- STID I KAJANJE -
D
jevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebalo dugo da čeka, odlučila je da kupi knjigu da bi joj vrijeme brže prošlo. Kupila je knjigu i paketić keksa. Sjela je u čekaonicu VIP da je niko ne bi uznemiravao. Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela da uzima keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa ne reče i nastavi da čita knjigu. U sebi je pomislila ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, je uzimao isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli baš me interesuje sta ce sad uraditi!!! Čovjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje! Ovo je zaista previše, poče da uspuhuje šokirana, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla huja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci........ kad u tom trenutku ugleda paketić keksa jos uvijek netaknut. Postidje se kao neki kradljivac i shvativši da je keks, isti kao njen, bio zapravo od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili repotencije, podijelio i svoj 1
posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, koja se čak osjećala povrijeđena u sopstveni ponos i osjećanja.
- VRIJEDNOST BISMILLE -
P
riča se da je živjela neka žena koja bi uvijek učila "Bismillahi", šta god da je radila i govorila. lmala je muža munafika, kojem je to smetalo, pa njen muž odluči da joj na neki način naudi i da je nadmudri. Muž joj dade jedan paketić i reče joj da mu to dobro čuva, a žena to po običaju bismilletom ostavi na sigurno mjesto. Kada je muž vidio gdje je ona to ostavila, onda kradom dođe, uze onaj paketić i baci ga u bunar. Pošto se uvjerio da žena ništa nije primijetila, on zatraži od nje onaj paketić. Žena dođe na mjesto gdje je to ostavila, prouči bismillahi, a u tom momentu Uzvišeni Allah naredi Meleku Džebrailu da brzo dohvati onaj paketić iz bunara i stavi ga tamo gdje je i bio. Žena pruži ruku i normalno uze onaj paketić te ga preda mužu, a on, vidjevši to veoma se začudi pa se iskreno pokaja od svoga licemjerstva i Uzvišeni Allah mu primi njegovo pokajanje.
2
- BOG POSTOJI -
Č
ovjek je otišao u brijačnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu. Berber je rekao: “Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da bog postoji kao što si ti to rekao. “Zašto si to rekao?“- upitao je čovjek. „Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji dopušta ove stvari.“ Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata. Berber je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan). Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je berberu: “Znaš šta? Beberi ne postoje: „Kako ne postoje?“- upitao je berber. „Ne!„-čovjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi 3
bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici: „Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“ „Tačno!”- potvrdio je čovjek. „To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko boli i patnje na svijetu.”
- BOGASTVO -
N
aiđe kroz šeher čudnovat šejh i pronese kroz čaršiju svoju dunjalučku odsutnost uvijenu u same prnje i rite. Kao da mu je i ona preko plećke prebačena pokrpana torba bila težak teret dok se pod njom onoliko pogeo, a u dnu te torbe migoljio se samo bijedan sadržaj tek koliko da simbolizira grijehe života. Prođe čaršijom ne osvrćući se na ovosvjetske privlačnosti i uputi se prema džamiji. Ostavi na sofi torbu i skrušeno uđe u džamiju pa pronađe u krajcu mjesto, zanijeti ikindijski sunet. Kada se namaz sklanjao, džemat poče da se diže, ali najednom svi zastadoše jer čudni šejh poče da uči ašere. Njegov zvonki glas i umilan mekan vrati džemat na mjesto, pa pošto se utiša svaki šum, utonu u religiozan zanos i stade se topiti u nekim nepoznatim milinama. Pošto šejh završi ašere, nastavi vaziti. Kao da iz njegovih rita začarlija jato šarenih leptira i zazuja roj medonosnih pčelica, tako iz šejhovih usta, prorezanih u gustoj sjedoj bradi, zaiskriše nečuvene riječi noseći na svojim svjetlosnim krilima čitavu mudrost misli. Oduševljenje ponese i bogatog trgovca u prvom safu. I njegovo srce prepuni se osjećanjima 4
islamske darežljivosti, na kakve osjećaje u svojoj poslovnosti nije do tada navikao, pa kada šejh završi vaz, priđe mu i reče: "Neka te Allah nagradi za sve ovo čime si nas neočekivano obdario! Meni bi učinio veliku čast i radost ako bi od mene primio ovaj ćurak na dar!" Rekavši to u oduševljenju, koje mu se, pod utiskom časa i gledajući bijedu šejhove spoljašnosti, izmaklo kontroli razuma, trgovac stade da sa sebe skida ćurak da bi njime pregrnuo šejha. Ali šejh otkloni rukom, pogleda odozdol trgovca i veli mu: "Asli si toliko bogat dok i meni možeš darovati tako skupocjen ćurak?!" "Dragi šejh-efendija", hvalisavo će trgovac na to, "bogat sam toliko da se otuđenjem ove malenkosti ne bi ni primjetila kakva praznina na mom bogatstvu!" "A koliko misliš da vrijedi tvoje bogatstvo?" "Više od dvije hiljade dukata", odgovori trgovac s ponosom. Šejh zanjiha glavom pa opet pogleda u trgovca. "A da li bi ti želio uvećati svoje bogatstvo, recimo, još za dvije hiljade dukata?" Kroz trgovčevu glavu sinu misao - da bi taj šejh mogao biti evlija i nekim mističkim čudom mogao bi zaista da uveća njegovo bogatstvo, pa pohiti da odgovori: "Bih, kako ne bih!" "E onda, ti si siromašan čovjek i od tebe ne mogu da primim nikakav dar!"
5
Rekavši to, i ne pogledavši trgovca, diže se i ode iz džamije u nepoznatom pravcu.
- ČVRSTA VJERA I SUMNJA -
P
riča se da su u doba Musa a.s. živjela dvojica Israelićana od kojih je jedan bio među najpobožnijim ljudima toga vremena, a drugi je opet bio veliki griješnik. Kada je taj pobožni čovjek umro Musau je objavljeno da je on u Džehennemu, a kada je umro taj griješnik Musau je rečeno da je taj čovjek u Džennetu. Pošto ga je to veoma začudilo Musa ode ženi onog pobožnog i upita je o njenom umrlom mužu. Žena mu odgovori: - Bio je veoma pobožan i dobar!? Musa je ponovo upita: - A da li si još nešto posebno primijetila kod njega? Žena odgovori: - Često bi govorio: "Blago nama ako ovo što Musa propovijeda i što mi slijedimo bude istina'?!" 6
Onda Musa ode ženi onog umrlog griješnika i upita je o njenom mužu, a ona reče: - Bio je veoma veliki griješnik i loš čovjek! Musa i nju upita da li je njen muž imao nešto posebno kod sebe, a žena odgovori: - Moj muž bi često govorio: "Nema drugog boga osim Allaha i hvala Allahu što nam je poslao Musa'a a.s.!" Onda Musau bude jasno da je Uzvišeni Allah onog pobožnog čovjeka kaznio Džehennemom zbog njegove sumnje u Allahovo postojanje i istinitost Musaovog poslanstva, a da je onog griješnika nagradio Džennetom zbog njegove ubijeđenosti da Allah postoji i da je sve istina što Musa a.s. propovijeda ljudima.
- DVA PRIJATELJA – su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom Jednom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku: “Danas me je moj prijatelj udario!” Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen: “Danas me je moj prijatelj spasio!” Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita: “Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?” 7
Prijatelj mu odgovori: “Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.” Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku a lijepe stvari otiskivati na kamen!
8
- LJUBAV -
V
eličanstveni i plemeniti Sulejman se putujući našao na nekom zabačenom mjestu uz mravinjak. Svi se mravi približiše da ga pozdrave. Ubrzo ih bi na hiljade. Samo jedan mrav ne pođe u susret Sulejmanu, jer je ispred svoga gnijezda imao brdašce pijeska. Brojao je zrnca jedno po jedno kako bi brdašce nestalo. Kad to vidje, Sulejman ga dade pozvati i upita: O, mravu, čini se da nemaš mnogo ni izdržljivosti ni snage, pa čak ni s Nuhovom izdržljivošću, nikada ne bi mogao privesti kraju svoj pothvat. On nije po mjeri tvoje snage. Ti nikada ne bi mogao sravniti to brdašce pijeska. Mrav odgovori mudrom Sulejmanu: O veliki kralju, na ovom putu ne može se napredovati bez velikodušnosti! Jedan se mrav od mene skrio nakon što me je uhvatio u zamku svoje ljubavi rekavši mi: 'Razoriš li ovu hrpu pijeska i oslobodiš put, maknut ću veliku zapreku koja nas dijeli i prihvatiti tvoju ljubav.' Tako sam prionuo tom zadatku ne misleći ni na što drugo do na premještanje pijeska. Uspijem li da ovog pijeska nestane, mogu se nadati sjedinjenju s voljenom. Pa ako u ispunjavanju toga djela trebam i život izgubiti, neću biti ni hvalisavac ni lažljivac. Prijatelju, nauči od mrava što je snaga ljubavi, nauči od slijepca tajnu viđenja. Premda se mrav posvetio nesreći, on je sluga na Putu.
9
-TRI HELERA-
U
svim našim tekijama ostao je jedan lijep adet da šejh-efendija poslije svakog zikra otvori muhabbet i održi va'zu-nasihat, pa ispriča i po neku lijepu hikaju i poučan događaj. Tako je u jednoj tekiji nakon obavljenog zikra šejh-efendija ispričao događaj koji se desio u nekom šeheru u kojem je bila razvijena trgovina. Jedan mladi trgovac, koji nije imao porodicu, odluči da obavi hadž. Rasproda svu robu, za koju je dobio podosta dukata. Da ne bi sa sobom nosio tolike dukate, jedan dio stavi u jedan ćup, odnese ga i preda jednom poznatom trgovcu na čuvanje do njegova povratka. Trgovac je primio ćup dukata i ostavio ga u jednu rafu. Nakon obavljenog hadža sve su se hadžije vratili, samo nije mladi hadžija. Po povratku hadžija prošlo je i nekoliko mjeseci, a hadžije nema. Ovaj trgovac što je kod njega hadžija ostavio dukate zaključi da on nije ni živ, dok se nije vratio za toliko vremena, i jednog dana ponese ćup sa dukatima svojoj kući smatrajući da nema kome dukate predati. Čim je došao kući istrese dukate nasred sobe. Kad je njegova žena to ugledala, upita svoga muža odakle mu dukati. "Ove dukate je ostavio onaj mladi trgovac što je otišao na hadž i izgleda da nije živ kad se za ovoliko vremena nije vratio, a nema ni familije da bih ih mogao nekome 10
od njegovih nasljednika predati, pa sam ih donio sebi. Žena ga odmah prekori i upita ga kako zna da je čovjek mrtav, i reče da dukate vrati. Trgovac je nije poslušao, nego ih zadržao kod sebe. Nakon izvjesnog vremena hadžija se vratio živ i zdrav. Kada se malo odmorio, ode trgovcu kod koga je ostavio dukate. Ovaj ga lijepo dočeka, mubarekleiše mu hadž i nakon uobičajenog ispitivanja za zdravlje upita hadžija trgovca za svoje dukate. Trgovac se ko' đoja začudi, pa priupita o kakvim se to dukatima radi, a hadžija mu kaže da je pred polazak na hadž ostavio kod njega ćup dukata. Trgovac ga napade našavši se navodno uvrijeđen i istjera ga iz radnje prijeteći mu da će ga tužiti za potvoru. Hadžija, strašno pogođen, vrati se kući, čudeći se tako nepoštenom i neljudskom postupku trgovca. Tu noć je poslije jacije hadžija proveo u ibadetu. Pred sabah ga savlada san i kad se probudio sjeti se sna koji je usnio. Sanjao je da mu je došao čovjek u zelenim haljinama i rekao mu da ode jednom čovjeku, pa će mu on pomoći da dođe do svojih dukata. Poslije obavljenog sabah-namaza zaputi se čovjeku na koga je upućen u snu. Kada ga nađe ispriča mu svoj san. Čovjek se tome začudio, ne mogavši se u prvi mah snaći šta bi on u tome mogao pomoći, ali pozove hadžiju da mu sutra naveče dođe na sijelo. Pozove on još neke ljude, a među njima trgovca što je pomazbutio dukate.
11
Kada su se svi pozvani odazvali i došli na sijelo, domaćin reče zašto ih je pozvao: "Ja sam vas večeras sazvao da vam ispričam jedan svoj san", reče domaćin. "Hajr inšaallah", zavikaše prisutni! "Sanjam ja da sam umro, da su me ogasulili, zamotali u ćefine, stavili na tabut, klanjali mi dženazu-namaz, spustili me u kabur, ispitali me Munkir i Nekir i, kad sam položio ispit, najedanput sam izašao iz kabura, i, onako go i bos, pogledam oko sebe ljude gole i bose, svi jedni pored drugog izašli iz zemlje kao trava. Upitam jednog, koji je bio uz mene: "Šta je ovo?" "Sudnji dan", veli "Pa šta će biti?" "Suditi nam, eto šta će biti." Najedanput poče prozivanje jednog po jednog, pa i mene prozvaše i kad sam stavio svoja djela na Mizan-tereziju, moja dobra djela su pretegnula. U tom momentu uhvatili su me meleki i donijeli na Sirat-ćupriju. Upitao sam: "Gdje ću sad?" Oni su me uputili rekavši mi da je to Sirat-ćuprija i da se preko nje ide u Džennet. Kada sam krenuo preko Sirat ćuprije očujem ispod sebe pomaganje, plač, jauk i lelek. Pogledao sam i ugledao kako ljudi gore u vatri. Shvatio sam da je to Džehennem. Među tim ljudima ugledam svog komšiju mesara Redžu kako gori u plamenu. Upitao sam ga, "Otkud ti, Redžo u Džehennemu?" "Eto, moj Mehaga, krivo mjerio." "Pa, kako ćeš krivo mjeriti Redžo?" "Gotovo je sad, moj Mehaga, nego pomozi mi!" "A kako da ti pomognem?" "Ti znaš, Mehaga da si ti meni ostao
12
dužan tri helera (tri pare). "Jesam", odgovori Mehaga! "Pa daj mi sad vrati dug"! "A odakle da ti vratim kad sam i ja i go i bos." "Pomozi mi da makar jednu ruku ohladim na tebi." "Pa, ohladi", i ja mu okrenem leđa i kad je spustio na mene ruku, cvrknula je koža i ja sam se u tom momentu probudio sav u goloj vodi, oznojen i ošamućen. Kad sam malo došao sebi, počnem razmišljati o svom snu i dođem do zaključka da će sve tako i biti, pa i još strašnije. Ustanem, klanjam sabah i zaputim se pravo Redži u mesaru. Nazovem selam, a Redžo mi još ljepše odvrati i odmah, po običaju, upita: "Odakle ćeš da ti odsiječem komad mesa?" "Neću niodakle, nego sam došao da ti vratim dug." "Kakav dug?", upitao je Redžo. "Pa, znaš da sam ti prije toliko i toliko vremena ostao dužan kusur od tri helera". A Redžo, smatrajući to nevrijednim i nevažnim, poče govoriti: "Ma nije to nikakav dug, nije to ništa, Mehaga." "Eh, šta sam ja sinoć predeverao zbog tvoja tri helera." Kada je završio priču o svom snu, počeli su sijeldžije odlaziti jedan po jedan, poluglasno izgovarajući, "Allahemanet Mehaga! Allahemanet Mehaga!" Ustao je i onaj trgovac, i odlazeći je i on izgovarao: "Allahemanet", jer ih je među sijeldžijama bilo koji imaju daleko veće kusurate od Mehage. Za trgovcem izašao je i hadžija. Kada su se susreli na izlazu, trgovac ga pozva da pođe s njim da mu preda njegove dukate.
13
14
-TEVVEKUL-
Ž
ivio među Israelićanima jedan pobožan čovjek koji je svojim rukama izrađivao pletene sepete i košare da bi to prodavao i tako sticao opskrbu za sebe i svoju porodicu. Tako on jedanput prodajući košare naiđe pored vladarevog dvora pa ga opazi sluškinja vladareve žene koja odmah ode svojoj gospodarici i reče joj: - Eno neki čovjek prodaje korpe, a ja nikad ljepšeg čovjeka ne vidjeh od njega! Gospodarica joj naredi da dovede tog čovjeka, a kada on doeđ nju zadivi njegova ljepota i odmah odluči da ga iskoristi u svojim griješnim namjerama. Kada mu to reče dodavši još i to da mu onda više neće trebati da prodaje korpe jer će ga ona bogato nagraditi, čovjek se usprotivi i reče da tako nešto ne želi da učini. Vladareva žena mu onda reče: - Ako ti to ne želiš, odavde izaći nećeš dok ja svoju želju ne ispunim!Onda ta žena naredi vratarima pa oni sva vrata pozaključavaše a čovjek se nađe u veoma nezgodnoj situaciji. Onda on ko bajagi pristane na to i upita ženu ima li na krovu još kakvih prostorija. Žena reče da ima i naredi sluškinji da mu odnese vode na krovnu ploču da se malo uredi. Kada čovjek ode gore i priđe ivici krova vidje kako je to velika visina a ne nađe nikakav način da se spusti na zemlju i da se riješi ovog iznenadnog belaja. Onda poče sam sebe da kori razmišljajući o svom dugogodišnjem ibadetu kojeg 15
evo jedan čin može svega da upropasti. Tako razmišljajući odluči da se baci sa tog dvorca kako bi se spasio od grijeha na koji ga nagoni ta žena, makar po cijenu vlastitog života... Onda Uzvišeni Allah rede Džibrilu: - O Džibrilu, taj i taj čovjek, moj odani rob, želi da se ubije bježeći od moje srdžbe i svog grijeha, pa prihvati ga na svoja krila da mu se šta ne desi! Džibril tada pruži svoja krila i dočeka tog čovjeka, a onda ga nježno spusti na zemlju kao što bi majka spustila svoje malo dijete. Čovjek ode kući i bez robe i bez para za koje bi kupio nešto od hrane, a njegova žena ga upita: - Šta je to! Ništa nam ne donosiš? Čovjek odgovori: - Ništa nisam zaradio danas. Žena ga ponovo upita: -Pa čime ćemo se noćas iftariti? On odgovori: - Za noćas ćemo se nekako strpiti, a ti naloži vatru u peći neka naše komšije ne znaju da mi ništa nemamo za jelo, pa neka misle da se i kod nas nešto priprema za iftar! Žena ode i naloži vatru, a onda sjede. Utom dođe njihova komšinica i upita je ima li goriva da joj pozajmi kako bi i ona sebi vatru upalila. Žena joj reče da sama sebi uzme iz peći koliko joj je potrebno, a kada se komšinica vrati iz kuhinje poviče:
16
- Kako možeš tako mirno sjediti i s mužem razgovarati a kruh u peći samo što ti nije zagorio!? Žena skoči i pogleda peć, a tamo gotovo pečen kruh širi svoj ugodni miris ... Tako ih Allah oboje nagradi za njihov sabur i tevekkul...
17
- O SALAVATU NA MUHAMMEDA A.S. -
S
ufjan Sevri priča: - Dok sam obilazio oko Kabe primjetih čovjeka koji kad bi god napravio koji korak svaki put bi učio salavat na Muhammeda a.s. Ja mu priđoh i rekoh: - O čovječe! Ti si ostavio i tesbih i tekbir i tehlil (riječi: Subhanallah, Allahu ekber i La ilahe illallah), a samo donosiš salavate na Alejhisselama. Sigurno za to imaš neki valjan razlog? Kada me taj čovjek upita ko sam ja, i pošto mu se predstavih, on reče: - Da nisi stranac ne bih ti ispričao svoj slučaj niti bih ti odao svoju tajnu... Onda čovjek nastavi pričati: - Išao sam sa svojim ocem na hadž, i u putu moj otac umrije a lice mu potpuno pocrni. Ja prekrijem njegovo lice i počnem iščekivati da neko naiđe kako bi mi pomogao oko ukopavanja mog oca. Tako dođe i noć, a ja zaspah i u snu vidjeh nekog čovjeka od kojeg nikad nisam ljepšeg vidio, niti ljepšu odjeću na nekom, niti ugodnijeg mirisa ikad osjetih. Čovjek dođe do mog umrlog oca i otkri njegovo lice pa ga dodirnu svojom rukom, a lice mog oca dobi finu bijelu boju. Kada čovjek krenu ja ga uhvatih za kraj odjeće i upitah: - O robe Allahov! Ko si ti kada si u ovoj tuđini došao da sa Allahovom milošću učiniš da ovaj moj otac ovako lijepo izgleda'?
18
Nepoznati čovjek odgovori: - Zar me ne prepoznaješ? Ja sam Muhammed sin Abdullahov, Allahov poslanik. Iako je tvoj otac bio griješnik, on je mnogo učio salavat na mene, i pošto ga je zadesilo to što si vidio zamolio je Allaha za pomoć a mene za šefa'at - zagovor kod Allaha. Zbog toga sam ja odmah i došao jer ja pomažem svima onima koji mnogo salavat uče. Na kraju čovjek reče: - Kada sam se ja probudio vidjeh da je lice moga oca bijelo, i od tada i ja stalno učim salavat na Muhammeda alejhisselam.
19
- ZADOVOLJSTVO SA SUDBINOM -
P
riča se da su dvojica Meleka sišli sa nebesa na zemlju, jedan na mešrik - istok, a drugi na magrib - zapad. Kasnije su se vratili i ponovo sastali na nebesima, da bi jedan od njih upitao drugoga: - Gdje si bio? - Bio sam na mešriku, gdje me je moj Gospodar poslao kod jednog bogatog čovjeka. Učinio sam da njegova riznica, koja je bila puna blaga, propadne u zemlju. - reče prvi Melek. - A meni je Allah naredio da izvadim tu riznicu sa blagom i da je odnesem u kuću jednog siromaha na magribu, koji nigdje nije imao ni dinara ni dirhema. - reče drugi Melek. Njihov razgovor je čuo Ridvan, Melek koji čuva Džennet, pa im on reče: - Moja priča je još čudnija od vaše. Gospodar mi je naredio da odem u kuću tog siromaha te da prebrojim sve to blago, i dinare i dirheme. Kada sam to uradio, naređeno mi je da u Džennetu sagradim za svaki dinar i dirhem po jedan dvorac, i to za vlasnika one riznice, i za siromaha sa magriba. Onda Meleki rekoše Uzvišenom Gospodaru Allahu: - O Gospodaru naš! Objasni nam ovaj nesvakidašnji keramet kojim si obasuo tu dvojicu ljudi? Uzvišeni Allah reče: - Što se tiče vlasnika one riznice, kada mu je ona propala u zemlju on je rekao: "Hvala Allahu koji me je učinio da budem zadovoljan na njegovoj odredbi!." A što se 20
siromaha tiče, on se uopšte nije obradovao toj riznici punoj blaga, nego je rekao: "Hvala Allahu koji me je učinio neovisnim od drugih ljudi!"
21
- SADAKA –
N
aišao jedanput Isa sin Merjemin kroz neko selo u kojem je živio i jedan bjelilac platna farbar. Stanovnici tog sela se obratiše Isau ovim riječim: - O Isa! Ovaj farbar nam prilikom farbanja dere našu odjeću i dugo je zadržava kod sebe, pa de zamoli Allaha da nas oslobodi te napasti i da se više ne pojavi među nama sa onim zavežljajem u kojem nosi pribor za farbanje. Isa stvarno uputi dovu Allahu u kojoj zatraži spas seljana od tog štetočine i lopova. Toga dana farbar normalno pođe da boji odjeće i platna, a pored ostalog uza se je imao i tri pogačice. Idući tako sretne nekog pobožnjaka koji je živio sam u brdima i koji ga upita nakon što su izmjenjali selame: - Da nemaš možda kruha da me nahraniš, ili bar da ga vidim i osjetim njegov miris, jer ima mnogo dana kako nisam kruha vidio a kamo li okusio? Farbar mu odmah dade onu jednu pogaču, a pobožni čovjek reče: - Neka ti Allah grijehe oprosti i srce tvoje očisti! Farbar mu dade i drugu pogaču, a ovaj onda reče: - O farbaru! Neka ti Allah oprosti i minule i buduće grijehe! On mu dade i treću pogaču našto pobožnjak reče: - Neka ti Allah sagradi dvorac u Džennetu! Tu noć se po običaju farbar vrati živ i zdrav, pa se seljani opet potužiše Isau a.s. Isa im reče da 22
pozovu tog farbara. a kada on dođe Isa ga upita: O farbaru, ipričaj nam šta si sve danas radio? Farbar mu sve ispriča a posebno naglasi svoj susret sa onim pobožnjakom i dove koje mu je pobožnjak učio. Onda Isa od njeg zatraži onaj njegov zavežljaj, a kada ga otvori unutra vidje veliku crnu zmiju koja bijaše zauzdana nekom vrstom uzde od željeza! Isa uzviknu: - O crna ubojico! Zar nisi poslana da usmrtiš ovog farbara? Zmija odgovori: - Da, ali kada je farbar nahranio pobožnjaka on mu je učio neke dove, a jedan Melek je svaki put vikao: "Amin". Onda je Allah poslao drugog Meleka koji me je zauzdao i ništa nisam mogla da učinim. Isa reče: - O farbaru! Od sada pošteno radi svoj posao, a one dosadašnje grijehe ti je Allah oprostio sa berićetom tvoje sadake!
23
-MUDRI UČITELJ-
P
ricča se da je neki perzijski vladar unajmio učitelja za svoga sina kako bi ga podučio znanju i lijepom ponašanju. Kada je vladarev sin sve dobro savladao i naučio, a u lijepom ponašanju postao pravi uzor, učitelj ga pozva sebi i dobro ga istuče bez ikakvog razloga. To djecak nikad nije mogao zaboraviti, a kada je poodrastao i otac mu umro on posta vladar umjesto oca. Tada se sjeti svoga učitelja, pozva ga preda se, pa ga upita: -Zašto si me tog i tog dana onako žestoko istukao bez ikakvog razloga i povoda? Učitelj mu odgovori: -Znaj, o vladaru, kada sam vidio da si onako bistar i da si sve shvatio što sam te ja podučio, znao sam da ćeš ti jednoga dana naslijediti svoga oca. Istukao sam te zato da bih ti pokazao šta znači bol koji neko nekom nanese nepravedno i bez ikakvog razloga, pa da se ti kao vladar trudiš da ni nad kim nasilje ne provodiš, jer onaj kome je nasilje učinjeno to lako ne zaboravlja! Vladar se zahvali svome učitelju na svemu i bogato ga nagradi, a odustade od osvete koju je naumio da izvrši.
24
SADRŽAJ: 1. STID I KAJANJE 2. VRIJEDNOST BISMILLE 3. BOG POSTOJI 4. BOGASTVO 5. ČVRSTA VJERA I SUMNJA 6. DVA PRIJATELJA 7. LJUBAV 8. TRI HELERA 9. TEVVEKUL 10.O SALAVATU NA MUHAMEDA A.S. 11.ZADOVOLJSTVO SA SUDBINOM 12.SADAKA 13.MUDRI UČITELJ 14.
25
