Autor: Slaviša Kukričar, T5/13 Opšta književnost i teatrologija teatrologija
Braća Karamazovi F. F. M. ostojevski
Filo!o"ski "akultet "akultet #niver!iteta u $stočno% Sarajevu Sarajevu
Profesor: &o'. r (a&e Si%ovi) Mr Mirjana *uki) Asistent: UVOD
Posljednje razdoblje života F. M. Dostojevskog smatra se najplodnijim i najzrelijim, a Braća Karamazovi, njegov posljednji roman koji je pisao užurbano i grčevito kao uostalom i sva svoja djela! dostojna je kruna njegovog "ijelog književnog opusa. Kao osnovni motiv za ovaj roman pis"u je poslužio istinit slučaj ubistva o"a, za koje je kako je kasnije saznao! nepravedno osu#en na dvadeset godina robije biv$i potporučnik %ljinski iz &obolska. 'pravo će tako nepravedno za ubistvo svoga okrutnoga o"a, (edoniste Fjodora Pavloviča Karamazova, biti osu#en njegov najstariji sin Dmitrij Mitja! Fjodorovič, iako ga je ubio njegov nezakoniti sin, Pavle Fjodorovič )merdjakov, jer su činjeni"e kao i u slučaju %ljinskoga! bile toliko očite da čovjek nije mogao da im ne povjeruje. *eć je +-. godine Dostojevski naba"io u bilježni"u nekoliko misli koje će poslije razviti u Braći Karamazovima/ 0% tako je jedan brat ateista i očajnik. Drugi je puki 1anatik. &reći je buduće pokoljenje, živa snaga, novi ljudi. % 2 najmla#e pokoljenje 2 dje"a.!3 + &okom svog rada Dostojevski je do$ao do zaključka kako pisa"4umjetnik mora poznavati stvarnost koju prikazuje točno do u najmanje pojedinosti istorijske i trenutne!. 5ato je, spremajući se da napi$e vrlo opsežan roman, kako kaže/ 0naumio da se zadubim u proučavanje 2 ne same stvarnosti, koju ionako poznajem 2 nego u pojedinosti svakida$njega života. 6edna je od najvažniji( zadaća u tom svakida$njem životu za mene, na primjer, mla#i nara$taj...3 7 8ajbolji uvod u +ra)u Kara%a!ove prikazati će snaga koju je uložio u pisanje, a koju je iskazao ovim riječima/ 08e mogu raditi na brzinu, moram stvoriti umjetničko djelo. &o je dužnost prema Bogu, prema poeziji, prema uspje(u onoga $to sam napisao i prema "ijeloj 9usiji, koja čita i čeka svr$etak moga djela. % tako sjedim za svojim stolom i pi$em doslovno dan i noć. : zdravlja sam tako slaba da ne možete ni zamisliti kako mi je.3 ; ' ovom djelu on raspravlja o velikim religioznim pitanjima, a u njemu je ostvario i svoj najvi$i domet te rasprave o slobodi čovjeka.
1 Pogovor 5latka
KARAKTERIZACIJA IKOVA
Dostojevski je u svojim djelima postavio temu o čovjeku i njegovoj sudbini pomoću problema slobode, jer je upravo slobodom odre#eno ljudsko mučeničko stradanje. >n čovjeka ne želi osloboditi bremena slobode, ne želi ga izbaviti iz patnje po "ijenu gubitka dara slobode, već mu nameće odgovornost prikladnu dostojanstvu slobodni(. ' slobodi Dostojevski traži opravdanje čovjeka i Boga, te istražuje sudbinu čovjeka u slobodi, i sudbinu slobode u čovjeku. Dostojevski pruža čovjeku mogućnost slobodnog pri(vaćanja %stine koja će ga na kon"u osloboditi. 8o, taj put slobodnog pri(vaćanja istine vodi kroz tamu, preko ponora, kroz podvojenost i tragedije. &o nije ravni put, čovjek se na njemu gubi sablažnjen neobičnim privi#enjima, vo#en varljivom svjetlo$ću koja ga vuče u jo$ dublju tamu. &o je dug put na kojem nema prav"a pravog izlaza. &o je put isku$enja, put iskustva spoznaje &ora i !la, i on se može skratiti samo smanjenjem ili oduzimanjem slobode čovjeku. Milost
koju Bog $alje čovjeku na tom putu nije prisilna milost, već ona olak$ava i pomaže. Dostojevski je neobično jasno s(vatio tu (ri$ćansku istinu o slobodi čovjekova du(a. ? 5a lik Dmitrija Fjodoroviča Karamazova Dostojevski je rekao/ 0sr"e i savjest će mu se očistiti u buri nesreće i nepravedne optužbe. ' du$i ne prima kaznu zbog onoga $to je učinio, nego zbog toga $to je bio onako drzak, $to je mogao i (tio počiniti zločin za koji će ga sud nepravedno okriviti. Pravi ruski značaj/ ne u&ari li gro%, %užik se ne)e prekrstiti. 8jegovo moralno oplemenjivanje počinje već za ono nekoliko sati predistrage koju i opisujem u devetoj knjizi. Meni je, kao autoru, mnogo do toga stalo.3 Krivi"a koja ba"a Mitju u )ibir počinje onim pitanjem/ 05a$to živi takav čovjek@3 misleći pritom na svoga o"a. &im pitanjem Mitja, po Dostojevskom, zaslužuje sibirsku patnju, jer mu je samim tim pitanjem oduzeo pravo na život. >n ga želi ubiti, jer ne vidi smisao njegovog postojanja, ali taj smisao postoji za nekoga drugog 2 za Boga 2 $to želi reći i Dostojevski. Dostojevski je otkrio da se zlo nalazi u dubini ljudske prirode i ba$ se zbog toga, u ime ljudskog dostojanstva i čovjekove slobode, zalagao za neizbježnost kazne za svaki zločin. Me#utim, kažnjavanjem zla izvana, nije ni približno prikazao posljedi"e samog zla koliko je to prikazao kažnjavanjem iznutra, grižnjom savjesti. Moć ljudske savjesti u 4 8. Berdjajev, u- ostojevskog , str. A-4-. 5 8. Berdjajev, u- ostojevskog
njegovim je djelima nemilosrdnija od bilo kog izvanjskog, državnog zakona i ona od čovjeka za(tjeva mnogo vi$e. >n je pokazao kako su svi ljudi, koji i na tren mrze, ili u mislima počine ubistvo, zapravo počinili zločin. >sim Mitje Karamazova, koji je time $to je u dubini svog du(a poželio ubiti o"a zaslužio biti kažnjen/ 0>su#ujem sam sebe za svoj život, sav svoj život kažnjavamC3 A, primjer djelovanja savjesti je i %van Karamazov. 8jega savjest kažnjava i dovodi do ludila, jer je u svojoj podsvjesti on ubio o"a, o čemu govori :ljo$a/ 0Malo4pomalo počeo je s(vaćati %vanovu bolest/ 0Muke zbog o(ola odlučivanja, preduboke savjestiC3 Bog, u koga nije vjerovao i njegova istina nadvladavali su mu sr"e, ali se sr"e jo$ nije predavalo. 0Da,3 sine :ljo$i, 0da, sad kad je )merdjakov mrtav, nitko vi$e neće povjerovati %vanovu svjedočenju ali on će ipak otići na sud i svjedočitiC3 :ljo$a se mirno osmje(ne. 0Bog će pobijeditiC3 pomisli. 0%li će uskrsnuti pri svjetlu istine, ili će...propasti u mržnji osvećujući se sebi i svima zato $to je poslužio onome u $ta ne vjeruje3 - %van zaista osjeća krivi"u zbog toga $to je podržavao )merdjakovljeve zločinačke namjere/ 0Da, dakako da sam ja ne$to očekivao, ima i on pravo...% prisjeti se po stoti put kako je one posljednje noći prislu$kivao o"a na stubi$tu, ali se sad toga prisjeti s takvom boli u du$i da čak i stane kao ukopan/ 0Da, ja sam tada to očekivao, to je istinaC3 , on je du(ovni kriva" ubistva o"a, a )merdjakov je njegovo drugo, niže 0ja3 koje je to ubistvo izvr$ilo/ 0Da nije možda zato $to sam ja u du$i isti takav ubi"a@3 upitao je sam sebe. 8e$to daleko ali vrelo opeklo mu je du$u.3 = 8iko nije sumnjao niti ga optuživao, no on sam proživio je muke savjesti od koji( mu se zamutio razum i od koji( mu je du$a gorjela u paklenom ognju. Eažne i bezbožne 0ideje3 dovele su ga do pomisli da je ubistvo dopu$teno, a ako je on čovjek koji može imati nekakvu ljudsku sudbinu, on mora proći kroz vatru pokajanja. dri"anje besmrtnosti čovjeku za njega je 6 F.M.Dostojevski, +ra)a Kara%a!ovi, )rbija, Beograd, 7+. 7 %bidem, str.A=. 8 %bidem, str. A. 9 %bidem, str. AA+.
odri"anje od samog čovjeka, te on brani besmrtnost i slobodu ljudske du$e koja ima bezuslovnu vrijednost. Priznavanje postojanja unutra$njeg zla i odgovornosti za zločin, priznavanje je bitnosti bića ljudske osobine. 8asuprot svima njima stoji :ljo$a Karamazov, za kojeg pisa" napominje na samom početku kako je on za njega vrijedan pažnje, ali da ozbiljno razmi$lja (oće li to uspjeti dokazati čitatelju. 5a njega kaže/ 0bio je jednostavno mlad čovjekoljuba", a stupio je na put $to vodi u manastir samo zato $to se u to vrijeme taj put snažno činio kao ispravan i $to mu se učinilo da je to idealan izlaz za njegovu du$u, koja se otimala iz mraka svjetovne mržnje put svjetla ljubavi.3+ Povlačeći se u pozadinu, s(vatajući samo slu$anje Drugog kao svoju molitvu, :ljo$a je uvijek u sredi$tu zbivanja. >n nije ni zbivanje ni uzročnik zbivanja nego najti$e sredi$te zbivanja. ' romanu je velik dio posvećen razgovoru %vana i :ljo$e u kojima saznajemo kako %vana posebno brine patnja nedužne dje"e koju muče roditelji, opisuje čovjekovu zvjersku okrutnost i ne s(vata taj besmisao i apsurd/ 0Kažu da bez toga čovjek ne bi mogao opstati na zemlji, jer ne bi znao razlikovati dobro od zla. : za$to da i spozna to vražje dobro i zlo kad se to tako skupo plaća@ Pa onda svekoliki svijet spoznaje ne vrijedi ti( suza djeteta koje se obraća dragom Bogi.3 >n priznaje/ 06a sam stjeni"a i sasvim ponizno priznajem da nikako ne mogu pojmiti radi čega je sve tako ure#eno kako jest. >, ja svojom jadnom, zemaljskom, euklidovskom pameću znam samo to da patnja postoji, da kriva"a nema, da sve jednostavno i jasno proizlazi jedno iz drugoga, da sve teče i uskla#uje se3 ++ stoga on odlučuje vratiti Bogu svoju ulazni"u i odriče se te savr$ene (armonije dok jo$ nije kasno.
10 F.M.Dostojevski, +ra)a Kara%a!ovi, )rbija, Beograd, 7+, str. 7?. 11 F.M.Dostojevski, +ra)a Kara%a!ovi, )rbija, Beograd, 7+., str. 7-.
PRED!TAVA
>vo je vi$e vrsta priče F. M. Dostojevskog o sudbinama i temama o"a i braće Karamazovi(. *rlo je intrigantno napravljena dramatiza"ija koja vi$e liči na neko skraćeno izdanje romana. Glavni akteri su stari Fjodor, njegova tri sina i dvije dame Katarina %vanovna i Gru$enjka. 5aintrigirala me je mogućnost da to bude svojevrsni nagovor koji će ili ponovo vratiti Dostojevskog publi"i i čitao"ima, ili će nove mlade čitao"e nagovoriti da se prvi put sretnu sa ovim autorom, $to je jo$ drago"jenije. >va predstava bi mogla da se zove i 09uska ljubavH, iako to zvuči malo ironično, jer bi Dostojevski mogao da se uzme kao 1ormula te ruske ljubavi koja je uglavnom mračna kao uostalom i sve ljubavi ovog ruskog klasika. Iak su i ljubavi u njegovom privatnom životu bile dosta komplikovane. 9editelj *ladimir Eazić je, istina, malo obogatio te ljubavne odnose, da i( tako nazovemo, jer sigurno da nisu seksualni, nego je u pitanju tipična strastvena ruska ljubav. 0Prepoznati zlo u čovekuC 'očiti ga u njegovom začetku, u samom zametanju, pre listanja i "vetanja, a možda jo$ i ranije naslutiti, nazreti samu kli"u njegovog pupljenja, eto upozorenja koje emituje Fjodor Mi(ajlovič Dostojevski i u Karamazovima. )trast koja bukne plamenom i traje požarnim ma(nitanjem, čak podivljalom sti(ijom, pleni i njegovog imenjaka Fjodora Karamazova, kao i, naoko, one čedne, a poroka željne. %sti je taj plamen koji ozaruje Dmitrija, %vana i :ljo$u. 8jegove vreline podjednako su zapljusnule Gru$enjku i Katarinu. :ko je ljubav najsrodnija sa muzikom, onda se i ova 0 ruska ljubav3, sa svim ponornim tamama i uzletelim svetlosnim visinama, i u dramskom tekstu i u predstavi 0)ablasni eros3, *ladimira Eazića, samo jedna od mogući( interpreta"ija nesvedeni( i neobuzdani( Karamazova, Gru$enjke i Katarine i kad jesu i kad nisu u medusobnim zagrljajima. &o jeste ljubav kojoj se teži kao poistove"ivanju sa njom samom. : kad se ta
čežnja izjalovi, kao kompenza"ija , ra#a se zlo, moć koja uni$tava. : smrt i nagovo$tena i ostvarena, kao i patnja, postaju neponovljiva krea"ija svake uskraćene ljubaviC3 +7 Budući da je riječ o du(ovnoj drami koja istražuje (ri$ćansku etiku, slobodu volje, otu#enost, suparni$tvo, moral ni$ta od ti( stvari nije van konteksta u kojem se mi kao dru$tvo u ovom trenutku nalazimo. Moramo postati svjesni nevjerovatne otu#enosti koja u ovom čudnom vremenu vlada u na$em dru$tvu koje je postalo nesigurno, mrzovoljno, razjedinjeno u sebičnom nastojanju da sebi obezbjedi nekakav du(ovni ili materijalni mir. )ve se to de$ava i u porodi"i Karamazovi(/ potpuno otu#enje, nevjerovatna netrpeljivost koja ide do mržnje, pa čak i do želje da se neko ubije. &e strasti su prisutne u ovoj priči kao $to je to ovoga trenutka prisutno u na$im životima. Jivimo u svijetu Karamazovi( tako da ne moramo da insistiramo na sličnostima. >ne su tako evidentne.
12 Dramaturg Pozorišta Slavija, Milisav Milenković !eogra"#
ZAKJU"AK
' zaključku ću navesti "itat 8. Berdjajeva iz djela u- ostojevskog koji možda ponajbolje obrazlaže sve $to je Dostojevski (tio poručiti svojim djelima, izme#u ostali( i +ra)i Kara%a!ovi/
0Bog upravo i zato postoji $to ima zla i patnje u svijetu postojanje zla
dokaz je postojanja Božjeg. Kada bi svijet bio savr$eno dobar i blag, Bog ne bi bio potreban, svijet bi bio bog. Boga ima zato $to ima zla. &o znači da Bog postoji zato $to postoji sloboda. % Dostojevski dokazuje postojanje Boga kroz slobodu čovjekovog du(a. >ni, koji mu odriču slobodu du(a, odriču Boga i suprotno. )vijet prinudno dobar i blag, koji je (armoničan zbog nužnosti, bio bi bezbožni svijet, ra"ionalni me(anizam. >ni koji odba"uju Boga i slobodu ljudskog du(a žele pretvoriti svijet u ra"ionalni me(anizam, u nasilnu (armoniju.3 +; Kroz lik :ljo$e Karamazova on nam poručuje kako trebamo posijati svoje zrno i poručuje nam/ 3Kad sijete svoje sjeme, kad sijete svoje milosr#eL, svoje dobro djelo u bilo kojem obliku, dajete jedan dio svoje ličnosti i primate u sebe dio tu#e ličnosti, dodirujete jedan drugog, a samo jo$ malo pažnje pa ćete već biti nagra#eni poznavanjem i posve neočekivanim otkrićima. 8a kraju ćete svoje dobro djelo početi smatrati čitavom naukom, koja će obu(vatiti u sebi "ijeli va$ život i ispuniti vam možda "ijeli život. ) druge strane, sve va$e misli, sve sjemenje koje ste posijali i koje ste možda već i zaboravili, u(vatiće korijen i izrasti, ko je dobio od vas daće drugom. % otkud možete znati koliki će biti va$ udio u budućem rje$avanju sudbine čovječanstva@H +? 13 8. Berdjajev, u- ostojevskog , str. . 14 F.M.Dostojevski, +ra)a Kara%a!ovi, )rbija, Beograd, 7+., str. ?;.
Kod njega svjetlost oslobo#enja postoji i u najmračnijim i najmučnijim trenu"ima 2 iskrenim kajanjem možemo osvjetliti tamu koja nas okružuje i u koju smo zapali. >n zadire u najveće dubine čovjekovog du(a i otkriva nepobjedivu snagu etičkog načela u čovjeku, otkriva nam onaj put samospoznaje, kako bismo spoznali za$to, a ne $to bismo trebali uraditi. Put prema dobru ne može biti olako otkriven, kako bismo do$li do njega moramo, poput Mitje i %vana Karamazova, spoznati svoju krivi"u dok ne bude prekasno i posijati ono sjeme dobra kako bi rodilo veliki rod.
