LIKOVI EFENDI MITA Efendi Mita je jedan j edan od izdanaka bogate corbadžijske porodice, koja svoj materijalni prosperitet doživljava u vrijeme hadži Trifuna. On je "efendi"- gospodin, lijep, obrazovan: govorio je grcki,turski i arapski. Svima iz neposredne sredine je bio tuð i stran, ali uvijek blizak agama, begovima i pašama, u cije je domove odlazio i cije je društvo volio. Bio je otmjen i gord. Kada je došlo vrijeme ženidbe, pred njim su bile dvije mogucnosti: da se oženi bogatom i prostom ženom,seljankom, ili pak lijepom, a siromašnom. On je izabrao ovo drugo. Ali, i tada, cesto je ostajao sam; sam rucavao; uvijek bio sa nekim drugim, i uvijek spreman na neki put. U svemu tome kao da je bilo nekog bjekstva od sive svakodnevice i novog koje je nagrizlo i rušilo staro. Do njegovog otuðenja posebno dolazi nakon osloboðenja, kada je pocelo da se gasi starogospodstvo i otima ono što je pripadalo hadžijama. Ne želeci da se tuži sa onima koji su niži od njega, a koji bezobzirno prisvajaju ono što je njegovo, on odlazi u Tursku, da tamo traži utjehu,nemocan da prihvati taj novi život i da se ukljuci u njega. Povremeno je dolazio kuci, i kao krijuci se zatvarao se u svoju sobu, ali uvijek naklonjen Sofki. Ona je njega oslovljavala sa"efendijice" i "tatice", a on sa "tatina Sofkice". On je u Sofkinim ocima i ustima vidio nešto i kao da se, gledajuci ih, sjecao necega. Meðutim, kako je Sofka rasla i razvijala se u ljepotu koja zanosi i uzbuðuje, on je sve rjeðedolazio , čega je bila svjesna i sama Sofka. Kao da se plašio grešne pomisli i nagonskog,incestnog nagonskog,incestnog u sebi, a što bi bila posljedica "nečiste krvi", one predačke, naslijeðene, rušilačke krvi,kojoj ništa nije sveto. I kad bi došao, bilo bi to rijetko, dolazio je samo noću.Poslednji put kada je došao, već je donio odluku: udaće svoju Sofku, ljepoticu, nju koju je najviše volio, za gazda Markovog sina Tomču, dvanaestogodišnjaka, dvanaestogodišnjaka, i ne sluteći da će mu se ona suprotstaviti. Silno uzbuðena i sva drhteći silno će otvoriti vrata, ući u sobu i reći mu: Jane mogu i ... neću! Pa opet: Ja ne mogu i neću za takvoga takvoga da poðem!... To je bilo prvi i jediniput da se ona suprotstavlja, kršeći nepisano pravilo po kome su, u tom svijetu, roditeljska riječ iodluka neporecive. Efendi Mita je iznenaðen i začuðen takvom reakcijom svoje Sofke. To iznenaðenje Bora Stanković kazuje samo jednom konstatacijom, ali iz Sofkine perspektive:Samo vide kako se on podiže, sa nekim suvim podsmehom... Njegove riječi su, na prvi pogled,smirujuće: Sofke, sinko! Ljiepota i mladost za vrijeme je... Umjesto da je smiri, to ju je još više razgnijevilo jer je znala da nije tako: da je on, kad se ženio, pošao za ljepotom, a ne za bogatstvom. Kada je brzo zapazila, "kako mu se po ćilimu prsti od nogu u čarapama grče,tresu", zbog nemoći, očaja i straha da ne izgubi poslednje uporište u toj ideji i namjeri da je"proda", jer se za tu namjeru hvatao kao davljenik za slamku. Od bjesa on počinje da se trese i prvi put počinje da ispovjeda svoju nevolju, materijalnu propast i bezizlaz u koji je pao. Da bi je uvjerio, s mukom i jednom vrstom stida, on joj, koristeći kao poslednji i najjači razlog, pokazuje unutrašnju stranu svoga kaputa. Kad je razgrnuo pred njom mintan, Sofka je vidjela nešto što nikad nije mogla ni pomisliti. Vidjela je kako su rubovi njegovog mintana bili opšiveni skupocijenom postavom, kako je samo gajtan bio nov, dok je cijela leðna postava, iznutra, bilastara, masna, poderana, na nekim mjestima i bez postave, sa poispadalim pamukom. I cijelo njegovo tijelo zaudaralo je na "znoj, hanove, nepresvlačenje, neopranost, masnoću".Raspamećena masnoću".Raspamećena od onoga što je vidjela, Sofka će pobjeći tetki da bi pristala na vlastitu žrtvu, ali to je bio ne manji udar i za njega efendi Mitu. Pred Sofkom je izgubio dostojanstvo; nestala je predstava o
njemu kao autoritetu, a poreknut je i njegov ugled. Pokazujući poderanu i prljavu unutrašnjost i prljavu unutrašnjost mintana, on je razgolitio svoju bijedu i pokazao da je niko i ništa, da je jedan propao čovjek, sveden na poniženja i golo trajanje.Efendi Mita pojaviće se u još jednoj dramski oblikovanoj situaciji da, nošen egoizmom i krajnje bezobziran, iznova promjeni sudbinu Sofke i da joj do kraja zagorča život. Kada je već bila ušla u vode skladnog porodičnog života, pojavljuje se on, osoran i prek, pobjesnio što još jednom mora ma manifestuje svoje propalo stanje i traži nešto zbog čega bi morao da se stidi. Efendi Mita, u toj situaciji, nije ni slutio da je uništio ostatak života Sofke, jer je ona, od tog trenutka, u "Tomčinim očima postojala druga, obična, neka stvar, koja se, kao svaka stvar, moženovcem kupiti..."Efendi Mita je predstavnik hadžijskog vranjskog svijeta koji u novonastalim uslovima propada i materijalno, i moralno, sa nekim skrivenim tragovima "nečiste krvi" u sebi, ponete još od predaka SOFKA Sofka je poslednji izdanak nekadašnje hadži Trifunove porodice. Naslijedila je spoljašnju ljepotu oca i majke, a nemir i vrelu krv od svoijh predaka, mada se ta "neèista krv" i "dvogubo" u njoj nije,bar u prvo vrijeme, tako vidno i jednostavno manifestovalo. Prateći njenu pojavnost i razlièitenaèine ispoljavanja njenih unutrašnjih nemira i životni put koji vodi u patnju i biološko propadanje idegenraciju koja se sluti, ali èiji se kraj ne vidi, Bora Stankoviæ je od Sofke naèinio centralni lik uromanu i najizrazitiji umjetnièki profil žene u srpskoj književnosti, neponovljiv po svojoj psihološkojpunoæi i nemjerljiv po životnom udesu.Na poèetku drugog poglavlja vidimo kako Sofka ne želi da misli na svoje pretke zbog nekogpritajenog strahs da i ona u neèemu može biti slièna njima. Od njih je ponijela gospodski izgled,unutrašnju gordost i niz drugih crta koje su se ispoljavale u držanju, u suzdržanim odnosimaprema drugima, u nesvjesnoj želji za dominacijom u odijevanju i izgledu u odnosu na svojevršnjakinje u želji za dopadljivošæu i u provociranju drugih svojim pogledima, u potrebi da usvemu bude jedina i neponovljiva. I sva ta svojstva bila su svojstvena i njenim pretkinjama.Pojavom, raskošnom ljepotom i djevojaèkom psihologijom Sofke Bora Stankoviæ se detaljnijebavi u èetvrtom poglavlju svog romana.Prvo nam daje portret Sofke: bila je lijepa, a sa godinama ta ljepota postajala je sve "raskošnija izanosnija"; "ramena i leða jednako su joj bila jedra, puna, razvijena" - ruke su bile oblije i jedrije;bila je ljupka i prava, "dugih i suvih ruku, sa istim suvim, ali nježnim prstima i sa još nježnijim višedlana oblim i punim èlankom ruke koji su pokazivali svu bjelinu njene kože; imala je bijelo lice,visoko èelo, krupne crne oèi, uvijek vrele jagodice i stisnute tanke usne, uvijek vlažna istrastvena. A od svega toga što je bilo oblo i kao saliveno i èinilo njenu ljepotu, koja kao da jestala zanavek, uoblièena, jedino je kosa bila bujna, crna meka i teška". Sofkina ljepota odreðeneje atributima koji naglašavaju tu neponovljivu, idealnu žensku ljepotu i njenu èulnost: oblost,jedrost i vitkost tela, belina ruku i belina kože, krupne oèi, vrele jagodice, bujna, meka, crna iteška kosa i vlažna i strasna usta.O samog poèetka saznavanja svijeta i sebe Sofka je bila uvjerena da æe biti lijepa i najljepša, ida æe tom ljepotom zadivljivati i njome poražavati svijet. Iz te samosvjesti ishodilo je i Sofkinoponašanje:- ljepota je uèinila gordom i sreænom;- "muškarce je zaluðivala";-"sama sobom bila zadovoljna", samu sebe voljela;- ravnodušna i sa visine gledala na sve djevojke oko sebe;- uvjerena da njenoj ljepoti niko nije dorastao i da se takav nikad neæe pojaviti;- u svojoj ljepoti je vidjela svoju sigurnost, slobodu i
odbranu, pa je kod drugih izazivala divljenje. poštovanje i strah od svoje blizine i prisustva; svakoga je muškarca gledala u oèi dok ne bi oboriopogled, savladan tom njenom ljepotom.Sofkin unutrašnji život obilježavaju misli o sebi i drugim djevojkama, strijepnja i strah da æe sepojaviti neka mlaða i ljepša; ispunjavaju je nade, snovi, strasti i zanosi. Njen unutrašnji život seiskazuje u razlièitim vidovima. Iz èetvrtog poglavlja saznajemo da ne voli posjete, svadbe iokupljanja, veæ samo samoæu i tišinu. Zato i više voli zimu. Tada joj sve biva "lakše i slaðe". Akad se u njoj pokrene taj unutrašnji život, kada se intenzivira i poène èulnost neukrotivo danarasta, onda se javljaju njeni nespokoji i psihièka muèenja:- svu je obuzme ono "njeno": "snaga joj u èasu zatrepti i sva se ispuni miljem";- "topi se od neke sladosti"- "od beskrajne èežnje za neèim oseæa da bi jauknula";- "uhvati je ono njeno "dvogubo" ja, kada osjeæa da umjesto jedne Sofke postoje dvije: jedna onasama i druga izvan nje - nagonski dio, nosilac "neèiste krvi"; dio koji èesto ovlada njome i ona muse predaje.- Nagonsko, èulno, iskazuje se tako što je ta "druga" Sofka strašno grli, obavija, ljubi, miluje.Kada je kapija zakljuèana i kada je sasvim sama, odvojena i daleka od svijeta, odaje se sanjariji(vidi svoju svadbu, èuje muziku, gleda njega, izmišljenog. I takav momak prilazi joj, uzima je iona, u tom zagrljaju, tone, sasvim se predaje neizmjernoj sreæi i èulnom uživanju).- Jednom kad je bila sama i kada je došlo ono "njeno" pozvaæe sebi i polunijemog i pijanog sluguVanka, ali, u poslednjem trenutku, odoliæe iskušenju.Vrijeme prolazi, a Sofka se ne udaje, pa se javlja novi strah - da æe ostati neudata. Meðutim, svinjeni snovi o mladom, visokom tamnoputom i snažnom mladiæu, na kome æe joj zavidjeti svedruge djevojke, nestaju onog trenutka kada je u njihovu kuæu sa efendi Mitom došao i gazdaMarko, prvo, da kupi njihovu kuæu, a potom i da je isprosi za svog maloljetnog sina Tomèu. Opetse u njoj javlja psihièka podjeljenost, samo malo drukèije prirode: na jednoj strani je ono o èemuje sanjala sve njene želje i djevojaèka nadanja, a na drugoj strani - pristanak oca, njegovaodluka, surova stvarnost koja potire snove. Ne želeæi da se pomiri sa nametnutim rješenjem,ona, mimo obièaja, nalazi snage da se pojavi pred njim, da se smjelo suoèi sa njim i da mu kažesvoje: Ja ne mogu i... neæu!Pisac taj momenat obraðuje dramski, uvodi dijalog, razvija unutrašnju dramu svojih junaka. Kadase Sofka popela da ocu izrazi svoje neslaganje, pred vratima je ugledala njegove cipele i odmahje poèela da drhti, ali je našla smjelosti u sebi: "silno otvori vrata i uðe". Silina otvaranja vratagovori o njenoj riješenosti i odluènosti da se usprotivi i saèuva sebe od poniženja. U tom trenutku,ona je bila uzbuðena, a iz oèiju joj je izbijala "silina", koja je znaèila otpor i nemirenje, gorèinu iuvrijeðenost. Suoèen sa svim tim, a nenavikao na takvo ponašanje svoje kæerke, on æe sesamo namraèiti i usne æe poèeti da mu drhte. Pokušaæe, prividno mirnim tonom, da je smirigovoreæi joj o prolaznosti ljepote, ali kad je još jednom èuo ono njeno "ja ne mogu", on æe,preneražen, odskoèiti od nje, sav se trewsuæi od bijesa. A kad joj je pokazao svu bijedu njihovogsiromaštva ona æe, preneražena, sasvim klonuti i skoro pasti pred njegove noge, izgovarajuæirijeèi:- Oh, tato, tato!... Zatim æe izaæi u noæ, veæ pomirena da mora pristati, spremna da sesvjesno žrtvuje zarad oèevog i porodiènog spasenja od potpune bijede koja je veæ bila prisutna,ali vješto sakrivana od nje i okoline. Zato i njene rijeèi upuæene njemu:- Oprosti, tato, nisamznala... a on, sreæan što je pristala, reæi æe samo:- Hvala, èedo!Hvala, Sofkice!Nakon svega što joj se desilo, pa i onda kada je svekar došao da je vidi, ona æe osjeæati samo"otupjelost", ravnodušnost na sve i nezainteresovanost za bilo šta. Ona je bila nalik na predmet u funkciji tuðih namjera i želja.Jedna od izuzetnih scena u kojoj je u prvom planu Sofka jeste i ona iz hamama; slika puna života,atmosfere, raspjevanosti, raspojasanosti,
ženske nagosti i èulnosti i uzajamnih zadirkivanja, kadaSofka grca od bola u sebi, sa utiskom da joj se "srce èupa a snaga raspada". Razlog nije uèinjenici što ide za nedragog, veæ u neèemu drugome - što više neæe biti ono što je dosad bila:Dosad bar iako nije koga volela, a ono bar se kome nadala, èekala ga, snevala i u snu ga ljubila.Ali, i pored ovakve žalopojke srca, ostaje crta mora se, pa ma koliko sve to bilo bolno i ništeæekada je u pitanju njena sreæa i sudbina. Èak u njoj ima i kajanja što se opirala i suprotstavljala jer bi, tek sada, u oèima svih "postala velika". Tada bi joj "i sam njen sopstveni bol i jad, ukrašenpožrtvovanjem, sigurno bio lakši, blaži, i slaðe bi ga podnosila". Ima, dakle, u Sofki i nesebiènosti,i samoodricanja, samopožrtvovanja, i samomuèenja, i samoranjavanja.Spremnost na liènu žrtvu nije prestala i nakon upada oca efendi Mite u njihovu kuæu i nakon svihnjegovih uvreda nanijetih Tomèi, èime je zapeèatio i njenu sudbinu. Stoièki, æutke i bez glasaotpora ili prigovora, podnoseæi udarce, ponižavanja, fizièko i psihièko satiranje. Na kraju, vidimoje kako sasvim povuèena, èesto i pijana priziva sluge, savim podlegavši svojoj preostaloj èulnostii "neèistoj krvi".Bora Stankoviæ je, na kraju, ostavlja sa nezdravim porodom; ostavlja je nezainteresovanu iravnodušnu prema svemu, bilo da je to blisko ili ne. Sa migreniènim bolovima u glavi i sauvijenom glavom, ona sjedi pored ognjišta i zgasle vatre i prutom šara po pepelu, kao dasimbolièno ispisuje svoju zgaslu ljepotu, izgubljenu snagu i život nalik na taj pepeo GAZDA MARKO Gazda Marko je jedan od najvitalnijih i psihološki najuvjerljivijih muških likova u prozi BoreStankoviæa. Na njega nailazimo samo u nekoliko poglavlja. Prvi put se javlja u 8. poglavljuromana, kao stranac i neznanac koji je došao sa efendi Mitom u njegovu kuæu da je vidi i kupi,sa namjerom da se "upiše" u svijet uglednih ljudi. Tada æe se prvi put i èuti njegovo ime, kadaefendi Mita kaže:- Evo, gazda Marko. Ovo je moj saraj.Ovo je ta "efendi Mitina kuæa". Ovo jemoja domaæica, a ovo je moja kæi, moja Sofka, tatina Sofka!... Gazda Marko biæe oèarankuæom, što se vidjelo i pri odlasku. Kada je uzjahao konja, okrenuo se prema kuæi i dugo sauživanjem gledao u nju. Iz narednog poglavlja èitalac saznaje da je on iz gornje èaršije, da jedoseljenik i po svom porijeklu seljak iz pèinjskog kraja.Pogled koji prvo baca na dva velika sanduka i teške katance na njima u svojoj sobi èitaocu trebada sugeriše da ima dosta para i da iza te seljaèke sirovosti krije dobro bogatstvo. Kada je stigao,odmah je sjeo i, kao pravi gospodar, naredio da ga sluga Arsa raspremi – da ga izuje, sa njegaskine pojas, silav, kako bi mogao tako raspojasan i opušten da se preda ugodnim mislima. Asama pojava njegove žene Stane treba još više da istakne njihovo porijeklo i ukaže koliko jevelika razlika izmeðu onoga što oni, došljaci, jesu i svijeta efendi Mitine kuæe. Ona treba dapokaže i kakav je odnos izmeðu gazda Marka i nje. Meðu njima je otuðenost i potpunaravnodušnost, bez ikakve vidljive osjeæajnosti. Njegova žena je bila blijeda, suva i košèata i “svaje mirisala na seljaèki miris, na mleko, na vonj ðubreta i svežinu jaka prosta odela…” Vjerovatnoda je gazda Marko, ostavši sasvim sam nakon povratka iz efendi Mitine kuæe i susreta saSofkom, donio odluku da Sofku dovede u svoju kuæu i da nju “kupi” umjesto kuæe, da mu budesnaha, ali sa podsvjesnom željom da on ima tu ljepotu pored sebe.U 13. poglavlju Bora Stankoviæ daje osvrt na porijeklo gazda Marka; on osvjetljavanjegovu prošlost i otkriva otkuda on u Vranju. Gazda Marko je bio blizu granice, cijelo selo je bilonjegovo bratstvo. Imao je jednog sina Tomèu i sestru koju je pazio i mnogo volio. Trgovao je istalno bio na nekom putu, uvijek u društvu Arnauta Ahmeta, sa kojim se i bratimio u manastiru
Svetog oca (Prohor pèinjski). Ahmet je imao i sinovca Jusufa, koji je trebalo da bude njegovnasljednik, ali sve duže odsustvo dva prijatelja i sve veæa bliskost izmeðu Markove sestre iJusufa dovešæe do tragiènog razriješenja i Markovog bjekstva iz tog kraja. Naime, Markovasestra je ostala bremenita i taj grijeh i sramota morali su bi ti naplaæeni. Jusuf je ubijen od jednogMarkovog bratstvenika, a Marko, èuvajuæi se “krvne osvete”, sa ženom i sinom dolazi u Vranje, ugradsku sredinu. Došli su tu bez ugleda, prosti, bez prijatelja, kao skorojeviæi, neprihvaæeni inepriznati, zatvoreni u svoju prostotu i seljaèku prirodu. Gazda Marko æe svoje namjere i silinusvoje snage, svoju strastvenost, pokazati na svadbi, u noæi, uz piæe, muziku i vatre, kada je uzSofku, kada je želi, ali i pokušava da se “od samoga sebe otrgne”. Ophrvan strastima, on hrliprema njoj. Uhvaæen u namjeri i presjeèen u želji da joj se što više približi, on tuèe ženu; nakolenima i laktovima ide prema njenim vratima, nesvjesno grebe po vratima i kao da je vidi izavrata i èuje njene damare. Uhvaæen u svojoj promašenosti i neostvarenosti sebe kada je upitanju mladost i ženska ljepota, gazda Marko bježi od svog silnog nagona u smrt. Vrhunacnjegove zaslijepljenosti i izbezumljenosti jeste u gestu kada uzjahanog konja nožem udara u sapii juri u mrak, dok za njim vièe Arsa: - Ode gazda i poseèe alata!I gazda Marko, kao i ostale Borine liènosti, nosi neiživljenost i promašenost života, jer injega su na silu i bez ljubavi oženili dok je još bio dijete, ostajuæi uskraæen za mnogemladalaèke snove, radosti, strasti i za ljepotu o kojoj svako sanja i nosi je kao nedosanjani san.
