetak mjesta, koji nosi ime božice DZIEDZILIA nalazi se u '\1arszallwvskoj ulici, jednoj od glavnih ulica u centru Varšave. (Kamilo Ferenčak : ,, g PUTA PO POT.JSKOJ" članak LISTU Z a g r e b 14. l l . 1967.) -
152
u
"V EčERNJEM
FRANJO LEDIC
MITOLO G IJA SLAVENA
DEVETO POGLAVLJE
VE S N A SVIJETLA BOŽICA PROLJETNE RADOSTI I BUJNOSTI
1 53
U ZNAKU BOZICE VESNE
Cvjećarica ,>VESNA<< iz Kijeva
1 54
Vrtlarica »VESNA«
IZ
Lužica
V E SNA SVIJETLA BOŽICA PROLJETNE RADOSTI I BUJNOSTI
UPOREDO S KULTOM BOGOVA stari su Slaveni štovali i niz božica boginja koje su smatrali za simbolične zaštitnice kućnog ognjišta, b ra čne �reće, p roljetne bujnosti, žitorodnog klasja, p lodnosti, ljubavi, itd Među najpoznatijima b ile su božica Vida - zaštitnica bračne sloge, Vo loska - zaštitnica kućnog ognjišta, pa Živana koja daruje život. Osim ovih još su bile veoma štovane : Vesna - božica p roljetne radosti, Lada - božica ljubavi i plodnosti, kao i Perunika zaštitnica braka i zemalj skog svijeta. T " slavenskim zemljama ove se božice slavilo od najdavnijih vremena a najbrojniji poklonici b ile su žene i djevojke koje su pohađale njiho va svetišta i hramove, obraćale im se za savjete i pomoć. Često su žene držale u svojim kućama i stanovima kutiće sa kipićima omiljelih im božica i tamo ih prizivale. Tom prigodom pred kip ovima su p alile pla mičke ili su prilagale žrtvene darove u obliku rukoveti cvijeća, grnča rije, vrpca, ručnika ili nekih drugih kućnih prPdmeta. 1
O p ostanku kulta božice Vesne zna se da p otječe iz daleke davnim• i da je njen kult b io veoma raširen kod starih naroda, a srodan je kultu božice Uski koju su štovali Indi, kao i german�koj bo ginji p roljeća Ostari. Ime Ostara sačuvalo se u riječi >> Ostern«, tj. Uskr;,, kada se u proljeće slavilo uskrsnuće p rirode od zimskog sna. Sličan je i kult egi· p atskog proljetnog božanstva , Oziris,, . l taj red štovanja ubraja se 1 rimska p roljetna božica » Flora « . Štovanje Vesne izniklo j e u ono p raduvno vrijeme, kad su indoevrop· ski narodi još bili u svojoj staroj prakolijevci na dalekom Istoku. Kasnije su davni pređi Slavena preuzeli štovanje proljetne božice Vesne kao svoje p roljetno božanstvo zemlje, koju odijeva ruhom pupo155
·
ljaka, CVIJeca, trave, i svim o stalim zelenilom. Kod slavenskih naroda od tada su slavili Vesnu kao ljupku božicu prolje ća u liku djevice van· redne ljepote. Najviše su Vesnu, kao darovateljicu proljetne radosti slavili kod Is to čnih Slavena, Rusa, Ukrajinaca i Poljaka. Opjevana u stotinama po p ijevki, svul!;dje se razlijegahu pje sme o Vesni, a kod Rusa su nastale i igre zvane Vesnjanke « koje se i dandanas izvode. i':itave grupe lijepih djevojaka zvanih ·> Vesnjanke « nastupaju s pjesmama i igrom, ne samo u Rusiji i o stalim slavenskim zemljama, nego sudjeluju na folklornim festivalima i u mnogim "tranim državama.
»VESNJANKE«
{T znaku štovanja božice V esne, njoj bješe posvećena ptica lastavica. Dolaskom last avica, božica Vesna je predskazivala da je na domaku prolje će i da dolazi VES NIN DAN «. kod Poljaka zvan > WIOSEN-
Slavljenje »WIOSENDZENA« k()d Poljaka
156
DZEN« , kada se održavalo veliko slavlje u znaku buđenja i uskrsnuća priro de od zimskog sna. Poljaci su Vesnu prozvali imenom » WIO SNA«, jer - wiosna - na poljski znači p roljeće. Ovom se svetkovinom željelo prikazati o slobođenje od ljute boginje zime Morane i da je moć zime skršena To slavljenje p o tjP.rP. još iz p ra davnog doba i VP�nin god se održavao svake godine. Obilježje završetka zime uslijedilo je time, što su momci nosili lik zimske boginje Morane kroz selo i na kraju ga bacili u oganj i spalili ga - z a dokaz da je smrću božice Morane nestala zima, a da je nastao život blage V esne i Wiosne, i da je uskrsnulo proljeće. Taj običaj o pro· tjerivanju zime sačuvao se u mnogim slavenskim zemljama do danas, tako u Ukrajini, Poljskoj, na otoku Rujani, pa i u našim krajevima. Kod nas je najp oznatiji i najtipičniji prastari običaj protjerivanja zime sa fantastičnim maskiranim kurentima u Ptujskoj dolini, koji se tamo održava svakogodišnje p o tkraj zime. Tad se u Ptuju priređuju masovne povorke sa po nekoliko tisuća maskiranih kurenata, na kojima prisu· stvuje i do 50.000 p o sjetilaca domaćih i iz inozemstva. Pravi p o četak slavljenja proljetne božice Vesne slijedi kad žarki sunčani traci zagriju zemlju i zazelene polja i šume.
U danima proljetne radosti
157
U prolje će, kada svt> buja i cvjeta božica Vesna je na vrhuncu svoga znamenja i > Vesnin Dan« svugdje se slavio najsvečanije. Način sve tko vanja bio je različit, razvijao se prema okolini i zanimanju kojim se pučanstvo bavilo. Gdje je s tajao lik ili kip Vesnin okitili bi ga zelenilom i cvijećem i stavljali poklone ispred kipa Pjevali su pjesme i veselili se proljetnoj bujnosti i radosti.
P astln su kod p ašnjaka p o stavljali visoke grane i kitili ih vrp cama neki su znali izrezbariti primitivni lik Vesne na dugom drvetu, p a su ga okitili cvijećem i obrać ali se svojoj b ožici z aštitnici Vesni, tr ažeći obilne p aše i p lo dnost stada. Drugi su se sakupljali na igrištu, gdjP su mladići i djevojke pjevali i igrali uz svirku tambura i sviraljki a u pred· večerje p alili su krijesove u slavu božice prolje ć a Vesne i oko krijesova izvodili narodnP. plm;ove, koji su kasnije poprimili oblik p astirskih igara . a
Proslavljena božica Vesna likovnu je kud Slavena p rikazana kao divna krasotica u svijetlom ruhu, okićena p oljskim i vrtnim cvijećem.
1 58
Kao preostatak proljetnog slavljenja božice Vesne smatra se i p o stavljanje visokih grana ili stup ova iskićenih zelenilom i cvijećem. koje �e u svih slavenskih naroda p o dižu na prvog maja ispred kuća, a na zivaju ih maj a ili » m a j u Š « . Pjesme koje se pjevaju prilikom majskih svečanosti obično su ljubavnog karaktera : Poranili s1vi sokolov1, sokolov1 mlađam junaci, Bog Lado ih lijep o nagovara : p ojte " majom mladim djevojkama, Pa ih bnd'te iz deLda sanka - s cvjetnom majom i ljupcem junačkim. <·
159
Pored lastavica k o d Rusa slave i ševe, p a su mnoge pjesme iznikle u kojima u štovanju božice Vesne spominju i ševe. Tako u ruskim pjesma ma pjevaju kako p tice ševe donos!' božicu Vesnu, tj. proljeće : » Zavoronki priletite, krasnu Vesnu prinosite ! ili » Priletil kulik iz zamorja prmjes Vesnu
IZ
nevolj a . «
I kod Čeha p o dižu se visoke grane j e l e ili breze n a p r v o g svibnja, uz pjesme i v eselje, a okićene grane ukrase i velikom lijepom lutkom koja predstavlja božicu Vesnu, p a s tim granama ulaze u sv oja sela pjevajući.
1 60
VE S NA IZVORNA IZVJEšćA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA
V E S N A . Strrri Slaveni (osobitu istočni; štovali su V e s n u kao božicu proljeća i mladosti, zamišljali su je kao mladu djevojku bujn e ljepote, koja dolazi vozeći se na raUri ili drljači. Njezin dolazak slavili su pjesmama, ple· .�ovima i darovima. Pjesme " VESNJANKE sačuvale su se u Rusiji i Ukrajim do danas.
(OPć.A ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAF"KOG ZAVODA 1963.)
Z agreb
OSTA RA I VESNA . 1\. u.lt Ostare nalikuje u mnogočem onom kod V e s n e. Ostara i Vesna slavile su u proljeću. To slavljenje potječe iz onog drevnog doba, kad su Inda-evropski n arodi bili ioš u svojoj staroj. prakolijevci drev· nih Arijara. VRSNIN GOD .� e slavio i ''· nrnlipću. To je bio VIOSENDE.N, te imade slično značenje kao i germanska božica Ostara. Bilo je to oslobo· đenje od Morane ili Zimne, predstavnit:e zime, čiju su lutlcu nosili u obhodnji bacali u > stari agani« kao znak da je moć (Zimne) skršena. (Dr. Nikola Sučić : . HRVATSKA 'N ARODNA MITOLOGIJA« 1943.)
Zagreb
VESNA, božica proljeća, razbija led i šalje topli proljetni dašak. Kad bi se ljeti sunce najviše popelo i ukazalo se u najvećem svom sjaju, slavili su svetkovinu Sunca i Ognja paleći po brežuljcima i Rorama kriJesove. {Dragutin Šiler: ,,POVIJEST HRVATA, SRBA l 'lLOVENACA Z a g r e b 1926.) SlavlJenje božice Vesne nastalo je najprije kod Istočnih Slavena, gdje je kod Rusa i dobila ime VESNA. Poljaci su je prozvali imenom W i o s n a, otuda » W i o s e n d z e n <, , a Litvanci su joj dali ime V a s a r a. Poslije se lmlt V e s n e raširio i u zeml.iama sjeverozapadnih Slavena, a po tom je pre· nijet i lt n ašu dana�nju domovinu. {Dr. Ivan Hoić : SLAVENSKE DRžAVE
R TT S I J A
Z a g r e b 1898.)
VESNA, štovana kao božica proljeća kod starih Slavena. {Marijan Filipovic : ABC LEKSIKOl\ OSNOVNOG ZNAJA 1961.)
161
Vesna kod Ceha. Na sve t.kovinu prvog maja, Č esima služi kao >> maja« mla· da breza ili jela. Prilikom obreda ohjrse momd i djevojlce o drvo lijepu lutku, koja predstavlja hnginju prnljeća Vesnu kairo slavi svoj nlazak u selo, a družina p jeva: »Budte pani veseli, že vam lito n esemy, s červenimi vejci, i žlutymi mazanci . . « P r a h a 1879.) (P. Sohotka: ROSLINSTVO A JEHO VYZNAM .
VJESNJCA PROLJEćA. VESNA ja sam, vjesnica proljeća. Didi Lade mezimče mlađano, Vila ptica, leptira i cv'jeća, Boštva čedo stoput milovano. N ova snaga u zemlji se budi. Dođe doba luda plahovanja. Zf'mlja majlw, otvara nam grudi : Bit fe milja! Bit će radovania. Z a g r e h 1948.) (VladtmH Nazor: MITI I LEGENDE VESNIN LIK. I m�n e noe, za danom mme dan; Okopnje snijeg, te zimi ndP san Ovjenčan sjajem Vesnin sine lik, U modra neba halji milolik. Od sunčanijeh zraka vijenac svi.jen I cvijeća dahom mirisnim oblijen Cvijetak razvi milodnhe grudi, Zelene šum e duša se probudi. (Franjo Marković : Iz pjesme
K OHAN I VLASTA
Z a g r e b 1 923.)
VESNA. Nogu bosih po rosi VESNA nam proljeće n osi s kitom od poljs/cog cvijeća u njenoj zlatnoj kosi.
Za \1esnom Vesnianke djevojke, s ruskih poljana razigrane kao breze na lahoru krhke i tanke kao grančice jele što hrle niz proplanke il ko snijeg bijele prve tratinčice. (Boro Pavlović : Iz ciklusa ·SLAV t-NSKA LIP A«
162
Z a gre b
1960.)
FRANJO LED i ć
MITOLOGIJA SLA V E NA
DESETO POGLAVLJE
LADA BOŽICA LJU BA V l, ŽARKOG LJETA I ŽETVE
163
žETELAčKE PJESME U DANIMA :'-ETVE
Duga njiva pšenice bjeldce,
U LU:'-ICI
Na njoj žele mlade žetelice. žito žele li pjesmu pj evale - Ladole mile oj . Lado
oj !
:'-ito žela Iijepa djevojka, oj , L
�•�
.l p
..
&!avonska rapsodija ]j"t� ma 1:d�oca (mu$ki V1or)
""'
...
• ""oj l � .... l 1:' t!Ji.rtJm l'a tm t .Sla_ vo _ ni•• je Jfad s'pnlje _ 1/'a mo _ u kla$ja
.. J, .h
l
l
l
Z ETELICE
.... l L--' :Zlabto kla-8jt t§u.nct njiva.111
""'
"" v .kad sa _:ur'.je .kadno zal}a
.l l
./
'V
y
�
•
__
r
u
.§la . _ von - _ .ea .' 1-. frl l v
h
l' 'R,/j'tm Znoj St
.J. � " "
Irad od.--J'-k-ll.t Zveltd .ko .sa /tad. :tct. - !utlc - nt U ltt'- o ca. §r_ ce ln'-je u. Đ!a . - li'Dn - ca., ll J l i !l l"' l'l � h l
164
U BOSNI
r
pj•�ma. li- .j•
LADA BOŽICA LJUBA Vl, ŽA RKOG LJETA l ZETVE
SLAVENSKA B OžiCA LJETA to j e bila mnogo opj evana divna mladenka, kojoj su dali ime L A D A. Kult božice Lade izniknuo j e kod Slavena i ona pre dstavlja čisto slavensko božanstvo. Od pradavnih vre· mena Ladu su štovali u svim slav enskim zemlj ama, pa i tamo kod dav nih slavenskih pređa u p ozadini Crnog mora. L starim se himnama pjeva o La � i kao b ožici p lodnosti, jer je utjelovljavala rađajuće p ri rodne sile. Stovali su je kao božicu obilate prirode i smatrali je b ožan stv om obilj a i rada. Lada je p ostala slavenskom božicom zemaljskog rađanja i žarke ljetne dobi.
' -•
BOZICA LADA
N joj su p riplSlvali moć da pokreće svim p lodono smm nagonima u u našoj do· prirodi. Iz pjesama koje su se do sada održale u narodu, movini, kao i u drugim slavenskim zemljama p roizlazi, da su je svugdje uveliko štovali. Nije bilo žetve, a da se ne zapjevaJu žetvene pjesme, ni svadbe bez pjesme i svatovskog kola. ·Didi Lado ! < Posebno s u se utjecali Ladi sretno i l i ne sretno zaljubljeni, k a o š t o i oni koji su željeli roda i ploda. Time je postala i božicom ljubavi i lj e· 1 65
pote jer je i likovno bila predstavljena kao vrlo lijepa i b ujna djeva . U našoj domovini p odsjećaju n a božicu Ladu mnoge starodrevne pjesme, kao i geografski nazivi Laduč, Ladin Vrh kod Benkovca, Ladin u okolici Labina, L adići kod Kanfanara, Ladina kod Vrbovca, Ladinec kod Križe vaca, Ladavci kod Pazina itd. Najveća svetkovina božice Lade bila je u ljetu. Bio je:J to ·L a d i n D a n«, koji se u drevno doba zvao La din den « . Uz pjesme, igru i ples slavio se ovaj njezin najveći dan slavlja u svim krajevima, gdje žive Slaveni. Došel nam je Ladin Dan, svemu svetu radostan. Ej Lade, Lade ej lepe Lade ! Došle su i ivančice, ivančice, devojčice. Ej Lade, Lade ej lepe Lade !
Donesle vam na veselje šaren-cvetje i zelenje. Ej Lade, Lade ej lepe Lade ! Donesle su devojčice, rlevojčice l a d a r i e P. Ej Lade, Lade ej lepe Lade !
Ovaj lijepi običaj starih Slavena izgleda da se svidio i drugim naro dima, p a su p reuzeli neke oblike Ladinog kulta. Na Ladu kao božicu ljubavi po dsjeća n as grčka L e d a s labudom u koga se bio pretvorio grčki bog Zeus. - Kad su Grci došli u dodir sa Slavenima u pozadini Crnog mora, p renijeli su u Zeusov kult neke osobine i čari slavenske Lade i pridali ih Ledi. U grčkoj mitolo giji ne spominju Ladu, kao svoje izvorno božanstvo već jedino kao krasoticu i lijepu kraljevnu, kćerku nekog kralja sa sjevera, kojoj su zb og njene izvanredne krasote, pridali ljubav Zeusa, kad se p retvorio u labuda. Priču o Ledi i labudu, obliko vali su mnogi slavni slikari, a među njima i Leonardo da Vinci i Tizian.
Zanesen labud kruži amo tamo. Za njime zlatna šajka bajke, I lijepa djeva, golog boga čedo, Pa širi rosno krilo. O Ledo, Divna Ledo!
Iz pjesme LABUD I LEDA od A . G. �atoša 1907 1 66
U nastavku svog izlaganja u vezi LADINOG kulta treba napomenuti, da je Jurjevo ili Đurđevdan koji se slavi 23. travnja, također jedna od p roljetnih svečanosti iz ratars kog kulta plo dnosti, kad je mladi bog svladao demone zime. To zamišljeno božanstvo proljeća i mla dog sunca kod Slavena zvao se Golemi. Uz mladog boga sp ominje se i lijep a božica proljeća Lada, a slavili «u ih od Đurđeva do Ivanja Inače Golemi pred demona zime, kao stavlja snažnog junaka, koji se bori i ubija zmaja što u p rirodi nastupajuće proljeće svladava zimu.
SA JURJEVSKIH SVECANOSTI t SLOVENIJI
Poznato je kako se kršćanska crkva vjekovima borila protiv starih božanstav a p o ganstva. Napokon j e našla rješenje, kada je neke kultove povezala sa kršćanskim terminima svetaca. Tako j e Juraj ili Đurađ dobio svojstva i funkcije nekadašnj e g Golema, boga proljeća u okviru p roljet· nog kulta božice LADE. O tome svjedoči običaj obilaženja LADARICA kroz sela koji s e o država i u današnje doba.
U nekim krajevima sačuvao s e stari đurđevdan�ki običaj, gdJe selom obilaze )) ]urjaši« , pjevajući i skupljajući darove. Negdje se p ojavljuje » Zeleni Jura «, sav iskićen zelenim granjem, pjevajući jurjevske pjesme. 1 67
Ovo se klanja zeleni Jure
r žute čizme, u kape od kune, l britkt> sablje, pisanomu p asu,
I još Jura ima jabuku zlatnu !
Stanite se gore vi mlade snašice, Nadari te nas lep o vredne ladarice. Nadarite nas i zelena Jurja Jurja ši su došli sa daleka p uta ! Prošal je p rošal p isani Vuzam, Došal je došal zeleni Juraj po zelene tratini poprašnim p utem Mi vam Jurja nosimo donesel je sa sebom lakat du�u mladicu, p ej dan dugu travicu. Sad dajte Jurju masla, da vam sreća rasla ! Pored imena LADA, po kojemu je nastao mit o božici p roljeća Ladi, drevnoj slavenskoj mitologiji pojavljuje se i ime L A D O kojim su Slaveni prozvali još jedno slavensko božanstv o muškog roda. Bio je to mladi bog - mladog sunca L a d o . Evo nešto podataka i o ovome idolu drevnih slavenskih p redaka. U slavenskoj mitologiji s pominje se stari i mladi bog. Stari će biti Gromovnik, a mladi Sunce. Sunce je izvor života na zemlji. - Od sun· Čev o g p onovnog rađanja, za zimsko g solsticija, dan po staje dulji. r t o se doba mora Sunce boriti s v e do proljeća, da d o đ e do svoj!' p rav e snage. P borbi ga p omaže sestra, jutarnja zvijezda Zora. Kada dolazi do pobjede mlado Sunce dobiva ime L a d o. u
l to vrijeme Slaveni su krijesove p alili u slavu mladog sunca i pje· vali. O Ivanju u lipnju mjesecu i kod nas se p alilo krijesove, o tome pjesma : 168
"Lep nam Ivo kres nalaže, Ej Lado, Lado, ej I vo Lado !
Z desnom rukom kres nalaže, z levom rukom š altv t> igra, njega majka doma zval a ; - O d i I v o na v e č e r o ! - Večerajte, ne čekajte, divojke su v kolo došle p a je moram nadigrati, nadigrati, nad p le sati. se junake, se divojke makar ne born noćko l'lpaval, noćko sp aval, ni ve čeral ! Ovu je p jesmu zapisao Juraj Židovec, a štampana je u )) SKLADU«
1940. Svake godine na Ivanj-dan svugdje se p riredivalo krijesove. Na većem prostoru zap aljena jP. v atra. a okolo vatre sve što je mlado pjeva i igra.
KRIJES NA IVANJ-DAN U POLJSKOJ
169
»WT A N K I « NAD WAWELOM
Tradicionalno slavljenje Ivanjske noći
Ime Lado i pjesme o njemu prešle su dalek put, čak od Baltika pa do Jadrana ; stoljećima mi slušamo stare p opijevke o Ladi. Evo još jedne od starih kajkavskih narodnih pjesmi, a ta je štampana god. 1752, u Bečkom Novom Mjestu u knjizi Josipa B e dekovića na strani 238, koji je tu pjesmu objavio prije 215 godina, želeći time dokazati, da su Među· murci u pretkršćansko doba među ostalim i dolima >Štovali boga Ladu, a trag toga štovanja ostao je u narodnoj pjesmi i prijevodu na latinski. -
Lepi Ive trga rože, Tebi Lado, sveti bože: Lado, slušaj nas. Lado. Pevke Lado, p e vamo ti, Srca naša v klanjamo ti. Lado, slušaj nas. Lado. Pulcher Joanne s carpit rosa�. Deo Lado cantat p rosas : Lado audi nos Lado. Tihi Lado suhsternimus, Corda nostra, e t p etimu s . L a d o audi n o s Lado.
170
I u današnje vrijeme susrećemo ··> ladarice«, kako ladaju tj. obilaze selom, iskićene cvijećem i zelenilo m i pjevajući, p odsjećaju na p rastaro doba, kada je vjerojatno n arod "a starješinama na čelu slavio mladog boga Sunce pod imenom LAD O .
Z8) Pored spomenutih narodnih običaja, kao što su
»Ladarice<<, »Vesnjanke«
ili »Kolede<< , postoje i tzv. »LJELJE KRALJICE«. Ljelje su djevoiačke obredne igre s pjevanjem, koj ima mlade djevojke slave »Ljeljo« božicu
ljubavi. Dokaz tome jest pripjev božanstva ljubavi »LADO<<, "LJELJO« Npr: »Ovdi kazu momče neženjeno - ljelju, Il ga vi ženite, il ga nama dajte - ljeljo! Da ga m i ženimo c;a krali icom L i
LJ ELJE
e
l iom l
KRALJICE
171
SA žETVENIH
SVEčANOSTI čEšKE I SLOVAčKE NACIONALNE MANJINE U HRVATSKOJ ( č E šKA OB:ž: INKOVA SLAVNOS T )
U čast slavenske božice Lade održavaju se u Končaniici i Daruvaru tradicionalne žetvene svečanosti, na koje stižu brojna društva cije čehoslovačke be�-ede.
172
1
delega
LADA IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA
VILA I LADA ProlJetnome v jetru vitka krila Raznim cvijećem posula je vila, Da, lwdgodijer on krili zama'ne, Cvjetnim sagom sva zemlja postane ( srcu nam LADA je boginja Zar usula, da u njem da'ne, Svijetlim rajem sva zemlja postane (Petar
Preradović : IZABRANE PJESME
Z agreb
6961.)
!J ADA. U nekim se starim himnama pJeva o LADI kao božici plodnusti, jer je personificirala, rađajuće prirodne •ile. Ta bu jn o < t i obilarost, kojom je obda· rila prirodu, uzrokom je, da su je štovali kao božicu prirode, kad je sve bujalo i rađalo. Na taj način postade ona prava hožira zemaljslcog rađania i žarke ljetne dobi. (Dr. Nikola Sučić : HRVATSKA NARODNA MlTULUGIJA
Zagreb
1943.)
U stamn se pjesmama uz Golema koJega su nekada slavili kao boga proljeća spominje i LADA lijepa božica proljeća. a slavili su ih čitav mjesec od Đurđe· va do Ivanja - kako kažu stari kršcanski kroničari, a u selima su pjevajući obilazile Ladarice. Kasnije pjesme spominju umjesto Golema Jurja ili Đorđa, pa je i on u narodnoj pjesmi ljubavnik lijepe Lade. Taj je Đurđe, bog proljeća, nalik i na Jarila, rusko božanstvo proljeća i plodnosti. Sve su to samo varijacije jedno· ga te istog sunčanog lika boga koji pobjeđuje zimu i osigurava žetvu. (Maja Kolman-Rukavina, Dr. Oleg Mandić : S V IJ ET J žiVOT P LEGENDAMA
Zagreb
1 96 1 . )
JAR/LO u slavenskoj mitologiji bug proljetne plodnosti, vegetacije i ljubavi, muž božice LADE. 173
S njegovim kult om povezane su neke agrarne obredne svečanosti kod l stoČ· Slavena koje su se održavale u različito vrijeme. najčešće na dan Ivana Kupala 24. Vl. Zagreb (OPĆA ENC TKLUPEDIJA LEKSIKOGRAI• SKOG ZAVODA 1963.) mh
V coma važno mJesto u slavenskoJ mltologij� zauztma Zemlja. Kada se s pro ljeća odijeva. zelenilom i kiti cvijećem, onda je po pradavnim pripovijestima starih naroda Zemlja zaručnicom boga Sunca. Kao boginja mladosti, krasote, ljubavi, i plodnosti u ljetno doba Zem lja dobiva ime lwžica /,ADA , u najranije proljeće kad izbiju prvi cvje tići i ni č<> mlada travica tad je VESNA boginja proljeća, a kad usjevi sa.?:.riju i dođe vrijeme žetve i berbe onda je Dziewa, De11ana. a mnogi je zovu i ZIVA . (Ivan Radetić : PREGLED HRVA TSKI fRADICIONALNE KN.JIZEVNOSTI S e n j 1879.)
-
Ohiča.ii na /vanj-dan na 24. lipnja (kad se slavilo »Ladin-Dan«) u Rusa i u drugih Slavena potječu od poganslcoga ljetnoga praznika. Na nekoliko dana pred taj dan Sunce dostigne na nebu najveću visinu (ljetni suncostaj). Stari su Slaveni tom zgodom slavili SLA Vl SUNCA i njegove naivef.e jakosti, (krije sovi. ivanjsko cvijeće). (Dr Ivan Hoić : SLAVENSKE DRŽAVE
RUSIJA
Z a g r e b 1898.)
!vanjski krijes . Svetkovine posvećene lj etnom Suncu, kad Je u svojoj najvećoj snazi. ( Ivana B rlić-Mažuranić: »PRićE IZ DAVNINE« . ) JAR/LO ili JA ROVIT. Majski sunčani lik. Da su naši stari svečano slavili brak LADE i JA RILA , pokazuju još danas preostali pučki obredi o Đurđevu. On je bog zelenila i cvijeća u dane, kad je Sunce već nadvladalo. LADU bo žicu mladosti i ljubavi. slavi i dandanas svatovska kolo »D i d i L a d o « . (Vladimir N azor : Iz bilješke str. 148,
n
EPOSI<
Z
agr
e
b 1946.)
LADA je s početka bila boginja Suncu, Ladine pjesme pripadaju najstariji ma, o tome je svjedočanstvo u pri pjevu •>D i d i L a d O« u Ladinim pjesma· ma. Tome odgovara sanskrtski d Iz i d i što znači ljepota, svjetlost. Na pri· mjer Didi Lado to je » Lijepa svijetla l.ado« Mitolozi dokazuju, da je u ovoj riječi označt>n pridjevak : didy to jest stara velika Lada<· čemu odgovara po prilici rimska MAGNA MATER (Cybelc) boginja svemirno· ga rasplođcnja. (Ivan R adetić : PREGLED HRV TRADICIONALNE KNJižEVNOSTI S e n j 1879.)
174
UDAJA LADE. Prva među bogi,njama u ci k zore side LADA. Zemlja kojom Odnt teče, gledala je. kako mlada Božica na r'jelcu sišla. Sva se polja zelenila, Udaja će danas biti Didi /,ADE za JA RILA!
LADO! LADO! Pjevaju ta gn'jezda, zubon to vrelo: LADO! LADO! Bit će pune cv'jeća llrane Bašte pune voća. A kad ljeto plane, Njihat će se žito hlasato i zrelo. 1
Vladimir Nazor : E P O S l . ;
LJETNO SUNCE. LADA boginja ljnbavi u gustoj ljetnoj dubravi gdje tiho žubore potočići ubavi i kad su sve staze i puti i gnijezda i lozi i kuti krcati plamenih uzdaha i vrele ljudske puti i kad se ljubav u gran ama krošnji i džhunov11 sluti i kad l j e t n o s u n e e u svom sjaju pjevo o žarkim pogledima slavenskih žen a i djeva kojima bijelo stegno mramorom sijeva. (Boro Pavlović : iz ciklusa
SLAV EN'iKA LIPA
Zagreh
1960.)
O LADI u pjesmi PANA . Kolju noževi božji, Srce crveno mlado. O, gdje si sunčana LAD O ? Krv topla puši se. teče. Gnjev božji peče.
17�
Vani bijelo golubova jato leti, Oblact nad gorom raskošno se zlate Svijetla kiša snova, kaplje sa nebesi, Gdje si LADO, gdje si? (Miroslav Krleža :
Iz spJeVa
»Zauešeni
Z a greb
PAN
LAD/N DAR. Raste drvo da/ina Usred Rujevine. Kad se djeva zaljubi S grane list ot/cine LADA, l'jepa boginiu Usred Rujevin e. Pa silazi n a zemlju Božica ljubavi. Listom djeva dragana Svog će da za,travi. Koban li je darak taj Božice ljubavi! (V ladimir Nazo r : MITI T LF.GEl\iDE
LADIN STUP čuvar
1 76
žitnih polja
Z a gr
P
b
l Q48.)
1917.)
FRANJO LEDić
MITOLOGIJA SLAVENA
JEDANAESTO POGLAVLJE
VO LO S KA ZAŠTITNICA KUĆNOG OGNJIŠTA I DOMA
FL 1 77
O KULTP MJESECA Uz slavlj enj e Sunca, kod starih naroda bilo je uobičaje no i štovanje Mjeseca, kojemu su SlavenJ također pridavali božansku moć. Stari Babilonci su slavili božanstvo Mjeseca SIN, Grci ARTEMIDU, a Rimljani poštovahu božicu lova i Mjeseca DlANU. Kod starih Slavena smatrana j e VOLOSKA boginjom Mjeseca.
DIAI\A rimska boginja Mjeseca
1 78
VOLOSKA ZAšTITNICA KUćNOG OGNJišTA T DOMA
U SLAVENSKOM MITU spominje se božica VOLOSKA kao bračna družica boga Volosa. Kako je Sunce u kultu Volosa imalo istaknut značaj kod slavenskih predaka, i jer su u Volosu nazirali svemoćno sunčano i nebesko biće, to su mu pridali za ženu boginju Volosku . Prema usporedbi Sunca, kao muškog roda, i Mjeseca u kojem su pređi gle dah žensko biće, smatraLi su da je Voloska kao pratilica Volosa simbolič�i predstavljala Mjesec, tako je štovahu i kao božicu Mjeseca.
Slavlienj e Mieseca u Babilonu 1 79
Božicu Volosku štovalJi su slavenski pređi u najstarije doba kao zaštitnicu s>točarc;kog i ratarskog svijeta, stoga sn je i predstavlja]Ji uz rogatu kravu. Zamišljali su je kao hra n i!teljicu ljudstva koja daje pored ustalih plodova d obilnu plodnost svake vrste stoke. Njen �ip ili neka zamjena ( kao rogovi, čuperak vune, krilo ?Jvadi i dr. ) postavljao se uz torove ovaca ili na zid �taje kao zaštitni znak. Qc;,im krave, posvećena joj je bila i ptica lastavica, ko ja gradi svoje gmijezdo uz podkrovlje kuće. Lastavice su stoga držali za svete ptice jer su mislili da u lastama žive rodbinsk i i kućni pređi, čiji dobri duh nastavlja život u obliku laste. U zajednioi sa svojim božanskim suprugom Volosom, Voloska j e bila štovana kako kod Istočnih Slave na, (u Rusiji su joj daH ime Biozuna) tako i u Pomeramij i i kod Zapadnih Venda. U nekim kraj evima nazivali su je i imenom Vlasta 1 Vlajka. Pored ovih obilježja, drevni pređi su smatraLi b ožicu Voloc;ku i zaštitnicom kućnog ognjišta i doma. U svo}stvu čuvarice kućnog ognj1išta ima dosta sličnostli naše Vlaste sa rtmskom kućnom boucom Vestom 1 starogrčkom Hesti jom Međutim ta slučajnost nema nikakve veze s kultom slavenske Voloske i njen kult potpuno je sa moni,�ao kod slavenskih naroda. Dovoljno je uoči11Ji, da u kultu rimske Veste i grčke Hestije nema ni spomena o la stama. Slično mišljenje je bilo i u slučaju c;lavenskih kuć nih bogića Domovoja, koji su također čisto slavenski kućni demoni, a neki su strani kroničari zabilježiH krivo da su Domovoj i predstavljali rimske Lare i Penate, što je od naš ih historičara opovrgnuto. l_T
svom kul�u Slaveni smatrahu božicu Volosku z ašti t n'·
com kućnog ognjišta
i
doma. Kao čuvarici kućnog ognjišta
Voloski je bli:o odabr31l1
u
skoro svakom domu po j edan u
dubljeni kutić, kojd se zvao m i r il.i m i r i š t e. Tamo j e gorjela žiža, plamičak u slavu kućnoga mira. Gasiti d.,li pu hati u taj plamičak, značilo bi - po njihovu nazoru - ga stiti kućni mir: a u slučaju,
da
bi se trebalo utrnuti žižku,
onda se to moralo utrnutJ prstima 1 80
U tim kućnim mirištima stajali su drveni, voštam ili od jantara rađeni kip oi � Javljene boŽJice VOLOSKE, pred kojiima su žene d djevojke izri cal e svoje želje i tražile po moć 1il1i savjet u pitanjima nj ihova svakidašnjeg života. 0V'ih malih kipova bilo je nekad vrlo mnogo, ali samo ne koliko ih je sačuvano do danas, u muzejima u G danskom i šće6imu. što su kipovi rađeni iz jantara, već po tom se vidi, da je kult b oginje Voloske b1o raš1iren u krajev ima uz Baltičko more. Lik božke bio je primitivne izrade. Tij ela vHka i bujnih g:rudi, a lice Voloske izgledalo je ozbiljno, ani 1'Pak puno blagosti.
L
Svetkovine u čast bo7Jce Voloske o državane su ljeti od s:redine kolovoza do sTedine ruj,na, a poznate su pod ime nom »VLASTIN-DEN«. C slavu drevnih slavenskih božan stava Volosa i Voloske, na svetkovne dane prkeđivane c;u velike veselice i 1i1gri,šta na kojima j e sudjelovalo mnoštvo na:roda. Sakupljeni narod, po svim p ribalt ičk im područj i ma doliono je proslavio svoje miljenike Volosa i V olosku !izrazito zemljoradnička ,j p astirska b ožanstva; tu se častila, i gralo i pjevato sve do kasno u noć ,
,
181
Uzduž cijele Pomet anijc, počevši od grada Volina gdje se nalazio hram boga Volosa, pa do grada Gdanskoga gdje je na Wiezici postojalo najstarije slavensko motril ište Sun ca, podignuto u čast Volosa i Voloske, orile se pjesme, među kojima i drevna himna jutamjem Suncu:
Tl'i milje podno opkopa Tvrdoga grada Gdanskog.a,
Gđeno Vo1osa svetište Na Vbuve kamen�te SletiJa VOLOSKA božica Volosa boga doziva : VOLOSE
! Sunce dolazi, zlatno donosi! Tebe će plaŠ
182
,
VO LO S KA IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA
VOLOSKA je bila zaštitnica kućnog ognjišta i doma, zval! su je i Vlastom, a na sjeveru još i B iozunom. S tovahu je kao tenu
boga
Volosa.
Ovu
su
božicu
s matrali
u
najs tarije
doba kao izrazitu zaštitnicu ratarskoga svijeta, zato su je pred s tavljali uz rogatu
kravu
ve posvećena joj je
kao hraniteljicu
ljudstva. Osim kra
bila i ptica lastavica, koja gradi gnijezdo
uz podkrovlje k uće. Volos ki je bio odabran u svakom domu po jedan udubem kutić, koji se zvaše mir ili mirište. Tamo bi gorjela žiža, pla mičak,
u
slavu kućnog
mira. U tom miru ili mirištu s tajahu
njeni kipci, koje su izrađivali od drveta, voska ili jantara (bur ština). (Dr. Nikola Sučić: HRVATSKA NARDODNA MITOLOGIJA greb 1943.)
Za·
VOLOS budi VOLOSKU.
Sa pašnjaka rajevinskih,
kroz
lukove novih
VOLOS prvi silazio, da VOLOSKI
duga.
boži baca
Na grud rane visibabe, da je iz sna prene duga Svirkom svojom,
vekom
(Vladimir Nazor: MITI TIR - Zagreb 1948.)
l
s tada, zvekom
LE&ENDE
srebrn-praporaca.
tz pjesme BOG - PAS
VOLOSKA. Mzrzsni kipi VOLOSKE od voska i jantara sabrani za >>VLAST/N DAN« sitni darak od dara vjernih i dobrih domara a božica s k ladna t vttka gleda krotka i blaga blagoslov žitka. (Boro Pavlović: iz ciklusa »Sl-AVENSKA LIPA« - Zagreb
1960 ) 183
Kod stanh naroda mnogi su hramovi okrenuti prema t:lazu Sunca. Tako su se razvila sunčana motrilišta u Babilo nu, Egiptu , u Stonehenge u Engleskoj itd Jedno motrilistt: Sunca poznato je i kod starih Slavena-Venda, koje su oni u ča�t boga Volosa podigli južno od Gdanskoga, još prije pokr· štenJa Slavena u 10. stoljeću. ( Dr. Nikola Sučić: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Zagreb 1 943 . )
Proučavanje neba i Sunca izgleda . d a s e održalo kod bal tičk•ih Slavena i u kasnija vremena. U tarim gradskim kro nikama zabilježeno je, kako je u Gdanskom bilo uglednih ljudi koj i su se bavili zvjezdoznanstvom. Spominje se i je· dan bogataš, vlasnik pivovare Hewelka, koj i je pomoću svog bogatstva podigao zvjezdarnicu koja se sterala preko kućnih krovova, d da je bila snabdjevena »najljepše ukral;enim in strumentima svog vremena« .
Hewelkeov otvoreni teleskop u Gdanskom 1 650. ( Rudolf Thiel: I Z TMINE U SVJETLOST . Zagreb - 1959.)
1 84
FRAN JO LEDi ć
MITOLOGIJA SLA VENA
DVANAESTO POGLAVLJE
P E RU N I KA BOŽICA BRANITELJICA PRAVEDNOSTI L BRAKU
185
CVIJET PERUNIKA Po proslavljenoj božici Peruniki, prozvan je divni ljubičasti cvijet imenom perunika, koji je u narodu poznat i pod imenom »sablja« ili »sabljarka« zbog sabljolikog njenog lišća. Kao što je božica Perunika opjevana u mnogim pjesmama, to se i njen cvijet spominje u narodnim napjevima. često perunika izraste uz otvorenu biljku buniku, pa se i to u pjesmama odrazuje. Evo primjera:
PERUNIKA.
Uzorita Perunika
časna puna m ilja v idje gdje u ponoru ljutih otvorenih bunika čista ljubav što blista kao biser ljubičastog njenog cvjetnog lista vita i divna kita iz koje se v ije perunika uzorita kao plava kruna gromov11ika Peruna ( Boro Pavlović :
Iz
ciklusa
»SLA
VENSKA LIPA« - Zagreb 1960. )
Cvijet perunika došao je do umjet ničkog izraza
u
likovnom
stvarala
štvu Lik žene »Perunika« od Jakoba Sa vinšek
1 86
PERUNIK A BOŽICA
BRAN ITELJICA P R AVEDNOSTI U BRA K L
PREMA NARODNOJ PREDAJI proirzlazi, da j e bog gro mavnik Perrm sebi za ženu odabrao jednu mladu divku, s kojom se hio susreo pri svome pohodu u carstvo divova Kako je poznato, u mitologij i Slavena p ored raznih b ožan stava spominj e se i veoma moćni divovski rod, od kojih je bilo više zločudn:ih nego dobrih. Među divorvima najveći je ugled užirvao div SVITOGOR koji je i!Z zamišljenih Svitogorskih dvorava u svemku rav nao sviieto mi d avao sv1i j etu svjetlost i toplinu . Svitogo rava kćer.ka, divka Strijelka, sVIijetlo i umiljato biće živjela je u svitogorskim dvorima, ali nikako nije trpjela silnike div ove, a osobito je mrZila okrutnog diva Leđana , kojd je za njom žudio. Jednom, kada je mladi čili bog groma i munje Perun došao u sus:ret sa Strij elkom, ugledavši u . divnoj mladoj divki svu milinu i dobrotu, i sprosio ju je od njenog oca diva SviJtogora i vj eri o se s njom. Strijelka mu postade ženom, i ta.ko se iz divke preobrazila u bož.icu Peruniku, kojim ime nom ju nazvao Perun .
187
Pe1run j e odveo svoju mladenku, dotadašnju divku Stri jeli�U, a sada bož-icu Perun�ku, u svoje dvore koji su stajali u nedostižnim nebes,kJim visdm ama na osamljenoj vrletnoj litici,preko kojih su se natkrili olujni oblaci puni munj a i gromova. Iznad PerunO'Vih dvorova preko cijeloga nebe skog svoda nadVIla se prekrasna duga satkana 'iz čarobnih boja kao da j e kaZ!lvala da su tu prijestolni dvori gromo t resnog Peruna i njegove mladenke
PERUNOVI DVORI
Od tada u vi·sokim Perunovim dvorima bogu Perunu uz bok stajaše božica Perunri.ka. Ona mu je bila najpouzdani j om pomo6nioom d uzoi'itom savjetnicom. Dijel ila je sve b rige gromotre�mog vladara, a naročito j e pažlJiva bila prre ma zemalj skom svijetu. Zato j e kao božica neba u narodu zvana Uzorita (booa dea) dobra boginja. Kao uzoriltom su je smatrali j er je mi rila zavađene bračne parQIVe, branila čast i pravednost u braku, kažnjavala ljudske poroke, a p�ivodila svijet ka sa2'lnanju dobrote d međusobne snošljivosti Kod slavenskih pređa nadaleko c;e raširilo štovanje bo žice Perunike, kojlll su naZJivaH j oš i .imenima Perunhka, Pe runova, Perunka, Perkunova, Perena; kod Poljaka Pioruna d Piomnka, kod Ceha Pana, Paromka itd 1 88
Bog Perun nije bio bog rata, Perun je jedino zaštitnik zemaljskih gramca 1 istUipa kao osvetnik protiv vjerolomaca. Tad bi se pod nj egovom zaštitom polazilo u boj . Perun bi uz pomoc božice Perun�ke, razaslao svoje boginje
i
vile bojov
nice da budu vodilice J Unacima, a uporedo bi sipali na nep rijatelje svoJe uboJ i,te strijele.
U ve:zJi oblikovanja božice Perunike, nema sačuvanih
kipova, pa se nezna da
Iii
ih j e i bilo Međutim, p ostoji od
nepoznanog smka·ra predstavl jen lik Peruntke, kako kroz oblake juri u koLima s dva koJesa. D osljedno bogu Perunu, koji se vom dvoprežnim ognje n�m kolima, predstavljena je .i Perunika u kasu dvoprežnih kola, iz čijih kolesa stpa ognjena vatra 1 89
P E R U N I KA IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOćANSTVA
PERUNU uz hok stajaše u vi�okim Perunovim dvorima R UNI KA
P E
Zvali su je i ime11ima Perunova, Perunka, Perku
nova, Perena, a nosila je i !Ine Gorka po tom što je bila žena »Gornjeg boga« Peruna, po njegovu prvobitnom
značenju kao
gornji tj. najviši bog. Kod sjeverno-zapadnih Venda poznata je kao »Gornja božica«. Kao božica neba dijelila je s Perunom sve b rige nebeskog vladara. zato je u narodu nazvahu kao UZORI TA BOGINJA tj. 11a latinski: » bona dea«. (Dr. Nikola Sučić: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Za greb 1943.)
PERUNIKA. Po nazivu slavenskog boga gromovnika Peruna, kojega je lik opisao stari ruski ljetopisac N es tor, nastali su pro mijenjeni oblici tog imena kao na primjer Piorun kod Poljaka, Perkun i Perkunas kod Litvanaca i sl. Po Perunu p rozvana je i uk rasrta biljka perunika, a isto talw nastalo Je i ime božice PERUN/KE ili Perunke. ( Konversations LEXIKON BROCKHAUS - Lerpzrg 1886.;
Božicu PERUN/KU su štovali Icao ženu hoga gromovnika Pe runa, i njeno se ime zadržalo u biljci perw1ika. ( tivko Jakić:
POVIJEST
ZA GRAĐANSKE
SKOLE - Zagreb
1938. )
PERUNIKA ukrasna biljka velikog najčešće modrog cvijeća i sabljastog lišća. Ime nastaln pn boginji Peruniki, ženi gromov· nika Peruna. (Marijan Filipović. ABC LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA Zagreb 1961 . )
1 90
ISKRA PERUNOVA PERUNIKA krajem mora
rasla,
Tud prolaze Pavlovi svatovi. Svz svatovi peruniku beru, Al ne bere Pavle f!.Ospodine. Pade iskra na sedlo kumovo, I pod sedlom dobar konjić crče, I pod konjem trava se osuši l pod travom zemlja se raspade.
Očito se vidi, da je munja udarila u oružje ilt metalni uk ras sedla. Ovdje je perunika u tijesnoj vezi s ognjem nebesnim (gromom)
s
iskrom Perunovom.
(Natko Nodilo: Rl
-
O
SLAVENIMA l
STAROSLAVENSKOJ
VIE
Zagreb 1929.)
191
U
starim dubrovačkim arhivima spomzn1u se imena po Pe
runu kod uglednih dubrovačkih patricija, što može da se tuma či kako je i kod Dubrovčana bio poznat kult Peruna. Tako mati dubrovačkog vlasteli11a zvala Perchuna Sclava, a žena
se
Ze
nobia župana zvala se Perchina.
PERUNIKA.
njen cvijet.
Trgla se i poče ritom cvijeće brati. Kuda ide cvatu perunike vite, l na trsci niču guste bijele kite, Izmeđ .�a-�c. rastu žuti sunovrati. Kad se dign u : šib je procvao pred njome Pu t
je
vodi prema humu dalekome
S kojega se diže put nebesa plavzh Dom žrtveni
( Vladimir
1 92
Nazor:
IZABRANE
PJESMh
piev,
što PERUNA slavi.
Zagreb
1961.)
FRANJO LEDić
MITOLOGIJA SLAVENA
TRINAE"TO POGLAVLJ E
G E R OVIT RATNIČKI BOG PLEMENA LJUTI ĆA I BODRIĆA
1 93
o
KULTU RATNIH BOžANSTAVA
štovanje ratnih bogova bilo j e uspostavlj eno kod svih antičkih naroda, a naročito se kod starih Grka razvio kult boga ARESA, kod Rimljana kult MARSA, kod Nordijaca kult ODINA itd.
Grčki bog rata Ares
Danski simbol ratne pCib jede
Nordijski ratni bog 194
Odin
G E R O \' I T RATNIČKI BOG PLEMENA LJUTIĆA I BODRIĆA
DREVNI PREĐI SLAVENA za svoga postojanja često puta su morali P'- Segnuti za oružjem u obranu protiv nepri jatelj a kcj i su ·:m htjeli nametnuti svoj u vlast. U mnogim ratnim okršajima Slaveni su junački obran�li svoj e zemlje. Mnomi i mnog1i j unaoi slavonskih naroda proslavljen� su i u narodnoj p o eziJi sačuvan je vječni spomen na n j ah na njihova junačka djela. Po m�•tologij i Sla·vena i putem pre daje doznajemo za mnoge događaje iz na j davruije prošlosti slavensklih naroda i plemena . Tako nas mitologija, uz mnoga druga zbivanja up ozn aj e i sa drevnim m i t s kim kultnm <;J a venskih ratn:h božanstava. Kod svih s t arih naroda Perzijaca, Asuraca, BabHona, E g ipta, Grka, RJimljana, tc Nordijaca ·i Germana postojao je kult ratnih bogova. Dakle slično ovima, unišla su i u sastav mitologi j e Slavena dva ratna boga. poznati pod imenom Gerovit i Svantmrid. -
,
,
GER OVIT
Slavenska plemena zapadnih Vonda uspostavila su kult ratnog boga Gerovrita i podiglli mu hramove u S trelicu i Ra1 95
tari , drevnim vendSJkim gradovima. I spočet ka je bog Gert.l· vit, koj ega su zvali i imenom Jarovit ili Jarila utjelovljavao proljetnu mladost , snagu i sHu k o j om život bukti i zato su ga slavm u p roljeće, jer se u davnim vremenima u mjesecu ožujku slavila Nova godina . U ono v!'lijeme kod starih Slavena Nova godina ie bila glavna svečanost boga Jarila, simbola mladog sunca . Otuda je :i p otekao naziv »mlado ljeto« , ko'i je i danas vezan za >> N e vu godinu« . Tek kasni j e ie bog Gerovit - JaroVIit pro glašen od zapadnih Venda za njihovog >>ratnog boga« O drugom ratnom bogu Slavena Svamevidu, ko ; e ga su slavila plemena Ru janaca i čiji je glasovi ti hram s ta j ao u A rk nnu na otoku Rujani , opis se nalazi na drugom mjestu ove knjige . O ratnm bogu Gerovitu pisali su 1>trani lj etopisci, da je bio mnogo štovan kod zapadnih slavenskih plemena Ven da i Ljutića i da je imao u Ratari ( u S trelicama ) i u Havol brijegu svoje hramove. Treba nap omenuti, da je hram u Ra tari bio samo zajedničk!i, jer je 1aj hram bio svetište boga Svarožića u kojemu se pored ovog1a nala2'li1o i drugih slaver. sk:ih božanstava poredana u sveti štu. U tom hramu se ču vao i jedan divno 1izrađooi štit , kojega se uzimalo iz hrama i nosilo ispred ratnika na bojište , radi pobjede ven dskih b oj orvnika nad neprij atelj em. O sim toga u tom hramu nalazio se i j edan bijeli konj na kojemu je Gerovit kao ratni bog jurišao nebeskim VliSi· nama i stre•licama gađao nep rij atel j a. U češkoj i Polab j u ima spomenika o Gero'VIitu - Jarovitu, gdje j e takođe•r bio štovan, o tome svjedoče imena drevne tvrđe Gerovo, Jaro slav i sl., a također i u imenima Jaromir, Jaroslav it d o
S pomenu ti Jarov1t - Jarila predstavlJaO je, kao i Gero vit u ranij e doba rusko božanstvo proljeća i p lodnosti , :1. tek kas.IJiJ je dato mu je ratnička obilježje. - To je, eto, dru ga varijanta j ednog te i stog lika s lavenskog boga, ko·jli po red svog atributa kao zaštitnik žetve i p lodnosti , dobiva i druge simbolične dužnosti, kao npr. što >>Zeleni Juraj « s mačem u ruci ubi ia zmaja, jašući na zelenku
1 96
Jarila su zamišljali da u bijeloj odjeći jaše na bijelcu okrunjen cvrijećem <>a snopićem ražena klasja u ruci. U Ru siJi se scvečanost u čast Jarila održavala potk·raj t ravnja, kad su dj evoj ke odjevene u bijelo kao i Janil o igrale kolo po zas,i janim nj ivama. Pjevale su pjesmu: Jarila, sunce mlađano, Pošlj i nam sokola sivoga laganih krila bi>sernih, Da tjera vrana gavrana, Koj i nam njivu ozob a, koji nam srce okljuva. Druga se svečanost u čast Jarila održavala u ljetno vrt jeme. U popodnevne sate sastaj ali bi se muškarci, žene i djevojke na malu gpzbu, a zatim bi plesali. Pred mrak bi donijeli na mjesto svečanosti lutku od ražene slame, koja predstavlja mrtva Janila. Uz tužaljke žena, otpratili su lut ku u polje, gdje su je zrukopali, a onda su nastaviH. sa ve seljem ,
•
J AROVIT I LADA.
Ustani mlađan bože. stigle već prve su laste, Svuda u docu, na humu, meka već travica raste. JAROVIT na krilu LADE, vječne ruže premaljetne, Sanja JARO morske drage i poljane neke cvjetne LADA po ):uzima je ubrala, ovdje travku, undj e cv'jeće, Da j11.11n aka razveseli n ovo zemsko pramaljeće ( Vladimir Nazor: »MITI I L�GENDE« - Zagreb 1946 ) . U razdoblju kad su s e slaven.ska plemena borila za svoj opstanak i nepreki dno s>tajal1i pod oružjem i na bojnim po ljima, Gerovi,t je popnimio Hk pravog ratnog božanstva. Pri likom obrane svoj i h nekadašnJih područja zapadni Vendi su se najviše obraćali za pomoć baš ovom božanstvu. 197
U l l . i 12 sto l j e 6u u vrijeme neprestanih borbi z� ži vot i smrt sa susj ednim germanskim i nordij skim ratni cima ime ratnog boga Gerovita - Jarovita najčešće se za zivala. U tim teškim borbama, stajao ie bog Gerovit kao ju I1išni bog rata na vrhuncu svoje slave. U plamenom janilu sunčanog zapada - gledali su vendski ratnici kao u tran su - okloplJenog Gerovita kako juri na ognj enim kolima, s vHlajuĆim mačem i ubojitim kopljem u ruci.
Prema starom VJerovanJu Venda bHi su to lo�'l znac1. I zaista ovi su ratovi ostavili krvave tragove olićene najvećim nevoljama 1 stradanjima, koje su pretrpjelti Vendi . Uzalud su žreci 1 svećenid. vapi�i GerovHu za spa�. uzalud su palili žrtve u hramovima u Strelicu i Ratari, vemL <;ki ratnici nisu mogili odoljeti premoćnoj sili germanskih zavojevača. U to vrijeme Je nestalo vendskog boga rata Geruv1ta. (a nešto kasnije i Svantevida ) , ostale su samo uspomene po red oskudnih vijesti starih k roiJJičara. I u našoj 'narodno j preda j i tima uspomena n a drevno božanstvo Gerovita; to ;e mjesto Gerovo u Gorskom kotaru, a postoji i pjesma 0 bogu Gerovitu i bož:ici Lad:, koj a j e po mi.t skoj pred ai i bi1a lena Gerovita: »Oružje, L·a da, mi pruži : mač, kacigu, koplje t strijele Koniić mi rie, mač zveči, luk zvecka, štit blistavi. L'jepa Lada mladom bogu mal; već paše oko struka, gori, O rame mu tulac meće, šljem na glavu; ali štita Dignuti sa trave rosne ne može j oj ženskta ruka. A bog veli:
»Lada, struče bosioka, jelo vita !
Pa štit dignu
Koplje uze. l na konja hitro skoči.
Jurnu . Začas nes tade ga za vrsima sivih gora«.
1 98
G E R OVIT IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOćANSTVA
GEROVIT-JAROVJT. Naši drevni predji imali su i svoje rat ničke bogove. Ime boga Gerovita spominjalo se s toljećima u nekadašnjim zemljama zapadnih Veneda, gdje se taj bog, poz nat i pod ime1wm »JARILO« tt obrani svojih zemalja najviše slavio. N jegova ratnička obilježja - luk i strelica u jurišnom stavu -- preds tavljala su spremnost za obranu, jer njihovi žreci i svećenici misljahu: »ako želiš narode, mir - onda budi unapred spreman da se braniš.« To je geslo, bilo ubilježeno u njegovu hramu u S trelicu t u Ratari. GEROV IT je prvo/Ji tn i bog razbuktanog proljeća inače kasniji najoštriji i ljuti bog mača i ratne /Juke i buke. (Dr. Nikola Sučić: Zagreb 1943. )
·> HRVATSKA
NARODNA
'v!ITOLOG!JA« -
Slavenski bog rata GEROVIT - JAROVIT, kao i rimski Mars utjelovljavao je u početku proljetnu mladost, snagu i si lu. Slič11og je značaja bio i JAR/LO. Mitska predaja tumači da je Ja rila bio štovan od vendskih plemena kao pastirski bog, te kao množitelj i za.Wtnik jagnjadi, pored toga su ga slavili kao boga proljetne radosti i mlade liubavi. (Dragutin Nemer: Mitska Zar
pnpovijest
o Knezu ZORANU,
Drugi ratni bog JAROVIT (označavajući ga možda kao strogog gospodara) bio je poštzvan u Wollgastu i Havelbergu; 11 mčuvao se u njegovom hramu jedan štit, kojeg se vadilo iz hrama za rat, da bi se pobijedilo. Njegove svečanos ti obav ljane su sa pompom. (MYTHOLOG TE
SLAVES Librairie
LAROUSSb
- Paris
1963.)
JAR/LO. U narodnoj pjesmi spomm1e se Jurja kao ljub lJenog lijepe božice LADE. Taj Jurje nalik je i na Jarila, ru slco božanstvo proljeća. Sve su to samo varijacije jednoga te istog sunčanog lika boga, koji osigurava plodnost, Jarila su zamišljali da u bijeloj odjeći jaše na bijelcu, okrunien cvije ćem i raženim klasjem u ruci. (M. Kalman-Rukavina; Dr. Oleg Mandić: SVIJET I LEGENDAMA - Zagreb 1961.)
t.IVOT
U
1 99
JARILO ili JAROV IT. Majski sunčani lile. Da su naši starr svečano slavili brak Lade i Jarila, pokazuju još danas preosta· li p u čki obredi o Đurđevu. On je bog zelenila i cvijeća u da ne, lead je sunce već nadvladalo LADU, božicu mladosti i lju· bavi, pjeva i dandanas svatovska kolo » Lidi LADO! t Natko Nodilo. 1929.)
STARA
JARILO - GEROVIT
VJERA
SRBI-l I
HRVATA
Zazreh
B og ranog proljeća bog rujnoga neba bog rumenog zapada bog bojnog napada zvahu ga bog mladog rata bogom orloVIih sokolovih j alta bogom proljetne oluje što u plameni oblaci juriša u napad vitlajući kopljima i kišom sul ica i striJela.
(Boro Pavlovk: [z s pJeva »SLAVENSKA LIPA« 1960. )
200
-
-
Zagreb
FRANJO LEDi ć
MITOLOGIJA SLAVENA
čETRNAESTO POGLAVLJE
S U Đ E NICE BOŽICE KOJE RJEŠAVAJU S UDBINU ČOVJEKA
FL 201
O VJEROVANJU DREVNII-I PREĐA ll SUDBINU I SUĐENICE
Dok su jedni strahovali
za
svo·
ju sudbinu i bili u vječitoJ zab rinutosti oko postizanja
»vBih«
ciljeva, dotle su drugi sanjarili o
vanrednim
njihovu životu
dostignuĆima
u
i o sretnoj budu·
ćnosti.
Zamisao o ljudskoj sudbini pratila je svi i et od pamti vijeka. Sv.i su ljudi tražili sreću, i mislili - tko se rodi u
»sretnoj zvi jezdi«, da će mu ljudska sreća biti sklona mu »kao
202
IZ
roga« teci sve
dobro,
pa i veliko bogatstvo.
i da će
SUĐENICE BOŽICE KOJE RJEŠAVAJU SUDBINU ČOVJEKA
Podno st ab la ukraj vode Stan stanuju suđenice SVARUNOVE s·lužbenice. Jedna znade, što je brilo, Druga samo, što će biti,
A treća ma što sad jeste! SUDBONOSNI
TOK
.lbi
vanja
na
tom
� V'jjeiu,
stari su namdi pi1ip isivali osobitdm bićima, koje su zami �ljali u suđenicama. Držail.i su, da su sve sudhinske niti u
njti h ovim rukama. Onako kako O•ne zbore, tako i biva. Suđe nice pjevaju o pr:ošlom, sadanjem i budu ć em vremenu. »Šta je i kako je kome us ud usudio takova je i ljudska sreća« ,
-
kaže narodna poslovica. Južn1 Slaveni �u zamišlJali da neka božanstva vladaJ U čovjekom i da su to tri suđenice ili rođenice. Držali su da dvije od njih unose djetetu u kolijevku dobru sreću, a za treću, kafu, da je namrštena i namrgođena, i podmukla.
Prema bugarskom narodmom vj e rovanju svaki ČOIVJek ima tri dohre i t•ri rđaJVe oflisnice ( suđeruice), kod Hrvata su bile
tri rođenice koje »Sreću odvijaju«, Slovencima su
tDi sojenice koje sudbu kroje, dočim su kod Srba dr ž ali, da tri »duh a s.reće<< pletu nit1i sudbine.
Kod čeha se OIVi duhovi zovu »sudički<<, tj što je dosu. đeno čovjeku, da će t ak o ·i biti, a kod Rusa su tri »dolje<· u koJ ima je inkavn11ran duh zaštitnika, al1i koji se kat-kada poka:z·ivao neha.tan, i znao <;e <;uprot<;ta.vljaH nečemu što se željelo.
Narodno vjel'ovanje u Suđenice �Li Rođenice stoji u us koj vezi s narodnim obričajima i pričama koje p otječu još iz pradomovine. Obično se u priči spominju tri Rođenice ili Suđen�ce, t·I"i sestre lijepe djevojke u brijelo odjeverr1e Stari slavenskil spomenici zovu ih Rođenice, Rožanice (od riječi .rod-it!i) ili. pak Suđenice. česi ih zovu Sudički, Srbi Sreća, Primorca Scićica, Rusi Dolja, Bugari Orisnica (koja rješava). Hrvati�kajkavc i i Slovenci imaju svoje Rojenice ili Sojenice, Slavonci opet svoje U sude i. Sudije, a u isto6noj Srbiji Suđaje.
laJko stari Slavem msu znali za sudbinu koJa upravlja životom ljudi., OIIli zrnaju za bića koja su nazočna kod rođe nja i pritom određuju sudbu čovjeka Po vjerovanju starih Slavena, Itri suđeruce, kroz tri noći redom dolaze k novo rođenom djetetu, da mu odrede sudbinu. Narod ih je zami šlj:m kao t'ri. prijazne žene u bi,jeloj odjeći, koje stanu krraj glave djeteta i dogovaraju se; ali kako one mogJU nauditi nO vorođenče,t u i porodi..lj,i ukućani sru na sto za njih postavlja li kruh, maslo, sir, med d. vino da ih umilostive. Taj obi čaj je uzeo velliki zamah, pa je u Rusiji u 12 stoljeću bilo zabranjeno postavlja:ti hranu za njih.
204
livo je bilo vjerovanJe u Su đeni ce u Evropi cijeloj. Su đenice i Rođenice su ženska boža nska bića, koja su ve oma nalik na grčke »Moire«, latinske »Parcae« i nordijske >>Nomdr« Kao što su Slaveni imal i tri Suđenice, Rusi tri Rožanice illi Dol;e, Grci su imali tri Moire (Kloto, La.kes:s, Atropos), Rimlian·i »Tri::t fata« a nord1čki narodi tri Norne. Potvrc'teno je da su u Rmiii štovali božanstva vezana za rođenje i usud čovieltOŠ· nim Slavenima kako su počeh da prinose i žrtve božanstvL ma starih predak a Rod-u i Rožanici. - - -
Najmilije mjesto u s u d a bila su polumračna, zadim ljena kućna ognjišta. Ovdje, pri plamtećoj vatri spustile bi se kroz dimnjak tri ženske pojave i nadvile nad nekim od mlađih članova obitelji, kojima su gatale budućnost i prori· cale dobru ili zlu sudbinu. Davni pređi zamišljali su, da sud binu ljudima dijele suđenice i sudičke.
Fl 205
--
SUĐENICE IZVORNA IZVJE!;;ćA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA
u Evropi cijeloj, uno vd dunu Jedno biće zsto zaJedničko va ljudske sudbine, najbolje je potvrđeno kod Rusa, i kod Hr· vata i Slovenaca. To su za Rusiju: ROD i ROtANICA, za Hrvu· te Rođenica. To su božanstva vezana za rođenje čovjeka. Kako su Slaveni pozdravljali idole (bogove) u 11. i 12. stoljeću, govorilo se o I stočnim Slavenima; oni su .štaviše počel t aa pn· nose žrtve Rodu i Rožanici, koje su držali "a božanstva starih predaka. (Libraine LAROUSSE: MYTHOLOGIE SLAVES Paris 19!S1. J
SUĐENICE po narodnom VJerovm1JU demonske da tumaraju po svijetu i da sude ženama. (Marijan Filzpović: ABC LEKSIKON Zagreb 1961.)
žene o�uđene
OSNOVNOG ZNANJA -
Vjera u sudbinu i SUĐENICE. Da je sudbina neizbježivo opredijeljenje svega onoga što se u ovom svemiru događa, a napose da je odmjerena ili sreća ili nesreća, koju je bog čo vjeku vpredijelio, samo je poganski nazor, koji polazi s nez nanja božjeg i čovječjega bića. Ideja (zami�ao) o sudbini je zasađena u narodu i stoga tolike bajke o suđenicah. (Ivan Radetić: PREGLED HRVATSKE KNJitEVNOSTI - Senj 1879.)
TRADICIONALNE
TRI SUĐENICE. Tri su vile Suđenice tri sudbiriske gatalice u ruci im sudbe koprene 11ad novorođenčem raspletene Put sudbine gataju 1:ile sve godine što sl! bile sve trenutke što sad jesu zt: budućnost sve iznesu Vidovite Szu1enice sve čitaju iz zjenice kako komu spletu niti onako ie mu i biti. (Boro Pavlović: Iz ciklusa SLAV E NSKA LIPA Zagreb 1960.)
206
SUĐENICE ILl ROĐENICE I ako stari Slaveni nisu znali za sudbinu, koja upravlja živo tom ljudi oni znaju za lica, koja su nazof.na kod rođenja i pri tom određuju sudbu čovjeka. Stari slave11ski spomenici zovu ih ROĐENICE, ROžANICE (od riječi roditi) ili SUĐENICE, a spo minju i osobite svetkovine, na kojima se prizivaju ROD, i RD tANICE u korist novorođenčeta nudeći im hrane, osobito hlje ba, sira i meda. (Dr. David Bogdanović: IZABRANE .VARODNE PRIPOVIJETKE HRVATSKE I SRPSKE - Zagreb 1925.)
Narodno vjerovanje stoji u uskoj vezi
s
narodnim običajt
ma. Ono se ogleda u narodnim pripovijetkama narodnom poezijom. Vjerovanje u vile, vještice, još
iz pradomovine. P ored
rođenice,
vila vjeruje narod
i
i vezano je s vukodlake u
j1
>uđenice ilt
koje djetetu već kod rodenja kroje stulbinu i sreću
- Po narodnom vjerovanju ne treba suditi niski stupanj pro svjete naroda, jer to je napokon stvarala ljudska mašta, to je mitologija, a svoju
mitologiju imali su
i narodi na
najvišem
stupnju kulture.
(Vid
Balenović: NARODOZNANSTVO - Zagreb 1941.)
Pored ostalih običaja, u vezi
vjerovanja u tri vile suđenice
ili rođenic� koje nad kalijev/com određUJU udes novorođenčadi, -·
za stare Slavene, zna se da su djeci rezali kosu kao žrtvu ro·
đenicama. (Joža Horvac: KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA - Za· greb 1940.)
Do vile idu na prvo mJeSto u muologiji Slavena »Suđenzce ili Rođenice«
·-
Najobičnije uzimlje priča tri rođenice ili suđeni
ce, tri sestre lijepe dJevojke u bijelo odjevene. Cim se dijete rodi dođu k (Tadt
njemu i sude.
Smičiklas: POVIJEST HRVATSKA - Zagreb 1882).
Stari su Slavenz V}erovalz z u različne aufzove t vile kao t drugi pogani, samo što im nadijevaju slavenska imena. Slaveni su takoder vjerovali u tri vile SUĐENICE ili ROĐENICE, koje nad kolijevkom određuju udes novorođenčadi. (Dr. Ante Mesner-Sporšić: !JUDI
l PRIRODA - Zagreb 1926.) 207
Za sudbinu .Tužni Slaveni nisu znali, ali su ipak vjerovali, da neka božanstva vladaju čovjekom; to su bile suđenice ili rođe nice. Duša je čovjekova bila po njihovu vjerovanju besmrtna, a zvali su je nav; ona po tjelesnoj smrti pokojnikovoj nastav lja u raju onakav život, u kakovu se nalazio čovjek, kad je pro mijenio sviietom. (Ferdo Sišić: PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA - Zagreb 1920.)
NARODA
Tri su vile ROĐENICE ili SUĐENICE, koje prilaze nm•oro đenom djetetu u kolijevci i dijele udes (�udbinu). (Dragutin Si/er: POVIJEST HRVATA: SRBA i SLOVENACA Zagreb 1926.)
živo je bilo vjerovanje u suđemce. Stari slavenski sponu nici zovu ih Rožanice, Rođenice (od riječi rod-iti) ili pak Suđe nice. Hrvati-kajkavci i Sloveni imaju svoje Rođenice i Sojenice. - Suđenice, Rođenice ili Rojenice su ženska božanska bića, ko ia su veoma nalik rta grčke "lvfoirai<<, latinske »Parcao<< nor dijske »Nornir<< . (Dr. Nikola Sučić: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Za greb 1943.)
SUĐENICE, (rođenice, narečnice), po starom slavenskom vjerovanju tri vile, koje tri noći za redom dolaze k novorođe nom djetetu, da mu odrede sudbinu, a osobito dan smrti. Na rod ih zamišljao kao tri prijazne starice u bijelo obučene, koje stanu kraj glave djetetu i dogovaraju se; ali kako one mogu nahu diti novorođenčetu i porodi/ji ukućani su na sto za njih postav ljali kruh, maslo, vino itd. da ih umilostive. Suđenice se spo minju u narodnim pričama i pjesmama; slične mitove imaju i drugi indoevropski narodi (OPCA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA - Za greb 1963.)
208
FRANJO LEDić
MITOLOGIJA SLAVENA
PETNAESTO POGLAVLJE
SLAVA BOŽICA ČASTI, JUNASTV A, SLAVE l POBJEDE
209
B02ICE KOJE DODJELJUJU RATNU SRECU Svi ratnički narodi za starog vijeka podržavali su kulto ve prema božicama koje pomažu kod ratničkih podviga i koje dodjeljuju ratnu sTeću.
VIKTORIJA RIMSKA B02ICA RATNE POBJEDE
Među ovima najpoznatije su božice pobjede i slave: gr čka NIKA i rimska VIKTORIJA. Po pn1mjeru na ratne kul tove drugih naroda. i stari su Slaveni uspostavili slavljenje junačkih bojovnika u simboličnom liku božice pobjede SLAVE. 210
SLAVA BOŽICA ČASTI JUNAŠTVA SLAVE l POBJEDE
HRABROST I JUNAšTVO važiLi su oduvijek kod Slave na kao najsvjetlija ljudska vrlina. U svakom bojnom poho du ističu se hrabrost i junaštvo i svaka je pobjeda ovjenča na vijencem slave. Glas o pobjedi proletio je preko gora i dolina uznoseći i slaveći pobjednika. Obilje,žja junaštva i pobjede jesu: štit, oružje, luk, strijele, koplje i mač, a slave - vi,ienac i grane lovora, cvijeće i grančice dubova lišća. Zahvaljujući narodnoj predaji i starinskim junačkim pjesmama, kao i gu;slarima koji su ih pjevanjem razglasili, sabrano je bogato epsko blago o p odvizima junaka iZ raz nih epoha prošlosti našdh i ostalih slavenskih naroda. Obilježje slavlja junaštva i pobjede u mitologiji Slave na utjelovljeno je u liku slavenske božice SLAVE koja pred. stavlja oličenje b ojne smjelosti, junaštva, časti, pobjede i slave. Iz drevne p'redaje i junačkih pjesama saznali smo kako su i bojevne vile kao posestrime hrlile u pomoć vrlim junacima i sokolile ih da ustraju u borbi do pobjede.
211
Božica Slava, kao i vile bojovnice- one proriču, bodre i prednjače, te su prve na razbojištu, a opjevane su u bezbroj junačkih pjesama od narodnih guslara. Spustila se boginji<.:a Slava, Iznad polja bojnoga krvava. Kad boj planu, vila Doletjela s bojnim poklicima. Rukom, bijelcu grivu zahvatila, A u desnoj koplje uzdignula. Vila srrće, gdje borba najljuća, Bojna koplja - najviša, najgušća.« Još su kod starih Slavena, u znaku vjeko�ih borba za svoj opstanak postojala i ratnička božanstva od kojih su nam poznati GEROVIT ratni bog u zapadnih Venda i bog sunca i rata SVANTE VID kod plemena Rujana. I ratna su božanstva simbolički predstavljala pomagače kod bajov nih pothvata. Po sretnom rshodu boJovnog okršaja i pobjede nad pro tivnLkom slijedilo je slavljenje pobjednika, sa svim časti ma i prizmanjima u znak zahvalnosti domovine svojim ju načkim bojovnicima.
212
Sačuvan je spCi111en na mnoge junačke podvige drevnih predaka, kako na s na Jugu.
u
Sjevt:rnih i Zapadnih Slavena, tako i kod
O tome svjedoče i pisani �.pomenici, kao i pje5:
me sačuvane predajom n aših pjevača i guslara.
Ulm o ak iz pjesme Kač!ića-Mi
o junaku Sibinjanin
Murat care vojsku sakupio Na Sibinjan-Janka udanio Da osvoji cijelu Ungariju, Slav oniju, Liku i Krbavu. Al je Janko Turke pobijediv Do Jedrena grada bijeloga, Mnoge paše i mladi veziri Bojak biše s vojvodom Jankom, Ali svoje pogubiše glave
Pod biielim gradom B iogradom.
SIBINJANIN JANKO pobiJedio Turke 1442 obranio Beograd s Ivanom Kapis,tranom god. 1454. 213
�.�- ��?:;:. �=-� -=�·..::·
=--- -·
-=--=-
��� �:� --� ".._.
"....
��-:J���� � -:-= -�
-
ZA STAROG ZEMANA
214
--.....::.-�
::::;-=-. =-��_.....,_.
l
-== -
-
LJUTIH MEGDANA
Ulomci iz narodne pjesme: SIN BANA ZAKARICA NIKO, OSVE ćUJE OCA I BRACU
Zar junaštva većega bijaše, Neg počini mlad Zakarić Niko Tek mu biše petnaest godina Kad uzjaha konja od mejdana. Ode kuli od J anok>Ajde, Vuče, na mejdan junaški, Da vidimo tko je junak bolji.« Tad se Vuče opravio Lipo, p,a prihvati vranca od mejdana, Kad dojdoše na mejdan junaški Vuče viknu: ,,zavod konja mali!« Mlad Zakarić zavede donna, Al čim Vuče džilit ispustio Kleče dorat na oba kolina, A Zakarić buzdovan zamahnu, Vuka koplje na troje polomi. Kad Vuk vidje, da je »mali« juil!ak On pobiže natrag na vrančiću, A za njime malen Zakariću. Postiže ga Ispred vrata kule,
I sabljom ga rastavi od svijeta. - Tko zlo čini,
još gore tdožlivi,
Tako biše po pravdi suđeno.-
215
Ulomak iz Kačićeve pjesme: »Kad to vidi Zrinović Nikola, Da mu vujska <:koro izginula Družini je svojoj besidio - Turci nami barut zapališe, Svu zairu u lagum digoše;
Od živoga ognja izgorismo, Obranit se Turkom ne možemo, Da viteško dilo učinimo. Otvorimo od kaštela vrata, Ter na sablje dočekajmo Turke.«
NIKOLA šUBić-ZRINJSKI
ban hrvatski, vitez sigetski pro slavdo se junačkom smrću god. 1566.
216
--
Kad počinj-e ku:lt slavlja u tim časovima dolazi bo2lica Slava sa grančicama hrasta i l ovorovim vijencem i kao u zanosu kruni pobjednirka Otuda dolazi �zraz »lovorom o vjenča-uri jUJnaci i pobjednici« . Zaslugom božice Slave pobje dnicima se podižu zelenilom okićeni s tupovi ri lukovi po bjede, zvand. po slavlju - slavodobitni junaci, kojima na rod kMče i dov:i,kuie zanosno pohvale i poklike divljenja. ,
Divna božica Slava utjelovljena je kao božanstvo bojne smjelosti, čas�t�, pobjede i slave na ovom svijetu, kao i preko groba, gdje ona dočekuje i slavi j unake koji pogiboše na polju časti, i gosti ih medovinom, ovjenčava vjencem slave. Starom slavom uzdignuta bo7.ica Slava je ona koja zapisuje u vječnu knjigu imena pobjedonosnih bojovnika i koja podiže spomeni,ke slavom ovjenča,nJm junacima a takoc1er izg-rac1uje i »Spomen Domo'Ve junaka« ,
217
Svaki Dom sl•ave i Dom j unaka pun je sjajnih dvorana u kojima su poredani spomen1oi najzaslužnijih narodnih junaka Na čelu stoji 1i kip božice Slave, ona tu dočekujt> po izbor jnnake ,koj.i su premilnuli i stekli slavu pobjede Tu u krugu bojnih vila boždca Slava pruža pobjednicima vječnu slavu i kiti lh lovor vijencima. U mjetm� ci obUkovaše božicu Slavu kao stasitu 1 divmu divu kako s vijencem sla•ve !kruni junačkog pobjedlllrl.ka. Drugi pnik�uju boginju s uzdignutim mačem u ruci i kri latim čilašem, koji se propeo u vis. U tom stavu Slava oz nač uj e pobjedu ·i slavu. U krilatom konju oblikovana je snaga i sila, a vla•Sit u maou ,
218
SLAVA IZVORNA IZVJEšCA- DOKUMENTACIJE-SVJEDOčANSTVA
SLAVA je božica bojne smjelosti, časti, slave i pobjede. L njezinom imenu je silllbolički omačen i njezin značaj, jer SLA VA utjelovljuje ponos, nadmoćnost, čast, slavlje i kult pobjede - na ovom i prekogrobnom svijetu. Umjetnici je oblikovaše kao krilatu i stasitu divu kako hrli s mačem u ruci na čelu ratnika, Drugi je prikazuju kao ozbiljnu, divnu božicu sa hrastovom grančicom u desnici i lovorovim vijencem u ljevici, kojom kru ni pobjedonos11og ratnika. Tad je ona lovorom ovjenčana SLAVA. (Dr. Nikola Sučić: »HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA« greb 1943.)
Za·
SLAVA božica ju11aštva i pob j ede SLAVA boginja mrtvih junaka plete na odar prekrasne vijence od lišća i grana hrasta i lovora. S velima prekriva slomljeni mač i štitove srebrene i koplja ubojna . . A onda vodi umrle junake preko dalekih voda u neznan kraj Nekud pred prijestol Svevida boga U Dom Junaka, vječni im zavičaj.
(Boro Pavlović: Iz ciklusa SLAVENSKA LIPA Zagreb
1960.)
Prema svjedočanstvu starog pisca Sabelika, koji je pro veo tri godine kod Poljaka i u svojoj knj,izi »ENEADA X.« (Knjiga S) spominje za Slavene, da su vrlo ljubazni prema strancima i da im iskazuju veliku uslužnost U daljnim po dacima i Sabelik, i drugi stani krrornicisti (Isidor i Pavao Đa kon), navode da su Slaveni stekli mnogo pobjeda nad lju tim neprijateljima, svojom hrabrošću, te da rn u ratnoj sla vi, Slaveni ne zaostaju ni za jednim narodom.
Vinko Pri bojević : O PORIJE KLU I ZGODAMA �LAVENA Zagreb 1951. Izdanje
Jugoslavenske
akademije
znanusti
i
umjetnosti.
219
Iz Kačićeva predgovora u svojoj knjizi »Razgovor ugod m naroda slovinskoga«.
» ... neka se sadašnji i posljednji vitezovi mogu ogledati kano u zrcalo u hrabrenita vojevanja i glac:l)vita jwaštva svoiih dida i šukundida da ih slobodno i veselo mogu nasH dovati i s neprijateljem boj biti. Druga pak svrha moga tru da jest: da se slavna 1mena vitezova i glasovitih junaka mo
gu za puno vikova na witu D!držati, štiti i njihova junaštva spominjati; jer što se u štampanim knjigama nahodi, to se ne izgubi i ne zaboravi«. (Andrija Kačić-Miošić:
1759. god.)
220
»PISMAR ICA«
tiskana u Mlecima
POGOVOR Nema sumnje da je za LSpltivanje samosvijesti i samovrijednostt jednoga naroda odlučna isto tako njegova podsvijest, kao i svijest, a pogotovo ono zajedničko područje nagona, pamćenja i uma u kojoi c;e isprepliću pojedmacno
1
važno, tim više što je malo ispitano i još ma
nje poznato. - To zanemarivanje ima dakako svoje posebne uzroke, - ali što ie naivažnitje - moglo ie uroditi nepriiatnim i štetntim po sljedicama. Tko su ,dakle ta stara božanstva što su napucivala krosnje slaven �kih lipa i gajeve slavenskih dubrava, što su se vila nad v relima i krila u maglama? Na ta pitanja nije Iako odgovoni1li, budući da je ostao razmjerno malen broj kako pismenih izvornih isprava, tako i svjedočanstava iz stranih vrela.- A kako je k torne područje na kome se začela matična slavenska misao, tamo oko tromeđe Poljske, Ukrajine i Slovačke bilo pogodno za gradnju svetišta li kipova - ali iz
d r v e t a. Ono je
dakle bilo upravo odabrano da izgori m sagnjije, nestane u vatri ih vodi. Otuda tako malen - razmjerno malen
prema
količini i raspro
stranjenostd slavenskiih naselja - od RuJana pa sve do Soluna - broj nalaza kipova i svetišta slavenskih božanstava. - Zapravo i ne tako neznatan, kako je postojalo i malo zanimanja za njega. Da je otprilike tako nekako moglo biti svjedoče nam malobrojni primjeri sačuvanri.h
spomenika, koji su tijekom vremena
isplovild
iz
rijeka ,j jezera u koje su bačeni ili do kojih je 1doprla voda. Pa neka i sada bar začas izrone pred nas ti bogovi i božice našdb dalekih pređa - u čijem stvaranju je sudjelovala široka, topla i sve strana slavenska duša
B. P.
VAŽNA OBAVIJEST ČITAOCIMA Izdanje književnog jCljela o mitologiji Slavena izlazi u dvije knjige, prva, - to je ova ovdje.
DRUGA KNJIGA MITOLOGIJE SLAVENA
predana je u tisak, i sadržati će, u daljnjih petnaest po glavlja (16-30), izvješća o <;]ijede6im slavenskim kultovima i božanstvima: o kucnom duhu Domovoju. o Bijelbogu i Crnobogu, o· bo ginji zime i smrti Morani, o astralnim božicama Danici i Zori, o kultu drveća, o glasovitom arkunskom :"vetdštu na otoku Rujani, o četveroglavom bogu Sunca Svantevidu, o nalazu ogromnog kipa boga Swjatowita, o češkom buohu Paromu, o tragediji starih bogova, o hramu na Sprev1, o šćećinskom Triglavu. o propa<;ti arkunskog hrama, o tisuć ljetnom kultu protjerivanJa 2ame, itd. Tekstovi su popraćeni mnogobrojnim likovnim prilozi ma, uz autentične ;dokumentacije i svjedočanstva.
Pnimjer likovne opreme u drugoj knjizi
MITOLOG IJE SLAVENA
···�· . . .
Kip šćećin skog boga Srednjovjekovni
SCECIN
UMOLJAVA SE čiTAOCE knjige, kao i o•
ove
stale linteresente koji žele
naručiti
drugu
knjigu MITOLOGIJE SLAVENA, da
putem
pošte
do
stave svoju narudžbu na adresu autora, ka ko bi im se osigurala isporuka
knjige
na
kon izlaska iz štampe. FRANJO LEDIC ZAGREB Miljacka 44a
TRIGLAVA
DRUGU KNJIGU
MITOLOGIJE �LAVE� A POSVEĆUJEM
USPOMENI NAJSTARIJIH SLAVENSKIH LJETO PISACA
KUZME I NESTORA STVARAOCA HISTORIJE KRALJEVSTVA ČEŠKOG I STARORUSKOG LJETOPISA IZ 105 1 . GOD
IZ 1 1 00. GOD.
Bez njihovih kronika iz predmilenijskog doba, nebi mogla m ova knJiga ispuniti svoju namjenu o pradavnim zbivanjima koje smo upoznali putem napisa KUZME i NESTORA, a u koj ima su ovj ekovječena, i povjesno posvjedočena zbivanja o kultovima i vj erovanjima u drevnih slavenskih predaka. F. L.
