SVEUČILIŠTE U MOSTARU FILOZOFSKI FAKULTET STUDIJ POVIJESTI
Commented [GM1]: Cijela naslovna stranica radi se bez proreda, tj. treba staviti prored 1! Tek od sadržaja pa dalje stavljate prored 1,5!
Filip Gunjača Josip Lesko
Marko Maslać
OPĆA EKONOMSKA POVIJEST SREDNJEGA VIJEKA (9. – 105.) 105.) Seminarski rad
Mentor: prof. dr. sc. Dijana Korać Asistent: Goran Mijočević
Mostar, 2015.
Sadržaj UVOD ................................................... ......................................................................... ............................................. ....................................................... ........................................... ........... 3 ......................................................................... ................................... ............. 4 1. RANI SREDNJI VIJEK (kratki uvod) ...................................................
2. AGRARNI ODNOSI U DOBA CEZARA I TACITA .................................................. ............................................................. ........... 5 3. SEOSKA ZAJEDNICA ..................................................... ........................................................................... ............................................ ................................. ........... 7
4. UČENJE O PRVOBITNOM ZAJEDNIČKOM VLASNIŠTVU ............................................. 9 5. POJAVA I RAZVITAK VLASTELINSTVA ................................................... ........................................................................ ..................... 10 6. ORGANIZACIJA VLASTELINSTVA ................................................................ .................................................................................. .................. 13 .......................................................................... ........................................... ...................................................... ...................................... ...... 14 7. OBRT .....................................................
8. TRGOVINA I PROMET .................................................. ........................................................................ .............................................. ................................ ........ 15
ZAKLJUČAK .................................................... ......................................................................... ............................................ .................................................... ............................. 17 ....................................................................... ............................................... ..................................................... ............................ 18 LITERATURA ................................................. Commented [GM2]: Velikim slovima pišite samo ono što treba biti velikim slovima, ostalo se piše mali slovima!
2
UVOD
Što se tiče opće ekonomske povijesti, čije je djelo napisao Jozef Kulischer, možemo razaznati brojne djelatnosti koje su bile razvijene ili su se još uvijek razvijale u
Commented [GM3]: U uputama za izradu seminarskih i ostalih radova stoji da svi naslovi i podnaslovi trebaju biti centrirani! Također između naslova i teksta treba biti jedan red razmaka! Formatted: Justified, Formatted: Justified, Indent: Indent: First line: line: 0.49"
srednjem vijeku. Tu možemo naći prije svega život običnog seljaka, pojavu seoskih zajednica, pojavu i razvitak vlastelinstva, susret s trgovinom i obrtom. U ovom radu
susrest ćemo se i sa raznim misliocima koji su istraživali, proučavali i komentirali srednji vijek što se tiče poljoprivrede, odnosa vlasnika i seljaka, razvoju trgovine i obrt a. Također dolazi do podudaranja raznih mišljenja, raznih neslaganja između
pojedinih znanstvenika i istraživača. Prije svega to sve započinje kratkim uvodom u stanje kakvo je bilo u srednjem vijeku, pa do razvoja poljoprivrede i načina življenja, kako su to smatrali Cezar i Tacit proučavajući Germane i njihov način života.
Commented [GM4]: Tekst u cijelom radu treba biti obostrano poravnan! Ja sam to ovdje napravio, a Vi to uradite u ostatku rada!
Nakon njih dolazi dolazi do uspostavljanja uspostavljanja prvih seoskih zajednica, zajednica, pa sve do razvoja vlastelinstva, a kasnije i do proizvodnje, proizvodnje, te prometa, obrta i na kraju trgovine.
Commented [GM5]: Izbjegavajte to da Vam jedna rečenica čini odlomak, ovo spojite s tekstom iznad!
3
1. RANI SREDNJI VIJEK (kratki uvod)
Na početku, da spomenemo Buchera, kako to on nama dočarava razdoblje
Commented [GM6]: Početak odlomka uvucite za jedan tabulator, to isto napravite u cijelom radu!
ranoga srednjega vijeka. Prema njemu rani srednji vijek stupanj je zatvorenog kućnog
Commented [GM7]: Ovo ispravite u cijelom radu. Podebljanje teksta nije potrebno!
gospodarstva. To znači da postoji čista vlastita proizvodnja, s gospodarstvom bez
Formatted: Indent: First line: 0.49"
razmjene, pri čemu onda dobra budu potrošena u istom onom gospodarstvu u kojem su proizvedena. To znači da sve ono što proizvedemo, to i potrošimo, a ne prodamo. proda mo. Za ovo je doba karakteristična mala razvijenost prometa. Trgovina obuhvaća tek malo vrsta robe, odnosno samo rijetke prirodne proizvode i zanatske tvorevine visoke
specifične vrijednosti. Dobra koja su se proizvela u kućanstvima nisu izlazila na takva tržišta, već su bila potrošena u tom gospodarstvu u kojem su se proizvela, kao što smo već i gore to spomenuli. Obično na takvim je tržištima dolazilo do razmjene samo luksuzne robe. U samim gradskim središtima dolazilo je i do prodaje živežnih namirnica, a mogla su se i vidjeti nova gospodarstva i neki novi obrti. Javlja se novac,
tržišno kućarenje, kreditni promet uz naknadnu naplatu. Najviše se vjeruje tome da je svako pojedino gospodarstvo radilo pretežito za vlastite potrebe.
Commented [GM8]: Spojiti s tekstom iznad!
Below je želio da trgovini u srednjem vijeku prida
nešto veće značenje nego ne go što je to
Commented [GM9]: Ukloniti bold!
učinio Bucher. Below još uz to dodaje da su jednako i vlastelini kao i seljaci sta jali u gospodarskim odnosima sa izvanjskim područjima. Sander
smatra da je bila osnovna crta u privrednom nastojanju sačuvati pojedinačno
Commented [GM10]: Ukloniti bold!
gospodarstvo toliko neovisnim od prometa, koliko je god to bilo moguće. Što se tiče Sombarta pojam "„zatvoreno g kućnog gospodarstva"“ zamijenjen je za
Commented [GM11]: Ukloniti bold! Ovo ispravite u cijelom radu. Ja ću nadalje samo označavati!
pojam "„vlastito gospodarstvo" gospodarstvo "“. Vlastito gospodarstvo javlja se u svome dvostrukom
Commented [GM12]: Nemojte stavljati ove navodnike s tipkovnice nego one koji se nalaze u simbolima. Ja sam ih ovdje ispravio a dalje ću ih samo oz načavati a Vi ih ispravljajte!
obliku i kao seljačko i kao vlasteosko vlastito gospodarstvo. No, ovaj gospodarski sistem zapravo obilježavaju gotovo iste karakteristike koje su svojstvene zatvorenom kućnom gospodarstvu. No, najčešće se uzima u obzir ovo Bucherovo tumačenje. XI. st., je prijelazno doba, u kome razmjedbeni promet počinje zadobivati mnogo veću
Commented [GM13]: Rečenica se ne počinje brojem, također spojite je s tekstom iznad!
ulogu nego što je to prije bilo.
4
2. AGRARNI ODNOSI U DOBA CEZARA I TACITA
Važni izvori (najstariji) pružaju osnovne podatk e o agrarnim prilikama kod Germana, a u obzir dolaze Cezar (1.st. p. n. e.) i Tacit (1.st. p. n. e.)
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Cezar
za Germane kaže da se tek malo bave ratarstvom, nego uglavnom se hrane
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
mlijekom, sirom i mesom. On uspoređuje Germane sa Nomadima, mada ne smatra da su Nomadinoma su Nomadinomadi di . Govori da se Germani nisu hranili isključivo žitom, već su živjeli od
stoke (mesa). Cezar je proučavao samo jedno pleme Sveva i na osnovu njihovog
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
ponašanja smatrao je da se takvim takvi m ponašanjem koriste i druga germanska plemena. ple mena. Takvog mišljenja bili su stariji istraživači poput Londona, Waitz, Arndt, Eichhorn, Kemble i itd., također njihovo mišljenje je bilo da on svoje germanske izvjestioce nije ni razumio. Njegovu teoriju teoriju podupiru, prije prije svega Bethmann-Hollweg i Sybel, i oni misle da je
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Cezar posjetio i druga germanska plemena, te istražio njihove ustanove i prikupio točne podatke o Germanima. Tom istom shvaćanju prišli su i Hannsen, Thudichum. Maurer, Roscher, Arnold i drugi. Većina novijih istraživača priznaje njegovu vjerodostojnost, kao što su Meitzen, Hoops, Max Weber, Ebert, Koetsche i drugi. Otto Schultz kaže da to treba bezuvjetno prihvatiti jer je on bio znanstveno
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
zainteresiran očevidac i da je bio inteligentan čovjek, i jedan od najoštroumnijih i najtreznijih glava srednjega vijeka.
Što se tiče Tacita, za njega Norden misli da se njegovi podaci ne mogu uskladiti s
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Herodotom. Norden naglašava besprimjernu važnost spisa Germania .
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Mullenhoff i Fleischmann ukazuju na jednostavnu jasnoću Tacita koji je isto dobro poznavao brojne spise o Germanima, Germanima, kao kao i Livije, Strabon i Pomponije Pomponije Melo. Formatted: Font Formatted: Font color: Red
ralo. O zemljoradnji Germana svjedoče i arheološki nalazi kao što je drveno ralo.
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Hoops
kaže da: „Zemljoradnji ne pridaju nikakve vrijednosti “.
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
O. Schultz kaže: „Zemljoradnji ne posvećuju brige“ brige“.
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Norden
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
kaže: „Obrada tla nije dovoljno razvijena“.
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
5
Brojnim rodovima se dodjeljuju oranice, na onome mjestu kako to žele, a već sljedeće odno sno druge oranice. Isto polje svake godine godine ih premještaju na druga mjesta, odnosno iskorištava neki drugi rod. (Hannsen). Taj agrarni sistem (sustav) nesumnjivo je u svezi sa ratničkim životom i karakterističan je za neprestano neprestano ratno stanje, koje koje se prekida tek prolaznim primirjem. primirjem. Ni u Tacitovo Tacitovo vrijeme, koje od Cezarova vremena dijeli 150 godina, nije zemljoradnja zauzimala prvo mjesto. Agri – stanoviti stanoviti dio obradive zemlje.
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Cijela seoska zajednica – ( ( ab universis ).
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Stariji pisci su vjerovali, odnosno smatrali da riječi „arva per annos mutant et superest
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
ager “ označavaju tropoljni gospodarski sistem, međutim Roscher i Hannsen odlučno
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
odbacuju to mišljenje. Ni Cezar, a ni Tacit prema općem mišljenju još ne poznaju privatni vlasništvo nad tlom, nego su oranice i paše zajedničko dobro. Prema Tacitu slobodni Germani nisu slobodni seljaci, nego zemljoposjednici, kojima su
zemlju obrađivali neslobodni ljudi. Tacit još govori i to da kućanstvo slobodnog Nijemca vode vode njegova žena i djeca, ali je ipak po Wittichu to poljoprivredno poljoprivredno
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
gospodarstvo što ga vode žena, djeca i starci moguće smatrati samo sporednom djelatnošću. Spominju se također i daće koje su robovi plaćali zemljoposjedniku. Kako Tacit spominje da su Germani općenito živjeli siromašnim i krutim životom, onda je neslobodne radne snage moglo biti samo na kneževskim imanjima i kod odličnika.
6
3. SEOSKA ZAJEDNICA
Nekoliko stoljeća nakon Cezara i Tacita Tac ita postupno se izvršila promjena u načinu nač inu gospodarenja, te u posjedima kod Germana. Dolazi do stvaranja seoskih zajednica. Salijski zakon (Lex Salica), koji se bavi interesom stočara, dobivamo dojam o
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
postepenom prevladavanju zemljoradnje ze mljoradnje nad pašnjačkim gospodarstvom. gospodar stvom. U njemu nalazimo mnoge odjeke zajedničkog vlasništva nad zemljom. Preseljenja na imanja nekog drugog su još zastupljena, no prema Salijskom zakonu priznaje se pravo da svaki stanovnik može ustati protiv njegova dolaska. Novi nasljednik imao je naime pravo da iskorištava zajedničko zemljište seoske zajednice (Marka).
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Riječ „super alterum“ ne smije se prevesti „ protiv volje kojeg od članova člano va seoske
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
zajednice“ , kao što to misle Sohm, Pardessus i dr.
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Fustel de Coulanges
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
tvrdi da nema napada na imanje nekoga odsutnoga, čak je to
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
neshvatljivo da se to dogodi. Schroder
smatra da riječ „super alterum“ znači „doseliti se na nekog drugog “.
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Objekt zaposjedanja nije bila ne iskrčena zemlja, kako to smatraju Waitz, Sohm,
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Maurer, nego već i obrađena zemlja i naseljena čestica pojedinog člana seoske
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
zajednice, kako to smatraju Schroder, Geffken, Gierke i drugi. Waitz ukazuje na to da se ovdje vi še radi o zajednici polja. A Flach smatra da
vlastelinovi podanici čine neku vrstu cjeline, budući da imaju zajedničko pravo na zemljišnu česticu (Hufe) . Hildebrand ima posve zasebno tumačenje„ tumačenje „De migrantinus“ :
Formatted: Font Formatted: Font color: Red Formatted: Font Formatted: Font color: Red
Qui in Villa consistut nisu nikako seljaci, nego vlastelini, a tu se zapravo radi o imanju
koje se na nasljednike raspada u više malih imanja. Fustel de Coulanges tvrdi da se tu radi o otuđenju posjeda u korist nekih stranaca. Također, dolazi do pojave r aznih aznih bolesti. A u srednjem srednjem vijeku najzastupljenije najzastupljenije su bile bile kuga i glad. Kuga Kuga i glad su
opustošile provincije Rimskog Carstva. U tim istim prilikama vlast je donijela odluku da preživjelo stanovništvo mora plaćati umjesto svojih mrtvih i iseljenih susjeda, i i time su se mogli pobrinuti da poreski zaostaci budu ubrani. A što se tiče nasljeđivanja i 7
nasljednog svojstva bez obzira na to dali Lex Salica poznaje samo nasljedstvo muških članova (sinovi i unuci) kao što to tvrdi Gierke (muški potomci koji su među sobom braća), a s njim se slaže i niz drugih istraživača, istraživač a, ili možda da je tada već očasno pravo nastupilo tek onda kad oporučitelj nije imao braće, kao što to shvaćaju BethmannHollweg, Geffken, Dareste i dr.
Većina istraživača priznaje da se tu radi o očasnom pravu (odnosno nasljedstvu) vicina koji predstavljaju savez, sk upinu upinu seljaka, seosku zadrugu, skupština seoske zajednice (Markerding). Ovlast svakog pojedinog vicinusa da istupi protiv doseljenja nekog stranca osniva se na pravu seoske seoske zajednice, da se nasljedstvo vrati u njezine ruke u svim onim slučajevima,
kad nema muških baštinika. Inama priznaje da bi se po tome moglo zaključiti za ključiti u najmanju ruku to, da je
prvobitno
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
postojalo zajedničko vlasništvo. Zamisao posebnog p osebnog vlasništva, veli on sve se više pobija i učvršćuje u shvaćanju i navikama naroda, ali je njezino praktično provođenje još uvijek neosporno bilo izloženo dalekosežnim ograničenjima. Samo Fustel de Coulanges ne će ni ovdje da zna ni o kakvim tragovima zemljišne zajednice, jer vicini nisu uopće članovi seoske zajednice. Edikt nigdje ne spominje da su zemlju nasljeđivali vicini, a to da vicini u protivnom slučaju ne smiju zemlju sebi prisvojiti, ima kao cilj da to očuva od mogućih zloupotreba. Kod Anglosasa su prema zakonu kralja Ine, živice poslije živice poslije žetve su uklanjane, pa su svi seljaci mogli pasti stoku zajedno. Zemlja je bila raspodijeljena ispremiješano i podložna je prisilnom plodoredu. plodoredu. Seljaci zajednički opkoljavaju živicom oraće njive i livade
braneći ih od stoke što pase, a tko ne podi gne živicu na dio koji na njega otpada jamči ostalim seljacima za poljske štete, što nastanu od stoke koja onuda provali. Kaznu nema platiti možda nekom vlastelinu, vlastelin u, a tu stoku uzimaju seljaci kao zalog. za log. Izdvojeno vlasništvo nad oraćom zemljom, nad kućom i pokućnicom s pripadnostima, udjelom u neobrađenoj zemlji, nad ledinama, šumom i ispašom te vodama, sve to u cjelini čini mansus (mansa) mansus (mansa) ili hufe. Naziv „Hufe “, koji je u upotrebi od 7. st., u vezi je s glagolom
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
haben što znači imati. Prema Waitz-u hufa je kompleks, koji se sastoji od zemlje i
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
prava, što su za nju vezana. Tu cjelinu cjeli nu pojedinac redovito ima, i ona mu je j e nužna, da bi kao seljak mogao namiriti svoje potrebe. Hufa prema tome nije neka stalna mjera. Ona pripada istoj kategoriji kategoriji kao jutro, jutro, koje je dio jedne hufe i prvobitno znači naprosto 8
površinu. Tagwerk je je dnevni radni učinak, a obilježava oranicu koja može mož e biti uzorana
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
u jednom danu do podne. Seljak je mogao posjedovati i više hufa, a u tradicijama se naime spominju vlasnici više hufa, a pri reguliranju vojne dužnosti uzima se kod obveznika kao polazna točka posjedovanja više hufa.
4. UČENJE O PRVOBITNOM ZAJEDNIČKOM VLASNIŠTVU Teorija o prvobitno zajedničkom vlasništvu kod Germana odnosno teorija o zajednici polja i seoskoj zajednici prokrčila su put istraživanja danskog mjernika Oluffsena. Za
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
starije doba uvijek je nailazio na zatvorena sela, pri čemu je zemlja bila uvijek zajednički posjed pojedinog sela i raspala se na određeni broj među sobom jednako velikih hufa. Sveukupno se polje od vremena do vremena nanovo premjeravalo i
ždrijebom iznova dodjeljivalo. Hannsen koji je Oluffsenove Oluffsenove podatke obogatio vlastitim istraživanjima o nasljednim seoskim zadrugama u Trierskoj oblasti, tu je utvrdio da se seoska njiva u staro doba periodički dijelila u čestice, pa je zatim svatko tko je na to odlu ci ždrijeba dobivao udio da ga obrađuje. o brađuje. S tim imao pravo u okviru svake čestice po odluci u vezi zaključio je Hannsen da je najstariji oblik svojine nad zemljom kod Germana bila zajednica polja ili tkz., ustrojstvo marke. Prema Roscheru, tu se radi o općem socijalnom načelu, te o kulturnom stupnju između
nomadstva i stalne naseljenosti s privatnim vlasništvom. Učenje o prvobitnom zajedničkom vlasništvu općenito je prihvaćeno i uzdignuto do razine pravnopovijesne, privrednopovijesne i sociološke dogme. Moramo Mora mo priznati usprkos brojnim nedaćama, nedaća ma, nejasnoćama i sumnjama, da ni u počecima rimskih pisaca ni u franačkim narodnim zakonicima, čini se nema potvrde o postojanju privatnog vlasništva nad zemljom (izuzevši kuće i kućišta). Kod Cezara i Tacita može se naći samo izdvojeno korištenje. Iz toga se daleko poslije razvija privatno vlasništvo nad zemljom, ali je i ono isto tako daleko od rimskog pravnog pojma vlasništva. Ono sadrži i razna razgraničenja u raspolaganju. Po Fleischmannovu mišljenju zajednica polja i prisilni plodored ne bi mogli biti namijenjeni na korist pojedinog seljaka, nego bi mogli služiti samo tome da seljakov red stave u službu opsežnijih ciljeva, u službu drugih staleža i općenito. Fleischmann je tada isključio mogućnost da su tropoljno gospodarstvo pronašli i uveli 9
slobodno seljaci koji su svoju snagu i mogućnosti smjeli razvijati u svoju korist. Dopsch tomu dodaje da bi takve okolnosti kočile i smetale slobodne gospodarske djelatnosti u svakom pogledu, prilikom samog naseljavanja pri izboru i organiziranju pojedinih hufa
kao i u odvijanju same gospodarske djelatnosti, te najzad pri mogućnosti proširenja i daljnjeg razvitka te djelatnosti. Dopsch tvrdi da je seoska zajednica bila naprosto
nagrada za ekonomsku zaostalost i nižu vrijednost, te onda upravo to možemo reći i za cehove, jer je i tu svaki napredak, svaka pronalazačka djelatnost svako poboljšanje produkcijskih okolnosti bilo isključeno.
5. POJAVA I RAZVITAK VLASTELINSTVA VLASTELINSTVA
Najvažniji element ranosrednjovjekovnog agrarnog ustrojstva je vlastelinstvo. U Rimu se veliki zemljoposjed pored srednjeg i malog, prema Katonu, javlja već oko 2 st. pr. n. e. I bio je prilično velik. Zemljoposjed su obrađivali robovi, a na čelu im je bioVilicus. On je također rob kojemu su podređeni orači, goniči magaraca i svinjari. Po
Mommsenu zemljoposjed se nije povećavao prostorno većim imanjem, nego povećanjem broja posjeda. Što se tiče seljačkog gospodarstva ono se nije puno razlikovalo od veleposjednikova. Razlika je bila samo u tome što je seljak obrađivao zemlju i sam zajedno sa svojom djecom i što je mjerilo bilo manje. Porast značenja zemljoposjeda dolazi s padom gospodarskog poleta Rima. Uskoro dolazi i do nastanka Latifundija. Iz Horacijevih izvora doznajemo za obilje bogatstva vezanog uz te velike zemljoposjede i njihov gospodare. Oni su imali prostrana polja, mnogobrojna mnogobrojna stada, obilje vina. Kod pisca izazivaju divljenje, a ujedno se suprostavljajusuprotstavljaju jednostavnom i skromnom pjesnikovu životu. Osnova
rimskog plantažnog gospodarstva bili su ro bovi. Prestankom ratova prestao je i dovoz robova, pa je prijašnja organizacija rada propala. Nakon toga veliki posjedi su se održavali na drugi način. Zemlja je davana u zakup, nju su kupovali tzv. coloni. To je se događalo i prije, ali samo u udaljenim krajevima gdje se nije moglo održavat robove. Iako je i dalje bilo robova na zemljoposjedima, većina colona bili su slobodni zakupnici. Morali su vlasniku davati samo daću. Međutim oni su postepeno postajali ovisni o vlasniku i posjedu jer su padali u sve v eći i veći dug, a i postala je dužnost ne ostaviti
vlasnika. Zemljoposjednici također nisu puštali zakupnike zbog zapuštanja obradive 10
Commented [GM14]: Razmak između riječi!
zemlje jer bi to prouzročilo izostanak poreza, tebi i oni imali krivicu. U 5 st. postaje normalno da 30 godina boravka za stalno vezuje colona u zemlju. Tako nastaje novi
stalež zavisnih seljaka. Zahvalju jući Tacitu doznajemo da je i kod germana u vrlo ranim vremenima
došlo do nastanka vlastelinstva. Dopsch je upozorio ne samo na pojavu vlastelinstva već i na pojavu posjedovanja posjedovanja nejednakosti. Brunner navodi da je aristokracija bila vezana za
zemljoposjede mada poriče postojanje plemstva kod Franaka. Kao najveći zemljoposjednik izdvaja se najprije Franački franački kralj, ali on nije svoj prostrani
zemljoposjed zadržao u vlastitim rukama nego je velik dio dospio u ruke crkve i laika. Dopsch kaže da su ta darivanja stara koliko i kraljevstvo. Pored kralja i plemića postojali su i aristokrati i samostani. samostani. Iz mnogih izvora doznajemo doznajemo da je kralj imao veliki utjecaj nad promjenama i odlukama u zemljoposjedničkim odnosima. Jedino kad je u
pitanju crkva situacija nije ista. Ako je neki imetak dan za spasenje duše mogao je zaobići kraljeve utjecaje. Darivanje crkve bilo je bogougodno djelo. A zauzvrat dobivala bi se velika nagrada, a čak je crkva navodila kao nagradu i vječni život. Zemljoposjedi samostana i biskupa povećali su se u golemim razmjerima. Tako je Benediktbeuren već kod osnutka dobio 6.700 mansa, a Bonifacijev samostan u Fuldi i samostan Luxeuil imali su oko 15.000 hufa. Karlo Veliki je htio uvesti reda te je u Achenu postavljao pitanja biskupima u vezi s imetkom i posjedima. Za vrjeme Merovinga se provodila sekularizacija. Zapljene imanja su trajala za Karla Martela,
Pipina i Karla Velikog pa sve do Ludovika Pobožnog. Osim zaposjedanjem neobrađene zemlje, velikaši kraljevstva širili su svoja vlastelinstva i darivanjem crkve i kraljevstva. No ta darivanja bila su vezana za ograničeno o graničeno vlasništvo te se baštinsko pravo smatralo samo potomcima u izravnoj liniji i nikom drugom. D arivanja su išla uz uvjet da
obdareni pristupi vladarevoj službi. Zajedno s širenjem duhovnog i svjetovnog zemljoposjeda propadaju mali posjedi običnih slobodnjaka i pretvaraju se u veleposjednička imanja. Oduzimanje posjeda značilo je oduzimanje slobode, a prema mnogim izvorima to je praćeno tlačenjem ljudi i išlo je nasilnim oduzimanjem njihovih posjeda.
Dolazi do velikih globa što je mnoge ljude odvelo u
bjedubijedu,, a bjedubijedu
nemogućnost da plate dugove dolveladovela dolveladovela ih je do porobljavanja. Da bi izbjegli dugove i neimaštinu mnogi su mali posjednici stupali u štitništvo crkve i drugih velikaša, tako da su davali svoje svoje posjede a dobivali zaštitu. Ali Ali podvrgavanje crkvi nije se vršilo samo radi zaštite nego i radi opskrbe. Tako su oni koji su bili u zaštiti tražili 11
Formatted: Indent: First line: 0.49"
mnoge namirnice ali mjesto za obitavanje. Ti štićenici su imali dio slobode ali opet morali su služiti svojim vladarima. Sigurno je i da su vlastelini uzimali posjede i apsorbirali imanja ali to se nije dog ađalo tako iscrpno i potpuno. Od vlastelinstva do
sitnog posjeda nalazimo čitav niz preijelaznihp preijelaznihprijelaznih rijelaznih oblika. oblika. Bili su seljaci koji su radili zajedno sa svojojmsvojom svojojmsvojom djecom djecom dok je bilo i onih koji koji su radili ali su su imali i svojih radnika. A opet ima i neslobodnih seljaka. Takva situacija viđala se i u Galiji i
Germaniji. Dok na zemljoposjedima neki su radnici imali male daće neki velike, neki su mogli prodavat svoje posjede neki nisu. Treba razlikovati služnu i daćom opterećenu zemlju. Oni koji je pla ćao daće bio je manje vezan za zemlju, nego onaj koji je morao
obrađivati i vlastelinove oranice. Crkva je upriliku dopuštala podložnicima slobodu. Vlasništvo je omogućeno slobodnim ostavljanjem u nasljedstvo. Prema Rietschelu doživotno davanje s vremenom se preobrazilo, prešlo na ženidbenog druga a onda i na 2 i 3 generaciju. Događalo se da je se uz padanje slobodnih ljudi na niži stupanj zbivalo i uzdizanje neslobodnih na viši. Došlo je do povećanja poluslobodnih ljudi. Na taj se se načim način formira jednoliko stanovništvo koje obuhvaća i slobodne i neslobodne a karakterizira ga njegova vezanost o vlastelinstvu. Daće i služnosti koje su im nametnute ne razlikuju se od tereta osobno slobodnih ljudi. Starija učenja nalažu da se većina stanovništva prije Karolinga sastojala od slobodnih seljaka, u vrijeme Karolinga javlja se vlastelinstvo koje je apsorbiralo seljačke zemljoposjede. Za razliku od toga Heck je tvrdio da Franci, Sasi, Angloavari nisu imali plemstva. Njegovu teoriju nastavio je Wittich koja se postala polaznom točkom njegove dalekosežnije teorije koja se isprva
odnosila samo na seosku istočno franačku državu. Konačne rezultate donio je Dopsch u djelima o razvitku gospodarstva u vrjemevrijeme Karolinga te o gospodarskim i socijalnim temeljima od Cezarova vremena do Karla
Velikog. Prema njemu je Karolinško doba samo nastavak gospodarskog i socijalnog razvitka Europe. Ipak se apsorbiranje slobodnog zemljoposjeda ne može dokazati ni u doba Karol inga a niti prije. Time je starije učenje bilo potpuno odbačeno.
12
6. ORGANIZACIJA VLASTELINSTVA
Središte vlastelinstva bio je gospodarski dvor. Zemlja koja je njemu pripadala bila je terra Dominica, dok se zemlja dobivena daćom naziva terra Benificata. cata. Treba razlikovati gospodarske služne zemlje od onih koje nisu bile podložne gospodarskom služnom teretu. Vlastelinstvo i zemljoposjed nisu isti pojmovi. Iza vlastelinstva bili su ljudi koji su vezani za vlastelinski dvor i obavezni da kuluče, dok je tu bilo i tuđeg zemljoposjeda. Zemlja koja je podložna daći morala je plaćati određenu malenu daću, dok je služna zemlja bila opterećena kulukom. Daće se sastojale od davanja u naravi. Služne hufe pozivaju se na služnosti. Seljaci su se u radu morali služiti vlastelinovim mlinom s čim je bila u vezi zabrana da se drže vlastiti mlinovi ili da se žito odvozi u druge mlinove. A za rad s vlastelinovim mlinom moralo se plaćati njemu u određenom iznosu. Pored vlasteoskih dvorova s prostranim vlastitim gospodarstvom bilo je takvih gdje je
vlastito gospodarstvo bilo maleno tako da ga čak i nije bilo. Tada je vlastelinstvo obuhvaćalo samo seljačka imanja obavezna na plaćanje daće. Kao primjer takvih odnosa možemo navesti samostan Werden na rijevi rijevi Ruhr. Suprotno od nekih drugih Lamprecht je utvrdio da se srednjovjekovni srednjovjekovni vlasteoski dvor sastojao od rasutog posjeda,
obuhvaćao je oko 12-24 hufe smještene na drugim mjestima. Razna istraživanja su u skladu s tom teorijom koja je i danas prevladala. Bilo je dakako i jedinstvenih crkvenih crkvenih i
svjetovnih zemljoposjeda ali su bili izuzetak. Razasuti smještaj zemljoposjeda je nastao kao rezultat slučajnih tečevina a ne planskog krčenja. Budući da se vlastelinstvo sastojalo od mnogo razasutih hufa i vlasteoskih dvorova koji su imali samo malo
vlastito gospodarstvo, to vlastelinstvo nije bilo neko veliko poduzeće već konglomerat brojnih sitnih poduzeća koji nije ni u tehničkom ni u gospodarskom pogledu mogao pokazati nekakvog nekakvog znatnijeg znatnijeg napretka. napretka. Hlodovikovo se d oba ni u ratarstvu ni u poljoprivredi ne razlikuje od Karolinga. Što se
tiče poljoprivrednih proizvoda već Tacit spominje zob, pljevu, pšenicu i raž. Germani su već zarana znali za uzgoj i tkanje lana. Vinova loza se uzgajala prije svega na samostanskim gospodarstvima. U organizaciji plodoreda osim pretpostavke o
13
Formatted: Font Formatted: Font color: Red
tropoljnom gospodarstvu, imamo i sistem smjenjivanja oranica sa slobodnim
travnjacima, koji zbog neurođenog rasporeda izbija iz tla samo oskudan trud. Mnoge zasluge vlastelinstva ne treba precjenji vati. Ali što se tiče napretka u naseljavanju
izvršen je znatan prodor u dotad nenastanjena područja koja su većinom vodila duhovno vlastelinstvo. Što se tiče zatvorenosti aristokratskog posjeda Lamprecht navodi i da je kraljevstvo bilo rasuto po selima i gradovima. Dopsch se suprostaviosuprotstavio još jednom dominantnom shvaćanju shva ćanju koje je izazvalo mnoge polemike i mnoge njegove pristalice i protivnike. Mislilo se da je Capitulare de
villis polazna točka o pretpostavci o centralizaciji uprave nad fiksnom zemljom, a to je bilo stvaralačko djelo Karla Velikog. Dopsch je to demantirao, dokazavši dokaz avši da je značenje znač enje tog izvora za upravljanje agrarnog razvitka precijenjeno. Po njemu Karlovi propisi o upravljanju imanjem nisu imali za cilj da stvore sistem nego su nastavljali da uspostave
staro i uobičajeno normalno stanje. Commented [GM15]: Zašto će Vam prazan red!
Iako je Dopsch pogodio istinu da Capitulare de villis ne sadrži Karlovu opću reformu u upravljanju krunskim imanjima, ipak on svjedoči o veoma mnogim crtama naivnog gledanja i o malenoj razvije nosti poljoprivrednih prilika. Zahvaljujući njemu imamo pred sobom organizaciju kraljevskih dobara, namijenjenih opskrbljivanju kralja svime
potrebnim, ostvarenu na načelu neposrednog nepo srednog namirivanja potreba.
7. OBRT
Rano srednjovjekovno vlastelinstvo moglo je vlastitom proizvodnjom udovoljavati ne samo potrebama seljaka, nego i vlastelinovim potrebama. potrebama.
Način gradnje vlasteoskih kuća bio je veoma jednostavan. Gradilo se od drveta, drvet a, dok su samo crkve i samostani najčešće građeni od kamena. Jednostavne potrebe su se namirivale prije svega poljoprivrednim i obrtnim proizvodima koji su se plaćali u daćama. Ona se sastojala od šindre drljače, bradvi lemeša od gvozdenih srpova. Na vlasteoskim dvorima živjeli su i mnogi neslobodni obrtnici, ali nemamo dokaz da je uistinu bilo tako. Dolazilo je do razmjenjivanja obrtnika obrtnika kako kome treba. Na primjer
Ludovik Pobožni šalje svog kovača nadbiskupu Reimskom Eboinu. U samostanima su 14
sami redovnici izrađivali različite predmete za vlastitu potrebu. Svećenstvo se isticalo u obradi kamena. Mnoge tajne umjetnosti su poznavali samo redovnici. Djelatnost onih
profesionalnih obrtnika koji su radili za slobodno tržište t ržište već je tada sezala preko granice vlastelinstva. Pojavljuju se razni obrtnici , najprije kovač, pa drvodjelja i tesar. Ukoliko
je bilo profesionalnih obrtnika, bili su to putujući putujuć i obrtnici koji su išli od mjesta do mjesta. Za podizanje veličanstvenih crkvenih građevina pozivali su sa svih strana obrtnike. Prvobitno, putovali su od m jesta do mjesta. Novac je većinom većino m bio sredstvo
plaćanja. Porezi su se ubirali u oružju i stoci. Nakon propasti Rimskog Carstva u – zlatni novac koji je bio proširen Carigradu se i dalje kovao isti novac. Bio je to solidus – zlatni i izvan svoje domovine. Kreditiran ja u to vrijeme zapravo još i nema. nema . Svi se poslovi sklapaju za gotov novac. Da bi se stvorila slika o gospodarstvu toga vremena i u tom
razdoblju treba uzet vrijeme gladi. U toku 9. stoljeća treba zabilježiti 4 perioda opće gladi, od kojih je svaki trajao više godina.
8. TRGOVINA I PROMET
Razmijembeni promet također nastaje u obliku putujućeg trgovanja. Trgovina je oduvijek postojala među ljudima, razmjenom robe. Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva trgovinski promet nije propao. Imamo putujuće trgovce u Rimu, Raveni, u Marseillu i Narboni, te se čini da nije nedostajalo trgovine u germanskim zemljama. Trgovine je bilo i u kasnije doba. U Utrechtu se javlja kao trgovačke središte prije kraja 8. stoljeća. Na Dunavu se vodila trgovina robljem. Središte trgovačkog prometa postaje Carigrad. Tu su se susretali razni trgovci iz svih zemalja. Da bi osigurali monopolski
položaj Carigrada u trgovačkom prometu pro metu Bizantski carevi su sprečavali putovanje putovan je europskih trgovaca na istok. Iz Carigrada su išla dva trgovačka puta u Europu, Europu, preko Crnog mora u Kijev i odatle dalje prema obalama Baltičkoga mora, te preko Sredozemnog mora u Marseille. U 10. i u 11. stoljeću razvijaju se Rajnski gradovi. Njemački i Francuski trgovci posjećivali su Englesku. Londonski statuti su car ine iz 11. stoljeća što su ih plaćali ljudi iz Normandije, Francije, Flandrije, te carevi ljudi. Oni donose vino, a kupuju vunu. Malen je bio broj robe koja se spominje u srednjovjekovnoj trgovini. Nisu to bili predmeti svakodnevne upotrebe, nego luksuzna
roba. U 10. i u 11. stoljeću javljala se i druga roba, poput oružja, grublja sukna, ne metali, metali, ali je njihova pojava bila rijetka i ograničena na pojedinim područjima. 15
Spominje se i trgovina ljudima. Slavenski istok je dobavljao ljudsku robu koju su
trgovci otpremali u Španjolsku. Trgovina u ranom srednjem vijeku bila je u rukama stranaca, npr., Asirci koji su imali prirođenu strast za trgovanjem, strast za dobitkom ih je nosila po čitavom svijetu. Na sjeveru trgovačku trgova čku važnost su stekli Frizi pa se od 500. do 900. godine to zove Frigijsko razdoblje. U ranosrednjovjekovnim izvorima kao
trgovci spominju se Židovi. Iz zapisa saznajemo da su židovi za trgovinom prevaljivali od Franačke pa do Kine, dijelom morem a dijelom kopnom. Arapi donose u Španjolsku kulture riže, pamuka, šećerne trske. U 11. stoljeću se još uvijek kupovalo samo u nevolji. Izuzetak su bili samostani. Smatralo se pristojnim primati, odnosno poklanjati poklanjati
darove, ili pljačkati. Za 8. pa do 10. stoljeće imamo brojne podatke o darovima što su ih kraljevi, pape, biskupi darivali jedni drugima. Sasi i Danci i Veneti su svoju djelatnost
otpočinjali pljačkom i gusarstvom. Pojam trgovca je bio istovjetan sa pojmom varalice. Najstariji privilegiji privilegiji za osnivanje sajmova sajmova davani davani su crkvama i samostanima. samostanima. Za
sajmove se kovao novac, a kovali su ga novčari.
16
ZAKLJUČAK Srednji vijek sam po sebi je bio i mračno doba, kako ga mnogi nazivaju. To možemo zaključiti iz svega što je i gore navedemo, od samog razvitka stanovništva, podjelama ljudi u klase, u one neslobodne i one koji su slobodni, te na vrhu same vlasteline. Podjela zemlje je također utjecala na život. Način ponašanja ljudi je također zanimljiv
proces. Trgovina je dosta utjecala na razdoblje srednjeg vijeka, a crna c rna činjenica je i ta da je postojalo trgovanje ljudi, kako ih se naziva robovima, koji su bili niža klasa. Zanimljiv je i način ponašanja vlastelina prema neslobodnom stanovništvu. Razvija se poljoprivreda, obrt i trgovina. Dolazi do nastajanja na stajanja i seoskih zajednica, koje još nisu utvrđene kako treba. Srednji vijek nama predstavlja jedno zanimljivo razdoblje, u u kojem dolazi do brojnih promjena, razdoblje u kojem se konstruira društvo i način življenja koji neće biti promijenjen dugo godina, pa i stoljeća. Promatramo i zanimljiv način komuniciranja ljudi jedni između drugih. Srednji vijek
Commented [GM16]: Ovdje imate povećan razmak između odlomaka! To je word sam ubacio ali ga treba ispraviti, a to činite tako da taj tekst označite i u ikoni gdje se nalazi prored kliknete na dnu Ukloni razmak nakon odlomka ! To učinite u cijelom radu, jer isti slučaj imate na početku pa do sredine rada!
nam govori mnogo t oga, ali ne može se sve reći samo u jednom komentaru, već se to
treba diskutirati i govoriti u više priča i komentara, no i istog se ne može izvući ono glavno, što je i kako je funkcioniralo sve u to doba.
17
LITERATURA
DR . JOSEF K ULISCHER ULISCHER , Opća ekonomsk a povijest srednjega i novoga vijeka , Kultura, Zagreb, 1957., str. 9-105.
Commented [GM17]: Obostrano poravnati! U popisu literature ne uvlači se prvi red, nego drugi red!
18