Interpretativni školski esej Sofoklo, Antigona Sofoklo, Antigona Pred vama je ulomak teksta Sofoklove Antigone. Sofoklove Antigone. Pozorno
ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi.
ANTIGONA: Da l' ţeliš nešto više nego moju smrt? KREONT: Baš ništa više. To je sve što zahtijevam. ANTIGONA: Pa čemu onda krzmaš? Nikad, Nikad, pa ni sad ni jedna tvoja riječca nije našla put do srca mog, a niti moja k srcu tvom.
Zar ikada bih mogla veću slavu steć od ove, što sahranih brata roĎenog? I svi bi ovi tu odobrili mi čin, kad jezika im ne bi sapinjao strah.
A nasilnička vlada mnogu pozna slast, slast, pa stoga riječ i djelo slobodno je njoj. KREONT: Ti sama tako mniš od Tebanaca svih. ANTIGONA : I oni, ali šute mukom poniznim. KREONT: Odvajat se od svih, zar te nije stid?
ANTIGONA: Ni stid ni sram, kad svoja poštuje poštuje se krv. KREONT: A nije l' ista krv i onaj drugi brat? ANTIGONA: Dakako, iste majke, istog istog oca sin.
KREONT: Tvoj bezboţni bi čin osudio i on. ANTIGONA: To ne vjerujem ja o bratu pokojnom.
KREONT: Ti poštujući onoga, ovom gaziš čast. ANTIGONA: Ko brat je pao on, a ne ko neki rob.
KREONT: No ovaj kao dušman, onaj kao štit. ANTIGONA: A ipak isti zakon za sve traţi Had. KREONT: Zar jednako za zlog ko i za čestitog? ANTIGONA: A znamo li što bozi misle o svem tom? KREONT: I mrtvog dušmanina mrzim srcem svim. ANTIGONA: A ja za ljubav samo na taj doĎoh svijet. KREONT: U podzemlju tad ljubi jednog i drugog,
al' tu mi nećeš vladat za ţivota mog. Smjernice za pisanje
Smjestite djelo u kontekst knjiţevnosti u kojoj nastaje. Odredite mjesto djela u autorovu stvaralačkom opusu i u knjiţevnopovijesnom razdoblju. Prikaţite knjiţevnu vrstu kojoj djelo pri pada. Stavite ulomak u kontekst djela. Na temelju pročitanoga dijaloga iznesite kakav se dramski sukob u njemu navodi. Potkrijepite svoje tvrdnje citatom.
Prikaţite dramski sukob na razini djela u cjelini. Kako se Antigona ponaša u susretu s Kreontom? Koje njezine osobine uočavate? Potkrijepite svoje tvrdnje citatima. Obrazloţite Antigoninu tragičku krivnju. Svoje tvrdnje potkrijepite citatom. Suprotstavite Antigoni Kreontovu reakciju. Što vam ona otkriva o njegovu karakteru? Smatrate li djelo i danas ak tualnim? tualnim? Obrazloţite svoj odgovor sluţeći se svojim čitateljskim iskustvom i primjerima iz svakodnevice.
Raspravljački školski esej (1.)
Pred vama je ulomak djela Johanna Wolfganga Goethea Patnje mladoga Werthera . Pozorno
ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje raspravljačkoga školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. 22. svibnja
Da je ljudski ţivot tek san, već se učinilo mnogima, a i u m eni se taj osjećaj vazda provlači. Kad vidim ograničenosti u kojoj su djelatne i istraţivačke strane čovjeka zatočene; kad vidim kako je sva učinkovitost usmjerena na to da si čovjek pribavi zadovoljenje potreba, koje opet nemaju nikakve svrhe nego da nam produţe bijedni opstanak, a zatim kako je svako smirenje nad odreĎenim točkama propitivanja tek stanovita rezignacija budući da zidove, meĎu kojima sj edimo zatočeni, oslikavamo šarenim likovima i svijetlim izgledima – sve to, Wilhelme, čini nas nijemim. Povlačim se natrag u sebe i nalazim neki svijet! Opet više u slutnji i nejasnoj poţudi nego u prikazu i ţivoj sili. I tada sve pred mojim osjetili ma pluta, a ja se tako sanjajući smiješim naprijed u svijet. Smjernice za pisanje
Koju početnu tezu Werther iznosi već u prvoj rečenici priloţenoga ulomka? Slaţete li se s tom tvrdnjom? Obrazloţite svoje mišljenje na temelju osobnoga i čitateljskoga iskustva. Navedite argumente kojima Werther potkrjepljuje svoje mišljenje i komentirajte ih. Protumačite smisao tvrdnje da „zidove, meĎu kojima sjedimo zatočeni, oslikavamo šarenim likovima i svijetlim izgledima―. Smatrate li da se čovjek i danas ponaša na isti način? Kakav zaključak s obzirom na svoj ţivot Werther izvodi na temelju izloţene argumentacije? Slaţete li se s Wertherovim načinom razmišljanja (i izvoĎenja zaključaka)? Obrazloţite svoje m išljenje na temelju osobnoga i čitateljskoga iskustva. Poveţite Wertherov doţivljaj svijeta sa svjetonazorom knjiţevnopovijesnoga razdoblja u kojem djelo nastaje. Usporedite svjetonazor njegova vremena sa svjetonazorom vremena u kojem ţivite.
Raspravljački školski esej (2.) Pred vama je ulomak djela Johanna Wolfganga Goethea Patnje mladoga Werthera . Pozorno
ga pročitajte, a zatim i
smjernice za pisanje raspravljačkoga školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. 22. svibnja
Da djeca ne znaju zašto nešto hoće, u tome su svi veleučeni školski i dvorski meštri jedinstveni; da pak i odrasli, poput djece, po ovome zemaljskom tlu tumaraju i poput njih ne znaju odakle dolaze i kamo idu, jednako tako slabo djeluju u prave svrhe, a jednako tako njima ne upravljaju keksi i kolači i brezovače: to nitko ne ţeli vjerovati, a meni se čin i da se
to moţe rukama dokučiti. Rado ću Ti priznati, jer znam što bi mi na ovo r ekao, da su najsretniji oni koji poput djece bezbriţno ţive, razvlače svoje lutke, svlače ih i oblače i s velikim se strahopoštovanjem šuljaju oko ladice u koju j e mama zaključala kolač, a kad se najzad dočepaju ţeljenoga, hitro ga gutaju i uzvikuju: „Još!― To su sretna stvorenja. Dobro je i onima koji svojim bijednim poslovima ili moţda čak svojim strastima pridaju veličanstvene nazive, te ih ljudskom rodu prikazuju kao divovske pothvate za njegov spas i blagostanje. Blago onome koji moţe biti takav! Tko pak u svojoj poniznosti spozna
kamo sve to ide, onaj koji vidi kako lijepo svaki graĎanin, kojemu je dobro, umije svoj vrtić dotjerati i potkresati kao raj, i kako strpljivo i onaj koji je nesretan, pod teretom odmiče svojim putem, a svi su jednako obuzeti ţeljom da još minutu duţe vide svjetlost ovoga sunca – da, taj je miran, pa i svoj svijet stvara iz sebe samoga, a i sretan j e, jer je čovjek. (...) Smjernice za pisanje
Kako Werher prikazuje djecu, a kako potkrijepite ih navodima iz teksta.
odrasle ljude? Na čemu temelji svoje mišljenje? Obrazloţite svoje tvrdnje i
Koji zaključak Werther izvodi na temelju prethodne usporedbe (djeca – odrasli)? Komentirajte njegov zaključak iz pozicije suvremenoga čitatelja. U drugom ulomku priloţenoga teksta Werther obrazlaţe tri različita načina pristupa ţivotu i komentira ih. Koji je pristup najbliţi vašem odnosu prema svijetu? Obrazloţite svoje tvrdnje. Protumačite smisao tvrdnje da čovjek „svoj svijet stvara iz sebe samoga―. Slaţete li se s njom? Obrazloţite svoje mišljenje i potkrijepite ga na temelju osobnoga i čitateljskoga iskustva. Poveţite Wertherov doţivljaj svijeta s vremenom u kojem djelo nastaje. Usporedite ga sa svojim doţ ivljajem svijeta. Obrazloţite svoje tvrdnje najmanje dvama argumentima.
Interpretativni školski esej Edgar Allan Poe, Crni mačak Pred vama je ulomak djela Edgara Allana Poea Crni mačak . Pozorno
ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskoga eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. Kad sam s jutrom povratio razum –
snom odagnavši pijanstvo prethodne razvratne večeri – oćutjeh napola jezu, napola kajanje zbog počinjenog zločina; ali, bijaše to u najboljem slučaju tek slabašno i neodreĎeno čuvstvo, koje moju dušu ganulo nije. U meĎuvremenu, mačak se polako oporavljao. Duplja izgubljenog oka predstavljala je, istina, stravičan prizor, ali činilo se da više ne trpi nikakvu bol. Kretao se po kući kao i obično, ali je, kao što se moglo i očekivati, bjeţ ao u silnom strahu čim bih se ja pribliţio. Toliko mi je još preostalo starih čuvstava da sam isprva bio rastuţen tom očiglednom nesklonošću stvorenja koje me nekoć toliko ljubilo. Ali taj osjećaj ubrzo je ustuknuo pred razdraţenošću. I tada naiĎe, kao da mi priprema posljednji i neopozivi pora z, duh nastranosti. O tom duhu filozofija ne vodi brigu. A ipak, kao što sam siguran da mi duša ţivi, tako vjerujem da je nastranost jedan od najiskonskijih poriva ljudskoga srca – jedan od onih nedjeljivih prvotnih činilaca, ili čuvstava, koji usmjeruju značaj čovjeka. Tko se još nije stotinu puta zatekao kako čini nešto opako ili budalasto, ni iz kojeg drugog razloga nego zato što zna da to ne bi smio? Ne osjećamo li trajnu sklonost, usprkos razlozima zdravog razuma, da kršimo ono što je Zakon , naprosto zato što poimamo da on to jest? Ovaj duh nastranosti, rekoh, uzrokovao je moju konačnu propast. Bijaše to ona nedokučiva čeţnja duše da samu sebe izjeda – da vrši nasilje nad vlastitom naravi – da čini zlo samo radi zla sama – koja me tjeraše da nastavim i da napokon okončam zlo koje nanesoh neduţnoj ţivotinji. Smjernice za pisanje
Smjestite stvaralaštvo Edgara Allana Poea u kontekst razdoblja u kojem stvara. Navedite najvaţnija obiljeţja razdoblja. Smjestite ulomak u kontekst djela. Odredite djelo po knjiţevnoj vrsti. O kakvu je „počinjenom zločinu― riječ u prvoj rečenici ulomka? Poveţite sadrţaj ulomka s prethodnim sadrţajem djela. Koji se osjećaji izmjenjuju u glavnom liku nakon nasilničkoga čina? Što na posljetku prevladava? Obrazloţite svoje tvrdnje i potkrijepite ih navodima iz polaznoga teksta.
Protumačite u kontekstu djela pojam „duh nastranosti―. Obrazloţite kako ga pripovjedač povezuje s ljudskom prirodom. Poveţite pojavu „duha nastranosti― s obiljeţjima razdoblja u kojem djelo nastaje. Usporedite motivaciju zločina glavnoga lika s motivacijom zločina u romanu Alberta Camusa Stranac . Slaţete li se s pripovjedačevom tvrdnjom da svaki čovjek „ čini nešto opako ili budalasto, ni iz kojeg drugog razloga nego zato što zna da to ne bi smio―? Obrazloţite svoj odgovor najmanje dvama argumentima.
Usporedna raščlamba dvaju tekstova Gustave Flaubert, GospoĎa Bovary – Andrea
M. Redţović, Ponuda „a la carte―
Pred vama su dva teksta: ulomak iz romana GospoĎa Bovary i dio članka o ovisnostima modernoga doba objavljen u Narodnom zdravstvenom listu. Pozorno ih pročitajte, a zatim i smjernice ispod tekstova. Redoslijed ponuĎenih smjernica
ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. 1. tekst
Sjećanje na Léona postade otada samim ţarištem njezina jada; plamsalo je u njoj snaţnije nego što bi gorio od putnika napušten oganj u snijegu ruske stepe. (…..) Tada opet zaredaše oni mučni dani kao nekoć u Tostesu. Emma se sada smatrala mnogo nesretnijom jer je već bila iskusila bol i znala da joj nema kraja.
Ţena koja je sebi nametnula takvu silnu ţrtvu ima pravo na malo raskoši. Ona kupi klecalo u gotičkom stilu; za mjesec dana potroši četrnaest franaka na limune za njegu noktiju: iz Rouena naruči haljinu od plavog kašmira: odabere kod Lheureuxa najljepši od svih njegovih šalova i veţe ga oko struka preko kućne haljine. Uz zatvorene kapke na prozoru, s knjigom u ruci, leţala bi ispruţena na divanu tako odjevena. Sad je često mijenjala frizuru; češljala se na kineski, uvijala meke lokne, plela pletenice, nosila razdjeljak sa strane i podvijala kosu kao da je muško. Prohtje joj se učiti talijanski: kupi ona rječnike, gramatiku i svu silu bijelog papira. Pokuša čitati ozbiljna štiva, povijest i filozofiju. Noću bi se Charles gdjekad prenuo iz sna misleći da su došli po njega zbog nekog bolesnika: – Evo me, idem – promrmljao bi. A to je bio tek prasak šibice koju bi Emma uţigala da upali svjetiljku. No s čitanjem bijaše kao i s ručnim radovima što su se, nedovršeni, gomilali u ormaru; svake se knjige laćala, svaku odlagala i prihvaćala se druge. Patila je od takvih krajnosti da je nije bilo teško navesti na ludost. Jednog se dana okladi s muţem da će popiti pola velike čaše rakije, a kako Charles blesavo izjavi da se ipak neće usuditi, ona ispi čašu do posljednje kapi. (Gustave Flaubert, GospoĎa Bovary ) 2. tekst
Kada se spominju riječi «ovisnost» ili «ovisnik», što vam prvo pada na pamet? Vjerujem da neću puno pogriješiti ako pretpostavim da će se kod većine javiti slika osobe pod utjecajem neke ilegalne droge (…).
No, nemojmo zaboraviti da nisu sve droge ilegalne i da nisu sve droge kemijske tvari. Opseg ovisnosti i ovisničkih ponašanja, na ţalost, puno je veći. Osim o ilegalnim i legalnim drogama, kao što su alkohol i cigarete, ljudi mogu postati ovisni i o drugim ljudima, tj. vezama koje s njima imaju, te različitim aktivnostima ili stvarima, kao što su hrana, posao, vjeţbanje, kompjutori i internet, kockanje, seks, kupovina. (…) Peglanje kartica
Reklame nas napadaju na svakom koraku, u različitim oblicima. Moţda nam je dosadno, osjećamo se usamljeno, ţelimo popraviti raspoloţenje i – krećemo u kupovinu. To je poznat i sve češći scenarij, koji je uzeo maha i postao društveno prihvatljiv način mijenjanja raspoloţenja. Za neke se ljude taj oblik ponašanja razvio do mjere problematičnog ovisničkog ponašanja. Češće se javlja kod ţena, koje pokušavaju podići samopoštovanje, izliječiti samoću, tugu ili ljutnju . Osobe sklone kompulzivnom kupovanju osjećaju uzbuĎenje tijekom kupovanja, često posjeduju nekoliko kreditnih ka rtica, kupuju odjednom puno istih stvari koje im ne trebaju, kupuju premda su odlučile da neće, gomilaju neotvorene predmete. Nakon mahnitog kupovanja, mogu osjećati krivnju koja vodi depresivnom raspoloţenju, a ono se „rješava― – novom kupovinom. Osjećate li da ste „rizična grupa― u ovom pogledu: ne nosite kartice i čekove sa sobom, nosite samo ograničenu količinu novca za osnovne stvari, ne gledajte izloge, ne pokušavajte opravdati kupovinu, pokušajte izbjeći reklame gdje je i kad je to moguće, planirajte druge aktivnosti umjesto kupovanja, razgovarajte s nekim. Andrea M. Redţović: Ponuda „a la carte―
Smjernice za pisanje
Uočite temeljni motiv koji povezuje ova dva ulomka. Na koji se način tom motivu pristupa u prvom, a na koji u drugom ulomku?
Prikaţite u kratkim crtama lik Emme. Poveţite karakter lika s problemom koji povezuje ova dva teksta. Pokušava li Emma primijeniti neke od savjeta koje prof. Redţović daje suvremenim ţenama? Obrazloţite svoj odgovor sadrţajem romana i/ili navodima iz teksta. Je li Emma zadovoljna nakon što udovolji svojoj ovisnosti? Na temelju čega to zaključujete? Obrazloţite zbog čega se šopingholizam – jedna od ovisnosti modernog doba – javlja u Emme, ţene 19. stoljeća. Potkrijepite svoje tvrdnje argumentima iz svakodnevice i osobnoga i/ili čitateljskoga iskustva.
Interpretativni školski esej Pred vama je ulomak djela Milutina Cihlara Nehajeva Bijeg . Pozorno
ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskoga eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju školskoga eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. Pobjegao sam iz Senja. Otišao sam pješke, cestom, po noći, po kiši. More me je zvalo; no nisam ga poslušao odmah; smrt nije laka. Sad vidim – treba umrijeti. Dolutao sam amo danas, ne znam u koji sat. Stisnuo se u ovu
krčmu gdje ti pišem. čudno me gledaju. Ali morio me je glad i ţeludac mi je gorio. Imam još srebrna puceta na manšetama; tim ću pla titi. Ah, pa da me i bace van – svejedno, što je stalo čovjeku koji ide u smrt? Ali moram piti – treba snage za smrt. Samo da me ne počnu progoniti prikaze. Dršćem – hoćeš li ti moći pročitati ovo? Gadan, tuţan bio je moj ţivot. A tko je kriv? Mislio sam o tom – i nisam riješio zagonetke. Je li moj odgoj, što su me učinili pjesnikom i literatom i dali mi zahtjeve kojih ţivot nije mogao ispuniti? Je li ljubav za Veru koja se nije mogla dobro svršiti radi bijede i siromaštva moje sluţbe? Jesu li ljudi oko mene – taj mali grad, zloban i sitničav? Je li alkohol, sanjarenje, slabost ţivaca, bolest duše? Ne znam, ne znam. Samo ćutim: valja svršiti. Valja pobjeći dokraja – uteći iz toga ţivota gadnoga, sramotnoga. Vidiš: čini mi se da sam ja uvijek bjeţao od ţivota i od ljudi. Nikad se nisam opro – uvijek sam se maknuo na stranu. A kad sam došao u dodir s ovim ţivotom naših ljudi, ţivotom u bijedi i u sitnim prilikama, bjeţao sam od njih. Bjeţao sam i od sebe, ne hoteći vidjeti kako propadam; opijajući se, samo čekajući konac. Smjernice za pisanje školskoga eseja
Odredite mjesto djela u autorovu stvaralačkom opusu i u razdoblju kojemu pripada. Smjestite ulomak u kontekst romana.
Navedite koje su okolnosti obiljeţile ţivot glavnoga lika. Svoje tvrdnje potkrijepite sadrţajem romana ili navodima iz polaznoga teksta.
Opišite i obrazloţite psihičko stanje glavnoga lika. Utvrdite k oji su uzroci njegova psihičkoga stanja. Svoje tvrdnje potkrijepite navodima iz polaznoga teksta.
Uočite i opišite knjiţevnu tehniku vidljivu iz priloţenoga ulomka. Obrazloţite njezinu ulogu u romanu. Usporedite lik Đure Andrijaševića s jednim likom iz realističkoga romana. Koji vam je lik bliţi? Potkrijepite svoju tvrdnju primjerom iz svakodnevnoga ţivota.
Usporedni školski esej Antun Branko Šimić, Smrt i ja – Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga Pred vama su dva knjiţevna teksta. Pozorno ih pročitajte, a zatim i smjernice ispod tekstova. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. Antun Branko Šimić, Smrt i ja Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog početka: sa mnom raste
u svakom času Jednog dana ja zastanem a ona raste dalje u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svršetak njen pravi je početak: kad kraljuje dalje sama
Ivan Gundulić: Suze sina razmetnoga Spoznanje Ah, sad imam pamet hitru:
sve je što svijet gleda i dvori na ognju vosak, dim na vitru, snijeg na suncu, san o zori, trenutje oka, strila iz luka
kijem potegne snaţna ruka. Ah, nije ţivot ljudcki drugo neg smućeno jedno more, neg plav jedna ku udugo biju vali kako gore; i sred ovijeh netom tmina
čo'ek se rodi, mrijet počina. Bjeţi kud znaš, što hoć čini, zapad i istok vas ophodi,
i beskrajnoj po pučini svijet kruţeći Indije brodi; krij se u jame gorskijeh hridi, smrt svuda te slidom slidi.
Smjernice za pisanje školskoga eseja
Uklopite priloţene tekstove u kontekst autorova stvaralaštva. Usporedite razlike u pristupu temi smrti u Gundulićvu i Šimićevu djelu. Usporedite vrstu i stih ovih knjiţevnih djela. Analizirajte i usporedite pjesnički jezik (izbor riječi, stilska izraţajna sredstva).
Poveţite navedene tekstove s knjiţevnim razdobljem kojem pripadaju i stilom njihovih autora. Komentirajte iz pozicije suvremenoga čitatelja pristup temi u navedenim tekstovima.
Raspravljački školski esej Pred vama je ulomak djela Miroslava Krleţe Povratak Filipa Latinovicza . Pozorno ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje raspravljačkoga školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. „ (…) Svjetovi jedan pokraj drugog na nepremostive daljine. On, bezboţna, zapadnjačka, uznemirena bluna, nervčik i dekadent, na kolima Joţe Podravca u Kravoderu, a jutro je i proljeće je, i sve se miče, i cvate i pupa, sve se kreće kao ovaj točak što škripi pod njim i gazi novi kolosijek, valjajući se preko tolikih tragova i stopala na cesti, kojom su već bezbrojne gomile nestale u maglama. A sve je zapravo besmislen kaos!― Kao zvuk gole, srebrne sjekire, kao odjek parne pile, u sjajnoj metalnoj vrtnji oštrobride kruţnice, koja u višoj, nadstvarnoj vibraciji našega vremena kao britva siječe i stvari i pojmove, trepereći u svijetlom glasu visokog uzvika, kao „a― u štimgabelu, drsko, pobjedonosno zazvonio je visoko nad Filipovom glavom odzvuk elise i prosuo se kao odjek trube nebeske! „Dva svijeta: London – Bagdad – Bombay u tri dana, i kravoderska rakijašnica s opatičkim korpama punima jaja! Panonsko blato i civilizacija koja dolazi! Iznad ovih svinjarskih koliba i dudova srebrna aluminijska gitara, s napetim, platnenim krilima, leteće glazbalo iznad
fijakera Joţe Podravca s vrećama i Filipovim koferima. Iznad svega statičnoga i uz blago privezanog, nepomičnog, ogromni modri krugovi svjetlosti, sun ca i vedrine! Iznad krovova i krošnja i gromovoda i tornjeva i taljiga, što se vuku kao puţ po blatu, škripe pretpotopno, a ne miču se s mjesta, – sunčana, divna munja!― I tako gledajući u onaj blistavi metalni sjaj, što se micao iznad parcela kao potez srebrnom kredom preko nebeske ploče, Filipu je došlo da uzme rubac i da mahne letećem stroju na pozdrav! Da mu se javi, kao brodolomac bijeloj sunčanoj laĎi, što matematski sigurno plovi u jednu blistavu luku preko sveg tog močvarnog i mračnog blata današnje stvarnosti. Smjernice za pisanje UVOD
Koju tezu Krleţa postavlja u navedenom ulomku? Slaţete li se s tom tvrdnjom? Obrazloţite svoje mišljenje. RAZRADA
Kakav svijet predstavlja Joţa Podravec, a kakav Filip Latinovicz? Obrazloţite svoje tvrdnje i potkrij epite ih navodima iz priloţenoga teksta. U kakvom su odnosu ta dva svijeta? Na temelju čega to zaključujete? Opišite odnos Filipa Latinovicza prema svijetu koji predstavlja Joţa Podravec. Slaţete li se s Filipovim mišljenjem? Obrazloţite svoj odgovor na temelju osobnoga i čitateljskoga iskustva. ZAKLJUČAK
Smatrate li tvrdnju iznesenu u uvodu i danas aktualnom? Potkrijepite svoje mišljenje najmanje dvama argumentima i poveţite ga sa svojim komentarima u razradi. Usporedna raščlamba dvaju tekstova Miroslav Krleţa, Gospoda Glembajevi – Miroslav Krleţa, Povratak Filipa Latinovicza Pred vama su ulomci dvaju djela Miroslava Krleţe. Pozorno ih pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskoga eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi.
LEONE
(...) Naime, ja, ja mislim, ljudi ili su prijatelji ili ni su! A na dvije minute ne moţe se biti prijateljem. I moţda se nas dvojica niti ne poznajemo: u ovih jedanaest godina mi nismo gotovo ni jedamput razgovarali, mislim, naime, od onog jutra, kada su mamu našli mrtvu! I vidiš, ja ne bih htio biti neiskren: od mamine smrti ja nisam ni jedamput osjetio
potrebe da govorim s tobom prijateljski. Da! Lagao bih, da ti kaţem, da mogu s tobom da govorim prijateljski, pa bilo to samo dvije minute! Vidiš: ja sam zapakovao, ja putujem! Ja smatram, da je moj dolazak u ovaj glembajevski dom bio neke vrste posljednja sentimentalna zabluda. Ti si me pozvao pismeno, jubilej, obiteljski obziri i sve ovo što već spada k ovakvoj slavi, ali to sve jače je od mojih nerava! Ja sam, kako ti veliš: überspannt! Mene smatraju „paranoidom― ! jednom „paranoidu― ne treba ništa uzeti za zlo! Ali molim te da svakako uvaţiš, da sve ono, što sam rekao Silberbrandtu, (Miroslav nije bilo rečeno na tvoju adresu! Na moju časnu riječ, ja nisam imao ni pojma, da ti slušaš na terasi! Krleţa, Gospoda Glembajevi )
- Ja sam ti mati, dijete moje, i nitko ti nije bliţi na svijetu dobronamjerniji! - Da! To je istina! Od vas nitko mi na svijetu nije bliţi!
od mene, i nitko ne bi mogao da ti bude iskreniji i
Sjeo je na stolicu na drugoj strani stola i zagledao se u tu ţenu. Iza svijetloplavog vrča stare petrolejke, u sjaju mliječne kugle, tu sjedi prosjeda gospoĎa sa svojim bijelim rupcem na leĎima, zlatan lanac visi joj oko vrata, a ruke su joj pune prstenja: „To je doista njegova mati! To je ona ista njegova mati koja ga je gledala svojim hladnim pogledom kroz onaj okovani kotačić na njihovim ulaznim vratima kad se vratio izgubljen i očajan, a onda ga je bacila na ulicu s glasom punim moralnog zgraţanja! I kao onog jutra, kroz dvadeset i tri godine, razmak je izmeĎu njih ostao savršeno isti: on se vuče s nekakvim nemoralnim osobama, on kompromitira njen pošteni krov, a ona se od njega moralno ograĎuje! Preglupo! Kao da ga nije godinama pustila da skapava gore od posljednjeg psa! Čitavo njegovo djetinjstvo, i ne samo djetinjstvo nego i on sam,
njegov karakter, sve što je bilo vaţno u njemu i u njegovu ţivotu, sve je to ostalo ozlijeĎeno od prvih gnjiloća u kojima je nastajao, i ta ţena zbog koje je proplakao čitave noći, od koje je naslijedio svoju nezdravu krv, ta ţena ograĎuje se od njega i njoj nešto nije drago jer je to nemoralno i jer se to nemoralno dogaĎa pod njenim visokomoralnim krovom! Kao da nije za čitavog djetinjstva osjećao radoznale i nemirne oči onog smrdljivog svračjeg zakutka kako plaze po njemu kao gusjenice, a sve zbog ove popovske – kreature! Kao da nije bila svačija, i tako je i sagradila sebi ovu svoju udobnu i poštenu starost na taj način, i danas sjedi tu pod svojim poštenim krovom i čita n jemu moralne lekcije!― (Miroslav Krleţa, Povratak Filipa Latinovicza )
Smjernice za pisanje
Smjestite ulomke u kontekst djela. Odredite djela po knjiţevnoj vrsti. Prikaţite u kratkim crtama problematiku navedenih
djela. Koji temeljni motiv djela.
povezuje ova dva ulomka? Odredite ulogu toga motiva u djelu. Obrazloţite svoj odgovor sadrţajem
Prikaţite u kratkim crtama Leonea i Filipa: podrijetlo, motivaciju lika, društveni status. Usporedite njihov odnos prema ocu/majci. Potkrijepite svoj odgovor navodima iz priloţenih tekstova. Smatrate li taj odnos opravdanim? Obrazloţite svoj odgovor i potkrijepite ga dvama argumentima. Usporedite ton kojim likovi iznose svoje mišljenje. Koji smatrate izraţajnijim, uvjerljivijim? Na čemu temeljite svoje mišljenje? U čemu su, po vašem mišljenju, pogriješili roditelji u navedenim djelima? Smatrate li da roditeljske pogreške mogu presudno utjecati na budućnost njihove djece? Potkrijepite svoj odgovor primjerima Interpretativni školski esej Albert Camus, Stranac Pred vama je ulomak teksta Camusova Stranca. Pozorno
ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskoga eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi.
Pomislih da treba samo da se okrenem pa da se ovo svrši. Ali na leĎa mi se bio navalio cijeli ţal ustreptao od sunca. Učinih nekoliko koraka prema izvoru. Arapin se nije ni pomaknuo. Ipak je još bio prilično daleko. Moţda zbog sjene na licu učinilo mi se da se smije. Čekao sam. Obrazi su mi gorjeli od sunca i osjećao sam kako mi se kapljice znoja skupljaju u obrvama. Sunce je peklo isto onako kao i onoga dana kad smo pokopali mamu i, isto onako kao i onda, najviše me boljelo čelo i sve su mi ţile na njemu u isti mah damarale ispod koţe. Zbog toga ţara koji više nisam mogao podnositi, koraknuo sam naprijed. Znao sam da je to glupo, da se neću izbaviti od sunca ako se pomaknem za jedan korak. Ipak, prešao sam jedan korak, samo jedan korak. A tada, ne pridiţući se, Arapin izvadi noţ i pokaza mi ga na suncu. Svjetlo sijevnu na čeliku i kao da me duga svjetlucava oštrica pogodi u čelo. U isti mah znoj nakupljen u obrvama poteče mi odjednom niz kapke i zastre ih mlakim i gustim velom. Taj zastor od suza i sol i zasjeni mi oči. Osjećao sam samo cimbale sunca na čelu i, nekako nejasno, blistavi mač uperen iz noţa svejednako u mene. Taj uţareni mač palio mi je trepavice i kopao bolne oči. Tada sve zaigra preda mnom. Zapahnu me teţak i vreo dah mora. Učini mi se da se nebo širom otvorilo da pusti ognjenu kišu. Napeh se svim svojim bićem i ruka mi se zgrči na revolveru. Otponac popusti, dotaknuh glatki trbuh drška i tada sve poče, usred praska koji bijaše u isto vrijeme rezak i zaglušan. Stresoh sa sebe znoj i sunce. Pojmih da sam poremetio ravnoteţu dana, izvanrednu tišinu ţala na kojem sam bio sretan. Zatim opalih još četiri puta u nepomično tijelo, u koje se meci zabijahu a da se ništa nije opaţalo. Bijahu to kao četiri kratka udarca kojima sam pokucao na vrata nesreće.
Smjernice za pisanje
Smjestite autora i djelo u knjiţevnopovijesno razdoblje. Navedite tematiku i stilska obiljeţja autorova stvaralačkog
razdoblja u kojem nastaje Stranac . Smjestite ulomak u kontekst radnje romana: objasnite njegovu ulogu u fabuli –
navedite što mu je prethodilo, a što se
zbiva nakon dogaĎaja o kojima govori sadrţaj ulomka. Opišite kako sunce djeluje na Mersaulta, koje asocijacije budi u njemu. Potkrijepite svoje tvrdnje navodima iz teksta. Zašto je, po vašem mišljenju, Mersa ult pucao? Komentirajte njegov postupak. Prikaţite na temelju ulomka i djela u cijelosti glavni lik. Posebno istaknite m odernistički pristup karakterizaciji lika. Obrazloţite naslov djela. Je li Mersault nevin osuĎen? Osjeća li se krivim? Obrazloţite svoj odgovor. Objasnite u čemu Mersaultova sudbina podsjeća na Sizifovu. Argumentirajte objašnjenje konkretnom situacijom iz djela. Kakav je vaš odnos prema Mersaultu? Smatrate li njegov svjetonazor aktualnim? Obrazloţite svoje mišljenje.
Usporedna raščlamba dvaju tekstova Miguel de Cervantes, Don Quijote – J. D. Salinger, Lovac u ţitu
Pred vama se nalaze ulomci dvaju djela. Pozorno ih pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskoga eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. (...) Naposljetku, kad mu je pamet već klonula, sine mu najneobičnija misao, koja je ikada ikojemu luĎaku sinula. Učini mu se zgodnim i potrebnim, za veću čast svoju i za korist drţavnu, da se prometne u skitnika viteza i krene svijetom oruţan na konju, traţeći pustolovine i izvršujući sve ono, što je čitao da izvršuju skitnici vitezovi: da zatire svakojaku nepravdu, da se izvrgava nezgodama i opasnostima, da ih svladava i da stječe vječitu slavu i ime. Već mu se jednaku po glavi motalo, da će za junaštvo s voje ruke biti okrunjen barem za cara od Trebizonde. I tako se on u tim ugodnim (Miguel de mislima, zanesen divnom slašću, koja mu se priviĎala, poţuri da izvrši, što je namjerio. Cervantes, Don Quijote )
MeĎutim, nisam je slušao. Razmišljao sam o nečemu drugom... o nečemu ludom. – Znaš li što bih ţelio biti? – rekao sam. – Znaš li što bih ţelio biti? Hoću reći, kad bi me netko stavio pred neki vraţji izbor? – Što? Samo nemoj psovati. – Znaš li onu pjesmu Ako netko ulovi nekog dok kroz ţito ide? Ţelio bih...
– To ide ovako: Ako netko sretne nekog dok kroz ţito ide – rekla je Phoebe. – To je pjesma Roberta Burnsa. – Znam da je to pjesma Roberta Burnsa. Imala je, meĎutim, pravo. Tekst doista glasi „Ako netko sretne nekog dok kroz ţito ide". Tada to, meĎutim, nisam znao. – Mislio sam da glasi "ako netko ulovi nekog" – rekao sam. – Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom ţitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini... nikog odraslog, mislim... osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Što mi je duţnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji... hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih radio čitavog dana. Da budem takav neki lovac u ţitu. Znam da je to ludo, ali je to jedino što bih doista ţelio biti. Znam da je ludo. (J. D. Salinger, Lovac u ţitu ) Smjernice za pisanje
Koji temeljni motiv povezuje ova dva ulomka? Pristupa li mu se u oba teksta na isti način? Prikaţite u kratkim crtama likove koji su nositelji temeljnoga motiva. Uklopite ih u kontekst djela i razdoblja u kojem djela nastaju.
Usporedite te likove: navedite po kojim su obiljeţjima slični, a po kojim različiti. Obrazloţite svoje tvrdnje i potkrijepite ih navodima iz teksta.
Dokaţite točnost tvrdnje da oba navedena teksta pripadaju istoj knjiţevnoj vrsti, ali se njihova obiljeţja bitno razlikuju. Obrazloţite svoje tvrdnje i potkrijepite ih navodima iz teksta. Smatrate li problem koji povezuje ova dva djela uvijek aktualnim? Potkrijepite svoj odgovor primjerima iz svakodnevice te osobnoga i čitateljskoga iskus tva.
Raspravljački školski esej Ranko Marinković, Ruke Pred vama je ulomak novele Ranka Marinkovića Ruke . Pozorno ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskoga eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. — Sama bih i konac udjenula. Sve bih sama radila. (...) — I brijala mu bradu? — I bradu brijala. — Ali On se ne bi dao tebi brijati. — Zašto ne? Ja bih ga obrijala bolje od tebe. — Ti bi mu prerezala grkljan. — Ja nisam ubojica! To bi ti učinila. Uostalom, jednom si već i pokušala to učiniti. Nastao je muk. Desna nije odgovorila; zadrhtala je na te riječi, kao da joj je ţilama prostrujilo sjećanje. — Ja sam mislila da On to ozbiljno hoće — reče zatim ponizno i s osjećanjem krivnje. — Htjela sam ga samo poslušati... — Poslušati? On ti nije zapovjedio da ga ubiješ. — Njegova je ţelja meni zapovijed. Ja sam mislila da on to iskreno ţeli. (...) Ja sam mislila da ţeli.. Bilo mu je teško. Cijelu noć nije oka sklopio. Brisala sam mu oznojeno čelo, palila mu cigaretu za cigaretom i napisala oproštajno pismo. Stenjao je, uzdisao, grizao j astuk.. Šaptao je: "Treba učiniti kraj! Ne mogu više!" Sam m e odveo do britve.
— A ti si to odmah shvatila kao Njegovu ţelju da meni prereţeš ţile? — Nemoj me mučiti. Što sam ja mogla kad je sam govorio.. — Što je govorio? Da ne moţe više, da treba učiniti kraj.. Ali to su riječi! Riječi ne dolaze iz ţelje, nego s jezika. Lako je jeziku mljeti koješta; od toga se umire samo u onim knjigama koje ti listaš. Jezik izbaci u svijet svoje riječi (uostalom, uvijek iste i davno poznate riječi) i rasplinu se kao dim. Ništa se nije dogodilo. Svijet i dalje hoda, jede, puši i spava, i opet govori riječi, i opet se ništa nije dogodilo. Svijet ţeli govoriti, ali svoje ţelje ne iskazuje riječima; štaviše, riječima ih sakriva i zaklanja. Riječi su maska. On ne ţeli ono što govori . Smjernice za pisanje
Usporedite karaktere Lijeve i Desne ruke. Što u ulomku simbolizira jedna, a što druga ruka? Koji vam je karakter bliţi? Potkrijepite svoj odgovor primjerom iz svakodnevnoga ţivota.
izmeĎu riječi i djela? Potkrijepite svoj odgovor navodima iz priloţenoga teksta. Protumačite smisao sljedeće tvrdnje: Svijet ţeli govoriti, ali svoje ţelje ne iskazuje riječima; štaviše, riječima ih sakriva i Kako autor prikazuje odnos zaklanja . Riječi su maska.
Slaţete li se s prethodnom tvrdnjom? Obrazloţite svoj odgovor najmanje dvama argumentima na temelju svoga iskustva (ţivotnoga, čitateljskoga). Komentirajte misao autora novele Ruke : No koliko god duh bio dominantan i inventivan u svojim dovijanjima, ipak se
obraća ruci da za njega radi.
Usporedna raščlamba dvaju tekstova Antun Šoljan, Kratki izlet – Tin Ujević, Svakidašnja jadikovka Pred vama su ulomci dvaju djela. Pozorno ih pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskoga eseja ispod teksta. Redoslijed ponuĎenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruţenu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati od 400 do 600 riječi. Gdje sam? pitao sam se nijemo, stojeći u tom skamenjenom ničem, osjećajući da sam zauvijek izgubljen i da mi je od sviju nada, od svega znanja, od cijelog bića ostalo samo pitanje: Gdje sam? Što je sa mnom? Što je sa svijetom? Stajao sam i osjećao kako se rušim kao kakva graĎevina: pucaju arkade, padaju svodovi, naginju s e i raspadaju čipkasti tornjevi u meni. Sve se moţe izdrţati osim ovoga konačnog, posljednjeg razočaranja. Činilo mi se da nije dovršen samo jedan kratki izlet, nego cijeli moj ţivot. Ostalo mi je samo da tupo, bez ţelja i bez snova, odţivotarim do svoga fizičkog kraja u ovom sivom, nijemom, neproničnom svijetu. Moţda nikada i nije bilo drugog svijeta, rekao sam samome sebi, kao da se opravdavam. Moţda sam u ovoj pustoši od početka, moţda smo svi u njoj od početka, samo mi nije bilo dano da je vidim tako jasno kao sada. Moţda se nikad nisam ni maknuo odavde. Moţda nisam krenuo ni na kakav izlet. Moţda je ovo zapravo blagovijest, spas. Moţda je ovo ona konačna sloboda kojoj su preci toliko teţili, i ja sam na cilju. Ali onda su mi se oči postupno privikle na svjetlost, ma kako da je slaba bila svjetlost; ma kako da su oči bile ţeljne obmane, pronikle su maglu od sparine i mjesečine i vidio sam jasno, sve jasnije, da je svijet u koji sam stigao isti onaj svijet iz kojeg sam krenuo, vidio sam da stojim na rotoru krajolika, u samom središtu kruga, i shvatio sam da nisam nigdje drugdje nego na svom mjestu.
I što sam drugo mogao nego da ga prihvatim? Što mi je, nakon svega, preostalo? Pognuo sam glavu i zakoračivši u krajolik prihvatio sam kamenu stazu pod nogama, prihvatio sam trnovo šiblje koje me greblo po golim rukama, prihvatio sam glad i ţeĎ i bol na naţuljanim tabanima koji će me mučiti dok ne doĎem do nekog ljudskog skrovišta, prihvatio sam cijeli taj dobro poznati, banalni i jalovi krajolik koji mi je bio pr ed očima sve otkako smo krenuli na ovaj pohod. Antun Šoljan, Kratki izlet
Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad! I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i očajan. I gaziti po cestama, i biti gaţen ù blatu, bez sjaja zvijezde na nebu. Bez sjaja zvijezde udesa što sijaše nad kolijevkom sa dugama i varkama. – O Boţe, Boţe, sjeti se svih obećanja blistavih što si ih meni zadao. O Boţe, Boţe, sjeti se i ljubavi, i pobjede i lovora i darōvā. I znaj da Sin tvoj putuje dolinom svijeta turobnom po trnju i po kamenju, od nemila do nedraga, i noge su mu krvave, i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne, i duša mu je ţalosna, i on je sam i zapušten. I nema sestre nì brata, i nema oca nì mājkē, i nema drage ni drūga. I nema nigdje nikoga do igle drača u srcu i plamena na rukama. I sam i samcat putuje pod zatvorenom plaveti, pred zamračenom pučinom, i komu da se potuţi? Ta njega nitko nè slušā, ni braća koja l utaju. (...)
O Boţe, tek da dovrši pečalno ovo lutanje pod svodom koji nè čujē. Jer meni treba moćna riječ, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta sm rt. Tin Ujević, Svakidašnja jadikovka Smjernice za pisanje
Uočite koji temeljni motiv povezuje ova dva teksta. Smjestite tekstove u kontekst stvaralaštva njihovih autora i u knjiţevnopovijesni kontekst. Prikaţite doţivljaj svijeta lika pripovjedača u Šoljanovu tekstu. Uklopite lik u kontekst romana u cjelini. Potkrijepite svoj e tvrdnje sadrţajem romana i/ili navodima iz priloţenoga teksta. Kako lirski subjekt u drugome tekstu doţivljava svijet? Čime je uvjetovan takav doţivljaj svijeta? Potkrijepite svoje tvrdnje navodima iz pjesme.
Usporedite njihov doţivljaj svijeta, odnosno spoznaje do kojih su došli na temelju ţivotnoga iskustva: uočite sličnosti i razlike. Obrazloţite svoje tvrdnje i potkrijepite ih argumentima. Objasnite značenje stiha „I biti star, a biti mlad― u kontekstu Ujevićeve pjesme. Smatrate li da je tu tvrdnju moguće primijeniti i na doţivljaj svijeta lika pripovjedača u Šoljanovu tekstu? Prisjetite se na temelju svojega čitateljskog iskustva likova koji su doţivljavali svijet na sličan način. Komentirajte njiho v pristup ţivotu. Slaţete li se s takvim načinom razmišljanja, odnosno takvim pristupom svijetu? Obrazloţite svoj odgovor i potkrijepite ga primjerima iz svakodnevice te osobnoga i/ili čitateljskoga iskustva.
