F
>
.,:~,"
., ";\.,
F:r~edem'ann .Schuiz von Th.uti
KAKO MEĐUSOBNO··· ······ .: ·G·····O····,.; , . ............···~;Vi\RAMO RAZ
Friedemann Schulz von Thun KAKO MEĐUSOBNO RAZGOVARAMO Smetnje i razjašnjenja Opća psihologija Iwmunikacije
.
('(l/lyrlghi
© 1981 by Rowohlt Taschenbuch Heinbck bei Hamburg © za hrvatski
jezik ERUDITA
.-.
.~.
.
.."
.:"
..
'-.,
~',.!
..
.
"V'",
1
Verlag GmbH
d.o.o Zagreb,
'.~
.
Izuornik: MITEINANDER REDEN 1 Sti:irungen und Kliirungen Allgemeine Psychologie der Konimunikaticn. ISBN 3-499-17489-8 COPl'l'ight
.'
2001.
Smetnje i razjašnjenja Opća psihologija komunikacije
.
Nijedan dio (JIJe !/TUige ne siluje se umnožiti, fotohopirati Iliti n-produciroti 11(.' IHi" koji način. bez pisonog dopuštenja nakladni/la.
Nakladnik. ERUDITA d.o.o., Zagreb e-mail: eruditaššpost.hinct.hr
prof
Prijeuod Vladimir Adamček
Za nalsladnilea. tir. sc. Marko Palekčić
Urednik: prof'. dr. sc. Marko Palckčić Prijevod s njemačleog: Vladimir Adamček Lelstura: Ljerka Keren Prijelom GENESIS, Zagreb Omot opremio: Saša Stubičar 'jImi,'. HI !(OTlSA1" Zagreb Nahiada. JO()O primjeraka
,.;.
Erudita Zagreb, 2001.
~,
'.'
-.!.
Danksagung
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica,
den Prof
dr. Scliulz
von Thun,
Alles was ich im letzten zehn Jahreri erlebt, getan und gelesen hobe, hat nicht nur auf meine derzeitige Lebensweise, sondern auch aut meine Entscheidung, den Verlag "Erudita" zu griinden, wesentlich eingewirkt. Mein personlicher Kontakt mit Ihnen, VOl' allem aher ihre Buchern hatten starhen Einfluss aut die Profilierung des redaktionellen Kouzepts von "Erudita", Ich bin sicher; dass des Buch "Miteinander Reden 1", dessen Veroffentlichung auch Sie einen Beitrag geleistet haben, dem Leser helfen uiird, sich selbst und seine Art, mit anderen zu. hommunizieren, hlarer zu sehen und so aucli auf diese Weise sein Leben merischlicher; sinnvoller und -produhtioer zu. gestalten.
Zagreb
UDK 159.922.2:316 31G.77:159.9
Marko Palehćić
SCHULZ von Thun, Friedemann . Kako međusobno razgovaramo / Fnedemann Schulz von Thun ;
. Zagreb:
Erudita,
Prijevod
djela: Miteinander
-
2001Zahvala
ISBN 953-98389-0-8 1: Smetnje
(cjelina)
i razjašnjenja
komunikacije. - 2001 Prijevod djela Stoerungen ISBN 953-98389-0-8 1. Interpersonalna I
prof
dr, Friedemannu
von Thunu
: opća psihologija und Klaerungen
komunikacija
-- Osnovni
pojmovi
Sve što sam doživio, radio i čitao u zadnjem desetljeću bitno je odredilo ne samo moj sadašnji način života, nego i odluku da osnujem nakladničku tvrtku "Erudita". Moj osobni kontakt s Vama, a posebice Vaše knjige, značajno su utjecali na profiliranje uređivačkog koncepta "Erudite". Vjerujem da će hnjiga "Kako međusobno razgovaramo 1", čije ste objavljivanje i Vi omogućili, pomoći čitateljima da jasnije vide sebe i svoje načine komuniciranja s drugima i da i na taj način učine svoj život u većoj mjeri ljudskijim, smislenijim i produktivnijim. Mm'110 Palekčić
401130136
lSG1\i
Schulz
Reden.
l);"i3-98389-0R
s
---_._------------_
_""""'_
_-_ .•..._
•...•.
_--------._---'.
Sadržaj Nešto može poći krivim putom kad međusobno razgovaramo. ne ovisi samo o dobroj volji, već i o sposobnosti '~~anja uvida u Lo koja su duševna zbivanja i međuljudski odnosi u -i kad se Ja i Ti međusobno sučelimo. Psihologija međuljudske komunikacije može nam ponuditi pomoć o se želimo bolje razumjeti u osobnom i predmetnom pogledu. "Kako cdusobno razgovaramo 1" pruža oruđe za to: analize tipičnih smetnji [pute za samorazjašnjenje, za razjašnjenje predmeta i uzajamnih nosa. Kada netko nešto kaže, njegov iskaz sadrži četiri psihički ačajne strane: samoočitovanje, predmetni sadržaj, napome~u o odnoi apel. Od tipičnih problema koji su povezani sa svakim od tih tiriju aspekata, ova se knjiga bavi onima koji sve nas više ili manje okupljaju. Glavna misao uvijek istodobno govorimo s četiri jezika i slušamo ietiri uha, prikazana je u modelu "četiriju strana obavijesti". To čini eđu ljudsku komunikaciju uzbudljivorn, edi i napetom i izloženorn ietnjama. Komunikacijsko-psihološke spoznaje služe, doduše, terapcutima 10 instrumenti, ali ne pripadaju u tajne prctince psihologije, već im ljudima. Kao most između znanosti i životne stvarnosti, knjiga pisana razumljivo, s mnogim primjerima, slikama i vježbama. - iešna komunikacija
habe, neine uirkt. -hern .zepts ffentioird, er zu ioller
-edilo L
na-
iecali 'e ste
iebe i ~svoj
Uvod i osobna pozadina
11
p I . .. '
Dio A Osnove I. ~atomija obavijesti
:
(Ih: Kada netko nešto kaže ...)
1. Predm~~ni sa~rž~j. (i!i: ~ ~em.u .izvješćujem) 2. SamooClto~anJe (111: Sto IZjavljujem o sebi samom) 3. Odnos (ili: Sto držim o tebi i kako se međusobno odnosimo) : 4. Apel (iIi: Na što te želim potaknuti) 5. Obavijest kao predmet komunikacijske dijagnoze 5.1. Obavijesti i poruke . 5.2. Kongruentne i nekongruentne obavijesti II. Primati s četiri uha 1. Primateljev "slobodni izbor" 2. Navika jednostranog primanja 2.1. "Uho za predmet" 2.2. "Uho za odnos" 2.3. "Uho za samoočitovanje" 2.4. "Uho za apel" 3. Prihvaćena obavijest:
s rezultatom
i..
24
!
..i .. 25 f .. 26 ~.. 28 ; 29 j 32
,
!----
,
1... 39 J.. ..
39
L..'4,1
obavijesti
41
45 47 i 51 ,) -/
·
primateljevo "vlastito djelo" 3.1. Neki uzroci pogrešaka U primanju III. Susret
L 23 j.. 24
-53
,
56
primanja
ifeed back) 1. "Psiho-kemijske reakcije" 2. Razlučiti tri zbivanja pri primanju poruke 3. Provjera realnosti maštarija 4'. Primatelj eva odgovornost za vlastitu reakciju
'"
60 60 62 65 68
IV. Interakcija (ili: Zajednička 1. Individualne 2. Interpunkcija
5
igra pošiljatelja i primatelja) osebujnosti kao rezultat (ili: Tko je započeo?)
interakcije
71 71 73
7
=
3. 1 + 1
sustava
3 (ili: Osnovne crte komunikacije _ sažetak)
V. Metakomunikacija
-
Dio B: Odabrani
međuljudske
problemi
75
navika sljedećeg naraštaja?
78
komunikacije
1. Samoočitujuća strana obavijesti 1. Strah od samoočitovanja 1.1. O nastanku straha od samoočitovanja 1.2. Svijet suparnika i sudaca .:....-plod mašte? 2. Samoprikazivanje i samoskrivanje 2.1. Tehnike za ulijevanje poštovanja 2.2. Tehnike fasade 2.3. Demonstrativno samoumanjivanje 3. Učinci tehnika samoprikazivanja 4, Psi.hološki nanutci , ·..·..·..·..·· 4.1. Kongruent;ost odnosno autentičnost 4.2. Selektivna autentičnost 4.3. Usklađenost 5. Autentičnost - cilj učenja? 5.1. Grupe za samospoznaju 5.2. Pomoćna pravila 5.3. "U nedostatku je vrlina"
83
·..·..·
85 86 · 87 91 91 92 93 98 99 ·..·· 100 101 104 104 107 108 109 110
II. Predmetna strana obavijesti 1. Objektivnost , 1.1. Prva strategija ("To ne pripada ovamo!") 1.2. Druga strategija ("Smetnje imaju prednost!") 1.3. Razdvojenost predmetne i odnosne razine u svakodnevnom životu 1.4. Službena i zbiljska tema ili: "Tipični razgovori o gljivama") 2. Razumljivost , 2.1. Pregled poglavlja "Razumljivost" 2.2. Što je razumljivost? .................................) 2.3. M.ier:~je razumljivosti .. : , , ,.., :2.-1. Pol'f'!!
'.).
".
l ..•
.
.1 -.,
nl'/.\lI\lljlVostl
t.el
III. Odnosna strana obavijesti 138 1. Pregled ("Kako' on to zapravo sa mnom govori?") : 1:3:8 2. Instrumenti za spoznaju odnosa 141 2.1. Koordinate ponašanja 141 2.2. Transakcijska analiza 149 3. Slika drugoga 154 4. Borba za definiranje odnosa : 151 4.1. Četiri reakcije primatelja na prijedlog odnosa 157 4.2. Tri osnovne vrste odnosa (simetrični, komplementarni, metakomplementarni) 159 4.3. Postupci odnošenja 161 4.4. Studentica i mladić - primjer 161 5. Dugoročni učinci poruka o odnosima: koncept . vlastitoga Ja 164 5.1. Oblikovanje pojma vlastite osobe pomoću Ti poruka i etiketiranja 165 5,2. Etiketiranje propalice 167 5.3. Koncept vlastite osobe kao "tvorca" iskustava 169 - izbjegavanje "" ".".""........... . 169 '- izobličavanje ireinterpretacija " " 171 5.4, IZbjegavanje i izobličavanje unutarnjih iskustava " 172 6. O postupku za otklanjanje smetnji u odnosima " 174 6.1. Razjašnjenje odnosa ." " 176 7. Funkoionalizh-anje odnosne razine (ili: "Pokušaj mo ipak s čovječnošćul") "................... 179
prema teoriji
.
113 113 115 115 118 J~ )122 \ .lI23 \ 124 I (. 1~1
!
.. ..,
1.':3 1 '~(;
IV. Apelativna strana obavijesti " " 1. Izraz i djelovanje dvije funkcije komunikacije " , 2. O bezuspješnosti nekih apela 2.1. Alergičnost na apele uvjetovano odnosima 2.2. Apeli kao neprikladne sredstvo za "dalekosežne" promjene .., 2.3, Apeli kao lišavanje mogućnosti samoinicijativnog djelovanja "............................................ 2.4. Apeli onemogućuju spontano ponašanje. 2.5. Apeli koji remete "duševni mir" 3. Prikriveni ("nečujni") apeli " " 3.1. Zbog čega su skriven: apcli tako probitačui? . :'3,2. Prir ..: ...lL---:'U(;v() ~·'v'-l\:.L.ii:l.llJ\; dptlu . ;)~.itIJ
\1\ ..
183 183 187 .. 187 188 . . 189 . ... 190 191 193 196 l'~1S
.'
<;
8
-----
..
. ··1
j.
I I
Uvod i osobna podloga
3.3 Tajni apeJativni karakter ~amopn 'k"aZlVanJa 31±. N~k(! promidžbene strateglje ·
- izvođenje - nagovijestiti posljedice - uspostavljati asocijacije ..·: ..·· 3.5. Pojmov~i svi.i~t ispunjen ap~ll~~ 4. Paradol{st11 apel i ,_, 4.1. "O su protnim naredbama"........ 4.2. Rješenja prvog i drugog reda 4.3. Propisivanje simptoma :'
199 201 201 202 ·..·· ·203 ··· ·..·..· .. ·204
···
::..· •
••••
0.0
'0.'
••••
0·
"
212 i ~. I
"
apeli l~ao taktlckl manevar za osiguranje nadmocl " Otvoreni apeli ·· · · · · 5.1. Razlozi za izbjegavanje otvoremh apela li
međuliudskon1
ophođenju
. :
(213) ~214
· 215 :
" .
5.2. Otvoreni apel kao lijek za bolesnu komumkaclJu 5.3. Temeljni stavovi koji se nužno povezuju s otvorenilu apelima .
" 217 218 .
Pogovor za psihologe ." . k .. d 1 e u dodir s pSlhologljom 1 z; s~:gn~ćno~~ti° ia~pasnosti "psihološke" komunikacije . . 1 d' e psihologu'" - satira 2. "Ostanite čovje.:, gospa m .' 3. "Deformation professionelle"? : 4.
Psihološki
5. Terapeutska
žargon : '.' · ponasarue kao
207
:.210
4.4. Paradoksni 5.
·.)2~7
0
0.0••
.
222 2 ;;
. 2 226 227
~~~~d~t~~ ..~~~i~~i~~ij~ . '
228
~~~:~:ul~i 'l~~l:~l~t~;' ·~~ii;~i~Ških· '~b~~~'~'~~~' ~~~~'~Š'~~~j~ ;~~
7.
"Gluml.iena"
Literatura
· ·..·..........
....................................... o"
,
.. ,
I r
l
I I
I 1
i
6.
izvornost
I
. . 233
Psiholozima se prigovara da ono što svatko zna govore jezikom. koji nitko ne razumije. Ta opasnost postoji ponajprije kad pišu o .nečemu što svatko poznaje iz vlastitog iskustva. Unatoč tome, u ovoj knjizi bih želio poći obrnu tim putem. Ona, doduše, go~ u kojima svatko svakodnevno sudjeluje: o međuljudskoj komunikaci~, o načinu na koji se sporazumijevamo i "'ffi'eđusobno ophodimo. Čitajući ovu knjigu, nećete stoga saznati ništa doista "novo". Naprotiv, otkrit ćete nove strane u "starom", dobro poznatom i svakodnevno doživljavanom, jasno spoznati stvari koje su ležale skrivene u polutami. Ali, može li psihologija ponuditi nešto što ~u neće samo znanstveno razjasniti, već i "poboljšati"? Mislim da može. Doduše, dosad gotovo nitko nije poboljšao svoje komunikacijske sposobnosti proučavajući psihologijska učenja i eksperimentalne nalaze. Pa ipak, određena znanja i naputci spremno se nude onome tko želi učiti (i učenjem promijeniti svoje ponašanje). . Ovu knjigu ne bih napisao da njezin sadržaj nema značenja za moj osobni život. Kad sam po svršetku svojega školovanja primio "svjedodžbu zrelosti", moja se komunikacijska sposobnost sastojala . ponajprije u tome da rafiniranim, učenim jezikom govorim o stvarima za koje mi je nedostajala bilo kakva iskustvena podloga, Umjesto da ~ijemo i izrazimo doživlj~, učili smo, poput odraslih, učeno razglabati o nedoživljenom. Neću se.na to samo žaliti, možda je upravo ta sposobnost povoljno utjecala na moju sveučilišnu karijeru, ali to još nije razlog da se ovjekovječe rituali samootuđenja koji vladaju na sveučilištu. Sa svjedodžbom zrelosti u ruci osjećao sam se "neobrazovanim" glede međuljudskog ophođenja. Za temu "Kako se odnositi ~ samom sebi i dr~a?'" u školi nije bio predviđen niti jedan -sat. AIrrt-6CIIlifu"cla--s(udiram psihologiju sigurno je znatno utjecao unutarnji nemir zbog toga što sam bio nesiguran i tapkao u mraku pitajući se što se odigrava između mene i drugih ljudi. Doduše, cilj koji sam si potajno postavio pri izboru studija - biti uvijek gospodar situacije i nadmoćno zadržati pregled nad njom - pokazao se pogrešnim. Naučio sam da sam upravo slijedeći taj cilj dospio u poteškoće. Pa ipak (i upravo zbog toga) temeljna psihološka znanja koja su sadržana n ovoj knjizi pomogla su mi ela se i sam bolje snađem u međuljudskoj 11
komunikaciji Razumni uvid ne otvara, doduše, sam po sebi vrata u carstvo nebesko. Naprotiv, često bolno doživljavam kako "šepam" u ,. osjećajnom pogledu: dok se napredak misaonih uvida odvija u čizmama od sedam milja, osjećaji i ponašanje još uvijek slijede stari kas i napreduju samo milimetar po milimetar, puževom brzinom. Stoga je mnoge ciljeve učenja koji se opisuju u ovoj knjizi zapravo moguće dostići samo vlastitim iskustvom i uvježbavanjem ponašanja. Ipak sam uvjeren da racionalni uvid može potaknuti i poduprijeti oblikovanje ličnosti. Iz vlastitog iskustva znam da se ljudi koji su, poput mene, udomaćeni na intelektualnom području, uz pomoć kognitivnih naputaka mogu lakše navesti na emocionalno tlo, Ova se knjiga smatra takvim naputkom. A sad o prigovoru zbog nerazumljivog jezika, Dva su me iskustva potaknula da u velikoj mjeri "odbacim" učeni, znanstveni jezik. Moj učitelj, profesor Reinhard Tausch, u Hamburgu je 1969. pokrenuo istraživački projekt s pitanjem: kako je moguće razumljivo prenositi informacije? N akon nekoliko godina utvrdili smo da razumljivost počiva NJ. četiri stupa: jednostavnosti (u jezičnom izrazu); raščlanjenosti _ redu (u oblikovanju teksta); jasnoći - pregnantnosti (umjesto rasplinute opširnosti) i dodatnoj stimulaciji (poticajna stilska sredstva). Od tog je "otkrića" važnija bila činjenica da smo uspjeli pronaći način za mjerenje i uvježbavanje tih četiriju "čimbenika razumljivosti", Osnovne crte Hamburškog koncepta razumljivosti s nekoliko primjera sažeto su iznesene u poglavlju B II., 2, str. 123 i dalje. Za opširan prikaz (s programom uvježbavanja) upućujemo na Langer, Schulz von Thun i Tausch (1981.). Taj je istraživački projekt trajno utjecao na moj vlastiti stil kojim držim predavanja i pišem znanstvene rasprave. Tome se pridružila činjenica da sam na mnogobrojnim psihološkim tečajevima za roditelje, nastavnike i stručnjake s raznih područja ubrzo zapazio da znanstveno-učena izlaganja nisu dobro prihvaćena. Općenito su polaznici tih tečajeva znatno utjecali na ovu knjigu. Model meduljudske komunikacije koji ću predstaviti postupno je izrastao iz susreta znanosti i prakse. Godine 1970. neko se hamburško poduzeće obratilo grupi oko Reinharda Tauscha s upitom bismo li svojim psihološkim znanjima mogli pridonijeti poboljšanju komunikacijske sposobnosti njegovih djelatnika 15p]'\'a smo bili u nedoumici: odnosi li se upit na Hamburški konc0.pt raznmljivosti koji je tada bio još u povojima'? lli se pitanje od!!""!!'1 I!" "','"I!I(\j0. Reinh;1rda i Anne-Marie Tausch o partnerskom .ot:~... 1 ..... : .. " r ,:,!,,,t·:,,:il,, ,." rlC1 "11 ",i"lili nil nhir' ',,;'\;:(' T~ li'llrlska
~.o~u~ikacija ima više strana. Paul Watzlawick je tada formulirao tu cinjerncu kao aksiom: "Svaka komunikacija ima sacl.ržajn.i i odnosni aspekt ... " (Watzlawick i dr, 1969.). Mojim kolegama Berndu Fittkau, Inghard Langer i meni samom ta~a. se. postavlj.~lo pitanje: kako je različite psihologijske pristupe, pnmJer~ce polazišta Carla Rogersa, Alfreda Adlera, Ruth COhIl, Fritza Perlsa I Paula Watzlawicka, moguće "svesti na zajednički nazivnik" . t~ko ~.a ': zajedničkom pregledu posluže rješavanju praktičnih komunikacijskih probl~ma? Vremenom su se izdvojile četiri grupe problema koje proces rnođuljudske komunikacije rasvjetljuju gotovo s četiri strane:
1. Predmetni aspekt. Kako mogu jasno i razumljivo priopćiti od~eđene sadr~aje? Za taj aspekt komunikacije mogli smo ponuditi nas Hamburški koncept razumljivosti. 2. Odnosni aspekt. Kako se načinom svoje komunikacije odnosim prema sugovorniku? Ovisno o tome kako ga oslovljavam izražavam ~to o njemu ~isl~~. Sukladno tome, sugovornik se osjeća ~rihvaćenim ~ :avno~ravl11m ili pak smatra da ga ponižavam, ne uzimam ozbiljno 'Il ..• stavlja I"'\orl 1 t-, 'Vi TT .. "D . U~ ~V . 'Ju,:, !:'VU o v'OJĐ:S.l:run1Svvo. v SVOJOJ:-pologiji odgoja" (1077.)
:1
C"'".
Reinahrd 1.Anne-Mane Tausch istraživali su zbivanja u školi pod tim aspektom, 1 to stoga što su smatrali da na razvitak učenikove ličnosti ponajprije utječe taj odnosni aspekt. 3. Asp~kt samoočitovanja. Kad netko nešto kazuje, kazuje i ~ešto o .Ta o.kolno~t od svake obavijesti tvori mali ogled ličnosti, ~to kod pošiljatelja ne izaziva određenu zabrinutost samo na ispitima 1 ~ razg?voru. s psihclcgorn. S povećanim utjecajem humanističke psihologije u Njemačkoj shvatili smo da "život iza fasada" može doduš:' suzbiti strah od samoočitovanja, ali je povezan s velikim opasnostima za duševno. zdravlje i meduljudsko sporazumijevanje. Na taj se aspekt nadovezuje tema nepatvorenosti (autentičnosti) komunikacije.
=:
4. ~pelati:ni aspekt. Kad netko nešto kazuje, u pravilu time želi nešto posvb~l.. Problem utjecaja i manipulacije ne postavlja se samo u promidžbi 1 propagandi, u odgoju i nastavi, već i pri različitim lJ'lldsklm osebujnostima, sve do neurotičnih simptoma za koje najkasl11Je ~d Alfr.eda Adlera znamo da trajno djeluju na pacijentovo ljudsko o~ruzerlje 1 da se na Loj tajnoj usmjerenosti k cilju možda temelji njihova bit. ... , Sa SV,~~l. tim problemima li glavi, nejasno se sjećajući da je Karl B uhl er i 1~3,±.) n1l:11t\.u\dO "tri (.lei pek ta jeziku" (si mbol, ",j m ptom, illWl ;. v
•
\3
12
1
konačno smo došao na pomisao da polaznicima svojih psiholoških tečajeva pri kažem "obavijest" kao kvadratnu tvorevinu, pri čemu sam kombinirao Watzlawickovo i l3i.ihlcrovo gledište: predmetni sadržaj
~,'M"""'''''M'' samoočitovanje
apel
robavijest v'J-_.
~
r
I
odnos Sl. 1: Četiri strane obavijesti
-
I
model meduljudshe komunikacije
Moram priznati da sam bio vrlo zadovoljan "rođenjem" toga kvadrata (Schulz von Thun, 1977J Podjednako je prikladan za analizu konkretnih priopćenja i razotkrivanje mnoštva pogrešaka u komunikaciji, ali i za raščlambu cjelokupnog problemskog polja, Jezgru ove knjige tvori kao oruđe psihološkog istraživanja, Pri pogledu na kvadrat nameću se tri zaključka. Prvo, da "jasnoća" komunikacije ima četverodimenzionalnu narav. Kad netko nekome kaže: "Pet sam te puta nazivao", predmetni sadržaj je jasan i razumljiv. Primatelju je možda manje jasno što pošiljatelj želi priopćiti o sebi (razočarenje? isticanje vlastite revnosti"). Nejasno mu je i što pošiljate!j misli o primatelju (možda prigovor: "Kamo se to samo skitaš?" Ili: "Stalo mi je do tebe!") i što želi postići (možda: "Daj već jednom i ti nazovi I"), Tako kod primatelja može nastati osjećaj: "Razumijem, doduše, svaku riječ, ali što mi on zapravo time želi reći?" A možda su primatelji skloni u nejasne strane obavijesti učitati nešto što potječe iz bogatih zaliha njihovih maštanja, očekivanja i strahovanja i tak o, u određenom smislu, primaju sami sebe i pune svoju dušu vlast.itim ma l.erijal oui. Drugo, jcrlna te is1.a obnvijcst. istodobno ~;(1cl6,i m nogc poruke koje sr rasporcduju oko kvadral a ')';) činjenica im a dalekosežne posljedice .Je!l' pdnl pri ma tr-lj nIO);1 na ~'V(' njih l'c;lgir;!I I (II ;';1'lljn!nutrini) te se pritom če;.;to 7,Jnlll.lujr,l\ao IIln]og dječaka sn;1ZI1(J mc SI' dojmio i ujedJ)~)
I
11'1(' ,/'Il.lJlJ()
I '
(1\','1
Il
( r;,"
tJ
c" J' ~:1JC(!1(,) '::l;l~
'I
, Pi)';~-!.:
'''I '~\(l.jl\,~"
,111,(1"1 "" '0)
a nekoliko odraslih nije imalo mjesta za sjedenje. Neki se gospodin bijesno okomi o na djeda: "Nečuveno je da mala djeca oduzimaju starijim osobama mjesta za sjedenje." Moj je djed isto tako povišenim glasom prešao u protunapad: "Sto se toliko derete?" Tako je to išlo još neko vrijeme, a onda je djed, na moje najveće zaprepaštenje, iznenada rekao: "~ vi ste u pra::..u!" Naredio mi da ustanem i dodao: "Ali zbog toga ne trebate toliko galamiti!" Tada sam prvi put doživio da očito možemo istodobno imati pravo i biti u krivu. Te obavijesti su četverost~ane~ a ~oj se djed~o na predmetnoj i apelativnOJ, ah noe 1 noa odn~~~oj strani, ~o pri~ateltpropusf a~mom sebi svoje različite unutarnje reakcija, neće moći jas o reagirati prema vani, a tada pošiljatelj i primatelj dospijevaju u bezizlaznu zbrku, Stoga kod teških sukoba o kojima mnogo toga ovisi nije nikakva sramo~a obratiti se za pomoć psihologu radi razjašnjavanja nesporazuma 1 oblikovanja jasnih poruka, To se ponajprije odnosi na parove obitelji i suradnike s posla, '
I
, Treče, možemo vidjeti da su strane kvadrata jednako dugačke, S time Je povezana teza da četiri aspekta u načelu trebamo smatrati II jednako važnima (premda u svakoj pojedinoj situaciji ovaj ili onaj If aspekt može dospjeti u prvi plan). Tome se shvaćanju suprotstavlja ! ,pre~a~lašavanje pr:dmetnog aspekta u školi i na radnom mjestu. Opcemto se zna da Je današnja škola previše "intelektualizirana" da p:ev~liku važnost pridaje prenošenju znanja te zanemaruje socijalno ~ I na radnom mjestu službeno se uvažava samo -sama stvai.' Doduše,problemi samoprikazivanja i oblikovanja odnosa nisu time traj~o uld~njeni, Naprotiv, duševna je energija velikim dijelom zaokuplJena tim problemima, Budući da su ti ljudski odnosi isključeni k~o ,"~~spredm,et~i"",potiskuju s,e u,podsvijest i tamo vode podzemni, tajm ZIVOt,skrivajući se u utrobi trojanskoga konja stručnosti, Zadaća komunikacijsks psihologije jest ukloniti tu zabranu i od jednodimenzionalns predmetne komunikacije stvoriti živu i punokrvnu četverostranu komuni~~ciju, Dodušs, mnogi od nas su zbog dugogodišnjeg jednostranog ~vJezb.aval1Ja u, predmetnoj komunikaciji nedostatno vješti u opho~~ll,Ju s trima ostalima stranama obavijesti, To se nadoknađuje u . terap1JskIm grupama, na komunikacijskim treninzima i tečajevima samospoznaje, gdje možemo naknadno razviti zaostala područja ličnosti, i
, Poboljšanje meduljudske komunikacije uz pomoć psihologiJe? PSlho]og1.JakoD111nikacije ne teži samo znanstvenom rasvjetljavanju ZhlV'1' d li pos:šiliatol: ", c nja 1?IT1C, Ja .ctja 1 primatelja, već ujedno pruža orudo , i
15
kojoj mjeri ono ovisi o meni, a u kojoj o tebi? Kako ti se mogu povjeriti, a da ti istodobno ne natovarim krivnju? Verzija "PRAVILNO'" pa sl. 2 u određenoj mjeri poriče tu ernotivnu realnost. To može biti -prikladno za neometano odvijanje nekog kratkotrajnog susreta, ali je posve neprimjereno kao model za duševno primjereno ophođenje sa samim sobom i drugima. Naprotiv, moram strahovati da će neiskazano neraspoloženje dalje bujati u duševnoj podsvijesti i potajno opteretiti uzajamnu vezu. Tu "dubinsku dimenziju" međuljudske komunikacije nismo tada osobito imali-na umu. Stoga smo polaznicima manje pomagali u osjećajnom sučeljavanju sa samima sobom, već više u uvježbavanju formulacija koje se podudaraju s navedenim konceptom. Kao treneri smo i sami bili uzor takvog stila komunikacije: uvelike smo izbjegavali opažanje i sučeljavanje s vlastitim osjećajima, osobito pak očitovanje svoje nutrine. Umjesto toga bili smo zaokupljeni nastojanjem da trening "dostojanstveno privedemo kraju", a to je za nas značilo da se u svim situacijama pokažemo suverenim, suosjećajnim i prijateljski nastrojenim (nadam se da malo pretjerujem!). Put preko "privlačnog pakiranja" pokazao se pogrešnim. Umjesto toga su "jasnoća" i "usklađenost" postale nova mjerila prema kojima treba prosuđivati uspješnost komunikacije. Pod "usklađenošću" se ne misli samo na podudarnost komunikacije s vlastitim raspoloženjem, vlascitim ciljevima i vrijednostima, već i sa sugovornikovim raspolože~tuacije"(v. str. 104). Najdjelotvornijim sredstvom protiv smetnji u kom~ciji pokazala se metakomunikacija, tj. komunikacija o komunikaciji, o načinu kako se međusobno ophodimo. Knmunikacijski terapeuti Mandel i Mandel napisali su 1971. godine: .O"EkSPliCitna metakomunikacija je posve neuobičajena, čovjek je se stidi. Bila bi to prava evolucija ukoliko bi nam pošlo za rukom da od nje u sljedećoj generaciji stvorimo naviku" (str. 62). - Knjiga koju držite u rukama pruža oruđe za poticanje unutarnje j izvanjske jasnoće i uvod je u umijeće metakornunikacije. Doduše, ponajprije je namijenjena psiholozima i budućim psiholozima koji će u okviru svojega posla voditi terapijske grupe, provoditi komunikacijski trening, poticati komunikaciju unutar parova, obitelji i radni.h grupa. Za njom mogu posegnuti i laici različitih profila i uvidjeti kroz koje "naočale" mi, komunikacijski psiholozi, promatramo međuljudske procese, kako utvrđujemo smetnje i zastoje i na osnovi kojih činjenica predlažemo promjene. Mnoga od tih stručnih znanja namijenjena su svakome te su ih neki nastavnici počeli prenositi svojimučcnicuua Vrlomijo ~'l;lionrilJli7.ili pSlh()l(wiill "'ir()\CiJll kl'I,~~"virn" ,':;1,,;,,'> li
tl
poboljšanje
međuljudske
komunikacije.
~eđutin;'
~ad je
~~~~uu:~:~ja bolja ili lošija? ~ad smo prijl~ deset!o:i~~;~i~~~ ~~~ šim komunikacijskim trernnzima, zastupaki smo .. "doj rnlj ivom .' .-1' . da dobra komum aCiJa OViSi o svjesni - rms jenje .' b' tk d gom '. ." Tako smo smatrali neprim]eremm ka~ 1 ne .. 0 ru . ~:~~:a~~e' govorite takve gluposti!" Držali smo p.nm]er:m~im ako bi umjesto toga rekao: "Nisam posve siguran mogu 11 se složiti s vama u svim točkama."
(v. sl. 2)
lJ{isamposve sigurna mogu se složiti s vama u svim točl(ama!
a
f·
J
'li: .,
:,
I Ii
.
! ' _._ ~
POGREŠNO
l
PRAVILNO
I i
Sl. 2: Tajne smjernice za poboljšanje komunikacije (naše shvaćanje prije deset godina - danas zastwjelo) Mislili smo: ako polaznike tečaja potaknemo na ~pa.ž~nje. osjeć~~nih razlika između tih dviju verzija i uvježbam~_pozel)m stil u p~.lkladnirn vježbama, znatno ćemo pridonijeli pobolJsan]u komul1lkaciJe i duševne higijene. S današnjeg se gledišta
..' - " . . _ stvar doima nešto tezom. OS.lecaJna ne .. , d cl' sLvurnosL Kako sc Jagoda iskazana u prvoj verziji pre ocava usevnu .".. . mog-u "dnositi prema toj stva rnnsti? KRk() mog\1 7.(lITl1]eL!tl l':ls'"nl'Yi<'ni(' Irl:-1k10 7~,nrl7.iti ŠUI Sl' sa m no m /1"1\',11. kako mozu I az uci I
s~O!~~~-
\
,,,<'
J
,"" JI
~.;
lG
,
.
_.
._----_. __..
:,(
'-,~
sto da je, kako Lo naziva Ruth Cobn, "držim zatvorenom li tajnim pretincima" Svjestan SRJll opasnosti da psihologija ponekad može "dospjeli u pogrešne ruke", staviti se u službu manipulacije i nehumanih nastojanja - i da to doista i čini. Uviđam i opasnost da znanstveno bavljenje međuljudskim procesima može dovesti do poznanstvljenja naših odnosa prema bližnjima i do novih borbi za prestiž među posvećenima. Predviđanje takvih mogućnosti pogrešnog razvitka daje satira na str. 222. Međutim, isto sam tako uvjeren da prevladavaju pozitivne mogućnosti, da učenje jasnoći i boljem sporazumijevanju služi razvijanju osobnosti i međuljudskih odnosa. Još nekoliko riječi o dosegu sljedećih poglavlja. Tko želi poboljšati međuljudsku komunikaciju, može poći od triju različitih pristupa: 1. Individualni pristup. To znači: polazim od sebe samog odnosno savjetujem i treniram pojedine ljude. Ovdje se, s jedne strane, pruža mogućnost upotpuniti nedostatno razvijena područja ličnosti i osposobiti pojedinca da u sve većoj mjeri postane vlastitim gospodarem (zadaća humanističke psihologije). S druge se strane pak javlja opasnost da uzroke poremećene komunikacije gotovo uvijek tražimo na osobnoj razini. Tako se ponekad učenici kao "poremećeni" upućuju psihologu i time, osim pomoći, stječu i žig patologije (usp. pogl. B III., 5, str. 167) Pritom ostaje nezapaženim da je ometanje nastave od strane učenika možda samo najočitiji simptom poremećenih odnosa izmedu nastavnika i učenika ili učenika međusobno. To proširenje vidokruga
dovodi do
2. vrste uzajamnih odnosa kao polazišta. "Pacijent" ovdje nije pojedinačna "crna ovca", već stil ophođenja unutar čitave grupe (usp. "Patient Fnmi lie", Rich ter, 1970). Za taj je pristup karakteristično "mišljenje 11 sustavima", koje ima temeljno značenje za obiLeljsku i terapiju parova (Bandler i dr., 1978.) te za moderno školsko savjetovanje (Brunncr i dr., 1978.; Redlich i Schley, 1979)
. na.me~~, ili. barem. potiču, određene oblike ophođenja. Tako hijerarhijrasdanJer: kl SVIJet r.~da, koji omo~ućuje vuspon tek nekolicini, a isto~obno Je upucen n~, njihovu suradnju, moze potaknuti komunikaciju s ~~": navodno kooperativnu, a potajno usmjerenu na su arništvo (usp. Schulz von Thun, 1978.). Iza školu kao instituciju moguće je dokazati da predviđa "skrivene nastavne planove" koji unaprijed opterećuju odnos učenika i nastavnw:a, a.l.i.,~učenik~ međusobno, i pretprogramiraju "poremećaje u kom~nikacIJ: (usp. Till~ann, 1976.; Brenner i dr., 1978.). S toga se gle~Ista moze argumentirano obrazlagati da su spomenuta sredstva (psl~ološka po~oć učenicima, komunikacijski trening nastavnika, interakcijska terapija za odnose nastavnika i učenika) nedostatna i da ne zahvaćaju stvarne korijene zla. Umjesto toga nužne bi bile instituciona!ne ~e~orm~ke mjere ili, ako se pokaže da institucija odgovara prisilno~ lOgICId~ustvenog sustava, temeljna društvenopolitička preobrazba kOJU treba Izboriti na političkoj razini. " .Za n:ke od ,~ojih stu.de~ata ov~. je knjiga već na ovom mjestu otpIsa~a budući da ponajprije sadrži oruđe za 1. i 2. pristup. Oni u tome ~Id~ .(z~ ~ađansku psihologiju tipično) "psihologiziranje" problema koje liječi SImptome, zaklanja pogled na stvarne uzroke zla i time održ~v.a n~ živ?tu bo~esni s~st~v. Ja vidim tu opasnost i kad se psihološki pn~tupI povezu sa sljepilom prema čimbenicima i uzajamnim vezama kOJ~ naglašava 3. pristup. Ali smatram isto tako opasnim i kad se 3..pnstup poveže sa sljepilom prema čimbenicima i uzajamnim v~zama iz prvih dvaju pristupa (Schulz von Thun, 1980.). Može li se vJerodost~jno i budeći povjerenje zalagati za društvene promjene, a da se ne poene od sebe samog i u malom krugu svojega neposrednog dosega? . T~\.Oželi ostvariti "cijeli posao", morat će međusobno povezati sva tn pn~tup~. Smatram opravdanim da se u psihološkom doprinosu razradi L I 2. polazište, sa sviješću da time još nije obavljen čitav posao.
{j
[ kod ove komunikacijske terapije treba imati na umu da određeni oblici ophođenja možda uopće u tolikoj mjeri ne podliježu (načelnoj) slobodi kOllluIlikacijskih partnera u oblikovanju uzajamnog odnosa, već su goiovo pretprogramirani "odozgo". To ponovno proširenje vidokmg!1 rlovndi
rio
3. iJlsLiLuClOllalnih/drušLvcnih uvjeta kao polazišt::l, S I.oga f(I('di~t;'l IH' (n'\.1;) mijenjali pojedinca niti interakciju između više njih, ,','t.' Pl'Ihk,' nod j,oJiJl1;1I.JlIdi lI,;!'",.;J"" IP.lll 1ll~(h;,,(jiJJll! uciIlU:',· , koje irn
IS
19
. ··i
Dio A: Osnove r
I
II t
1! f
1 ;
I
I I j
I
t
~
I. Anatomija obavijesti (ili: Kad netko nešto .kaže ...)
Osnovni proces međuliudske komunikacije može se opisati s nekoliko riječi. Tu je pošiljatelj koji želi nešto priopćiti. Svoju namjeru kodira u prepoznatljive znakove - ono što kazuje nazivamo njegovom obavijesti. Primatelj ima zadaću dekodirati tu osjetilno zamjetljivu tvorevinu. U pravilu se odaslana i primljena obavijest uglavnom podudaraju, tako da dolazi do sporazumijevanja. Često se pošiljatelj i primatelj koriste mogućnošću da provjere valjanost sporazumijevanja: time što ga povratno izvješćuje kako je dekodirao obavijest, kako ju je primio i što je ona kod njega izazvala, primatelj može donekle provjeriti podudara li se njegova namjera pri odašiljanju poruke s rezultatom primanja. Takva povratna obavijest naziva se i feed back.
Ti, tamo naprijed je zeleno!
-~-
'Voziš {f. ti i{f.ja?
I SI. 3.: Primjer obavijesti iz svalwdnevnog života: Supruga sjedi za uprauljačem, suprug (suvozač) je pošiljatelj obavijesti. Razmotrimo sad malo podrobnije samu "obavijast", Za mene j-e bilo fascinantno "otkriće", čiji sam pravi domet u potpunosti shvatio tek mnogo poslije, da jedna te ista obCf!!-iJ.? i 'eh istodobno sadrži mnoge po]'ulu;. To je osnovna životna činjenica koju (aa pos jate j i primatelj ne možemo zaobići. Svaka obavijest je čitav paket s mneštvom poruka, i to čini proces međuljudske komunikacije tako slo.že.nim i podložnim smetnjama, ali istodobno i tako uzbudljivim i nap€llnL
Kako bih sredio mnošt~o poruka koje se kriju u pojedinoj obavijesti, najprije ću iz nje izdvojiti četiri psihički značajne strane. Primjer iz - svakodnevnog života (sl. 3).
1. Predmetni
S tom se stranom obavijesti povezuju mnogi problemi meduljudske komunikacije. U kasnijem ću poglavlju (str. 92 i dalje) prikazati kako.pošiljatelj pokušava izići 'na kraj s tom problematikom, kako n nastojanju da se pokaže s najbolje strane primjenjuje različite tehnike satnouzvisivanja i samoskrivanja, i to ne uvijek na vlastitu korist.
sadržaj
(ili: O čemu izvješćujem) Obavijest ponajprije sadrži informaciju o nekom predn~etu. ~ navedenom primjeru saznajemo nešto o stanju semafora: na n]en:.u ]~ upaljeno zeleno svijetlo. Kadje riječ o "predmetu", ova strana obavijesti uvijek je u prvom planu, ili bi bar tako trehalobitL. Čitateljima ovog poglavlja i sad prenosim mnogobrojne cmjerncne informacije. Oni ovdje doznaju osnove komunikacijske psihologije. To je, međutim, samo dio onoga što se trenutačno događa između mene (pošiljatelja) i vas (primatelja). Okrenimo se stoga drugom aspektu obavijesti: v'
- ."
3. Odnos (ili: Što mislim
.~-
2. Samoočitovanje (ili: Što izjavljujem
o sebi samom)
U svakoj se obavijesti ne kriju samo informacije o priopćenim činjeničnim podacima, već i informacije o pošiljateljevoj osobi. Iz primjera saznajemo da pošiljatelj očito govori hrvatski [u izvorniku: njemački) i da vjerojatno razaznaje boje, da je budan i živo sudjeluje u zbivanju. Nadalje, da mu se možda žuri itd. Općenito kazano: u svakoj se obavijesti krije određeno pošiljateljeve samoočitovanje. Izabrao sam pojam samoočitovanja kako bih time podjednako obuhvatio hotimično samoprihaziuanje i nehotično samorazotkrivanje. Ta je strana obavijesti psihološki vrlo značajna, što ćemo vidjeti u nastavku izlaganja. I sad, dok ovo čitate, ne saznajete samo činjenične podatke, već i mnogo toga o meni, Schulzu von Thunu, autoru: o mojem načinu razvijanja misli, pridavanja važnosti određenim stvarima. Kad bih vam to usmeno iznosio, možda biste iz načina na koji predajem mogli razabrati informacije o mojim sposobnostima i mojem unutarnjem stanju. Kao pošiljatelj svjestan satri okolnosti da, htio to ili ne, neprestano odašiljern poruke samoočitovanja, a to u meni izaziva nemir i uzbuđenje. Kakvim ću se pokazati kao autor'? Naravno, želim prenijeti činjenićne informacije, ali htio bih ostaviti i dobar dojam, predstaviti se kao osoba koj" može nešto ponuditi, koja zna o čemu piše i koja je nu saorin
1
jp7ih,o
"11:'1
\'i,',ini",
i
II 1
~.
lt:.,!:. y. I.
1.
o tebi i kako se međusobno
odnosimo)
. Iz obavijesti nadalje proizlazi kako se pošiljatelj odnosi- prema primatelju i što o njemu misli. To se često pokazuje u izboru formulacije, boji glasa i drugim nejezičnim popratnim signalima. Za tu stranu obavijesti primatelj ima naročito osjetljivo uho, jer tu se, kao osoba, na posve određen način osjeća prihvaćenim (ili odbačenim). U našem primjeru suprug svojom napomenom daje do znanja kako nema stvarnog povjerenja u svoju suprugu da će bez njegove pomoći optimalno voziti auto. Možda se ona buni protiv tog "skrbništva" i osorno odgovara: "Voziš li ti ili ja?" Dobro zapamtimo: njezino se odbijanje u ovom slučaju ne odnosi na predmetni sadržaj (s njim će se složitil), već se usmjerava protiv primljene poruke o odnosu. Općenito govoreći, odaslati određenu obavijest uvijek znači i izreći određenu vrstu odnosa prema iskazanom. Strogo uzevši, to je, naravno, posebni dio sarnoočitovanja. Pa ipak, taj odnosni aspekt želimo razmotriti odvojeno od njega jer je primateljeva psihološka situacija različita. Pri pr:,ijamu samo očitovanja on je osobno nezainteresirani dijagnostičar ("Sto mi tvoj iskaz kazuje o tebi?"), pri prijamu poruke o odnosu on je sam "odnosna" strana, često u dvostrukom smislu te riječi. Na odnosnoj strani obavijesti okupljaju se dvije vrste poruka: s jedne strane one iz kojih se razabire što pošiljatelj misli o primatelju, . kako na njega gleda. U navedenom primjeru suprug daje do znanja da smatra kako njegovoj supruzi treba pomoć. S druge strane odnosna strana sadrži i poruku o tome kako pošiljatelj gleda na odnos izmedu sebe i primatelja ("tako se odnosimo jedno prema drugom"). Kad netko upita nekog: "Onda, kako ti je u braku?", to činjenično pitanje sadrži 1 lmpilcltnu P'~Q~: "Mi smo 11 takvom međusobnom odnosu da su takva (intimna) pitanja posve Jllogu,:"," Moguće je da sc primatelj n(1
c.:.ln7i
s
h:'!l.('nf)~·r\ o
0rf?'n:"::"'IIl'"'l ••
v"
"
-:r}l:.~' ...."
,:1
"~~'~V"""
'~, •..• ,
.;~"
,:.
e .•."'(.l','J"
,""',,! ,)ul,.lvi
•..,.., '" .~.:, .... Cl lH..:1J.l.l1l1JC:Le-
~."
2_4
zs ••
W!t"
_
se
poboljš~anje. djelovanja. apelativne strane, one funkci.(JnalizQ1~~rii;:\~'.,V\:;:'; ne odrzava!~ ~~o što Jest, već postaju sredstvima za :Postizanje.~ . '.' O tome opsirrnje u pogl. B IV,- 1, str. 183 i dalje. . - .' ... ' Apelativni aspekt treba razlikovati od odnosnog oblika obavijesti J{!J: Se istim apelom mogu povezati posve različite poruke o odnosu, U našem primjeru supruga može smatrati apel sam po sebi razumnim -. ali osjetljivo reagirati na pokušaj stavljanja pod skrbništvo. lli ohrnuto, mogla bi apel držati ner az umnim ("ne bih smjela voziti· Više od 60. na s~t"), ali smatrati da je posve u redu što joj muž na taj način daje savjete kako voziti.
nim i nametljivim. Stoga je čest slučaj da dva sugovornika pokrenu iscrpljujuću raspravu oko definicije njihova odnosa (v. pogl. BIlI., 4; str. 157 i dalje). . Dakle, dok strana samoočitovanja, promatrana iz pošiJjateljevog gledišta, sadrži ja-poruke, odnosna strana s jedne strane sadrži tiporuke, a s druge mi-poruke. Što se sad, dok čitate ovaj tekst, događa na odnosnoj strani obavijesti? Time što sam uopće napisao i objavio ovaj rad, dajem do znanja da smatram kako su vam glede naše teme potrebne dodatne informacije. Dodjeljujem vam ulogu učenika. Time što čitate (i nastavljate čitati), dajete do znanja da trenutačno prihvaćate takav odnos. Moglo bi se, međutim, dogoditi da moj način razvijanja misli doživljavate kao "mudrovanje", da u sebi mislite: "Možda je posve točno to što on piše (predmetna strana obavijesti), ali njegovo dociranje mi ide na živce!" I sam sam doživio da neki primatelji alergično reagiraju kad stručne informacije prikazujem pretjerano razumljivim jezikom, Vjerojatno misle: "On me zacijelo smatra vrlo glupim kad mi informacije prikazuje tako jednostavnim jezikom, gotovo da bi ih mogao razumjeti i idiot." Vidite kako čak i u predmetno usmjerenirn prikazima odnosna strana obavijesti može znatno utjecati na komunikacijski proces!
Na~avno, i ova knjiga sadrži različite apele. Oni će u sljedećim pogla~vl~lma ~~~t~ti još jasniji. Jedan od važnijih, primjerice, glasi:., pokušaj li kritičkim (komunikacijskim) situacijama razabrati odnosno ispitati "tihe" poruke samoočitovanja, odnosa i apela kako bi na taj način postigao "jasnoću unutar kvadrata"! . Dosad dostatno opisane četiri strane obavijesti sažeto su prikazane u sljedećoj shemi: . predmetni sadržaj
-
4. Apel (ili: Na što te želim
'----- .._-_.
, obavijest
apel
~
potaknuti)
Gotovo ništa se ne govori "samo tako", gotovo sve obavijesti imaju funkciju utjecati na primatelja. U našem primjeru apel možda glasi: "Daj malo gasa, pa ćemo još proći kroz zeleno!". Obavijest služi, dakle, i tome da primatelja potaknemo neka nešto učini ili propusti učiniti, da u njemu pobudimo određene misli ili osjećaje. Taj pokušaj utjecanja može biti više ili manje otvoren ili prikriven - u posljednjem slučaju govorimo o manipulaciji. Manipulirajući poši ljatelj ne preza ni od toga da i ostale tri strane obavijesti stavi u službu apelativnog djelovanja. Izvješćivanje na predmetnoj strani tada je jednostrano i tendenciozno, samoprikazivanje je usmjereno kako bi se kod primatelja postiglo određeno djelovanje (primjerice, osjećaj divljenja lli spremnosti za pomoć), a i poruke na odnosnoj strani mogu se voditi tajnim ciljem kako bismo drugoga "zadržali li dobrom raspn]nz('nju" (primjerice, poniznim držanjem ili kornplimentima). Ako se 1)1'('dl1I1'in:l ',i\11l1\C\C"i1nv:'lil1c':l i ncinosn;·I. .';1)':111:1 oi);lvijrsLi usrn iere nil
26
samoočitovanje
odnos
s~.4: ~eti"i strane (aspekta) obavijesti - psihološki model meduljudske komunihacije. '
;r. _ tJ'
Taj se ~od~l ~~l~nja na Biihlera (1934.) i Watzlawicka i dr. (1969.). ~~hler razhku}.e tri ,as~ekta jezika": l!!.!;!!:!!:.z (= predmetni sadržaj), (= samoočitovanjs) iapel. Watzlawlck razlikuje sadržajni i adnasnz aspekt obavijesti. "S"adržajni aspekt" je po svojem značenju poduda.ran s "pre.dmetnim sadržajem" ovog modela. Nasuprot tome, "odnOSl11 aspekt" je kod njega šire definiran i u osnovi obuhvaća sve tri p~,eost~,le strane obavijesti: "samoočitovanje", "odnos" (u užem smislu) 1 ~pcJ.' a time 1 "meta~
S'~z ,,
27
Vježbe
'.h l<.omunikaciJ·skihsmetnji i problema i otvara pogled na r.azlimoguCl ik .. k bnosti _čite ciljeve treninga radi -poboljšanja komum aCIJS e sposo .
Razmotrite sljedeće obavijesti pod povećalom komunikacijske psšhologije:. a) Bračni par uvečer sjedi pred televizorom. Suprug kaže: "Erna, nema više piva!" b) Učitelj ide hodnikom da bi u svojem razredu držao nastavu. U susret mu dolazi desetogodišnja djevojčica i uzbudeno kaže: "Gospodine Milić, Rezika je svoj atlas jednostavno bacila u kut!" c) Koji vam razgovor, što ste ga nedavno s nekim vodili, pada na pamet? Prisjetite se jednog sugovornikovog iskaza ili neke svoje tvrdnje i analizirajte ih s gledišta komunikacijske psihologije! d) Sljedeći odlomak potječe iz telefonskog savjetovališta.' Za savjet se obratila 26-godišnja manekenka, neudana, u 3. mjesecu trudnoće, i iznijela svoju nedoumicu: treba li i smije li pobaciti? Razmotrite savjetnikovu reakciju s gledišta komunikacijske psihologije: Savjetnik: "Moram vam sasvim iskreno reći: u načelu nemam ništa protiv pobačaja. Postoje situacije u kojima ga samo možemo zagovarati, zar ne? ,AJ! u sliku clelovitcq čovjeka pripada i dijete, a prethodno ste mi rekli, ako sam vas dobro razumio, da doduše volite djetetovog oca, ali se ne želite udati za njega ..." Stranka: "Ne, ja se zapravo uopće ne želim udati. Osjećam se posve dobro ovako kako živim." Savjetnik: "Sad, doduše, uživate određenu slobodu, ali ona nas vrlo brzo navodi na to da, ne bih baš rekao - postanemo potpuno neodgovorni, to nije točno. Da se, ovaj, čovjek osjeća doista ugodno u ovom životu - ne znam, možda to još niste u potpunosti shvatili - kad preuzme odgovornost za posve određenu stvar, kad čovjek živi za nešto mislim, sada imate svoj posao, zar ne? Ali kao što sam rekao, vaš posao -- ne znam pravo u kojoj dobi čovjek više nije toliko tražen, ali mogu zamisliti da će se to dogoditi za četiri, pet godina, da se tada nećete više tako slatko smlješiti kao što to vjerojatno sada činite ..."
5. Obavijest kao predmet dijagnoze komunikacijskog procesa Ponovimo: jedna te ista obavijest sadrži mnoge poru~e ..~tio to ili ne, pošiljatelj uvijek istodobno odašilje poruk~ na ~:e četiri strane. Mnoštvo poruka moguće je razvrstati uz pomoc.obavlJesno~ kv~drata: Taj "splet" poruka određuje psihološku kvahtet~. ob.avlJ.est1. R~dl pojašnjenja toga postupka komunikacijske psihologije, JOŠJedn.o~ cemo suvozačevu obavijest: "Ti, tamo naprijed je zeleno!" staviti pod povećalo komunikacijske psihologije.
Na semaforu je zeleno
TI, TAMO NAPRIJED
JE ZELENO!
Daj
gas!
Sl. 5: Splet poruka unutar obavijesti, kako se pokazuje pod povećalom komunikacijske psihologije.
Dosad sam radi pojednostavljenja postupao kao da je ~plet poruka u svakoj obavijesti jednozuačan. U stvarnosti je, međutim, olnnuto. Kao što ćemo vidjeti, odaslani i primljeni splet poruka mogu sc znatno razlikovati (v. pogl. AlI., 3, str. 53 i dalje).
5.1. Obavijesti
f
i poruke
Oba pojma koristim u sljedećem značenju: "obavijest" je čitav visestrani paket sa svojim jezičnim i nejezičnim dijelovima. Svaka obavi-
lt ~
ii
1
Transkript
r:1?Z()\'()l'Cl LI
Drq·,...H..,,,;,... 'V~("I~·"1 •...rl
T."' ...••
ok. ~n~
isLr~1ži\;~I~kug projekta
jr.
Frauke
Tegeu
I ur,
.-
f .
2_8
--~-------J-~
~
_
29
jest istodobno sadrži mnoge poruke. Ona je predmet dijagnoze komunikacijskog procesa tako što splet poruka stavljamo pod povećalo. Koja je, međutim, jedinica analize? Tvori li obavijest jedna jedina rečenica ili to mogu biti dvije ili više rečenica? Odgovor: to nije utvrđeno, ovisi o praktičnim ciljevima. Može to biti jedna jedina riječ (primjerice "Van") ilijedanjedin "rječiti" pogled, ali se može temeljiti i na čitavom govoru ili pismu. Eksplicitne i implicitne poruke. Poruke u obavijesti mogu biti sadržane ehspli..c.~tno ili implicitno. Eksplicitno znači: izričito formulirano. Implićitno: bez~logizricanja poruka se skriva u obavijesti ili se barem u nju može "unijeti". Poddioba eksplicitno/implicitno neovisna je o raspodjeli unutar obavijesnog kvadrata. Na svim četirima stranama obavijesti moguće su i eksplicitne i implicitne poruke. Tako mogu (eksplicitno) reći: "Ja sam iz Hamburga", ili pak (implicitno) svojim narječjem odati Hamburžanina. Isto tako mogu (eksplicitno) nekome reći što o njemu mislim, ili mu pak (implicitno), bojom glasa i formulacijama "svisoka", ništa manje dojmljivo dati do znanja kako se prema njemu odnosim. Isto tako apel mogu odaslati eksplicitno ("Erna, donesi pive") ili implicitno ("Erna, nema više piva"). Mogli bismo se osjećati ponukanim pretpostaviti da su eksplicitne poruke stvarne glavne poruke, dok se implicitne poruke s manje važnosti odašilju na njihovu rubu. Nipošto nije tako. Naprotiv, "stvarne" se glavne poruke često odašilju implicitno. N eki su pošiljatelji razvili pravo umijeće u odašiljanju implicitnih poruka kako bi ih u slučaju nužde mogli zanijekati ("To nisam rekao").
I
Neverbalrri elementi obavijesti. Za implicitne poruke često se koristi nejezični kanal: bojom glasa, naglaskom i izgovorom, popratnom rnimikom i gestama prenose se dijelom samostalne, a dijelom "kvalificirajuće" poruke. Pod "kvalificirajućim" porukama podrazumijevaju se poruke koje sadrže naputke kako treba shvatiti jezične dijelove obavijesti. Značenje rečenice poput "'1'0 ćeš mi platiti!" presudno ovisi o tome kako izgledaju odnosno zvuče nejezični popratni signaJi (v. i str. 33) "Noverbalna komunikacija" se u posljednje vrijeme razvih 11 značajnn istraživačko područje i važno polje promatranja (osobito ;::1 tcrapeutsku komunikaciju) lVfo7.eli se taj model primijeniti i na potpuno nejezićne obavijesti? 1"):1 T!! .11'. r!n(111~(,. prl'riml'i 11·!
da netko plače. Sve tri preostale strane te obavijesti mogu ,... važne poruke. Samoočitovanje: možda tuga, duševni jad, možda: - u svakom slučaju emocionalno uzbuđenje. Odnos: možda ~ pri~ate.lju ("Sad vidi~ dokle ~i me ~oveo, ti ništarijo!"). Apel: možda;~;:';;;. plac (svjesna) strategija da bi se privukla pozornost ili postigla pošte- .. da (v. sl. 6).
Žalostan sam
Molim te, poštedi me, utješi me!
plač Dotle si me doveo, ti ništarijo! Sl. 6: 'Ih strane neverbalne obavijesti. .. "Ne može se ne komunicirati". Taj "osnovni zakon" komunika~lJe (Watzlawick: 1~69:) doziva nam u pamćenje da svako ponašanje l~a karakter. priopcenja. Ne moram uopće ništa reći da bih komunicirao. Svaka Ješu~nja "rječita" i predočava obavijest s najmanje triju ~~rana. Pretpos~avImo, ~~azi~ u odjeljak u vlaku. Netko u njemu sjedi ~~a ga p.ozdravlJa~ s prijateljskom primjedbom. On ne reagira i dalje :Ita novine, ~bav:~est kOj.u "čujem" prikazana je na slici 7. pod povećalom. komunikacijska psihologija.
vtŽelim imati svoj mir
Samo sa mnom ne započinjite nikakav razgovor!
šutnja
Niste mi atraktivan sugovornik ~~':~81Ja"i
oblih ponašanja ima karakter
priopćenja,
ovdje: .<;utnja u odjeljlw
~
~------------~-------------------
31
·i
Svaki oblik ponašanja iskazan u meduljudskom kvadratni karakter i tako se prima. 5.2. Kongruentne
i nekongruentne
kontekstu
nama: na razini priopćenja i metarazini. Poruke obiju razina medasobno se "kvalificiraju", tj. naizmjenično pružaju pomoćne sign.aJe.a tome kako treba shvatiti poruku na drugoj razini. Ljudi ne izriču samo neku poruku, već i kvalificiraju izrečeno. Poruke se međusobno mogu kvalificirati na kongruentan i nekongruentan način. Na koji se način kvalificiraju priopćenja? Haley razlikuje četiri mogućnosti:
ima
obavijesti
Činjenica da obavijest istodobno sadrži jezične i nejezične dijelove s jedne strane otvara mogućnost da se ti dijelovi. međusobn,o dopunjuju i podupiru, ali s druge strane sadrži i zbunjujuću mogucnost da se ti dijelovi nalaze u međusobnom proturječju. ., . " Obavijest se naziva ~o~ntnol~1 kad se SVI signali uPUCUJU u istom smjeru kad se mei:fusobno~udaraju. Tako bijesan pogled 1 glasan glas odgovaraju rečenici "Gade, ne želim te vi~e nikad~. vidjeti!" Osobitu su pozornost, nasuprot tome, u literat~n s po~.ruc~a k~munikacijske psihologije u posljednje vrijeme pobudile obavijesti koje su "-!:.~!!:9!~!J!&]J1IJ-':1.Y kojima s.e, dakle, jezični i nejezič~iy~ignali međus.ob'no ne podudaraju već stoje u međusobnom proturječju, Tako na pitanje "Nešto nije u redu?" netko može odgovoriti "Sve je u redu", ali bojom glasa i mimikom jasno izraziti da nešto ipak nije u r.edu y(v: sl. 8a). Moguće je zamisliti, cl. u praksi često i naići i na obrnuti slučaj (sl. 8b).
Kvalifikacija kontekstom. Ako ozagorjeloj roladi s povrćem . suprug kaže: "Divim se tvojem umijeću kuhanja", kontekst kvalificira rečeno na nekongruentan način. Dakle, ovdje nije riječ o dijelu same obavijesti, već o očitim činjenicama u konkretnoj situaciji. Kvalifikacija načinom formuliranja. Način kako netko formulira sadržaj kvalificira izrečeno. Primjerice, nekoga tko je pokvario ž~lud~c pitamo kako je. Odgovor glasi: "Nasmrt sam bolestan!" Pretje:~vanJ~ u formulaciji kvalificira sadržaj iskaza na nekongruentan naC~il: Ih, 11 r~.~pravi o pitanju bi li uvjeti za izdržavanje kazne trebali biti humaniji, netko kaže: "Ja sam za Lo da se zatvori pretvore u sanatorij~ jer su kriminalna djela samo dokaz da je jadni počinitelj bolestan I ne može ništa protiv toga. Dakle, treba ga liječiti i njegovati." Ako čujemo tu izjavu kao primatelji, postajemo nesigurni: je li to njegovo mišljenje ili on svjesno karikira i ironizira upravo ono gledište k?je ~am n~ želi prihvatiti? Pretjerivanje kojim se koristi ("sanatorij") vjerojatno Je nekongruentna kvalifikacija . . . Kvalifikacijatjeiesnim pokretima (mimikom i gestama). PoZltI':':la ~?ruka o odnosu ("volim te") može, primjerice, biti popraćena odbijajućim pokretom tijela. (Daljnje primjere v. na sl. 8).
a Sl. 8: Primjeri nekongruentnih obavijesti. S osloncem na Haleyja (1978.) tu ćemo činjenicu još jednom razmotriti s teorijskog i sustavnog gledišta. Dosad smo meduljudsku. kornunikaciju doživljavali tako složenom jer svaka odaslana obav~Jest prorločava rit:w splet poruka Sad stvar postaje za stnpRnj složcl1JJom: t)il""i1:·I.li'il uviiok kom u ui cua, htio to ili ne. isLori()illl() ml dvwma razr-
.
~; ..
. Kvalifikacija bojom glasa. "Bit će nam drago vidjeti vas", suho Je rekla kneginja. Hladni ton kojim je njezina majka govorila bolno se dojmio Kitty te nije mogla izbjeći da iznova popravi ono što je on možda pokvario. Okrenula je glavu i rekla smiješeći se: "Doviđenja!" Tako je prošao mladi Levin u Tolstojevoj "Ani Karenjinoj" (b. g., str. ~,6): ~n Je, naravno, svjestan činjenice da jezični sadržaj obavijesti ( BIt ce nam drago ...") zadovoljava pravila uljudnog ophođenja među plemstvom, dok se "stvarna" poruka, nasuprot tome. može razabrati samo iz boje glasa. Komunikacijski terapeuti su uvježbani obratiti pozornost na takvo nepodudarnosti i upozoriti p()šiliclh.~l.ia na njih ("Ti, Hrvoje kazeš
ela ~~i hI7.:11l
~1nril(\!n •
(~n •
":l)~;';{\<:'»)J\
(::1·"'·~\·""1 ..•;1:. ~'. -; i..) ~ j:; \.. ::,i.....: ••••.•••• ;:."J
••
-.'
:
\.. ,-'
osjeća uhvaćenim na djelu i ukorenirn te obećava da "to VIse nikad neće činiti". Pa ipak, nckongruentnosti poruka ne treba pristupati kao "glupoj navici". Važnije je utvrditi što se iza toga krije. Prije ~ego što bacimo pogled na pošiljateljevu duševnu dinamiku, stavit cemo se najprije u primateljevu situaciju. Primatelj u škripcu. Naravno, nekongruentne su obavijesti za primateJja zbunjujuće - treba li vjerovati razini priopćenja ili metarazini? U potpunosti dospijeva u škripac ako uzmemo u obzir i apelativnu stranu obavijesti. U primjeru sa slike 8a čini se da jezični dio obavijesti govori: "Ne vodi više brigu o meni!" Nasuprot tome, nejezični dio djeluje kao poziv u pomoć i odašilje apel: "Pobrini se za mene!" Prema tako proturječnim pozivima na djelovanje (v. sl. 9) primatelj je u vrlo osjetljivoj situaciji. Ma kako reagirao, drugi to može krivo protumačiti Bude li se brinuo, doživjet će odbijanje ("Za Boga miloga, jasno sam ti rekao da je sve u redu!"). Ne bude li se brinuo, drugi će izigravati uvrijeđenog i na taj ga način "kazniti".
Ostavi me na miru!
Uiiutarnja zbrka kod pošiljatelja. Što pak pošiljatelja potiče prozvodi takve Zbunjujuće pakete? Prvo pitanje uvijek glasi: ka. bi prednost takvo ponašanje moglo donijeti? Prednost nekongruih. obavijesti sastoji se u tome da se pošiljatelj u pot~ .~j~. U slučaju nužde može poreći svoj iskaz i reći da nije tako '1io, Daljnju je prednost moguće razabrati na primjeru iz "Ane . '. enjins" (usp. str. 33): kneginja može iskazati svoju istinsku poruku .. 'te mi se s vrata!"), a da ne prekrši staleška pravila uljudnosti. viza: učiniti, a poslije poreći ("Kako? Pa izričito sam rekla da bi , ..mbilo drago vidjeti vas!"). Pošiljatelj djelomično nije svjestan takve ::..or~:mn0acije s "~" - često su to nesvjesne, nepriznane .ze~Je koja dolaze do Izražaja preko nejezičnog kanala." ;: t ..To je sl:učaj i u sljedećoj situaciji: pošiljatelj ima "dvije duše u .svojim grudima", sa samim sobom nije posve načistu. S jedne strane :bi~elio ovo, s druge pak ono, u njemu se bore različite težnje i osjećaji. Vlada unutrašnja zbrka. Ako pošiIjatelj još nije razriješio tu unutarnju : zbrku, može se dogoditi da nerazriješena prodre prema van. Nekongruent.na obavijest pokazuje se kao produkt stapanja dviju poruka. Tako bi u primjeru sa sl. 9 oba pošiljateljeva unutarnja stanja mogla biti: 1. nešto me muči i 2. o tome ne želim sad govoriti. Oba unutarnja stanja dovode do nekongruentne obavijesti kao rezultata stapanja (v sl. 10). c ..
. Nekongruentne obavijesti nastaju, dakle, ponajprije kad pošiljateljevo.~ još nije dovršeno, ali se on, unatoč tome, osjeća ponu.:{anim nešto izjaviti.
Pobrini se za mene!
Drugi 1978.): Sl. 9:
Nehongruentne
stuaraji .. izludujuće
obavijesti sadrže dvostruko
proturječne
pozive
na djelovanje i
".,
1":1
, .. , '"
"'I
dvije tipične
duše u grudima
roditelja
(Halpern,
time
oezanje
Ta« ve igre zbunjivanja posljednjih su godina podrobno proučene pod stručnim nazivom "dvostruko vezanje" (double-bind, usp. Watzlawick, 1969) i dovode se u vezu S nastankom shizofrenog ponašanja kod primatelja. Nekongruentne obavijesti vjerojatno potiču nastan~k bolesti osobito kad je primatelj ovisan o pošiljatelju, kad ne moze i7.hjcći rioličnu "ii't!:!ci,j' 1 i nij» sposoban 7(\ mctakornunikaciju To SP ~\'(' pnll;'.iI'lij(l ()(iIl0,;i 11;1djecu li roditr-ljsknm domu Prema toru gle(lišt.\l shivofrr-nijn je oblik rješenja iz nužde kako bi sc izišlo na kraj s "Illlli!
primjer:
Nešto me muči
O tome ne želim sad govoriti
"'--------SI; ~O: Nelwngl'uentna
'<'>;)."ustopljeniti
ahavljest
kao produht l/.n.l1.tl'(l,~IIJdr Slunju.
Iwmprnl11i::a
izmedu
dcuju medu-
34 35
o
"Želim da odrasteš
i budeš samostalan,
da stojiš na vlastitim
i ne ovisiš o meni". O "Želim da ti uvijek budem potreban, da me ne napuštaš isto tako ovisan o meni kao što sam i ja o tebi". Odgovarajuća dvostruka poruka na apelativnoj često izložena djeca u pubertetu, glasi (v. sl. 11):
r
nogama
~, ',. • '.'
i ostaneš
t.
strani,
,t;
kojoj su
. j:.
Osamostali sei
na drugi stolac i pušta da obje instance koje osjeća u sebi naizmieročno ~ov~re.i .vode me?usobni dijalog (v. sl. 12). Tako na jednom ~ moze ~Jedltl zrela hcnost odrasle osobe koja gaji želju da pusti dijete odrasti. Na drug?m sjedi. "~je.čje ja" ..koje teži upravo suprotnom cilju, U takvom dijalogu, kOJI Je nerijetko vođen s velikom emocionaln?m žestir:orr:, po~~ljatelj postaje svjestan da doista u njegovim gru?lma preblvaJ~ dVIJe.duše, da mu obje pripadaju - te ih zapaža odvoJeno, a ne u difuznoj stopljenosti kao prije. Na.k?n ~akvog samo~azjašnjenja pošiljatelj može kongruentnije ~omumclratl tak~ da umjesto samo jedne odsad odašilje dvije razdvoJene por~ke: jedne stran.e .bih želio da se osamostališ. S druge stra~e :nI se ~da srce kad vidim kako se odvajaš, a ja ostajem sam." ImajUĆI ta~o.Jasno p~ed očima svoje dvije poruke, pošiljatelj sad može la~še odlučiti kakve ce zaključke izvući iz toga konflikta. Sad i rimatelj zna na čemu je. p
"!'
OBAVIJEST Ostani ovisnim!
Sl. 11: Tipični dvostruki apel roditelja na djecu u pubertetu. ~,...,'_""" r....l •....• •....•.•...•. +-1"\.,., 1 ,..."....c.u..VVy .1.i::11\..U (.1.UUJ.eo:"
""f"'\rI;tol~ rnr'l'70 r rio .1.V\...A.~V"""""J .•..•..•. ~._H ...•. ~e .... _.
CCr7 l-i h'h LJe~lO _1__ cl a UClnlS on o sšto
šiti djetetovu težnju za neovisnošću. Što je moguće učiniti da bi se rasplela takva unutrašnja zbrka? Time što primatelj povratne izvješćuje pošiljatelja o svojoj zbunjenosti, omogućuje mu da se bolje "uživi" u osjećaje koji ga pokreću i tako dospije do unutarnjeg uvida. Samorazjašnjenje lakše teče u razgovoru nego u "tihoj komorici". Na tOmUvidu počiva i terapija razgovorom. Doduše, pošiljatelj mora željeti takvo samorazjašnjenje - svaki dobronamjerni pokušaj da ga se nekome nametne dovodi. do toga da se dotična osoba "zatvori 1.1 sp-hp" i svoju mračnu nutrinu hrani zubima i noklima od bilo kakvog rasvjetljavanja. U ophođenju s dvjema dušama u grudi.ma geštalt-terapija !ni! \ primjenjuje dojmljiv i C;\l~:La\',1n n/Istupa\( p"c;i1j,,\c1i 1
1.,\ •. ,1,)1 \ll.JC11\)b
I
LI'.'
\1 \ <..lLll\.l ." •.. JI
'.. ••.••• II'''''''
,1 ••
~·'····.1
• ••
(;) I~
V··V
je za tebe najbolje - ja ću već nekako izići na kraj sa samoćom." Halpern piše: "Dijete koje prima ovu dvostruku obavijest - 'Učini ono što je za tebe najbolje' i 'Ako to učiniš, izložit ćeš me neizdrživoj osamljenosti', nalazi se u dvostrukom vezanju" (1978., str. 14). Kod roditelja se gotovo istodobno javljaju za riječ dvije instance ličnosti. Jedna je zrela ličnost odrasle osobe koja u neovisnosti i samopronalaženju djece vidi poželjan cilj. Druga instanca je malo dijete u osobi roditelja koji se boji napuštenosti i odvojenosti te posebnim taktikarna koje trebaju izazvati osjećaje krivnje pokušava u korijenu ugu-
•...•..•. ~'-·1.,.J ~J'-
"'
-•..•~ .•...~, •••.
(Perls, vf\(\i u uu1 .... ,
... ,
-~,'-
...
r> '1;.
( \ \\~ I .j":.
~ -.
.!.
',-
1"_'
••
d"'a 1
- - -
I
1---
\I
----
I
I
I
d"'a 2
/ "
~\\:v --- - - -;/ ,/ / --/,
»-::':
'v-,
\
~\
/ I \> /
i> \ <,
II
\
'
I
'. ,
/
II
I
lG
I \
' / \ I /' ~~> ,__ .lI) c:__ J\
L_~.:::,"_-..::)
Sl. 12: Dijaloška tehnika u geštalt-terapiji:"dvije duše" u grudima oode dijalog. Vježbe
I J
!
1. Ima li situacija u vašem profesionalnom i privatnom životu kad osjećate "dvije duše u svojim grudima"? Kakve posljedice to irna na vašu komunikaciju? Ako
~.
I-'lltUll1
vj(;2Ljl.o'~~)
udvoje
ili
U gl'UPI' _
, odiorait graj e
.. ~,V0l8
tipicno
oonasanie
I
IIIdlU ,)I'~lJel·UJl8'
37 36
2. (Najmanje udvoje): izrecite, uvijek naizmjenično, neki verbalni iskaz i istodobno ga popratite neverbalnom proturječnom porukom (primjerice: "Ova mi se vježba jako sviđa", a pritom lice kao da ste na umoru). Odigrajte postupno sve zadane vježbe! 3. Supruga pita svojeg supruga: "Bi li htio sa mnom ići u kino?" Odgovor (mrzovoljnim, zlovoljnim glasom): "Paa, što se meene tiče!" Kakvu "unutarnju zbrku" naslućujete? Obratite pozornost na nekongruenIne obavijesti kod sebe samog i u svojoj dijaloškoj okolini.
II. Primati s četiri uha Dosad smo obavijesni kvadrat uglavnom promatrali ~~ošifu!t.eljeVOl{gledišta. On priopćava informacije o predmetu i isfodoonO' se sam pred~tavlja, izražava kako se odnosi prema primatelju tako da se ovaj osjeća prihvaćenim na ovaj ili onaj način te pokušava utjecati na tuđe mišljenje, osjećaje i djelovanje. Budući da su uvijek u igri istodobno svJ četiri strane obavijesti, kom~-'poš~elj ~o~a vladati g~~ovOsvima .nji~~, Vlada 11 samo jednim aspe:rrtam7 dOCIce do smetnji u komunikaciji. Tako je, primjerice, od male koristi činjenično biti u pravu ako na odnosnoj strani time izaziva ~ evolje. Malo koristi i ostaviti dobar ojam na stratri...samoočitovanja, pokazati se, primjerice, duhovitirni poučljivim, a pritom ostati nerazumljiv u predmetnoj poruci. Promotrimo kvadrat s primateljevog gledišta. Ovisno o tome kojoj. strani poklanja osobitu pozornost, njegova će reakcija na primljenu poruku biti drukčija. Pokušat će razumjeti predmetni sadržaj. Čim počne "pretresati" obavijest glede samoočitovanja, njegova se djelatn,?st usmjerava na dijagnozu osobnosti ("Kakva je to osoba?" odnosno "Sto se trehutačno s njim/njom događa?"). Primatelj je osobno naročito pogođen odnosnom stranom obavijesti ("Kako se pošiljatelj prema meni odnosi, kakvim me smatra, što misli - koga ima pred sobom, kako postupa ~rema me~i?"). I konačno, prosudba apelativne strane događa se pod pitanjem: "Sto želi da učinim?" odnosno glede iskorištavanja informacije ("Sto bi bilo najbolje učiniti sad kad to znam?"). ~ri~;~t~lj. je sa"svoja d~)lQ!1.~~opremlj~..;_u osnovi mu trebaju četiri uha - ..po Jedno za svaku stranu obavijesti (sl. 13). Ovisno o tome koje'odSvoja četirr uha primatelj u dotičnom slučaju primarno usmjerava na prijam, razgovorpoprima vrlo različit tijek. Primatelj često uopće nije svjestan da je isključio neko od svojih u~iju i time postavi~§E.1L~·g~ za_~đuljudsko općen,je. U nastavku bih želio podrobnije istražiti dotično zbivanje.
1. Primateljev "slobodni izbor" . _ v.ono ~to međuljudsku komunikaciju čini tako složenom jest sljedeca cU1jel11ca:primatelj u Jlilcdu ima slobodu izbora na k oiu Ćf' srranu 38
3:9
Kako valja razumjeti predmetni sadržaj?
Kakva je to osoba? _Što se s njim dog.ađa?
Što trebam činiti, misliti, osjećati na osnovi njegova priopćenja?
Kako on, zapravo, govori sa mnom? Što misli, koga ima pred sobom? SI. 13: "Četiri p,.imateljeva uha"
obavijesti reagirati. Svakodnevni primjer iz školskog života: učitelj ide hodnikom i želi ući u razred. U susret mu dolazi jedanaestogodišnja Tamara i kaže (vidi sl. 14): "Gospodine učitelju, Rezika je svoj atlas jednostavno bacila u kut!" Kako reagira učitelj? Na tečajevima sam karakteristične
za trening
učitelja
zamijetio
razlike:
O Neki učitelji reagiraju na predmetni sadržaj: "A je li to namjerno napravila?" (Prima dotičnu činjenicu na znanje i moli za daljnje podatke). O Neki učitelji reagiraju na Trudino samoočitouanje: "Ti si baš jako ljuta zbog toga, Melisa?" - Ili: "Prava si tužibaba." O Neki učitelji reagiraju na odnosnu stranu: "Zašto to pričaš meni? Pa nisam ja vaš policajac!" - Ili: "Drago mi je što u mene imaš povjerenja ... " O Većina učitelja reagira
na apel: "Odmah
ću pogledati
što se događa!"
Vratimo se još jednom našem primjeru iz automobila (vidi SL 3, str. 23). "Ti, tamo naprijed je zeleno!" rekao je suprug. Pretpostavimo da supruga pomalo osorno odgovori: "Voziš li ti ili ja?" To bi bila reakcija na odnos: ona se time brani od skrbničkog odnosa koji osjeća na odnosnoj strani obavijesti. Mogla je reagirati i na predmetni sadržaj (primjerice: "Da, ovdje. je zeleni val, to je baš zgodno") ili na samoočitovanje ("Žuri ti se?") odnosno apel (davanjem gasa, primjerice). Taj primateljev slobodni izbor dovodi do. nekih_s.!.n~~j~.:::::--PIi.!Dierice, kad primatelj reagira na onu stranu obavijesti kojoj pošiljatelj ilije želio pridati važnost. Ili kad primatelj pretežito sluša samo na jedno uho i time ostaje gluh (ili se pravi gluhim) za sve poruke koje još pristižu. Uravnotežena "četvero uho st" trebala bi pripadati primateljevoj osnovnoj kornunikacijsko-psihološkoj spremi. Tada treba iz situacije u situaciju odlučivati na koju(e) stranure) valja reagirati.
2. Navika jednostranog
primanja
obavijesti
Kod mnogih je primatelja, neovisno o zahtjevima situacije, jedno uho osobito dobro oblikovane na štetu drugih. U nastavku ćemo razmotriti pojedina "uha" i posljedice koje nosi jednostrana specijalizacija.
2.1. "Uho" za predmet Mnogi se primatelji (ponajprije akademski obrazovani muškarci) obično usredotočuju na predmetnu stranu obavijesti i traže spas u sučeljavanju s činjenicama. To se redovito pokazuje kobnim kad stvarni problem nije toliko u činjeničnim razlikama, već ležina međuljud-
skoj
raZlDl.
-.--------..-.. -.-.--
--'--
predmetni sadržaj
obavijest
(:1
40
I l
.'/'".
• I ,,:~: J
_1 :
\ r.~, I~ f"o
: • .'
,',
,
.. :;,.
,.1,.,. .. ,o,
"-'!"'l(1 :'.,~;(:.c..I,'
..«: Ir·1 i ree,g""
,-,/;7
C'l
1 r.;.
P_'
I: -.I
«:».
,,1/
.i.: pred» ....."
-H
u
Sljedeći je primjer praksi:
karikiran,
ali u osnovi i nije tako neuobičajen
Majka: "Ali, Moni, nema čak ni 10 stupnjeva iznad nule, i k vjetrovito." Kći (žestoko): "Da si samo pogledala na toplomjer, znala bi da ~ ;~!.<~ sigurno 10 stupnjeva - čak 11 1/2!" ." .
Supruga: "Voliš li me još?" Suprug: "Pa znaš, tu bismo morali najprije tek raščistiti pojam 'ljubavi'. Pod njim se. dakle, može mnogo toga podrazumijevati " Supruga: "Mislim samo, što osjećajaš prema meni " Suprug: "Sad, osjećaji - to su vremenski promjenjivi fenomeni. O njima se !le mogu dati općeniti iskazi ..." itd.
Oboje govore bez međusobnog razumijevanja. To je manje očito u situacijama u kojima oboje nastoje činjeničnim argumentima razriješiti određeni problem odnosa. Budući da je ovdje riječ o jednoj od vrlo rasprostranjenih, glavnih pogrešaka u međuljudskoj komunikaciji, opširno ćemo je razmotriti na sljedećem primjeru: Majka i kćer. Šesnaestogodišnja kćer izlazi kako bi se susrela s prijateljima Dolazi do sljedećeg dijaloga (v, sl. 16):
. ;~. :(
..
Osim činjeničnog ispravka, u ovoj se obavijesti na odnosnoj strani krije protunapad. Majka je sad vrlo ljuta zbog "drskog" tona, "prkosa" i kćerinog sitničavog opravdavanja. Odlučuje stati na kraj toj "besplodnoj raspravi": Majka: "Čuješ li što ti kažem: smjesta obuci jaknu!" . Kći: (strašno je ogorčena takvim zapovjednim tonom i u velikoj srdžbi napušta stan - naravno, bez jakne).
Zašto ta komunikacija nije uspjela? Zašto je u tako kratkom vremenu došlo do takve zatrovanosti ozračja? Analizirajino ovu malu zgodu uz pomoć našeg komunikacijskog modela. Prvi majčin iskaz kojim je započeo razgovor, na četiri strane sadrži otprilike sljedeće poruke (v. sl. 17): ". ~!.
J obuci
0".
Vani je hladno! (predmetni sadržaj)
jak:!1u, vani je hladno!
v Zabrinuta sam za tvoje zdravlje (samoočitovanje)
..
. -~. '
V
majćina
t-
obavijest
Obuci jaknu! (apel)
v .f Sl. 16 Majka
i kći. Sl.
"I obuci jak nul Vani je hladno." Kći (pomalo osorno): "Zašto? Pa uopće nije hladno!"
Majka:
1
Mnjka .JJ sada već pomalo ljut.i, ne samo i'.tJOg osornog tona, već ZbOi; tolil«: k ćcrine ncrazumnosti i više nego ikad uvjerena je kako
",'
lllUl d
j)''''llldli.1
i.d
i,(;(:J'iJlo
rUZLillltl0
pOll," ..,,;,)c.
f
i
I; ~
~_'2
Sama nećeš moći donijeti pravilnu odluku (odnos) .
.IL.r
::'7: Prvi majčin iskaz pod pouećalom: komunikacijske psihologije.
Kako pak kći reagira na taj obavijesni presudne točke. Kćer osjeća da se s njom ~ctom" i. vrlo alcrgično reagira na majčin lstalmub: kćerin otpor usmjerava se protiv cl ne protiv
prJ:.lillldllug
"paket"? OVdje dolazimo do postupa "kao s malim djeskrbničkiodnos. Važno' je poruke na odnosnoj strani, ,,;,t!r;i.a.ia, a 1ll(J7.da čak niti protiv apela unozda
4_3
_
2.2. "Uho" za odnos je i sama namjeravala obući jaknu). Kćerka, međutim, reagira na _ predmetni sadržaj _ u toj točki ona proturječi ("pa uopće nije hladno"). - Sukob se pak razrješava tamo gdje uopće nije po~tojao, .naime na predmetnoj razini. Rasprava se vodila o temperaturl, dok Je zapravo bila riječ o odnosu majke i kćeri. Radi izbjegavanja te pogreške kćer je u svojoj prvoj reakciji trebala odgovoriti: "Tvoj prijedlog ne smatram pogrešnim, ali prestani
.. . ml davati ta-
kve upute, jer se osjećam kao malo dijete.". .. . ,., . To bi bio dobar primjer "višestranog" komumcnanJa. KCI bi na taj način dala do znanja da joj nije važno pitanje "obući jaknu ili ne", već želja da bez tuđeg skrbništva donosi vlastite odlul~e u stvarim.a k~je se tiču nje same. To ne znači da bi se time otklomo sukob, ah suceljavanje
Kod nekih je primatelja uho koje se usmjerava na odnosnu stranu tako veliko i preosjetljivo da u mnoge neutralne obavijesti i radmje unose ili predimenzioniraju stav prema svojoj osobi. Sve povezuju sa sobom, sve uzimaju osobno, lako se osjete napadnutima ili uvrijeđenima. Kad je netko bijesan, osjećaju se okrivljenima, ako se netko smije, osjećaju se ismijanima, ako netko u njih gleda, smatraju da ih se kritički promatra, ako netko odvrati pogled, smatraju da ih se izbjegava i odbija. Stalno "vrebaju" na iskaz odnosa.
;"
bi se događalo na pravom mjestu.
obavijest
Vježbe 1. Sljedeća interakcija između nastavnika i učenika dogodila se u 2. odnos
razredu srednje škole za vrijeme nastave. Nastavnik: "Hrvoje, kaži mi, zar ne misliš da je neprestano žvakanje
Sl. 18: Primatelj s velikim "uhom" za iskaz odnosa
gume nezdravo?" Učenik: "Ne, navodno je čak vrlo zdravo za zube!" Nastavnik: "Da, naročito šećer u njoj!" Učenik: "Zamislite, uopće ne sadrži šećer!" Nastavnik: "Razumije se da sadrži šećer, ti mali sveznalico! Nakon pola sata žvakanja to se, naravno, više ne primjećuje!" Učenik: "Ali, gospodine Miliću, ja je žvačem tek 20 minuta!" (Gromo-
žvakace
Vježba (Udvoje ili u grupama). Podijelite uloge - pošiljatelj i primatelj. PošiIjatelj ima zadaću osloviti primatelja i kazati mu nešto bezazleno. Pošiljatelj pak treba vrebati na iskaz odnosa i u svakoj obavijesti nanjušiti neku podvalu usmjerenu protiv njega. Primjer:
glasni smijeh u razredu). a) Analizirajte nastavnikov prvi iskaz s gledišta komunikacijske psihologije! . . b) Koja se vrsta smetnje u komunikaciji javlja između nastavnika I učenika? c) Kakvo biste alternativno ponašanje preporučili nastavniku umjesto njegovog prvog iskaza? (Molim formulirati i doslovni govor!) 2. (Udvoje): vodite kratak razgovor. Ma što A kaže, B u tome. čuje samo predmetni sadržaj i reagira na toj sadržajnoj razini. Kako to djeluje
"Vježba mi se ne sviđa."
"Jer biste je radije izvodili s nekim drugim ..."
"Lijepo vrijeme danas!"
"Znam da sam površan - ali ne volim niti govoriti samo o vremenu."
"Danas se doimate vrlo poletnim!"
"Da, znam da obično ostavljam dojam mlitavca."
"Doista mislim da ste zqodnil"
"Sad me pak želite utješiti!"
t:
169 i dalie\ .~
44
Primatelj:
itd. (O duševnoj pozadini takvog načina reagiranja v. pog\. B III., 53. str.
. -.
na vaš razgovor? Čini li vam se to "nekako poznatim"?
Pošiljatelj:
'.
__--------~----------I.M
____
----~------4-5~ ze
Komunikacijska pogreška koju smo prikazali u prethodnom odlomku (2.1.) sastojala se u tome što se težište sučeljavanja oko odnosa premjestilo na predmetnu razinu. Primatelji s preosjetljivim uhom za odnos čine obrnutu pogrešku: izmiču predmetnom sučeljavanju tako što se spuštaju na odnosnu razinu. Pretpostavimo da učitelj za vrijeme nastave predloži neku vježbu. Učenik reagira odbijanjem: "Ah, zar opet - to smo radili već stotinu puta!" Nastavnik zabranjuje taj drski ton, opominje učenika i nastavlja s nastavom. Sasvim je razumljivo i opravdano da nastavnik dotičnu smetnju otklanja na odnosnoj strani obavijesti i "ne dopušta da se bilo što učini". Time je riješio. samo jednu stranu problema. Kako, međutim, stoji s predmetnom jezgrom kritike (predmetna strana obavijesti)? A kako će .nastavnik reagirati na apel koji se povezuje s kritikom? Apel ovog cdlornka ne glasi: navuci de belu kožu, reagiraj mirno kad te pogodi neka poruka o odnosu. Baš suprotno: pogledaj nisi li toliko naćulio uho za odnos da već čuješ i kako trava raste. Obavijest često prije ima karakter samoočitavanja (vidi, primjerice, prvi iskaz u vježbi na strani 44), a za to bi glavnu nadležnost trebalo imati neko drugo uho. Ima li obavijest karakter
samoočitovanja
iIi poruke o odnosu?
U nekim slučajevima pošiljatelj i primatelj doživljavaju neuspjeh u razjašnjavanju pitanja ima li obavijest pretežito karakter samoočitovanja ili poruke o odnosu. Primjer: bračni partner se povlači u svoju sobu, Leži li glavna poruka tog ponašanja na strani samoočitovanja ("Potreban mi je mir, želim biti sam - to nema nikakve veze s tobom i našim odnosom") ili na strani odnosa ("Trenutačno ne želim s tobom imati posla")? Obje su mogućnosti vjerojatne (v, sl. 19) - i obje bi se pogreške u primanju mogle podjednako često pojaviti: 1, Ponašanje se interpretira kao izraz odnosa ("više me ne voli") premda ono samo odražava pošiljateljeve osobine i potrebe ("trebam svoj mir"), 2. Ponašanje se interpretira kao osebujnost pošilj atelj eva karaktera ("možda voli samoću") premda je uvjetovano odnosom ("ne volim da si tako blizu mene"). Uostalom, navedeni primjer potvrđuje korisnost nastojanja da se u psihološkom modelu komunikacije struna samoočitovanja odvoji od strano odnosa
I
POVLAČENJEI
~
~
Potreban
POVLAČENJE
mi je mir
Dosta mi te je! i'···;;
! ~:
S.L 19: Jedan te isti postupak može se shvatiti kao čisto samoočitovanje ili kao signal odnosa. Ovdje: netko se povlači.
2.3. "Uho" za samoočitovanje .' U usporedbi s preveIikom osjetljivošćuuha koje se usmjerava na Iskaz odnosa, duševno je mnogo zdravije imati dobro razvijeno uho za samoočitovanje koje obavijest prima pod aspektom: "Što mi ona kazuje o tebi?" (v. sl. 20).
samoočitovanje
obavijest
'.'Sl. 20: Primatelj s uh um usmjerenun na stranu samooćitouanja. . ,O.vaj na~in primanja obavijesti može se pokazati prikladnim i kad pns();~u 1/,rIC1Leporuke o oduosima Primjer iz obiteljskog zivota: mac
1 (j
,-; -,.r
~--------------------------------------------
dolazi uzrujan kući, vidi posvuda razbacane igračke i okomljuje se na dijete: "Kakav je to svinjac? lova prljavština - kako možeš biti tako neuredan?" (v. sl. 21) Ako nije starije od pet godina, dijete će ovu obavijest čuti uhom za odnos, osjećati se lošim i krivim te deprimirano zaključiti: "Takav sam ja, dakle!" Poslije ću pokazati da je samorazumijevanje nekog čovjeka (dakle slika koju ima o sebi) produkt ranih poruka o odnosu. Starije je dijete li određenim okolnostima sposobno čuti "dijagnostičkim" uhom: "Zacijelo je imao loš dan u uredu kad svoj bijes tako iskaljuje na meni." To dijete ne uzima očevu bijesnu obavijest na svoj~ pleća, već je gotovo knjiži na strani samoočitovanja. Auto:natskl zaključak "takav sam ja, dakle" ovdje je stavljen izvan snage 1 nadomješten
zaključkom
"takav
si ti, dakle!"
xp-(av je to suiniacč lova pryavština - (ak:p možeš biti taKP neuredan?',
/
Uhom za samoočitovanje čuje:
Uhom za odnos čuje:
še prizn~ti pravo na vlastite osjećaje, mogli bismo se u to mimo upu...q;iQ a ·da smjesta ne zapadnem o u veliku brigu za svoj "obraz" i duševno zdr~vlje_ Bili bismo manje zaokupljeni vlastitim samoopravdavanjem te .bIsmo umjesto toga mogli bo~~uš!1i,i tako bolje spoznati što 'se doista događa s drugima. "79"'" I
Naličje: Imunizacija pomoću (isključivo) dijagnostičkog uha. Upravo preporučeni način primanja obavijesti sadrži, međutim, i jedn~ op~snost: mogućnost da zapadnemo u suprotni ekstrem i uopće VIse msta ne P~?pustimo u svoju blizinu. Pretpostavimo: netko mi daje povratnu ObaVI]~st (feed back) kako ga se doimam. Slušam li obavijest sa.~o_ .uhom za Iskaz odnosa, bit ću uglavnom prepušten sudu svojih blIzn~lh. Automatski se osjećam pogođenim i njihov sud preuzimam u vla,st~~u sli.k.~ o sebi ("Tak~: sam .la, dakle!"). Kao što je spomenuto, nacuamo 11 1 uho za samoočitovanje, povećat će se mogućnost da feedback promatramo i kao samoočitovanje pošiljatelja feedbacka. Neki u tome pretjeruju te su navikli isključivo slušati tim uhom: "Kakav to čovjek mora biti da je došao do takvog mišljenja o meni?!" Psihoanalitički usmjereni .terapeuti stare škole njeguju taj način primanja poruka. Pretpostavirno da ga klijent ljutito napadne i kaže mu: "Vi ste ništarij.a, osta."ljate .me na cjedilu!" - terapeut se pravi gluhim za odnos 1 apel .1. reagira u smislu: "Smatram da moramo još jednom dobro ?roradlh problematiku vašeg odnosa s ocem koji trenutačno prenesite na mene." . Pr~mjer iz Tolstojeve "Ane Karenjine": "Oprostite, doktore, ali to doista ne VOdI il!~emu. ~eć. mi .po treći put postavljate ista pitanja." Slavni liječnik joj il! u .koJem slučaju mje zamjerio zbog te primjedbe. "Bolesno uzbuđenje", ka. zao Je ~negInJ) kad Je Kitty izišla. "Uostalom, ja sam već stvorio svoje miš'. ljenje ...
Ja sam zloćcsto aijete -- teret za svoje rodiieliel Sl. 21: Sal1wo!ll'iuljujuće I'
i dijagnosticirajuće
Jaanii(. zaciielo je imao teža( aan!
reagiranje
na osobnu
optužbu
Bili bismo na velikoD:L.Q.Q_bitkukad bismo osjećajne ispade, optužhe i orcclbci vnnia svojih bliž-;;-]{jilno'gli:--n---većoi mjeri prim il ti u hom -i~.'l ...,Yi' :':'ltT)(\nri1"n,·::"!ni;l. Tarla hl~pln rlnHJ'()n)(~ :!\I)p-li l<:lk""I~'~;"\!'(lnl1""
~48
.,.-,
C krajnjem slučaju primatelj si može isključivim korištenjem uha za samovočitov~nje r:riš~ed.ieti svaki oblik pogođenosti. Ono što u pravoj ravno~ezl potiče slušanje 1 konstruktivnu komunikaciju, u ekstremnom se oblik~. može izroditi u površinsku tehniku koja drugoga ne shvaća . kao ozbiljnog partnera, već ga ponižava u objekt dijagnosticir anja , prema devizi: t~o se n~ mene ljuti ili ima drukčije mišljenje od mojeg, , time samo otknva sVOJbolesni mozak: Psihologlzir tovarria
t.vori
anje. Sličnu zlouporabu ~~ih()1()g-i711'f")~';(",
n,"r~ i':"l
(isključivt)g) ullC\ za sarnoočipodr:':. ...::~·~ijC\'~·t i)J~~~~.\d.jela
:"C
49
predmetni iskaz istražujemo i "razotkrivarno" samo glede toga koji se psihički motor iza njega krije kao pogonska snaga ("to kažeš samo zato jer ... ") - i to bez uvažavanja samog predmeta poruke. Pretpostavimo da netko kritizira k apitalistički gospodarski sustav. Psihologizirajuća reakcija na to izgledala bi otprilike ovako: "Tom kritikom u osnovi samo pokazujete da nakon razmaženog djetinjstva ne možete izići na kraj s činjenicom da život nije samo plandovanje. Budući da to osobno ne možete podnijeti, krivnju tražite u sustavu!" - Doduše, istina je da svaka predmetna kritika sadrži i određeno pošiljateljeve samoočitovanje. To nam, međutim, ne daje pravo slušati takvu kritiku isključivo uhom za samoočitovanje i ne zauzeti stav o samoj stvari. Iz Sovjetskog Saveza nam je poznato da se u ophođenju s disidentima nije samo "psihologiziralo", već i "psihijatriziralo": kritika sustava poimala se kao samoočitovanje duševne bolesti i "liječila" na odgovarajući način. Aktivno slušanje. Vratimo se mogućnostima koje se povezuju s uhom za samoočitovanje. Važna komunikacijska sposobnost za terapeute (Rogers v. Tausch, 1979.) i odgajatelje (Gordon, 1972.) jest aktivno slušanje. Pritom se osobito razvija uho za sarnoočitovanje premda se ne koristi za dijagnosticiranje i raskrinkavanje ("takav si ti, dakle"), već u nastojanju da se bez vrjednovanja uživimo u pošiljateljev osjećajni i misaoni svijet. Na taj način primatelj pomaže pošiljatelju bolje spoznati samog sebe. U terapiji razgovorom terapeut, između ostalog, neprestano nastoji uživljavanjem otkriti osjećajne sadržaje koji se kriju iza predmctnih iskaza i istodobno ih prevesti u izvorni oblik: Klijentica: " .. a moj se muž ne može i za to brinuti - on uglavnom vrlo kasno dolazi kući .." Terapeut: "Vi se osjećate uglavnom prepušteni sami sebi sa svim tim
obavijestiti o njima kako bi ih neposredno imao pred očima i mogao se s njima iznova suočiti te tako doći do dubljeg razumijevanja vlastite osobe.
7'0 aktivno slušanje ima golem značaj i izvan terapeutskog konteksta kao sredstvo za poboljšanje svakodnevne međuljudske komunikacije. Bilo bi veliko postignuće kad bi se primatelj, prije nego što i sam umiješa svoje prste, najprije mogao potpuno uživjeti u svijet' drugog~ i taj svije.t pr~matr~ti go~ovo. njegovim o~). Peick (1979.) Je pn analizi objavljenih terapija razgovorom utvrdila (Minsel, 1974.) da su terapeuti gotovo isključivo reagirali na poruke samoočitovanja svojih klijenata te, nasuprot tome, bili "gluhi" za implicitne poruke odnosa i apela. Ona kritizira takvu "reduciranu" i "bezodnosnu" komunikaciju i zalaže se za aktivno slušanje sa sva četiri uha. Ponekad dolazi do komunikacijskih smetnji povezanih s aktivnim slušanjem. Osobe koje su upravo završile odgovarajuću izobrazbu često su sklone mehaničkom rukovanju i "primjeni" toga postupka i u situacijama gdje to nije u skladu niti s vlastitim raspoloženjem niti sa željama dijaloškog partnera. Svaki postupak koji je moguće uvježbati izlaže se opasnosti ponavljanja stranputice "dojmljivog pakiranja" (v str. 15 i dalje; opširnije o tome v. i Pogovor, str. 222 i dalje, posebice o aktivnom slušanju str. 228).
2.4. "Uho za apel" . .Primatelj "u lovu na apele", Želeći svima ugoditi te zadovoljiti 1 ne1zgovorena očekivanja bližnjih, nekim je primateljima vremenom naraslo preveliko uho za apele. Na apelativnoj strani čuju upravo "kako trava raste", trajno su "u lovu" na apele.
problemima?"
Klijentica: "Pa, on doista ima mnogo posla, a mora i napredovati" Terapeut: "Pokušavate li sami sebi reći: 'Moraš imati razumijevanja za to da se on o tome ne brine?" itd. Terapeutov temeljni stav pri aktivnom kacijsko-psihološkim rječnikom, glasi
slušanju,
izražen
komuni-
obavijest
apel
C!k i ako pruuku protcžito odašiljcš na prcdmctnoj strn ni, II tvojoj obavijesti ipak otkrivam udio sarnoočitovanja (sk rivcnc osjećaje i staHl\'!" Pnl·:]I.";'\·T~',''';li I)I)I\;I)P'·'.)" li' dijrlovc (voje' r(\:-~'l:c i povrritno je
U
Sl
-.-----------------------
I najmanje signale istražuju glede njihove apeJativne komponente. _Čim se gost ogleda oko sebe, domaćin reagira: "Što tražiš? Papeljaru? - Pričekaj, odmah ću ti je donijeti." Djeca se često hvale kad su "uslužna", tj. kad razviju OSJecaJ za ono što bi odrasli od njih htjeli. To nije dobra priprema za partnersku, jasnu komunikaciju. Primatelj s prevelikim uhom za apele uglavnom se maJo zadržava na sebi samom, nema "antenu" za ono što sam želi i. osjeća. Prije nego što sam napustio školu, razvio sam veliko umijeće u opažanju reakcija koje su drugi od mene očekivali. Tako sam se nakon svake šaljive primjedbe smijao na pravom mjestu. Međutim, bio sam toliko zaokupljen pronalaženjem "pravoga mjesta" da više nisam imao energije utvrditi je li mi dotična primjedba uopće bila smiješna. To pitanje uopće nisam postavljao! Zapažanje tihog apela gotovo je automatski pokretalo primjerenu reakciju na apel, a da vlastita osobnost uopće nije u njoj sudjelovala! Tako se zadaća hul manističke psihologije sastoji upravo u tome da nas oslobodi uhodanih, klišejiziranih - konvencionainih brzih reakcija i umjesto toga \ omogući reakcije kojima ne upravljaju samo izvanjski, već i unutarnji poticaji te počivaju na gotovo čitavoj težini vlastite osobnosti. To ne mora biti bezuvjetno udobnije za pošiljatelja, ali on će možda ) znati cijeniti činjenicu da pred sobom ima čovjeka, a ne automat. (O / poželjnom stilu ophođenja s apelima vidi pogl. B IV., 5, str. 214 i
i
dalje). Vježba Isto kao i vježba na strani 45, samo s razlikom što primatelj ovaj put "vreba na apele" i reagira primjereno apelima. Primjeri: Pošiljatelj "Hoćete li da napravimo i vježbu?"
Primatelj "Pa možemo je i preskočiti!"
"Ima li još kave u džezvi?" "Lijepo vrijeme danas!"
"Odmah ću je skuhati!" "Da, nakon kave možemo otići u šetnju."
"Pa možemo i kavu ponijeti u šetnju." (Srdačno se smije.)
Finalno promatranje. Sasvim drukčiju uporabu uha za apele susrećemo koci finalnog (cilju usmjerenog) promatranja Tom se radnom metodom služio već Alfred Adiel' koji je kod upadljivog načina ponašanjn ] simptoma bolesti običavao postaviti "pitanje sVl'sisbodnosti": .. ( '!'1l111
52
,,\t
1;7i i\'ni:1
111ir:rf'l1
,,'7 Sh11i]1l('
0I'1<:1'i7"Č: kl'1rl c v-oi r I'1k"lin"''''
,\rI\pJ'
. nam je time otvorio oči za činjenicu da neki oblici ponašanja u ~ se naizgled očituje "smetnja" (samoočitovanje) posjeduju isprva nepri'. mjetnu apelativnu stranu koja proizvodi "nesvjesno željeni" učinak, "Finalne naćuljeno uho" može osvijestiti takve procese te primatelja '.zaštiti od manipulacije i nedragovoljnog sudjelovanja u reakcijama na apele. Ta se misao podrobnije razrađuje u pogl. B IV, 3, str. 193 i dalje. Sumnja u funkcionalizaciju poruke. Ako primatelj ekstremno koristi finalne "uho za apele", svakoj poruci i svakom obliku ponašanja pridaje skrivenu, "proračunanu" namjeru. Netko plače. Primatelj interpretira: "Sad igra na suze." "Funkcionalizacijom" smo nazvali. postupak kojim se poruke na predmetnoj, samoočitavajućoj i odnosnoj strani usmjeravaju na apelativno djelovanje. U načelu je svaka poruka izložena sumnji u vlastitu funkcionalizaciju. Na početku poglavlja o apelu . (v. pogl. B IV, str. 183 i dalje) opširno ću razmotriti tu problematiku.
3. Prihvaćena obavijest: priniateljevo "vlastito djelo" Kako smo vidjeli, obavijest "nosi to u sebi": u njoj se na sve četiri. strane krije mnoštvo poruka, djelomično eksplicitnih, djelomično implicitnih, što ih je pošiljatelj dijelom namjerno unio, a dijelom nenamjerno "ubacio" u nju. Čitav taj paket pristiže primatelju. Ali, za razliku od paketa koji pristižu poštom, primljeni sadržaj u ovom slučaju nije istovjetan s odaslanim. Vidjeli smo što sve primatelj može učiniti s porukom već samo time što svoje uši u različitoj mjeri usmjerava na prijam. Tome se pridružuje i činjenica da primatelj može dobiti neke strane obavijesti u "pogrešnom ključu". Kako do toga dolazi? Da bi komunicirao, pošiljatelj mora svoje misli, namjere i spoznaje koje želi prenijeti - ukratko: dio svojega unutrašnjeg stanja prevesti u zamjetljive znakove. Ta se prevoditeljske djelatnost naziva kodiranje. Primatelju se šalju "na put" pojedini znakovi. Ono što s njima ne može krenuti na put, značenja su koja pošiljaLelj povezuje sa znakovima. Naprotiv, za prijam je nužna primateljeva rnisaona sposohnost da u znakove iznova učita značenja. Ta se rccopcijsk a djelatnost naziva dekodiranje. Pri tom činu pridavanja značenja primatelj je uvelike oropušten samom sebi. nezultHt dokodiranja ovisi () n18~,()':1111 ()r()ki"""';;'~''-'
,~I.· .1" .,.")p~;n"''''I ••. _.,_~ •• ",
~~~.,...jh,...rl,,,,,~,,,,~ ',I ._ l' ~ ••• 1...... •• .:.: ••••• _
f·.;" \ J..~,..
••..•~ •.•••••
.. l ... l."'\, ....~.\..J
..
1
njegovoj čitavoj osobi. Tako se može dogoditi da neka obavijest uopće ne stigne do primatelja (primjerice, kad primatelj ne zapazi "zlovoljni ton" poruke) ili da "učita" u obavijest više nego što je pošiljatelj htio u nju unijeti (primjerice, kad primatelj u poruci na odnosnoj strani čuje "prigovor" koji pošiljatelj nije želio unijeti) ili se pak osjeća napadnutim premda je pošiljatelj samo tražio "zabavni" povod za razgovor. Sažmimo dosad rečeno: u pristiglu obavijest primatelj ulaže gotovo čitavu svoju osobnost - ona je velikim dijelom "njegovo vlastito djelo". Sljedeći primjer zorno pokazuje kako se odaslana i primljena obavijest mogu međusobno potpuno razlikovati (v. sl. 23):
Sto se mene tiče, af;p ti se ne suida, možeš jesti i
Tu je nešto zeleno. (predmetni sadržaj)
....... odaslana obavijest
primljena' obavijest
Ti ćeš to znati. (odnos)
Ti si loša kuharica. (odnos)
S=. 24: Četiri strane odaslane i primljene obavijesti u međusobnom suprotstav-
ljanju.
negdje rfrugd)e!
tati: "Nešto nije u redu?" A postoji i mogućnost naknadne metakomunikacije. U mnogim slučajevima, međutim, takvi prikrioeni nesporazumi ostaju nerazjašnjeni i potajno ometaju daljnju komunikaciju. Prikriveni nesporazumi nastaju jednostranom (umjesto četverostrane) komunikacijom (v, sl. 25). c' Sl. 23: Bračni par za objedom.
... .
Suprug pita za objedom: "A što je ovo zeleno u umaku?" Supruga: "Što se mene tiče, ako ti se ovdje ne sviđa, možeš jesti i negdje drugdje!" Pretpostavimo da je suprug samo želio postaviti čisto informativno pitanje (kapar mu je nepoznat). Tada opisani događaj možemo analizir ati tako da mcdusobno suprotstavimo odaslanu i primljenu obavijest (v sl. 24): Naravno, suprugn je mogla reagirati samo na primljenu obavijest. Budući da je njezin odgovor bio usmjeren na odnosni dio obavijesti, nesporazum se smjesta očitovao te se, prema torne, načelno može otkloniti. Drukčije hi bilo ela je supruga, u sebi bijesna. i povrijeđena, ali unatoč tome nastojeći zaridati objektivni ton, kratko orlgovorila: "To je k apnr!" Ni suprug lli supruga kao ni nepristrani promatrač Ile bi zamijetili da se ovdje dogodio nesporazum. Možda će suprug nakon np'ko[1"
\·J·('I1H\Jl;l
·;;lIni!l·f
il i rj;1
i(1
pj(~~~·nvC! ~qpr\lg:1 J1('l':!<.:pqlnž(lnn
1 ?:~l"\i
Sl. 25: Prikriveni nesporazumi: ehsplicitni razgovor o predmetu (na površini) no
se
55
':.'
Nesporazumi su najprirodnija stvar na svijetu i gotovo nužno proizlaze već iz same kvadrature obavijesti. Pošiljatelj i primatelj ne - bi stoga pri otkrivanju i razmatranju nesporazuma trebali polaziti od toga da je došlo do bolne nesuglasice za koju bismo trebali podnijeti dokaz o vlastitoj nekrivnji. Tko "ima pravo", nerazrješivo je i u načelu potpuno nevažno pitanje. Obje su strane u pravu: jedan je rekao ovo, drugi je čuo ono. 3.1. Neki
uzroci
pogrešaka
u primanju
Pristigne li obavijest u drukčijem obliku od onog u kojem je mišljena, uzroci tome mogu biti vrlo različiti. Ako pošiljatelj i primatelj potječu iz različitih jezičnih sredina, osobito uvjerljivom čini se pretpostavka o pogrešci u sporazumijevanju. Specifične jezične navike pojedinih društvenih slojeva sprječavaju međusobno ophođenje pripadnika različitih društvenih slojeva i subkultura, i to ne samo na predmetnoj, već ponajprije na odnosnoj razini. Osim toga, želio bih spomenuti tri čimbenika koji često djeluju kao izvor smetnji: slika koju primatelj ima o samom sebi (koncept vlastitog "ja"), slika koju primatelj ima o pošiljatelju i fenomen koreliranih poruka.
Tako stvorena slika o drugome pruža mi ključ za tumačenje njegovih obavijesti. Znam kako je mišljena .jer (prividno) znam s kime, zapravo, imam posla. Primjer: nastavnik na razrednom putovanju pita učenika kojeg je susreo tijekom slobodnog vremena: "A gdje si bio?" Nastavnik je namjeravao postaviti prijateljsko i suosjećajno pitanje koje će poslužiti kao uvod u nevezani razgovor. Vjerojatno bi učenik tako i razumio to pitanje da mu ga je postavio neki vršnjak. Ali sad je njegovim mozgom sijevr:.ula misao: "To je nastavnik - odrasla osoba!" I on prima obavijest na sljedeći način: Bio si negdje drugdje
l/
Ja sam kontrolor
~ nastav~ nikava pitanje
Priznaj!
Pod sumnjom si
Primateljev koncept vlastitog "ja". Kod vrlo osjetljivog uha za iskaz odnosa već smo se susreli s fenomenom da primatelj koristi sliku vlastitog ja kao ključ za tumačenje pristiglih poruka (usp. str. 45 i 46). Netko tko ne drži mnogo do sebe sklon je tumačiti čak i potvrdne i bezazlene poruke tako da potvrde njegovu negativnu sliku o samom sebi. Tu se zatvara začarani krug: negativna slika o samom sebi svojem vlasniku neprestano pribavlja negativna iskustva koja tu negativnu sliku vlastite osobe potvrđuju i stabiliziraju (usp. pogl. B III., 5.3., str. 169 i dalje).
Na osnovi svojih iskustava s odraslima i odgojiteljima učenik je navikao da se takva pitanja postavljaju inkvizitorski i radi provjere te za sobom u pravilu povlače kritiku i zabrane. Sukladno tome, ispunjen . nepovjerenjem zauzima "obrambene" držanje i odvraća pitanjem: "Kako to mislite?" Nastavnik pak rezignirano misli: "Ja jednostavno s tim momkom ne mogu uspostaviti kontakt!" .
Slika koju primatelj ima o pošiljatelju. "Znam što misli jer ga dobro poznajem." - Što bolje nek,?ga poznajemo, očito će nam biti lakše otkriti mišljeno u izrečenom. Cesto se slika o drugome temelji na razmjerno maloj obavijesnoj osnovi. Na temelju odjeće, spola, dobi i nekih životnih očitovanja nastojimo nadopuniti tu nepotpunu sliku. Nekoliko nam podataka odaje ti koju ga "ladicu" trebamo smjestiti, a ta ladica sadrži dopunske podatke i pretpostavke koje upotpunjavaju P{):-:ii).j('(~1 :-::1iku
Korelirane poruke. Suptilni nesporazumi ponekad nastaju tako što pošiljatelj na jednoj strani obavijesti poruku prima korektno, ali na drugim stranama obavijesti u njoj istodobno čuje daljnje poruke koje su često usko povezane s temeljnom porukom (korelirane poruke). Primjer: često je sa zahtjevom (temeljna obavijest) povezan ukor zbog propusta (korelirana poruka na odnosnoj strani): Apel "hoćeš li, molim te, pospremiti svoju sobu" često za sohom vuče prigovor "već si odavno \['81>:10.." To .i(~l'a7.10g 7.;1".((' primalel.!! često reagiraju na ap(')il'
Sl. 26: Obavijest koju prima učenik '.,
, 1 •..• •... :•. ..r.•. v
56 ...--_ ...
_---
L<'
•••..••.••
.J ~~ •. 1.\1
..
57
Zbog te je korelacije pošiljatelju vrlo teško odaslati samo apel, a ne i prigovor zbog propusta.
i
Neki je student u podzemnoj željeznici sjedio pokraj gospođe koja je vodila psa. Pas je njušio oko studentovih nogu i očito ih htio i lizati. Studentu je to smetalo i zamolio je gospođu da malo udalji psa od njega. Gospođaje reagirala vrlo uvrijeđeno. Na odnosnoj strani poruke čula je: "Kako samo možete biti tako bezobzirni i pustiti psa u moju blizinu !"
izraz negativnih osjećaja
-----Ti pokvareni zlikovče
. Sl.. 28: ·Pripfsivanje krivnje kao korelirana poruka negativnih osjećaja. zahtjev molba
-----(ukor zbog propusta)
Sl. 27: Korelirana poruka o odnosu (iscrtkano) pri zahtjevu.
Drugi primjer: negativni osjećaji (kao temeljna poruka na strani samoočitovanja) koje je izazvalo ponašanje drugoga često se javljaju povezani s pripisivanjem krivnje na odnosnoj strani. "Ljutio sam se na tebe" (= "a Li si za to kriv, zli čovječe!"). Budući da je Lopovezivanje tako često, ne čudi da primatelj gotovo aut.omaLski čuje takvo pripisivanje krivnje na odnosnoj strani i onda karl ga pošiJjatelj nije imao na umu. Moguće je da je poruka "bio sam žalostan što nisi došao" mišljena bez ikakvog prigovora, kao puko samoočitovanje. Kad bi je, sukladno tome, primatelj mogao primiti uhom za samoočitovanje, mogao bi je prihvatiti s ljubavlju i potvrđivanjem. Budući da on, međutim, u njoj čuje koreliranu poruku "kako si mi samo to mogao učiniti", reagira uzrujano i defanzivno ("pa, Bože moj, život mi se ne sastoji samo od slobodnog vremena! Kako ti to uopće zamišljaš?").
.
o
odnosu pri izražavanju .",
Posljednji primjer: često se uz iskaze negativnih osjećaja povezuje
.. i apel: "Učini nešto protiv toga, pomozi!" "Osjećam se tako usamljeno"
. i za sobom vuče zahtjev: "Ne odazi." U skladu s tim primatelj se često ..kod iskazivanja nega'tivnih osjećaja osjeća ponukanim dati savjet ili .•pružiti pomoć. Ako to, međutim, nadilazi njegove snage, reagira laganim odbijanjem ili jeftinim utjehama ("pa to je besmislica _ nije sve tako loše"). U tome ga priječi navodni teret apela da "aktivno sluša" svojim uhom za samoočitovanje (v. str. 50). Ko~elirani apel, naime, često čak ni ne glasi "pomozi mi", već "slušaj što ti govorim!" Zbog takvih se korelacij?- teško možemo sporazumjeti ako pošiljatelj želi razoriti uobičajenu korelaciju. Bez metakomunikacije to nije moguće. Primjer za metakol11unikaciju: "Ako kažem da sam razočaran ne mislim da si ti za to kriv. Želim samo reći što se sa mnom trenutačno događa." Nakon takve višekratne metakomunikacij~ partnerima ponekad polazi za rukom razoriti uobičajenu komunikaciju. Tada je moguće da jedno od njih izrazi svoje osjećaje, a drugo to ne mora slušati uhom osjetljivo naćuljenim za iskaz odnosa. . .
izraz negativnih osjećaja
• • •
Pomozi!
I SL ~9:.Navodni apel za pomoć kao korelirana
oS';CC(])u.
---------------------------~------------~
poruka
o očitovanju negativnih .•
59
:
III. Susret s rezultatom primanja (feed back)
kritika
Vidjeli smo da je već primljena obavijest primatelj eva tvorevina. To pogotovo vrijedi za njegovu unutarnju reakciju na primljenu obavijest. O tome će biti riječi u nastavku izlaganja. Kao pošiljatelji nalazimo se u priličnoj neizvjesnosti kako se ono što priopćavamo prima i što time "postižemo" kod primatelja. To, naravno, ne vrijedi za svaku malu obavijest koju odašiljemo, premda je ovdje opisani predmet moguće slijediti i do najmanjeg segmenta komunikacije, pojedinačne obavijesti. Ali ako smo neko vrijeme komunicirali s nekim i svoje cjelokupno ponašanje prema njemu saželi u određeni znak, tada u pravilu ne znamo kako primljeni znak zapravo izgleda. Obavijesti možemo u određenom smislu usporediti s onom vrstom gljiva koje su, ovisno o tome jedemo li ih sirove ili prethodno kuhamo, jestive odnosno otrovne. A kao pošiljatelj nikada ne znamo je li ih primatelj skuhao ili pojeo sirove.
1. "Psihokemijske
Sl. 30: Primjer
reakcije"
P"':"1t
('Ir''"'
)'"\'1
< .'1
qn
Pf'(,'i''';n
(1111 ..•".,.".....,')
60
----------------------.--------------------------
ti
primateljevam
unutarnjem
svijetu.
u svakoj odrasloj osobi prijeko je potrebno da bude voljena ili priznana od gotovo svih drugih osoba u njezinom okruženju" (str. 64). "... da se možemo osjećati vrijednima poštovanja samo ako smo u svemu kompetentni, sposobni i učinkoviti" (str. 66).
Sukladno tome, El1isova se terapija usmjerava takve zablude u osobi i nadomjesti ih realističnijim "unutarnji monolog" postavi na racionalnu osnovu.
na to da utvrdi uvjerenjima, da
I
Skriveni ključni podražaji. Ponekad
primatelj reagira iznenađujuće i nerazumljivo za pošiljatclja, a ponekad i za samog sebe. Što se dogodilo? Došlo je do "psihokernijske" reakcije s obavijesnom komponentom na koju pošiljatelj uopće nije pornišljao ili na nju nije želio staviti težište, Prillljf-'i' sjf'ćam se zgodeu ohi!!'1) dok saru bio LI pubertctu. Ujak ...~: je p'.~~~-._::.~.>:,: c.:igJl\;~,-.. '2~\.j ~c.ilu ii.. l)\Jet'etlJ'l. l~(ljC llegu Šl.,U
reakcije, i on će "eksplodirati". Odnosi li se ista kritika na primatelja koji sam sebi priznaje mogućnost da čini pogreške i to ne doživljava kao gubitak vlastite vrijednosti, reakcija može ispasti bezazlenijom i konstruktivnijom. Na \.\IO~l takvih unutrašnjih uvjerenja osobitu je ])ozornost obra.\\.~(l l'(:-'(,;("'Inirn
reakcije"
one uvelike određuju i naše osjecajne reakcije na ono što nam se događa. Kao psihoterapeut Ellis je ponajprije upozoravao na iracionalna uvjerenja kojima smo više, ili manje indoktrinirani i koja izazivaju neurotične reakcije. Takve indoktrinirane zablude su, primjerice (prema Ellisu, 1977.):
To što obavijest "postiže", djelomično je, dakle, zasluga samog primatelja. Unutarnja reakcija na obavijest pokazuje se ovdje kao produkt uzajamnog djelovanja između sjemena (odaslane obavijesti) i psihičkog tla na koje je to sjeme palo kod primatelja. Prikazano drukčijom slikom: u kemiji je poznat ne obični fenomen - kad se spoje dvije, po sebi bezazlene tvari, postaju vrlo eksplozivan spoj. Na isti način možemo zamisliti zbivanja u komunikaciji: ono što obavijest "izaziva" jest neka vrsta psihokemijske reakcije koja nastaje kad se spoje dvije "tvari". Primjer (v. sl. 30): kada se kritizira primatelj koji je prožet snažnim uvjerenjem da je loše i štetno po vlastiti ugled činiti pogreške, doći će do povrijeđenosti i možebitno agresije kao psihokemijske
1'\('1 Flli::.: (1C"l'77'
"psihohemijshe
;.n'i'Ll~~"lL-
ii
l
~
~(
1
'~.
i
~;.
•
I.;.'
~
?i
':~!
------------~---------------------------
61
I i
\
sam mogao reagirati na tu ponudu, umiješala se moja majka riječima (upućenim mojem ujaku): "Ne, molim te, nemoj to činiti! Svi smo tako sretni što ne puši!" Osjećao sam se bijesnim i na neki način poniženim, premda ni samom sebi nisam mogao objasniti svoju reakciju. Na posljetku, i sam sam bio istog mišljenja kao i moja majka, nisam želio pušiti i htio sam odbiti cigaretu. Budući da mi se vlastiti osjećaj nije doimao "logičnim", izbjegavao sam ga iskazati. Naravno, s današnjeg gledišta mi je jasno da je mala popratna poruka na odnosnoj strani postala "ključnim podražajem" za moju reakciju, naime poruka o odnosu: "Bez moje pomoći nećeš se moći obraniti od zavodničkog svijeta!" Svojim dobronamjernim upletanjem oduzela mi je dio autonomije. Posve slično izvješćuju KrauJ3loch i dr. (1976.) iz svojega "rada s mladima izmedu krčme i zatvora" da naizgled "nemotivirane" agresije mladih prijestupnika prema "mirnim građanima" često izazivaju mali signali: pokret glave ili ruke, ili pak kratki "prijezirni" pogled mladi doživljavaju kao uvredu: "Geste i mirnika građana tvore signale koji mlade u najdoslovnijern smislu dovode do 'eksplozije'. Oni su iskra koja zatvara krug agresije" (str. l10) Već je i "šminkerska" odjeća provokacija, kod mladih izaziva osjećaj manje vrijednosti. Iz tog gledišta postaje razumljivim nastojanje komunikacijske psihologije da tzv. neuroze i poremećaje ponašanja ne shvati (samo) kao individualnu osobinu, obilježje karaktera, već kao rezultat interakcije - uzajamnog međuljudskog djelovanja. Pod komunikacijsko-psihološkim povećalom (usp. sl. 5, str. 28) u određenim se okolnostima očituju skriveni ključni podražaji.
To razlikovanje ima veliko značenje za primatelj evu unutarnju .jasnoču i njegovu sposobnost za feed back, Zamijetiti znači: nešto vidjeti (primjerice pogled) ili čuti (pitanje: '. "Što je to zeleno u juhi?"). Interpretirati znači: zarmjecenom pridati značenje primje" rice, pogled protumačiti kao "prijeziran" ili pak pitanje o onom zelenom • u juhi kao kritiku.
To tumačenje' može biti ispravno ili pogrešno. Dobro zapamtimo, nije riječ o tome da u potpunosti izbjegnemo tumačenja. To niti je moguće niti poželjno, jer se tek tumačenjem otvara mogućnost da razumijemo ono "pravo". Naprotiv, radi se o svijesti '.da je riječ o tumačenju - i da ono stoga može biti točno ili pogrešno. Osjetiti znači: na zamijećeno i protumačeno odgovoriti vlastitim osjećajem, pri čemu vlastito "duševno ustrojstvo" odlučuje o tome kakav će osjećaj poruka izazvati (primjerice, bijes prema "prijezirnom pogledu"). Taj osjećaj ne podliježe prosudbi svojoj opravdanosti ili neoprav·dc.Eosti, već je činjenica. U pravilu nismo osobito vješti razlučiti u sebi ta tri zbivanja: ona sestapaju u proizvod unutarnje zbrke. Primjer: supruga izvješćuje svojeg supruga o vlastitim planovima. Kad se on malo namršti, ona bijesno odvraća: "Pa nemoj odmah praviti tako odbojno lice!" Njezina je povratna informacija plod staparija zapažanja, tumačenja.i vlastitog osjećaja (v. sl. 31).
o
zapažanje (namršteno čelo)
2. Razlučiti tri zbivanja pri primanju poruke Iz primjera proizlazi da se primateljeva od triju različitih zbivanja:
unutarnja
nešto zamijetiti
reakcija
povratna obavijest sastoji interpretacija (on ne odobrava moj Plar~
7///"11\
'\.. '\..'\.. \..'lI
1 [
nešto int:.-rp-r-et-il-·a-ti---'
l
osjećaj
(bijes, razočaranje) Sl. :31: Pourotno
---- _..
Pa nemoj odmah praviti tako odbojno lice!
obarijes; kr", prnduht
ste panja
triju zbii.an]« u. primatelju.
11
Zašto je toliko važno razdvojiti te unutarnje procese? Zato da bi primatelj jasno shvatio kako njegova reakcija uvijek predočava njegovu reakciju - sa snažnim vlastitim udjelom, i da bi vidio polaznu točku za preispitivanje toga vlastitog udjela: "Narnrštio si čelo. Imaš li što protiv onog što namjeravam?" Sad on može potvrditi ("Da, padaju mi na pamet ovi ili oni prigovori") ili ispraviti (''Ma ne, upravo mi pada na pamet da nam je za to potreban auto, a ja još nisam dobio termin za inspekciju") - ili se pak osornuti na vlastito ponašanje ("Nisam uopće bio svjestan da se mrštim - da, možda sam malo razočaran što mi nisi prije ... "), Smatram da je odlična vježba što češće pokušati izvršiti "unutarnji trojni korak":
I111I
" Vidim kako nabireš čelo.
1 Pretpostavljam da ti se ne sviđa što namjeravam - i
1 razočarana sam i bijesna jer sam očekivala potporu.
Tri opisana zbivanja su najvažniji elementi "kotača svijesti" kako ga prikazuju Miller, Nunnally i Wachmann (1975.). Ti autori s pravom polaze od pretpostavke da je unutarnja jasnoća temeljna pretpostavka za međuljudsku komunikaciju i stoga polažu težište na "intrapersonalnu komunikaciju":
11111'
"Prvi korak li svakoj komunikaciji sastoji se u tome da utvrdimo što želim priopćiti. U (osobnoj) rneđuljudskoj komunikaciji pritom je obično riječ [J podacima koji se odnose na vlastitu osobu, ali ljudima je često vrlo teško utvrditi kojim podacima o sebi uopće raspolažu" (str 28, prijcv. S. v,
drugima
Th.)
Vježba (Udvoje): A i B sjede jedno nasuprot drugome. U prvom krugu A tijekom jedne minute izriče samo zapažanja o B (primjerice: "Vidim kako su tvoje oči usmjerene prema dolje", a ne: "Vidim da tužno gledaš"). Nakon toga isto čini i B, isto tako jednu minutu. U drugom krugu A izriče zapažanja i interpretacije (primjerice: "Vidim da se smiješ i pretpostavljam da si malo zbunjen"), nakon toga B i oboje iznova samo po jednu minutu. U trećem krugu slijedi trojni korak: zapažanje - tumačenje - vlastita reakcija na to (primjerice: "Vidim tvoju uredno počešljanu kosu. Pretpostavljam da mnogo važnosti pridaješ urednom izgledu i zapažam da mi je 10 pomalno odbojno odnosno privlačno.") Ponovno naizmjenično A i '. B, jednu do dvije minute. Nakon toga razmjena iskustava.
3. Provjera realnosti maštarija Tek sam vremenom otkrio da često uopće ne reagiram na druge ljude onakve k(lkvi jesu, već na svoje maštarije o njima: "Izgleda umorno, ne bih ga trebala sad opterećivati problemima." "Neću joj telefonirati, vjerojatno bih joj smetao." U opisanom trojnom koraku točka 2 (tumačenje) predočava mjesto na, kojem moje maštarije o drugima utječu na prijam obavijesti. Govorim o "maštarijama" (umjesto "tumačenja") kad moje pretpostavke o mislima i osjećajima drugoga ne počivaju na j?-sni.m.~?'p§:žanjima. Za poboljšanje komunikacije nije -presudno gotovo u potpunosti isključiti maštanje. Naprotiv, to niti je potrebno niti poželjno. Štoviše, smatram da je korisno znati nešto o maštarijama i postupanju s njima:
o Maštarije o drugima su plod moje mašte. O One mogu biti točne ili netočne. O Postoje dvije mogućnosti ophodenja s maštanjima: zadržati ih za sebe i svoje ponašanje uskladiti s njima, ili ih pak priopćiti i p.LQ.l,)jel'iti njihovu realnost ("Pretpostavljam da si umoran i sad ne želiš razgovarati o financijama -- je li to točno?"). To je važno razmođc medu ljudske komunikacije np rosh:l\rli~il1
64
cJ(J"rd'n;,'()
'7:~ j;"1~r~11
t;(lnll,.l1lik<:1r~~11
?li
- sicrlno SP ;
,,"I
se st.raIli flT1 ('
\:'ln
6S
pojedinca ovdje donosi odluka o pitanju kontakta i izolacije. Prihvatim li svoje maštarije kao točne i zadržim ih za sebe, prekidam kontakt i ostajem izoliran u samoizgrađenoj krletci svojih maštanja. Mnogi ljudi sjede zatvoreni u Lojkrletci, a da to-rneznaju (pate, međutim, zbog "površnosti" svojih veza; v. sl. 32).
Sl. 33: Maštarije osugovornikovim unutarnjini zbivanjima mogu se iskoristiti bilo za gradnju "hrlethi", bilo kao "most za kontakte".
'--
Sl. 32: Mnogi ljudi su zatvoreni u hrletci svojih maštanja i izolirani od drugih.
Za tu je "metodu" sudbonosno što se netočne maštarije nikada ne ispravljaju i na taj način prividno svaki put iznova potvrđuju. Štoviše, ponekad su sklone i same stvoriti zloslutnu stvarnost ~ prema obrascu proročanstva hoje se samo ispunjava. Primjer: netko navraća k susjedu,a -p~iL-oril"mišTl:"Sigurn6-smetam!" Ta fantazija utječe na njegovo ponašanje: njegov se kratki posjet odvija bez unutarnjeg mira i malodušne - ozračje nije ugodno. Ako se to nekoliko puta ponovi, susjedi se na kraju stvarno osjećaju ometanima jer s posjetom ne povezuju ugodno druženje - začarani krug proročanstva koje se samo ispunjava time je zatvoren. Uzbudljivo je otkriti u kojoj smo mjeri tajni režiseri svoje sudbine ćal: i ondje gdje joj naizgled pasivno podliježemo.
l\1a;;Lal'ije
most za ko n.tak te.
je koliko različito 1l10h:llll) post up.u: ';,1 svojim m.išturijamu, grudom koja sc u podjcdnakoj Illjl'li IlIn;.(! upotrijebiti r.a izgradnju krletki i mostava za kontakte I, v. :-.i .. ,./ J
1,;l(J
ČLldL.!SllU
----~
Duboko me se dojmila sljedeća zgoda: kolega iz Švicarske došao je k meni u Hamburg. Dogovorili smo se daće zajedno sa mnom voditi , tečaj za moje studente. Dok smo šetali obalom Labe da bismo isplanirali tečaj, odjednom rni je rekao: "Htio bih ti priopćiti svoje maštarije . o tvojim mislima i osjećajima koji me, kako opažam, uznemiruju, Želio bih da mi nakon toga kažeš što je od toga istina." A tada se prebacio u :noju ulogu i otpočeo: "Christoph (kao Friedo): Christoph je, dakle, dosao. Tako smo se, doduše, dogovorili, ali to je bilo davno - a sad se osjeć~m vezanim za obećanje, ali u stvarnosti mi se ne da uputiti ga u mOJ koncept, uvažiti njegova gledišta - nisam više vlastiti gospodar. A tko zna neće li mi studente usmjeriti drukčije?" Tako je govorio i "fantazirao" još neko vrijeme i pritom izrazio mnoge svoje nade i strahovanja. . . Ja sam fascinirqnoslušao zapažajuči da je nešto od toga bilo ls.tma,. premda još ni sam nisam s time bio načistu. Druge pak stvari nisu b~e točne. Ne trebam valjda ni spominjati da je ta "vježba" uspostav]la među nama prisan kontakt .. Ponekad čujem prigovor: "Ali što mi koristi da još dobijeni i potvrdu zlogukih maštarija? Tako otvoreno iskazane sve će učiniti još nml".r to je maštarija od koje se gradi krletka, Iskustvo nas uči tri~a ~;vanma: prvo, nei~g~JVore!~o.ja~~_opt:e'.~e_~.l!:i~_kc:.'Tgm{~~acUu ("naelektric rana <:LIll(J::;[crn"). Drugo, nei'y:gu'
....
06
_-._---
67
koji iznutra napadaju tijelo i dušu. Treće, iskazani osjećaji omogućuju .promjenu emocionalne realnosti: samo onaj 'tko je izrazio svoju mrž-nju, ljutnju, svoju nesklonost, može ponovno osjetiti ljubav. Posuda ljubavi često je zatvorena čepom neizrečenih negativnih emocija. Čep se mora izvaditi, tek tada može nešto ponovno teći, tek će tada nešto ponovno i teći. /'. A sad još četvrto pravilo o ophođenju s maštarijama: jesu li moje maštarije točne, r:r;~ie-'odlučiti samo drugi. Ja nisam stručnjak za njegovu nutrinu, ne mogu znati što on "doista'iosječa i "doista" želi. Svaka poruka tipa "ja znam bolje od tebe što se s tobom zbiva" šteti komunikaciji i graniči s psihološkim terorom.
:' primatelja. Pitanje "kakve to veze ima sa mnom s tobom", ostavlja se isprva otvorenim .
kakve Lo veze ima
Ja-poruke. Takve obavijesti s visokim udjelom samoočitovanja nazivaju se "ja-poruke" (Gordon, 1972.). .Ia-porukarna izlažemo dio vlastitoga unutarnjeg života. Ja-poruka u suprotnosti je s "ti-porukom" kojom izjavljujemo nešto o drugome. Ovdje se uglavnom događa munjeviti postupak prevođenja, pri čemu se vlastiti osjećaji (primjerice: "Osjećam se prevarenim") prevode u opise drugih ("Ti si bezobziran"), Nedostatak toga postupka nije samo u tome što se drugi osjeća .. napadnutim i u želji za opravdanjem postaje nesposoban za konstruktivno rješavanje problema, već pošiljatelja udaljuje od samog sebe i jasnog uvida u vlastitu nutrinu:
Vježba Prisjetite se nekog čovjeka prema kojem imate "loš osjećaj"! a) Prebacite se u ulogu tog čovjeka i izrecite (u 1. licu) što on vjerojatno misli i osjeća prema vama. Dajte punu slobodu svojoj mašti. b) Razmislite bi li se i na koji način te (vaše) maštarije mogle provjeriti u zbilji. c) Ako ste se to "usudili", kakva ste iskustva imali s tim razgovorom?
4. Primateljeva odgovornost za vlastitu reakciju Iz dosadašnjeg izlaganja jasno se očituje sljedeća činjenica: primateljeva reakcija na obavijest dobrim je dijelom njegovo vlastito djelo. Zbog toga se čini primjerenim da primatelj preuzme svoj dio odgovornosti za vlastite osjećaje i reakcije, a ne da je natovari pošiljatelju, prema motu: "A sad gledaj što si zakuhao!" To preuzimanje odgovornosti nije primjereno samo u objektivnom pogledu, već i neobično olakšava komunikaciju. Jer ako primatelj u pošiljatelju gleda zlotvora, a u sebi samom samo jadnu žrtvu, lako dolazi do međusobnog optuživanja koje se posvećuje pitanju: tko je kriv, a tko ima pravo? Zbog toga feed back tvori mogućnost za poboljšanje komunikacije samo kad sadrži visoki udio sarnoočitovanja. Tako je velika razlika kažemo li: "Vi ste me uvrijedili", ili pak "Osjećam se uvrijeđenim!" U prvoj izjavi primatelj prešutno pretpostavlja da je postao prisilna žrtva lošeg djela i II"ri,'.· -';""j ,·lnstiLi mlin il tom osiećaiu. U drurroj izjavi jednostavno 1\-:-; .•".-".,'1 ./
68
fV)1,!,;;".-t .
",,,(.~
;,...
I.".i ,,'.,
"I"'\nc::t
; r-
"Kad ... naučim shvatiti da rečenica 'Ti si glup, drag, slabouman, shizofre·ničan, kooperativan' manje govori o meni i mojem stavu prema drugima od . rečenice 'Ja te odbijam, osjećam se privučenim', ... samoopažanje će biti lakše . .: . Često je u razgovoru moguće razjasniti koji dijelovi iskaza 'pripadaju meni', a koji drugome." (Dorner i Plog, 1978., str. 31) Ti-poruke su naročito neprikladne kad je riječ o dijagnozama ili tumačenjima. Primjer: "Podižeš zaštitini zid kako te ne bi povrijedili, ali on te sprječava da uspostaviš istinsku ljudsku vezu." Takva psihološka dijagnoza može biti točna ili pogrešna - u svakom slučaju je popratna poruka ("znam što se s tobom zbiva") za drugoga uglavnom neprihvatljiva. O konceptu ja-poruke vidi i str. 96, 227 i 228. Očito je da povratna, kao i svaka obavijest, ima četiri strane: primatelj (= pošiljatelj povratne obavijesti) upozorava na određene činjenice. Ponajprije, međutim, odaje nešto o samom sebi, naime kako on reagira na obavijest, što on u nju unosi i što ona kod njega pokreće (samoočitovanje). On izražava kako se odnosi prema primatelju (odnos), a povratna obavijest često ima i jasan apelativni karakter time što primatelju upućuje zahtjev da nešto promijeni ili zadrži. Sad možemo upotpuniti privremeni komunikacijski model na sl. II (str. 27) tako da li njega uvrstimo (također kvadrntičnu) povratnu obavijest (Ieed back) i uspostavimo razliku između odaslane i primljene obavijesti.
n;,..."' .....11nn'tn!.,;o
i
69
j'
lj
~'-'''1rT-''-'-'''''--''-'-'-'-'1 "---L.L.LL..L..L-L...*.J
IV. Interakcija
odaslana
.--.-...--.--.--.--.--.-..~~...-.-, pošiljatel,
ili: Zajednička igra pošiIjatelja
I
I r
primatelja
primatelj
0.0
•.
0. V
Dosad smo obavijest stavljali pod povećalo komunikacijske psihologije i na taj način promatrali gotovo najmanju jedinicu komunikacije. U Ovom bih poglavlju želio malo proširiti kut gledanja. Ta komunikacija ne završava time da netko nešto kaže, a drugom nešto pristigne. Naprotiv, tada upravo počinje! Primatelj reagira, time postaje pošiljateljem, i obrnuto, te međusobno utječu jedan na drugoga. Govorirno o interakciji.
1/ V
feed
back
1. Individualne osebujnosti kao rezultat interakcije V
Sl. 34: Upotpunjeni
model
medu ljudske
homunihacije.
Vježba Prisjetite se troje ljudi koje poznajete. a) Označite svakoga od njih s po dva odgovarajuća pridjeva, po jednim negativnim i jednim pozitivnim. Primjerice: ujak Otto - drag, netočan. b) Pretvorite sad pridjeve (koji predočavaju ti-poruke) jedan za drugim u "skrivene" ja-poruke. Primjerice: drag - Osjećam se prihvaćenim od ujaka Otta; netočan - Već sam se više puta ljutio kad je došao kasnije nego što je najavio.
70
Sukladno našem svakodnevnom gledištu (psihološka teorija svakodnevice) odrednice ponašanja tražimo i nalazimo u samom pojedincu. Govorimo da je netko umišljen, a netko drugi kooperativan, Emil je patološki brbljavac, Dominika je dominantna, Alma, naprotiv, bespomoćna i ovisna. Pod utjecajem psihologije naučili smo takve individualne osebujnosti promatrati kao rezultat prethodnih iskustava u komunikaciji, a ne kao urođene ili naslijeđene crte ličnosti. Stoga nam se sljedeće gledište ne čini neobičnim: Alma je tako bespomoćna i ovisna jer je imala autoritativnog oca koji ju je ugnjetavao i nije joj dopuštao odrasti. Moderna psihologija komunikacije ide korak dalje. Osobne osebujnosti proglašava rezultatom ondašnjih komunikacijskih odnosa i tvrdi: uvijek je potrebno najmanje dvoje da bi se netko u međuljudskim odnosima ponašao na ovaj ili onaj način. Ako se Alma pokazuje bespomoćnom i ovisnom, vjerojatno ima posla partnerom koji prihvaća tu igru - ponaša se kompetentno i zaštitnički, možda čak i očinski. Tako se potraga komunikacijskog psihologa kod individualnih poteškoća isprva uvijek usmjerava i na suigrače. Uživirno se uz pomoć nekoliko primjera u tu misao o uzajamnom djelovanju! Netko neprestano brblja - tko su ti koji ga šutke i strpljivo slušaju? Patološki brbljavci pričaju samo dok se drugi komplementarno ponašaju Netko drugi je dominantan: tko su oni koji se daju ugnjetavati? Netko drugi je "drzak"; očito postoje sui.grači koji mu Sve dopuštaju.
s
=i
zločinac
Koliko se često tužimo na neugodne osobine svojih bližnjih. "Ja ga pozovem u goste i, zamisli, on ima toliko drskosti da dovede i svojega psa! A točno zna da imam novi sag i da sam alergičan na pasje dlake!" Nečija "drskost" uglavnom nalazi svoju dopunu u mojoj nesposobnosti da kažem ne i izrazim svoje interese. Moderno gledište komunikacijske psihologije o međuljudskim odnosima glasi: komunikacija je plod uzajamnog djelovanja s najmanje dvama sudionicima. Osobne osebujnosti, individualni obrasci ponašanja uvjetovani su interakcijom. Za to je uvijek potrebno (barem) dvoje. To je gledište 1. deindividualizirano i 2. demoralizirajuće. Deindividualizirano utoliko što se međuljudski obrasci ponašanja više ne tumače ponajprije pojedinčevim individualnim osobinama, već nepisanim pravilima trenutačne interakcije. Demoralizirajuće utoliko što, prema starom gledištu, često postoji "zločinac" i "jadna žrtva". ("To me klepetalo ubija svojim brbljanjem.") Budući da zločinac može činiti zlo samo ako jadna žrtva pristane na suigru, moralna je osuda neprimjerena. Riječ je o zajedničkoj igri s podijeljenim ulogama, a nerijetko je i jadna žrtva zainteresirana zadržati svoju ulogu. Dosadašnji je tijek misli prikazan na sl. 35.
1 jadna žrtva
I deindividualizacija demoraliziranje
1
Sl. 35: Staro (indiuiduri.lizirajuće i moralizirajuće) i naua (1wmunihacijslwpsihološko-interahcionističho) gledište.
Osim "tereta", interakcionističko gledište sadrži i pozitivne mogućnosti: spoznajući svoj vlastiti doprinos suigri, stječem veću moć, nisam više bespomoćno prepušten "teškom sugovorniku" (brbljavom i dominantncm, bespomoćnom i drskorn), napuštam ulogu žrtve koja me, doduše, rasterećuje od odgovornosti i osigurava mi moralnu nadmoć, ali me zauzvrat ispunjava patnjom i ne da mi odrasti. Kako s toga gledišta izgledaju realni odnosi ovisnosti? Nisam li, primjerice, prisilna žrtva šofa-firanina? Mogućnosti utjecaja na interakciju ovdje nisu ravnomjerno podijeljene. Pa ipak, pri podrobnijem razmatranju redovito se može utvrditi: ondje gdje netko dijeli udarce, sigurno postoje oni koji "izlažu bok" više nego što ih se na to sili.
Gdje smo dosad vidjeli "teškog sugovornika", odsad ćemo moći vidjeti teški odnos i tragati za vlastitim udjelom u njemu: On je patološki brbljavac. On je dominantan. On je bespomoćan i ovisan.
Zašto se ne usudim prekinuti ga? Zašto dopuštam da me ugnjetava? Zašto dopuštam da me uvijek iznova uhvati na lijepak pa obavljam njegove poslove?
Nekima će ovo gledište biti začuđujuće i neugodno, jer ondje gdje su prije vidjeli samo zlobu (poremećenost, bolest) drugoga, sad trebaju spoznati vlastitu "sukrivnju", točnije rečeno: vlastiti doprinos suigri. Na početku je to dodatni teret, a psiholozi koji zastupaju teoriju komunikacije moraju računati s određenim otporom kad se distanciraju od zadaće da otklone "patologiju drugoga" (usp. Selvini-Palazzoli i dr., 1978.) Roditelji i nastavnici koji upućuju dijete s "poremećajima u ponašanj u" psihologu, često uopće nisu oduševljeni kad on ne želi truži ti i lijl:č:iLi dotični poremećaj ponajprije u "djetetu", već u "sustavu" jer, prema l.om shvaćanju, nije bolestan "nositelj simptoma", već ini
.u.
J.
2. Interpunkcija ili: Tko je započeo'?
!I'
'.: J,'
••\
poviuci
j
, 1
72 ______________________________
,
------~------------------
Čak i kad napustimo individualistički način promatranja i usmjerimo pogled na vlastiti doprinos zajedničkoj igri, i tada se često postavlja pi tanje: tko je započeo? Slavni Watzlawickov primjer (1969.): bračni iJ<.l; se neprestano svađa SUf,lnlga 'iLl~11ll prigovara, tla što Si' suprug lv.
Sl.
.5tl) .
73
!:
. ,i
~J
--
__
~4
l
U radnoj grupi su aktivni, marljivi članovi, i pasivni, lijeni: '..,. · "Budući da ste.toliko lijeni, sav posao ostaje na nama." Pasivni: "'BudIlliiI.:~L.,. prigrabili sav posao, mi smo rezignirani i kažemo: 'Pa nek onda' sami ~ ~j\,
sve te drangulije!'" . . ...• Loše ozračje u razredu. Učitelj ih stalno grdi, učenici su bezvoljni. Uči.telj:: · "Budući da ste tako apatični i nezainteresirani za predmet, moram vas grditi," Učenici: "Budući da stalno 'zanovijeta', nemamo volje zalagati se nasatu,"
prigovara povlači se
Na pitanje o početku ovdje je isto tako nemoguće odgovoriti kao i na pitanje što je bilo prije, kokoš ili jaje. Prema gledištu teorije sustava, komunikacija ima oblik kruga i nema početka. Stoga meta· komunikacija ne bi trebala postavljati pitanje o početku i krivnji, već se usmjeriti na spoznaju zajedničke igre i dogovaranje novih pravila: tako se i tako međusobno odnosimo, svatko reagira na drugoga i time na njega utječe. Kako se možemo promijeniti da bi naša suradnja bila zadovoljavajuća?
3. 1 + 1 = 3 ili: Osnovne crte teorije sustava Sl. 36: Supruga
i suprug
različito tumače
S gledišta teorije sustava temeljno značenje ima pretpostavka da "poremećaji" ne odražavaju u tolikoj mjeri individualne osebujnosti, već počivaju gotovo na sustavnom ponavljanju neuspjeha u međusobnoj komunikaciji. "Nadsumativna" jednadžba
svoju interahciju.
Ono što se ovdje događa, suprug i supruga različito interpretiraju. Suprug: "Budući da stalno prigovara, povlačim se." Supruga: "Budući da se stalno povlači, prigovaram!" Oboje tumače vlastito ponašanje kao reakciju na ponašanje drugoga. Watzlawick govori o različitoj interpunhciji slijeda događaja. "Interpunktirati" znači: jedan obrazac ponašanja (proizvoljno) tumačiti kao uzrok, a drugi kao posljedicu ili reakciju. Izgleda da ljudi općenito vlastito ponašanje uvijek doživljavaju kao reakciju. To dobrim dijelom objašnjava neobičnu okolnost što u sukobima ispunjcnim sučeljavanjima uglavnom svi osjećaju da su u pravu. Evo nekoliko daljnjih primjera tipičnih za različite interpunkcije Nova djelatnica čini mnorrc pogreške koje će odjel skupo stajati. TJ odjelu svarla i zatrovano ozrnčje Interpunkciju konflikta sa strane kolega: "BudUĆI ela nas ne pita za savjet i sve čini krivo, teško namje s njom govoriti." Intcrpnnkcija novn dil!\;.Jinicp "l\llr1ll<'i da mc ,"'i odbijaju, ne usuđujem sc piLIII ,,;,1;0 III' hi li t!iI/II'lvlf\ odhOlllll rcakcnu " vlada
sažetak
1 + 1
~:"
=
3
kazuje da "u svakoj komunikaciji postoji neki oblik viška, vlastita dinamika koja se ne može objasniti samo zbrojem udjela pojedinačnih komunikacijskih partnera" (Brunner i dr., 1978., str. 52). Slobodnije kazano: kad Adam i Lena uđu u vezu, kad se njihove ličnosti "međusobno sudare", zbivaju se stvari koje je teško mogao zamisliti onaj tko Hansa i Lenu poznaje pojedinačno. A ako netko od njih dvoje "oboli", padne u depresiju ili se počne nemoguće ponašati, pokušaj da ga se izdvojeno uzme pod povećalo pružat će manje nade u uspjeh od razmatranja vrste njihova međusobnog odnosa, njihovih nesvjesnih "pravila igre" (Y sl. 37) Pritom sc može pokazati da je, primjerice, "poremećaj" jednoga "smislen o" sredstvo za održanje veze.
7S
.j
Naravno, ne smijemo uopćavati gledište teorije sustava. Način n.ii" koji netko komunicira i kako se ponaša,koje osebujnosti i "neuroze" iskazuje, uvjetovan je, doduše, i interakcijom, ali ne isključivo njome, Možemo pretpostaviti da određena individualna obilježja i usmjerenja ličnosti "izbijaju na vidjelo" u gotovo svakom interakcijskom sklopu, "Jednadžba" 1 + 1 = 3 tako der pokazuje dasu u zbroju sadržana i oba pribrojnika s lijeve strane.
Adam
Vježbe
Sl. 37: Polazište teorije sustava: pri individualnim poremećajima u ponašanju "pod pouećalom" se promatra i mijenja vrsta medusobnog odnosa, a ne pojedina indioidua. "Doista je, naime,u sustavima s homeostatskom tendencijom 'patologija' određenih članova bezuvjetna pretpostavka za održavanje ravnoteže .." (SelviniPalazzoli i dr., 1978., str. 64)
Polazište teorije sustava koje veću pozornost posvećuje odnosima izmedu elemenata nego osobinama samih elemenata pretpostavlja nadalje kružni oblik, tj. uzajamni utjecaj, pri čemu je pitanje o početku besmisleno i samo ide u prilog proizvoljnim interpunkcijama. Sukladno tome, suvišnim se pokazuje moralni pristup, suvišnim pitanje o krivnji i pravu. Selvini-Palazzoli i dr. (1978., str. 621) pišu o školskom razredu: "Odnosi među članovima pojedinog razreda su, kao i svi odnosi unutar interaktivnog sustava, kružnog oblika: reakcija i sljedeći događaj ne mogu se međusobno razdvojiti te je pokušaj da se redoslijed obrazaca ponašanja 'interpunktira' prema uzroku i posljedici, izazivanju i izazazvanosti itd. potpuno proizvoljan. Tko tvrdi da je unutar razreda ponašanje osobe A uzrok ponašanja osobe B, odbija zamijetiti djelovanje ponašanja B na A. Moramo, dakle, od modela
A
-----+~B
<>.
prijeći na model A
~
B
1. Prisjetite se nekog "teškog" sugovornika s kojim često imate posla, možda nekoga tko vam se već više puta "zamjerio". Utvrdite u čemu se sastojao vaš vlastiti doprinos nezgodnom ponašanju drugoga. Gdje ste "sudjelovali u igri"? 2. Poznajete li obitelj (ili radni tim, grupu) s "crnom ovcom" (nekim tko je "poremećen" ili se ponaša "nemoguće")? Primijenite polazište teorije sustava tako da se upitate kako se to ponašanje može objasniti iz mreže uzajamnih odnosa!
'\
i
i i
I
j J
1 J!
'I
7G
)j
.~
V. Metakomunikacija _ navika sljedećeg naraštaja?
Gotovo da i nema lijeka koji stručnjaci toliko preporučuju za "bolesnu", poremećenu komunikaciju kao što je to (eksplicitna1) metakomunikacija, dakle razglabanje o načinu na koji se međusobno ophodimo i o onome što smo pri odašiljanju obavijesti imali na umu, odnosno o tome kako su primljene obavijesti dekodirane i kako smo na njih reagirali. U metakomunikaciji se partneri gotovo upućuju na "zapovjednički brežuljak" (Langer) kako bi se distancirali od "meteža" u koji su se zapleli i u kojem više, osim teško i mukotrpno, ne mogu napredovati (v. sl. 38).
svisoka analiziraju zbivanje, otprilike na sljedeći. nacin: "M:isliin dia. uglavnom reagiram na neverbalni dio tvojih pomalo nekongn:ientnili. ' obavijesti, i zbivanje na odnosnoj razini tumačim drukčije od 'tebe," Bio bi to akademski oblik metakomunikacije, od kojeg ne možemo . očekivati nikakvo dobro (usp. i str. 222 i dalje). ' Doduše, četiri strane obavijesti, razlikovanje zbivanja pri prijamu poruke i teorija sustava pružaju nam izvrsno oruđe za sposobnost metakomunikacije. To nam oruđe, međutim, može pomoći samo ako ga koristimo kao pomoćno sredstvo pri opažanju kako bismo svjesnije doznali što se zbiva u meni i među nama, a ne ako ga, nasuprot tome, pretvorimo u pretenciozni jezik posvećenih. Dobra metakomunikacija ponajprije zahtijeva produbljeni pogled u vlastitu nutrinu i hrabrost za samoočitovanje. Hrabrost utoliko što tema "Što se, sada i ovdje, u meni zbiva, kako te doživljavam i što se između nas događa" uglavnom , predočava izbjegavanje izravneg sučeljavanja s bolno doživljenom stvar" nošću. Kao nagrada nam se, doduše, smiješi oslobađanje od ne izrečene napetosti i mogućnost da poremećaj otklonimo time što ćemo doista , "proći kroz njega". Evo još nekoliko
citata
.:»
)
na temu metakomunikacije:
"Sposobnost za metakomunikaciju je ... conditio sine qua non svake uspješne komunikacije ..." (Watzlawick, 1969., str. 56) "Čini se da gotovo i ne postoji oblik komunikativnog ponašanja koju većina ljudi smatra tako neobičnim, toliko ga se boji, a ipak doživljava tako smirujućim kao što je to razgovor o međusobnom odnosu, kao što je to metakomunikacija." (MandellMandel, 1971., str. 127) "Eksplicitna metakomunikacija je potpuno neuobičajena, ljudi je se srame. Bila bi to prava evolucija ako bi nam pošlo za rukom da od nje u sljedećem naraštaju stvorimo naviku." (MandellMandel, op. cit., str. 62)
Sl. .38: "Zapovjedničho brdo" metalwmunihacije: od načina na koji se medusobIto ophode pošiljcuelj i primatel] tvore predmet svojega razgovora.
Slika zapovjeclničkog brežuljka ne bi nas trebala navesti na pogresno mišljenje da pritom pošiljatelj i primatelj znanstveno-di stanci rano
.
'.
- EI,"pll(,ll.l1!1
o
.,
;IU se iona k o LI svakoj obavijesti implicitno "(o ~e (imc mislilo reći". Kad li nastavku govori;-;j"·':,ill1l 11;1 ek":pli"!inu nlI'1:1Ilnn~I!l1ik~lcljll
i1l1'i;)I;nl1! li 111k!1C1ji! 1!1"liLu
~:r1;e met~koll111niI
udio, pritom
poruka uvuck
_ "~edini ~zl.az(iz opasnosti da poremećeni odnosi u školi onemoguće preno~enJe sadržaja, autor) leži, prema našem mišljenju, u analogno didaktičkom nac:,lu: 'Tko se ne upusti u opasnost, u njoj će poginuti', u tome da moramo proc!. ~pravo 'kroz' poremećene odnose da bismo ih promijenili, tj. da moramo naučiti Spoznah definicije i poremećaje odnosa te o tome govoriti _ to bi bila metako~unikacjja - kako ne bismo bilo bespomoćna prepušteni njihovu djelovanjij (Brullner, 1978., str. 63 i 64)
7,a~~skoji govori iz tih redaka
lako će shvatiti svaLko tko je jedkako izricanjem poremećaja (tjeskobna srca! Neće Ji me lSl1l1]ab Ih "razderati na komade?") pospješuje "istinitost situacije ili 17.:171'.·~O<:lAI"~,Ll: .. I' _ ,. . . . - .,,, "''', .iuce llhL:iJ i.l \'110 ~UCl~Jjd vanje -.- Ullljt',.;Lo da ~C kao nriie. ~10n:. d~Z:\:lO
n
79
J
nijemo ili skrivajući ljutnju iza nasmiješenog lica, prepusti komunikativnoj "nelagodi". Gotovo je svatko to osjetio, samo što nije znao da -taj osjećaj dijeli s drugima. Na drugoj strani nema nikakvog jamstva da se na metarazini neće počiniti iste pogreške. Poremećaj se tada samo premješta na drugu razinu. U tom slučaju treba potražiti pomoć komunikacijskog psihologa. On se smatra pomoćnikom u oblikovanju jasnih "kvadratičnih" obavijesti i suosjećajnim zagovornikom poticajnih pravila interakcije (v. str. 109 i 110). Na kraju, primjer za metakomunikaciju unutar radne grupe. polaznu točku tvori "sumnja u funkcionalnost" (usp. str. 52 i 53):
I
I
~d
U grupi se uobičajilo da se neugodne zadaće dodjeljuju "izviđanjern" te je, u mješavini ozbiljnosti i šale, "glupan" nagrađivan pohvalom "zbog svojih "naročitih sposobnosti upravo za tu zadaću": Kolega A: "Nisam siguran bih li se trebao radovati zbog vaših pohvala. Sumnjam da nekoga glasno hvalimo samo onda kad smo našli glupana." Kolega B (smije se): "Zaključujete A.: "Vi to drukčije
To je Meta. Ona nas treba ...
... u bezizlaznim situacijama
li to polazeći od samog sebe?"
doživljavate?"
B: "Ah, ja na sve to ne gledam tako zadrto. Jasno, kad nekome kažemo: 'Vi ste osobito prikladni za ovu zadaću', svatko zna da se to govori kako bi se druge motiviralo. Pritom se pomalo namiguje okom. Mislim da je to samo vrsta igre." A: "Možda to shvaćam
preozbiljno,
ali nešto mi pritome
ipak smeta."
C (obraća se Al: "Drago mi je da ste to ovaj put otvoreno kazali. Mislim da se često znamo šaliti u neugodnim situacijama. Ja u tom često sudjelujem, iako pritom imam loš osjećaj. Primjerice, nedavno ..." itd.
Vježba Ovo je prethodna vježba za metakomunikaciju: kad sljedeći put budete vodili razgovor koji vam se "zavukao pod kožu", napravite naknadno nekoliko bilješki, primjerice o sljedećim točkama: Kako sam se osjećao tijekom razgovora? Što je potaknulo takve osjećaje? Jesam li bio načistu u čemu se sastoje moje namjere, moja "poruka"? Jesam ii je uspio prenijeti? Što sam najradije htio "otvoreno" reči? Što me u tome spriječillo? Što bih još sad, nakon razgovora, želio reći? Što zamišljam, kakve bi bilješke mogao napraviti moj sugovornik? '.'
da sami sebi pogledamo preko ramena i porazgovaramo o tome kako se međusobno ophodimo: metakomunii
napetim stanjima sjetiti na to
80
---------_. __ ._--_
..
1<:
1<
r··:·
I.:"~ j ~.,:
Dio B: Odabrani problemi međuljudske komunikacije U dijelu B želimo još jednom zasebno razmotriti svaku od četiriju strana obavijesti te razjasniti nekoliko odabranih psiholoških problema koji se povezuju sa svakom od njih. Za razliku od sustavno građen og . dijela A, dio B moguće je čitati u skladu s vlastitim interesom, bez obzira na redoslijed. Ustrojstvo dijela B razvidno je iz sljedećeg strukturnog prikaza:
problemi objektivnosti
i razumljivosti (pogl. IL)
....•~ V
1/ 1/ problemi samoočitovanja (pogl. 1.)
/
~ i~
obavijest
1/
V
problemi utjecaja, manipulacije i izražavanja želja (pogl. IV)
1/
I/~--------------
problemi definicije i oblikovanja odnosa (pogl. 111.)
~.
j:{
---------------------------_.--------
.
.------
83
"';.
----------------------~----------~--------------
..--..
~
I. Samoočitavajuća strana obavijesti
.I_!
Čim nešto kažem, kazujem nešto o sebi. Svaka obavijest sadrži (i) samoočitovanje - to je egzistencijalni fenomen koji od svake riječi tvori ispovijest, a od svakog iskaza ogled ličnosti. To samoočitovanje može biti manje ili više svjesno, manje ili više opsežno i duboko te manje ili više prikriveno ili zatajeno, ali ne može izostati. Uvijek iznova doživljavam da već sama riječ "samoočitovanje" izaziva nemir i otpor: zar se ovdje treba događati duševni striptiz? Doista, ophođenje s tom stranom obavijesti stoji i pošiljatelja i primatelja mnogo energije. Ona je psihološki brizantna. Komunikacijsko-psihološke probleme samoočitovanja želim prikazati pretežito iz pošiljateljevog gledišta. On pred svojim duhovnim okom vidi primatelja s naćuljenim uhom za samoočitovanje (usp. sl. 20, str, 47) i suočava se s tjeskobnim pitanjem: kako izgledam n očima drugoga? U nastavku ću najprije govoriti o tom, gotovo posvuda nazočncm fenomenu straha od samoočitovanja (1. pogl., str. 86 i dalje). N astanak toga straha slijedi se u ekskursu sve do svojih izvora u socijalizaciji djece. Zatim se postavlja pitanje: kako se pošiljatelj odnosi prema tom strahu od samoočitovanja, koje mu tehnike samoprikazivanja i suzbijanja straha stoje na raspolaganju? Tu će biti govora o tehnikama samoprikazivanja te će se pokazati da pošiljatelj, u prevelikoj zabrinutosti za tu stranu obavijesti, troši vrlo veliku energiju za njezino oblikovanje (2. pogl., str. 91 i dalje). Učinci toga duševnog rasipanja energije pokazuju se opasnima kako za predmet, tako i za suodnos s drugim ljudima (3. pogl., str. 99). U čemu se sastoji alternativa? U 4. poglavlju (str. 100 i dalje) prikazani su i razmotreni komunikacijsko-psihološki naputci koji trebaju omogućiti bolje sporazumijevanje. Pokazuje se da je apel "Budi ti sam" moguće slijediti samo ako pošiljatelju uspije samoočitovanje pred samim sobom. Drugim riječima: da bih drugima dopustio pristup do vlastite osobe, moram najprije i sam pronaći pristup do nje te ga zatim uvijek držati otvor-enim. Čak i ako je taj cilj utopijski, ipak mu se možemo neprestano približavati. S tim u vezi postavlja se pitanje o putovima samospoznaje (5 pogl., str. 107) .
~
------
~ __ ~ __ MM
eat&~nrr
lfIRiW~~r
,.,........,
Zaključimo: pošiljatelj zna da se njegove obavijesti primaju i ~'" . nuju pod aspektom samoočitovanja. Zbog toga je posvuda nazočan. oblik uopćenog straha od ispita - ja ga nazivam strahom odsamoočitovanja. . . . Uostalom, odatle potječe i strah od psihologa: računamo s time da je on tijekom svojeg obrazovanja naučio prosuđivati obavijesti pod aspektom samoočitovanja ("Sto god kazao, on će me odmah prozreti 1 znati što se sa mnom zbiva!"). Djelomično se strah od samoočitovanja više ne osjeća jer smo naučili komunikacijske tehnike koje ga smanjuju ili čak sprječavaju. O tim se tehnikama raspravlja u 2. poglavlju. Najprije ćemo baciti kratak pogled na povijest nastanka straha od samoočitovanja.
1. Strah od samoočirovanja Pošiljateljeva emocionalna opterećenost najjasnije se pokazuje u situacijama do kojih uglavnom dolazi zbog samoočitovanja. Ogledni primjer: ispit. Primateljeve se obavijesti tu vrjednuju uhom za samoočitovanje: što mi tvoje izlaganje kazuje o tebi, tvojim kvalifikacijama, tvojim zrianjirna? Pošiljatelj osjeća strah: strah od ispita. Hoću li zaslužiti povoljan sud ili ću zakaz ati? Doduše, ispiti, razgovori s natjecateljima, psihološki testovi itd. stavljaju osobito težište na stranu samoočitovanja. Budući da obavijesti i u ostalim životnim situacijama sadrže tu stranu, određeni strah od ispita unosimo u sve međuljudske odnose. Taj strah od samoočitovanja počiva na pretpostavci negativnog suda od strane naših bližnjih, pri čemu sam ja sam kao pošiljatelj svoj najveći i nerijetko najstrožiji sudac. Tako se mnogi ne usude otvoriti usta. Ispitivanje provedeno među hamburškim učenicima pokazalo je kako je za više od 70% njih problem izraziti se pred drugim ljudima, i odraslima i vršnjacima. Čini se kao da strahom ispunjeno pitanje "Kako izgledam u očima drugih?" premoćno vlada duševnim životom.
1.1. O nastanku straha od samoočitovanja Vjerojatno je svatko od nas već osjetio strah od samoočitovanja te ga više ili manje poznaje iz vlastitog doživljavanja. Odakle dolazi taj strah? Je li urođen? Ljudska sudbina? Neurotičan i suvišan? Koliko vidim, izvori straha oci samoočitovanja leže u ranom djetinjstvu. Strah se nadaje kao gotovo neizbježna posljedica sukoba između dječje individue i društva. Strah od samoočitovanja pripada trajnim štetama toga sukoba. Taj je "sukob", doduše, neizbježan, no ipak su jačina sudara i stupanj povrijeđenosti vrlo različiti, ovisno o tome koliko je odgoj prosvijećen i ispunjen ljubavlju, a društveno ustrojstvo humano. U nastavku bih želio razlikovati dva zasebna oblika toga sukoba između pojedinca i društva te iz svakog od njih izvesti nastanak straha od samoočitovanja i strategije njegova svladavanja. Jedna vrsta sukoba proizlazi iz djetinjeg karaktera i društvenih normi. Dijete ubrzo opaža da je dio njegove osobnosti nedopušten i loš te pronalazi dobre razloge da bi to nevoljeno ja sakrilo. Taj postupak potiskivanja neželjenih dijelova ličnosti opširno je opisan u psihoanalitičkoj literaturi. .Druga vrsta sukoba proizlazi iz dječje bespomoćnosti i nedostatnosti i društvenih zahtjeva za postignućem. "Kompleks manje vrijednosti" što ga je dubinski psiholog Alfred Adler postulirao kao ljudsku sudbinu, dovodi do zaključka: "Ne smijem se pokazati tako (nedostatnim) kakav doista jesam" i do mnogobrojnih pokušaja podizanja vlastite vrijednosti Razmotrimo malu podrobnije obje razvojne linije straha od samoočitovanja
Student prava piše: "Mnogi ljudi osjećaju istinski strah pokazati da nešto ne znaju, jer bi se to 'neznanje' moglo protumačiti kao slabost. Iz toga proizlazi 'mudro' naklapanje bez mnogo smisla, samo da bi se umaknulo sumnji kako smo 'neznalice' .... I u kontaktima s ostalim ljudima, osobito u potrazi za partnerom, često naiJazim na izraziti strah otvoriti se prema drugome budući da bi se na taj način mogle otkriti 'slabosti'. Samo da se previše toga ne otkrije, jer bi inače drugi mogao steći lošu sliku o našoj osobi." (Iz dnevnika predavanja, 1980)
Strah se osobito osjeća pred velikim brojem primatelja. Pretpostavirno da na nekom političkom skupu ili roditeljskom sastanku želim nešto reći o temi rasprave Srce mi udara, prije i dok se javljam za riječ Biološki gledano, lupanje srca irna funkciju opskrbiti mišiće s mnogo krvi kako bi bili pripravni za "slučaj nužde". Tu pripravu mozak naređuje kad situaciju drži "ozbiljnom", naime kad predstoji obrana, napad ili bijeg kao životno prijeko potreban oblik ponašanja. Tako mi moje tijelo vrlo jasno kazuje ono što možda svojim razumom držim glupim moj doprinos raspravi ZD. mene osobno je "ozbiljan ",111{';lj", ugm!d\;II1)('. Jl!OJcg (Js.JC(::~I:1 vlastite vrijednosti Posiljatcljcv rJ7.ik SI: iskl/'.II.1f:' ve(~ I.l jlrr:rLI.joll1 sCihlvnnnj 'lIlLi(xl
B'
~_)
~
1I~··==::::::=-~
~~~~~~~~8~7~II
..".
Sukob između djetinje osebujnosti i društvenih normi. Temeljni doživljaj svakog djeteta je djelomična nespojivost njegovih želja i osebujnosti s društvenim normama. "Biti dobar, imati male zahtjeve, podvrgavati se, ništa ne razbiti, potiskivati bijes, ne pokazivati vlastitu seksualnost itd. - sve su to zabrane koje je beskrajno teško interiorizirati i o kojima ovisi smije li se dijete osjećati dobrim." (Richter, 1974., str. 80) Uglavnom su to ponajprije roditelji koji pohvalama i kaznama, Jjubavlju i uskraćivanjem ljubavi prenose te norme i uče dijete strahu od njegova nevoljenog ja. Taj je strah opravdan, nipošto neurotičan, te dovodi do prilagođavanja i potiskivanja "loših" dijelova ličnosti. Roditelji (a poslije susjedi, odgojitelji, učitelji, vršnjaci) postaju u tom procesu nekom vrstom sudaca u čijim se očima čovjek treba dokazati kako bi zaslužio sreću i osjećaj vlastite vrijednosti. A dijete uči da samo određeni osjećaji, misli i oblici ponašanja koji u njemu postoje izazivaju odobravanje sudaca; ostali su "loši" i moraju se potiskivati i skrivati od drugih (v. sl. 39),
potreban izvanjski sudac, oni automatski izazivaju osjećaje krivnje i srama: sudac je u nama u obliku savjesti, osjećaja časti ili superega. Oblikovanjem toga superega strah se više ne javlja u tako intenzivnom obliku budući da se impulsi koji za sobom povlače kaznu pravodobno potiskuju - pokrov na zmijskom leglu. Sudac je, dakle, u nama, ali mi ga iznova projiciramo tamo gdje smo ga isprva susreli - u obliku drugih ljudi. Tko u robnoj kući ukrade vazu ilije sakrije ispod kaputa, odjednom osjeća kako se pogledi svih kupaca i prodavača usmjeravaju na njega, osjeća se uhvaćenim i osuđenim, okružen detektivima i sucima. U nešto slabijem obliku to se zbiva ti našem svakidašnjem životu: uvijek s "nečim skrivenim ispod kaputa" projiciramo vlastitog unutarnjeg suca u druge ljude, osobito one koji sliče "starim sucima" (tzv. strahovi od autoriteta), bilo po svojoj dobi, izgledu ili ponašanju ako, primjerice, dadu do znanja da nas kritički promatraju, Istodobno se bojimo da će nas "srediti", i to zbog onih osobina koje sami u sebi smatramo sramotnima ili slabostima. 'Na osnovi spremnosti za strah koju u sebi nosimo još iz djetinjstva, Ha svakog čovjeka koji pred nas stupa s kažnjavajućim ili prijekornim izrazom Iica reagiramo kratkim spontanim strahom. Drugi pritom privremeno poprima _ ne objektivno, već u našem subjektivnom osjećaju - karakter autoritativnog i nama nadmoćnog sudačkog lika. Ponovno se nalazimo u nekoj vrsti kušnje u kojoj se moramo iskazati pred drugima. Nedoraslost kušnji izaziva strah. Da bismo se oslobodili toga straha, spontano i nesvjesno se služimo svim sredstvima pomoću kojih možemo pridobiti naklonost, priznanje i poštovanje." (Duhm, 1972., str 22)
Sl. 39: Dijete ubrzo opaža da je samo dio njegove ličnosti Posijedico:
Tada preuzimn /:;1
odcjepL;ival~je dijelova
dostojan
ljubavi.
ličnosti.
pak dolazi do daljnjeg procesa: tijekom vremena dijete sudove svojih sudnca kao svoje vlastite. ono ih "inLcriori7.ira".
nnli.:..:i:l\'''ll1i(\
7,~h,·..,ni(\n;h
?ri toj projekciji (drugi su suci pred čijim se sudom trebam opravdati) uglavnom je riječ o neurotičnom strahu. Neurotičnom stoga jer se u međuvremenu djelomice pokazao suvišnim (za razliku od realno zasnovanog djetinjeg straha), To ne znači da je stalna izloženost sudu drugih puka utvara. Primateljevo uho za samoočitovanje uvijek je pomalo naćuljeno. Ali ovdje je riječ o doživljajnom prenaglašavanju te činjenice. U većini slučajeva primatelj ima posve druge brige; nerijetko i sam naslućuje "nešto skriveno ispod svojega kapu ta" i pretežno je zaokupljen time kako izbjeći otkrivanje i osudu.
;~:·'f·.~q;'·l
;
;n ...nl,lc')
,1;nJ"""",-,;<"\
n"(">
SukOb djetetove nedostatnosti s mjer.ilima postignuća u njegovoj okolini. 'T'ellwljni doživljaj svakog djet.ct.a, prema Adleru, tvori rh'/i,.li"i
nipP'()\'(' rn,IJlir' vriipdnns'll
"~':'n
89 88
~.'
"Obratimo li pozornost na djetetovu sićušnost i bespomoćnost, koje tako dugo traju i II njemu pobuduju dojam da nije doraslo životu, moramo. pretpostavili da na početku svakog duševnog života stoji više ili manje duboki osjećaj manje urijednosti." (Adler, 1966, str. 71) "Malen, slab, neupućen, bespomoćan stupa čovjek u život. Na sve moguće načine prikraćeno u odnosu na odrasle, dijete osjeća nesigurnost. Ono teži sigurnosti. 'Postati velikim' postaje njegovim željenim ciljem. 'Biti velik' znači bili u stanju uzeti neki predmet, otvoriti vrata, proširiti krug svojega kretanja, ispuniti si mnoge želje .... " (Jacobi, 1974., str. 54)
U povoljnim okolnostima (kad se dijete osjeća željenim, pronalazi svoje punovrijedno mjesto u zajednici i ohrabruje na svojem putu učenja) brzo se uspostavlja zdrav osjećaj vlastite vrijednosti. Često su, međutim, iskustva iz djetinjstva prikladna za ojačavanje osjećaja manje vrijednosti: tako, primjerice, pretjerano zaštitnički i popustljivi stil odgoja dovodi do toga da dijete stječe dojam kako s vlastitom snagom ništa ne vrijedi te, loše pripremljeno, stupa u život u kojem ga, na osnovi njegova zaostatka u učenju, očekuju ponižavajuća iskustva i blamaže I osjetljivi porazi u suparništvu među braćom mogu u djetetu stvoriti osjećaj podložnosti. Konačno su i sve ponižavajuće poruke o odnosu iz vlastite okoline prikladne za učvršćivanje djetetove negativne slike o samom sebi ("Ja baš ne vrijedim mnogo!" - usp. pogl. B III., 5, str. 163 i 164) Što je osjećaj manje vrijednosti izraženiji, čovjek se, prema Adleru, više brine za način na koji će kompenzirati taj mučni osjećaj i podignuti vlastitu vrijednost. Svaka težnja za važenjem, nadmoćnošću i moći ukorijenjena je u nastojanju da se prevlada vlastita (umišljena ili realna) slabost (kompenzacija) te pritom, po mogućnosti, radi veće sigurnosti nadmaši cilj ("nadkompenzacija"). Strah od samoočitovanja pokazuje se iz tog gledišta kao strah od razotkrivanja neuspjeha. Što je kod odrasle osobe izraženiji osjećaj manje vrijednosti, ona više zamišlja:
o
svoje bližnje u ulozi strogih sudaca, u čijim se očima mora dokazati i pred kojima mora sakriti "neprivlačni" dio svoje ličnosti kako bi je barem donekle priznali; O čak i bezazlene situacije (primjerice, igre nil sreću, priređivanje zabava, seksualni odnos itd.) poima kao provjeru p ostign. lira. tj. svp j·o do?,ivl.i:wa kao l1(;k11 vrst n kušnjr: \'j;,r;l.iLl' osobe; U li drugome i !! :;! ('dol"1I
------------
vidi su ptuniler; i boji se poraza
.... -------------
u utrci za uvažavanjem
__ ---i
1.2. Svijet sudaca i suparnika -
plod mašte?
Doduše, svijet sudaca i suparnika nije puki proizvod mašte, samo neurotična projekcija. Naprotiv, važna su životna područja u našem društvu (primjerice škola i radni život) uređena tako da nužno postaju izvorištem straha od samoočitovanja: utemeljena su na načelu učinkovitosti i suparništva. Tako bi škola zapravo trebala služiti učenju i razvijanju ličnosti. Budući da škola, međutim, istodobno obavlja društvenu funkciju razdvajanja kukolja od žita, tj. na osnovi njihovih postignuća dijeli učenike na uspješne i neuspješne, učeniku postaje životno važnim ostaviti dobar dojam na strani samoočitovanja. Doista je okružen sucima (učitelji) i suparnicima (suučenici) - mora biti "dobar", i još više: mora biti bolji od drugih kako bi došao na "zelenu granu". Ono što se u školi pokazuje osobito jasnim i kobnim, u većoj ili manjoj mjeri vrijedi i za ostala životna područja, naročito u kapitalis. tičkom gospodarskom sustavu, na što posebno upozorava Duhm (1972., str. 50): ,
"Polaritet znanja i neznanja postaje povlaštenom shemom prosudbe u gotovo svim životnim pitanjima, a život se pretvara u niz kušnji .koje pobuđuju strah ... Time načelo učinkovitosti (i suparništva) produbljuje jaz među ljudima, međusobno od njih stvara neprijatelje te čak i u najbolje odnose unosi talog mržnje i zavisti." Strah od sudaca i suparnika nije, dakle, izmišljen. Povrh toga, strah se uglavnom pretvara u stalnog životnog pratitelja i prenosi čak i na one situacije koje same po sebi nemaju karakter natjecanja ili tribunala.
2. Samoprikazivanje i samoskrivanje Na toj društvenoj i osobno-biografskoj pozadini moguće je razumjeti da je pošiljatelj uvijek pomalo zabrinut za svoje samoočitovanja i dio svoje energije ulaže u oblikovanje samoočitavajuće strane obavijesti. Mnoštvo tehnika koje mu u tu svrhu stoje na raspolaganju mogu se grubo podijeliti na tehnike za ulijevanje poštovanja i tehnike stvaranja fasade. Tehnike za ulijevanje poštovanja su one koje se usmjeravaju na pokaz ivanjn vlastite "čokoladne" strane i prikupljanje pozitivnih bodova. Toj se strategiji, obilježenoj nadom u uspjeh, pridružuju tehnike stvaranja fasade što ih pokreće strah i neuspjeh pritom sc misli na :,,1.:,;:,,· tu.], ;;u prikladne da zataiimo ;'neprivlačJli"
91
dio vlastite osobe. Naposljetku, ponekad se nailazi i na oblik samoprikazivanja koji naizgled proturječi svemu dosad kazanom: demonstrativni način kojim sami sebe umanjujemo i prikazujemo u lošem svjetlu. U nastavku ćemo podrobnije razmotriti tehnike za ulijevanje poštovanja, stvaranje fasade i umanjivanje vlastite vrijednosti. 2.1. Tehnike
za ulijevanje
poštovanja
Jezik posjeduje mnoge pojmove kojima se označava pošiljateljevo nastojanje da se pokaže "s najbolje strane": izigravati, producirati se, praviti se važan, laskati si, kočoperiti se poput pauna, izazivati dojam itd. Mnogobrojne su i vrlo raznolike tehnike koje se pritom koriste. Doduše, pošiljatelj se nalazi pred jednim problemom. Otvoreno isticanje vlastitih prednosti i "pretjerivanje" u samohvali smatra se neukusnim i moglo bi lako izazvati suprotan učinak. Osim toga, ono se rijetko odnosi na samu "stvar". Pošiljatelj ih, dakle, mora neupadljivo uplesti u predmetni sadržaj (1. stranu obavijesti). U poglavlju B II., 2, str. 123 i dalje, razmatra se odgovarajuća tehnika: nerazumljivi jezik. Nerazumljivo izlaganje manje služi primateljevom obavještavanju nego vlastitom ugledu ("Ne razumijem nijednu riječ, ali zacijelo je on pametna glava."). Druga se· tehnika sastoji u tome da preko usputnog kanala odašiljemo osobne poruke o vlastitoj vrijednosti. Pritom se ima na umu: posve usputno i naizgled bez osobite namjere nagovijestiti o sebi nešto što ostavlja dojam. Kad netko, primjerice, kaže: "U tome se s vama mogu potpuno složiti. Kad smo ono gradili kuću u Bangkoku, imali smo posve iste poteškoće." Ili: "To što sad govorite, na sličan je način oduvijek tvrdio i moj prijatelj Einstein - iskreno kazano, ja mislim drukčije". Ili: "Kvocijentu inteligencije ne treba pridavati preveliku važnost. Moj navodno iznosi 131, ali često postupam prilično glupo." Premda prividno tvore prilog temi rasprave, glavna poruka' u njima leži na strani samoočitovanja i kazuje: "Pogledajte kakav sam, što imam, što mogu!" Takve poruke za ulijevanje poštovanja ne prevladavaju samo u razgovorima na zabavama. I u stručnim i radnim razgovorima mnogo se toga kazuje kako bi se istaknula velika vlastita vrijednost i kornpetencija. Tehnika koja se pritom često koristi jest i potraga za "skrivenorn prcdnošću", Pritom se ima na umu usmjeravanje razgovora na one aspekte o koj ima možemo reći mnogo toga pametnog. gdje se gotovo ,)sjE:ćallllJ "kud kućev L raspravama često dolazi do pravog nadrnetanja II lragallJ u za skri veriorn prednošću. 92
N apor za podizanjem vlastite vrijednosti pokazuje se tako podjednako i u sadržaju i obliku. Pošiljatelj rado pripovijeda zgode iz svojega života, iz kojih posredno proizlazi zaključak o tome kakva je on osoba. Pritom se uglavnom prikazuje u dobrom svjetlu. Poruka za ulijevanje poštovanja tu leži u sadržaju, u obliku pošiljateljevog služenja jezikom kojim naznačuje svoju izdvojenost iz mase. Tako otmjenije zvuči negdje "boraviti" umjesto negdje "biti", "očitovati se" umjesto "kazati". "Navečer uglavnom jedemo vani" nije tako dobro kao "Noću običavamo obroke uzimati izvan kuće". "Nečim raspolagati" je neznatno bolje nego "nešto imati". Želim si uštedjeti napor nabrajanja daljnjih tehnika za ulijevanje poštovanja. Svatko može samopromatranjem ući u trag vlastitih tehnika. Sadržaj kojim se ulijeva poštovanje uglavnom ovisi o primatelju: nekome možemo irnponirati tako što mu pričamo o vlastitom bazenu, drugome možda naprednim pogledima, trećem obrazovanjem, četvrtom dvosmislenim šalama, a petom podcjenjivanjem određenih (grupa) osoba. 2.2. Tehnike
fa~ade
U njih se ubrajaju sve tehnike koje su usmjerene na to da zataje ili prikriju negativno doživljene dijelove vlastite ličnosti. Uopće uzeti riječ - za to je potrebna barem minimalna mjera hrabrosti za samoočitovanje, jer bi se lako moglo dogoditi da moje izlaganje dopusti donošenje zaključka o nekompetentnosti ili "neobičnosti" moje osobe ("Si tacuisses ..."). Prema.tome, u određenim okolnostima šutnja je najdosljedniji oblik fasade za suzbijanje straha. Doista, mnogi učenici izbjegavaju postavljati pitanja ("Poslije će me smatrati glupanom!"); doista se tek nekoliko studenata na seminaru usudi nešto prozboriti ("Neću li se blamirati?"); doista, na skupštinama ili drugim mjestima uvijek samo nekoliko osoba ima hrabrosti "otvoriti usta". Čim pošiljatelj otvori usta, u prvi plan stupaju druge tehnike. Kažimo unaprijed: tehnike fasade su pošiljatelju djelomice u tolikoj mjeri prešle u krv da su postale njegova druga narav. Taj automatizirani sustav sigurnosti skrbi i za to da pošiljatelj više uopće ne zamjećuje svoj strah od samoočitovanja. Možda je neki čitatelj pri odlomku o strahu od samoočitovanja pomislio: "Kako, molim? U svakoj je komunikaciji u igri i strah od samoočitovanja? To je vjerojatno prilično pretjerano. U svakom slučaju ja ga ne prirnjećujem!" Uz pomoć tehnika sanioskrivanja polazi nam za ruk..Jill "ijiijc:čiLi Li", se strah uopće pojavi. ~amo onaj uco Je na svim stranuuia pumgao Za,;l.ILIH' ocucrue, aiarrn ne
93
I:,'
~~~i
~::integracije odcijepljenih dijelova ličnosti i obavimo ga u ko~~.' :K su primjereni našoj snazi. i:~ Uvjeren sam da nas ta misao približava jednom od najvažnijih ;\; korijena ljudskosti, ali isto tako - u slučaju "zatvorenosti" -i korije~ nima neljudskosti. Jer nemilosrdna borba protiv odcijepljenih dijelova / ličnosti (projiciranjem) se prenosi na naše bližnje, prije svega na "one Jdruge", žrtvene jarce, pa i djecu prema kojoj još uvijek nismo prevladali "crnu pedagogiju" koja vraga istjeruje udareima (usp. Miller, 1980.), a može se prevladati tek nakon izmirenja s vlastitim "vragom".
uređaje i obrambene topove, može se osjećati sigurnim i ne opažati strah koji se krije iza podizanja i održavanja sigurnosnog sustava. Život iza fasade. "U našem svakodnevnom životu susrećemo osobe koje kao da žive iza fasade. Osobe koje igraju određenu ulogu, govore stvari koje ne osjećaju." (TauschJTausch, 1977., str. 214) Nasuprot tome, Tauschovi govore o "nepatvorenosti" kad se izvanjsko ponašanje podudara s unutarnjim osjećajima i raspoloženjima. Imam li dodir sa samim sobom? To je odlučujuće pitanje za samoočit.avajuču st.r anu obavijesti. Temelji li se rečeno na vlastitom doživljavanju, osjećanju i mišljenju? Dolazi li gotovo "iznutra", ili je riječ o nevezanorn, površnom brbljanju, ma koliko se ono činilo "utemeljenim" i "objektivnim"? Fasada ponajprije služi skrivanju svega onoga što pošiljatelj kod sebe samog smatra "neprivlačnim", što ugrožava njegov osjećaj vlastite vrijednosti. Načelo: ne pokazivati nikakve slabosti niti osjećaje! Tako se ponekad osjećam napadnutim, uvrijeđenim ili isključenim, ali ne dopuštam da to itko prirnjeti; lupa mi srce i osjećam strah, ali se ponašarn kao da sam potpuno smireno Ljutim se, ali pokazujem prijazno lice. Osobito je Richter (1974.) upozoravao na činjenicu da u našoj kulturi ponajprije muškarci smatraju osobne patnje C'irriati problema") nedoličnim te ih pokušavaju sakriti pred drugima - i samima sobom. "Sa mnom je sve u redu", gledište je s kojeg se promatra "bolesni čovjek koji ne smije patiti". To ponajprije vrijedi za tip uspješnog muškarca, tip A, koji se odlikuje snažnim častohlepljem, snažnom željom za uspjelom i društvenim potvrđivanjem kao i grozničavom aktivnošću. Pri skrivanju unutarnjih stanja Ilije riječ samo o taktičkom manevru koji se primjenjuje svjesno, ili čak već automatski. Često se osjećaji doista više ne zapažaju čak ni u vlastitoj nutrini. Ako se u djetinjstvu određeni osjećaji (primjerice boli) nisu smjeli iskazivati, oni su na neki način zabranjeni i odbačeni. Samo je tako mogla preživjeti "pozitivna polovica osobe" (usp. sl. 39), u određenom smislu zrcalna slika izvanjskih želja. Kao odrasle osobe drugu polovicu nosimo čvrsto zatvorenu u sebi; "zatvarač" se djelomice sastoji u krcničnoj napetosti mišića, otežanom disanju itd. S reduciranom se emocionalllOŠĆU, doduše, može živjeti, ali ne i doista biti na životu. Izvući zatvarać, čak i kad nekadašnji razlozi više ne postoje, čini se opasnim: neće li SE nagomilani atekti isprazniti "praskorn", potpuno me prepl aviti i izbaciti iz ravnoteže? Doista, umijeće psihoterapije i meditacije (Schwabisch/Sicms. IS)76) sastoji s(' \I torne rla pravilno rloz iramo iai proces ().I
----------------------------------
Pomoćna jezična sredstva za samoskrivanje. Fasada se očituje u cjelokupnom načinu kako govorimo, stručno i bezlično, nevezano i apstraktno, ograničenom mimikom i gestama, smirenom bojom glasa, ukratko - u' sterilnom načinu kojim se izražavamo, a 'koji više podsjeća na službena priopćenja nego na spontano osobno samoizražavanje. U kontek'štu u kojem se manje cijeni ljudska osebujnost od pouzdanog ispunjavanja očekivanih uloga, takvo ponašanje jamči sigurnost i - barem prividnu - slogu. Ponajprije u svijetu rada stoga vlada norma da' se svi osobni stavovi, čak i osjećaji, ostave "vani, pred vratima". Bezlična i samoskrivajuća komunikacija pokazuje se u cjelini diskursa, a ipak postoji nekoliko jezičnih simptoma po kojima se razaznaje pokušaj da se čovjek udalji od samog sebe i sakrije. Pritom je u određenom smislu riječ o jezičnim minitehnikama samoskrivanja. Neodređenost. Pošiljatelj često koristi neodređeni oblik kako bi depersonalizirao sadržaj poruka. Ne kaže dakle: "Bijesan sam jer sam morao tako dugo čekati!" nego: "Čovjek se razbjesni kad mora tako dugo čekati." U neodređenom obliku vlastito osobno doživljavanje postaje zaseban slučaj opće zakonitosti. "Čovjek" ne priopćava, dakle, ništa osobno o sebi, već kazuje nešto o čitavom čovječanstvu. "Mi". Istu funkciju, naime izbjeći vlastito "ja", često imaju rečenice koje uporabom zamjenice "mi" pošiljatelju dopuštaju da se osobno ne eksponira, već se u svojim pogledima i namjerama osjeti zaštićen u zajednici. "Otvoreni smo za sve novo, ali i skeptični hoće li to do nečega dovesti", kazuje polaznik na početku komunikacijskog treninga. "Sad ćemo ići u krevet", kaže majka za večerom. Takva formulacija, doduše, rijetko odgovara zbilji, ali zato uživa prednost ela je manje eksponira nego kad bi rekla: "Ja sad želim leći, a htjela bih da i vi odete LI krevet!"
••I,
_______________~t J_'
95 ••
••
~
•••••
1 .
".1
·1
'j
i
1
;
Ti-poruka kao vrh ledenog brijega
Pitanja. Pitanja često imaju funkciju prikriti vlastito mišljenje i umjesto toga izazvati samoočitovanje drugoga. Ona tada više nisu sredstvo za prikupljanje informacija, već tehnika za osiguravanje nadrnoći. "Zašto si kupila tu haljinu?" možda u stvarnosti znači: "Tvoja mi se nova haljina ne sviđa." Iza mnogih činjeničnih pitanja često se prikriva neistomišljenik. . . "To". "Ja" koje zahtijeva neustrašiv pogled u vlastitu nutrinu, često se zamjenjuje bezličnom, anonimnom zamjenicom "to". "To je bilo dosadno" _ takvom prividno objektivnom tvrdnjom pošiljatelj izbjegava iskazati svoje osobno mišljenje i stvar nazvati praviJ~ imeno~. Na koga se odnosi ovo anonimno "to"? Možda se iza toga krije tvrdnja: "Nisam više imao strpljenja slušati dugačka izvješća o putovanjima strica Jasenka, ali ni hrabrosti prekinuti ga i izložiti svoj stav." Nužnost sučeljavanja sa sobom samim i drugima, koja se ukazuje pri toj verziji ne bi, doduše, bila dosadna, ali bi se zato mogla pokazati riskantnom i neugodnom. Dakle, ipak je bolje pustiti da nam bude do-
nejasna podloga samoočitovanja
sadno ... "Ti-poruke". Vjerojatno najrasprostranjeniju tehniku da se izbjegne o-sjećajno obojeni iskaz u prvom licu jednine čine "ti-poruke" (Gordon, 1972.; usp. i str. 80). Ta se tehnika sastoji u tome da vlastite unutarnje doživljaje prevedemo u iskaz o drugome. U sljedećoj se tabeli nekoliko ti-poruka kao primjeri sučeljavaju s (neizgovorenim) ja-po-
Sl. 40: Ti-poruka nije samo "poursna", duševno stanje.
rukama.
svjetlo dana. Primjer iz bračnog savjetovališta: Za vrijeme godišnjeg odmora zbio se sljedeći događaj: suprug je želio poduzeti neku aktivnost, supruga je, nasuprot tome, ležala u pijesku i čitala časopis. Bijesan, počeo ju je grditi riječima: "Lijena si
ti-poruke
ja-poruke
"Moraš li stvarno neprestano upadati u riječ? Trebao bi jednom otići na tečaj umijeća raspravljanja."
"Ide mi na živce kad me prekidaju. Tada mislim da ono što pripovijedam nije dovoljno zanimljivo."
"Tebi se doista ništa ne može povjeriti."
"Strašno mi je neugodno što si to dalje pričao."
"U tim hlačama samo izgledaš
smiješna. Molim te, odjeni neke druge."
"Bojim se da će se ljudi smijati tvojim hlačama, a tada bih se stidio."
Ti-poruka je sasvim upotrebljivo borbeno sredstvo. Njezina se "prednost" ne sastoji samo u tome što na taj način vlastiti unutarnji svijet ostaje neraspoznatljiv, već i u tome što drugi dospijeva u poteškoće .. Na sl. 40 je pokazano kako iza ti-poruke mogu stajati posve različita; :-'Ilhjpkl il 11;'1 "t;miCl 7,h(H[ nedostatka samoočitovnnia Ob3'.'iies\: ostaje . . .. , .., ..• ~., ...•
već i ostavlja nejasnim pošiljateljevo
Često ni sam pošiljatelj ne zna što tvori "podlogu" njegova vrha ledenog brijega. Tek u okviru terapije i intenzivnog samoistraživanja može nam poći za rukom da skriveno unutrašnje stanje iznesemo na
k'o puh!" U sljedećem isječku razgovora između terapeuta i supruga terapeut pokušava razotkriti "ja-poruku" koja se krije iza toga čina: Terapeut: Kako se osjećate dok vaša supruga leži tamo u pijesku? Suprug: Strašno, ona je tako pasivna i rasipa dragocjeno vrijeme odmora. Moglo bi se toliko toga poduzeti. . Terapeut: Svijet nudi toliko toga, a ona rasipa dragocjeno vrijeme imate li i sami Laj osjećaj? . Suprug: O da, prije sam se i sam Lako osjećao, da nisam znao što bih :'Počeosa samim sobom i po čitav sam dan samo ljenčario. Terapeu t:: T b ko "te :'0 ('<'lein osjećat ;'/ Q., •.... ~." _. 't.'-~'O
1"):.
4 .j-
••
•.••• '
~
•
1"''-~-··
,
l'·
·-··'-~•..•-" ••••. .J<"""Vh
";-";"J,-.
'
•J"
96
..
I
I ~
E
J
Sad se jasno pokazuje da je suprug, iz duboko usađenog straha od rasipanja vremena i života, razvio poduzetni duh neprestano zaokupljen - aktivnošću i da je supruginim ponašanjem podsjećen na svoj stari "pakao", a prijezir koji prema njoj iskazuje jest pokušaj da ugasi vlastiti pakao. U ovom je slučaju bio potreban terapeutov rad da bi se razotkrile ja-poruke. Iz tog se gledišta ja-poruka pokazuje kao izraz produbljenog samorazjašnjenja, a ne samo kao novi način formuliranja vlastitih reakcija. Jasna komunikacija pretpostavlja samorazjašnjenje.
2.3. Demonstrativno
samoumanjivanje
Posve u suprotnosti s tehnikama ulijevanja poštovanja koje smo opisali pod točkom 2,1., ponekad nailazimo na ljude koji sami sebe prikazuju kao malene, slabe, bespomoćne i bezvrijedne. "Ja ti baš nisam od velike koristi!" S takvim samoprikazivanjem stupaju pred svoje bližnje. Kako? Pa tko to sam sebe prikazuje u lošem svjetlu? Nije ji tu posrijedi nedostatak sposobnosti da se samog sebe prikaže u povoljnom svjetlu? Najkasnije na ovom mjestu potrebno je iznova podsjetiti na činjenicu da obavijesti imaju oblik kvadrata te da i poruke samoočitovanja sadrže apelativne aspekte. Zanemarimo li činjenicu da apel jednostavno može glasiti "Nemoj se složiti sa mnom" ("fishing for cornpliments"), može biti riječ o pokušaju da se primatelj potakne na preuzimanje mučnih i teških zadaća ("Ja ti baš nisam od velike koristi - moraš me osloboditi životnog tereta!") v. sl. 41.
"Ono se skriva iza izlaganja stvarne ili umišljene manje vrijednosti te svoju nesposobnost koristi kao štit, kako se od njega ništa ne bi . '. zahtijevalo ili očekivalo." (str. 42) Primatelji obavijesti poput one na sl. 41 trebali bi svakako znati da reagiranje u skladu s apelom u određenim okolnostima može pro'dužiti obeshrabrenost. Dobronamjerna pomoć prihvaća poruku o odnosu "ti si jak - ja sam slab" te je stoga za primatelja zavodljiva, ali drugoga drži nedoraslim i ovisnim. O uspostavljanju ravnoteže između premalo i previše pomoći Ruth Cohn kaže: "Tko daje manje nego što je potrebno, lopov je; tko daje više, ubojica." (1975., str. 123; usp. i str. 227 i dalje)
3. Učinci -tehnika samoprikazivanja . Pretjerana zabrinutost za stranu samoočitovanja stoji mnogo duševne energije, sprječava doprinos razjašnjenju predmeta i stvara pregrade među ljudima. ,
Opasnost za razjašnjenje predmeta. Naravno, ondje gdje su sugovornici previše zabrinuti za vlastito samoiskazivanje, gdje strah od zamjeranja i želja da se ostavi dobar dojam skrbe za ukočeno i ne stvaralačko ozračje, doprinos razjašnjenju predmeta ne može biti optimalan. Mnogo se toga gubi jer se pošiljatelj ne usudi otvoreno izložiti svoje gledište.ili zato što prevlast zadobiva samoprikazivanje. Mnogo se toga gubi i stoga što primatelj sluša samo s pola uha. Jer on je prije svega zaokupljen time da iskuša svoj vlastiti "nastup". !
Brana za međuljudsku solidarnost (usp. Richter, 1974). Tajeđi Ja ti baš nisam od velike koristi (samooćitovanje)
obavijest
1
Nemoj od mene mnogo toga očekivati - ostavi me na miru, oslobodi me životnog tereta! (apel)
SI. 41. (Skriveni) apelationi aspek: samoponižauajućeg
samoprikaziuanja.
T' "i7,l;lg
jedni pred drugima vlastite slabosti, strahove, probleme i težnju za nadmoči, nemoguće je prevladati udaljenosti koje međusobno dijele ljude. Solidarnost pretpostavlja otvoreno priznavanje vlastite osobe sa svim njezinim slabostima i takozvanim osjećajima manje vrijednosti. Tako saznajem da i drugi pate, osjećaju se nesigurnima, imaju probleme, ponekad ne znaju što će sa sobom. Uviđam: uopće nisam tako sam sa svojim problemima. Drugi uopće nisu tako čudesno sposobni, tako suvereni kakvim samih smatrao, i mogu si prištedjeti sve ono naprezanje snage koje bi bilo prijeko potrebno da bih prikrio svoj osjećaj manje vrijednosti. U pravilu, međutim, činimo sve što je u našoj moći da bismo izbjegli takve doživljaja. Zajedničkim naporima stvaramo izoliranost zbog koje natimo.
99
Opasnost za duševno zdravlje. (Djelomice umišljena) nužnost da se .prema :am ~okažemo drukčijima nego što se iznutra osjećamo . dovodi do trajne u~utarnJe ~.apetosti '. To nas stoji mnogo psihičke sna~~.;· ge .1 za s~bom uvijek .p,0vlacl latentm strah od raskrinkavanja. To j~{ dusevno nehl~IJenskI, a ~~mim t~m i P?vezano s rizikom tj eles .:; bolesti (primjerice, s opasnoscu od srcanog infarkta; usp. Richter, 1974.)~
4. Psihološki naputci Ka~cve ~a~utke pruža komunikacijska psihologija za ophođenje sa samooč:~avaJucom stranom obavijesti? Često sam doživio da su polazmCI ~as:h tremnga upravo u toj točki bili razočaranima psihologom. Ta oceklvah. su da će naučiti kako se samoprikazivanje dovodi do ~rhunskog "sjaJa,. kako se osobno može "ostaviti optimalan dojam" i prod~tl se '. Umjesto toga putokaz se usmjerava na suprotnu stranu: nemoj se toliko ?rinuti za "dobar dojam"! Ta pretjerana zabrinutost je rasipanje energije 1 smrtni neprijatelj jasne, nepristrane i solidarne kO~~,l1lk~.cIJe! Zamoljena za "trikove", Ruth Cohn je ponekad znala reci: Kaži Jednostavno što se s tobom zbiva, to je strašan trik." (Thomann, 1980.) .Da bih se pre:na vani mogao ponašati onako kako se u svojoj nutrrm doista osjećam, potrebna je i sposobnost da se to unutarnje raspoloženje uopće razazna, potrebno je znati "što se to sa mnom zbiva". Antičko "Spoznaj samoga sebe" i u modernoj nam se psihologiji llka~u]e kao kraJ~Ja mudrost. Samoočitovanje u tom smislu (očitovati se sam sebi) znaci da sami sebe ne zavaravamo i obraćamo pozornost na v,;astltu nutrll;~. To se ne čini pukom namjerom. Odgovor na pitanje ~ko sam Ja? zahtijeva propitivanje do posljednjeg trenutka. A b~clucI da .tu n~ treba otkriti samo skrivena blaga, već i "neprivlačne" dijelove ličnosti, budući da susret s vlastitom "sjenom" (Jung) može bIt: vrlo bolan, samospoznavanje se ne može temeljiti na površnorn načelu ug~de Pa Ipak su mudraci i filozofi svih vremena pridavali veliku vaznost samospoznaji kao životnom cilju (usp Schumacher 1977., str. ~1-94). Tko u spoznaji i ljubavi vidi svoj Životni smisao' mora .najp '. nje spozna ti.1 samog sebe kao prijeko potrebnu osnovu za oba' La doživljaja. . S8.mO"p07.nRja pojedinog trenutka naziva se "osvještenost" (aware!1,'''''\. s rr-rli s n ii no ia , m ...6. er št ,8 lt - t ('1,'lDIlC!: ".:' "1·'·· {1]Pr. H' f) st.a ruu " brižne
"'pozornosti prema stvarima koje se u pojedinom trem.ctk.u ivaju li meni i oko mene" (Petzold, 1973., str. 276) _;K
odnosno
autentičnost
Naputci komunikacijske psihologije glase: budi ti svoj, ponašaj se a vani onako kako se iznutra osjećaš. A kao pretpostavka za to: kušaj sam sebi razjasniti kako se osjećaš u svojoj nutrini (očituj se ,sam sebi, spoznaj samog sebe)! Ti se naputci u psihologiji ugla,,rnom •označuju pojmom "kongruentnosti" odnosno "autentičnosti". pod kongruentnošću se kod Carla Rogersa podrazumijeva podudarnost između triju područja ličnosti: unutarnjeg doživljavanja (= •. ono što osjećam, što se u meni budi), svijesti (= ono što od toga svjesno . doživljavam) i komunikacije (= ono što o tome priopćavam, očitujem
r~ ,
prema vani), O značenju koje kongruentnost kao odlika ponašanja ima za međuljudsku komvnikaciju Rogers (1973,) daje sljedeće iskaze: O Što kongruentnije pošiljatelj komunicira, to jasnije i jednoznačnije primatelj' može razumjeti obavijest, Nekongruentne obavijesti, nasuprot tome, pobuđuju nepovjerenje i nesigurnost; pošiljatelj ne zna pravo "na čemu je" . O Što je manja pošiljateljeva uvježbanost u pozitivnom sarnoprikazivanju i što otvorenije on "izdaje" svoje osjećaje i misli, to manje i primatelj treba biti na oprezu, A tko ne mora biti na oprezu, može slušati, doista intenzivno slušati svojega sugovornika. O Što ga više, međutim, primatelj bude stvarno slušao, to više će se pošiljatelj osjećati shvaćenim. A kad se osjeti shvaćenim, prema primatelju će se odnositi s pozitivnim uvažavanjem (na odnosnoj strani obavijesti). O To pak primatelj
zamjećuje,
osjeća se prihvaćenim
te sa svoje stra-
ne može kongruentnije komunicirati, Tako se međusobno potkrjepljuju pozitivna obilježja razgovora, a međuljudski dijalog poprima terapeutske kvalitete što ih karakteriziraju tri temeljna obilježja: kongruentnosL, pozitivno uvažavanje i suosjeća]no razumijevanje, Nekongruentnost prvog i drugog stupnja Pri suproLnoj 1)0javi, nehongruentnosti, moguće je razlikovati dva stupnja. Uzrnirno prirnjcr r~!dn"c: r]og'W(\1'8: netko je nekog drugog svojim podejenjivač101
100
'._. _.--====-----"-----------
kim korncntarom "prikazao u lošem svjetlu". Dotični uzbuđeno '\, šenim glasom, prelazi u protunapad. Prva osoba kaže: "Razumij~m ~e ljutite ... " Dotični ga uzbuđeno prekida: "Uopće se ne ljutim. Napro> iiv, mene sve to zabavlja, stalo mi je jedino do same stvari!" Posljednji iskaz (komunikacija) stoji u očitoj suprotnosti s unutarnjim doživljavanjern, što svatko može opaziti. Ovdje je moguće zamisliti dvije različite reakcije. Prva: čovjek zapaža da je uvrijeđen i bijesan (osvješćuje unutarnje doživljavanjo), ali pokušava to sakriti prema vani ("zabavlja" ... "jedino do same stvari") kako ne bi otkrio slabu točku. To bi bila nehongruentnost prvog stupnja. Druga: čovjek nije svjestan svojih osjećaja. On sam gotovo vjeruje u ono što govori. To bi bila nekongruentnost drugog stupnja. 'S gledišta duševnog zdravlja ona je mnogo opasnija. Temeljna duševna pretpostavka za kongruentno samoočitovanje sastoji se, dakle, u tome da sami sebe ne zavaravamo. Čovjek nastoji zapažati samo ono što mu odgovara. Zbog toga je ponekad potrebno previdjeti neke događaje ili ih pak drukčije protumačiti i "naštimati" da se podudare s vlastitom slikom svijeta i tako sačuvaju duševni mir. Isto se tako postupa s događajima koji se odvijaju u našoj nutrini. Neki osjećaji i impulsi ne odgovaraju slici koju imamo o sebi, bilo stoga što se, promatrani s razumskog gledišta, čine nelogični ili stoga što proturječe našoj pozitivnoj slici o sebi samima. Da bi zadržali (prividni) duševni mir, neki su se ljudi općenito odviknuli izravno zapažati vlastite osjećaje te pokušavaju tu prazninu zatvoriti razumom koji se stavlja u službu vlastite slike o samom sebi. Tu bih činjenicu želio još malo razjasniti. Na pitanje "Što osjećate?" ili "Kako ono što su drugi rekli djeluje na vaše osjećaje?", moguće je kod različitih ljudi zamijetiti dvije vrste reakcija: Izravni pristup osjećajima. Jedni vrlo izravno govore kako se osjećaju. Tako, primjerice na kritiku, netko reagira: "Uvrijeđen sam i najradije bih uzvratio udarac." Pri toj vrsti reakcije često se glas i mimikaJgeste podudaraju sa sadržajem izgovorenih riječi (kongruencija). Povrijeđenost se pokazuje gotovo dvostruko. Ti ljudi imaju, barem na trenutak, vrlo izravan pristup svojim osjećajima. Zapažaju svoje tijelo, oSjećaju što se s njima zbiva. Ne moraju "razmišljati" o onome što ?sjećaju. Mire se s činjenicom da su njihovi osjećaji "nelogični" ili čak "Ideološki neprimjereni": "Povrijeđen sam premda znam da' je tvoja ~,riLika točna i dobronarnjerna." Ili: "Zapažam da osjećam ljubomoru lako smatram ria ljubomora u našem odnosu nema što tražiti." Ti sc
: "zavaravaju, ne lažu sami sebi na vlastiti račun. Odlikuju se nošču prihvaćanja duševno stvarnosti i time stječu, možda ne \~k"svoj mir", ali zato životno st i intenzivne međuljudske odnose. Stj~ČU određeno duševno zdravlje i često ostvaruju dublje, manje površne međuljudske odnose. "Izvedeni" osjećaji. Sad o drugoj reakciji na pitanje "Što osjećate?". Kod tih se ljudi osjećaj javlja kao rezultat misaonog izvođenja, rezultat koji, kao u matematičkom izvodu, u konačnici slijedi iz određenih premisa i lcgičkih veza. Ti su ljudi izgubili izravnu vezu sa svojim osjećajima ili jepak pokušavaju sami sebi izbiti iz gla~e. Osjeć~j se rekonstruira gotovo uz pomoć prikladnog razmatranja stvari. Primjerice, netko koga su kritizirali, kaže: "Kritiku u jednoj točki držim opravdanom i budući da mi je stalo do same stvari, osjećam se neutralno. U drugoj točki kritiku držim neopravdanom budući da to i to smeće suma tako da se tom točkom ne osjećam pogođen." Kao što ~rn'o spomenuli, kruti koncept vlastite osobe ("Ja sam takav!") glavna je smetnja za izravno opažanje osjećaja (usp. str. 172 i 173). Carl Rogers u tome vidi izvor neuroze: da moramo izobličavati ili poricati unutarnja iskustva koja se ne uklapaju u našu voljenu sliku vlastite osobe, "Ja sam čovjek koji voli svoju suprugu i svoju djecu kao i svoje roditelje" - tada ne mogu samom sebi priznati iznenadr;e osjećaje gorčine i mržnje prema njima. Ali kamo s tim "izdajničkim" osjećajima? Kamo sa svojom srdžbom koju pod snažnim utjecajem svojeg koncepta vlastite osobe tajim pred samim sobom? Skuplja li se ona u želucu, u leđima, zatiljku ili glavi? Psihosomatske tegobe svih oblika vjerojatno imaju svoj izvor u zatajenim, neizrečenim osjećajima (Vidi pogl. BIlL, 5.4, str. 172 i 173). -j potresnoj povijesti svoje bolesti Fritz Zorn (1979.) piše: "Premda još nisam znao da bolujem od raka, intuitivno sam već postavio pravilnu dijagnozu jer sam tumor promatrao kao 'progutano suze'. To je otprilike značilo kao da su se sve suze koje u svojem životu nisam isplakao, ili nisam htio isplakati, nakupile u mojem grlu i stvorile taj tumor budući da se njihova stvarna svrha, naime, da budu prolivene, nije mogla ispuniti. Čisto medicinski gledano, ta poetski obojena dijagnoza, naravno, nije točna, ali u odnosu na čitavog čovjeka ona kazuje istinu: sva ona nakupljena patnja koju sam godinama gutao u samom sebi, odjednom se više nije mogla zgusnuti u mojoj nutrini. Eksplodirala je zbog svojega prevelikog pritiska i pri toj eksploziji razorila tijelo." (str. 132)
Ljudi koji svoje osjećaje "izvode" ili ih rekonstruiraju zaobilaznim putem te pritom više razotkrivaju rezultat želja nego emocionalnu
102
103
zbilju, često drže mala predavanja kad ih se upita za njihove osjećaje. Mobiliziraju svojega "glasnogovornika" koji izdaje gotovo službeno priopćenje _ u odmjerenim, opreznim formulacijama koje uglavnom malo toga govore. Budući da se takav stil komunikacije na mnogobrojnim područjima našeg života smatra "suverenim" i pristojnim, vrlo je rasprostranjen i gotovo razumljiv sam po sebi. 4.2. Selektivna autentičnost Naputak koji se usmjerava u smjeru "veće otvorenosti i manje fasada" lako podliježe opasnosti da bude pogrešno shvaćen u smislu načela: "Iznesi sve što ti leži na srcu - a što će drugi s time učiniti, njegov je problem!" Kako bi se spriječio taj nesporazum, Ruth Cohn je oblikovala pojam "selektivne (= na odabiru zasnovane) autentičnosti". "Autentičnost ponajprije podrazumijeva dvije stvari: s jedne strane nastojanje da što jasnije spoznam vlastite osjećaje, motivacije i misli, da se gotovo ničim ne zavaravam. S druge strane da ono što želim reći posve jasno iskažem. Jasnoća podrazumijeva da to kažem tako da drugi može prihvatiti. Drugi, naime, posjeduje "prijamnik" koji možda i nije prilagođen na mene, na ono što "odašiljem" i kako "odašiljem". Moram, dakle, pokušati zamisliti kako drugi čuje ono što se u meni zbiva. Jednom sam prilikom to formulirala na sljedeći način: "Ne želim reći sve što je istina, ali ono što kažem treba biti istinito ..." "Za mene otvorenost nije nešto što od samog početka postoji među ljudima kao mogućnost, već nešto što se mora oprezno stjecati i učiti. To nije moguće odmah i uz nasilje." . "Smatram, doduše, da čak i u najboljem odnosu određena područja još uvijek ostaju zatvorenima. Ne mogu zamisliti nijedan odnos u kojem je u svako doba moguća i prihvatljiva potpuna otvorenost. Zbog toga razlikujem izmedu maksimalne i optimalne autentičnosti. Smjernica je: priopćiti partneru osobna iskustva koja doživljavam u svojoj nutrini s optimalnom unutarnjom iskrenošću i komunikativnom jasnoćom. Optimalna autentičnost uvijek ima selektivni karakter; maksimalna, tj. apsolutna iskrenost može razoriti odnos. Smatram da je apsolutna otvorenost ludost. S druge strane, naša civilizacija treba nadoknaditi dugo razdoblje destruktivnog prešućivanja i licemjerja. Stoga smatram da se s pokretom otvorenosti pod svaku cijenu klatno vraća u suprotni smjer. I pritom je potrebna dinamična ravnoteža - između dvoličnosti i bezobzirnosti. Ili, pozitivno rečeno: izmedu dobre šutnje i dobre komunikacije." (Iz intervjua s Ruth Cohn, 1979.)
"*.:~.Usklađenost Kad
ml'
1\(,ll1lll1ik:-l('iii
pitaju: n,~pn'rl
"Do čega ti je, općenito knl(\rn
~p
vrli(-\dn()~nnn)
govoreći, rn io ri lu
stalo
11
tvojoj
odgovaram: "Stalo ml Je do njezine 'usklađenosti'." Tim se pojmom koristim kako bih razjasnio selektivni karakter autentičnosti (na osnovi čega se određuje izbor?) te naznačio granice autentičnosti kao općevaljanog vrijednosnog mjerila. "Usklađenost" znači: podudarnost s istinitošću cjelokupne situacije koju, osim mojeg unutarnjeg raspoloženja i osobnih ciljeva, tvori i narav odnosa (također i: međusobnog odnosa uloga), primatelje o unutarnje raspoloženje i zahtjevi konkretne situacije. U pojedinim toč, kama: Fascinira me misao da postoji za me karakteristična egzistenci. jalna nit vodilja koja mojem životu daje smisao, smjer i određenu . , "temu" - i da napredovanje po toj niti i u skladu s njom za sobom , povlači "osjećaje usklađenosti" - dok, nasuprot tome, udaljavanje od ",nje dovedi do "simptoma odstupanja" različitih vrsta i dosega - od " malog "neraspoloženja" do velikih depresija, životnih kriza i bolesti. Iz tog se gledišta takvi bolni simptomi pokazuju smislenima; ta oni sadr: . ,že poruke iz obavještajnog središta nesvjesne mudrosti kao i poziv na " promjenu kursa, Stoga se isplati obratiti pozornost na takve nesvjesne poruke koje se češće očituju u osjećajima, tjelesnim signalima i snovi.~ma nego u razum skim promišljanjima. Postoje mnogobrojne metode i '.' P?magala pomoću kojih se ta "inteligencija srca" može oglasiti iz "unu.,' tarnje onostranosti" (Cohn, 1975.), a od njih je najpoznatija i najučin, , kovitija meditacija. '. Usklađenost se uspostavlja kad moja komunikacija (i moje cjelo'kupno djelovanje) u svakom trenutku odgovara mojim namjerama i . ?ritom često više cijeni izraz od učinka (usp. str. 52 i 183 i dalje). Što . to znači - "izraz cijeniti više od učinka"? Često sam oko sebe prihvaćao stanja koja sam smatrao nelogičnima ili besmislenima opravda, vajući se pred samim sobom da "ionako neće ništa koristiti" ako se .protiv njih pobunim. Zbog pretpostavljene (ne)učinkovitosti odustao sam od izražavanja svojega stava, svojih osjećaja i time si doduše prištedio sukobe, neuspjehe i uzbuđenja, ali i uskratio život~ost i sre~ ću. Za onog tko teži usklađenosti, postizanje željenog učinka postaje drugorazredno (ali ne i sporedno). Danas naslućujem da sam se u čitavom svojem dosadašnjem životu previše usmjeravao prema (pretpostavljenim) učincima svojih postupaka i na taj se način zatvorio u sličnu krletku tlapnji poput one koju sam prikazao na sl. 32 (str. ?6). u s.tvamosti jE; vrlo teško predvidjeti bplet učinaka nekog postup"ta. Jedma mogućnost da iskusimo njegov učinak jest u tome da 1'i3xuamo (jLll'l~lj(~IH postupak i prepustimo be iznenadcuiu.
llC:Tni0T':1Vt=lŠ?".
105 10,1
U prvom sam pokušaju odredio "usklađenost" kao "ono meni primjereno" u danom trenutku. Za razliku od autentičnosti, time se ne implicira samo podudarnost između unutarnjeg raspoloženja i izvanjskog ponašanja, već općenito i podudarnost s mojim namjerama. 'l'o je gledište vrlo važno, jer ako svojega prijatelja želim osloboditi iz zarobljeništva stranih sila, u određenim okolnostima morat ću lagati i varati i pritom glumiti iskrenost. Moje ponašanje tada ne bi bilo autentično, ali bi moglo biti posve sukladno. U drugom pokušaju pojmovnog određenja želio bih uključiti i izvanjsku situaciju. "Usklađenost" sada znači podudarnost s naravi situacije (kako je definiram). Ako situacija zahtijeva brzo djelovanje, u određenim ću okolnostima izdavati vrlo glasne zapovijedi i neću puno misliti na to kako se pritom osjeća primatelj. Ako nekom trebam priopćiti da je otpušten, neću upravo tad opširno nabrajati njegove vrline (čak i ako su istinite, u toj situaciji to jednostavno nije primjereno!). Kao učitelj tenisa svojem ću učeniku možda nakon svakog udarca davati naputke i povratne obavijesti. Kad bih to činio kao teniski partner svoje supruge, takvo bi ponašanje vjerojatno bilo gnjavatorsko i uobraženo. Ekstremno karikirani slučaj navodi humorist Jurgen van Manger: neposredno prije pogubljenja krvnik razgovara s prijestupnikom i izvješćuje ga o svojoj brizi da još na vrijeme tramvajem stigne kući itd. Za narav situacije vrlo je bitna vrsta odnosa prema primatelju i njegovom unutarnjem stanju. Bezobzirna otvorenost i intimnost pretpostavlja drukčiji odnos od uljudnog stručnog razgovora. Ako je drugi povrijeđen, zbunjen ili nepažljiv, ne mogu mu pripovijedati o svojem posljednjem ljetovanju. Presudnim pitanjem za postizanje usklađenosti (ili otkrivanje neusklađenosti) smatram: "U čemu se sastoji istinitost situacije?" Spaja li nas zajednički interes (koji"), ili se nalazimo u suparničkom odnosu? Postoji li između nas neizgovoreni sukob? (Ako postoji, ne možemo sad voditi baš ugodan razgovor.) Jesam li osobno pogođen tvojim odlukama? (Ako jesam, teško ću biti tvoj savjetnik.) Imamo li jednaka prava ili sam ja tvoj pretpostavljeni i u konačnici moram sam snositi odgovornost za dotičnu odluku? Jesu li se polaznici dragovoljno upisali nil moj tečaj ili su poslani? (Ako su poslani, teško ih na početku mogu pitati što žele od nas naučiti.) Korrumik acija jP \Isklanen8 kad se pruža prostor onome što !::e \l prostoru nalazi. Često sam stvarno iznenađen kao netko izgovori upravo ono što "visi II zraku" - toliko smo se naviknuli na službeni protokol koji
106
.----._.
nilsl,,;;
!1!'ikrij'i
neugodnu
istinu pojedi!'c
situacije
Nadam se da sam, barem približno, uspio prenijeti štopodrazumijevam pod "usklađenošću" - da podudarnost s istinitošću situacije podrazumijeva osviještenost moje unutarnje i izvanjske zbilje te da · pritom određenu ulogu igraju ponajprije sljedeći aspekti: moje unutarnje raspoloženje, primateljevo raspoznatljivo stanje, moj odnos (i: odnos moje uloge) prema njemu, zahtjevi konkretne situacije i moje namjere. I.
5. Autentičnost
-
cilj učenja?
Može li se autentičnost, može li se jasnije (i potvrdno) zapažanje vlastite unutrašnjosti te manja zabrinutost za samoprikazivanje nau·čiti? Odgovor glasi: da. Doduše, učenje kod tog cilja ne slijedi zakon ·marljivog uvježbavanja te ćemo (nadam se) uzalud tragati za "učinke..•.. vitim programima treninga" ili, štoviše, čak i za "programiranom po· dukom". Umjesto toga, prijeko potreban je terapeutsko-egzistencijalni ·proces koji sadrži sučeljavanje s objema velikim zaprekama: s (društvenim) odnosima oko mene i (društvenim) odnosima u meni samom. · Na pojedinčevoj razini autentičnost pretpostavlja minimalnu mjeru osjećaja vlastite vrijednosti. Tko je potajno uvjeren da se "nema čime ..pohvaliti", neće se otvoreno izlagati iu mnogim će slučajevima svoj ·osjećaj manje vrijednosti nastojati kompenzirati pojačanom težnjom ·za uvažavanjem. Tu je temeljnu povezanost izmedu osjećaja vlastite vrijednosti i komunikacije u više navrata ustanovio već Alfred Adler, · a u novije vrijeme osobito Virginia Satir (1975.). Komunikacijska spo- . sobnost kao cilj učenja stoga zahtijeva kurikulum koji potiče duševno zdravlje cjelokupne osobe. U tom smjeru djeluju terapeutski procesi čija je svrha pojedinčevo izmirenje sa samim sobom, prihvaćanje njegovih tamnih strana i odustajanje od ideala savršenstva u kojem se . svaka pogreška, svaki nedostatak javlja kao izvor nelagode i sramote. S drugom velikom zaprekom suočavamo se na razini društva kao institucije. Tako će se autentičnost vrlo teško razviti ako se institucija temelji na suparništvu. Dokle god škola bude ispunjavala društvenu zadaću odvajanja "kukolja od žita" i, sukladno tome, na zelenu granu dolazio samo onaj učenik koji se zna prikazati sa "strane žita", škola će ostati leglom straha od samoočitovanja. U J acobsgaardovu radu (1977.) ispostavilo se da 70% ispitanih učenika, prema vlastitim riječima, osjeća strah kad trebaju govoriti pred drugim ljudima. Sukladno tome, suparnički i natjecateljski odnosi na radnom mjestu nisu osobito prikladni Z8. poticanje ).1~~tpntičn()[';, fasade lišenog stila ophođenja. Dje 107
latnici u poduzeću nalaze se pred nerješivom dvojbom: s jedne strane podliježu službenom pozivu na suradnju (i moraju stoga s veseljem ,~ pri.hvaćati sve što potiče suradnju - primjerice, priznati pogreške, ne rasi.pati energiju na čuvanje obraza). S druge strane izvrgnuti su neslužbenom apelu na "rad protiv drugih": tko se uspije istaknuti i, po mogućnosti, prikazati druge u lošem svjetlu, povećava svoje izglede za napredovanje u karijeri. Stoga je razumljivo da ti djelatnici reagiraju skeptično i podvojeno, djelomice čak i izrazito odbojno kad im se na komunikacijskom treningu preporuči autentični, kooperativni stil ephođenja. Često ga ocjenjuju kao osobno obogaćenje za svoj privatni život, ali iskazuju sumnju u mogućnost njegova prenošenja u profesionalnu svakodnevicu. Neki se pak pribojavaju gubitka svojega životnog smisla nakon što su godinama i desetljećima (uspješno) sudjelovali u natjecanju za unaprjeđenja te ih iznenada spopada krizni osjećaj da su propustili "ono pravo". U svakom slučaju, tema "Mogu li se pokazati onakvim kakav doista jesam?" redovito se pokazuje ispunjena energijom i vrlo značajnom za svakog pojedinca - "komunikacijski trening" postaje egzistencijainim sučeljavanjem. Unatoč tim strukturalnim "prisilama", bilo bi pogrešno pretpostaviti da nema slobodnog prostora za individualno oblikovanje ličnosti. Isto je tako pogrešna i pretpostavka da se najprije mora promijeniti cjelokupno društvo, a tek se onda. mogu mijenjati i obrasci ljudskog ponašanja. Naprotiv, da bi se napredovalo, potrebno je usuglasiti male korake na osobnoj i društvenoj razini (usp. Schulz von Thun, 1980.). 5.1. Grupe za samospoznaju Mali koraci na osobnoj razini mogući su u grupama za samospoznaju (primjerice, encounter group s, prema Carlu Rogersu, 1974., ili tematski usmjerene interakcijske grupe prema Ruth Cohn, 1975.). Na osnovi međusobnog povjerenja članovi grupe uče se očitovati te s vremenom iskazivati i osjećaje koji nisu "na liniji" (usp. str. 173), Vrijednost samoočitovanja lišenog fasade temelji se na sljedećoj činjenici: nepovoljni osjećaj vlastite vrijednosti ("Takav kakav sam, ne mogu se pokazati!") moguće je ispraviti samo ako se uopće omogući uzajamna razmjena iskustava Ako nekoga njegovi bližnji priznaju i prihvaćaju, tn ~p imati tPT8PPllt.sku vrijednost samo ako se to prihvaćanje i priz nanje odnosi 118. njega SC11)108, cl 118 na fasadu koju drugima pokazuje. Obično živimo s tjeskobnom fantazijom: a1<0se pokažem onakvim kakav rl";··:!:l j('S;:1n1, S;l svim svojim ""r](),,(;'l("i!T!rI. dr'lIgi će Hil.' ndhacili st.n iat '. \,. ,-'
~..
108
'.' •• '
,.' , .•. ' '.l
.," I ~.
:1
__,.
OJ
tj ~.. .
"l~_,,~~J:
.. ,
, .•.~"' o ••
fTI,. 1... _.
•.....""
~- • ~~.
•
-
•..• - ~
•
v'
_,_ J'"
jl.~ -'
.•. ,: .C
.J'
"
·normalnim međuljudskim odnosima vrlo žilava i ustrajna budući da dovodi do podizanja zaštitnih fasada te se stoga njezina realnost uopće ·ne može provjeriti. U grupama za samospoznaju i trening postoji mogućnost da tu tlapnju provjerimo u zbilji. Obično članovi grupe s čuđenjem i zadovoljstvom zaključuju: ako izdam nešto od svoje nevoljene strane, ne samo da me drugi ne odbacuju, već im se čak još više približavam! Smijem biti onakav kakav doista jesam - i to je dobro. U istraživanju što su ga proveli Yalom i dr. (1974.) članovima grupe koji su imali veliku korist od skupne teraprije postavljeno je pitanje koja su iskustva u grupi za njih bila najznačajnija. Ovdje navodimo pet najčešćih odgovora: 1. otkrivanje i prihvaćanje za me prije neprihvatljivih ličnosti (pozitivnih kao i negativnih); 2. moći kazati što mi je smetalo umjesto da to zadržim B. da mi ostali članovi grupe iskreno govore što o meni . 4. naučiti kako mogu iskazati svoje osjećaje; · 5. naučiti da sam snosim krajnju odgovornost za to kako bez obzira koliko me drugi pritom savjetovali i podupirali. 5.2. Pomoćna
dijelova vlastite za sebe; misle; živim svoj život,
pravila
Ruth Cohn (1975.) formulirala je nekoliko pomoćnih pravila koja potiču autentični stil ophođenja; ona se ne odnose samo na grupe za samospoznaju, već, primjerice, i na grupe za učenje i rad. Nekoliko primjera:
o Zastupaj samog sebe u svojim iskazima; množini ili neodređeno.
govori u svoje ime, a ne u
, .O Ako pitaš, kaži zašto pitaš i što to pitanje ~( samog sebe i izbjegava] intervju.
za tebe znači. Iskaži
~~'O Budi autentičan i selektivan u svojim komunikacijama. :. što misliš i osjećaš te biraj što kažeš i činiš.
'o
Suzdržava] se, koliko je god moguće, toga izriči svoje osobne reakcije.
od interpretacija
O Obrati pozornost na signale svojega tijela. više o tebi samom nego tvoj razum. Dokle god se tim pravilima koristim ona tvore korisne naputke i podsjetnika iarati "kornu ni k atiisk
Osvijesti Umjesto
Ono ti često može reći
kao osobnim smjernicama, (~il11 SC, rnedutim, počnem
o noli ciio" i korl druzih k~17!1i8v;lli "nl'r>kršaie
]11",!-
vila", zloupotrebljavam pravila kao sredstvo borbe. Ta zloupotreba "služi duhu kojeg ona (pravila) žele suzbiti" (Cohn, op. cit., str. 128) - v. sl. 42.
Sl. 42: Pomoćna pravila interakcije nisu batine komunihacijske policije.
5.3. "U nedostatku
je vrlina"
·općenito se ipak smatraš prilično kompetentnim i ugodno se~~~~; na svojem radnom mjestu! Odgovor koji sam našao na to pitanje ~ ·je: ostali su se članovi grupe također uglavnom prikazivali SVGje nesavršene strane. Kao da sam se nesvjesno "savio prema skupnom ·vjetru", tj. svojim osjetljivim ticalima naslutio tajne norme grupe i' zaplivao uz (psihičku) struju. Treba, dakle, paziti da nove vrijednosti (autentičnost) ne postaliu · neko:n vrstom obuezatnog programa, novom mjernom ljestvicom na .kojo] valja zaslužiti pozitivne bodove. Ono što je zamišljeno kao proces · osobnog oslobađanja, unutarnje emancipacije, na taj se način izobliču·je u novo postignuće prilagodbe. Duševna se energija ponovno usmje•.rava na samoprikazivanje, premda s novim sadržajem, i ne oslobađa. Iz tog se razloga ni "autentičnost kao cilj učenja" ne bi trebala vješati na veliko zvono. niti velikim slovima isticati na zastavu. A pogotovo se · ne bi smio vršiti veliki pritisak kako bi se taj cilj postigao. "Nekrive.' tvorenost" je, naime, spontani fenomen, tj. ona se javlja sama od sebe i ne uspostavlja apelom (v. Pogovor, točka 7, str. 230). Svako samovolj· no "naprezanje" oko nekrivotvorenosti izobličuje njezinu bit i u najbo"ljem slučaju stvara "fasade nekrivotvorenosti" sa stereotipnim formu··lacijama ("Sad osjećam veliki zid između tebe i sebe") koji na određeni način djeluju "prividno nekrivotvoreno" te su zbog svoje implicitne . težnje za nekrivotvorenošću gore od "normalnih fasada" (vidi opširno str. 230 i 231).
sa
Sigurno je za nas velika prednost kad nam se u terapijskim grupama za samospoznaju i trening otvara prostor za vježbu u kojem možemo naučiti kako se više približiti sebi samima i bezbrižnije se prikazati prema vani. Pa ipak, u vezi s tim treba upozoriti na opasnost. Vidim je u tome da članovi grupe ubrzo opažaju da unutar grupe vlada drukčija norma nego u običnom svakodnevnom životu: u njoj se cijeni onaj tko može slobodno govoriti o svojim problemima te opaža i izražava i manje privlačne strane svoje osobe. Pritom treba paziti da ne dođe do nove, uzorne prilagodbe novim normama, prema motu: "U nedostatku je vrlina" te da samo očitovanje problema ne postane znakom raspoznavanja nove psihološke rnode. Sjećam se kako sam jednom sudjelovao u tematski usmjerenoj grupi za samospoznaju. Prvog dana, tako je bilo dogovoreno, trebali 8:,,0 se upoznati preko našeg posla. Kad sam uutiao na "red", pripovijedao sam o različitim poteškoćama s kojima sam se morao boriti i govorio o osobnoj nesposobnosti da svladam Le teškoće. Nakon toga ~::!:n .se ;';"p:':jJaštl'!HJ pitao: z.ašto si toliko l1clr-;;"šuvao pot cskoče? Pa 110
111
, i
II. Predmetna strana obavijesti Koji se komunikacijsko-psihološki problemi javljaju pri razmjeni informacija o predmetu, što tu može krenuti po zlu? Izdvajam dva problema. Prvo, razgovori i rasprave o pojedinim pitanjima .često poprimaju "subjektivan" ton, odnosno komunikacijskim je partnerima teško "držati se samo teme", Drugo, zbog svoje nerazumljivosti prenesene informacije o predmetu ne pristižu primatelju, Iz toga proizlaze dvije teme i dva cilja komunikacijskog treninga: objektivnost i razumljivost, Kakvom ponudom raspolaže komunikacijska psihologija da bismo se približili tim ciljevima?
1. 'Objektivnost "Meni je stalo jedino do same stvari", revno nas uvjeravaju mnogi pošiljatelji. Što je uvjeravanje usrdnije, to više su na mjestu sumnje. S obzirom na četverostranost obavijesti i na činjenicu da međusobno komuniciraju ljudi (a ne računala), rijetko je doista riječ jedino o samoj stvari. Pod objektivnošću se podrazumijeva razmjena podataka i argumenata koji se odnose na predmetni cilj, presuđivanje i donošenje odluka, lišena ljudskih osjećaja i težnji kao što su: htjeti sačuvati obraz i zadržati pravo, producirati se, osvetiti i rehabilitirati, prikazati se dobrim djetetom ili pokazati drugima itd. Općenito kazano: objektivnost se dostiže kad sporazumijevanje na predmetnoj razini neometano , napreduje, a da: pritom prevlast ne dobivaju popratne poruke na ostalim trima stranama obavijesti. Doista, kod nas je jedna od najnerazvijenih sposobnosti voditi raspravu o nekoj temi bez neprijateljstva i omalovažavanja na odnosnoj razini. Neistomišljenik se doživljava kao neprijatelj i nužno zlo te se, sukladno tome, s njime i postupa (usp, sl. 43), Nasuprot tome, svrha je komunikacijske psihologije povezati vlastito gledište o predmetu s poštovanjem prema suprotnom mišljenju, nadahnuti temeljnim stavom: prihvaćam i pozdravljam ela svatko promatra stvar sa svojega gledišta, ovisno o vlastitom životnom iskustvu i vlastitim životnim okolnostima Ti si drukčiji od mene, ja sam dru kčiii 0,1 tphp Ako budemo i(~dml dnworr8 slušali i gledište drugoga
'. __________________ ~Il"'_~
_
J 13 1ĐUDl'"1SA"
_~.1lII!
, ,;,j o'
j
,1 . I
!
..o, " .
prihvatili kao polaznu točku, naš susret može uroditi necim što je bogatije i pravilnije od onoga što je svatko sam za sebe u njega unio.",
Obavijest
o spornom
predmetu
o~l. 44.
.;":;.<:~ko'("x~;.o o
00000
tada bi izgledabi':ot:~lfi2w:
o
na
',;,'Ak:r~;~~~o:~
Koja nam-sredstva stoje na raspolaganju da bismop0f3~~_ tivnu raspravu o temi? Moguće je razlikovati dvije bsnoVJ~;t"~'L suprotstavljene strategije. Svrha prve, uobičajenije, jest 00" 000 udaljavanje od teme ("To ne pripada ovamo"). Nasuprot tome, strategija želi tim smetnjama čak dati prednost.
.y Teza X je točna (predmetni sadržaj)
v
".'._ .0
i
V-
ir' ir'
Znam o čemu je riječ, imam uvid u stvar, (samoprikazivanje)
v
v
1/ l/
00.1.1.
Urazumite se! (apel)
obavijest
v
Kako samo može (... biti tako zao!glup i držati tezu Y ispravnom) (odnos) gledište često se povezuje obavijesti.
s nadutošću
i neprijateljstvom
na
Teza X je točna (predmetni sadržaj) '."
Uvjeren sam u X pritom mogu biti u pravu ili krivu (samoočitovanje)
v
l/
obavijest
1/
ir'
V~
~.
Sl. 41: [(onwnilw.c!js!zo·psihološha stl"1lhtu./"Q.obauijesti 1ru i.u.: i; in. ;')I.t:,lliŽ;u(!,..;i,l:,Ji poprat» im. jJf)I'uh(llli.(/.
.j
1.2. Druga strategija ("Smetnje imaju prednost!")
Iznesite svoje gledište i poslušajte moj stav (Možda smo udvoje pametniji nego svatko za sebe) (apel)
Komunikacijski psiholog' stoga preporuča da odbacimo "utuvljenu" normu objektivnosti (ne govori o sebi samome, ne budi osoban, osjećaji nemaju što tražiti u stručnom razgovoru). Umjesto toga on preporuča hrabrost za povremenu metakomunikaciju, s istaknutom ulogom samoočitavajuće i odnosne strane obavijesti: "Kako se odnosi mo jedni prema drugima? Što me pokreće da vam uvijek smjesta proturječim? Zašto se bojim izreći vlastito gledište? Kako se osjećam u ovoj grupi (ovom tijelu) itd.?
o spornom predmetu
Ruth Cohn, čije se životno djelo sastoji u usuglašavanju zahtjeva struke sa zahtjevima ljudskosti i ljubavi prema bližnjima, kazuje to u kratkoj formuli: "Smetnje imaju prednost." Za Ruth Cohn to se "komunikacijsln, pravilo" samo uklapa u ljudsku stvarnost. Ona piše (1975., st.r, 122):
s
.'~';)"I,-,
__ l_.i_(i
Prva strategija ("To ne pripada ovamo!")
cionalnog podzemnog kretanja.
Vjerojatno imate dobre razloge za tezu Y - prihvaćam i pozdravljam drukčije mišljenje (odnos)
'---
o
-'.'
ir' V V V
o
Obično u obrazovnim i radnim grupama nailazimo na gledište "To ne pripada ovamo!" Taj poziv na disciplinu pokušava spriječiti neželjene upadice ("Držimo se ipak teme"). Za neometano odvijanje brzih kontakata ta metoda može biti rješenje iz nužde kojim se štedi vrijeme. Ona, međutim, ostavlja malo izgleda za dugoročnu suradnju ako se pod pokrovom objektivnosti krije zmijsko leglo ljudskih osjećaja. Za angažiranu, kreativnu objektivnost potreban je, naime, uzgonski vje" tar pozitivnih međuljudskih odnosa. U protivnom, i na predmetnoj razini vlada mrtvi1o. S druge strane, subjektivni se impulsi ne mogu odstraniti iz (duševnog) svijeta - oni su dio stvarnosti i kod službene zabrane odlaze u podzemlje i iz skrovitosti utječu na komunikaciju: prividno objektivno argumentiranje postaje pokretačem osobnih razračunavanja, preduga "objektivna" izlaganja služe samoprikazivanju i samoopravdanju - "predmet" postaje trojanskim konjem osobno-emo-
V V
Sl. 43: Predmetne drugim stranama
-'
no
~JII
.1.1.5
_
"Smetnje de facto imaju prednost, bez obzira na to daju li se smjernice ili ne. Ne pitaju za dopuštenje, jednostavno su tu: kao bol, kao radost, kao - strah, kao rastresenost; pitanje je samo kako se s njima izlazi na kraj. Antipatija i zbunjenost mogu skameniti pojedinca i potkopati grupu; neizgovorene i potisnute, one određuju zbivanja u školskim razredima, u nadzornim odborima, u vladama. Pregovori i nastava polaze stranputicom ili se kreću u krugu. Ljudi sjede za katedrom i zelenim stolom tjelesno nazočni, aduhorn odsutni. Odluke se tada ne donose na osnovi stvarnih promišljanja, već podliježu diktaturi smetnji - antipatiji među sudionicima, neizgovorenim interesima te osobnim depresivnim i anksioznim duševnim starijima. Rezultati su, sukladno tome, lišeni duha i smisla te često destruktivni. Bezlični, 'smetnji lišeni' razredi, predavao nice, tvorničke prostorije, konferencijske dvorane tada su ispunjene apatičnim i podložnim, ili pak očajnim i buntovnim ljudima, čije frustracije dovode do razaranja vlastite osobe ili ustanove. Postulat da se prednost daje smetnjama i strastvenim osjećajima znači da priznajemo ljudsku stvarnost, a ona sadrži činjenicu da su naša živa, osjećajima pokretana tijela i duše nositelji naših misli i djela. Kad se ti nositelji kolebaju, naša su djela i misli podjednako nesigurni kao i njihovi temelji." A na drugom
mjestu
(str. 1~4):
"Nsvjerojatni broj sitnih neraspoloženja koja iz bilo kojeg razloga nisu iskazana ili su se učvrstila iza streljačkih rovova i obrambenih bedema, a zbog kojih trpe ljudi, odnosi i poslovi, čak i za najuvježbanije voditelje grupa uvijek iznova su gotovo nevjerojatan doživljaj. Kako se prema takvim pozitivnim i negativnim smetnjama općenito odnose u različitim tijelima i razredima te ostalim grupama? Sto čine sudionici? 1. Glume pozornost koja u stvarnosti ne postoji. 2. Prisiljavaju se na pozornost koja se hrani samo djelićem njihove energije jer se ova veže uz jake emocije. 3. Potisnute emocije se, uglavnom sporednim putovima, uvlače u odluke i misaone procese kao izvori pogrešaka." Na kornunikacijskim treninzima za radne grupe (primjerice, nastavnička vijeća ili odjele u nekom poduzeću) pokušavamo oprezno uvesti takvu metakomunikaciju i za nju osposobiti polaznike. Pritom je polaznicima ispočetka teško shvatiti da "toliko osobnoga" ne samo neće li potpunosti torpedirati "objektivnost", već će je čak i potaknuti! Strah: što tu sve može "izbiti na površinu" te ne stoji li to previše vremena? Ruth Cohn ponekad kaže: "Imamo malo vremena, stoga moramo postupati polako ... !" Potajna neprestana preopterećenost predmetne strane neprerađenim udjelima samoočitovanja i o~nosa d~goročuo lL\; .~:~uji ::)(:.ii1HJ\'i~l! vrcuu.u.r, YCĆ i više dušcvue energije; Lilroscno vrijeme L~i rastcrcceuje vraca se ti VlSeSCrLllUUl kamui.ama. 116
Ali postoje i opasnosti. Iz vlastitog životnog iskustva znam koliko neobičan i opasan može biti takav (osobno-međuljudsko-objektivni) stil komunikacije. Odgajani prema temeljnom načelu prve strategije, mnogi nisu naučili govoriti o svojim unutarnjim zbivanjima i izraziti osjećajne aspekte međuljudskih odnosa. Tako se "domaći teren" mnogih ljudi nalazi na predmetnoj (činjeničnoj) razini, na kojoj se sa svojim izobraženim razumom i dobrim jezičnim sposobnostima dobro snalaze i ugodno osjećaju. Za njih su samoočitavajuća i odnosna strana tanak led na kojem se lako mogu poskliznuti. Bilo bi pogrešno zahtijevati od njih da preko noći posve izmijene svoj način komunikacije. Stvarni se napredak odvija puževom brzinom, u malim koracima što ih duševno možemo podnijeti. Uz oprezan uvod mnogi su se polaznici naših treninga vrlo brzo sprijateljili s novom normom i stekli hrabrost odvažiti se na "igru na stranom terenu". Spoznali su ili naslutili kako se u tome krije mogućnost da potaknu rast nerazvijenih područja ličnosti. Rast je mo. guč-samo u "igrama na stranom terenu" ("igra na stranom terenu" = igra na područjima na kojima nisam trenirao, gdje nisam siguran u pljesak i prijeti mi poraz). Druga opasnost druge strategije je u mogućnosti da radna/obrazovna grupa smetne s uma svoj predmetni cilj i pretežito se posveti njegovanju odnosa i terapeutskoj obradi osobnih problema. To se nedavno dogodilo u nekim grupama studenata kad su se pojavili grupno-dinamični postupci učenja. Osjećaji koji su godinama potiskivani zbog poziva na objektivnost izbili su sada na površinu izanjihali klatno na posve drugu stranu. Činilo se kao da je, nakon dugotrajnog mirovanja, otvaranje emocionalnih brana dovelo do prave poplave meduljudske tematike. I ponovno je zasluga Ruth Cohn što je pokazala put između Scile i Haribde: Scila nas vuče u visinu, na izdvojenu, apstraktnu razinu bezličnog razmatranja i teoretiziranja. Haribda nas, naprotiv, vuče prema dolje, u ponor osobno-emocionalnog samospoznavanja. U njezinom "tematski usredotočenom interakcijskom sustavu" (TUI) voditelj eva zadaća, a potom i grupe, jest pridati podjednaku pozornost svim trima komponenta ma zbivanja te ih na odgovarajući način izbalansirati: O O N O (stuar, tema, zajednička zadaća); OJA (pojedinac u grupi sa svojim osjećajima, osobnim mogućnostima i smetnjama), O M I (grupa sa svojom mrežom odnosa i svojim interakcijama) usp. sl. ·i~.
ll7
ono (predmet)
ono
~~ .. ~ .., .
"
.... .'
ja (pojedinac)
rn i (grupa) ja
SL 45: Tri komponente zbivanja
koje je potrebno izbalansirati u radnim i obrazovnim grupama prema tematski usredotočenom sustavu interakcija Ruth Cohn (1975.).
1.3. Razdvojenost predmetne svakodnevnom životu
i odnosne
razine
u
Složeni trokut sadrži više mudrosti od same misli o potrebi ravnoteže pri vođenju grupa. Upućujući na izvornu povezanost predmetne i odnosne razine, osvješćuje nam razdvojenost tih dvaju aspekata u svakodnevnom životu. Trokut je razlornljon (sl. 46): živimo u svijetu rada u kojem vlada predmetna nužda, a pojedincu i međuljudskim odnosima ne pridaje se nikakvo značenje. Ako im se i pridaje, često je to samo s obzirom na njihovu funkcionalnost glede stvarne učinkovitosti. Tako se briga za "među ljudske odnose" iskazuje samo ondje gdje pojačana skrb za bližnje obećava povećanje učinkovitosti (v. str. ] 79 i dalje) Razvijanje ličnosti svakog pojedinca i oblikovanje međuljudskih odnosa IH" smatraju se, međutim, vrijednostima samim po sebi. To snažnija je pak želja da se ti doživljaji prikraćenosti nadoknade Il privatnoj sferi koja treba ispuniti sve osobne i zajedničke želje: sigurnost, intimnost, životnu radost, meduljudska sučeljavanja, odgovor na pitanje o smislu postojanja. Ali budući daje sfera rada predmetni torzo, odsječen od ja-mi-osnovice tro/wta, tako je privatna i psihička sfera ten.dencionall1.o-odl1.osn.i torzo hojPI17.17.pdn.'drrjr> urh trokuta. Zbog IwclostCltka z;ljcdnii'k(' Icmr-, wjcclničkog predmet». na neobičan smo način mcdusobnn razdvojeni, rna koliko intimni bili naši odnosi. Heik T)ort('\c (I q;.t~ ) i(· Il :-:\-,111('111 (\j:llll':.lj (lp/\hV;'ll:l t :j vnri' ", p(\l·)·~{'(~j od l'f\(~"
••
mi
Sl. 46: RazdvajaiLje predmetne i odnosne razine u današnjem vremenu.
~.'
pjesme Bertholda Brechta s istim naslovom, iznio zanimljive pretpostavke o tome koje kvalitete mora posjedovati ta treća, zajednička stvar da bi mogla tvoriti čvrstu osnovicu za solidarne odnose. Neke od njegovih teza sažeto iznosim kako slijedi: O "Manje" treće stvari (primjerice, zajedničko kuhanje jela u stambenim zajednicama) na dulji rok tvore podjednako nepouzdanu osnovicu kao "veliki" ciljevi ili ideje. Prikladnija je konkretna suradnja s prepoznatljivim i za identitet relevantnim produktom. O "Negativne" treće stvari koje se sastoje u protestu protiv nečega (primjerice, protiv atomske energije) manje su prikladne (zbog svojeg prisilnog i nedragovoljnog karaktera), O Određeni društveni mehanizmi sprječavaju potragu za trećom stvari i njezino pronalaženje (organizacija rada, primjerice). O Problemi odnosa (među parovima,
svoj temeljni uzrok u nedostatku
u školskim razredima) treće stvari.
imaju
O Psihologizirajući
rad na odnosnoj razini (terapija parova, skupnodinarnična terapija) bezizgledan je i koban sve dok se ne poveže s uspostavom "treće stvari". ' O Načelo treće stvari može se zlorabiti za manipulacije. Hurnanistička psihologija može mi pomoći da otkrijem i razjasnim svoje stvarne "praiskonske" težnje, umjesto da se neprimjetno dam upregnuti u tuda kuLi.
I I~
119
I čim te riječi bjehu izrečene, i on i ona shvatiše
da je sad gottmJ;c:la"
1.4. Službena i zbiljska tema (ili: "Tipični razgovori o gljivama")
što je imalo biti kazano neće biti izrečeno. On: Brezovača svojim korijenjem podsjeća na dva dana nebrijanu
Kad smo "posve predani samoj stvari"? Onda kad temi stoji na raspolaganju unutarnja energija. Često se događa da je u sugovornikovorn unutarnjem svijetu aktualna posve drukčija tema od one o kojoj se službeno govori. "Malodušnost" koja iz toga slijedi dio je neiživljenog života. Zbog toga težnja tematski usredotočene interakcije da usuglasi službenu i "stvarnu" temu može poslužiti kao putokaz za poboljšanje svi.h oblika međuljudske komunikacije. U suprotnom slučaju dolazi do tipičnih "razgovora o gljivama", poput onog u sceni iz Tolsto-
smeđa čovjeka.
jeve "Ane Karenjine": Četrdesetogodišnji Sergej Ivanovič osjetio je naklonost prema mladoj djevojci, Varenjki, a i ona mu je iskreno srdačno naklonjena. Organiziran je izlet u šumu kako bi došlo do odlučujućeg razgovora. Sergej Ivanović je upravo još jednom razmotrio i preispitao svoje osjećaje te mu se "srce stisnulo od neizmjernog zanosa, svladao ga je osjećaj dubokog ganuća te je osjetio da je donio odluku". Dok joj je prilazio, svoju "stvarnu" temu formulirao je na sljedeći način (b.g., str. 562 i dalje): "Varvara Andrejevna, dok smo još bio jako mlad, stvorio sam sebi ideal žene koju ću zavoljeti i koju ću biti sretan nazvati svojom ženom. Proživio sam dosta vijeka i sad sam prvi puta u vama sreo ono što sam tražio. Ja vas .volim i nudim vam svoju ruku." Sergej Ivanovič govoraše to u sebi dok je još bio svega desetak
koraka
od
Varenjke ... Prijeđoše šutke nekoliko koraka. Varenjka je vidjela da on želi govoriti, ona je nagadala i o čemu te je zamirala od radosna uzbuđenja i straha.
"Odlučujući. Ona: Jeste
razgovor"
tekao je ovako:
li nešto našli?
On: Nijednu jedinu. Avi? Ona: Onda vi ništa ne nađoste?
Uostalom, to je gotovo uvijek tako, dublje
u šumi ne raste tako mnogo gljiva kao na rubu. On (nakon dulje šutnje): Čuo sam da vrganji uglavnom rubu, premda ih ja ne umijem razlikovati od ostalih.
(D'..~g:lstanka
tijekom koje on još jednom
OS!"'.2ŽUjC
SYOj1..1
rastu
samo na
od1uku i opaža:
"Sad ili nikad morao bih se očitovati.") On: U čemu je, zapravo, :)ILl l.
,'-Ul'ij\:U\1.
.~.il :;~L!
ud u zbudcnja):
razlika
između vrganja
l3 klobuku
~\.Jt.U\V
i bukovača?
.i.. l ncmu
ld.zlik\:\., ~di
~
Ona: Da, to je istina.
U svakodnevnoj komunikaciji posljedice nisu uvijek tako drastične kao u ovom primjeru. Moguće je da se razgovor o gljivama dvoje zaljubljenika temeljio na dubokoj unutarnjoj neodlučnosti koja je, kao ne svjesna kočnica, spriječila pojavljivanje stvarne teme. U svakom slučaju, čini mi se da je naš komunikacijski svijet bogat takvim "razgovori-
.\
I
..
~ 'j
1
··1
ma o gljivama". Službena tema vise "proizlazi" iz logike same situacije nego iz psihološke logike sugovornika. Tako se neki poslovni čovjek vraća kući s duljeg puta. Službena tema razgovora što ga nakon pozdrava vodi sa suprugom proizlazi iz logike same situacije: kako je bilo? On pripovijeda ovdogađajima koji su se zbili na putu. S njegove je straneto pomalo obvezatna vježba, trenutačno nije raspoložen za priču. Ona ga nastoji slušati sa zanimanjem, ali u svojim reakcijama ne može posve sakriti vlastitu nezainteresiranost. "Pa ti me uopće ne slušaš", grdi je on . zlovoljno. "Ma ne, slušam te, ali pričaš o toliko beznačajnih pojedinosti." Neraspoloženje. Službena tema nije odgovorila na stvarno pitanje. Ono je na supruginoj strani, nasuprot tome, glasilo: "Što osjećaš prema meni nakon što si bio tako dugo odsutan i upoznao toliko drugih ljudi?" Dobro izvježbani u brzom svladavanju pojedinih situacija, sami sebe sprječavamo u otvorenom iznošenju stvarne teme. To "otvoreno iznošenje" počinje unutarnjim pitanjem: "Što mi je sad i u ouoj situaciji važno glede tebe?" Ozbiljan odgovor na to pitanje tvori od teme stvar. nu točku susreta (v. sl. 47a). Ona proizlazi iz mene samog i spojne linije između mene i tebe te je, prema tome, "usklađena" (v. str. 104 i dalje). U suprotnom slučaju, pri živahnim "razgovorima o gljivama" dolazi do malodušnog druženja s mlakim okusorn beznačajnosti i pomanjkanja kontakta. Pronalaženje stvarnih dodirnih točaka danas je otežano, kao što proizlazi iz razmatranja o "trećoj stvari". Pa ipak, sudbina privatnih odnosa izmedu životnih partnera, roditelja i djece, prijatelja ovisi o sposobnosti ela otkrijemo zajedničke teme, pa makar one u krajnjem slučaju glasile samo: "Mi živimo u različitim svjetovima i posve smo sc međusobno udaljili, g0tO\"O eh i nemamo dodirnih točaka. Pa st o
iiild J.lU.0
.' liU
lj:J('lJ'-.
.
.t.U~UU;:'UIJ1ll)
lJv,-e:i.lljl;:
1
1 j
,~
A
'i
.: tema kao lažna točka susreta
tema kao točka susreta
A
žene doživljaju
neuspjeha
malo toga razumiju,
posljetku "dižu ruke od svega", tj. postupno odustaju od želje da se informiraj u. Ta pojava ne pristaje demokraciji. Zreo je samo onaj tko se može informirati. Tome se pridružuje činjenica da primatelji uglavnom sami sebe smatraju glupima, tako da nerazumljive inforrriacije ne samo da primatelja ne informiraju, već i štete njegovom osjećaju vlastite vrijednosti. Što se može učiniti? I pošiljatelj i primatelj moraju učiti. Primatelj mora ponajprije naučiti kako uskratiti strahopoštovanje (v. sl. 48) i samouvjereno ustrajati na svojemu pravu na razumljivu informaciju. Ono što pošiljatelj može naučiti, proizlazi iz naših rezultata istraživanja i uputa za komunikacijske treninge (Langer, Schulz von Thun i Tauseh, 1981.). Tamo se opširno izvješćuje o našem ''hamburškom konceptu razumljivosti". Zbog toga ovdje dajem samo kratak pregled.
B
uho za samooćitovanje
SL 47a: tema. kao toćha susreta
_·_-':::::1
gube hrab~-'~
uho za predmet
SL 47b: tema kao lažna točka
susreta.
2. Razurnljivost" Često se žalimo na nerazumljivost školskih udžbenika, tekstova predavanja, službenih uredbi, televizijskih rasprava, političkih komentara i znanstvenih izvješća, ali rijetko je doista želimo smanjiti. Pa bio to sad "kancelarijski njemački" ili "sociološki kineski", nikad posve točno ne znamo temelji li se nedostatak opće razumljivosti "na naravi same stvari", je li pritom riječ o autorovim nedostatno razvijenim kornunikacijskirn sposobnostima, ili pak određenu ulogu tu igra prenemaganje stručnjaka koji nerazumljivim jezikom žele pobuditi strahopoštovanje neupućenih primatelja. Prema mojem mišljenju, li igri su SVf~ tri pretpostavke.
U svakom slučaju su široki krugovi pučanstva, ,.;tposLavljel1l' grupe s osnovnoškolskorn naobrazbom,
r'~'I!I~
I
\"liri: ir o preradi
osobito jezično neprestano izlo-
članka koji je prv: put objavljen
LI Psvcliologic
Ja to} doduše, ne razumijem} aa onaj t!(o to govori eacijeto je pametna g[avar Sl. 48: Strahopoštovanjem
ispunjen primatelj nerazumljivih
obavijesti.
2.1. Pregled poglavlja "Razumljivost" Na osnovi naših istraživanja, govor na sljedeća četiri pitanja:
u ovom bih poglavlju
želio dati od-
O Što je razumljiuost? Odgovor će glasiti: lo je svojstvo informativnih tekstova, koje se dijeli na četiri područja. Sukladno tome, upoznat ćemo četiri "činitelja razuml.iivosti". To su: jednostavnost, raščlanjenu,,\, - red, kratkoća - sai;t;\'IJSL i duddlJJa sLimu!Ctc:ija_
122
----------------------------------------
123
I
! !
I'
I
i
I
o
Može li se razumljivost mjeriti? Da. Svaki tekst (ili predavanje
itd.) _. sadrži tada četiri mjerne vrijednosti - po jednu za svakog činitelja - razumljivosti. To što sc ovdje provodi, neka je vrsta "testa robe". Za _ otprilike pet sati moguće je naučiti kako se provodi takav test. O Mogu li se sve vrste tekstova oblikovati razumljioije, tako da čitatelji više toga razumiju i zapamte? Odgovor: da. Ako dijagnoza razumljivosb upućuje na nedostatke, tekst se uz istovjetni informativni cilj može učiniti razumljivijim. U eksperimentima se pokazalo da čitatelji primaju mnogo više informacija. Osim toga, tada se više zanimaju za sadržaj i više uživaju u čitanju. Ti su rezultati dobiveni kod svih stupnjeva obrazovanja. . O Razumljivo informirati - može li se to naučiti? Najprije protupitanje: želimo li to naučiti i time se u određenim okolnostima odreći poštovanja koje je moguće steći učenom nerazumljivošću? A sada odgovor: tko to želi naučiti, može u tome znatno napredovati. Dobra volja i nekoliko savjeta nisu, doduše, dostatni. Ali postoje programi treninga (v. str. 136) s vježbama i dobrim primjerima.
vanja": 1. jednostavnosti (suprotnost: kompliciranost)); 2. raščlanjenosti - redu (suprotnost: nepreglednost, nepovezanost); 3. kratkoći sažetosti (suprotnost: razvučenost) i 4. dodatnoj stimulaciji (suprotnost: odsutnost dodatne stimulacije). Što znače ta četiri osnovna obilježja? Pomalo to kazuje već i samo ime. Ali mi ćemo ih malo podrobnije predstaviti ili, još bolje, predstavit će se ona sama (vidi sl. 49):
Moje ime: Jednostavnost Kod mene se sve može lako razumjeti. Pišem kratke rečenice i koristim poznate rijeći, Stručni su pojmovi objašnjeni. I zorno prikazujem stvari kako bi pod tim svatko mogao nešto zamisliti. Govorim kao običan čovjek, a ne znanstvenik.
Vi kao čitatelj sad znate što vas u nastavku očekuje. Takav "prethodni pregled sadržaja" olakšava razumijevanje. Dakle: ne odmah izlagati, već najprije kazati o čemu je riječ te naznačiti redoslijed izlaganja. Time ste na najboljem putu da dostignete visoku vrijednost u "raščlanjenosti - redu", drugom stupu razumljivosti.
2.2. Što je razumljivost? Na početku istraživanja tragali smo za činiteljima razurnljivosti. Postupali smo na sljedeći način: nastavnike i ostale stručnjake zamolili smo, primjerice: "Napišite poučni tekst za učenike o tome kako se na osnovi računa ispunjava platna karta. I koristite se pritom što razumljivijim jezikom." Na taj smo način dobili mnogo tekstova s istim nastavnim ciljem, ali različitim jezičnim oblikom. Dali smo učenicima tekstove na čitanje i nakon toga testovima provjerili koliko je informacija "primljeno". Rezultat: neke su tekstove posve dobro shvatili, a neke gotovo uopće nisu razumjeli. Sad se, naravno, postavilo pitanje: po kojim se osobinama lako razumliivi tekstovi razlikuju od nerazumljivih? Tragali smo za onim obilježjima koja nisu značajna samo za posve određeni sadržaj, već se javljaju u gotovo svim sadržajima. Naknn J1pknlikn ispitivanja 111:v]'(1i1iS1110ndg-ovor: informativni "" i",
J. '"
124
I
..
,~ •• ..,
J.
.1 : 1 , ; '1 ..•. .• - ~'.J"
'\ b'
((:-:
I;.
,1 : .~, .
..:',
,", •..•., ,_,
,',
'J , .••• ,,,.
J'
.:
x ,"' ,.....-'- ,- 1",.1 : 1
, .. , .. ,
"b
" ..,
.
Korripllclranost
Moje ime, koje se nadaje kao proturječna suprotnost upravo spomenutom suprotnom polu, supsumira sve one stilističke karakteristike koje priječe recepciju na rječničkoj i rečeničnoj razini, pri čemu iznimno složene rečeniĆne konstrukcije, višestruka uporaba tuđica, stručnih i ostalih ezoteričnih riječi (nerijetko i u svrhu prestiža) pridonvse visokoelaboriranom jezičnom obrascu na uglavnom visokoj razini apstrakcije. . ____
/'--__
/
A..
.
125
'.' "
Jednostavnost - kompliciranost. Taj prvi činitelj razumljivosti imamo na umu ponajprije kad se u općoj jezičnoj uporabi govori o "razumljivosti". Primjerice, kad se sve više građana tuži udrugama potrošača na nerazumljive službene dopise. Ili kad se, u jednom istraživanju, svaki drugi žali na malu razumljivost televizijskog izvješćivanja o znanosti. Doista je jednostavnost vjerojatno najvažniji činitelj razumljivosti i istodobno onaj koji "neobrazovane" najjasnije dijeli od "obrazovanih". Pa ipak, razumijevanje i pamćenje informacija nipošto ne ovisi samo o "jednostavnosti".
!;~
Raščlanjenost, red - nepreglednost. Tajdrugi činitelj.raziim.lji;{.: vosti ne odnosi se na način formuliranja (jednostavnost), već na gradnju cjelokupnog teksta. Njegovo značenje raste s duljinom teksta. Kod ~);kratkih priopćenja primatelj može lakše "preboljeti" ako se ne poduzimaju nikakvi napori da se učini vidljivim strukturni plan obavijesti. Pokušaj takvog razotkrivanja strukturnog plana ovog poglavlja predočava pregled sadržaja na str. 123 i 124. j~-:
1·
Kratkoća, sažetost Moje ime Nepreglednost,
Kod mene sve dolazi jedno za drugim, kako mi upravo padne na pamet. Važne riječi i rečenice se ne ističu, a mnogo toga je potpuno ispremetano. U mojem tekstu gotovo i da nema odlomaka, a Čitatelj ne zna kamo ga vodi put. Zovem se tako jer mi je izlaganje nepregledno, a na početku odmah počinjem ne kazavši o čemu želim govoriti. Čitatelj ne zna kakav je smisao svega toga. Mnoge rečenice stoje jedna pokraj druge bez ikakve uzajamne veze.
Moje ime: Raščlanjenost,
Mnogo informacija s malo rijeČi, kratko i sažeto, ograničeno na ono bitno. Ponekad previše sažeto.
nepovezanost
red
Činim sve kako bi se čitatelj snašao i zadržao pregled. Kako to postižem? Time što se LI podjednakoj mjeri brinem o izvanjskoj preglednosti i unutarnjoj povezanosti: Izvanjska preglednost ("raščlanjenost") U to se ubraja naznaka kako je tekst graden, odlomci, podnaslovi, strukturirajuće bilješke i isticanje važnih mjesta. Unutrašnja povezanost ("red") SastOji se u tome da je sve medusobno logički povezano, sve lijepo dolazi po redu. Jasno se upozorava na misaone veze i
Razvučenost Dopustite da vam se predstavim. MOje ime je "razvučenost". Njime su već naznačene i moje osobine, dakle ona obilježja po kojima me je moguće prepoznati. Volim se služiti s mnogo riječi ili, drukčije kazano, mrzim se sažeto izražavati i ograničiti samo na ono najvažnije. Često se daleko zalijećem i objašnjavam stvar preopširno i dugotrajno premda bi se sve važno moglo reći samo s nekouko rečenica. Ponekad se udaljujem od teme ili dodirujem mnogo sporednih stvari. A tek kad se u potpunosti zanesem, govorim o svemu i svačemu. Koristim, dakle, dvije mogućnosti da budem opširna: s jedne strane jezičnu razvučenost (ponavljati i "razvlačiti" jedno te isto različitim riječima), a s druge strane sadržajnu razvučenost (govoriti o sporednim stvarima, iznositi mnogobrojne pojedinosti i sve opširno prikazivati). Dok malo opširnosti Čitatelju nesumnjivo pomaže, ja u tome pretjerujem.
Sl. 51: Preu:sLuuUaju
,,;C
·'!lClih()c{J.. S(/,:eiost"
t.
I/jeu/7. antipod
"razuućenoet".
l~b ._-- ...
__ ._-------------------
127
Dodatna stimulacija - odsutnost dodatne stim . četvrti činitelj razumljivosti dosad je malo istražen. Isprva ..shriii~ gomilanje najrazličitijih stilskih sredstava kako na primatelja ne ~:'-!~,,-.~, djelovali samo intelektualno, već i osjećajima - na osnovi uvida da. učenje treba činiti veselje i da će biti mnogo učinkovitije ako zahvati čitavu osobu, a ne usmjeri se samo na najvišu razinu moždane kore. Koje stimulativne strategije koristim u ovoj knjizi?
Kratkoća, sažetost - razvučenost. Premda se brzojavni stil u nekoliko istraživanja pokazao posve primjerenim, optimum vjerojatno .: leži negdje u sredini. Opširni tekstovi postavljaju prevelike zahtjeve ponajprije pred mlađe učenike: gube pregled nad bitnim, a njihova pozornost brzo opada. Na razvučenost rjeđe nailazimo u tiskanim tekstovima, češće u slobodnom govoru. Ponajprije sam pri stručnim raspravama u pojedinim tijelima, kod dogovora na odjelima poduzeća, često doživio krajnju razvučenost koja je u potpunosti ubijala živi dijalog. Svaka se pojedinačna mala obavijest mnogobrojnim preambulama, ukrasima i popratnim izjavama napuhuje do malog referata, često se vuče kao mačka oko vruće kaše. A primatelji? Oni odavno više ne slušaju. Ionako su zaokupljeni pripremom svojeg vlastitog "referata", ..
O Za svaku činjenicu do koje mi je stalo tražim primjere iz vlastitog i čitateljevog (pretpostavljenog) životnog okruženja. To počinje već u uvodu i sustavno se primjenjuje u prikazu četiriju strana obavijesti ("Ti, tamo naprijed je zeleno!" - usp. str. 23). O Često koristim jezične slike koje pokazuju analogiju s elementarnim temeljnim iskustvima. Primjerice, kad kažem da se od tlapnji u podjednakoj mjeri mogu izgraditi kavezi kao i mostovi (v. str. 65). Izraze "igra na domaćem i stranom terenu" (v. str. 116 i dalje) uzimam iz svijeta športa kako bih ih prenio na duševne fenomene.
Moje ime: Odsutnost
dodatne
stimulacije
Odričem se svega što bi načinom prikaza moglo neki tekst učiniti zanimljivim i poticajnim, primjerice izravno oslovijavanje čitatelja, životni ili šaljivi primjeri i usporedbe, uporaba doslovnog govora, upitne rečenice itd. Oslanjam se na to da će sadržaj sam po sebi djelovati poticajno i mirim se s time da se doimam dosadno i bezlično."
Veliki učitelj za tu tehniku su naši snovi: oni pronalaze veličanstvene, prikladne slike za aktualne duševne sadržaje. Kad na 115. stranici govorim o "pokrovu" (objektivnosti) na "zmijskom leglu" (osjećaji), tada sam takvu sliku mogao i sanjati.
o
Od jezične slike do grafičkog prikaza često nedostaje još samo malen korak. Kad nešto objašnjavam, rado uz to pravim male crteže. Ja sam sama "vizualni tip", tj. pri učenju se ponajprije koristim optičkim osjetiinim kanalom; tako je to i kod većine mojih slušatelja. redu,
Dodatna
Slikovni prikaz ne služi samo stimulaciji, već često i raščlambi tako što čini vidljivom misaonu strukturu ili strukturni plan
.nekog teksta.
stimulaoija
Dopustite: dodatna stimulacija, ali me slobodno možete zvati i poticanjem (to će veseliti moju kolegicu jednostavnost). Činim sve da u kuću unesem malo života. Gotovo sam sol u obavijesnoj juhi. Bez mene bi ona imala istu "hranjivu vrijednost", ali sa mnom je ukusnija. A to, kako svi znamo, potiče probavu. Gotovo čujem kako čitatelj kaže: "Poticanje, jako si mi simpatično, ali u prevelikim količinama bi moglo preseliti [uhu!". Na tv odqovaram; "U redu, an nemojte rne potpuno zaboravi i kad sami kuhate."
O Ponekad personificiram apstraktne pojmove i puštam ih govoriti u doslovnom govoru. Tako .su se obilježja jezičnog oblikovanja osobno predstavila kao "činitelji razumljivosti" i govorila u upravnom govoru (= uopće često odabirem upravni govor).
_i oS: -I:... ;
.-.w
~ ~~
Ta metoda, poznata iz pjesništva i kazališnog svijeta, dopušta da se "za riječ jave" instancije koje se doista mogu čuti u duševnoj zbilji pa "obavijesti" ne primamo samo od osoba, nego i od ustanova i institucija. Tako "otmjeno" uređena soba gostu signalizira: "Ovdje se ne smiješ smijati, dignuti noge na stol ili se opustiti na neki drugi načini P()n~-'Š:1i SP. uliudno i !Covori mistoino i \zonvPllciolwlnol"
,~
128
>''-
,.;.;.-;
i •
I..
129
...
.
Dojmljiv sam primjer pročitao u nekom novinskom štvo" govori svojoj mladeži (v. str. ] 67). .
članku:
"dru-
O Ponekad, premda ne baš često, govorim o sebi samoj i činjenične podatke dovodim u vezu s vlastitom osobom, tj. pokušavam čitateljima prenijeti kako to da su upravo ti sadržaji za mene toliko važni, kako sam do toga došao i što oni za mene znače. To povezivanje prenošenja činjenica i samoočitovanja (v. sl. 53) u znanosti je uglavnom zabranjeno - u njoj vrijedi ideal objektivne istine koja se pokazuje valjanom neovisno o osobi koja je otkriva i izgovara. Ne odbacujći taj ideal, čini mi se da na putu do nje svaka spoznaja, više ili manje svjesno i priznano, nosi rukopis spoznajnog subjekta, a u svaki spoznaj ni čin (pa i u tzv. objektivne eksperimente) ulaze priznane ili nepriznane pretpostavke, posebni kutovi gledanja i izostavljanja pojedinih činjenica. Znanstvenik ipak ne stoji izvan životnog spleta koji spoznaje, već je - usred njega - njegov sastavni dio, a svako njegovo djelo kojim traga za istinom događa se pod predznakom zapletenosti u samoočitovanje, svako njegovo djelo ima povod i posljedice u njegovom osobnom životnom okruženju, svako od njegovih djela sadrži i vrijednosni stav. Zbog toga svaka "znanstvena obavijest" sadrži i aspekt samoočitovanja, a njegovo razotkrivanje sigurno nije neznanstveno.
Osobito se predstavnici humanističke psihologije zalažu za to gledište i u svojim publikacijama njeguju odgovarajući osobni stil. Primjerice, Carl Rogers piše (1979., str. 133): "Možda će vam se učiniti neobičnim da pripovijedam toliko osobnoga o potrazi za nekoliko jednostavnih i privremenih formulacija. To činim stoga jer vjerujem da se devet desetina istraživanja uvijek skriva ispod površine; vidi se samo vrh ledenog brijega, a to zavarava. Tek rijetko netko opisuje ... cjelinu istraživačke me ode, onako kako ona postoji u pojedincu. I ja bih želio priopćiti nešto o cjelini istraživanja, nešto o onome što se u meni odvijalo, a ne samo njegov bez!ični dio." Isto je tako za Ruth Cohn svaka znanstvena studija ujedno i ja-poruka. U članku o daživljajnoj terapiji (1975., str. 97 i dalje) odabire stilska sredstvo koje naziva "doživljajno pisanje": "Ovaj rad (1 dnžlvljajnoj terapiji želim izraziti i u procesu doživljajnog IJtsanja ~'ldjela bill pukuiiaLi s vama čiLaLeljima stupiti barem u imaginami PI'O(;(~S r!oživljav'1l1jćl. r 0110 što sari i ovdje doživljavam željela bih obuhvatiti "";;11
II
Lli.idi
pi:;l'li;"
_"jI'
::8).
Prenošenje informacija može postati živim, nadahnutim procesom ako priopćeno ima jasne korijene u osobnom životu,ak.o se ukine razdvajanje predmeta i osobe, predmetne i odnosne razine. Većina primateljaje u svojoj nutrini spremnija za učenje ako iza iznesenih činjenica prosijava predavačeva osoba. predmetni sadržaj 1/
v v
V
samoočitovanje
v v
v
.:t
'.-.
obavijest
"
-: .:-' -.I.
V V
v Sl. 53: Povezanost prenošenja predmetnog sadržaja i samoočitovanja kao element živog učenja.
2.3. Mjerenje razumljivost~ Kako se može ustanoviti u kojoj su mjeri u nekom tekstu na četiri činitelja razumljivosti? Želja da se "izmjeri" razumljivost
ostvare-
postoji već dugo. Amerikanac Flesch
,(l94~.), ,a nakon ~jega mnogi drugi, predložio je takozvane "formule čitljivosti".
Pnmj.er.lce, utvrđivala se prosječna duljina rečenica i riječi nekog teksta te se komblll1rala u Ukupnu vrijednost. Tako je postavljeno objektivno mjerilo. , Ipak se pokazalo ~a su te vrijednosti prilično neprimjerene da bi se pomo:u njih moglo predVidjeti u kojoj će mjeri čitatelji razumjeti tekst. To i nije čudo. Jer prvo, duge rečenice i duge riječi ne moraju same po sebi biti nerae zumlj,iv . To ovisi o mnogim popratnim okolnostima, primjerice o gramatičkom ~~tr?j~~vu reče~ica ili o tome objašnjavaju li se nepoznate (a time često i duge) . nječ~ Ih n.e. ~bJ.ektiv~? ~jerilo je slijepo za takve popratne okolnosti. Drugo, takv.lm mjerljlvlm oblljezjlma zahvaća se samo nekoliko aspekata "iednostav. nost~", prv~g činitelja razumljivosti. Sve ostalo, primjerice preglednost i unutarnja dosI?ednost, nisu uzete u obzir. Mjerilo zakazuje. Tu je potreban ljudski mozak kOJIJe u stanju misliti. . Zb~g toga smo .k~·el~uli posve drugim putom. Za svakog činitelja lazu~~JlVOsb predvu:lJeh smo posebnu "mjernu ljestvicu". skalu s pet sLupIljeva ;, ,.;1. 5.:1):
.----------------
-----------------------------------
131
·i "
i'
2.4. Poboljšanje razumljivosti kompliciranost
jednostavnost raščlanjenost kratkoća
-
Može li se poboljšati razumljivost informativnih tekE~/ područja javnog života, i to poboljšati tako da se ne smanji rofi.'" cilj? '. '.. Pozabavili smo se svim vrstama tekstova, od uputa za rukO~'·i~,. preko službenih objava, sve do "visokoznanstvenih" tekstova. l)QUan"":' smo sadržaj pokušali drukčije objasniti =r: tako da se bolje ostvare četiri činitelja razumljivosti. Na kraju su za svaki sadržaj postojale dvije verzije teksta: izvorni i poboljšani tekst. Kao primjer odabirem kratki tekst čiji sadržaj, poput ove knjige, govori o međuljudskoj komunikaciji. Uzet je iz časopisa za odgojna pitanja. Riječ je o početku duljeg članka koji se ponajprije obraća nastavnicima (studentima nastavničkih studija), Svi nastavnici koje poznajem ispuštaju, međutim, već nakon sljedećih redaka (najkasnije!) časopis iz ruku, Pritom sadržaj nipošto ne smatraju nezanimlji-
nepreglednost nepovezano st
red
razvučenost
sažetost
odsutnost dodatne stimulacije
dodatna stimulacija
Sl. 54: Četiri dimenzije razumljiuosti sa svojim mjernim. shalanui (debelo uohoireni stupnjevi shale najprikladniji su za dobru opću razurnljiuost), Mjerenje se pak odvija na sljedeći način: školovani procjenitelji donose sud o svakom činitelju razumljivosti na osnovi vlastitog dojma. Zatim dodjeljuju četiri vrijednosti - po jednu za svaku skalu. Rezultat toga "testa robe" unosi se u četverodijelni "prozorčić razumljivosti",
; I
I
Izvorni tekst
jednostavnost
raščlanjenost red
kratkoća sažetost
dodatna stimulacija
\-----1:
\1----++
I
Izražena
riječima,
ta dijagnoza
razumljivosti
glasi:
Možda će se jednog dana knjige i članci obvezatno morati opremati prozorčićima razumljivosti. Bila bi to primjerena "zaštita potrošača" i ujedno poticaj autorima do. postignu povoljnije vrijednosti,
I;:
Mctodički postupak mjerenja koji se ovdje primjenjuje opširnije je obrazl,-,?''':"' ~ ~~~!Zj;:l~~'~''''~~i..-,~ T.~~n;:(':· i Srhulz '.:n:1 Thun (19~?-1..;.Tamo je Opi~a:n0 i
I
.•..1.
,
" ',I
...•. "' .., ..
raščlanjenost red
kratkoća
dodatna stimulacija
\-,I-I
Komunikacija je interakcija u simboličnom prenošenju i stvarno implicira, podjednako kao i interakcija, odnose moći između ljudi koji stupaju. u uzajamnu interakciju i međusobno komuniciraju. Jezični odgoj stoga treba promatrati kao područje odgoja za socijalno djelovanje, pri čemu se pojam socijalnog djelovanja poima u razgraničenju, jedne strane od slijepog pridržavanja unaprijed zadanih normi pojedine uloge, a s druge strane od samovoljnih individualnih postupaka, Da bismo na racionalnoj osoovici i u komunikativnom zajedništvu s drugima mogli solidarno djelovati, pojedinačni se jezik ne smije primjenjivati samo kao sredstvo za artikulaciju analitičko-kognitivnih procesa, već istodobno kao sredstvo refleksivne komunikacije o samim društvenim odnosima kao i za interpretaciju i komunikaciju subjektivnih, vlastitih i tuđih, intencija i potreba. Osim vladanja različitim jezičnim kodovima, to zahtijeva senzibilnost za značenjske sadržaje koji su implicirani u raztlćrtim nijansama jezične pragmatike.
s
Tekst je prilično jednostavno forrnuliran (premda ne i krajnje jednostavno, tj. isti bi se činjenični sadržaj mogao objasniti još malo jednostavnije). Nasuprot tome, nedostaje mu pregledno st i jasnoća cjeline. Sadržaj se ne objašnjava niti osobito kratko i sažeto niti opširno. Način prikazivanja sadrži mnogo (previše) poLicajnih elemenata,
'•.. _.• ~·.I"
jednostavnost
sažetost
Sl. 55: Mogući rezultat dijagnoze razumljivosti (lijevo poredah, desno unesene vrijednosti - usp. sl 54).
132
,
"
.
Vim,
primjerice:
1..:'
tekstova
(Iz: b:e, 1973., 10, str. 15).
~
il
_____ 1~------------------~----------~ t33
rzwe
*
*
F
Razurnljivija jednostavnost
raščlanjenost red
kratkoca sažetost
dodatna stimulacija
.
verzija teksta
Komunikacija ~nači: riječima ili drugim znakovima reagirati jedni na druge i medusOb.no utjecati Jedni na druge, a o znači i - posjedovati moć. Prema tome, jezrcru .odgOJUVIjekje I odgoj za to kako se ophoditi prema drugim ljudima, odgoj :a socllaln~ djelovanje. Kako bi samo socijalno djelovanje moglo izgledati? I na sto pn jezrcnorn odqoju treba obratiti pozornost da bi se postigao cilj? Odgojni cilj "soc.ijalno. djelovanje"; ne činiti slijepo sve što drugi od nas žele. Ali Isto tako niti ctniti III propuštati učiniti samo ono što sami želimo. Nego: s drugima razumno raspravi/ati I tada solidarno djelovati.
Razumljivija
Zadaća jezičnog odgoja; jezik ne smije služiti samo zaodijevanju misli u rijeČi, vec I za to da ponekad porazgovaramo o tome kako se, zapravo, medusobno ophodlmo I koje se, zapravo, namjere i potrebe kriju u meni i drugima. Zbog toga moramo naučiti razumijevati i druge, koji se drukčija izražavaju od nas samih. Moramo razviti precizne antene kako bismo bolje razabrali što ljudi, zapravo, imaju na umu kad nešto kažu.
jednostavnost
jednostavnost
raščlanjenost red
kratkoća sažetost
dodatna stimulacija
..
verzija teksta
Ishodišno stanje. Ispitivani su planariji (odredena vrsta crva). U istraživaniu koje su proveli CUMMINGS et al. (1969.) dobiveni su sljedeći rezultati: kad su planariji nešto naučili samo napola, ubrzo su se iznova pogoršali, čak i ako ih se nadalje naq-adlvalo za ispravno postignuće. Neobična pojava!
, Uzmimo i drugi primjer, Kad u predavaonici psihologije pročitam J,ednu za d~ugom, obje verzije sljedećeg teksta, uvijek se događa sljede~ ce: nakon, ći tanja Izvornog teksta kod slušatelja se javlja zbunjenost, ponekad ljutnja zbog kompliciranog jezika, djelomice i strahopoštovanje pred znanošću -- tek malo njih je nešto razumjelo. Tijekom i nakon č~tanja razumljivije verzije mnogi se smiju: smiješnost banalnog sadržaja odjednom se jasno očituje i strahopoštovanje čini suvišnim. ,Pn sljedećem izvornom tekstu riječ je o sažetom prikazu istraživanja, uzctom iz stručnog psihološkog časopisa. Izvorni tekst
,,'/'
Istražuje se djelovanje vremenskog rasporeda dnevnih ~;,(' instrumentainom kondicioniranju planarija budući. da se kod tjt~- . pojava (CUMMINGS et al., 1969., u.a.) da se jednom dostignuti učenja, unatoč daljnjem kondicioniranju, ne može održati. Šest .."'" . grupa je u heksagonalnom labirintu s podjednakim brojem uvjež~,:~,. _". laza ali različitim intervalima izmedu pojedinih blokova od 1,5, 2, 3, 6. 12.:~ 11'.' 48 sati kondicionirano za odluku o izboru smjera. Pritom su mjerei')es!obOda, o :' donošenju odluka prije i ekstinkcija nakon procesa učenja. Pokazuje se da v.et :nakon 9-11 blokova vježbanja zamjetljivi) optimum učenja leži kod 6 sati mirovanja izmedu pojedinih vježbi. Kraća ili dulja razdoblja mirovanja postupno prouzroćuju sve slabija postignuća u učenju, prijelaz u letargično stanje i-srnrtrost Sloboda izbora prije i rezultati ekstinkcije nakon uvježbavanje smjera zna~~ se razlikuju samo kod kratkih intervala izmedu pojedinih blokova, ali ne: i .lccd duljih vremenskih razmaka (Iz: Z. f. Ex, und Angew. Psychol., 1970., 17, str. 16 i 17)
Postavljanje pitanja. Sada smo željeli utvrditi raspodijeliti vježbe da bi planariji najbolje učili.
kako bi trebalo
vremenski
Tijek pokusa. Cilj učenja: u labirintu uvijek odabrati smjer za koji se daje nagrada. Crvi su podijeljeni u 7 grupa. Doduše, sve su grupe jednako često vježbale, ali stanke između pojedinih vježbi imale su različitu duljinu: sat i pol, 2, 3, 6, 12, 24 i 48 sati, Učinak crva je sustavno prornatran, i to prije, tijekom i nakon vježbi (kad pravilno postignuće više nije nagrađivano). . ,~.
,s-
raščlanjenost red
': .,
Rezultati. 1. Stanke za odmor od 6 sati bile su najpovoljnije. To se zapazilo vec nakon 9-11 vježbi. Kod duljih ili kraćih stanki učinak je bio sve lošiji. Planariji se više nisu trudili i uginuli su. 2. Postignuća prije i nakon vježbi znatnije su se razlikovala samo kod kraćih stanki za odmor.
",
Sada se postavilo pitanje: hoće li čitatelji doista bolje razumjeti i zapamtiti tekstove s poboljšanim mjernim vrijednostima? Čitatelji koji uooćc il<; znaju ZLi "četiri činitelja rnzumljivr-j i"? L:H
Doista se pokazalo da su poboljšani tekstovi bolje prihvaćeni, barem kad su jasno uočene razlike u mjernim vrijednostima. Iznenadila ..- nas je, međutim, činjenica da su čitatelji svih razina obrazovanja podjednako profitirali od razumljivijih tekstova. Očekivali smo da će čitatelji s maturom u određenoj mjeri dobro razumjeti i izvorne tekstove. U razumljivijoj verziji njihov će se učinak tek neznatno poboljšati. Nasuprot tome, čitatelji sa završenom pučkom školom učinit će veći skok naprijed. To se očekivanje nije ostvarilo. Doduše, maturanti su kod izvornih tekstova u prosjeku imali bolja postignuća od čitatelja sa srednjom stručnom školom, a ovi pak bolja postignuća od čitatelja s osnovnoškolskim obrazovanjem. Kod poboljšanih tekstova sve tri grupe ostvarile su podjednako velik skok prema gore, tako da se očuvao i stari redoslijed njihovih postignuća. Pa ipak: čitatelji s osnovnoškolskim obrazovanjem često su s poboljšanim tekstovima dostignuli postignuća maturanata nakon izvornog teksta. Drugim riječima, ako maturantima dademo na čitanje izvornu verziju, a čitateljima s osnovnoškolskim obrazovanjem poboljšani tekst, obje će grupe postići otprilike jednak uspjeh u razumijevanju. Daljnji je rezultat bio da su čitatelji i osjećaj no pozitivnije reagirali na razumij ive tekstove. Šezdeset pet posto je navelo da su rado čitali tekst. Kod čitatelja izvornog teksta bilo ih je samo 27%. 2.5. Uvježbavanje
razumljivog
prenošenja
obavijesti
Nema mnogo smisla apelirati na pošiljatelje: "Izražavajte se razurnljivo!" Malo koristi i savjet: "Činite to jednostavno, pregledno, kratko - sažeto i pomalo stimulativne!" Savjeti i apeli ostaju nedjelotvorn ima ondje gdje su se godinama i desetljećima oblikovale određene jezične i izražajne navike. Sustavno vježbanje tu će već imati više izgleda. Pritom će važnost imati ponajprije sposobnost da informativne tekstove sigurno procijenimo glede četiriju činitelja razumljivosti. Taka v trening opažanja važan je sastavni dio svake promjene ponašanja. Time je već dostignuta polovica. Druga polovica proizlazi iz vlastitog djelovanja: učenik piše kratke informativne tekstove i zatim naknadno uspoređuje svoj sa stručnjakovim tekstom. Tako se isprva vježba u poboljšanju pojedinih činitelja razumljivosti, na posljetku u istodobJLU!ll poboljšanju svih četiriju. Takvim t.reniugoru leži se kompleksnom, cjelovit-om učenju. PriLom se misli na sljedeću činjenicu: proces učenja se ne dijeli na male IH'.i<)dllldllll: iwr,il\"~ i primjerice, imeničko izricuic nrcoblikovati 11
glag8lske oblike = pojedinačni aspekt "jednostavnosti"), reć· .. sastoji od oponašanja uzora. ' ";.......: Programi treninga izrađeni su za pedagoge (Langer, Scbnb:i .. Thun i Tausch 1981.), za učenike (Schulz von Thun u.a., 1975J'i"z2!""; nastavnike matematike (Schulz von Thun i Gotz, 1976.). Pri ~···:A· primjeni tih programa pokazalo se kako razumljivo prikazivanje nije"" prirodni
dar -
ono se može naučiti.
III. Odnosna strana obavijesti obavijest 1. Pregled
("Kako on to, zapravo, sa mnom razgovara?")
"Kako on to, zapravo, sa mnom razgovara", može pomisliti netko tko se osjeća, recimo, podcijenjenim. Time ne reagira na predmetni sadržaj obavijesti. S njim se može složiti. Reagira na način kako ga pošiljatelj oslovljava. U tom kako dolazi do izražaja: "Tako se prema tebi odnosim, tako gledam na tebe." Taj luiho izražava se načinom formuliranja i bojom glasa, mimikom i gestama. Ta treća strana obavijesti ima osobito veliko značenje u međuljudskoj komunikaciji. Ne mogu prenositi predmetne sadržaje, a da istodobno na neki način ne uvažavam (ili omalovažavam) drugog kao čovjeka. Već time što mu se uopće obraćam, pokazujem da on za mene nije samo "zrak"! Dok se predmetne poruke pretežito usmjeravaju k primateljevoj glavi te ih on prima i vrjednuje svojim razumom, popratne poruke o odnosima odlaze gotovo izravno u "srce" (v. sl. 56) .. Pri prijamu samoočitavajuće strane obavijesti primatelj je bio razmjerno nepristran dijagnostičar ("Aha, takav si ti, dakle!") Nasuprot tome, porukama o odnosu on je osobno pogođen ("Što - takav bih ja, dakle, trebao biti!"). Ta osobna pogođenost može biti uzrokom što primatelj ima snažno razvijen "sluh" za tu stranu obavijesti. Bračni terapeuti bi imali što reći o tome kako poneki partneri gotovo uvijek reagiraju samo na odnosni aspekt obavijesti, a da gotovo uopće ne primaju na znanje njezin sadržaj. U odnosnoj strani vide "stvarnu" poruku. "Drugi osjećajno (i uglavnom nesvjesno) reagira u prvoj liniji, ne na ono što partner govori, već na to kako on to govori." (Mandel i dr., 1971., str. 124). Značenje poruka o odnosu ne leži, međutim, samo u trenutačnom emotivnom učinku, veći u tome što dugoročno pridonosi primateljevu konceptu olastite osobe ("Takav sam ja, dakle!") - v. pogl. 5, str. 164 i dalje. U posljednjim se desetljećima sve više naglašava značenje koje odnosna strana (JLJ
\!lell!,\
III\l,,·I1(1
(i\·.·"
\;,1\,\
(1).(,,·;( l)ut"lIk"
(J
Ocil(OSU
kujl'
III.I('U'
1 un.'-
odnos (Takva si ti s mojega gledišta)
Sl. 56: Dok se predmetna poruka vile obraća razumu, poruka o odnosu gotovo izravno odlazi u "srce". nik prima o svojoj osobi. Činjenicu da se nastava i odgoj uvijek događaju istodobno, moguće je izravno iščitati iz kvadrature obavijesti. S tim u vezi treba imati na umu da takve poruke o odnosu ne dolaze . samo iz ljudskih usta, već - anonimno i podsvijesno - proizlaze i iz institucionalnih danosti (v. str. -166 i 167). Odnosni aspekt ima dalekosežno značenje i za poslovni život. Kako se sa mnom postupa - kako se međusobno ophodimo? O tome ovisi kvaliteta svakodnevnog života. I ne samo to: istraživanja o "poslovnom ozračju" i "stilu rukovođenja" dokazala su usku uzajamnu povezanost sa spremnošću na zalaganje i radnim učinkom. To je i logično: ako mi se svakodnevno u raznim oblicima (ponajprije "između redaka") demonstrira: "Ti si ovdje sasvim sitna zvjerka. Što ti misliš, potpuno je nevažno. Drži se u pozadini, ta tko si til?" - osjećam se ljudski demoi'alizir anim i li sebi neću razviti osjećaj vlastite vrijednosti niti želju za preuzimanjem odgovornosti. Možda ću vrebati na različite mogućuust.i da se, un at.oc tOllle,'Jwpravim važnim" - ne uvijek radi suradnje 139
i,.
primjerene predmetu. Osjećam li, naprotiv, da se moja gledišta doista uzimaju ozbiljno, moj osjećaj pune vrijednosti tvori osnovicu za zadovoljstvo na radu i spremnost na zalaganje. U tom se uvidu istodobno krije i velika opasnost: da se odnosna strana obavijesti funhcionalizira, da se pretpostavljeni na treningu u "međuljudskim odnosima" (human relations) iz obraze u tome kako osjećaj pune ljudske vrijednosti prenijeti svojim auradnicirnu, ali ne kao izraz humanog odnosa, već kao djelotvorno sredstvo motivacije (v, pogl. 7, str. 179).
Šef i tajnica. Koliko različito može izgledati odnosna stra:oa obavijesti uz otprilike isti predmetni sadržaj i istovjetni apel, pokazat ćemo na sljedećem primjeru: Šef zapazi da je njegova tajnica umetnula spis u pogrešni fascikl. Poslušajmo kako reagira šest različitih šefova (na žalost, pisano se ne može priopćiti boja glasa, a ovdje je vrlo značajna). Vidi str. 139;140~
2. Instrumenti Dva aspekta odnosa. Točno uzevši, odnosna strana obavijesti sadrži dva različita aspekta. Za daljnje razvijanje misli potrebno je međusobno razlikovati ta dva oblika obavijesti. S jedne se strane ovdje očituje kako pošiljatelj gleda na primatelja, što o njemu misli. Odgovarajuća ti-poruka glasi: "Takav si ti (u mojim očima)!" S druge strane ta strana sadrži pošiljateljevu definiciju odnosa: "Tako se odnosimo jedan prema drugom (. .. zar ne?)" - v. sl. 57. Ako dostavljač nekog većeg poduzeća na hodniku sretne direktora i ""'s",10 gOl upita: "Bog stari kako Sl'? S~1-" ;~" novo u h_"l •.• ?" •. ,,; J.':J Ul. Gll'\.U. vaj upit sadrži vrlo povjerljivu definiciju odnosa koju direktor vjerojatno ne dijeli i zbog toga zapanjeno-gnjevno reagira, prožet osjećajem: "Besramno kako taj sa mnom razgovara! Ipak nismo u takvim međusobnim odnosima!" Da bismo pojmovno označili tu razliku, želimo reći: odnosna strana obavijesti sadrži ti-poruku i mi-poruku. Ta dva aspekta ne mogu se uvijek jasno razdvojiti. Pa ipak je njihovo razlikovanje komunikacijsko-psihološki opravdano, a u nastavku bih najprije želio podrobnije razmotriti probleme ti-poruke, a tek zatim probleme definicije odnosa. (Mi-poruke - pogl. 4, str. 157) •••
••••••••.•••.•••
~
•••.••
A.
•.••••••
,-.l.J..,
J.'IIo..V
•
\lV.&.J.L.l(l.
V
obavijest
~ Takav si ti (ti-poruka)
140
")L
Tako se odnosima jedan prema drugom (mi-poruka)
za spoznaju odnosa
Osim šest navedenih primjera, postoji bezbroj mogućnosti da dru'. gima kažemo kako se prema njima odnosimo. Ako zanemarujući nijanse želimo reducirati mnoštvo zbivanja i u njih uvesti unutarnji red, .možemo posegnuti za znanstvenim dostignućima. Želio bih prikazati dva instrumenta koja nam mogu pomoći da jasnije spoznamo međuljudske odnose: koordinate ponašanja (2.1.) i transakcijsku analizu (2.2.). .'-.
2.1. Koordinate
ponašanja
Empirijska istraživanja o ponašanju pretpostavljenih i odgojitelja (usp. primjerice, Tauseh i Tausch, 1977.) nameću zaključak da postoje ponajprije dvije "tehnike" kojima se primatelj zlostavlja na odnosnoj strani obavijesti: omalovažavanje i tutorstvo. Opširnije kazano: načinom kako se odnose prema podređenim suradnicima odnosno mladima, pretpostavljenilodgojitelji se ponajprije razlikuju prema dvama glavnim obilježjima: 1. uvažavanje nasuprot podcjenjivanju i 2. vođenje/ tutorstvo nasuprot priznavanju slobode odlučivanja. Povezivanje tih dvaju obilježja daje koordinate ponašanja na sl. 58., no ja ih najprije želim razmotriti zasebno: 1. Uvažavanje. Pod tim se podrazumijeva: onim što kazuje, pošiljatelj izražava da primatelja promatra kao poštovanja dostojnu, punovrijednu, ravnopravnu osobu i da se prema njemu odnosi s dobrohotnošću. 'Iu pripadaju uljudnost i taktičnost, prijateljsko ohrabrivanje i reuerzibilnost u jezičnom ponašanju. Reverzibilnost ovdje otprilike znači "povratnost". Pod tim sc podrazumijeva: pošiljatelj se obraća primatelju na način na koji bi povratno i primatelj smio odgovoriti pošiljatelju, a da ne ugrozi njihov međusobni odnos. To obilježje ima osobito veliko značenje u hijerarhijskim odnosima poput onih između roditelja i djece, nasta. 'lika i U 1\;u .i,a, prci.posta vljenih i podči njen il:
co
;'
~.
~ Šef 1: "Gospodo Tabak, upravo vidim da je spis Filipovićpogrešno umetnut. Poslovi prodaje dolaze u crveni facik!."
Šef 2: "Gospodo Tabak, mogu li vam ovo pokazati? Pogledajte malo ovamo: spis Filipović!To pripada u poslove prodaje. Vi ste ga pak uložiliu plavi fascik!. Ali pogledajte ovamo: poslovi prodaje su kod nas u crvenom fasciklu. Već sam vam to jednom objasnio, sjećate li se još toga? Dakle, crveni fascikl - možete li to zapamtiti? Ne? To trebate dobro upamtiti, inače ćemo ovdje uskoro imati kaos, zar ne?"
Odnos: Šef daje do znanja da se pogreške mogu dogoditi i odnosi se prema tajnici kolegijalno-službeno. Ona vjerojatno osjećajna reagira pozitivno ili neutralno.
Odnos; Prijateljski, ali šef koristi mali previd za opsežnu lekciju. S tajnicom postupa "kao s učenicom". Njezinu sposobnost obrade podataka procjenjuje prilično nisko ("možete li to zapamtiti"). O previdu se "naširoko" razglaba - šef snažno ističe svoju nadmoć u. tome. Ona vjerojatno osjećajno reagira negativno.
Šef 4 "Gospodo Tabak! (stanka) Spis HOhnermann u zelenom fasciklu! Prevrnuo sam čitav ured tražeći ga, a imam posla preko glave (uzdiše). Molim vas, možete li mi dati tabletu
·'i'\.i .,!
"
::'
Odnos: Patničko-optužujući
ton kazuje: "Ja patim, i to tvojom .krivnjom!" To izaziva osjećaje krhiJlje .i .'. unutarnju ogorčenost. . .', .
protiv glavobolje?"
.Šef 5: '-"Gospođo Tabak, nije mi baš ugodno govoriti o toj stvari. Ali ponovno vam se, ova], potkrala određena pogreška. Nešto nije u redu - brige u obitelji? Možete mi otvoreno reći, svatko od nas ima svoje loše dane, zar ne, i..."
Odnos: On daje do znanja da u tajničinoj pogrešci vidi nešto patološko, uživa u pazi dobrohotnog terapeuta. Tajničina reakcija: vjerojatno vrlo negativna.
_J~}
~l'):
\
Šef 3: "Gospodo Tabak, hoćete li, molim vas, malo doći? Koliko ste dugo kod nas? Pogledajte ovamo. Što je to? Dakle? Ništa vam Ile upada LI oči? Alla! Iz nepažnje, iz nepažnje! Iz nepažnje jež legne na bodlje! A kod nas nema [eževa, gos[Jodo Tabak. Jesmo li se razurnieii? No, ~'Hj;"ll ~e eJ,1 j("sm:;> --,,--
_ .•..
-.
Odnos; Šef ponižava tajnicu inkvizitorskirn i autoritarnim držanjem; drastično joj iznosi pred oči njezin "propust" i obezvrjeđuje ispriku šalom koja svojom grubošću dodatno pokazuje tko je ovdje gospodar situacije. Ona vrlo negativno reagira na taj "besramni ton".
Šef 6: "Gospođo Tabak, vaša brižljivostje dofsta dojmljiva. Čak i spis Filipovićovdje u zelenom fasciklu baca tek neznatnu sjenu na tu crtu vaše ličnosti."
._---_....----
Odnos: Pomalo svisoka, ali zbog ironije inače prilično dvosmisleno. Prijateljsko zadirkivanje? IIipak, jasno kazano, znači: "Smatram vas tolikim teretom da još samo crnim Immarom mogu s time izići na kraj!" I tajnica će biti nesigurna kako treba protumačiti odnosni aspekt, osim ako "poznaje" šefa i zna "što je time mislio".
.
1-1-:2
J i
143 ,.. --.-
'.'.:/
.
Budući da pritom lako dolazi do nesporazuma, želio bih upozoriti i na ono što pojam "uvažavanja" ne podrazumijeva, naime postojanu prijaznost i ophođenje u rukavicama. Uvažavanje nije bezuvjetno odobravanje, već poštovanjem ispunjen način na koji se prema drugome; čak i li konfliktima i oštrim razmiricama, odnosimo kao prema punovrijednom partneru. Pod podcjenjivanjem se podrazumijeva: pošiljatelj postupa s primateljem kao s manje vrijednom osobom - odbijajuće, omalovažavajuće, ponižavajuće, osjećajno hladno, svisoka. Nadalje se u to ubraja: ne uzimati ozbiljno, ismijavati, posramljivati, pokazivati odbojnost. A zatim i "ireverzibilnost": pošiljatelj se prema (uglavnom podređenorn) primatelju ponaša onako kako si to ovaj prema njemu ne bi smio "dopustiti" (usp. šefove br. 2 do 5). 2. Vođenje/tutorstvo. Pod tim se podrazumijeva stil ponašanja koji se usmjerava na to da primatelja u njegovu mišljenju i djelovanju pretežito podvrgne vlastitom utjecaju, primjerice naputcima, propisima, pitanjima, zabranama itd. Stupanj vođenja/tutorstva je nizak kad pošiljatelj primatelju svojom obaviješću daje do znanja da mu u velikoj mjeri priznaje pravo na vlastite odluke i samostalnu aktivnost. Pretjerano vođenje i nadzor kod primatelja često izazivaju unutarnji otpor. "Nemam volje dopustiti da mi se neprestano nešto propisuje ili gleda preko ramena!" U takvim se iskazima izražava želja za samostalnošću, vlastitom inicijativom i slobodnim razvitkom. Pretjerano vođenje u odgoju sprječava razvitak samostalnosti i učenje odgovornog korištenja slobodom. Poneki prkos u dječjoj dobi i poneki mladenački bunt moguće je shvatiti kao protest protiv takvog pretjeranog tutorstva. Komunikacijska dijagnostika na odnosnoj strani obavijesti. S osjećajnom, kao i s dimenzijom vođenja, dobili smo značajan (premda grub) dijagnostički okvir za opisivanje odnosnog oblika međuljudske komunikacije. Ako neko vrijeme promatramo odgojitelje ili pretpostavljene (ali i bračne partnere, kolege s posla itd.) kako se odnose prema svojim podređenima itd., možemo ih karakterizirati s po jednim bodom u objema dimenzijama. Pri tom se postupku polazi od pretpostavke du izmedu izjava krajnjeg uvažavanja i krajnjeg podcjenjivanja postoji cijeli. niz međustupnjeva, isto kao i kod dimenzije vođenja. li'-'7.1I1t;tt 1:"1k\'(\~r m-omatra nja i dodjele bodova rnoauće je unijeti u ;,\ .•.1 '~'A'"
"'···l~'· .... " .
Naravno, postoje mnogi prijelazni oblici. Na sl. 58, str. 1&L unll!'1$l~;"';:':i' na su četiri "čista" predstavnika. Broj 1 je pošiljatelj koji u srojemm." načinu komuniciranja drugome iskazuje veliko uvažavanje, ali ga isšodobno vodi, stavlja pod skrbništvo i nadzire. Broj 2 je, kako se to kaže, "autoritativni tip": vrlo dominantan, ograničavajući, istodobno podcjenjivački i omalovažavajući odnos prema primatelju. Br 3 je netko tko drugog baš ne cijeni mnogo, iskazuje mu svoju odbojnost te ga istodobno tek neznatno usmjerava, nadzire i nameće mu svoju volju. Neka vrsta "laissez-fairea", prema motu: "Radi što hoćeš!" Broj 4 je na poslj etku osoba koja s drugim postupa kao s punovrijednim partnerom, ne namećući mu svoju volju i ne ograničavajući ga neprestanim propisima. vođenje / tutorstvo
patrijarha Inobrižni stil
autoritarni stil podcjenjivanje
uvažavanje partnerskosocijalno-integrativni
laisse-falre-stll
stil
81.58: Dvije važne dimenzije na odnosno) strani obavijesti: os)ećajna i dimenzija vođenja. Procjena pojedinih iskaza. Za podrobnu analizu komunikacije pojedine je iskaze moguće procijeniti iu osjećajnoj i dimenziji vođenja. U vezi s tim evo primjera iz obiteljskog odgoja: Obitelj ide na proslavu i upravo se "dotjeruje". Četrnaestogodišnja kći kaže: "Mama, odjenut 'ću traperice, zar ne?" Radi zornosti su reakcije različitih majki unesene u koordinatni sustav, i to svaka pojedinačno u odgovarajući kvadrant (v. sl. 59). Treningom ponašanja do partnerskog odnosa? Obje te dimenzije međuljudskog ponašanja tvorile su našu psihološku putnu prtljagu kad smo kao učenici i suradnici Reinharda Tauscha oko 1970. krenuli na put po čitavoj zemlji i "trenirali" sve one , koji su, sukladno duhu vremena, u međuljudske odnose, ponajprije u
. {)dgoj.
7,AUe{j
"unijeti više demokrscije",
Ta rn(' misao tesciturele: d«
",)"
144
,,-;:,_n_~~_j"_:~_J__":_' _::_:_:~_~.:""_: l_;':_'::_~~_~~_~~_'~L._'C_iJ_; _c.._li_';'_;~_'_C'_'_'
_"_"_~ __ " ,_,,_v_' '_'_'_"_"_1. <.l._I_J1_'_'~_~~_;_'_' U_.ll_U_l_dJ_f._IJ_d
145
I I ~
..1.: J _
Kaži, tebi sigurno tali daska u glavi! Odjeni crnu suknju, i to smjesta!
Draga moja, to se danas više ne nosi. Odjeni crnu suknju, može? uva~avanje
Radi što hoćeš. Razumom se kod tebe ionako ništa ne može postići I
Bojim se, to ne izgleda dovoljno svečano. Ali ti se jednostavno u hlačama osjećaš ugodnije, zar ne?
Sl. 59: Četiri moguća majčina iskaza ..
demokratizacija" ponašanja i osobnih vrijednosti, dakle demokratizacija karakternih struktura, te da mi, psiholozi, sa svojim poznavanjem načela promjene ponašanja možemo pritom odigrati važnu ulogu kao pomagači "unutarnje reforme". A ja sam kao student psihologije bio iznenađen i fasciniran mišlju da se međuljudsko ponašanje može podjednako uvježbati kao i igra tenisa ili vožnja automobila. U načelu se još i danas slažem s tim smjerom mišljenja. Doduše, neke se tadašnje naivnosti s vremenom nisu uspjele održati. Prijeko potrebno proširenje vidokruga s jedne strane je prigušilo optimizam treninga i dovelo misionarski zanos do iščeznuća, s druge pak strane odlučujuće poboljšaJo našu psihološku ponudu. Na koje "naivnosti" i "proširenje vidokruga" pritom mislim? Prvo, zastupali smo mišljenje da je, primjerice, autoritarno ponašanje rezultat pogrešnog procesa učenja te se učenje novih obrazaca ponašanja jednostavno može zamijeniti partnerskim ponašanjem. Zato bismo polaznicima zadali "teške odgojne situacije" (poput one na str. 145) i pustili ih da nađu partnersko-neautoritativne reakcije te ih zatim uvježbavali li igrama uloga. Taj postupak vodi le psihologiji "clojmljivog pakiranja" (usp. str. 15 i 16). Doduše, time se sigurno postiže profinjenost opažanja i proširenje repertoara ponašanja, a u slučajevima gdje manjak repertoara ("Kako bih se, dakle, inače trebao izrazite") i puka nesenz ibilnost ("ZašLo bi se drugi trebao osjećati povrijcdcnirn?") dovode du neprimjerenog ponašanja, takve vježbe ponašanja mogu dovesti do "aha-đoživljaja" i promjena. Međutim, uzroci k';'llllnik;'lcij::kiil pu;..;rc:;;.,ka ugluvuorn leže "dublje". n;Ii::iI, i"lkd odaši-
ljemo i primamo obavijesti predočava duboko ukorijeojeni'! ·cjelokupne ličnosti. Tako, primjerice, podcjenjivanje ili u . kojima se odnosimo prema drugima mogu biti nadahnuti :taj ljom da ponižavanjem drugoga ostvarimo vlastito samouzvišenje, ~!;~ · se ponovno susrećemo s osjećajem manje vrijednosti, čije se ublaža~~:<.:: nje (privremeno) postiže obezvrjeđivanjem drugih (Adler).lstojsvrSj .' · može služiti stavljanje drugih pod tutorstvo i neprestana potraga za · nadrnoći. Ponovno smo pred spoznajom koju smo već formuliralina str. 107: za "komunikacijsku sposobnost" kao cilj učenja potreban je · kurikulum koji razvija duševno zdravlje cjelokupne ličnosti. Drugim riječima: samospoznaja i samoprihvaćanje trebaju prethoditi ili barem pratiti uvježbavanje novog ponašanja. Drugo, pri opisanim vježbama ponašanja implicitno smo polazili od pretpostavke da postoji idealno ponašanje, neovisno o situaciji, osobi i odnosu. Ta je pretpostavka u temeljnom proturječju s mišlju o "usklađenosti"(v. str .. 104). I pretpostavili smo da se to idealno ponašanje može uvježbati prema jednakim načelima kao i kod igre tenisa: pro• matranje uzora, uvježbavanje, povratna obavijest o uspjehu. Na žalost, previ.djeli smo malu komplikaciju: daje međuljudsko ponašanje duševno smisleno samo ako se izvanjska i unutarnja strana ponašanja barem donekle podudaraju, tj. kad izvanjsko držanje pokriva odgovarajuće unutarnje raspoloženje. "Idealno" unutarnje raspoloženje ne može se, međutim, uvježbati prema spomenutom modelu učenja (što ne znači da ne postoji mogućnost emocionalnog odgoja). U svakom slučaju, svojim smo se konceptom treninga izlagali opasnosti da uvježbamo paluranje prilagođeno konceptu, a da pritom ne uzmemo dostatno u obzir duševnu stranu zbivanja. U krajnjem slučaju su polaznici li svojem ponašanju tad iskazivali uvažavanje, spremnost na kompromise i razumijevanje koje se, međutim,doimalo vrlo neiskreno, odnosno samo "uvježbano", budući da ga nisu pratili odgovarajući osjećaji i unutarnji stav. Iz današnjeg gledišta prednost dajemo ponajprije samospoznaji koja u prvi plan stavlja ophođenje s vlastitim osjećajima, ane uvježbavanju obrazaca ponašanja. Treće, polazili smo od sljedeće daljnje pretpostavke: kako se netko ponaša, ponajprije je izraz njegove ličnosti. Sukladno tome, pošli smo od pojedinca i pojedinom odgojitelj u (pretpostavljenom, djelatniku) ponudili trening ponašanja, ali smo premalo imali na umu ovisnost ponašnja o odnosu. Pritom mislimo na činjenicu da se komunikacijski partneri medusohno navode na određene reakcije i da će gospodin A u meni ffi:(!i-tt-t
~-------------~------~~------~--------~
pobuditi posve drukčiju "ličnost" nego gospođa B. Prema mojem shvaćanju (izloženom ·na str. 71 i dalje), ovo gledište, koje se manje usmjerava na pojedinca, a više na pravila interakcije, ne treba nadomjestiti individualni pristup, ali ga svakako može nadopuniti. Četvrto, na posljetku smo podcijenili institucionalni čimbenik, onu društveno oblikovanu pozornicu na kojoj se A i B susreću s nametnutim propisima pojedine uloge. Ako se nastavnici odnose prema svojim učenicima tutorski i s podcjenjivanjem, a pretežito takav je bio empirijski rezultat istraživanja što su ga Tausch i Tausch proveli 60-ih i 70-ih godina, razlog za to ne treba tražiti samo u autoritarnorn karakteru i lošoj psihološko-pedagoškoj izobrazbi nastavnika. To bi značilo jednostrano "personalizirati" i "psihologizirati" problem - prigovor "sljepoće za institucije" (Furstenau, 1969.) u tom je smislu posve opravdan. Jer institucionalni okvirni uvjeti, primjerice škole, doista potiču ponašanje nastavnika kakvo se očitovalo u empirijskim istraživanjima (kažem "potiču", a ne "zahtijevaju"). Kako to trebamo shvatiti? Škola u osnovi dovodi učenike, u skladu s društvenim zahtjevima, u "nemoguću" situaciju: mirno sjediti iz sata u sat, usvajati apstraktna znanja koja su često irelevantna za njihovo životno okruženje, ali su nastavnim planom za sve propisana. Zbog velikog broja učenika po razredu uglavnom su zanemarene potrebe i želje pojedinaca; ocjene učeniku zorno prikazuju njegovu valjanost ili nevaljanost, pri čemu se ta osobna valjanost izvodi iz samo nekoliko dimenzija relevantnih za uspjeh i počiva na usporedbi s drugima. Gotovo svako zdravo dijete u takvoj će se situaciji barem djelomično pobuniti, "smetat" će. Te će smetnje (smetnje ponašanja, apatiju) nastavnik doživjeti kao akcije koje su usmjerene protiv njega samog (premda su one "zapravo" upućene ustanovi), osobito ako je nadahnut pedagoškim žarom i željom da drži "dobru nastavu". Učenik za nj postaje izvorom frustracije. Imajući usto za vratom zadaću da zajamči određenu "razinu postignuća" i zadrži nadzor nad "nemogućom situacijom", prema "remetitelju mira" će se odnositi s pritiskom i ponižavanjem - etiketiranje "ometajučih" učenika kao "zločestih" ili "bolesnih" stvara mu rasterećenje i mogućnost preživljavanja. . To gledište nam uvjerljivo i.znosi pred oči nužnost (postupne) izmjene uvjeta te potiče psihologa (i pedagoga) na skromnost, iznosi mu pred oči ograničenost njegovih sredstava i opominje da psihologizirajućim rješavanjem problema ne odvraća pozornost s ozbiljnih uzroka 7.1a. Takvo ,,{('di!'::,' ne bi nas pak smjelo navesti na sljedeće gledište !.r,.,;,... ;,'1 " ., ''',.,.,,;
.~\ ...•.j ql ...• '·'
~,•.";
'""tllt -1?nl('l
nl'lrl"lr"lrl (1 O-'}:-:
nf,,"~f' ;.."l·YPlf'
1967.), a u ekstremnom obliku zastupali njegovi sljedbenici: ~ .• da se moraju izmijeniti uvjeti, svaki je individualni rad na obliJ!OIi!e-" nju ličnosti ne samo beskoristan, već - zbog potpore održanju sustO:cc . - djeluje štetno, prikriva konflikte i "odvraća od neprijatelja". Nema života bez uvjeta. A hoće li oni otežavati ili olakšavatičovječnost, uvijek presudno ovisi o ljudima koji unutar i usprkoš fun uvjetima, u određenim okolnostima i protiv njih, svojim ponašanjem ozbiljuju ljudskost. A nema nikakvog razloga da čekamo s otklanjanjem uvjeta koji sprječavaju čovječnost unutar samog pojedinca dok se ne pcboljšaju izvanjski uvjeti. Toliko u malom ekskursu o našim "tadašnjim naivnostima". Signer (1977.) ih je u svojem radu podrobno razmotrio i iz toga izvukao značajne konzekvencije za psihološke koncepcije treninga.
2.2. Transakcijska analiza Nakon koordinata ponašanja želio bih sad prikazati i drugi instrument koji može otvoriti oči za ono što se između dvoje ljudi događa na odnosno] razini. Taj instrument, tzv. "transakcijska analiza", uživa prednost da u sebe uključuje i primatelja te tajm čini vidljivim uzajamne odnose. O transakcijskoj analizi (TA), koja potječe od američkog psihijatra Erica Bernea (1967.), napisano je više općerazumljivih knjiga (Harris, 1975.; Petzold i Paula, 1976.; Rogoll, 1976.), tako da je ovdje dostatan samo kratki uvod. TA polazi od postavke da u svakom od nas postoje tri instancije ličnosti koje se (kao pojedinačna stanja mojega "ja") mogu javiti za riječ: roditeljsko ja,' djetinje ja i odraslo ja.
roditeljsko ja
Sl. 6'Ja: Roditeljeho
U roditeljskom ja pohranjeno je sve ono što su roditelji nekoć prenijeli djetetu: pomoć i zaštita, životne mudrosti, ali i opomene. zapovijedi i zabrane, predodžbe (l torne kakav "čovjek" treba biti ....\ k3r1 'lr ,...,rY\l'T\;~.~~·.,.""'""'f" ;~, ~""" .l:i,.l.'} .., ~X" 1''''' '" t' ~:""'::C_:'_::~~ 1 1 'Ja]~.:'...:~,:;:). l' 1 . UD J. rl _ •
148
ja.
.•
..,
.
'.J'.'---
-.:,
:
."'::,:'.:
:
.,;~
';1
prirodno
.' današnja mladež" (usto optužujući ton govora). Roditeljsko ja ima dva aspekta (sl. 60b): pokazuje se bilo kao kritičko-osuđujuće-moralizira-juće ili pak brižljivo. / I
/
kritičko
-----t-
roditeljsko ja
brižljivo
buntovno
prilagođeno
/
/ I
SL 60b: Dva aspekta roditeljskog ja.
Primjeri kako zvuči kritičko roditeljsko ja: "Gospodo Tabak, kad biste držali malo više reda, našli biste spis." Ili: "Dragi gospodine Kovač, to zaista neće tako ići! Kad bi svatko odlazio i dolazio kad želi, nikad ne bismo ostvarili uspješnu suradnju!" Iz brižnog roditeljskog ja zvučalo je (na str. 42) ovako: "I navuci lijepo jaknul Vani je hladno". .
djetinje ja
Sl. 6lb: Tri aspekta djetinjeg ja. Dok se prirodno djetinje ja očituje u spontanom. izražavanju osjećaja, možda raspušteno i zadovoljno, prilagođena se inačica očituje s poniznim pogledom: "To se više nikad neće ponoviti, gospodine dr. Bošnjak!" Nasuprot tome, buntovno djetinje ja zvuči oštro i osorno: "Ako već sve znate bolje, rješavajte onda svoje stvari sami!" te možda još s dramatičnom preosjetljivošću dodaje: "Doista mi je, dosta da uvijek služim kao žrtveni jarac!" da bi se zatim durilo preostali dio dana. Odraslo ja se može usporediti s računalom koje obrađuje stvarne činjenice i provjerava primjerenost impulsa iz roditeljskog i djetinjeg ja. Dobro razvijeno odraslo ja dopušta samo one norme i vrijednosti iz roditeljskog ja koje se i danas čine prihvatljivim te dopušta one dijelove djetinjeg ja koji su primjereni situaciji. Kad se iz nas oglasi odraslo ja, ono zvuči objektivno i informativno, postavlja tvrdnje, analizira, moli za obavijest - ostavlja posve razuman dojam i obraća se partneru na istoj razini.
SL 61a: Djetinje ja. U djetinjem ja još se kriju svi tadašnji osjećaji i reakcije. Svaki odrastao čovjek, ma koliko se želio pokazati "dostojanstvcnirn", razumnim i suverenim, u sebi još uvijek nosi toga "švrču" (Hager i v.d. Laan, 197~.). Djetinjej3 može se javiti za riječ u trostrukom liku: 1. prirodno (r8.spuštCJlo. zcligT3110, spontano): 2. prilagodeno (dobro, podložne) i 3. hlln/nulIl! ipl'l((}sno, nsnrJln, prcosjetliivo) v. sl. 61b:
FiO
odralo ja
Sl. 62: Odraslo ja. Sva su tri stanja našeg ja podjednako vrijedna i pripadaju punovrijednoj odrasloj osobi. Doduše, partnerski stil ophođenja stavit će svoje težište na odraslo ja, prirodno djetinje ja i (ne previše') brižno roditeljske ja.
1.5;:
;.-
i.;
Da bismo analizirali komunikaciju i utvrdili moguće smetnje, pošiljatelja i primatelja možemo sad prikazati pomoću triju krugova, a obavijest kao strelicu koja polazi od jednog od triju stanja pošiljateljevog ja i obraća se jednom od triju stanja primateljevog ja. "Obraćati se" ovdje znači: navesti primatelja da odgovori iz toga stanja svojega ja. Tako poruka iz kritičkog roditeljskog ja uglavnom navodi primatelja na reakciju iz prilagođenog ili buntovnog djetinjegja (i obrnutol). Primjer. Šef: "Gospođo Tabak, doista se morate potruditi za malo više reda!" Tajnica: "Ako vi to znate bolje, rješavajte svoje stvari sami!" (v. sl. 63).
"'-
-,
;'1-;
<, .•.•.•.•..
--
..
~
~--
,.
<,
<, i ·Ii.
':J
t'l M
-2>0 . "
~
~'(j-l"q
.Je
suprug
To q' l"o
Sl. 64: Pouršinshe i prikrivene transakcije u suprugoooj obavijesti ("Ti, tamo naprijed je zeleno. nj
4>&
Ye
Supruga pak ima više mogućnosti reakcije. Prikrivena transakcija navodi na odgovor iz djetinjeg ja, bilo prilagođenog (a) ili buntovnog (b). Moguća bi, primjerice, bila i reakcije ođraslog ja (c) ili reakcija rocliteljskog ja (d). Obje reakcije bi "omele" (prikrivenu) suprugovu transakciju. a "O da, oprosti, danas sam tako nepažljiva". b "1 sama imam oči li glavi! Tko vozi, ti ili ja?" c "Da, hvala." d "Moj Bože, baš si se pravodobno javio! Ne budi uvijek tako nestrpljiv! A osim toga, nije ni pristojno stalno ometati vozača!" (v. sl. 65) Takvi dijagrami mogu sugovornicima pomoći da sami sebi razjasne što se među njima "zbiva". Često ustanovljuju, primjerice, da premda međusobno žele općiti partnerski-ravnopravno - uvijek iznova zapadaju u obrazac roditeljskog ja (djetinjeg ja) te si u određenim okolnostima uzajamno idu na živce.
djetinje ja
šef
tajnica
SL 63: Transahcija između šefa i tajnice.
Osvrnimo se još jednom na uvodni primjer (sl. 3, str. 23)". Suprug kao suvozač govori supruzi koja upravlja automobilom: "Ti, tamo naprijed je zeleno!" Površinski je riječ o činjeničnom priopćenju koje odraslo ja upućuje drugom odraslom ja. "Podsvjesno", međutim, obavijest sadrži brižnu opomenu s naglaskom na roditeljskom ja. Takve "prikri'.'eno transakcije" u dijagramu se prikazuju isprekidanim crticama (v. sl. 64).
152
i"
.·,n....,li ...•~1 n;'.'''."""
I.,
:.~
:~:;:'..:~~, .•. ,:'I
.•.." .. d"..:.
'\
...'~:. ...... '. ..
..
%/'qč . e ":--7ql"e
Ch·')
supruga
',~~
"i
.;,
,
jekcija". Određena duševna zbivanja koja se u meni nesvjesno'.'. ju, projieiram prema vani i prepoznajem ih kod drugih. če;tri... .'.... osjećaji i impulsi koje samom sebi ne želim priznati, koji se ne ~ ju u moju sliku vlastite osobe, koje tada s prevelikom osjetIjivošćU otkrivam kod drugih te nerijetko suzbijam velikom žestinom. Tak@ Hermann Hesse piše (u "Demianu", 1972): "Kad mrzimo nekog čovjeka, u njegovoj slici mrzimo nešto što se krije u nama samima. Ono što nije u nama samima, ne uzbuđuje nas." Jung je skovao izraz "sjena" za nevoljeni i nespoznani dio osobe. Poneka strastvena svađa na odnosnoj razini predočava "borbu sa sjenom".
supruga
suprug
Sl. 65: Četiri različite mogućnosti suprugine reakcije: iz prilagodenog odnosno buntounog djetinjeg ja (a odnosno b), odraslog ja (c) i roditeljskog ja (dj.
3. Slika drugoga Kazali smo: na odnosnoj strani obavijesti dolazi do izražaja što pošiljatelj misli o primatelju. Moje ponašanje prema drugome uvelike ovisi, dakle, o tome kakvu sam sliku o njemu stvorio. Smatram li ga đavlom, ponašat ću se prema njemu drukčije nego ako mislim da pred sobom imam Božjeg anđela. Za pošiljatelja je važno znati da svoju sliku o drugome djelomično sam stvara. "Predložak" za tu sliku često je nepotpun, a njegovo .opažanje ovisi o naočaJama kroz koje ga promatramo. Ljudsko opažanje nije samo selektivno, već i dopunjavajuće - rezultat mojega opažanja je produkt onoga što "stvarno" postoji i značenja koje mu pridajem. Smetnje u odnosima nastaju kad drugoga doživljavam posve drukčijim nego on sam sebe. U nastavku Sl! opisana dva duševna mehanizma koja mogu dovesti do iskrivljavanja slike: projekcija i prenošenje. Projekcija, Clilll:
l:")4
Šaljive definicija
koja, koliko znam,
potječe od Ruth taje pro-
"J\ad ";\'\ljL' i.L'luč'·lJl\' IHliuv(c! lIgi(!daš t1R licu drugoga,
Prijenos. Pri psihoanalitičkom konceptu prenošenja događa. se nešto posve slično. I ovdje, u određenim okolnostima, ne opažamo drugoga u skladu s realnošću. Pa ipak, elementi opažanja koji me krivo usmjeravaju ne potječu iz moje vlastite psihe, već je tu neprimjetno u igri netko treći. Pretpostavimo, netko me svojom vanjštiri.om (načinom govora, frizurom, oblikom lica) podsjeća na neku važnuosobu iz moje prošlosti (majku, oca, brata, šefa). Međutim, nisam svjestan te sličnosti. Nesvjesno na drugoga osjećajno reagiram kao da je taj drugi osoba ii moje prošlosti. Tako, primjerice, neprestano s nepovjerenjem vrebam neće li drugi O meni donijeti nepovoljan sud (kao što . je to, primjerice, činio moj otac). U psihoterapeutskim se vježbama zbog toga nastoji osvijestiti to prenošenje i provesti' sučeljavanje s osobom na koju se prijenos odnosi, a koju zamišljamo kako sjedi na praznom stolcu. Time se "neobavljeni posao" treba obaviti tako da se više neprimjetno ne uvlači u sadašnje odnose. Postoje, naravno, i pozitivna prenošenja - tako poneka početna zaljubljenost ima malo zajedničkog s drugom osobom. » . Fenomen prenošenja toliko je važan i sveprisutan da se isplati podrobnije razmotriti korist koju pošiljatelj i primatelj imaju od njegeve primjene. Kad upoznajem nove ljude, pokušavam se sjetiti na koga me podsjećaju. Osvješčujući takve sličnosti, smanjujem sveprisutnu opasnost da novi odnos opteretim starim "neobavljenim poslovima". Tada sam u stanju poduzeti provjeru stvarnosti svojih nesvjesnih maštanja te u određenim okolnostima ustanoviti: on, doduše, izgleda poput mojega brata, ali je sasvim druga osoba. I za primatelja je poznavanje mehanizma prenošenja od presndnog značenja Moram znati da "imam posla" s prijcnosirna. tj. da ;;.e
· svaki osjećaj što ga drugi prema meni očituje stvarno ne odnosi na mene, već možda na posve drugu osobu. Možda je neko moje osobno 'obilježje nesvjesno kod drugoga potaknulo "stare priče" ili je pak to učinila već i sama moja uloga. Tako se ponajprije nastavnici, pretpostavljeni i svi službeni autoriteti izlažu opasnosti da kod svojih sugovornika potaknu staru problematiku autoriteta. Ruth Cohn (1975., str. 196) vrlo dojmljivo piše o problemu prenošenja: "Uvjerena sam da poznavanje i vještina ophođenja s općim fenomenima prenošenja pripada u prijeko potrebni alat svakog pedagoga te se stoga poznavanje tih fenomena ne smije zatvoriti u psihoterapeutov tajni pretinac. Koliko bi manje boli i povrijeđenosti bilo u učionicama i na drugim mjestima kad bi ljudi koji zajedno žive i rade mogli u grupama naučiti da sve reakcije s kojima se susreću nisu doista "usmjerene" prema njima samima, već se odnose na prijašnje likove (roditelje, nastavnike, braću) u životu drugih. I koliko bi jasnije svaki čovjek mogao spoznati koje iluzije i predrasude on sam nesvjesno prenosi na druge! Time bi se otklonili mnogi autoritarni zahtjevi za svemoći koji se upućuju ili dolaze od nastavnika, pretpostavljenih ili istaknutih osoba, kao i s time povezani osjećaji ovisnosti i nemoći! Pomoću takvog otklanjanja prijenosa li grupama pedagozi imaju bolje mogućnosti da se prema ljudima koji su im povjereni odnose s manje tradicionalnih predrasuda i s više otvorenosti i realizma". Uostalom, između samoočitovanja i opasnosti od projekcije odnosno prenošenja vlada uzajamna povezanost: što se više povlačim i manje očitujem, to više projekcija i prijenosa "primam". Jer prijenosu maštarija svojega sugovornika ne suprotstavljam nikakvo stvarno samoočitovanje. Povučeni ljudi s "pokerskim licem" često su zbog toga odbacivani, izbjegavani ili potisnuti: stari strahovi i osjećaji mržnje projiciraju se na to "platno". U psiho analizi se ta povezanost koristi u terapeutske svrhe: psihoanaliitčki terapeut ne unosi u odnos samoga sebe, osjećajno se drži po strani i time pruža projekcijsko platno na koje stranka može prenijeti svoje prijašnje problematične odnose.
Nereprezentativni kontakt. Pogrešna, slika o drugome nastaje i određenim situacijama i neke druge strane. Tako kao "infantilne". Međutim, da se pokaže kao cjelovit i učenike ovdje tematski učenik ioi': 1)(' m ožr-. Pod
jednostrana, nepotpuna zbog toga što ga često zapažam samo u posve ta me okolnost sprječava da ga upoznam i s nastavnici svoje učenike često doživljavaju škola baš i ne pruža učeniku povoljne uvjete čovjek u svojoj punoj vrijednosti. Nastavnika povezuje uvijek ono što nastavnik nl07.E). cl ti m l1vi('t-im;o "'('I('iiRI"" ,,(1,,1;"1'''''':
čudi ako nastavnik stekne reduciranu, nepovoljnu sliku o ulenikrL Kontakt je nereprezentativan. Pod drugim životnim uvjetima. već DaI, razrednom izletu, učenik ima priliku razviti punovrijedne strane ~ ličnosti. I tako je poštovanje druge osobe IL mnogo manjoj mjeri pitanje morala, a mnogo više pitanje stvarnog, reprezentativnog kontakta.. T& vrijedi i za druga životna područja: činovnik iza svojeg okna uvijek doživljava stranca ili korisnika socijalne pomoći samo kao nssnalažljivog molitelja, sudac optuženika samo kao bijednika ili (pokvarenog) grješnika, liječnik pacijenta samo kao "slučaj kožnog ekcema". Slika drugoga počiva na apsollLtiziranju jednodimenzionalnog poznanstvu _ poštovanje bližnjih ostaje bez doživljajne podloge. ,
4. Borba za definiranje odnosa
°
Dosad smo govorili tome da pošiljatelj svojom obavijesti izražava i kako se odnosi prema primatelju, što o njemu misli. Ta, uglavnom implieitna ti-poruka, samo je jedan aspekt odnosne strane. S druge strane ona sadrži i (uglavnom implicitni) iskaz o tome kako pošiljatelj vidi odnos između sebe i primatelja, dakle neku vrstu mi-poruke. Kad se A i B međusobno sreću, moraju se dogovoriti o tome "što se smije i što ne smije". Iz široke palete međusobnog ophođenja moraju se odabrati određeni obrasci ponašanja kao primjeren način ponašanja u dotičnoj situaciji. Je li u njoj "dopušteno" govoriti o osobnim, čak i intimnim sadržajima, drugoga dotaknuti, uvrijediti ga, udariti, darivati, posjetiti bez prethodne najave itd.? Ukratko, svaki obrazac ponašanja prema drugome sadrži i pokušaj definiranja odnosa - ono je za pošiljatelja isto tako neizbježno kao što je za primatelja neizbježno da na nj reagira odbijanjem ili odobravanjem
4.1. Četiri primateljeve reakcije na prijedlog odnosa Haley (1978.) razlikuje na pošiljateljevu definiciju
četiri prirnateljeve odnosa:
mogućnosti
da reagira
Prihvaćanje. Ako primatelj doživljava pošiljateljevo ponašanje kao sukladno uzajamnom odnosu, na njega će reagirati s odobravanjem. Primjer: uzvraćeni pozdrav, smijeh zbog šale, odgovor na pitanje, ali i prijepor oko nečega ili protivljenje da sc ispuni neki zahtjev može sadržavati si<'lgcll1ir 11;] orl nos nr.i si remi "!'C1\ri.iesh ("r!()dl1~P. nI' 157
".-.':
želim učiniti ono što bi ti htio, ali. smatram da je posve u redu sukladno našem odnosu što mi upućuješ takve zahtjeve"). "Toleriranje". Ovdje se primatelj ne slaže s definicijom odnosa, ali joj se vidljivo niti ne suprotstavlja. Tolerira je, ali sa svoje strane uskraćuje potvrdu poput ove: "Da, ja isto tako gledam na naš odnos!" Primjeri: žena dopušta muškarcu da je dodiruje, ali sa svoje strane ne odgovara na dodir. Nastavnik mirno i bez emocija reagira na izazovno, drsko formulirana učenikovo pitanje. Odbijanje. Primatelj jasno daje do znanja da se ne slaže s pošiIjateljevim implicitnim prijedlogom odnosa. Iz njegova ponašanja proizlazi: "Ne, tako ne gledam na naš odnos!" U starim filmovima bilo je uobičajeno da žena na muškarčevu"nasrtljivost" odgovori pljuskom. Ili pak netko na intimno pitanje može odgovoriti uzvratnim pitanjem: "A što te se to tiče" i tako "odbiti" predloženi odnos.
prihvaćanje
Ignoriranje (= obezvrjeđivanje). Ovdje pošiljatelj usk:raćujem., lo kakvu zamjetljivu reakciju te kao da signalizira: "Ti si za me z:rak'" obezvrjeđujući na taj način pošiljatelja. Tako pozdrav, pismo ili poziv mogu ostati potpuno neuzvraćeni, pitanje posve bez odgovora. Zbivanje prikazano na sl. 66 može ispasti manje ili više jasno j razumljivo. Naravno, pošiljatelj i primatelj često nastoje izbjeći jasne poruke i puštaju da se ponekad osjetljiva pitanja odnosa rasplinu u komunikacijskoj magli. I tako postoji mnoštvo trikova da se izbjegne jednoznačno definiranje odnosa. Primjerice, kad sretnem na ulici nekog koga poznajem, moram se odlučiti za odgovarajuću definiciju odnosa: pozdraviti ili ne pozdraviti, zastati ili nastaviti put, osloviti ga ili ne, a ako da - kako? Definiranje odnosa mogu izbjeći ako se, "duboko zamišljen", pretvaram da drugoga ne zapažam. Poziv mogu odbiti isprikom zbog "važnog termina". Ili pak ono što kazujem mogu inkongruentnombojom glasa (v. str. 33) smjesta ponovno demantirati itd. Vrlo smo kreativni ti pronalaženju trikova za izbjegavanje jednoznačnih definicija odnosa. U vrlo zanimljivoj analizi Haley interpretira shizofrene simptome kao dosljedni pokušaj da se izbjegne definiranje odnosa (Haley; 1978., str. 113 i dalje).
(Naravno)
----1~
4.2. Tri osnovne
(Tako se odnosima 4~t-to_le_r_ir_a_nj_e .1
jedan prema drugom, zar ne?)
vrste
odnosa
Mnoštvo mogućih odnosa između A i B može se (prema Haleyju, 1978.) podijeliti na tri osnovne kategorije:
(Pa sad, zapravo, ne baš posve tak ali može proći!)
Simetrični odnosi. Odnos je simetričan kad oba partnera mogu jedan prema drugom očitovati isto ponašanje. Primjerice, kad obojica mogu dati prijedloge, kritizirati drugoga, dati mu savjet.
odbijanje
~
Komplementarni odnosi. Odnos je komplementaran kad A očituje drukčije obrasce ponašanja nego B, ali se oba načina ponašanja međusobno dopunjuju i gotovo nadovezuju: jedan pita, drugi odgovara; jedan poučava, drugi uči; jedan zapovijeda, drugi sluša. Različitost uglavnom implicira neku vrstu nadmoći i podložnosti, jedan dobiva prevlast, drugi se podvrgava.
(Dragi moj, tako to ne idel) ignoriranje
~----(bez komentara) SI.66: Mu o ćemu li i Il nieclusolnio ru.zgoott rali i /w/io se medusobno .I:\~ .~,.: ·~.'.'i. ni' J:Jt;':_:l. J..!~jel~i (.'r·:;,'" : .<: ,.j1.. ',' .;,~~I"I(1.'i~:.
i.I,1
j;38
susretati
Metakomplementarrii odnosi. Isprva sc čini da mogu postojati samo sirnctrični i komplcmcntarni odnosi. Stvar sc komplicira kad pomislimo na situacije u kojima A dovodi svojega partnera B do toga da mu nameće SVOJU volju, njime upravlja di lllU pomaže. Time B
1.59
'
stječe nadmoć, ali na višem stupnju nadmoć ima A budući da je uspostavio tu vrstu komplementarnog odnosa. Haley to naziva metakom.' plernentarnirn odnosom. Mogućeje zamisliti (a to se često i događa) da A potakne svojega partnera B da se prema njemu postavi kao istovrijedan, ravnopravan sugovornik te da se prema njemu simetrično odnosi: ako, dakle, A svojem partneru dopušta ili od njega zahtijeva simetrični odnos. To je paradoksalna situacija u partnerskim odnosima, poput one kad, primjerice, suprug od svoje supruge zahtijeva da mu bude ravnopravna partnerica i emancipira se. Ona je u kobnoj dvojbi, u nekoj vrsti situacije dvostrukog vezanja (usp. str. 34). Naravno, te tri vrste odnosa (v. sl. 67) mogu se naizmjenično pojavljivati unutar nekog odnosa.
simetrični
odnos
4.3. Manevriranje odnosa Ponovimo: pošiljatelj i primatelj u konačnici ne mogu izbjeći'~ niranje svojeg međusobnog odnosa. U novim i teškim oduosima dOOnicija je nejasna i često osporavana. I tako se, gotovo ispod površine razgovora, odvija prepirka o tome koja vrsta odnosa u tom trenutku treba vrijediti i tko o tome treba odlučivati. Pokušaji da se postojeći odnos iznova definira nazivaju se "manevrima". Manevri su takvi obrasci ponašanja kojima sc dosadašnji odnos mijenja ili mu se daje novi naglasak. Takav so manevar može sastojati u znatiželjnom pitanju, u zapovijedi ili komentaru o ponašanju drugoga. Primjerice, ako učenik na kraju nastavnog sata kaže nastavniku: "Ovaj ste se put vrlo dobro pripremili za sat", riječ je o simetrićnom manevru, jer dosad samo nastavnik imao pravo komentirati postignuća učenika s pohvalom ili ukorom. Zapanjenost koja često nastaje u takvim situacijama upućuje na neuobičajenost takvog definiranja odnosa. Poneke šale žive od toga zaprepaštenja: "Na kojoj rijecileži Rim?" pita nastavnik učenika. "Pa, ako čak ni to ne znate, kako ste postali nastavnik?" odgovara učenik. Šala se sastoji li tome što je učenik protumačio nastavnikovo pitanje simetrično, tj. kao stvarno pitanje između ravnopravnih osoba, a ne kao komplementarno ispitivanje. U tom slučaju se učenikova reakcija doima apsurdnom budući da se pretpostavlja kako je odnos učenika i nastavnika "jasno" i jednoznačno definiran. U mnogim slučajevima ne postoji, međutim, takva jasnoća pa se pošiljatelj i primatelj moraju prilično potruditi kako bi uspješno vodili tajnu borbu za definiranje odnosa.
..
"~.
''1 ,).
je
. komplementarni
odnos
4.4. Studentica i mladić - primjer Sljedeći primjer" treba poslužiti razjašnjenju prikazanih pojmova (definiranje odnosa; simetrični, komplementami i metahomplementarni odnos; složiti se s definicijom odnosa, tolerirati je, odbiti i obezvrijediti, manevar). Djevojka sjedi čitajući na klupi u parku, a približava joj se mladić. On: Smijem li ovdje sjesti? (pokazujući na mjesto pokraj nje). Njegova definicija odnosa glasi: medu nama može doći do razgovora, to nije samo šutko sjediti jedno pokraj drugog. Time što od nje traži dopus enje
metakomplementarni odnos
lGO
i
______
'U_'_N'_"_'''_'~
~
l6_1
j
za čin za koji to dopuštenje nije potrebno (sjesti na klupu u parku), on joj metakompJernentarno prepušta vlast nad sobom Iz njezinog odgovora moguće je razabrati odnosa, "tolerira" ili odbija.
boj se običnih osjecaja, to je posve normalno. Treba VTeDlen:a0 .• ",;" glupo što su tvoji prijatelji upravo sad odsutni. Ne možeš otpuf~1:> s njima i sad trebaš nečije društvo. Što ti, zapravo; trenutačno zad~·r.~ najviše brige? (neznatno skraćeno)" Komunikacijsko-psihološki komplicirana situacija: u slučaju daje: sa svojim samoprikazivanjem povezao komplementarnu definiciju odnosa, njezina reakcija je potvrda toga prijedloga definicije. Mcdufim, u slučaju da je on pritom imao na umu simetrični odnos, njezina bi se reakcija mogla protumačiti kao (djelomično) odbijanje. U svakom slučaju, njezina reakcija sad sadrži jednoznačnu definiciju odnosa: ti klijent - ja terapeutkinja (ti nevoljnik, ja pomagačica). Sama je studentica u naknadnoj analizi zaključila: "Odnos sliči odnosu između klijenta i terapeuta. Orije utoliko u slabijoj poziciji budući da nešto od mene želi i čak treba. Njemu je važno da može govoriti. Ja, naprotiv; ništa ne otkrivam o sebi i time sam zaštićenija od njega." . Njezin prijedlog odnosa time predočava manevar koji joj, u slučaju potvrde s njegove strane, osigurava nadmoć u uzajamnom odnosu. Kako će on reagirati na taj manevar?
prihvaća li ona taj prijedlog
Ona Jasno (diže pogled i smiješi se). Djevojka se, dakle, slaže s definicijorn odnosa. Smiješkom
dodatno
signali aira taj ni s por azu m da je pritom u igri mnogo više od pukog rasporeda
mjesta za sjedenje. Njegov bi manevar mogla i samo tolerirati (primjerice, kratkim, nezainteresiranim "izvolite") ili bi pak manevar mogla odbiti ("Zašto uopće pitate?") odnosno obezvrijediti uopće ne obraćajući pozornost na njega. Oboje neko vrijeme sjede na klupi, ona prividno dalje čitajući, on čisteći naočale. Pokraj njih prolazi mali vlak; oboje ga promatraju. On: Stari vlak iz doba naših baka (šali se). Definicija odnosa: to je odnos u kojem se smije zajedničkoj okolici. Ona: Hmmm (smije se).
pomalo čavrljati
o
Ponovna potvrda stare definicije. Ovaj put inicijativa za definiranje odnosa polazi uu nje. Time mu ~e jednoznačno daje do znanja da njegovu definiciju ne samo "tolerira", već doista potvrđuje (= ija bih radije razgovarala nego čitala). On: Već je čitav dan lijepo vrijeme. Upravo sam tri sata bio na dječjem igralištu, igrao sam se s djecom lavice. Djeca su se jako zabavljala jer nisam mogao brzo trčati. Upravo sam jučer došao iz bolnice. Bio sam tamo osam tjedana Na tenisu sam slomio nogu, morali su mi ugraditi umjetnu čašicu na koljenu. Sad se osjećam tako osamljeno i ne znam što bih počeo sa sobom. Imam, doduše, poznanika, ali su svi na godišnjem. Znaš, tu se javlja takav osjećaj besmislenosti. Kod kuće samo buljim u zid, a šest mjeseci neću moći raditi. Po zanimanju sam bolničar.
On (skraćeno): Po zanimanju sam viši bolničar, mogu poučavati i dijeliti ocjene. Već šest godina živim u ovom gradu. Prije sam živio u Parizu, imam mnogo prijatelja u inozemstvu koji su sad također ovdje. Imam mlađu sestru koja živi ovdje, ali je sad otputovala sa zajedničkim prijateljima. Neko smo vrijeme zajedno stanovali. Prema njoj osjećam snažnu seksualnu privlačnost i htio bih s njome spavati, ali još nisam. (On pripovijeda zgodu kad je usporedivao svoju djevojku i sestru u njihovoj nazočnosti, pri. čemu je njegova sestra bolje prošla. Nakon toga je završila veza s djevojkorn.) Ona to' vjerojatno nije mogla podnijeti.
Ovo opširno samoočitovanje je manevar kojim se stara definicija odnosa snažno proširuje: u tom se odnosu smije govoriti o osobnim, pa čak i intirnnim sadržajima. Kako, zapravo, treba razumjeti taj manevar? Podjednako bi bilo moguće da se usmjeri prema simetričnom kao i komplemenLarnoI11 odnosu. Simetrični: to je odnos u kojem svatko pomalo govori o sebi i time se pobliže upoznajemo. Komplementarni: odnos u kojem se konačno mogu očitovati i imam nekoga tko me sluša (klijcn t-- tcrapeu t)
Nastavlja svoje samoprikazivanje, ali s kako izmijenjenim sadržajem! Više ne govori o svojim nevoljama i problemima, već ističe svoju profesionalnu i muškaračku nadmoć. Njegova obavijest time sadrži jasno odbijanje njezine definicije odnosa: "Ne, ja nisam tvoj klijent, a ti nisi moja terapeutkinja. Naprotiv, ti si cura, a ja pravi dečko!" Prihvatio je borbu za nadmoć. Nesuglasje oko zajedničke definicije odnosa na tom se mjestu jasno očituje. Ona je shvatila njegovo "odbija. nje uloge klijenta" i inzistiranje na simetričnom odnosu muškarca i žene te reagira unutarnjim negodovanjem:
Nak narlnomjo
analizom studentica utvrdila daje iz njegove obaviapel: "Poslušaj me, pokaži za me razumijevanje!' 01):1 rC':lgir:1 sukladno tom dckotliranju: Onil T8.i doživljaj 118 igralištu mogu dobro razumjeti. Upravo si i:-'.I~~:]I· !"dnil'l'l lvL :;ll )llt)!,~J; IHIIIU\'I)!) liti, ;;\iJiii..J 11;-.1.III situaciju. Ne
jesti
iščitala
snažnu
Ona: Shvaćam tvoju djevojku, ja bih slično reagirala ... (Time iznosi pomalo skeptičan komentar njegove priče, nemir-na je, gleda na sat.) Sad stvarno moram ići, 11<1 ,11k8. ;;IIt
~: 163
A. .
) .,
Sad pak ona sa svoje strane odbija njegovu definiciju odnosa ("Ja .sam pravi dečko, a ti djevojka na koju sam bacio oko"). Ona izražava suzdržanost solidarjzirajući se s njegovom djevojkom i pozivajući na prekid razgovora. Cini se kao da kaže: "Ti ne želiš prihvatiti moju definiciju niti ja tvoju, stoga naš odnos sad proglašavam završenim." On: Bio je to lijep razgovor. To također znači: naš je odnos lijep. Tim manevrom on proturječi njezinoj definiciji odnosa ("Odnos valja prekinuti!") Ona: Da, ja isto mislim. Rijetko se događa da čovjek može tako razgovarati sa stranom osobom. Prividno potvrda njegove definicije. Promotrimo li je podrobnije, u najboljem je slučaju, međutim, riječ samo o djelomičnoj potvrdi, jer napomena o "stranoj osobi" iznova izražava željenu suzdržanost. Susret završava time što je on nagovara da se poslije još jednom susretnu. Napola nevoljko, ona pristaje na taj dogovor. On sc, međutim, ne pojavljuje na dogovorenom sastanku: posljednji manevar s njegove strane kako bi u potpuno bezizglednoj situaciji zadržao nadmoć: "Ja odlučujem da je odnos završen prije nego što ti to učiniš."
uu
5. Dugoročni učinci poruka o odnosima: koncept vlastitoga ja Značenje odnosne strane ne ograničava se samo na trenutačno osjećajno stanje i daljnji tijek razgovora. Naprotiv, poruke o odnosu mogu imati znatan dugoročni učinak: primatelj ovdje prima informaciju što pošiljatelj (o njemu) misli. U potrazi za svojim identitetom dijete je upućeno na takve upute. S vremenom se tisuće poruka o odnosu što ih dijete prima iz svoje okoline zgušnjava u zaključak: "Takav sam ja, dakle!" (v. sl. 68). To "mišljenje o samom sebi" (Adler), taj koncept vlastite osobe danas se smatra presudnom ključnom varijablom ličnosti i duševnog zdravlja. Alfred Adler je ponajprije opisao kako se netko tko ne drži mnogo do sebe (osjećaj manje vrijednosti) ili obeshrabreno povlači ili sc pak, u neprestanoj potrazi za dokazima vlastite vrijednosti, pretjer;)n() hori za uvažavanje i nadmoć te tako najveći dio svoje du§evne (~!Icrgije rasipa na borbu sa suparnicima i dokazivanja koja bi drugi-
ma trebala uJiti poštovanje. /"'1i"'njc l;nnccpt::l vlastite osobe tc'~:C].il "C i n" sljedećoj finjc;,]ci: :'l_':;')\:;
Sl. 68: Koncept vlastite osobe kao rezultat zgušnjavanja poruka o odnosu. jednom utvrđeni koncept vlastite osobe uvijek iznova potvrđuje. Kako preko svojeg koncepta vlastite osobe "tvorimo" određena iskustva, a druga, koja bi ih možda korigirala, isključujemo, podrobnije će biti
o._?
".~. <"_
opisano u odlomku 5.3. Zbog tog dalekosežnog značenja koje posjeduje koncept vlastite . osobe neki su psiholozi (primjerice Tausch i 'I'ausch, 1979.) promatrali nastavno zbivanje gotovo isključivo kroz "odnosne naočale" (uz zanemarivanje predmetnih sadržaja): tu oni naslućuju glavnu skretnicu u razvitku
ličnosti.
5.1. Oblikovanje
koncepta
vlastite
osobe
pomoću
ti- poruka
i
etiketiranja Kakve su pak 11 pojedinostima te poruke o odnosu koje određuju koncept vlastite osobe? Ponajprije su to eksplicitne i implicitne poruke o odnosu ~Lu :ti dij(:U~ prima od važnih osoba iz svojeg životnog okruzenja. bKbpnCt\.,l.ll su iskaz i, prunjerice: ··l~lluaio~··, \.J1I. LL.:Ut; lii~\..<.i.0.. iu;~a
UL.
l6:, ]()4
...... _.. ----_.
-.!,,...~-:.
: • .1
neće biti I", "Ti si naše drago, poslušno dijete", "Nisi darovit za tehniku", "Ne znaš crta ti". Takvi eksplicitni iskazi o odnosu dopunjuju se u međuljudskoj komunikaciji implicitnirn porukama o odnosu. Iz načina kako mu se obraćaju i ponašaju prema njemu, pojedinac saznaje kako se drugi prema njemu odnose, što o njemu misle. Primjerice, "Drži se u pozadini!", "Moram li ti baš sve triput reći?", "Daj se već jednom saberi!" ili pak: "Što misliš o tom prijedlogu?", "Razmislimo zajedno kako tu stvar riješiti" itd. I prije nego što može razumjeti jezik, dijete i neverbalno, iz ukupnog ponašanja važnih osoba s kojima uspostavlja vezu, prima temeljnu poruku: "Ti si ovdje željeno" ili "Sve se vrti oko tebe" ili pak "Ti si ovdje nepoželjno, teret si". Vjerojatno upravo takve početne ti-poruke, koje se prenose tisućama različitih signala, tvore temelj za oblikovanje djetetova koncepta vlastite osobe. Odgoj je ponajprije komunikacija između redaka. Takve ti-poruke nipošto ne odražavaju samo djetetove objektivno postojeće karakteristike. Naprotiv, sadrže pošiljateljeve potajne želje, osobne i kulturne predrasude (primjerice, shvaćanja u Lorue kakve su zapravo djevojčice i dječaci). Ustanove kao pošiljatelji ti-poruka. Dosad smo oblikovanje koncepta vlastite osobe opisivali kao rezultat definirajućih iskustava što ih djetetu prenose važne osobe s kojima uspostavlja odnos. Tiporuke koje je pritom primilo bile su dijelom vrlo osobne, dijelom više kolektivne u smislu da dijete te poruke prima kao pripadnik određene grupe te ih stoga dijeli s ostalim pripadnicima (primjerice, poruke o spolnim st.ereoLipima: "Pa ti si dečko! Dečki ne plaču!") U ovom odlomku želimo svrnuti pozornost na činjenicu da, neovisno o pojedinim odgojiteljima, škola kao ustanova sa svojim propisima i planovima "učeniku" upućuje (irnplicitne) poruke o odnosu. Tillmann (1976.) u tim porukama vidi "skriveni" i doista djelotvorni nastavni plan škole. Kad neke od institucionalnih poruka;' ekspliciramo "učeniku", tada mu se, iz dana 11 elan, upućuju otprilike sljedeće poruke: Ti se ovdje nemaš što javljati. Samo si jedan od tridesetpetero, kao pojedi na« nisi vidan; ne iskazuj svoje mišljenje, osobito se suzdržavaj od izricanja c:(. l"'0j'1~~~ "poruke o odnosu" OdnQS~1C "definicije odnosa" kornuniprilii':l(' 11cj<1SnO koristi: pod njim S0 Il !,ncJjl'
- TJ li/pr:!tl1!"i \(:1Cijs\(o'p>ih"l"ški
o odnosll
Job
posebnih želja. Ti si još malen i glup, učitelj najbolje zna što ~": Stoga pazi, glazba uvijek dolazi sprijeda. Ne trebaš preuzimati odgo~\~(i'.'.: zajednicu - sve je već uređeno. Ti trebaš samo marljivo učiti gradivo, '.
J ..•
.;.'
Učenik će poruku teško čuti baš u tom obliku premda nastaV'llici,; silom prilika, često postaju glasnogovornici ustanove. Ali učenik bi' poruku prima preko dnevnih školskih iskustava na posredan, ali-ništa manje djelotvoran način. Drugim riječima, škola kao ustanova polazi od sasvim "infantilne" slike učenika. Sukladno tome, pretvara učenika u pretežito pasivnog primatelja pouke čije se djelovanje uvelike može unaprijed isplanirati te mu uskraćuje odgovornost i punovrijedno sudjelovanje u društvenom životu. Društvo kao pošiljatelj ti-poruka. Isto se tako i društvo kao cjelina sa svojim ustanovama, propisima, zakonima i činjeničnim danostimajavlja za riječ i određenim podgrupama stanovništva upućuje ti-poruke na osnovi kojih se oblikuje koncept vlastite osobe. Poruke koje društvo upućuje mladima Muller je zo.odjenuo u riječi: "Doista je strašno što se rađa toliko djece, jer u osnovi za sve njih nema posla, Vrijeme dječjeg rada je prošlo; što nas, naravno, veseli. Isto tako, i . velika obitelj pripada prošlosti, a u današnjoj maloj obitelji, sa svim njezinim kućanskim aparatima, vi mladi ste prije teret nego pomoć. Za neškolovane pomoćne radnike ima neugodnog posla u izobilju, ali vi vjerojatno smatrate da ste za to predobri, a mi vam to ne možemo zamjeriti. Za atraktivna radna mjesta trebamo neke od vas, ali nipošto vas ne možemo sve zaposliti. Konačno, i sami želimo zadržati svoja radna mjesta, a usto danas živimo mnogo dulje nego prije. Neki od vas će imati sreću, mnogi, međutim, neće; jednostavno ne znamo što bismo s vama započeli. Razumijete, mi pokušavamo izbjeći ratove, dakle ni za to vas trenutačno ne trebamo. Molim, zabavljajte se koliko god možete i nemojte nikom biti na putu. Molim vas, ne pitajte nas što trebate raditi. Kad nam nešto padne na pamet, pozvat ćemo vas. Molim vas, ostavite nas na miru." (iz DIE ZE ITA od 15. 7. 1977.)
5.2. Etiketiranje
propalice
Ponovimo još jednom dosad kazano: koncept vlastite osobe oblikuje se kao posljedica definirajućih iskustava. Kod tih definirajućih iskustava pretežito je riječ o eksplicitnim ili irnplicitnim ti-porukama (''Takav si Li, dakle!") što ih odašilju važne osobe iz našeg okruženja ili pak institucije i društvene ustanove. Budući da je dijete sklono ponašati se li suglasju s vlastitiu: konceptom svojega ja, definirajuci 16-:;
.r
cija okoline. Paradoksalni učinak: mjere čija je svrha spriječiti nu pojavu zapravo tek izazvaju pojave koje bi trebale Sllriječiti.: .. S tog gledišta treba provjeriti ne izazivaju li te dobronam~; mišljene mjere svojim implicitnim ili eksplicitnim etiketiranjem gore. posljedice nego što su koristi koje obećavaju. Primjer: učenik je upućen školskom psihologu na savjetovanje zbog svoje "povučenosti". Savjetovanje sa školskim psihologom sigurno može omogućiti poboljšanje. Na drugoj strani postoji, međutim, opasnost da se koncept vlastite osobe dopuni aspektom "ja sam netko tko mora školskom psihologu" i time tek potakne razvitak karijere osobe s ruba društva. Iz tog razloga moderni koncepti savjetovanja nastoje ne tražiti i liječiti poremećaje kod pojedine osobe, već u interakcijama grupe u kojoj se poremećaj pojavio (usp. Redlich i Ott, 1980.: "Promjena interakcije u školskim razredima umjesto stigrnatiziranja preko liječenja pojedinačnog slu-
su postupci, prema tome, tek stvorili odgovarajuću stvarnost. Ta se vrsta objašnjenja također i ponajprije koristi za nastanak poremećaja U ponašanju (delinkvencije). Prema tome je propalica završni produkt etihetiranja koja su dovela do koncepta vlastite osobe "ja ništa ne vrijedim". Tako se u razvoju kriminalne karijere često mogu utvrditi sljedeći koraci (Tannenbaum, 1938., prikazano prema Brustenu i Hurrelmannu, 1973.): . 1. Određene obrasce djetetova ponašanja, koje ono samo u svojem fenomenalnorn svijetu smatra bezazlenima i ugodnima, odrasli nazivaju "zločestim", "lošim" ili "nepcdnošljivim". Obratimo pozornost na udio samoočitovanja pri takvim etiketiranjima! Taj udio samoočitovanja u etiketirajućim obavijestima osobito naglašavaju zastupnici etiketirajućeg pristupa. Primjer: nastavnik označuje dijete kao "nečisto". Saznajemo li iz te obavijesti nešto o djetetu iii o nastavniku? O oboma. Ponajprije saznajemo nešto o nastavnikovom vrijednosnom sustavu, na što on obraća pozornost, što mu je važno i što smatra potrebnim sankcionirati.
čaja").
5.3. Koncept vlastite osobe kao "tvorac" iskustava
2. Dijete koje se isprva osjećalo samo neshvaćenim i smatralo da se prema njemu nepravedno postupa, počinje vremenom samo sebe drukčije definirati, osobito ako odrasli svojim definicijama nisu žigosali ("stigmatizirali") samo njegovo ponašanje, već općenito i čitavu njegovu osobu kao "lošu". 3. Tijekom toga novog definiranja dijete iskazuje obrasce ponašanja koji su prikladni osnažiti. devijantni identitet koji se razvija. Primjerice, priključuje se sličnim "upadljivim" vršnjacima (oblikovanje "dei.inkventne bande"). Članovi takve grupe ne uče samo kako se pomiriti s etiketorn "delinkvenata": u njoj se oblikuju i norme koje takvu etiketu uzdižu do odlikovanja. 4. "Delinkventi" pak sve češće dolaze u dodir sa službenim sankcionirajućim instancijama, s predstavnicima socijalnog rada, policije i p~avosuđa. Sve te instancije žele, u skladu sa svojim samorazumijevanjem, obustaviti pokrenuti proces, ali ga u pravilu osnažuju svakim daljnjim korakom (Brusten i Hurrelmann, 1973., str. 32). Te službene reakcije stvaraju nova etiketiranja i osnažuju djelomično već utvrđenu sliku vlastite osobe. Dotična se mladež "kriminalizira". Za te nenarnjeravane posljedice skovan je pojam "sekundarnog odstupanja". Poruka o odnosu, koju sankcije implicitno sadrže, ima snažnije djelovanje od također implicitnog poziva na popuštanje. Drugim riječima, dok se "pl'i,mDrno odstupanje" tornnlii na mani> ili viŠI? bu:cazl'2nim po/·(·tnirr, \i(\....:11lnr.lr)l;:1
:'c:pl
r
"nrl.,l.n0
l\rl.
h.n.,
....• ~"·' ~
: .. 1.·.-.;
....•
I
:1.
••.•••••.••••.
'."
I'
••....•• 1.
•.••••
J ••..•
>'l
,-,1.""
•..•• ~ ••
1 ! L\.
Ing
______________________________
~
_=
-
Koncept vlastite osobe pokazuje se produktom zgušnjavanja svih spomenutih iskustava: "Takav sam ja, dakle!" U nastavku želimo ispitati -kako već uspostavljeni koncept vlastite osobe stvara okruženje u kojemu pojedinac pretežito "doživljava" ona iskustva koja potvrđuju dotični koncept. Taj proces ponajprije pokreću dva mehanizma: izbjegavanje i izobličavanje. Nekim se iskustvima mogu sklanjati s puta kako bi moje životno okruženje ostalo "pošteđeno" takvih iskustava ili ih pak mogu tako protumačiti i izobličeno zapažati da me ne dosežu u svojem izvornom obliku, već u obliku koji se uklapa u moje "račune" (= moj koncept vlastite osobe). Obje strategije (izbjegavanje i izobličavanje) mogu se u podjednakoj mjeri primijeniti na izvanjska i unutarnja iskustva (osjećaje, mo. tive). Promotrimo kako ti mehanizmi funkcioniraju u pojedinostima:
Izbjegavanje x
~:
~:
7~
-I
I
Aspekti koji unutar koncepta vlastite osobe nagovjescuju neuspjeh dovode do toga da čovjek "u velikom luku" zaobilazi mjesta za koja se osjeća lo ile pripremljenim. Mislim li, primjerice, u sebi da "nemam darovitosti za tehniku", namjerno ću izbjegavati sve situacije u kojima presudnu ulogu imaju tehničko razumijevanje i spretnost. Vremenom dolazi do znatnog nedostatha ojezbe, a nakon nekoliko godina
I
~:~·
169
~~ __•• __•• ea~
•••• aE•••••••• ~&m*mm~na~~B~mS~~BI=_III1~~
. doista imam "dvije lijeve ruke", i to manje zbog nedostatne nadarenosti, a mnogo više zbog nedostatnog vježbanja i manjkavog iskustva, za što .~etemelje postavio moj početni koncept vlastite osobe. Time se zatvara začarani krug proročanstva koje se samo ispunjava, a koncept vlastite osobe pokazuje kao tajni pokretač razvitka ličnosti (v. sl. 69). Ponajprije se obeshrabreni ljudi (s izrazitom tendencijom izbjegavanja neuspjeha) stalnim taktikarna zaobilaženja nastoje poštedjeti takvih iskustava pomoću kojih bi naučili nešto novo i napredovali. Oni vode reducirani život na svojim "tajnim domaćim terenima", gdje im ne prijeti nikakav poraz. Time prema vani uglavnom ostavljaju snažan, suveren dojam. Međutim, stvarnu duševnu snagu posjeduje onaj tko si može priuštiti privremene poraze u onim "igrama na stranom terenu" u kojima nam se smiješi samo napredak u razvitku ličnosti. Valja računati na upravo razorne posljedice ako se generalizira vrlo negativni koncept vlastite osobe, primjerice: "Mene ionako nitko ne voli!" To će pokrenuti (neprijateljsko ili povučeno) ponašanje koje doista provocira antipatiju ili ravnodušnost naših bližnjih. U tom je slučaju prijeko potrebno psihološko prekidanje začaranog kruga.
.:
Kao primjer
'\ potvrda
~
tehnička NESPOSOBNOST
ul.ast.i.t.onsoh(' han
zaća
rrini liru.&,rrorcčonstua
-1-
hojc se
samo
dva podmehanizma:
prijam oba-
primljena (četverostrana) obavijest vlastiti primateljev proizvod, ito stoga što on na sve četiri strane unosi li nju, između ostalog, i poruke koje odgovaraju njegovom duševnom raspoloženju. Tako osoba s malim osjećajem vlastite vrijednosti čuje primljenu poruku preosjetljivim uhom za odnos, u svojoj mašti unosi u nedužna pitanja i iskaze kritiku ili ponižavanja vlastite osobe (usp. str. 45 i 46). Daljnji primjeri za prijam obavijesti koji ovisi o konceptu vlastite osobe: netko tko reagira jednosložnim riječima navodi pojedine slušatelje na zaključak: "Vjerojatno je umoran", druge pak na zaključak: "Jasno - on me ne voli!" Netko nešto -kazuje, a drugi se smiju. Jedan tumači taj smijeh kao izraz zabavljenosti šalom, drugi se pak osjeća ismijanim. Osobito implicitne poruke o odnosu ostavljaju primatelju široku slobodu tumačenja. Ali i eksplicitne, jednoznačne poruke o odnosu: "Ti si egoist!" ili "Ti si stvarno veliki znanstvenik!" ni u kojem slučaju još ne determiniraju prijam - dva različita primatelja mogu pri jednoj te istoj obavijesti doživjeti posve različita duševna iskustva. Tako jedan može primiti ti-poruku kao činjenicu i u nutrini reagirati: "Takav sam ja, dakle!" Drugi primatelj može shvatiti primljenu obavijest više kao pošiljateljeve samoočitovanje ("Što se to s njim zbiva da je došao do. takvog suda o meni?"). Doduše, mala su djeca rijetko u stanju primati ti-poruke uhom za samoočitovanje (usp. str. 47 i 48). Postoji dovoljno mogućnosti za odbijanje pozitivnih poruka o odnosu. Primjerice, nekoga hvale. Ta se pohvala ne uklapa u njegov niski koncept vlastite osobe. On reagira: "To mi kažeš samo da bi me utješio."
\ J
toga mogu poslužiti
vijesti iatribucije uzročnosti. Naglasili smo (usp. str.
NEDOSTATAK VJEŽBE
bez darovitosti za tehniku
Sl. Gg: [(nl1(:I'!)!. nu niaoa .
To je prvi temeljni mehanizam pomoću kojeg sami stvaramo svoje okruženje: općenito se uklanjati s puta određenim iskustvima. Kod drugog mehanizma, koji prikazujemo u nastavku, pretpostavlja se da., doduše, prikupljamo određena iskustva koja bi mogla dovesti u pitanje postojeći koncept vlastite osobe, ali im izobličavajućim opažanjem pridajemo takvo značenje da se ipak iznova uklapaju u naš koncept vlastite osobe.
IZBJEGAVANJE
tehničkih situacija
KONCEPT VLASTITE OSOBE primjerice
I .•
Izob1ičavanje ireinterpretacija
53) daje
U službi očuvanja koncepta vlastite osobe mogu se pojaviti i tzv. atribucije uzroćnosti (pripisivanje uzroka). Uspjehe i neuspjehe moguće je objasniti pomoću (Heckhausen, 1974.):
sljedećih
četiriju
uzročnih
čimbenika
J 'IU
171
. I
. I
uzviknuo: "Uopće se ne ljutim! Naprotiv, mene sve to zaba,,~"'~:;'f:Y-; svjestan svoje povrijeđenosti i ljutnje. Ti se osjećaji ne uklapaju u" . sliku vlastite osobe kao snažnog muškarca koji suvereno stoji "iznadstvari" i ne reagira preosjetljivo "na svaku sitnicu".
o
sposobnost O naprezanje .. O težina zadaće O slučaj
Neusuglašeni osjećaji. Upravo te "neusuglašene osjećaje", kako ih nazivam, želimo isključiti i spriječiti njihovo pojavljivanje. Tako se razočaranja i zlovolja ne uklapaju u koncept zaljubljenika; mržnja i ljutnja ne odgovaraju konceptu vlastite osobe koju o sebi ima "mirni otac obitelji ispunjen razumijevanjem"; ljubomora se ne uklapa u koncept osobe koja u ljudskim odnosima ne želi priznati nikakve zahtjeve za posjedovanjem, a tuga se ne uklapa u koncept "veseljaka koji sve prima s humorom". To odbijanje priznavanja neusuglašenih osjećaja u konačnici znači da se s odbojnošću odnosimo prema važnim dijelovima svoje osobe i trošimo mnogo duševne energije za obranu od tih osjećaja. Psihoterapijom se postupno može postići "sve veća otvorenost prema unutarnjem iskustvu" (Rogers, 1979.):
Tako netko s niskim konceptom vlastite osobe može svoje uspjehe pripisati slučaju ("I slijepa kokoš naiđe na zrno!") - i uspjeh već gubi kvalitetu korektivnog doživljaja. Nasuprot tome, neuspjesi se smjesta pripisuju vlastitim nedostacima. Za nastavnike i roditelje, kao komentatore učeničkih postignuća, iz tih misli proizlazi mogućnost da konstruktivnim atribucijama uzročnosti ohrabrujuće utječu na učenikov koncept vlastite osobe. Sljedeći dijagram (sl. 70) ilustrira mehanizam izobličavanja iskustva u režiji koncepta vlastite osobe:
,--_--,
~:~
-----. __
koncept vlastite osobe ,----,-==...;;;.:::':::':::':::""-....J
pruža ~ ključ interpretacije
iskustva (obavijesti, događaji)
-t.
--
potvrda
Sl. 70: Tzobličavanje iskustva zbog "naočala" u službi potvrde koncepta vlastite osobe. i izobličavanje
unutarnjih
Konačni ovako:
iskustva izvanjskog, već isto tako i unutarnjeg svijeta. Osjećaji koji sc ne uklapaju u naš "račun" (= u naš koncept vlastite osobe) ne prodiru do svijesti i ne motru sc izravno priopćiti. Uzrnimo još jednom primjr-
___
1_7_2
'-:1","
"1(1, i 1()()
n"''''iXn~ 1(\ rl;f)l'lt·nil.~
"
1
.
'.
j
I.
,'1
..j
~'i; i
!
rezultat
tog procesa
Rogers na drugom
mjestu formulira
iskustava
Zapanjujućim otkrićima psihoterapijskog istraživanja pribraja sc i činjenica da koncept vlastite osobe ne "tvori" odnosno izbjegava s::Jmni
~~l
i
'·1
.1
"Čini se da proces ponajprije podrazumijeva sve veću otvorenost prema iskustvima. To je načelo vremenom dobilo za mene sve veće značenje. Ono označava potpunu suprotnost od obrambenog držanja. Prije sam pojam obrambenog držanja opisao kao reakciju organizma na iskustva koja se doživljavaju ili anticipiraju kao opasna, u proturječju s postojećom slikom koju pojedinac ima o sebi ili svojem odnosu prema svijetu. Ta opasna iskustva privremeno se čine neškodljivima tako što se u svijesti izobličuju ili joj se uskraćuju. Ja doslovno nisam u stanju precizno zamijetili svoja unutarnja iskustva, osjećaje i reakcije koje bitno odstupaju od slike koju sam već stvorio o sebi. Veliki dio terapijskog procesa tvori neprestano otkrivanje s klijentove strane da u sebi nosi osjećaje i stavove koje dosad nije mogao svjesno opažati, koje nije mogao "posjedovati" kao stvarni dio vlastite osobe." (str. 186 i 1.87)
!
5.4. IZbjegavanje
. '_.'i,
,..,..., .··"'!r1..., ....•.•... "'\ rI
~
·_"_"_' _,,_.. _. _~"_--_'''..._;'.'_. _"_"0_'_'
·.: .... '1·
:"'"
"Svijest nije više stražar koji bdije nad gomilom opasnih i neprozirnih impulsa koji samo u iznimnim slučajevima smiju ugledati svjetlo dana, već spokojni sustanar unutar spleta impulsa, osjećaja j misli kuje se, kako možemo utvrditi, vrlo lako nogu samostalno regulirali ako se bojažljivo ne čuvaju." (str. 125)
:;1."
,1
._'._'"'_~_L_.U_,.. _'' _'
_"'_--.-Ji
lj3
~--------------~--------~------~~
.:.:;
6. O postupku
za otklanjanje smetnji u odnosima
Premda smetnje u odnosima dolaze na dnevni red svagdje gdje ljudi zajedno žive i rade, sposobnost da se ophode s takvom vrstom smetnji i "razjasne" međusobne odnose kod većine ljudi nije baš jako razvijena. Neiskazana ljutnja i prikrivena povrijeđenost, izbjegnuta sučeljavanja i licemjerna diplomacija, neprijateljske prepirke i sitni čavo zanovijetanje, oštre bitke oko argumentacije na pogrešnoj razini često vladaju scenom kad je na odnosnoj razini napeta situacija. Tipična temeljna pogreška u međuljudskoj komunikaciji razmotrena je već na str. 42 i 43: razrješavanje smetnji u odnosu na predmetnoj razini. Majka je kćeri savjetovala da odjene jaknu, kćer se tome ogorčeno suprotstavila i time je otpočela sitničava svađa oko temperature zraka. Komunikacijski psiholog je izvježban obratiti pozornost na prve znakove smetnji u odnosima koji se očituju u raspravama o nečem. Tako je kćerkin "osorni ton" bio takav znak. Ili, kad se na nekoj konferenciji kaže: "Da ste pročitali priopćenje uprave od 3. svibnja, znali biste da ..." Ili, ako pretpostavljeni zamoli nekog djelatnika: "Ne biste li nam mogli navesti barem neto iznos?" (U tom "barem" krije se poruka: "Kada se od vas već ne mogu očekivati normalna postignuća ...") Ili: govornik je završio svoje izlaganje i poziva na raspravu. Za riječ se javlja slušatelj: "Meni je potpuno neshvatljivo kako se pri ovoj temi moglo smetnuti s uma gledište X..." Na odnosnoj strani obavijesti predavaču se pripisuje nedostatak kompetencije, a želja za osvetom smjesta se očituje u njegovom odgovoru: "Smatram da sam na početku svojeg izlaganja vrlo jasno dao do znanja kako ..." (= a da ste vi slušali ...) Kad su razgovori o činjenicama ispunjeni takvim "podbadanjima glede odnosa" (v. sl. 71), vlada napetost, a objektivnost je ugrožena: ••••••. :: • '~r~d~~t~~' ;a'z;~;' .'
.:
~
.
Uglavnom je pritom riječ o starim pncama koje.~~ lebde u zraku i uvjetuju stil podbadanja.i,<, Takva "podbadanja" vjesnici su, ili čak simptomi, uzna~ . i u konačnici nerazmrsive isprepletenosti predmetne i odn~~~, (2. stadij, v. sl. 72). U tom stadiju gotovo nitko ne može kaz.atl·~ . o predmetu, a da se to ne protumači kao izraz njegove uob~ neprijateljstva, pokušaj opravdavanja ili napad. Neki kolegiji; ricl.i poslovni odjel, neke obitelji, nalaze se u trajnom stanju "isprepletenosti", u kojem je svaka rasprava o predmetu prožeta (u međuvremenu zaoštrenorn) problematikom odnosa. N ajkasnije u tom trenutku pomaže samo jedna stvar: na određeno vrijeme obustaviti sučeljavanje oko predmeta i pokrenuti eksplicitno razjašnjenje odnosa ("Kako se međusobno odnosimo jedni prema drugima? Što naše razgovore čini tako neplodnima, nervoznima, tako opreznima ili distanciranima?") v. sl. 73.
................. :
predmetna razina
. '.
-:
1. stadij
:J----fl-----I4h
.................... :
odnosna razina "podbadanja"
Sl. 72: Isprepletenost
predmetne
i odnosne
razine
1. stadij
1. stadij
.::.t-.--14-------..,r+-----+ .
isprepietenost
I ....
O_~llO_~_'-lZ,
razina
Sl. '71' Sućeljciuarije ,
/UD:,·/J.(j
rc
J---oko predmeta
"podbadania" ometaju signcli
smetnji
(,/)od/Jo>I.n.lljo.'')
na
I
Sl. 73' Prehid sučeljavanja
,ii,
t .. '!U.
.
"podbadanja"
il
1.:
(/~ 1., 1.1 ,i).
razjašnjenje odnosa oho predmeta
i pokretanje
izričitog
razja§njellja
J .
l-j- _"-
' _
:.,.,
6.1. Razjašnjenje
odnosa
Takva razjašnjenja odnosa su teška i neuobičajena. U stanju teško razrnrsive isprepletenosti često se stoga savjetuje upletanje komunikacijskog psihologa kao "pomagača u raspletanju" - to podjednako vrijedi za parove i obitelji kao i za kolegije i radne grupe. Djelovanje komunikacijskog psihologa sastoji se, osim u stvaranju povoljnog ozračja, u sljedećem: l. ohrabriti eksplicitne iskaze o odnosima (obustaviti činjenično argumentiranje) 2. potaknuti iskazivanje "skrivenih" ja-poruka 3. ohrabriti iskazivanje želja i otvorenih apela (pogled unaprijed umjesto unatrag u bijesu). Ovaj redoslijed koraka kojima se provodi intervencija moguće je dobro prikazati na obavijesnom kvadratu (v. sl. 74): predmetni sadržaji 'i' ••
,
•••
!4 •• • , • 'U
I
ja-poruke (samoočitovanje)
spuštanje s predmetne razine
(0
želje (apel)
--J-- 1 ...
izričiti iskazi o odnosu Sl. 74: Redoslijed koraha u komunikacijslw-psihološkoj rija razjašnjenja odnosa.
intervenciji radi poticao
Postupak ćemo pokušati barem donekle razjasniti na sljedećem primjeru Uzmimo još jednom malu scenu između majke i kćeri (str. 42). Prethodila joj je majčina opomena 08 odjene jaknu, 0'30rnR kćerkin" f(':1I,cij:l na predmctnoj razini ("Pa uopće nije hladno!") i prepirka o stvarnoj temperaturi. Razjašnjenje odnosa između majke (M) i kćeri tT,) t"!/ \"Hl~I\(It'· k('!n1.!])!kacijskog psihologa (TZps) moglo hi 7.~lp()črh (d-,· . ~1"; 1 ; 1 .' t ' ~ .•
176
, •
1..
Kps: Zapažam da ste obje srdite i da je ozračje prilično." zirano. Možda biste mogle izravno reći što vam smeta. (MajO't.'" li vi započeti? .,. . ,." M: Uvijek taj osorni ton i uvijek želi biti pametnija i sve ~ .: bolje od mene! Kps (kćeri): A što smeta tebi? K: Uvijek to tutorstvo! Kao da sama ne znam što trebam odjenuti' .(Majci): Što te se sve to tiče? M: Na posljetku, još uvijek sam tvoja majka. K: Ph! (prijezirni pokret rukom - tišina).
Uzgredni komentar: svađa je skrenula s predmetne razine i odvija se ondje gdje joj je mjesto: na odnosnoj razini (1). Sljedeći bi cilj morao biti udaljavanje od uzajamnih optužbi i razotkrivanja skrivenih japoruka (2) - usp. sl. 74, str. 176. Kps (kćeri): Smijem li nešto reći u tvoje ime? Ti ćeš reći smatraš li to točnim. Klima glavom. Kps (staje iza K i govori u njezino ime): Tada se osjećam tretiranom kao malo dijete kojem se sve mora reći. Htjela bih odlučivati za samu sebe kao odrastao čovjek i vrlo mi je važno osjetiti kod tebe (M) da imaš u mene povjerenja. (Kćeri): Je li to točno? K: Da, baš tako. Uzgredni komentar: to je komunikacijsko-psihološka pomoćna tehnika, tzv. "dvojnik" (ili tehnika "alter ega"). Komunikacijski psiholog naizmjenično staje iza svake sugovornice i izriče (kao ja-poruku) ono što je između redaka čuo svojim uhom za samoočitovanje (usp. str. 4 7). Naravno, vrlo je važno da se prema objema sugovornicama odnosi na isti način kako ne bi nastao dojam ~~~ s jednom od njih. Kps (majci): Kad to sad čujete, kako reagirate? M: All da, svi oni žele biti odrasli, ali dužnosti koje su s time povezane nitko od njih ne želi preuzeti! Kps: Govorite o djeci općenito. Na koga izravno mislite? M: Pa, i Renata, i svi oni idu vlastitim putom ... Kps: Tko su to "svi oni"? M: Cijela obitelj! Benjamin (= brat) i otac posve jednako. (Bijesno) To uopće više nije obitelji Kps: Čilli sc da smo (lu:;li Ju [10\e točke vašeg odnosa i ela vas ta cvci\.u JaKO uzuuduje. 177
M uzdiše.
Kps (majci):
Smijem
li nešto reći u vaše ime? (
M kl'
I
Ima g avom,
- Kps staje iza nje i gleda u K). . . . , Kad gledam kako svatko ide vlastitim putom, osjecarn se po.s:e suvišnom i više ne znam čemu sam ovdje još uopće potrebna. (MaJcI): Jeli
to točno? M: Pa, donekle
-
mislim,
ja ipak trebam
skuhati
rublj e za to sam još ... mislim ... , "? Kps: ...dovoljno dobri, htjeli st~ re~l. . M: Da oni žele biti odrasli, ah dužnosti. .. Kps (majci): Smijem li još jednom govoriti umjesto
jelo, oprati
vas?
M: Da. . ., đ Kps staje iza nje: Osjećam da.se m.oja f~nk~ij~, primjertce, vo enje kućanstva, smatra važnom, ah se ljudski osjećam zanemarenom, i to me rastužuje. (Majci): Je li to točno? M: Da, to je točno.. ..' .. Kps: Vaš mi se konflikt sad pokazuj~ kao ?r~b.lem cIJe~e obitelji. Najbolje bi bilo kad biste sljedeći put SVI mogli biti nazočni, Renata, kako se osjećaš kad čuješ to od svoje majke?
Komentar: prekinimo ovdje razjašnjenje odnosa. Početni konflikt između majke i kćeri pokazao se, kao i toliko puta, kao vr~ lede~~ sante iznad nečeg "skrivenoga". Majka i kći počinju na .toJ dubljoj razini uspostavljati uzajamni kontakt, na toj će se raZlITI .poJa.:~tI 1 drugi, još dublji osjećaji, kao što je to uobičajeno. u komunikaciji na vrhu ledenog brijega. Ti drugi osjećaji pak uzajamno emocl?nalno djeluju na partnera, tako da se odnos mijenja i bez dogovora 1. pla~skog upletanja. Unatoč tome, u nastav.ku r~zgovora sugovvo~'mce ce ipak pokušati iz razjašnjenja osjećaja Izvesti k?nkretne želje/apele, dakle poduzeti 3. korak, prema sl. 74. Na tom mJ:stu razgov~r ugla~nom poprima karakter pregovora; o stilu ophođenja s otvoremmapehma vidi opširno str. 216 i dalje. .' Nadalje se, kao i toliko puta dosad, pokazalo da Je smetnja u odnosima između majke i kćeri samo dio sveobuhvatne problematike čitave obitelji. To je bila i temeljna misao pristupa utemeljenog. na teoriji sustava (usp. str 75 i dalje): da je često pog~'ešno liječ~ti. "~osl:e~ " pt.orua LI'" . -a"'IO 1)01'AZ"J8 čitav og lja sun lUl UCI UCI :je U llJ8111U ,,11 rvc U , porcrnccaj .'-''"'''' su stava".
7. Funkcionaliziranje
Spoznaja da je suradnja u nekom predmetu moguća saIDO". nema problema na odnosnoj strani - ta spoznaja sadrži vrlo .~"":".' ljivu misao: manipulirati uzajamnim odnosima kako bi ih se stavile u . službu učinkovitosti i ljudskog podvrgavanja, otprilike prema .sljed~ čem motu: "Djelatnici rade bolje i s više zalaganja ako se prema njima odnosi prijateljski i s uvažavanjem, odnosno pruža osjećaj suodgovornosti. Stoga ćemo svoje pretpostavljene poslati na trening međuljudskih odnosa kako bi usvojili taj stil ophođenja i naučili kako optimalno i, sukladno duhu vremena, motivirati svoje suradnike." Do kakvog prijezira prema 'ljudima može dovesti takav stav, pokazuje Birkenbihlov "Mali radni priručnik za obrazovatelje i predavače" (1973.), istodobno osobito neugodan primjer kako se psihologija može staviti u službu manipulacije i nehumanih tendencija. Kao primjer ovdje navodimo probnu zadaću na osnovi koje čitatelj (= potencijalni savjetnik) treba provjeriti svoju sposobnost da naučenu psihologiju primijeni na praktične slučajeve. U nastavku su iznesena "rješenja"··, .što ih je predložio Birkenbihl. . "Probna
br. 1
zadaća"
Sposobnost voditelja seminara pokazuje se najkasnije u trenutku kad prvi polaznik iznese na stol problem iz prakse obraćajući vam se, poštovani kolega, s molbom: "Kako se u budućnosti trebam odnositi prema tom suradniku? Što biste vi učinili na mojem mjestu?" Ovdje iznosim priču jednog polaznika: "Ja sam voditelj glavnog odjela u tvornici automobila, i to u sektoru T2, tj. u konstrukciji motora. Jedan od mojih voditelja odjela, određeni Leonardo, već mi otprilike dva mjeseca zadaje brige. Leonardo je s 34 godine jedan od naših naj mlađih i najdarovitijih konstruktora. Došao je k nama prije dvije godine, a prve dvije godine nakon studija radio je u konstrukcijskom odjelu ugledne tvornice zupčanika. Prije otprilike 18 mjeseci povjerili smo mu posebnu zadaću, naime poboljšanje komore za izgaranje u cilindričnoj glavi. Leonardo, koji je neizmjerno častohlepan, bacio se svim silama na posao. Neoženjen je i čini se da čak nema ni djevojku, premda dobro izgleda i kod nas je izvrsno plaćen. Veliki dio svojeg slobodnog vremena provodio je u tvornici. Često je radio prekovremeno do deset sati uvečer, što sam uvijek bez komentara odobravao. Bio sam siguran da f." njegov rad jednog dana uroditi plodom. Tako je i bilo: jedanaest mjeseci nakon početka te posebne akcije Leonardo mi je donio nacrt izmijenjene cilindrične glave koja je snagu četverocilindričnog motora povećala za 1O'k, i to bez povećane potrošnje goriva! U međuvremenu je stavljeno 11 pogon više nrobni
178
odnosne razine
(ili: "Pokušaj mo ipak s čovječnošću!")
h motora
;'1
T.eonarrlove
1"vrn n.lp c.:l~ 11 nf'lf'n~!\){)~~h ~v'1"vrr:tpnp: r-(),p~'I.f~njfl
179
učinka kreće se između 9,4 i 9,8%. Nakon što se taj prvi nacrt pokazao uspješnim, Leonardo me zamolio da nastavi rad na tom projektu. On nadgleda ukupno devetero djelatnika, medu njima dva konstruktora s visokom stručnom spremom, tri pomoćna konstruktora i četiri tehnička crtača. Suradnici cijene Leonarda kao šefa jedino zbog njegove iznimne konstruktbrske darovitosti. Nazivaju ga "dandyjem" jer nosi samo odijela po mjeri i vozi skupi talijanski športski auto. Leonardov me odjel stoji okruglo 230.000 DEM godišnje za plaće. Problem, dakle, glasi: trebam li Leonardou povjeriti novu zadaću - atakvih tehničkih problema kod nas ne manjka, ili ga s njegovim odjelom pustiti da još godinu dana radi na problemu komore za sagorijevanje? Odlučio sam se za drugo rješenje, i upravo je to bila moja pogreška. Zašto? Leonardo me nakon daljnjih šest mjeseci iznenadio upravo revolucionarnom idejom u preoblikovanju cilindara komore za sagorijevanje i klipni pratili koji bi potrošnju goriva kod tog motora smanjili za 50%! Pedeset posto manje goriva uz jednaku snagu! Moram priznati da me taj projekt isprva fascinirao, ponajprije stoga što sam nekoć i sam bio konstruktor motora. Ali Leonardu sam morao izbiti tu ideju iz glave. Rekao sam mu doslovno da se taj motor nikad neće izgraditi. Glavni dioničar našeg društva istodobno je i glavni dioničar nove bavarske rafinerije nafte, na koju je pak naš ministar gospodarstva osobito ponosan ... Ukratko: gospodarski interesi i moć naftnog koncerna u svakom bi slučaju spriječili gradnju takvog motora. Leonardo je smatrao da će u tom slučaju svoju ideju ponuditi nekoj drugoj, primjerice japanskoj tvrtki. Upozorio sam ga da, prema ugovoru o radu, svako otkriće do kojeg.je došao u našoj kući smije upotrijebiti u drugu svrhu tek ako ga tvrtka ne iskoristi tijekom pet godina. Ali najprije mora pričekati da prođe tih pet godina ... U međuvremenu sam Leonardu povjerio novu zadaću. Izvana je poprimiO uglađena, uljudno, ali ipak distancirano držanje. Iznutra u njemu kuha, to mi je jasno. A prošlog sam tjedna, pri rutinskom dogovoru svih voditelja odjela o montaži, prvi put stekao dojam da je Leonardo, koji se rloimao premorenim, bio lagano alkoholiziran. I sad vas pitam: što bih mogao učiniti da tog prvoklasnog konstruktora motiviram da i nadalje, svim žarom, .radi za našu tvrtku? Kakav biste odgovor,na osnovi psiholoških znanja koje ste stekli 'u prvom poglavlju, dali tom polazniku?" (Birkenbihl, 1973., str. 33 i 34) Rješenje probne zadaće br. 1 (op. cit. str. 193 i 194) "Ako želimo nešto reći o strukturi Leonardove ličnosti, moramo se prisjetiti podataka navedenih u studiji o dotičnom slučaju. Leoua rdo je [anaLični radnik koji čak i dio svujega slobodnog vremena provodi u kOllstrukcijskom uredu. Neoženjen je, nema čak ni djevojku; sigurno ;'\:Ij~d i.-.,d
ll,jI
~t,
11\:
~~;
~::=:; lJrijuLI...;j;j) inače bi s njima pro\"uJiv ~"):\)00dno\J'~jclne. -'.dllU
l\..dU
ot.t
\.l~llJaK..d -
u
svemu
U!:>l<'I!IJI~1
uJl
J(~
L.d
11Jll1
Suradnici
Psihološki gledano, dana je slika čovjeka s izrazitim kompleksom.~· vrijednosti, tj. s vrlo oslabljenim osjećajem vlastite vrijednosti. Sva su n~ nastcjanja usmjerena na to da svojim bližnjima dokaže koliko je vrijoecbm odnosno genijalan. Bez sumnje je Leonardo u svojem djetinjstvu i mladosti imao premalo "trenutaka maženja", tj. nikad ga nisu hvalili, možda su ga roditelji zanemarivali Ji priječili razvitak njegove ličnosti autoritativnim i represivnim odgojem. Kako se čini, Leonardo je zreo za psihoterapeutska liječenje. . Kao što smo čuli, za razvitak "zdravog" osjećaja vlastite vrijednosti prijeke. Je potrebno uvažavanje od strane drugih osoba. Stoga bi se polazni.ku seminara, koji je postavio pitanje, mogao dati sljedeći savjet: Pokušajte s Leonardom uspostaviti prisniji ljudski kontakt. Uvijek mu iznova stavljajte do znanja da ga cijenite ne samo kao nadarenog konstruktora, već i kao čovjeka. 3. Potražite tu i tamo njegov "savjet" iz područja koja ne pripadaju njegovu poslu, ali gdje se on osjeća stručnjakom: u muškoj modi ili pri kupnji auta. 4. .Potaknite suradnike da ga pozovu na skupne aktivnosti, primjerice na .redovito kuglanje. . 5. Pošaljite ga na nekoliko dobrih seminara, čija je svrha razvijanje senzibilnosti. 6 -. S~.avi~emu u izgled sjajnu karijeru unutar tvrtke i istodobno mu nagovijestite da u tu svrhu treba usvojiti dodatna znanja s područja "rukovođenja".
1. 2.
. Koji su sastavni nih stavova?
dijelovi ovog spleta savjeta i prenesenih
temelj-
. . 1. ~sihologiziranje stručnih i društvenih problema. Razočaranje ~Jelat~lka ~eonarda nijednom se riječju ne analizira glede činjaničnih 1 drustvemh danosti (na čijoj se pozadini razočaranje javlja kao . razumljiva i primjerena reakcija), već jedino na pozadini njegove "strukture ličnosti". 2. Poticanje
na oulgarrui
psihodijagnostiku
ličnosti.
Umjesto
da
~a po~akne na razumijevanje sugovornika u njegovu držanju, čitatelj Je potican da analizira svojega sugovornika. Umjesto da čitatelja potakne da. p?g.le~a. samog s~be ("Kako se odnosim prema toj situaciji, kakve osjećaje l interese Imam?") i tako pripremi jasnu ja-poruku. njegov se pogled (pre)usmjcrava na drugoga. 3. Patologiziranje sugooorniha. "Kako stvari stoje, Leonardo te zreo za psihutcrapeuu.l«. il.ive·ellje" --- Lako se brzo donosi t ai sud. a dCi "L; covjeka uopcc IlJJ(! nijednom vidjelo, a kamoli s njim H1'Lgo\,ara!o_
UC1llUY
iS}.
180
Iv. Apelativna
Tako stvorenom "slikom drugoga" ponovno se sabotira jasni iskaz o predmetu i odnosu. 4. Sugovornik kao objekt liječenja. Sukladno tome, "rješenja" ne sadrže nikakvu uputu za raspravu između dvaju istovrijednih subjekata, već naputke za psihološki vješto liječenje "bolesnog" objekta.
strana obavijesti
Komunikacija uvijek podrazumijeva i utjecaj na druge osobe. Na . p::im tri~a stranama obavijesti .pošilj~tel~ izraž~va što sez?~va njim sa~:m, s odn?som pr.~ma pl'lm~teIJ.';lI sa SVIJ~tom.I~~azlti ono,.~;, što postoji - prva Je funkcija komunikacije. Dru~ Je funkcija u tome da postignemo'čdređene učinke, izazovemo stanje oje još ne postoji ili spriječimo stanje koje prijeti da će nastupiti. Apelativna strana obavijesti jest taj aspekt djelovanja. U ovom će poglavlju biti riječi o poteškoćama i naporima da se učinkovito utječe na druge, kao i o primateljevu otporu, koji se želi osloboditi toga utjecaja; bit će riječi i o trikovima koje smišlja pošiljatelj kako bi, unatoč očekivanom otporu što ga izaziva apelativno djelovanje, osigurao svoj utjecaj. Pojedinačno će biti opisani bit i problematika sljedećih vrsta apela:
s".·•.·.;','
5. Licemjerno {unkcionaliziranje (medu)ljudskih vrijednosti. Poštovanje i uvažavanje bližnjih sad se, nakon što je sustavno potkopano tijekom savjetovanja, ponovno licemjerno uvodi - kao manevar zavaravanja i sredstvo za određenu svrhu. Utješno bi mogla djelovati činjenica da takva društvena tehnologija prikrivanja konflikata ne može biti uspješna, čak nije ni u stvarnom interesu voditelja glavnog odjela koji se obratio za savjet. S jedne strane je kod podređenih djelatnika posve sigurno razvijena i raširena "sumnja u funkcionalizaciju odnosa" - oni se ne daju "navesti na lijepak". Svaka tajnica brzo će utvrditi je li prijateljski ton samo neka vrsta "ulja za podmazivanje" na odnosnoj razini kako bi se motor radne motivacije održao u hodu, ili je pak "pokriven" strukturnim uvjetima za izražavanje poštovanja i ljudskim stavovima. S druge strane, čak i kad bi nam pošlo za rukom zadržati suradnika u dobru raspoloženju preporučenam tehnikom ophođenja, nije li cijena previsoka? Nije li nedostojnost čina i pervertiranje međuljudskih odnosa izdaja vlastite duše kojoj još u ovom životu prijeti čistilište osobnih kriza i gubitka životnog smisla? Možda će ove misli pridonijeti tome da psihologa očuvaju od opasnosti da neprimjetno podlegne službenim očekivanjima iz točke 1-5 i tako propusti svoju izvornu zadaću kao odvjetnik duševnog života dostajnog čovjeka.
o
o o
tajni (prikriveni) apeli paradoksalni apeli otvoreni apeli
Najprije bih želio podrobnije razmotriti uvodno spomenutu temeljnu antinomiju međuljudske komunikacije.
1. Izraz i djelovanje dvije funkcije komunikacije Trebale su mi godine rada da bih u kompliciranom mnoštvu komunikacijskih problema otkrio nešto vrlo jednostavno, temeljno. Osnovnu dvojbu međuljudske komunikacije vidim u tome da je uvijek istodobno riječ.g, izrazu i djelovanju te da se pošiljatelju i primatelju pruža mogućnost Izbora na koji aspekt staviti težište svoje komunikacije. Nadalje, da je komunikacija neprestana potraga za kompromisom između tih dvaju zahtjeva, a uspješnu komunikaciju tvori ravnoteža između obaju polova. Želio bih podrobnije opisati što se podrazumijeva pod obje suprotnosti. Komunikacija služi priopćavanju onoga što PQ.stoji.Suradnja i odnos s bližnjima žive od neprestanog uzajamri"ogizvješćivanja o onome što se u nama zbiva. Samoizražavanje i sućut su vitalne životne potrebe svakog čovjeka
te
, ,
~ ;
I'
't·, i
182 .-.---.-.--.------------.----------~.-
·I ~ I
.___IIi.
183 ~
...•
I';;
I'i i'
telj jer se doista osjeća tužnim ili "cijedi suze" kako bi SV'I}je postigao emocionalnim sredstvima? Ili, neki bi se djelatnik m~;', tati: hvali li me šef zato što se raduje mojemu postignuću ili st~.-"': je na tečaju o tehnikama motivacije naučio da pohvala pridonosi povećanju učinka? Na sl. 75 ta je misao predočena pomoću grafičkog pri-
Zasad je to jasno. Komunikacija, međutim, ne služi samo za iskazivanje onoga što postoji, već i za izazivanje onoga što bi trebalo biti. Onim što kazujem želio bih nešto postići, nešto izazvati, primjerice drugoga utješiti (= omogućiti mu da se bolje osjeća), zadržati ga u dobrom raspoloženju, (ne) povrijediti ga, potaknuti ga na određene postupke, ostati s njim u dobrim odnosima. I to je jasno. Ponekad se izraz i djelovanje podudaraju na takav način da usmjerenost na jedan aspekt istodobno dopušta i optimalnu usmjerenost na drugi. Primjer: dijete se povrijedilo i i svoju bol izražava glasnom vriskorn. Taj izraz balije istodobno optimalno sredstvo za željena apelativno djelovanje: uzbunjeni roditelji žurno pritječu u pomoć. Izraz i djelovanje, međutim, ni u kojem slučaju nisu uvijek u takvom suglasju. Tako bi dijete moglo ubrzo naučiti da puki izraz postojeće boli nije dostatan da bi se okolina mobilizirala u željenoj mjeri. I stoga se već pri najmanjoj ogrebotini dere kao da ga peku na ražnju. Time se izraz radi željenog učinka počinje pomalo kvariti. Iskvarenost može ići tako daleko da se određeni osjećaji (primjerice, tuga i bol) zbog katastrofalnih posljedica koje izazivaju (uskraćivanje ljubavi, poniženja) više ne iskazuju, pa čak niti ne osjećaju, a umjesto toga se "glumi" srdačnost koja postaje nesvjesno navučenom karakternam
kaza.
maskom.
Dva temeljna usmjerenja. Premda opravdano možemo pretpostaviti da nitko na svijetu ne komunicira usmjeravajući se samo na izraz ili djelovanje, već se oba usmjerenja neprestano bore za uravnotežen odnos, želio bih još jednom jasno istaknuti krajnosti obaju temeljnih usmjerenja. Pošiljatelj koji se usmjerava na izraz ulaže sve svoje snage da bi iskazao što se (u njemu) zbiva; primarno mu nije stalo da postigne određeno djelovanje - naprotiv, on tek očekuje djelovanje i računa s njime. Pošiljatelj koji se usmjerava na djelovanje uvijek se, nasuprot tome, ponajprije pita, djelomično svjesno, djelomično nesvjesno: što želim postići odnosno spriječiti, te zatim pokušava oblikovati svoju obavijest tako da optimalno posluži tome cilju. Anticipacija (pretpostavljenog) učinka primarno usmjerava djelovanje. Pritom on računa i s mogućnošću ela obavijest li određenim okoJn0stima ne iskazuje ono što stvarno postoji. Ovdje se cijene takt i taktika, dok kod usmjerenosti na izraz presudne kriterije tvore usuglašenost i istinitost. 7", I'ri'w!\l'lja lT!07f.' postati ,..do ':~7;1() p~t:l.rj(~usmjerava li se ·:I~:,:.'.;_."';';.i l~c;;.;" .. ~:,~,2;j; ;';c. ;". ",- ;;; C:j";,1\ ,,,,,j<:. I'~cl\..\; ;; jJv6ilju-
184
.~
"~;
':.
"'"{ ~)
t
.~~
,I
.'.
'~
.'
"
f· .n
I. Langer govori o "trovanju funkcionalnošću" ako pošiljatelj svoju komunikaciju pretežito usmjeri na djelovanje ili mu, što je podjednako otrovno, primatelj pripiše takvu namjeru. Tako smo uvijek iznova doživljavali sljedeću pojavu: kad smo kao psiholozi organizirali tečajeve treninga, polaznici su nam na početku tečaja u svemu što smo činili pripisivali skrivene namjere. Čak su i sitne propuste (primjerice, pravopisne pogreške na ploči) potajno tumačili s gledišta: "Što li samo žele time postići - treba li nas testirati?" Prije nego što se razjasni odnos i stvori povjerenje, takva se sumnja u funkcionalnost jednostavno ne može izbjeći. Kad smo izjavili da nam se ova ili ona pogreška posve nenamjerno potkrala, priznanje vlastite pogrešivosti protumačeno je kao "još bolji trik", a sumnja u funkcionalnost čak je i osnažena. Iz dosad kazanog ne bi trebao proizići dojam da je komunikacija koja se usmjerava na izraz iskrenija, "bolja", a komunikacija koja se usmjerava na djelovanje "neiskrena", manipulativna i u načelu lošija. Oba kriterija imaju svoje opravdanje i zanemarivanje bilo kojeg od njih je štetno. Tko se (svjesno ili nesvjesno) usmjerava samo na djelovanje i pritom zanemaruje autentični izraz, otuđuje se od sebe samog i drugih, a svojega bližnjeg svodi na puki objekt ophođenja, manipulacije. Tko se usmjerava samo na izraz i ne vodi brigu o učincima koje bi to moglo imati, morat će snositi posljedice i odreći se mogućnosti da drugima nametne svoj stav i utječe na njih. Doduše, u dobrim će odnosima sve više i više prevladavati usmjerenost na izraz. Međutim, načelno vrijedi postavka da uspješnost komunikacije ovisi o ravnoteži obaju aspekata. Doista, napori oko "dobre komunikacije" usmjeravaju se prema nalaženju kompromisa: "Želio bih reći što me ljuti (= izraz), ali tako da drugoga ne povrijedim (= djelovanje)". Pojam "selektivne autentičnosti", što ga je skovala Ruth Cohn, također sadrži tu misao o ravnoteži: autentičnost upućuje na izražajni aspekt. Nasuprot tome, u pojmu selektivnosti ističe se briga za djelovanje.
l.' ,:.\1, :'. ':, . ;.
~n
185
Sukladno toj misli vodilji, naši su se "komunikacijski. ..... vremenom sve više usmjeravali na izraz, premda to često nije-' u susret očekivanjima naših polaznika, barem ne onim na- .',. Dolazeći iz svijeta rada, u kojem se cijeni onaj tko se zna ""pr0d.aD'7,%> zadržati nadmoć, očekivali su od psihologa trikove i vještine kako 11 svako doba ostati gospodarom situacije, Na drugoj strani postoji, međutim, i velika čežnja za otvorenim međuljudskim sporazumijevanjem i zamor od neprestanog sudjelovanja u grozničavom nadmetanju različitih samoprikazivanja i isticanja nadrnoći, taktiziranja i manipuliranja, Tako se tada dijele duhovi i pritom često dolazi do žestokih scena. Na posljetku, pak, svatko mora - u duhu osobne usuglašenosti (v. str. 104) - sam pronaći ravnotežu između usmjerenosti na izraz i djelovanje,
DJELOVANJE
plač
. odnos
.. .. .. ............ ....
••••
.:.: :.:.
e••••••••
et.
predmetni sadržaj
"cijediti suze"
pohvala
priuštiti trenutak maženja
izvješćivanje
"tendenciozno" informirati (s namjerom manipuliranja)
• ••••••
.:.: :.:.
pripovijedanje
2.
prenijeti "moral priče"
bezuspješnosti nekih apela
Pošiljatelj apela često mora ustanoviti da je njegov utjecaj na bližnje vrlo ograničen. To ne bi bilo osobito začuđujuće kad bi primatelja trebalo navesti da učini nešto što uopće nije u njegovom interesu. Psihološki problem očito se javlja kad se "dobronamjerni" apeli gube bez ikakvog odjeka ili čak izazivaju otpor. U nastavku razmatram nekoliko čimbenika koji pridonose tome da primatelj djelomično ostaje neosjetljiv na apele. Poslije će se pokazati da, poznavajući te čimbenike, pošiljatelj razvija različite trikove kako bi zaobišao zapreku suprotstavljanja apelima - birajući, naime, zaobilazne i patadoksalne putove.
Sl. 75: Primjeri za. obrasce ponašanja koji se mogu a) odaslati, b) primiti s većom ili manjom usmjerenošću na izraz ili djelovanje. Dvije vrste komunikacijskog treninga. Idealno tipski moguće je razlikovati dvije vrste komunikacijskog treninga: jednu koja povećava kompetentnost djelovanja, drugu koja povećava kompetentnost izraza. Pod kompetentnošću djelovanja podrazumijeva se: komunicirati tako da se najbrže postigne željeni učinak. Tako se, primjerice, na tečajevima retorike uči kako samoga sebe dobro i vješto prikazati, uvjerljivo iznijeti svoje težnje tako da primatelj pod dojmom izlaganja bude spreman reagirati sukladno apelu. Tečaj za menadžere mogao bi se odvijati pod motom: "Kako ću motivirati svoje suradnike?" Pritom se uči komunicirati tako da suradnici budu što spremniji staviti svoju r .dnu snagu na raspolaganje tvrtki. Ekstremni primjer treninga koji se usmjerava na djelovanje razmotrio sam na osnovi Birkenbihlova priručnika (1973.) na str. 204. Nasuprot tome, tečajevi koji razvijaju kompetentnost izraza više su terapeutski usmjereni. Svrha im je produbiti samoopažanje, spoznati. što se sa mnom zbiva, obratiti pozornost na tjelesne signale; pritom je " riječ o sposobnosti za samoučiLovanje i autentični govor. Naglašavanja tog aspekta od strane humanističke psihologije moguće je razaznati u sljedećem citatu Ruth Cohn 0981., usmeno): "Ćvrsto vjerujem u to: ako S(; i;:r~i;:a\'am ne želeći ni na koga djelovati, već di(~Ju.iem."
n
2.1. Alergičnost na apele uvjetovana odnosima
(,;
f
Djelotvornost nekog apela usko je povezana s odnosom između pošiljatelja i primatelja. Posve se jasno to pokazalo na primjeru majke i kćeri (v. str. 42): kćer se nije usprotivila apelu ("Odj~ni jaknu!") jer ga je smatrala nerazumnim ili zato što nije odgovarao njezinim interesima, već mu se oduprla samo stoga što od majke ne prihvaćatakvu . vrstu apela. Obavijesti su kvadratne, a ako apel za sobom povlači osporavanu definiciju odnosa, njezino se odbijanje ("Ne dopuštam da mi bilo što propisuješ, ne želim plesati kako ti sviraš!") nerijetko sastoji u otporu prema apelu. Taj otpor, koji može poprimiti prkosni oblik "Ne baš sad", u određenom smislu služi spašavanju primateljavo časti na odnosno] raz ini.
186 181
savjeti, preporuke i opomene. Ne samo da ništa ne ko:ris:te;",' i štete. To je razlog zašto psihoterapeut u terapiji razgovcroee, šilje nikakve apele (usp. Tausch, 1979.). Umjesto toga, on slui;a-' , klijent govori, pokušava izdvojiti probleme i uživjeti se upošilja~.7 svijet. U takvom terapeutskom razgovoru klijentu se pružaju ~,.' :){i mogućnosti raditi na samome sebi i ukloniti unutarnje barijere koje:~ , ga priječe činiti ono što je razumski spoznao kao pravilno. >:1 Kao što dobri savjeti ne mogu nadomjestiti terapeutski razgovor, ne mogu biti ni nadomjestak za procese socijalnog učenja. Neki odgojitelji od svoje djece zahtijevaju da se "pristojno ponašaju" i pritom imaju pred očima doista zamršne obrasce ponašanja: primjerice, dugo vremena mirno sjediti na stolcu, pratiti tijek razgovora, izricati vlas,tito mišljenje i pritom se nadovezati na prethodnog govornika, zadržati uljudnu formu itd. Sve su to obrasci ponašanja koje treba naučiti i uvježbati, Nikome ne bi palo na pamet zahtijevati od djeteta da izvuče treći korijen iz broja 369, a da mu prethodno nije ponudio određeni program učenja. Nasuprot tome, čini se da "pristojno ponašanje" za mnoge odgojitelje nije stvar postupnog uvježbavanja, već mnogo više morala ili dobre volje. Tek se polako probija spoznaja da ometajuće ponašanje ne počiva toliko na zloći koju treba suzbijati kaznenom pedagogijom, već jednostavno na nedostatku učenja, za koji bi moderna, humanistička pedagogija trebala ponuditi odgovarajući program socijalnog učenja. Tako postoje naznake da "svađalice" među učenicima ne podliježu toliko povećanom "nagonu za agresijom", već jednostavno ne raspolažu nikakvom mogućnošću verbalnog sučeljavanja. Ondje gdje se ni u roditeljskom domu ni u školi nije naučilo pošteno svađati, tučnjava u određenim okolnostima postaje nadomjestak za komunikaciju.
Langer to izriče na sljedeći način: "Svakim apelom stupaš u nečije kraljevstvo" - naime, u kraljevstvo tuđe slobode i samoinicijative. Primateljevo nastojanje da obrani svoje "kraljevstvo" u socijalnoj je psihologiji višestruko istraženo pod pojmom "reaktivnosti", U odgoju i partnerstvu postoji mnogo zahvata u tuđe kraljevstvo kojima se kod drugoga stvara reaktivnost. Osobito ako je kraljevstvo vlastite osobnosti maleno, lako nastaje tendencija da se vlastite predodžbe nametnu drugome kao jedino mjerilo djelovanja. Uostalom, primatelj eva alergičnost na apele nalazi svoju suprotnost kod mnogih pošiljatelja: u strahu da ne djeluju "autoritarno", poneki se odgojitelji, nastavnici, pretpostavljeni boje izricati zapovijedi i izdavati jasne naputke, čak i ako je to primjereno situaciji i u skladu s njihovom ulogom. To lako dovodi do pseudodemokratske, posve nejasne i zbunjujuće komunikacije. Umjesto "Napravi to i to", često se čuje "Možda nam se pruža mogućnost da ... " Ako demokratska ponuda nije usuglašena s naravi situacije i konstelacijom uloga, to dovodi do posvemašnje komunikacijske zbrke i zbunjenosti.
2.2.Apeli kao neprikladno sredstvo za "dalekosežne" promjene U mnogim slučajevima apeli ostaju nedjelotvornima stoga što su u načelu neprikladna sredstvo za rješavanje problema. Pretpostavimo, neki je čovjek vrlo ljubomoran i nadzire svoju suprugu pri svakom koraku. Prijatelj mu savjetuje: "Ne smiješ biti tako ljubomoran i nepovjerljiv! To će ti upropastiti brak." Taj savjet je, doduše, dobronamjeran, a ipak je to posve neprimjerena pomoć. Ljubomora je suprugu previše duboko "u kostima" a da bi je mogao odložiti poput starog šešira. Isto je tako i u sljedećem primjeru: namještenica se osjeća pretjerano iskorištavanam od pretpostavljenog i smatra da se on prema njoj odnosi svisoka ("kao prema posljednjoj gnjidi''). Ona se protiv toga ne usuđuje pobuniti i otvoreno zahtijevati svoja prava. Njezin joj suprug govori: "Ne smiješ to dopuštati! Reci mu jednostavno svoje mišljenje." Ona: "Nemam hrabrosti to učiniti. Ako želim nešto reći, već unaprijed mi tako lupa srce i ne izustim niti riječ." Suprug: "Moraš pokušati biti p~~ve mirna! !a on ti ničim ne može nauditi.,." itd. Ma koliko razuIl(pi bili suprug-OVI argumenti, ondje gdje 11 utrobi prebiva strah, razum nema pristupa, Apeli će prije izazvali suprotno djelovanje: ponovni susret s vlastitom nemoći i pojačanu obeshrabrcnost, Ponovimo: ako icLh:o irna ]wnhlE'rl1P :'<(1 samim sobom, ako se na osnovi unutarnjih "P·1(·H."~r.'n.·~1:··;1,
188
~.'.!.,~,:::.: .•.. ;:..:.
c .. :
~:~,i
~~U.., FVl.H ...I..'::'U, ~U~'-.l
He
kUl
~;')L.C
1111\.al<..vi
2.3. Apeli kao lišavanje mogućnosti samoinicijativnog djelovanja
~,'
.~
il .'~
.•. ;1';, . 1'[ .
,I
1
Četrnaestogodišnji dječak, čiji su roditelji željeli provesti vikend izvan kuće, namjeravao je prekop ati vrt kako bi svojem ocu na povratku priredio radosno iznenađenje. Na rastanku je otac rekao: "... a budeš li se baš jako dosađivao, možda bi mogao jednom prokopati vrt." Unutarnji krik razočaranja - sve je bilo pokvarene. Dječak nije mogao prekop ati vrt budući da mu je taj čin apelom obezvrijeđen. Općenito kazano čin mijenja svoj u psihološku kvalitetu čim S€ v:J(l,lja ;:,u;"iaCuu apelu --- uu i.u ćeruo se ZlWCUJllU cinjenicu JOS vratiti. 189
Čini se kako je jedna od temeljnih ljudskih želja da se barem u vlastitim životnim područjima osjećamo pokretačem vlastitih postupaka, da ne djelujemo sukladno uputama, već na vlastitu inicijativu. Dobronamjerni apeli lišavaju primatelja te mogućnosti samoinicijativnog djelovanja. Ako su "dobra djela" propisana sveobuhvatnim sustavom pravila i zapovijedi, na taj će način prije biti spriječena nego potaknuta. Ako je sve dobro već propisano, mladež će, u potrazi za mogućnošću samoinicijativnog djelovanja, prigrliti infantilno ili destruktivno ponašanje - "junačko djelo" jednostavno ne podnosi nikakve upute. 2.4. Apeli
onemogućavaju
spontano
ponašanje
U posljednjem smo odlomku vidjeli da neki postupci gube gotovo čitavu svoju supstanciju čim se obavljaju sukladno apelu. To je redovito slučaj kad je riječ o postupcima i obrascima ponašanja koji po svojoj biti nastupaju spontano, dakle vrše se samo dragovoljno, na vlastiti poticaj. Ako pošiljatelj upućuje primatelju apel da izvede takav, po svojoj biti spontan čin, u stručnoj se literaturi govori o "paradoksalnom pozivu na spontano st" (Watzlawick i dr., 1974.). Primjer: suprug je svojoj supruzi vrlo rijetko donosio cvijeće, i to samo ako bi ga izričito za to molila. I sad ona kaže: "Željela bih da mi ponekad i dragovoljno, svojom voljom, doneseš cvijeće!" Ponašanje sukladno apelu suprugu je onemogućeno upravo samim apelom. Da su svi motivi i osjećaji u svojoj biti oblici spontanog ponašanja, činjenica je koju pošiljatelji pri odašiljanju apela često smetnu s uma. Od nekoga možemo zahtijevati da donese ugljen iz podruma, ali ne možemo zahtijevati da to rado čini! "Moraš me voljeti!" zahtjev je koji se ne može ispuniti. Koliko često dobronamjerni pošiljatelji pokušavaju sirotom primatelju izbiti iz glave negativne osjećaje! Da bismo "razvedrili" melankolika, iznosimo mu pred oči lijepe strane života. Time on postaje još tužniji budući da sad vidi koliko su njegove reakcije "nerazumne". "Ta nemoj biti tako tužan (bijesan, osjetljiv, ispunjen mržnjom, ljubomoran itd.") apel je koji nije samo neprikladan za izazivanje željene promjene, već, paradoksalno, prije izaziva suprotno djelovanje. Tu okolnost (izazivanje suprotnog djelovanja) moguće je u određenim slučajevima iskoristiti u terapeutska svrhe - još ću se na to vratiti (v. str. <::11 i ~12), NeprikJadni prll(' 19()
i!;)!iVaill
apeli suprotno
upućeni djelovanje
samom sebi. Neplodne ponekad i\(,~upućujemo
apele koji samo d1'11-
.
~
tf
~-
j
~ ~
r G
R~ 0/
~ ~'
!;
~)
K.s:
~
"
q
'-1'·~ ,'( 'I.~. : t : '~
\~ /;"
gima, već i samima sebi. Primjerice, kad od samih sebezahtiJeWIIrO~" da budemo radosni i opušteni dok se u stvarnosti osjećamo t:užni:1i. napeti, Stoga je temeljno pravilo u svakoj terapeutskoj situacljiOdabriti i dopustiti ono što postoji, Osjećajnih se stanja oslobađa samo onaj , tko ih je stvarno proživio, Ako se loša raspoloženja dopuste, izrek:nu i time "prežive", ponovno imamo slobodni (duševni) put za druga..dobre, raspoloženja. Nasuprot toma, svaki pokušaj umjetnog razvedravanja (šale, dosjetke) još nas više gura u jad, PO svojoj biti, u spontane se fenomene ubrajaju san i seksualnost, Kad netko pati od nesanice, nerijetko samom sebi upućuje apel: "Sad doista moraš zaspati" i k tome možda koristi različita sredstva kako bi brže zaspao (brojenje ovaca), Uspavljivanje se, međutim, zbiva "samo o el, sebe". Pokušaji samoapeliranja prije će spriječiti željeni učinak negoli olakšati njegovu pojavu. San je, kao i svi spontani fenomeni, poput goluba: posegnemo li za njim, odletjet će; ako samo ispružimo ruku, možda će se i spustiti na nju. .Isto vrijedi i za seksualnost: onaj tko se, kad "ne ide", pokušava zagri] ati i prisiliti samoapelirajućim sredstvima ("sad se pak usredotoči, saberi se"), podliježe opasnosti da inače dobro prokušano sredstvo primijeni na pogrešno područje. Pozivom na samosvladavanje možemo se prisiliti da učinimo nešto neugodno. Seksualna potencija ne podliježe, međutim, toj prisili, već se time u potpunosti sprječava.
2.5. Apeli koji remete "duševni mir" Primatelji obavijesti često razvijaju otpor ne samo protiv apela kojeg ona sadrži, već i protiv odgovarajućeg činjeničnog iskaza. Takvi bi iskazi, ako bi se pokazali točnima, poremetili njegov duševni mir, doveli ga u nejasnu situaciju prema samom sebi: Promotrimo nekoliko primjera i pokušajmo zatim utvrditi njihove , zajedničke crte: Prvi primjer: Gospodin Mišić je strastveni pušač. On prima obavijest: "Pušenje je štetno po zdravlje, izaziva rak pluća i srčani infarkt," Gospodin Mišić odrješito reagira: "Glupost! Pomoću statistike se sve može dokazati. A ionako svi moramo umrijeti, zar ne?" Drugi primjer: Gospodin Krunić je strogo odgojio svoju djecu. Kako bi od njih postali pristojni ljudi, često ih je tukao jer mu se to činilo primjerenim. Na nekom predavanju sad pak čuje mišljenje pedagoga: "Kazna batinama ponižava dijete i povećava njegove osjećaje manje vrijednosti. Lako se razvija bojažljivo i neprijateljsko držanje prema okolini, a na odgojitelievom priminr-u ciijpip SP uči primjenjivati silu prpmil sl;,hiiirn"l '" C..n>"O.-. 191
'"i
vjerojatnošću odašilju obavijesti koje stvaraju disonanciju. Stari sv-.,~',', demokrat neće tako lako posjetiti izbornu skupštinu CDU-a, koriza:'''vativac neće na televiziji gledati emisije koje se smatraju "lijevima" itd. A ljudima koji zastupaju posve drukčije nazore ili propovijedaju posve drukčiji životni stil, najradije se uklanjamo s puta. U slučaju da ne možemo izbjeći obavijesti koje stvaraju disonanciju, valja biti dobro pripremljen: raspolagati podacima i protuargumentima koji "opovrgavaju" pošiljatelja. Poneka stručna rasprava, poneka "rasprava" živi od tvrdoglavosti kontrahenata kojima je ponajprije stalo do njihova duševnog mira. Kad sve to ne pomaže, duševni je mir moguće donekle uspostaviti obezvrjeđivanjem pošiljatelja ("Ma što Bačić zna o automobilima! On je saII).Oljutit jer ...", v. str. 192). Ta je obrambena tehnika vrlo praktična, jer se na taj način "jednim udarcem ubijaju dvije muhe": s jedne strane, ako pošiljatelju pri pišem nesposobnost ili neki drugi nedostatak, ne trebam više ozbiljno uzimati. predmetni sadržaj i apel obavijesti;primam je na strani samoočitovanja i tumačim kao potvrdu toga nedostatka. U totalitarnim državama uobičajena je praksa proglasiti tvorca disonancija ludim i zatvoriti ga u psihijatrijsku "ustanovu za njegu". S druge strane: tvorac disonancije me doveo u mučno stanje, on je za mene izvor frustracije. Obezvrjeđujući ga, moje su želje za osvetom našle odušak.
podin Krunić je vrlo bijesan kad to čuje. "Imate li vi i sami djecu'?" pita predavača. "Takve mudrolije sa zelenog stola nemaju nikakve veze s ..praksom." Treći primjer: Gospodin Crnić je kupio novi automobil marke X de luxe. Kolega mu kaže: "Čuo sam da novi X de luxe navodno još uvijek boluje od mnogih dječjih bolesti." Gospodin Crnić: "Ma; znate, mnogo se toga priča. A tko to kaže?" Kolega: "Mislim da je gospodin Bačić rekao tako nešto." Gospodin Crnić: "Baš Bačić, ima pojma o autirnal Ma on je samo ljutit, jer je tako nasjeo sa svojim X-510!" Drugi kolega: "Čitao sam daje X de luxe na testiranju izvrsno prošao." Gospodin Crnić: "O, vrlo zanimljivo. Biste li mi donijeli taj članak?" Koje je zajedničko obilježje svih triju primjera? U svim je slučajevima sadržaj obavijesti stajao u proturječju s određenim obrascima ponašanja ili uvjerenjima primatelja. Apel koji se u obavijesti odašiljao bilo je teško (odreći se pušenja, primjerice), ili čak nemoguće poslušati, jer je "pogrešni" postupak, sukladno obavijesti, već izvršen te ga se više ne može opozvati (kupiti automobil X de luxe ili istući djecu). Govori se o kognitivnoj disonanciji u koju dospijeva primatelj - nova se obavijest ne uklapa u njegov račun. Uračun mu se uklapaju obavijesti koje omogućuju da vlastiti životni stil i vlastite postupke ocijeni opravdanima i "dobrima". Tako će bogataš koji živi u obilju i raskoši biti osjetljiv na obavijesti koje uspjeh nekog čovjeka izvode iz njegove marljivosti i napora. A bit će vrlo neosjetljiv za obavijesti koje privatno bogatstvo smatraju rezultatom nepravednih društvenih odnosa. Primatelj ima velike oči i velike uši za sve što opravdava njegov način života i djelovanja. Sve drugo odbija ili tumači sebi u prilog. Pritom čak i opažanje stupa u službu očuvanja duševnog mira, podjednako kao i razum i način komuniciranja. Kakve mogućnosti ima primatelj u ophođenju s obavijestima koje stvaraju disorianciju? Postoje tri mogućnosti: 1. izdržati disonanciju i ne otklanjati je: rješenje koje se rijetko odabire jer pomućeni duševni mir dovodi primatelja u doista mučno stanje. 2. promijeniti ponašanje odnosno staru uvjerenost tako da se postigne suglasje sobaviješću koja stvara disonanciju i njezinim apelom; dakle, prestati pušiti, primjerice. To, kao što svaki pušač zna, nije nimalo jednostavno. Upravo se "ukorijenjeni" obrasci ponašanja ne daju lako izmijeniti. A već izvršeni postupci uonće se "iše ne mogu opozvati (,wt.o X deIuxe ne može se više zamiioniti) 3 otpor protiv obavijesti i njezinog neugod-
.,
I-
: .. ,:
~
';':~".J'.;;~:·:~';1j-: u.~c".-:;,jil LA:W~:Hhl
3c: o
3. Prikriveni ("nečujni") apeli
o:'
"Posve je razumljivo da netko može utjecati na tuđe ponašanje riječima ili drugim informacijama; ali da se taj utjecaj može odvijati bez pošiljateljevog i primateljevog svjesnog djelovanja, manje je poznato" - riječi su psihoterapeuta Beiera (1966.) koji je istraživao kako ';klijenti svoje nesvjesne želje ne izriču izravno, već načinom kako nešto :; govore stvaraju kod primatelja određeno emocionalno ozračje koje ih s prisiljava da sami reagiraju sukladno pošiljateljevim željama. Primjer: dvoje se odrasle braće oštro sukobilo oko nasljedstva, dosad bez rezultata. Sestra je željela da joj se njezin dio isplati u gotovini; bratu je pucalo srce pri pomisli da bi se morala prodati roi diteljska kuća u kojoj i sam živi. Kad su se sljedeći put sreli, rekao je: "Tako sam sretan što te ponovno vidim Nakon našeg posljednjeg raz-
,~~~'l~'~:l~~~:~~tj~~!.~~~~:~~'~~ ~~~;j~g~~~.~~~~~l:'Č~~~~~~I.:s~-
1
':
V ~
~~;:~(~~)~~~;'l~ :',~1, ?:: : ~.;:
.
'C.;;;'''1U
~i~~.:teč~i~e:~~ o;VUjUlll
uiJ
I
~~.~~o i~~:l~e~r~Jd~~~:~':l ~~s\~O~it~~~~:sl~~~:~:~~" r%~l~~~ ::>LVUliu t::lIlv\..lulldl.llV V"lc,~jt; PVll,;,cl1j
J
j
192 ________________ ~ ~
--
m.__am••••••••••••••••••• J~i~I ••
2E.19g:.~ •••••
~
koje je sestri "nekako" bilo nemoguće "ponovno ga time mučiti". I tako je ona potajno i gotovo nesvjesno odlučila doticati se u današnjem razgovoru samo "ugodnih tema". Tko želi ući u trag pošiljateljevim nesvjesnim željama, mora obratiti pozornost na svoje osjećaje kao primatelja. Osvrnimo se radi toga iznova na već spomenuti primjer (str. 31): netko plače. Isprva smo skloni taj plač protumačiti kao izraz tuge, tj. plač primamo na strani samoočitovanja. Ali time možda nismo u cjelini razumjeli psihološko značenje toga plača. Što se sa mnom događa kad drugi počne plakati? Ganut sam, srdžba koju sam maloprije osjećao iščezla je, osjećam sućut, popuštarn, "srce mi se smekšava", posvećujem se plačljivcu, nastojim ga umiriti i utješiti, prestajem ga mučiti svojim zahtjevima i "istinarna". A što ako je to bio smisao i svrha plača? Plačljivac bi takvu pretpostavku s ogorčenjem odbio: plač ga je jednostavno svladao, pritom nipošto nije riječ o strategiji koju svjesno koristi kako bi utjecao na druge. Plačljivac ne laže, unatoč očitim činjenicama. Ni sam nije svjestan strategije koju koristi. Vjerojatno mu je ta strategija koristila u njegovu djetinjstvu: u opasnim ga je situacijama poštedjela najgorih posljedica ("učenje na uspjehu"). Na primjeru plakanja upoznali smo psihološku metodu rada, čija se osebujnost sastoji u finalnom promatranju. Pod tim se podrazumijeva sljedeća činjenica: da bismo razumjeli ili objasnili neko ponašanje, ne pitamo se o uzrocima (koji leže u prošlosti), već o (najčešće nesvjesnirn) ciljevima kojima to ponašanje može poslužiti. Pri tom pitanju o svrsishodnosti, što ga je osobito naglašavao Alfred Adler, svim se oblicima ponašanja pripisuje (često nesvjesna) svrha. Toj se svrsi najbolje može ući u trag ako se promatraju reakcije okoline na to ponašanje. Na primjeru plača preuzeli smo taj način promatranja uživljavajući se u primatelja i pitajući: "Što taj plač u meni izaziva?" Preko osjećajno doživljenog apela ušli smo u trag pošiljateljevom prikrivenom cilju i time stekli dublje razumijevanje za njegovo ponašanje. Primijenimo tu radnu metodu finalnog promatranja na nekoliko primjera kako bismo se uvježbali li otkrivanju prikriuenog apelatiunog karaktera nekih obavijesti i postupaka:
oPokušaji samoubojstva. Netko se pokušava ubiti. Na strani sarnnočirovanja svjedočanstvo očaja i duševnog jada. Čini se da pošiljatelj nadaJje očituje namjeru da sa svime prekine. Pri podrobnijern prom atr.mju pokušaj samouhojstv» (~f'sl·.nse pok avuje k ao obavijest c:
apelativnom porukom koja se upućuje okolini: "Pomozite mi, ne «. ljajte me samog, pobrinite se za me!" Pravodobno spašavanje, prema tome, ne pokazuje se kao "nezgoda", već kao mogućnost s kojom re: barem nesvjesno računalo. Isto tako i nagovještaji samoubojstvačesto imaju snažan apelativni karakter, primjerice kad se jedan partner želi rastaviti od drugoga i ovaj kaže: "Ubit ću se!" Ovdje se apel ("Ne ostavljaj me samog"), doduše, nipošto ne izriče "šapatom", već gromo- . glasno i nametljive, a primatelj se, naravno, osjeća ucijenjenim,
i.
~ ;
f~
.}.
.
l'
Napadaji tjeskobe, Dvadesettrogodišnja žena predvečer dobiva snažne napadaje tjeskobe ako se suprug kasnije vraća kući (Schultei . Thomas, 1974.): s osjećajem straha povezani su bolovi u želucu i 'izbijanje-znoja; ponekad se strah pojačava do nesvjestice. Kad suprug dođe kući, pokušava je umiriti, brižno joj pristupa i obećava daće ubuduće biti pažljiv i samo u iznimnim hitnim slučajevima dolaziti kasnije kući. Psihoterapeut brzo primjećuje da je ovdje riječ o finalnom strahu: strah ispunjava svoju svrhu, Pokazuje se uspješnom strategijom kako bismo se barem donekle riješili vlastite životne nesigurnosti. Strah djeluje. Time se ne tvrdi da žena samo glumi napadaje tjeskobe kako bi svojeg supruga držala na lancu. Napadaji tjeskobe posve su realni. Tvrdi se samo sljedeće: napadaji tjeskobe imaju snažno apelativno djelovanje na važnog primatelja. Budući da se on ponaša sukladno apelu, strah se pokazuje uspješnim i - s pošiljateljeve gledišta. - opravdanim. Terapija tjeskobe treba sad ponajprije težiti dvjema stvarima: 1. strah više ne smije imati uspjeha. Suprug se upućuje da suprugine napadaje tjeskobe više ne potkrjepljuje predanom skrbi, tj. da više ne sudjeluje u "igri", 2. Potrebno je ojačati ženine samopouzdanje. Njezinu skrivenu uvjerenost "Za život sam sposobna samo ako kraj sebe imam snažnog zaštitnika" potrebno je nadomjestiti vjerom u . vlastite snage. Komunikacijsko-psihološki
je zanimljiv
ponajprije prvi korak:
propuštajuči primjereno odgovoriti na apel, primatelj nju simptoma. Na tu ću se činjenicu još vratiti.
pridonosi
liječe- .
. Preosjetljivost. Mnogi su naši bližnji (previše) osjetljivi, prirnjenee na kritiku. Oni su "uvijek smjesta uvrijeđeni", reagiraju s izrazom povrijeđene patnje ili srditom agresivnošću. Na strani sarnonćitovanja time pružaju dokaz svojega nedostatnog samopouzdanja. Istodobno na ap~lati~noj strani odašilju neku vrstu "naputka za uporabu" za svoju usuou: 'I'ako I Lako morus sa mnom postupati. il {;;::i1,ni b'du! J1C'
1~).-~ 195
odrasle osobe. U određenim okolnostima već i dijete more . izravna želja ("Daj mi bornbon!") pruža manje nade u ~ nakon objeda!") nego, primjerice, rastuženo i. plačljivo lice ("'J~, jete - evo ti bombon!"). 2. Za prikrivene apele pošiljatelj ne mora preuzeti odgcoornosi: slučaju nužde može demantirati, čak i pred samim sobom, da je uopće' izrazio takvu želju, Tako odašiljanje prikrivenih apela može poslužiti tome da si prištedimo povrijeđenost koja bi nastala odbijanjem otvoreno iskazane želje. Beier zastupa mišljenje da prikriveni apeli nekog čovjeka pokazuju područja njegove ranjivosti: želje, zbog čijeg je iskazivanja prije doživio oštro odbijanje i kaznu, potisnute su gotovo u duševno podzemlje i javljaju se još samo u prikrivenom obliku. Beier piše:
U pravilu apel djeluje, primatelji su suglasni: "S njime se moraš ophoditi u rukavicama", čime istodobno daju do znanja da su spremni sudjelovati u igri, Različiti dječji nestašluci. Što sve djeca ne čine! Stvaraju zaglušnu buku, tuku svoju braću, uništavaju sve čega se dotaknu, luduju, imaju napadaje bijesa, smetaju u školi različitim trikovima, deru se kao na vatri ako se nečim ozlijede. Imaju li naša djeca đavla u tijelu, trebamo li ga pokušati iz njih istjerati batinama? "Đavao" ima apelativni karakter. Dječji nestašluci nerijetko nestaju kad u blizini nema primatelja kojemu bi s uspjehom mogli uputiti apel. On glasi: "Obrati na me svoju pozornost!" Jer je ignoriranje mnogo gore od grdnje, opomene, ukora, Djeca su vrlo maštovita u izmišljanju uvijek novih tehnika za pobuđivanje pozornosti. Podjednako je pokušavaju postići umiljatošću kao i plačljivošću i destruktivnim, agresivnim ponašanjem. Brzo spoznaju što majku i oca osobito "dovodi do ludila". Primatelj se ponovno pita: kako trebam reagirati, trebam li sudjelovati u igri?
"Vjerojatno se sposobnost da osjećajno obvežemo primatelja i u prikrivemm obliku odašiljemo apele uči već u ranom djetinjstvu i služi torne da dijete zaštiti od ranjavanja. Kad dijete opazi da izražavanje određenih misli i želja povlači za sobom reakcije s kojima ne može izići na kraj, ono se uči skrivati takve misli i želje. Ubuduće će isto tako naučiti iskazivati ih na takav način da primatelj u potpunosti ne razumije; uz skrivanje, dijete otkriva dvo.značnost, Ono, dakle, razvija spretnost kako bi se poštedjelo razotkrivanja svojih ranjivih namjera te izbjeglo reakcije s kojima ne može izići na kraj. Područja želja kojima je potrebno takvo prikrivanje upućuju na područja ranjivosti nekog čovjeka." (Beier, 1966, str. 280; prijevod prema smislu Seh, v. T.).
in
Različite slabosti, bespomoćnost i nesposobnost. Na strani samoočitovanja upoznali smo tehnike stvaranja pozitivnog dojma: držanje kojim se ulijeva poštovanje i prikrivanje slabosti i pogrešaka. Ponekad se, međutim, na strani samoočitovanja odašilju posve suprotne poruke: "Ništa mi nije!" "Ja to ne mogu!" "Bez tebe ne bih znao što ću!" - usp, str. 97 i dalje. Obeshrabreni ljudi ulažu znatne napore kako bi svoje bližnje (i sebe same) uvjerili u svoju nesposobnost - njihova "slabost" izaziva "snagu" drugih i time se, zapravo, pokazuje istinski snažnom i moćnom. 3.1. Zbog
čega
su skriveni
apeli
tako
Prema tome, prikriveni apel valja promatrati kao strategiju koja ispunjava dvostruku svrhu: nešto postići i pritom izbjeći razotkrivanje. Nesvjesna deviza glasi: učiniti, a posli.je poreći. Za to su osobito prikladne diskordantne, tj. u sebi neusuglašene obavijesti (v. str, 32). Primjer: dječak, čiji je otac zbog nedostatka vremena više puta odbio naučiti ga voziti bicikl, izjavio je: "Nemam volje učiti voziti bicikl!" Istodobno je, međutim, koristio svaku priliku da se demonstrativno uputi u blizinu bicikla, govori o biciklima itd. Prikrivena je poruka prikladna da kod oca izazove osjećaje krivnje, premda manifestna poruka sadrži potpunu suprotnost. Ovdje se očituje ono dvostruko vezanje koje smo opisali na str 34, a pri kojem primatelj može samo izgubiti, ma kako reagirao, Što je pojedinac ra njiviji, Lo mora biti "sposobniji" emotivno djelovati na druge na taj neizravni način, Ljudi koji su na osnovi prijašnjih povredCl upućeriiji !"'(\kcije svojih bližnjih držati pod kontrolom, ml'
probitačni?
Zbog čega su "nečujni" apeli toliko na dnevnom redu? Kojim prednostima nadoknađuju nedostatak da bi se mogli pokazati pretihima za primatelja i time premašiti svoje djelovanje? Ponajprije treba misliti na dvije prednosti 1. Prikriveni apeli često su uspješniji od otvoreno iskazanih, jer primatelja douode Il emocionalno stanje koje ga čini sprernnijim reagirati sukladno apelu. Da je brat u spomenutom primjeru izravno iskazao svoju želju ("Danas ne bih htio opet razgovarati o sporu oko ll:1s1i,·(I.~1\';J") ~,.~: ,'il hi vjorojatno tome suprotstavila
,'< f:
'.,
I
,
,"'\~ 1]; (': ,.",-..":: I, ., ,,~ ~ ..•" i."-.·'
,l .~,., ~.,. X ~""< 'L~'-',
-I . .-.J'-'
" .••},C
•• ~,
~~.,
J.~
•• ~
I
:196
___
~
,~~~
__
~~~
1_97__ N
j"
Ir,.....,
ko oružje" fwko bi osigurali svoj utjecaj i istodobno zanijekali podrijetlo toga utjecaja. Neurotični simptomi u određenim okolnostima su takvo teško oružje: stanja tjeskobe, napadaji gnjeva, prisilne radnje itd. ostavljaju snažan dojam na naše bližnje, a istodobno su prikladni za poricanje svojega ishodišta (jer patnik "nije za to kriv"). Naravno, "uspješni" neurotičar i sam pati zbog svojih simptoma, no spreman je platiti cijenu. Cijena se ne sastoji samo u neugodnostima koje izaziva sam simptom, već često i u tome da pošiljatelj prikrivenih apela ne dobiva ono što doista treba: poremećajima ponašanja, napadajima bijesa itd. dijete, doduše, izaziva pozornost, ali je ne prate izljevi nježnosti, već kazna. To je bolje nego ništa, ali ipak nije ono "pravo". Isto tako kolega koji svojim zajedljivim primjedbama i oholim komentarima neprestano izaziva kolege protiv sebe, postiže, doduše, mnoge reakcije i neprestano dospijeva u središte pozornosti. Deviza njegove privatne logike glasi: "Neka me radije mrze nego ignoriraju, kad je već moja potreba za pozornošću tako velika!" Ipak se to na dulji rok pokazuje jadnim nadomjeskom za ono "pravo". 3.2. Primateljevo
suprotstavljanje
nje pošiljatelj u njemu izaziva, stječe uvid "odakle vjetar puše", .p""Cc:.'-';;':" sudnim postaje osjetiti taj vjetar, ali mu ne podleći. ,. U drugom koraku primatelj se treba zapitati: koji bi me tajnii, interes mogao navesti da sudjelujem u igri? Možda mi se to ,~, potkralo, ali i u nehotičnim automatskim reakcijama često .se skriva prikrivena svrhovitost. Možda mi uopće nije bilo tako mrsko uvijek iznova podleći pošiljateljevoj igri - tako da smo obojica zajedrllčki' potezali konopac koji nam sad prijeti postati omčom oko vrata? , Taj drugi korak pokreće razjašnjavanje primateljevogvlastit.og udjela u apelu. Svi psihološki savjetnici koji ispuštaju taj korak moraJU sa svojim dobronamjernim savjetima doživjeti neuspjeh. , Tek se u trećem koraku postavlja pitanje o alternativi. Ponašanje p~otiYr:o .apelu, ~j. primatelj evu reakciju koja ne odgovara pošiljateljevlm. taJ~m r:a~J.erama, Beiernaziva "asocijalnim", To odbijanjadass sudJ~luJe u l~n Ima, doduše, ljekovito i terapeutsko djelovanje SaDlO ako Je uk~oplJ~no u dobronamjerni kontekst - ako pošiljatelj opaža da ' mu drugi ž:h .dobro.i svojim opiranjem ne izražava neprijateljsko držanje. Opčenito kazavši, konfrontacija je ljekovita samo na OSllO'Di prihvaćanja. '
apelu :-
Kako pak primatelj treba reagirati na prikrivene apele? Već smo više puta nagovijestili da se ponašanjem koje je sukladno apelu primatelj izlaže opasnosti da stabilizira problematično ponašanje, da nehotice (ili "hotimice"?) pridonese "učenju na uspjehu". Roditelji djece s poremećajima u ponašanju i partneri neurotičnih ljudi često dolaze do bolne spoznaje da svojim vlastitim ponašanjem ako ne baš izazivaju, onda barem potkrjcpljuju poremećaj i pridonose trajnosti simptoma. Novi cilj učenja za primatelja stoga u određenim slučajevima glasi: reagirati suprotno apelu. To uopće nije tako jednostavno, jer naši odgovori na prikrivene apelc slijede gotovo automatski: netko plače - ja osjećam impuls da ga (je) uzmem u naručje; netko se "pravi blesav" ja osjećam impuls kazati: "Pusti, ja ću to napraviti!" Dijete mi neprestanim provokacijama ide na živce - meni "puca film" i potpuno gubim kontrolu; Mclisa tužaka ("Lara je svoj atlas bacila u kut!", v. sl. 14)učitelj odgovara "Odmah ću pogledati što se tu događa!" U svim tim slučajevima primatelji sudjeluju II igri i time pridonose preosjetljivosti, nekompetentnosti, tiraniziranju, tužakanju svojih bli žri:iih. Kako izgleda alternativa'! Sto to znaći reagirati protivno apelu, odnosno "ne sudjelovati u igri"? Prin leora]: je da prnnatelj razvije svijest za prikrivene procese: "lu':;;'lj\l('1
II svojol
J1111rini 1<;,/(\1('
(1Si(~r;li(' i
k:!I(\'\I
smcm nost
za cljelov;l ..
',\
~
'~,
J;
,:'
~, t
..~:. f
. "Asocijalni" oblici ponašanja mogu poprimiti različite oblike. PSIholozi i. pedagozi čes.to daju preporuku: ignorira] ometajuće i ostalo proble~atlCno ponasanjo - ne pridavaj mu pozornost. To je, međutim, samo Jedna od mogućnosti nesudjelovanja u igri. Dreikurs (1971.) p:·eporu.ča odgojitelju u određenim slučajevima "psihološko razotkrivanJe":~~ntom ~e podra~umijeva oprezno spominjanja onog cilja na koji se ~CltO usm;:rava .~etetovo ~onaš~nje ("Zeliš m.ažda da se "iše ba:-:m to~o~ .. ) Daljnja ~ogucnost Je otvoreno izreći prikriveni apel kOJI s~o čuli I uzvratiti pitanjem je li pošiljatelj želio izreći tu želju. :ako bI. sestra u sp~rr:el:utom primjeru mogla odgovoriti svojem bratu: Raza?lrem kako bi ze110 da te danas ostavim na miru glede nasljedstva, Je II tako?" Time se pospješuje svjesno sučeljavanje na razini o?rasle os~.be. (O dalj.njim, u terapeutskom kontekstu uobičajenim reakcijarna kojima se pnmatelj suprotstavlja apelu, usp. Beier, 1966.). v
y
'.' j
3.3. Prikriveni
",'
apelativni
karakter
samoprikazivanja
. U posljednjem sn:o odlomku razmotrili nekeoblike ponašanja čije :01 uke primatelj O~lcnO lokalizira na strani samoočitovanja. Vidjeli 1:>1:10 ka~~o do~a.tno apelativno uho" ne štiti samo od prikrivene map ;ll ulaclJe, vec 1 otvara rlllblji dijagnostički pristup pošiljatelJ'evoi osa-Ul.
.
.
~
sr -~'
Dosad razmotreni apeli bili su "prikriveni" jer se glavna poruka naizgled krila na strani samoočitovanja. Apeli koje ćemo sad razmot.rit.i zahvaljuju svoju prikrivenost okolnosti da se glavna poruka na vodno odašilje na predmetnoj strani. Uzmimo, primjerice, iskaz poput izjave: "Razlike u inteligenciji među ljudima su u velikoj mjeri predodređene naslijeđem." N aivni prijam te obavijesti sastojao bi se u tome da njezin predmetni sadržaj uzmemo na znanje i prihvatimo ga kao sastavni dio našeg znanja i osnovicu pri donošenju odluka. Nasuprot tome, ideološko-kritički prijam vodio bi računa o okolnosti da svaka obavijest ima četiri strane i da je, radi apelativnog djelovanja, poneko samoprikazivanje tendenciozno. Prvi je korak ideološke-kritičkog prijama, dakle, u razotkrivanju skrivenog apela. U našem bi primjeru on mogao biti u zahtjevu da prestanemo s "izjednačavanjem" i napustimo kao iluzorna nastojanja za uspostavom rane jednakosti šansi (primjerice, kompenzatorski predškolski programi). Nadalje se valja upitati: tko (= koje grupe) može imati interes da takav apel naiđe na odaziv? I: pripada li pošiljatelj obavijesti tim grupama ili podliježe njihovom utjecaju (je li, primjerice, plaćen od njih)? U slučaju da postoje valjani argumenti za takvo prepletanje interesa i apela, opravdano se može sumnjati u "ideologiziranost" obavijesti (v. sl. 76).
kritička provjera predmetnog sadržaja
1/ 1/
interes
obavijest koja podliježe sumnji 1/ u svoju 1/ ideologiziranost
apel
Sl. 7G: Lcleoioskokritićh: prijam obavijesti: otkriti apel i shvatiti ga hao izraz pošiljatcljeoa interesa. To prepletanje interesa i apela daje povoda sumnji u ;r·ir'(lI(I!'!·~.;t·!7nnst olv:.. ·,~;:·,·":ti i dovodi do hritičhc provjere /:;'L-:~'~'.':"g prec!n;.t:·{tll:Jg ..• 1 •.. ::;
.
Takvo razotkrivanje uporišta ne oslobađa nas obveze da ~. objektivno istiniti sadržaj obavijesti. Ona je, naime, ideologizirana.samo· ako je objektivno pogrešna ili jednostrana. Tako je Manes Sperber (1978., str. 10) odbacio ideološko-kritičku sumnju svojih politički angažiranih mladenačkih godina: "Od tog doba (1937.) više se ne pitam kome bi istina mogla biti korisna ili štetna; da bih je iskazao ili branio, dovoljno mi je da sam vjerujem u nju. Mogućnost da bi ona i protivniku mogla ići u račun nimalo ne smanjuje njezinu vrijednost, kao što ne može niti uzdrmati ili čak razoriti ovu ili onu stečena sigurnost. Istina nije funkcionalna, nije taktična niti pristrana, ali može biti korisna te se, na žalost, vrlo lako zloupotrebljava."
3.4. Neke promidžbene strategije Kakve strategije primjenjuju profesionalni manipulatori, stručnjaci za promidžbu? Analiza njemačkih promidžbenih poruka (Schulz v. Thun i dr., 1975.) dala je sljedeće rezultate: izravni, otvoreno izrečeni apeli ("Pij Coca-Colu!") bili su vrlo rijetki. Umjesto toga, u prvom su planu stajala tri temeljna načela: 1. pružiti primjer, 2. pokazati posljedice i 3. uspostaviti asocijacije.
Pružiti primjer U većini promidžbenih poruka pokazuju se osobe koje služe kao primjer ponašanja (kupovnih ili potrošačkih navika) koje bi pošiljatelj želio nametnuti. Računa se s primateljevom spremnošću na oponašanje. Ona je, kako potvrđuju istraživanja, to veća što se atraktivnijorn i uglednijom doima osoba koja služi kao uzor (tzv. model ponašanja, ukratko: model). Doista, modeli u promidžbenim spotovima pretežito su mladi, njegovani i zgodni. Ovdje se susrećemo s činjenicom da skrb o imidžu na strani samoočitovanja povećava i izglede na apelativnoj strani. Učenje prema modelu igra vrlo veliku ulogu i u odgoju. Valja istaknuti da roditelji i odgojitelji utječu na dijete čak - i upravoonda kad to uopće ne namjeravaju. Primjerice, kad puše i piju, kad pri "crvenom" prelaze preko ceste, kad se pri konfliktima međusobno omalovažavaju i razdraženo vrijeđaju, kad izbjegavaju određene teme ili pokazuju pretjerani strah od određenih događaja. Poznata dosjetka pojašnjava tu problematiku (v. sl. 77): Razjareni otac stavlja sina pre1,0 koljr-n: jer je tukao mlađeg brata. Dok ga tuče, viče: "Naučit. ću t~ , , J.\..C.ll\"U
200
~)I.,.. •... \\~'\...\.l
,.)l<.U.J1JJ..
20l
'jl
a1
'1
j I 1
I doista, on ga tome upravo uči svojim vlastitim modelom našanja. Primjer je djelotvorniji od bilo koje "propovijedi".
po-
ristilonagovijestiti posljedice koje drugoga ne mogu pokrenm( ..'.', akciju? Djelomično se ljudi znatno razlikuju po tome čemu teže ~::";;"} no što smatraju vrijednim izbjegavanja. Određena glasna. glazba nekoga dovodi u stanje blažene opijenosti, drugi s užasom Zatvara uši Mogućnost da ga se pohvali, djetetu iz nižih slojeva često nijedostata;n poticaj - na bombon će, nasuprot tome, pozitivno reagirati. Kod djeteta iz srednjeg sloja je obrnuto. Na kakve je stvari čovjek osjetljiv, ponajprije ovisi o njegovoj povijesti učenja i o tome na kojim su područjima njegove potrebe najzadovoljenije, a na kojim nisu. Tendenciozno vrijedi Maslowljevo pravilo da nakon zadovoljavanja životno prijeko potrebnih materijalnih potreba (dovoljno zraka, jelo, san, materijalna sigurnost) u prvi plan većinom stupaju psihičke potrebe za ljubavlju, priznanjem i samoostvarenjem. Onoga tko zara-. đuje određenu svotu, nećemo više tako lako moći pokrenuti na akciju pomoću novca, ali to više izgledima za prestiž i ugled. Naši prOmidŽbe-, ni stručnjaci su vjerojatno proučili na kojem se stupnju Maslowljeve piramide potreba nalaze današnji kupci. U mnogim se slučajevima prilikom kupnje određenog proizvoda nagovješćuju posljedice koje se sastoje u porastu prestiža ili u poboljšanju međuljudskih odnosa (Schulz v. Thun i dr., 1975.). Takve se prednosti, doduše, rijetko temelje u naravi kupljenog predmeta, ali zato mnogo bolje pogađaju bit suvremenih čežnji, barem kod primatelja s većom kupovnom moći.
SI. 77: Otac "poučava" sina da se slabije "ne" smije tući.
Nagovijcstiti
posljedice
U promidžbenim porukama gotovo se uvijek kakve prednosti potrošačko ponašanje (navodno) Nakon uporabe određene zubne paste mladić više zadahom iz usta i odlazi na sastanak s prekrasnom obitelj za jutarnjim stolom: "Ljubav svoje djece steći Gold' - rn argarina!" Novo sredstvo za čišćenje svemu izaziva osmijeh na licima.
pokazuje ili govori donosi primatelju. nema problema sa djevojkom. Sretna ćete pomoću 'Hama daje sjaj i posvuda
Uspostaviti :-j
.~:.
Prikazivanje posljedica je vrlo općenito načelo i počiva na spoznaji ela se obrasci ponašanja usmjeravaju prema uspjehu, potiču ugodnim posljedicama, aneugodnim potiskuju. Pridržavanje određenih normi ponašanja uvelike se osigurava preko modela ponašanja povezanog s prikazivanjem posljedica: "Tko nekom drugom oduzme tuđu pokretnu stvar s namjerom da je protupravno prisvoji, kažnjava se zbog krađe." Taj ćl a nak iz njemačkog kaznenog zakonika sadrži ap(~J "Ne ukradi I" D.ieloL\,oll1ost toga apela treba promatrati u vezi s prijetnjom kazne. I\li i svi ()<:U}1j pokušaji nagovaranja i mjeravanja sadrže prikaze poodjl'd ira
Ako pošiljatcl] r(o']":lilll
r:""
nagoviiosti
posljedice,
;~"':::1':k;111;:1 o primat"].iC\·oj
svoju poruku
temelji
na od-
lllotiY
ku-
;1: : t j.
asocijacije
Hoću li nečemu težiti ili će me to odbijati, uvelike OVISIO tome kakve osjećaje taj predmet u meni pobuđuje. Vrsta osjećaja ovisi pak o tome kakva sam iskustva stekao s tim predmetom, točnije rečeno: u dodiru s njime. Pretpostavimo, nekom djetetu liječnik daje injekciju, to boli. Nakon tjedan dana kod frizera dijete počinje plakati. Kako? Frizer ima na sebi bijelu kutu kao i liječnik. Dijete je "u dodiru" s bijelom kutom steklo loša iskustva - po sebi bezazIena kuta počela je izazivati strah. Taj se proces naziva "klasičnim uvjetovanjem", a pritom se misli na povezivanje određenog podražaja (kuta) s reakcijom (strah). Ži\imo u svijetu bijelih kuta. Gotovo ništa s čime se susrećemo ne ostavlja nas emocionalno hladnima. Na osnovi prijašnjih iskustava povezivanja izazvaju se određeni osjećaji, a osjećaji nas stavljaju u stanje pripravnosti za određene postupke (primjerice, strah stvara spremnost za bijeg i izbjegavanje) 'L'.j ,;e lIlehanizam može dobro iskoristiti radi
I--------------------------------------------~ 203
~----------------------------------------------
;:. !!~ ;L... ·.t.:'t: co
i·'"
.i
I
J
I J
Pri kasnijoj uporabi te riječi stara se odbojnost pJ"eDOSi. C." tako označene osobe. Pretpostavimo da netko kaže: "Stopiran~C" vo, nije ništa drugo nego moderni oblik prosjačenja." Riječ." ." odnosno "prosjačenje" preuzela je ovdje prenošenje osjećaja i ..' '., odgovarajući apel da tako označene osobe zaobiđemo "u velikom luknl"';.."<'[" tj. da se ne zaustavimo. Ovdje se susrećemo s činjenicom da gotovo sve riječi koje nam stoje na raspolaganju za prikazivanje činjenica povlače za sobomemocionalne vrijednosne stavove i time već same po sebi sadrže apele. Neko se vrijeme u obavijesnim medijima vodila žestoka rasprava o tome trebamo li govoriti o "grupi" ili "bandi" Baader-Meinhoff Zanemarimo li političko samoočitovanje koje je ležalo u izboru riječi, svađa je bila tako žestoka i postojana zbog toga jer su se s odabranom "jezičnom oznakom" povezivali različiti apeli pučanstvu. "Banda" sadrži jednoznačni apel: "Distanciraj se od njih, nemoj podupirati te ljude niti djelom niti svojom tihom simpatijom!"j
utjecanja na druge. Naši stručnjaci za promidžbu govore: Ne možemo poći od pretpostavke da će primatelj s našim proizvodom unaprijed povezati pozitivne osjećajne reakcije (i odgovarajuću spremnost na djelovanje odnosno kupnju). Kako od naše "bezazlene bijele kute" možemo stvoriti kutu koja će izazvati - doduše, sad pozitivne - osjećajne reakcije? Odgovor: tako da je povežemo s ugodnim podražajima. I tako primatelj pokraj automobilskih guma pronalazi lijepe ženske noge, a bocu rakije u pozadini čiste, "zdrave" gorske prirode. Opaža li primatelj da se ovdje potajno uspostavlja veza između alkohola i zdravlja? Odgovarajuća se povezivanja odvijaju i između cigareta i mirisa dalekog nepoznatog svijeta te između tekućeg sapuna za tuširanje s mirisom limuna i bezbrižne mladosti.
3.5. Pojmovni
svijet ispunjen
ape1ima
Sustavna uspostava takvih asocijacija posao je propagandista i promidžbenih stručnjaka. Nasuprot tome, korištenje već postojećih asocijacija posao je sviju nas, i to preko uporabe jezika. Svaka riječ koju izgovaramo ne sadrži samo leksikološko značenje za ono što označuje, već za sobom povlači raznovrsne emocionalne stavove koji proizlaze iz prethodnih iskustava. Ti emocionalni stavovi tvore prosudbu koju povezujemo s tom riječi. Prosudba, međutim, nije estetski luksuz koji si dopuštamo, već ima posve praktičnu funkciju: usmjerava i opravdava naše ponašanje, sadrži apele. Promotrimo taj proces na jednom primjeru. Pretpostavimo da je netko imao ovakva iskustva s osobama koje stoje na ulici i prose novac: kad god bi primijetila takvog čovjeka, majka s djetetom zaobišla bi ga u velikom luku i rekla: "To je prosjak, on je lijen i živi od tuđe milostinje." Dijete ne uči samo riječ prosjak kao pojam, već i odbijanje koje se za njega odsad povezuje s tom riječi:
1
"grupa"
~ ~~
!
~ .':,..
On je dostojan prijezira, zaobilazi ga
',i
u velikom luku!
lI'
'J'
',: • ,~'.
,. \il.,
'::,·\t
j.JI'J""'"
(,)).Jt.I.fijeIL
1.(/.J1.1VIII.
"banda"
prezirati, proganjati!
SL. 79: Dvije oznake s različitim apelima koji se s njima povezuju.
,t
0,
podupirati, i sam pristupiti, ne progoniti!
.~
-(
_{'
~
Iz ovih promišljanja valja izvući zaključak: budući da jezik koji nam stoji na raspolaganju za prikazivanje činjenica sadrži apele, ne možemo ne utjecati na druge. Kako će netko jezično prikazati činjenice ovoga svijeta, ovisi o njegovim "naočalama" kojima promatra svijet, a te naočale pak ovise o njegovim interesima. Svaki jezični prikaz sadrži pokušaj da se i primatelju stave te naočale. Jer naočale su, obrnuto, i rezultat jezičnog prikaza - naime, pojmova i kategorija koje mi stoje na raspolaganju i usmjeravaju moje opažanje. Pojmovi i kategorije Rt.C\vljajn mi se, međutim, na raspolaganje 0<1 strane onih koji su tu bili prije mene i koji jezično "nameću" svoju moć (vlasnici medija i obrazovnih institucija). U neprestanom uzajamnom djelovanju izmedu interesima vodenih naočala i jczičnog prikazu iV. sl. 80), te osobe go : .•-., '.J ~I..;,:,V.~I.~t).l·...::Jr.lv.J~, lJJ 'vvt5 l)u~,\."'li. 205
____ 2_04
'1
'1
1.\
prosjak
\~
~
_
Tako se može dogoditi da svijet djelomično promatram naočalarna onih koji imaju posve drukčije interese nego ja. U uspostavi takve "iskrivljena svijesti" kritičari sustava vide glavnu funkciju škole u kapitalističkorn sustavu. Kao pojedinačni primjer za to kako raspoložive te ponajprije preuzete jezične oznake sadrže apele s jednoznačnim usmjeravanjem interesa, često se navodi pojmovni par poslodavac posloprimac: riječ poslodavac stvara dojam da ovdje netko nešto "daje" te sadrži apel "primatelju" da bude zahvalan i ne zauzima prezahtjevno ili čak k lasnoborbeno držanje.
"izrabljivać"
S jednakim bi se pravom taj pojmovni par mogao koristiti u potpuno obrnutom značenju: onome tko daje, poslodavac stavlja na raspolaganje svoju radnu snagu, a posloprimac onome tko prima tuđi rad i koristi ga za svoje svrhe. Jezična suprotnost pokazuje se i u oznaci "izrabljivač", Emocionalni stav koji taj pojam za sobom povlači, nameće apel: "Brani se! Ne daj da se s tobom tako postupa!" Omalovažavajuće jezično etiketiranje ljudi ili grupa općenito sadrži "dopuštenje" ili poziv na nasilje (židovska svinja, ljevičarske gnjide, drot, gamad itd.) S pravom govorimo o emocionalnim apelima ako se poziv na djelovanje ne obrazlaže argumentima, već se uporabom pojmova i formulacija bude oni osjećaji (i spremnost na djelovanje) koje ti pojmovi, kao što smo rekli, "povlače" za sobom. ~
SJ 80: Način na koji jezično prihazujem svijet ovisi o mojim (interesima uodenim) "ruioćalarno:". Obrnuto, jezik kojim. raspolažem utječe na moje "naočale".
t
1;-'.
~•.
4. Paradoksalni apeli 4.1. "O suprotnim
SI.
,'j
1
"jJdU/WIlIl
striuui pojmu "posiodauoc,
Ne daj si zap~is brani se!
Sl. 82: Apelativna strana pojma "izrabljioač".
jezični prikaz svijeta
"poslodavac"
,
Pokaži se zahvalnim, jer ti on nešto "daje"!
naredbama"
Dosad smo, kao samo po sebi razumljivo, pretpostavljali da se u svakom (otvorenom ili prikrivenom) apelu izražava smjer u kojem bi .se primatelj trebao kretati. To se čini banalnim i samorazumljiivm. Ako želim da drugi dođe k meni, reći ću mu: "Dođi ovamo", ane: "Ostani gdje jesi!" Ako želim da primatelj kupi određeno piće, u promidžbenoj poruci ću pokazati nekoga tko pije to piće i govori: "Kakvo osvježenje!" Neću pokazati kako govori: "Ima ogavan okus" i nakon toga povraća. Tako se isprva čini besmislenim uopće razmatrati mogućnost apeliranja u suprotnom smjeru. Promotrimo primjer što ga je priopćio Acl1cr (l97~~.; v. : (Q)
:1
'j 1 l
I
i
I [
Dvogodišnja kćer pleše po stolu. Užasnuta je majka doziva: "Smjesta siđi sa stola!" Kćer nastavlja plesati - apel ostaje bez djelovanja. ."Trogodišnji brat viče: "Ostani gore!" Mala smjesta silazi.
"... namjeravamo otvoriti takozvanu školu poroka suprotnosti, školu vrline preko poroka. Prema tom planu, za sve će se suprotstavljene poroke zaposliti učite'fj koji će ih u određenim satima dana, prema redu, planski poučavati: !zi podjednakoj mjeri izrugivanje religije i bigoteriju, prkos i preziranje kao 1 ulagivanje te pohlepu i plašljivost kao i pretjeranu odvažnost i rasipnost. Ti učitelji neće pokušati djelovati samo opomenama, već i primjerom, živim postupcima, neposrednim praktičnim, društvenim ophođerijem i dodirima ... Nečistoću i neurednost, svadljivost i klevetanje poučavat će moja žena. Raspuštenost, kartanje, pijančevanje, lijenost i proždrljivost zadržat ću za sebe." (Kleist, Samtliche Werke, o. J. S., 946). '. Tom planu. prethode
"razmišljanja
o općem zakonu proturječja":
zakon koji nas čini sklonima uvijek zastupati suprotno mišljenje, Netko mi kaže da je čovjek koji je upravo prošao kraj prozora debeo poput bačve. Govoreći istinu, on je uobičajene debljine. Ja, međutim, kad dođem na prozor, ne ispravljam samo tu zabludu, već prizivam Boga za svjedoka da je taj čovjek mršav poput čačkalice" (op. cit, str. 943). Sl. 83: Različite apelativne strategije majke i kćeri. Alfred Adler komentira taj događaj: "Uopće se ne postavlja pitanje možemo li dijete naučiti da svoju snagu iskušava time što postupa suprotno od onoga kako mu se savjetuje." (1973., str. 44). Upravo smo razmotrili kako se pošiljatelj, zabrinut za svoje samopoštovanje u određenim okolnostima, ne odupire apelu zbog toga jer mu se on čini neprimjerenim, već stoga što ga doživljava kao nedopustiv zahvat u svoje "kraljevstvo", a njegovo prihvaćanje kao priznanje vlastitog poraza. Obrnuto, neprihvaćanje apela moguće je doživjeti kao dokaz vlastite neovisnosti i time kao priliku da se "iskuša vlastita snaga" (već time što pošiljatelj apela doživljava neuspjeh). Adler je govorio o pojavi obrnutog uspjeha: "Često ne bi bilo teško djecu, ali i odrasle, izvesti na pravi put naređujući im suprotnost" (1973. a, str. 220). Mogućnost "obrnutog uspjeha" počiva na činjenici da je s apelorn često povezan pritisak koji kod primatelja izaziva otPOT. I to, 1(ao što smo vidjeli, osobito kad se s apelorn istodobno postavlja "pitanje nadmoči" i/ili ako sc apelorn kod primatelja želi izazvati promjena koja mu je neugodna ili nemoguća. "Najnoviji odgojni plan" što ga je Heinrich von Kleist iz ni o u berlinskom Vcčcr;-;je:x; listu od 15. listopada 1810., mišljcn je, \.:~H~ll.;e,~d.l.;J ;cJJ.u, ali ilJ<:'lh. ;:lilUIL..i 1 L.1IH.:e isuno: 208
Doista seu raspravama često može zamijetiti da pri komplekse nam predmetu rasprave s pozitivnim i negativnim aspektima lako nastupa polarizacija, tako da se, ako' govornik A naglašava pozitivne aspekte, smjesta pronalazi govornik B koji, zauzimajući u određenom smislu još jedinu preostalu slobodnu poziciju, nasuprot tome ističe negativne strane. Svaki iskaz proizvodi svoj protuiskaz. To zbivanje sadrži mnogobrojne šanse i opasnosti. Šanse leže u tome što različiti aspekti pojedinog predmeta u različitim sugovornicima gotovo stječu svoje "odvjetnike" te se tako "cjelokupna istina" očituje tek u komunikaciji, što se otvara mogućnost formuliranja sinteze ako su teza i antiteza bile dobro zastupljene. Nasuprot tome, postoji opasnost da se odvjetnici pojedinih aspekata međusobno sukobe kao zastupnici poluistina, da se pritom stvori jaz u odnosima, a komunikacija dospije u stanje "bezizlazne isprepletenosti" predmetne i odnosne razine (usp. str. 175). "Opći zakon protuslovlja" može se dobro demonstrirati u sljedećem eksperimentalnom razgovoru: pošiljatelj koji se nalazi u situaciji donošenja teških odluka zastupa "da, ali ..." gledište ("Rado bih želio imati dijete, ali neće li teret biti prevelik?"). Ako primatelj na to reagira snažnim zalaganjem za "da-gledište" ("Djeca su ipak velika radost"), pošiljatelj će se tada vjerojatno osjetiti prisiljenim na ogradivanje i 209
proširiti prigovore ("Ali ona čovjeka ipak tako sputavaju!") Preuzme li primatelj, nasuprot tome, gledište ograđivanja ("Opterećenje je užasno - u potpunosti gubiš slobodu, živiš samo još za djecu), pošiljateljeva energija će se vrlo vjerojatno preliti u potvrdno gledište ("Pa ipak to nije tako strašno. Osim toga, djeca ipak obogaćuju život!"). 4.2. Rješenja
prvog
i drugog
s.~v~:'.~rohibicije pokazalo se većim zlom od bolesti:: liječiti (.Wa~zla~ick i dr., 1974.): pecare na crno, .~:.?';. clJe z~.dlstnbuclJu, korupcija, organizirani kriminal od nečiste "domaće" rakije. • .:
šl'
Me~ankolik je potišten i svojim negativnim naočal '~ ~~povol.Jne strane ž~:o~.a. Prijatelji i rođaci pokušavaju ~}~ 1 IZnose mu pred OCllijepa strane života (uvođenje supr . ~~o znamo, apeli su neprikladno sredstvo za promjenu osj nja (usp. str. 188). Melankolik postaje još tužniji budući pokc:zuJe kako s~ njegove reakcije "nerazumne". Prijatelji i i: stručuju sad svoje napore (pojačavanje iste mjere), a na kraju ~ na' tuga pretvara u tešku depresiju.'"
reda
Na osnovi ponešto drukčijih promišljanja, psihoterapeuti i komunikacijski psiholozi Haley (1978.) te Watzlawick, Weakland i Fisch (1974.) dolaze do metode utjecanja na druge koju su nazvali apelirna u suprotnom smjeru. U okvirima ove knjige njihove se misli, pojednostavljeno, mogu sažeti na sljedeći način: Problemi se sastoje u' tome što se određeni poželjni događaji ili stanja ne ostvaruju, ili se pak ostvaruju u premalenoj mjeri ili pak u tome što se (u prevelikoj mjeri) ostvaruje nešto nepoželjno. Primjer: u nekoj je prostoriji previše hladno (:= premalo topline), 12-godišnji sin nije napisao domaću zadaću (:= premalo zalaganja u školi), gospodin X ima pušački katar (:= previše pušenja). Najprikladnije, i često vrlo uspješno rješenje takvih problema, sastoji se u' uvođenju suprotnosti: hladna se prostorija zagrijava; 12-godišnjak se potiče na veće zalaganje u školi; gospodinu X liječnik zabranjuje pušenje. Za taj je tip rješenja karakteristična činjenica da se, ako se poduzeta mjera pokaže preslabom, uspjeh na posljetku osigurava pojačanjem te iste mjere: ako zagrijavar~je nije bilo dostatno, prostorija se mora još više zagrijati; oko na 12-godišnjaka nisu dostatno djelovale blage opomene, roditelji "pojačavaju svoj pritisak" itd.
. .Supr~g želi u braku zadržati "svoju slobodu" i ponekad Sfun~< S~pru~a Je Z?og toga u~nemiren~.i odašilje apele u željenom sm"\ pngovore, p::~edloge da lZ ovoga Ih onoga razloga ostane kod kuće i" 4QO~ tog pntlska on doživljava svoj brak kao neku vrstu okova (ili~: '..7-a:.v~ra~. Sto"ga supru~,a. viš: ~~lije~e, to snažniji postaje taj osjećaj, to Jac~ze~a ~za s:l~bodom ~ to cesca njegova "izbivanja" _ kako bi samon}:E;l sebi (1 svoJoJ supruzi) dokazao tu slobodu. '.
I kod. poslj~dnjeg je primjera posve očito da "pojačavanje istih ~okušaji utjecanja) izaziva upravo suprotnost željena?, ~ČlnJ~~, ,1'1 da je Jedino rješenje s izgledom na uspjeh (sa supruginog g}e~u~ta) ~ torne da se ostvari "map-je istih mjera": ako ona (svojim . cjelokupnim držfinjem)signalizira: "U redu je ako želiš izići", njegova ~,~~ja.Aa "pobjegne iz zatvora" postaje suvišna jer tada to više uopće nije zatvor! mj Elra".(pngpvorl.'
Bitna obilježja toga rješenja prvog reda su, dakle, uvođenje suprotnosti i, u slučaju nedostatnog uspjeha, pojačanje istih mjera. Za nas je značajan slučaj kad se rješenje sastoji u mjeri komunikativnog utjecaja. Rješenja prvog reda tad su jednoznačna s "apelima li željenom smjeru". Ima problema za koje je rješenje prvog reda neprimjereno: ondje gdje uvođenje suprotnosti ne daje nikakve rezultate, apojačavanje iste mjere sve čini samo još gorim. U takvim slučajevima če'sto i sam pokušaj rješavanja postaje glavnim problemom. l'rimjeri (s osloncem na Watzlawicka i dr., 1974.): l'rllhJcm .dkoholizma pokušali su (u SAI )-11, primjerice) riješiti La k o šCu je njegO\'1 potrošnja ol~rani('f~lla (\1Vnr1enj0 sllproi nnxti ) fl' ko;',1,
21G
i,,, , I,,'i
IJlI;II,
l.dj'ldlljl!lId
11'''.1;11:;111.1(' j"I('
1111('1'1'1.[\!o.
"ln-k o vi t r: <'T('r!,
,. L
.11"; ,
i
! o
! ;.
••• .j.
'J
Iz dosadašnjih razmatranja proizlazi sljedeći zaključak: pri nekim pJ:;oblemima rješenja prvog reda ne samo da ne pomažu, već toliko pridonose zeoštravanjn problema da samo rješenje postaje istinskim problemom. Taj uvid dovodi do nove strategije rješavanja. Ona glasi: ~ko pre~ sobom imaš problem koji je očito teško riješiti, provjeri nije 11 postojanost problema uvjetovana pogrešnim pokušajima rješenja, prvog reda. Ako je to slučaj, svoj pokušaj rješenja nemoj usmjeravati ~a sam problem, već na te pogrešne pokušaje rješavanja. Često se time problem ne samo ublažava, već i na iznenađujuc, način u POlpUn~sti rješava. Watzlawick i dr. 0974.) govore o rješenjima drugog reda. Bitno (j!,ilje;;'je Lak-ih rjeseuja: lina su nu usmjer-av.nu na samu PQ_
'::;::i\:1i('1' teškoću, već na pokušaje rješenja koće stvaraju "ozbiljan" problem.
prvog reda koja od neznatne
poteš-
4.3. Propisivanje simptoma Vidjeli smo da su apeli u suprotnom smjeru pokušaj rješenja drugog reda. U psihoterapeutskoj praksi takvi paradoksalni apeli često poprimaju oblik "prepisivanja simptoma". Klijenta se ne opominje da se odrekne simptoma. Jer apeli ne daju ploda kod reakcija koje ne podliježu voljnom usmjeravanju. Umjesto toga klijentu se preporučuje izvesti simptom! Nekoliko primjera za to: . Netko pati od nesanice. Njegovi pokušaji rješavanja bili su u pokušajima da različitim tehnikama izazove san ("brojanje ovaca", samosugestije itd.). San, međutim, dolazi spontano, ne može se izazvati svjesnim činom volje naprotiv, upravo voljni napori sprječavaju san. Tako se nesanica pretvorila u ozbiljan problem (zaoštren lijekovima). Rješenje drugog reda usmjerava se protiv pogrešnih pokušaja rješenja i sastoji u terapeutovom apelu: "Držite oči otvorenima i pokušajte ostati budni. Tek kad vas svlada san, smijete zaklopiti oči!" Tim apel om u suprotnom smjeru pacijent je spriječen u svojim pokušajima rješenja (prvog reda). Time se uklanja glavna zapreka za spontano uspavljivanje. Bračnorn paru koji se više ne razumije savjetuje se da se svakog dana dvaput, kažimo od 8.00 do 8.10 te od 19.45 do 19.55 sati oštro, oštro posvađa, Pacijent s određenim tikom dobiva naputak da nebrojeno puta namjerno izvede taj tik. Da bismo shvatili kako propisivanje simptoma može poslužiti kao prikladno sredstvo da se pacijent izliječi od svojega simptoma, moramo ukratko razmotriti bit tzv. paradoksalnog poziva na spontanost:
Paradoksalni apeli kao uzročnici bolesti i kao uzročnici zdravlja. Neki apeli što ljeni svojim suradnicima, salni su. "Ne budi uvijek ti kažem!" kaže mladić le~! Il tome što djevojka
ih roditelji upućuju svojoj djeci, pretpostava (bračni) partneri jedno drugom, paradoktoliko popustljiva, uvijek činiš upravo ono što svojoj djevojci. Paradoksalnost tog zahtjeva može poslušati taj apel S?IT10 tako da ij2 ne !1n;;]llša .Ier P:ls]uša li ga, opet ji' iznova učinila ono što joj ji) on naložio Ako ne želi poslušati apel (i time pokazati svoju samostaln (y:l: I, mor.i :::l(:r:~~lti S~"(),;Cstaro, ncsarnostalno ponašanje. ::~~~~~::."~:.i:i ,
J.\.I
Ub
212
ldJ\.\Jlt
• 1
.,
lJ..l[C.lUi.Jf\..'")l
~'
. l1iilll
•
,
• •
i.:qJelct ~('l~"'1.0.Jl .::.e u
.
l,\JlIl~
~l..U
}JIlJildl.C!.l,
_
•
111t.1.
što učinio, uvij ek može sam o izgubi ti, tj. očitovati ponašanje koje Iii" mu pošiljatelj naknandno mogao predbaciti.;!, i. Istraživači komunikacije smatraju dokazanim da se takvi paradoksalni pozivi na spontanost često odašilju u obiteljima sa s hizofre. ničnim članovima, da su takvi apeli vjerojatno opasni "uzročnici bole-j sti" budući da (za metakornunikaciju nesposobnom) primatelju ne ostavljaju nikakav izlaz. Obrnuto se paradoksalni apeli mogu koristiti i kao "uzročnici zdravlja" budući da se ciljano primjenjuju protiv simptoma koji po svojoj naravi mogu biti i spontani te se stoga propisivanjem na određeni način "onemogućuju". Bračni par koji bi se trebao svađati "na zapovijed", ustanovit će da mu to baš i ne polazi za rukom. Ako izvođenje nekog simptoma ne polazi za rukom, to je izliječenje (ili barem prvi važniji korak u tom smjeru). Na sličan način namjerno izazivanje tika dovodi do toga da on gubi svoj sp ontani karakter. Klijent postaje "gospodarom" nad svojim simptomom, nije mu više bespomoćno prepušten.
4.4. Paradoksalni apeli kao taktički manevar za osiguranje nadmoći Dosad prikazana razmatranja mogu se pojednostavljeno svesti na jednu zajedničku točku: postupak mijenja svoju psihološku kvalitetu ako se obavlja sukladno apelu. Ta se okolnost može taktički iskoristiti, i to - kako smo vidjeli - kad je postupak u svojoj biti spontan. Instrukcijom gubi svoj karakter ili postaje posve nemoguć. Isto to vrijedi i za postupke koji trebaju poslužiti kao dokaz vlastite neovisnosti i nepristranosti. Ponašanje djece i mladeži često je određeno tim motivom, osobito ako odgojitelji nastupaju s jasnim autoritativnim zahtjevom. U trenutku kad se dvogodišnjakinji kaže: "Ostani gore i dalje pleši", mijenja se karakter njezinog postupka: dotad drsko očitovanje stava "Činim što god hoću" postaje sad izvođenje zapovijedi (koje se zatim smjesta "uskraćuje"). Međutim, uporaba paradoksalnih apela u odgoju i međuljudskim odnosima je mač s dvije oštrice, ma koliko se u nekim okolnostima činila "uspješnom": "Često djecu i odrasle ne bi bilo teško zapovijedanjem suprotnosti izvesti na pravi put. Samo što bismo se pritom izložili opasnosti da potkoparno sve osjećaje zajeduištva, a istodobuu ne potaknemo samostalnost prosuđivanja; a "negativna ovisnost" je veće zlo od pretjerane poslušnosti." (Adler, 19i:3a, str. 220) Nasuprot Lome, u izuuuuun bi slućajevinia parudoksalni apeli mogli biti rješenje iz nužde radi osiguranja nadrnoći. Ako nemirnom
ft'l I
rc r
pl
1t
11
p n
.
il
i'~:)
n s
'.i"_.,i..~..',
n i '{ii
g
s
(1
!
";il 'I'
"I, ,
'I
,,:'1 j
!1 j J
1 1
i I
Ij I ,1
·,
i
J
I ,.'~-;.
'~/;
. _<~i;·l~
-::·':':L
5.1. Razlozi ophođenju
. razredu naložim da pravi još veću buku, u obzir bi mogle doći sljedeće prednosti tog postupka: 1. Razredu dopuštam ono što mu (trenutačno) očite treba. 2. Ako reagira sukladno apelu, to se ipak događa po mojoj naredbi. Potreban mi je minimum nadrnoći, čak (i upravo onda) kad postupno nastojim uvesti partnerske oblike ophođenja. Ako razred, nasuprot tome, reagira protivno apelu, postigao sam što sam htio i mogu lakše usmjeravati zbivanje. Rohm opisuje Zulligerov primjer: neprestane tučnjave među učenicima odvijale su se sad prema nastavnikovim uputama: "Svađu ćemo razriješiti ovdje. Nek jedan drugom opali šamar, i tako svi redom. Kome je dosta, može se javiti i tada smije ići kući' Naprijed!" (Zulliger, 1970., citirano prema Rohrnu, 1972;, str. 128).
otvorenih
apela
s
u D1eduljud: Ji:o.t{}'\,:;", . . . '.'\::~::,
Strah od samoočitovanja, Tko odašilje apele, time razotkriva vlastite interese i želje. Svaki apel sadrži, prema tome, i komponentu samcočitovanja koju, kao što znamo, pošiljatelj skriva (usp. str, 86 i . dalje). Neki apeli sadrže molbu za pomoć, želju za kontaktom ili "čak" potrebu za "nenormalnim" seksualnim odnosima. Odašiljući svoj apel vrlo neizravno, pošiljatelju se s jedne strane pruža mogućnost da primatelj shvati signale i "sam od sebe" na njih reagira. Pošiljatelj se tada može tome mirno "prepustiti"; dobiva što želi, a da zbog razotkrivanja svojih potreba ne trpi (navodni) gubitak prestiža. Na upit "Želiš li možda da ja ...?", može, s druge strane, demantirati apel ('"'Nijednom riječi nisam od tebe zahtijevao".") i tako se zaštiti od razotkrivanja.
5. Otvoreni apeli Pr.ikriveni i paradoksalni apeli su pokušaj da se izbrišutragovi .'. vlastitih namjera. To se, kao što smo vidjeli, iz opravdanih-razloga . može činiti kako bi se ostvario željeni učinak. Međutim, ondje 'gdje .. postoji želja da se s onu stranu manipulacije i domišljatosti-izgradi svijet Jasnih, iskrenih, ravnopravnih odnosa, valja se siUŽltl otvorenim apelom, dakle izravnim iskazivanjem želja i zahtjeva koji se upućuju nosećim stupovima takve komunikacije. U mnogim slučajevima otvorem apel može naknadno postati "lijekom" za "bolesnu" komunikaciju (v. str. 217) Tako, primjerice, bračni terapeuti izvješćuju da neka partnerstva dospijevaju u krizu zbog toga što partneri jedno drugom ne priopćavaju svoje želje ili to čine u posve nerazumljivom obliku. Pošiljatelj time istodobno polaže sjeme za vlastito razočaranje; neispunjavanje želja od primateljeve strane može jednostavno počivati na neinformiranosti. Mnogi "opravdani razlozi" koji pošiljatelja gotovo nesvjesno potiču da izbjegava izravni, otvoreni apel, pri podrobnijem se razmatranju pokazuju samoizgrađenim zaprekama na putu k zadovoljavajućim međuljudskim odnosima. Prije nego što razmotrimo"i'zglede koji se poveZUJU s uporabom otvorenih apela u ophođenju s drugima, razmotrit ćemo neke od tih "opravdanih razloga" koji pošiljatelja često navode na neizravnost inejasnoću.
za izbjegavanje
Strah od odbijanja. Pri svakom apelu postoji mogućnost da" primatelj odbije neprihvatljivi zahtjev. Pošiljatelj koji se brine za osječajvlastite vrijednosti tu bi "košaricu" doživio kao odbijanje vlastite osobe. Apelirajući neizravno i u šifrirama, on primatelju pruža mogućnost "prečuti" apel i time se pošteđuje izričitog odbijanja. "Tako nametljivadjeca •.•", Mnogi su se u svojem odgoju naučili suzdržavati od iskazivanja vlastitih želja ("Tako nametljiva djeca dobit će po nosu!"). Osjećaj "Ne pristoji mi se iskazivati i boriti se za svoje želje" tako djeluje kao neka vrsta trajne kočnice. To je često dio .patnje onih koji zbog svoje sputanosti i stidljivosti traže psihoterapeutovupomoč. U treningu asertivnosti (vježbe samopouzdanja) uče samosvjesne i jasno zastupati svoje interese. Vježbe su tako stupnjevane da na početku treba svladati lagane vježbe (nekoga moliti vatru, primjerice), a zatim, povećanjem doživljaja uspješnosti, sve teže (primjerice, u restoranu vratiti jelo ako je neprihvatljive kvalitete). .,.,
,ff
Nejasni razmjeri "prihvatljivosti". Prije svakog apela, uz uvažavanje mnogih okolnosti, pošiljatelj procjenjuje može li od primatelja očekivati da ispuni njegovu želju. Ako se to s potpunom sigurnošću može zanijekati, odaslani bi se apel mogao zapravo shvatiti kao azresivan čin. Često se apel kreće u graničnom području između prihvatljivosti i neprihvatljivosti, ovisno i O tome kako je ustrojena primateljeva motivacija. Ncizravni, prikriveni apel j-pstir8 prihvatljivost np 171~1711«i
C(\
nn'fc.:r'n(~h
rL·•
lZ:lf) :1;:~~,,,,,,~r~1: p!J~~'l'~"""~''-
;.:~")~;,:"?:'r"·' .~,,"~l""\I"\:::
T')....;
215
mjer: nakon zajedničkog pothvata A i B navečer žele kući. B posjeduje auto.' Je li prihvatljivo da A odveze kući? A pušta "pokusni balon": "A kako ću sad doći kući? Vozi li ovdje negdje tramvaj?" Omogućavanje "dragovoljnosti". Kao što smo vidjeli, postupak mijenja svoj karakter ako se obavlja sukladno apelu (str. 207). Zbog apela često postaje neatraktivan za primatelja. Što treba učiniti pošiljatelj koji to zna, ali unatoč tome želi utjecati na primatelja? Pošiljatelj može pokušati apel odaslati tako neizravno da ga primatelj (prividno) može prečuti - i zatim "dragovoljno" postupiti sukladno apelu. Ako domaćin kaže: "Bila je to lijepa večer ..." i tim "bila" dade do znanja kako smatra da bi sad bilo vrijeme rastanku, tada gost, nakon kratkog vremena potrebnog za prikrivanje, može "sam od sebe" pozvati na rastanak: "Toni, nemoj se ljutiti, ali mi sad moramo ići!"
obavijesti), a ja samo mOgu.OdguD~!t;atištD:c!d;'~ idi (=", '.' apel krije u njegovoj obavijesti)~ .Pone'kadto· '~m., ali' . nikad izričito ne kazuje", izvješćuje jedan od D~vib snradnib>;:~;\':,~}ii Vjerojatno se taj rukovoditelj odjela naviknuo komunikacijSki koji ga oslobađa sljedeće dvojbe: s jedne strane želi utjecati na d.nit;Je,.' ',; s druge strane uvijek postoji mogućnost da se odluke pokažu pogreš-nirna, da stvar pođe "po zlu" ili da je odluka nepovoljna za druge osobe, i čovjek si time "stvara neprijatelje". U takvim slučajevima je najbolje moći zanijekati autorstvo dotične odluke, u nuždi se čak lukavo "praviti kao da je pao s Marsa". Apeli se odašilju tako da primatelju, doduše, pokazuju smjer, ali da se pošiljatelj zbog toga ne može poslije "hvatati za riječ". (Često nesvjesno primjenjivana) strategija da bi .se izbjegla odgovornost. I ovdje, dakle: učiniti, a poslije poreći ...
na
5.2. Otvoreni Otvoreni
Bojazan da primatelju nedostaje hrabrost reći "ne". U mnogim slučajevima pošiljatelj želi da mu se ispuni želja samo ako to primatelj "doista rado" čini ili ako mu to barem "nije previše teško". Zapravo, ništa ne bi bilo prirodnije nego to utvrditi pitanjem. Ali neki primatelji drže odbijanje štetnim po odnos i odazivaju se na apel u pogrešno shvaćenoj ljubavi prema bližnjima, možda uz unutarnji bijes. A upravo toga se pošiljatelj boji. Što on čini? Ili posve odustaje od izricanja svoje želje ili se zadovoljava slabim nagovještajem kako bi drugome omogućio implicitno odbijanje koje se sastoji u tome da apelativnu
stranu
jednostavno
"prečuje".
Romantična predodžba o "ljubavi". Neki ljudi smatraju dokazom prave ljubavi ako im uspijeva "drugome čitati želje iz očiju", dakle uopće ne ovisiti o izravnim apelima. U njihovim bi očima izrečena želja obezvrijedila svoje ispunjenje .. Premda se ne može poreći da takav stil čitanja iz očiju može pobuditi i pojačati osjećaj naj uže povezanosti, ovdje postoji opasnost "konfluencije" (stapanja), tj. nerazmrsivog prepletanja vlastitih maštanja i tuđih želja. Primjer konfluentnog stila ophođenja: "Hoćemo li danas ići u kino.{t pita suprug, uvjeren da svojoj supruzi mora "katkad priuštiti neku zabavu". Ona potvrđuje
apel
kao lijek
apel (= izravno
za bolesnu iskazivanje
··sm.'·:~>;':l;;.
komunikaciju želja) stoji u suprotnosti
s
O taktičkim zaobilaznim putovima (prikriveni i paradoksalni apeli); O konfluentni.m stilom ophođenja(usp. str. 214), gdje nema jasne razlike između mojih i tvojih želja, a izneseni prijedlozi sadrže navodne tuđe želje; O neizrečenim željama. One se preobražavaju u otrov i nerijetko laze do izražaja u obliku prigovora (== naknadne želje). Općenito, O naknadnog nog osvrtanja
otvorena
želja stoji u suprotnosti
sa svakim
jadikovanja ("Da barem nisi ..."). Umjesto unatrag", otvorena želja gleda naprijed.
do-
oblikom
toga "gnjev-
Naše bi se psihičke energije trebale, dakle, usmjeriti na oblikovanje budućnosti, a ne toliko na jadikovanje zbog prošlosti. Primjer (v. sl. 84): "Hoćeš li danas oprati posuđe?" bolje je od "Ne bi li barem danas mogao oprati posuđe?" Druga verzija sadrži prigovor kao korehranu poruku (usp. str. 57 i dalje) i otežava primatelju da radosnog srca usliša apel već i stoga jer bi se to poklopile s priznanjem vlastite krivnje.
k~'.1r.('hi mu tl~()rlilrt
Izbjegavanje
odgovornosti. Rukovoditelj odjela kod svojih sueh nik;-"ljH<':llo ne kaže što doista želi da oni učine. . ",,::-'0', v~', ~~--o." : :-.:-~=::'(~:~'~ ;,,1':'7!' I,... ,'" n,·"r]mpj-nni "l'l';:lni
1.:\(1,~:1~.:1 ':h'.-~\ ~~1':"
i',,,.,.,,
",c. ""
I
217 21(;
I
J
.,,_.."""·::.:7<~~\1;~
a
:}{oćeš danas oprati posude?
otvoreni apel (pogled prema naprijed)
f}.[f-
I ovdje se ponovno nalazimo pred činjenicom da dobra komu.nib-" cija pretpostavlja unutarnju jasnoću. Doduše, izricanje vlastitih IJ.OedO.., umica može biti sredstvom samorazjašnjenja.
Di a barem
danas mogao oprati posude?
apel
Apel s informativnim karakterom. Sljedeći se temeljni stav mora povezati s otvorenim apelom kako bi doveo do konstruktivnog stila ophođenja: O Svoju želju iskazujem kako bi ti bio informiran: Kazujem je radi transparentnosti situacije, a ne da bih je bezuvjetno ostvario. Isto bih tako želio znati što ti hoćeš, i to opet ne stoga da bih se smjesta pokorio, već da bih odluke mogao donositi na osnovi potpunih infor-
prigovor (Budući da inače nikad ...) SL 84: Otvoreni apeli "pridonose" zdravlju samo ako za sobom ne vuku "otrov"
.
~,
na odnos noj strani.
djeca i prkosni bračni partneri, Primatelj se sa svoje strane može poslužiti tim razmatranjima tako da, suočen s poteškoćama i pritužbama, postavi pitanje o apelu: "Čujem mnogo ljutnje zbog onoga što je bilo. Što mislite, kako bismo trebali postupati u budućnosti?" Takvim malim preusmjeravanjem razgovor može poprimiti posve novi smjer.
stavovi
koji se nužno povezuju
s otvorenim
Preporučio sam otvoreni apel kao komunikacijsko-psihološko ljekovito sredstvo. Pa ipak je to lako preporučiti, a teško provesti u djelo. Želio bih sad razmotriti nekoliko pretpostavki i prijeko potrebnih temeljnih stavova koji moraju pratiti otvoreni apel, inače postoji opasnost od novih poteškoća.
_! .~:~.:.
:1"· '11
maciji. " 'S tim predznakom otvoreno iskazana želja nema nikave veze s .egoizmom. "Ti si deset semestara studirala egoizam", potužio se partnerst~dentice psihologije koja je tijekom svojega studija naučila jasno kazati što želi. Taj je prigovor možda točan, ali je u odnosu na spomenuti temeljni stav neopravdan. Jasna želja ne sadrži volju za svojim bezuvjetnim ostvarenjem, "altruistični" još uvijek možemo biti poslije. Ovdje preporučeni stil ophođenja pokušat ćemo razjasniti na malom primjeru iz svakodnevnog života: domaćin kaže svojim gostima, koji se upravo spremaju malo pridrijemati nakon objeda: "Htio bih još malo vježbati flautu. Bi li vam to smetalo?" Prije nego što čujemo kako gosti odgovaraju, predočimo si koliko je tako otvoreni apel neuobičajen. Ne bi ga iznijelo 99% svih domaćina, otprilike sa sljedećim mislima: "Sad bih, doduše, rado vježbao flautu, ali to ne mogu učiniti svojim gostima, sigurno bi im smetalo, Ako bih ih pitao, sigurno bi odgovorili: "Ne, ne, to nam ne smeta", ali samo zato jer mi ne bi htjeli praviti neprilike."
Koliko se često događa da bi primatelj rado uslišao sam apel, ali ozračje koje ga prati razara njegovu spremnost. Posljedica: neposlušna
5.3. Temeljni apelima
, .:J
r-
'.;
!~.
,'JIII,
.'
(J~' I~ i,o
··'{ 1i·'
t
';
I
.::
,
~ '
I tako 99% domaćina suzbija svoju želju, počinju se osjećati pomalo pritiješnjenima i polažu temelje za životnu mudrost: "Gosti su poput riba - nakon tri dana počinju smrdjeti." Kako je odgovorio gost? "Da, to bi mi već smetalo." Tako je i s apclorn informativnog karaktera ("to ne znači da ne smiješ svirati"), Devedeset devet posto svih gostiju "altruistično'' bi odgovorilo: "Ne, ne, samo sviraj! Nemoj se uopće ustručavati", a mislili bi: "Pa mora li baš vježbati tijekc.n podnevnog odmora'?"
:J'
,,:~
.t
."!
II J
Tek kad su želje otvoreno iskazane, moguće je pronaći rješenje. Ali tvrdim da, bez obzira koje će rješenje na kraju biti odabrano (vježbati, ne vježbati, vježbati poslije, vježbati samo nakratko, vježbati negdje drugdje), najvažnije rješenje je već postignuto: ono leži na komunikativnoj razini - gost i domaćin su u međusobnom kontaktu i osjećaju se slobodnima izreći svoje želje. U takvom se "zraku" može disati, ribe ne počinju tako brzo smrdjeti! Primatelj eva odgovornost. Nakon što je apel otvoreno iskazan, primatelj može reagirati na dva načina: s da ili ne. Ako apel usliša (da), važno je da nakon toga preuzme vlastitu odgovornost za postupak sukladan apelu, a ne da se poslije poziva na tvrdnju: "Ta to si htio - ja tu ništa ne mogu!" Ako u ravnopravnim odnosima imam slobodu uslišati ili ne uslišati apel, ponašanje sukladno apelu počiva na mojoj odluci i sadrži moje autorstvo. Preuzeti odgovornost za postupke sukladne apelu - taj se važni cilj učenja postavlja odraslima: ovdje Ivan mora naučiti ono što (na poslušnost prisiljeni) Ivica još nije mogao naučiti. U slučaju odbijanja: smisao ovdje predloženog stila ophođenja sastoji se u tome da primatelj pronađe hrabrost za jasno "ne" ako ne želi uslišati apel. Ma koliko to paradoksalno zvučalo, samo jasno, izravno ne omogućuje otvoreni apel s pošiljateljeve strane. Jer kao pošiljatelj "odvažujem se" na otvoreni apel često samo onda ako mogu biti siguran da drugi doista misli "da" ako kaže "da". ' Sukladno tome, pošiljatelj bi trebao cijeniti jasno "ne", pa makar bio razočaran sadržajem odgovora. Mogu li istodobno biti razočaran (sadržajem) i veseo (zbog procesa)? Da, mogu. Analogna tome, primatelj ne bi trebao nakon svojega ne osjećati nezadovoljstvo zbog "drskosti" apela. Umjesto toga trebao bi se voditi stavom: "Doduše, ne želim uslišati tvoj apel (odbijanje sadržaja), ali držim sasvim normalnim da kažeš svoje želje" (odobravanje procesa). Ovdje opisani stil ophođenja s apelirna moguće je sažeti u sljedeću formulu: Dopušteno je i poželjno da pošiljatelj jasno očituje svoje želje dopušteno je i poželjno i da primatelj u određenim okolnostima ne usliša apel. Za to prijeko potrebni temeljni stavovi još su jednom zorno pr iknz ani na sl. 85, Tek ih treba steći. rijetko ih nosimo ti sebi "od :-;;"lrn(HT r()d()n";8: T';:li .::f-il ()phndr\l1.~: ...•l1j()rl~(\ l · ~ -:::..~j::. " l
220
r"l(,>
•• "''''''('~
protiv, postojeći konflikti su vidljiviji nego prije. Ali on" jasnim rješenjima i- uopće "čistom zraku" u kojem se živjeti.
poši\jatelj: otvoreni apel s informativnim karakterom
/
primatelj: ne
primatelj: da
1
vlastita odgovornost za djelovanje sukladno apelu
pošiljatelj: razočaranje i veselje
primatelj: bez ogorčenja nad "drskošću"
Sl. 85: Pošiljateljeoi i primateljevi osnovni stavoviprijeko potrebni za primjereni stil ophođenja s otvorenim apeiima.
"j.:
~
Pogovor za psihologe
nikacijskih treninga, meditacije i - Bogu hvala ~ pronašao bolji pristup k samom sebi i svojim bližnjn samo živio iz dana u dan, druge slušao samo na pola . samo svoju normalnu fasadu - i uklanjao se s puta drugima! . > Ali neću prešutjeti ni sljedeću činjenicu: otkakov . -. putu, ponekad mi se čini da me moj osobni rast, raZ\~t~]r . udaljuje od svih onih ljudi koji još nisu tako daleko-dospji Tako sam nedavno imao sastanak s Marijom, dostazg . vojkom, koja je na svoj način potpuno prirodna. Sjedili s~o u ~:.:.... nici uz pivo i onaje radosno brbljala o ovom~ i onome. Dodu~e: sadtž.aji:::. su bili pomalo izvanjski i udaljeni od vlastite osobe. O.sluskiva~ sam .. u sebi i zamijetio da me je njezina živahna narav dlrn~~a Vlseo,ci sadržaja njezinih priča i odlučio joj poslati povratnu obavijest, . '<: Kao što svatko zna da bi se pravilno oblikovala povratna obavijest, potrebne su osobit~ kvalifikacije. Prije joj vjerojatno n.išta n~ ~ili rekao i započeo bih drugu temu ili bih joj ti-porukom udanonek! zig, a sam se sa svojim osjećajima držao po strani. Sad sam, međutIm,. ~ glavi' imao odgovarajuća pravila o povratnoj obavij~sti (ona tre~~ b~t: opisna i bez vrijednosnih sudova, ~to ..konkr,e.t~IJ~, ~ora u~hJedltI n~osredno nakon iskaza te se ponajprije odašiljati u ja-formi), N aravno, ta sam pravila uvelike integrirao u svoju osobnost, tako da ih ne moram pojedinačno govoritinapamet prije nego što pošaljem povratnu obavijest. To bi, naime, donekle spriječilo moju spo~~anost. Tako sam onda prilično brzo imao na jeziku gotovu formulaciju: "Tvoja me seživahnost vrlo doima, ali klubovi za jedrenje i sve ostalo me manje zanima." Rečenica mi je gotovo izlet jela iz usta u tom praobliku. Bogu h~ala: u zadnjem sam trenutku zapazio da su oba dijela povratne obaVlJe~tI spojena suprotnim veznikorn "ali", čime se, kao što zna.mo, ?bezVIJeduje prvi dio. Vjeran pravilu oblikovanja što ga je postavio Fntz PerIs, u posljednjem sam trenutku zamijenio taj "ali" s "a". Tako je moja poruka glasila: . . . . "Tvoja me se živahnost vrlo doima, a klubovi za Jedrenje sve ostalo manje me zanima." Pritom sam tijekom prvog dijela ("tvoja me se živahnost vrlo doima") osjećajnu bliskost neverbalno istaknuo uspostavom laganog tjelesnog kontakta. . . Naravno, ona je izgledala pomalo zbunjeno - to već poznaJe~ I očekujem kod ljudi koji još nisu chh-:jcli sarnospoznaju i trening. Vrše
.".i sve koji dolaze u dodir s psihologijom 1. Mogućnosti i opasnosti "psihološke"
komunikacije
Ono što današnji život na zemaljskoj kugli čini tako opasnim, golemi je jaz između tehnološke moći i nemoći u međuljudskim odnosima. Žurno je potrebno (ako već nije prekasno) nadoknaditi sposobnost sporazumijevanja. Ova knjiga sadrži smjernice i oruđe za međuljudsku komunikaciju. Što možemo s time započeti? Trebamo li od znanosti očekivati ljekovita poticaje, ili se izlažemo opasnosti da poznanstvljenjem međuljudskog ophoc1enja pospješirrio novo otuđenja? Ponekad me obuzima zabrinutost kad vidim kako se zbog previše površnog susreta s psihologijom umjesto novih držanja šire nove šablone ponašanja. Tu sam zabrinutost 1980. izrazio u časopisu Psychologie heute (Nr. 9) u obliku satire. Kako bih jasno naznačio u kojem smjeru ne želim da ova knjiga bude pogrešno shvaćena, ovdje još jednom pretiskujem dotičnu satir-u. U njoj je dotaknuto i pitanje koje mi se često postavlja: "Možete li kao psiholog uopće još spontano reagirati, gotovo samo kao čovjek?" U tom se pitanju krije divljenje, sumnja i pomalo straha. Divljenje zbog toga što psiholog (navodno) toliko suvereno stoji iznad međuljudskih zbivanja i prozire sve što se događa. Istodobno strah "da će me smjesta prezreti, ma što rekao". I sumnja da se s psihologom ne može uspostaviti normalni međuljudski odnos, da nikad ne susrećemo čovjeka, već psihologa čije ponašanje u manjoj mjeri odražava njegovu najintirnniju ljudsku bit, a mnogo više znanstvene smjernice kojima se rukovodi. Sumnja, dakle, da se više ne susrećemo s čovjekom, već s njegovim znanstvenim oruđern. Tu sam temu već dodirnuo u vezi s metakomunikacijom je sad produbiti OVdje ponajprije donosim, satiru:
2. "Ostanite
i želio bih
čovjek, gospodine psiho lože!" _
satira Ah, kako :~·l!<..~r('lr (r,':"'~'"
sam "':"
radostan ,:~'.~';" ':,-":'!
što sam preko ;
samospoznaje,
grupa
lC111:1L.:;:]\:.j 1.1.srcdut.(}CC(IC~ inLer:Jk\.
za
k.umu ..
:1 ...
:.~
I.:
:
'1 1
i I
1, I
je nego razumljivo da nisu spremni tako izravno govoriti o stvarima; i tjelesni je kontakt kod takvih ljudi veliki tabu. Zbog toga je osobito važno ne postavljati im prevelike zahtjeve. Nisam, dakle, mogao poći od toga da će mi ona isto tako uzvratiti povratnom obaviješću prema svim pravilima umjetnosti. Da bih pospješio stvarni susret, dopustio sam si stoga malu intervenciju i upitao: "Kako ti na to reagiraš?" Pomalo iritirano mi je rekla: Pa sad, što te to zanima - pa ne može se stalno govoriti samo odubokoumnim stvarima!" 'Ili smo, dakle - sinulo mi je - tu je, dakle, taj anonimni "čovjek" iza kojeg se sigurno skrivaju posve osobna iskustva i osjećaji. Kao i kod izvanjskih sadržaja njezinih razgovora, i ovdje nailazimo na istu tendenciju, naime na isključivanje vlastite osobe. Odlučio sam joj iskazati malu uslugu svojim aktivnim slušanjern, pomoći joj da iza bezličnog oblika postupno iznese na svjetlo skrivenu ja-poruku - na posljetku se ionako iza svakog "ne može se" u pravilu krije snažnim osjećajima praćeno "ja neću!" Prvo sam htio reći: "Teško ti je govoriti o stvarima koje te se osobno dotiču i idu malo dublje?" - no tada, dok sam već počeo govoriti, slijedio sam iznenadno nadahnuće i pokušao ne izreći stvar u tako drastičnom obliku te sam upotrijebio nekoliko slabijih izraza kako bih joj olakšao nedefenzivno sučeljavanje: "Ne čini li ti se ponekad da je lakše govoriti o stvarima koje su nešto udaljenije i tebe osobno toliko ne pogađaju?" Ona je narnrštila čelo i upitala: "Kaži, što time misliš?" Ovaj put sam odgovorio kao iz puške: "Ti razmišljaš što bi to moglo biti i u trenutku ti baš ništa ne pada na pamet?" Marija se svojim tijelom odmaknula od mene i izvukla pritom svoju ruku ispod moje, tako da je tjelesni kontakt koji sam uspostavio govoreći "Tvoja me se živahnost vrlo doima" ponovno prekinut. I sam položaj naših ruku već sam neko vrijeme doživljavao pomalo ukočenim i "zarnrznutim", više ne baš tako usklađenim kao u trenutku uspostavljanja. Nisam, međutim, vidio mogućnost' da ponovno udaljim svoju ruku, a da vjerojatno ne ostavim dojam odbijanja njezine osobe. Ona je rekla: "Dakle, ponekad doista pretjeruješ!" To je pak bila čista obrana, k tome još 11 obliku ti-poruke. Ali trebamo UVijek imali na umu da Marija nije bila uvježbana govoriti o osobnim emocionalnim. možda čak i neugodnim iskustvima. Tako je to pUlwi;(JnIC.
k ao obrana
LI
pretpostavuonoi
nužrli.
hilo
S::t~Vi111
razu ml ii-
vo. Palo mi je na pamet i da sam svojim empatičnim razumijevanjeea u posljednjim iskazima možda djelovao malo previše "tsrapeutski" pa se možda na odnosnoj razini osjećala tretiranom poput pacijenta Sada sam stajao na raskrižju: trebam li u metakornunikaciji spomenuti smetnju i težiti razjašnjenju odnosa? Ili bih u razgovor trebao unijeti i dio vlastite osobe, dakle posve kao čovjek govoriti o sebi samom i tako biti modelom za samoočitovanje kako bi joj olakšao da se isto tako malo otvori? Odlučio sam se za ovo posljednje već i stoga što se najbolje osjećam kada mogu biti posve ja sam. Dakle, rekao sam: "Znaš, i samom mi se ponekad čini da govorim o svemu mogućem, sve same površne stvari, što uopće nema nikakve veze sa .mnom - možda jer me je nekako strah da ću, budem li previše pričao o sebi, vjerojatno biti odbijen." Budući da nije ništa rekla, nastavio sam i gotovo stavio točku na i na prije rečeno: » ... ili da ću možda čak i sam sebe odbiti." Premda sam nehotice poprimio posve ozbiljno lice i značajan izraz, Marija je samo slegnula ramenima i rekla: "Pa to je ionako posve normalno. Još jedno pivo? Uskoro moram ići." Nekako sam se osjećao neprihvaćenim, njezina mi se reakcija činilafnezahvalnom prema mojem samoočitovanju. Pa ipak sam otkrio prilično toga o sebi. Zbog tog osjećaja i jer mi se činilo da je donekle izgubila svoju živahnost koju sam ispočetka kod nje cijenio, smatrao sam kako je sad prikladan trenutak da se promijeni razina i pomoću metakomunikacije poradi na smetnji: "Znaš, nije mi baš lako sad to izreći i primjećujem kako se na to moram prisiliti - dakle, želio bih porazgovarati o tome kako mi ovdje međusobno razgovaramo, dakle: kako ja to doživljavam. Osjećam nekako izmedu nas nevidljivi zid i kako uvijek iznova o njega udaram, a tebe stvarno ne dosežem - razumiješ? Čujem, doduše, ušima što kažeš, ali stvarno ne osjećam nikakve tvoje reakcije ... " Na tom se mjestu dogodilo nešto nevjerojatno. Bez ikakve prethodne najave Marija je dohvatila svoju čašu - i jednim mi zamahom prolila čitavo svoje piva na košulju. I pritom se pomalo glupo nasmijala i rekla: "Da jednom stvarno osjetiš moju reakciju, haha!" A zatim je ustala da ode. U mojem novom životu gotovo da i nije bilo trenutka u kojem sam toliko kao sad bio u napasti. iznova zapasti u svoje staro ponašanje. Prije bih se sigurno izdcrao na nju i, doviknuvšijoj "Ti glupa kravej'ino"
o(L,,,],,()
nrnc:hJ
1"i-T'nl'\11;:1l
l\hll·r,vnn.
rl8"<'1"
7n8111
(I;, hih takvim
I 221
22S
. ,-,., '"",...
"
f
';'~': ponašanjem samo rekao nešto ponižavajuće o njoj, a pritom bih posve nejasnim ostavio što se to u meni doista zbiva. Budući da trenutačno uopće nisam bio raspoložen za metakomunikaciju i razumijevanje - pomislimo samo na odurno mokru košulju na koži - i da upravo kao psiholog želim stajati iza svojih osjećaja ovdje i sada, odlučio sam se na trenutačnu iskrenost i posve spontano glasno rekao, bez i najmanjeg smiješka: "Ja sam sad vrlo ljut, Marija!" Budući da je Marija otišla bez riječi (tendencije agresivnosti i izbjegavanja tipične su reakcije na situacije u kojima se osjećamo nednraslima), nisam više bio u mogućnosti iskazati svoju smetenost i podrobnim razmatranjem pripomoći da se otkloni. Osjećam da je između nas još ostalo nešto nedovršeno i da ćemo na tome sigurno morati raditi pri našem sljedećem susretu. Odlučio sam također iznijeti tu stvar u svojoj supervizijskoj grupi kako bih razjasnio svoj vlastiti udio u zbivanju (nije li me ona ipak u jednom trenutku podsjetila na majku"). U svakom slučaju, priča vrlo jasno pokazuje koliko je teško oblikovati komunikaciju s nekim tko još nije tako daleko dospio, kome još nedostaje duševna sprema za stvarni susret.
3. "Defor-mat.ion professionelle"? Ne bih htio da se ova satira pogrešno shvati. Nisam protiv toga, već za to da susret s psihologijom pridonese oblikovanju osobnosti. Jer što koristi ako psiholog raspolaže mnoštvom znanstvenih spoznaja i metodičkom spremom, ali je u ophodenju sa samim sobom i drugima isto tako nevješt kao i njegovi klijenti? Moramo imati na umu osebujnost našeg predmeta da se usvajanje psiholoških znanja ponajprije odvija u osobnom susretu i da je osobnost psihološkog posrednika bitni dio njegove poruke i njegova alata. Ako svojim klijentima doista želimo ponuditi proširenje samospoznaje i sposobnosti međuljudske komunikacije, moramo, naravno, početi od nas samih. Moja nelagoda počinje ondje gdje taj proces, za koji nema alternative, vodi na stranputicu. Junak satire stupa pred nas u pseudoprofesionalnoj bijeloj kuti za ulijevanje poštovanja skrivajući iza nje svoju ljudsku nespretnost koju se ne usuđuje izreći. Umjesto uobičajene svakodnevne Iasade, nalazimo se pred novom psihofasadorn. U vezi sa satiroru govorio sam o psihologovoj "deforrnation professionclle" , cla kle o profesi onalno uvjetovan oj karaktcrnoj izopačenosti 1'\11111 \;\11111 .JC s p ravom upozorila c1ai(~ Il sLvnrnl\·di "ii",' " (,I,,<'1n<:1"
22G
čestoj) "dćformation non-professionelle", dakle o pogrešnom razumijevanju psihologije koje je uvjetovano nedostatnom izobrazbom. Ona piše: "Tvojemu junaku profesionalno nedostaju učenje o empatiji, selektivnoj iskrenosti i globusu (inače mu dobro ide)!" (Osobna korespondencija, 1980,). Istražimo sad u pojedinostima što je sve pošlo po zlu.
I:
!
J
4. Psihološki žargon Prvu opasnost vidim u tome da se određeni obrasci ponašanja, koji su izvorno shvaćani kao izraz temeljnog stava, odvoje od toga temeljnog stava i postanu novim "psihološkim bontonom", čije se korektno pridržavanje pokazuje u besprijekornorn vladanju stereotipnim psihološkim žargonom koji često postaje osnovicom osjećaja nadmoći. Novi psihološki stil ponašanja (primjerice, besprijekorno formulirane ja-poruke, aktivno slušanje, metakomunikacija, okretan, uvježban govor o "vlastitom udjelu" itd.) sliči tada ukrašenim, dotjeranim kolima u koja su upregnuti stari tegleći konji: tegleći konji ličnosti koji kaskaju u starom smjeru i teže nadmoći i skrivanju nesigurnosti kao ciljy. 'Bez sumnje: misao koja stoji iza koncepta ja-poruke (usp. str. 68 i 69) proširuje ličnost i konstruktivno djeluje u međuljudskim odnosima: naime, misao da način na koji opažam i vrjednujemsvoju okolinu i svoje bližnje vrlo snažno odražava moje unutarnje stanje. Pogled u svijet nije samo u testovima projekcije pogled u vlastito zrcalo. I tako je temeljno pitanje "Što je to u meni da tako i tako reagiram na tebe ili na ovo ili ono?" sigurno prikladno potaknuti samospoznavanje .i olakšati međuljudsko sporazumijevanje. "Odašiljanje ja-poruka" kao rfj, način ponašanja koji odgovara toj temeljnoj misli pružajući mogućnost njezine operacionalizacije i uvježbavanja, izlaže se, međutim, opasnosti ":!ti .j da izvornost međuljudskih odnosa nadomjesti profesionalnim načinom . Yi.. priopćavanja i izraz emocionalnosti ulije u rutiniranu formu. Tko "oda:~ .~~ šilje ja-poruke", kao stručnjak za komunikaciju stoji iznad zbivanja i ./ nerijetko se udaljio od izvorne pogođenosti. I tako u određenim ok01-' '~1m~ nostima komunikacijsko-psihološki zabranjena "ti-poruka" (primjerice, razdraženo "Ti si strašan gnjavator") sadrži autentičnije priznanje f"' vlastite razdraženosti nego sukladno konceptu formulirana ja-poruka )~: ("Trenutačno želim biti malo sam i ti mi sad jako smetaš"), Naravee, bilo bi poželjno da je pošiljatelj spreman i sposoban po potrebi naknad-
·I
%~
il
no obrazložiti
svo:«
suhickti
vno
s1.(lnir'
"i';
',i
~ .:'
:)i
.J'
',I
",
.'. , ,~
,
,lo:;
"."
1
.'f:
~~
.,'/
{,
O,.!
.H
jl "f
··~,t ':;.~
..
.:,~:
,.;:~
,AI
·li
"~I
.
Drugi primjer: slično kao ja-porukama, tako i drugim psihološkim obrascima ponašanja prijeti opasnost da se udalje od temeljnog stava : osamostale kao posebna tehnika: aktivno slušanje (usp. str. 50), "verbaliziranje emocionalnih doživljajnih sadržaj a" koje treba omogućiti razumijevanje s uživljavanjem i svrha mu je snaći se u fenomenalnom svijetu drugoga. Nema sumnje da je takva ernpatija prijeko potrebna za terapiju i vrlo vrijedna u međuljudskim odnosima (usp. Rogers, 1980) te da je onaj tko pomoću psihologije proširi svoje empatične sposobnosti, učinio veliki korak naprijed. Međutim, ako se taj empatični stav zbog treningu ponašanja pokazuje u stereotipnom, mehaničkorn "zrcalu", to dovodi do žaljenja vrijednog osiromašenja međuljudske komunikacije. Stvarna se empatija iskazuje na raznolike načine, ne trebaju joj jezični stereotipi, A kad psiholozi još počnu taj postupak "primjenjivati" u situacijama u kojima razumijevanje s uživljavanjem nije primjereno ni vlastitom unutarnjem stanju ni odnosu s drugim niti karakteru situacije, iz izvorno vrijednog stava može nastati bespomoćna nastranost - ili tajno sredstvo borbe (vidi dolje). O "Prednost se daje usuglašenostil" - To vrhovno pravilo (usp. str. 104) trebalo bi biti prva lekcija svakog psihološkog treninga u kojem se uvježbavaju obrasci ponašanja.
6. Dvostruki karakter psiholoških obrazaca ponašanja Ponovimo: psihološki obrasci ponašanja koje je moguće operacionalizirati i uvježbati imaju dvostruki karakter: ovisno o tome u koja se kola uprežu, mogu stupiti li službu međuljudskog sporazumijevanja ili u službu samoprikazivanja, manipulacije i provedbe vlastitih interes'Taj prijatelja
5. Terapeutsko ponašanje kao sredstvo manipulacije i borbe Dosad sam opisivao opasnost da se "psihološki" obrasci ponašanja odvoje od svojeg temeljnog stava i, mehanički ostvareni, izopače u puki ~sihološki žargon koji osiromašuje raznolikost komunikacijskih mogućnosti 1 ne dovodi do proširenja individualnosti, već do puke jcdnoličnosti ponašanja. To bi bilo štetno, ali ne preopasno. Drukčije izgleda ako se ti obrasci ponašanja ne odvoje samo od tih temeljnih stavova, već i stave u službu posve drukčijih, upravo obrnutih držanja. . Svaka obavij~st, ka~o je )zloženctpa str. 183 i dalje, ima aspekt Izraza 1 aspekt djelovanja. "Zedan sam" izražava postojeće stanje, a Istodobno sadrži i pokušaj da se uspostavi željeno stanje (apelativni aspekt: "Daj mi piti!"). Svakodnevno uobičajene komunikacijske tehnike (primjerice. pozitivno sarnoprikazivanje, uljudni ton glasa itd.) nagl;1šavajll aspekt djelovanja: ostaviti dojam na drugoga, zadržati ga u dobrom raspoloženju itd. Nasuprot toj uobičajenoj "maskeradi", načelo ;",1 "lItiČ'no,,1 i '.1 hum ani-t ičkoj psihn!ngiji nagl ašava aspekt izraza: iz.'
...
;,:
.....
"-"-U
'j.jQ
-co..
....,
. "'v'"
.
'..oJ··
.
"0
"'.
.
""'''''.I'-''J''
1
"uuu."'"
.•.
,
dvostruki
karakter
i kolege Jensa
dojmljivo dolazi do izražaja
u snu mojega
Hegera:
Na ulici me pokupi la i odvela grupa rokera. Dovode me u neku zgradu, u njihovoj sam vlasti. Optužuju me da sam počinio loše stvari, a budući da sam im prepušten na milost i nemilost, prijeti mi smrt. Umjesto da se opravd.avam ili branim, aktivno ih slušam. To me spašava: na posljetku me puštaju na slobodu. Dvostruki karakter aktivnog slušanja teško se može izraziti na bolji način: s jedne strane djelotvorni instrument za provedbu vlastitih interesa, u ovom slučaju čak i za spašavanje vlastitog života. Pred sobom imamo psihologa koji "vještim" ponašanjem postiže ono što želi postići. To je jedna strana. Druga: nije li u pokušaju da s uživljavanjem shvatimo svijet drugoga jedina mogućnost za uspostavljanje mostova između dvaju neprijateljskih svjetova? Pokušati shvatiti motive. neraspoloženjc drugoga - nije li to jedina mogućnost ela sprječimo nasilje
i ubojstva?
1.~
·l
.
ujetuv a uj a .
.~
2:::9
j. ..
----------------==========~----------~~--~-------!
"1,' .. I '.
Ta držanja što ih primatelj iščitava između redaka, duševno djelovanje. Tako su komunikacija i oblikovanje strane iste medalje.
7. "Gltimljena" iskrenost ,
Problem ima još jedan aspekt: humanisti~.ka psihol~gija. je dojrn- : pnkazala da fasade i tehnike manipulacije ne pospješuju međusobnu komunikaciju, da umjesto toga pronalaženje vlastite osobe i . njezino autentično zastupanje u izvornom, pravom obliku proširuje osobnost i potiče odnose s našim bližnjima. Sad se događa sljedeće: nakon što se konstruktivnost takvih oblika izraza spozna ondje gdje se oni pojavljuju, postaju predmetom svjesnih nastojanja. Kao što znamo od Kleistova "Marionetskog kazališta" (sabrana djela b.g.), ono čemu svjesno težimo nije uvijek i ono što se (samo od sebe) događa. Tako i "iskrenost" može postati nemoguća upravo zbog dobronamjerne želje "Sada ću biti iskren!" Nije sasvim svejedno ni unosi li se terapeut ili trener i sam u razgovor ili "realizira samounošenje" budući da se to u istraživanjima pokazalo povoljnim. "Čisto ljudsko" ponašanje postaje ovdje profesionalno oruđe. Nemam ništa protiv profesionalnog oruđa - ono je prijeko potrebno. Samo ako tvrdi da upravo to nije, stvar polazi po zlu. Zauvijek prognani iz raja prve, mi psiholozi smo u potrazi za drugom naivnošću. Psihologija, nekoć pomoć u oslobađanju od starih lanaca, prijeti i sama postati okovima. O tome mi je dojmljivo pisala Karin v. d. Laan:
imaju Sna:Ž.'.nI:l: ličnosti dvije
lJIVO
f
,
mjestu:
"Ono što me muči neiskrenost je s kojom se u terapeutskim grupama prakticiraju 'izvornost i osjećaj', .. Iskaz "Ja sam sad vrlo bijesan" ... jednostavno je neistinit, sam po sebi nije točan. Osobito je loše što je pritom riječ o raJiniranom gl umljenju iskrenosti koje se le tomu još prikriva naivnošču. Protiv toga se ne možemo tako lako braniti, fažljivost je uopće teško otkriti. Ona nas može učiniti posve bespornoćnima."
J~' :,~~:
.:~
Put do druge naivnost: je dalek. Kad bi nam .barern naši bližnji, Marije iz naše okoline, oprostili ako nam se putem - nadamo sc samo kao prijelazni fenomen - potkradu različita z.astranjenj al \lole li psihologija pritioIlijeti poboiJsallJu mccluljndske kOlT1I1I11" L1CiJ~.' j\,lujil \.I1'.Jc1'CIJOSL: dd, čaj;; presudno. I Lo onda kad jasno naznači da je riječ o držoll.1imO, ;.l ne ponajprije o ponašanju IH pogot.ovo ne o J, IJ' J J J t J I iiI' J,1
.un, I !,
2:\0 ...
_ .... --.-- ..~~~"-.-"",-,~~
231
~---~-----
...
. ·f:· "J. r
"Što želim: uspostaviti živu vezu tako da zaboravim sva komunikacijska pravila." A na drugom
.,
