DIABLO CODY
LUTKICA GODINA DANA U ŽIVOTU NEOBIČ NE STRIPTIZETE 1
Bijeli grad
Koliko je meni poznato, u Minnesotu nitko ne dolazi da bi se skidao. U Minnesoti nema nikakvog noćnog života, na zabačenom sjeveru Djed Mraz je liberalan, pomalo divlji sadist s dušom u ledenim kristalima. Zime su legendarne: mrtvorođene, ugušene snijegom, nepomične poput ledenjaka na tisućama jezera. Stare industrijske gradove nastanjuju skandinavski i njemački luterani žilavih duša, istesanih od plavokosog drveta, Kristove ljubavi i zdravog razuma. Prevladava opori smisao za humor, plus donje termo rublje iz kojega nisu izvučene iglice. Čak je i hrana prikladna: omiljena vrsta je ljepljivi pripravak bogat ugljikohidratima jednostavno prozvan toplim obrokom, a poslužuje se u zajedničkim vatrostalnim zdjelama koje susjedi razmjenjuju. Minnesota je poput crkvenog podruma s čijeg se vlažnog svoda ljušti žbuka, a voditelj tombole jedva da se usudi šaptati. Djevojke koje se u Minnesotu dolaze skidati svake večeri i pokazivati svoje čari za desetice, dvadesetice i stotice s kojih se smiješi Benjamin Franklin, e te bi se cure... mogle opisati pravim minesotskim eufemizmom kao „drukčije". Lokalne su striptizete, dakako, svjesne svega. Vegas, vele one, Moram otići u Los Angeles ili Vegas. Tamo bih se namlatila pravih para. Ali imate dojam kako će zauvijek ostati na tom sjeveru, u onim mrtvačkim kovčezima solarija koji stvaraju iluziju sunca.
*** U siječnju 2003., u svojoj dvadeset četvrtoj godini, već sasvim izluđena velegradskim životom, preselila sam se iz rodnog Chicaga u Minneapolis. Kao i mnoga druga usamljena srdašca na pragu novog tisućljeća, i ja sam svoga dečka Jonnyja upoznala preko internetske vremenske tra-tilice (točnije, na web siteu posvećenom psihodeličnim glazbenim uracima The Beach Boysa te ovisničkim ispadima Briana Wilsona, koji je u poznim godinama bauljao u pidžami posve kokainiziran). Naš flert je sasvim rastvorio svoje latice kada mi je Jonny iz vedra neba poslao jedan važan e-mail. Ispostavilo se da posjeduje pravi beachboyevski 2
raritet - kratki instrumental I'm In Great Shape, datiran s kraja godine 1966. Pristup ovoj snimci donedavno je imala samo klika salastih škrtaca, ali Jonny mi ju je ponudio galantno poput zvučne gardenije. Koja bi vinilna konjica ikada mogla odoljeti nečemu takvom? Prihvatila sam ju kao znamen štreberskočudačke ljubavi u ludom zanosu (koji je, usput, bio enkriptiran i zaštićen od virusa) i tako se rodila naša ljubav. Iz istih sam stopa, poput ižvakane Bazooke, ispljunula svoga tadašnjeg dečka, koji je bio okej dečko, ali mene je zatresla neizlječiva jonnyjevska groznica. Uskoro smo si u zaštitnim kovertama počeli slati ispovijesti na kazetama, na koje smo uglavnom snimali vlastite kompilacije (ništa ne govori toliko o pravoj ljubavi kao Sonyjeva kazeta boje dima s ručno ispisanim sadržajem). Na moj zahtjev, Jonny mi je poslao svoje fotografije s kojih je uredno izrezao svoju bivšu suprugu Photoshopovim crop toolom. Natukla sam telefonski račun koji se rastvorio preda mnom poput Magne Carte i tresnuo me na pod skupa s mojom vilicom. Kad je susret u četiri oka postao imperativ, odlučili smo skoknuti do Los Angelesa i poput pravih rokerskih snobova ugovorili čvenk u klubu Whisky A Go-Go. U panici sam dobila osip samo nekoliko trenutaka prije sastanka. Jonny se, srećom, odmah zabuljio u moje sise pa nije obraćao pažnju na moje osuto lice. Ostatak dana smo proveli tumarajući Hollywoodom, ispijali smo Coronu Extra, držali se za ruke hladnih dlanova čvrsto spojenih u znojnom stisku. Naš je prvi službeni spoj doživio vrhunac u bjesomučnoj golotinji u sobi hotela Marina del Rey. U opravdanom strahu od sastanka sa strancem na drugom kraju države, moja majka me je vidjela kako se vraćam u lijesu, no umjesto da su me isporučili u komadima, sudbina mi je izručila komada. Nedugo nakon povratka iz Kalifornije, zauvijek sam se opraštala od Chicaga. Naravno, imao je Jonny potencijala da postane zlatni, fenomenalni, ajnc A dečko. Moje srce i genitalije združeno su donijeli odredbu kojom od mene pod hitno zahtijevaju da se preselim na Jonnyjevu rodnu grudu, dakle Minnesotu. Zato sam sjela u kombij za preseljenje i proputovala kroz nekoliko saveznih država, zaustavljajući se uz autocestu 1-94 samo zbog nekolicine komada mlohave pohane piletine. U Chicagu nisam ostavila mnogo, isključimo li nisko pozicionirani posao u bankrotiralom odvjetničkom uredu, gdje mi je žena razočarana u život odazivala se na ime Louanne - naređivala kako da sortiram dokumente. Moje je preseljenje zabezeknulo moje roditelje, ali nisam imala izbora. Ljubav je tajanstvena i fenomenalna, kao što to već pjeva Steve Perry iz Journeyja. 3
Nakon dolaska u gradove blizance, uselila sam se u Jonnyjev prigradski stambeni kompleks sagrađen u kolonijalnom stilu. Bila je to varijacija na temu u boji vanilije školskog tipa arhitekture koja se diči kockastim zgradama i neravnim zidovima odsječenim kao sjekirom. Vanjski izgled je resilo pročelje jeftino poput kopije Bijele kuće. U stanu smo imali bijele zidove, bijele kućanske aparate, bijelu žbuku i sagove boje nedirnutih pješčanih plaža Kuauija. U Chicagu sam živjela u skučenoj zgradi bez dizala koja se naslanjala na bar i dom za maloljetne delikvente i ubojice. U mom novom prebivalištu čula se muha. Moj život mi se učinio kao školska ploča s koje su obrisani svi moji raniji grijesi plus krivine u prljava, amoralna područja. U Minnesoti sam mogla biti najveća anonimka na svijetu. Mogla sam se ponovo roditi kao prvakinja u lacrosseu iz Topeke, ako bih to poželjela. Mogla bih natuknuti svoju vezu s mafijom te se prošetati gradom s majušnim maltezerom. Mogla sam promijeniti ime u Lynn i kao bulimičarka bljuvati polusirove dijetne čokoladice u kante za smeće po skupim trgovinama. Bilo je to poput čarolije! Izbrisala sam se poput Lise Loeb u onom totalno gay videospotu. Nakon dva dana zaprepaštenog bauljanja gradom, dobila sam posao tipkačice u reklamnoj agenciji koja kao da je ispala iz Kubrickovog filma, čiji su zidovi bili prekriveni monitorima i ispoliranim čelikom. Dok sam ispunjavala stranice blesavim scenarijima za radioemisije (Naše proizvode možete naći u svim boljim dućanima), promatrala sam kako snježne pahuljice lete na moj prozor na dvadeset šestom katu. Pahuljice su propadale iz sive nakupine oblaka takvom brzinom da mi se činilo da ne padaju niti lete u vis. Te sam zime Minneapolis prozvala Bijelim gradom jer mi se svijet činio poput praznog prozorčića za odgovor kakve tiskaju na standardnim testovima. Nisam znala da ću tamo ostaviti dubok i mračan trag i da mi je ispitni profesor postao Sotona.
***
Marketinška agencija je bila okej. Među ostalim, prednosti rada u njoj bile su: 4
* Široki izbor običnih i čajeva bez kofeina, uključujući i orange pekoe i okus jabuke. * Copywriteri na Razor scooterima koji su izdašno potpaljivali moj unutrašnji oganj prezira. *
T - 1 internetski pristup, brz poput zeke.
*
Izvrsni porn shui.
Moj je internetski odabranik Jonny polagao velike nade u moj uspjeh u Minneapolisu. Stoga sam se osjetila pomalo krivom kada sam se nakon samo tjedan dana u Bijelome gradu zarazila nekim mutiranim supervirusom gripe. Virus mi je napao noge i morala sam puzati od sobe do sobe podupirući se samo rukama u našem oskudno namještenom iznajmljenom stanu. Kada sam se napokon vratila na posao, nisam posve prestala šepati. Svi su zurili u mene dok sam tako skakutala od svoga radnoga stola do fotokopirnog aparata, u stilu Tko je zaposlio ovog kripla? Inače, prvi tjedni u mojem novom domu bili su svijetli i ispunjavali su me zadovoljstvom, baš kao što sam i očekivala. Spravljala sam kičaste večere poput fondua ili pečenke s koricom tvrdom poput đona, dok je Jonny (odavno poznato lice na lokalnoj rock sceni) pimplao na svojoj crvenoj Epiphone pili. Jonnyjeva trogodišnja kći, starmala larva s jamicama u obrazima u stilu dječje filmske zvijezde, noćila je nekoliko puta na tjedan kod oca, isprva nije bila zbunjena što sam iznenada postala dijelom njezine male obitelji. Kada bih ostala sama kod kuće, tvrdoglavo sam pokušavala dovršiti svoj katastrofalni roman koji sam pisala još od studentskih dana. Potaknuta Jonnyjevim glazbenom nadarenošću, trsila sam se naučiti svirati bas gitaru, ali kada sam napokon otišla na audiciju za lokalni elektro-pop sastav, članovi benda gledali su me kao da pimplam refren naslovne pjesme iz filma Mahogany. Bila sam potištena zbog neuspjele audicije i moju je bas gitaru uskoro prekrio debeli sloj prašine, što je zbilja bilo koma jer sam maštala o pozama na pozornici poput Kim Gordon ili Kim Deal, ili bilo koje druge cure iz asortimana dugokosih basistkinja koje su mi bile uzor u tinejdžerskim danima. Tada nisam slutila da ću nebrojeno puta pred publikom „izvoditi poze", doduše, u potpuno drukčijim okolnostima nego što sam ih zamišljala. (Ipak, u nekoliko navrata svlačila sam se 5
uz pjesme Pixiesa, stoga sam, čini mi se, napravila puni krug. Frank Black, hvala ti što si mi dopustio da aludiram na Andaluzijskog psa u intelektualno najneplodnijem okruženju koje se može zamisliti.)
*** Gledajući unatrag, imala sam lijep život. Ocijenila bih ga s plus četiri, osam od deset (odbijemo li dvije desetine zbog usranog vremena i virusa). Ipak, bila sam nemirna, očajnički sam kopala za nečim što će me podići, poput djeteta koje krišom otpija gutljaj maminog ruma za kolače. Bližila sam se mračnoj strani svojih dvadesetih, tresla sam se poput zvečke, još uvijek poput tinejdžera s mravima u gaćicama Calvin Kline. Veliko preseljenje u Minneapolis izazvalo je u meni psihološki nemir, kao da mi je to bila posljednja prilika da napravim rusvaj, a da pritom ne snosim posljedice kao odrasla osoba. Kad kažem „posljednja", to znači da sam oduvijek bila pristojan ženski pripadnik ljudske vrste. Dokaz: nikad se nisam vozila na motoru, čak ni na nekom slabašnom japanskom modelu. Nikad me nitko nije napumpao, niti sam zaradila ljubavni ugriz. Primila sam sve katoličke sakramente koji se nude na tržištu, isključujući brak i posljednju pomast. Završila sam studij u osam uredno položenih semestara (zadobivši tijekom svakog živčani slom). Nikome nikada nisam u lice bacila čašu delirium tremensa. Čak nikada nisam ukrala ruž iz parfumerije. Ma, dušo, ja sam ti bila živa dosada. Osjećala sam da se ljušti pozlata s mojih ludih zlatnih godina. Kriza srednjih dvadesetih godina pritiskala mi je utrobu poput kozmičkog duplog cheeseburgera. To je valjda jedan od razloga zašto sam završila polugola u Skyway Long
6
Skidaj se!
Jedne večeri, dok je zima brojala svoje zadnje dane, vukla sam se prema autobusnoj postaji nakon još jednog zatupljujućeg dana u agenciji gdje su me upregli u stenografsko roblje. Prošla sam pokraj toples bara skrovito ugniježđenog na Aveniji Hennepin (čak i najneugledniji striptiz barovi vrišteći odskaču od okoline poput crvenih raketa) i primijetila natpis na kojem je, kao po običaju, pisalo: AMATERSKA NOĆ 200 $ (a katkad bi tu još dodali GRAD ZABAVE, s čime se nisam složila). Obično bih kod Skyway Longuea ubrzala korak, kao da sam se bojala da će me sama njegova molekularna aura zaraziti picajzlama. No, ovoga sam puta zastala i onjušila zrak poput lovačkog psa.
Izraz amaterska noć (relativan kada je riječ o striptizu) oduvijek mi je u mislima stvarao vrlo specifičnu sliku: zamišljala sam novopečenu suprugu pijanu do vječnosti i natrag kako tetura pistom striptiz kluba u podrapanoj vjenčanici dok je njezin muž na drugom kraju vabi kutijom cigareta Capri Ultra Lights. Ajde, dušo! Evo, na, tu ti je pljuga Samo još pola metra Deedee i zaradili smo dvije stotke! Striptiz kao zanimanje zvučao je prštavo i glamurozno, ali pomisao na svlačenje u amaterskim vodama smrdjela je po očaju najvećih zabiti. Svejedno, natpis mi je pobudio zanimanje. Samo sam jednom bila u striptiz klubu, i to u Chicagu. Bio je to otužan bar s golotinjom koji je vodila ruska mafija i bilo mi je žao cura koje su mjesečarile od stola do stola, s ustima zašivenim u poluosmijehe poput lijepih leševa pripremljenih za obdukciju. Moj kompić i ja kupili smo dva plesa u krilu i razmjenjivali komične grimase uzbuđenja i panike dok su nam striptizete pasivno jaružale guzicama u predjelu prepona. Moja androgena striptizeta oštrigana na nulericu, s tijelom utegnutim u usku haljinu od sintetike, bila je nevoljan i nedovoljan izvor topline. Kada mi se naguzila kako bi mi pružila pogled na ulaz u njezin dvosmjerni tunel, ja sam joj rekla: „Super su mi tvoje čizme." To se iskustvo zauvijek urezalo u moj nježni pire od psihe i svim sam se silama pokušala zamisliti golom u tom labirintu zrcala koji je vonjao po mufu. Nisam uspjela. Ja sam bila debilka koja nosi kreditne kartice, a ne gotovinu. Pretpostavimo, eto, da mi je kojim slučajem uspjelo očeličiti volju i odvažiti se zakoračiti u Skyway Longue: čak i da sam odjednom dobila muda da se skinem, 7
bila sam svjesna da bih za to morala odgovarati svojem malom, ali neprijateljski nastrojenom krugu prijateljica. Većina cura koje sam poznavala obasipale su striptizete mržnjom koja se obično usmjerava protiv serijskih silovatelja. Riječju striperica obilježavali su sve što je bilo prljavo, napadno i neukusno. Na primjer: „Te su ti cipele za striperice, Jen. Bolje kupi Maddensice." Ili: ,,Kyle me je napucao zbog neke kurve striperske koja kupuje u Wet Sealu." U prosjeku bi svaka djevojka iz mojeg društva prije žiletom ogulila kožicu oko nokata nego što bi dopustila svojoj drugoj polovici da se druži s golim djevojkama. Tu su paranoju potpaljivale senzacionalističke priče o dečkima kojima su striptizete iz majušnih gradova u Minessoti, poput Bemidjia ili Mille Lacsa, dudlale pimpeke. Pritom uopće nije bilo važno što su ti muškarci naručili i platili te usluge; krivnja je punom težinom padala na striptizete, koje su se usudile podraškati penis koji je druga cura teškom mukom uspjela osvojiti. Povrh toga, mnoge su striptizete imale silikonske grudi, što se smatralo izdajom ženskog roda, da ne govorimo o tome da je takva odluka bila potpuno nepraktična u našem klimatskom podneblju. „Kako im se ne zalede?" jednom se na glas upitala jedna moja prijateljica. „Ne mogu se zamisliti u ribolovu na štuke s umjetnim sisonima." Iz meni nepoznatog razloga, ja nikada nisam osjećala odbojnost prema striptizetama. One su samo nastavljale prastaru tradiciju plesačica - samo što su današnje rasple-sane skidačice imale nadljudske grudi. Čula sam kako su striptizete bile iznimno dobro plaćene za svoje usluge, te mi je stoga bilo teško povjerovati da su imale posebnu želju da nekome otmu dečka, muža ili jebača. Po mome mišljenju, čak su i zločeste striptizete, koje su dečkima pušile, tek radile prekovremeno. Osim toga, potajice sam zamišljala da su sve striptizete dio tajnog sestrinstva, koje su u garderobi prepričavale urnebesne anegdote, razmjenjivale kostime, pročišćavale grla grgoljeći Tanqueray gin (i istodobno se njime opijajući), te si međusobno čuvale djecu kada su imale slobodnu večer. Bilo mi je nepojmljivo da bi žene koje plešu gole pred muškarcima mogle biti pokvarene i otrovne. Ovako ranjive, morale su si međusobno čuvati leđa; kako bi inače preživjele među tom vojskom slinavih i dahćućih nepoznatih muškaraca? Stojeći ispred Skyway Loungea, nešto me privuklo zatamnjenim prozorima. Srce mi je mahnito lupalo u prsima, u bjesomučnom ritmu. Htjela sam ući unutra i biti dijelom toga šljaštrećeg odreda žena koje su imale soli u glavi, ali su ipak zakoračile u taj klub. Nije mi bilo važno to što sam bila nečija djevojka ili nečija kćer ili nečija nazovi-pomajka ili čak nečija jebena tipkačica. Htjela sam uteći u 8
vlažnu, pljesnivu tamu i skloniti se od snježnog blještavila i sivkastog papira na kojem sam tipkala i fascikala koji su mi se zarezivali u mesnate dijelove dlanova. Htjela sam umarširati u taj toples bar i razotkriti se debilima koji su virili iz polutame, zastrti kapuljačama i zimskim kapama poput čudovišta iz mraka koja su ulazila i izlazila u ravnomjernim razmacima. I tako sam nekoliko puta duboko udahnula i ušla, poput prvoklasnog debila.
*** Iskreno, ne mogu čitati memoare, a da pritom u glavi nemam kristalno jasno sliku kako je pisac izgledao u svakom dijelu priče. Dakle, evo: ženska ulazi u bar, utopljena u zimsku vunenu odjeću kao i svaki normalni stanovnik savezne države koja graniči s Kanadom i gdje je svako nepokriveno tjeme izloženo ledenim padalinama. Bila sam žgoljava (kao i većina nas neurotika) i imala sam blijedu, ispijenu kožu osobe koja voli računala i mrzi kardio-boks. Nosila sam crne šiške podrezane u stilu princa Valianta - kao da mi je netko stavio lonkicu na glavu, po uzoru na Davyja Jonesa; nokte sam izgrizla u nešto što je nalikovalo na mlade Mjesece (ili mjesečeve kratere), a šminka mi se odavno oljuštila s lica. Po pitanju konvencionalnog striperskog šika, bila sam dvije tisuće svjetlosnih godina sjeverno od Pam Anderson. „Bog", rekla sam vrataru - debelom, neobrijanom starom prostaku s licem kakvo se može očekivati na čuvaru ulaza u sisobar. Izgledao je kao bivši vlasnik radionice za popravak brodica, dok se Betty Anne nije od njega razvela. A svi znamo nastavak te priče. „Što trebaš?" upitao me frknuvši kroz svoje prosijede brčine. Činilo se da bi njegovi poljupci okusom podsjećali na prepržene krumpiriće sa sirom ili trule glave potočnih rakova. Uglavnom, na nešto pljesnivo i slankasto. „Želim se prijaviti za amatersku večer." ,,A jel'?" odvratio je on u potpunoj nevjerici. Ovo je bio prvi (ali sigurno ne i posljednji) put da mi je netko rekao da nimalo ne nalikujem na egzotičnu plesačicu. „Aha", ustvrdila sam prkosno. Da, želim se skinuti do kraja, debeli! Dlakavi se zabuljio u moju dugu suknju sašivenu od raznih mnogobojnih komada tkanina i jeftine mokasinke mokre od bljuzge. Izgledala sam kao gošća predavačica s Oberlin Collegea koja je ujedno članica transspolne zajednice 9
lončara. „Ti zbilja misliš da se možeš popeti tamo gore i skidati se?" Pokazao mi je na pozornicu, gdje se korpulentna Latina hrvala s metalnom šipkom, pokazavši u vrtnji ožiljak od carskog reza na struku, crven poput lososa. Nekoliko trenutaka promatrala sam plesačicu, diveći se njezinim petnaestcentimentarskim platformkama dovoljno velikim da udome dva jata zlatnih ribica u prozirnim potplatima. Lekcija prva: čak i ženska osakaćena pri porodu može biti glamurozna u primjerenom paru cipela. Tu sam sliku pohranila u sjećanju.
„Naravno" rekla sam. „To je jasno kao dan. Ja sam upravo tip cure koji tražite." „Možeš li mi pokazati svoje tijelo?" upitao me je bradonja pohotnim tonom. Uzdahnula sam, dok sam sa sebe skidala svoj dugi zimski kaput i prvu od mnogih inhibicija, kako bih razotkrila svoje (potpuno odjeveno) tijelo. Bila sam cura prevelika u bokovima, s figurom koja je podsjećala na bas gitaru Gretch, no izuzev toga, solidna. Nisam imala svježih ožiljaka niti Y kromosoma, a moj savršeni osmijeh bio je svjedokom godina korektivne ortodoncije u mojem nevinom, nevinom bijelom djetinjstvu. Bradonja mi sveudilj nije vjerovao. „Možeš li mi pokazati?" ponovio mi je, posebno naglasivši drugi dio pitanja, dok su mu masne sise drhturile poput svilenog tofua. „Ti bi, kao, audiciju? Nemam ništa za obući", propištala sam. Je li očekivao da ga pojebem? Mislim, vidjela sam mnogo pornofilmova s prizorima „audicija". Kužila sam predobro kako stvari stoje i nije mi padalo na pamet zajašiti bradonjinog malog u nekom tijesnom spremištu. Bradonjina njuška, koja je već bila natmurena, još se više nabrala, poput jeftine gumene maske za maškare. Izgleda ga je moje djetinjasto oklijevanje da se razodjenem i bogovski zajašim duboko živciralo. „Da, ja bih, kao, audiciju." „Nisam ponijela kostim", ponovila sam. „Ne posjedujem nikakvu posebnu odjeću za scenske nastupe. Samo sam se htjela prijaviti za amatersku večer. To je u četvrtak, jel' da?" „Aha", odvratio mi je rezignirano. „Ne treba ti prijava. Samo se pojavi tu večer." Napustila sam bar obeshrabrena razgovorom s bradonjom koji je vrvio od seksualnih aluzija kao dikobraz bodljama, ali odlučna da svoj poluosmišljeni, idiotski plan provedem u djelo. Te sam večeri kod kuće iznijela Jonnyju svoj plan dok smo na videu gledali Dr Whoa. Iznenadila ga je moja nenadana zamisao, ali ju je odmah zdušno podržao. Ozbiljno vam kažem, dečko nije trepnuo. Pomislili biste da sam mu predložila da odnesemo toplu juhu u sigurnu kući za žene ili da 10
se počnemo baviti vinyasa jogom. A ne skidanje u toples baru koji se, baš zgodno, nalazio otprilike dvije ulice od naših radnih mjesta. Volim ga jer je skuliran odavde do vječnosti. „Sudjelovat ćeš u večeri amatera u Skywayju? Iskreno ti kažem, mislim da je to super", rekao je Jonny. „Ali moraš vježbati preda mnom. Želim vidjeti kakvu ćeš im koreografiju izvesti." „Šteta što nećeš moći biti u publici", rekla sam. „To je u četvrtak." Jonnyjeva kćer noćila je kod njega svakog četvrtka i nisam pretpostavljala da će moja gologuza egzibicija imati prednost nad njegovim djetetom. Takvo neočinsko ponašanje u zrelijoj bi životnoj fazi rezultiralo redovitim posjetima psihijatru svaka dva tjedna. ,,Oh, da", rekao je Jonny razočarano. „Ne brini se", uvjeravala sam ga. „Mogu ja to sama." Iskreno, htjela sam to obaviti solo. Stripanje, iako je implicitno javno, činilo mi se, na neki čudan način, privatnim činom. Usto, ako bi se dogodilo da se poskliznem i guzicom ljosnem na pozornicu, nisam htjela da se to dogodi pred mojim rasnim internetskim dečkom.
*** Iduće večeri odgegala sam se zaleđenim pločnikom do velike trgovine za egzotične plesačice u južnome Minneapolisu. Iako je na glasu kao grad prokislih čizama, majica s natpisom Husker Du i snijegom prekrivenih rukavica, u Minneapolisu postoje najmanje četiri trgovine koje opskrbljuju njegovu začudno veliku populaciju striptizeta. A ova trgovina, u vlasništvu poduzetne bivše striptizete, nije bila zamaskirana u trgovinu s donjim rubljem; bila je isključivo za zaposlene djevojke svih vrsta. Prošla sam pokraj nje na putu do restorana Arby's nekoliko puta i samo sam zavirila u izlog u kojemu su bile uredno izložene Ellie platformke, kutije pune pseudoturskih pupčanih lanaca i lutaka odjevenih od glave do pete u mreže. A toga dana, znojeći se kao u sauni usred Sahare, nakanila sam zakoračiti u tu trgovinu. Vješalice su vrištale pravim ludilom šljaštreće sintetike, štrafti u metalik bojama i životinjskih uzoraka; kite, rojte, naramenice i resice visjele su s kostima poput ratničkih kićanki. U ovoj bi trgovini cura mogla biti što god joj srce ište, od Cher iz mackijevskog razdoblja do Cheetare iz Thundercatsa. Ondje je bilo bikinija tako mravlje-mikro-majušno-malenkastih da su zauzimali negativni prostor. Bilo je tu i astronomski skupih raskošnih haljina u crnoj i ružičastoj i South Beach narančastoj 11
boji za one koje su se skidale u kvalitetnijim kabareima i lounge barovima. Bile su tu i vješalice pune tangi i gaćica koje bi se slagale s kostimima bijesnih dezena. Oku najpogubnijim kompletićima čak sam nadjenula imena: Šljokičasta tigrica, Simfonija u šartrezu i okeru i Niš' ne može sjati ko zlatni dukati. Sve je bilo u nemoguće mikroskopskim veličinama. Osjećala sam da bi moja debela guzica mogla robi nanijeti više štete od igle za paranje šavova. Raskošne haljine su bile već dovoljno komatozne, a hlačice od blistavog polies-tera liliputanske. Kunem se da je i moja lutkica Cricket, koju sam imala kad sam bila mala, nosila veći broj hlačica od ovih, izloženih u trgovini. Nažalost, trebalo mi je nešto veće od broja XXS da prekrije moje naslage sala i masnu guzičetinu. Nakanila sam nositi obični crni top i minjak od poliestera koje sam već posjedovala, tako da sam već imala kostim za nastup, ma koliko neprikladan bio. Ali ipak sam kupila utješno debele tange otporne na pipanje, crnu pernatu bou i par trinaest-centimentarskih pičić ružičastih Lucite platformki sa šljokicama. Kada sam platila četrdeset pet dolara i izašla iz trgovine, osjećala sam se kao najjeftinija kurvetina. Bio mi je to najbolji dan u životu. Vratila sam se u svoj stan, pustila Hysteriu Defa Lepparda (ljubavna pjesma za Valentinovo svih striptizeta - ako je ijedna pjesma zaslužila taj naslov, onda je to ona) i počela vježbati izazovne pokrete po stanu. Plesni trening. Nisam bila sasvim sigurna kako bi se idealno striptizete trebale kretati, stoga sam pokušala zamisliti manekenku glasnogovornicu Star Searcha i Warrantov mamac za pimpeke Bobbi Brown. U maestralnom videospotu Cherry Pie Bobbi zabacuje grivu platinaste kose, pući mat crvene usne koje izgledaju kao da su nafilane ljudskim salom i hvata leteći komad pite u ipsilonu svoga međunožja. Ja nisam imala kosu, usne i nisam znala kako izvesti picni pitohvat, ali sam zato mogla pućiti usne, njihati bokovima i lamatati kokošjim rukama poput Jaggera, zahvaljujući godinama vježbanja u potaji. Internetski site koji sam nekoliko puta pročitala na poslu savjetovao je da se striptizete navodno moraju sporo kretati, ali ja sam bila sigurna da se muškarcima više sviđala manijakalna pocupkuša u štiklama nego mrtvo puhalo u polukomatoznom stanju. Naivno sam se bodrila da znam što je seksi. Ipak, nedostatak koordinacije, od kojeg sam patila cijeloga života, mogao predstavljati teško premostivu prepreku. Dok sam guzotresno lelujala pokraj mini kuhinje prema dnevnoj sobi, nožni su mi se članci tresli na stratosfernim petama, a debeli me tepih zanosio unatrag. Pitala sam se hoću li preživjeti amatersku večer, a da pritom ne razbijem trticu i ostatak karijere provedem kao tipkačica ugniježđena na krofni na napuhivanje. 12
Rent-a-lutka
Četvrtak je prebrzo stigao, za vrijeme sjeverne zime zubato sunce blijedim sjajem obasjava kratke dane koji se prelijevaju jedan u drugoga poput plazmenih gruda neispečene smjese za kajganu. Na poslu sam tipkala neduhovite radijske scenarije i na silu se smijuljila kako bih se umilila copywriterima. Pitala sam se kako bi moji kolege reagirali da znaju kakva sam pokvarenjakinja koja se kani svlačiti pred strancima u rupčagi u koju zalaze vozači autobusa. Vjerojatno bi se zgrozili. Žene bi pokušavale prikriti cerek poput Betty iz Obitelji Kremenko, a muškarci bi na mene odmahivali kao na neprilagođenu kurvetinu. Prvi put nakon nezapamćeno mnogo vremena osjećala sam se kao da imam malo kredibiliteta. Nakon posla otišla sam kući kako bih drhtavim rukama spakirala svoj striperski kostim. Vratila sam se u grad prerano i pokušala ubiti vrijeme vrludajući po knjižarama s usamljenim gerijatrijama i studentima iz inozemstva. Ruke su mi drhturile dok sam listala Jane, časopis za žene sa stavom i pila mochaccino sa šlagom, koji mi u tom trenutku doista nije trebao. Poput svega u centru Minneapolisa, knjižara se zamračila i zatvorila vrata u devet navečer, a ja sam bila prisiljena zaputiti se prema baru. U Skyway Loungeu zadimljena atmosfera bila je boje ozbiljne modrice na bedru. Večernja šihta bila je u punom zamahu. Striptizeta je stupala pozornicom u bikiniju koji je svijetlio u tami, mršteći se svakome tko bi se usudio odvratiti pogled. Cijela je rupa vonjala po ravnodušnosti. Prijavila sam se na ulaznim vratima i laknulo mi je što bradonje nije bilo na vidiku. „Došla sam se prijaviti za noć amatera", rekla sam tipu u garderobi koji je nalikovao na menadžera. On je bio prvi u nizu mladića koji su izgledali zabrinjavajuće dotjerano i profesionalno koje sam susrela u ovoj branši. Pravi tipovi koji nose odijela i kravate - svjetlokosi sinovi golotinjske industrije. Nisam imala pojma kako su ovi dobrice završili kao vrbovatelji i krotitelji go-go plesačica. Zašto se više nisu zapošljavali kao početnici u tvrtkama koje su prodavale fotokopirne strojeve? „Super", odvratio mi je dečkobanjasti muškarac pruživši mi podlogu za pisanje s kvačicom za papir. (Uzgred budi rečeno, sada sam posve uvjerena da osamdeset posto svih proizvedenih podloga za pisanje na kraju završi u striptiz klubovima. Ima ih posvuda.) „Napišite svoje umjetničko ime na popis." 13
Zamislila sam se na trenutak, a ona sam na popis stavila ime „Bombon". Mislila sam da je to za krepati od smijeha. „Okej, Bombonu, obavijestit ćemo te kada se trebaš presvući u kostim", rekao mi je dečkobanjasti muškarac. „Usput,slobodno popij piće, ukoliko nisi maloljetna." Mais bien sur Ponosno sam odmarširala do šanka, tut-nula torbetinu u koju sam nagurala svoj kostim i cipele i naručila Heineken. Nakon što mi je barmen provjerio osobnu, primijetila sam krdašce slatkih maloljetnih striptizeta koje su pijuckale bezalkoholna pića i pušile uz šank. Jedna od njih nosila je pamučni minjakdomufnjak i kikice. Ustuknula je i vrisnula kada ju je mušterija u prolazu uhvatila za sisu. Odjednom sam shvatila da bih mogla biti jedna od zrelijih cura na ovom natjecanju, ako ne i najstarija sudionica ovoga uvrnutog mimohoda mobilnih fetusa. Ta me je pomisao otrijeznila. Sa svoje dvadeset četiri godine, rijetko sam bila „najstarija" u bilo kakvoj situaciji. U reklamnoj agenciji svi su me doslovce smatrali piletinom. A sada sam se, eto, našlaokružena uhulahopljenim tinejdžerkama koje su izdisale mentolske dimne oblake u tmini. Promatrale su moju torbetinu s mješavinom prezira i zanimanja. Bilo je očito da nisam mušterija, nego sudionica u toples okršaju. Kimnula sam im u znak pozdrava, a onda pogledom nastavila kružiti prostorijom u potrazi za drugim potencijalnim suparnicama. Oćutjela sam udar ledenog vjetra, a onda je u bar ušla cura koja je za sobom vukla kofer veličine kade, doimajući se kao da je osmijeh izgubila negdje na putu od Nicollet Malla i Avenije Hennepin. Tjeme joj je resila mlohava kosa boje kečapa, imala je lice koje je podsjećalo na uskrsnog zeca i sjebane zube. Začudo, bila je privlačna u stilu bjelačke sirotinje. Bez pardona je na očigled svih dovukla svoju pretrpanu škrinju do stola, a zatim ponosnim korakom došla do šanka. „Imaš pljugu?" upitala me. „Ne pušim", ispričala sam se. „Ja samo pijem. I to na hektolitre." „Ja još ne smijem piti", rekla mi je cura, pokazavši mi osmijeh kao da se želi slikati za fotografiju koja će u orto-dontskoj ordinaciji biti podnaslovljena s Prije. „Imam tek devetnaest godina." Kimnula je prema mojoj torbi. ,,I ti nastupaš na amaterskoj večeri?" „Aha", rekla sam, u nadi da ću podijeliti strahove s novakinjom koja se našla sa mnom u istoj kaši. „Jako sam napeta. Totalno me je strah. A tebe?" ,,A neee, mene nije. Bavim se striptizom već dvije godine i još nikad nisam 14
izgubila na amaterskoj večeri", odvratila mi je cura pokazavši mi svoje zubno meso boje cinobera.
*** Striptizeta na pozornici, koja je sa sebe skinula bikini-top osjetljiv na pozadinsko svjetlo, počela je sipati uvrede na ravnodušnu publiku. „Gola sam, jebem vas ja!" zaurlala je. „Možete me barem pogledati!" Proćelavi muškarac prvoborac se posprdno zasmiuljio, a to je grgoljenje zazvučalo kao nikotinski milk shake. Uskoro se pojavila žena s podloškom za papir na dnu stubišta koje je tobože vodilo do garderobe. „Molim sve sudionice amaterske večeri u garderobu. Spremite se za nastup" viknula je lamatajući rukama. Bilo nas je sedam. Nagurali su nas u oskudno osvijetljenu prostoriju niskog stropa, veličine prosječne putne kutije za vlažne rupčiće. Žena s podloškom za papir predstavila se kao dežurna mamica za sve. Bila je to opaka ženska u kožnjaku i ispranom jeansu. Imala je namršteno čelo i nekako je uspijevala izgledati kao da istodobno ima petnaest i pedeset godina. Na njoj se vidjelo da je svašta proživjela. Dežurna mamica za sve kratko nas je odmjerila, a onda nabrojala pravila za natjecanje: • Nema diranja mušterija tijekom nastupa. (Nije da bih bila u iskušenju, budući da je većina tipova za šankom izgledala pogrbljeno i oboljelo od skorbuta, kao da su živjeli na jeftinoj pljugi, konjaku i užeglom pomfritu.) •
Nema navlačenja tangi kako bismo publici pokazali svoje čari. (Je, moš' mislit. Strašno sam nekome željela besplatno pokazati svoj muf.)
•
Nema naginjanja preko ruba pozornice kako bismo primale napojnice. (Sada, kada gledam unatrag, to me konzervativno pravilo zbunjuje, budući da sam poslije radila u klubovima gdje su cure doslovce izvodile zvijezde kako bi zaradile koju kintu više.)
Mamica nam je onda podijelila nešto što se od milja zvalo „osobni podaci," a bile su to kratke ankete o našim hobijima (kačkanje? origami?) i najdražim seksualnim pozama (jahačica? sranje na partnerovo lice?). Trebali smo ih ispunjene predati DJ-u; on bi onda te neugodne osobne detalje podijelio s okupljenom svjetinom dok bismo izvodile svoje pojedinačne točke. 15
Jednu od natjecateljica, pijanu dvojnicu Venus Williams koja je koristila ime Destinee, posve je zbunila osobna anketa. Zurila je u pitanja, u dopola navučenim čipkastim gaćicama, menstru-irajući naočigled sviju. „Ne mogu ovo pročitati. Hoće li mi netko pomoći da ovo ispunim?" pitala je služeći se komadićem toaletnog papira kako bi upila krv koja je šikljala poput poplave u Meksiku nakon teških kišnih oborina. Pročitala sam joj pitanja na glas, ali ona me nije slušala. Imala je tupi pogled u očima i zjenice su joj drhturile dok je u dlanove sakupljala žitku krv. Žurno sam joj ispunila upitnik izmišljenim odgovorima. Mislim da sam napisala da joj je želja bila postati koncertnom harfisticom. Kayla, riđokosa s kojom sam ranije razgovarala, sada je stajala gola pred zrcalom, ponosno stišćući svoje majušne dojke. Činilo se kao da teži trideset kila; rebra su joj se jasno nazirala ispod prozirnog mesa. Podsjetila me na stakleni anatomski model žene u Muzeju znanosti i industrije u Chicagu, čiji bi krvožilni sustav i tkivo dojke zasvijetlili na pritisak gumba. „Nedavno sam rodila i vidite kako dobro izgledam," hvalila se Kayla, tapšući se po svom konkavnom trbuhu. Ostale su je cure ignorirale dok su se oblačile u čipkasto donje rublje. Vitka, prekrasna crnkinja koja je blistala poput šahovske figure i nazivala se Mystic, hvalila se kako je u proteklome tjednu zaradila tri soma stripajući se. Hladno me je odmjerila dok sam namještala crnu bou oko ramena. „Ti imaš profinjen look", rekla mi je na glas svoju prosudbu. „Trebala bi plesati u profinjenom klubu, poput Schieksa. Ja ti tamo katkad radim i uvijek se namlatim para." Promrmljala sam joj hvala kroz bou i progutala perce. Nekako sam shvatila da nisam među amaterkama. Nakon što sam po hitnom postupku ispitala natjecateljice, otkrila sam da su u našoj čudnoj družini bile samo dvije punokrvne amaterke: ja i drhtava tinejdžerka kineskog podrijetla koja je sa sobom dovela najmanje petnaest prijateljica za moralnu potporu. Ostale natjecateljice bile su okorjele profesionalke koje su radile u drugim striptiz klubovima i svejedno su se prijavile na natjecanje jer su htjele lako zaraditi nagradu od dvjesto dolara. E pa, jebeš mi sve! Nekoordinirana, sama i očito ne više u zlatnim godinama, osjećala sam da sam osuđena na propast. Ipak, iznenadilo me koliko su neporecivo prosječno djevojke izgledale. Striptizete sam oduvijek zamišljala kao stasite, zanosne biblijske Jezebele, genetski returišane i namirisane egzotičnim parfemima poput Passion Elizabeth Taylor. Ali u oskudnom svjetlu garderobe, vidjela sam nokte nagrizene do krvi, vulve koje su izgledale kao nakos-triješeni dikobrazi, dojke ovješene poput iznošenih sportskih 16
čarapa i tijela svih modela i godišta - od Mercedesa do Mortusa. U redu, nalazila sam se u striptiz baru za radničku klasu u jednoj od najneglamuroznijih saveznih država, ali svejedno. Ako su se ove cure mogle svlačiti, a da pritom ne prepadnu klijentelu, ja sam se sigurno mogla svući, a da me s pozornice ne otjera razularena rulja. Moje je samopouzdanje naraslo za koji milimetar.
* * * Nas sedam predale smo svoje osobe upitnike DJ-u (ja sam svoj ispunila na brzinu nakon Destineeinog) i sišle niz strmo stubište u dvoranu kluba. Naše natjecanje dvojbene kvalitete samo što nije počelo i domoroci su se uzvrpoljili, približivši se do tada napuštenim prvim redovima. Sve se izdogađalo velikom brzinom: nastupila sam druga, nakon Destinee koja se iznenađujuće dobro kretala (i koja je uspjela zaustaviti krvarenje.) Duboko sam udahnula i otklatarila se na pozornicu uz glazbenu pratnju Ragdoll Aerosmitha. Zabrinuta održavanjem ravnoteže na mojim ubitačno visokim ružičastim petamaštulama, uhvatila sam se štange i izvijala se poput Gypsy. Odmah sam skinula top kako bih se što prije riješila te brige. Činilo se da se prvoborci dobro zabavljaju u ulozi promatrača sisa, a nekolicina mi je dobacila koji dolar na pozornicu. Nakon što sam majstorski prebacila pernatu bou preko glave, zabuljila sam se u svoje gole sise, gotovo u nevjerici da su još uvijek ondje. Gotovo sam očekivala da će se rastopiti nakon što ih izložim, poput vampira koje je netko u podne namamio iz mrtvačkih kovčega. S mukom sam izmigoljila iz svoje plastične minice, šutnula je prema kraju pozornice i prehodala pistu noseći samo Kelvar tange. „Upoznajte Bombon!" zagrmio je DJ nadglasavajući glazbu. „Ovdje piše da su joj hobiji PARTIJANJE i PUŠENJE KARE! Najdraža seksualna poza: SVE!" Stidljivo sam se nasmiješila rulji koja se pohotno cerila i slegnula ramenima kao da želim reći: „A što mogu? Ja sam vam grešna nimfomanka!" Muškarac u pohabanoj odjeći približio se rubu i položio novčanicu od pet dolara na pozornicu. „Ti moraš pobijediti!" prosiktao mi je kroz bradu a la ZZ Top. Friško osokoljena uletom dotičnog gospodina, odlučila sam iskušati trik na štangi. Gledala sam striptizete veteranke kako izvode akrobacije u stilu letećih Wallenda i pretpostavljala da nisu tako teške. Međutim, možda se sjećate da je jedan član 17
leteće obitelji Wallende poginuo u letu. U pokušaju da jednu nogu omotam oko šipke i zavrtim se, štikla mi se zakvačila za štangu uglavivši se između pete i potplata. Sljedećih nekoliko paničnih sekundi (koje su, ruku na srce, izgledale kao godina dana), provela sam pokušavajući se odvojiti od šipke, dok su publika i natjecateljice gromoglasno praskali od smijeha. Grom i pakao! Napokon mi je pošlo za rukom osloboditi nogu od šipke i završila sam set rumena od olakšanja. Osjećala sam se čudno gotovo gola na pozornici, budući da sam oduvijek bila tip cure koja se jebe u mraku. U publici se začuo sporadičan mlaki pljesak, a ja sam šmugnula s pozornice, skrivajući cice od znatiželjnika kao da su djeca slavnih osoba. Ostatak je natjecanja prošao vrlo brzo. Promatrajući ostale djevojke, shvatila sam da sam bila beznadno neupućena u najnovije trendove u egzotičnom plesu. Kao prvo, ostale natjecateljice su lijegale na leđa i toliko širile noge da je to izgledalo kao dokumentarac o ženskim reproduktivnim organima koji je pretrpio oštećenja od vlage. To su nazivale „leđnim radom" (taj izraz, koji je zvučao kao naziv za olimpijsku disciplinu, bio je posve neprikladan za ovakvo nevješto izlaganje) i on bi obično polučio zvižduke odobravanja iz pimpek-partera. Također, nijedna se cura nije smiješila na pozornici, birajući umjesto toga jedan od dva izraza: polusvjesni tupi pogled koji kao da je izazvan konzumacijom tableta za smirenje ili pogled čiste mržnje. Biranje pobjednice bilo je razočaravajuće neceremoni-jalno (zamišljala sam se s buketom rascvjetanih ružičastih božura i cirkonskim dijademom u mojoj sivkastoj kosi). Poredale smo se u špalir na pozornici, a DJ je publici naredio da plješće curi za koju želi da pobijedi. (Nakon što su moj iskorak popratili mlakim aplauzom, ja sam im uzvratila kung-fu udarcem kako bih se iskupila - no svejedno sam čula posmrtni zvon svome nastupu.) Labudolika Kineskinja pomela je konkurenciju, budući da je izazvala pljesak dostojan utakmice Bruinsa. Ostale su cure nakratko napućile usne, a onda odmarširale s pozornice, užurbano njišući kukovima. Nisam se osobito grizla zbog neuspjeha. Samo sam se htjela odjenuti i otići nekamo gdje ne smrdi. U garderobi je mlada Kayla bjesnjela. Njezina se faca crvenjela poput sirene na parnoj lokomotivi i plastičnim je kopitima udarala poput konja kojeg su naučili brojati. „Nikada nisam izgubila na amaterskoj večeri", šizila je. „Trebala sam ubaciti više leđnog rada. Obično omotam noge oko glave i poližem si šupak. Tipovi to obožavaju. Ali večeras nemam Voltarena, pa nisam mogla." „Bez brige. Možeš si polizati šupak idući put", rekla sam joj. 18
* * * Presvukla sam se u svoju uobičajenu poslovno-casual odoru (koju je netko bez pardona zgužvao i bacio u kut), izašla van i pozvala taksi. Kada sam se vratila u svoj stan koji je nalikovao na žućkastu maternicu, Jonny i njegova kći već su čvrsto spavali svatko u svojoj sobi. Mogla sam čuti nejednako dječje disanje i njegovo hrkanje kao da pili beton. Igračke za djevojčice bile su razbacane po tepihu, uključujući i orgiju golih Barbika koja je završila u komadanju tijela. Tetrapak soka iz kojega je isisan zrak stajao je na kuhinjskom stolu - savršen totem nevinosti. Osjećala sam se potreseno, ali sigurno, kao da sam pobjegla u podzemni bunker nakon strašne eksplozije na Atolu Bikini. Kada sam bila mala, imala sam detaljan globus koji bi mi satima okupirao pozornost kada nije bilo ničega na televiziji. Prstima sam prelazila preko malenog bareljefa zemalja i sanjala kako ću putovati u države poput Istočne Njemačke i SSSR-a, te Beiruta u Libanonu (gdje sam mislila da proizvode čokoladice Baby Ruth). Ekvator je obilježavala jarko crvena crta oko globusa. Kada sam oca upitala što to znači, on mi je objasnio da je ekvator strašno vruć i da je sve toplije što si bliže ekvatoru. Iz toga sam zaključila da su svi koji žive na ekvatoru mrtvi, a njihova tjelesa reš pečena poput odrezaka. Uostalom, kakav sam drukčiji zaključak iz toga mogla izvući? Nikada nisam bila ni blizu zlokobne crvene crte. Za mene je Carbondale u Illinoisu bio jug. Skyway Longue je bio nalik tome. Nikada nisam razmišljala kako je zapravo iza zatamnjenih prozora, jer nikada nisam imala iskustvo iz prve ruke. A sada, kada sam kročila u klub i vidjela žive curecurecure kako hodaju, govore, preživljavaju i puše Kools cigarete, striposfera mi više nije bila strana poput Brazila (iako ta dva svijeta imaju zajedničke trendove kada je riječ o stidnim dlačicama). Ove su cure živjele na samoj crvenoj crti i nisu poginule. Bile su žilave i žive. Znala sam da ću se onamo ponovno vratiti.
Deset najboljih pjesama na koje možete stripati 19
* Bilo kakav guzotresno-bokotrzni R&B fukopjesmu-ljak. Ova kategorija uključuje najbolju pjesmu za stripanje svih vremena: Remix to Ignition R. Kellyja. * Purple Rain Princea - e, ali tu morate biti jako teatralni. Izvijte leđa poput Princea i nalijepite šljokice na područje oko abdomena. Najučinkovitiji su nastupi u gotovo praznim bezalkoholnim barovima koji ne znaju za patos. * Honky Tonk Woman Rolling Stonesa. Uz tu pjesmu odmah dobijete kralježnicu - i to vrlo fleksibilnu. I najnespretniji troglodit zamiješat će guzovima poput Anite Pallenberg. (Međutim, uz pjesme Troggsa izgledat ćete još veći troglodit nego što jeste, stoga ih izbjegavajte pod svaku cijenu.) * Pour Some Sugar on Me Defa Lepparda. Defovci urlaju refrene i imaju bjesomučne programirane bubnjeve, stoga savršeno pašu curama koje znaju stupati. (Slučajnost: jednom sam vidjela striptizetu koja je, poput Ricka Allena, imala samo jednu ruku.) * Amber koju pjeva 311. Ova pjevna himna svih uživatelja marihuane omiljena je ponoćna podoknica razgaljenih travara u striptiz klubovima diljem svijeta. Dovoljno je spora i nježna da čak i najurokanija plesačica može izdurati nastup na nogama do kraja i vratiti se svome bongu, a da ne pusti ni kapi znoja. E, fakat sam ogladnjela, stari - imaš klopu? * Miserable sastava Lit, uglavnom zbog pojavljivanja Pamele Anderson u videospotu. A ona vam je za striptizete nešto poput Isusa (plavuša, plastična, sposobna zbog slomljenog nokta optužiti muža za zlostavljanje, oštećena jetra). Osim toga, ne možete pogriješiti skidajući se na pjesmu koja počinje stihom You make me come (Od tebe svršim). * I Touch Myself koju pjevaju Divinyls. Skidajte se na ovu pjesmu i tip u prvome redu s muškim sisama i pepeljarkama će uistinu pomisliti da vas je upravo on potaknuo da masturbirate. Uzmite njegov novac, a onda pođite masturbirati zamišljajući nekog drugog tipa. * Back Door Man The Doorsa. To je gotovo prejednostavno. Sam nagovještaj da volite primiti u guzu oduševit će svakog prosječnog posjetitelja striptiz kluba. Samo se lijepo postavite četveronoške i otpužite do pologa za apartman u Cozumelu. (Osim ako ćete, poput većine striptizeta, radije spizditi lovu za stan na terenac s neukusnim „posebnim dodacima" i torbice markice Coach.) * Back in Black AC/DC-a. Producent Mutt Lange želi da se skidate. Živa istina 20
* Hash Pipe koju izvodi Weezer. Istina, zvuči pomalo štreberski. Ali Rivers Cuomo je opsjednut Azijat-kinjama i kokom, a upravo je to ozračje koje želite pobuditi u striptiz klubu. Preporučujem da tijekom ove pjesme isfurate svoje najbolje trikove na štangi.
21
Iako se č i nilo da nemam izgl eda..
Upozorenje - otkrivamo detalje priče: Tijekom godine, nakon te kobne amaterske večeri, iskusila sam korjenite promjene. Počela sam nalikovati na striptizetu. Počela sam se kretati kao striptizeta; mazno sam se kretala počinjući iz kukova. Zaradila sam ozbiljnu količinu napojnica. Čak sam naučila nekoliko zavidnih kul trikova na štangi, od kojih bi se nekim curama zavrtjelo u glavi ili zbog kojih bi ljosnule guzicom na pod. Ali jedna je stvar ostala nepromijenjena: ostala sam bezveznjakuša. Autsajderica. Zadnja klinka koju bi u školskoj dvorani punoj Larry Birdova izabrali u košarkašku momčad. Kada pomislim na striptiz, sjetim se filma Korak do slave. Ako ga niste pogledali (a doista biste morali), on slijedi priču o tinejdžerskom novinaru Williamu Milleru koji slijedi rock bend na turneji po Americi 1972. godine. (Priča se temelji na iskustvima redatelja Camerona Crowea kao dječjeg izvjestitelja za časopis Rolling Stone.) Uglavnom, William postaje dijelom nevjerojatno kul grupice ljudi - od egoističnih članova sastava pa sve do maloljetnih groupie curica Polexije i Estrelle i Penny Lane. Iako William svjedoči uistinu strašnim sranjima tijekom turneje, on ipak uspijeva zadržati svoju iskonsku nevinu dražest (koja mu se gadi). Očajnički želi biti tajnovit, nešto poput Briana Jonesa ili Jimmyja Pagea, a ne dječarca s notesom. Stripajući se, oduvijek sam se smatrala jeftinom verzijom Willama Millera. Bila sam nepopravljivo ne-kul, okružena luđakinjama koje su si nadjenule fantastična izmišljena imena, želeći biti samosvojna i tajnovita poput njih. Poput Williama, bilo je trenutaka kada sam se osjećala kao kod kuće, kao da sam rođena da bih gledala te blistave ljudske izrode u nadi da će usmjeriti barem djelić svoje svjetlosti prema meni. Ali nikada se nisam prestala osjećati poput djeteta s tri lijeve noge, poput milenijske ikone: spastične cure.
* * * Kako mi i priliči, nikome od kolega na poslu nisam rekla ništa o svojem jednonoćnom izletu u Skyway Lounge. Činilo mi se da nisam imala što ispričati. 22
Došla sam, javno razotkrila svoje bradavice, zaradila napojnicu od devet zelembaća i nešto sitnoga. Nije tu bilo nekakve senzacije, nije to bilo ništa za naslovnicu. Imala sam mnogo toga za pretipkati u agenciji i nisam imala vremena za otvaranje duše i čavrljanje o svojim perverznim hobijima. Jednostavno sam radila svoj posao, ispijala šalicu za šalicom (besplatnog!) kineskog crnog čaja i u neredovitim slobodnim trenucima ispisivala svoj blog. Problem je bio u tome što mi je striptiz iznenada postao opsesija. Mislila sam da će amaterska večer utažiti moju žed za nedokučivim uzbuđenjima, ali me samo učinila još ovisnijom. Nevjerojatne plastične cipele. Veličanstveno nesavršeni guzovi koji se zvučno treskaju pod mlazovima svjetla. Naježena koža naslonjena na mjedenu štangu. Presavijene dolarske novčanice koje su se tijekom godina cirkulacije po klubovima izlizale i postale tanke poput lupine luka. Htjela sam se ponovno osjećati onako kako sam se osjećala na pozornici. Uzbuđena. Uplašena. Ranjivija od tek rođenog laneta, još mokrog i djelomično prekrivenog maternicom. Da sam mogla ponovno iskusiti taj osjećaj skačući s padobranom ili u nalaženju Boga ili odlaskom s pinklecom na ramenu u Marrakech ili bilo čime, to bih učinila. Ali samo mi je jedna stvar mogla ponovno zagolicati tu točku i utažiti glad, a to je bio striptiz. S logičkog me gledišta to zbunjivalo. Moja večer u Skywayju nije bila osobito zabavna. Zapravo, bila je bljuvački gnjusna. Sve glamurozne zablude koje sam gajila o striptizu odnijela je grimizna plima Destineeine menstrualne otvorene ustave. Vidjela sam kako mušterije ponižavaju plesačice kojima su se lica iskrivila od očaja (ili još gore, u očajne maske ushita). Vidjela sam cure koje od šanka do pozornice njišu bokovima hodajući na groteskno oteklim stopalima. Prisluškivala sam priče o ljudskoj nesreći nalik onima iz Dickensovih romana koje su iz plesačica izvirale poput industrijskih otpadnih voda. Bilo mi je posve jasno da stvarni striptiz nije bio samo milje i marabu. Mogli biste se zagrcnuti ako progutate tu čarobnu laž. Međutim, gledajući HBO znala sam da nisu svi striptiz klubovi isti. Nije li mi Mystic rekla da bih mogla zarađivati u boljim kabareima? Kvragu, nisam ja Kate Jackson, ali sam za jednog lumena poprilično zgodna. Sama sam se uvjerila da ću biti pravi hit u elitnim krugovima, najslavnija striptizeta u Minneapolisu, koja će ispijati Veuve-Clicquot sa zanimljivim članovima Jakuze i na dar dobivati dijamante veličine nojevih jaja. (Naravno, tijekom karijere očekivali su me mnogi dijamantni susreti. Činilo mi se da bi se svaki tjedan pojavila nova cura pod umjetničkim imenom Diamond. Bilo je tu i Rubina, Smaragda i safičkih Safira. Nisam se nabrala dragulja, ali sam zato bila puna bisera kada sam još 23
neprekaljena kovala planove o budućoj karijeri.) Aha, to je trebala biti moja scena. Iskusila bih cvokoćući adrenalin striptiza, zadržavši pritom mrvicu dostojanstva. Zaključila sam kako je toples zabavljačica totalno poželjno zanimanje. Umišljala sam da sam prava showbiz djevojka! A najbolje od svega, napokon bih zaradila za Toyotu Corollu o kojoj sam maštala od malih nogu.
24
Zabavlja čica
Nekoliko dana poslije, ušetala sam u Schieks tijekom stanke za ručak. Klub koji se dičio pozornicom za creme de la creme showbiz scene Minneapolisa nalazio se u neprimjereno veličanstvenoj starinskoj zgradi. (Tu je bilo čak i stupova!) Pročitavši natpis na prugastoj tendi, shvatila sam kako je ime kluba za krepati od smijeha. Schieks. U jednu ruku, bile su tu crnomanjaste, egzotične naznake koje je pobuđivala riječ seik, ali je slovkanje bilo potpuno u stilu Minnesote. Zvučalo je kao štand za falafele u Duluthu. Ipak, Schieks su smatrali najprestižnijim toples kabareom u gradovima blizancima, stoga si nisam htjela dopustiti da me nekakvo blesavo ime odvrati od toga da se unutra raspitam. Miris cigara osupnuo me kao da me je netko odvalio maljem i to prije nego što sam ušla kroz vrata. Cigara je bila neprikosnoveni kralj u Schieksu; izgledalo je kao da klub vode frustrirani proizvođači duhana kojima je nekim slučajem u ruke dopao striptiz klub. Osim što su u predvorju bile izložene u otvorenim kutijama, cigare su se u na vratima nudile i kao „dodatni poticaj" potencijalnim naručiteljima plesa u krilu, a većina je klijenata žvakala jeftinu pljugu dok je uživala u precijenjenom pivu i precijenjenim plesačicama u krilu. Smrad je u meni odmah izazvao mučninu, ali na to sam se morala naviknuti. Kao, uostalom, svi. Dokle god ne bih završila s tinjajućom kubankom u rodnici, mogla sam se nositi s tim porokom srednje klase. Na prvi pogled, klub je očito bio kilometrima daleko od Skyway Longuea po pitanju kvazi lasvegaskog blještavila. Došla sam do recepcije, gdje me dočekala ušminkana nadmena tinejdžerica čije su usne bile debelo obrubljene olovkom boje izmeta. „Izvolite?" „Da", rekla sam. „Primate li nove djevojke?" „Konobarice ili zabavljačice?" upitala me je. „Ovaj, zabavljačice", odvratila sam. Počela sam primjećivati da nitko u branši nije rabio riječ striperica, s izuzetkom nekolicine striptizeta (a i tada su to bile samo najokorjelije i najjezičavije cure.) Egzotična plesačica bila je popularniji izraz, a showgirl se koristio u većini klubova, iako smo bili daleko od Vegasa. Bez iznimke, službeni je nazivnik kojim se služila uprava bio zabavljačica, kao da smo iz rukava vadile ustreptale golubove ili pričale viceve o Nixonu i židovskim blagdanima. 25
„Kada možete početi s radom?" upitala me djevojka. „Pa, valjda odmah", odgovorila sam. „Ispunite ovo" rekla mi je cura, pruživši mi prijavnicu zakvačenu za podlogu za pisanje. „Sutra morate doći kada ovdje bude upraviteljica, a ona će s vama ispuniti potrebnu papirologiju. Želite li početi raditi večeras?" „Ne", rekla sam zaprepašteno. Zar su me već zaposlili? Očekivala sam složenu i potencijalno zahtjevnu audiciju koja bi uključivala i inspekciju bradavica, kao u filmu Showgirls. No, umjesto toga, samo su mi rekli da se pojavim navečer. „Eto, možete početi raditi večeras, ako se predomislite", rekla mi je djevojka, poravnavši izložene cigare.
*** Zašla sam dublje u klub kako bih ispunila prijavnicu. Bio je to prostran, besramno raskošan prostor, golem poput pećine koji je, izgleda, u svojem negdašnjem izdanju služio kao plesna dvorana ili kazalište. Bili su to raskošni lusteri, ulaštene mjedene ograde, čak i takozvana „knjižnica" krcata knjigama s kožnim koricama za koje sam sumnjala da ih je itko ikada otvorio. Pozornica je bila prostrana i prazna, sa ostakljenim stražnjim zidom. Usto, pozornica nije imala šipku. Čini se da su trikovi na štangi bili domena jeftinih striptiz barova. To je za mene bilo olakšanje, budući da je bilo očito da sam u tom pogledu bila manjkava. Smjestila sam se u prijestolje u knjižnici presvučeno umjetnom kožom i ispunila prijavnicu. Kada sam došla do rubrike Tekući poslodavac, naškrabala sam „MOLIM VAS, NEMOJTE GA KONTAKTIRATI." Mogla sam samo zamisliti kako bi u agenciji reagirali kada bi doznali da im tipkačica ima ambicije postati visoko plaćena go-go plesačica. Predala sam prijavnicu, izašla van i proškiljila na sunčevoj svjetlosti koju su reflektirale pahuljice u snježnim nanosima vitlanim vjetrom. Jedina zajednička stvar koju je Schieks imao s Skyway Loungeom bilo je osvjetljenje, odnosno njegov manjak. Striptiz klubove obično obavija tmina i steže neugodna studen, baš kao velike seksi hladnjače za meso. Tako je zajamčeno da će striptizete uvijek izgledati veličanstveno (budući da će sve nepravilnosti postati nevidljive pod dvadeset vati treperavog osvjetljenja), da će biti prisiljene zbiti se jedna uz drugu kako bi se ugrijale (stvarajući privid lezbijskih sklonosti, što vlasnici klubova uvijek potiču). Meso ostaje napeto i hladno, a spolni organi ostaju svježi i rujni poput tunjevine 26
sashimi. Svi su striptiz barovi posluživali svoje plavuše dobro rashlađene, iako to jedva da je bilo potrebno tijekom duge zime u Bijelome gradu.
*** Vrativši se na posao i sigurno se ugnijezdivši za svojim radnim stolom, nazvala sam Jonnyjev ured. Jonnyjevo radno mjesto nalikovalo je na moje: svijetli, kvadratni namještaj, besplatni napitci i mnoštvo promuklih marketinških službenica s francuskim pedikurama. „Znaš što?" rekla sam mu potiho. „Dobila sam posao kao plesačica u Schieksu." Impresionirala sam Jonnyja. „Jesu li ti odmah ponudili posao?" upitao me kazališnim šaptom. „Ti si tako seksi! Ti si vatra živa!" „Ne znam" rekla sam. „Nitko me nije ni pogledao. Možda zaposle svaku koja uđe." „Nema šanse" rekao je Jonny. „Htjeli su tebe jer si prekrasna." Nisam se osjećala prekrasno. Osjećala sam se poput ugojenog teleta koje je krotko stupalo prema oltaru gdje će ga žrtvovati u krvi, ali Jonnyjeve su mi riječi lijepo povratile samopouzdanje. Očajnički sam željela postati striptizeta, ali lecnula bih se na pomisao da bi me netko mogao odbiti, što je bilo posve neizbježno. (Ili sam, možda, potajice žudjela da mi poruga da novi poticaj u životu koji mi je zapao u kolotečinu? Dobar sam psihijatar, nema što!) „Jesi posve načisto s time, dušo?" pitala sam ga. „Mislim, samo reci riječ i ja to neću raditi." „Potpuno te podržavam", rekao je Jonny. „Nemam nikakvih problema s time. Mislim, to je samo posao. Izvor zarade. To je, zapravo, seksi. Jesam li zbog toga svinja?" „Teško", odvratila sam. ,,E pa, onda počinjem raditi u nedjelju."
*** Toga sam tjedna otišla do trgovine za striptizete i kupila pravi striperski kostim: kratku usku crnu suknju i mre-žaste čarape do bedara. Umišljala sam da sam profinjeni vamp ravno iz off-Broadway showa posvećenog Fosseu, kratko podšišane kose, s cigaretama i drskim stavom. Bila sam uvjerena da ću zaradu 27
morati vući u Samsonite torbi. Osjećala sam se spremnom. Jedino mi je nedostajalo umjetničko ime, da bih mogla postati prava lutkica na navijanje. Trebalo mi je nešto vragolasto, ali zamamno. Pseudonim koji bi mirisao na strastveni seks, a pritom zadovoljio moju retro opsesiju. Odlučila sam se za ,,Roxanne", budući da je zvučao kao djevojka koja živi u pansionu, pije Pink Squirrel i fuka se sa starcima za njihove stare zlatne džepne satove. To barem nije teško dešifrirati. U nedjelju sam došla u Schieks prije zakazanog vremena. Uvijek sam bila ranoranilac u ptičnjaku punom noćnih ptica. Klub se još nije otvorio i bio je prazan, izuzmemo li nekoliko konobarica i barmena koji su se pripremali za noćnu smjenu. Pozornica je bila u mraku, a u publici nisam mogla zamijetiti nijednu zabavljačicu. Mjesto je vonjalo kao tepih ukrašen pupkovim mucicama i opušcima. „Večer", rekla sam ženi koja je izgledala autoritativno. „Danas mi je prvi dan na poslu. Znate kamo trebam ići." ,,E, bog", rekla mi je otresito. „Možeš početi s čišćenjem stolova u VIP ložama. Pitaj za krpu na šanku." Ostala sam osupnuta. Zar sam, osim skidanja, trebala i ribati stolove? Zaključila sam da je zacijelo posrijedi nekakva greška, ali nisam htjela zvučati nadmeno i elitistički. Možda su sve striptizete morale čistiti? To mi se činilo razumnim, budući da su se navodno valjale u novcima. Možda je prizor golišavih čistačica privlačio mušterije. „Ovaj, ne moram li se prvo presvući?" „Imaš svoju uniformu?" „Ja sam zabavljačica", rekla sam joj. „Nisam znala da moram imati uniformu." Iznenađeno me je odmjerila pogledom. „Ti si zabavljačica? Oprosti. Mislila sam da si nova konobarica. Nema veze." Zakikotala je. „Garderoba je na katu, dušice." Urnebesno smiješno. Bljedunjavoj se nadničarki snilo da je striperica! Pronašla sam hladno stubište iza pozornice i uspela se u garderobu. Podsjetila me na žensku kupaonicu u mojoj katoličkoj osnovnoj školi, s ormarima koji su prekrivali cijele zidove i nekoliko tvrdih klupa. Nigdje na vidiku nije bilo stola s ogledalom; to je teško mogao biti pravi Babilon BaBylssovih proizvoda, kakvim sam to mjesto zamišljala. Svaki je ormarić imao ceduljicu s imenom i ja sam ih pročitala kao da čitam pogrešno napisanu litaniju: Tiffanee. Gennifer. Kaitlynne. Očekivala sam da će garderoba bujati ženskim kaosom kroz koji bi letjele gaćice i frcale optužbe za krađu ruževa, ali bila sam posve sama. Moja me uska suknja omotala kao crijevo kobasicu. Slijedila je moju figuru nimalo 28
laskavo, otkrivajući moje mesnate bokove otekle kao da su pretrpjeli tuču veličine lubenica i stvarajući efekt Esther Williams. Isto tako, čarape su stezale moja američka bedra. Osam centimetara golog mesa između čarape i poruba suknje bilo je blijedo i mlohavo poput tijesta za kolače u prozirnoj foliji. Obula sam cipele sa štiklama u nadi da će mi one pomoći, ali nisu. Osjećala sam se kao strip junakinja Cathy, ali za razliku od nje, nisam imala metaamfetamine koji bi mi ubrzali metabolizam. Ajoooj! Cure su počele kapati u garderobu dok sam, poput amaterke, nanosila tanašne slojeve šminke. Na sebi su imale trenerke pastelnih boja i nosile su lažne torbice Murakami te stručno uviklanu kosu. Očekivala sam da će me odmah početi odmjeravati, budući da sam bila sumnjivo neugledna neznanka, ali moja koža nije oćutjela ni trunčicu zračenja urokljivih očiju. Uskoro sam ustanovila da je velika fluktuacija radne snage u Scheiksu rezultirala time da su stalno zaposlene djevojke postale posve ravnodušne prema svježoj krvi. Vjerojatno su pretpostavljale da ću se pokupiti nakon tjedan dana. Plavuša koja je dovukla kofer i naprtnjaču petljala je s lokotom s kombinacijom. Bila je preplanula. Pre-preplanu-la. Zloćudno preplanula. Izgledala je kao živi prikaz dermatološkog upozorenja; koža joj je zategnuti krep papir. ,,Kak' si?" protisnula sam pitanje, budući da mi je ona bila najbliže. „Dobro", odvratila mi je, skidajući se. „Nisam te ovdje prije vidjela. Ovo ti je prva večer?" „Aha, ovo mi je prvi ples ikad, zapravo", rekla sam. „Moja sućut", rekla je proškiljivši. Imala je lice tridesetogodišnjakinje, ali grudi su joj bile toliko nove da sam očekivala da ću vidjeti ceduljice s cijenom kako se klate s bradavica. „Inače imam uredski posao", rekla sam joj. Iz nekog sam razloga očajnički htjela dokazati da nisam bila fufica bez posla, cura koja je živjela od skidanja. Imala sam budućnost. Stalnu plaću i osiguranje, baš poput Mary Tyler Moore. Stripanje je, zapravo, bio samo hir. Zar ne? „I ja. Ja sam posrednica za prodaju nekretnina", rekla je ona. „Ovdje hoću zaraditi samo malo ekstra love." „Aha", rekla sam. ,,U istoj smo kaši." „Ja sam Lisa", rekla je, pruživši mi ruku. „Ja sam Roxanne", rekla sam, dvojeći trebam li rabiti svoje umjetničko ili pravo ime. Činilo mi se da su umjetnička imena uživala status quo na pozornici ili izvan nje. 29
Lisa se presvukla u suknju koja je bila posve ista kao moja, samo što je njezina bila vulgarno ružičasta i stajala joj kao salivena. Vješto je stavila podvezicu oko članka i tutnula u nju nekoliko dolara. To je, valjda, bio mamac. Izgledala je neobično čedno i profesionalno, kao da je potencijalnom kupcu upravo krenula pokazati dvoetažnu vilu u tudorskom stilu ili se spremala sastaviti dodatak ugovoru o kupnji. „Ideš dolje?" upitala sam je. Da, išla je, a ja sam je slijedila poput sijamske blizanke čiji je mozak otkazao. Lisa i ja sišle smo u glavnu dvoranu. Sjele smo u omanji prostor okružen separeima sa zavjesama. Podsjećali su me na tamne ispovjedaonice s grimiznim zastorima u poljskoj katoličkoj crkvi, kamo sam kao dijete išla na vjeronauk. „Što je to?" upitala sam je. Pretpostavljala sam da me iza zastora nije očekivao velečasni sa staračkim pjegama. „To su separei", rekla je Lisa. „Separei?" Hajde, pojasni mi. „Za privatne klijente", pojasnila mi je. „Ako neki tip želi u separe, mora platiti devedeset dolara striptizeti i sedamdeset pet dolara klubu za pola sata. Jesi li kupila kupon za separe?" „Moram nešto kupiti?" upitala sam. „Aha", odgovorila je Lisa. „To ti je obavezno. Platiš dvadeset dolara na recepciji na početku šihte, a oni ti daju kupon koji poništava klupsku cijenu. Tako tvoj klijent može kupiti privatni separe za samo devedeset dolara." „Svejedno, to je puno para za pola sata sa striptizetom" primijetila sam. Lisa je slegnula ramenima: ,,A valjda." „Možemo li tražiti svojih dvadeset dolara natrag ako ne uspijemo nagovoriti klijenta da uđe s nama u separe?" „Ne", rekla je Lisa. „Ali prilično je lako prodati kupon. Tipovi vole privatne separee. Ja prodam svoj kupon za separe gotovo svake večeri." Pripalila je cigaretu, a pritom su joj se grudi zatresle poput karameliziranih voćni kolača i nisam nimalo sumnjala u njezinu uspješnost. „Dakle, kako ovdje funkcionira sve ostalo?" upitala sam je. „Nitko mi ništa nije rekao." „Ples na stolu naplaćujemo dvadeset dolara", objasnila mi je Lisa. „Moraš imati minimalno osam plesova na stolu po večeri." „Je li to nešto kao ples u krilu?" upitala sam je, blago uzbunjena, budući da nisam kanila trljati svoju stražnjicu o pimpeke, pogotovo ne o obavezne pimpeke. „Aha, to ti dođe na isto", rekla je Lisa. „Nego, kad prodaš svoju kvotu od osam plesova 30
na stolu, to ti izađe sto šezdeset dolara. A na kraju večeri moraš im platiti od svojih sto šezdeset dolara. Uprava uzima sto osam dolara od tog iznosa i vrati ti pedeset dva. Nakon što im to platiš, možeš zadržati sve što si zaradila." To mi je zvučalo nelogično. Kvote? Isplate? Zvučalo je kao kupoprodajni ugovor. „Dakle, ako večeras zaradim sto šezdeset dolara, oni mi od toga uzimaju sto osam?" „Tako je", rekla je Lisa, kao da je to zvučalo savršeno smisleno. „Osim toga, trebaš dati napojnicu DJ-u od najmanje dvadeset dolara po šihti." „Što ako večeras ne prodam osam plesova na stolu?" upitala sam je. „Onda im duguješ novac", uzdahnula je Lisa. „Hoćeš reći da ću biti u minusu!" rekla sam u nevjerici. „Što ako prodam sedam plesova, dam im sto osam dolara i zadržim svoja usrana trideset dva? Uostalom, toliko iznosi njihov udio." ,,A ne", rekla je Lisa kategorički. „Moraš prodati osam plesova ili si njihova dužnica." Ona je pristala na takav način izrabljivanja; njezine plave oči bile su prazne i bezbrižne. „Nevjerojatno", rekla sam. „Ne shvaćam kako netko može na to pristati." „Tako ti radi većina klubova", odvratila je Lisa. „Mislim, ako zaradiš osamsto dolara, tih sto osam i nije tako mnogo." „Koje ti je pravo ime?" odjednom sam je pitala. „Lisa", odgovorila mi je s ledenim osmijehom.
*** Striptizete su sišle niz stube i razmiljele se po klubu. Bio je to prizor plavuše na plavušu na plavušu; prave norveške kćeri izmiješale su se s izblajhanim aspiranticama. Koža im je bila iskvarcana i nauljena tako da je na kraju poprimila boju vlažnih cigara. Nosile su kratke disco prnjice, teatralne penjoare porubljene perjem i duge haljine s otkrivenim leđima, s prorezima sve do venersinog brežuljka. Većina djevojaka bila je zadivljujuće lijepa i vitka poput hrtova. Jedna od njih bila je ista Gisele Bundchen. Guzica joj je bila veličine moje vražje pesnice. Pitala sam se zašto jednostavno nisam našla posao u Fuddruckersu, budući da ću ovdje uz ovakvu konkurenciju teško zaraditi deset kanadskih centa. Na svoj užas, shvatila sam da je Schieksova ergela slatkih konobarica nosila crne minice i mrežaste čarape. Drek i piš! Ne samo da nisam izgledala kao striptizeta, 31
nego sam se, pored toga, uklapala među osoblje. Pretpostavljala sam da će od mene zatražiti više čašica tekile nego plesova na stolu. Skužila sam zašto je većina djevojaka nosila bijelo ili šokantno jarke boje. U prolazu su blistale poput neonskih ribica u mračnoj spilji kluba. Dočim sam ja nestala u tmini poput pramena lignjinog crnila. Nevidljiva. Tada je ušla malo društvo koje je proslavljalo momačku večer, naše prve mušterije. Izgledali su pristojno i nelagodno dok su naručivali pivo i obavezne cigare. Lisa je ustala sa svoga sjedala i zapalila prema muškarcima poput projektila Patriot. Promatrala sam kako sjeda među njih i započinje neobavezan razgovor. Oni su se smijali i zurili u njezino poprsje. Njezino je poprsje zurilo u strop. Kada je počela nova pjesma, Lisa je ustala, razodjenula se i stala ispred jednog od muškaraca. Njezino tijelo nalik na tanku smeđu vezicu uvuklo mu se između raširenih nogu. Guzica utegnuta u teretani bila je prekrivena uljem za tijelo. Ženikovi prijatelji su se cerili i nevjesto puckali cigare. Upozorenje u garderobi izričito je upozoravalo plesačice da tijekom plesa na stolu od klijenata moraju držati rastojanje od petnaest centimetara, no Lisa je svojim umjetnički manikiranim noktima strasno milovala muškarčeva prsa i trbuh. Spustila se na koljena i prešla prstima preko njegovih raširenih bedara, tijekom čega ni trenutka nije prekidala kontakt očima. Njezin je osmijeh bila ljutita reklama za zubnu pastu, zamrznuta grimasa Farrah Fawcett. Nisam mogla maknuti pogled s te iskrivljene verzije havajske tropske parade u izvedbi jedne žene. Buljila sam u Lisina gola leđa, koja su bila presječena tankom crtom neosunčanog tena. Pjesma je završila i Lisa je na sebe nespretno nabacila haljinu. Nakratko se obratila jednom muškarcu, a onda se okrenula i pokazala mi da im se pridružim. Nespretno sam se podigla na svoje oblakoderne štikle i zatim se otklatila prema društvu. „Mladoženja želi da mu plešeš u krilu", zacvrkutala je Lisa uperivši prst prema počasnom gostu s kozjom bradicom. On mi je nijemo pružio novčanicu od dvadeset dolara.„Ženska glavo, ne znam što trebam raditi", promrmljala sam. „Samo radi ono što sam ja radila", odvratila je Lisa. „To je jednostavno." Pjesma je započela i, ako me sjećanje dobro služi, bio je to seljački razgaljeni pjesmuljak Shanie Twain - himna o krevetima, čizmama i varanju. (Valja napomenuti da sam opsjednuta Shaniom Twain, jer je ona robot s gumenim mesom koje se doima živim. Bilo je lijepo slušati njeno sintetičko jodlanje tijekom moga prvog plesa u krilu u životu.) Progutala sam slinu, skinula svoju haljinu do 32
članaka i počela plaziti oko mladoženje. „Lijepo!" rekao mi je mladoženja s odobravanjem. „Imaš super tijelo." „Hvala", rekla sam mu. „Umirem od straha." ,,Jel'?" upitao me je. „Nova plesačica, ili?" „Od večeras", rekla sam. „Ovo mi je prvi ples u krilu u životu." Zakikotao se. ,Jel' te strah?" „Rekla sam ti da umirem od straha." Pomilovala sam mladoženjin obraz onako kako sam vidjela da radi Lisa, a onda sam pustila da mi ruka klizne na prsa njegove flanelske košulje. On je odglumio uzbuđenje i sklopio oči poput bucmastog dojenčeta. U pozadini sam čula Lisu kako zabavlja ostale muškarce ubitačno dosadnom pričom o svome pokvarenom pročišćivaču vode. Odvratna je pjesma završila neočekivano brzo; u većini striptiz klubova prekidaju pjesme nakon treće minute kako bi ples bio zamamno kratak. Razlog za to nije bila krepost nego pohota; što je više pjesama potrebno prije nego što tip svrši u gaće, to će cura zaraditi više love. „Hvala", rekla sam mu, ponovno se uvukavši u svoju suknju. „Imaš lijepe bokove. Podsjećaš me na Shakiru", primijetio je mladoženja. „Negdje u Kolumbiji Shakira se naježila od ove usporedbe", dobacila sam mu.
* ** Klub se počeo puniti neuglednim tipovima. Započeli su nastupi na pozornici i ja sam se sjetila da se nisam prijavila DJ-u. U Schieksu je bila samo jedna pozornica i djevojke su se izmjenjivale, plešući svaka po dvije pjesme. Na putu do garderobe jedan me je muškarac zamolio da mu donesem još jedan Sam Adams. „Nisam konobarica", uljudno sam odvratila. Za ime Luciferovo, zašto sam se odlučila za glupu, dosadnu crnu u pravom raznobojnom vrtlogu vrištećih wet look gepardovih uzoraka? Zakulisni prostor bio je posve skroman i, osim zrcala, nije imao nikakvog drugog namještaja. Ondje je stajalo nekoliko cura, ali ta je prostorija većinom služila kao prolaz do pozornice. Djevojka u toplesu, koja je upravo završila svoj set, stajala je pokraj DJ-eve kabine, bezbrižno čavrljajući s njim. Na licu je nosila količinu šminke koja bi dostajala za egipatsku posmrtnu masku i umjetni rep koji joj je visio sve do trtice. „Već se tjedan dana ne mogu posrati", žalila se. „Počela sam se brinuti." „Jesi li probala jesti mekinje?" upitao ju je DJ. „Konzervirane bundeve?" 33
Krotko sam pristupila kabini. „Bog. Ja sam Roxanne." „Drago mi je, Roxanne", rekao je DJ, škrabnuvši moje ime u notes. Popis nije bio veoma dug, a moj se želudac počeo okretati na pomisao da ću se na pozornici naći prije nego što sam očekivala. „Na kakvu mjuzu plešeš?" upitao me DJ. „Hair metal", rekla sam tvrdoglavo. Bilo mi je jasno da su cure preferirale lascivne R&B pjesme, ali ja sam se htjela držati stare škole. Poput besramnih debila koji su palucali jezicima u videospotovima i kojima sam se u djetinjstvu klanjala. Poput Tawny Kitaen koja je hopsala po autu u onom videospotu Whitesnakea ili ona cura iz Kafića uzdravlje koja je nosila Raspberry Beret. „Naravno", rekao je on. Uključio je mikrofon i promijenio svoj glas u nevjerojatno ljigavo-sladunjav DJ-ev glas: „NASTAVLJAMO ZABAVU! Evo nam STIIIŽEE TAAAAAAAAAY-LOR!" Nakon najave, pojavila se Taylor, zabrzala pokraj nas, gurnula ostakljena vrata koja su se širom otvorila prema pozornici i bacila se među zvijeri. „Stari, taj ti je glas bo-le-stan", prokomentirala sam nakon što je ponovno isključio mikrofon. „Kako možeš podnijeti slušati samoga sebe?" „Posao je dobar", rekao je DJ, slegnuvši ramenima.
* * * Ubrzo je došao trenutak da nastavim potpaljivati zabavu. Zakoračivši na pozornicu uz Armageddon It Defa Lepparda, shvatila sam da Schieks nije ugostio baš veliku veselicu. Mušterije su se dosađivale i izgledale bezvoljno, više zainteresirane za utakmicu Vikingsa na televiziji, nego za polugole lutkice koje su im se izvijale u krilima. Striptizete koje nisu bile s mušterijama durile su se na šanku, pušeći tako agresivno da sam zamišljala da im mlada pluća izgledaju kao pougljeni janjeći odresci. U publici je vladao čemer i dim. A na pozornici? Blaženstvo. Joe Elliot mi je naeletrkizirao dušu. Phil Collen je prstima prebirao po mojoj boli. Srce mi je udaralo o rebra kada sam skinula odjeću i licem se okrenula prema stražnjem dijelu pozornice. U zrcalu sam se vidjela kako stojim u toplesu, a u pozadini lica. Bilo je toliko hladno da su mi se bradavice smanjile do veličine vrha igala, a noge naježile. Ali živo mi se jebalo. Ja sam izgarala od energije. Doskakutala sam do središta pozornice poput Micka Jaggera u Hullabaloou, ubacivši nekoliko šutova u rok stilu kako bi sve skupa izgledalo efektnije. Primijetila sam da su neke striptizete šaputale među sobom dok se me gledale, ali 34
znala sam da je to zato što sam plesala graciozno kao cigla. Bio je to jedini način na koji sam znala plesati. Oduvijek sam bila nespretna i živa, stoga je to bio posve prirodan način na koji sam mogla plesati. Ako sam htjela biti savitljiva poput Salome, trebala mi je šaka ecstasyja, ali nakon toga bih se teško smirila, jer je u striptiz klubovima teško naći travu ili tablete za smirivanje. Počela je druga pjesma i meni je ponestalo ideja. Leđni rad je bio izričito zabranjen u Schieksu, a, kao što sam već rekla, na pozornici nije bilo šipke. Striptizete su, zapravo, bile ograničene na hodanje pozornicom i manekensko poziranje. Činilo mi se da bi bilo nepravedno biti tako banalan uz glazbu Defa Lepparda, stoga sam odlučila zapapriti svoj nastup. Skakutala sam s kraja na kraj pozornice, nesputano se pljeskala po guzici i vrtjela se uz seizmičko lupanje jednorukog bubnjara. „Pozdravite prekrasnu Roxanne!" zagrmio je DJ. Mah-nula sam zamišljenom liku iz publike, pokupila svoje prnje i zbrisala s pozornice. (Čudno je što uvijek rabim riječ zbrisati kada opisujem način na koji odlazim s pozornice nakon seta. Ali ja sam upravo to i činila. Sve početnice brišu s pozornice. To je prirodna reakcija kada bolno shvatite da ste se razgolitili u javnosti. Znam da vam to nema smisla, budući da su strip-tizete naviknute na vlastitu golotinju, ali nešto na kraju seta na pozornici pobuđuje iskonski osjećaj ranjivosti.) Nakon što sam završila nastup, znala sam da moram početi prodavati plesove u krilu. Bio je to čudna kombinacija manevara: sjedni s mušterijom, započni nelagodni razgovor i dok melješ gluposti trepći brzinom kolibrijevih krila, upitaj ga želi li ples u krilu, ponovi, budi uporna, blistaj. Na svaki da bilo je barem petnaest odbijenica. Tijekom sljedećih nekoliko sati uspjela sam izvesti nekoliko ukočenih plesova u krilu, a ostatak vremena provela sam zadivljeno promatrajući druge striptizete. Uistinu fascinantno. Hodale su prostorijom poput vitkih, gipkih mačaka. Noge su im bile nalik na spojene slamčice, dočim su im prsa predvodila svečani mimohod. Nisu se nimalo libile tjelesnog dodira. Bez poziva su se pentrale u krila mušterija. Mazno su uzimale voće iz njihovih tanjura i ispijale gutljaje aperitiva. Žarile su glave tipovima u krila, tarući glave o njihove pimpeke, simulirajući felacio. Odvodile su povorke naivčina u privatne separee (da im zaista popuše? pitala sam se). Neke su se cijelu večer gnijezdile kod istih muškaraca, šapćući im seksi gluposti u uši, milujući ih ispod stolova prekrivenih platnenim stolnjacima. One su bile bolje od djevojaka; one su bile fantastične imitacije. Nisam mogla dokučiti kako im je polazilo za rukom biti tako uvjerljivima, snubeći te prosijede luteranske muževe 35
poput bivših dragana iz davne prošlosti. Nisam ih mogla oponašati. Nastupi na pozornici nisu ni izbliza bili toliko zanimljivi kao psihoseksualna drama koja se odvijala u publici. Većina djevojaka doimala se kao da se dosađuje tijekom nastupa i kretale su se poput akcijskih figurica koje nisu imale najbolju koordinaciju pokreta. Većinom su plesale na bezlične plesne ritmove i nonšalantno sa sebe zbacivale odjeću. Iako su ih mušterije neprestano gledale sjedeći za svojim stolovima, dok su raznobojni reflektori osvjetljavali njihove muhodromske ćele i pepeljarke koje su bile velike poput pilotskih zaštitnih naočala, nikada se ne bi približili pozornici kako bi plesačicama dali napojnice. To mi je izgledalo čudno, osobito stoga što je bilo poznato da su klijentela Schieksa dobrostojeći poslovni ljudi s viškom napojnica u džepu. Skyway je u usporedbi s ovim možda bio rupčaga, ali tvrdokorne skidačice bile su mnogo zanimljivije za promatranje. Nakon neuspješne potrage za mušterijama, odlučila sam se vratiti u garderobu kako bih prebrojila koliko sam zaradila (Kennyju Rogersu se to ne bi svidjelo, budući da moja partija karata još nije završila). Prestala sam pratiti koliko sam zaradila budući da sam pri vrhu čarape zataknula pozamašni svežanj dvadesetica. Međutim, kada sam krenula prema stubištu, čarapa mi je skliznula s bedra i moje nepošteno stečeno bogatstvo palo je na pod. „Moraš nabaviti podvezicu. Ovako ćeš izgubiti svu zaradu", ukorila me striptizeta u prolazu kada sam se sagnula pokupiti svoj utržak. Pokazala mi je kako je omotala podvezicu oko članka i savinula novčanice na poseban način kako bi ih osigurala. Zahvalila sam joj i nastavila prema garderobi. Kada sam se krenula penjati uza stube, dvojnica Katie Holmes rujnih obraza umalo me oborila na pod, povijajući nekoliko komadića bijele čipke uz tijelo. Preuzbuđena mušterija pokidala joj je donje rublje. Zavikala je od smijeha na moj zgranuti izraz lica. „Dobro došla u Schieks!" viknula je, glasnim se topotom uspevši uza stube do garderobe, poput duha u poderanim prnjama. Smjena je završila brže nego što sam pretpostavljala. Kao i svaka striptizeta svake večeri, htjela sam još samo nekoliko sati, još samo nekoliko prilika kako bih ispunila savršenu kvotu i potpuno ih opelješila. Nisam prodala svoj „kupon za separe" (privatni separei su me, da budem iskrena, plašili) i jedva sam zaradila nešto više od propisane kvote. Nakon što sam platila upravi na kraju večeri (strašni ritual koji kao da mi je nalijepio cijenu nasred čela), shvatila sam da moram što prije u krpe. Posao zabavljačice u Schieksu bio je naporniji nego što sam mislila, nešto poput čistača u fetiš štiklama. Set od dvije pjesme u Skywayu nije me pripremio na stvarnost jagme i prodaje u Scheiksu. No, moja tri nevjerojatno 36
uzbuđujuća seta bila su toga vrijedna. Dobra večer, Minneapolise! Ja sam Roxanne! Kada sam se vratila kući, izvadila sam novac iz novčanika i pozorno ga prebrojala, kao da je svaka novčanica bila nekakav tajni dokument. Onda sam se ofurila pod vrućim tušem prije nego što sam se uvukla u krevet pokraj Jonnyja. Izribala sam bedra i stomak kao Merly Streep u filmu Silkwood i pomislila kako je skidanje odvratno i hladno. Može li nešto biti ljigavije od moljakanja neprivlačnih muškaraca za trominutno druženje? Cijeli je obred bio posve nelogičan, neprirodan, te se kosio s drevnom tradicijom „muško trči za ženskom." Pitala sam se jesu li mušterije ikada mogle opaziti goli prezir iza fatamorgane zamamnih osmijeha. Ali znala sam da se moram vratiti onamo. Nastaviti igru skrivača. Naučiti zarađivati.
* * * Idućeg sam se jutra u agenciji osjećala posve iscijeđeno. Radila sam do jedan ujutro u Scheiksu, a stopala su mi izgledala oteklo i kvrgavo, poput nabreklih ružičastih Florida. Ipak, uspjela sam kući donijeti gotovo sto pedeset dolara u zgužvanim novčanicama, što za jednu tipkačicu nije bio puki sitniš. Odlučila sam da mi valja nastaviti sa stripa-njem, barem nekoliko večeri na tjedan. Mogla bih povećati svoj potencijal zarade, kako to vele u onim oglasima koji reklamiraju mutne poslove. Nisam htjela biti nekakav lažnjak, ali ipak sam odlučila da mi ne bi škodilo nabaviti bolji kostim (najjarkiji šarartrez), te da bih možda trebala prestati gristi nokte do krvi i krenuti na jednu od onih pomodnih dijeta koje propisuju odrezak i deserte sa šlagom za najbolje rezultate. Odlučila sam da nije dovoljno biti samo gola cura. Morala sam biti najbolja gola cura. Morala sam blistati, morala sam se cakliti, morala sam skakutati poput fantomske navijačice u sefu sjećanja svakog muškarca. Koža mi je morala bili nauljena i bacati odsjaj ljubičastih reflektora, kosa mi je morala biti uzdignuta u golemu nashvilleovsku grivu. Morala sam frcati seksipilom i izazivati masovna nadignuća medu publikom. U usporedbi sa mnom, prosječna je supruga trebala izgledati kao Van Goghova seljanka koja žvače krumpire. Prosta. Prizemna. Ružnjikava. Bio je to, shvatila sam, težak zadatak.
*** 37
Navečer istoga dana Jonny i ja ispijali smo koktele i razmjenjivali planove u svojem omiljenom okupljalištu, ugodnoj kuglani koja se zvala Texa-Tonka, gdje su sportaši koji su mlatili po Jageru bili u mirnome suživotu s lokalnim čudacima. „Mogla sam ja i bolje", priznala sam mu. „Mislim, vidjela sam cure koje su kući odnijele deseterostruko veću zaradu od mene." „To ti je bio debi", Jonny je razumno sagledao stvar, držeći u rukama votkumartini. „Ne možeš očekivati da ćeš odmah zaraditi tisuću dolara." „Izgledala sam krivo", rekla sam. „Druge su cure bile pornografske. Ja sam oduvijek mislila da sam slatka, ali mislim da sam se samo zavaravala." „Moram te doći gledati kako radiš", ustrajao je Jonny. „Sigurno si genijalna. Ti imaš nešto posebno što one nemaju. Ti si rock 'n' roll, stara. Ti si faca!" „Dušice," uzdahnula sam, upotrijebivši moj omiljeni izraz od milja za dečka, „ti ćeš me još doći glave." Znala sam koliko sam sretna što imam takvog dečka. Uz njega mi se moj plan o prodaji vlastitog mesa činio dobrom, nevinom seksi zabavom. Trebala sam njegovo odobravanje kako bih nastavila, jer je stvarnost Scheiksa bila kao da vas je netko zatvorio u saunu s tisuću zombija koji vas pokušavaju zgrabiti. Jonnyjevo zanesenjaštvo bilo je gorivo za moj pakleni stroj i zbog njega sam poželjela nastaviti gaziti neumrle i pljačkati im novčanike. Vruuum, maco!
38
Usporedne crte
Počela sam raditi srijedom i nedjeljom, od sedam navečer do zatvaranja. U pokušaju da se natječem sa strašnim mačkama Scheiksa, kupila sam dva kostima: šljaštreću metalnu mrežastu haljinu koja se, nažalost, znala zakvačiti za moje piercinge u bradavicama i blijedoružičastu haljinu s naramenicama koju sam odmah povukla iz optjecaja kada sam susrela djevojku bujnih oblina koja je nosila istovjetni odjevni predmet. (Crnu sam suknju protjerala u najmračnije predjele svoga ormara, gdje su je otkrile moje mačke i odmah je krstile pišakom.) Nekim sam tajnovitim čudom napredovala u agenciji. Moj me je šef uzeo pod krilo i natuknuo mi mogućnost unapređenja. Novac mi je trebao, ali pomisao na povećanu odgovornost nagnala me da se ukakam u gaćice. Uživala sam u jednostavnosti posla tipkačice. Copywriteri bi se dovezli na svojim romobilima Razor do moga stola i stavili scenarije s izmjenama. Ja bih te izmjene unijela, isprintala i onda ih poslala kroz sito i rešeto natmurenih lektora. Ja sam bila dobrodušni robot odjeven u Old Navy odjeću za ljude od karijere, brzopotezno spremna na doskočice i sposobna obasuti pregrštima neiskrene hvale čak i najdosadnije oglase za smrznutu hranu. To je urodilo blagim porastom moje popularnosti u vijugavim hodnicima agencije. Nisam htjela svojim unapređenjem poremetiti taj ekosustav. Bila sam svjesna da bi moje kolege mogle navratiti u Schieks i vidjeti moju verziju guzne miješalice, ali takvo razotkrivanje moje kamuflaže činilo mi se malo vjerojatnim. Zaposlenici agencije bili su suviše bogobojazno in da bi se odvažili ući u striptiz bar (kako bi zadovoljili svoje tjedne potrebe za gledanjem s visoka, većinom su zalazili u Nye's, poljski restoran sa živom polka-glazbom i staračkom klijentelom). Nisam strahovala da će me netko uloviti bez gaća, da se tako izrazim, jer sam bila sigurna da nijedan od mojih suradnika u agenciji ne bi uopće niti pomišljao pojaviti se u mrtvačnici bez ventilacije kakva je bio klub Schieks. To je mjesto bilo totalno anti cool. Naslućujete kamo vodi ova priča, zar ne? Tijekom moga trećeg nastupa u Schieksu, pojavila su se dvojica mojih kolega. Nisam ih dobro poznavala, ali sam ih prepoznala kao dvojicu zbunjenih internetskih mehaničara iz IT odjela. Štreberi! 39
Zatekla sam ih kako bulje u mene s vilicama do poda dok su sjedali uz stol blizu pozornice. Kada sam ih opazila, zbunila me provala djevojačke zbunjenosti - bila sam poput curice na pidžama-zabavi. Kao da sam se potajice nadala da će me netko zateći u ovome poslu, iako sam se na svjesnoj razini toga grozila. Te sam večeri nosila svoj mrežasti kostim i posao mi je išao užasno loše. „Ne sviđa mi se haljina" rekao mi je ravnodušno klijent dok sam poskakivala na njegovom koljenu. (Naučila sam kako duboko progutati fobiju od draškanja i maženja s gadovima.) ,,E pa, dobro, a što ti se onda sviđa?" upitala sam ga mazno, nadajući se da će me zamoliti da se posve skinem. „Sitne plavuše", odvratio je on. „Poput nje." Pokazao je na jednu u nizu cura koje su se tijekom moga radnog staža u Scheiksu odazivale na ime Diamond. Ova je, pak, nalikovala na Kate Hudson s anđeoskim kovrčicama i minijaturnim tjelešcem. „Ej, Diamond", pozvala sam je. Ona se zaustavila i zabuljila u mene. „Mislim da ovaj tip želi da mu plešeš", rekla sam joj iskobeljavši se iz njegova krila. Diamond je doplovila do nas kroz mnoštvo, dok joj je šljokičasti privjesak Playboyjevog zečića ljeskavo namigivao na prsima. Ona je uvijek izgledala jako toplo, čak i kada su temperature u hladnjači za meso bile nepodnošljivo niske. Ne samo da je bila topla u osnovnom psihičkom smislu, nego i tjelesno topla - poput konja koji je satima trčao čvrstih sapi i čistog znoja. Najbolje striptizete imaju tu odliku, a Diamond je posve sigurno bila trofejni izložbeni poni. „Bog", Diamond je pozdravila tipa, uputivši mi topli pogled. Bilo je posve neuobičajeno da striptizeta prepusti mušteriju drugoj curi, ali što sam trebala učiniti? Siliti tipa na ples iako nisam bila po njegovom ukusu? Bila sam previše ponosna za takva sranja. Još sam uvijek gorljivo željela vjerovati u kult obožavanja striptizeta, iako je sve to bila iluzija. Kada bi cura naciljala pravu mušteriju, on bi se prema njoj odnosio kao prema božanstvu (i usput bi je bogovski platio) sve dok se ne bi upalila svjetla. Preklinjanje, prisiljavanje i/ili nutkanje neodlučnog tipa da mi udijeli lovu? To baš i nije bilo osobito privlačno. Htjela sam da dečki uživaju u pažnji kojom sam ih obasipala i da me zauzvrat obaspu svojom valutom. A ako to nisu htjeli učiniti? E, onda treba pozvati plavušu. Dok se Diamond bavila svojim novim prijateljem, ja sam se instinktivno uputila prema stolu za kojim su sjedila moja dvojica kolega i razrogačeno gledala zabavu 40
na pozornici. Ondje je bila mazna Ruskinja, profesionalna balerina koja se bjesomučno vrtjela kao da je glavna nagrada za trud bila odsječena baptistička šaka. „Bog", pozdravila sam ih. „Slobodno vam se pridružim?" Njihov je novac bio jednako vrijedan kao i drugi. Osim toga, već su me bili opazili. „Samo izvoli", rekao je jedan IT-jevac. Čim sam sjela, odmah nas je zaskočila koktelska konobarica. U Schieksu su ih obučavali da se obrušavaju poput strvinara u mrežastim čarapama i da nagovaraju mušterije da striptizete časte koktelima. Naručila sam Red Bull: sredstvo za istodobno dizanje i spuštanje u pjenušavom spoju žvakaće gume i narkomanske pišake. „Onda, gdje radiš?" upitao me Kompjuteraš Broj Jedan. „Radim u jednoj reklamnoj agenciji", odgovorila sam mu izazivački. „Baš kao i mi", dobacio je Kompjuteraš Broj Dva. „Za koju agenciju radiš?" Rekla samim za koju. Razmijenili su poglede, nakitivši lica bolnim samozadovoljnim osmjesima. Igra je završila. Postala sam hrana za tračerske lešinare. ,,I vi ondje radite, zar ne?" upitala sam ih. Slutila sam da su oni osjećali mnogo veću nelagodu od mene, budući da su im lica poprimila boju trešnje. „Aha", odgovorio je Broj Dva. „Baš smo mislili da smo te prepoznali!" „Ovo je moj večernji posao", rekla sam im. „Plaća u agenciji je koma, kao što i sami znate." „O, da," rekao je Dvica, malo se opustivši, „znamo to i predobro." „Nemojte nikome reći za ovo", rekla sam im, izvivši obrvu. Imam fenomenalne obrve. Svatko ima nešto posebno, čak i striperice žnj-kategorije. „Nećemo nikome reći ako ti nikome ne kažeš da smo bili ovdje", rekao mi je Broj Jedan. „To zvuči kao pošten dogovor", rekla sam im, šišajući svoju kofeiniziranu cugu kroz tanušnu slamčicu. Zapravo, nije mi tako zvučao, ali bila sam im zahvalna što su to rekli. Ja sam mogla izgubiti mnogo više od njih ako bi me razotkrili na poslu, dok nitko ne bi kaznio dva punokrvna računalna administratora zato što su svratili u striptiz klub. „Koliko dugo plešeš?" upitao me Broj Dva oprezno. „Počela sam prošlog tjedna", priznala sam mu. To mi se pitanje nije svidjelo. Istoga mi je trenutka uništilo cool auru tajnovitosti i razotkrilo me kao drhtavu početnicu. Zavidjela sam curama koje su se godinama skidale, iako su kao posljedice imale natučene nožne prste, sinuse izlizane kokainom i strah od intimnosti. One su bile cool. Venama im je tekao pjenušac; isijavale su poput 41
Radija. Mušterije su ih častile aperitivima, nakitom i pokojim Porcheom. „Uživaš u ovom poslu?" upitali su me. „Naravno, genijalno je", odgovorila sam. Nekoliko smo trenutaka proveli sjedeći u nelagodnoj tišini. Naručila sam još jedan Red Bull, budući da onaj prvi nije uspio razblažiti napetost koja mi se tvrdoglavo zakopala u utrobu. „Onda," napokon je rekao Broj Jedan, „može ples?" „Ti to ozbiljno?" upitala sam ga. „Želiš da ti plešem?" Klimnuo je glavom. Pitala sam se koliko su već popili. DJ je pustio My Sharona i ja sam kliznula iz svoje mre-žaste haljine. Broj Jedan se naslonio, raširio noge i položio ruke na bedra - univerzalna poza uživatelja plesa u krilu. „Bolje ti je da mi nabaviš skuplji hardver nakon ovoga", našalila sam se dok sam kleknula između njegovih nogu i oprezno mu milovala bedra. „Nema problema", rekao je Broj Jedan napola sklopivši oči. „Što god ti srce poželi." Gurnula sam mu dekolte u lice i nježno mu sisama draškala obraze. „Ovo ti je dobro", rekao je on s odobravanjem. „Možda ovu razbludnu večer možeš naplatiti agenciji", rekla sam. „Reci im da smo imali važan poslovni sastanak." Nasmijao se: „Da bar."
*** Prolazili su sati i ja sam izvela najmanje pet plesova u krilu za kompjuteraše. Više sam vremena provela u krilu kompjutersko-šteberskog debila negoli kurva na konvenciji elektroničara. Za to su se vrijeme dečki dobrano zatrovali Schieksovim asortimanom najboljih uvoznih piva. „Već sam tjednima zaljubljen u tebe", slinio mi je Broj Dva. „Kad god te vidim u liftu na poslu, želim razgovarati s tobom, ali me je strah." „Aha", rekla sam mu žustro prebrojavajući svoje novčanice. „Mislim da to iz tebe progovara Guinness. Da, tako je. Čujem irski naglasak." „Ma, ne, ozbiljno ti kažem", bio je uporan, uručivši mi još jednu novčanicu od dvadeset dolara kako bih se još jednom skinula. „Taaaako si lijepa." „Stari, kako ćeš se ti sutra crvenjeti kad se susretnemo na poslu", rekla sam mu. „Zapravo, i meni će biti bed." 42
„Ne", uvjeravao me je. „Sve je u redu, sve pet. Neće mi biti neugodnjak." Završila sam posljednji ples, ispričala se i otrčala u garderobu. Situacija je donekle dobila na ozbiljnosti i mene je uhvatila blaga panika. Ipak, u mjehuru mi se bućkala otprilike litra votke za čišćenje strojeva. (Rijetko sam cugala na poslu, iako se većina djevojaka s kojima sam radila nije moglo prisiliti da izvedu ples u krilu bez nekoliko gutljaja takozvane žestice za gole cice. Na stubištu su pušile travu i trusile jeftini šampanjac, a od snažne kombinacije trave i pića članci su im se kolebljivo tresli i znale su hodati poput usranih grlica.) Pijano sam se bacila na klupu i prebrojala svoje zelembaće: tristo dolara. Nije bilo loše za ledenu srijedu u gradu koji se nikada ne budi. Kada sam idući puta srela kompjuteraše u hodniku agencije (zapravo, svaki puta kada sam ih sretala nakon toga), nisu smogli hrabrosti ni da me pogledaju, a kamoli da protisnu pozdrav. Očekivala sam takvu reakciju, ali me zbog toga neočekivano zapljusnula tuga.
43
Materijalisti čke djevojke
Nakon nekoliko tjedana rada u Schieksu, zaključila sam da su striptizete najfascinantnija i najtajnovitija stvorenja koje sam ikada imala prilike vidjeti. U samo jednoj večeri, kada bi nam došao veći broj gostiju, čak je pedeset djevojaka znalo raditi među stolovima, u različitim fazama razodjevenosti (i pijanstva). Iako je to značilo beskonačne rotacije te, iako je to ograničavalo moje nastupe na samo dva ili tri seta tijekom večeri, uživala sam u kaosu. Schieks je bio blistava, usporena bakanalija plutajućih dojki, dupke punih čaša pjenušca, Coco Red ruža za usne i nevidljive računice. Još četiri plesa, cure su šaputale jedna drugoj u trenucima kada su bile nasamo. Još dva plesa i mogu isplatiti šefove. Još deset i platit ću stanarinu. Mijenjale su kostime često, praznovjerno, kao da bi nošenje neke druge fluorescentne boje drastično smanjio priljev novca u njihovom smjeru. U ovoj haljini najbolje mlatim lovu. Uvijek se u njoj namlatim para. Samo gledaj. Ja nikada nisam promijenila kostim tijekom smjene. Zaključila sam da mušterije nisu došle na modnu reviju. Otišli bi kućama i uvukli se u bračni krevet te masturbirali na par sisa koji im je zapeo za oko, na guzicu, na skupi dodir parafinski meke ruke. Nije im bilo važno nosi li njihova zamišljena jebačica crvenu ili zlatnu haljinu. Ali ostale cure ustrajale su da je istina bila upravo suprotna. Tvrdile su da su muškarci takvi robovi vizualnim simbolima da prava boja i tkanina mogu značiti razliku između petsto i tisuću dolara po večeri. Možda su imale pravo. Katkad bi tu teoriju potkrijepila cura koja bi inkasirala odmah nakon što bi se presvukla, ali većinom su dokazi bili nepotpuni. No, postojao je jedan nepromjenljivi princip koji sam čak i ja prepoznala: muškarci obožavaju bijele cipele. Cura bi uvijek više zaradila kada bi obula blistavo bijele striperske štule umjesto crnih štikli. Bijele cipele podsjećaju na proljeće, nevinost, medicinsku sestru preplanulih prsiju koja bi vam nakon operacije mandula donijela veliki sladoled, curu na obali u kratki hlačicama koja je do faksa ostala 99.44 % nevina, nove koturaljke. Preplanula cura u bijelim cipelama bila je neodoljiva; nažalost, ja sam bila toliko blijeda da su se bijele cipele neprimjetno stapale s mojom kožom. Naravno, striptizete su se također trudile da ne izgledaju odviše nevino, kreposno ili načitano. Za razliku od Swayzeovog prljavoplesnog poučka iz 1987, svi jadnu Baby guraju u kut. Savršena persona koju je u klubu trebalo utjeloviti bila je egoistična, praznoglava cirkuska žena od gume, labavog morala i gipkih tetiva. U 44
praksi je tu mješavinu bilo vrlo teško pogoditi, ali uspješna se glumica mogla umiroviti s dvadeset osam, zaogrnuta u krzna i kupiti kuću u tudorskom stilu sa četiri spavaće sobe u Shakoppeju. Niste mogli ne primijetiti podvezicu cure koja je zaradila. Pomno zataknute novčanice izbijale su u svim smjerovima poput drečavo zelene zvjezdane eksplozije. Taj se čudni cvijet ponosno nosio, poput kitice cvijeća oko članka na toples-maturalnoj večeri. Striptizete u Schieksu nikada nisu imale torbice; nosile su svoj novac uz tijelo, potpuno izložen pogledima. Poput izviđačke značke ili retroaktivne markice s cijenom, ovaj novčani izložak jamčio je da svi budu posve sigurni kolika je bila čija cijena po kili mesa. Katkad je cura koja je imala redovitu vjernu mušteriju nosila tisuće dolara zavezane za krhku goljenicu. Ta je praksa bila riskantna, ali izgledala je totalno cool. Redovite mušterije ili „redovnici" glavni su izvori zarade u boljim striptiz klubovima. Redovnik troši nezamislive iznose na omiljenu curu, a u Schieksu su se redovnici pojavljivali, eto, redovito. Jedna striptizeta koja se odazivala na ime Sidnee imala je redovnika koji bi je došao gledati barem tri puta na tjedan i dijelio joj novčanice od stotinu dolara kao da su slatkiši. Sidnee je rijetko plesala na pozornici (bila je previše zauzeta bavljenjem svojim zatreskanim redovnikom), no kada je to činila, uvijek je skidala svoje čipkasto donje rublje uz techno poskočicu I Need a Miracle. Naslov Trebam čudo odgovarao je njezinoj situaciji, iako bi neki rekli da Sidnee nije trebala čudo toliko koliko neke od nas. Njezin ju je redovnik obilato financirao. Ali ja sam znala da je njezin životni standard ovisio o zanimanju sredovječnog muškarca u puloveru koji kao da je posuđen iz Cosby Showa. Ako njegov interes oslabi, završit će među sirotinjom, gdje smo se mi bijednice otimale za klijente nudeći dva plesa u krilu za cijenu jednoga, u što je uključen i rezač cigara. Svako malo bi mi neka mušterija obećala da će se vratiti u Schieks samo zbog mene. „Koje večeri radiš?" upitali bi me ti radoznalci. Ja bih glumila oduševljenje zbog njihovog zanimanja, ali pretpostavljala sam da se najvjerojatnije neće vratiti. Nikada im nisam ponudila dovoljno da bih ih namamila natrag. Seks s mušterijom nije dolazio u obzir, ali ja se čak nisam ni pretvarala da uopće razmatram takvu mogućnost. Jebačina je bila prirodni kraj odnosa između striptizete i redovnika, a to je ujedno bio i najbrži put do novog automobila ili safirne narukvice. Ja se, pak, ni s kim ne bih jebala za novac - i to ne samo zbog Jonnyja, koji je bio neobjašnjivo pomiren s time da plešem za lovu - nego i stoga što mi se tjelesni kontakt u tom kontekstu gadio. Nije mi bilo teško trljati tijelo o mušterije, dodirivati ih i čak im pokatkad udijeliti koketni poljubac u obraz, ako bih procijenila da bi mi se ta 45
kocka isplatila. Ali pomisao da me oni zauzvrat mogu slobodno dodirivati, u meni je izazivala mučninu. Usta na mojoj sisi, ruka na mojoj guzici? Onda me bolje ušutkajte i u usta mi nagurajte ključeve za Kharmann Ghiju. Nisam sigurna kada mi je novac počeo nešto značiti. U Schieks sam došla uglavnom zbog uzbuđenja, da postanem zloglasna kurva Marija Magdalena čijim su imenom u crkvama moje mladosti prali podove. Također sam ovamo došla zato što sam podsvjesno odbijala ulogu odrasle osobe, na koju me je silio moj šef. Odgovornost za profit nekoga drugog plašila me mnogo više od seksualne industrije i smatrala sam da moram pobjeći od mašinerije korisnog rada prije nego što zauvijek ostanem ondje zarobljena. Sada sam prvi puta mogla vidjeti alternativu: uporaba moždanih vijuga, pišanje po mojem feminističkom odgoju, preuzimanje uloge prevarantice koja se prerušila u glupavu ljepoticu. Osim toga, to mi se sviđalo. Povrh toga, način isplate u Schieksu prisiljavao me je da se otimam za lovom; ako ne bih prvo zaradila novac za njih, nikada ne bih zaradila ni novčića za sebe. To nas je sve pretvorilo u strvinare koji su kružili klubom čak i nakon što smo opelješile sve mušterije. Morale smo opravdati sramotu nošenja tangi u javnosti. Morale smo utržiti lovu. Na moje iznenađenje, nismo prodavale samo plesove u krilu. Zabavljačice u Schieksu morale su u određenim razmacima kružiti klubom s majicama, kapama, cigarama i priborima za manikuru, nudeći ih mušterijama po „sniženim cijenama" ako naruče ples u krilu. To mi nije osobito teško padalo dok nisam doznala da smo dobivale teške novčane kazne za svaki neprodani predmet. Ne samo da je prodaja dovela već ionako natjecateljsko ozračje do samog usijanja, nego je i neprekidno nutkanje robom sramotilo sve nas. Teško je očuvati erotsku mističnost dok pokušavate natjerati mušteriju da kupi škarice za nokte za četrdeset dolara. Što se dogodilo sa običnim svlačenjem? Zbog ovog sam marketinškog preseravanja žudjela za relativnom nevi-nošću Skyway Loungea. (Stari, Skyway ti se drži klasike!) No, katkad je novac tečno curio iz mušterijinog novčanika u moju srebrnu podvezicu. Tih sam se večeri osjećala otpornom na metke i čvrstom poput dijamanta. Tijekom plesa u krilu izvijala bih leđa iznad zdjelice nekog tipa, milovala svoje gole grudi i zagledala prema divovskom kristalnom lusteru iznad sebe. Osjećala sam se filmski, dekadentno i gotovo apsurdno dok sam se promatrala u zrcalima postavljenim na svod. Jedva bih uspjela prepoznati curu koja je zurila u mene da nije bilo mojih tetovaža. Pogled joj je bio tako pasivan, tako samouvjeren. Potpuno je vladala svojim tijelom, a to je bilo nešto što nikada za sebe nisam mogla reći. Oduvijek sam bila nespretna i svjesna vlastitih tjelesnih 46
ograničenja. U djetinjstvu sam jedva mogla kontrolirati svoj mjehur, a da ne govorimo o udovima. Ali cura u zrcalnom odrazu nije imala takvih problema. Striptiz joj je ukrao sjećanje, uklonilo ograničenja i od nje stvorilo neko posve drugo stvorenje. Seksi cura, nečujno bih prišapnula svome odrazu. To su bile dobre večeri. Ali nije bilo dovoljno dobrih večeri u datoteci golotinje. Barem ne za mene. Znala sam da nikada neću zaraditi onoliku količinu novca koju sam odjednom počela priželjkivati, nastavim li raditi u Schieksu. Moj je izgled bio previše neuobičajen i nisam imala dovoljno samilosti prema ostarjelim vampirima koji su zalazili u klub. Ali umjesto da zauvijek raskrstim sa striptizom (kao što sam kanila na početku - odustati nakon nekoliko mjeseci), istražila sam druge klubove. Pronašla sam odgovor u industrijskoj zoni Minneapolisa, u trokatnici boje sladoleda od jagode. Dobro došli u Veliko ružičastilo.
47
Veliko ružičastilo
Nakon iznimno lošeg tjedna u Schieksu, čvrsto sam odlučila naći striptizerski posao negdje drugdje. Odlučila sam se za Deja Vu, veliki licencirani klub povezan s časopisom Hustler. Vu je bio najozloglašeniji klub u gradu i mnoge bi prekaljene plesačice namrštile nosove od gnušanja na sam spomen toga mjesta. Tvrdile su da je to agresivno mjesto. Prava „mesnica". Bila je to protuteža otmjenom, polaganom pristupu zabavi za odrasle koji se prakticirao u Schieksu. Osim toga, plesačice su u Deja Vuu bile potpuno gole, a plesovi u krilu su, kružile su glasine, bili mnogo slobodniji. Dakle, to se baš i nije činilo najlogičnijim odabirom za novo radno mjesto. Međutim, jednoga dana sam u Schieksu razgovarala s Tammy, prsatom plavušom tužnih očiju, koja me svaki put iznova znala zgranuti prozaičnim anegdotama o preuređenju vrta i porezu na imovinu. „Ja ovdje jednostavno ne mogu zaraditi" požalila sam joj se. „Mrzim satima sjediti s tipovima i pretvarati se da me zanimaju raquetball i burzovna izviješća." „Trebaš otići u Deja Vu", odvratila mi je hrapavim glasom. „Ako se voliš stalno kretati, to bi moglo biti mjesto za tebe." Idućeg poslijepodneva Jonny i ja zaputili smo se preko blatnoga proljetnog snijega do Deja Vua. Tu zgradu od ružičaste cigle nikada prije u životu nisam vidjela i zapanjila me njezina veličina. Bio je to najveći striptiz klub u regiji, s tri kata zabave. Natpis iznad ulaza najavljivao je TISUĆE PREKRASNIH CURA I TRI RUŽNE. Stresla sam dok smo ulazili unutra. Klub nije nimalo podsjećao na Scheiks, ali je zato izgledao kao baš svaki striptiz klub koji sam vidjela u filmovima. Bila je to raskošna ljigava rupčaga, sva u tamnom veluru, kuplerajskim ukrasima i lošim sagovima iz hotelskih predvorja. Glavna pozornica bila je okružena ogradom za mušterije koje žele dati napojnicu i tu je bilo prostora za najmanje dvadesetoricu. Iznad nje nalazila se druga pozornica, staklenog poda, koja je mušterijama otvarala pogled na djevojke koje su plesale iznad njih. Ova multidimenzio-nalna izložba mufova podsjetila me na trodimenzionalnu šahovsku ploču iz Zvjezdanih staza, što me je, pak, podsjetilo na to kolika sam šmokljanica. Šipka koja je prolazila kroz dva kata povezivala je prvu i drugu pozornicu, otvarajući hrabrim curama mogućnost da se spuste poput vatrogasaca i započnu svoj nastup na dramatičan način. Uza zid je bio bezalkoholni bar, gdje su 48
mušterije nakon ulaska obavezno morale kupiti bezalkoholna pića u iznosu od devet dolara. (Većina klubova u Minnesoti s potpuno golim curama nema dozvole za služenje alkohola.) Zasmijuljila sam se pročitavši reklamu za bezalkoholno pivo O'Doul. Imaginarni opijati izgledali su mi kao vrlo primjereno piće za striptiz klub. Iluzijska intoksikacija - to je ono čime su se ljudi ovdje bavili. Jonny i ja zastali smo kako bismo iz daljine pogledali striptizetu na glavnoj pozornici. „Ovo je totalna fora", promrmljala sam. „Ona cura pleše na Kiss", primijetio je Jonny zadivljeno. Plesačica se vrtjela oko štange i bez trunčice napora uspela se do samog vrha. Objesila se o noge i otkopčala grudnjak, bacivši ga na pozornicu ispod sebe. Izravnala je leđa, a onda raširila noge u zračnu špagu. Bila je poput Olge Korbut seks industrije. ,,I ona dobiva napojnice", naglasila sam. „Pogledaj." Muškarci uz pozornicu su jedan za drugim izvukli novčanike i uredno položili novčanice na pozornicu. To me oduševilo, jer su u Schieksu djevojke rijetko kada dobivale napojnice na pozornici. Opazila sam upravitelja (kojega sam prepoznala po podlozi s kvačicom za papir koju je nosio sa sobom). Svi su mi noćni upravitelji u Deja Vuu izgledali isto: brkovi, blistava crna kosa, pingvinski kostim. Čak i nakon što sam ondje na poslu provela nekoliko mjeseci, nisam ih mogla razlikovati. „Bog", rekla sam. „Htjela bih ovdje raditi." „Okej", rekao je Brko odrešito. „Idem ti pronaći curu koja će ti pokazati klub." Prije nego što sam uspjela otvoriti usta da mu postavim drugo pitanje, nestao je iza pozornice i vratio se s umjetno preplanulom curom koja je glasno pucala balone od žvakaće gume i nosila fluorescentni bikini. „Ovo je Sherry", rekao mi je. „Rekao sam joj da ti pokaže klub." „Ja sam ti ovdje već cijelu vječnost", obavijestila me je Sherry. „Okej", odvratila sam joj, bespomoćno odmahnuvši Jonnyju u znak pozdrava.
*** Sherry me odvela do garderobe na trećem katu u dizalu koje je izgledalo kao klopotava smrtna zamka. Imala je umjetne sise veličine dinja, ali zanemarimo li to, nije bila nimalo nalik curama iz Schieksa. Bila je zdrava. Priprosta. Izgledala je kao da je cijeli dan provela koturajući se uz plažu, a onda slučajno zarila glavu u 49
bačvu Bonne Belle ratničkih boja. „Onda, jesi već plesala?" pitala me debelim minesotan-skim naglaskom. „Aha, u Schieksu", odgovorila sam joj. „Oni su pljačkaši", prokomentirala je Sherry. „Je, k'o da ne znam", rekla sam joj. „To je jedan od razloga zašto im dajem otkaz. Koliko ovdje moraš platiti upravi?" „Prebrojavaju ti plesove u krilu", objasnila mi je Sherry. „Na kraju večeri moraš platiti dvadeset dolara naknade za šihtu, plus sedam dolara za svaki ples koji prodaš, a plesovi se naplaćuju dvadeset dolara." Na brzinu sam u glavi napravila računicu. „Dakle, ako prodam deset plesova i zaradim dvjesto dolara, moram klubu dati devedeset? To je mnogo novca." „Aha, ali možeš zadržati napojnice koje ti ostave na pozornici", rekla je Sherry. ,,A budući da ti naplaćuju samo plesove koje prodaš, šefovima nikada nećeš dugovati više nego što si zaradiš." „To mi zvuči pošteno", rekla sam, iako mi nije tako zvučalo. Svejedno, bilo je to za stupanj bolje od moga trenutačnog stanja. Zapravo sam Schieksu dugovala pedeset dolara, a taj se dug stalno povećavao. Garderoba Deja Vua bio je popločen labirint koji je podrhtavao od striptizerske aktivnosti. Fascinirali su me ormarići koji su bili prekriveni šljokičastim naljepnicama, polaroidima, političkim parolama i osobnim osvetničkim izjavama naškrabanim ružem. Na svakom je ormariću bio komadić selotejpa koji je nosio ime vlasnice. Uvidjela sam da imena u Deja Vuu nemaju realističan prizvuk: „Adore." „Latte." „Nikita." „Dynasty." S vidnim sam olakšanjem shvatila da ,,Ahsley" nema nigdje na vidiku. Više su mi se sviđala živopisna fantastična imena nego blesavi pseudonimi tobožnjih bogatih djevojaka iz susjedstva koji su bili popularni u Schieksu. Naljepnice koje su resile gotovo sva vrata ormarića otkrivale su o vlasnicama još više nego njihova umjetnička imena. Varirala su od ponosnih izjava (STRIPTIZETA; SEKSI MAMA; SPAVALA SAM S TVOJIM DEČKOM), preko socio-patskih izjava (BOBU BOB, POPU FUK; MOJA KUJA DOBRO PUŠI; BRITVOM PO BRITNEY!), do etničkih i rasnih nazivnika (PICOSA; KAKAO BOŽICA; AZIJSKI PONOS). Pitala sam se kakvu bih naljepnicu mogla prilijepiti na svoj ormarić, a onda sam ugledala savršenu: NEDOŠKOLOVANA. „Pokazat ću ti teretanu i aparat za kvarcanje", rekla mi je Sherry provevši me pokraj falange ormarića. 50
(Što i što mi želiš pokazati?) Sherry nije sa mnom zbijala šalu. Zapravo, ondje su bila dva kreveta za kvarcanje pokraj male ostakljene prostorije u kojoj su cure iskušavale majstorije na dvije šipke za vježbanje. U pokrajnjoj sobi bio je malena vježbaonica dupkom puna utega i sprava za vježbanje. Ostala sam bez riječi pred ovako rijetkim prizorom garderobne raskoši. Iako sprave nisu zadovoljavale najviše standarde čistoće (zapravo, cijela vježbaonica kao da je bila premazana slojem međunožnog znoja i kreme za samotamnjenje Bain de Soleil), bile su vrijedne divljenja. Pitala sam se jesu li ovakve povlastice bile uobičajene prednosti rada za uspješni licencirani klub, za razliku od neovisnog striptiz bara. „Ovdje je Jacuzzi", objavila mi je Sherry, pokazavši golemu kadu punu neuzburkane vode pokraj tuš-kabina. Baš kao da mu je izdala zapovijed, uključili su se vodeni mlazovi i voda boje lapis-lazulija počela je bućkati i pjeniti se. „Vi imate jacuzz?." uzviknula sam. Jacuzzi sam oduvijek povezivala s hedonizmom, uspjehom i iscrpljujućim jebanjem. „Ovo je mjesto mrkli mrak!" „Je, nije loše", Sherry se složila sa mnom. Iz garderobe smo se zaputile prema zamračenom hodniku. „Ovo je erotično potkrovlje", objasnila mi je, pokazavši mi velika ostakljena vrata. „Ovdje nema sigurnosnih kamera, pa mnogi tipovi vole da im se pleše ovdje. Doduše, skupo je ono, od devedeset dolara naviše." „Što je unutra?" upitala sam. „Kreveti" slegnula je ramenima. ,,Ak budeš imala sreće, ovdje ćeš provoditi puno vremena. Tu ti dolaze najveći lovatori." Provirila sam kroz staklena vrata, ali sve što sam mogla vidjeti bile su nekakve improvizirane zavjese koje su najzločestije cure trebale štititi od radoznalih pogleda. Sherry me je odvela u omanju prostoriju, pokazavši mi šipku koja je vodila s trećeg kata do druge pozornice i spiralno stubište za kukavice. „Ti možeš dolje stubama. Ja ću na šipki", rekla je. Nehajno je skočila naprijed, uhvatila se za šipku u zraku i kliznula dolje, a bedra su joj zaskvičala o potamnjelu mjed. Ja sam se odšunjala niz stube i susrela se s njom na dnu. Stajale smo na prozirnoj drugoj pozornici s panoramskim pogledom na klub. Četiri i pol metra ispod nas, gola plesačica odbrzala je preko pozornice poput izblajhanog raka. „Ovo je VIP pozornica", rekla je Sherry. „Otvara se tek za večernju šihtu." „Kakve su ono sobice sa zavjesama?" upitala sam je, uperivši prst prema stražnjem zidu pokraj šanka. 51
„To su spavaće sobe. Tamo izvodimo ples u krevetu." „Što je ples u krevetu?" upitala sam je sa zebnjom. „To ti je kao ples u krilu, a jedina ti je razlika u tome što legneš na tipa i pretvaraš se da se jebete. Košta šezdeset dolara. Ali klub to zaračunava kao tri plesa, pa im moraš platiti dvadeset jedan dolar" objasnila mi je Sherry. „Dakle, u biti, dobijem trideset devet dolara za to da se pretvaram da se jebem s nekim tipom", rekla sam. „Aha, ali se samo pretvaraš." „ Super." „Tu gore imaš i privatne sofe za ples u krilu", rekla je Sherry. Uza zid su bili nanizani odijeljeni separei; svaka pregrada bila je ukrašena ženskim nogama u mrežastim čarapama. Unutar svakog separea bio je maleni stol i pohabani ljubavni stolac. Jasan naglasak na privatnosti i intimi u klubu bio je zastrašujući. Male sigurnosne kamere koje su nadgledale sve kutove kluba nekako mi nisu ulijevale sigurnost (a da ne govorimo o dijelovima kluba u kojima kamere namjerno nisu postavljene.) Svejedno, očarala me sirova rock'n'roll vibra kluba. Scheiks i njegova lažna knjižnica su u usporedbi s Vuom izgledali totalno blesavo. Usto sam bila i jako radoznala. Je li bilo zastrašujuće spuštati se niz te ludo visoke šipke? Je li ijedna cura ikada pala? Što se zapravo odvijalo u erotskome potkrovlju? Jesu li tipovi zbilja trošili lovu bez alkohola koji bi im podmazao razum? Deja Vu je vonjao po intrigama i industrijskom antiseptiku.
*** Poslije sam pokušala opravdati preseljenje na novo radno mjesto, dok smo Jonny i ja ispijali Cosmopolitane u Texa-Tonki. (Ondje su imali samo dvije čaše za martini, stoga smo imali sreće što smo ih uspjeli rezervirati na nekoliko sati.) „Striptizete su nomadi po prirodi", objasnila sam. „Nijedna ne ostaje predugo u jednome klubu. Upravo zato ne osjećam grižnju savjesti što napuštam Schieks." „Mislim da će ti u Deja Vuu biti mnogo ljepše", rekao je Jonny. „Cure su izgledale zanimljivije. A jedna je nosila odoru medicinske sestre!" „Ma znam", rekla sam. „Totalna ludnica." ,,A kada ćeš im u Schieksu reći da daješ otkaz?" upitao me Jonny. „Nikada", rekla sam mu. „Neće ni primijetiti da me nema." 52
A koliko sam čula, ni nisu.
53
Cure, cure, cure
„Iskreno, ne mislim da ćeš se ovdje dobro uklopiti", rekao mi je upravitelj s druge strane šanka. Živčano je trznuo brčinama - kokainskim čekinjama za čišćenje bijelog praha. „Izgledaš opako. Imaš vrlo opaku njušku." „Nisam ja opaka" graknula sam. Kosa mi je bila svježe ofarbana u ružičastu boju žvakaće gume (koja je izazvala ugodnu pomutnju u uredu) i nosila sam tirkizni sintetički kostim. Namjera mi je bila izgledati kao bezbrižna tinejdžerska kurva, ali čini se da je moj pogled odavao čisti pankerski prkos. Odlučila sam da moram uložiti u botox i ecstensije. ,,A s druge, pak, strane, ti ćeš se jako dobro uklopiti", rekao je djevojci koja je sjedila pokraj mene. Imala je osamnaest godina, prštala je od dražesti i izgledala kao pedagoginja u kršćanskome teniskom kampu. „Izgledaš jako krotko. Vrlo slatko, jako svježe. Dečki to vole." „Nikada prije nisam plesala", priznala je zureći u svoje krilo. „Zato prije nego što otvorimo, moram razgovarati s vama dvjema", objasnio je upravitelj. „Volim svim novim zabavljačicama objasniti kako mi radimo." „Ja sam prije plesala", odvratila sam mu. ,,U Schieksu." Upravitelj me ignorirao. „Koje ti je umjetničko ime?" upitao je drugu curu. „Nicolette", rekla je. „Tako se zove moja sestra. Ona mi je najbolja prijateljica i..." „To je glupo ime", prekinuo ju je Brkonja. „Neće ići. Izaberi nešto seksi, kao na primjer, Diamond." Ona je pokorno kimnula glavom. „Moraš dodirivati tipove", zagrmio je Brkonja, prelazeći za demonstraciju prstima preko Diamondinih golih leđa. Ona je buljila u pod. „Priđi im i reci: 'Ej, mačak, hoćeš se igrati sa mnom?' Dodiruj im kosu, sjedaj im u krilo. Moraš biti seksi, inače nećeš ništa zaraditi." Rukom je kliznuo do njezinog bedra. Ja sam naglo ispila nekoliko gutljaja soka kako ne bih povratila. „Ne mogu", rekla je Diamond, problijedivši. „Naučit ćeš", bio je uporan Brkonja. Okrenuo se prema meni: ,,A koje je tvoje umjetničko ime?" „Cherish", odgovorila sam. „Zato što ću uživati u svakom trenutku provedenom s tobom." On je zatresao glavom: „Aha, dobro." 54
* * * Diamond i ja otišle smo na drugi kat kako bismo uvježbavale trikove na štangi. Ona je izgledala kao savršena srednjoškolka, sa svojom kosicom u stilu Macrie Brady i svojim bikinijem boje travnjaka. Pitala sam se hoće li se Brkonjina predviđanja o našoj uspješnosti obistiniti. Nisam mislila da izgledam opako. Povučeno? Možda. Puna potisnutog gnjeva? O, bejbi, de-fi-ni-ti-vno! Ali mislila sam da je moje lice bilo uvjerljiva krinka anđeoski blažene putenosti. Miss American Pie dohvatila se jedne šipke i pokušala se uspeti uz nju u svojim bijelim cipelicama. Ubrzo je skliznula dolje i izgubila uporište. Jedva se držeći na svojim krhkim nožicama, podsjećala me na Bambija. „Jao", rekla je. „Daj da ja pokušam", rekla sam, zavrtjevši se nespretno. Iznenadilo me kako je to bilo teško izvesti. Cure na pozornici uvijek su izgledale lagano i gipko kada su plesale na štangi; za razliku od njih, moje je tijelo bilo poput antropomorfne vreće mokre mačje sraćke. Jedva sam mogla odignuti svoje tijelo od poda. „Sigurno se služe nekakvim trikom", rekla sam. Djevojka se pojavila iz garderobe na katu i promatrala nas. Usne su joj se izvile u podrugljivi osmijeh. Mislila sam da će nam se predstaviti, ali ona je jednostavno odjedrila od nas u mirisnom oblaku Angela Thierryja Mulgera. Deja Vu se činio hladnijim od Schieksa zbog broja plesačica koje su dolazile i odlazile svakoga tjedna, često bez riječi na dolasku i odlasku. Uprava je prisiljavala djevojke da rade što više smjena, koliko fizički mogu podnijeti, pa je ovdje svake večeri bilo pedesetak cura, katkad i više. Osim toga, oštro se zabranjivalo zadržavanje u garderobi (od Vu cura očekivalo se da se neprestano prodaju), stoga je bilo teško družiti se. Obeshrabrene štangom, Diamond i ja spustile smo se do DJ-ove kabine kako bismo se prijavile. „Zbilja mislim da ja ovo ne mogu", povjerila mi se nakon što je zatražila pjesmu Basement Jaxxa. „Ne mogu prilaziti nepoznatim tipovima i dodirivati ih." „Naviknut ćeš se na to", uvjeravala sam je uprijevši svu svoju lažnu mudrost veteranske striptizete s petotjednim stažem. „Nije to tako loše kako ti se čini." ,,A valjda", rekla je Diamond, nervozno se poigravajući svojom kutijom za napojnice od prozirne plastike. Budući da gole plesačice nemaju običaj nositi podvezice, obadvije smo ponijele minijaturne kutijice kako bismo u njima nosile napojnice (kakav je bio običaj). Moja je kutijica za milodar bila stara limena kutija s logotipom za društvenu igru Candy Land, s dva korpulentna derana koji bulje u kućicu od kolača. Činila mi se savršenim modnim dodatkom u ovakvom 55
zamamnom, umjetno zaslađenom okruženju. Same striptizete izgledale su poput slatkiša, sa svojim ledenim osmijesima i kostimima u svim bojama lizalica. No, te bi vam cure polomile koljena kao grančicu badema ako biste se usudili naljutiti ih. Znala sam da će čak i mala Diamond očvrsnuti odluči li ostati ovdje. Tako je započelo moje službovanje u Velikom ružičastilu. Prvo što sam primijetila bilo je kako su cure ovdje plesale drukčije od onih u Schieksu. Ne samo da su bile posve gole, nego su, povrh toga, izvodile necenzurirane ginekološke točke. Promatrala sam kako djevojka za djevojkom sjeda na ogradu koja je okruživala pozornicu, širi noge i izlaže svoju picu kao da se želi podvrgnuti znanstvenom promatranju. Neke bi cure kleknule i gurale glave muškaraca u svoje umjetno povećane dekoltee; neke bi uzimale dolarske novčanice između svojih napetih guzova, a neke bi nagurale svoja međunožja u lica mušterija i glumile orgazme. Jedna je cura aterirala glavom u krilo klijenta, a zatim prebacila svoje noge preko njegovih ramena. Cure koje su se najraspojasanije ponašale dobivale su za nagradu dolarske novčanice koje su gosti savijali u minijaturne piramide kod Gizeha i stavljali ih na rub pozornice. To me podsjećalo na aukciju. Koliko nudimo za ovu lijepu vaginu? Zadnja ponuda... PRODANO gospodinu s Timberwolves šiltericom i puloverom s mrljama od Manwich konzerviranog umaka od mljevenog mesa! Opazila sam plavušu koja je radila oko stolova u kosti-miću toliko uskom da su joj se jasno nazirale bradavice, labija, svaka pojedinačna naježena dlačica i otisak DNA. Lice joj je nosilo izraz potpune koncentracije. S vremena na vrijeme, uzela bi mušteriju za ruku i odvela je gore do kreveta. Te su tjelesno-novčane razmjene bile učinkovite i hladne, kao da se radi o bankovnom činovniku, a ne o nekome tko radi u seksualnoj industriji. Ali ona je nagomilala ogromnu hrpu love koju je povezala gumicom i nikada je nije ispuštala iz šake. „To ti je Ruskinja", bogobojazno mi je šapnula striptize-ta u prolazu, primijetivši moje zanimanje za plavušu. (Ja patim od nečega što su neki opisali kao „poremećaj zurenja.") „Ruskinje tu uvijek zarade. Nezaustavljive su." Moja je doušnica imala pravo; u Deja Vuu je postojala čvrsto povezana klika starijih Ruskinja i sve su odreda bile nezaustavljivi erotski projektili. Nikada nisu prihvaćale „ne" kao odgovor mušterije i nisu se libile biti nasrtljive i stroge. Studirala sam ruski na faksu i taj sam jezik mogla donekle tečno govoriti. Ali nikada nisam smogla dovoljno hrabrosti da se obratim nekoj od tih Ruskinja na njezinom materinjem jeziku. One su bile toliko nesmiljeno agresivne da me jedna od njih rutinski gurnula prema naprijed kada je mislila da se ne krećem dovoljno 56
brzo među publikom. Htjela sam se okrenuti i zarežati: „Daj se vrati natrag u Kislovodsk, ti poštom naručena pizdo!", ali nisam htjela da mi slavenska bijesna pesnica zdrobi jagodične kosti. Stoga sam zauzdala jezik i pravila se da ne razumijem Ruskinje kada su govorile među sobom, mrmljajući stvari poput: „Pretvarajmo se da smo bolesne i napustimo posao", ili „Ne sviđa mi se nova cura sa smeđom kosom. Jesi li vidjela koliko su joj bedra široka? Sigurno se srami svoje debljine." Većina ostalih zaposlenica u Vuu bile su tinejdžerke. Točnije, nekoliko njih bile su još u srednjoj školi (iako su, dakako, navršile stripersku punoljetnost od osamnaest godina, kada je legalno skidati se u javnosti). Jedna od njih je bila navijačica i ponosno nosila kostime u ljubičasto-zlatnoj torbi koja je nosila ime njezine prigradske škole. Usputno je mljela o domaćoj zadaći, dečkima i nadama da će njezine frendice doći pogledati njezin nastup. Za nju je striptiz bio savršeno prihvatljiv honorarni posao i dokle god su njezini roditelji bili u blaženom neznanju, nije hajala tko zna što radi. „Nedavno sam izašla iz duge veze", rekla mi je iskreno dok smo pogledom skenirale publiku u potrazi za povodljivim naivčinama. „Bili smo skupa gotovo šest tjedana." Nisam mogla prikriti kikot. „To mi ne zvuči predugo!" „Koliko ti je godina?" upitala me sumnjičavo. „Nedavno sam navršila dvadeset pet", rekla sam. „Imaš muža?" upitala me je. „Nemam" odgovorila sam. „Ne još." Odmjerila me kao da sam ekscentrična usidjelica čija je frizura nalik na ptičje gnijezdo. „Ideš! Ja se hoću udati, ono, iduće godine." „Nemoj srljati", rekla sam joj. „Nemoj brzati ni u čemu. Uživaj u mladosti i, ovaj, skidanju i u tome što te ne pritišću obaveze." „Ne želim, ono, biti stara kada budem imala djecu", bunila se. „Želim ih imati troje kada budem u tvojim godinama. Dvije curice i dečka. Zvat će se Brianna, Madison i Tyler i bit ću kućanica i..." Odmahnula sam glavom. Toliko me podsjećala na mene i moje cure u trećem i četvrtom razredu srednjaka, dok smo planirale svoju budućnost do najminijaturnijih pojedinosti. Jedina je razlika između nas i nje bila je u tome što se ona rutinski skidala i trljala o muškarce koji su joj mogli biti očevi. Nisam joj mogla spočitavati zbog toga što se htjela rano skrasiti, vjerojatno je proživjela više nego prosječan tridesetogodišnjak. Faks je 57
izgledao kao najučmalija dosada u usporedbi sa subotnjim večerima u erotskom potkrovlju. „Kad sam bila tvojih godina, htjela sam biti pjesnikinja", rekla sam joj nadmeno. „Ali si završila ovdje", odvratila mi je cura. „Zašto si ovdje?" To me je pitanje osupnulo. Još uvijek nisam znala što sam ovdje tražila. Na poslu sam dobila promaknuće, ušted-jela sam dovoljno za polog za onaj japanski auto i trebala sam već okončati svoj mali bizarni eksperiment. A ipak sam ga nastavljala svojom voljom. Quelle frustracija.
*** Ustala sam s barske stolice i zanosno se odnjihala do jednoga od smiješno niskih barskih stolova sa svjetiljkom u sredini. „Može ples u krevetu?" upitala sam ga, vješto se ugnijezdivši u njegovo krilo kao da sam premazana najboljim strojnim uljem i kao da sam posve neustrašiva. „Može", rekao je, ugasivši cigaretu. Odvela sam ga na kat, u spavaću sobu čiji se dekorater nadahnuo džunglom. Na krevetu je bio veliki punjeni leopard kojega sam pokupila i stavila na pod jer nisam znala što bih drugo s njim. Muškarac je legao na krevet. Ja sam skinula top i zajašila ga, gurnuvši mu sise u lice. Kratko je palucnuo jezikom u moj dekolte i ja sam poskočila, ali sam nastavila s plesom. Buljila sam u ostakljeni strop i promatrala svoj odraz kako se ritmički miče na njegovom širokom mlohavom tijelu. Bila sam svjesna da na ovo što sada činim prije nekoliko tjedana ne bih ni pomišljala, ali sada sam se nalazila u posve drukčijem stanju. Muškarac je posegnuo u svoje traperice i namjestio se kako bih bila savršeno namještena iznad njegove kare. Da budem iskrena, osjetila sam nabreknuče. Miruj, miruj, kurče moje, pomislila sam, ali sam zadržala bolan osmijeh. Pokušavala sam izbjeći njegovu erekciju, ali to bi bilo moguće jedino ako bih se posve skinula s njega. Stoga sam njegovo nadignuće pritisnula bedrom i trljala se nogom o njega dok nije svršio. Provala topline i tamna mrlja - da, svršio je, posve sigurno. Uzdahnuo je u znak odobravanja, očito nimalo postiđen forenzičkim dokazom na svojim levisicama 501. Mučenje je brzo završilo, budući da su u Deja Vuu također prekidali pjesme nakon tri minute, bez obzira jesu li mušterije svršile ili nisu. Iz perspektive mušterije, to je bila totalna pljačka, ali ja sam bila sretna jer je to značilo da nikada neću morati mijesiti s mušterijom tijekom čitavih sedamnaest minuta pjesme Kashmir. 58
Muškarac mi je platio šezdeset dolara i promrmljao hvala. Na izlazu iz spavaće sobe zaskočila ga je slatka konobarica u obvezatnoj Deja Vu odori koja se sastojala od topića i tenisica. „Hoćete kupiti dami piće?" upitala ga je. „Može" odgovorio je on mrzovoljno. „Devet dolara" rekla je konobarica veselo. Podigla sam obrve. Devet zelembaća za glupu čašu Coca-Cole? Tip je bes-pogovorno platio i otišao. Konobarica mi je uručila plavu ceduljicu uz moje piće u posebnoj plastičnoj čaši u obliku tulipana, iz kojih su pile samo striptizete. „Što je ovo?" upitala sam je mahnuvši ceduljicom. „To ti je kupon za piće. Njih trebaš predati na odlasku. Svaki put kada ti tip plati piće, dobiješ kupon. Ako nemaš dovoljno kupona na kraju večeri, klub će ti naplatiti kaznu", rekla mi je konobarica. Bolno sam uzdahnula. „Želiš mi reći da ljude moram siliti da mi plate sok koji košta devet dolara?" „Nažalost, moraš", rekla mi je konobarica. „Neke cure to hendlaju tako što odbijaju plesati za tipa dok im ne pristane kupiti piće." „Ja se ne mogu pogađati", rekla sam joj. „Hvala na obavijesti." Dala sam joj napojnicu od nekoliko dolara i pomislila: Pij Colu ili snosi posljedice! „Nema na čemu", rekla je, okrenuvši se žustro u svojim bijelim tenisicama.
*** Mušterije u Vuu bile su drukčijeg kova od uštirkanih golf-amatera koji su zalazili u Schieks. Neki od ovih tipova bili su najobičnija sirotinja. Jednom sam prišla zgužvanom tipu koji je nosio bedž s natpisom PITAJTE ME KOLIKO SAM SMRŠAVIO. „Dakle, koliko si smršavio?" upitala sam ga. Rekao mi je da je, otkad se priključio zloglasnom vitaminskom kultu, smanjio sa sedam antidepresiva na „samo pet." „Samo pet", odvratila sam. „Ti bokca!" „Ostvario sam ozbiljan napredak", rekao je motajući prstima. „Unos sam sveo samo na litij i neke druge stvari." „Hoćeš ples u krilu?" upitala sam ga. „Oprosti," odvratio mi je bez trunčice srama „nisam ponio novac. Ali imam veliki izbor tableta na biljnoj bazi ukoliko ih želiš iskušati." Drugi mi je tip izjavio da je trenutačno bez posla, ali da je proteklog ljeta bio iznimno tražen kosač travnjaka. 59
„Mlatio sam lovu sve u šesnaest", prisjećao se čeznutljivo. „Bilo je para k'o blata. Šteta što je sezona završila." (Ali to su bili dani, jel' da, rista? Kurve i koka, najfinija govedina, potoci Magnum Cristala u Emiliovom Ijetnjikovcu, ha? Činilo se kao da travnjacima nema kraja, ali svemu dobrom uvijek dođe kraj. Uvijek.) Kada mi je jedan tip svoje zanimanje opisao kao „skej-tborder - ponekad", već sam bila na rubu očaja. Gdje su nestali poslovni ljudi? Žudjela sam za zombijem prepunim love u odijelu Zegna ili bogatim starkeljom ili Bobom Dobbsom iz Crkve Subgenijalaca koji bi namigujući grickao lulu. Veliki postotak mušterija u Deja Vuu nosio je hlače-trenirke (koje ne samo da nisu bile estetske, nego su stvarale neugodno intimno trenje tijekom plesa u krilu). Ja nisam bila elitist; rado bih plesala za bilo koga tko je bio voljan platiti; ali ovo je izgledalo kao da anoreksičare vabim da dobrovoljno daju krv. Počela sam shvaćati zašto je većina cura preferirala bolje klubove, iako mi i dalje nije nedostajala brbljava, dosadna kolotečina Schieksa.
*** U četiri i pol ujutro napokon su prigušili svjetla. Cure koje su ostale u glavnoj dvorani (mnoge su se već prije nekoliko sati pokupile u erotsko potkrovlje), nagurale su se u pokvareno dizalo i krenule prema gore. Ja sam se dovukla do njih, toliko premorena da mi je to krdo djevojaka treperilo pred očima poput raznobojne pustinje. Njušila sam njihove mirise i feromone i čula ih kako promuklo razgovaraju o noćašnjoj zaradi. Kada su se vrata dizala otvorila, nahrupile su pognutih glava u garderobu, teških nogu od plesova u krilu napokon se usuđujući pokazati koliko su umorne. Ajmo, ajmo, psići maleni. Odozdo su se čuli umilni zvuči jazz pijanista; DJ je pred svitanje volio puštati opuštajuću glazbu. Navukla sam gumene natikače za kupanje (imala sam čudan osjećaj kao da sam na faksu; nisam nosila japanke za tuširanje od prve godine studija) i otišla pod tuš. Dok sam stajala pod tušem kao prebijena mačka, druga se cura sapunala pod susjednim tušem. „Bog", rekla mi je veselo sapunajući svoje umjetne sise. Gotovo sam očekivala da ću začuti zvučni efekt trenja balona, kao u filmu Kentucky Fried Movie. „Jesi imala dobru večer?" upitala me. „Bilo je okej", odvratila sam, trljajući polumjesece od maškare ispod očiju. 60
„Odradila sam dvanaest plesova." Za moje je poimanje to bila dobra večer. „Ja sam ih odradila dvadeset osam", rekla je nehajno. „Obično bolje prolazim." „Možeš mi reći kako ti to uspijeva?" upitala sam je. „Mislim, kako uspiješ dobiti dvadeset osam plesova? Ja se nikada nisam ni približila toj cifri." „Pogledaš tipa u oči", odvratila mi je jednostavno. „Pogledam ih, ono, totalno seksi i onda uvijek žele da im plešem." Slegnula je ramenima kao da bi to i djeci iz vrtića bilo jasno. „Mislim, nije da baš zurim u njih", rekla sam joj, brišući ručnikom svoje oskudno ovješeno poprsje. (Te su me sise iznevjerile. Bile su tako prokleto anatomske.) „Hmmm", rekla je cura. „Pa, eto, onda valjda ne znam kako mi to polazi za rukom." Zabacila je kosu boje karamele i nacerila mi se, štiteći svoju tajnu poput amajlije. Oko četiri i trideset cure su se okupile u glavnoj dvorani za isplatu na kraju smjene. Šćućurile su se poput legla štenaca na kaučima (štenaca hrta - posvuda su im visjeli krakati udovi), hrpe iznurenih cura u pidžamama, dresovima za jogu, trenirkama i bolničkim kutama. Njihova bliskost nije izvirala iz emocionalne povezanosti, nego je bila nešto poput urođenog ponašanja; cijelu su se večer mijesile s nepoznatim muškarcima, tako da su im se tjelesne ograde posve izlizale. Čak sam se i ja umorno prilijepila uz curicu koja je čvrsto držala svoga plišanog medvjedića i nosila aparatić za zube. Začudo, za većinu djevojaka noć još nije završila. Planirale su doručke i raspravljale o tome što će raditi kada se vrate kući. „Ja ću popiti Valij i bućnuti se u kupku." „Pogledat ću neki film." „Moram djecu odvesti u školu, a onda ću imati vremena za malo prileći." Ostala sam zgranuta nad njihovom izdržljivošću, dok nisam shvatila da sam ja najveća luđakinja u dvorani: morala sam biti na poslu za tri sata. A to mi je u misli prizvalo novu brigu: gdje je, k vragu, Brkonja? U Schieksu je isplata trajala ravno trideset sekundi. Isplatiš svoj dio, daš napojnicu osoblju i odjaviš se. Ovdje je isplata očito bila složen postupak. „Što se događa?" upitala sam curu pokraj sebe. „Zašto im treba toliko dugo?" „Uprava se voli urokati na kraju šihte", odgovorila mi je ona, dotaknuvši prstom nosnicu.“ „Vjerojatno to sada rade. Briga njih što mi ovdje čekamo." „Ja zbilja moram gibati", rekla sam. „Moram na drugi posao za nekoliko sati i htjela bih malo prileći." ,,E, imaš smolu", složila se cura sa mnom. „Usput, ja sam Frost." 61
„Drago mi je, Frost. Ja sam Cherish", rekla sam. Primijetila sam Frost na pozornici; kretala se ukočeno i bolno. Njezini setovi izgledali su kao fizička terapija." „Koliko ti je godina?" upitala me. „Nedavno sam navršila dvadeset pet" rekla sam joj. „Ali trenutno se osjećam starije." „Mnoge koje se bave ovim poslom osjećaju se starije", rekla je Frost. „Uzmimo mene. Imam samo dvadeset dvije, a već imam troje djece." Potapšala se po neravnom stomaku sjetno se osmjehnuvši. „Lani, dok sam bila trudna, izbili su mi zube i polomili noge. Morala sam ponovno učiti hodati. Još se ufuravam u to, kao što si sigurno primijetila." „Super si izgledala na pozornici", odvratila sam joj. „Hvala", rekla je ona. „Hoćeš da ti pokažem slike djece?" Odgovorila sam potvrdno. Frost je preroštala svežanj polaroida, ponosno mi pokazujući svoje anđeoske kćeri. Kada je došla do fotografije štemera s gusjeničastim obrvama, zaneseno ju je poljubila. „Ovo je moj novi dečko", rekla je. „Slovački Židov s kurcem od dvadeset pet centimetara." „Mazel tov!" rekla sam joj. „Možeš me odbaciti do Starlite Motela?" iznenada me upitala Frost. „Tamo se moram naći s nekim za sat vremena." „Žalim", rekla sam joj. „Idem taksijem kući." Frost se lelujavo ustala i počela kružiti prostorijom, moljakajući cure da je povezu. Ja sam se ispružila na sjedalu za zaljubljene i sklopila oči. Ali umjesto tame, pred očima su mi plesali prizori cura kako se uspinju spiralnim stubama pokraj pozornice - beskonačan mimohod insekata u neonskim haljinama - sablasna verzija Eshcerovih grafika. Moje su se oči odjednom širom otvorile. Dok se uprava pojavila, održala nam propovijed o nedostatku entuzijazma i pokupila naše kupone za pića i novac, bilo je pet sati. Ušla sam u jedan od stotine taksija koje ću naručiti te godine i odvezla se kući u tišini. Više nisam osjećala umor. Pitala sam se hoću li uspjeti zadržati taj osjećaj neumornosti i nekako izdurati dugi radni dan u agenciji. Kada sam stigla kući i skinula se, opazila sam da su mi noge prekrivene divljačkim modricama u modroj i žutoj boji koje su divlje cvjetale duž bedara, poput platna Georgie O'Keeffe oslikanog uz pomoć unutrašnjeg krvarenja. To je bio rizik plesa na štangi i leđnog rada.
*** 62
Rintala sam kao mazga dvije večeri na tjedan u Deja Vuu, a jutra poslije provodila sam u mjesečarskom transu. Smjene su trajale devet sati, katkad deset i većinu toga vremena provodila sam neumorno vabeći mušterije. Usto sam svake večeri otplesala oko šest setova, bilo na glavnoj pozornici, bilo u „ekskluzivnoj" VIP sobi (koja je, začudo, bila otvorena za javnost). Ples u krevetu bio je dio moje radne rutine noću i naučila sam kako neprimjetno varirati pritisak međunožjem kako bih klijenta držala uzbuđenim, a da ne svrši preuranjeno. Znala sam da je to što činim bilo kao da nekome drkam za šezdeset dolara, ali uvijek bih pomislila sam da sam u kategoriji cool cura kada bi neki napaljeni šmokljan zatražio plesne repete. Bili su tu i rizici koje ovaj posao nosi, poput Meksikanca koji mi je ugrizom raskrva-rio sisu ili turist iz Bombaja koji je zamalo uspio ugurati prste u mene ili tip iz Detroita koji je izvukao kurac i pokušao mi ga nagurati u usta, smijući se dok sam se užasnuto koprcala. (U sva tri slučaja, moj me šef smjene ukorio jer sam „izazvala" te napade.)
A da ne govorim o ponižavajućem „obaveznom nastupu": nakon svake četiri pjesme, sve su se plesačice morale postrojiti na glavnoj pozornici, a tada bi nas DJ predstavio dok bismo nijemo mahale poput manekenki u bikiniju na auto-showu. Nakon predstavljanja, trebale smo sići s pozornice, raspršiti se po dvorani i prodati dva plesa po cijeni jednoga što smo brže mogle. Cure koje nisu uspjele naći mušteriju, morale su se vratiti na pozornicu i grupno plesati iduće dvije pjesme - bio je to jezoviti ritual koje striptizete nazivaju „ples luzerica" ili „luzerska pozornica." Za propuštanje predstavljanja ili nesudjelovanje u grupnom plesu mogli ste dobiti novčanu kaznu. (Uprava je više kažnjavala cure koje im nisu bile drage ili koje nisu redovito jebali, a ja sam spadala u obje kategorije.) Katkad bih šmugnula do svog ormarića kako bih konzumirala svoju proteinsku dozu (malu kobasicu koju bih progutala vatrometnom brzinom kako mi netko ne bi vidio hranu i zbog toga me pretukao u zatvorskom stilu), ali upravitelji su imali naviku upadati u našu garderobu i derati se da odvučemo guzice dolje. Katkad bi me bilo strah piškiti, budući da su Brkonje bili dovoljno nehumani da me sabotiraju usred olakšavanja. Zamišljala sam ih kako uz pomoć falusnog ovna za rušenje bedema provaljuju u moju kabinu, nosnica uspjenjenih od kokaina. Jedne sam se večeri razboljela. Recimo da sam imala pro-bavnih smetnji. (Dobro, uhvatio me je eksplozivni, pirotehnički proljev. Krasno!) To mi je stvorilo nekoliko poteškoća: prvo, u garderobi su bila samo dva zahoda; bila su odmah uz jacuzzi i 63
nisu pružala nikakvu privatnost. Zadnje što mi je u životu trebalo bilo je navući prezir striptizeta zbog toga što sam se usudila ovdje obaviti „istovar" (uništavajući pritom kolektivni privid da smo mi sve sterilne, miomiri-sne lutkice za jebačinu koje ne mogu jesti hiti proizvoditi izmet). Drugi su problem bile nevjerojatne poteškoće kada se pokušavate skidati dok vam utrobu razaraju grčevi. Htjela sam otići kući, ali čula sam da cure mogu zaraditi kaznu od sto osamdeset dolara ako eskiviraju šihtu. Otkaz je uvijek visio kao sveprisutna opcija, ali ja sam sveudilj bila uvjerena da se moje putovanje nekako još nije primaklo kraju i da nisam još mogla pritisnuti kočnice. Zaključala sam se u zahod i nadala se da me Brkonje neće pronaći ili kazniti. To je bila jedna od prvih situacija u kojoj mi je sinulo da zapravo radim u ružičastom gulagu. Pretpostavljala sam da bi me Brkonje radije vidjeli kako mi na pozornici iz guzice ispada utroba nego što bi mi dopustili da odem kući. Netko mi je počeo lupati po vratima kabine: „Luzerski ples, šećeru. Idemo dolje."
64
Šećerna depra
Bez obzira na to što sam noći provodila hvatajući se za gležnjeve ispred odsutnih muževa, ja sam se svejedno trudila biti vrhunska cura. Voljeti Jonnyja nije bilo teško: svirao je gitaru, njegov je složenac Tater Tot bio pravo blaženo otkrovenje, nosio je majice Ben Sherman, nije bio nositelj virusa straha od veze ili ostalih istovrsnih muških boljetica, te je rabio skupu kremu za lice. To je dovoljno da zadovolji mene. Osim toga, njegova kći, koju je zvao Kikirikica, počela mi se uvlačiti pod kožu na vrlo čudan način. Bio je to spor i kružan proces, nešto poput klijanja sjemena u papirnatoj čaši. Kikirikica je zbilja imala slatki zub - tamanila je sve od šećera. Zapravo, jela je sve što je bilo slatko. Sirup za palačinke. ChapStick. Vitaminima obogaćen prah na dnu kutije sa zobenim pahuljicama Cocoa Puffs. Večeri je većinom pro vodila buljeći u moje osobno skrovište lizalica i moleći me za jedan slatki šut. Obično bih joj popustila jer bi se od šećera smiješila poput filmske zvijezde. Jedne se večeri mala toliko urokala PEZ bombonima i Pop Rocksom i Jonny je nikako nije mogao uspavati. Ma koliko on pjevao kompilacije Beatlesa, nikako nije uspijevao namamiti malu majmunčicu u Morfejevo krilo; klinka je zabrijala do ludila i sve je više gubila kontrolu. Dok je malu prala saharinska špica i Jonny ju je sve teže obuzdavao, ja sam gledala Lettermana i osjećala se izmoždeno. Za razliku od adrenalinske brije stripanja, svakodnevicu uopće nisam registrirala na radaru i ona mi se činila dosadna do besvijesti. Koma živa, stari. „Neću spavati", vrištavo nam je objavila Kikirikica u svojoj sobi. „Hoću pizzu. I hoću... MALL OF AMERICA!" Neš' ti prizora! „Vrijeme je za spavanje", rekao joj je Jonny umirujuće. „Sve male curice trebaju san." „Ja ne!" kričala je Kikirikica, udarajući o madrac u tempu valcera. Jonny joj je milozvučno zapjevao Elanor Rigby, sigurno najmorbidniju pjesmu iz kataloga Beatlesa, ali zato Kikirikičin stari favorit. Prosvjedi su polako uminuli i leptirasti udarci su se smirili, dok nisu postali otkucaji srca. Nakon gotovo sat vremena, Jonnyjevo dijete je napokon zahrkalo. Jonny je tiho zatvorio vrata Kikirikičine sobe za sobom. „Oprosti zbog ovog roditeljskog trenutka, maco." „Sve pet" rekla sam. Kada je Kikirikica spavala kod njega, ja bih bila jadnija od 65
zadnje rupe na svirali. Tako je to kad ste pomajka, ako baš hoćete da vam iskreno kažem. „Isto tako mi je žao što je njezina mama jutros ostavila bijesnu poruku na tvom vjetrobranu", rekao je Jonny. „To je daleko bolje od uobičajenih ljutitih poruka na automatskoj sekretarici", odvratila sam. Kikirikičina mama nije me baš naročito pušila. Proždirao ju je nerazumni strah da se ponašam odviše majčinski prema njezinom djetetu, što je bilo za skviknuti od smijeha. Ja sam imala majčinski instinkt kirnje. Čudno sam se osjećala čak i kada bih Kikirikicu držala za ruku dok smo prelazile cestu. Kao da se sve kretalo prebrzo, a ja sam morala gledati ostale mališane. „Je, znam, ni to nije u redu", složio se Jonny, pridruživši mi se na divanu i drpivši mi komad pizze s tanjura. „Koma mi je to," rekla sam, „ali, uostalom, sve mi je koma u posljednje vrijeme." Unatoč najboljim namjerama, naše se unajmljeno stanište odnedavno prometnulo u rimski cirkus. Jonny, iako prava dušica, bio je čovjek s dovoljno tereta iz prošlosti da sruši Boeing 767 u Baltičko more. Naime, on, eto, nije bio službeno razveden (iznenađenje!), a gorki je proces rastave bio još u tijeku. Jonny je tip čovjeka koji izbjegava sukob pod svaku cijenu, stoga me nije iznenadilo to što nikada nije finalizirao prekid braka. Ono što me jest iznenadilo, bilo je koliku sam krivnju osjećala zbog toga što sam svaku večer jahala na tuđem mužu.
Preseljenjem u Minneapolis nesmotreno sam ušetala u emocionalni košmar u kojemu bi i najskuliranija riba završila na gradelama. Možda sam zaslužila da me naguze. Veličanstvena je glupost useliti se s tipom - k tome još i tatom - koji je u braku s nekom drugom, iako samo u antiseptički zakonskom smislu. Jonny mi se kleo da voli samo mene, ali ga je istovremeno proganjala mogućnost da zbog mene izgubi svoju malu Kikirikicu. Žalila sam Jonnyja. On je odgojen u luteranskom duhu i koncept pokajanja (i duhovne ucjene) bio mu je posve stran. A ja sam, pak, odgojena u vjeri da deset Zdravomarija, dva Očenaša i laksativ mogu izbrisati tanke napukline na grešnoj savjesti. Međutim, trideset tisuća molitvi bezgrešnoj Djevici Mariji nije me moglo iskupiti od moga navodnog zločina: smišljenog uništavanja obitelji. Posrala sam se na šestu zapovijed i kukovima sam morala samljeti grijeh. Mislim da bih izmolila prvu krunicu plesom u krilu u povijesti, molitvu za molitvom, zglob za zglobom. Osim toga, neće mene žigosati kao preljubnicu, ja ću se ponašati kao takva.
Perika 66
Nakon nekoliko tjedana u Deja Vuu, odlučila sam kupiti plavu periku. Upravo sam nabavila francuske umjetne nokte (koje mi je ugradio mladi Korejanac, rabeći ilegalni metil metakrilat), te sam svoj striperski look odlučila katapultirati u stratosferu. Plava bi perika završila moj preobražaj te bi me (nadala sam se) obogatila. Nisam se mirila da je razlog mojeg neuspjeha bio moj negativni stav i manjak samopouzdanja. Čvrsto sam vjerovala da je moj problem bio čisto fizičke naravi i da bi se mogao riješiti tako da postanem sličnija Barbiki. Otišla sam u depresivni sivo-ružičasti salon perika u derutnom trgovačkom centru. Bio je to šoping-centar u kojemu su fontane prestale raditi prije nekoliko godina, a trgovine su se rasprodajama po hitnom postupku rješavale robe. Salon perika je više podsjećao na liječenje kemoterapijom nego na glamurozne makeovere, ali bila sam previše nestrpljiva da bih razgledala drugdje. Te sam se večeri kanila skidati i htjela sam imati fantastičnu periku. Navabila bih mušterije među svoje zlatne uvojke i čvrsto ih stegnula dok ne bi poljubičastili i počeli se gušiti. Onda bih im drpila novčanike i šmugnula u tamu pakosno se smijuljeći. Silovateljica Matovilka. To te pitam, jebote! Dvije dokone šmrkavice zaposlene u trgovini klopale su vegetarijanske sendviče i šaptom razmjenjivale tračeve. Osmjehnule su mi se kada sam ušla, ali nisu mi došle pomoći. Prošla sam trgovinom uzduž i poprijeko, mršteći se na kosmate šljemove u stilu Carol Brady, naviklane čupavce i plastične torte nasađene na sablasno bezizražajne stiroporne glave. „Imate li nešto što nije totalno ružno?" upitala sam cure. „Ovamo većinom dolaze proćelave starice," odvratila mi je posprdno jedna od njih, „stoga nemamo ništa kvalitetno." „Ovdje imamo neke perike s dužom kosom", rekla mi je druga, pokazavši prstom u kutak na drugom kraju trgovine. Opazila sam dugu pepeljasto-plavu periku s uvojcima. Podsjetila me je na Krystle iz Dinastije, ali zapravo je bila više u stilu Alise u Zemlji čudesa. Skinula sam periku s glave i isprobala je. Nevjerojatno. Dužina perike izdužila mi je lice i naglasila nos, što baš nije bio dojam koji sam htjela postići. Međutim, bila je blijeda i svilenkasta i nevina, a upravo je to bio imidž koji sam htjela pokazati. Usto je bila izrađena od ljudske kose (zastrašujuće!) i doimala se stvarnom, usprkos činjenici da je izgledala posve ljigavo. 67
„Uzet ću ovu", rekla sam. „To vam dođe devedeset devet dolara", rekla je jedna od djevojaka, složivši periku u torbu. Progutala sam slinu i isplatila joj svoju prljavu gotovinu, u mislima se uvjeravajući da će mi se investicija višestruko isplatiti. Te sam se večeri u Deja Vuu odlučila drukčije našminkati. Debelo sam porubila oči crnom olovkom (Estee Lauder, najboljom na tržištu), natrackala kapke sjenilom boje modrice (Benefit Traffic School) i nanijela bež sjajilo za usne (Urban Decay Midnight Cowboy), u boji koja me podsjećala na umjetnu nogu. Bio je to vrlo playboyevski efekt, umjetan i bezbojan, s ljubičastim očima, tako da sam izgledala kao da me izdevetala ljubomorna rok zvijezda u Chateau Marmontu. Navukla sam mrežastu kapicu za kosu i stavila periku preko nje. Oduševljeno sam zaključila da sam izgledala kao posve druga osoba. Spustila sam se pokrajnjim stubištem (koje je, u zanimljivom pokušaju stvaranja ugođaja, bilo ukrašeno jednom jedincatom palmom u saksiji s koje je još visjela cijena) i dokaskala do glavne dvorane. Istog je trenutka jedna cura iz plavokose ruske ergele (Sasha? Oksana? Sashkana?) nasrnula na mene. „Ti si nova?" upitala me je. „Ne, ja sam Cherish", odgovorila sam uz osmijeh od uha do uha. Uspjeh! Sashkana je podigla obrve koje su bile zastrašujući gotički lukovi iscrtani MACovom olovkom. „Cherish? Nisam te prepoznala!" „Kupila sam periku" odvratila sam joj praveći se luda. „Ovdje sam inkognito." „Dobra perika" zaključila je Sashkana. „Je, dobra ti je perika." „Od srca ti hvala na tome", rekla sam joj. „Plavuše se uvijek bolje zabavljaju, ne?" Sashkana je razmislila o tom klišeju, namrštivši se kao da se godinama nije zabavljala. „Možda. Ne znam. Neke cure, da. Ja ne."
*** Kako se i moglo očekivati, te sam večeri svoj prvi ples u krilu prodala tipu kojeg je očarala moja umjetna kosa. „Imaš prekrasnu kosu", rekao mi je kad sam ga zajahala i zdušno pritisnula njegovu polunadignutu ćunu. „Jesi Šveđanka?" „Jesam", rekla sam mu. „Ja sam ti stopostotna, punokrvna Šveđanka. Zapravo, baš sam se vratila iz Stockholma gdje sam s prijateljima Bjornom i Annikom promatrala kitove. Onda smo išli brati kupine i šibali se međusobno bodljikavim 68
šibama. Hvala Bogu što imamo subvencionirano zdravstvo." Muškarac je zadovoljno sklopio oči. „Tako si seksi." „Poput mesne ćufte, jel' da?" rekla sam veselo mu hopsajući u krilu. Plavuša, plavuša, plavuša! Jupiiii! „Jel' da sam ja tvoja mala švedska ćuftica?" „Naravno", odgovorio mi je tip. „Zapravo, može još jedan ples, ako nisi zauzeta?" „Jako sam tražena," rekla sam mu, „ali tako sam se zacopala u tebe da te jednostavno ne mogu ostaviti." Nasmiješio se i izvio svoje međunožje čvrsto ga pribivši uz moju zdjelicu, kao da si kurac želi zdrobiti u kašu. Imala sam dosta posla tijekom večeri, iako nisam bila zapanjujuće uspješna, kako sam očekivala. U jednom sam trenutku pristupila pristalom mladiću u majici koji je pognuto sjedio za svojim stolom i upitala ga želi li ples u krilu. „Ne, hvala. Ovamo su me doveli prijatelji, ali ovo jednostavno nije moja furka" objasnio mi je dok sam kleknula na pod pred njim poput kokeršpanijela koji moli zalogajčić pseće hrane Snausages. „Ženim se za šest dana i mnogo me više zanima moja zaručnica nego striptizete." „Ideš!" rekla sam iskreno. „To je zbilja nešto novo." „Moja zaručnica možda nije tako lijepa kao ove djevojke," rekao je, „ali ona je dobra, iskrena osoba." Ustuknula sam na tu izjavu. Iako je bilo jasno da je tip mislio kako hvali svoju zaručnicu, ja sam nekako ipak imala dojam da je omalovažava. Baš kao što striptizete mrze da ih se stereotipizira kao nemoralne kurve koje je izopačio život, tako nijedna žena ,,u civilu" ne želi da je se smatra isključivo poniznom, bespolnom i smjernom. Prema njegovom izrazu mogla sam zaključiti da on svoju vjernu buduću suprugu nije mogao zamisliti u plemenu ovih obli-zujućih rajskih ptica koje su se rasprostirale po pozornici Deja Vua. Ali ona je mogla biti jedna od nas, čak i ako on to nije naslućivao. U striptiz klubovima je bilo dobrih, poštenih ljudi, većina se skrivala iza neprobojne maske šminke i umjetnog tena. ,,E pa, želim ti sve najbolje u bračnom životu", rekla sam. „Možda ćeš ovamo jednom dovesti svoju ženu." „Joj, ona ovamo nikada ne bi došla", rekao je on, čvrsto uvjeren u čednost svoje zaručnice.
** * Tijekom večeri primijetila sam nešto čudno: cure u klubu počele su se prema meni ponašati mnogo prijateljskije otkad sam doživjela plavi preporod. Bilo je to kao da 69
sam se priključila arijskom sestrinstvu. Odjednom su sa mnom dijelile tračeve iza pozornice i učile me kako izvesti najnovije majstorije na šipci. Pretpostavljala sam da će cure moju periku dočekati hladno (budući da bih s njom postala mnogo opasnija konkurencija među mušterijama), ali istina je bila posve drukčija. Sada sam bila prava suparnica i stoga dostojna poštovanja i prijateljstva. Striptizete su svoje neprijatelje držale blizu svojih nepomičnih, silikonom nafi-lanih poprsja i ignorirale gotovo sve ostale.
Negdje oko jedan u noći Brkonja me je satjerao u kut. „Možeš obaviti aukciju gaćica u VIP-u?" upitao me je. „Nijedna cura nije slobodna." „Može", rekla sam mu, zadovoljna činjenicom da sam bila njegov posljednji izbor za dražbovateljicu gaćica. „Navučeš Deja Vu gaćice. Odeš na pozornicu tijekom dvije pjesme, a tipovi uz rub pozornice nadmeću se za tvoje gaćice. Tip koji ponudi najviše, dobije tvoje gaćice." „Mogu ja to", rekla sam mu. Brkonja mi je dobacio zelene satenske gaćice. Bile su ukrašene djetelinama (bio je lipanj) i u njima sam izgledala kao da nosim pelene, ali zaključila sam da ih mogu isfurati. „Ljudi, kucnuo je čas da se zaputite u VIP sobu gdje se možete nadmetati za Cherishine gaćice!" proderao se DJ u mikrofon. Uvijek je zvučao strašno samodopadno jer je pojebao mnogo striptizeta. Kada sam izašla na pozornicu, dočekao me je neočekivano topao pljesak. Rub pozornice, gdje su se ostavljale napojnice, nije bio osobito velik, ali zato je bio načičkan pijanim studentima koji su se kesili kao da je božično jutro i Djed Božićnjak im je donio sanjke prepune Hustlerovih ljepotica u polu-svjesnom stanju. Ja sam se nasmiješila i izazovno namjestila svoje irske pelene. (Sjećate se onih naftalinskih satenskih bikinih gaćica iz Victoria's Secreta koje su na guzici uvijek izgledale naduto? E pa, ove su gaćice bile njihova pljunuta slika i prilika.) „Daj mi ih!" povikao je mladić, položivši pet dolara na rub. S druge strane pozornice drugi je dečkić uzvratio udarac konstruiravši kompliciranu piramidu od novčanica od jednog dolara. „Tip s piramidom je u vodstvu" objavila sam, plešući uz rub pozornice i vrteći se oko štapa. „Bonus bodovi za trud." Znate, nakanila sam da ću smradove natjerati da se bore za moje ružne zelene bapske gaće. Prihvativši izazov, prvi je tip izvadio još novca i položio ga na pod. Divlje je upro u svoja prsa. „Izaberi mene! Moram osvojiti tvoje gaćice!" 70
Piramidologova kreacija prometnula se iz skromne majanske konstrukcije u egipatsku raskoš nakon što je dodao još nekoliko novčanica. Konspirativno mi se osmjehnuo. Još je nekoliko tipova isukalo lovu u želji da sudjeluju u nadmetanju. Počeli su bacati svežnjeve novca na pozornicu, a ja sam se u njemu oduševljeno počela valjati, razmičući novčanice poput otpalog lišća. Bila sam doslovce do gležnjeva u lovi koja nije prestajala padati. Zvuk valute koja je padala po nogama bio je neponovljiv. Počela je druga pjesma. Skinula sam gaćice i zavodljivo ih njihala na rubu pozornice. Nosila sam samo crne štikle i tako gola sjela sam na rub, nagnula se prema natrag i širom raširila noge za veliku završnicu. Novčanica od jednog dolara doletjela mi je ravno u međunožje. Odvukla sam se na pozornicu i počela se teatralno valjati u hrpi novca. (Kao da sam u prizoru iz Nemoralne ponude.) „Ga-ći-ce! Ga-ći-ce!" skandirali su momci. Ja sam im, umjesto odgovora, mahnula gaćicama, hihoćući se dok sam se izvijala na krevetu od zgužvanih novčanica. Ovo je bio vrhunac moga seksualnog života kao odrasle osobe. Jesam li uopće živjela prije nego što sam ponudila svoje donje rublje na dražbu? „Vrijeme za dražbu je isteklo!" zagrmio je DJ-ev glas odozgo. „Zadnja ponuda za gaćice... Jedan... Dva... Prodano!" Nategnula sam gaćice kao praćku i naciljala u piramido-loga. Ostali dečki su razočarano jauknuli. Ja sam čučnula i s mukom počela sakupljati novac. Razbacane novčanice bilo je gotovo nemoguće ponijeti, ali nekako se na to nisam obazirala. Dvije striptizete koje su prolazile kroz VIP sobu zaustavile su se da bi me zabezeknuto gledale. Ja sam im mahnula i potrčala u garderobu, puna snage. Moja prva večer umjetne plavuše bila je umjereno uspješna, iako nikada nisam zaradila ni približno toliko koliko ostale koke u kokošinjcu. To sam znala jer je Brkonja objavljivao zaradu svake cure. Tijekom isplate svake večeri, brzo su čitali koliko svaka cura duguje klubu (a ako biste kojim slučajem propustili svoje ime i zamolili ih da ponove, nazvali bi vas „retardinjom"). Bilo kako bilo, služeći se osnovnom matematikom, mogli ste lako izračunati koliko je svaka striptizeta zaradila na temelju onoga što je dugovala. Kada je netko dugovao više od nekoliko stotina dolara, znali ste da se NA-MLA-TI-LA para. Katkad sam dugovala samo pišljivih osamdeset dolara. To je bila prava Mobiusova traka iskrivljene logike: iako sam bila zadovoljna što su moje isplate kući obično bile minimalne, istovremeno sam priželjkivala da budu goleme, budući da bi to onda značilo da sam totalna prvakinja u skidanju. Nekim se curama sviđalo to što je 71
Deja Vu prilagođavao svoj udio pojedinačnoj zaradi, ali ja sam na to počela gledati kao na prijevaru. Što ste više zarađivali, to bi vam više odrapili. Bilo kako bilo, bez obzira imali vi koma večeri ili fenomenalnu večer, ujebali bi vas.
* * * Osim povremenih razuzdanih dražbi gaćica, još jedan noćni ritual u Deja Vuu bila je „stolica za mučenje." Mladoženju ili rođendanskog slavljenika pozvali bi na pozornicu i prisilili da sjedne na neopisivo prljav stolac naslonjen na šipku u sredini pozornice. Sve su striptizete obavezno morale sudjelovati i stale bi u V formaciju poput psihode-ličnih gusaka i zajedno pljeskale na We Want Some Pussy od 2 Live Crewa. U međuvremenu bi slobodnije djevojke jedna za drugom skakale na budućeg ženika, šamarajući mu lice sisama i udarajući ga koljenom u muda. Katkad bi cure skinule njegov pojas i bičevale ga. Taj bi običaj mogao postati iznenađujuće nasilan, a „žrtvine" reakcije varirale su u rasponu od neugode do totalnog bijesa. Sretan rođendan, jebeni idiote! Postat ćeš metom nagomilanog bijesa dvadesetak striptizeta protiv muškaraca! Kako je Deja Vu bio popularna zabavna destinacija, „stolica za mučenje" mogla se ponoviti i desetak puta tijekom večeri. Kao rezultat toga, hoćeš-nećeš naučila sam napamet sve riječi u We Want Some Pussy. Još uvijek mrzim tu pjesmu.
72
Oprez, sklizak pod
U Vuu nikada nisam radila srijedom, ali jednoga sam tjedna namjerno učinila iznimku. Srijedom su bile Mokre i divlje večeri (pod pokroviteljstvom bezalkoholnog piva O'Douls, antialkoholičarskog eliksira) i htjela sam se osvjedočiti što je ta vodenasta tema značila. „Ah, Mokro i divlje," rekla mi je jedna od cura kada sam je upitala što je to, „to ti je nešto odvratno." „Koma najgora", složila se druga cura. „Izaberu tri-četiri djevojke da trče po pozornici, a publika ih prska vodom." „Meni je to, 'nako, fora," priznala mi je treća. „Guba mi je jer to razbija kolotečinu. Zapravo, ja sam obično dobrovoljka." Pobuđene radoznalosti, predbilježila sam se za srijedu. Večer je započela uobičajeno, ali negdje oko deset sati izbacivač je živahnoj rulji u prvim redovima počeo dijeliti plastične kontejnere s vodom i vodene pištolje. U Vu su u velikom broju zalazili studenti, a to mi se nije nimalo sviđalo; napojnice su im bile nikakve, a osim toga, činilo se da su izrazito preferirali šaputave glupače uz koje bi se mogli osjećati inteligentnima. Prosječna dob publike koju su privlačile Mokre i divlje večeri bila je devetnaest godina. Derani su stezali svoje kontejnere s vodom s agresivnom uzbuđenošću, kao da su se spremali zaigrati XXX verziju policajaca i pljačkaša. „Gospodo, nema prskanja u lice", najavio je DJ. „Dame, izađite van!" Tri su cure istrčale na pozornicu u prevelikim Defa Vu majicama. Dvije su bile džepne Azijatkinje i neukusne su im majice sezale do ispod koljena poput avangardnih haljina Yohjija Yamamota. Treća je cura bila robusna plavojka s 400cc zračnim jastucima ugrađenim u poprsje. Vidjela sam da je postala favoritkinjom nekoliko tipova, budući da su je odmah naciljali. „Priprema, pozor, sad!" viknuo je DJ. Dakle, ja sam naivno mislila da će to biti samo verzija natjecanja u mokrim majicama. Međutim, majice nisu bile od nekakve koristi, budući da su ih cure odmah podigle do brade, izloživši svoja gola tijela. Vodeni mlazovi prskali su u lukovima dok su djevojke cupkale po pozornici. Prostoriju su ispunili zvuči štrc-štrc-štrcanja dvadeset vodenih pištolja koji su istovremeno otvorili paljbu. Dvije su Azijatkinje sjele na rub pozornice i istegnule noge iza svojih glava. Dečki 73
su odmah počeli prskati u njihove pice i čmarove. To me je podsjetilo na vašarsku zabavu: Pogodite u anus i osvojite plišanog jednoroga za svoju dragu! Primijetila sam da je voda katkada izravno ulazila u njihove vagine. Bio je to prvi interaktivni tuš na svijetu! Voda je prskala po pozornici; striptizete su bile potpuno mokre. Djevojke su skinule promočene majice i bacile ih u publiku. Jedna se Azijatkinja postavila četveronoške dok ju je druga zajahala i pretvarala se da ju jebe u dupe. Očito se osjećajući isključeno, plavuša je kleknula pokraj dominante Azijke i glumila da joj straga liže pičku. Sve su tri klonule na klizavu hrpu i počele su se hvatati, nasilu se smijući dok nisu počele glumatati histeriju kako se akcija zahuktavala. Pograbile su se za guzice. Štipale su si bradavice. Palucale su jezicima žvaleći se neviđeno hinjenom strašću. „Hvala, dame!" rekao je DJ. Cure su na brzinu pokupile mokre novčanice koje su porubljivale pozornicu i jurnule uza stube u garderobu. Netko je pozvao prištavog balavca da močom očisti pozornicu od viška vode. Promatrala sam kako momci, oklijevajući, vraćaju izbacivaču kontejnere za vodu. Zavidjela sam im; platili su nekoliko dolara na ulazu kako bi imali čast zaliti vodom trio prekrasnih žena. Tu nije bilo ograničenja ili tajnovitosti; cure su ih doslovce pozvale da im zaliju dijelove tijela koje većina žena vidi samo kada im ginekolog prinese ono glupo ogledalo. Lica tih momaka bila su toliko bezizražajna dok su nesmiljeno potezali okidače i zurili među raširene noge djevojaka. Već sam imala prilike vidjeti taj izraz: na licu mojeg bivšeg dečka dok je igrao videoigricu. Isprazan. U glavi mu nije bilo ništa osim ida.
74
Cicin kutak
Spojite omiljenu glazbu striptizete s njezinom osobnošću. (Rezultati su prikupljeni tijekom opsežnog istraživanja u nekoliko klubova.)
1.
The Eagles
2.
Mariah Carey
3.
Creed
4.
Rammstein
5.
Madonna u svojoj Erotica inkarnaciji
a)
Dobrodušna alkoholičarka
b)
Ružno lice, lijepa kosa
c)
Redovita konzumentica metadona
d)
Kuja
e)
Prijateljska kanadska obožavateljica Heavy Metala
Odgovori: 1.b), 2.a), 3 d), 4.e), 5 c)
75
Neke cure
Na moje iznenađenje, u agenciji su me promaknuli u pomoćnicu projektnog menadžera. Bio mi je to prvi posao koji je uključivao stvarne odgovornosti i nadležnosti. Iako sam elegantno prihvatila ponudu, potajno sam bila izvan sebe od straha. Uživala sam u poslu tipkačice. Bio je to pravi isprazni, usamljenički anti-timski posao, prema kojemu sam naginjala kao sociopatkinja. Pretipkala bih scenarij nadzvučnom brzinom, predala ga i nastavila svoju intenzivnu e-mail prepisku s Jonnyjem („Želim te u sebi. Tvoja Diablo."). Ali sada sam morala obavljati pravi posao i zapravo komunicirati s drugim ljudima. Znala sam da sam jebala ježa kada mi je šef pokazao kako organizirati svoj „poslovni folder." (Ja sam tip osobe koja slučajno zna ostaviti daljinski među povrćem u hladnjaku, stoga je pomisao da ja mogu organizirati spise smiješna do jaja.)
Jedina pozitivna stvar u mojem promaknuću bilo je više novca za moj kronično prazan novčanik čiju rupu nikada nisam uspijevala zašiti. Postala sam financijski ovisna o striptizu, a taj je zlatni kavez počeo sve više stezati obruč oko mene. Oduvijek sam mislila da ćemo moje prihode hrpimice trošiti na zabavu, ali zapravo smo ih trošili odmah čim bih ih zaradila. Kupila sam auto i sve veće novčane iznose ulagala u svoj fantastično-plastični izgled: skupu šminku, umetke za kosu i količinu bikinija dovoljnu da napuni veliku kupovnu vreću u mom ormaru. Umjesto džeparca, striptiz je postao neophodan izvor zarade, a otkaz nije bio uračunat u moj proračun. Jonny i ja živjeli smo od plaće do plaće, a jedina stvar koja nam je omogućavala koliko-toliko lagodan život bio je moj novi hobi. Nisam mogla prestati raditi, iako sam mrzila Deja Vu tolikom silinom da bi me zubi zaboljeli na samu pomisao na bizmutski ružičastu zgradu.
*** Bio je jedan sat ujutro, a večer je toga ponedjeljka protjecala sporo poput melase. 76
Inkasirala sam samo sedamdeset pet dolara netto za sedam sati rada. Bio je to jadan, smiješan iznos koji samo najočajnije striptizete ne bi nazvale ,,dže-parcem za gablec". Iscrpljeno sam se vucarala dvoranom u potrazi za potencijalnim mušterijama, ali se one baš nisu otimale za mnom. (Šokantno, budući da sam posve uvjerena da sam izgledala poput Helene Trojanske sa pogrblje-nim ramenima, razbarušenom kosom i uskim ultra vrućim hlačicama koje su moje međunožje dijelile na dvije vidljive polovice: ja sam bila eXXX-tremni seksi reljef.) Kada sam se razočarano zaputila do zakulisnog prostora, pred mene je istupio mladić koji je bradu puštao isključivo na vratu i prisilio me da se zaustavim. Cijelu je večer bacao novac na pozornicu i ovo je bio prvi put te večeri da se maknuo od ruba pozornice. „Bog", rekla sam oprezno, preduhitrivši njegov upit: Zahod je niz onaj hodnik, prva vrata desno. Njegovo je lice bilo bezizražajno. „Ti si jako lijepa", rekao je jako stranim naglaskom. „Može jedan ples u krevetu?" „Naravno" rekla sam radosno: otimala sam se za samo dvadeset dolara, bila bih izvan sebe kada bih umjesto toga zaradila šezdeset. Nije mi bilo baš osobito milo izvoditi ples u krevetu, ali nekako sam se uspjela naviknuti na rutinu jahanja na riđanima mojih mušterija dok su pasivno blejali u moje dojke koje su im visjele iznad glave poput zabranjenog voća. Uhvatila sam njegovu vlažnu i hladnu ruku i povela ga na kat. (Brkonja nas je uputio da mušterije uvijek vodimo za ruke.) „Onda, odakle si?" upitala sam ga. „Iz Rusije", rekao je on. „Ja pomalo natucam ruski", oprezno sam protisnula na ruskom. „Imaš izvrstan naglasak", odgovorio mi je na ruskom, iznenađen. „Gdje si naučila jezik?" „Studirala sam ga na, ovaj, Iowskom sveučilištu. Sveučilištu u Iowi" smotala sam rečenice na lošem ruskom. Nisam ga govorila dvije godine. „Zadivljen sam" rekao je Rus, prebacivši se opet na engleski. „Hvala", odvratila sam mu. „Hoćeš ples?"
*** Nakon tri pjesme, Rus je zatražio i četvrti ples u krevetu. Baš kada sam krenula plesati, on se odjednom uspravio i zapiljio se u sigurnosne kamere. Bile su postavljene na strop u svakoj „spavaćoj sobi" na drugome katu. 77
„Što ti je?" upitala sam ga u očajničkoj želji da nastavim ples. „Baš nešto razmišljam", rekao je Rus. „Gore nema kamera, zar ne? Mislim, na trećem katu." „Aha", rekla sam oprezno. ,,U erotskom potkrovlju nema kamera." „Što možemo raditi tamo gore što ne možemo ovdje dolje?" upitao me. „Više", odgovorila sam brzo. Nisam htjela biti određena, budući da nisam htjela raditi više, ali bila sam gladna. Pohlepno proždrljiva. Znala sam da bi mi odlazak u erotsko potkrovlje zajamčio najmanje devedeset dolara (plesovi u krevetu stajali su po trideset dolara, s time da je mušterija morala platiti najmanje tri). Nitko od mene nikada dosad nije zatražio da pođem s njim u potkrovlje i osjećala sam se kao da sam primljena u ekskluzivno golo sestrinstvo. (Sisa Pi?) Nije mi bilo do toga da sada ili bilo kada opet igram svoju prenaučenu ulogu male gospođice Zdravorazumić. Htjela sam u potkrovlje. Išla sam u potkrovlje. Dok smo se penjali uz hladno stubište, pripremila sam se za prvi pogled na ozloglašeno Potkrovlje. Ušli smo kroz velika ostakljena vrata u visoku prostoriju u kojoj je bilo mračno kao u rogu. Nakon što smo ušli, jedan od zaposlenika telefonirao je DJ-u kako bi ga obavijestio da do daljnjega neću moći nastupati na pozornici. Razočaralo me to što su nadaleko i naširoko rastrubljeni „tematski budoari" bili obični maleni mračni sobičci - zapravo, odjeljci omeđeni čipkastim zavjesama nalik na španjolske pokrove za lica. Kada smo ušli u jedan odjeljak, primijetila sam da je zid iznad neurednog kreveta bio pošprican zagonetnom bijelom tekućinom. Sve je izgledalo kao jeftina kazališna kulisa. Rus se izvalio na krevet. „Možeš li skinuti sve sa sebe?" zamolio me je. „Ne bih smjela", rekla sam mu, ali sam se svejedno skinula. Konobarica je iznenada rastvorila čipkastu zavjesu i provirila na nas: „Hoćete damu častiti pićem?" pitala je uslužno Rusa, ali pogleda prikovanog na mene. Stajala sam kao od majke rođena i zurila u nju poput djevojčice na slici Pubertet Edvarda Muncha. Bile smo uzajamno postiđene. Činilo se kao da vodimo telepatsku debatu. Zaključak: Moj je posao gori od tvoga. „Ja bih dijetnu Colu", odgovorila sam. Ona je kimnula i iskrala se u svojim djevičanski bijelim tenisicama. „Izuj i cipele", rekao mi je Rus. Šutnula sam svoje crne platformke koje mi je Jonny izabrao prošlog vikenda i popentrala se na Rusa. Začula sam prigušeni smijeh iz jedne od ograđenih prostorija. Prepoznala sam duboki, gor-ko-slatki kikot koji je pripadao pravom Hulku među stripti-zetama, koja se odazivala na ime Katrine i 78
koja je izgledala kao transvestit, te je pušila dečkima za hidroponski uzgojenu travu. Sada sam se nalazila u Katrininom svijetu, ali nisam posjedovala njezin grubi, opori smijeh kojim bih se mogla zaštititi - smijeh koji bi uskovitlao pepeo u njezinim plućima. Katrine se ničega nije plašila; ona je isključivo mislila na sebe. U usporedbi s njom, ja sam bila ustrašena malena kujica u prljavim gaćicama. Budi poput Katrine, govorila sam si. Ona se ponovno nasmijala i to je zvučalo kao da preskače ploča Earthe Kitt. Činilo mi se kao da sanjam. Učinila sam ovo samo iz jednog razloga: htjela sam izmusti posljednju kopejku iz ovog Rusa koji je, naizgled, imao nepresušno bogatstvo. Htjela sam biti jedna od onih cura koje odlaze kući sa stotinama, možda tisućama dolara u džepu. Nije bilo važno da baš svake večeri budem ta djevojka, ali osjećala sam da imam pravo bar jednom ponijeti tu krunu. Ne toliko zbog novca, koliko zbog statusa i sigurnosti da sam uspjela dosegnuti te visine. Rus je spustio traperice. Prošle su tri pjesme i Rus me zamolio da nastavim. Poslušala sam ga, kalkulirajući u glavi koliko mi duguje. Šest pjesama. Devet pjesama. Dvanaest pjesama. Kukovi su me boljeli, glava bedrene kosti se izlizala o zdjelicu, ali ja sam nastavila. I otišla korak dalje. Shvatila sam da mi pjevanje blesavih sladunjavih pop pjesmuljaka pomaže da izdržim, a izgleda da Rusu to nije smetalo. Tako sam pjevala iz petnih žila, oslonivši se raširenih dlanova na zid i lecnuvši se dok me Rus pipkao: ,,I'm like a bird, I'll only fly away..."
*** Nakon otprilike četrdeset minuta provedenih u horizontali, osjetila sam neodoljivu potrebu da pobjegnem. „Moram ići", lagala sam. „Imam nastup za nekoliko minuta." „Ali ja još nisam svršio", rekao mi je Rus, milujući me po trbuhu. „Znam" rekla sam mu. „Naći ću ti drugu curu." Rus je izvukao svoj crveni novčanik od krokodilske kože i uručio mi podeblji svežanj novčanica od dvadeset i pedeset dolara. Ja sam navukla svoje vruće hlačice, pokupila jedinu cipelu koju sam uspjela locirati u mraku i odšepesala bosa do garderobe. Novakinja Lolly, tinejdžerica koja se nikada prije nije skidala, upravo je bila na izlasku. Nosila je vestu s kockastim uzorkom. „Hej," rekla sam joj, zgrabivši je za ramena, „jedan mi je tip u Potkrovlju rekao da mu pošaljem neku drugu curu. Ima para k'o blata. Pođi odmah." 79
„Kako ću ga pronaći?" uptiala me Lolly preplašeno. „Prvi krevet", rekla sam joj. „Idi!" Osjetila sam krivnju što sam malenu Lolly bacila u ralje Čajkovskijevom dahtavom vuku, ali nekako sam znala da će mi poslije biti zahvalna. (Bogme je i bila.) U pola pet sve smo otpočele uobičajeni usporeni obred svlačenja, skidanja šminke i njegovanja žuljeva. Ja sam čučala gola ispred svoga ormara jedući komad pizze (seksi!) kada je zločestiji Brkonja banuo u garderobu, divljeg pogleda. „Nemojte se oblačiti", zapovjedio nam je, motajući po jeftinoj kravati marke Gingiss Formalwear. „Upravo su nam stigli važni gosti i trebamo cure na pozornici." „Jebote, pet je ujutro!" graknula je djevojka koja se zvala Ally dok je pokušavala zajahati smiješno predimenzionirani irigator. „Boli me briga", odbrusio joj je Brkonja i otišao. „Ovo je tako glupo", čula sam jednu striptizetu kako prigovara čim je Brkonja bio izvan zvučnog dometa. „Uvijek ostavljaju klub otvorenim za velike igrače. Nije fer. Ionako će se uspeti u Potkrovlje, stoga, koga briga jesmo li na pozornici ili ne?" „Netko je sigurno javio Lainy i Fantasiji" dometnula je druga cura. „Jeste vidjele kako su cijelu večer čekale pokraj vrata? Kučke pohlepne. Nadam se da će tim tipovima brzo popušiti da se mi možemo pokupiti kući." ,,A sada će na pozornici nastupiti Cherish!" zaurlao je dolje DJ, očito razjaren razvojem događaja kao i sve mi. „Što?" rekla sam. „Imam samo jednu cipelu! Drugu sam izgubila negdje u Potkrovlju." „Potraži je", predložila mi je jedna cura. „Nemam vremena", rekla sam. „Ta je cipela sada ionako u nečijoj guzici." „Još jednom, pozdravite Cherish", ponovio je DJ ljutito. „Jebeš sve", rekla sam. Nisam na sebe navukla odjeću, niti sam posudila cipele. Jednostavno sam gola i bosa izašla na pozornicu. Velika glavna dvorana bila je hladna i prazna poput zrakoplovnog hangara. Nasmiješila sam se Brkonji koji je u mene napeto zurio iza svoga sveprisutnog podloš-ka za papir. Ako su već htjeli da im plešem pred svitanje, onda ću im doista i plesati. DJ je pustio Scar Tissue Red Hot Chilli Peppersa i ja sam improvizirala balet. Izvodila sam arabeske i piruete i changements. Skakala sam poput Barišnjikova, ne hajući kako se moje nesavršeno tijelo treslo kada bih udarila o pod. Moja je taština posve iščezla i zamijenilo ju je žaljenje i iscrpljenost te čudna nadolazeća bistrina zore. Ovako bosa, bila sam kudikamo gracioznija nego u onim štiklama koje su sakatile stopala. Vrtjela sam se, grlila i cjelivala šipke kao da su sve redom 80
privlačni partneri. Prasnula sam u smijeh kada sam pomislila kako bi se moji roditelji zgrozili kada bi znali za rezultat devet godina baleta u mom djetinjstvu. Spontanom golom koreografijom na prljavoj pozornici u svitanje. „Hvala, Cherish", rekao je DJ hladno.
*** Kada me je moj vjerni Rainbow taksi napokon iskrcao ispred kuće, nebo je bilo boje maslaca. Nisam bila sigurna hoću li uopće moći odspavati prije nego što moj alarm zazvoni u sedam sati i zapovijedi ustajanje. „Jutro, lutkice", promumljao je Jonny sneno kada sam se poput lopova ušuljala u krevet. „Bog," šapnula sam, „noćas si mi strašno falio." „Kako je bilo?" rekao mi je izvrnuvši se na leđa. „Zaradila sam mnogo novca. Mnogo. Više nego ikada", rekla sam mu popustivši stisak oko moje kutije s prljavim novcem. „Što si radila?" upitao me Jonny sa zanimanjem. Šok: u glasu sam mu čula prizvuk smijeha. Jonny je imao luđačku osobinu: uvijek je shvaćao zašto se događaju sranja. Moje je smjene u klubu tretirao kao bilo kakvu drugu noćnu smjenu poštenog (iako nastranog) napornog posla i nikada im nije prišivao nepotrebni emotivni značaj. U našoj se vezi nikada nije pojavilo zelenooko čudovište ljubomore. Jonnyjevo je povjerenje zadiralo dublje od površnih, mehaničkih tjelesnih radnji koje sam izvodila; nikada nije sumnjao u moju krajnu odanost njemu i u pirotehniku koju je i dalje uspijevao raspaliti u mojem upornom među-nožju čak i u pet sati ujutro. Nisam poznavala niti jednu jedinu striptizetu koja je imala sreće biti s tako časnim tipom. „Bilo je strašno", rekla sam mu uvlačeći se u krevet. „Zbilja želiš znati?" „Da" rekao je Jonny. Ispričala sam mu cijelu priču o Rusu. „Mislim, je li to u redu? Plaši li te to?" „Ne" rekao je Jonny, ovivši ruke oko mene. „Zapravo, vjerojatno ću masturbirati na tu sliku tjednima. Ti si mala pokvarenuša, zlato." „Nikada to više neću učiniti", rekla sam mu iskreno. „Znam da je to predaleko otišlo." „Pa, nećeš to više morati raditi", rekao je Jonny. „Ali to si učinila sada i ne trebaš se sramiti." 81
Opustila sam se u tmini. „Okej. Obećavam ti da se neću samokažnjavati zbog toga." „Je li te bilo strah da će te zateći golu?" upitao me Jonny. „Pomalo" rekla sam mu. „Mislim, potpuno gole smijemo biti isključivo na pozornici. Golotinja i dodir su verboten. I uostalom... pa, mogli su me najuriti zbog mnogo toga. Ja..." „Moja cura krši sva pravila", promumljao je Jonny, ponovno utonuvši u san.
Deset najgorih imena za striptizete
1.
Edwidge
2.
Chlamydia
3.
Sestrino ime
4.
Fatwa
5.
Junqui
6.
Britney, Brittanee, Britni, Brittanie itd...
7.
Zqwzybrk (izgovara se „Britney")
8.
Placenta
9.
Dysplasia
10.
Stayfree
82
Djevojka iz Ipaneme
U tri ujutro jednog četvrtka namakala sam noge u prljavom jacuzziju s Brazilkom Joni. Nosila je jeftinu odoru švicarske sobarice koja je, zajedno s njezinim brazilskim naglaskom, tvorila dražesno blesavu kombinaciju. Joni je imala kompaktno tijelo bez oblina koje kao da je bilo istesano iz jednog komada drveta. Nije bila mršava, ali je bila čvrsta poput kipa, na privlačan način. „Trebala sam biti klaun", rekla mi je kada se voda popela iznad gležnjeva. „Moj je otac klaun. Svi su u mojoj obitelji klauni." „Skidanje je pomalo nalik klauniranju", rekla sam joj. „Baš sam bila na pozornici u VIP-u, a tipovi nisu ostavljali napojnice, stoga sam počela plesati robotski ples. Jedan od njih stavio je novčić s likom Sacagawee i ja sam se pretvarala da si ga guram u guzicu." Joni se nasmiješila i zatresla glavom. „Ne, klaun je vrlo cijenjena profesija. Nastupaš za oboljele od raka i koječega drugog." „Dovoljno je strašno kada imaš rak," rekla sam joj, „ali rak i još koješta? Zbog takvih stvari sumnjam u postojanje Boga." „Hoćeš slatkiš, Cherish?" iznenada me upitala Joni. „Trudna sam i neprestano mi se jede čokolada. Imam Fer-rero Rocher." Izgovorila je Ferrero Rocher na tako zavodljiv način, kao da je to ime kakvog karizmatičnog diktatora; jednostavno nisam mogla odbiti. „Hvala", rekla sam joj, prihvativši topli izvitopereni gomolj iz džepa njezine pregače. „Mislim da neću roditi", uzdahnula je Joni. „Imam samo osamnaest godina i nemam, znaš, američku diplomu." Na prstu sam joj primijetila debeli zlatni prsten na kojemu je velikim tiskanim slovima bilo urezano ISUS. „To je teška odluka", rekla sam joj. „Meni je dvadeset pet i svejedno se bojim djece." „Ja se bojim abortusa", rekla je Joni. „Znaš tko ima sreće? Moja rođakinja. Ona se udaje za tipa koji je pljunuti Seann Willam Scott iz filma Američka pita 2. Presladak je. Oni će imati dijete." „Sigurna sam da ćeš jednom imati dijete", tješila sam je. „Nadam se", rekla je Joni. Uronila je dublje u Jacuzzi, a voda je krčkala oko čipkastog poruba njezinog kostimića koji kao da je ispao iz Heidi. Mokri kostim bila joj je zadnja briga na pameti. 83
* * * Dolje sam pokušala prodati još nekoliko plesova prije zatvaranja. Nažalost, alfastriperice su odlučile raditi te večeri. Alfa-striperice su bile skupina nadmenih, kirurški poboljšanih Borgova koje smo rijetko viđali. Tako smo ih prozvali jer su nedvojbeno mnogo zarađivale. Alfama je bilo dovoljno da rade jednom na tjedan i činilo se da uvijek dolaze u skupni. Umjetne sise prelijevale su im se iz preskupih kostima dok su u rukama njihale torbice Vuittonove. Okupile su se oko šanka i kikotale se u polušali koja će se od njih pojebati DJ-a te večeri. Bilo je jasno da neću zaraditi ništa dok oko mene kruži ova ergela prvoklasnih sisanaca. Razočarana sam se vratila kako bih se durila u jacuzziju. Ali sve što je ostalo od Joni bili su mokri otisci stopala na podu, koji su polako nestajali.
84
Zbogom, cesto od žute cigle
U srpnju sam u agenciji počela raditi šezdeset sati na tjedan, uporno pokušavajući pošteno zarađivati u stvarnome svijetu. Gotovo sam povjerovala da ću iz kaotične kukuljice ranih dvadesetih izaći kao ljepljivi leptir s financijski neoborivim redom leta. Nije za to bilo šanse; nisam uspijevala. Kao prvo, već sam ionako često radila greške, a manjak sna nije mi baš pomogao da bolje obavljam poslovne zadatke. Na stolu sam držala raskupusanu hrpu fascikala pokušavajući ostaviti dojam kao da imam nekakav sustav, ali svi važni dokumenti koje sam trebala urediti bili su zbrčkani poput mojih sinapsi. Moji nagomilani zaostaci u papirolo-giji dosegnuli su katedralne razmjere i ja sam totalno jebala ježa. „Snaći ćeš se", ustrajala je moja šefica kada sam joj odlučila reći što me tišti. „Posao projektnog menadžera uistinu nije tako težak." Možda ne za normalne radišne ljude, one koji ne pokazuju svoje genitalije za džeparac. Međutim, meni su nove odgovornosti bile prevelik teret. Istovremeno nisam mogla prestati razmišljati o striptizu. Svaki put kada bih sklopila oči, vidjela bih dobro poznati zapanjujući prizor beskrajne vojske striptizeta koja se spušta niz spiralno stubište: sablasne plavuše, avetinjske riđokose, ozbiljne i posve usredotočene na svoj silazak u ništavilo. Kamo su to sve one odlazile? U pakao? U Dillard's? Na socijalno? „Imaš manjak aminokiselina", rekao mi je Jonny kada sam mu se požalila da se ne mogu usredotočiti na posao. Tako smo se zaputili u jednu od onih bilderskih trgovina sa nadomjescima za hranu gdje su u kantama prodavali legalne steroide i kupili L-tirozin i dodatke na bazi od ginsenga. Tome sam još dodala i OTC tablete za bolju koncentraciju (koje se nazivaju i speed za vozače kamiona jer se njima rokaju kako bi duže ostali budni), u nadi da ću postati hipe-rorganizirana ovisnica koja ne može prestati čistiti. Ništa nije upalilo. Shvatila sam da se moram smiriti. Odrasti. Pognuti svoj orlovski nos i stupiti u radni stroj. Prestati sa striptizom, barem za sada.
*** Plašljiva pičkica kakva jesam, bojala sam se da će me Brkonja opaziti dok budem istovarivala svoje stvari iz Velikog ružičastila. Ušuljala sam se u zgradu jednog 85
subotnjeg poslijepodneva i nadala se da me nitko neće primijetiti dok sadržaj svog ormarića trpam u vojnički ruksak. Prolazeći glavnom dvoranom do dizala, opazila sam linchovsku atmosferu koja je vladala tijekom dnevne smjene. Djevojka velikih očiju koračala je pozornicom u crvenoj haljini djeveruše uz pratnju jazz-glazbe, dok je obližnja gluha mušterija držala transparent na kojem je pisalo MALA, SKIDAJ GAĆE! Upraviteljica dnevne smjene, rabijatna riđa ragbija-šica sumnjičavo me odmjerila, ali nije ništa rekla. Kada sam se uspela u garderobu, širom sam otvorila vrata svog ormarića i pregledala drlog koji sam nakupila tijekom nekoliko mjeseci. Ormarić je sadržavao: * Bočicu Wet'n'Wild laka za nokte u boji crvene bego-nije (tamne boje su idealne za ljenjivice i darkerice; te lakove možete maljati na nokte nebrojeno puta i prekriti nagrizene nokte, zazubice i druge neurotične nuspojave). * Četka među čije se čekinje uhvatila raskupusana perika nalik na pripadnika plemena Tribblesa. * Dvoje crne tange koje sam morala oprati (i vjerojatno baciti u kontejner za biološki otpad). *
Nehajno otvoren paketić vlažnih rupčića za lice koji su se potpuno osušili.
* Par relativno novih platformki koje sam morala povući iz optjecaja nakon što sam u njima natukla i nažuljala stopala do te mjere da su izgledala kao crvenoljubi-časti erodirani brežuljci. * Asortiman umrljanih plesnih kostima od kojih je jedan imao tajnovitu bjelkastu mrlju. (Ruski preljev za salatu? Fuj!) * Nevjerojatno neugodan smrad nogu, koji bi se mogao opisati kao spoj starog Camemberta i mokraće kanadske kune zlatice.
Sve sam to utrpala u ruksak i skoknula do škripavog dizala gdje me dočekao par nijemih novakinja koje su bile odjevene u jednake fluorescentne minjake domufnjake. Prazno su zurile u mene poput zaklanih blizanki iz Isijavanja. Osmjehnula sam im se sva sretna što ću pobjeći iz bojnog polja glavne dvorane Velikog ružičastila. Jonny me dočekao ispred zgrade i pljesnuli smo se o dlanove kao da smo zajedno pobjegli iz zatvora. U tom je trenutku jedna od mojih oblakodernih platformki 86
ispala iz ruksaka na pločnik upravo kada je pokraj nas prošao zaljubljeni par koji se držao rukom pod ruku. Ženska je polovica toga para zastala, odmjerila pogledom cipelu i zatim vidjela neonski znak Deja Vu, da bi mi nakon toga uputila pogled potpunog prezira. Lijepo mi je mogla prosiktati Striperica! i kamenom me pogoditi u glavu. Ja sam joj se sramežljivo osmjehnula. Sada kada sam privremeno istupila iz igre, osjećala sam se čednom. Obnovljenom. Kao da sam primila sakrament potvrde, barem sam nakratko imala krila (plemenita, serafinska krila, a ne ona blistava, od nojevog perja, koja su nosile striptizete s umjetničkim imenom Angel). „Mislim da te je prokužila", komentirao je Jonny, poku-pivši cipelu s pločnika i naguravši je natrag u moju otvorenu torbu. „Nitko ne smije doznati za striptiz!" viknula sam mu u šali, ali moja je izjava imala gorak okus istine. Za ovo nisam rekla obitelji, a i veliki dio kruga mojih prijatelja nije znao za moje goluždrave vragolije. Imala sam dojam da ih još nisam privela kraju.
87
Nagorjeli hot dog
Kolovoz u Minneapolisu: tetovirana koža, vanbrodski motori i dugi ljetni dani. Grad isparava od Grain Belt piva i njegovi svjetloputi, naduti stanovnici voze se na motoru goli do pasa i plutaju poput bijelih štruca kruha na površini Hidden Beacha. Ti su mi civilni golotinjski ispadi bili dragi, osobito nakon mjeseci provedenih u gledanju utegnutih iskvarcanih mutanata kako se skidaju za napojnicu. Sada kada sam službeno prestala raditi u Deja Vuu, osjećala sam se emocionalno prazno - a to je savršena podloga za pustolovine. Odlučila sam igrati na tu kartu i zaposliti se u nepoznatom striptiz klubu gdje bih nastupala samo jednom na tjedan. Mislila sam da ću zaraditi nešto novca u fušu, ispuhati se i zadovoljiti svoju antropološku radoznalost. Nisam se mogla smiriti dok nisam temeljito istražila svaki mjesni striptiz klub. Bilo je petak navečer i upravo sam završila s poslom. Pješice sam se zaputila iz agencije u industrijskoj četvrti, noseći u Lundsovoj vrećici nagurane kostime. U toj je četvrti bilo nekoliko klubova (Deja Vu, Choice, Dreamgirls, 418 i Wugie's), ali me najviše zaintrigirao Dreamgirls. Klub se nalazio u gotovo posve napuštenoj zgradi s oronulim crnim pročeljem na kojem se nalazio neobjašnjivi mural King Konga. Neonski znak bio je vulgarni otpadak koji je nekoć resio neku fasadu u Atlantic Cityju i bio oblikovan kao fontana omeđena dvjema palmama, koja je ejakulirala mlazove vode. Ulaz je bio nadsvođen plavim platnenim krovom obrubljenim žmigajućim žaruljama koje su odavno izgubile volju za namigivanjem. Izvana je klub izgledao kao oronulo drkalište*, mufodrom koji je bio osuđen na rušenje, tako da sam već mogla namirisati dinamit. Stoga, naravno, kako sam imala neutaživu glad za groteskom, osjetila sam potrebu da onamo zavirim. Približavajući se klubu, primijetila sam da je pročelje zgrade bilo skriveno iza skela za novu postaju lake željeznice. Kako bi se dodvorila nezadovoljnim mušterijama, uprava je postavila natpis; UTJEŠNI PARTY ZBOG NEUGODNOSTI IZAZVANIH GRADNJOM POSTAJE. BESPLATAN ULAZ, BESPLATNI HOT DOGOVI, PREKRASNE CURE. (Želite mi reći da su cure manji mamac od hot doga? Definitivno nastupam!) Bez obzira na hrenovke, znala sam da je besplatni ulaz potencijalno unosan potez. Sigurno će privući pregršt podbuhlih škrtaca, a petkom su kapaciteti klubova ionako pre-punjeni. Prošla sam ispod skela i ušla u Dreamgirls. 88
Unutra je cura kiselog lica u Hustlerovom topiću punila balone helijem. Dreamgirls je bio klub u kojemu su cure nastupale posve gole i u njemu se nije služio alkohol; nudio je privatne plesove na katu i u podrumu imao posebni peep show koji se zvao Annex. Međutim, s ulaznih vrata mogla sam vidjeti samo usko predvorje i svu silu crnih balona. „Došla si raditi?" odmah me je upitao vratar, primijetivši moju vreću s kostimima i perikama. „Mogu?" upitala sam. „Ovdje nikada dosad nisam radila." „Nema problema" rekao je. „Trebam samo vidjeti osobne dokumente." Dala sam mu vozačku dozvolu koja samo što nije istekla (ja prije točno četiri godine, mladolika studentica koja se ideološki protivila seksualnoj industriji). „Sve pet", rekao je. „Možeš se presvući na katu." Garderoba je bila simfonija u plijesni, s razbijenim ormarićima čija su razjapljena vrata otkrivala kostime, kozmetiku, rokovnike i mokre ručnike. Ipak, bilo je mnogo prostora ispred ogledala koji sam mogla zauzeti i to mi se svidjelo. Izvukla sam periku i počela raspetljavati čvoriće. Budući da još nije istekla dnevna smjena, a cure iz noćne šihte su po običaju kasnile na posao, garderoba je bila prazna. Dvije vesele cure iz dnevne šihte ušle su i predstavile mi se. Zvale su se Zoey i Frankie. Zoey je nosila crvenu periku u stilu Farrah Fawcett („Skrivam plavi irokez", priznala mi je). Frankie je bila krakata dušica posuta pjegicama u stilu Becky Thatcher i imala je nezgrapne duge mršave nožice. „Presvući se pa ćemo te provesti klubom" velikodušno mi je rekla Frankie. „Baš si seksi. Sviđaš nam se" pojasnila mi je Zoey. Izula sam i šutnula svoje klompe, ispričavajući se zbog kroničnog smrada stopala i hitro se presvukla u zebrastu slip haljinu, ružičaste platformke i raskupusanu periku. „Hoćeš vidjeti Annexi?" upitala me je Zoey. Htjela sam.
* * * Annex je poslovao neovisno od kluba na katu. Dok smo se nas tri klimavim dizalom polako spuštale u utrobu kluba, Frankie i Zoey su mi objasnile njegov koncept rada: Annex se sastojao od kabina za privatne erotske showove gdje su mušterije mogle drkati iza prozora od pleksiglasa, komunicirajući s odabranom striptizetom. Frankie i Zoey su mi rekle da redovito rade u Annexu. „Što tamo radite?" upitala sam ih. 89
„Pa, obično se skinemo i masturbiramo. Ali ne idem se igrati sa sobom ako mislim da je tip murjak. Ilegalno je turati si prste u muf" rekla je Zoey. „Danas smo Zoey i ja izvele lezbo-show" rekla mi je Frankie. „Teškom mukom smo susprezale smijeh jer je tip imao divovsku kurčinu." Raširila je ruke, opisujući dužinu ljubičastog monstruma. „Mislim, ono, bio je pre-go-lem!" „Glumile smo da si međusobno ližemo pice" rekla je Zoey, palucnuvši jezikom kako bi mi ilustrirala što su radile. „Bilo je čudno." „Mi smo bile, kao, ono Joj, što imate veeeliku karuuu!" rekla je Frankie. ,,E, u-miiirale smo od smijeha." „Svršio je po staklu, a ja, sam bila kao, ono, Ja to ne mogu gledat"!" iščuđavala se Zoey. „Obje smo morale zažmiriti." Cure su mi pokazale tematske kabine, među kojima je bila tamnica s visećim lancima i kabina koja se zvala Vodena fantazija s pravim tušem. (Iz nekog me je razloga zabavljalo to što je u njoj na podu bio čak i sapun i šampon Herbal Essences; doista su se trudili biti što realističniji!) Frankie mi je pojasnila da je minimalna cijena za privatni nastupi deset dolara, a da su cure zatim mogle po volji određivati cijenu za sve ostalo. „Možete li cijele večeri raditi samo ovdje?" upitala sam ih. Pomisao na to mi se činila tako gadljivom da jednostavno nisam mogla odoljeti. Prevršila sam svaku mjeru ne bih li proučila kako živi golo stanovništvo. „Pa, obično upecamo tipove gore u klubu i onda ih odvedemo dolje ukoliko žele privatni show", pojasnila mi je Frankie. „Kako je raditi gore?" upitala sam. „Katkad je krcato, a katkad nije", Zoey je slegnula ramenima. ,,U posljednje vrijeme baš ne zarađujem mnogo." Polagala sam velike nade u večerašnju posjećenost, na kraju krajeva, tko bi mogao odoljeti besplatnim hot dogovi-ma? Sigurno će Dreamgirls preplaviti bogati vojvode koji po prstima motaju monokle i u dlanove nam utiskivati rijetke tahićanske bisere. Ovo će posve sigurno biti najotmjenija večer zabave za odrasle ikad viđena u Minneapolisu i ja sam bila odlučna u nakani da se pojavim na balu. Uljudno sam se ispričala i odvezla se dizalom na prvi kat. Miris usoljenog mesa pomaljao se kroz tunel dizala. Pristigoše nam hot dogovi.
*** 90
Na prvi pogled, glavna klupska prostorija izgledala mi je zbunjujuće. Dreamgirls je izgledao kao priglupi brat blizanac Deja Vua, sve do uzorka na tepihu i izgleda pozornice. Ostakljeni strop stvarao je u relativno maloj prostoriji iluziju orgijskog kaosa u Boschovom stilu. Debeli tamni kauči stajali su naslonjeni uza zidove poput krtica na kojima je izvršena biopsija. Drhtala sam u svojoj tankoj haljini; klima-uređaji bili su okrenuti na nula Kelvinovih stupnjeva. Stariji muškarac približio mi se frajerskim korakom i odmjerio me od glave do pete. „Blagoslovio Bog Ameriku!" rekao mi je s odobravanjem. „Bog" rekla sam mu, smiješeći se. „Ja sam Cherish." „Može ples u krevetu?" upitao me je, zagrlivši me oko ramena. „Naravno!" rekla sam, mentalno se pripremajući za de-vetominutno kroćenje kurca. S jedne strane mi se povraćalo od plesova na krevetu. S druge pak strane, šezdeset zelembaća bi mi kupilo mnogo Zappinih ploča i votki s Colom. Nasmijao se. „Šalim se. Ja sam vlasnik. Jesi li prije plesala?" Zarumenjela sam se. „Jesam, u Deja Vuu." „Vlasnik sam i tog kluba", rekao mi je. To je objašnjavalo poznati dekor. Glavom mi je prostrujala činjenica da je ovaj tip kupio vrhnje od svih bezobrazno visokih postotaka koje sam morala platiti klubu. Vjerojatno je bio odvratno bogat, sa šminkerskim bazenom i privatnom teretanom u kući te svim ostalim kretenarijama iz MTV Cribsa. Poželjela sam ga odalamiti ili, još bolje, prisiliti ga da večer provede posve gol, puzeći po podu kako bi dobio napojnice. „Mrak", lagala sam. „Obožavam Vu." „Ovdje se radi na istom principu", rekao mi je vlasnik. „Dvadeset za ples, šezdeset za krevet. Sretno večeras." „Hvala" rekla sam mu. Pokraj mene se konobarica u obaveznoj minici i tenisicama nagnula nad upareni pladanj i hvataljkama počela vaditi hrenovke.
*** Kako se bližilo sedam sati, tako se iz garderobe pomaljalo sve više striptizeta u iskričavim prnjicama i štulastoj obući. Iako je i među njima bilo nekoliko standardnih fotonegati-va (platinaste plavuše s prenauljenom, pretamnom kožom), većinom su cure bile tetovirane pankerice, darkerice s piercingom, debele navijačice i cijeli asortiman koji kao da je ispao ravno iz kolumne u lokalnim novinama Alternativni životni stilovi. Bilo je to pravo osvježenje. Jedna mi se cura odmah predstavila i otkrila mi da joj je to prva večer u 91
Dreamgirlsu. Leeli je bilo osamnaest godina, nosila je čelični piercing u septumu i raščupane umetke u kosi. Usne je našminkala crnim ružem koji je izgledao kao svježe postavljen asfalt. „Nedavno sam nabavila bubnjeve", rekla mi je. „Totalno sam uzbuđena! Osnovala sam punk bend s frendovima." „Ja sviram bas gitaru" rekla sam joj, osjećajući se kao totalna konzerva u svojoj plavoj perici. „Moramo koji put svirati zajedno!" uzviknula je Leela. „Imam dvadeset pet godina", rekla sam joj. „Mogla bih ti biti profesorica iz matematike." Leeline usne stvorile su crno našminkano slovo O. „Ne izgledaš toliko staro!" „Pa, valjda sam dobro očuvana", odvratila sam joj. Kako je pozornica još bila prazna, Leela i ja smo otišle vježbati majstorije na šipki. Ona je bila gipka poput majmuna drekavaca u Zoološkom vrtu Como; ja sam, po običaju, bila ljevoruko-ljevonoga nespretnica. „Ovo je lako", rekla je Leela zadihano, pokazujući mi kako se brzo okreće oko štapa. Pokušala sam izvesti njezinu majstoriju i završila zapetljanih udova na podu. „Nema šanse, šećeru. Nikada nisam bila olimpijska skakačica na motki." Eventualno bih se mogla nazvati olimpijskom seračicom motki. „Ali to ti je zbilja jednostavno!" Leela je bila uporna, držeći se na štangi negdje iznad moje glave. Prekobacila se naglavačke, izloživši pritom mojem pogledu bezbrojne redove čvorića kojima su umeci bili povezani za njezin skalp. „Vjerojatno me opet pere moj reumatični artritis", rekla sam joj. Slatka Azijka prošetala se kraj mene keseći se širokim, prijetećim osmjehom, dok joj je sitno smećkasto tijelo jedva pokrivala oskudna odjeća. Uobičajene je štikle zamijenila iznošenim sandalama, ali ta boemska modna kontroverza nekako joj je odgovarala. Zgrabila me je za sise i stisnula ih s odobravanjem. Zatim sam osjetila kako joj je ruka kliznula do mojih tangi s nečim hladnim i papirnatim. Na picu mi je pritisnula novčanicu od jednog dolara i povukla prazan dlan te se zakikotala zbog svoje drskosti i otišla ne prozborivši ni riječi. „Hvala na dolaru", viknula sam za njom. „Vidiš, nisi ti za baciti", rekla mi je Leela. „Sviđaš se Nikiti."
*** 92
Počela je rotacija nastupa na pozornici. Od DJ-a sam zatražila Aerosmith i on je, na moje oduševljenje, odabrao pjesmu Pink iz njihovog opširnog repertoara. Mislim da je Pink jedna od najprikladnijih pjesama za cure koje rade bez gaća. Na kraju krajeva, ružičasta je boja epicentar svega u bezalkoholnim barovima, zar ne? Skinula sam se u svoj Evin kostim i tako, k'o od majke rođena, istegnula se po podu svom dužinom kao tanki namaz Hellmansove majoneze na kruhu i raširila noge kao šestar. Moja pica nije uredna djetelinica uvučenih listova kakvom se neke cure diče; zapravo, nije čak ni ružičasta. Ja imam tamni, zastrašujući taco lengua - moj muf više izgleda kao da ima modrice, nego kao da se zarumenio. Ali rano sam naučila da nikoga nije briga što imate među nogama. Ovješena, utegnuta, piercana, obrijana, maloljetna ili ,,s pristojnom kilometražom", to je svejedno pica i vrijedi koliko je duboka u izlivenom zlatu kada ste striptizeta. Izuzmemo li akrobacije na pozornici, u dvorani je vladalo posvemašnje mrtvilo. Odaziv je bio mršav za bilo koju noć, a za petak je bilo katastrofalno. Za vikend bi Deja Vu bio dupke pun studoša; bilo mi je čudno što gotovo istovjetni klub nije uspijevao privući klijente. No, ipak sam mogla vidjeti zašto su ljudi izbjegavali Dreamgirls. Te „cure iz snova" više su izgledale kao „cure iz noćnih mora" - bila je to golema rup-čaga; derutna zgrada. Bilo je očito da se u klub uložio novac, ali bez svake sumnje se mogla nanjušiti vibra sve većeg i većeg rasapa. Čak se i plaćena glavna plesačica, prekaljena plavuša u kožnim kaubojskim hlačama, jadno mrštila u kutu. Općem dojmu nimalo nije pomogla depresivna činjenica da su se u klubu nudili proizvodi od mljevenog mesa. Ni nakon sat-dva nisam uspjela prodati nijedan ples u krilu, stoga sam sjela s Leelom kako bih neko vrijeme gledala show na pozornici. Jedna je plesačica imala nakićenu tetovažu preko čitavih ramena, na kojoj je pisalo „Izgubljena djevojčica." Tijekom mojeg striptizetskog staža vidjela sam mnogo tetovaža, od zločestih vila preko listova marihuane do brutalnih zatvorskih uradaka - izblijedjelih tetoviranih imena ljubavnika. Ali nikada nisam vidjela nešto toliko upadljivo poput „Izgubljene djevojčice." Bila je to životna priča sažeta u dvije riječi. Izgubljena djevojčica predvodila je skupinu kada smo se sve postrojile na pozornicu za standardno maltretiranje budućeg ženika. Neuredno smo se posložile u uobičajenu V formaciju, a ženik je lijeno sjeo na svoje mjesto. (Razveselilo me to što u Dreamgirlsu nisu puštali We Want Some Pussy kao pratnju ovom obredu, iako je DJ odabrao odgovarajući vulgarni porno-rap klasik.) Leela se uzverala uz štangu i raširila noge pred mladoženjinim licem. Pripremala se za 93
„pilu", popularnu metodu mučenja mladoženje gdje se dvije cure sučelice ovjese o šipku i naizmjence mu guraju svoja međunožja u lice, u ritmu piljenja drveta. Pozvala je mene. „Ajde, Cherish, dođi piliti sa mnom!" Glasno sam uzdahnula i sjela na pozornicu. „Neka, drugi put." Kiptjela sam. Dosad sam jedva skupila kvotu za klub i nisam uspjela prodati nijedno piće. Jedna od cura je ugrabila priliku za piljenje te je s Leelom veselo trzala amo-tamo u lice depresivnom tipu.
*** Ako je Schieks, sa svojim kristalnim lusterima i pjenušcem Cristal, izgledao filmski, onda je Dreamgirls bio cinema verite. Svaka je cura ovdje bila namrštena. Odradila sam nekoliko plesova u krilu, ali mušterije bi vrlo nevoljko razriješile kesu. (Trebala sam znati da hrpa muktaroša koji su ovamo došli omastiti brke o besplatne hot dogove neće htjeti potrošiti svoju socijalnu pomoć na nadraživačice nježnika.) Neko sam vrijeme prosjedila sa stoičkim Sudancem, ali njega je više zanimalo da mi mijesi sise i moli da me pojebe, nego da plati moje legalne usluge. „Može vani?" pitao me kao pokvareni gramofon. „Koliko za seksanje vani?" „Žalim, ne bavim se time" rekla sam uz ispričavajući-ali-ubojit osmijeh koji sam prilijepila preko lica. Uvijek sam rabila slatkasto-pedantni ton glasa kada sam korila strance koji su od mene tražili seks. Tijekom svake večeri u toj bih se situaciji našla najmanje tri puta, stoga sam se na to već naučila. ,,A zaštoooo?" upitao me je. (Očajničko „zašto" uvijek je bila druga faza u „operaciji moljakanja za seks lukavog stranca.") „Zato što je to ilegalno i zato što to ne želim raditi", odgovorila sam mu, znajući da će mi nakon toga ponuditi sto dolara. „Ej, daj, ajde. Sto dolara", bio je uporan. Kao što sam rekla, treća je faza uvijek tako zvučala. „Ne", rekla sam mu. „Žalim." Iskobeljala sam se od njega i otišla. Stopala su mi pulsirala kao kompjuterska grafika na reklami za aspirin. U Dreamgirlsu nije bilo jacuzzija, stoga nigdje nisam mogla namakati svoje tabane. Pomislila sam da bih mogla naći prazan zahod, ali jedna jedincata kabini-ca koju sam vidjela nekako mi nije baš izgledala privlačno. „Kako ti ide večeras?" upitala me Leela tmurno. „Katastrofalno", rekla sam joj. „A tebi?" 94
„Uspjela sam prodati samo jedan ples", rekla mi je poraženo, ovjesivši piercanu donju usnu. „Ovo je mjesto koma." „Pitam se je li uvijek tako loše", zanimalo me je. „Čula sam da jest", rekla je Leela. „Ovamo sam došla samo zato što su me najurili iz Choicea," „Kako ti je to pošlo za rukom?" Za otpuštanje iz striptiz bara trebate počiniti krađu ili ubojstvo, stoga me je zanimalo kako ih je ovakva vesela slatkica Leela uspjela toliko naturiti da je šutiraju. „Jedna je ženska lagala da sam je lupila šakom u facu", rekla je Leela prezirno. „Bi li se vratila u Choice da možeš?" upitala sam je. „O, da", razvedrila se Leela. „Tamo mi je dobro išlo. Jednom sam odradila trideset uzastopnih plesova u krilu hokejašu iz prvoligaške momčadi. Tijekom sedamnaestog plesa mi je spala perika, ali on mi je rekao, „Samo nastavi! Briga me za periku!" Nikada nisam više zaradila u jednoj večeri." „Stalno slušam o stripericama koje susreću sportaše", zamišljeno sam rekla. ,,I ti ćeš ih jednom susresti, ako ne odustaneš od ovoga", rekla mi je Leela.* Do četiri ujutro klub se ispraznio i garderoba je bila prepuna razočaranih cura s oteklim stopalima. Ondje je bilo uobičajeno ozračje nakon duge noći na kraju tjedna potpaljene Red Bullom i kokom: preglasni dijalozi, cure koje se gađaju olovkama za oči, logorejne izjave pohote/bijesa/ bijede. Jedna mi je plesačica zapela za oko. Bila je jedna od naj-mršavijih osoba koje sam ikada vidjela, ali nije to bila mršavost proistekla iz bogatstva. Na licu izoranom aknama bio je debeli sloj Pan-Cake šminke; kosa joj je nalikovala na ofu-canu krznenu kapu s repom u stilu Daniela Boonea. Stajala je usred garderobe, potpuno razgolićena. Njezine grudi podsjećale su me na ovješena vimena koja su me kao malu fascinirala dok sam gledala emisije National Geographica. ,,I tak' uvijek misliš da ćeš zauuvijek voljeti oca svoje djece", slinila je. „Jer on je taatica tvoje dječ'ce. Ne moš' se maknut od njega, ma kol'ko se trudila." „Istina", složila se jedna cura s njom. „Ali ja od svog Billa želim samo četrdeset dolara na tjedan." „Taaatica tvojeg djeteta", ponovila je mršavica, razvukavši usne u široki osmijeh dok se nečega prisjećala. „Misliš da će zauvijek trajat', ali ne."
*** Plesačice su se spustile dolje. Završni postupak je bio isti kao u Deja Vuu (kratki govor za podizanje morala, nakon kojega je slijedila isplata), ali sa zanimljivim 95
detaljem: šef smjene bio je divlji, rasistički kreten koji je svakog trena trebao zaraditi srčani infarkt. „Glupe kurvetine prosjačke!" urlao je na nas dok smo nepokretno sjedili na prljavim kaučima. „Glupe debele kučke! Nije čudo što u ovoj kurvinskoj rupčagi* nemamo gostiju!" U tom je trenutku nekoliko crnkinja doplazilo iz garderobe s kata. „Vidi, vidi," procijedio je šef smjene kada ih je ugledao. „Stižu nam tri male crnčuge! Kurvetine, koliko ste love uzele od pederčina večeras?" Djevojke su zakolutale očima u znak gađenja i pridružile se ostalim plesačicama na umrljanim kaučima. „Imam vas na oku, kurve pijane", upozorio ih je šef. „Vidim vas kako krijumčarite cugu i drogu Treena." Upro je prst u djevojku za koju sam pretpostavila da se zove Treena. Ona se zakikotala i bilo je jasno da ga njegova otrovna zajedljivost nimalo ne dira. Nešto mi je govorilo da je govor mržnje bila tradicija koja se poštovala svake večeri u Dreamgirlsu. „Bolje vam je da drugi put svaka sjedi pokraj jednog pederčine", nastavo je šef. „Bolje vam je da vas ne zateknem u garderobi kako sjedite na masnim guzičetinama i ločete i cmoljite kako ništa ne zarađujete." Djevojke su kimnule glavama. Pitala sam se kako je šef smjene očito heteroseksualne klijente kuba prozvao „pederčinama", ali zaključila sam da je bolje ne postaviti mu to pitanje. „U redu, idemo ovo obaviti", zaključio je šef i sjeo kako bi uzeo svoj udio dok su se ukorene djevojke jedna po jedna postrojile u red s gotovinom u šakama. Kada je došao red na mene da dam klubu njihov udio, pristupila sam šefu u strahu. Šokiralo me je to što je bio uzor uljuđenosti, smiješeći mi se poput dobrohotnog ujaka. „Hoćeš ponovno raditi za nas, dušice?" upitao me uzevši napojnicu od pet dolara od koje mi se bilo teško rastati, ali koju sam se bojala utajiti. „Mislim da hoću", promrmljala sam u očajničkoj želji da odem što prije. „Pa," rekao je, „bilo bi nam jako drago da ponovno radiš ovdje." Hot dog!
96
Popis najgorih pjesama na koje se možete skidati
1.
Hey Ya Outkasta. Svi vole ovu pjesmu (jer je totalno bolesna), ali prosječna striptizeta mora raditi k'o blesava kako bi održala korak s tim psihotičnim ritmovima. Osim toga, nitko ne želi da ga se podsjeća na bračne svađe dok mu u lice guraš svoju guzicu
2. Ice Ice baby Veliki broj pasivno-agresivnih DJ-eva često koristi ovu pjesmu kako bi "kaznili" striptizete na koje su se naljutili jer su im dale premalu napojnicu 3. Girls Beastie Boysa. Iako je to popularan i/bor u juke boxu medu podrugljivom, pičkomrzačkom bagrom koja zalazi u striptiz klubove, ti ksilofoni neizbježno unište atmosferu 4. Bilo koju pjesma iz repertoara Britney Spears. Velike su šanse da ćete time raspizditi striptizetu veteranku u svom klubu, koja svojata cijeli Britneyin katalog od 1998. godine i koja ima pomno koreo-grafirane nastupe za svaku Britneynu pjesmu (uključujući čak i Don't Let Me Be the Last to Know). Priznajte poraz.
5. Bilo koja Eminemova pjesma o matricidu, metakalonima i očinstvu
6. Elanore Turtlesa. Znam da obožavate taj sladunjavi hit sastava koji je šezdesetih palio losanđeleskom scenom, ali oduprite se iskušenju! 7. Hotel California koju pjeva usrana post country inkarnacija The Eaglesa. Sve ćete razljutiti. Sve striptizete mrze Joea Walsha; ne znam zašto
8. The More You Ignore Me, The Closer I Get Morrisseyja. Ta pjesma potiče luđake da vas opsjednuto uhode. A zadnje što vam treba jest da vam se 97
„redovnik" Freddy pojavi na vašem dnevnom radnom mjestu s buketom karanfila i napunjenim kalibrom .45.
98
Divlja u s r c u
Potkraj kolovoza, Jonny i ja natankali smo naš Muftang (našu limuzinu koju smo tako prozvali jer sam je platila miljama okomitih osmijeha) i odgibali na Zapad. Bio nam je to prvo zajedničko putovanje i bilo je upravo onako idilično i zasićeno bojama kakvim sam ga i zamišljala; puno neobičnih spomenika i prikaza revolveraških dvoboja i Sunca koje je na zalasku izgledalo poput bačene kugle sladoleda koja se polako topila na divljem obzoru. Otišli smo na noćni rodeo u Codyju u Wyomingu, gdje me je nezgrapni brazilski klaun podsjetio na Joni, trudnu sobaricu. U kaubojskom smo baru kušali „prerijske kamenice," inače poznate i kao pečena bikova muda (slikala sam Jonnyja kako teškom mukom pokušava progutati jaja dok ga promatraju lokalni stanovnici vjetrom išibanih lica, kojima su se krmeljive oči sjajile od smijeha). Posjetili smo svaki spomenik, muzej i trgovinu s galanterijom od srneće kože koju smo mogli pronaći u Frommer'sovom vodiču. Prošli smo kroz Yellowstone, Krug kamenih stupova i Mount Rushmore. Također sam posve predvidljivo doživjela božju objavu. (Tko bi mogao izbjeći božju objavu okružen bogovskim pogledima i rebarcima od 4.95 dolara?) Bilo kako bilo, shvatila sam da se u posljednje vrijeme nisam osjećala nelagodno zbog striptiza. Naravno, Deja Vu je depresivna, crna, crna rupčaga s lošom upravom, ali ono što me je zbilja grizlo bilo je to što nisam uspjela. Ljosnula sam. Bila sam loša isprika za striptizetu, dvije tisuće svjetlosnih godina udaljena od samouvjerene božice koja je laštila štange kakvom sam zamišljala da ću postati. Moja je zarada bila sranje jer sam se osjećala kao govno. Po klubu sam šlepala godine koje sam provela u kutu kao šmokljanka i sav svoj samoprezir poput devine grbe; nije ni čudo što su se tipovi branili od mene kao od smrada. Najgore od svega je bilo to što sam si dopustila da me mušterije iskorištavaju do krajnje mjere zato što jednostavno nisam mogla zamisliti da bi me netko u suprotnom smatrao poželjnom. Svoju sam guzicu nudila po sniženim cijenama. Da se poslužim tržišnim žargonom, nikada nisam stvorila potražnju. U međuvremenu sam novim poslom u agenciji zaradila nikakvu povišicu i čir na želucu zbog kojeg sam krvarila iz dupeta. Ako mi organizacija nikada nije bila jača strana, što me je onda nagnalo da prihvatim promaknuće koje je uključivalo sređivanje tuđeg kaosa? Dvojila sam jesam li dala otkaz na pravom radnome 99
mjestu i to sam rekla Jonnyju dok smo se vozili planinskim masivom Bighorn idiotski veselom brzinom od sto deset kilometara na sat. „Mislim da imaš pravo", rekao mi je Jonny iznenadivši me. „Čini se da zapravo nisi raskrstila sa striptizom." „Raskrstila sam ja sa striptizom," odvratila sam mu, „ali striptiz nije gotov sa mnom. Znaš kako sam iz neobjašnjivih razloga otišla nastupiti u Dreamgirlsu prošlog mjeseca? Što je to bilo? Zašto se ne mogu prestati skidati u tim klubovima? Mora postojati razlog." „Razmišljaš o tome da se počneš 'profesionalno' baviti stri-panjem?" upitao me je Jonny. „Ono, da daš otkaz na poslu i počneš raditi u novom klubu s punim radnim vremenom?" „Znam da to ludo zvuči," rekla sam, „ali agencija me izluđuje, a iz seksualne industrije nisam izvukla ni približno onoliko love koliko bih mogla." „Onda to učini", rekao je Jonny. „Daj otkaz." „Nikada do sada nisam bila bez normalnog posla", razmišljala sam naglas, čvrsto stegnuvši upravljač dok smo prozujali pokraj ugibališta za kamione.
** * Bila sam svjesna da su moja obitelj i prijatelji mislili da je moj posao u reklamnoj agenciji sjajan. Napokon, imala sam sreću raditi u naprednom okruženju gdje su kreativni pro-gresivci brojem uvelike nadmašivali činovnike. (Nema veze što me posao svodio na ljudski stroj za sortiranje ili da se „vrlo skora" povišica odlagala već mjesecima.) Moj uspjeh u agenciji nije mi ništa značio; to nije bio pokazatelj moje stvarne vrijednosti kao osobe. Dočim bi mi jedna jedina uspješna noć striptiza mogla podići osjećaj vlastite vrijednosti do visina Kilimandžara. To je bilo pravo odobravanje, sigurnost da sam „brendirana" ja bila spremna za prodaju. Niti jedan menadžer nije mogao s točnošću odrediti koliko stoji moj intelekt ili radna etika, ali sam zato točno znala koliko je vrijedio svaki kilogram moga tijela u noćnom klubu. Taj mi se konkretan podatak činio ohrabrujućim i to mnogo više od lažne poslovne hvale koju sam zaradila u prošlosti. Dala sam otkaz u agenciji gotovo odmah nakon povratka. Moj odlazak je uzrokovao blagi potres veličine 2.5 stupnjeva na ljestvici totalnih šokova. Šefica je nehajno prihvatila moju odluku, jedva primjetno napućivši svoje savršeno našminkane ćube (Curo, ni slučajno nemoj umrljati svoj MAC Spice ruž.) „Osjetila 100
sam da nisi zadovoljna sa svojim novim poslom", uzdahnula je dok sam se crvenjela u njezinom besprijekornom odjeljku uređenom u stilu prigradskog Zena. „Sretno!" Na brzinu su organizirali oproštajni odlazak na sladoled. (Od toga se sjećam samo da su se dečki davili u čokoladnom sladoledu, dok su moje kolegice oprezno lickale sorbet od limuna.) Lagala sam u razgovoru s upravom prije službenog prekida radnog odnosa („Upisala sam se u Fakultet biljne kozmetologije!") i nakon toga sam oslobođena svih radnih dužnosti, ponijevši sa sobom samo pjesmu u srcu i ruksak pun ukradenog uredskog pribora.
101
Lutkina čuča
Rad u striptiz baru s potpunom golotinjom me je okuražio. Bila sam neustrašiva, opora i bešćutna od struka nadolje. Novčanik mi je bio mršav, a moja ograničenja nejasna. Bila sam spremna na preobrazbu iz plesačice u peep show zatočenicu i točno sam znala na kojem mjestu to mogu ostvariti. Sex World je golema trokatna cirkuski uređena porno trgovina, otvorena dvadeset četiri sata na dan, gdje možete gledati „žive" gole modele (za razliku od ljupkih zombija?), gdje se možete zabaviti u videokabinama te kupiti pribor za pušenje marihuane i hašiša i sve seksualne novotarije koje vam mogu pasti na pamet, od lizalica u obliku pimpeka do cyberjelly gumene replike analnog otvora porno zvijezde Alishe Klass. Smijuljeće sudionice djevojačkih večeri kopaju po policama rame uz rame s petljavim perverznjacima. Ova trgovina nikada nije prazna - gdje drugdje pod istim krovom možete nabaviti erotski kolač (sise i kurci nevješto izrađeni u frigidnom marcipanu), bong dug devedeset centimetara i hrpu amaterskih pornića? To je supermarket seksa kamo možete otići kako biste samo kupili najnoviji broj Tabooa, da biste na kraju uzeli četiri vibratora i kompilaciju T. T. Boyevog opusa na VHS-u. Peep show u Sex Worldu koji se zvao Lutkina kuća bio je poznat po tome što su zaposlene djevojke bile javno izložene. Ležale su u izlogu poput Barbika koje su patile od gigantizma, potpuno vidljive rulji gladnoj seksa koja je milila trgovinom u svako doba dana i noći. Kada bi klijent poželio show, šutke bi upro prstom u curu koja mu se najviše svidjela i ona bi mu se zatim pridružila u jednoj privatnoj kabini u istočnom krilu odjeljka. Već sam imala prilike kupovati u Sex Worldu, ali nikada nisam prišla izlogu; on mi se činio uznemirujuće jasnom crtom razgraničenja između „nas" i „njih" i nisam htjela preplašiti ribice u akvariju. Osim toga, peep-show cure izgledale su totalno cool dok su visjele i pušile u svom malenom Amsterdamu, a ja sam se bojala da će mi se, ako im se približim kako bih proučila njihovo stanište, početi rugati. (Znam, baš sam serigaća.) Nakon napornog nutkanja i vabljenja mušterija po klubovima u centru grada, rad u Lutkinoj kući činio mi se itekako primamljivim. Doživljavala sam ga kao svojevrsni odmor radnice u seksualnoj industriji, priliku da se neko vrijeme opustim u staklenoj kutiji i pustim da mušterije 102
od mene traže usluge, prije nego što se vratim na kaotičnu striptiz scenu. Čula sam da su zaposlenici u Sex World primali tjednu plaću i imali zdravstveno osiguranje, što je uistinu bio veliki plus u usporedbi sa statusom slobodne porno umjetnice koji je nudila većina klubova (s izuzetno širokim tumačenjem riječi „slobodna"). Odlučila sam se prijaviti i provjeriti hoće li me primiti u redove lutkica. Nakon što sam popunila standardni upitnik na prijavi (pod „vojni čin" napisala sam „pukovnica Komad"), pozirala sam potpuno odjevena za polaroid koji je opalio natmureni činovničić s drvenim čepovima u klempavim ušesima. Nakon nekoliko dana dobila sam telefonski poziv od upraviteljice kluba, ženskog Dona Kinga kojoj su usta uvijek bila puna samohvale i koja je izgledala kao da je u životu pretrpjela i podijelila puno batina. Svoje je zaposlenice uvijek zvala „lutkicama" i to vrlo suhim tonom glasa bez imalo dragosti. „Jedna je lutkica upravo dala otkaz, pa imam upražnje-nu smjenu od šest do ponoći", rekla mi je. „Pet dana na tjedan. Uzmi ili ostavi." Uzela sam. „Okej. Ponesi dekicu, lubrikant i seksualne igračke koje želiš koristiti", dodala je. „To su mastrubacijske seanse, a najviše ćeš zaraditi uporabom igračaka." Pristala sam na uvjete, ali sam zaboravila pitati hoću li moći vidjeti ama baš svakog klipana dok na drugoj strani staklene pregrade u kabini bude mlatio miškom poput patuljastog čimpanze. Iz nekog razloga, najviše me zanimao voajerski dio posla, točnije, ono što ću ja moći vidjeti.
Moj prvi radni dan u Lutkinoj kući pao je u ponedjeljak. Upraviteljica mi je pokazala kako da uđem u kabine kroz domišljato izgrađen tajni ulaz (obilježeni ulaz u Lutkograd privukao bi previše potencijalnih silovatelja/zaljubljenih perverznjaka). Odvela me niz uski hodnik u garderobu koja je bila toliko mala da je u usporedbi s njom ona u Skyway Loungeu izgledala kao garderoba u Tropicani. Ondje se nalazio umivaonik, automat za cvikanje radne kartice na početku i kraju smjene, aparat za kavu i ništa više. Na suprotnom kraju garderobe nalazila su se troja vrata označena s A, B i C. To su bili ulazi u skučene kabine za privatne seanse. Rekla mi je da odaberem svoju kabinu. Odabrala sam onu označenu s A. Njezina unutrašnjost bila je obojana u ružičasto i u njoj je bila ležaljka prekrivena ispucanom umjetnom kožom iz čijih je rupa virilo odvratno punjenje. Na zidu je bio obješen CD player s debelom lančugom; zaključila sam da se u Lutkinoj kući 103
krađa smatrala ozbiljnim problemom. Visoka, debela, staklena, dvostruka prozirna pregrada razdvajala je moju kabinu od separea za mušteriju (dakle ipak ću morati gledati sve te masturbirajuće vodoinstalatere, odvjetnike, COBOL programere!) i obje su strane imale one crne zatvorske telefone, kako bi se omogućila razmjena prljavih misli. Iza ugla nalazila se takozvana jazbina, izložbeni prostor gdje su boravile djevojke posve izložene javnosti, dok ih mušterija ne bi pozvala na seansu. (Većina ih je mojih poznanika nazivala „kutijom" kao u „Želiš mi reći da si ti jedna od cura u kutiji u Sex Worldu?!") Jazbina je bila oličena premazom boje ovnove krvi poprskane zlatom. Ondje je bila i sofa u obliku Merlinkinih usana i dvije stolice u obliku štikli. Sve me je to podsjećalo na trend „ludog" konceptualnog namještaja koji je prevladavao tijekom osamdesetih; gotovo sam očekivala da ću ondje zateći i telefon u obliku hamburgera. Tu je bilo rasuto i nekoliko starih brojeva Entertainment Weeklyja, a soba je vonjala po kineskoj hrani. Cura u crnoj perici u stilu Princa Valijanta sjedila je na kauču sa blokom za crtanje i limenom kutijom sa pastel-nim kredama u krilu; nasmiješila mi se i predstavila se kao MacKenzie. Jarka fluorescentna svjetla okruživala su izlog. U usporedbi s ambijentalnom podzemnom tamom striptiz klubova, ovo osvjetljenje iz supermarketa bilo je molto nelaskavo, osobito ako se uzme u obzir da ću ondje biti izložena kao teleći odrezak. Primijetila sam debelo tiskanu poruku zalijepljenu selotejpom ispod prozora. Ovo je točan transkript poruke u kojoj sam zadržala sve gramatičkopravopisne osebujnosti: OBAVIJEST ZAPOSLENICAMA SVJETLA SE NEMAJU ŠTO GASITI BRIGA ME KAK IZGLEDATE POD NJIMA ILI DA VAS BOLI GLAVA ZBOG NJIH JER AK VIDIM DA SU UGAŠENA DOBITE PISMENO UPOZORENJE I O DA ZAPISAT ĆU LIJEPO DA STE KAŽNJENE ZBOG NEKE IDIJOTARIJE KAO NPR GAŠENJE SVJETLA E PA AKO NEVJERUJETE I MISLITE DA SEREM AJDE PROBAJTE ONDA DA VAS VIDIM AK IMATE PITANJA OBRATITE SE MENI. Da, bila sam daleko od copywritera koji su se po reklamnoj agenciji vozikali na romobilčićima Još jedan upadljivi detalj u jazbini bila je dvosmjerna radio-komunikacija. Peepshow cure imale su dva voki-tokija zbog sigurnosnih razloga, ali blagajnici i prodavači u cijelom golemom kompleksu Sex Worlda također su koristili radijsku 104
vezu za međusobnu komunikaciju kada bi kupac postavio određeni zahtjev. Odmah sam znala da ću se dobro zabavljati prisluškujući razgovore trgovaca. Dok sam iz torbe vadila svoj prekrivač s leopardovim uzorkom i ružičasti vibrator koji je u djetinjstvu zaostao u razvoju, prečula sam sljedeći razgovor preko radijske veze: Prodavač broj jedan: ,,Kak' se zove onaj film gdje se seksaju pod vodom?" Prodavač broj dva: „Ili Seks pod vodom ili Podvodni seks." Prodavač broj jedan: „Žimku. Prijem." Ležaljku u svojoj kabini prekrila sam dekicom (zadnje što mi u životu treba je da se draškam izvaljena na ljepljivu skorenu mindžinu marinadu neke cure), i postavila svoj vibrator pred prozor. Kada sam zavirila u MacKenzinu kabinu, primijetila sam da je ponijela veliku plastičnu posudu koja je doslovce bila prepuna alatki njezinog zanata. Tu su bili gumeni pimpeki svih dužina, opsega i boja, analni čepovi za guzice, kvačice za bradavice, japanske kuglice, bič, tučeno vrhnje, te čak i takozvani „prozorski jahač" (dildo koji se može vakuumski prilijepiti za staklo da bi se zatim gipka cura do mile volje mogla nabijati na njega). Odjednom sam se osjetila nedovoljno pripremljenom, pogotovo kada sam pomislila na svoj majušni roza krastavac od vibratora. Zavist za umjetnim penisom. Šefica je otišla i MacKenzie mi je objasnila da bi se svaki put kada bi mušterija ostavila novčani polog u kabini otkucao račun. Na kraju svake smjene morale smo predočiti sve račune i svakog petka dobili bismo ček na pola ukupnog iznosa koji bismo zaradile. Drugu je polovicu uzimala trgovina, što mi se činilo nepravedno golemim udjelom, ali već sam navikla na prevare i mućke u trgovini mesom. Odšuljala sam se na kat i navukla na sebe nautički bikini koji sam u Hot Topicu platila osam dolara, štikle i novu crnu periku u stilu Mie Wallace. Nisam htjela da mi ovamo dođu kreteni iz Deja Vua i gnjave me, te sam se stoga preobrazila u darkersku pin-up curu. Pridružila sam se MacKenzie u jazbini: sjedile smo u tišini i čekale mušterije gladne mufa da nam zakucaju na prozor. Pitala sam se kako će izgledati moja prva seansa i hoće li mi biti odvratno gledati nekog tipa kako drka dok ne svrši. Napokon nam je prišao tip koji je nalikovao na Billa Gatesa i nijemo pokazao na mene. Vrijeme je za predstavu! Kada smo se smjestili svaki u svoj odjeljak kabine, Bill Gates je podigao slušalicu zatvorskog telefona i zatražio erotski show po cijeni od četrdeset dolara. Ja sam 105
odmah svukla bikini i počela se nespretno maziti i milovati poput pijane bogatašice koja se našla pred fotoreporterima. (Oduvijek sam bila ekonomična masturbatorica i nisam bila posve sigurna kako taj čin učiniti glamuroznim za javnost.) Zbunilo me kada se Bill Gates počeo skidati, vješajući polako i metodično svoju odjeću na vješalicu koja se nalazila u njegovom dijelu kabine. Kada je ostao posve gol, nacerio mi se, izvadio ekstra veliku bočicu Astroglide lubrikanta, štrcnuo preveliku količinu vodenaste želatine na dlan, sjeo i počeo zadovoljno gurati prste u svoj čmar. Šljip-šljap-šljip. Progutala sam slinu i nastavila masturbirati. Bili mi je pokazao da u svoju picu gurnem nekoliko prstiju te sam to i učinila. Lutkina kuća je imala vrlo jasna pravila o penetraciji. Tehnički gledano, guranje prstiju i igračaka bilo je protuzakonito, ali seanse u kojima smo se igrale vaginama i igračkama bile su sastavni dio naše ponude. Kako bismo izbjegle tu zamku, objasnili su nam da nikada ništa ne guramo u sebe dok mušterija ne počne masturbirati. Logično, bilo je iza toga bila je da je malo vjerojatno da će se prerušeni policajac na dužnosti razgolititi i početi drkati. Stoga, kada bi mušterija izvukla svog guštera i počela ga cijediti, zrak je bio čist da se počnemo igrati igračkama. Sve su to slatko saželi u zabavnom natpisu koji su postavili u svaku kabinu: DOK TIP NE IZVUČE KAR, NE GURAJ NIŠ' U MUF ILI ČMAR!
Kada je Bill Gates svršio, prstom me je pozvao da glavu prislonim uz staklo kako bih imala klinički pregled njegovog orgazma. Umjesto prizora moćnog gejzira puževe sline kojeg sam se pribojavala, vidjela sam razočaravajuće dvije-tri kapljice ejakulirane tekućine, bistre i ljepljive poput bjelanjka. Pretpostavila sam da je toga dana već masturbirao. Bilo kako bilo, zurila sam u njega glumeći divljenje, kao da mi je priuštio prizor koji nikada neću zaboraviti. Sveta Heleno, pokrij se svojim vulkanskim ušima! Izašla sam iz kabine i agresivno istrljala ruke u umivaoniku. MacKenzie se suho nakašljala u jazbini i pitala sam se kakav je neugodnjak bio ako si svjesna da je tvoja kolegica upravo masturbirala na samo pola metra udaljenosti od tebe. Čak i ako je bilo tako, pretpostavila sam da ću se vrlo brzo morati riješiti te nelagode.
* * * 106
Tijekom prve večeri na novom radnom mjestu, uslužila sam sljedeće mušterije: 1. Fetišist cipela koji me preklinjao da ližem jednu štiklu dok sam „drkala" petu druge. Rekao mi je da sam prirodno nadarena za drkanje cipela. (Iskreno, nisam imala pojma da me Majka Priroda time obdarila.) U uspješnom pokušaju da mu ubrzam orgazam, mazno sam mu dometnula: „Ooh, voljela bih da mi možeš svršiti po cipelama." On je odvratio: „Zbilja? Hoćeš moj broj?" Nein. 2. Besprijekorno dotjeran poslovni čovjek kojemu je žena zapovjedila da ode u Sex World, plati peep-show curu da masturbira i preko telefona opiše cijelu stvar njoj dok ona masturbira. Na moje olakšanje, prilično se pohvalno izražavao u opisu moje tehnike. Neprestano je uvjeravao svoju suprugu: „Ne, ozbiljno ti kažem, jako je zgodna", kao da su oboje očekivali gubavca razrovanog lica. 3. Pohotni mladić koji mi je rekao da često jebe svoju sestru i da moja pica izgleda baš kao njezina. Predložila sam mu da se ona krišom ušulja ovamo i pokrije nekoliko mojih šihti, a la The Patty Duke Show, budući da nas se od pupka prema dolje uopće ne može razlikovati. Međutim, on je bio iz Ekvadora, pa nije shvatio šalu. 4. Tip koji mi je htio biti rob i govorio mi stvari poput: „Jebi me u guzicu! Ja sam tvoja pičkica!" čime je izazvao smijuljenje u mojoj strani kabine tako da se nisam ponašala nimalo dominantno. (Zapovjednički nastrojeni pasivci su mi živa smijurija.) Kada mi je šest sati poslije završila smjena, oribala sam ležaljku i telefon alkoholom i bolničkim dezinfekcijskim sredstvom, kako su nam već nalagala pravila. Smrad me podsjetio na kiosk za bušenje ušiju u šoping-centru. Srećom, lutkice nisu morale čistiti „klijentsku stranu" kabine. Taj je zadatak zapao kadar darkerskih domara, od kojih je jedan nosio majicu na kojoj je pisalo: PUŠIM CRACK I ŠTUJEM SOTONU, dok je močom čistio muškim trudom stvorenu lagunu na podu moje kabine. Kada sam izašla iz trgovine i sjela u taksi, osjetila sam čudan ushit. Zaradila sam dvjesto dolara uloživši smiješno malu količinu truda. Mislim, zapravo su me platili da masturbiram šest sati! Za razliku od Deja Vua, ovdje nisam morala brinuti o kaznama ili obaveznim napojnicama. Nisam morala nutkati bezalkoholna pića mušterijama koje su me hvatale i pipkale. Osjećala sam se kao da imam nadzor nad razvojem svog talenta kao seksualnog nadomjeska. Iza 107
prozora, osjećala sam se obožavanom i nedodirljivom, poput porculanske figurice s dildom iz serije Precious Moments. Nevina. Poput Snjeguljice u staklenom lijesu, kako bi ostala očuvana za široke mase.
*** Nakon otprilike tjedan dana, upoznala sam sve ili sam radila sa svim zaposlenicama Lutkine kuće. U peep-showu je radilo desetak cura, a u smjeni ih je bilo dvije-tri. Tjelesno su se veoma razlikovale - neke su bile debele, druge vitke, neke glamurozne poput striptizeta u skupim kostimima, a druge bosonoga bijeda na socijali koja je nosila Baby Phat donji dio trenirke. Ava, jedna od cura iz te skupine, bila je u sedmom mjesecu trudnoće i mogla je istisnuti mlijeko iz bradavica, na opće veselje naših klijenata koji su bili fetišisti majki. Jedna od „cura" bila je četrdesetdvogodišnja bivša novinarka koja se lako mogla prodati kao žena u tridesetima. Donna, naša dežurna psihotičarka, voljela se samoranjavati nožem i zato su njezine lijepe ruke bile prekrivene krastama. Kada bi se napušila, manijakalno se smijujila poput Toma Hulcea u Amadeusu. Za drugu se djevojku, Ariel, bez ikakve zadrške moglo reći da je prekrasna, ali ona je bila uvjerena da je debela i odvratna. Sjedila bi i kompulzivno gladila bedra, govoreći tihim, odmjerenim glasom, kako bi svaki put kada je mušterija ne bi odabrala, u glavi odlučila da će svojoj dnevnoj tjelovježbi dodati još deset minuta. (Unatoč svojoj iskompleksiranosti, Ariel je posjedovala najglasniji i najsnažniji vibrator koji se mogao nabaviti. Ozbiljno vam kažem; to je „ljubavno" pomagalo sigurno bilo ilegalno. Kada bi otišla u kabinu na privatnu seansu, zvučalo je kao da kosi travu. Gotovo sam očekivala da se iz njezine kabine počne širiti smrad spaljenog mesa; toliko je trenja izazivala ta njezina naprava. Ali, hvalila se, bio je to jedini način da svrši.)
* * * Šefica je uvijek zapošljavala vrlo mlade cure koje bi se prijavile za posao. Jednom 108
je zaposlila dvije sestre tinejdžerice koje su redovito i s voljom predlagale mušterijama da se nakon radnog vremena pojebu na parkiralištu. Kada se netko požalio šefici da nove cure koriste peep show za vabljenje potencijalnih mušterija, ona je odgovorila: „Bijelci vole curice. One nam donose zaradu. Ne mogu ih najuriti." Najčudnije od svega bilo je to što sestrice nisu bile nimalo nalik zavodljivim Loliticama mliječne puti koje su se rume-njele na grani krošnje stabla. Zapravo, jedna je izgledala kao da je sama sebe izudarala metalnom šipkom za uklanjanje automobilskih guma tijekom halucinacije izazvane velikim boginjama, dok je druga izgledala kao uvećana fotografija tarantule. Međutim, šefica je bila toliko uvjerena u njihov mladenački „šarm" da je sestre ostavila na poslu sve dok se jednoga dana jednostavno nisu prestale pojavljivati. Zbog cura koje su se kurvale mogli smo biti krivično progonjeni, ali šefica je bila mnogo osjetljivija na droge. Na ulazu u peep-show postavljeno je prijeteće upozorenje na kojemu je pisalo: ZABRANJENA KONZUMACIJA DROGA NA POSLU! TO UKLJUČUJE TRAVU, LSD, HEROIN, KOKAIN, BOMBONE, BOMBONE S TAMO NEKIM DODACIMA, CRACK I BILO KAKVA DRUGA GOVNARSKA SREDSTVA ZA DIZANJE I SPUŠTANJE KOJE NOSITE SA SOBOM. Teško mogu zamisliti ovakav znak na vratima Porezne uprave. Međutim, uvidjela sam da, iako su se mnoge striptizete iz nužde opijale pjenušcem, u njihovim je redovima bilo vrlo malo pravih ovisnica. Taj nalaz pripisujem urođenoj čestitosti stanovnika Minnesote, budući da sam čula mnogo posve drukčijih priča iz drugih kutova Sjedinjenih Država. Na primjer, jedna je od mojih kolegica bila dvadesetčetverogodišnja prostitutka i majka troje djece. Ali jednom mi je u garderobi ispričala kako je u poznanikovoj kući pronašla kokain: „Nikada uživo nisam vidjela kokain" rekla mi je iskreno, „ali vidjela sam film Bijeli prah, pa sam tako znala da je riječ o kokainu." Sve smo se dobrodušno nasmijale njezinoj naivnosti. Činilo mi se strašno čudnim što cura koja se redovito praši s potpunim strancima kokain vidjela jedino na filmu. Svijet striptizeta prepun je takvih kontradiktornosti: cure iz predgrađa s proširenim venama, cure iz geta na Atkinsonovoj dijeti, nevinašca koja se skidaju kako bi se zaprljale i prljave cure koje se skidaju kako bi se očistile. Cijela je striptiz scena u banani.
*** Mušterije Sex Worlda spadale su u posve osebujnu bizarnu kategoriju. Fetiš 109
stopala, transvestizam i sadomazohizam samo su neki od najčešće spominjanih fetiša, ali mnogo se tipova furalo na „zlatni tuš" i druge varijacije na temu tjelesnih tekućina/izlučevina. Često bi mušterije od mene tražile da piškim ili da im, umjesto toga, prodam čašicu svog urina. To je bilo zabranjeno, budući da je jedna od zabrana glasila: NEMA ZLATNOG TUŠA ILI TAKOZVANOG PEE SHOWA. DJEVOJKA KOJU SE ZATEKNE U TOME BIT ĆE OTPUŠTENA. Međutim, nekolicini je djevojaka pošlo za rukom prodati svoje upotrijebljene tampone mušterijama - jedan je od njih bio voljan platiti pedeset dolara da promatra djevojku kako iz sebe svečano izvlači krvlju umrljani Tampax. Katkad bi mi dosadile ubitačno dosadne mušterije iza pleksiglasa i zamorne fantazije prekopirane iz Penthouseo-vog foruma koje su odsutno mumljali u slušalicu. Kako bih pobijedila dosadu, izmišljala sam apsurdne pričice koje su graničile s avangardom. Na primjer, ovaj se razgovor dogodio u mojoj kabini i ja sam ga smjerno zabilježila: Mušterija (nakon što je izvukao standardni kratki ružičasti model kurca uzgojenog u Minnesoti): „Ej, mala. Koliko imaš godina?" Vaša spisateljica: „Dvadeset." Mušterija: „Onda, ispričaj mi nešto seksi. Reci mi kad si se prvi put poševila." VS: „Ovaj, bilo je to u teniskom kampu." Meni je bilo samo trinaest godina i imala sam super zgodnog trenera kojemu je bilo, ono, trideset i kusur. Jednog me je dana odlučio kazniti zbog moga jadnog bekhenda i onda me je jednostavno pojebao. U šupak." Mušterija (zadivljeno): „Prvi put kad si se ševila primila si u guzu?" VS: „Da, analni i normalni. A onda me je pljeskao po guzici teniskim reketom." (U tom mi je trenutku slučajno pobjegao kikot.) „Oprosti. Baš sam se sjetila nečeg šaljivog iz kampa." Mušterija: „To me baš pali. Što je najnestašnija stvar koju si ikada učinila?" VS: „Osim incidenta u teniskom kampu? Pa, imam sestričnu kojoj je samo četrnaest godina i nju sam pojebala u guzicu." Mušterija: „Oooohhh, tooo." VS: „Ona je vrhunska ritmička gimnastičarka. Znaš, to su ti one cure koje trčkaraju uokolo i mašu zastavicama na Beethovenovu Petu simfoniju. Tako da je 110
jako savitljiva i tako to. Rekla sam joj da ću je istrenirati da bude lezbijka i onda sam je izjebala velikim dildom. Moja bi obitelj bila skrhana od boli da dozna za ovo." Mušterija: „Je li bila izbrijana?" VP: „Bila je previše naivna za takve stvari." Mušterija: „Koliko je tebi bilo godina kada si je pojebala?" VP: „Devetnaest, dakle to je onda bilo, ovaj, prošle godine, jel'?" Mušterija: „Onda, još studiraš?" VS: „Neko vrijeme sam išla na faks, a onda sam odustala." Mušterija (bližeći se orgazmu): „Koliki je bio najveći kurac koji si primila?" VP: „Pa... lani sam bila u madžarskom porniću. Zapravo to je bila serija od tri filma, ali nijedan nije dostupan u Sjedinjenim Državama. Moj partner bio je...On je bio grof. Madžarski grof. Baš zanimljivo, zar ne, plemić u porniću? Bilo kako bilo, imao je kurac od dvadeset pet centimetara." Mušterija (ejakulira): „Blarrrrh." Nnnnuuhh."
Tu su također bili i momci čije ja je psiha bila neopisivo ludo klupko seksualne konfuzije. „Kurva pederska" bio je jedan od takvih. Sav usplahiren, banuo je u moju kabinu kao da mu gori u gaćama. Odjeven u odijelo marke J. Crew i sa zlatnom burmom na prstu, izgledao je kao tipičan muž/tata iz predgrađa u potrazi za malo pičke u fušu u subotnju večer. Prvo što mi je rekao bilo je: „Učinio sam nešto prljavo. Gore sam pogledao film." (S-World mušterijama nudi nevjerojatan izbor porno kabina opremljenih novčanim automatima za one koji si ne mogu dopustiti da ih netko uhvati kako posuđuju pornić, dakle, za muževe/tate.) „Ma, zbilja?" rekla sam. „Pogodi koji sam film gledao", upitao me žučljivo dok sam skidala Targetov grudnjak i gaćice (od grubog lana ružičaste boje - k'o stvoreno za problematične tipove). Pa, što tipična konzerva obično smatra prljavim? „Ovaj, je li bilo analnog seksa?" pogađala sam, dignuvši guzicu u zrak kako bih 111
ilustrirala pitanje. „To je bilo dio toga", rekao je cereći se i masturbirajući. „Bila je to grupa tipova." „Zbilja?" rekla sam ja. „Aha", rekao je, izvukavši ilegalni inhalant i dobro potegnuvši iz nosa. „Volim kurac. Poslije se nalazim s tipom koji će me pojebati u guzicu. A onda ću njegovom prijatelju popušiti kurac. Volim kurac više nego bilo što!" prokreštao je. „Ja sam kurvetina." „Ti si užasna kurvetina!" zdušno sam se složila s njim. „Kurvetina gladna kurca!" „Pogledaj moj pederski kurac", rekao mi je oduševljeno. „Znaš," rekla sam mu, „kad sam te ugledala, pomislila sam da si ugledan obiteljski čovjek. Ali sada mi je posve jasno da si prljava, narkomanska, homoseksualna drolja željna sperme!" Kao što sam očekivala, to ga je dokusurilo. Odmah je svršio, potaknut vlastitom percepcijom nastranog ponašanja. Odmah nakon toga počeo se ponašati poslovno dok je zakopčavao svoje besprijekorno izglačane platnene hlače. „Ovo je zbilja bilo dobro", rekao mi je mirno. „Radiš ovdje svaku večer?"
*** Nesumnjivo, lutkicama su najteži križ bili prijezirni pogledi ženskih kupaca u Sex Worldu. Čovječe, mačke su najgore. Subotom bih često radila sama u smjeni. No, solo rad je bio dovoljno zastrašujući i tijekom radnog tjedna. Svaka je mušterija u cijeloj trgovini zurila u moj grimizni terarij, odmjeravajući moju težinu i cijenu kao da sam posljednji jastog u akvariju restorana Morton's. Međutim, rad subotom navečer bio je dvostruko zastrašujući, budući da su se tada obično odvijale i djevojačke zabave. Čini se da su zarumenjelima luteranskim budućim mladenkama i njihovim prijateljicama sex shopovi prava ludnica. One upadnu u trgovinu, nacvrcane Flirtinijem, odjevene u majice za djevojačku večer iz kućne radinosti i odmah se počnu smijuljiti na savršeno nevine naslove poput Svrši polako, mala. (Pitala sam se što bi mislile o nekim eksplicitnijim pornićima o konjima i ženama s amputiranim udovima koji kruže Internetom.) Neizbježno bi me ugledale nasađenu u svoju XXX-dioramu kako, gledajući svoja posla, čitam Psihotične reakcije i otrovi iz rasplinjača. Nisam bila sigurna znaju li da ih mogu čuti ili je li ih za to uopće bila briga. „Isuse. Isuse, Michelle, tamo je neka ženska." 112
„Nema šanse. To ti je lutka." „Ne, ona diše, vidi!" „Isuse!" „Isuse!" „Koma! A što ona tamo radi? Plaćaju je da samo sjedi i čita?" „Joj, znam! Vjerojatno mora unutra plesati ili tako nešto." „Ma, nekako mi je ružnjikava. Bože! Pa i ja bih mogla raditi njezin posao." „Ajde, odi porazgovarati s njom, ak' imaš muda." „Koma! Ma, što ti je? Nema šanse da joj se približim!" I tako dalje. Ti si zlo, a ja sam zlato, pomislila sam, ispru-živši se na usnolikom divanu. Pokušala sam iz glave izbaciti nečovječne izjave, ali cure nisu od kamena. Subotom navečer obično bih se vratila kući, pala u nemirni san koji se sastojao od nanizanih noćnih mora i probudila se sva oznojena. Prvi sam put gubila bodove u epskoj bici za očuvanje svoga dostojanstva. Cure znaju biti tako opake.
113
Kurve i mušterije
Mnoge sam večeri u peep-shoivu proboravila u društvu kolegice Nico. Ona je bila jedina crna zaposlenica. Imala je četvero djece, a tijelo joj je bilo čvrste, sportske građe, dok su joj oči bile tamne poput čokolade Scharffenberger. Jedne je večeri Nico imala trenutak istine i povjerila mi se da je nekoć isključivo radila kao kurva i da je čak i danas tu i tamo znala upecati pokojeg klijenta. „Obećavam da neću reći ostalim curama", rekla sam joj, uzbuđena zbog ovog otkrića. „Briga me kome ćeš reći ili nećeš reći", rekla mi je Nico, duboko uvlačeći dim iz friško pripaljene cigarete Newport. „Cijela moja obitelj već zna za to. Svi znaju." Ispružila se na ležaljci prekrivenoj imitacijom baršuna poput pantere i uputila mi dugi pogled. „Počela sam kad mi je bilo osamnaest godina. U to sam vrijeme imala samo jedno dijete - moju kćerkicu kojoj je tada bilo pet godina. Radila sam u sobi iza solarija koji se zvao Polinezijski užitak. Bila je to standardna muljaža - kreveti za kvarcanje bili su ispred, a naše sobe straga." „Koliko je cura ondje radilo?" upitala sam, tražeći pojedinosti poput izvjestiteljice Brende Starr koja je ostala zatočena u zapuštenom akvariju. „Deset ili petnaest", rekla mi je Nico, izdahnuvši dim velik poput kišnog oblaka. „Većinom bijelkinje s rasponom godina od osamnaest do negdje oko četrdeset." „Koliko si dugo ondje radila?" „Dok nas nisu razotkrili", rekla mi je Nico ravnodušno. „Odjel za poroke nas je provalio. Nakon toga sam otprilike godinu dana radila po hotelskim sobama." Slegnula je ramenima. „Barem smo se dobro hranile." „Jesi li mnogo zarađivala?" upitala sam je. „O, da. Isuse, da sam tada znala ono što sada znam, još bih sjedila na lovi koju sam zaradila kad mi je bilo osamnaest godina. Još bih uvijek imala lovu od prostitucije. Toliko ti kurve zarađuju." Uzdahnula je. „Osim toga, izvodila nas je van - mislim, ta žena koja je vodila posao. Svuda nas je vodala. U fine restorane. Klubove. Svaku sam večer večerala u nekom restoranu." „Primijetila sam da mnoge cure iz ove industrije to rade", rekla sam, prisjetivši se striptizeta iz Deja Vua koje su iz restorana Hoyt znale naručiti sabljarku ili rebarca na sam nagovještaj gladi. „Čini se kao da je stripericama i kurvama hrana statusni simbol." 114
„Aha. Ja bih naručivala kamenice. Kalamari. Mislim, ta mi sranja nisu ukusna, ali svejedno sam ih jela", rekla je Nico namrštivši se. Mušterije su prolazile pokraj našeg izloga i buljile u nas: cura u darkerskom bikiniju žučljivo je ispitivala curu u trenirci od ružičastog velura. Nicoina je priča izvirala iz nje poput prljave rijeke. „Plaćala sam stanarinu četiri mjeseca unaprijed jer nisam znala što ću s novcem", nastavila je Nico. „Jednoga dana, nazvala sam sitericu koja mi je čuvala dijete i rekla joj da kaže mojoj kćeri kakve je sve igračke vidjela na televiziji i da ih sve zapiše. Kada sam se vratila kući, otišla sam i kupila sve s njezinog popisa. Mogla sam si priuštiti takve izlete." Ugasila je cigaretu. „Bilo mi je čudno imati toliku količinu novca." „Koliko si naplaćivala?" „To je ovisilo o mnogo stvari. U salonu za masažu možeš postići dobru cijenu za pola-pola, ali moraš platiti naknadu za prostor. Analni seks naplaćivala sam četiristo dolara, ali ni to nisam radila za ozbiljno. Ispred čmara bih stegnula pesnicu i dala im da je jebu ili bi ih pustila da kurce taru između mojih guzova. Nisu mogli skužiti da glumim. Mušterije treba izmustrati. Treba ih pošteno izmusti - takva je priroda našeg posla." ,,A svodnici?" upitala sam je. „Jesi li ikada imala svodnika?" „Reći ću ti nešto ludo o svodnicima" rekla mi je Nico iznenadnom silinom. „Svodnik nije ništa drugo nego kurva, a kurva nije ništa drugo nego mušterija. Objasnit ću ti: svodnik jebe kurvu zbog novca, ali budući da je jebe zbog love, on je kurva. Al' ako kurva ujebe svodnika i da mu svoj novac, ona nije ništa drugo nego mušterija." Nico se nasmijala na apsurdnost piramide moći. „Zato svodnici nikada nisu imali sreće sa mnom. Ne možeš podvoditi svodnicu." „Koji je bio najveći iznos koji si zaradila?" upitala sam je. Prisjetila sam se cura iz viđenja kojima je nekim čudom polazilo za rukom svake večeri inkasirati svežnjeve stotica u klubovima. „Jednom sam dobila četiri tisuće da se nađem s tipom u Meksiku", rekla mi je Nico ponosno. „Četiri dana, soma na dan. Svi su mi troškovi bili plaćeni. Nije mi čak htio dati lovu prije moga povratnog leta, jer nije htio da trošim svoj novac na put." Iskesila se. „Također se sjećam jedne Badnje večeri u solariju. Ja i još jedna cura koje smo te večeri radile zaradile smo po soma i pol." „Kamo je sve to nestalo?" upitala sam je. „Mislim, taj novac koji si zaradila." „Pojma nemam", rekla mi je Nico ravnodušno. Imala sam još pitanja. „Jesi li ikada imala mušteriju koja je bila tako odvratna da se nisi mogla prisiliti da se s njom pojebeš?" 115
Nico se na smiješila i na obrazima sam joj vidjela jamice. „Ne možeš reći ne. Zbilja si ne možeš priuštiti da nekoga odbiješ ako se baviš tim poslom. Imala sam dva tipa koja su strašno smrdjela: zvali smo ih Greg u baloneru i Usranko Jeff. Greg u baloneru zapravo i nije bio tako loš. On je bio prvi muškarac koji mi je polizao picu tako da sam od toga svršila. Ali Usranko Jeff bio je najgori. Odbijala sam mu ga popušiti, mogao me je samo jebati. Zapravo, jedne večeri je neka cura počela vrištati u hotelskoj sobi koju smo dijelile. Trebala se pojebati s mušterijom, ali guzica mu je bila toliko prljava da je ostavljao smeđe tragove na bijelim plahtama. Pošizila je." „Nevjerojatno", rekla sam. „Ja se time ne bih mogla baviti." „Reći ću ti nešto", rekla je Nico. „Nedavno sam imala mušteriju i pozlilo mi je. Užasno je pušiti tipu preko kondoma." ,,I dalje se time baviš?" „O, da. Jebala sam igrače Vikingsa za lovu. Obradila sam goste kluba u kojem plešem. Prošlog tjedna otišla sam u hotel s nekom seljačinom i glumila da sam jako naivna. Rekla sam mu: Ajooj, ja se ovime obično ne bavim. Zaboravila sam ponijeti kondome. Tako da sam mu na kraju samo trebala izdrkati kurac i on me je platio. To je najlakši način da se nasamari mušteriju. Pretvaraj se da nemaš kondom." Oporo se nasmijala. „Neki mi je tip jednom čak ponudio petsto dolara da se poserem na njega." „I ja bih se posrala na tipa za petsto zelembaća", rekla sam. „Mislim, svakodnevno besplatno praznim crijeva, ne? Ovako bih bar zaradila." „Tako je", složila se Nico. Kada nam je smjena završila, očistili smo kabine alkoholom prema propisima. Nico se odjavila prije mene jer je već bila u civilnom odijelu. „Ljubim ti lice, masturbatorice!" dreknula je kroz smijeh. Mahnula sam joj, a ona je šmugnula kroz tajna vrata u zahod. Kada sam ponovno vidjela Nico, rekla mi je da ju je mušterija pozvala na jednotjedno krstarenje do Fidžija. Čestitala sam joj na uspjehu, ali više nikada nismo tako opširno razgovarale o kurvanju. Ta je tema bila jedan od malobrojnih tabua u našoj majušnoj, zadimljenoj lutkinoj kući.
116
Poliži sve
U Lutkinoj kući sam sastavljala pravi turistički vodič peep-show čudaka: mušterije koje se nisu mogle svrstati ni u jednu kategoriju. Poput špijunke Harriet u badićima kupljenim na sniženju, zapisivala sam svoje dojmove o svima njima u svoju supertajnu droljotekicu. Od Svjetioničara koji je volio usmjeravati jarki mlaz svoje svjetiljke u nosove cura kako bi im proučavao sline do Sportaša kojemu ništa nije bilo draže od premorenih cura (ja sam za njega izvodila stojeve na glavi i nazovi-joga vježbe), nije bilo seksualnog devijanta koji je izbjegao mojem pozornom oku. Ali jedan je od tih primjeraka dosegnuo gotovo kultni status u Sex Worldu. Bio je česta mušterija, i sa zdravim tenom, besprijekornom ležernom garderobom i lijepo oblikovanom plavom frizurom nalikovao je lutkici Kenu. Na prvi je pogled bio običan gay financijski analitičar koji slobodno tumara ulicama Minneapolisa. Ali čim bi kročio u trgovinu, preobrazio bi se u nezasitnog spermož-dernog vampira očiju razrogačenih od pohlepe. Naime, Spermoliščeva misija bila je očistiti i ulaštiti svaku kabinu do visokog sjaja. I to vlastitim jezikom. Moji susreti sa Spermoliscem su nakon nekoliko seansi zapali u kolotečinu: skinula bih svoj topić (što je, zapravo, bila puka formalnost), dok bi on pregledavao kabinu u potrazi za spermom. Ako bi imao sreće, našao bi nekoliko sablasnih traka na staklu ili stravičnu lokvicu marljivih plivača na podu. Ja bih zatim Spermoliscu počela govoriti prostote dok bi on s velikim zanimanjem proučavao spermu i ispitivao me koliko je stara ili koliko joj je muškaraca dalo svoj obol tijekom večeri. Masturbirao je, ali rijetko bi svršio. Kada bi isteklo njegovih deset minuta, preklinjao me da se moja kabina „strašno zaprlja" i kleo se da će se sigurno vratiti kada se to dogodi. Natjerao me je da mu obećam da ću držati čistače podalje kabine kako bi pod ostao prljav. Kada bih ustala i krenula prema izlazu iz kabine, on bi se postavio četveronoške poput psića i polizao lokvicu sjemena. Spermolizac se ubrzo proslavio kako medu djelatnicama peep-showa, tako i među prodavačima u trgovini. Njegova zapanjujuće opasna navika donijela mu je veliku slavu. Svi su se mogli osvjedočiti o njegovo ponašanje jer on nije samo čistio kabine za peep show, nego je uredno lizao podove videokabina. Jedne večeri kada je napokon izašao iz trgovine, prodavač je razglasio preko radijske veze: „Spermolizac a napustio zgradu!" On je bio nešto poput Elvisa Sex Worlda. 117
*** Peep show je bio jebeni cirkus. I to doslovce. Sex World je svoju temu dotjerao do ekstremnih granica - sve do prugastih šatri i parnih orgulja u obliku penisa iz kojih bi se prolomila glazba svakih četvrt sata. Od rada u središtu te stravične klaunske jazbine već sam polako počela gubiti razum. Ipak, čudno je bilo to što mi se Lutkina kuća činila najsigurnijim poslovnim okruženjem u kojemu sam ikada radila. U agenciji sam bila profesionalno žrtveno janje. Svakog bih jutra sjela za svoj radni stol s napetošću u prsima i povećanim izlučivanjem želučanih kiselina. Svašta je moglo otići u govna tijekom devetosatnog radnog vremena. Šefa moje šefice, bezizražajne tipčine koja se furala na umjetnost i koja je uvijek bila u crnini, plašila sam se kao živog vraga. Ozbiljno vam kažem; radije bih se suočila s vojskom klonova Spermolisca nego provela petnaest sekundi u razgovoru s tim tipom. Bio je toliko ozbiljan da je svaki radni sastanak nalikovao sprovodu novorođenčeta. Njemu je uistinu bilo stalo do pravilnog razmaka između redova na financijskom izvještaju tiskanom u četiri boje. I njušila sam da zna da sam lažnjak, seratorica, izrod. Znao je da posao obavljam preko neke stvari. Kada sam mu najavila otkaz, on mi je hladno odvratio: „To me uopće ne iznenađuje", svojim indij-skobritanskim naglaskom. Peep-show je bio drukčiji. Bio je poput umjetne majčine utrobe. Kada sam bila u kabini, osjećala sam se poput Dionnevske petorke u staklenim jaslicama: izložena svima, ali, na kraju krajeva, zaštićena. U peep-showu nikada ne bih nagrabusila ako bih zametnula fascikl ili propustila važan konferencijski poziv iz Brazila. Mogla sam raditi pijana i to sam često i činila (dok se jednom nisam onesvijestila s cigaretom i progorjela rupu u tepihu Lutkine kuće). Ondje sam se samo trebala pojaviti, slušati naputke i opustiti određene mišićne skupine. To je bilo lako. Noćne smjene bile su začudno ugodne. Tada je uvijek radila jedna te ista skupina mizantropskih prodavača. Iako su „pravi zaposlenici" općenito poprijeko gledali cure iz Peep-showa, katkad bi sa mnom čavrljali preko radijske veze. Sudjelovali smo u kolektivnom ozračju rezignacije u kojem nije bilo budućnosti i to mi se činilo neopisivo uzbudljivim. Na kraju smjene skinula bih svoj kostim poput transvestita i stavila svoju vlasulju u ormarić. Na putu do auta morala sam proći pokraj dva striptiz kluba. Zamišljala sam tijela koja su izvijaju iza zatamnjenih 118
prozora i osjećala nostalgiju i grizodušje zbog vremena koje sam provela kao egzotična plesačica.
119
Cure iz lutkine kuć e nemaju odgovore na sva vaša pitanja
Dane sam provodila gnjileći u močvari beznadnog ljenčarenja. Ustajala sam oko deset, mrknula bih zdjelicu zobenih pahuljica Special K sa sojinim mlijekom i onda provela sate gledajući bljutavi show-program tipa Srcolovac. Nisam obavljala kućanske poslove niti sam spravljala obroke. Nije mi se dalo presvlačiti iz pidžame sve dok to nije bilo apsolutno neizbježivo. Negdje oko četiri popodne odvezla bih se autobusom do središta grada kako bih s Jonnyjem ispijala votkamartinije. Naroljali bismo se ko životinje od Ketel One votke i onda bismo podijelili košaricu s narezanim sirom. Nakon toga bih krenula niz ulicu, pušeći jednu od cigareta o kojima sam odjednom postala ovisna. Život mi je bio besciljan, a to me ispunjavala gnjevom pravednika ili depresijom, ovisno o danu. U peep-showu sam imala stalnu smjenu: od šest do netom iza ponoći. Kada bih pospremila svoj guzni čep Slim Jane od prozirne gume u ormarić i skinula sa sebe bikini ljepljiv od lubrikanta, vidjela bih kako preostale lutkice zijevaju u svoje ekstra jake kave. Sjećam se da je pokraj mog ormarića stajao natpis CURE IZ LUTKINE KUĆE NEMAJU ODGOVORE NA SVA VAŠA PITANJA, koji je postavila naša šefica u žutoj minuti. Ta je žena bila pjesnikinja u stilu bitničke generacije, a da toga nije bila svjesna. Njezine na brzinu nažvrljane poručice zvučale su poput poslovica. Nakon što bih se odjavila s posla poput iziritirane tvorničke radnice, dočekale bi me cure iz noćne šihte koje su se prijavljivale na posao - povorka bijelih kosturolikih stvorenja sa šljivastim podočnjacima. Nakon smjena, kada bih odradila veći broj dildo seansi, namjerno bih hodala poput jahača rodea kako bih ljude upozorila na razmjere razaranja u mojem donjem dijelu. Cure kojima je to bilo odvratno, uvijek bi se zgražale nad tim mojim štosom. Glavni izbacivač, zaljubljenik u srednjovjekovno oružje čekinjastih obrva, obično bi me ispratio do auta i usput mi dražesno naklapao o svojim pustolovinama na faksu za mrtvozornike. Većina lutkica bi dobila takozvanu „pratnju" kako bi nas se zaštitilo od manijaka i naroljanih studenata u iskušenju, koji su kružili oko kluba kada bi pao mrak. (Jednu je curicu tip doista jednom slijedio do kuće - bio je 120
to klijent koji se navukao na doista bolesne igrice s lancima i bičevima. Uspjela mu je pobjeći, ali je uvijek prepričavala priču drhtavim glasom.) Nikada se nisam bojala da će me netko slijediti jer sam bez vlasulje izgledala gotovo potpuno neprepoznatljivo. Ali ipak sam bila zahvalna na pratnji. „Jesi se večeras nagledala pimpeka?" upitao bi me moj privremeni tjelohranitelj, moja stijena, moj lutkohvat. Uvijek bih mu dala isti odgovor: „Stari, oslijepila sam od njih!"
*** Kod kuće bi se Jonny uvijek probudio da me dočeka. Zagrlio bi me i ekstra zažvalio, iako bih ga uvjeravala da se osjećam kao zajednički ručnik za brisanje guzice u turskoj kupelji. Mogla bih čuti njegov smijeh u mraku kada bi me pitao koje sam luđake noćas uslužila. „Golog Billa Gatesa," promrmljala bih, brojeći litaniju bolnim prstima, „Frodo Baggins. Sportaš. Kurva pederska. Neki tip preobučen u časnu sestru." „Zbilja? U običnu ili franjevačku časnu?" Jonny je uvijek htio pojedinosti, a to je bila odlika koju sam cijenila. „Više kao jezuitska časna. Furao se na skromnost. Ono, tip je na sebi imao pokajničku kostrijet i tako to. „Je li nosio veo?" „Je, iz toga sam i zaključila da je časna." „Je li bio gol ispod odore?" ,,Ajd' pogodi." Zagrljeni bismo utonuli u san, potpuno mirni, dok se Kikirikica ne bi neizbježno probudila jecajući zbog noćnih mora. Jonny je bio totalni genij kada je trebalo zaliječiti njezinu uznemirenu podsvijest: otišao bi u njezinu sobu, legao pokraj nje i otpjevao joj cijeli repertoar britanskih albuma na medenom liverpulskom naglasku dok ona ne bi usnula. (Kikirikica je vjerojatno bila jedino dijete koje je napamet znalo cijeli album Their Satanic Majestic Request Rolling Stonesa.) Svakog dana koji bi proboravila s nama, gledala sam Jonnyja kako joj sprema kupelji, spravlja doručke po njezinom ukusu i mjeri, zaustavlja krvarenje iz nosa, ljubi bubene ogrebotine i objašnjava joj po kvradrilijuniti put odakle dolaze pomajke. Njegova privrženost Kikirikici graničila je s anđeoskom i bila usredotočena poput lasera.
121
Znam da su mnogi očevi u gradu bili rastavljeni i da su se tek sporadično viđaju sa svojom djecom. Nitko ih nije stavljao na stup srama zbog zapostavljanja; muški su poznati po tome što izgube zanimanje za svoje spermiće nakon ejakulacije. Ali Jonny se uspio izboriti za tri cijela dana s Kikirikicom na tjedan i prema svakom se tom danu odnosio kao da je posljednji kada će joj pomilovati njezinu toplu, blistavu glavicu. Stoga, kada bi drski autsajderi znali natuknuti da je Jonny gad i loš otac jer se razveo od Kikirikičine mame, to bi me strašno rasrdilo. Više se trudio oko svoga djeteta od bilo kojeg oca kojeg sam vidjela, bez obzira na njegovo bračno stanje i bilo mi je mučno kada bi ga razapinjali jer se usudio zaljubiti u izgubljenu dušicu iz Chicaga, pod vrlo lošim okolnostima. „Laku noć, ljepotice", rekao bi mi Jonny, popevši se u krevet nakon što bi Kikirikica prestala jecati. „Noć", odvratila bih jedinoj osobi koja je još smatrala da nešto vrijedim. Moja prsa koja sam u adolescenciji proklinjala jer su bila premala, postala su izvor nenadanog spasa. Svake sam večeri uz pomoć njih zarađivala; ona su nas održavala na životu. Novac zarađen u Sex Worldu uložila sam u opremanje Kikirikičine sobe, te sam od te love odjenula je u otmjenu odjeću s potpisom Dora the Explorer i naš sam hladnjak punila namirnicama, kruhom i Juicy Juiceom. Od pradavnih vremena poznato je da su dojke izvor hrane; i ja sam se smatrala dijelom te velike tradicije. Bankovni nam je račun napokon postao solventan, usprkos sudskim troškovima i alimentaciji. U neku ruku, ja sam prehranjivala cijelu sjebanu obitelj. Ta me je spoznaja tješila u trenucima napetosti i sukoba.
122
Bijeli Božić
Moji prvi blagdani u Minneapolisu prikrali su mi se nečujno poput slinave maloljetne obožavateljice koja se uspjela došuljati do Dr. Dentona. Grad se već gušio u snijegu; prometnice prekrivene grudastom bljuzgom sivom poput prepeličjeg perja. Ralice brundaju cijele noći, ali, čini se, samo zbog rekreacije, budući da snijeg nije nestajao. Ipak, došla je prekrasna zima koja je sva svjetlucala od blistavih snježnih nanosa nalik na pahuljice iz snova o kojima pjeva Bing Crosby. Rostfraj snijeg, poput pamuka koji guši debla božičnih borića. Jedne sam večeri stajala ispred Sex Worlda i uzalud čekala taksi u aveniji zastrtoj snijegom na temperaturi ispod ništice. Pločnik je zamelo kristalno paperje i ja nisam mogla odoljeti da se ne prokližem u svojim ljubičastim go-go čizmama. Leteća spirala! Tip koji je vozio gorostasni Cadillac Escalade niz Aveniju Washington zatrubio je letećoj striptizeti, stoga sam mu drsko pokazala srednjak poput temperamentne Talijanke. Nekoć mi je bilo neugodno stajati ispred trgovine (da me slučajno ne bi povezali s onim što se nudi unutra), ali sada me više nije bilo briga. Neustrašivo sam stajala u svojoj perici, kaputu s leopardovim uzorkom ispod kojega sam još nosila bikini. Onaj kome se to nije sviđalo, neka se nosi u lijepi kurac. U garderobi Lutkine kuće pojavio se letak koji je pozivao Urbi et Orbi na godišnji Sex World blagdanski domjenak, koji se sastojao od večere gdje je glavno jelo bila štuka (obvezatni dio blagdanskog jelovnika u Minnesoti) i karting-utrke; žene i muževi su bili dobrodošli. Pomisao na zaposlenike u pornotrgovini kako slave blagdane sa svojim boljim polovicama karting-utrkom činila mi se pre-smiješnom. No, zapravo sam mislila da će to biti prožeto božičnim ugođajem. Mislim, nakon cijeloga tjedna provedenog u slaganju fisting pornofilmova abecednim redom i u izbacivanju zaspalih narkića iz videokabina, vjerojatno svoje nezadovoljstvo ne biste željeli iskaliti na društvo koje se okupilo na božičnom domjenku. Potajno sam priželjkivala da se Jonny i ja možemo pojaviti, ali domjenak je bio zakazan tijekom moje smjene i radije sam odlučila izbjeći „razgovor" s mojom nerazumnom šeficom (iako me je jako zanimalo kako izgledaju muževi, dečki i cure mojih sestara po dildu s kojima sam dijelila izlog). Kao utjehu za neodlazak na pornoveselicu (i kako bismo proslavili naše friške zaruke), Jonny i ja odlučili smo se zaputiti u bezalkoholni bar s potpuno golim plesačicama koji još nikada 123
nismo posjetili. Klub tajanstvenog naziva Choice bio je na glasu kao leglo vrhunskog, neograničenog razvrata, a usto je murija ondje nedavno obavila pretres. Mrak mračni! Choice je bio raskalašeni klub. Njegov je mali, intimni prostor podsjećao na grčki restoran, sa zlatno obojenim stupovima i freskama prizora noćnog života koju je neki amater naslikao na zidu iza pozornice. Djevojke su bile divljakuše, penjući se jedna preko druge na pozornici i pokazujući rulji svoje piercinge na jeziku koji su blistali pod svjetlima pozornice. Svaki put kada bih se odvažila ostaviti napojnicu od jednog dolara na rubu pozornice, izvođačke na pozornici bi me mazno zlostavljale. Dvije su mi čak navukle majicu do pazuha na opće oduševljenje publike. „Bestidnice! Ne nosiš grudnjak!" vrisnula je jedna od njih izloživši moje sise publici. (Striptizete su djevojkama u publici posvećivale toliko pažnje da su neke od njih posramljene pobjegle iz kluba.) Striptizeta u krznom obrubljenom kostimu Djeda Božićnjaka utočila je čašu punu leda Jonnyju u gaće s osmijehom od uha do uha. Ludnica totalna. Jonny i ja odlučili smo naručiti dupli ples u krilu od prekrasne havajske plesačice koja nas je zadivila na pozornici. Ona je bila namirisani stup isijavajuće topline, otočna fantazija u minijaturnoj majici Vikingsa i odgovarajućim gaćicama. Otišli smo u privatni separe kako bismo se dobro počastili. Prvo je zajahala mene, zarivši glavu ispod moje majice i oblizavši mi bradavice. (Jonnyju sam u ekstazi pokazala dva palca nagore.) Kada je ponovno izronila, počela je kukovima mijesiti moje međunožje dok mi je obraze šibala svojim toplim, umjetno uvećanim prsima, milujući mi sklopljene oči kilometarski dugim dekolteom žućkastosmeđe boje poput laneta. Zaranjajući i izranjajući na meni poput raspojasane morske sirene, silovito mi je zapalucala jezikom duž karotidne arterije i ugrizla me za usku. Kada je završila moja pjesma, krenula se posvetiti mojem zaručniku razrogačenih očiju kojega je obasula jednakom pažnjom. Najbolja. Božična. Zabava. U. Povijesti! To što sam u klubu bila kao gošća, a ne kao zabavljačica, podsjetilo me je zašto ljude toliko fasciniraju striptizete. Neke su djevojke zračile dražesnom toplinom, potpunom seksualnom i duhovnom nesebičnošću zbog koje se čak i četrdeseta mušterija te večeri osjećala kao povlašteni VIP-ovac. Ja nikada nisam uspijevala pružiti toliko. Jednostavno se nisam mogla zamisliti u koži mušterije koja je naručila ples u krilu, iako sam plesove izvela doslovce stotine puta. Nikada nisam imala pojma što osjećaju mušterije. Ja sam većinu vremena provodila jašući na motki - ne osjećajući svoje tijelo.
124
*** Budući da je Sex World bio otvoren 365 dana na godinu, moja me šefica obavijestila da ću morati raditi na Badnjak ili na Novu godinu. Za svisnuti od smijeha. Odlučila sam uzeti slobodno na Badnjak, budući da je taj dan zračio s mnogo više tihonoćno-svetonoćne blagdanske magije. Htjela sam svojoj budućoj pokćerki glumiti Baku Božićnjak (ho!) noć prije Božića, ali sam također htjela vidjeti kakvi će se klijenti pojaviti na sam Božić. Neke su djevojke nosile prigodne kostime kada su radile na blagdane. Svima sam rekla da ću se pojaviti kao mira.
125
Ponovno u crnini
Nakon četiri mjeseca kažnjavanja mojih sve umrtvljenijih genitalija u Lutkinoj kući, ponovno mi se javila želja za skidanjem na pozornici - lažem, to mi je postalo potrebno kao kruh nasušni. Falilo mi je oko oluje, štange i aukcije gaćica i prijetnja od premetačine Odjela za poroke. Nakon večer koju smo Jonny i ja proveli u onom malom drkalištu, počela sam se pitati hoću li ikada biti toliko ufurana u nastup kao ona striptizeta koja nas je oborila s nogu. Ona je bila poput neuništivog Jedi majstora, utjelovljenje razloga zašto gole cure uopće i postoje. Nisam osjetila njezinu bol ili iscrpljenost ili bilo što drugo što se kuhalo u toj zamamnoj ljušturi. Nije bilo nikakvih tragova koji bi ukazivali na njezinoga malenog sina za kojeg sam poslije doznala. Čista karizmatična toplina koja se podizala ispod sedam velova, elementarna nepogoda iz koje se širi miris ylangylanga. Hoće li i meni poći za rukom otvoriti taj sanduk seksualne magije koja izaziva delirij? Prije sam u plesu pokušavala sakriti svoju mlohavu činovničku guzicu iza krinke prvoklasnog rasnog komada. Ovoga puta neće biti skrivanja. Postat ću ono što želim biti, ispeći ću svoj vrući zanat dok ne postanem neodoljiva. Moja je najnovija mantra: muhe će se lijepiti na moj med. U veljači sam doznala da Choice, klub koji smo Jonny i ja posjetili, održava audicije. Te sam večeri radila u Sex Worldu, ali sam znala da na sat-dva mogu šmugnuti iz Barbikine kutije. Činilo mi se primjerenim da ću svoju striptizetsku karijeru uskrsnuti upravo u rupi koja me i potaknula na taj korak. Stoga, točno u osam sati, mahnula sam blagajnicima u znak pozdrava, preko svog bikinija navukla sam traperice i jakni-cu s ovratnikom od umjetnog krzna i ostavila Lutkinu kuću potpuno praznu (to je za lutkice bio smrtni grijeh, ali nije me bila briga). Četvrt u Minneapolisu koja je posvećena noćnom životu malena je poput susjedstva gospodina Rogersa; samo sam trebala prijeći ulicu kako bih otišla na audiciju. Choice je bio mračan i uglavnom prazan; tijekom rane večeri u većini striptiz klubova vlada zatišje. Ipak, plastične biljke, odjeljci za žiri natkriveni šatorima i treperava božična svjetla stvarale su jeftino i ugodno ozračje koje mi se svidjelo. Ispunila sam kratak upitnik, zatražila od DJ-a nekoliko pjesama i pogledala audiciju jogunaste curice s konjskim repićem i sandalama na nogama. 126
Kada su me pozvali na pozornicu, izvela sam set s dvije pjesme Rolling Stonesa. Iz publike je navijala Nico koju sam povela kao (ne)moralnu potporu. Pozornica je bila skliska poput banane, budući da si je prethodna kandidatkinja natrackala guzicu i bedra sezamovim uljem te se valjala po pozornici poput epileptičke pripadnice sunčevog kulta. Svejedno sam uspjela izvesti nekoliko osebujnih kungfu i boksačkih udaraca na oduševljenje striptizeta koje su se nagurale uz rub pozornice. Ja sam bila jedina cura na audiciji koja je izvela akrobacije na štangi i to sam učinila s guštom. Moja Bettie Page perika uvijek u meni pobuđuje borbenost, postanem pravi Popaj koji se nagutao željeza. Kada su se zvuči pjesme Beast of Burden polako stišali, čuč-nula sam kako bih pokupila napojnice i bilo mi je drago vidjeti da sam uspjela prikupiti dobru lovu, uzmemo li u obzir da je bio ponedjeljak. Sišavši s pozornice, osjećala sam da frcam energijom. Čovječe, vratila sam se! Poslije me je glavna šefica u velurskim čizmama velikog ovješenog poruba pozvala na razgovor. Ona je bila bivša striptizeta koja se dičila prsnim parom silikonskih antikviteta. Rekla mi je da je upravo najurila jednu curu zato što se jebala s mušterijom u VIP sobi i ponudila mi posao u dnevnoj smjeni. „Bila si dobra", rekla mi je. „Imaš tijelo kakvo muškarci vole." Bio je to prvi put da sam dobila pozitivnu kritiku iz uprave o mom plesu i izgledu. Zaključila sam da je to dobar znak. Dva dana poslije počela sam raditi u klubu. (Šefica u Lut-kinoj kući je samo otpuhnula i poklopila mi slušalicom kada sam je krotko obavijestila da dajem otkaz.) Nisam nosila nekakve posebne kostime (osim moje crne Bettie perike), niti sam si nadjenula debilno umjetničko ime; jednostavno sam se nudila onakvom kakva jesam i radila sama, ne projicirajući ništa osim urnebesno smiješne iluzije da sam ja os seksualnog svemira. Tipovima sam šaputala u uši. Dodirivala sam im prsa i noge i vratove, a da pritom nisam automatski osjećala mučninu. Pretvarala sam se kao da sam njihova djevojka. Privukla bih ih blizu sebe kako bi mogli onjušiti Stellu McCartney koju sam natrackala na puisne točke. Otkantala sam sramežljivost, prestala se ponašati kao knjižničarka, začepila svoju brbljavu gubicu i jahala ih kao ponije na Preaknessu. Ðiha-điha-četir'-noge... Odjednom su svi ustali i ja sam ih uhvatila za ruke. Tijekom prva tri dana zaradila sam više od tisuću dolara. Prokljuvila sam štos. Riješila zagonetku. Skužila sam šemu. Osjećala sam se kao da sam diplomirala, no umjesto Gaudeamus Igitur, puštali su Warrant. Jednostavno sam trebala otupjeti - kako osjetila, tako i mozak.
* * * 127
Moj relativni uspjeh u Choiceu me je uskoro učinio metom striperskog jala i temom masnih tračeva; bila sam svačija krpa za brisanje podova. Nikada prije nisam u nekom klubu bila predmetom mržnje, ali shvatila sam da je to zbog toga što nikada nisam zarađivala. Nove cure u pravilu nikada nisu popularne. Na normalnom poslu (recimo, u poreznom uredu, ženskoj klinici, zoološkom vrtu ili reklamnoj agenciji) novi se zaposlenici dočekuju s radoznalošću, uljudnošću i, u nekim slučajevima, pokornošću u obliku svježe ispečenih čokoladnih kolačića. S druge, pak, strane, u striptiz klubu nova bi djevojka uredno mogla navući donje rublje od teletine i zaplesati u ritmu watusija kroz čopor šakala. Većina striptizeta veteranki bile su pune mržnje kao šipak koštica i prije bi svoje Vuitton torbice zamrljale kravljom balegom nego što bi ponudile piksel najelementarnije pristojnosti kolegici supatnici. Naučila sam se držati po strani i ta me je odluka dobro služila. Umjesto da laprdam s kolegicama i vrijeme provodim u garderobi na katu, strpljivo sam vrebala u glavnoj dvorani i pratila svaki pokret mušterija. Naučila sam osjetiti kada su bili spremni za mene ili bilo koga drugog; zamišljala sam ih poput jabuka koje su polako dozrijevale do pune rumeni. Onda bih se obrušila na njih. „Bog, mačak. Činiš mi se spremnim." Budući da sam sada ozbiljno shvatila striptiz, bila sam odlučna u namjeri da poprimim kvaziegzotični, nekance-rogeni preplanuli ten. Striptizete moraju izgledati preplanulo. Pravi sunčani ten (prirodni ili umjetni) skriva celulit, čini kožu ljepšom i daje vam auru zdravlja, bogatstva i poželjnosti kao kod onih cura iz serije nazovi-dokumentaraca Girls Gone Wild. Coco Chanel je to dobro znala. Ja sam to napokon prihvatila. Isprva sam pokušala nanijeti pjenu za tamnjenje. To je urodilo kožom hibridne boje između mandarine i grejpa -više sam ličila na novorođenče oboljelo od žutice nego na osunčanu božicu. Odlučila sam se prepustiti stručnjacima u salonu gdje su kožu prekrivali sprejem za tamnjenje. To je relativno nova tehnologija i uključuje šmrk iz kojega vas u klaustrofobičnoj prostoriji poprskaju jakim industrijski sredstvom za tamnjenje. Takav je proces tamnjenja zastrašujući. Polako se gušite u kabini dok automatske prskalice špricaju vaše golo tijelo ledenom jantarnom maglicom. Osim toga, alarmantno je bučno, a iz nekog razloga mi se od tog procesa pišalo. Morate dobro paziti da tijekom prskanja prekrijete dlanove (zauzimajući odgovarajući „položaj za spreiranje") i prekrijete svoje blijede nožne prste i zglobove prstiju na rukama „zaštitnom kremom" (koja je, mislim, obična krema za ruke.) Rezultati se vide nakon dvanaest sati, što znači da u krpe možete leći kao 128
prozirna, alabasterska curica i probuditi se nalik na dijete iz Cosby Showa. Fantastično! „Potamnjela" sam tri puta toga tjedna i polako od Cosbyjeve najsvjetlo-putije kćeri Sondre došla do Rudy. Na poslu sam počela micati kukovima s posebnim poletom. Dodatno osnažena umjetnim melaninom, osjećala sam više pouzdanja i moja koža više nije blistala pod reflektorima Takve tjelesne inovacije bile su nužne kako bih mogla konkurirati curama u Choiceu. Većina striptizeta bila je ekstra-slasna („Najbolja dnevna smjena u gradu", pohvalio mi se jednom vlasnik kluba). Bila je tu Veronica. Njezina guzica, na kojoj je koža bila napeta kao da je razapeta na bubnju, hipnotički je lelujavo plutala od stola do stola. Bila je tu i Sinnamon čije su sise bile gotovo velike poput košarkaških lopti i jednako toliko pneumatske. Malena je Courntey bila pljunuta Pamela Anderson - ukoliko biste je zamislili deset godina starijom i iznenada oboljelom od patuljatosti (ali zato je, pak, bila bliže svojim legijama odanih obožavatelja). Jedna cura je čak imala kolagenske umetke u obrazima, dokaz predanosti samounapređenju, zbog čega je zaradila prešutno poštovanje čak i od najživljih pobornica skalpela. I nikada ne bih mogla zaboraviti Coco, dragu pijanicu s trajnom šminkom i čikaškim naglaskom koji je bio jednako jak kao u moje majke. Sve su one bile doživotne striptizete, tip cura koji rade u industriji dok ih netko ne odvuče u dom za starčeke s demencijom Old Oakes. Divila sam se njihovoj hrabrosti i životnim ožiljcima. Cure iz dnevne šihte voljele su roštiljati. Tijekom jednog neuobičajeno toplog razdoblja u travnju, izvukle su veliki Weber roštilj na parkiralište i napekle hrpe pilećih krilaca, vrišteći od sreće zbog svoje domišljatosti. Vozači u prolazu glasno bi kočili kada bi ugledali petnaest polugolih žena kako glođu piletinu usred bijeloga dana. „Uhitit će me zbog ovoga", žalila se šefica dok su cure raspirivale vatru. Nacerena su im lica na dnevnom svjetlu izgledala starije.
* * * Budući da je dnevna smjena privlačila više prekaljenih per-verznjaka nego neiskusnih radoznalaca, pobliže sam upoznala mnogo mušterija. Bio je tu izdavač 129
opsjednut stopalima koji je ovamo dolazio triput na tjedan kako bi djevojkama masirao čukljeve i navlačio im nožne prste. Jako su mu se sviđala moja ružna stopala jer su navodno najviše vonjala. „Dat ću ti novac za videoigricu ako mi na petnaest minuta dopustiš da ti navlačim tvoje prljave nožne prstiće", upitao me je nadobudno dok sam gurala novčiće u automat Playboy Match u pozadini kluba. „Prodano", rekla sam mu, graciozno mu ispruživši stopalo. Ispruži, skvrči - lova! Šteta što striptizete na svojim tijelima nemaju otvore za ubacivanje novčića; ja bih sada vjerojatno ispijala koktele Lime Rickey negdje na Barbadosu. Druga redovita mušterija bio je kompjuteraš iz Nigerije koji je tvrdio da sam mu utjelovljenje ženskog ideala - u prijevodu, mislio je da sam prava hrga. „Tako si jaka!" tepao mi je. „Baš si velika i jaka. Kakvi mišići! Kako si krupna, krupna, krupna!" „Nisam" odvratila sam mu. „Ja sam nježni lotosov cvijet." „Ne" ustrajao je Nigerijac. „Baš si krupna. Mašala! Kakve velike noge i kukovi!" „Mrzim te", iskreno sam mu rekla. Nikada nisam bila u boljoj formi, zahvaljujući jebenoj štangi, a ovaj se tip ponašao kao da sam mama Gilberta Grapea. „Neki dan sam na televiziji pogledao jednu emisiju", Nigerijac je odjednom promijenio temu. „Emisiju sa ženom koja se zove Oprah." „Ime mi odnekud zvuči poznato", kiselo sam mu odvratila. „Krupne žene su prekrasne! Ja iskreno mislim da si ti moja prijateljica", Nigerijac je bio uporan. „Moja iskrena prijateljica. Kao mišićavi frend s faksa." Najmanje su mi drage bile kretenoidne redovite mušterije koje su u klub dolazile odjevene u trenirke šuškavce sans donjeg rublja ne bi li tijekom plesa u krilu iskusili maksimalan podražaj. Tijekom dugog plesa mogla sam osjetiti svaku boru na njihovim kurcima i oni bi često znali pauzirati ples kako bi se „namjestili." Neki su ispod svojeg Lederhosena nosili kondome i, nakon privatnog plesa, diskretno bi skinuli svoj Trojan Micron i nagurali ga između jastuka na kauču. Poslije bi neka sirotica pronašla vlažnu gumenu poslasticu i stresla se od užasa. Ona bi pozvala šeficu da ukloni kondom i ona bi to uredno obavila u gumenim rukavicama i depresivnim izrazom na licu. Htjela sam da ti tipovi ostanu kod kuće i naruče prostitutke, umjesto da dolaze u klubove i naručuju plesove s visokim kvocijentom frikcije. Ali kada sam to frustrirano pokušala objasniti jednom iz te klike, on mi je odgovorio da mu je uzbudljivije svršavati u prostoru gdje je to zabranjeno. Uživao je gledati cure kako se mršte od užasa. Bljak! Susrela sam se i s jedinstvenim fetišistima; Sex World nije držao monopol na 130
perverznjake u našemu vrlom gradu. Jedan je muškarac došao u klub dva puta i zamolio me da ga cijelih deset minuta udaram u stomak i testise što jače mogu. Objasnio mi je da su ga silovali kada je bio dijete i da su ga udarci u stomak podsjećali na to, a da ga je to podsvjesno napaljivalo. U životu nikada nikoga nisam udarila, ali sam prema posebnom naputku ubila boga u ovom jadniku. „Uhhh, kurvetino prokleta" ,cvilio je predpubertetskim glasićem „Imaj povjerenja u mene, mačak", odvratila sam mu u slatkastim glasom na bljutavo usiljeni način, milujući njegove stisnute vilice. „Neću te povrijediti." A onda - bum! Udarila bih ga u muda. Nije bilo tako smiješno kao što zvuči. Nakon što je otišao prvoga puta, sat se vremena nisam prestajala tresti. Neki ljudi pružaju striptizetama toliko moći da one katkad jednostavno dožive kratki spoj. Najbolje mušterije bile su one koje su doživjele striptizetsku nirvanu, stanje koje se može dijagnosticirati na temelju blaženog osmijeha i pogrbljenog položaja na kauču. Oni doista mogu vidjeti božansku svjetlost, maco. Jednom sam odradila dvanaest plesova za redom nekom budističkom poslovnom čovjeku koji se blaženo smiješio poput kraljice maturalne večeri i sjedio posve mirno - pokrenuo bi se jedino kada bi klimnuo glavom na moje pitanje želi li još jedan ples. „Ti si božica Atena" mrmljao mi je dok sam mu niz obraz prelazila cijelom dužinom svoga torza. „Kada govoriš o kritici medija, odmah mi se digne." Moj tip mušterije. Ali ništa ne traje vječno u striposferi
131
Motoriranje
Iako sam uporno pokušavala ignorirati svoj instinkt, svi su me znakovi upozoravali da je skoro zasićenje neizbježno. Znala sam da neću vječno biti golišavica; u svijetu striptizeta moja se životna dob mogla označiti kao „zrela", odnosno „trula". Bilo mi je posve jasno da mi se bliži prijelomna točka. Nisam znala kada ću napokon puknuti, ali sam prihvatila neizbježnost toga trenutka. Počela sam honorarno raditi za lokalne alternativne tjedne novine, što je značilo da bih teorijski mogla živjeti od pisanja, a ne od štrcanja. O tome bih razmišljala uvijek kada bih se izmorena vratila kući i namakala ugruvano tijelo u toploj kupki. Jonny bi uvijek sjedio na rubu kade i slušao me kako čangrizavo iznosim katalog poniženja kojima sam se toga dana podvrgnula. „Kikirikica i ja smo se večeras super zabavili", rekao bi mi on. „Otišli smo u trgovinu sa stripovima, a onda smo se vratili kući i bojali bojanke nekoliko sati." „Baš lijepo zvuči", rekla sam mu razdražljivo. „Ja sam večer provela cjenkajući se s nekim Meksikancem koji je htio kupiti moje prljave gaćice sa slikom grupe Kiss za pedeset dolara." „Pa, jesi li mu ih na kraju prodala?" „Bože sačuvaj! To mi je jedina šansa da medu nogama imam lice Petera Crissa." „Ne mogu vjerovati da ti je Peter Criss najdraži član benda." Na Dan D, koji je zapao u srijedu, sjedila sam za šankom ispijajući užasan koktel od brusnice i ananasa natočen iz barskog pištolja za pića. Na pozornici je plavuša sa srcoli-kom guzicom plesala na pjesmu Barbie Girl švedske skupine Aqua. Zapravo, više je stupala naprijed-natrag u plastičnim čizmama koje su joj dosezale do bedara, prkosno dižući svoju bradicu svakome tko bi je poprijeko pogledao. Primijetila sam stol za kojim ju je skupina striptizeta prezirno gledala. Cura se kretala kao da ima metlu u guzici i patila od uznapredovalog slučaja kučkinog lica. Ipak, izgledala je kao oličenje Barbike i to je bio dovoljan razlog da je sve ostale cure mrze. Čak i na dan sa slabim prometom, zlatokosa kuja bi masno
132
zaradila, a to je srdilo crnkinje i Azijatkinje. Osim toga, imala je klub obožavatelja koji se sastojao od perverznih umirovljenika koji su plaćali velike iznose da joj „popipaju cice," kako me obavijestio jedan od starčeka dok ju je jednoga jutra čekao. Aqua-mučenje je završilo i cura je sišla s pozornice da bi se prepustila pipkanju svojih senilnih podanika. Toga se dana žustro poslovalo, a u svakom su kutu mušterije prihvaćale ili odbijale plesove, kako bi im već puhnulo u glavu. Tog popodneva je šef smjene na ulazu mnogo striptizeta poslao kući. Bio je to jedan od onih dana kada se nešto osjećalo u zraku i klub je nalikovao na košnicu prepunu zujećih pčelica. Trebala sam se organizirati i zgrabiti priliku kako bih zaradila nešto novaca, jer je tekući tjedan bio spor. Nisam otplesala niti jedan ples, a bilo je dva sata poslijepodne - najbolje vrijeme za prodaju. A ipak, ja se nisam mogla odlijepiti od stolice. Nisam mogla ustati. Uokolo sam čula plesačice kako ulijeću mušterijama. „Želiš društvo?" „Spreman za igru?" (i poduzetna fraza „Jesi li spreman za izlet u raj?" koju je često rabila plesačica pod umjetničkim imenom Paradise). Dvorana je odzvanjala njihovim usiljenim gejšastim cvrkutom. Iz garderobe su u parovima i trojcima izlazile nove cure, a onda bi se razmilile poput mitohondrija i vrištale tražeći svoju večeru. Bilo ih je toliko mnogo i stoga su stjecajem okolnosti postale suparnice. Sve je nalikovalo na beskrajno lokalno natjecanje u ljepoti na koje su dolazile predstavnice čak iz Wisconsina. Curama više nisam spočitavala zbog međusobne mržnje. Zapravo me iznenađivalo što nijedna do sada nije ubijena. Oduvijek sam vjerovala u žensku snagu. Podržavala sam je i sudjelovala u seksualnoj industriji iako su me kritizirali ljudi koji su smatrali da se od žena pravi seksualne objekte. Osjećala sam se kao raspuštenica plešući na pozornici uz glazbu AC/DC-a ili masturbirajući u izlogu za kakvog civilnog inženjera. Posvađala bih se sa svakim dobronamjernim prijateljem koji bi se drznuo insinuirati da sam se obezvrjeđivala. Postojao je razlog zašto su muškarci plaćali smiješne svote za društvo pretjerano ženstvenog stvorenja. Zato što su striptizete božanstvene. One su face. U ovom trenutku zasljepljujuće objave, za stolicu me nije prikovala golotinja ili pipkanje ili bilo kakvo drugo sekso-fobično pitanje. Upravo suprotno. Aspekti rada u ovoj industriji koji su se odnosili na rad jedan-na-jedan činili su mi se posve
133
smislenima; ali sam se zato zgražala nad curama koje su bile prisiljene biti u čoporu. U nekim klubovima su u jednoj smjeni radile stotine cura i sve su bile svedene na razinu psa koji moli za hranu vojsku samodopadnih majušnih careva. Pravila privlačnosti u klubu su izvrnuta naglavce. Cure koje bi mogle zaustaviti prometnu špicu u Nicollet Mallu odbijali su debeli muškarci koji su nosili raznobojne hlačice marke Zubaz. Najobičniji šljaker sa dvadeset dolara u ruci mogao se poigravati s nekoliko plesačica tijekom poslijepodneva, napokon izabirući onu koja će dobiti sumnjivu čast da ga tri i pol minute zabavi. Odbijene cure, bez obzira na to koliko ih kod kuće voljeli njihovi muževi, ljubavnici i djeca, na trenutak bi se osjetile bezvrijedno - i to sve zbog tog šljakera. Ti su se slučajevi samo nizali i uskoro bi se svaka od njih osjećala poput najobičnijeg govna, bez obzira na to koliko je prema van zračila egom. Bio je to švedski stol sa curama, a za tim stolom nitko zbilja ne zastaje kako bi okusio lošu hranu. Jednostavno natrpate svoj sanitarizirani tanjur jeftinom hranom koju što prije utrpate u sebe. Sve je istog okusa i sve ima istu teksturu dok premećete zalogaje po ustima. Ne zaustavljate se kako biste odmjerili prednosti piletine nad špagetima. Ne primjećujete osamljenu lo mein okruglicu u umaku od borovnice. Sve je to isto sranje - drugo pakiranje, ali barem utaži glad. Hrane će se uvijek naći, iz kuhinje stiže još jedan pladanj podgrijan na pari. Mrzila sam švedski stol sa curama. Ja zaslužujem bolju prezentaciju, mislila sam. Sve smo mi mislile tako. I dalje nisam mogla ustati. Promigoljila sam nožnim prstima, ali noge su odbijale poslušnost. Činilo se kao da mi je veza između mozga i tijela pregorjela. Prsa su mi se ukočila i odjednom sam mogla čuti kako mi srce izvodi opaki bubnjarski solo Ricka Allena. A onda sam zaridala. Iz zahoda sam nazvala Jonnyja. „Moram odavde", cmoljila sam mu. „Što se dogodilo?" upitao me je uzbunjeno. „Ne znam", rekla sam mu. „Ne mogu ja više ovo." „Što želiš raditi?" „Bilo što, čovječe." „Mislio sam da uživaš u striptizu. Nije li to razlog zašto si još uvijek tamo?" upitao me je. „Bila" rekla sam mu, skinuvši tange kako bih s obraza obrisala suze, razmuljano
134
crnilo od olovke za oči i šminku, da bih ih nakon toga tutnula u torbu. „Bila sam ovdje."
* * * Otrežnjenje me je udarilo svom silinom. Prošla je godina dana otkad sam ušetala u Schieks odjevena kao konobarica - kratke kose, klateći se u novim štiklama, izgledajući poput Dorothy Hamill koja ponovno uči kako hodati po pločniku nakon sedamnaest sati provedenih na ledu. Sada sam promotrila svoj odraz u zahodskom zrcalu. Umeci za kosu sezali su mi do struka. Umjetni preplanuli ten. Lice prekriveno debelim slojem MAC-ove glumačke šminke. Plastične kandže, izrovane grozničavim otiscima zubi koji su odavali moje neuroze. A zbog potočića bronzera koji su se slijevali niz prsnu kost, moje je poprsje izgledalo kao da je izrezano iz baroknog ulja na platnu. Nisam se mogla prepoznati. Samo sam vidjela prekaljenu striptizetu koja je izgledala kao da će me odvaliti šakom u lice. Odvukla sam se šefu smjene, dragom čovjeku koji je slušao albume Sama Kinisona kojima je istjerivao demone vlastitog strašnog razvoda i preklinjala ga da me pusti kući. „Nema problema", rekao je on. „Ionako danas imam previše djevojaka." Hodala sam ulicom jecajući u rukav. Ja se inače ne mogu lako rasplakati, ali silina spoznaje posve mi je spržila mozak i dušu. Ušla sam u svoj auto i vozila se sve do kuće koju smo Jonny i ja kupili tjedan dana ranije, široku prizemnicu u ulici omeđenoj drvoredom u gradiću za koji nijedan naš prijatelj nije čuo. Još se nismo uselili, ali travnjak je bio levittownski zelen i pročelje kuće je izgledalo vedro i prijateljski. Gledajući tu malenu bijelu prigradsku kućicu, naš udio u tvrtki Brady Buuch, pomislila sam: kućica koju je izgradila drkica. To je bila istina. Da nije bilo te prave vojske nadignutih penisa u industrijskoj četvrti, danas ne bih stajala na kolnom prilazu i promatrala svoju prvu kuću. U našem stanu je na hladnjaku stajala Bettie Page kutija za ručak; većina je pretpostavljala da je to samo kičasti ukras, ali zapravo je bila puna tisuća dolara u gotovini. Nikada ne bih uspjela toliko uštedjeti da sam imala normalan posao sa stalnom plaćom. Striptiz mi je ispio krv, ali me je i milovao i služio i palucalo jezikom u mojoj Eustahijevoj cijevi.
135
Ali moja godina odmora, moja mala rumspringa primakla se kraju. Došlo mi je vrijeme vratiti se u stvarni svijet.
136
Stephanie kaže
U striptizetskom žargonu „umirovljenje" može značiti nekoliko stvari. Obično to znači napuštanje seksualne industrije radi normalnog posla (vidi: „očistiti se" i „skinuti se sa štange"). U nekoliko sretnih slučajeva, to se odnosi na potpuno umirovljenje. Čula sam uspješne cure kako se hvale da su uštedjele pola milje i da se kane preseliti u zagonetno područje Minnesote koje se naziva „negdje na sjever" i uzgajati lipicance do kraja života. U ostalim je slučajevima umirovljenje značilo upoznavanje dobro potkoženog samca, useljavanje u njegovu vilu na Lake of the Isles, da bi cura nakon toga postala debela domaćica leglu prekrasnih budućih striptizeta. U mom slučaju nijedna od te dvije opcije nije bila realna, ali nekako sam morala zaraditi za cugu i kekse. Nezaposlena i gotovo ni sa kakvom mogućnošću zaposlenja, te suočena s tridesetogodišnjom otplatom kredita za kuću, naprečac sam odlučila početi raditi na seksifonu. Fleksibilnost toga posla je nenadjebiva; uspješne telefonistice mogu se hvaliti kako provode duge dane u ljenčarenju i gledanju doktorskih sapunjara dok preko kljuna dahću u hands free telefonsku slušalicu. Osim toga, nakon pet mjeseci provedenih u mamljenju sperme iz alkoholiziranih debila u Sex Worldu („Ajde, možeš ti to! Već se nazire predsjemena tekućina!"), pretpostavila sam da ću biti prirodno nadarena za telefuk. Bilo je prelagano dobiti taj posao; nakon kratke audicije s tvrtkom u Alabami, ponudili su mi posao s punim radnim vremenom. („Ja se zbilja palim na sadomazo", povjerila mi se draga mama koja je redovito odbacivala svoje sinove na nogometne treninge: „Moj muž i gospodar Kevin mi je baš kupio novu ogrlicu.") Elektronskom poštom su mi poslali dražesno blesav orijentacijski paket koji mi je pojasnio kako da odgovaram na određene pozive i to je bio jedan od najbolje napisanih primjera nenamjernog humora koje sam ikada pročitala. Ozbiljno vam kažem, bilo je genijalno. Na primjer: „Crna i udana: Ako dobijete ovaj poziv, trebate se pretvarati da ste crnkinja velikih grudi. (Nemojte pokušavati 'zvučati crnački' te oponašati južnjački naglasak.) Vaš je muž vozač kamiona ili poslovni čovjek, ali on je rijetko kod kuće. Veoma ste uspaljeni i obožavate analni seks. Morate
137
spomenuti svoje velike bradavice boje čokolade." Ili ovaj klasik: „Riđokosa: ako dobijete poziv koji zahtijeva riđokosu, recite da ste riđi posvuda!" Mislim, zašto su pisali tako čednim stilom? Jedine osobe koje ovo čitaju su potencijalne seksifon operaterke, stoga, zašto ne napisati: „Ti si plamenocrvenokosa fufa koja svojim izgledom može spaliti zjenice promatrača. Izgledaš kao da upravo porađaš Mrkvoglavca. Mala, zovi vatrogasce jer tvoja je maca VATRA ŽIVA!" Pitala sam se zašto se nisam zaposlila kao copywriter za tu tvrtku jer bih sigurno mogla napisati neusporedivo bolji vodič za operaterke. Ubrzo sam u našu novu kuću uvela drugu telefonsku liniju i Jonny mi je kupio lijepu fotelju Papasan kako bih udobno zavaljena mogla zabavljati svoje mušterije. (Za razliku od mnogih tvrtki gdje operaterke primaju pozive kada im se prohtije, ja sam se morala priključiti na vezu i ostati na njoj do kraja smjene.) Jedva sam čekala odglumiti „Crnu i udanu" ili bilo koju od drugih dvanaestak persona koje bi mušterije mogle zatražiti. Možete zamisliti moje razočarenje kada sam shvatila da je nevjerojatna većina korisnika seksifon usluga htjela lik „Jedva punoljetna". Budući da sam bila veoma popularna, morala sam izmisliti „ Stephanie" i ostati u liku katkad i osam sati tijekom jedne večeri. „Stephanie" je bila tinejdžerska djevica koja je živjela sa svojim bogatim roditeljima koji su često izbivali. Imala je tamnoplavu kosu, zelene oči i glas kao malo manje intelektualna Joey Lauren Adams, grudnjak 34C i libido koji je bjesnio poput Dylana Thomasa na umoru. Uživala se sunčati u grudnjaku i gaćicama, osobito kada je znala da je promatraju susjedi. (Osim draženja susjeda, „Stephanie" je imala još dva hobija: uzajamni kuninligus sa svojom najboljom prijateljicom Kimberly i, naravno, telefonski seks.) Mušterije su poludjele za Stephanie. Bila je toliko popularna da sam se znala javiti na telefon sa: „Halo (smijeh), ovdje Stephanie!" i do dvadeset puta tijekom smjene. Ah, kako li sam samo zamrzila Stephanie. Potajice sam se nadala da će odrasti, udebljati se i pušiti dok joj glas ne postane toliko opor da zvuči kao urlanje. U međuvremenu su se moje mušterije počele zaljubljivati u nju. „Tako treba!" rekla mi je oduševljeno moja šefica smjene Andrea jedne večeri preko telefona. „Super ti ide. Prosječno trajanje čekanja na poziv ti je sedam minuta!" „Dobivam jedino pozive za „Jedva punoljetnu", požalila sam joj se. „Zar mi ne možeš koji put udijeliti mušteriju za „Latinoamerikanka s amputiranom nogom"?"
138
„'Jedva punoljetna' je naša najpopularnija opcija", rekla mi je Andrea svojim natreenski slatkim južnjačkim akcentom. „Muški vole mlade glupe ženske koje su gladne sperme." „A valjda," rekla sam joj razočarano. Seksualna industrija je za mene izgubila svaki čar. Odlučila sam učiniti nešto nezamislivo: naći normalan posao.
** * Oboružana životopisom koji je većinom bio izmišljen, nekako sam uspjela dobiti posao u osiguravateljskoj tvrtki u predgrađu. Bila je to tipična orwellovska farma u kojoj je svaki zaposlenik uredno sjedio u svome odjeljku. To je radno mjesto bila takva konzerva i kada je bila riječ o ozračju i uređenju naših ureda. Radila sam u teseraktu. Šefica mi je bila pedantna žena čiji je zanimljiv naglasak i pasivna agresivnost utjelovljivala svaki stereotip o Minnesoti. Zabranjivala mi je da se služim Internetom za osobne potrebe (Moš' mislit!), ali me je znala nagraditi kada bih se pristojno ponašala. Na primjer, kada bih se na poslu trsila više nego što se to od mene tražilo, donijela bi mi paketić bombona i priznanje ispisano na laserskom pisaču Spasila si mi život! I tako je počeo moj život uzorne građanke i spasiteljice najdosadnijih života.
139
Striptizeta je rođena
Većina seksualnih radnica (a ta klasifikacija uključuje i striptizete), tvrde da ih je seksualno zlostavljanje navelo da se zapute putem nemorala. Ja nisam imala takvu i izliku Nisu me zlostavljali u djetinjstvu, vjerojatno zato što nisam bila privlačna. Iako se moja majka zdušno trudila da me odijeva kao pristojnu curicu po tadašnjoj najnovijoj modi, ja sam uvijek izgledala raščupano i smušeno. Patila sam od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ponašanja i imala sam tikove na licu. Moje su sive oči izgledale minijaturno iza prevelikih naočala debelih poput pleksiglasa, a moji su zubi bili ograđeni blistavim kavezom suvremene ortodon-cije (aparatić od srebrne žice, ljepila i dentalne plastike boje mesa). Nisam imala jamice u obrazima poput zlatokose dječice s reklama za juhe Campbell i tako bila potencijalni mamac za starijeg rođaka. Zapravo, ja sam tada najvjerojatnije mogla poslužiti kao manekenka za dječje enciklope dije. Ili hranu za ptice. Nešto dosadno. Poanta je da moje odrastanje nije bilo prožeto seksualnim traumama. Nakon svega toga nije mi jasno kako sam postala stripti-zeta, a moj brat nedorasli ovisnik o kokainu. Takve su sudbine rezervirane za djecu iz razorenih obitelji, djecu koja odrastaju na tvorničkim nadnicama i čiji su životi kolaž lažnih poočima, kamp-prikolica i socijalne pomoći. Za razliku od toga, Marca i mene odgojio je nerazdvojni bračni par (mama i tata uopće nisu bili u brakorazvodnom trendu.) Poput mnoge djece u našem malom čikaškom predgrađu, pohađala sam katoličku školu sa dnevnim misama, prastarim časnim sestrama u crnim odorama, štrikanim puloverima, tjelesnim kaznama i neprestanim uvjeravanjima da ću se u paklu cvrljiti kao čvarak. Bilo je to tipično obrazovno iskustvo katoličke djece tijekom pedesetih godina. Međutim, ja sam odrasla u osamdesetima. Pripadala sam jednom od posljednjih naraštaja američke djece koja su primila tradicionalni vjerski nauk u stilu prije Drugog vatikanskog koncila i to me je vjerojatno sjebalo i učinilo kurvastom. Moj je obiteljski život, za razliku od toga, bio idiličan. Imali smo veliku kuću
140
seoskog tipa, sa podrumom, velikim plavim čupavim tepihom koji je nalikovao na čudovište Sid koje proždire kolače iz Ulice Sezam i kućnim barom s probranim izborom pića na kojemu su nam mnogi zavidjeli. Moj tata, koji je vodio uspješni restoran, vozio je crvenu Corvettu s registarskom oznakom koju je sam odabrao. Mojega starijeg brata i mene umalo da nisu ugušili silnim maženjem i paženjem. Ljetovali smo u Orlandu, nosili bezbrojne slojeve Benettona i pojeli toliko odrezaka da bi prosječno dijete moglo doživjeti trovanje željezom. Izuzmemo li krvavi incident koji se dogodio u vrijeme kada je snimljen film Gleaming the Cube - tada sam, naime, pala sa skejta -moje je djetinjstvo bilo rostfraj ideal prigradskog života. Kada se nismo vozikali Ulicom Eureka na svome biciklu za dvoje, moj brat i ja smo visjeli u Matterhornu, njemačkom restoranu i klubu u vlasništvu mojih roditelja i bake. Matterhorn je bio golem, veličanstveno kičast i, po riječima moga oca, kurvinski težak za zagrijati ili ohladiti. Na glavnom bi vas ulazu dočekao kameni grotao s akvarijem u kojemu je živio samo jedan suicidalni som i gift shop s plišanim igračkama i gumenim bombonima Swarzwald. Nad kaminom u glavnoj blagovaonici bila je golema sobova glava, a konobari su u njegova usta voljeli utaknuti upaljene cigarete. Za božične bi blagdane iz skladišta izvukli animatronič-kog snjegovića koji je dočekivao goste u predvorju. Moje su si tete spravljale koktele Manhattan za šankom, a ekscentrični je orguljaš svirao svake subote u dvorani za bankete. (Moj brat i ja bili smo opsjednuti orguljašem jer je imao židovski afro friz - popularno zvan Jewfro, porno brkove i samački stan opremljen rasvjetnim sustavom koji je reagirao na zvučne naredbe.) Konobarice koje su nosale pladnje-ve s pečenim rebarcima i Sauerbratenom, nosile su prslučiće i steznike koji bi im toliko stanjile struk da su izgledale kao ostarjele cure s naljepnice za pivo St. Pauli Girl. One su mazile brata i mene i tepale nam iako smo bili ružna djeca sa suhim raspuklim usnama. Matterhorn je naveliko privlačio mafiju. Moja baka, horos-kopska lavica koja nije trpjela sranja, vladala je restoranom tako što bi svako malo lupila o stol šakom okićenom velikim prstenjem. Ona bi slala ljepše konobarice da služe razne mafijaške face koje su ovamo dolazile ručati. Cure kojima je to teže padalo, ipak bi je poslušale. Ugnijezdile bi se u njihov separe i pile Dom Perignon s dežurnom garniturom gangstera. Moja je baka znala da je takva vrsta druženja bila presudna
141
za uspjeh našega oronulog Bierhalla. Konobarice su bile svjesne da ih baba podvodi, ali u neku im je ruku laskalo ispijati pjenušac s Luckyjem ili Pancakesom ili kojim god već tipom koji je puštanje iz bukse htio proslaviti uz lošu glazbu i švapsku hranu. Matterhorn - ili, skraćeno, The Matt - po tome se nije razlikovao od striptiz klubova. Često mislim da bi moja baka bila prvoklasni poslovođa kakvog sisobara. Nećemo sada kvariti dojam - bila su to potpuno nevina vremena. GUT ESSEN, GUT TRINKEN pisalo je na starom natpisu u ulazu u blagovaonicu. Nitko u obitelji nije to znao prevesti, budući da moj klan nije bio njemačkog podrijetla niti je tu bilo intelektualaca, no pretpostavljala sam da se govorilo o dobrom jelu i zadovoljstvu. I doista, moja obitelj ni u kojem pogledu nije gladovala. Cijelo smo djetinjstvo proveli u kućerini od cigle čvrstoj poput stijene, diplomirali smo na državnim sveučilištima. Nakon toga se od nas očekivalo da opišemo puni krug i nađemo dobro plaćen posao u poslovnom sektoru. Marc je od toga rano odustao i postao profesionalni konobar; ja sam ustrajala još nekoliko godina radeći administrativne „ženske" poslove po neboderima u gradskom središtu. Tipkala sam pisma, kuhala kavu i brinula se hoće li me ikada unaprijediti u mikro-sitnu pomoćnicu pomoćnika asistenta računovođe. Naravno, roditelji su bili oduševljeni. Tek kada sam se preselila u Minnesotu, počela sam preispitivati svoj životni stil uredske šljakerice koji su moji roditelji potpisivali.
** * Ne znam kada sam prvi puta vidjela striptiz. Kao radoznalo dijete, bila sam maglovito svjesna da postoje gole plesačice, ali moja mentalna predodžba o njima bila je neobjašnjivo sladunjava i burleskna, a ne napadno seksualna. (Možda sam gledala prizor u striptiz klubu iz Diplomca, gdje se sirota, čedna Elaine Robinson zgraža nad gaćicama s resicama.) Poslije sam vidjela striptizete u vulgarnim talkshowovima koji su dominirali mojim ljetnim freonski hlađenim poslije-podnevima oko 1989. godine, ali nikada nisam zamišljala da ću ja jednom tako zarađivati za život. Te su cure bile krezube i kreštave; bacale su stolice i jecale dok im fjordovi crno-modre maskare ne bi zamrljali obraze. U tome nije bilo ničeg seksualnog ili intrigantnog. Striptiz je izgledao očajnički - utočište kroničnih nesretnica.
142
Danas stvari drukčije stoje, budući da je striperski šik infiltrirao mladenačku supkulturu. Od 2004. skromne hodočasnice u teretanu mogu sudjelovati u kardiostriptiz treninzima gdje mogu tesati tijelo i zadovoljavati zločestu maštariju. Tinejdžerice nose Hustlerove majice s kapuljačom i kupuju sprej za umjetni preplanuli ten. Feministice, lumeni i „alternativke" skidaju elizabetanske korzete na internetskim stranicama poput Suicide Girls ili Nekkid Nerds. Studošice zadižu svoje majice i zanosno dahću u seksualnim slikopisi-ma koje snimaju tijekom proljetnih praznika. Seksualni egzi-bicionizam je norma, a ne devijacija. Ali ja sam bila tinejdžerica u eri punka i tada nijedna anarhistica koja je držala do sebe (osim Courney Love - glasna bivša plesačica u nekoliko striptiz barova), ne bi plazila po publici za novac. Mi smo se zamotale u lanenu odjeću i zapostavile kosu. Prosvjedovale smo protiv ozonskog zagađenja, cijene usluga Ticketmastera i modnih lutki s nemogućim tjelesnim proporcijama. Striptiz bi bio nezamislivo traćenje naših takozvanih života.
* * * Prvi put sam kritički razmislila o striptizu kao profesiji s devetnaest godina, dok sam studirala na Sveučilištu u Iowa Cityju, gradu koji se diči time što je jedini izdanak hoch kulture u smrdljivom prdenjaku Iowi. Redovito sam se šišala u pankerskom salonu u središtu grada i sve su frizerke bile divlje istetovirane mačke koje su izgledale kao da su ispale iz kakvog porno časopisa. Jednoga dana, dok me je šišala, jedna mi je otkrila da je tu i tamo plesala u Dollsu, striptiz klubu u susjednom gradu Coralvilleu. „Je li zarada dobra?" upitala sam je dok mi je šišala kosu u kakvu-takvu kopiju vilenjačke frizurice Winone Ryder iz kasnih devedesetih. „Je, lova je mrak", poletno je rekla, istegnuvši se iznad mene kako bi pojačala CD s glazbom iz filma Natural Born Killers. „Trebala bi to pokušati." „Zbilja?" rekla sam joj zgranuto. „Misliš da bih mogla?" „Definitivno", rekla mi je. „Ti si pravi tip ženske za to. Mogu ti posuditi svoje cipele ako želiš otići na audiciju." Nasmijala sam se. „Mislim da to ne bih mogla. Previše sam usrana za to." Potajno sam bila polaskana time što je ova totalno cool dvojnica Nancy Spungen mislila da
143
bih ja mogla biti striptizeta, ali istovremeno mi je ta zamisao bila blesava. Odlučila sam zadržati svoj posao arhivirajući u knjižnici naslove na danskom.
* * * Dakle kada - zašto - je moja mala crvena Corvetta skrenula na autoput nemorala? Mislim da sam to napokon prokljuvila. Većina se cura počinje baviti striptizom jer su promiskuitetne, zapale su u financijske neprilike ili su živjele u disfunkcionalnim sredinama pa ih prirodno privlači sjebana obiteljska dinamika striptiz klubova. U mojem je slučaju razlog bio dijametralno suprotan. Cijeli sam život provela gušeći se u normalnosti, čednosti i sendvičima s kruhom bez korice. Za mene je striptiz bio prirodan bijeg. Bježala sam jedino od privilegiranog života, ali svejedno sam zatražila azil. U mojoj dvadeset četvrtoj godini bila mi je to posljednja prilika da odbacim nešto i postanem ništa. Htjela sam se prestraviti. Misija izvršena.
144
Coda
Ti se, čitatelju, nadaš nekakvom iskupljenju u ovom raskošnom epskom romanu (dobro, raskošnom pamfletu) o pokornoj curici iz poslovnog ureda koja svoju guzicu doslovce izlaže pogibelji i iz hobija postaje seksualna radnica. Nažalost, toga ovdje nema. Takve su istinite priče; rijetko imaju vrhunac. Osobito kada je riječ o nečemu plitkom poput plićaka i od molekularno male simboličke važnosti kao što je striptiz. Cura je skrenula s pravoga puta i podivljala. To je sve o čemu je ona pisala. Za radoznale, Jonny i ja smo se na kraju ipak vjenčali i sada smo najsretniji par u SAD-u. Kikirikica je krasno nosila cvijeće na vjenčanju. Živimo u predgrađu i u našem se kućanstvu skidamo isključivo prije kupke. Priznajem da me je vrijeme provedeno sa striptizetama u njihovom sluzavom, vlažnom staništu trajno promijenilo. Doživjela sam kemijsku i tjelesnu promjenu. Satrla sam si bedrene kosti i odjednom sam postala vlasnica loših koljena. Moja su stopala, baš poput Barbikinih, zaglavljena u mučnoj silueti visokih peta. (No, u pozitivnom smislu, rad na štangi mi je donio trbušne mišiće od adamanta). Napisala sam ovo jer jednostavno nisam mogla izdržati da ovaj nagomilani psihički otpad vječno ključa u meni. Neke priče se jednostavno trebaju ispričati (a ovo je moje pravilo: bilo koja priča koja uključuje aukciju gaćica mora se ispričati). I eto, propjevala sam. Nadam se da vas je ovo dobro zabavilo i nadam se da su periodični napadi mučnine bili ublaženi blagim trenjem užitka.
* * * I zašto se oko te štange lome tolika koplja? Neke je cure napadaju, druge ignoriraju, neke skaču na nju i obrću se. To zapravo uopće nije važno; svatko se zabavlja na svoj način. Ja sam na početku štangu smatrala neprijateljicom (kao što Charlie Brown mrzio) stablo koje bi mu uvijek progutalo zmaja), da bih je na kraju obujmila utegnutim, utreniranim bedrima. Posljednji put kada sam stupila na pozornicu, popela sam se na štangu, objesila se naglavce poput golog šišmiša i mahala publici. Iz te je perspektive to mjesto izgledalo gotovo normalno. A to je,
145
prijatelji, bio znak da se spustim. Ispravila sam se i skliznula na stopala, puna modrica, ali inače fenomenalna.
jokeonyou
146
