Isusov Govor Na Gori

1 Ellen G. White

Isusov govor na Gori

2

ISUSOV GOVOR NA GORI

Nakladnici ADVENTUS d.o.o. w w w.adventus.hr i ZNACI VREMENA Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno ili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika. Urednik Dragutin Matak Prijevod Milan ©uπljiÊ Lektura Ljerka Koren Korektura Darko FilËiÊ Prijelom GENESIS, Zagreb Naslovnica Kreπimir Godina Harry Anderson, Propovijed na Gori Tisak STUDIO MODERNA, Zagreb

3

Ellen G. White

Isusov govor na Gori Drugo izdanje

A DVENTUS

Zagreb, 2005.

4


Biblijski tekstovi navedeni su prema izdanju KrπÊanske sadaπnjosti.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 252:286 WHITE, Ellen Gould Isusov govor na Gori / Ellen G. [Gould] White ; [prijevod Milan ©uπljiÊ]. 2. izd. - Zagreb : Adventus : Znaci vremena, 2005. Prijevod djela: Thoughts from the Mount of Blessing. - Kazalo ISBN 953-7119-14-9 (Adventus) 451102204

5

KRISTOVIM U»ENICIMA, koje UËitelj i sad poziva da viπe cijene duhovno kraljevstvo od zemaljskoga kraljevstva, u nadi da Êe im ove stranice joπ jasnije prikazati slavu Nevidljivoga.

6


7

RijeË unaprijed

Stotine tisuÊa primjeraka knjige Isusov govor na Gori naπle su svoje Ëitatelje na stotinjak jezika svijeta otkad se knjiga prvi put pojavila davne 1896. godine. Da UËiteljeve pouke, izreËene na Gori, nastave prosvjetljivati, ohrabrivati i blagoslivljati ËovjeËanstvo, æelja je ne samo spisateljice Ellen G. White, veÊ i onih kojima je ona povjerila skrb o svojoj duhovnoj ostavπtini. Nakladnik

8


9

Predgovor

Propovijed na Gori nebeski je blagoslov svijetu — glas s Boæjega prijestolja. UpuÊena je ËovjeËanstvu da mu bude zakon o duænostima i svjetlost s Neba, nada i utjeha u oËaju, radost i okrjepa u svim okolnostima i na svim æivotnim stazama. Propovjednik nad propovjednicima, najveÊi UËitelj ovdje izgovara rijeËi kojima Ga je sâm Otac nadahnuo. Blaæenstva su Kristov pozdrav ne samo onima koji vjeruju, veÊ i cijeloj ljudskoj obitelji. Izgleda kao da je On na trenutak zaboravio da se nalazi na ovome svijetu, a ne na Nebu, pa se posluæio pozdravom uobiËajenim u svijetu svjetlosti. Blagoslovi su tekli s Njegovih usana kao æivotodavna struja koja je iznenada potekla iz zatvorenog vrela. Krist nas ne ostavlja u nedoumici o karakternim osobinama koje Êe On uvijek priznavati i blagoslivljati. Od slavoljubivih miljenika svijeta Krist se okrenuo k onima koje su takvi odbacili, proglasivπi blaæenima sve one koji prime Njegovu svjetlost i æivot. Siromaπne duhom, krotke, smjerne, æalosne, prezrene i prognane Krist poziva u

10


svoje zaπtitniËko naruËje: “Doite k meni... i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28) Krist moæe promatrati bijedu svijeta ne poæalivπi πto je stvorio Ëovjeka. U ljudskom srcu On vidi viπe, a ne samo grijeh i bijedu. Svojom beskrajnom mudrosti i ljubavlju Krist vidi moguÊnosti i visine koje Ëovjek moæe dosegnuti. Iako su ljudska biÊa zlouporabila primljene blagoslove i uniπtila dostojanstvo dano od Boga, Krist zna da Êe Stvoritelj ipak biti proslavljen njihovim otkupljenjem. RijeËi koje je Krist izgovorio s Gore blaæenstva saËuvat Êe svoju silu kroz sva vremena. Svaka misao je dragulj iz riznice istine. NaËela iznesena u ovoj propovijedi vrijede za sva vremena i za sve ljude. Krist je boæanski silno izraæavao svoju vjeru i nadu istiËuÊi jednu po jednu kategoriju ljudi, blagoslovljenih zato πto su izgradili pravedan karakter. ÆiveÊi æivotom Æivotodavca, vjerom u Njega svatko moæe dostiÊi ideal opisan Njegovim rijeËima. Ellen G. White

11

Na obronku Gore

Viπe od Ëetrnaest stoljeÊa prije Isusovog roenja u Betlehemu, okupila su se Izraelova djeca u divnoj ©ekemskoj dolini da s gorâ, s obiju strana sluπaju glasove sveÊenika koji su izricali blagoslove i prokletstva — “blagoslov, budete li sluπali zapovijedi Jahve, Boga svoga... a prokletstvo, ne budete li sluπali...” (Ponovljeni zakon 11,27.28) I tako je gora s koje su bile izgovorene rijeËi blagoslova postala poznata kao Gora blaæenstava. Meutim, na Gerizimu nisu bile izgovorene rijeËi koje Êe postati blagoslov grjeπnom i jadnom svijetu. Izrael je propustio ostvariti uzviπeni ideal koji mu je bio postavljen. Netko drugi, a ne Joπua Nunov, morao je povesti Boæji narod u pravi spokoj vjere. Gerizim nije viπe poznat kao Gora blaæenstava. Sad je to ona bezimena gora pokraj Genezaretskog jezera, s koje je Isus izgovorio rijeËi blagoslova svojim uËenicima i mnoπtvu. Zamislimo taj prizor i, sjedeÊi s uËenicima na obronku Gore, pokuπajmo se unijeti u misli i osjeÊaje koji su ispunjavali njihova srca. Kad shvatimo πto su Kristove rijeËi znaËile onima koji

12


su ih sluπali, u njima Êemo nazrijeti novu æivost i ljepotu i otkriti pouke koje nam pruæaju. Kad je Spasitelj otpoËeo svoju sluæbu, opÊeprihvaÊena predodæba o Mesiji i Njegovom djelu potpuno je onesposobljivala narod da Ga prihvati. Duh prave poboænosti izgubio se u tradicijama i ceremonijama, a proroËanstva su tumaËena po nahoenju oholih srca prionulih uz svijet. Hebreji su oËekivali Mesiju — ne kao Spasitelja od grijeha, veÊ kao velikoga vou koji Êe sve narode pokoriti vlasti lava iz plemena Judina. Uzalud ih je Ivan Krstitelj pozivao na pokajanje silom kakvu su imali stari proroci, silom koja je potresala srca. Uzalud ih je na Jordanu upuÊivao na Isusa kao na Boæje Janje koje je uzelo na sebe grijehe svijeta. Bog je nastojao usmjeriti njihove misli na Izaijino proroËanstvo o Spasitelju muËeniku, ali oni nisu htjeli sluπati. Da su se uËitelji i voe u Izraelu podËinili Kristovoj preobraæavajuÊoj milosti, On bi ih uËinio svojim predstavnicima meu ljudima. Prvo je u Judeji bio najavljen dolazak Boæjega kraljevstva te je upuÊen poziv na pokajanje. Izgnavπi iz jeruzalemskoga hrama one koji su ga oskvrnuli, Isus se objavio kao Mesija — Onaj koji Êe oËistiti duπu od prljavπtine grijeha i uËiniti da Njegov narod postane sveti hram Gospodinu. Ali hebrejski voe nisu se htjeli poniziti i prihvatiti

NA OBRONKU GORE

13

poniznog UËitelja iz Nazareta. Kad je drugi put posjetio Jeruzalem, bio je izveden pred sinedrij. Samo je strah od naroda sprijeËio velikodostojnike da Mu ne pokuπaju oduzeti æivot. Zato je, napustivπi Judeju, otpoËeo svoju sluæbu u Galileji. Tamo je radio nekoliko mjeseci prije nego Izgnavπi iz πto je odræao propovijed jeruzalemskoga na Gori. Vijest da je “blihrama one koji zu kraljevstvo nebesko” su ga oskvrnuli, (Matej 4,17), koju je obIsus se objavio javljivao po svoj zemlji, kao Mesija — privuk la je pozornost Onaj koji Êe svih druπtvenih slojeva i joπ viπe razgorjela plaoËistiti duπu od men njihovih slavoljubigrijeha i uËiniti vih nada. Slava novog da Njegov narod UËitelja preπla je granice postane sveti Palestine i, bez obzira na hram Gospodinu. dræanje glavara, proπirilo se miπljenje da bi to mogao biti Otkupitelj kojemu su se nadali. Veliko mnoπtvo pratilo je Isusa na svakom koraku, a oduπevljenje naroda sve viπe je raslo. Doπlo je vrijeme da i uËenici, najbliæi Kristovi suradnici, poËnu neposrednije sudjelovati u Njegovu radu kako to veliko mnoπtvo ne bi ostalo nezbrinuto, kao ovce bez pastira. Neki su se uËe-

14


nici pridruæili Isusu joπ u poËetku Njegove sluæbe. Gotovo sva dvanaestorica bili su meusobno povezani kao Ëlanovi Kristove obitelji. »ak i oni, zavedeni uËenjem rabina, zajedno s ostalima oËekivali su zemaljsko kraljevstvo. Nisu mogli shvatiti Isusove postupke. Bili su zbunjeni i uznemireni πto se On uopÊe ne trudi osigurati za svoje djelo potporu sveÊenika i rabina te πto niπta ne poduzima da bi uspostavio svoju vlast kao zemaljski vladar. Mnogo je joπ trebalo raditi s tim uËenicima prije nego πto postanu spremni prihvatiti svetu odgovornost koja Êe im biti povjerena kad se Isus uznese na nebo. Ipak, odgovorili su na Kristovu ljubav i — premda su bili sporoga srca za vjerovanje — Isus je u njima vidio ljude koje Êe moÊi obuËiti i pripremiti za svoje veliko djelo. A sad, buduÊi da su bili s Njim veÊ dovoljno dugo da mogu donekle uËvrstiti svoju vjeru u boæansku narav Njegova poslanja i buduÊi da je i narod dobio neoboriv dokaz Njegove moÊi, pripremljen je put da se javno izloæe naËela Kristova kraljevstva, πto Êe im pomoÊi da shvate Njegovu pravu narav. Sâm, na brdu kraj Galilejskog jezera, Isus je proveo cijelu noÊ u molitvi za te svoje izabranike. U zoru ih je pozvao k sebi. IzgovarajuÊi rijeËi molitve i pouke, poloæio je ruke na njihove glave u znak blagoslova te ih tako odvojio za evan-

NA OBRONKU GORE

15

eosko djelo. Zatim se zajedno s njima spustio na obalu jezera. Ondje se od ranoga jutra okupljalo veliko mnoπtvo. Osim uobiËajenog mnoπtva iz galilejskih gradova, tamo su bili mnogi iz Judeje i iz samoga Jeruzalema; iz Pereje i poluneznaboæaËkog Dekapolisa; iz Idumeje, juæno od Judeje, i iz Tira i Sva su srca Sidona, feniËkih gradova drhtala u nadi na obali Sredozemnog da Êe Izrael mora, a “... kad se Ëulo uskoro pred πto on Ëini”, oni “dooπe svim narodima da ga Ëuju i da se izlibiti slavljen kao jeËe od svojih bolesti; ... Gospodnji jer je iz njega izlazila sila izabranik, a koja je lijeËila sve.” (Marko 3,8; Luka 6,17-19) Jeruzalem biti BuduÊi da na onouzdignut kao me dijelu uske obale, doprijestolnica k le je mogao doprijeti svjetskog Njegov glas, nije bilo docarstva. voljno mjesta ni da Ga stojeÊi sluπaju svi koji su Ga æeljeli Ëuti, Isus ih je poveo natrag prema obronku gore. Stigavπi do zaravni, gdje se to veliko mnoπtvo moglo udobno smjestiti, Isus je sjeo na travu, a uËenici i narod slijedili su Njegov primjer.

16


OsjeÊajuÊi da Êe se dogoditi neπto osobito, uËenici su se gurali oko svojega UËitelja. Dogaaji toga jutra uËvrstili su ih u uvjerenju da Êe sad biti objavljen neki proglas o kraljevstvu koje Êe On, kako su se iskreno nadali, uskoro uspostaviti. Mnoπtvo je bilo ispunjeno osjeÊajem iπËekivanja, a na svim licima zrcalilo se duboko zanimanje. Dok su sjedili na zelenom obronku ËekajuÊi da boæanski UËitelj progovori, srca su im bila puna misli o buduÊoj slavi. Bilo je tu knjiæevnika i farizeja koji su æeljno oËekivali dan kad Êe dobiti vlast nad omrznutim Rimljanima i prisvojiti bogatstva i sjaj toga velikog svjetskog carstva. Siromaπni poljodjelci i ribari nadali su se obeÊanju da Êe njihove bijedne kolibe, oskudna hrana, tegoban æivot i strah od neimaπtine biti zamijenjeni palaËama punim izobilja i danima bezbriænosti. Nadali su se da Êe im Krist umjesto jedinog grubog ogrtaËa, koji im je danju sluæio kao odjeÊa, a noÊu kao pokrivaË, dati raskoπne i skupocjene haljine njihovih osvajaËa. Sva su srca drhtala u uznositoj nadi da Êe Izrael uskoro pred svim narodima biti slavljen kao Gospodnji izabranik, a Jeruzalem biti uzdignut kao prijestolnica svjetskog carstva.

17

Blaæenstva “Zatim otvori usta svoja i poËe ih ovako uËiti: ‘Blago siromaπnima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!’” (Matej 5,2.3) Kao neπto strano i novo odjeknule su te rijeËi u uπima iznenaenog mnoπtva. Takvo uËenje bilo je suprotno svemu πto su dotad Ëuli od sveÊenika ili rabina. U njemu nisu mogli naÊi niπta πto bi laskalo njihovoj uznositosti ili poticalo njihove slavoljubive nade. Ali iz toga novog UËitelja zraËila je snaga koja ih je oËaravala. Sama Njegova nazoËnost πirila je miomiris boæanske ljubavi, poput cvijeta πto πiri svoj miris. Njegove su rijeËi padale “kao rosa na travu, kao kiπa πto natapa zemlju”. (Psalam 72,6) Svi su osjeÊali da je pred njima Onaj koji Ëita tajne duπe, a ipak im pristupa s njeænim suosjeÊanjem. Otvorili su Mu svoja srca, a dok su sluπali, Sveti Duh im je otkrivao dio po dio znaËenja pouke koju je ËovjeËanstvo svih stoljeÊa trebalo nauËiti. Vjerske voe u Kristovo doba smatrali su da imaju veliko duhovno blago. Molitva farizeja: “Bo-

18


æe, zahvaljujem ti πto nisam kao ostali ljudi” (Luka 18,11) izraæavala je osjeÊaje toga druπtvenog sloja, a uvelike i osjeÊaje cijelog naroda. Ali u mnoπtvu okupljenom oko Isusa bilo je pojedinaca koji su osjeÊali svoje duhovno siromaπtvo. Kad se u Ëudesnom ulovu ribe otkrila Kristova boæanska sila, Petar je pao pred Spasiteljeve noge uzviknuvπi: “Udalji se od mene, Gospodine, jer sam greπnik!” (Luka 5,8) I u mnoπtvu okupljenom na brdu bilo je duπa koje su, suoËene s Njegovom neporoËnoπÊu, osjeÊale da su “nesretne, i bijedne, i siromaπne, i slijepe, i gole” (Otkrivenje 3,17), pa su Ëeznule za “miloπÊu Boæjom u svoj spasiteljskoj snazi...” (Titu 2,11). Kristove rijeËi pozdrava probudile su u tim duπama nadu; vidjele su da Bog blagoslivlja i njihov æivot. Isus je ponudio Ëaπu blagoslova onima koji su mislili: “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta mi ne treba” (Otkrivenje 3,17), ali su oni prijezirno odbacili milostivi dar. Onaj tko sebe smatra savrπenim, tko misli da je dovoljno dobar i zadovoljava se svojim stanjem, niti ne Ëezne postati sudionik u Kristovoj milosti i pravednosti. Uznositost ne osjeÊa da joj je bilo πto potrebno pa zato zatvara srce Kristu i neizmjernim blagoslovima koje je On doπao podariti. U srcu takve osobe nema mjesta za Isusa. Oni koji su u vlastitim oËima bogati i dostojni poπtivanja, ne

BLA ÆENSTVA

19

traæe vjerom i ne primaju Boæji blagoslov. OsjeÊaju da su siti, a odlaze gladni. PomoÊ koju Krist moæe pruæiti cijene oni koji znaju da se sami nikako ne mogu spasiti niti sami od sebe uËiniti ijedno dobro djelo. To su siromaπni duhom, za koje On kaæe da Êe biti blagoslovljeni. »ovjeka kojemu praπta, Krist najprije vodi Kristove rijeËi na pokajanje, a djelo je pozdrava Svetoga Duha uvjeriti ga probudile su u da je grjeπan. Oni Ëija je tim duπama srca Boæji Duh uvjerio nadu; vidjele su svojim utjecajem, spoznaju da u sebi nemaju da Bog niËeg dobroga, da je sve blagoslivlja i πto su ikad Ëinili bilo njihov æivot. proæeto samoljubljem i grijehom. SliËno bijednom cariniku, oni stoje po strani, ne usuujuÊi se Ëak ni pogled usmjeriti k nebu, i viËu: “Boæe, smiluj se meni greπniku!” (Luka 18,13) Takvi primaju blagoslov. Pokajnik dobiva oprost, jer je Krist “Jaganjac Boæji koji uzima grijeh svijeta”. (Ivan 1,29) Bog je obeÊao: “Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao vuna.” “Dat Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u vas!” (Izaija 1,18; Ezekiel 36,26.27)

20


O siromasima u duhu Isus kaæe: “Njihovo je kraljevstvo nebesko.” To kraljevstvo nije, kako su oËekivali Kristovi sluπatelji, prolazno i zemaljsko. Krist je ljudima otvorio duhovno kraljevstvo svoje ljubavi, milosti i pravednosti. Oznaka Mesijinog kraljevstva jest sliËnost sa Sinom ËovjeËjim. Njegovi podanici su siromaπni duhom, krotki, proganjani zbog pravde. Njima pripada nebesko kraljevstvo. Premda joπ nije sasvim dovrπeno, u njima je otpoËelo djelo koje Êe ih uËiniti “dostojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu”. (Koloπanima 1,12) Svi koji osjeÊaju veliko siromaπtvo svoje duπe i shvaÊaju da nemaju u sebi nikakvog dobra, mogu dobiti pravednost i snagu ugledavπi se na Isusa. On kaæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti”. (Matej 11,28) Isus vas moli da svoje siromaπtvo zamijenite bogatstvom Njegove milosti. Mi nismo dostojni Boæje ljubavi, ali je dostojan Krist, naπ Jamac. On moæe savrπeno spasiti sve koji dolaze k Njemu. Kakvo god bilo vaπe iskustvo u proπlosti, koliko god bile obeshrabrujuÊe vaπe trenutaËne okolnosti, ako doete k Isusu takvi kakvi jeste, slabi, bespomoÊni i oËajni, naπ milostivi Spasitelj daleko Êe vam iziÊi u susret, zagrlit Êe vas rukama svoje ljubavi i ogrnuti plaπtem svoje pravednosti. Predstavit Êe vas Ocu, odjevene u bijelu odjeÊu svojega ka-

BLA ÆENSTVA

21

raktera. On se zalaæe za nas pred Bogom: “Ja sam zauzeo mjesto ovoga grjeπnika. Ne gledaj to zalutalo dijete, veÊ gledaj mene.” Koliko god glasno Sotona govorio protiv naπe duπe optuæujuÊi je za grijeh i polaæuÊi na nas pravo kao na svoj plijen, Kristova krv govori mnogo silnije. Kazat Êe: “Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga... U Jahvi Êe pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!” (Izaija 45,24.25)

“Blago onima koji tuguju, jer Êe se utjeπiti!” (Matej 5,4) Tugovanje o kojemu je ovdje rijeË iskreno je æaljenje zbog grijeha. Isus kaæe: “A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi k sebi.” (Ivan 12,32) Kad je netko pokrenut da pogleda Isusa raspetog na kriæu, shvaÊa svu grjeπnost ljudskog roda i spoznaje da je grijeh muËio i razapeo Gospodina slave. Uvia da je, iako voljen neizrecivo njeænom ljubavlju, svojim æivotom davao sliku stalne nezahvalnosti i buntovniπtva. Odrekao se svojega najboljeg Prijatelja i zlouporabio najdragocjeniji dar Neba. Ponovno je sâm razapinjao Boæjega Sina i probadao Njegovo okrvavljeno i probodeno srce. Ponor grijeha, golem, mraËan i dubok, odvaja ga od Boga i on plaËe slomljena srca.

22


Tko tako tuguje, “utjeπit Êe se”. Bog nam otkriva naπu krivnju da bismo mogli naÊi utoËiπte u Kristu, osloboditi se ropstva grijehu uz Njegovu pomoÊ i radovati se u slobodi Boæjih sinova. U pravoj skruπenosti moæemo doÊi do podnoæja kriæa i ondje ostaviti svoje terete. Spasiteljeve rijeËi objavljuju vijest utjehe i onima koji podnose nedaÊe ili su nekoga izgubili. Naπe tuge ne niËu iz zemlje. “Jer samo nerado on poniæava i rascvili sinove Ëovjeka”. (Tuæaljke 3,33) Kad Spasitelj dopusti da na nas naiu kuπnje i nevolje, to nam je “za naπe (pravo) dobro, da bismo postali dionicima njegove svetosti”. (Hebrejima 12,10) Koliko god kuπnja izgledala gorka i teπka, ako se podnosi s vjerom, donijet Êe blagoslov. Okrutan udarac koji odnosi zemaljske radosti, moæe nam usmjeriti pogled prema Nebu. Koliko je onih koji nikad ne bi upoznali Isusa da ih patnja nije natjerala da u Njemu potraæe utjehu! Bog se sluæi æivotnim nedaÊama da bi uklonio neËistoÊu i grubost iz naπega karaktera. Rezanje, oblikovanje, klesanje, glaËanje i dotjerivanje bolni su postupci πto ih nedaÊe obavljaju. Nije lako biti pritisnut uz kotaË brusilice, ali tako se kamen priprema za mjesto koje treba zauzeti u nebeskom hramu. UËitelj ne troπi vrijeme i trud na neku bezvrijednu grau. On glaËa samo svoje

BLA ÆENSTVA

23

dragocjeno kamenje da bi postalo vrijedno palaËe. Gospodin Êe pomoÊi svima koji se uzdaju u Njega. Ljudi vjere postiÊi Êe dragocjene pobjede, nauËit Êe dragocjene pouke i steÊi dragocjena iskustva. Naπ nebeski Otac nikad ne zaboravlja one koje je obuzela tuga. Kad se David penjao uz Maslinsku goru, “sve plaËuÊi, pokrivene glave i Koliko je onih bos” (2. Samuelova 15, koji nikad ne bi 30), Gospodin ga je saupoznali Isusa æaljivo promatrao. David da ih patnja je bio odjeven u kostrijet, grubu tkaninu od nije natjerala kozje dlake, i savjest ga da u Njemu je optuæivala. Ti vanjski potraæe utjehu! znakovi poniznosti svjedoËili su o njegovoj dubokoj skruπenosti. PlaËnim i bolnim rijeËima iznio je pred Boga svoju nevolju. Gospodin nije odbacio svojega slugu. Nikad David nije bio tako drag Srcu beskrajne Ljubavi kao tada kad je, obuzet griænjom savjesti, bjeæao da spasi svoj æivot od neprijatelja koje je njegov vlastiti sin podignuo na bunu. Gospodin kaæe: “Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se!” (Otkrivenje 3,19) Krist podiæe skruπeno srce

24


i Ëisti ojaenu duπu sve dok ona ne postane Njegovo prebivaliπte. Ali kad naiu nevolje, koliki su meu nama sliËni Jakovu! Mislimo da je to neprijateljeva ruka. U tami se slijepo borimo sve dok nam ne ponestane snage i viπe ne moæemo naÊi ni utjehe ni izbavljenja. Boæanski dodir otkrio je Jakovu u osvit dana Onoga s kime se borio, Anela zavjeta, i on je plaËuÊi bespomoÊno pao na grudi Beskrajne Ljubavi da primi blagoslov za kojim je Ëeznula njegova duπa. I mi trebamo nauËiti da su nevolje blagoslov, ne prezirati Gospodnje ukore niti klonuti kad nas On opominje. “Da, blago Ëovjeku koga Bog odbaci... On ranjava, ali i ranu povija, udara, i svojom zacjeljuje rukom. Iz πest Êe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neÊe.” (Job 5,17-19) Krist prilazi svakoj ranjenoj duπi da je iscijeli. Æivot pun bolnih gubitaka, æalosti i patnje moæe se razvedriti dragocjenim otkrivanjem Njegove nazoËnosti. Bog ne æeli da ostanemo pritisnuti nijemom boli, ranjena i slomljena srca. On æeli da podignemo pogled i gledamo Njegovo drago lice puno ljubavi. Dragi Spasitelj stoji pokraj mnogih Ëije su oËi tako obnevidjele od suza da Ga ne mogu prepoznati. »ezne uzeti naπe ruke i potaknuti nas da gledamo u Njega s jednostavnom vjerom,

BLA ÆENSTVA

25

dopuπtajuÊi Mu da nas vodi. Njegovo je srce otvoreno za naπe duboke æalosti, tuge i nevolje. Spasitelj nas je ljubio vjeËnom ljubavlju i okruæivao njeænom dobrotom. Srcem se uvijek moæemo osloniti na Njega i neprekidno razmiπljati o Njegovoj njeænoj dobroti i ljubavi. On Êe uzdignuti Krist prilazi duπu iznad svakodnevnih svakoj ranjenoj tuga i nevolja i dati joj duπi da je mir. iscijeli. Æivot Mislite na to, napapun bolnih Êena i bolna djeco, i radujte se u nadi, “jer sve gubitaka, æalosti πto je od Boga roeno i patnje moæe se pobjeuje svijet.” (1. Ivarazvedriti nova 5,4) dragocjenim Blaæeni su i oni koji otkrivanjem plaËu zajedno s Isusom Njegove osjeÊajuÊi suÊut prema nazoËnosti. svijetu zbog njegovih patnja i tugu zbog njegovih grijeha. U takvom plaËu nijedna misao nije posveÊena sebi. Isus je bio »ovjek boli i podnosio je duπevne patnje koje nijedan jezik ne moæe opisati. Njegov duh bio je rastrgan i ranjavan ljudskim prijestupima. UsrdnoπÊu punom samoprijegora trudio se ublaæiti bijedu i jade ËovjeËanstva, a srce Mu je obuzimala teπka tuga dok je

26


promatrao mnoπtvo koje je odbijalo doÊi k Njemu i dobiti æivot. Svi Kristovi sljedbenici proÊi Êe kroz to iskustvo. BuduÊi da u sebi nose Njegovu ljubav, suraivat Êe s Njim u spaπavanju izgubljenih. Sudjelovat Êe u Kristovim patnjama, ali i u slavi koja Êe se javiti. BuduÊi da su s Njim bili jedno u Njegovu djelu i pili zajedno s Njim Ëaπu boli, sudjelovat Êe i u Njegovoj radosti. Nevolje su nauËile Isusa da obavlja sluæbu utjeπitelja. U svakoj ljudskoj tuzi i On je tuæan, a “buduÊi da je sam trpio i bio kuπan, moæe pomoÊi onima koji stoje u kuπnji”. (Izaija 63,9; Hebrejima 2,18) Svaka duπa koja se sjedinila s Njegovim mukama ima prednost sudjelovati u toj sluæbi. “Zaista, kao πto se patnje Kristove preobilno izlijevaju na nas, tako preobilna biva i naπa utjeha po Kristu.” (2. KorinÊanima 1,5) Gospodin pruæa oæaloπÊenima osobitu milost. Njezinom silom omekπava srca i pridobiva duπe. Njegova ljubav otvara put ranjenoj i izmuËenoj duπi te postaje melem onima πto tuguju. “Pa i pisao sam vam ovo isto da me ne raæaloste na mom dolasku oni koji bi me trebali razveseliti, uvjeren za vas sve da je moja radost radost i vas sviju. Da, pisao sam vam u velikoj tuzi, u tjeskobi srca i s mnogim suzama, ne da vas raæalostim, veÊ da upoznate preveliku ljubav koju imam prema vama.” (2. KorinÊanima 2,3.4)

BLA ÆENSTVA

27

“Blago krotkima...” (Matej 5,5) U Blaæenstvima je objavljena razvojna crta krπÊanskog iskustva. Oni koji su osjetili da im je Krist potreban, koji su plakali zbog svojih grijeha i zajedno s Kristom proπli kroz πkolu patnje, nauËit Êe se i krotkosti od boæanskog UËitelja. Vrlinu krotkog i blagog podnoπenja nepravde nisu cijenili ni neznaboπci ni Hebreji. RijeËi πto ih je Mojsije, nadahnut Svetim Duhom, kazao o sebi — da je najkrotkiji Ëovjek na Zemlji — narod u to doba nije smatrao pohvalom. Ponajprije su izazivale saæaljenje ili prijezir. Ali Isus proglaπava krotkost jednim od najvaænijih uvjeta za ulazak u Njegovo kraljevstvo. Boæanska ljepota te dragocjene vrline otkrila se u Njegovu osobnom æivotu i karakteru. Isus, sjajnost OËeve slave, “nije se ljubomorno dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima”. (Filipljanima 2,6.7) Pristao je proÊi kroz najteæa iskustva æivota koraËajuÊi usred sinova ljudskih — ne kao kralj koji zahtijeva poËasti, veÊ kao Onaj Ëiji je æivotni poziv sluæiti drugima. U Njegovu ponaπanju nije bilo ni traga laæne revnosti ili hladne strogosti. Narav Iskupitelja svijeta bila je uzviπenija od aneoske, a ipak su s Njegovim boæanskim veliËanstvom bile sjedinjene krotkost i poniznost, kojima je sve privlaËio k sebi.

28


Isus se odrekao sebe i nije se isticao nijednim svojim djelom. U svemu se pokoravao volji svojega Oca. Kad je Njegovo poslanje na Zemlji bilo veÊ pri kraju, mogao je reÊi: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrπivπi djelo koje si mi dao da uËinim.” (Ivan 17,4) Krist nas poziva: “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer ja sam krotka i ponizna srca.” “Ako, dak le, tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi” (Matej 11,29; 16,24). Odbacimo zato svoje sebiËne interese s prijestolja i neka oni viπe ne vladaju duπom. Onaj tko gleda na Kristovo samoodricanje i Njegovu poniznost srca, bit Êe prinuen reÊi, kao πto je rekao Daniel kad je ugledao Onoga koji je bio sliËan sinovima ËovjeËjim: “Ostadoh sam gledajuÊi to veliko vienje; onemoÊah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel 10,8) Samopouzdanje i samoisticanje, Ëime se hvalimo, prikazuju nam se tada u svoj svojoj odurnosti, kao znaci robovanja Sotoni. »ovjek se po naravi uvijek nastoji istaknuti i uvijek je spreman boriti se za prvenstvo. Ali onaj tko uËi od Isusa, odrekao se sebe, oholosti i æelje za prvenstvom. U njegovoj duπi vlada mir, a njegovom osobnoπÊu upravlja Sveti Duh. Tada viπe ne teæimo za najviπim mjestom. Ne gajimo slavoljubivu teænju da nametljivoπÊu obratimo pozornost na

BLA ÆENSTVA

29

sebe, veÊ osjeÊamo da je naπe najviπe mjesto kraj nogu Spasiteljevih. Tada gledamo u Isusa oËekujuÊi da nas Njegova ruka povede, osluπkujemo Njegov glas da nas uputi. Apostol Pavao je stekao to iskustvo: “... ja sam, naime, po zakonu Ako primimo umro Zakonu da æivim Krista kao Bogu, s Kristom sam rastalnog gosta zapet na kriæ; æivim — ali svoje duπe, Boæji ne viπe ja, nego Krist æimir, koji vi u meni: æivot koji sada provodim u tijelu, nadmaπuje provodim u vjeri u Sina svaki um, Boæjega, koji mi je iskasaËuvat Êe naπa zao ljubav i samoga sebe srca i misli u za mene predao — ne Kristu Isusu. prezirem milost Boæju, jer, ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.” (GalaÊanima 2,19.20) Ako primimo Krista kao stalnog gosta svoje duπe, Boæji mir, koji nadmaπuje svaki um, saËuvat Êe naπa srca i misli u Kristu Isusu. Spasiteljev æivot na Zemlji, iako ispunjen sukobima, bio je æivot mira. Dok su Ga razjareni neprijatelji stalno progonili, On je govorio: “ Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.” (Ivan 8,29)

30


Nikakva oluja ljudskog ili sotonskog gnjeva nije mogla poremetiti mir Njegova savrπenog zajedniπtva s Bogom: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam.” “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Ivan 14,27; Matej 11,29) Samoljublje uniπtava naπ mir. Dok naπa sebiËna narav æivi u nama, spremni smo je stalno braniti od poniæenja i uvrede; ali kad smo mrtvi i kad je naπ æivot skriven s Kristom u Bogu, neÊemo primati k srcu zanemarivanje i podcjenjivanje. Bit Êemo gluhi za ogovaranje i slijepi za porugu i uvredu. “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdraæuje se, zaboravlja i praπta zlo; ne raduje se nepravdi, raduje se istini. Sve ispriËava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.” (1. KorinÊanima 13,4-8) SreÊa koja potjeËe iz zemaljskih izvora promjenjiva je kao πto su promjenjive okolnosti o kojima ovisi. Ali Kristov mir je stalan i trajan. On ne ovisi o æivotnim okolnostima, o koliËini svjetovnih dobara ni o broju zemaljskih prijatelja. Krist je izvor æive vode, a sreÊa koja potjeËe od Njega nikad neÊe iznevjeriti.

BLA ÆENSTVA

31

Kristova krotkost, pokazana u domu, usreÊit Êe sve ukuÊane: ona ne izaziva svau, ne uzvraÊa ljutito, veÊ stiπava razdraæeni temperament i zraËi blagoπÊu πto je osjeÊaju svi koji su u krugu njezinog utjecaja. Svaku zemaljsku obitelj u kojoj se njeguje, ona Ëini dijelom velike nebeske obitelji. Bilo bi nam kudikaKrist je izvor mo bolje stradati zbog æive vode, a laænih optuæaba nego sasreÊa koja mi sebi stvarati muku potjeËe od Njega osveÊujuÊi se svojim neprijateljima. Duh mrænje nikad neÊe i osvete potekao je od iznevjeriti. Sotone i moæe donijeti samo zlo onome tko ga gaji. U poniznosti srca, u krotkosti koja je plod prebivanja u Kristu, krije se tajna blagoslova. “Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenËava ponizne!” (Psalam 149,4) Krotki Êe “naslijediti zemlju”. Æelja za uzvisivanjem unijela je grijeh u svijet i zato su naπi praroditelji izgubili vlast nad ovom lijepom Zemljom, svojim kraljevstvom. Krist je samoodricanjem otkupio ono πto je bilo izgubljeno. UËi nas da i mi trebamo pobijediti kao πto je On pobijedio. (Otkrivenje 3,21) NjegujuÊi poniznost i samoodricanje, moæemo postati Kristovi suna-

32


sljednici: “Zemlju Êe posjedovati krotki”. (Psalam 37,11) Zemlja, obeÊana krotkima, neÊe biti sliËna ovoj, zamraËenoj sjenom smrti i prokletstva. “Ali mi oËekujemo, prema njegovu obeÊanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.” “NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice.” (2. Petrova 3,13; Otkrivenje 22,3) Tamo nema razoËaranja, nema boli, nema grijeha, nema nikoga tko Êe reÊi da je bolestan. Nema pogrebnih povorki, nema plaËa, nema smrti, nema rastanaka, nema slomljenih srca. Ali tamo je Isus, tamo je mir. “NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ih muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se smiluje, dovest Êe ih k izvorima vode”. (Izaija 49,10)

“Blago gladnima i æednima pravednosti, jer Êe se nasititi!” (Matej 5,6) Pravednost je svetost, sliËnost Bogu, a “Bog je ljubav”. (1. Ivanova 4,16) To je usklaenost s Boæjim Zakonom, “jer zapovijedi su tvoje sve pravedne” (Psalam 119,172), a ljubav je “ispunjeni Zakon”. (Rimljanima 13,10) Pravednost je ljubav, a ljubav je svjetlost i æivot Boæji. Boæja

BLA ÆENSTVA

33

pravednost utjelovljena je u Kristu. PrimajuÊi Njega, dobivamo pravednost. Pravednost se ne stjeËe muËnim naporima ni zamornim radom, darovima ili ærtvom, nego se besplatno daje svakoj duπi koja je gladna i æedna pravednosti. “O svi vi koji ste æedni, doite na Kao πto umorni vodu; ako novaca i neputnik u mate, doite. Bez novapustinji Ëezne ca i bez naplate kupite za izvorom i, vina i mlijeka.” “NeÊe naπavπi ga, gasi uspjeti oruæje protiv tebe skovano. ... To je baπæe, tako Êe tina slugu Jahvinih, to krπÊanin biti im je pobjeda od mene æedan Ëiste vode — rijeË je Jahvina.” “I evo æivota. Dobit Êe imena kojim Êe ga nazije od Krista koji vati: ‘Jahve, Pravda naje njezin izvor. πa.’” (Izaija 55,1; 54,17; Jeremija 23,6) Nijedna ljudska sila ne moæe niËim zadovoljiti glad i æe duπe. Ali Isus kaæe: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje glas moj i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerat Êu s njim, i on sa mnom.” “Ja sam kruh æivota. Tko dolazi k meni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neÊe nikada oæednjeti.” (Otkrivenje 3,20; Ivan 6,35)

34


Kao πto nam je potrebna hrana da bismo odræali tjelesnu snagu, tako nam je potreban Krist, kruh s Neba, da nas okrijepi u duhovnom æivotu i da nam podari snagu za rad u Boæjem djelu. Kao πto tijelo neprestano prima hranjive sastojke koji odræavaju æivot i snagu, tako i duπa mora odræavati neprestanu vezu s Kristom potpuno Mu se pokoravajuÊi i oslanjajuÊi se na Njega. Kao πto umorni putnik u pustinji Ëezne za izvorom i, naπavπi ga, gasi æe, tako Êe krπÊanin biti æedan Ëiste vode æivota. Dobit Êe je od Krista koji je njezin izvor. Kad upoznamo savrπenstvo Spasiteljevog karaktera, zaæeljet Êemo potpuno se preobraziti i obnoviti po uzoru na Njegovu neporoËnost. ©to viπe doznajemo o Bogu, to Êe uzviπeniji biti naπ ideal karaktera i usrdnija naπa Ëeænja da odraæavamo Boæji lik. Kad duπa teæi za Bogom, boæansko se spaja s ljudskim, a srce puno Ëeænje kaæe: “Samo je u Bogu mir, duπo moja, samo je u njemu nada moja.” (Psalam 62,6) Ako ste svjesni potrebe svoje duπe, ako ste gladni i æedni pravednosti, to je dokaz da je Krist u vaπemu srcu probudio æelju da Ga pozovete kako bi izlijevanjem Svetoga Duha uËinio za vas ono πto sami ne moæete uËiniti. Ne moramo gasiti æe na plitkim potocima, jer je upravo iznad nas velik izvor s Ëijih bogatih voda moæe-

BLA ÆENSTVA

35

mo obilno piti ako se samo malo uspnemo stazom vjere. Boæje rijeËi su vrelo æivota. Ako i vi Ëeznete za tim æivim izvorima, sjedinit Êete se, uz pomoÊ Svetoga Duha, s Kristom. Poznate istine otkrit Êe vam svoje nove strane, biblijski tekstovi zasjat Êe vam iznenada, kao bljesak munje, u novom znaËenju. Vidjet Êete povezanost drugih isBoæje rijeËi su tina s djelom otkupljenja vrelo æivota. i znat Êete da vas Krist Ako i vi Ëeznete vodi, da je boæanski UËiza tim æivim telj pokraj vas. Isus je rekao: “A tko izvorima, pije od vode koju Êu mu sjedinit Êete se, ja dati, sigurno neÊe niuz pomoÊ kad oæednjeti. ©toviπe, Svetoga Duha, s voda koju Êu mu ja dati Kristom. postat Êe u njemu izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni.” (Ivan 4,14) Dok vam Sveti Duh bude otkrivao istinu, skupljat Êete najdragocjenija iskustva i Ëeznuti da i drugima govorite o utjeπnim spoznajama koje su vam otkrivene. Kad se budete naπli s njima, prenosit Êete im neke nove misli o Kristovu karakteru i radu. I onima koji Ga ljube i onima koji Ga ne ljube iznosit Êete nove objave o Njegovoj ljubavi punoj suosjeÊanja.

36


“Dajite, pa Êe vam se dati” (Luka 6,38), jer se o Boæjoj RijeËi kaæe: “Zdenac je u mom vrtu, izvor æive vode koja teËe s Libana.” (Pjesma nad pjesmama 4,15) Srce koje je jednom okusilo Kristovu ljubav stalno Ëezne da je okusi joπ viπe. Dok je dijelite, primat Êete je sve bogatije i obilnije. Svaka objava Boga poveÊava sposobnost duπe da spoznaje i voli. Srce neprestano vapi: “Koliko Êe nas sigurnije spasiti od srdæbe sada kad smo veÊ opravdani njegovom krvi”, a Duh uvijek odgovara: “Jer ako smo izmireni s Bogom smrÊu njegova Sina dok smo joπ bili neprijatelji, mnogo Êemo se sigurnije, veÊ izmireni, spasiti njegovim æivotom” (Rimljanima 5,9.10) Naπ Bog se raduje Ëiniti “neograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ili misliti...” (Efeæanima 3,20) Kad se odrekao sebe da bi spasio izgubljeno ËovjeËanstvo, Isusu je Sveti Duh bio dan u potpunosti. Tako Êe biti darovan i svakom Kristovom sljedbeniku kad Mu potpuno preda srce da bude Njegovo prebivaliπte. Sâm Gospodin nam nalaæe: “... veÊ se napunite Duhom” (Efeæanima 5,18), a ta zapovijed istodobno je i obeÊanje o ispunjenju. Ocu je bilo ugodno u Kristu “nastaniti svu puninu” i “po njemu ste i vi ispunjeni”. (Koloπanima 1,19; 2,10) Kao πto pljuskovi osvjeæavaju zemlju, tako je i Bog izlijevao obilje svoje ljubavi. “Rosite, ne-

BLA ÆENSTVA

37

besa, odozgo, i oblaci, daædite pravednoπÊu. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje!” “Ubogi i bijedni vodu traæe, a nje nema! Jezik im se osuπi od æei. Ja, Jahve, njih Êu usliπiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neÊu. U goleti bregova otvorit Êu rijeke, i posred dolova izvore. Pustinju Êu pretvoriti u moËvaru, a u vrela suπnu zemlju.” (Izaija 45,8; 41,17.18) “Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.” (Ivan 1,16)

“Blago milosrdnima, jer Êe postiÊi milosre!” (Matej 5,7) Ljudsko srce je hladno, mraËno i bez ljubavi. Ako netko i pokaæe duh milosra i praπtanja, ne Ëini to sâm od sebe, veÊ pod utjecajem boæanskoga Duha koji djeluje na srce. “©to se nas tiËe, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” (1. Ivanova 4,19) Sâm Bog je izvor svake milosti. Njegovo je ime “milosrdan i milostiv”. (Izlazak 34,6) Ne postupa s nama onako kako smo zasluæili, ne pita jesmo li dostojni Njegove ljubavi, veÊ nas obasipa obiljem ljubavi da bi nas uËinio dostojnima. Bog nije osvetoljubiv. Ne æeli kazniti, æeli spasiti. »ak i strogost koju pokazuje u svojoj Promisli pokazuje samo radi spasenja zalutalih. Æarko

38


æeli ublaæiti ljudske patnje i staviti svoj melem na njihove rane. Istina je da Bog “krivca nekaænjena ne ostavlja” (Izlazak 34,7), ali je zato voljan oprostiti krivnju. Milostivi su “dionici boæanske naravi” (2. Petrova 1,4), u njima Boæja milosrdna ljubav dolazi do izraæaja. Svi oni Ëija su srca povezana suosjeÊanjem sa Srcem Beskrajne Ljubavi, nastojat Êe se vratiti na pravi put. Kristova nazoËnost u duπi nepresuπan je izvor. Gdje On prebiva, tamo se dobroËinstva umnaæaju. Kad zalutale, iskuπane i jadne ærtve æelja i grijeha zovu u pomoÊ, krπÊanin se ne pita jesu li dostojne. Zapita se: πto mogu uËiniti za njihovo dobro? U najbjednijima i najponiæenijima on vidi duπe za Ëije je spasenje umro Krist i zbog kojih je Bog svojoj djeci povjerio sluæbu pomirbe. Milostivi su oni koji imaju saæaljenja prema siromaπnima, napaÊenima i potlaËenima. Job kaæe: “Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoÊi. Na meni bjeπe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraÊah. Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaπtem i povezom. Bjeh oËi slijepcu i bjeh noge bogalju, otac ubogima, zastupnik strancima”. (Job 29,12-16) Mnogima je æivot muËna borba. OsjeÊaju svoje nedostatke, nesretni su i bez vjere. Smatraju

BLA ÆENSTVA

39

da nemaju na Ëemu biti zahvalni. Ljubazna rijeË, pogled pun suÊuti i razumijevanje bili bi mnogima koji se bore i koji su osamljeni kao Ëaπa hladne vode æednoj duπi. RijeË suÊuti ili Ëin dobrote olakπat Êe terete koji tako teπko pritiπÊu umorna pleÊa. A svaka rijeË i svako djelo nesebiËne dobrote izraz su Kristove ljubavi prema izgubljeLjubazna rijeË, nom ËovjeËanstvu. pogled pun Milostivi Êe biti posuÊuti i milovani. “Podaπna duπa razumijevanje nalazi okrepu, i tko nabili bi mnogima paja druge, sam Êe se napojiti.” (Mudre izreke koji se bore i 11,25) Samilosna duπa koji su uæiva slatki mir. Æivot isosamljeni kao punjen nesebiËnom sluæËaπa hladne bom za dobro dr ugih vode æednoj njoj je blaæena nagrada. duπi. Sveti Duh koji prebiva u duπi i utjeËe na æivot, smekπat Êe tvrda srca i probuditi suosjeÊanje i njeænost. Ono πto posijete, to Êete i æeti. “Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve Êe ga πtititi i æiva saËuvati, sreÊu mu dati na zemlji, i neÊe ga predati na volju duπmanima. Jahve Êe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.” (Psalam 41,2-4)

40


Tko je posvetio svoj æivot Bogu da bi sluæio Njegovoj djeci, povezan je s Onim koji upravlja svim zalihama svemira. Æivot mu je povezan zlatnim lancem nepromjenjivih obeÊanja s Boæjim æivotom. Gospodin ga neÊe iznevjeriti u Ëasu muke i potrebe. “A moj Êe Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vaπu potrebu raskoπno prema svom bogatstvu.” (Filipljanima 4,19) U Ëasu posljednje potrebe milostivi Êe naÊi utoËiπte u milosti Spasitelja punog saæaljenja i bit Êe primljeni u vjeËne stanove.

“Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Boga gledati!” (Matej 5,8) Hebreji su strogo pazili na odræavanje obredne ËistoÊe, pa su i njihovi propisi bili pretjerano teπki. Misli su im bile obuzete pravilima, ograniËenjima i strahom od vanjskog oskvrnuÊa pa nisu ni opaæali mrlju koju su sebiËnost i zloba ostavljale na duπi. Isus nije spomenuo tu obrednu ËistoÊu kao uvjet za ulazak u svoje kraljevstvo, ali je isticao potrebu za ËistoÊom srca. “A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosra i dobrih plodova, postojana i iskrena.” (Jakov 3,17). U Boæji grad neÊe uÊi niπta πto oskvrnjuje. Oni koji jed-

BLA ÆENSTVA

41

nom budu stanovali u njemu, moraju veÊ ovdje biti Ëistoga srca. U onome tko uËi od Isusa sve viπe Êe jaËati odbojnost prema nepromiπljenom ponaπanju, nedoliËnim rijeËima i nepristojnim mislima. Kad Krist obitava u srcu, misli i ponaπanje bit Êe Ëisti i oplemenjeni. Isusove rijeËi: “Blago onima koji su Ëista srca” imaju i dublje znaËenje. Nije rijeË samo o Ëistom srcu u smislu u kojemu svijet razumije VeÊini ljudi sâm neporoËnost, dakle o osKrist je “poput loboenosti od onoga korijena iz πto je puteno, neokaljazemlje no poæudom, nego o Ëestitosti u skrivenim nakasasuπene”, pa ne nama i pobudama srca, vide u Njemu o osloboenosti od oholjepotu da bi se losti i samoljublja, o “u nj zaglédali”. skromnosti, nesebiËnosti, o sliËnosti djetetu. Samo se sliËni meusobno cijene. Sve dok u svojemu æivljenju ne prihvatite naËelo poærtvovne ljubavi, koja je naËelo Boæjega karaktera, ne moæete Ga upoznati. Srce koje je Sotona obmanuo, gleda na Boga kao na okrutno, nemilosrdno biÊe. SebiËne osobine ljudi, Ëak i samoga Sotone, pripisane su Stvoritelju punom ljubavi. “Zar misliπ” — kaæe Bog — “da sam ja tebi sliËan?”

42


(Psalam 50,21) Njegova dobronamjerna skrb i vodstvo smatraju se izraæavanjem samovolje i osvetoljubivosti. Tako se gleda i na Bibliju, riznicu blaga Njegovoga milosra. Slava njezinih istina, koje su visoke kao nebo i doseæu do vjeËnosti, nije shvaÊena. VeÊini ljudi sâm Krist je “poput korijena iz zemlje sasuπene”, pa ne vide u Njemu ljepotu da bi se “u nj zaglédali”. (Izaija 53,2) Kad je Isus bio meu ljudima kao objava Boga ËovjeËanstvu, knjiæevnici i farizeji su Mu govorili: “Ne velimo li pravo — rekoπe — da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?” (Ivan 8,48) »ak su i Njegovi uËenici bili zaslijepljeni sebiËnoπÊu svojega srca te su sporo shvaÊali Onoga koji im je doπao otkriti OËevu ljubav. Zato je Isus, iako usred ljudi, ipak hodio sâm. Samo je na Nebu bio potpuno shvaÊen. Kad Krist doe u svojoj slavi, zli Ga neÊe moÊi gledati. Svjetlost Njegove nazoËnosti, koja je æivot onima πto Ga ljube, zlima je smrt. OËekivanje Njegova dolaska njima je “straπno iπËekivanje suda i osvetnog bijesa vatre”. (Hebrejima 10,27) Kad se Krist pojavi, oni Êe traæiti da se skriju od lica Onoga koji je umro da ih otkupi. Ali ljudi Ëija su srca oËiπÊena djelovanjem Svetoga Duha koji u njima boravi, potpuno su se promijenili. Oni mogu upoznati Boga. Mojsije je bio skriven u “pukotini peÊine” (Izlazak

BLA ÆENSTVA

43

33,22) kad mu se otkrila Gospodnja slava. Tako Êemo i mi, kad budemo skriveni u Kristu, moÊi gledati Boæju ljubav. “Jahve ljubi Ëisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj.” (Mudre izreke 22,11) Mi Ga gledamo veÊ sad, ovdje, u vjeri. Kroz svakodnevna iskustva opaæamo u djelima Njegove Promisli Njegovu dobroOni koji su Ëista tu i suÊut. Prepoznajemo srca vide Ga u karakteru Njegova Stvoritelja u Sina. Sveti Duh uzima isdjelima Njegove tinu o Bogu i o Onome moÊne ruke, u kojega je On poslao te ljepoti svega πto je otkriva naπemu razuispunjava mu i srcu. Oni koji su Ëisvemir. sta srca vide Boga na nov i privlaËniji naËin, kao svojega Otkupitelja, i dok promatraju neokaljanost i ljupkost Njegova karaktera, nastoje odraæavati Njegov lik. U Njemu gledaju Oca koji Ëezne zagrliti sina pokajnika, a srca im se ispunjavaju neizrecivom radoπÊu i slavom. Oni koji su Ëista srca vide Stvoritelja u djelima Njegove moÊne ruke, u ljepoti svega πto ispunjava svemir. U Njegovoj pisanoj RijeËi Ëitaju joπ jasnije izvjeπtaje o objavi Njegovog milosra, Nje-

44


gove dobrote i milosti. Istine skrivene od mudrih i razumnih otkrivaju se djeci. Ljepota i dragocjenost istine koju ne opaæaju svjetovno mudri, stalno se otkrivaju onima koji iskreno, poput djece, teæe saznati i ispuniti Boæju volju. DobivajuÊi i sami dio u boæanskoj prirodi, upoznajemo istinu. Tijekom vremena koje im je Bog odredio da provedu na ovome svijetu, oni koji su Ëista srca æive kao da se nalaze u vidljivoj Boæjoj nazoËnosti. Gledat Êe Ga licem u lice i u buduÊem besmrtnom stanju, kao πto ga je Adam gledao dok je hodio i razgovarao s Bogom u Edenu. “Sad vidimo u ogledalu nejasno, a onda Êemo licem u lice.” (1. KorinÊanima 13,12)

“Blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinovi Boæji!” (Matej 5,9) Krist je “Knez mironosni” (Izaija 9,5). Njegovo je poslanje vratiti Zemlji i Nebu mir πto ga je grijeh naruπio. “Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naπem Gospodinu Isusu Kristu.” (Rimljanima 5,1) Tko god se odrekne grijeha i otvori svoje srce Kristovoj ljubavi, postaje sudionik toga nebeskog mira. Nema drugog temelja mira osim toga. Kristova milost, primljena u srce, suzbija svako neprija-

BLA ÆENSTVA

45

teljstvo, stiπava sukobe i ispunjava duπu ljubavlju. Onoga tko je u miru s Bogom i sa svojim bliænjima nitko ne moæe uËiniti nesretnim. U njegovu srcu neÊe biti zavisti, zlim sumnjiËenjima tu nema mjesta, mrænja ne moæe postojati. Srce koje je u skladu s Bogom ispunjeno je nebeskim mirom i πiri njegov blagoslovljeni utjecaj na sve oko sebe. Duh mira spuπtat Êe se kao rosa na Onoga tko je u srca umorna i izmuËena miru s Bogom i od svjetovnih sukoba. sa svojim Kristovi sljedbenici poslani su u svijet s vibliænjima nitko jeπÊu mira. Svatko tko tine moæe uËiniti him, nesvjesnim utjecanesretnim. jem svetoga æivota objavljuje Kristovu ljubav, svatko tko rijeËju ili djelom navodi drugoga da se odrekne grijeha i preda svoje srce Bogu, pripada graditeljima mira. I “blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinovi Boæji”. Duh mira dokaz je njihove povezanosti s Nebom. Okruæuje ih ugodno ozraËje Kristove liËnosti. Miomiris æivota i ljepota karaktera otkrivaju svijetu da su oni Boæja djeca. Ljudi uviaju da su bili s Isusom: “... tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga.” “Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov”, ali “svi su oni koje

46


vodi Boæji Duh sinovi Boæji”. (1. Ivanova 4,7; Rimljanima 8,9.14) “Tada Êe ostatak Jakovljev, meu brojnim narodima, biti kao lav meu πumskim zvijerima, kao laviÊ meu ovËjim stadima: svaki put kad prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi.” (Mihej 5,7)

“Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!” (Matej 5,10) Isus ne budi u svojim sljedbenicima nadu da Êe steÊi zemaljsku slavu i bogatstvo, da Êe æivjeti bez nevolja, veÊ im pokazuje prednosti zajedniËkog putovanja sa svojim UËiteljem stazama samoodricanja i poniæenja zato πto ih svijet ne poznaje. Njemu, koji je doπao otkupiti izgubljeni svijet, suprotstavile su se ujedinjene snage Boæjih i Ëovjekovih neprijatelja. Zli ljudi i zli aneli ustali su u nemilosrdnoj uroti protiv Kneza mira. Iako su svaka Njegova rijeË i svako djelo odisali boæanskom samiloπÊu, ono Ëime se razlikovao od svijeta izazivalo je najogorËenije neprijateljstvo. BuduÊi da nije odobravao zadovoljavanje zlih sklonosti naπe naravi, izazivao je najæeπÊe protivljenje i mrænju. Tako je i sa svima onima koji hoÊe

BLA ÆENSTVA

47

poboæno æivjeti u Isusu Kristu. Nepomirljiv je sukob izmeu pravednosti i grijeha, ljubavi i mrænje, istine i laæi. Kad netko prikazuje Kristovu ljubav i ljepotu svetosti, odvodi podanike Sotoninog kraljevstva, a knez zla ustaje da bi mu se suprotstavio. Sve one koji su nadahnuti Kristovim duhom, oËekuju progonstva i poniæenja. Oblik progonstva s vremenom se mijenja, ali poKad netko kretaËka sila — duh koji prikazuje ga nadahnjuje — ista je Kristovu ljubav ona koja je, poËevπi od i ljepotu svetosti, Abelovih dana, neprestano ubijala Gospodnje knez zla ustaje izabranike. da bi mu se Kad se ljudi potrude suprotstavio. uspostaviti sk lad s Bogom, uvidjet Êe da vrijeanje kriæa joπ nije prestalo. “Poglavarstva, Vlasti, Vrhovnici i zli duhovi koji borave u nebeskim prostorima” (Efeæanima 6,12) svrstali su se u bojne redove protiv svih onih koji se pokoravaju nebeskom Zakonu. Zato, umjesto da izazivaju æalost, progonstva trebaju donositi radost Kristovim uËenicima, jer im je to dokaz da idu stopama svojega UËitelja. Premda Gospodin nije obeÊao svojemu narodu æivot bez kuπnjâ, zajamËio mu je neπto puno

48


bolje: “... i nek ti mir traje koliko i æivot!” “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savrπeno oËituje u slabosti.” (Ponovljeni zakon 33,25; 2. KorinÊanima 12,9) Ako ste pozvani da zbog Njega proete kroz ognjenu peÊ, Isus Êe biti s vama kao πto je bio s trojicom vjernih u Babilonu. Oni koji ljube svojega Otkupitelja, radovat Êe se svakoj prigodi da s Njim dijele poniæenje i sramotu. Ljubav koju gaje prema svojemu Gospodinu Ëini slatkima patnje zbog Njega. Sotona je tijekom svih stoljeÊa progonio pripadnike Boæjega naroda. MuËio ih je i ubijao, ali su oni umiruÊi pobjeivali. »vrstinom svoje vjere otkrivali su Onoga koji je jaËi od Sotone. Sotona je mogao muËiti i ubijati tijelo, ali nije mogao ni taknuti æivot koji je bio skriven s Kristom u Bogu. Mogao je zatvoriti tijelo meu zidove tamnice, ali nije mogao svezati duh. MuËenici su gledali slavu koja Êe doÊi nakon tame i govorili: “Dræim, doista, da patnje sadaπnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja Êe se objaviti u nama.” “Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu...” (Rimljanima 8,18; 2. KorinÊanima 4,17) Boæja slava — Boæji karakter — otkriva se u kuπnjama i progonstvu u Njegovim izabranicima. Vjernici Boæje Crkve, omrznuti i progonjeni od

BLA ÆENSTVA

49

svijeta, odgajaju se i discipliniraju u Kristovoj πkoli. Na Zemlji hode uskim stazama i proËiπÊavaju se u peÊi nevolje. Idu za Kristom kroz bolne sukobe, podnose odricanja i doæivljavaju gorka razoËaranja, ali njihova bolna iskustva uËe ih strahoti i bijedi grijeha pa ga gledaju s odurnosti. BuduÊi da sudjeluju u Kristovim patnjama, odBoæja slava — reeni su da budu sudiBoæji karakter — onici i u Njegovoj slavi. otkriva se u Proroku je u svetom vikuπnjama i enju bila pokazana slavna pobjeda Boæjega naprogonstvu u roda: “Takoer spazih Njegovim neπto kao stakleno more izabranicima. pomijeπano s vatrom i pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citrama Boæjim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega, i pjesmu Janjeta: ‘Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” “Ovo su — nato mi reËe — oni πto dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊ u njegovu hramu. A Onaj koji sjedi na prijestolju spustit Êe se na njih da boravi s njima.” (Otkrivenje 15,2.3; 7,14.15)

50


“Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine!” (Matej 5,11) Joπ od svojega pada Sotona se sluæi prijevarom. Kao πto je πirio laæne predodæbe o Bogu, tako je preko svojih slugâ πirio laæne predodæbe i o Boæjoj djeci. Spasitelj kaæe: “Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.” (Psalam 69,8) Pogrde padaju i na Njegove uËenike. Nitko nije bio tako okrutno klevetan kao Sin »ovjeËji. Podsmjehivali su Mu se i rugali zbog Njegove nepokolebljive posluπnosti naËelima svetoga Boæjeg Zakona koji su oni bezrazloæno mrzili. Krist je smireno stajao pred svojim neprijateljima kazujuÊi da je poniæenje dio krπÊanske baπtine, savjetujuÊi svojim sljedbenicima kako se suoËiti sa strijelama pakosti i pozivajuÊi ih da ne klonu u progonstvu. Iako moæe naπkoditi dobrom glasu, kleveta ne moæe uprljati karakter. On je u Boæjoj vlasti. Sve dok ne pristanemo na grijeh, nema te sile, ni ljudske ni sotonske, koja bi mogla okaljati duπu. »ovjek Ëije se srce oslanja na Boga, u najbolnijim kuπnjama i u najteæim okolnostima ostaje potpuno isti kao πto je bio i u blagostanju, kad je izgledalo da je okruæen Boæjom svjetloπÊu i za-

BLA ÆENSTVA

51

πtitom. Njegove rijeËi, pobude i njegova djela mogu biti pogreπno prikazivani i izvrtani, ali on na to i ne obraÊa pozornost zato πto se bori za neπto mnogo vaænije. SliËno Mojsiju, sve podnosi, jer “ostade, naime, postojan kao da promatra Nevid»ovjek Ëije se ljivoga” (Hebrejima 11, srce oslanja na 27) ne gledajuÊi na vidBoga, u ljivo, “nego na nevidljinajbolnijim vo, jer je vidljivo prolazkuπnjama i u no, a nevidljivo je vjeËnajteæim no”. (2. KorinÊanima 4, okolnostima 18) Kristu je poznato ostaje isti kao sve πto su ljudi pogreπno πto je bio i u shvatili i prikazali. Njeblagostanju, gova djeca mogu naÊi okruæen Boæjom snage te smireno, strpljisvjetloπÊu i vo i s povjerenjem Ëekazaπtitom. ti, koliko god bili klevetani i prezirani, jer nema niËega tajnog πto se neÊe otkriti, a onima koji Mu ukazuju Ëast, Bog Êe i sâm ukazati Ëast pred ljudima i anelima. “Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine”, kaæe Isus. “Radujte se i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika nagrada na nebesi-

52


ma!” Zatim je spomenuo proroke, koji su govorili u Gospodnje ime, kao “uzor strpljiva podnoπenja nevolja”. (Jakov 5,10) Abel, prvi krπÊanin meu Adamovim potomcima, umro je kao muËenik. Henok je hodio s Bogom, a svijet ga nije razumio. Noi su se rugali kao zanesenjaku koji unosi nemir meu ljude. “Drugi, opet, iskusiπe izrugivanje i udarce i povrh toga okove i tamnice... Jedni biπe muËeni na kolu, odbijajuÊi osloboenje da postignu bolje uskrsnuÊe.” (Hebrejima 11,36.35) Boæji glasnici progonjeni su tijekom svih stoljeÊa. ZahvaljujuÊi njihovim nevoljama, spoznaja o Bogu πirila se na sve strane. Svaki Kristov uËenik mora stupiti u te redove i nastavljati isto djelo znajuÊi da neprijatelji djela ne mogu uËiniti niπta protiv istine, veÊ samo u prilog istini. Bog æeli da istina postane svima poznata i da bude predmet ispitivanja i pretresanja, Ëak ako je i prijezir naveo ljude na to. Ljudski umovi moraju biti uzdrmani. Svaki sukob, svaka kleveta, svaki napor da se ograniËi sloboda savjesti, to su prigode kojima se Bog koristi da bi probudio umove koji bi se inaËe moæda uspavali. Koliko puta se to potvrdilo u æivotu Boæjih vjesnika! Kad su, na poticaj Velikoga vijeÊa, zasuli kamenjem plemenitog i rjeËitog Stjepana, djelo evanelja nije propalo. Nebeska svjetlost koja

BLA ÆENSTVA

53

je obasjavala slavom njegovo lice i boæanska samilost kojom je odisala njegova molitva pred smrt, bile su kao oπtra strijela osvjedoËenja revnosnom Ëlanu Velikoga vijeÊa koji je tu stajao. I ©aul, farizej progonitelj, postao je izabrano orue da donese Kristovo ime “i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove”. (Djela 9,15) Poslije mnoBoæji glasnici go godina Pavao Êe kao progonjeni su starac pisati iz tamnice tijekom svih u Rimu: “Jedni, istina, stoljeÊa. propovijedaju iz zavisti i ZahvaljujuÊi natjecanja... propovijenjihovim daju Krista... neiskreno, s namjerom da poveÊanevoljama, ju bol mojih okova... Pa spoznaja o Bogu πto biva? Niπta osim πto πirila se na sve se na svaki naËin, bilo strane. pod izlikom bilo iskreno, Krist propovijeda.” (Filipljanima 1,15.16.18) Pavlovim zatoËeniπtvom evanelje se proπirilo na sve strane, pa su duπe bile pridobivene za Krista i u samoj carskoj palaËi. ZahvaljujuÊi Sotoninim naporima da ga uniπti, sjeme RijeËi æivoga Boga, “... ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: rijeËju æivoga i vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23), bilo je posijano u srca ljudi. Poniæenjem i progonstvom Boæje dje-

54


ce Kristovo ime bilo je uzdignuto, a duπe su bile spaπene. Velika je plaÊa na Nebu svima koji i u progonstvima i poniæenju svjedoËe za Krista. Ljudi Ëeznu za zemaljskim dobrima, a Isus im pokazuje nebesku nagradu. Meutim, On je ne daje samo u buduÊem æivotu — nagraivanje poËinje ovdje. Gospodin se javio Abrahamu: “Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaπtita; a nagrada tvoja bit Êe vrlo velika!” (Postanak 15,1) To je nagrada svima koji idu za Kristom. Uspostaviti sklad s Gospodinom Emanuelom — s Onim “u kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja”, u kojemu “stanuje stvarno sva punina boæanstva ” (Koloπanima 2,3.9) — upoznati Ga i imati, dok se srce sve viπe otvara da bi primilo Njegove osobine, upoznati Njegovu ljubav i moÊ, imati Kristovo neizrecivo bogatstvo, shvaÊati sve viπe “... koja je tu πirina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga” (Efeæanima 3,18.19) — “to je baπtina slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene — rijeË je Jahvina”. (Izaija 54,17) Takva radost ispunjavala je srca Pavla i Sile dok su oko ponoÊi, u tamnici u Filipima, molili i pjevali hvalu Bogu. Krist je bio kraj njih, a svjetlost Njegove nazoËnosti rastjerala je tamu slavom

BLA ÆENSTVA

55

nebeskih dvora. Pavao, koji je gledajuÊi πirenje evanelja zaboravljao svoje okove, piπe iz Rima: “I tomu se radujem a i radovat Êu se...” (Filipljanima 1,18) Iste rijeËi koje je Krist izgovorio na Gori, ponovno odzvanjaju u Pavlovoj Poslanici Filipljanima, usred njihovih progonstava: “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!” (Filipljanima 4,4)

“Vi ste sol zemlji.” (Matej 5,13) Sol Ëuva i odræava hranu. Bog naziva svoju djecu solju. Time im æeli reÊi da im je dao svoju milost da bi postali orua za spaπavanje drugih. Bog je pred cijelim svijetom izabrao sebi narod ne samo da bi ih mogao usvojiti kao svoje sinove i kÊeri, veÊ da bi svijet preko njih mogao primiti spasonosnu milost. (Titu 2,11) Bog je izabrao Abrahama da bude ne samo Boæji osobiti prijatelj, veÊ i orue za objavljivanje posebnih prednosti koje je Gospodin æelio pruæiti narodima. Isus je u svojoj posljednjoj molitvi za uËenike, neposredno prije raspeÊa, rekao: “Ja sebe samog posveÊujem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.” (Ivan 17,19) OËiπÊeni istinom, krπÊani Êe imati spasonosne osobine koje Êe saËuvati svijet od potpune moralne izopaËenosti.

56


Sol mora biti izmijeπana s namirnicom kojoj je dodana, mora prodrijeti u nju i proæeti je da bi je mogla saËuvati. Tako Êe i osobni dodir i druæenje s ljudima uËiniti da spasonosna sila evanelja dopre do njih. Oni se ne spaπavaju kao skupina, veÊ kao pojedinci. Sila je u osobnom utjecaju. Moramo se pribliæiti onima kojima æelimo pomoÊi. Okusom soli prikazana je krπÊaninova æivotna snaga — Isusova ljubav u srcu, Kristova pravednost koja proæima æivot. Kristova ljubav je nezadræiva i borbena. Ako je u nama, izlijevat Êe se na druge. Moramo im se toliko pribliæiti da se njihova srca mogu zagrijati naπim nesebiËnim zanimanjem i ljubavlju. Iskreni vjernici πire æivotvornu energiju koja prodire i ulijeva novu moralnu snagu duπama za koje rade. Sila Svetoga Duha, a ne ljudska snaga, obavlja tu preobrazbu. Isus dodaje i ozbiljnu opomenu: “Ali ako sol obljutavi, Ëime Êe se ona (zemlja) osoliti? Viπe nije ni za πto, osim da se izbaci van da je ljudi pogaze.” (Matej 5,13) Dok je sluπao Kristove rijeËi, narod je mogao vidjeti bijelu sol kako svjetluca na stazama, baËena onamo zato πto je izgubila okus i postala neuporabljiva. Time je toËno prikazano stanje farizeja i djelovanje njihove religije na druπtvo. Prikazan je time i æivot svake duπe od koje je odstu-

BLA ÆENSTVA

57

pila sila Boæje milosti, duπe koja je ohladnjela i izgubila Krista. Kakvu god vjeru ispovijedala, bljutava je i neukusna i anelima i ljudima. Baπ takvima Krist kaæe: “Oh kad bi bio studen ili vruÊ! Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen — izbacit Êu te iz svojih usta.” (Otkrivenje 3,15.16) Nemamo li æivu vjeru u Krista kao osobnog Naπ utjecaj Êe Spasitelja, naπ utjecaj u uzdizati ljudski ovome nevjerniËkom svirod i donositi jetu neÊe se osjetiti. Ne mu blagoslove moæemo drugima dati samo onoliko ono πto sami nemamo. Naπ utjecaj Êe uzdizati koliko smo se ljudski rod i donositi mu sami posvetili i blagoslove samo onoliko predali Kristu. koliko smo se sami posvetili i predali Kristu. Tamo gdje nema djelotvorne sluæbe, iskrene ljubavi i stvarnog iskustva, nema ni snage da se pomogne, nema povezanosti s Nebom ni Kristovog “okusa” u æivotu. Sve dok nas Sveti Duh ne moæe uporabiti kao svoja orua da bi svijetu prenio istinu kakva je u Isusu, sliËni smo soli koja je izgubila okus i postala potpuno bezvrijedna. Ako nam nedostaju Kristove vrline, svjedoËimo svijetu da istina koju ispovijedamo nema sile da bi nas posvetila. I tako, dokle doseæe naπ utjecaj, onemo-

58


guÊujemo djelovanje Boæje RijeËi. “Kad bih ljudske i aneoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih kao mjed πto jeËi, ili cimbal πto zveËi. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premjeπtao, a ljubavi ne bih imao, bio bih niπta. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se saæeæe, a ljubavi ne bih imao, niπta mi koristilo ne bi.” (1. KorinÊanima 13,1-3) Kad ljubav ispunjava srce, izlijevat Êe se na druge — ne zato πto nam oni Ëine usluge, veÊ zato πto nas ljubav pokreÊe na djelo. Ljubav mijenja karakter, upravlja pobudama, suzbija neprijateljstva i oplemenjuje osjeÊaje. Prostrana je kao svemir, u skladu je s aneoskom ljubavi. Kad se njeguje u srcu, ljubav uljepπava cijeli æivot i posvuda izlijeva svoj blagoslov. Jedino ljubav, i samo ljubav, moæe nas uËiniti solju zemlji.

“Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14) Da bi pouke bile zanimljive i da bi privukao pozornost sluπatelja dok je uËio narod, Isus se Ëesto sluæio primjerima iz prirode koja ih je okruæivala. Narod se okupio joπ u rano jutro. Sunce se uzdizalo na plavom svodu i razgonilo sjene koje su se skrivale po dolinama i uskim tjesna-

BLA ÆENSTVA

59

cima izmeu bregova. Rumenilo na istoËnoj strani neba joπ nije izblijedjelo. Zemlja je bila obasjana sjajnim sunËanim zrakama. S mirne povrπine jezera odbijala se zlatna svjetlost, a ruæiËasti jutarnji oblaci zrcalili se u njoj. Svaki pupoljak, cvijet i svaka olistala granËica blistali su od kapljica roLjubav mijenja se. Priroda se smijeπila karakter, blagoslovu novoga dana, upravlja a ptice na drveÊu umilno su pjevale. Spasitelj je pobudama, pogledao ljude ispred suzbija nesebe, zatim sunce koje prijateljstva i se raalo, i onda rekao oplemenjuje svojim uËenicima: “Vi osjeÊaje. ste svjetlo svijetu.” Kao πto sunce ide naprijed svojim putom ljubavi razgoneÊi sjene noÊi i budeÊi svijet na æivot, tako i Kristovi sljedbenici trebaju iÊi naprijed u svojemu poslanju πireÊi nebesku svjetlost na one πto su u tami zablude i grijeha. U blistavom sjaju jutra na okolnim breæuljcima sve jasnije su se ocrtavali gradovi i sela upotpunjujuÊi ljepotu krajolika. Krist je rekao: “Nije moguÊe sakriti grad koji leæi na gori.” A onda je dodao: “Ne æeæe se svijeÊa da se stavi pod variÊak, nego na svijeÊnjak da svijetli svima u

60


kuÊi.” Meu Kristovim sluπateljima bilo je ponajviπe poljodjelaca i ribara, Ëija je siromaπna boraviπta Ëinila samo jedna prostorija u kojoj je svjetiljka s postolja svijetlila svima u kuÊi. Isus kaæe: “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaπa djela ljubavi te slave Oca vaπeg nebeskog.” (Matej 5,14-16) Grjeπnog Ëovjeka nikad nije obasjavala, niti Êe ga ikad obasjati druga svjetlost osim one koja se πiri od Krista. Isus, Spasitelj, jedino je svjetlo koje moæe odagnati tamu svijeta ogrezlog u grijeh. O Kristu, o RijeËi je zapisano: “U njoj bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan 1,4) Primanjem Njegova æivota uËenici su mogli postati pronositelji svjetla. Kristov æivot u duπi, Njegova ljubav otkrivena u karakteru uËinit Êe ih svjetlom svijetu. Ljudski rod nema vlastite svjetlosti. Bez Krista smo kao nezapaljena svijeÊa, sliËni mjesecu koji je okrenuo lice od sunca. Nemamo niti jednu jedinu zraku svjetlosti kojom bismo mogli rasvijetliti tamu svijeta. Ali kad se okrenemo prema Suncu pravde, kad doemo u dodir s Kristom, duπa biva ozarena sjajem boæanske nazoËnosti. Kristovi sljedbenici trebaju biti viπe od svjetla usred ljudi. Oni su svjetlo svijetu. Svima koji prizivaju Njegovo ime Isus kaæe: Dali ste se meni, a ja sam vas dao svijetu kao svoje predstavnike.

BLA ÆENSTVA

61

Otac je poslao Krista u svijet, a tako, kaæe On, “i ja njih poslah u svijet”. (Ivan 17,18) Kao πto je Krist bio Posrednik za otkrivanje Oca, tako i mi moramo biti sredstvo za otkrivanje Krista. Iako je naπ Spasitelj veliki izvor blistave svjetlosti, ne zaboravi, krπÊanine, da se On otkriva preko Ëovjeka! Boæji blagoslovi se izlijevaju preko ljudskih orua. Krist je doπao na svijet kao Sin ËovjeËji. Kad se ljudska priroda sjedini s boæanIsus, Spasitelj, skom, ËovjeËanstvo mojedino je svjetlo ra biti pokrenuto. Kristokoje moæe va Crkva i svaki pojediodagnati tamu ni uËenik velikog UËitelja od Neba su odreesvijeta ogrezlog na sredstva za otkrivanje u grijeh. Boga ljudima. Aneli slave Ëekaju da preko vas prenesu nebesku svjetlost i silu duπama koje su na rubu propasti. HoÊe li ljudsko orue propustiti ispuniti djelo koje mu je odreeno? O, tada bi svijetu bio uskraÊen obeÊani utjecaj Svetoga Duha. Krist nije zapovjedio svojim uËenicima: “Potrudite se da vaπe svjetlo svijetli”, veÊ je kazao: “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” Stanuje li Krist u srcu, nemoguÊe je skriti svjetlost Njegove nazoËnosti. Ako oni koji govore da su

62


Kristovi sljedbenici nisu svjetlo svijetu, to je zato πto ih je napustila æivotodavna sila. Ne mogu li davati nikakvu svjetlost, to je zato πto su izgubili svaku vezu s Izvorom svjetlosti. U svim razdobljima “Duh Kristov... bijaπe u njima” (1. Petrova 1,11). Vjernu Boæju djecu Ëinio je svjetlom ljudima njihova naraπtaja. Josip je bio nositelj svjetla u Egiptu. Svojom neporoËnoπÊu, dobrotom i djetinjskom ljubavi predoËavao je Krista usred idolopokloniËkog naroda. Dok su Izraelci putovali iz Egipta u ObeÊanu zemlju, ljudi Ëista srca meu njima bili su svjetlo okolnim narodima. Preko njih se Bog otkrivao svijetu. Preko Daniela i njegovih prijatelja u Babilonu i preko Mordokaja u Perziji blistave zrake svjetla sjale su usred tame carskih dvorova. Tako su i Kristovi uËenici postavljeni kao nositelji svjetla na putu u Nebo. Preko njih se OËeva milost i dobrota otkrivaju svijetu obavijenom tamom pogreπnih shvaÊanja o Bogu. Kad vide njihova dobra djela, ljudi Êe biti ponukani slaviti Oca koji je na nebesima, jer se pokazalo da je na prijestolju svemira Bog. Njegov karakter dostojan je hvale i oponaπanja. Boæanska ljubav koja plamti u srcu i krπÊanska uravnoteæenost koja se pokazuje u æivotu sliËne su kratkom pogledu u Nebo, koji je Ëovjeku omoguÊen iz svijeta da bi se mogao diviti savrπenstvu Neba.

BLA ÆENSTVA

63

Ljudima tako biva omoguÊeno da vjeruju u “ljubav koju Bog ima u nama”. (1. Ivanova 4,16) Tako se Ëiste i preobraæavaju srca, nekad grjeπna i izopaËena, da bi bila pokazana bez mane “Onomu koji vas moæe oËuvati od pada neporoËne i razdragane pred njegovom slavom, jedinome Bogu koji nas je spasio po Isusu Kristu, naπem Gospodinu...” (Judina 24) Spasiteljeve rijeËi: Aneli slave “Vi ste svjetlo svijetu” Ëekaju da preko pokazuju da je On svovas prenesu jim sljedbenicima povjenebesku svjetlost rio sluæbu u cijelome svijetu. SebiËnost, oholost i silu duπama i predrasude podignule koje su na rubu su u Kristovo doba Ëvrst propasti. i visok zid razdvajanja izmeu postavljenih Ëuvara svetih proroπtava i svih ostalih naroda na Zemljinoj kugli. Ali Spasitelj je doπao sve to izmijeniti. RijeËi koje je narod sluπao s Njegovih usana bile su posve razliËite od svega πto su dotad sluπali od sveÊenika i rabina. Krist ruπi zid razdvajanja, samoljublja i nacionalnih predrasuda propovijedajuÊi ljubav prema svim pripadnicima ljudske obitelji. On uzdiæe ljude iz uskog kruga u koji ih je zatvorila njihova sebiËnost uklanjajuÊi sve zemaljske granice i umjetno stvorene razlike u

64


druπtvu. Ne pravi nikakvu razliku izmeu susjeda i stranaca, prijatelja i neprijatelja. Krist nas uËi da svaku duπu kojoj je potrebna pomoÊ gledamo kao svojega bliænjeg, a cijeli svijet kao svoje podruËje rada. Kao πto SunËeve zrake prodiru i do najudaljenijih kutaka Zemljine kugle, tako po Boæjoj naredbi i svjetlost evanelja treba doprijeti do svake duπe na Zemlji. Kad bi Kristova Crkva ispunjavala plan naπega Gospodina, svjetlost bi obasjala sve koji se nalaze u tami i u dolini smrtne sjene. Kad bi se vjernici Crkve, umjesto da se zajedno nastanjuju izbjegavajuÊi odgovornost i noπenje kriæa, raziπli po svim zemljama, kad bi pustili da preko njih zablista Kristova svjetlost i kad bi radili kao πto je On radio na spaπavanju duπa, “evanelje o kraljevstvu” brzo bi bilo objavljeno po cijelom svijetu. Tako Êe se ostvariti Boæja nakana da sebi izabere narod, poËevπi od Abrahama u dolinama Mezopotamije pa do nas u naπim danima: “... blagoslovit Êu te... i sam Êeπ biti blagoslov.” (Postanak 12,2) RijeËi πto ih je Krist uputio preko proroka-evanelista, a samo su ponovljene u Propovijedi na Gori, odnose se na nas u ovome posljednjem naraπtaju: “Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.” (Izaija 60,1) Ako je tvoj duh obasjala Slava Gospod-

BLA ÆENSTVA

65

nja, ako si i ti veÊ promatrao ljepotu Onoga koji se “istiËe meu tisuÊama” — Onoga koji je “sav od ljupkosti”, ako je tvoja duπa bila ozarena nazoËnoπÊu Njegove slave, onda su i tebi upuÊene te UËiteljeve rijeËi. Jesi li s Kristom stajao na Gori preobraæenja? Dolje u ravnici nalaze se duπe koje je Sotona zarobio; one Ëekaju da ih oslobodi rijeË vjere i molitve. Naπa duænost nije Kad bi Crkva samo promatrati Kriispunjavala plan stovu slavu, nego i gonaπega voriti o Njegovim vrliGospodina, nama. Izaija nije samo promatrao Kristovu slasvjetlost bi vu, nego je i govorio obasjala sve koji o Njemu. Dok je David se nalaze u razmiπljao, vatra je tami. plamtjela, a onda je progovorio svojim jezikom. RazmiπljajuÊi o Ëudesnoj Boæjoj ljubavi, morao je govoriti o onome πto je vidio i osjetio. Tko moæe vjerom promatrati Ëudesni plan otkupljenja, slavu jedinoroenog Boæjeg Sina, a ne govoriti o tome? Tko moæe razmiπljati o nedokuËivoj ljubavi πto se otkrila na kriæu Golgote prigodom Kristove smrti — da ne poginemo veÊ da imamo vjeËni æivot — tko moæe to gledati i ne naÊi rijeËi kojima bi veliËao Spasiteljevu slavu?

66


“»uj! Bog veliËanstveni zagrmje, a u Hramu njegovu svi kliknuπe: Slava!” (Psalam 29,3b) Izraelov pjesnik ljupko Ga slavi uz harfu: “Govore o blistavoj slavi tvoga veliËanstva, i Ëudesa tvoja objavljuju. Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veliËinu tvoju propovijedaju.” (Psalam 145,5.6) Kriæ s Golgote treba biti visoko uzdignut pred ljudima tako da im obuzme um i da se njihove misli bave njime. Tada Êe sâm Bog ispuniti boæanskom silom sve duhovne sposobnosti. Sve sile bit Êe usredotoËene na pravi rad za UËitelja. Trudbenici Êe kao æiva orua, odreena da obasjaju Zemlju, rasvijetliti svijet zrakama svjetla. Krist prima, o, tako radosno, svako ljudsko orue koje Mu se hoÊe predati. On spaja ljudsko s boæanskim da bi svijetu mogao objaviti tajnu Utjelovljene Ljubavi. PriËajte o tome, molite se za to, pjevajte o tome! Objavljujte svuda vijest o Njegovoj slavi i æurite i dalje prema nebeskim visinama! Strpljivo podnoπenje nevolja, primanje blagoslova sa zahvalnoπÊu, hrabro odolijevanje kuπnjama, svakodnevno oËitovanje duha krotkosti, dobrote, milosra i ljubavi — sve su to izvori svjetlosti kojom blista pravi karakter, nasuprot tami sebiËnog srca u kojemu nikad nije zasjala svjetlost æivota.

67

Duhovna narav Zakona

“Nemojte misliti da sam doπao ukinuti zakon i proroke! Ne dooh da ih ukinem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej 5,17) Usred grmljavine i ognja Krist je objavio Zakon na Sinajskoj gori. Boæja slava, sliËna ognju koji saæiæe, poËivala je na njezinu vrhu, a gora se tresla od Gospodnje nazoËnosti. »ete Izraelove, pavπi niËice, sluπale su sa strahopoπtovanjem svete propise Zakona. Koliko se od toga razlikovao prizor na Gori blagoslova! Pod ljetnim nebom, u tiπini koju je naruπavala samo pjesma ptica, Isus je objaπnjavao naËela svojega kraljevstva. Onaj koji je toga dana govorio narodu jezikom ljubavi, otkrivao mu je naËela Zakona objavljenog na Sinaju. Prigodom objavljivanja zakona bilo je nuæno da Izrael, iskvaren dugim robovanjem u Egiptu, stekne ispravan dojam o Boæjoj sili i veliËanstvu. Bog mu se tada jednako otkrio i kao Bog ljubavi. “... Doe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza

68


i s gore Parana zasja. Zbog njih doe od kadeπkih zborova, sa svoga juga sve do Obronaka. Ipak ti ljubiπ narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su leæali nogama, iπli tobom predvoeni.” (Ponovljeni zakon 33,2.3) Upravo je Mojsiju Bog otkrio svoju slavu divnim rijeËima koje su saËuvane kao nasljedstvo stoljeÊa: “Jahve, Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i prijestup...”. (Izlazak 34,6.7) Zakon dan na Sinaju bio je proglaπenje naËela ljubavi, otkrivanje nebeskog Zakona Zemlji. Stavljen je u ruku Posrednika i izgovoren glasom Onoga Ëijom silom ljudska srca mogu biti usklaena s Njegovim naËelima. Bog je otkrio svrhu Zakona kad se obratio Izraelu: “Budite narod meni posveÊen!” (Izlazak 22,30) Meutim, Izraelci nisu shvatili duhovnu narav Zakona, pa je njihova takozvana posluπnost Ëesto bila samo poπtovanje formâ i obredâ umjesto pokoravanja srca vrhovnoj vlasti ljubavi. BuduÊi da je Isus svojim karakterom i djelom otkrivao ljudima svete, milosrdne i oËinske Boæje

DUHOV NA NAR AV ZA KONA

69

osobine i ukazivao na bezvrijednost ceremonijalne posluπnosti, hebrejski voe Ga nisu primili niti su razumjeli Njegove rijeËi. Smatrali su da se Krist olako odnosi prema zahtjevima Zakona, a kad im je iznio upravo one istine koje su bît njihove sluæbe, odreene od Boga, oni su Ga, gledajuÊi samo na formu, optuæili da krπi Zakon. Zakon dan na Iako izgovorene smiSinaju bio je reno, Kristove rijeËi bile proglaπenje su proæete ozbiljnoπÊu i naËela ljubavi, snagom koja je potresala srca ljudi. OËekivali su otkrivanje da Êe Ëuti ponavljanje nebeskog beæivotnih tradicija i preZakona Zemlji. tjeranih zahtjeva rabinâ, ali uzalud. Zapanjilo ih je Kristovo uËenje, “jer ih je uËio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi knjiæevnici”. (Matej 7,29) Farizeji su uoËili golemu razliku izmeu svojega i Kristova naËina pouËavanja. Vidjeli su da veliËanstvenost, neokaljanost i ljepota istine svojim dubokim i njeænim utjecajem sve viπe osvajaju srca. Spasiteljeva boæanska ljubav i njeænost privlaËile su ljudska srca k Njemu. Rabini su vidjeli da je Krist svojim uËenjem poniπtio sav smisao pouka koje su oni davali narodu. On je ruπio zid razdvajanja koji je toliko laskao nji-

70


hovu ponosu i iskljuËivosti. Bojali su se da Êe Krist, bude li Mu dopuπteno, potpuno odvojiti narod od njih. Slijedili su Ga, ispunjeni odluËnim neprijateljstvom, traæeÊi prigodu da Ga omrznu mnoπtvu i tako omoguÊe Velikom vijeÊu da Ga osudi i usmrti. Uhode su pozorno pratili Isusa na Gori. Dok je On iznosio naËela pravednosti, farizeji su πirili glasine da je Njegov nauk u suprotnosti s propisima koje je Bog dao na Sinaju. Spasitelj nije izgovorio nijednu rijeË koja bi mogla poljuljati povjerenje u vjerovanja i uredbe koje su bile dane preko Mojsija, jer je svaka zraka boæanske svjetlosti, koju je veliki izraelski voa prenio narodu, bila primljena od Krista. Dok su mnogi u srcu pomiπljali da je doπao ukinuti Zakon, Isus je iznosio svoje glediπte o boæanskim propisima rijeËima koje se ne mogu pogreπno razumjeti. “Nemojte misliti”, kazao je, “da sam doπao ukinuti Zakon i Proroke!” (Matej 5,17) Sâm Stvoritelj ljudi, Zakonodavac, izjavljuje da nije doπao ukinuti propise Zakona. Sve u prirodi, od Ëestice u sunËanoj zraci, do svjetova u visini, podloæno je zakonu. O posluπnosti zakonima ovise red i sklad u prirodi. Tako postoje i velika naËela pravednosti koja upravljaju æivotom svih razumnih biÊa. O prilagoavanju tim naËelima ovisi dobrobit svemira. Boæji Zakon je po-


71

stojao i prije nego πto je stvorena Zemlja. Aneli se dræe njegovih naËela, a da bi i Zemlja bila u skladu s Nebom, ljudi moraju sluπati boæanske propise. Krist je u Edenu upoznao Ëovjeka s propisima Zakona “dok su klicale zvijezde jutarnje i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7) Krist nije doπao na Zemlju pokvariti Zakon, veÊ svojom milosti vratiti ljude posluπnosti njegovim odredbaKrist nije doπao ma. na Zemlju Ljubljeni uËenik, kopokvariti Zakon, ji je na Gori sluπao KriveÊ svojom stove rijeËi, piπe mnogo kasnije, pod utjecajem milosti vratiti Svetoga Duha, o Zakonu ljude posluπnosti kao o stalnoj obvezi: njegovim “Tko god poËinja grijeh, odredbama. krπi zakon; grijeh je krπenje zakona”. (1. Ivanova 3,4) Apostol Ivan objaπnjava da je Zakon o kojemu govori “stara zapovijed koju ste primili od poËetka”. (1. Ivanova 2,7) On govori o Zakonu koji je postojao joπ pri stvaranju i samo je bio ponovljen na Sinajskoj gori. Isus kaæe: “Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih ukinem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej 5,17) On ovdje rabi rijeË “ispunim” u istom smislu kao i onda

72


kad je Ivanu Krstitelju objavio svoju nakanu “da sve ispunimo πto je u skladu s voljom Boæjom” (Matej 3,15), to jest da ispuni mjeru zahtjeva Zakona, da pruæi primjer savrπene usklaenosti s Boæjom voljom. Njegovo poslanje bilo je “da uzveliËa i proslavi Zakon svoj”. (Izaija 42,21) On je bio odreen prikazati duhovnu narav Zakona, iznijeti njegova dalekoseæna naËela i objasniti njegovu vjeËnu obvezatnost. Krist, kojega i najplemenitiji i najnjeæniji meu ljudima samo blijedo odraæavaju, o kojemu je Salomon, nadahnut Duhom, pisao da je “bijel i rumen, istiËe se meu tisuÊama... i sav je od ljupkosti” (Pjesma 5,10.16), o kojemu je David, gledajuÊi Ga u proroËkoj viziji, kazao: “Lijep si, najljepπi izmeu sinova ljudskih” (Psalam 45,3), Isus, jasna slika OËeve liËnosti, sjaj Njegove slave, samoprijegorni Spasitelj bio je na svojemu putu ljubavi po ovome svijetu boæanskom ljepotom svojega karaktera æivi prikaz karaktera Boæjeg Zakona. U Njegovu æivotu se otkrilo da je nebeska ljubav, naËelo koje nas Ëini sliËnima Kristu, temelj Zakona vjeËne pravednosti. “Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja”, kaæe Isus, “ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se sve ne ostvari”. (Matej 5,18) Svojom posluπ-


73

noπÊu Zakonu Krist je potvrdio njegovu nepromjenjivost i dokazao da svaki Adamov sin i svaka Adamova kÊi mogu Njegovom miloπÊu biti savrπeno posluπni Zakonu. Na Gori je kazao da iz Zakona neÊe nestati ni kovrËica slova iz Zakona, a da se sve ne ostvari — sve πto je povezano s ljudskim rodom, sve πto je u vezi s planom spasenja. Krist ne uËi da Êe Zakon ikad biti ukinut, U Kristovu nego nam usmjeruje poæivotu se otkrilo gled na krajnju granicu da je nebeska ljudskih vidika i uvjerava ljubav, naËelo nas da Êe Zakon zadræati svoj autoritet sve dok ne koje nas Ëini stignemo do te granice. sliËnima Kristu, To Ëini zato da nitko ne temelj Zakona bi mogao pomisliti da je vjeËne Njegova zadaÊa ukinuti pravednosti. propise Zakona. Sve dok postoji nebo i Zemlja, vrijedit Êe i sveta naËela Boæjega Zakona. Njegova pravednost Êe stajati “ko Boæji vrhunci” (Psalam 36,7) i bit Êe izvor blagoslova iz kojega se razlijevaju potoci da osvjeæe zemlju. BuduÊi da je Boæji Zakon savrπen i stoga nepromjenjiv, nemoguÊe je da grjeπni ljudi sami zadovolje mjerila njegovih zahtjeva. Zato je Isus i doπao kao naπ Otkupitelj da bi, uËinivπi ih sudi-

74


onicima u boæanskoj naravi, doveo ljude u sklad s naËelima Zakona Neba. Kad se odreknemo svojih grijeha i primimo Krista kao svojega Spasitelja, uzdiæemo Zakon. Apostol Pavao pita: “Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31) ObeÊanje Novoga zavjeta glasi: “Stavit Êu zakone svoje u srca njihova i upisat Êu ih u pamet njihovu.” (Hebrejima 10,16) Iako je sustav simbola, koji je ukazivao na Krista kao na Boæje Janje koje Êe ponijeti grijehe svijeta, trebao prestati Kristovom smrÊu, naËela pravednosti sadræana u Deset zapovijedi nepromjenjiva su kao i vjeËno prijestolje. Nijedna zapovijed nije bila ukinuta, nijedna jota ni kovrËica slova nije nestala. Ta naËela, u raju objavljena Ëovjeku kao veliki Zakon æivota, ostat Êe neizmijenjena i u obnovljenom raju. Kad Eden ponovno procvjeta na Zemlji, svi koji æive pod Suncem poπtovat Êe Boæji Zakon ljubavi. “Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna poput nebesa ... Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvrene za sva vremena, dovijeka, sazdane na istini i pravdi ... Odavno znam za tvoje propise, da si ih sazdao zasvagda.” (Psalam 119,89; 111,7.8; 119,152)


75

“Stoga, tko god prekrπi i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauËi druge da tako rade, bit Êe najmanji u kraljevstvu nebeskom...” (Matej 5,19) To znaËi da takvome tamo neÊe ni biti mjesta. Jer tko namjerno prekrπi jednu zapovijed, ne dræi u duhu i istini nijednu. “Uistinu, ako tko vrπi sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, postaje krivac za sve.” (Jakov 2,10) Grijeh nije u veliËini djela neposluπnosti, nego i u najmanjem odstupanju od objavljene Boæje volje, jer to odstupanje pokazuje da veze izmeu duπe i grijeha joπ nisu raskinute. Srce sluæi dvojici gospodara. Time se, zapravo, ono odriËe Boga i buni se protiv zakona Njegove vladavine. Kad bi ljudima bilo dopuπteno zanemariti Gospodnje zahtjeve pa da sami sebi propisuju pravila o duænosti, postojalo bi mnoπtvo razliËitih mjerila koja bi zadovoljavala razliËite umove te bi vlast bila oduzeta iz Gospodnjih ruku. Ljudska volja postala bi vrhovna, a uzviπena i sveta Boæja volja — Njegova nakana ljubavi prema Njegovim stvorenjima — bila bi podcijenjena i prezrena. Kad god ljudi biraju vlastiti put, sukobljavaju se s Bogom. Za njih neÊe biti mjesta u nebeskom kraljevstvu zato πto ratuju protiv temeljnih

76


naËela Neba. Ne poπtujuÊi Boæju volju, staju na stranu Sotone, neprijatelja Boga i ljudi. »ovjek Êe æivjeti — ne jednom rijeËju, ne mnogim rijeËima, veÊ svakom rijeËju koju je Bog izgovorio. Ne moæemo biti sigurni odbacimo li ijednu rijeË, koliko god nam izgledala nevaæna. Nema nijedne zapovijedi u Zakonu koja Ëovjeku ne sluæi na dobro i sreÊu, i u ovome æivotu i u onome koji Êe doÊi. Posluπnost Boæjem Zakonu je ograda koja πtiti Ëovjeka sa svih strana i Ëuva ga od zla. Tko samo na jednom mjestu ruπi tu ogradu koju je Bog podignuo, uniπtava njezinu moÊ da ga πtiti, jer je otvorio prolaz kroz koji neprijatelj moæe uÊi da bi pustoπio i razarao. Usudivπi se prekrπiti Boæju volju samo u jednoj toËki, naπi praroditelji su otvorili brane kroz koje je zlo prodrlo u svijet. Tko god bude slijedio njihov primjer, poænjet Êe sliËne posljedice. Boæja ljubav je temelj svake odredbe Njegova Zakona, a onaj tko odstupa od zapovijedi, prouzroËuje vlastitu nesreÊu i propast.


77

“Jer, velim vam, ne bude li vaπa pravednost veÊa od pravednosti knjiæevnika i farizeja, sigurno neÊete uÊi u kraljevstvo nebesko.” (Matej 5,20) Knjiæevnici i farizeji proglaπavali su Isusa i Njegove uËenike grjeπnicima zbog nepoπtovanja rabinskih obreda i obiËaja. UËenike su Ëesto zbunjivali i uznemirivali prijekori i optuæbe onih koje su naviknuli poπtivati kao vjerske uËitelje. Isus je razotkrio prijevaru. Kazao je da je pravednost kojoj su farizeji pridavali toliku vrijednost bezvrijedna. Hebreji su smatrali sebe osobitim, vjernim narodom koji uæiva Boæju naklonost, ali Krist je pokazao da je njihova religija liπena spasonosne vjere. Sva njihova licemjerna poboænost, njihove ljudske izmiπljotine i obredi, Ëak ni hvalisavo ispunjavanje formalnih zahtjeva Zakona nisu ih mogli uËiniti svetima. Nisu bili Ëistoga srca, nisu bili plemeniti, ni sliËni Kristu po karakteru. Religija utemeljena na opravdanju djelima ne moæe dovesti duπu u skladnost s Bogom. Stroga i kruta pravovjernost farizeja, bez skruπenosti, njeænosti i ljubavi, grjeπniku je bila samo kamen spoticanja. Bili su sliËni soli koja je izgubila okus. U njihovom utjecaju nije bilo sile koja bi saËuvala svijet od pokvarenosti. Jedina prava vjera je ona

78


“koja oËituje svoju snagu ljubavlju” (GalaÊanima 5,6) da oËisti duπu i, sliËno kvascu, preobrazi karakter. Hebreji su sve to veÊ morali nauËiti iz uËenja proroka. Vapaj duπe za izmirenjem s Bogom naπao je stoljeÊima prije svoj glas i odgovor u rijeËima proroka Miheja: “S Ëime Êu doÊi pred Jahvu, hoÊu li pasti niËice pred Bogom Sveviπnjim? HoÊu li doÊi preda nj sa ærtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? HoÊe li mu biti mile tisuÊe ovnova, tisuÊe tisuÊa potokâ ulja?... Objavljeno ti je, ËovjeËe, πto je dobro, πto Jahve traæi od tebe: samo Ëiniti pravicu, milosre ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi” (Mihej 6,6-8) Prorok Hoπea ovako je otkrio bît farizejstva: “Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I πto mu je viπe rodilo plodova, to je viπe umnaæao ærtvenike; πto mu je bogatija zemlja bila, to je kiÊenije dizao stupove.” (Hoπea 10,1) TvrdeÊi da sluæe Bogu, Hebreji su zapravo sluæili sebi. Njihova pravednost bila je plod njihovih napora da dræe Zakon u skladu sa svojim zamislima i na svoju korist. Stoga nije ni mogla biti bolja od njih samih. NastojeÊi sami sebe uËiniti svetima, pokuπavali su, naime, Ëisto izvaditi iz neËistoga. Boæji Zakon je svet kao πto je i Bog svet, savrπen kao πto je Bog savrπen. On ljudima prikazuje Boæju


79

pravednost. »ovjek ne moæe sâm dræati Zakon, jer ljudska je narav iskvarena, unakaæena i potpuno razliËita od Boæje naravi. Djelima sebiËnog srca “svi postasmo neËisti, a sva naπa pravda ko haljine okaljane”. (Izaija 64,5) Iako je Zakon svet, Hebreji nisu mogli steÊi pravednost vlastitim naporima da ga dræe. Ako æele uÊi u nebesko Kraljevstvo, Kristovi uËeniZakon je svet ci moraju steÊi drukËiju kao πto je i Bog pravednost od farizejske svet, savrπen pravednosti. U svojemu kao πto je Bog Sinu Bog im je pruæio savrπen. On savrπenu pravednost Zakona. Da su svoja srca ljudima potpuno otvorili kako bi prikazuje Boæju primili Krista, sâm æivot pravednost. od Boga i Njegova ljubav obitavali bi u njima preobraæavajuÊi ih u Njegovo obliËje. Tako bi, zahvaljujuÊi dragovoljnom Boæjem daru, mogli dobiti pravednost koju Zakon zahtijeva. Ali farizeji su odbacili Krista. “Ne poznajuÊi Boæje pravednosti i nastojeÊi ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Boæjoj pravednosti”. (Rimljanima 10,3) Isus je nastavio objaπnjavati svojim sluπateljima πto znaËi dræati Boæje zapovijedi — da je

80


to izgradnja Kristovog karaktera u njima. Jer u Njemu se Bog svakodnevno otkrivao pred njima.

“A ja vam kaæem: Svatko tko se ljuti na svog brata bit Êe odgovoran sudu.” (Matej 5,22) Gospodin je rekao preko Mojsija: “Ne mrzi svoga brata u svom srcu!... Ne osveÊuj se! Ne gaji srdæbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bliænjega svoga kao samoga sebe...” (Levitski zakonik 19,17.18) Istine koje je Krist iznosio bile su iste one istine πto su ih propovijedali proroci, ali ih je potamnila tvrdoÊa srca i ljubav prema grijehu. Spasiteljeve rijeËi otkrile su Njegovim sluπateljima Ëinjenicu da su i oni, osuujuÊi druge kao prijestupnike, bili isto toliko krivi jer su gajili zlobu i mrænju. Na drugoj strani jezera, nasuprot mjestu na kojemu su se sabrali, prostirala se baπanska zemlja, pust predio, Ëiji su divlji klanci i πumovita brda veÊ dugo bili omiljeno skroviπte razbojnika i svakovrsnih prijestupnika. Narodu su bile u æivom sjeÊanju vijesti o pljaËkama i ubojstvima poËinjenima ondje pa su mnogi bili revnosni u optuæivanju tih zloËinaca. Istodobno su i sami bili naprasiti i svadljivi, gajili su najogor-


81

Ëeniju mrænju prema svojim ugnjetaËima Rimljanima, a prezirali su i sve ostale narode, Ëak i svoje sunarodnjake ako nisu u svemu podræavali njihovo miπljenje. U svemu tome i oni su bili prijestupnici Zakona koji kaæe: “Ne ubij!” (Izlazak 20,13) Duh mrænje i osvete Duh mrænje i potekao je od Sotone i osvete potekao naveo ga da ubije Boæje od Sotone i jega Sina. Tko gaji zlonaveo ga da bu ili neljubaznost, gaji ubije Boæjega isti duh, Ëiji je plod smrt. U osvetoljubivoj Sina. Tko gaji pomisli skriva se zlo djezlobu ili lo, kao πto se u sjemenu neljubaznost, skriva biljka. “Tko god gaji isti duh, Ëiji mrzi svoga brata, ubojije plod smrt. ca je; a znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vjeËnoga æivota.” (1. Ivanova 3,15) “... A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘luakom’, odgovarat Êe za to u ognju paklenom.” (Matej 5,22) DarujuÊi svojega Sina za naπe otkupljenje, Bog je pokazao koliko cijeni svaku ljudsku duπu i zato nikome ne dopuπta da govori prezrivo o drugome. Vidimo mane i slabosti svojih bliænjih, ali Bog svaku duπu smatra svojim

82


vlasniπtvom — ona je Njegova stvaranjem, a dvostruko viπe otkupljenjem dragocjenom Kristovom krvlju. Svi smo stvoreni po Njegovom obliËju, a Ëak i prema onima koji su najdublje pali mora se postupati s poπtovanjem i njeænoπÊu. Bit Êemo odgovorni pred Bogom Ëak i za jednu jedinu rijeË prijezira upuÊenu duπi za koju je Krist poloæio svoj æivot. “A tko tebi daje prednost pred drugima? ©to li imaπ πto nisi primio? Ako si, dakle, primio, πto se ponosiπ kao da nisi primio?” “Tko si ti da sudiπ tuem sluzi? Ili stoji ili pada, stvar je njegova gospodara, a stajat Êe jer ga Gospodin moæe tako dræati.” (1. KorinÊanima 4,7; Rimljanima 14,4) “A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘luakom’, odgovarat Êe za to u ognju paklenom.” (Matej 5,22) RijeË luak u Starom zavjetu se rabila da oznaËi otpadnika ili onoga tko se predao bezboænosti. Isus kaæe da svatko tko osudi svojega brata kao otpadnika ili bezboænika, pokazuje da i sâm zasluæuje istu osudu. Kad se Krist prepirao sa Sotonom oko Mojsijeva tijela, “nije se usudio izreÊi protiv njega uvredljivu osudu”. (Juda 9) Da je to uËinio, stupio bi na Sotonino tlo, jer je osuivanje oruæje Zloga. U Pismu je on nazvan “tuæitelj naπe braÊe”.


83

(Otkrivenje 12,10) Isus nije htio uporabiti nijedno Sotonino oruæje. Suprotstavio mu se samo rijeËima: “Neka bi ti Gospodin zapovjedio da uπutiπ!” (Juda 9) Krist nam je primjer: kad doemo u sukob s Njegovim neprijateljima, ne smijemo uzvraÊati istom mjerom, niti kazati iπta πto bi nalikovalo uvredljivoj osudi. Onaj tko je odreen govoriti u Boæje ime, ne smije izgovarati rijeËi koje ni VeliËanstvo Neba nije uporabilo kad se prepiralo sa Sotonom. Djelo suenja i osude moramo prepustiti Bogu.

“... Najprije se izmiri s bratom...” (Matej 5,24) Boæja ljubav je viπe od jednostavnog suzdræavanja od zlih djela, ona je pozitivno i djelotvorno naËelo, æivi izvor koji stalno teËe na blagoslov drugima. Ako je Kristova ljubav u nama, ne samo da neÊemo gajiti mrænju prema bliænjima, nego Êemo se truditi pokazati im ljubav na svaki naËin. Isus kaæe: “Dakle: ako doneseπ dar svoj na ærtvenik i tu se sjetiπ da ti brat ima neπto protiv tebe, ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda doi i prinesi dar svoj!” (Matej 5,23.24) Prinesena ærtva

84


bila je izraz vjere da Êe prinositelj u Kristu postati sudionik u Boæjoj milosti i ljubavi. Meutim, izraæavati vjeru u Boæju ljubav koja praπta, a istodobno gajiti duh bezosjeÊajnosti, prava je lakrdija. Kad netko tvrdi da sluæi Bogu, a nanosi nepravdu svojemu bratu ili ga vrijea, time mu laæno prikazuje Boæji karakter. Stoga mora priznati zlo, mora ga proglasiti grijehom ako æeli biti u skladu s Bogom. Moæda nam je taj brat nanio veÊu nepravdu nego mi njemu, ali to ne umanjuje naπu odgovornost. Ako se, dolazeÊi pred Boga, sjetimo da netko ima neπto protiv nas, moramo ostaviti svoj molitveni dar, dar zahvalnosti ili dragovoljni dar pa poÊi bratu s kojim smo u sukobu, ponizno priznati svoj grijeh i zatraæiti oprost. Ako smo na bilo koji naËin prevarili ili povrijedili svojega brata, moramo to popraviti. Ako smo, ne znajuÊi, laæno svjedoËili, ako smo netoËno prenijeli rijeËi svojega brata, ako smo na bilo koji naËin umanjili njegov utjecaj, trebamo otiÊi k onima s kojima smo razgovarali o njemu i povuÊi sve svoje uvredljive, pogreπne izjave. Koliko bi zla bilo sprijeËeno kad se nesporazumi meu braÊom ne bi iznosili drugima, kad bi ih oni iskreno, u duhu krπÊanske ljubavi, rjeπavali meu sobom! Koliko bi gorËine, kojom su mnogi ukaljani, bilo uniπteno! Kako bi prisno i


85

njeæno Kristovi sljedbenici mogli biti sjedinjeni u Njegovoj ljubavi!

“A ja vam kaæem da je svaki koji s poæudom pogleda æenu veÊ — u svom srcu — s njom uËinio preljub.” (Matej 5,28) Hebreji su bili ponosni na svoju moralnost i gnuπali su se nemoralnih obiËaja neznaboæaca. NazoËnost rimskih Ëinovnika, koje je carska vlast dovela u Palestinu, neprestano je vrijeala osjeÊaje naroda, jer su s tim strancima kao poplava stigli neznaboæaËki obiËaji, razvrat i razuzdanost. U Kafarnaumu su se rimski Ëinovnici Ëesto pojavljivali sa svojim nakiÊenim ljubavnicama na proslavama i πetaliπtima. Buka orgijanja Ëesto je naruπavala tiπinu jezera dok su njihovi luksuzni brodiÊi klizili mirnom povrπinom vode. Narod je oËekivao da Isus strogo osudi te ljude, ali kako su se iznenadili kad su Ëuli rijeËi koje su razotkrile zlo u njihovu vlastitom srcu! Kad se razmiπljanje o zlu voli i njeguje, makar i tajno, to pokazuje, kaæe Isus, da u srcu joπ vlada grijeh. Duπa je joπ obuzeta gorËinom i nalazi se u okovima bezakonja. Onaj tko uæiva u poroËnim prizorima i dopuπta sebi zlu misao, poæudan pogled, vidjet Êe u otvorenom grijehu i njego-

86


vom teretu srama i teπke boli pravu narav zla πto ga je skrivao u odajama duπe. Trenutak kuπnje, u kojemu se nekome dogodilo da padne u teæak grijeh, nije stvorio zlo koje se otkrilo, nego je samo ubrzao ili otkrio ono πto je bilo skriveno i uspavano u srcu. »ovjek je “onakav kako u sebi misli”, jer iz srca “izvire æivot”. (Mudre izreke 23,7; 4,23)

“Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe...” (Matej 5,30) Da bi sprijeËio πirenje bolesti na tijelo i uniπtenje æivota, Ëovjek je spreman preæaliti i desnu ruku. Koliko bi morao biti spremniji odreÊi se onoga πto ugroæava æivot duπe! Da bi mogle sudjelovati u slavnoj slobodi Boæjih sinova, duπe koje je Sotona ponizio i zarobio moraju biti iskupljene Radosnom vijeπÊu. Bog nas ne kani osloboditi patnje, koja je neizbjeæiva posljedica grijeha, nego nas kani spasiti i od samoga grijeha. IzopaËena i izobliËena duπa mora se oËistiti i preobraziti da bi mogla biti odjevena u dobrotu “Jahve, Boga naπega”, “jednaka slici njegova Sina”. “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.”


87

(Psalam 90,17; Rimljanima 8,29; 1. KorinÊanima 2,9) Samo Êe vjeËnost moÊi otkriti slavnu sudbinu ljudi u kojima je obnovljeno Boæje obliËje. Ako æelimo dosegnuti taj uzviπeni ideal, mora biti ærtvovano sve πto izaziva spoticanje duπe. Grijeh se sluæi naπom voljom da bi nas zadræao u svojoj vlasti. PodËinjavanje volje prikazano je vaenjem oka ili odsijecanjem ruke. »esto nam se Jedino ako, Ëini da pokoravanje vopokoravajuÊi lje Bogu znaËi pristajanje Mu se, primimo da kroz æivot proemo æivot od Njega, unakaæeni ili osakaÊeni. Ali bolje ti je, kaæe Krist, bit Êe nam biti unakaæen, ranjen i moguÊe, kaæe osakaÊen ako tako moIsus, svladati æeπ uÊi u æivot. Ono πto skrivene grijehe smatraπ propaπÊu zaprana koje On vo te vodi najveÊem blaupozorava. goslovu. Bog je izvor æivota. Moæemo imati æivot samo ako smo u zajednici s Njim. Odvojeni od Boga, moæemo postojati samo kratko, ali to nije æivot: “... ona koja se odaje nasladama mrtva je sve ako i æivi.” (1. Timoteju 5,6) Bog nam moæe podariti æivot jedino ako svoju volju podËinimo Njegovoj. Jedino ako, pokoravajuÊi Mu se, primimo æivot od Njega, bit Êe

88


nam moguÊe, kaæe Isus, svladati skrivene grijehe na koje On upozorava. Moæete ih pokopati u srcu i skriti od ljudskih oËiju, ali kako Êete opstati u Boæjoj nazoËnosti? Ako se uzdate u sebe odbijajuÊi pokoriti svoju volju Bogu, izabrali ste smrt. Gdje god grijeh bio, Bog mu je oganj koji ga saæiæe. Ako izaberete grijeh i odbijete se odvojiti od njega, Boæja nazoËnost, koja saæiæe grijeh, saæeÊi Êe i vas. Æelite li se predati Bogu, to zahtijeva ærtvu. Ali to je ærtvovanje niæeg radi viπega, zemaljskog radi duhovnoga, propadljivog radi vjeËnoga. Bog nije odredio da naπa volja bude uniπtena, jer samo ako se njome sluæimo, moæemo postiÊi ono πto On æeli da postignemo. Da bismo je mogli ponovno primiti proËiπÊenu i oplemenjenu te tako prisno povezanu s boæanskom voljom, naπa volja mora se pokoriti Bogu da bi On mogao preko nas izlijevati potoke svoje ljubavi i sile. Koliko god samovoljnom i tvrdoglavom srcu izgledalo gorko i bolno to pokoravanje, ipak je to za nas bolje. Sve dok nije osakaÊen i bespomoÊan pao na grudi Anela zavjeta, Jakov nije upoznao pobjedu nesvladive vjere niti je stekao naziv knez Boæji. I baπ onda, kad “je hramao zbog kuka” (Postanak 32,31), Ezavova naoruæana druæina ustuknula je pred njim, a faraon, ponosni nasljednik carske


89

loze, prignuo je glavu da od njega zatraæi blagoslov. Tako je i sâm Poglavar naπega spasenja postao savrπen “patnjama” (Hebrejima 2,10), a djeca vjere “ozdraviπe od bolesti” i “nagnaπe u bijeg tue bojne redove” (Hebrejima 11,34). I “kljasti Êe se naplijeniti plijena” (Izaija 33,23), “najsustaliji meu njima bit Êe u onaj dan kao David, a dom Davidov bit Êe kao boæanstvo, kao Aneo Jahvin pred njima”. (Zaharija 12,8)

“Je li dopuπteno Ëovjeku otpustiti svoju æenu s kojeg mu drago razloga?” (Matej 19,3) Kod Hebreja je bio obiËaj da muπkarac otpusti svoju æenu zbog najbeznaËajnije uvrede, a æena se onda imala pravo ponovno udati. Takav obiËaj izazivao je velike nesreÊe i grijeh. U propovijedi na Gori Isus je jasno kazao da se braËna veza ne moæe raskinuti, osim u sluËaju nevjernosti braËnom zavjetu. “Svaki onaj”, kaæe Krist, “koji otpusti svoju æenu — osim zbog bludnosti — navodi je na preljub, i koji se oæeni takvom otpuπtenicom, Ëini preljub.” (Matej 5,32) Kad su Ga farizeji poslije pitali o zakonitosti rastave, Isus je podsjetio svoje sluπatelje na ustanovu braka, utemeljenu pri stvaranju: “Mojsije vam je zbog vaπeg okorjelog srca dopustio

90


da moæete otpustiti svoje æene. Ali u poËetku nije bilo tako.” (Matej 19,8) Podsjetio ih je na blaæene dane u Edenu: “I vidje Bog sve πto je uËinio, i bijaπe veoma dobro”. (Postanak 1,31) Odatle potjeËu brak i subota, dvije ustanove stvorene na slavu Bogu i blagoslov ËovjeËanstvu. Kad je Stvoritelj braËnim zavjetom sjedinio ruke svetoga para kazavπi: “Stoga Êe Ëovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju æenu, i bit Êe njih dvoje jedno tijelo” (Postanak 2,24), proglasio je zakon o braku za svu Adamovu djecu do kraja vremena. Ono πto je sâm vjeËni Otac proglasio dobrim, bio je zakon koji je ljudima trebao donijeti najuzviπeniji blagoslov i omoguÊiti im najviπi razvitak. Kao πto je izopaËio i sve druge Boæje dobre darove povjerene ËovjeËanstvu, grijeh je izopaËio i brak. Evanelje ima zadaÊu vratiti njegovu prvobitnu neokaljanost i ljepotu. U Starom i u Novom zavjetu braËnom se vezom simboliËki prikazuje njeæno i sveto jedinstvo izmeu Krista i Njegova naroda, spaπenih koje je On otkupio na Golgoti. “Ne boj se” — kaæe Krist — “neÊeπ se postidjeti; ne srami se, neÊeπ se crvenjeti. Zaboravit Êeπ sramotu svoje mladosti i viπe se neÊeπ spominjati rugla udoviπtva svoga. Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zem-


91

lje svekolike on se zove.” “Vratite se, sinovi odmetnici — rijeË je Jahvina — jer ja sam vaπ Gospodar.” (Izaija 54,4.5; Jeremija 3,14) U Pjesmi nad pjesmama Ëujemo nevjestin glas: “Dragi moj pripada meni, a ja njemu.” A On, koji je za nju “... bijel i rumen, istiËe se meu tisuÊama”, govori svojoj izabranici: “Sva si lijepa, prijateljice moja, Kao πto je i nema mane na tebi.” izopaËio i sve (Pjesma 2,16; 5,10; 4,7) druge Boæje PiπuÊi krπÊanima u dobre darove Efezu, apostol Pavao poËovjeËanstvu, slije je izjavio da je Bog grijeh je postavio muæa da bude glava æene, da joj bude izopaËio i brak. zaπtitnik, veza doma koja sjedinjuje sve Ëlanove obitelji, kao πto je i Krist glava Crkve i Spasitelj simboliËnog tijela: “©toviπe, kao πto je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu i æene u svemu svojim muæevima. Muæevi, ljubite svoje æene kao πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, da je posveti ËisteÊi je u kupelji vode uz pratnju rijeËi, da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez iËega tomu sliËna, da bude sveta i bez mane. Tako su i muæevi duæni ljubiti svoje æene kao svoja tjelesa. Tko svoju æenu ljubi, ljubi samoga sebe.” (Efeæanima 5,24-28)

92


Kristova milost, i samo ona, moæe uËiniti da ta ustanova bude ono πto je Bog odredio — sredstvo blagoslova i uzdizanja ljudskog roda. Tako Êe zemaljske obitelji svojim jedinstvom, mirom i ljubavlju predoËavati nebesku obitelj. Kao u Kristovim danima, stanje u danaπnjem druπtvu æalosno predoËava nebeski ideal o toj svetoj vezi. Ali Ëak i onima koji su okusili samo gorËinu i razoËaranje tamo gdje su oËekivali prijateljstvo i radost, Kristovo evanelje nudi utjehu. Strpljenje i blagost, koje Njegov Duh moæe usaditi, zasladit Êe gorku sudbinu. Srce u kojemu stanuje Krist bit Êe tako ispunjeno i zadovoljeno Njegovom ljubavlju da neÊe æeljeti pobuivati simpatiju prema sebi i privlaËiti pozornost na sebe. Kad se duπa pokori Bogu, Kristova mudrost uËinit Êe ono πto nije uspjela ljudska mudrost. Srca koja su nekad bila ravnoduπna ili otuena, mogu se, otkrivanjem Njegove milosti, povezati zlatnim vezama ljubavi, ËvrπÊim i trajnijim od svake zemaljske veze, koja Êe odoljeti svim kuπnjama.

“A ja vam kaæem: Ne kunite se nikako...” (Matej 5,34) Ne smijemo se kleti “ni nebom, jer je prijestolje Boæje; ni zemljom, jer je podnoæje njegovim


93

nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad velikog kralja. Ne kuni se ni svojom glavom, jer nisi kadar jednu vlas uËiniti bijelom ili crnom!” (Matej 5,3436) Sve potjeËe od Boga. Nemamo niπta πto nismo primili i, viπe od toga, nemamo niπta πto nije kupljeno za nas Kristovom krvlju. Sve πto imamo, dolazi nam s peËatom kriæa, kupljeno krvlju dragocjenijom od svega, jer je to Boæji æivot. Niπta od onoga πto imamo stoga ne smijemo ponuditi kao svoje u zalog da Êemo ispuniti svoju rijeË. Hebreji su shvatili da treÊa zapovijed zabranjuje uzimanje Boæjeg imena u neposveÊene svrhe, ali smatrali su da se ostalim zakletvama mogu slobodno sluæiti. Zaklinjanje je bilo uobiËajeno. Iako im je Mojsije zabranio laæno se kleti, pronaπli su mnoge naËine da se oslobode obveze prihvaÊene zakletvom. Nisu se bojali upustiti u svetogre, niti su se ustruËavali od krivokletstva sve dok je bilo prikriveno vjeπtim zaobilaæenjem Zakona. Isus je osudio njihov obiËaj zaklinjanja kazavπi da je to prijestup Boæje zapovijedi. Ipak, naπ Spasitelj nije zabranio uporabu prisege na sudu, kojom se Bog sveËano priziva za svjedoka da je reËeno istina i samo istina. Na suenju pred Velikim vijeÊem Isus nije odbio posvjedoËiti pod

94


prisegom. “A veliki mu sveÊenik reËe: ‘Zaklinjem te æivim Bogom da nam rekneπ jesi li ti Mesija, Sin Boæji?’ ‘Ti kaza — odgovori mu Isus.’” (Matej 26,63.64) Da je u govoru na Gori zabranio i sudsku prisegu, Krist bi na svojemu suenju prekorio velikog sveÊenika te tako, za dobro svojih sljedbenika, potkrijepio svoje uËenje. Mnogi se ne boje prevariti svoje bliænje, ali su nauËeni i od Boæjega Duha osvjedoËeni da je straπno lagati svojemu Stvoritelju. Kad su pod prisegom, osjeÊaju da ne svjedoËe samo pred ljudima, veÊ i pred Bogom, a svjedoËe li laæno, to Ëine pred Onim koji Ëita srce i zna pravu istinu. Svijest o straπnim kaznama koje takav grijeh povlaËi, sprjeËava ih da ga ne uËine. Ako itko moæe pravo posvjedoËiti pod prisegom, onda je to krπÊanin. On neprestano æivi u Boæjoj nazoËnosti znajuÊi da je svaka misao vidljiva oËima Onoga s kime je povezan. Kad je pozvan uËiniti to zakonito, ispravno je pozvati Boga za svjedoka da je ono πto govori istina i samo istina. Isus je nastavio izlagati naËelo koje zakletvu Ëini nepotrebnom. On uËi da prava istina mora biti zakon govora. “Vaπ govor neka bude: da, da — ne, ne! ©to je viπe od toga, od Zloga dolazi.” (Matej 5,37) Te rijeËi osuuju sve one besmislene izreke


95

i uzreËice koje su na granici prostaπtva, zavodniËke komplimente, izbjegavanje istine, laskave fraze, pretjerivanja, trgovaËke obmane, sve πto je tako uobiËajeno u druπtvu i poslovnom svijetu. Tko se nastoji prikazati drukËijim nego πto jest, ili Ëije rijeËi ne izraæavaju stvarne osjeÊaje Ako itko moæe njegova srca, ne moæe se pravo nazvati istinoljubivim. posvjedoËiti pod Kad bi se te Kristoprisegom, onda ve rijeËi poπtovale, prestalo bi izraæavanje zloje to krπÊanin. namjernih sumnja i neOn neprestano ljubaznih kritika: jer, tko æivi u Boæjoj moæe biti siguran da, tunazoËnosti... maËeÊi postupke i pobude drugih, govori istinu? Koliko puta ponos, strast ili osobno raspoloæenje utjeËu na ocjenu koju dajemo! Jedan pogled, jedna rijeË, Ëak i naglaπavanje rijeËi mogu navesti na pogreπan zakljuËak. »ak i Ëinjenice mogu biti izreËene tako da navode na pogreπan dojam. A “πto je viπe” od istine, “od Zloga dolazi”. (Matej 5,37) Sve πto krπÊani Ëine mora biti jasno kao sunËana svjetlost. Istina je od Boga, a laæ, u svakom od svojih bezbrojnih oblika, potjeËe od Sotone. Tko na bilo koji naËin skreÊe s pravog puta istine,

96


prepuπta se sili Zloga. Ipak, nije jednostavno ni lako reÊi pravu istinu. Ne moæemo govoriti istinu ako je ne znamo. Unaprijed stvoreno miπljenje, predrasude, nedovoljno znanje i pogreπne procjene Ëesto sprjeËavaju pravilno razumijevanje problemâ koje moramo rjeπavati. NeÊemo moÊi govoriti istinu ako naπim razumom stalno ne upravlja Onaj koji je sâm Istina. Krist nam preko apostola Pavla nalaæe: “Neka vam rijeË bude ljubezna, solju zaËinjena, da znadnete odgovoriti svakome kako treba!” “Nikakva ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaæe dobroËinstvo sluπateljima.” (Koloπanima 4,6; Efeæanima 4,29) U svjetlosti ovih tekstova vidi se da Kristove rijeËi na Gori osuuju podrugljive, isprazne i nemoralne razgovore, a zahtijevaju da naπe rijeËi budu i istinite i Ëiste. Oni koji su uËili od Krista neÊe biti “sudionici u besplodnim djelima tame”. (Efeæanima 5,11) U govoru i u æivotu bit Êe jednostavni, neposredni i iskreni, jer se pripremaju za zajednicu sa svetima u Ëijim se ustima “ne nae laæ”. (Otkrivenje 14,5)


97

“A ja vam kaæem: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!” (Matej 5,39) Susreti s rimskim vojnicima bili su Hebrejima stalni povodi za ogorËenost. Vojni odredi bili su rasporeeni po raznim mjestima u Judeji i Galileji, a njihova nazoËnost podsjeÊala je narod na vlastito nacionalno poniæenje. S gorËinom u duπi sluπali su prodorne zvuke trube i promatrali Ëete kako se okupljaju oko rimske zastave i klanjaju se odajuÊi poËast simbolu rimske moÊi. Sukobi izmeu naroda i vojnikâ bili su Ëesti i to je rasplamsavalo mrænju ljudi. Kad bi neki rimski Ëinovnik æurio sa svojom vojniËkom pratnjom iz mjesta u mjesto, Ëesto bi hvatao hebrejske seljake koji su radili u polju i primoravao ih da nose terete uzbrdo ili obavljaju neki drugi teπki posao. To je bilo u skladu s rimskim zakonom i obiËajima. Suprotstavljanje takvim zahtjevima izazvalo bi samo poniæenja i okrutnosti. U srcu naroda jaËala je teænja da se zbaci rimski jaram. Duh pobune bio je osobito snaæan meu smjelim Galilejcima, s kojima se grubo postupalo. Kafarnaum, pograniËni grad, bio je sjediπte rimskog garnizona, pa je pogled na Ëete vojnika tijekom Isusova propovijedanja budio u srcima Njegovih sluπa-

98


telja gorke misli o Izraelovu poniæenju. Narod je æeljno gledao u Krista nadajuÊi se da Êe On skrπiti ponos Rima. Isus je s tugom promatrao namrπtena lica pred sobom. Zapaæao je duh osvete, koji je veÊ utisnuo na njih svoj zli peËat. Znao je s kolikim ogorËenjem narod Ëezne silom satrti svoje tlaËitelje. Ispunjen tugom, On ih poziva: “A ja vam kaæem: ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!” (Matej 5,39) Te rijeËi bile su samo ponavljanje onoga πto je uËio i Stari zavjet. Pravilo “lom za lom, oko za oko, zub za zub” (Levitski zakonik 24,20) bilo je, istina, navedeno u zakonima danima preko Mojsija, ali to je bio graanski propis. Nitko nije imao pravo sâm se osveÊivati, jer je Bog kazao: “Nemoj govoriti: ‘Osvetit Êu se za zlo!’” “Ne reci: ‘Kako je on meni uËinio, tako Êu i ja njemu...’” “Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliËi srcem kada on posrÊe...” “Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je æedan, napoj ga vodom.” (Izreke 20,22; 24,29.17; 25,21) Cijeli Isusov æivot na Zemlji bio je prikaz toga naËela. Naπ Spasitelj je napustio svoj nebeski dom upravo zato da bi svojim neprijateljima donio kruh æivota. Na sve klevete i progonstva koja su Ga u stopu pratila, odgovarao je samo ljubavlju


99

koja praπta. Preko proroka Izaije Krist kaæe: “Lea podmetnuh onima πto me udarahu, a obraze onima πto mi bradu Ëupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.” “Zlostavljahu ga, a on puπtaπe, i nije otvorio usta svojih. Ko janje na klanje odvedoπe ga; ko ovca, nijema pred Isusov æivot na onima πto je striæu, nije Zemlji bio je otvorio usta svojih.” (Izaprikaz toga ija 50,6; 53,7) Od kriæa naËela; naπ na Golgoti kroz stoljeÊa Spasitelj je odjekuje Njegova molinapustio svoj tva za svoje krvnike i vijest nade razbojniku na nebeski dom samrti. upravo zato da Otac je uvijek bio bi svojim uz Krista. Snalazilo Ga je neprijateljima samo ono πto je Beskrajdonio kruh na Ljubav dopuπtala za æivota. blagoslov svijetu. U tome je bio izvor Njegove, ali u tome je izvor i naπe utjehe. Tko je ispunjen Kristovim Duhom, prebiva u Kristu. Udarac namijenjen njemu pada na Spasitelja koji ga sa svih strana πtiti svojom nazoËnoπÊu. Sve πto dolazi na njega, dolazi na Krista. On se ne treba braniti od zla, jer je Krist njegova obrana. Niπta ga ne moæe dotaknuti ako Gospodin ne dopusti, a “Bog

100


Ëini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Boæjom pozvani...” (Rimljanima 8,28) “Tko bi te htio tuæiti da se domogne tvoje koπulje, podaj mu i ogrtaË! Ako te tko prisili da ideπ s njime jednu milju, hajde dvije!” (Matej 5,40.41) Isus je naloæio svojim uËenicima da, umjesto protivljenja zahtjevima vlasti, uËine Ëak i viπe nego πto se od njih traæi i, koliko god je moguÊe, ispune svaku obvezu, Ëak i kad ona nadmaπuje zahtjeve zakona zemlje. Zakon, dan preko Mojsija, nalagao je vrlo briæan odnos prema siromaπnima. Kad bi siromah dao svoju haljinu u zalog ili kao pokriÊe za dug, zajmodavcu nije bilo dopuπteno uÊi u njegovu kuÊu da bi je uzeo. Morao je priËekati na ulici dok mu duænik ne donese zalog. Bez obzira na okolnosti, o zalasku sunca zalog je morao biti vraÊen vlasniku. (Ponovljeni zakon 24,10-13) U Kristovo doba poklanjano je malo pozornosti tim milosrdnim uredbama, ali On je uËio svoje uËenike da se pokore odluci suda Ëak i kad ona traæi viπe od onoga πto propisuje Mojsijev zakon. Ako se zahtijeva i dio njihove odjeÊe, moraju se pokoriti. I viπe od toga: moraju dati zajmodavcu ono πto mu pripada, a ako je potrebno, Ëak i viπe nego πto mu je sud odobrio da uzme. “Tko bi te htio tuæiti”, kaæe


101

Krist, “da se domogne tvoje koπulje, podaj mu i ogrtaË! Ako te tko prisili da ideπ s njim jednu milju, hajde dvije!” Isus je dodao: “Tko te moli, podaj mu; a tko hoÊe da mu pozajmiπ, ne odbij ga!” (Matej 5,42) Preko Mojsija je dana ista pouka: “Nae li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braÊe, u kojem god gradu u zemlji πto ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj ruke svoje prema svome siromaπnome bratu, nego mu πirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj πto mu nedostaje.” (Ponovljeni zakon 15,7.8) Taj tekst objaπnjava znaËenje Spasiteljevih rijeËi. Krist nas ne uËi da dajemo milostinju ne praveÊi razliku meu onima πto traæe, nego kaæe: “... nego mu πirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj πto mu nedostaje”, a bolje je da to bude dar nego zajam: “pozajmljujte, a da niπta ne oËekujete natrag”. (Luka 6,35) Tko daje sebe sa svojim darom, hrani trojicu: sebe, svog gladnog susjeda, i mene.

“Ljubite neprijatelje svoje.” (Matej 5,44) Spasiteljeva pouka: “Ne opirite se zlotvoru” (Matej 5,39) bila je osvetoljubivim Hebrejima tvrda besjeda pa su gunali protiv nje. A Isus joπ

102


odluËnije kaæe: “»uli ste da je reËeno: ‘Ljubi bliænjega svojega i mrzi svoga neprijatelja!’ A ja vam kaæem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiπa pada pravednima i nepravednima.” (Matej 5,43-45) To je bio pravi duh Zakona koji su rabini pogreπno tumaËili kao hladnu i krutu zbirku pretjeranih zahtjeva. Smatrali su se boljima od ostalih ljudi i vjerovali da kao roeni Izraelci imaju pravo na osobitu Boæju naklonost. Meutim, Isus im je ukazao na duh praπtanja iz ljubavi kao dokaz da su njihove pobude uzviπenije od pobuda carinika i grjeπnika koje su prezirali. Upozorio je svoje sluπatelje na Vladara svemira, pod novim imenom — “naπ Otac”. Nastojao je da shvate kako Boæje srce njeæno Ëezne za njima. UËio ih je da se Bog skrbi o svakoj izgubljenoj duπi i da, “kako se otac smiluje djeËici, tako se Jahve smiluje onima πto ga se boje”. (Psalam 103,13) Nijedna religija, osim biblijske, nikad svijetu nije pruæila takvu predodæbu o Bogu. Mnogoboπtvo uËi da je vrhovno biÊe prije izvor straha nego ljubavi — zloÊudno boæanstvo koje treba umilostiviti ærtvama, a ne Otac koji na djecu izlijeva darove svoje ljubavi. »ak je i


103

izraelski narod postao toliko slijep za dragocjena uËenja prorokâ o Bogu da je ta objava Njegove oËinske ljubavi i njima bila neπto sasvim novo, kao novi dar svijetu. Hebreji su smatrali da Bog ljubi one koji Mu sluæe — po njihovom miπljenju, one koji ispunjavaju zahtjeve rabinâ — a da na sav ostali svijet izlijeva gnjev i prokletstvo. Ali Isus je rekao da nije tako: cijeli svijet, i zle i dobre, obasjava sunNijedna religija, Ëana svjetlost Njegove osim biblijske, ljubavi. Toj istini trebala nikad svijetu ih je nauËiti i sama prinije pruæila roda, jer Bog “Ëini da njegovo sunce izlazi nad predodæbu o zlima i dobrima, i da kiBogu kao πa pada pravednima i milostivom Ocu. nepravednima”. (Matej 5,45) Zemlja iz godine u godinu raa obiljem i nastavlja svoj put oko Sunca, ali to ne Ëini silom koja je u njoj samoj. Boæja ruka upravlja planetima i odræava ih na njihovim toËno utvrenim stazama u svemiru. Boæjom silom pravilno se smjenjuju ljeto i zima, sjetva i æetva, dan i noÊ. Boæjom RijeËju buja bilje, pojavljuje se liπÊe i cvjeta cvijeÊe. Svaki dobar dar koji imamo, svaka sunËana zraka, svaki pljusak kiπe, svaki zalo-

104


gaj hrane, svaki trenutak æivota, sve je to dar ljubavi. Dok smo joπ bili bez ljubavi i imali neuglaen karakter, “... odurni i mrzitelji jedni drugih”, naπ nebeski Otac nam se smilovao. “Ali kad se oËitova dobrota Boga, naπega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas — ne zbog pravednih djela koja smo mi uËinili, veÊ po milosru — spasi kupelju ponovnog raanja, obnove koju Ëini Duh Sveti...” (Titu 3,4-5) Ako primimo Njegovu ljubav, i mi Êemo postati ljubazni i njeæni ne samo prema onima koji nam se sviaju, nego i prema najloπijima, zalutalima i grjeπnima. Boæja djeca su oni koji imaju udjela u Njegovoj naravi. Ni zemaljski poloæaj, ni roenje, ni narodnost, ni vjerske prednosti ne dokazuju da smo pripadnici Boæje obitelji. To Ëini ljubav, ljubav koja obuhvaÊa cijelo ËovjeËanstvo. »ak Êe i grjeπnici, Ëija srca nisu potpuno zatvorena za djelovanje Boæjega Duha, uzvratiti ljubaznost. Iako Êe moæda na mrænju uzvratiti mrænjom, na ljubav Êe odgovoriti ljubavlju. Ali samo Boæji Duh i na mrænju uzvraÊa ljubavlju. Biti ljubazan prema nezahvalnima i zlima, Ëiniti dobro ne oËekujuÊi zauzvrat niπta, to su znakovi pripadnosti vladarskoj obitelji Neba, siguran znak kojim djeca Najviπega otkrivaju svoj visoki poloæaj.


105

“Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48) RijeË “dakle” upuÊuje na zakljuËak utemeljen na onome πto je prije reËeno. Isus je svojim sluπateljima opisivao neiscrpnu Boæju milost i ljubav i zato im, dakle, nalaæe da budu savrπeni. BuduÊi da je vaπ nebeski Otac “dobar prema nezahvalnima i zlima” (Luka 6,35), buduÊi da se sagnuo da bi vas uzdignuo, dakle — kaæe Isus — moæete Mu postati sliËni po karakteru i stajati bez mane i pred ljudima i pred anelima. Uvjeti za vjeËni æivot po milosti potpuno su isti kao u Edenu — savrπena pravednost, sklad s Bogom, savrπena usklaenost s naËelima Njegova Zakona. Isti ideal karaktera prikazan je u Starom i u Novom zavjetu. Taj ideal nije takav da ga ne bismo mogli postiÊi. U svakoj zapovijedi ili nalogu koji Bog daje postoji i obeÊanje, najpouzdanije obeÊanje, koje se krije u zapovijedi. Bog se pobrinuo da Mu moæemo postati sliËni. To Êe i postiÊi sa svima koji svojom izopaËenom voljom ne ometu djelovanje Njegove milosti. Bog nas je ljubio neizrecivom ljubavlju, a naπa se ljubav prema Njemu budi kad donekle shvatimo duæinu, πirinu, visinu i dubinu te ljubavi koja nadmaπuje svaki um. OtkrivajuÊi privlaËnu Kristovu ljepotu, upoznajuÊi Njegovu ljubav po-

106


kazanu prema nama dok smo joπ bili grjeπnici, tvrdo srce se smekπava i postaje krotko, a grjeπnik se preobraæava i postaje dijete Neba. Bog ne uporabljuje nasilne mjere: ljubav je sredstvo kojim se sluæi da bi odagnao grijeh iz srca. Njome pretvara oholost u poniznost, a neprijateljstvo i nevjerovanje u ljubav i vjeru. Hebreji su silno nastojali dostiÊi savrπenstvo vlastitim naporima, ali nisu uspjeli. Krist im je veÊ objasnio da ih njihova pravednost nikad neÊe odvesti u nebesko kraljevstvo. Sad im otkriva narav pravednosti koju moraju imati svi koji Êe uÊi u Nebo. U cijelom govoru na Gori opisivao je njezine rodove, a sad im u jednoj reËenici otkriva njezin izvor i njezinu narav: budite savrπeni kao πto je Bog savrπen. Zakon je samo preslika Boæjega karaktera. U svojemu nebeskom Ocu gledajte savrπen prikaz naËelâ koja su temelj Njegove vladavine. Bog je ljubav. Kao πto sunce πalje zrake svjetlosti, tako se ljubav, svjetlost i radost πire od Njega na sva Njegova stvorenja. U Njegovoj je prirodi davanje. Sâm Njegov æivot je izlijevanje nesebiËne ljubavi. Njegova je slava u dobru njegove djece; Njegova radost u njezinom oËinstvu.


107

Bog nam kaæe da budemo savrπeni kao πto je On sâm, na isti naËin. U svojemu malom krugu moramo biti srediπta svjetlosti i blagoslova, kao πto je to Bog u svemiru. Nemamo niπta u sebi, ali svjetlost Njegove ljubavi pada na nas, a mi trebamo odraæavati njezin sjaj. ZahvaljujuÊi dobroti koju nam Bog posuuje, moæemo biti saIdeal nije takav vrπeni u svojemu krugu da ga ne bismo kao πto je On savrπen u mogli postiÊi. svojemu. Isus je kazao: “DaU svakoj kle: budite savrπeni kao zapovijedi ili πto je savrπen Otac vaπ nalogu koji Bog nebeski!” Ako ste Boæja daje postoji i djeca, onda imate udjela obeÊanje, u Njegovoj naravi i monajpouzdanije rate Mu biti sliËni. Svako obeÊanje... dijete æivi æivotom dobivenim od oca. Ako ste Boæja djeca, roena Njegovim Duhom, æivite æivotom koji ste dobili od Boga. U Kristu “stanuje sva punina boæanstva” (Koloπanima 2,9), a Isusov æivot se “oËituje na naπem smrtnom tijelu” (2. KorinÊanima 4,11). Taj æivot u vama izgradit Êe isti karakter i Ëinit Êe ista djela kakva je Ëinio i preko Krista. Tako Êete biti u skladu sa svakim propisom Boæjega Zakona, jer “savrπen

108


je Zakon Jahvin — duπu krijepi” (Psalam 19,8). Uz pomoÊ ljubavi ispunit Êe se “u nama, koji ne æivimo po tijelu, nego po Duhu... pravedni zahtjev Zakona”. (Rimljanima 8,4)

109

Sluæba iz istinskih pobuda “Pazite da ne vrπite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide!” (Matej 6,1) Kristove rijeËi na Gori bile su izraz onoga πto je On bez rijeËi uËio svojim æivotom, ali πto su ljudi propustili uoËiti. Nisu mogli shvatiti zaπto se On, iako ima tako veliku moÊ, ne sluæi njome da bi sebi pribavio ono πto su oni smatrali najviπim dobrom. Njihov duh, njihove pobude i metode bili su suprotni Njegovima. Dok su se prikazivali kao revnitelji za Ëast Zakona, vlastita slava bila je pravi cilj kojemu su teæili. Zato im je Krist i nastojao predoËiti da je samoljubiv Ëovjek prijestupnik Zakona. Meutim, pravila kojih su se farizeji dræali osobitost su ljudskoga roda u svim stoljeÊima. Duh farizejstva jest osobina ljudske naravi. BuduÊi da je Spasitelj pokazao suprotnost izmeu svojega duha i duha rabinâ te izmeu svojih i njihovih metoda, Njegovo uËenje se moæe primijeniti na ljude svih razdoblja.

110


U Kristove dane farizeji su neprestano nastojali zadobiti naklonost Neba da bi osigurali zemaljsku Ëast i blagostanje, koje su smatrali nagradom za vrlinu. Istodobno su se pred narodom razmetali djelima milosra da bi privukli njegovu pozornost i stekli ugled zbog svoje svetosti. Isus ih je ukorio zbog razmetanja kazavπi da Bog ne priznaje takvu sluæbu i da su im laskanja i divljenje naroda, za kojima su toliko Ëeznuli, jedina nagrada koju Êe ikad primiti. “Kad ti dajeπ milostinju”, rekao je, “neka ti ne zna ljevica πto ti Ëini desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit Êe ti.” (Matej 6,3.4) Tim rijeËima Isus nije kazao da djela dobroËinstva uvijek moraju ostati tajna. PiπuÊi pod utjecajem Svetoga Duha, apostol Pavao nije zatajio plemenitu poærtvovnost makedonskih krπÊana, veÊ je govorio o milosti kojom ih je Krist preporodio, pa su se tako i drugi ispunili tim duhom. Tako piπe i Crkvi u Korintu: “I vaπa je revnost potaknula ostale mnoge.” (2. KorinÊanima 9,3) Kristove rijeËi jasno otkrivaju Njegovu misao da djela milosra ne smijemo Ëiniti da bi nas ljudi hvalili i poπtivali. Prava poboænost nikad ne navodi na razmetanje. Oni πto Ëeznu za rijeËima pohvale i laskanja i hrane se njima kao poslasticom, krπÊani su samo po imenu.

SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA

111

Svojim dobrim djelima Kristovi sljedbenici ne slave sebe, veÊ Onoga Ëijom su miloπÊu i silom to uËinili. Svako dobro djelo uËinjeno je pod utjecajem Svetoga Duha koji je dan da proslavi Darovatelja, a ne primatelja. Kad Kristova svjetlost obasjava duπu, s usana se izlijevaju rijeËi kojima se iskazuje slava i zahvalnost Bogu. Vaπe molitve, Kad Kristova vaπe ispunjavanje duænosvjetlost sti, vaπa dobroËinstva, obasjava duπu, vaπe samoodricanje neÊe s usana se biti tema vaπih misli ili izlijevaju rijeËi razgovora. Isus Êe biti veliËan, “ja” Êe nestati, kojima se a Krist Êe postati sve u iskazuje slava svemu. i zahvalnost Trebamo davati isBogu. krena srca — ne zato da bismo se razmetali svojim dobrim djelima, veÊ iz milosti i ljubavi prema potrebitima. Iskrena nakana, istinska dobrota srca, to je pobuda koju Nebo cijeni. Duπa koja je iskrena u svojoj ljubavi i predaje se Bogu svim srcem, mnogo je dragocjenija u Boæjim oËima od zlatne πipke iz Ofira. Ne smijemo misliti o nagradi, veÊ o sluæbi, ali dobrota pokazana u takvom duhu neÊe ostati bez nagrade. “Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uz-

112


vratit Êe ti.” Iako je sâm Bog zapravo ta velika Nagrada u kojoj su sjedinjene sve ostale nagrade, duπa Êe Ga primiti i radovati Mu se samo onda kad Mu postane sliËna po karakteru. Samo se sliËni mogu meusobno cijeniti. Ako Mu se predamo da bismo sluæili ËovjeËanstvu, Bog nam se daje. Tko dopusti da kroz njegovo srce i æivot teËe rijeka Boæjih blagoslova na druge, i sâm Êe biti bogato nagraen. Obronci i ravnice kojima protjeËu planinski potoci na putu prema moru time niπta ne gube. Ono πto daju, stostruko im se vraÊa. Potok koji teËe æuboreÊi, ostavlja za sobom dar bujnog zelenila i plodnosti. Na njegovim obalama trava je zelenija, drveÊe je bujnije, a cvijeÊe bogatije. Kad zemlja leæi gola i spaljena od ljetne æege, vrpca zelenila obiljeæava rijeËni tok, a ravnica, koja je otvorila svoje grudi da ponese blago planina prema moru, odjevena je svjeæinom i ljepotom, kao svjedok nagrade koju Boæja milost daruje svima koji dragovoljno postaju kanali kojima se ona izlijeva u svijet. Takav blagoslov primaju oni koji su milostivi prema siromaπnima. Prorok Izaija kaæe: “... podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuÊnike, odjenuti onog koga vidiπ gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad Êe sinut


113

poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje Êe tvoje brzo procvasti... Jahve Êe te vodit bez prestanka, sitit Êe te u suπnim krajevima... i bit Êeπ kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuπi.” (Izaija 58,7-11) Djelo milosra izvor Kristova milost je dvostrukih blagoslova. u duπi razvija Onaj tko daje nevoljnikarakterne ma, sluæi im na blagoosobine slov, ali je i sâm blagoslovljeniji. Kristova misuprotne sebiËlost u duπi razvija karaknosti, koje Êe terne osobine suprotne oËistiti, sebiËnosti, koje Êe oËioplemeniti i stiti, oplemeniti i obogaobogatiti æivot. titi æivot. Dobra djela, uËinjena u tajnosti, Ëvrsto Êe povezati srca i joπ ih bliæe dovesti srcu Onoga od koga potjeËe svaka plemenita pobuda. Male paænje, mala djela ljubavi i poærtvovnosti kojima æivot zraËi neprimjetno, kao πto se miris neprimjetno πiri iz cvijeÊa, Ëine velik dio æivotnih blagoslova i sreÊe. Na kraju Êe biti utvreno da se samoodricanje za dobro i sreÊu drugih, iako se na ovome svijetu malo cijeni i ne preporuËuje, na Nebu priznaje kao znak naπega jedinstva s Kristom, Kraljem slave, koji je bio bogat, a radi nas je osiromaπio.

114


Djela milosra mogu biti uËinjena u tajnosti, ali se ne moæe skriti njihov utjecaj na karakter onoga tko ih je uËinio. Kad budemo cijelim srcem radili kao Kristovi sljedbenici, srce Êe biti tijesno povezano s Bogom; kad Boæji Duh bude djelovao na naπ duh, u duπi Êe, kao odgovor na boæanski dodir, nastati sveti sklad. Tko zaraene talente daje onima πto su se mudro koristili povjerenim darovima, radosno prima sluæbu svojega vjernog naroda u Ljubljenome, Ëijom su je miloπÊu i silom oni obavili. Oni koji su nastojali razviti i usavrπiti krπÊanski karakter, poboljπavajuÊi svoje sposobnosti dobrim djelima, poænjet Êe u buduÊem svijetu ono πto su sijali. Djelo zapoËeto na Zemlji bit Êe zavrπeno u uzviπenijem i svetijem æivotu, koji Êe trajati cijelu vjeËnost.

“Kad molite, ne budite kao licemjeri...” (Matej 6,5) Farizeji su imali odreene sate za molitvu. Kad bi se, kako se to Ëesto dogaalo, u dogovoreno vrijeme naπli izvan kuÊe, zaustavljali bi se bilo gdje — na ulici ili na trænici, usred uæurbanog mnoπtva — i glasno ponavljali svoje uobiËajene molitve. Takvo moljenje, obavljano jedino radi samohvale, izazvalo je Isusov strogi ukor.


115

Ipak, On nije podcjenjivao javne molitve, jer se i sâm, zajedno sa svojim uËenicima, molio u nazoËnosti mnoπtva. Ali Isus uËi da osobnu molitvu ne treba iznositi javno. Naπe molbe na bogosluæju u sobi trebaju stiÊi samo do uha Boga koji ih sluπa. Nijedno radoznalo uho ne treba Ëuti sadræaj takvih molitava. “A ti kad moliπ, ui u svoju sobu!” Imajte odreeno mjesto za tajnu molitvu. Isus je birao osobita mjesta za razgovor s Bogom, a tako i mi Nijedan Ëovjek trebamo Ëiniti. Trebali binije nam smo se Ëesto povlaËiti na potreban kao neko mjesto, koliko god posrednik. Preko bilo skromno, gdje moIsusa moæemo æemo biti sami s Bogom. “A ti kad moliπ, ui otvoriti svoje u svoju sobu, zatvori vrasrce Bogu kao ta te se pomoli Ocu Onome tko nas svom u tajnosti, pa Êe ti poznaje i voli. platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti!” (Matej 6,6) S djetinjskim povjerenjem moæemo doÊi pred Boga u Isusovo ime. Nijedan Ëovjek nije nam potreban kao posrednik. Preko Isusa moæemo otvoriti svoje srce Bogu kao Onome tko nas poznaje i voli. Na osamljenom mjestu molitve, gdje nas moæe vidjeti samo Boæje oko i Ëuti samo Njegovo

116


uho, moæemo izlijevati sve svoje najskrivenije æelje i Ëeænje Ocu, punom neizmjerne milosti. Dok duπa u miru i spokoju Ëeka, glas koji nikad nije propustio odgovoriti na vapaj nevoljnika, progovorit Êe i naπim srcima. “Jer Gospodin je pun samilosti i milosra.” (Jakov 5,11) On Ëeka s neumornom ljubavlju da Ëuje priznanje zalutalih i da prihvati njihovo pokajanje. On traæi neki znak zahvalnosti od nas, kao πto majka oËekuje osmijeh priznanja voljenog djeteta. Bog bi htio da shvatimo koliko iskreno i njeæno Njegovo srce Ëezne za nama. Poziva nas da povjerimo svoje nevolje Njegovoj suÊuti, tuge Njegovoj ljubavi, rane Njegovom lijeËenju, svoju slabost Njegovoj snazi, prazninu Njegovoj punini. Nitko tko je doπao k Njemu nije se razoËarao. “U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaπa.” (Psalam 34,6) Oni koji se u osami obraÊaju Bogu iznoseÊi Mu svoje potrebe i traæeÊi pomoÊ, neÊe se moliti uzalud: “... pa Êe ti platiti Otac tvoj koji vidi u tajnosti.” Ako Krist bude svakodnevno s nama, osjetit Êemo da nas okruæuje sila nevidljivog svijeta. Gledanjem u Isusa preobrazit Êemo se u Njegovo obliËje. Promatranjem se mijenjamo. Karakter postaje njeæan, uglaen i oplemenjen za nebesko kraljevstvo. Sigurna posljedica naπih razgovora i zajednice s Gospodinom bit Êe


117

napredovanje u poboænosti, ËistoÊi i revnosti. Postajat Êemo sve razboritiji u svojim molitvama. Primamo boæanski odgoj, i to se pokazuje u æivotu punom marljivosti i revnosti. Duπa koja se obraÊa Bogu traæeÊi pomoÊ, Duπa koja se potporu i snagu svakoobraÊa Bogu za dnevnom, usrdnom molipomoÊ, potporu tvom, imat Êe plemenite i snagu teænje, jasno shvaÊanje svakodnevnom, istine i duænosti, uzviπeusrdnom ne pobude za rad. Nemolitvom, imat prestano Êe biti gladna i æedna pravednosti. Êe plemenite OdræavajuÊi vezu s Boteænje, jasno gom, moÊi Êemo na bliæshvaÊanje istine nje prenositi svjetlost, i duænosti, mir i vedrinu πto vladaju uzviπene pobude u naπemu srcu. Snaga za rad. koju smo stekli moleÊi se Bogu, sjedinjena s ustrajnim naporima da postanemo promiπljeniji i briæljiviji, priprema nas za svakodnevne duænosti i odræava spokoj duha u svim okolnostima. Ako Mu se pribliæimo, Bog Êe u naπa usta staviti rijeËi kojima Êemo svjedoËiti o Njemu i slaviti Njegovo ime. UËit Êe nas melodijama aneoskih pjesama i zahvalnosti nebeskom Ocu. Sva-

118


ki postupak u naπemu æivotu otkrivat Êe svjetlost i ljubav Spasitelja koji boravi u nama. Izvanjske nevolje ne mogu ugroziti æivot koji se æivi vjerom u Boæjega Sina.

“Kad se molite, ne izgovarajte isprazne rijeËi kao pogani, koji umiπljaju da Êe biti usliπani zbog svoga nabrajanja.” (Matej 6,7) Neznaboπci su smatrali da se molitvom moæe zasluæiti oprost grijeha. ©to je molitva duæa, smatrali su, to je zasluga veÊa. Kad bi mogli postati sveti vlastitim naporima, imali bi u sebi neπto u Ëemu bi mogli uæivati, opravdanje za hvalisavost. Takvo poimanje molitve razrada je uËenja o samoispaπtanju, koje je ugraeno u temelje svih sustava laænih religija. Farizeji su prihvatili to neznaboæaËko poimanje, a ono nije nestalo ni u naπe doba, Ëak ni meu onima koji se smatraju istinskim krπÊanima. Ponavljanje ustaljenih, uobiËajenih fraza, dok srce ne osjeÊa potrebu za Bogom, isto je πto i umnoæavanje ispraznih rijeËi pogana. Molitva nije ispaπtanje za grijeh. Sama po sebi nije ni vrijednost ni zasluga. Sve ukrasne rijeËi kojima raspolaæemo nisu ravne jednoj svetoj æelji. NajrjeËitije molitve samo su isprazne rijeËi


119

ako ne izraæavaju prave osjeÊaje srca. Kad molitva dolazi iz iskrenog srca i izraæava jednostavne potrebe duπe, kao da molimo nekog zemaljskog prijatelja za uslugu oËekujuÊi da nam je uËini, to je molitva vjere. Bog ne æeli naπe ceremonijalne izraze πtovanja, ali neizreËeni vapaj srca, koje je skruπeno i slomljeno osjeÊajem vlastitog grijeha i posvemaπnje slabosti, nalazi svoj put do Oca svake milosti.

“Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliËe lice da ih zapaze ljudi kako poste.” (Matej 6,16) Post πto ga zahtijeva Boæja RijeË viπe je od forme. Ne Ëini ga samo odbijanje hrane, noπenje kostrijeti i posipanje glave pepelom. Onaj tko posti i stvarno æali zbog grijeha, nikad se neÊe time razmetati. Svrha posta na koji nas Bog poziva nije muËenje tijela zbog grijeha duπe, nego pomoÊ da bismo shvatili straπnu narav grijeha, ponizili srce pred Bogom i primili Njegov milostivi oprost. Boæja zapovijed Izraelu glasila je: “Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je njeænost sama i milosre, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom raæali.” (Joel 2,13)

120


NeÊe nam biti ni od kakve koristi ako Ëinimo pokoru ili sebi laskamo da Êemo vlastitim djelima zasluæiti ili kupiti nasljedstvo meu svetima. Kad su Ga upitali: “©to da Ëinimo... da radimo djela koja Bog hoÊe?”, Krist je odgovorio: “Ovo djelo Bog hoÊe... da vjerujete u onoga koga je on poslao.” (Ivan 6,28.29) Pokajanje je okretanje od sebe prema Kristu. A kad primimo Krista tako da On vjerom moæe æivjeti svoj æivot u nama, vidjet Êe se i dobra djela. Isus kaæe: “A ti kad postiπ, namaæi glavu i umij lice da te ne vide ljudi gdje postiπ, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti.” (Matej 6,17.18) ©to god Ëinili Bogu na slavu, trebamo Ëiniti radosno, a ne æalosno i turobno. U Kristovoj religiji nema niËega sumornog. Ako svojim turobnim izgledom ostavljaju dojam da su se razoËarali u Gospodina, krπÊani laæno prikazuju Njegov karakter i stavljaju dokaze u usta Njegovih neprijatelja. Iako rijeËima moæda kaæu da im je Bog Otac, svojom sumornoπÊu i tugom pruæaju svijetu sliku siroËadi. Krist æeli da sluæbu Njemu prikaæemo privlaËnom, kakva ona i jest. Otkrijmo svoja samoodricanja i tajne kuπnje srca Spasitelju, punom suÊuti. Ostavimo terete u podnoæju kriæa i produæimo svojim putom radujuÊi se u ljubavi Onoga koji je prvi ljubio nas. Ljudi moæda nikad neÊe saznati πto se u tajnosti dogaalo izmeu duπe i


121

Boga, ali Êe posljedice djelovanja Duha na srce postati vidljive svima, jer “Êe ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti”.

“Ne sabirajte sebi blago na zemlji...” (Matej 6,19) Blago sabrano na Zemlji nije trajno: izgrizaju ga moljac i hra, lopovi prokopavaju zidove i kradu ga, vatra i oluje odnose vaπ imetak. A “gdje ti je blago, tu Êe ti biti i srce”. (Matej 6,20.21) Blago sabrano na Zemlji toliko Êe obuzeti um da u njemu neÊe biti mjesta za ono πto je nebesko. Ljubav prema novcu bila je vladajuÊa strast Hebreja Isusovog doba. Svjetovnost je prisvojila mjesto koje Bog i religija trebaju zauzimati u duπi, a tako je i danas. Pohlepna æudnja za bogatstvom toliko oËarava i opËinja ljude svojim utjecajem da se njihova plemenitost izopaËuje, a Ëovjekoljublje kvari, sve dok ne budu izgubljeni. Sluæba Sotoni puna je briga, neprilika i zamornog rada, a blago koje ljudi s mukom skupljaju na Zemlji traje samo neko vrijeme. Isus je kazao: “Nego sabirajte sebi blago na Nebu, gdje ga ni moljac ni hra ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu Êe ti biti i srce.” (Matej 6,20.21)

122


Nalog glasi: “Sabirajte sebi blago na Nebu!” Vama je na korist da sebi osigurate nebesko blago. Jedino je ono, od svega πto imate, doista vaπe. Blago sabrano na Nebu je nepropadljivo. Ni vatra ni voda ne mogu ga uniπtiti, lopov ga ne moæe oteti, moljac ili hra ne mogu ga izgristi, jer ga Ëuva sâm Bog. To blago, πto ga Krist smatra dragocjenijim od svakog drugog blaga, jest “bogatstvo slave (koje) krije njegova baπtina meu svetima”. (Efeæanima 1,18) Kristovi uËenici su nazvani Njegovim draguljima, Njegovim dragocjenim i osobitim blagom, “kao drago kamenje krune oni Êe blistat u zemlji njegovoj”. “Rjei Êe biti Ëovjek neg’ zlato æeæeno, rjei samrtnik od zlata ofirskog.” (Zaharija 9,16; Izaija 13,12) Krist, veliko Srediπte iz kojega zraËi sva slava, vidi u svojemu narodu, oËiπÊenom i usavrπenom, nagradu za sve svoje patnje, svoja poniæenja i svoju ljubav, vidi dopunu svoje slave. Dopuπteno nam je sjediniti se s Njim u velikom djelu otkupljenja i s Njim dijeliti bogatstva koja je On stekao svojom smrÊu i patnjom. Apostol Pavao je pisao krπÊanima u Solunu: “Pa tko je naπa nada, naπa radost, naπa kruna kojom Êemo se ponositi pred naπim Gospodinom Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naπa slava i naπa radost.” (1. Solunjanima 2,19.20) To je bla-


123

go za koje nam Krist nalaæe da se trudimo. Karakter je velika æetva æivota. A svaka rijeË i svako djelo koje Kristovom miloπÊu razgori u samo jednoj duπi æelju da dosegne nebesko, svaki napor usmjeren na oblikovanje karaktera sliËnog Kristovom znaËi sabiranje blaga na Nebu. Gdje ti je blago, tu Êe ti biti i srce. Kad god Tko ærtvuje nastojimo drugima Ëiniti novac ili dobro, tada Ëinimo dovrijeme za bro i samima sebi. Tko πirenje Radosne ærtvuje novac ili vrijeme vijesti, ulaæe za πirenje Radosne vijesti, ulaæe svoje zanimasvoje zanimanje nje i molitve u djelo i u i molitve u djelo duπe koje Êe njime biti i u duπe koje Êe obraÊene. Njegovi su njime biti osjeÊaji posveÊeni bliæobraÊene. njima pa je potaknut na veÊu odanost Bogu da bi mogao biti osposobljen uËiniti im i najveÊe dobro. A kad doe posljednji dan, kad zemaljsko blago bude propadalo, onaj tko je sabirao blago na Nebu, ugledat Êe ono πto je stjecao svojim æivotom. Ako sad pazimo na Kristove rijeËi, u trenutku kad se okupimo oko velikoga bijelog prijestolja, ugledat Êemo duπe spaπene naπim trudom

124


i saznati da su one spasile druge, a ove opet druge — veliko mnoπtvo dovedeno je tako u luku mira naπim radom da bi tu poloæilo svoje krune pred Isusove noge i hvalilo Ga kroz beskrajne vjekove vjeËnosti. S kakvom Êe samo radoπÊu Kristov suradnik promatrati te otkupljene koji sudjeluju u Otkupiteljevoj slavi! Kako Êe Nebo biti dragocjeno onima koji su bili vjerni u radu na spaπavanju duπa! “Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite ono πto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne strane!” (Koloπanima 3,1)

“Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo, Ëitavo Êe ti tijelo biti u svjetlu.” (Matej 6,22) Zdrave nakane i svesrdna predanost Bogu uvjeti su na koje upozoravaju Spasiteljeve rijeËi. Budite iskreni i nepokolebljivi u svojemu nastojanju spoznavanja istine i pokorite joj se bez obzira na cijenu, pa Êete primiti boæansko prosvjetljenje. Prava poboænost poËinje tamo gdje prestaje svako pogaanje s grijehom. Tada Êe i naπe srce progovoriti zajedno s apostolom Pavlom: “Ali kaæem samo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se prema onome πto je naprijed, trËim prema cilju da postignem nagradu —


125

nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Isusu Kristu ... ©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem.” (Filipljanima 3,13.14.8) Budite iskreni i Ako je oko zaslijepnepokolebljivi u ljeno samoljubljem, posvojemu stoji samo tama. “Ali ako nastojanju ti je oko bolesno, Ëitavo spoznavanja Êe ti tijelo biti u tami.” istine i pokorite Upravo je ta uæasna tama obavijala Hebreje u joj se bez obzira njihovom upornom nena cijenu, pa vjerstvu sprjeËavajuÊi ih Êete primiti da cijene karakter i poboæansko slanje Onoga koji ih je prosvjetljenje. doπao izbaviti od njihovih grijeha. Popuπtanje kuπnji poËinje onoga trenutka kad dopustite razumu da se koleba, da bude nepostojan u svojemu pouzdanju u Boga. Ne odluËimo li se potpuno predati Bogu, u tami smo. Kad bilo πto zadræimo za sebe, ostavljamo otvorena vrata kroz koja Sotona moæe uÊi da bi nas zavodio svojim kuπnjama. Zna on: uspije li zamraËiti naπu viziju tako da oko vjere ne moæe

126


vidjeti Boga, viπe neÊe biti nikakve zapreke za grijeh. Kad bilo koja grjeπna æelja uzme maha, to pokazuje da je duπa prevarena. Svako popuπtanje toj æelji jaËa neprijateljstvo duπe prema Bogu. KoraËamo li stazom koju je Sotona izabrao, okruæeni smo sjenama zla, a svaki sljedeÊi korak vodi u joπ dublju tamu i poveÊava zaslijepljenost srca. U duhovnom svijetu vlada isti zakon kao u svijetu prirode. Tko æivi u mraku, izgubit Êe najzad osjetilo vida. Okruæen je tamom mraËnijom od ponoÊne. Ni najblistavije zrake podnevnog sunca ne donose mu svjetla. “On æivi u tami i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oËi.” (1. Ivanova 2,11) Uporno gajeÊi zlo i tvrdoglavo odbijajuÊi pozive boæanske ljubavi, grjeπnik gubi ljubav prema dobru, teænju za Bogom, pa i samu sposobnost primanja nebeske svjetlosti. Poziv milosti i dalje je pun ljubavi, svjetlost blista isto tako jasno kao i onda kad mu je prvi put zasjala u duπi, ali glas dopire do gluhih uπiju, svjetlost pada na zaslijepljene oËi. Bog nikad ne ostavlja nijednu duπu niti je prepuπta njezinim putovima sve dok postoji i najmanja nada za njezino spasenje. “»ovjek se odvraÊa od Boga, a ne Bog od njega.” Naπ nebeski Otac upuÊuje nam svoje pozive, opomene i


127

uvjeravanja u svoju milost dokle god se ne iscrpe sve prigode i prednosti. Odgovornost poËiva na grjeπniku. OdupiruÊi se Boæjem Duhu danas, on priprema put da se svjetlosti ponovno suprotstavi kad zasja joπ veÊom silom. Tako grjeπnik prelazi od jedne faze otpora do druge, dok na kraju svjetlost ne izgubi svaki utjecaj i on potpuno ne prestane odgovarati na pozive Boæjega Duha. I tako “svjetlo πto je u tebi” postaje tama. I sama istina koju smo poznavali postaje tako izopaËena da poveÊava zaslijepljenost duπe.

“Nitko ne moæe sluæiti dvojici gospodara...” (Matej 6,24) Krist nije rekao da Ëovjek neÊe htjeti ili da neÊe smjeti, veÊ da neÊe moÊi sluæiti dvojici gospodara. Boæji i Sotonini interesi nemaju nikakvog zajedniπtva ni srodnosti. Ondje gdje savjest opominje krπÊanina da se suzdræi, odrekne sebe i zastane, tjelesan Ëovjek prekoraËuje granice da bi popustio svojim sebiËnim sklonostima. S jedne strane granice stoji Kristov samoprijegorni sljedbenik, a s druge strane ljubitelj svijeta, koji ugaa svojim sklonostima, povodi se za modom, ponaπa se lakomisleno i srlja u zabranjena zadovoljstva. Na tu stranu granice krπÊanin ne moæe prijeÊi.

128


Nitko ne moæe zastupati neutralno glediπte. Ne postoji srednja vrsta ljudi koja ne ljubi Boga, ali ne sluæi ni neprijatelju pravednosti. Krist treba æivjeti u ljudskim oruima, sluæiti se njihovim darovima i koristiti se njihovim sposobnostima. Njihova volja mora biti podËinjena Njegovoj volji, a oni moraju raditi u Njegovu Duhu. Tada viπe i ne æive, nego u njima æivi Krist. Onaj tko se potpuno ne preda Bogu, pod vlasti je druge sile i sluπa glas Ëiji su savjeti sasvim drukËije naravi. PoloviËna sluæba stavlja ljudsko orue na neprijateljevu stranu i Ëini ga uspjeπnim saveznikom Ëetâ tame. Kad ljudi, koji tvrde da su Kristovi borci, stupe na stranu Sotoninog saveza i pomaæu toj strani, dokazuju da su Kristovi neprijatelji. Iznevjerili su sveto povjerenje. Postali su spona izmeu Sotone i pravih boraca i preko njih neprijatelj stalno nastoji zavesti srca Kristovih ratnika. Najsnaænije uporiπte poroka na ovome svijetu nije razvratan æivot pokvarenog grjeπnika ili prezrene propalice. To je æivot koji inaËe izgleda besprijekoran, Ëastan i plemenit, a u njemu se gaji neki grijeh, popuπta se nekom poroku! Za duπu koja se u tajnosti bori protiv neke velike kuπnje i drπÊe na samom rubu ponora, takav primjer je jedan od najsnaænijih poticaja na grijeh. Onaj tko je obdaren najuzviπenijim shvaÊanjima o æi-


129

votu, istini i Ëasti, a ipak namjerno prestupa jedan propis svetog Boæjeg Zakona, izopaËuje sve plemenite darove koje je primio od Boga i pretvara ih u mamac na grijeh. Genijalnost, talent, suosjeÊajnost, Ëak i velikoduπno i ljubazno postupanje mogu postati Sotonin mamac da i druge duπe gurne u ponor propasti za ovaj i za buduÊi æivot. “Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga πto je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi OËeve, jer niπta od onoga πto je u svijetu — poæuda tijela poæuda oËiju, oholost zbog imetka — ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta.” (1. Ivanova 2,15.16)

“Zato vam velim: Ne brinite se tjeskobno za svoj æivot: πto Êete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u πto Êete se obuÊi! Zar nije æivot vredniji od hrane, a tijelo od odijela?” (Matej 6,25) Onaj tko vam je podario æivot, zna da vam je za njegovo odræavanje potrebna hrana. Onaj tko je stvorio tijelo, ne zaboravlja da vam je potrebna odjeÊa. NeÊe li Onaj tko je dao veÊi dar, dati i ono πto je potrebno da ga upotpuni? Isus je svojim sluπateljima pokazao ptice koje su, neoptereÊene briænim mislima, veselo pje-

130


vale svoje hvalospjeve, i za Ëije se potrebe, iako “ne siju, niti æanju”, veliki Otac ipak brine. A zatim ih je upitao: “Zar vi niste mnogo vredniji od njih?” On se brine o svakom vrapcu koji pada, On zna svaku poniæenu duπu; Jer On je s nama posvuda, Biljeæi svaku gorku suzu koja se slijeva. I On neÊe nikada, nikada, nikada Zaboraviti duπu koja Mu se ikad povjerila. Obronci i ravnice bili su posuti cvijeÊem. PokazujuÊi na cvijeÊe u rosnoj svjeæini jutra, Isus je rekao: “Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” (Matej 6,28) Vjeπta ljudska ruka moæe naslikati skladne oblike i njeæne preljeve boja biljaka i cvijeÊa, ali Ëiji dodir moæe podariti æivot jednom jedinom cvijetu ili vlati trave? Svaki cvjetiÊ pokraj puta duguje svoje postojanje istoj sili koja je postavila i zvjezdane svjetove na visini. U svemu stvorenome kuca æivotno bilo velikog Boæjeg srca. Njegova ruka odijeva poljsko cvijeÊe raskoπnije od najraskoπnijih haljina kojima su se ikad krasili zemaljski vladari. “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a veÊ se sutra baca u peÊ, zar neÊe mnogo radije vas, malovjerni?” (Matej 6,30)


131

Onaj tko je stvorio cvijeÊe i dao vrapcu njegovu pjesmu, kaæe: “Pogledajte ptice nebeske! ... Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Ljepote prirode mogu vas nauËiti mnogo viπe o Boæjoj mudrosti nego ljudi znanosti. Na laticama ljiljana Bog je napisao poruku za tebe, pisanu jezikom koji Êe tvoje srce moÊi Ëitati tek kad zaboravi na nepovjerenje, sebiËnost i brigu koja izjeOnaj tko je da. Zaπto vam je Bog dao podario takvu raspjevane ptice i ljupko ljepotu cvijeÊu cvijeÊe da vam razvedre mnogo viπe æeli i razvesele æivotnu stazu — ako ne iz silne ljubavi ukrasiti duπu oËinskog srca? Sve πto ljepotom vam je potrebno za odrKristova æavanje æivota imali biste karaktera. i bez cvijeÊa i ptica, ali Bogu nije bilo dovoljno da vam pruæi samo ono πto je nuæno za sâm opstanak. Ispunio je zemlju, zrak i nebo odsjajima ljepote da bi vam kazao kako s ljubavlju misli na vas. Ljepota svega stvorenog samo je zraka sjaja Njegove slave. Ako je uporabio tako neograniËenu umjeπnost na djelima u prirodi da bi vas usreÊio i obradovao, zar moæete sumnjati da Êe vam dati svaki blagoslov koji vam je potreban?

132


“Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Dok otvara latice sunËanim zrakama, svaki cvijet se pokorava onim istim velikim zakonima koji upravljaju zvijezdama. A kako je jednostavan, lijep i mio æivot cvijeta! Preko cvijeÊa Bog nam æeli obratiti pozornost na privlaËnost karaktera sliËnog Kristovom. Onaj tko je podario takvu ljepotu cvijeÊu mnogo viπe æeli ukrasiti duπu ljepotom Kristova karaktera. Promotrite, kaæe Isus, poljske ljiljane kako rastu, kako se, kad niknu iz hladne, mraËne zemlje ili mulja rjeËnog korita, razvijaju u cvjetove pune ljepote i mirisa! Tko bi pomislio u kakav se lijep cvijet moæe razviti gruba, smea lukovica ljiljana! Ali kad se æivot od Boga, skriven u njoj, razvije na Njegov poziv preko kiπe i sunca, ljudi se dive gledajuÊi slavu i ljepotu. Tako Êe se razviti i æivot od Boga u svakoj ljudskoj duπi koja prihvaÊa sluæbu Njegove milosti, koja se obilno, kao kiπa i sunce, spuπta svojim blagoslovom na sve. Boæja RijeË je sila koja stvara cvijeÊe, a ta ista rijeË razvit Êe i u vama vrline Njegova Duha. Boæji Zakon je zakon ljubavi. Bog vas je okruæio ljepotom da bi vas pouËio kako niste doπli na Zemlju da biste samo istraæivali za sebe, kopali i gradili, naporno radili i preli, nego da biste Kristovom ljubavlju uËinili æivot vedrim, rados-


133

nim i lijepim — da biste, sliËno cvijeÊu, uljepπali æivot drugima sluæbom ljubavi. OËevi i majke, neka se vaπa djeca pouËe od cvijeÊa! Povedite ih sa sobom u vrt, u polje i pod lisnato drveÊe i uËite ih da u prirodi Ëitaju poruke Boæje ljubavi. Kad razmiπljate o Bogu, poveæite to s pticom, cvijetom i drvetom. Pomozite djeci da u svemu ugodnom i lijepom vide izraze Boæje ljubavi prema njima. PreporuËite im religiju s njezine ugodne strane. Neka zakon dobrote upravlja vaπim usnama. PouËite djecu da i njihova narav, zahvaljujuÊi velikoj Boæjoj ljubavi, moæe biti izmijenjena i usklaena s boæanskom naravi. UËite ih da Bog æeli uËiniti njihov æivot lijepim kao πto je cvijeÊe lijepo. Dok beru ljupko cvijeÊe, uËite ih da je Onaj tko je stvorio cvjetove joπ mnogo ljepπi od njih. Tako Êe se njeæne loze njihovih srca priviti uz Boga. Onaj koji je “sav od ljupkosti” postat Êe njihov stalni Suputnik i obiteljski Prijatelj, a æivot Êe im se preobraziti u obliËje Njegove neokaljanosti.

“Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost...” (Matej 6,33) Narod koji je sluπao Kristove rijeËi æeljno je oËekivao da bude proglaπeno zemaljsko kra-

134


ljevstvo. Dok im je Isus otvarao riznice Neba, misli mnogih bile su zaokupljene pitanjem: kako Êe veza s Njim popraviti moguÊnosti naπega napredovanja u svijetu? Isus im je pokazao da su sliËni okolnim neznaboæaËkim narodima, jer najveÊu pozornost poklanjaju onome πto je zemaljsko i ponaπaju se kao da nema Boga koji se njeæno skrbi o svojim stvorenjima. “Zato ne traæite πto Êete pojesti ili popiti; ne uznemirujte se — to sve traæe pogani ovoga svijeta — jer vaπ Otac zna da vam je to potrebno! Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Luka 12, 29-30; Matej 6,33) Doπao sam vam otvoriti vrata kraljevstva ljubavi, pravednosti i mira, kaæe Isus. Otvorite svoje srce da biste primili to kraljevstvo i neka vam sluæba njemu bude vaænija od svega. Iako je narav toga kraljevstva duhovna, nemojte se bojati da Êe vam zato potrebe ovozemaljskoga æivota ostati nezadovoljene. Ako se posvetite Boæjoj sluæbi, Onaj koji ima svu vlast na Nebu i na Zemlji pobrinut Êe se za vaπe potrebe. Isus nas ne oslobaa ulaganja potrebnih napora, ali nas uËi da nam On mora biti prvi, posljednji i najbolji u svemu. Ne smijemo se upuπtati u poslove koji bi ometali izraæavanje Njegove pravednosti preko naπega karaktera i æivota, niti se smijemo baviti takvim zanimanjem i traæiti takva


135

zadovoljstva. ©to god Ëinimo, treba biti uËinjeno od srca, kao da Ëinimo Gospodinu. Dok je æivio na Zemlji, Isus je dao pravu vrijednost cjelokupnom æivotu time πto je uzdignuo Boæju Ëast pred ljudima i sve pokorio OËevoj volji. Ako Ga prihvatimo kao svoj uzor, Isus nam obeÊava da Êe nam se “nadodati” sve πto nam Iako je narav je potrebno u ovome æitoga kraljevstva votu. Siromaπtvo ili boduhovna, gatstvo, bolest ili zdravnemojte se lje, jednostavnost ili mubojati da Êe drost — na sve je On mislio kad nam je obeÊao vam zato svoju milost. potrebe VjeËna Boæja ruka ovozemaljskoga ispruæena je nad duπom æivota ostati koja Mu se obraÊa za ponezadovoljene. moÊ, koliko god ta duπa bila nemoÊna. Nestat Êe dragocjeni ukrasi breæuljaka, ali duπa koja æivi za Boga obitavat Êe s Njim. “A svijet sa svojom poæudom prolazi; a tko vrπi volju Boæju, ostaje zauvijek.” (1. Ivanova 2,17) Boæji grad otvorit Êe svoja zlatna vrata da bi primio onoga tko se, dok je bio na Zemlji, usred gubitaka i nedaÊa, nauËio obraÊati Bogu za vodstvo i mudrost, za utjehu i nadu. Aneli Êe mu svojim pjesmama poæeljeti

136


dobrodoπlicu, a drvo æivota za njega Êe raati svoj rod. “Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav moja neÊe odmaÊ od tebe, nit Êe se pokolebati moj Savez mira, kaæe Jahve koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10)

“Dakle: Ne brinite se tjeskobno za sutraπnji dan... Svakom je danu dosta njegove muke.” (Matej 6,34) Ako ste se predali Bogu da biste obavljali Njegovo djelo, ne morate se brinuti za sutraπnji dan. Onaj Ëiji ste sluga, zna kraj joπ od samog poËetka. Dogaaji sutraπnjega dana, skriveni od vaπega pogleda, otkriveni su oËima Onoga koji je svemoÊan. Kad preuzmemo upravljanje poslovima koji su nam povjereni i, oslanjajuÊi se na svoju mudrost, æelimo postiÊi uspjeh, preuzimamo teret koji nam Bog nije dao pa ga pokuπavamo nositi bez Njegove pomoÊi. Preuzimamo na sebe odgovornost koja pripada Bogu i tako se zapravo stavljamo na Njegovo mjesto. Tada s pravom moæemo biti zabrinuti i oËekivati opasnosti i gubitke, jer Êe nas oni sigurno pogoditi. Ali ako stvarno vjerujemo da nas Bog ljubi i da nam æeli dobro, prestat Êemo se brinuti za buduÊnost. Pouzdat Êemo se u Boga kao πto se dijete uzda u voljenoga


137

roditelja. Prestat Êe brige i muke, jer se naπa volja potpuno sjedinila s Boæjom voljom. Krist nam nije obeÊao da Êe nam danas pomoÊi nositi sutraπnje terete. Rekao je: “Dosta ti je moja milost...” (2. KorinÊanima 12,9) Ali, kao i mana u pustinji, Njegova milost izlijeva se svakoga dana za potrebe toga dana. Kao Izraelove Ëete za svojega putniËkog æivota, i mi moæeKrist nam nije mo, iz jutra u jutro, nalaobeÊao da Êe ziti nebeski kruh za podnam danas mirenje potreba toga dana. pomoÊi nositi Pripada nam samo sutraπnje terete. jedan jedini dan i tijekom tog dana trebamo æivjeti za Boga. Sve svoje nakane i planove za taj jedan dan trebamo predati u Kristove ruke, u sveËanu sluæbu, prebaciti sve svoje brige na Njega, jer se On skrbi o nama. “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam — rijeË je Jahvina — naume mira, a ne nesreÊe: da vam dadnem buduÊnost i nadu.” “Mir i obraÊenje — spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Jeremija 29,11; Izaija 30.15) Budete li traæili Gospodina i svakodnevno doæivljavali obraÊenje, budete li po vlastitom duhovnom izboru slobodni i radosni u Bogu, oda-

138


zovete li se radosna srca Njegovom milostivom pozivu da ponesete Kristov jaram — jaram posluπnosti i sluæbe — utihnut Êe sva vaπa prigovaranja, bit Êe uklonjene sve vaπe poteπkoÊe, bit Êe rijeπeni svi zamrπeni problemi s kojima se sad suoËavate.

139

Gospodnja molitva “Stoga vi molite ovako...” (Matej 6,9) Naπ Spasitelj je dvaput objavio Gospodnju molitvu: prvi put mnoπtvu u govoru na Gori, i ponovno, nekoliko mjeseci nakon toga, samo uËenicima. UËenici su nakratko bili odvojeni od svojega Gospodina, a kad su se vratili, naπli su Ga zadubljenog u razgovor s Bogom. Kao da ne primjeÊuje njihovu nazoËnost, nastavio je glasno moliti. Lice Mu je zraËilo nebeskim sjajem. »inilo se da je u samoj nazoËnosti Nevidljivoga, a iz Njegovih rijeËi izbijala je æiva sila Boæjega Sugovornika. Dok su Ga sluπali, srca uËenika su bila duboko ganuta. Primijetili su da Krist Ëesto provodi duge sate u samoÊi razgovarajuÊi sa svojim Ocem. Dani su Mu prolazili u sluæbi mnoπtvu πto se guralo oko Njega i u razotkrivanju laænog mudrovanja rabinâ, pa Ga je taj neprekidni rad Ëesto toliko iscrpljivao da su se Njegova majka, braÊa, pa Ëak i sami uËenici pribojavali da Êe Ga to stajati æivota. Ali kad bi se vratio nakon sati provedenih u molitvi, kojima je zavrπavao naporan

140


dan, zapaæali su izraz smirenosti na Njegovu licu, a On je zraËio svjeæinom. Upravo nakon tih sati provedenih s Bogom Krist je svakoga jutra donosio ljudima nebesku svjetlost. UËenici su shvatili da postoji veza izmeu sati provedenih u molitvi i sile Njegovih rijeËi i djelâ. Sad, dok su sluπali Njegovu molitvu, srca su im bila ispunjena strahopoπtovanjem i poniznoπÊu. Kad je zavrπio molitvu, uskliknuli su, svjesni svoje duboke potrebe: “Gospodine, nauËi nas moliti, kao πto je Ivan nauËio svoje uËenike!” (Luka 11,1) Isus im nije otkrio nikakav novi oblik molitve. Samo im je ponovio ono πto ih je veÊ uËio, kao da im je time htio reÊi: Morate shvatiti ono πto sam vam veÊ otkrio! U tome se krije duboki smisao u koji joπ niste proniknuli! Spasitelj nas nije ograniËio da rabimo samo te rijeËi. ZnajuÊi potrebe ËovjeËanstva, On iznosi svoju osobnu uzor-molitvu, rijeËi tako jednostavne da ih moæe prihvatiti i malo dijete, a ipak tako sadræajne da njihovo znaËenje neÊe nikad moÊi potpuno dokuËiti ni najveÊi umovi. Spasitelj nas uËi da doemo Bogu sa svojim darom zahvalnosti, da Mu iznesemo svoje potrebe, da Mu priznamo svoje grijehe i zatraæimo Njegovu milost oslanjajuÊi se na Njegovo obeÊanje.

GOSPODNJA MOLITVA

141

“Kad molite — reËe im — govorite: OËe, neka se sveti ime tvoje! Neka doe kraljevstvo tvoje!” (Luka 11,2) Isus nas uËi da Njegovog Oca nazivamo svojim Ocem. Ne stidi se nazvati nas svojom braÊom. (Hebrejima 2,11) Spasiteljevo srce toliko je spremno i æeljno poæeljeti nam, kao Ëlanovima boæanske obitelji, dobrodoπlicu, da veÊ u prve rijeËi, kojima se trebamo sluæiti kad pristupamo Bogu, stavlja dokaz naπega srodstva s Bogom: “OËe naπ”. To je objavljivanje one divne istine, pune ohrabrenja i utjehe, da nas Bog ljubi kao πto ljubi svojega Sina. To je ono πto je Isus rekao u svojoj posljednjoj molitvi za svoje uËenike: “... da svijet upozna... da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.” (Ivan 17,23) Svijet koji je Sotona smatrao svojim i kojim je gospodario kao okrutni tiranin, Boæji Sin okruæio je velikim podvigom, svojom ljubavi, i ponovno ga povezao s Gospodnjim prijestoljem. Kerubini, serafini i bezbrojno mnoπtvo svih bezgrjeπnih svjetova klicali su hvalospjeve Bogu i Janjetu kad je ta pobjeda osigurana. Radovali su se πto je pronaen put za spasenje paloga roda i πto Êe Zemlja biti otkupljena od prokletstva grijeha. Koliko bi se viπe trebali radovati oni koji su predmet te Ëudesne ljubavi!

142


Kako onda moæemo ikad posumnjati, biti u neizvjesnosti i osjeÊati se kao siroËad? Za dobro onih koji su prestupili Zakon Isus je uzeo ljudsku prirodu. Postao nam je sliËan da bismo mogli imati vjeËni mir i sigurnost. Imamo Zastupnika na Nebu: tko god Ga primi kao svojega Spasitelja, neÊe biti ostavljen da sâm, kao siroËe, nosi teret svojih grijeha. “Ljubljeni, sada smo djeca Boæja...” “Ako smo djeca, onda smo i baπtinici: baπtinici Boæji, a subaπtinici Kristovi — ako zbilja (kao πto jest) trpimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni.” “... A πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2; Rimljanima 8,17) Prvi korak u pristupanju Bogu jest upoznati ljubav koju On ima u nama i vjerovati u nju (1. Ivanova 4,16), jer nas privlaËna sila Njegove ljubavi navodi da doemo k Njemu. PrihvaÊanje Boæje ljubavi izaziva odbacivanje sebiËnosti. NazivajuÊi Boga svojim Ocem, priznajemo da su sva Njegova djeca naπa braÊa. Svi smo djeliÊi velikoga tkiva ËovjeËanstva, svi smo Ëlanovi iste obitelji. Osim za sebe, trebamo moliti i za svoje bliænje. Nitko se ne moli pravilno ako traæi blagoslov samo za sebe.

GOSPODNJA MOLITVA

143

BeskonaËni Bog, kaæe Isus, pruæa vam prednost da Mu se pribliæite nazivajuÊi Ga Ocem. Pokuπajte shvatiti πto je sve time obuhvaÊeno! Nijedan zemaljski roditelj nije se nikad tako ozbiljno zalagao za svoje zalutalo dijete kao πto se Stvoritelj zalaæe za prijestupnika. Nijedna ljudska ljubav nije upuÊivala tako njeæne pozive nepokajaOsim za sebe, nome. Bog stanuje u svatrebamo moliti i kom ljudskom boraviπtu, za svoje bliænje. Ëuje svaku izgovorenu riNitko se ne moli jeË, sluπa svaku prinesenu molitvu, osjeÊa tuge pravilno ako i razoËaranja svake duπe traæi blagoslov i promatra kako se posamo za sebe. naπamo prema ocu, majci, sestri, prijatelju i susjedu. Pomaæe nam u naπim nevoljama, a Njegova ljubav, milost i milosre neprestano se izlijevaju da zadovolje naπe potrebe. Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat Êete se Njegovom djecom koju treba voditi Njegova mudrost i koja Mu moraju biti u svemu posluπna znajuÊi da je Njegova ljubav nepromjenjiva. Usmjeravat Êete se prema Njegovom planu, a kao Boæjoj djeci najvaæniji Êe vam biti Njegova Ëast, Njegov karakter, Njegova obitelj i Njegovo djelo. Bit Êete radosni priznavajuÊi i poπtujuÊi svoj

144


odnos prema svom Ocu i prema svakom Ëlanu Njegove obitelji. Radovat Êete se pridonoseÊi, makar skromno, Njegovoj slavi i blagostanju svojih srodnika. “... Koji jesi na nebesima.” Onaj koga po Kristovoj zapovijedi trebamo smatrati svojim Ocem “naπ je Bog na nebesima, sve πto mu se svidi, to uËini”. Pod Njegovom zaπtitom moæemo sigurno poËivati i reÊi: “Sveviπnji, kad me strah spopadne, u te Êu se uzdati.” (Psalam 115,3; 56,3)

“Sveti se ime tvoje!” (Matej 6,9) Svetiti ime Gospodnje znaËi sa strahopoπtovanjem izgovarati rijeËi koje se odnose na Vrhovno BiÊe: “... sveto je i Ëasno ime njegovo!” (Psalam 111,9) Nikad ne smijemo olako izgovarati titule i imena Boæanstva. U molitvi stupamo u prijamnu dvoranu Najviπega. Pred Njega moramo iziÊi sa svetim strahopoπtovanjem. Aneli zaklanjaju svoja lica u Njegovoj nazoËnosti. Kerubini i blistavi, sveti serafini pristupaju Njegovu prijestolju sa svetim πtovanjem. S koliko tek strahopoπtovanja trebamo izlaziti mi, smrtna i grjeπna biÊa, pred Gospodina, svojega Stvoritelja! Svetiti ime Gospodnje znaËi mnogo viπe od toga. Kao Hebreji u Kristove dane moæemo poka-

GOSPODNJA MOLITVA

145

zivati najveÊe πtovanje prema Bogu, a ipak stalno vrijeati Njegovo ime. “Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: ‘Jahve!’ Jahve proe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i prijestup...” (Izlazak 34,5-7). O Kristovoj Crkvi je zapisano: “A grad Bog vas πalje u Êe se zvati: Jahve, Pravda svijet kao svoje naπa.” (Jeremija 33,16) predstavnike. To ime se daje svakom Svakim Kristovom sljedbeniku. postupkom u Ono je baπtina Boæjega djeteta. Obitelj se naziva æivotu trebate po ocu. U doba bolne objavljivati tjeskobe i muke Izraela Boæje ime. prorok Jeremija se molio: “Ta ti si meu nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom — nemoj nas ostaviti!” (Jeremija 14,9) To ime uzdiæu aneli na Nebu i stanovnici bezgrjeπnih svjetova. Kad se molite: “Sveti se ime Tvoje”, tada traæite da se ono proslavlja u ovome svijetu, da se proslavlja u vama. Bog vas je pred ljudima i anelima priznao za svoju djecu. Molite se da ne obeπËastite to “lijepo ime koje nosite”. (Jakov 2,7) Bog vas πalje u svijet kao svoje pred-

146


stavnike. Svakim postupkom u æivotu trebate objavljivati Boæje ime. Ta molba zahtijeva da imate Njegov karakter. Ne moæete svetiti Njegovo ime, ne moæete Ga prikazivati svijetu sve dok svojim æivotom i karakterom ne prikaæete sâm Boæji æivot i karakter. To moæete postiÊi samo prihvaÊanjem Kristove milosti i pravednosti.

“Doi kraljevstvo tvoje!” (Matej 6,10) Bog je naπ Otac koji nas voli i skrbi se o nama kao o svojoj djeci; On je i veliki Kralj svemira. Interesi Njegova kraljevstva su i naπi interesi i zato smo duæni raditi na njegovoj izgradnji. Kristovi uËenici su oËekivali skori dolazak kraljevstva Njegove slave, ali ih je Isus ovom molitvom pouËio da kraljevstvo neÊe tada biti uspostavljeno. Trebaju se moliti za Njegov dolazak kao za dogaaj koji Êe se odigrati tek u buduÊnosti. Ali u toj molbi se krilo i obeÊanje. Iako neÊe ugledati dolazak toga kraljevstva tijekom svojega æivota, Ëinjenica da im je Isus naloæio da se za njega mole dokaz je da Êe ono, kad to Bog bude odredio, pouzdano doÊi. Kraljevstvo Boæje milosti sad se temelji na tome πto se srca, dosad ispunjena grijehom i pobunom, iz dana u dan pokoravaju vrhovnoj upravi

GOSPODNJA MOLITVA

147

Njegove ljubavi. Ali potpuno uspostavljanje kraljevstva Njegove slave ostvarit Êe se tek prigodom drugog Kristovog dolaska na ovaj svijet. “A kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesima dat Êe se puku svetaca Sveviπnjega.” (Daniel 7,27) Oni Êe naslijediti kraljevstvo pripremljeno za njih “od postanka svijeta” (Matej 25,34), a Krist Êe preuzeti svoju veliku vlast i zavladati. Njegovo Ponovno Êe se uzkraljevstvo neÊe dignuti nebeska vrata, a doÊi sve dok se naπ Spasitelj Êe doÊi s Radosna vijest o deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊama tisuÊa Njegovoj milosti svetih, kao Kralj nad krane raznese po ljevima i Gospodar nad svim krajevima gospodarima. “U onaj Zemlje. dan æive Êe vode poteÊi iz Jer uzalema, pola k moru istoËnom, pola k moru zapadnom. Bit Êe tako ljeti i zimi. I Jahve Êe biti kralj nad svom zemljom.” “... Sveti grad — novi Jeruzalem” bit Êe stan Boæji meu ljudima. “On Êe stanovati s njima: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bog bit Êe s njima.” (Zaharija 14,8-9; Otkrivenje 21,2) Ali prije toga dolaska, kazao je Isus, “ova Radosna vijest propovijedat Êe se o kraljevstvu po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËan-

148


stvo...” (Matej 24,14) Njegovo kraljevstvo neÊe doÊi sve dok se Radosna vijest o Njegovoj milosti ne raznese po svim krajevima Zemlje. Ako se, dakle, predamo Bogu i pridobijemo druge duπe za Njega, ubrzavamo dolazak Njegova kraljevstva. Jedino oni koji se posveÊuju Njegovoj sluæbi da bi otvarali oËi slijepima, obraÊali ljude “od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu oproπtenje grijeha i baπtinu posveÊenima” (Djela 26,18) govoreÊi: “Evo me, mene poπalji” (Izaija 6,8) — jedino se oni iskreno mole: “Doi kraljevstvo tvoje!”.

“Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6,10) Boæja volja je izraæena u propisima Njegova svetog Zakona, a naËela Zakona su nebeska naËela. Nebeski aneli ne postiæu nikakvo uzviπenije znanje nego πto je poznavanje Boæje volje, a ispunjavanje Njegove volje je najuzviπenija sluæba kojoj mogu posvetiti svoje sposobnosti. Ali na Nebu se sluæba ne obavlja da bi se udovoljilo Zakonu. Kad se Sotona pobunio protiv Gospodnjeg Zakona, misao da postoji Zakon bila je anelima iznenadno suoËavanje s Ëinjenicom o kojoj dotad nisu razmiπljali. Aneli ne obavljaju svoju sluæbu kao sluge, veÊ kao sino-

GOSPODNJA MOLITVA

149

vi. Izmeu njih i njihova Stvoritelja postoji savrπeno jedinstvo. Posluπnost im nije teret. Ljubav prema Bogu Ëini njihovu sluæbu radosnom. Tako i u svakoj duπi, u kojoj boravi Krist, Nada slave, ponovno odjekuju Njegove rijeËi: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8) Molba “budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji” molitva je da se vladavina zla na ovoj Zemlji okonËa, da se grijeh zauvijek uniπti i da se uspostavi kraljevstvo pravednosti. Tada Êe i na Zemlji, kako je na Nebu, biti ispunjene sve dobre æelje Boæje dobrote. (2. Solunjanima 1,11)

“Kruh naπ svagdanji daj nam danas!” (Matej 6,11) Prvi dio molitve kojoj nas je Isus nauËio odnosi se na Boæje ime, kraljevstvo i volju — da se sveti Njegovo ime, da doe Njegovo kraljevstvo i da se ispuni Njegova volja. Ako vam je sluæba Bogu postala najvaænija, moæete s povjerenjem traæiti da Bog zadovolji i vaπe osobne potrebe. Ako ste se odrekli sebe i predali se Kristu, postali ste Ëlanovi Boæje obitelji, pa vam je na raspolaganju sve πto se nalazi u OËevoj kuÊi. Otvorene su vam sve Boæje riznice u sadaπnjem i u buduÊem svijetu. Sluæba anelâ, dar Njego-

150


va Duha, trud Njegovih slugâ — sve vam je na raspolaganju. Svijet, sa svime πto je u njemu, vaπ je sve dok vam to moæe sluæiti na dobro. »ak Êe se i neprijateljstvo zlih pretvoriti u blagoslov usavrπavajuÊi vas za Nebo. Ako “ste Kristovi”, onda “je sve vaπe”. (1. KorinÊanima 3,23.21) SliËni ste djetetu kojemu joπ nije prepuπteno upravljati svojim nasljedstvom. Bog vam joπ nije povjerio vaπ dragocjeni posjed, da vas Sotona ne bi prevario svojim lukavim vjeπtinama, kao πto je uËinio s prvim parom u Edenu. Krist ga Ëuva za vas, ono je izvan kvariteljeva dosega. I vi Êete, kao dijete, svakodnevno primati ono πto vam je potrebno za taj dan. Svakodnevno se trebate moliti: “Kruh naπ svagdanji daj nam danas!” Nemojte biti obeshrabreni ako nemate dovoljno za sutra. Imate jamstvo u Njegovu obeÊanju: “U Jahvu se uzdaj i Ëini dobro, da smijeπ stanovati u zemlji i æivjeti u miru.” (Psalam 37,3) David kaæe: “Bijah mlad i ostarjeh, al’ ne vidjeh pravednika napuπtena ili da mu djeca kruha prose.” (Psalam 37,25) Bog, koji je poslao gavrane da hrane Iliju kod potoka Karita, neÊe zaobiÊi nijedno od svoje vjerne, poærtvovne djece. O onome tko hodi u pravdi stoji napisano: “... imat Êe dosta kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.” “NeÊe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit Êe siti u danima gladi.” “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog

GOSPODNJA MOLITVA

151

Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?” (Izaija 33,16; Psalam 37, 19; Rimljanima 8,32) Onaj koji je olakπavao brige i terete svoje majke udovice i pomagao joj zadovoljiti potrebe kuÊanstva u Nazaretu, suosjeÊa sa Bog, koji je svakom majkom u njeziposlao gavrane noj borbi da svojoj djeci da hrane Iliju osigura hranu. Onaj koji kod potoka se saæalio nad mnoπtvom zato πto “bijahu satrveni Karita, neÊe i zapuπteni” (Matej 9, zaobiÊi nijedno 36), i sad ima saæaljenja od svoje vjerne, prema izmuËenom siropoærtvovne mahu. Njegova je ruka djece. ispruæena prema njima da ih blagoslovi; i u samoj molitvi koju je objavio svojim uËenicima, On nas uËi da se sjeÊamo siromaπnih. Kad se molimo: “Kruh naπ svagdanji daj nam danas”, traæimo i za druge kao za sebe. Priznajemo da ono πto nam Bog daruje nije samo za nas. Bog nam daje s povjerenjem, da moæemo hraniti gladne. Po svojoj dobroti pobrinuo se za siromaπne. (Psalam 68,11) Bog kaæe: “Kada dajeπ objed ili veËeru, ne pozivaj ni svojih prijatelja, ni svoje braÊe, ni svoje rodbine, ni bogatih susjeda... Nego, kad prireujeπ gozbu, pozivaj siro-

152


mahe, sakate, hrome, slijepe! Tada Êe ti biti blàgo, jer ti nemaju Ëim uzvratiti! To Êe ti se uzvratiti o uskrsnuÊu pravednikâ.” (Luka 14,12-14) “A Bog moæe tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i joπ imati viπka za koje mu drago dobro djelo.” “Ovo velim: tko πkrto sije, πkrto Êe i æeti; tko obilato sije, obilato Êe i æeti.” (2. KorinÊanima 9,8.6) Molitva za svakodnevni kruh ne obuhvaÊa samo hranu za odræavanje tijela, veÊ i duhovni kruh koji hrani duπu za vjeËni æivot. Isus nam zapovijeda: “Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, veÊ hranu koja ima trajnost za æivot vjeËni i koju Êe vam dati Sin »ovjeËji...” (Ivan 6,27) Kaæe nam: “Ja sam æivi kruh koji je siπao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe zauvijek.” (Ivan 6,51) Naπ Spasitelj je kruh æivota. PromatrajuÊi Njegovu ljubav i primajuÊi je u duπu, hranimo se kruhom koji je siπao s Neba. Primamo Krista preko Njegove RijeËi, a Sveti Duh je dan da bi nam Boæju RijeË uËinio razumljivom i da bi usadio njezine istine u naπa srca. Dok svakodnevno Ëitamo Njegovu RijeË, moramo se moliti da nam Bog poπalje svojega Duha da nam otkrije istine koje Êe naπoj duπi darovati snagu potrebnu za taj dan.

GOSPODNJA MOLITVA

153

UËeÊi nas da svakoga dana traæimo ono πto nam je potrebno — i zemaljske i duhovne blagoslove — Bog ima na umu naπe dobro. On æeli da uvidimo svoju ovisnost o Njegovoj stalnoj skrbi, jer nas nastoji privuÊi u zajednicu sa sobom. U toj zajednici s Kristom, molitvom i prouËavanjem velikih i dragocjenih istina Njegove RijeËi bit Êemo, kao gladne i æedne duπe, nahranjeni i osvjeæeni na izvoru æivota.

“Oprosti nam grijehe naπe, jer i mi opraπtamo duænicima svojim!” (Luka 11,4) Isus nas uËi da od Boga moæemo dobiti oprost jedino ako i sami opraπtamo drugima. Boæja ljubav nas privlaËi k Njemu. Kad dirne naπe srce, u njemu se mora probuditi ljubav prema naπoj braÊi. Kad je izgovorio Gospodnju molitvu, Isus je dodao: “Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreπke, oprostit Êe i vama vaπ Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogreπaka, ni vaπ Otac neÊe vama oprostiti vaπih.” (Matej 6,14. 15) Tko nije spreman oprostiti, zatvara jedini dotok kroz koji i sâm moæe primiti milost od Boga. Ne smijemo ni pomisliti da imamo pravo uskratiti oprost onima koji su nas povrijedili zato πto nam

154


nisu priznali svoju krivnju. Bez sumnje, njihova je duænost poniziti srca u pokajanju i priznanju, ali mi moramo pokazati saæaljiv duh prema onima koji su se ogrijeπili o nas, bez obzira na to jesu li nam priznali svoje pogreπke. Koliko god da su nas bolno ranili, ne smijemo tugovati i saæalijevati sami sebe zbog uvreda koje su nam nanesene. Kao πto oËekujemo da Bog nama oprosti uvrede koje smo Mu nanijeli, i mi moramo oprostiti svima koji su nam uËinili neko zlo. Oproπtenje ima mnogo πire znaËenje nego πto to mnogi misle. Kad nam obeÊava da Êe obilno oprostiti, Bog dodaje, smatrajuÊi da smisao toga obeÊanja nadmaπuje moÊ naπega shvaÊanja: “Jer misli vaπe nisu moje misli i puti moji nisu vaπi puti, rijeË je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaπih putova, i misli moje iznad vaπih misli.” (Izaija 55,8-9) Oprost koji Bog daje nije samo Ëin kojim nas oslobaa osude. To nije samo opraπtanje grijeha, nego oslobaanje od grijeha. To je izlijevanje spasonosne ljubavi koja preobraæava srce. David je pravilno shvatio opraπtanje kad se molio: “»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni!” “Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naπa.” (Psalam 51,12; 103,12) Bog je u Kristu dao sebe za naπe grijehe. Pretrpio je okrutnu smrt na kriæu, nosio je umje-

GOSPODNJA MOLITVA

155

sto nas breme krivnje, “pravednik za nepravednike”, da bi nam otkrio svoju ljubav i privukao nas k sebi. I On kaæe: “... budite jedan prema drugom prijazni, puni milosra! Praπtajte jedan drugome, kao πto je i Bog vama oprostio u Kristu!” (Efeæanima 4,32) Neka Krist, boæanski Æivot, boravi u vama i preko vas otkriva nebesku ljubav koja Êe uliti nadu onima koji su je izgubili i donijeti nebeski mir srcu πto ga je ranio Kad osjetimo da grijeh. Kad dolazimo k smo grjeπni i da Bogu, veÊ na pragu nam se ne moæemo se postavlja uvjet da, moliti, upravo je primajuÊi Njegovu milost, moramo pristati to trenutak za pokazati Njegovo milosrmolitvu. e prema drugima. Da bismo mogli primiti i drugima pruæiti Boæju ljubav koja praπta, vrlo je vaæno poznavati i vjerovati u ljubav koju Bog ima prema nama. (1. Ivanova 4,16) Sotona nas nastoji prevariti na sve moguÊe naËine da bi nas onesposobio za spoznaju te ljubavi. Navodit Êe nas na pomisao da su naπe pogreπke i prijestupi tako ozbiljni da se Gospodin neÊe odazvati na naπe molitve i da nas neÊe blagosloviti ni spasiti. U sebi ne moæemo vidjeti niπta osim slabosti, niπta πto bi nas preporuËilo Bogu, pa nam

156


Sotona govori da su sva naπa nastojanja beskorisna, jer ne moæemo popraviti mane svojega karaktera. Kad pokuπamo doÊi k Bogu, neprijatelj Êe doπapnuti: Molitva ti nema nikakve svrhe. Zar se ne sjeÊaπ da si uËinio ono zlo djelo? Zar nisi zgrijeπio Bogu i radio protiv vlastite savjesti? Ali s pravom moæemo odgovoriti neprijatelju da nas “krv njegova Sina, Isusa, Ëisti od svakoga grijeha”. (1. Ivanova 1,7) Kad osjetimo da smo grjeπni i da se ne moæemo moliti, upravo je to trenutak za molitvu. Kad smo postieni ili duboko ojaeni, ipak se moramo moliti i vjerovati. “Sigurna je rijeË i zasluæuje punu vjeru: Krist Isus doe na svijet da spasi greπnike. Od njih sam prvi ja.” (1. Timoteju 1,15) Oprost i pomirba s Bogom ne dolaze kao nagrada za naπa djela. Ne daje se oprost zbog zasluga grjeπnih ljudi, nego je to dar koji se temelji na Kristovoj besprijekornoj pravednosti. Ne pokuπavajmo umanjiti svoju krivnju traæeÊi izliku za grijeh. Moramo prihvatiti Boæju ocjenu grijeha, a ona je doista teπka. Jedino nam Golgota moæe otkriti strahovitu odurnost grijeha. Kad bismo morali sami nositi svoje krivnje, to bi nas slomilo. Meutim, Bezgrjeπni je zauzeo naπe mjesto: iako nevin, ponio je naπe nepravde. “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake

GOSPODNJA MOLITVA

157

nepravednosti”. (1. Ivanova 1,9) Kakva veliËanstvena istina — pravedan prema vlastitom Zakonu, a ipak opravdava sve koji vjeruju u Isusa! “Tko je Bog kao ti koji praπta krivnju, koji grijeh opraπta i prelazi preko prekrπaja Ostatka baπtine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uæiva u pomilovanju?” (Mihej 7,18)

“I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla!” (Matej 6,13) Napast je mamljenje na grijeh, a to ne potjeËe od Boga, nego od Sotone ili od zloÊe naπega srca. “Bog naime ne moæe biti napastovan na zlo, a niti sâm nikoga ne napastuje.” (Jakov 1,13) Sotona nas nastoji dovesti u kuπnju da bi se zloÊa naπega karaktera otkrila pred ljudima i anelima i da bi mogao polagati pravo na nas kao na svoje vlasniπtvo. U simboliËkom Zaharijinom proroËanstvu Sotona je prikazan kako stoji zdesna Gospodnjem Anelu i optuæuje velikog sveÊenika Joπuu, odjevenoga u prljave haljine, ometajuÊi tako djelo koje je Aneo æelio obaviti za njega. To je prikaz Sotoninog ponaπanja prema svakoj duπi koju Krist æeli privuÊi k sebi. Sotona nas navodi na grijeh, a onda nas pred cijelim svemirom optuæuje da nismo dostojni Boæje ljubavi. Ali “Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te

158


Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuËena?” A Joπui kaæe: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!” (Zaharija 3,2.4) U svojoj velikoj ljubavi Bog nastoji razviti u nama dragocjene vrline svojega Duha. Dopuπta da se suoËimo sa zaprekama, progonstvom i tegobama — ne kao s prokletstvom, veÊ kao s najveÊim blagoslovom u æivotu. Svaka svladana kuπnja, svaka nevolja koju hrabro prebrodimo daje nam novo iskustvo i unaprjeuje nas u djelu izgradnje karaktera. Duπa koja se boæanskom silom odupire kuπnji, oËituje svijetu i cijelom svemiru djelotvornost Kristove milosti. Iako ne smijemo biti obeshrabreni nevoljama, koliko god bile gorke, moramo se moliti Bogu da ne dopusti da upadnemo u okolnosti u kojima bi nas vodile æelje naπega zlog srca. Kad upuÊujemo molitvu koju nam je Krist objavio, podËinjavamo se Boæjem vodstvu i molimo Ga da nas vodi sigurnom stazom. Ne moæemo iskreno izgovarati tu molitvu i istodobno odluËiti iÊi putom koji smo sami izabrali. Trebamo Ëekati Njegovu ruku da nas vodi i sluπati Njegov glas koji govori: “To je put, njime idite...” (Izaija 30,21) Opasno je ako zastanemo razmiπljajuÊi o tome kakve Êemo prednosti steÊi prihvatimo li Sotonine prijedloge. Grijeh donosi sramotu i propast

GOSPODNJA MOLITVA

159

svakoj duπi koja mu popuπta, ali ima neπto u njemu πto zasljepljuje i vara te nas tako primamljuje laænim prikazivanjem. Ako se usudimo stupiti na Sotonino tlo, nije nam obeÊana zaπtita od njegove sile. Koliko moæemo, trebamo zatvoriti svaki prilaz kojim bi kuπaË mogao doprijeti do nas. Molitva “Ne uvedi nas u napast” sama po sebi je i obeÊanje. Ako Mu se predate, Bog vas uvjerava da “neÊe dopustiti da budete kuπani Duπa koja se preko vaπih snaga, nego boæanskom Êe vam zajedno s kuπsilom odupire njom dati sretan ishod, kuπnji, oËituje da je moæete podnijeti”. (1. KorinÊanima 10,13) svijetu i cijelom Jedina zaπtita protiv svemiru zla jest da se Krist nastadjelotvornost ni u srcu vjerom u NjeKristove milosti. govu pravednost. Kuπnja ima moÊ nad nama upravo zato πto u naπemu srcu postoji sebiËnost. Ali kad promatramo veliku Boæju ljubav, sebiËnost nam je tako odurna i mrska da je æelimo izbaciti iz duπe. Dok Sveti Duh veliËa Krista, naπe srce se smekπava i postaje pokorno, kuπnja gubi moÊ, a Kristova milost preobraæava karakter. Krist nikad neÊe napustiti duπu za koju je umro. »ovjek Ga moæe ostaviti i podleÊi kuπnji,

160


ali se Krist nikad ne moæe okrenuti od onoga za koga je platio otkupninu svojim æivotom. Kad bi naπ duhovni vid bio izoπtreniji, uoËili bismo duπe pognute pod teretom tjeskobe, shrvane tugom, optereÊene kao kola puna snopova, blizu smrti zbog obeshrabrenosti. Vidjeli bismo anele kako brzo lete u pomoÊ onima koji su u kuπnji i na samom rubu propasti. Nebeski aneli potiskuju vojske zla koje opkoljavaju te duπe i pomaæu im stati na siguran temelj. Bitke koje se vode izmeu tih dviju vojskâ isto su tako stvarne kao i bitke meu vojskama ovoga svijeta. O ishodu toga duhovnog sukoba ovisi vjeËna sudbina. I na nas se odnose rijeËi upuÊene Petru: “... sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,31.32) Bogu hvala, nismo ostavljeni sami. “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni” (Ivan 3,16) i neÊe nas napustiti u borbi s neprijateljem Boga i ljudi. “Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i πtipavce, i moÊ nad svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno niπta neÊe moÊi nauditi.” (Luka 10,19) Æivite u zajednici sa æivim Kristom. Rukom koja nikad ne ispuπta On Êe Ëvrsto dræati vaπu ruku. Upoznajte Boæju ljubav prema nama, vje-

GOSPODNJA MOLITVA

161

rujte u nju i bit Êete sigurni. Ta ljubav je neosvojiva tvrava za sve Sotonine napade i obmane. “Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utjeËe i nalazi utoËiπta.” (Izreke 18,10)

“Jer je tvoje kraljevstvo, i sila, i slava zauvijek! Amen!” (Matej 6,13)* Posljednja reËenica Gospodnje molitve, kao i prva, otkriva naπega Oca kao onoga tko je iznad svake sile, vlasti i svakog imena. Spasitelj je sad gledao godine koje predstoje Njegovim uËenicima: neÊe biti onakve kakvima su ih oni zamiπljali, obasjane sunËanom svjetloπÊu blagostanja i poËasti u svijetu, nego Êe ih zamraËiti oluje ljudske mrænje i sotonskog gnjeva. Usred nacionalnih razdora i propadanja svojega naroda uËenici Êe na svakom koraku biti okruæeni opasnostima, a srca Êe im Ëesto biti ispunjena strahom. Vidjet Êe razoren Jeruzalem, uniπten Hram, zauvijek ukinutu sluæbu u njemu, a Izraela rasprπenoga po svim zemljama, poput olupinâ broda na pustoj obali. Isus je rekao: “»ut Êete za ratove i glasine o ratovima ... DiÊi Êe se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznim mjestima. To je tek * Prijevod Ivana VrtariÊa, RijeËi iskrene, 1998.

162


poËetak straπnih bolova.” (Matej 24,6-8) Ipak, Kristovi sljedbenici nisu se smjeli plaπiti da je njihova nada izgubljena i da je Bog zaboravio Zemlju. Sila i slava pripadaju Onome Ëije uzviπene nakane nezadræivo krËe put k ostvarenju. U molitvi kojom su obuhvaÊene njihove svakodnevne potrebe Kristovi uËenici bili su upuÊeni gledati iznad svih sila i vlasti zla, prema Gospodinu, svojemu Bogu, Ëije kraljevstvo upravlja svime i koji je njihov Otac i vjeËni Prijatelj. Uniπtenje Jeruzalema simbol je konaËnog uniπtenja kojemu Êe biti izloæen svijet. ProroËanstva koja su se samo djelomice ispunila prigodom razorenja Jeruzalema mnogo se neposrednije odnose na posljednje dane. Stojimo na pragu velikih i sveËanih dogaaja. Pred nama je kriza kroz kakvu svijet joπ nikad nije proπao. Ali i nama, kao i prvim uËenicima, umilno zvuËi izjava da je Boæje kraljevstvo nad svime. Redoslijed nailaæenja buduÊih dogaaja u rukama je naπega Stvoritelja. VeliËanstvo Neba upravlja sudbinom svih naroda i skrbi se o potrebama svoje Crkve. Svakom oruu za ispunjenje Njegovih planova boæanski UËitelj kaæe isto πto je rekao Kiru: “Iako me ne poznaπ, naoruæah te.” (Izaija 45,5) U vienju proroka Ezekiela jedna ruka se pojavila pod krilima kerubina. To treba pouËiti Boæje sluge da im boæanska sila osigurava uspjeh. Oni

GOSPODNJA MOLITVA

163

koje Bog uporabljuje kao svoje vjesnike ne trebaju smatrati da Njegovo djelo ovisi o njima. Takav teret odgovornosti nije prepuπten smrtnim biÊima. Onaj tko ne drijema i tko neprestano radi na ostvarenju svojih planova, nastavit Êe djelo. OsujeÊivat Êe naume zlih ljudi i unosit Êe zabunu u planove onih koji su se urotili protiv NjePosljednja gova naroda. On, koji je reËenica kralj, Jahve nad vojskaGospodnje ma, koji sjedi meu kemolitve, kao i rubinima, usred svih neprva, otkriva mira i sukoba naroda i naπega Oca kao dalje Ëuva svoju djecu. onoga tko je Naπ spasitelj vlada na neiznad svake sile, besima, procjenjuje svaku kuπnju i nadgleda vlasti i svakog uæarenu peÊ u kojoj se imena. mora okuπati svaka duπa. Kad budu ruπene tvrave vladara, kad strijele gnjeva budu probadale srca Njegovih neprijatelja, Njegov narod bit Êe siguran u Njegovim rukama. “Tvoja je, Jahve, veliËina, sila, slava, sjaj i veliËanstvo, jer je tvoje sve πto je na nebu i na zemlji... u tvojoj je ruci sila i moÊ, u tvojoj je vlasti da uËiniπ velikim i jakim sve.” (1. Ljetopisa 29,11.12)

164


Ne suditi, nego pomagati “Nemojte suditi, da ne budete sueni!” (Matej 7,1) Napor da se spasenje zasluæi vlastitim djelima sigurno navodi ljude da gomilaju ljudske zabrane kao branu protiv grijeha. Uvidjevπi da nisu sposobni dræati Zakon, nastoje izmisliti svoja pravila i propise da bi se prisilili na posluπnost. Sve to im odvraÊa misli od Boga i nagoni ih da se bave sobom. Boæanska ljubav u njihovim srcima se gasi, a s njom nestaje i ljubav prema bliænjima. Sustav ljudskih izmiπljotina, s mnogobrojnim strogim zahtjevima, navodi svoje zastupnike da osuuju svakoga tko ne uspijeva ispuniti propisana ljudska mjerila. OzraËje sebiËnog, uskogrudnog kriticizma guπi plemenite i velikoduπne osjeÊaje i pretvara ljude u samoæive suce i uhode dostojne prijezira. Farizeji su pripadali takvim ljudima. S bogosluæja se nisu vraÊali puni poniznosti i osjeÊaja vlastite slabosti, niti su bili zahvalni na velikim prednostima koje im je Bog dao. VraÊali su se

NE SUDITI, NEGO POMAGATI

165

ispunjeni oholim duhom, a predmet njihovih razgovora bio je “ja, moji osjeÊaji, moje znanje, moji putovi”. Njihova dostignuÊa postajala su mjerilo po kojemu su sudili drugima. Odjeveni u odjeÊu vlastitog dostojanstva, sjedali su na sudski stolac da bi kritizirali i osuivali. VeÊina ljudi bila je ispunjena istim duhom i Napor da se mijeπala se u slobodu saspasenje zasluæi vjesti sudeÊi jedni druvlastitim djelima gima i za ono πto se ticanavodi ljude da lo jedino te duπe i Boga. gomilaju ljudske UkazujuÊi na takav duh zabrane kao i takve postupke, Isus je branu protiv rekao: “Nemojte suditi, grijeha. da ne budete sueni!” To znaËi, ne postavljaj sebe kao mjerilo. Nemoj drugima nametati svoja miπljenja, glediπta o duænosti i tumaËenja Svetog pisma kao pravilo i u srcu ih osuivati ako ne mogu dostiÊi tvoj ideal. Nemojte kritizirati druge nagaajuÊi o njihovim pobudama i ne izriËite nad njima presudu. “Zato ne sudite prerano, prije nego doe Gospodin! On Êe osvijetliti πto je sakriveno u tami i objaviti nakane srdaca...” (1. KorinÊanima 4,5) Mi ne moæemo Ëitati srca. BuduÊi da smo i sami nesavrπeni, nedostaje nam sposobnosti da bi-

166


smo sudili drugima. Smrtni ljudi mogu suditi samo po vanjπtini. Samo Onome koji poznaje tajne pobude djela i koji postupa njeæno i saæaljivo, dano je pravo odluËivanja o svakoj duπi. “Zato nemaπ isprike — tko god ti bio — o ËovjeËe koji sudiπ, jer u Ëem sudiπ drugom, ti samog sebe osuujeπ, buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ Ëiniti isto.” (Rimljanima 2,1) Oni πto osuuju i kritiziraju druge, proglaπavaju tako sebe krivima, jer i sami Ëine isto. OsuujuÊi druge, izriËu presudu sebi, a Bog izjavljuje da je ta presuda pravedna i prihvaÊa osudu koju su izrekli sami sebi. Tim nespretnim stopama, koje su joπ u glibu, Mi idemo krπeÊi cvijeÊe bez kraja; Tim grubim, dobronamjernim rukama, Mi kidamo strune srca prijatelja.

“©to imaπ gledati trun u oku brata svojega, a br vna u svom oku ne zapaæaπ!” (Matej 7,3) »ak ni reËenicom “... o ËovjeËe koji sudiπ, jer u Ëem sudiπ drugom, ti samog sebe osuujeπ, buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ Ëiniti isto”, nije potpuno izraæena sva veliËina grijeha onoga tko


167

se usuuje kritizirati i osuivati svojega brata. Isus je rekao: “©to imaπ gledati trun u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne zapaæaπ!” Njegove rijeËi opisuju onoga tko brzo zapazi mane kod drugih. Kad misli da je u neËijem karakteru ili æivotu otkrio kakvu manu, takav je s pretjeranom revnoπÊu objelodanjuje. Ali Isus kaæe da je takva karakterna osobina, koja se raKrist je jedino zvila tim nimalo krπÊanpravo mjerilo skim postupcima, u uskaraktera, a poredbi s pogreπkom koonaj tko istiËe ja se kritizira isto πto i brvno prema trunu. Taksebe kao mjerilo vome nedostaje duha za druge, stavlja snoπljivosti i ljubavi, pa se na Njegovo od muπice pravi slona. mjesto. Oni koji nikad nisu iskusili poniznost kakva se stjeËe potpunom predanosti Kristu, ne mogu otkriti dobroËiniteljski utjecaj Spasiteljeve ljubavi. Pogreπno predoËavaju njeæni i usluæni duh evanelja i ranjavaju dragocjene duπe za koje je Krist umro. Prema slici koju je naπ Spasitelj uporabio, Ëovjek koji gaji kritiËarski duh mnogo je grjeπniji od onoga koga optuæuje, jer ne samo πto Ëini isti grijeh, nego grijehu dodaje svoju umiπljenost i duh grubog kritiziranja.

168


Krist je jedino pravo mjerilo karaktera, a onaj tko istiËe sebe kao mjerilo za druge, stavlja se na Kristovo mjesto. BuduÊi da je Otac “sav sud dao Sinu” (Ivan 5,22), tko god se usuuje suditi pobudama drugih, ponovno prisvaja sebi pravo koje pripada Boæjemu Sinu. Ti samozvani suci i kritizeri stavljaju se na stranu Antikrista, onoga “koji sam sebe oholo uzdiæe protiv svega πto ljudi nazivaju Bogom ili dræe za sveto, tako da sjedne u Boæji hram pokazujuÊi sebe kao da je Bog”. (2. Solunjanima 2,4) Hladni, osuivaËki, nepomirljivi duh farizejstva grijeh je koji donosi najkobnije posljedice. Ako vjersko iskustvo nije proæeto ljubavlju, tu nema Krista, svjetlost Njegove nazoËnosti tu ne prebiva. Taj nedostatak ne moæe nadoknaditi nikakva æiva aktivnost ni revnost bez Kristova duha. Netko moæe imati osobitu oπtrinu zapaæanja manâ drugih, ali svakome tko gaji takav duh Isus kaæe: “Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka pa Êeπ tada jasno vidjeti kako da izvadiπ trun iz oka bratova.” (Matej 7,5) Onaj tko Ëini zlo, najbræe Êe osumnjiËiti za zlo. OsuujuÊi drugoga, pokuπava skriti ili opravdati zloÊu u vlastitom srcu. Ljudi su preko grijeha spoznali zlo. »im su zgrijeπili, prvi ljudi su poËeli optuæivati jedno drugo. To Êe ljudska narav Ëiniti uvijek kad njome ne upravlja Kristova milost.


169

Kad ljudi njeguju taj optuæivaËki duh, ne zadovoljavaju se samo time πto ukazuju na ono πto kod svojega brata smatraju pogreπkom. Ako ga blaæim sredstvima ne uspiju privoljeti da uËini ono πto bi, po njihovom miπljenju, trebalo Ëiniti, pribjegavaju prinudi. Koliko god budu mogli, primoravat Êe druge da se sloæe s njihovim shvaÊanjima o tome πto je ispravno. To su Ëinili HebAko vjersko reji u Kristove dane, to iskustvo nije je otad Ëinila i Crkva kad proæeto god bi izgubila Kristovu ljubavlju, tu milost. ShvaÊajuÊi da je izgubila silu ljubavi, ponema Krista, sezala je za moÊnom rusvjetlost Njegove kom dræave da bi silom nazoËnosti tu ne nametnula svoje dogme prebiva. i ostvarila svoje odluke. Tu leæi tajna svih vjerskih zakona koji su ikad bili doneseni, ali i tajna svih progona od Abelovih dana do naπega doba. Krist ne primorava, nego privlaËi ljude k sebi. Prinuda ljubavlju jedina je prinuda kojom se sluæi. »im Crkva poËne teæiti za potporom svjetovne vlasti, oËito je izgubila Kristovu silu — prinudu boæanske ljubavi. Problem je u pojedinaËnim vjernicima Crkve, i baπ tu mora poËeti lijeËenje. Isus nalaæe

170


optuæivaËu da najprije izvadi brvno iz vlastitog oka, da se oslobodi kritizerskog duha, da prizna i ostavi svoj grijeh, pa tek onda pokuπa popraviti druge. “Nema dobra stabla koje rodi zlim rodom niti zla stabla koje rodi dobrim rodom.” (Luka 6,43) OptuæivaËki duh koji gajite zao je plod. Pokazuje da je i drvo zlo. Uzalud se ogrÊete vlastitom pravednoπÊu. Potrebna vam je promjena srca. Morate steÊi to iskustvo prije nego πto budete sposobni ispravljati druge, jer “usta govore onim Ëega je srce prepuno”. (Matej 12,34) Kad u æivotu duπe nastupi kriza pa joj pokuπate pomoÊi savjetom ili opomenom, vaπe Êe rijeËi utjecati samo onoliko koliko ste vi sami stekli svojim primjerom i duhom. Morate biti dobri da biste mogli Ëiniti dobro. Ne moæete πiriti utjecaj koji Êe mijenjati druge dok vaπe vlastito srce Kristova milost ne uËini poniznim, plemenitim i njeænim. Kad se ta promjena dogodi u vama, bit Êe vam prirodno æivjeti na blagoslov drugima kao πto je prirodno da na grmu ruæe cvjetaju miriπljavi cvjetovi ili da vinova loza raa purpurne grozdove. Ako je u vama Krist, “nada slave”, neÊete imati sklonost vrebati druge da biste objelodanili njihove pogreπke. Umjesto æelje za optuæivanjem i osuivanjem, vaπ Êe cilj biti pomaganje, blagoslivljanje i spaπavanje. U postupcima s onima koji


171

grijeπe sluπat Êete nalog: “I pazi na samoga sebe da i ti ne budeπ iskuπan!” (GalaÊanima 6,1) Sjetit Êete se koliko ste puta i vi zalutali i kako je bilo teπko naÊi pravi put kad ste ga jednom napustili. NeÊete gurati svojega brata u joπ veÊu tamu, nego Êete mu, srcem punim saæaljenja, govoriti o opasnosti koja mu prijeti. Tko Ëesto usmjerava Ne moæete πiriti pogled prema kriæu na utjecaj koji Êe Golgoti, svjestan da su i mijenjati druge njegovi grijesi odveli dok vaπe vlastito Spasitelja onamo, nikad srce Kristova neÊe pokuπati procijeniti stupanj svoje krivnje usmilost ne uËini poreujuÊi ga sa stupponiznim, njem krivnje drugih. Neplemenitim i Êe se penjati na sudski njeænim. stolac da bi optuæio druge. U onima koji hode u sjeni kriæa na Golgoti, ne moæe biti duha kriticizma ili samouzviπenja. Tek kad osjetite da moæete ærtvovati i svoje dostojanstvo, Ëak i sâm æivot, da biste spasili zalutaloga brata, izbacili ste brvno iz vlastitog oka i tako se pripremili da mu pomognete. Tad mu se moæete pribliæiti i dirnuti njegovo srce. Nitko nikad nije bio vraÊen s pogreπnog puta osudom i prijekorom, ali su mnogi tako bili odgurnuti

172


od Krista i navedeni da zatvore svoja srca za svako dokazivanje. Njeæan duh i obzirno, privlaËno ponaπanje mogu spasiti zalutaloga i pokriti mnoπtvo grijeha. Otkrivanje Krista u vaπemu karakteru moÊi Êe preobraziti sve s kojima dolazite u dodir. Neka se Krist svakoga dana vidi u vama pa Êe preko vas otkrivati stvaralaËku silu svoje rijeËi — blag, uvjerljiv i snaæan utjecaj koji Êe preobraziti duπe u ljepotu Gospodina, naπega Boga.

“Ne dajte svetinje psima!” (Matej 7,6) Krist ovdje govori o ljudima koji se ne æele osloboditi ropstva grijehu. Uæivanjem u pokvarenosti i zlu njihova se narav toliko srozala da su prionuli zlu i ne æele se odvojiti od njega. Kristove sluge ne smiju dopustiti da ih ometaju oni koji od evanelja Ëine predmet prepirki i podsmijeha. Spasitelj nikad nije zaobiπao nijednu duπu, koliko god ona ogrezla u grijeh, ako je bila voljna primiti dragocjene istine Neba. Carinicima i bludnicama Njegove su rijeËi bile poËetak novoga æivota. Marija Magdalena, iz koje je Krist istjerao sedam zlih duhova, bila je posljednja na Njegovu grobu i prva koju je pozdravio u jutro svojega uskrsnuÊa. Savao iz Tarza, jedan od najogorËenijih


173

protivnika evanelja, postao je Pavao, odani Kristov sluga. Moæda se pod maskom mrænje i prijezira, Ëak zloËina i izopaËenosti, skriva duπa koju Êe Kristova milost izbaviti da blista kao dragulj u Otkupiteljevoj kruni.

“Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete; kucajte, i otvorit Êe vam se!” (Matej 7,7) Da ne bi dao nikakvog razloga za nevjerovanje, pogreπno shvaÊanje i pogreπno tumaËenje svojih rijeËi, Gospodin nam triput ponavlja to obeÊanje: æeli da oni koji traæe svemoÊnog Boga vjeruju u Njega. Zato dodaje: “Jer svaki koji moli, prima; tko traæi, nalazi, i tko kuca, otvorit Êe mu se.” Gospodin ne postavlja nikakve uvjete osim da budete gladni Njegove milosti, da æelite Njegov savjet i da Ëeznete za Njegovom ljubavi. “Traæite!” To traæenje pokazuje da ste svjesni svoje potrebe. Budete li traæili u vjeri, primit Êete. Gospodin je dao svoju rijeË, a ona ne moæe iznevjeriti. Kad Mu se pribliæite s pravom skruπenoπÊu, ne trebate misliti da ste drski ako traæite ono πto je obeÊao. Kad traæite blagoslove koji su vam potrebni za usavrπavanje karaktera po uzoru na Krista, Gospodin vas uvjerava da je vaπa

174


molba u skladu s obeÊanjem i da Êe biti ispunjena. To πto osjeÊate i znate da ste grjeπni dovoljan je razlog da traæite Njegovu milost i suosjeÊanje. Uvjet da moæete doÊi k Bogu nije da budete sveti, nego æelja da vas On oËisti od svakoga grijeha i opere od svih bezakonja. Naπa velika potreba, naπe stanje potpune bespomoÊnosti, koje Ëini prijeko porebnima Boga i Njegovu spasonosnu silu, i sad i uvijek nam daje pravo da se molimo. “Traæite!” Nemojte æeljeti samo Njegov blagoslov, nego i Njega samoga. “S Bogom ti se sprijatelji i pomiri i vraÊena Êe ti opet biti sreÊa.” (Job 22,21) Traæite i naÊi Êete! Bog vas traæi, a sama æelja da doete k Njemu nastaje pod utjecajem privlaËne sile Njegova Duha. Pokorite joj se. Krist se zauzima za iskuπane, zalutale i malovjerne. Æeli ih podignuti u zajednicu sa sobom: “... ako ga budeπ traæio, dat Êe ti se da ga naeπ.” (1. Ljetopisa 28,9) “Kucajte!” Dolazimo k Bogu po osobitom pozivu, a On nas Ëeka da bi nam poæelio dobrodoπlicu u svojoj prijamnoj dvorani. Prve uËenike koji su poπli za Isusom nije mogao zadovoljiti kratak usputni razgovor s Njim, pa su Mu se zato obratili rijeËima: “Rabbi... gdje boraviπ?... Odoπe, dakle, da vide te ostadoπe kod njega onaj dan.” (Ivan 1,38.39) Tako i mi moæemo biti primljeni


175

u najuæi krug zajednice s Bogom. “Ti πto prebivaπ pod zaπtitom Viπnjega, πto poËivaπ u sjeni SvemoguÊega...” (Psalam 91,1) Oni πto Ëeznu za Boæjim blagoslovom neka zakucaju i zatim priËekaju pred vratima milosti govoreÊi s Ëvrstom uvjerenosti: Ti si, Gospodine, kazao: “Jer svaki koji moli, prima; tko traæi, nalazi, i tko kuca, otvara Gospodin ne mu se.” (Matej 7,8) postavlja Isus je pogledao na nikakve uvjete one koji su se okupili da osim da budete bi sluπali Njegove rijeËi. gladni Njegove Iz svega srca je zaæelio milosti, da æelite da to mnoπtvo spozna Boæju milost i dobrotu. Njegov savjet i Da bi im slikovito objada Ëeznete za snio njihovu potrebu, ali Njegovom i Boæju spremnost da je ljubavi. zadovolji, upozorio ih je na gladno dijete koje od svojih zemaljskih roditelja traæi kruha. “Ili, ima li tko meu vama”, rekao im je, “da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruæio kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pruæio mu zmiju?” PozivajuÊi se na njeænu, prirodnu ljubav roditelja prema djetetu, Krist nastavlja: “Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati djeci svojoj dobre darove, koliko Êe viπe Otac vaπ nebeski dati do-

176


bra onima koji ga mole?” (Matej 7,9.11) Nijedan Ëovjek oËinskoga srca ne bi mogao odbiti svojega gladnog sina koji traæi kruha. Zar su mogli i pomisliti da bi neki otac mogao zbijati πalu sa svojim djetetom, muËiti ga dajuÊi mu praznu nadu i na kraju ga razoËarati? Zar bi mu mogao prvo obeÊati zdravu, dobru hranu, a onda mu pruæiti kamen? Kako se onda netko usudi pokazati nepoπtovanje prema Bogu pretpostavljajuÊi da On neÊe htjeti odgovoriti na pozive svoje djece? “Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!” (Luka 11,13) Sveti Duh, Kristov predstavnik, najveÊi je od svih darova. Svi “dobri darovi” sadræani su u Njemu. Sâm Stvoritelj nam ne moæe dati niπta veÊe ni bolje. Kad usrdno molimo da nam se smiluje u naπoj tjeskobi i da nas vodi svojim Svetim Duhom, Gospodin nikad neÊe odbiti tu molbu. Moæe se dogoditi da roditelj i zaboravi svoje gladno dijete, ali naπ Bog nikad neÊe odbiti vapaj koji Mu srce Ëeznutljivo upuÊuje u nevolji. S kakvom je njeænoπÊu Bog opisao svoju ljubav! To je poruka OËevog srca onima koji u mraËnim danima misle da je Bog ravnoduπan prema njima: “Sion reËe: Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi. Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bi


177

koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oËima.” (Izaija 49,14-16) Svako obeÊanje u Boæjoj RijeËi moæe biti tema naπih molitava, jer je svaka Gospodnja rijeË siguran zalog. Koji god nam duhovni blagoslov bio potreban, naπa je prednost πto ga moæemo traæiti preko Isusa. DjeËjom jednostavnoπÊu moSvako obeÊanje æemo iznijeti Gospodinu u Boæjoj RijeËi toËno ono πto nam tremoæe biti tema ba, svoje zemaljske ponaπih molitava, trebe, moliti Ga za kruh jer je svaka i odijelo, kao πto traæimo Gospodnja rijeË kruh æivota i odjeÊu Krisiguran zalog. stove pravednosti. Vaπ nebesk i Otac zna da vam je sve to potrebno i poziva vas da to traæite od Njega. Sve se prima u Kristovo ime. Bog Êe proslaviti to ime i zadovoljiti vaπe potrebe iz obilja svoje dareæljivosti. Nipoπto nemojte zaboraviti da, dolazeÊi k Bogu kao k Ocu, priznajete da ste Njegova djeca. Ne uzdate se samo u Njegovu dobrotu, nego se u svemu pokoravate Njegovoj volji znajuÊi da je Njegova ljubav nepromjenjiva. Pristajete raditi Njegov posao. Onima kojima je zapovjedio da najprije traæe kraljevstvo Boæje i Njegovu praved-

178


nost, Isus je i obeÊao: “Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpuna!” (Ivan 16,24) Dragocjeni darovi Onoga koji ima svu vlast na Nebu i na Zemlji pripremljeni su za Boæju djecu. Dobivamo ih zahvaljujuÊi skupocjenoj ærtvi Otkupiteljeve krvi. Darove koji Êe zadovoljiti najdublju Ëeænju srca, trajne kao vjeËnost, mogu primiti i uæivati svi koji iziu pred Boga kao mala djeca. Prihvatite Boæja obeÊanja kao da su upuÊena vama, iznesite ih pred Isusa kao rijeËi koje je On izgovorio i primit Êete punu mjeru radosti!

“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima!” (Matej 7,12) Nakon uvjeravanja u Boæju ljubav prema nama, Isus nareuje da ljubimo jedni druge objavivπi lako shvatljivo naËelo koje obuhvaÊa sve odnose u ljudskoj zajednici. Hebreji su mislili samo na ono πto su trebali primiti. Bilo im je najvaænije osigurati sebi onaj dio vlasti, poπtovanja i sluæbe koji im je, po njihovu miπljenju, pripadao. Ali Krist nas uËi da se ne brinemo o tome koliko trebamo primiti, nego koliko moæemo dati. Mjerilo naπe duænosti prema drugima upravo je ono πto smatramo njihovom duænosti prema nama.


179

U ophoenju s drugima prenesite se uvijek u njihov poloæaj. Nastojte shvatiti njihove osjeÊaje i poteπkoÊe, njihova razoËaranja, radosti i tuge. Poistovjetite se i postupajte s njima onako kako biste æeljeli da oni postupaju s vama da ste na njihovu mjestu. To je pravi zakon Ëasti izraæen dr ugim rijeËima: “Ljubi bliænjega svoga U ophoenju s kao samoga sebe!” (Madrugima tej 22,39) A to je bît prenesite se uËenja prorokâ. To je nauvijek u njihov Ëelo Neba koje Êe biti izpoloæaj. Nastojte graeno u svima koji su se pripremili za nebesku shvatiti njihove svetu zajednicu. osjeÊaje, Zlatno pravilo je tepoteπkoÊe, melj prave usluænosti, a razoËaranja, najvjernije je prikazano radosti i tuge. u Isusovom æivotu i karakteru. Kakvom je samo blagosti i ljepotom zraËilo svakodnevno æivljenje naπega Spasitelja! Kakvu je ugodu πirila sama Njegova nazoËnost! Isti duh pokazat Êe se i u Njegovoj djeci. Oni u kojima prebiva Isus, bit Êe okruæeni boæanskim ozraËjem. Njihove bijele haljine ËistoÊe odiπu mirisom iz Gospodnjega vrta. Lica im odraæavaju Njegovu svjetlost obasjavajuÊi stazu nesigurnoj i umornoj nozi.

180


Nitko tko ima ispravnu predodæbu o tome πto Ëini savrπen karakter, neÊe propustiti oËitovati Kristovu suosjeÊajnost i njeænost. Milost smekπava srce, oplemenjuje i Ëisti osjeÊaje darujuÊi nam nebesku profinjenost i osjeÊaj pristojnosti. To zlatno pravilo ima i dublje znaËenje. Svatko tko je postavljen za slugu mnogostruke milosti Boæje, pozvan je objaviti duπama u neznanju i tami ono πto bi, da je na njihovu mjestu, æelio da one objave njemu. Apostol Pavao je rekao: “Ja sam duænik i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Od svega πto ste doznali o Boæjoj ljubavi, od svih bogatih darova Njegove milosti koje ste primili, od svega Ëime ste darovani viπe od najneukije i najponiæenije duπe na Zemlji, duæni ste dati dio toj duπi. To se odnosi i na darove i blagoslove ovoga æivota: sve ono Ëega imate viπe od svojih bliænjih obavezuje vas da podijelite svima koji su manje blagoslovljeni. Ako imamo bogatstvo ili udobnost, onda imamo i najsveËaniju obvezu skrbiti se o bolesnicima, udovicama i siroËadi isto onako kako bismo æeljeli da se oni skrbe o nama kad bismo se naπli u njihovu poloæaju. Zlatno pravilo proglaπava smisao iste istine koja je proglaπena na drugom mjestu u propovijedi na Gori: “Kojom mjerom mjerite, onom


181

Êe vam se mjeriti...” (Marko 4,24) Ono πto Ëinimo drugima, bilo dobro ili zlo, sigurno Êe nam se vratiti — kao blagoslov ili kao prokletstvo. ©to god dajemo, ponovno Êemo primiti. Zemaljski blagoslovi koje pruæamo drugima mogu biti, a Ëesto i jesu, vraÊeni na isti naËin. Ono πto dajemo Ëesto nam se, baπ kad nam je najpotrebnije, vraÊa Ëetverostr uko u kraljevskoj moneti. Osim Ono πto dajemo toga, svi se darovi joπ Ëesto nam se, jednom vraÊaju veÊ u baπ kad nam je ovome æivotu obilnijim najpotrebnije, izlijevanjem Boæje ljubavi koja je zbroj cjelokupvraÊa ne nebeske slave i svih Ëetverostruko u nebeskih blaga. Ali i uËikraljevskoj njeno zlo se vraÊa. Svatmoneti. ko tko se usudi osuivati i obeshrabrivati, morat Êe i sâm u vlastitom æivotu proÊi istim podruËjem kojim su drugi morali proÊi zbog njega. Doæivjet Êe iste patnje koje su i oni doæivjeli zato πto nije imao suÊuti ni smilovanja. To je odredila Boæja ljubav prema nama. Bog nas æeli navesti da se postidimo tvrdoÊe svojega srca i da ga otvorimo Isusu da u njemu boravi. Tako Êe se zlo pretvoriti u dobro, a ono πto je izgledalo kao prokletstvo postat Êe blagoslov.

182


Mjerilo zlatnog pravila mjerilo je krπÊanstva. Sve πto je manje od toga, prijevara je. Laæna je religija koja navodi ljude da malo cijene ljudska biÊa — a Krist ih je toliko cijenio da je dao æivot za njih — i da budemo nemarni prema ljudskim potrebama, patnjama ili pravima. OmalovaæavajuÊi prava siromaπnih, patnika i grjeπnika, pokazujemo da smo izdali Krista. KrπÊanstvo u svijetu ima tako malo sile zato πto ljudi samo nose Kristovo ime, a æivotom se odriËu Njegova karaktera. Zbog toga se i huli na Gospodnje ime. O apostolskoj Crkvi, kad ju je u onim svijetlim danima obasjavala slava uskrsloga Krista, napisano je da “nitko nije nazivao svojim ono πto mu je pripadalo ... Meu njima, dakako, nitko nije oskudijevao... Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad svima njima.” “Kao πto su svaki dan postojano — kao po dogovoru — bili u hramu, tako su po kuÊama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uæivali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu.” (Djela 4,32.34.33; 2,46.47) Pretraæite Nebo i Zemlju, ali neÊete naÊi da se ijedna istina otkrila tako silno kao istina objavljena djelima milosra prema onima kojima je potrebno suosjeÊanje i pomoÊ. To je istina kakva


183

je u Isusu. Kad nositelji Kristova imena odjelotvore naËela zlatnoga pravila, otkrit Êe se ista sila koja je pratila djelo evanelja u doba apostola.

“Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u æivot...” (Matej 7,14) Stanovniπtvo Palestine u Kristovo doba æivjelo je u utvrenim gradovima koji su veÊinom bili podignuti na breæuljcima i gorama. Vratima koja su se zatvarala pri zalasku sunca, prilazilo se strmim, kamenitim putovima. Putnik koji bi se u smiraj dana vraÊao kuÊi, Ëesto je morao ubrzati korak i æurno se uspeti uz veliku uzbrdicu da bi stigao do vrata prije mraka. Tko bi zakasnio, ostao bi izvan zidova. Uzak, strm put koji vodi domu i odmoru, posluæio je Isusu kao dojmljiva slika krπÊanskoga puta. Tijesan je put koji sam vam pokazao, rekao je, a kroz vrata je teπko proÊi jer zlatno pravilo iskljuËuje uznositost i samoæivost. Postoji, istina, i prostran put, ali on zavrπava propaπÊu. Ako se æelite penjati putom duhovnog æivota, morat Êete se stalno uspinjati. Taj put vodi naviπe. Morat Êete iÊi s manjinom, jer Êe veÊina izabrati put koji vodi naniæe. Putom smrti moæe iÊi svaki pripadnik ljudskoga roda sa svom svojom svjetovnoπÊu, sebiËnoπ-

184


Êu, oholoπÊu, nepoπtenjem i moralnom pokvarenoπÊu. Na njemu ima mjesta za sva ljudska miπljenja i uËenja i dovoljno prostora da se svatko povodi za svojim sklonostima ËineÊi sve πto mu nalaæe njegovo samoljublje. Da bi krenuo u propast, Ëovjek ne mora traæiti put, jer su vrata πiroka, a i put je prostran, pa noga sama skreÊe na stazu koja zavrπava smrÊu. Ali tijesan je put koji vodi u æivot, a vrata su tijesna. Ako ste prionuli uz neki grijeh, uvidjet Êete da je put pretijesan da biste proπli. Æelite li krenuti Gospodnjim putom, morate odbaciti svoje putove, svoju volju i svoje zle navike i obiËaje. Tko hoÊe sluæiti Kristu, ne moæe slijediti shvaÊanja ovoga svijeta niti udovoljavati svjetovnim mjerilima. Put prema Nebu tijesan je za ugledne i bogate da se njime sveËano voze, preuzak je za igre samoæivih ambicija, prestrm i neravan da se njime uspinju oni koji vole udobnost. Kristov dio bio je naporan rad, strpljenje, poærtvovnost, poniæenje, siromaπtvo, protivljenje grjeπnika, a to mora biti i naπ dio æelimo li stupiti u Boæji raj. Ipak, iz toga ne smijemo zakljuËiti da je put πto vodi nagore muËan, a onaj πto vodi nadolje lagan. Duæ cijeloga puta πto vodi u smrt bol je i patnja, ima tuge i razoËaranja, stoje upozorenja da se ne ide dalje. Boæja ljubav oteæava ne-


185

posluπnima i samovoljnima da se sami uniπte. Istina, Ëini se sve da bi se Sotonina staza prikazala privlaËnom, ali to je prijevara. Na putu zla ima gorkog kajanja i razornih briga. Moæemo pomisliti da je povoenje za oholoπÊu i svjetovnim Put prema Nebu ambicijama ugodno, ali tijesan je za kraj im je bol i jad. Sebiugledne i bogate Ëni planovi mogu davati da se njime laskava obeÊanja i budisveËano voze, ti nadu u uæivanje, ali Êepreuzak je za mo ustvrditi da nam je sreÊa zatrovana, a æivot igre samoæivih zagorËan nadama u Ëijeambicija, mu srediπtu smo mi saprestrm i mi. Vrata puta nadolje neravan da se mogu biti okiÊena cvijenjime uspinju Êem, ali je put trnovit. oni koji vole Svjetlost nade, koja sja udobnost. na njegovu poËetku, gubi se u tami oËaja, a duπa koja ide tim putom spuπta se u sjenu beskrajne tame. “Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezakonika hrapav je”, ali su putovi mudrosti “putovi miline, i sve su njene staze pune spokoja”. (Izreke 13,15; 3,17) Svako djelo posluπnosti Kristu i samoodricanja radi Njega, svaka hrabro podnese-

186


na nevolja i svaka pobjeda nad kuπnjom koraci su na putu prema slavi i konaËnoj pobjedi. Izaberemo li Ga za svojega VodiËa, Krist Êe nas pouzdano voditi. Ni najveÊi grjeπnik ne mora zalutati. Nijedna duπa koja drπÊuÊi traæi ne mora promaπiti put obasjan Ëistim i svetim svjetlom. Iako je put tako uzak i svet da se na njemu ne moæe trpjeti grijeh, pristup na nj omoguÊen je svima, da nitko tko sumnja i strepi ne treba reÊi: “Bog ne mari za mene.” Put moæe biti neravan, a uspon strm. Moæe biti provalija s desne i s lijeve strane. Moæda Êemo na svojemu putu morati podnositi teπke napore. Kad se umorimo i poæelimo predahnuti, moæda Êemo morati s naporom iÊi dalje. Moæda Êemo se morati boriti kad izgubimo snagu, a kad budemo obeshrabreni, morat Êemo se i dalje nadati. Ali s Kristom, svojim VodiËem, ipak Êemo konaËno stiÊi u æeljenu luku. Sâm Krist proπao je prije nas tim muËnim putom i poravnao stazu naπim nogama. Uzduæ cijelog strmoga puta πto vodi u vjeËni æivot izvori su radosti za osvjeæavanje umornih. Oni πto idu putovima mudrosti neizmjerno su radosni i u nevolji, jer Onaj koga njihova duπa ljubi, iako nevidljiv, ide pokraj njih. Pri svakom koraku naviπe sve jasnije osjeÊaju dodir Njegove ruke, blistavije zrake slave Nevidljivoga padaju


187

na njihov put pri svakom koraku, a njihove pjesme hvale dostiæu sve viπe tonove da bi se sjedinile s pjesmama anela pred prijestoljem. “A pravedniËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja je sve jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18)

“Trudite se — reËe im — da uete na tijesna vrata...” (Luka 13,24) Zakaπnjeli putnik, u æurbi da stigne na gradska vrata prije zalaska sunca, nije smio skretati s puta ni zbog kakvih usputnih privlaËnosti. Sve njegove misli bile su usmjerene k jedinom cilju: proÊi kroz vrata. Ista usredotoËenost na cilj, kaæe Isus, zahtijeva se i u krπÊanskom æivotu. Otkrio sam vam slavu karaktera. To je prava slava mojega kraljevstva koje ne obeÊava zemaljske posjede, a ipak je vrijedno vaπih najusrdnijih Ëeænji i napora. Nisam vas pozvao da se borite za vrhovnu vlast nekog velikoga svjetskog kraljevstva, ali nemojte iz toga zakljuËiti da neÊe biti bitaka u kojima Êete se boriti ni pobjeda koje Êete morati postiÊi. Nalaæem vam da se trudite, da se borite kako biste uπli u moje duhovno kraljevstvo. KrπÊanski æivot je bitka i napredovanje. Ali pobjeda koju treba izvojevati ne postiæe se ljudskom snagom. Popriπte sukoba je podruËje srca. Bitka koju moramo voditi — najveÊa koju je Ëovjek

188


ikad vodio — to je pokoravanje Boæjoj volji, podËinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Stara narav, roena od krvi i tjelesne volje, ne moæe naslijediti Boæje kraljevstvo. Naslijeene sklonosti i steËene navike moraju biti odbaËene. Tko odluËi uÊi u duhovno kraljevstvo, uvidjet Êe da su se sve sile i strasti njegove nepreporoene naravi, potpomognute silama kraljevstva tame, okrenule protiv njega. SebiËnost i oholost ustat Êe protiv svega πto bi ih prikazivalo kao grjeπne. Ne moæemo sami po sebi pobijediti zle æelje i navike koje se bore za prevlast niti moæemo svladati moÊnoga neprijatelja koji nas dræi u ropstvu. Jedino nam Bog moæe osigurati pobjedu. On æeli da upravljamo sobom, svojom voljom i svojim putovima, ali ne moæe djelovati u nama bez naπega pristanka i suradnje. Boæanski Duh djeluje preko sposobnosti i sila danih Ëovjeku. Svojim snagama trebamo suraivati s Bogom. Pobjeda se ne moæe postiÊi bez usrdne molitve i stalne poniznosti. Nitko ne smije prisiljavati naπu volju da surauje s boæanskim oruima, nego se ona mora dragovoljno podËiniti. Kad bi vam se utjecaj Boæjega Duha mogao nametnuti u stostruko veÊoj mjeri, to vas ne bi uËinilo krπÊanima, dostojnim podanicima Neba. Sotonino uporiπte ne bi bilo razoreno. Volja mora biti stavljena na stranu Boæje volje. Sami po sebi niste


189

sposobni pokoriti Boæjoj volji svoje naume, æelje i sklonosti, ali ako “æelite æeljeti”, Bog Êe obaviti to djelo umjesto vas ruπeÊi pomisli i svaku visinu πto se podiæu protiv “priznanja Boga” i zarobljavajuÊi “svaku misao na posluπnost Kristu”. (2. KorinÊanima 10,4.5) Gradit Êete svoje spaseBog æeli da nje sa strahom i drhtaupravljamo njem. “Bog je, naime, sobom, svojom onaj koji proizvodi u vavoljom i svojim ma i htjenje i djelovanje putovima, ali ne da mu se moæete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13) moæe djelovati u Mnogi su privuËeni nama bez Kristovom ljepotom i nenaπega beskom slavom, ali uspristanka i tuknu kad doznaju uvjesuradnje. te pod kojima sve to moæe postati njihovo. Na πirokom putu nisu potpuno zadovoljni stazom kojom idu. »eznu za oslobaanjem robovanja grijehu i nastoje se vlastitom snagom suprotstaviti svojim grjeπnim navikama. Pogledavaju prema tijesnom putu i uskim vratima, ali sebiËna zadovoljstva, ljubav prema svijetu, oholost i neposveÊena ambicija podiæu zapreku izmeu njih i Spasitelja. OdreÊi se svoje volje, predmetâ ljubavi πto su ih sami izabrali ili za kojima teæe, zahtijeva

190


ærtvu pred kojom oklijevaju, zastaju i vraÊaju se natrag, “... jer Êe mnogi... traæiti da uu, ali neÊe moÊi”. (Luka 13,24) Oni æele dobro, ulaæu i odreen napor da ga steknu, ali ga nisu izabrali. Nisu ga Ëvrsto nakanili steÊi po svaku cijenu. Æelimo li pobijediti, jedina nada nam je sjediniti svoju volju s Boæjom voljom i raditi u suradnji s Bogom, iz trenutka u trenutak i iz dana u dan. Ne moæemo ostati onakvi kakvi jesmo, a ipak uÊi u Boæje kraljevstvo. Ako ikad postignemo svetost, to Êe biti kad se odreknemo sebe i prihvatimo Kristov um. Oholost i samodostatnost moraju biti razapete. Jesmo li voljni platiti cijenu koja se od nas traæi? Jesmo li spremni svoju volju potpuno uskladiti s Boæjom voljom? Sve dok to ne budemo htjeli, preobraæavajuÊa Boæja milost neÊe se pokazati u nama. Moramo se upustiti u borbu “koja snaæno oËituje svoju silu u meni”. “Zato se i trudim i borim”, rekao je apostol Pavao, “prema njegovoj djelotvornosti...” (Koloπanima 1,29) U odluËujuÊem trenutku svojega æivota Jakov se povukao na molitvu. Bio je ispunjen samo jednom miπlju — izmoliti preobraæaj karaktera. Dok je iznosio svoje potrebe Bogu, neki neprijatelj, kako je on pretpostavljao, stavio je ruku na njega i on se Ëitavu noÊ hrvao boreÊi se za æivot. Ali teænja njegove duπe nije se izmijenila ni usred


191

æivotne opasnosti. Kad mu je snaga veÊ bila na izmaku, Aneo je uporabio svoju boæansku moÊ. Po tome dodiru Jakov je prepoznao Onoga s kime se borio. Ranjen i bespomoÊan, pao je na Spasiteljeve grudi moleÊi blagoslov. Nije se dao odbiti niti je prestajao moliti, a Krist je usliπao molbu njegove bespomoÊne, pokajniËke duπe, U odluËujuÊem kako je i obeÊao: “Ili u trenutku svojega moje nek doe okrilje, æivota Jakov se neka sk lopi mir sa povukao na mnom, mir neka sklopi molitvu. Bio je sa mnom.” (Izaija 27,5) ispunjen samo Jakov je odluËno zahtijevao: “NeÊu te pustiti dok jednom miπlju — me ne blagosloviπ.” (Poizmoliti stanak 32,26) Onaj s kopreobraæaj jim se patrijarh hr vao karaktera. nadahnuo ga je duhom ustrajnosti, On mu je dao i pobjedu i promijenio mu ime Jakov u Izrael: “Viπe se neÊeπ zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.” (Postanak 32,29) Ono πto je uzalud nastojao postiÊi vlastitom snagom, stekao je predanoπÊu i Ëvrstom vjerom. “Vi ste, djeËice, od Boga i vi ste ih pobijedili, jer je veÊi onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.” (1. Ivanova 5,4)

192


“»uvajte se laænih proroka...” (Matej 7,15) Pojavit Êe se laæni proroci koji Êe vas nastojati odvuÊi s tijesnog puta i od uskih vrata. »uvajte ih se! Iako dolaze u ovËjem runu, unutra su grabeæljivi vuci! Isus daje znak po kojemu se laæni uËitelji razlikuju od pravih: “Prepoznat Êete ih po njihovim rodovima. Zar se s trnja bere groæe ili s draËe smokve?” (Matej 7,16) Nije nam naloæeno prosuivati ih po njihovim slatkorjeËivim govorima i zvuËnim izjavama. Treba ih prosuivati Boæjom RijeËju. “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” “Prestani, sine moj, sluπati naputke koji odvode od rijeËi spoznaje!” (Izaija 8,20; Izreke 19,27) Kakvu vijest donose ti proroci? Navodi li vas ta vijest da πtujete Boga i da Ga se bojite? Je li vas ponukala da pokaæete ljubav prema Bogu vjernoπÊu Njegovim zapovijedima? Ako ne uviaju vaænost moralnog Zakona, ako se olako odnose prema boæanskim propisima, ako prestupaju jednu od Njegovih najmanjih zapovijedi i tako uËe ljude, bit Êe bezvrijedni u oËima Neba. Sigurno nemaju nikakvih prava na svoje zvanje. Samo nastavljaju isto djelo koje je otpoËeo knez tame, Boæji neprijatelj. Ne pripadaju Kristu svi koji se hvale Njegovim imenom i nose Njegov znak. Mnogi koji su


193

uËili u moje ime, kaæe Isus, bit Êe na kraju pronaeni lakima. “Mnogi Êe mi reÊi u onaj dan: ‘Gospodine! Gospodine, zar nismo pomoÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga imena izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?’ TaKad se u da Êu im kazati: ‘Nikad naπemu æivotu vas nisam poznavao. Odotkrivaju lazite od mene, zlotvodobrohotnost, ri!’” (Matej 7,22.23) ljubaznost, Neki ljudi vjeruju da njeænost i imaju pravo i kad ga nesuosjeÊanje, kad maju. Dok Krista proglase naπe srce πavaju svojim Gospodiispunjava nom i u Njegovo ime, radoπÊu πto po vlastitoj izjavi, Ëine velika djela, zapravo su Ëinimo dobro, sluge nepravde. “I hrle k kad uzdiæemo tebi kao na zbor narodKrista, a ne ni; i narod moj sjeda sebe — moæemo preda te i sluπa tvoje riznati da je naπa jeËi, ali ih ne izvrπuje: vjera prava. naslauju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.” Onaj koji objavljuje Boæju rijeË njima je “kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rijeËi ti sluπaju, ali ih ne izvrπuju”. (Ezekiel 33,31.32)

194


Sama tvrdnja da smo Kristovi uËenici nema nikakve vrijednosti. Vjera u Krista, koja spaπava duπu, nije ono πto mnogi tvrde da jest. “Vjerujte, vjerujte”, kaæu, “i ne trebate dræati Zakon!” Ali vjerovanje koje nas ne vodi posluπnosti samo je privid. Apostol Ivan kaæe: “Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema istine.” (1. Ivanova 2,4) Neka nitko ne misli da osobite viπe sile ili Ëudesne pojave trebaju biti dokaz vjerodostojnosti njihova rada ili ideja koje zastupaju. Kad netko s podcjenjivanjem govori o Boæjoj RijeËi, a svoje dojmove, osjeÊaje i iskustva stavlja iznad boæanskog mjerila, moæemo biti sigurni da u njemu nema svjetlosti. Posluπnost je dokaz da smo Kristovi uËenici. Dræanje zapovijedi pokazuje iskrenost ljubavi koju ispovijedamo. Ako uËenje koje prihvatimo uniπtava grijeh u srcu, Ëisti duπu od prljavπtine i raa rodove svetosti, moæemo znati da je to Boæja istina. Kad se u naπemu æivotu otkrivaju dobrohotnost, ljubaznost, njeænost i suosjeÊanje, kad se naπe srce ispunjava radoπÊu πto Ëinimo dobro, kad uzdiæemo Krista, a ne sebe — moæemo znati da je naπa vjera prava. “Ako vrπimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo.” (1. Ivanova 2,3)


195

“Udari pljusak, navaliπe potoci, dunuπe vjetrovi i jurnuπe na kuÊu, ali ona se ne sruπi, jer je sagraena na litici.” (Matej 7,25) Ljudi su bili ganuti Kristovim rijeËima. Privukla ih je boæanska ljepota naËela istine. Sluπali su Kristove ozbiljne opomene kao glas Boga koji ispituje srca. Njegove rijeËi su udarile u sâm korijen njihovih zamisli i miπljenja. Pokoriti se Njegovu uËenju znaËilo je potpuno izmijeniti naËin razmiπljanja i djelovanja. To bi ih sukobilo s njihovim vjerskim uËiteljima, jer bi prouzroËilo ruπenje cijeloga zdanja πto su ga podizali naraπtaji rabinâ. Iako su Kristove rijeËi naπle mjesta u srcima ljudi, samo su ih rijetki bili spremni prihvatiti kao vodiË u æivotu. Isus je zavrπio svoju propovijed na Gori slikom kojom je dojmljivo upozorio na vaænost sprovoenja u djelo Njegovih rijeËi. U mnoπtvu koje se tiskalo oko Spasitelja bilo je mnogih koji su cijeli svoj æivot proveli u blizini Galilejskog jezera. Dok su sjedili na obronku Gore sluπajuÊi Kristove rijeËi, mogli su vidjeti doline i tjesnace kroz koje su planinski potoci pronalazili put do mora. Ljeti bi Ëesto sasvim nestali ostavivπi samo suho i praπnjavo korito. Ali kad se zimske oluje razbjesne nad bregovima, rijeke se pretva-

196


raju u divlje i pobjeπnjele bujice koje ponekad preplavljuju doline odnoseÊi sve pred sobom. Voda odnosi kolibe πto su ih seljaci podignuli u zelenoj ravnici, naizgled izvan dosega opasnosti. Ali visoko na breæuljcima bilo je kuÊa podignutih na stijeni. U nekim dijelovima zemlje kuÊe su bile izgraene od kamena, pa su veÊ viπe od tisuÊu godina uspjeπno odolijevale burama. Bile su podignute napornim radom i uz mnogo poteπkoÊa. Prilaz tim kuÊama nije bio lak, a njihov je poloæaj bio neprivlaËniji od poloæaja kuÊa u zelenoj ravnici. Ali bile su utvrene na kamenu, pa su vjetrovi, vode i oluje uzalud navaljivali na njih. Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava ih, moæe se usporediti s Ëovjekom koji je sagradio svoju kuÊu na litici, rekao im je Isus. StoljeÊima prije toga prorok Izaija je pisao: “Sahne trava, vene cvijet, ali rijeË Boga naπega ostaje dovijeka” (Izaija 40,8), a Petar je mnogo godina nakon propovijedi na Gori, navodeÊi te rijeËi proroka Izaije, dodao: “A to je ta rijeË koja vam je navijeπtena kao Radosna vijest.” (1. Petrova 1,25) Boæja RijeË jedina je stalnost koju naπ svijet poznaje i siguran temelj. “Nebo Êe i zemlja proÊi”, rekao je Isus, “ali rijeËi moje neÊe proÊi.” (Matej 24,35) Velika naËela Zakona, velika naËela same Boæje naravi iznesena su rijeËima koje je Krist


197

izgovorio na Gori. Tko gradi na njima, gradi na Kristu, Stijeni vjekova. PrimajuÊi RijeË, primamo Krista. Samo oni koji tako primaju Njegove rijeËi, grade na Njemu. “Nitko, naime, ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je Æelite li postati veÊ postavljen, a taj je Kristovi Isus Krist.” (1. KorinÊasljedbenici, a ne nima 3,11) “Spasenja nema ni po jednom druznate kako biste gom, jer je pod nebom poËeli? Nalazite to jedino ime dano ljuli se u tami i ne dima po kojem nam se znate naÊi treba spasiti.” (Djela svjetlost? Idite 4,12) Krist, RijeË, objava za svjetloπÊu Boga — izraz Njegova kakoju veÊ imate. raktera, Njegova Zakona, OdluËite u srcu Njegove ljubavi i Njegoposluπati ono va æivota — jedini je teπto znate iz melj na kojemu se moæe izgraditi postojan karakBoæje RijeËi. ter. SluπajuÊi Njegovu RijeË, gradimo na Kristu. Nije pravedan onaj tko se samo raduje pravdi, nego onaj tko je Ëini. Svetost nije zanos, nego je posljedica potpunog predavanja Bogu, ispunjavanje volje naπega nebeskog Oca. Kad su Izraelova djeca taborovala

198


na granicama ObeÊane zemlje, nije im bilo dovoljno neπto znati o Kanaanu ili pjevati pjesme o njemu. Samo to ne bi im omoguÊilo da zaposjednu vinograde i maslinike u toj dobroj zemlji. Mogla je doista postati njihovo vlasniπtvo tek kad je osvoje, kad prihvate uvjete, kad pokaæu æivu vjeru u Boga, kad shvate da se Boæja obeÊanja odnose na njih i kad posluπaju Njegove naredbe. Religija se sastoji od ispunjavanja Kristovih rijeËi — ne zato da bismo stekli Boæju naklonost, nego zato πto smo, iako nezasluæeno, primili dar Njegove ljubavi. Krist ne utemeljuje Ëovjekovo spasenje na njegovim tvrdnjama da vjeruje, nego na vjeri koja se vidi u pravednim djelima. Od Kristovih sljedbenika se oËekuje da Ëine, a ne samo da govore. Karakter se izgrauje upravo djelima. “Svi su oni koje vodi Boæji Duh sinovi Boæji.” (Rimljanima 8,14) Sinovi Boæji su oni koje vodi Duh, a ne oni Ëija su srca dirnuta Duhom, ne oni koji se katkad pokoravaju Njegovoj sili. Æelite li postati Kristovi sljedbenici, a ne znate kako biste poËeli? Nalazite li se u tami i ne znate naÊi svjetlost? Idite za svjetloπÊu koju veÊ imate. OdluËite u srcu posluπati ono πto znate iz Boæje RijeËi. Boæja sila i sâm Njegov æivot nalaze se u Njegovoj RijeËi. Ako je primite vjerom, RijeË Êe vam dati snage da je posluπate. Ako ne


199

zanemarite svjetlost koju imate, dobit Êete veÊu svjetlost. Gradite na Boæjoj RijeËi pa Êe vam karakter biti izgraen po uzoru na Kristov karakter. Krist, pravi temelj, æivi je kamen. Njegov æivot proæima sve koji grade na Njemu “te dopustite da se od vas samih kao æivog kamenja sagradi duhovna kuÊa...” (1. Petrova 2,5) “U njemu sva zgrada, Ëvrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu.” (Efeæanima 2,21) Kamenje se sjedinjuje s temeljem, jer isti æivot proæima sve. Takvu graevinu ne moæe sruπiti nikakva oluja, jer: Ono πto s Bogom dijeli æivot, s Njime Êe i sve nadæivjeti. Ali past Êe svaka graevina podignuta na drugom temelju, a ne na Boæjoj RijeËi. Onaj tko gradi, sliËno Hebrejima Kristova doba, na temelju ljudskih ideja i miπljenja, formi i obreda koje su ljudi izmislili, ili na bilo kakvim djelima πto ih moæe Ëiniti ne oslanjajuÊi se na Kristovu milost, podiæe kuÊu svojega karaktera na nepostojanom pijesku. Bijesne oluje kuπnjâ odnijet Êe pjeskovitu podlogu i ostaviti kuÊu kao ruπevinu na obali vremena. “Stog ovako govori Jahve Gospod... I uzet Êu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju. I tuËa

200


Êe vam zastrti skloniπte od laæi, a voda otplaviti skroviπte.” (Izaija 28,16.17) Ali milost se zalaæe za grjeπnika. “Æivota mi moga — rijeË je Jahve Gospoda — nije meni do smrti bezboænikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da æivi! Obratite se, dakle, obratite se od zloga puta svojega! Zaπto da umrete, dome Izraelov?” (Ezekiel 33,11) Glas koji danas poziva nepokajane glas je Onoga koji je nekad, s boli u srcu, uzviknuo gledajuÊi voljeni grad: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, πto ubijaπ proroke i kamenujeπ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo, vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!” (Matej 23,37.38) Isus je u Jeruzalemu vidio simbol svijeta koji je odbacio i prezreo Njegovu milost. Plakao je, o, tvrdo srce, za tobom! Kad je Isus prolijevao suze na Gori, Jeruzalem se joπ mogao pokajati i izbjeÊi svoju sudbinu. Nebeski Dar na trenutak je zastao u nadi da Êe Ga Jeruzalem ipak primiti. Tako i tebi, o, srce, Krist sad govori glasom punim ljubavi: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,20) “Usliπah te u najbolje vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.” (2. KorinÊanima 6,2)


201

Tko svoju nadu temelji na sebi, gradi na pijesku. Ali joπ nije kasno da izbjegnete propast koja vam prijeti. Prije nego πto izbije oluja, bjeæite na sigurno tlo. “Zato ovako govori Jahve Gospod: Evo, postavljam na Sionu kamen odabrani, dragoBoæja RijeË cjen kamen ugaoni, tejedina je meljac. Onaj koji u nj stalnost koju vjeruje, neÊe propasti.” naπ svijet “Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi poznaje i zemlje, jer ja sam Bog i siguran temelj. nema drugoga!” “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupirem te pobjedniËkom desnicom.” “NeÊete se postidjeti i neÊete poniknuti dovijeka.” (Izaija 28,16; 45,22; 41,10; 45,17)

202


203

Predmetno kazalo

A BEL, prvi muËenik 52 Abraham, razlog Boæjeg izbora 55, 64 Adam i Eva, gledali i razgovarali s Bogom u Edenu 44 izgubili vlast nad svojim kraljevstvom 31 meusobno se poËeli optuæivati 168 Stvoritelj sjedinio 90 Aktivnost, ne moæe nadoknaditi nedostatak ljubavi u vjerskom iskustvu 168 Aneli, dobri i zli 160 pri drugom dolasku 147 radovali se Kristovoj pobjedi nad Sotonom 141 ravnaju se po naËelima Njegovog zakona 71, 148 sluæba, za Boga 148, 149 πtovanje Boga 144, 145, 146 sluæba za Ëovjeka 149, 150, 160 zli, vidi avoli Aneo, zavjeta, Jakov se borio s 24, 88, 190

uporabio svoju boæansku moÊ 191 Antikrist 168 BA BILON, Daniel i prijatelji u 62 Baπan 80 Biblija 35, 42 istine skrivene u 44 riznica Boæjeg milosra 42 tekstovi, novo znaËenje 35 Vidi i Boæja rijeË Bilje, buja 103 Bitka, i napredovanje, krπÊanski æivot je 187 najveÊa ikad voena za Ëovjeka 187 sa Sotonom, Krist nas neÊe napustiti u 160 Blago 121-124 Blago, nebesko 122 Blagoslov 173, 180 Blaæenstva 9 komentar na 17-66 Bludnice 172 Bog, Adam Ga gledao 44 Ëuje svaku rijeË 143

204


izlijevanje ljubavi 106 izvor æivota 86, 130 je ljubav 106 karakter, pogreπno predstavljen od Sotone 41, 156 Krist, sjaj OËeve slave 27 ljubavi 67 na prijestolju svemira 62 naπ Otac 102, 143, 146 naπ vjeËni prijatelj 162 ne izgovarati titule olako 144 nijednu duπu nije ostavio 126 oganj koji saæiæe 88 osjeÊa tugu i razoËaranja 143 pogansko razumijevanje 102 pogreπno protumaËen od Sotone 41, 155 predodæba o 102 priroda 10 proslavljen Ëovjekovim otkupljenjem 10 srediπte svjetlosti i blagoslova 107 stanuje u svakom boraviπtu 143 Stvoritelj 43 svemoÊan 136 πtovanje, sveti aneli 144, 145 uvjeti kad dolazimo k 115, 141-144, 155, 156

vjeËna ruka 135 æeli spasiti 37 Bogatstvo, zemaljsko 46 Bol, Ëaπa 26 duboka 25 Bol, æivot 24 Bolesni, duænost da skrbimo za 180 Bolest, On je mislio na nas 135 Borba 190 Boæanska promisao 43 Boæja mudrost 131 Boæja rijeË, jedina stalnost koju svijet poznaje 196 obeÊanje, siguran zalog 177 primamo Krista preko 152 prosuivati laæne uËitelje pomoÊu 192 prouËavanje velikih i dragocjenih istina 153 razvija u nama vrline 132 stvaralaËka sila 172 Sveti Duh Ëini razumljivom 152 Vidi i Sveto pismo BraÊa, sva su Boæja djeca 142 Isus se ne stidi nazvati nas 141 poteπkoÊe izmeu 84 Brak 89-92 zakon, prvobitni 89, 90 Briga, za ono πto trebamo primiti 178

PREDMETNO K AZALO Brige 136, 137 Brvno u oku 167, 170 CARINICI 172 Carinik, molitva 19 Carska palaËa 53 Ceremonije 12 Crkva 162 Krist glava 91 otkrivati Boga ljudima 61 otpala 169 sljedbenicima povjerio sluæbu u svijetu 63 u Filipi 55 CvijeÊe 112, 130-133 »AST 179 »aπa, blagoslova 18 hladne vode 39 »istoÊa, osobna 116, 117 srca 40, 41 Vidi i Obredna ËistoÊa »ovjek, Boæje pravo na svakoga 81, 82 i otkupljenje 10 Vidi i Ljudi »uda, Kristova 18 »udesne pojave 194 DANIEL 28, 62 Darovi, dragovoljni 84 David, bijeg 23 pjesnik Izraelov 66 psalmi πto ih je napisao 65, 66, 72, 150, 154

205

Dekapolis 15 Deset zapovijedi 74 treÊa zapovijed, hebrejsko razumijevanje 93 πesta zapovijed, krπi se njegovanjem mrænje 81 zapovijed o zakletvi 93, 94 Vidi i Boæji Zakon Djeca Boæja 150 Ëuvana usred nemira i sukoba naroda 163 πto znaËi biti nazvan 143 tko su 104, 107, 197, 198 Djela, ljubavi, mala 113 milosra 110, 111 ne praveÊi razlike, svima koji traæe 101 Djela, dobra 111 pobuda koju Nebo cijeni kod 111 napor da se zasluæi spasenje 164 ne moæemo zasluæiti ili kupiti nasljedstvo 120 posljedica primanja Krista 120 spasenje utemeljeno na vjeri koja vodi k 198 Dobar glas, kleveta moæe naπkoditi 50 Dobro 170, 181 Dobrota, posljedice 111-113 treba pokazati zlima 104 zakon 133

206


Dogaaji, buduÊi 162 Dom 31 Dragulji, uËenici nazvani 122 u Spasiteljevoj kruni 173 Drugi Kristov dolazak 146148 evanelje Êe se propovijedati u svijetu 147, 148 kako Êe na zle utjecati 42 kraljevstvo slave uspostavljeno prigodom 147 Druπtvo, umjetne razlike 63, 64 DrveÊe 133 Duh, Boæji, vidi Sveti Duh Duhovni svijet 126 Duπa, gladna i æedna 33 nema sile koja bi mogla ukaljati 50 –AVAO, vidi Sotona –avoli, vojska 160 sedam, istjeranih iz Marije Magdalene 172 EDEN, Adam i Eva u 31, 44, 90 ponovno Êe procvjetati na Zemlji 74 Egipat 67 Josip u 62 Energija, æivotvorna 56 Eva 96, 168 Evanelje, djelo, odgovornost 163

o kraljevstvu cijelome svijetu prije drugog dolaska 63-66, 146-148 FAR AON 88, 89 Farizej, molitva 17, 18 Farizeji, djelovanje religije 56, 57 Mesijanske nade 16 molitve114 nastojali steÊi Boæju naklonost 110 odbacili Krista 79 odjeveni u vlastito dostojanstvo 165 optuæivali Krista i Njegove uËenike 77 pitali Krista o rastavi 89 privukli pozornost i stekli ugled 110 razmetali se djelima milosra 110 religija 56, 57 tvrda i kruta pravovjernost 77 usvojili pogansko poimanje o molitvi 118 Farizejstvo, bît 78, 79 duh 168 je duh ljudske naravi 109 Filipi, Pavao i Sila u 54, 55 Filipljanima, poslanica 55 GALILEJA, jezero (jezero Genezaret) 59, 195

PREDMETNO K AZALO Krist je otpoËeo sluæbu u 13 opis okoline 195, 196 propovijed na Gori u blizini 11 rimska vojska u 97 Galilejci, opis 97 Gavrani 150 Genezaret, vidi Galileja, jezero Genijalnost moæe postati Sotonin mamac 129 Gerizim, gora 11 Gladne, nahraniti 151 Glediπte, neutralno 128 GorËina 85 Gospodnja molitva 139-163 i za bliænje 142 kraljevstvo slave je buduÊnost 146 obeÊanje u 159 otkriva Oca 161 Govor, jednostavan 96 zakon 94 Grad na gori 59 Granice, zemaljske, Krist ukida 63 Grijeh, Bog je oganj koji ga saæiæe 88 buna protiv zakona Boæje vladavine 75 donosi najkobnije posljedice 168 donosi sramotu i propast 158, 159

207

jedina nada da pobijedimo 87, 88, 188 ne pokuπavajmo traæiti izliku 156 ne uspijeva ispuniti propisana ljudska mjerila 164 odriËe Boga 75 otkriven samo na Golgoti 156 ponor 21 primamljuje laænim prikazivanjem 159 ropstvo 172 snaæni poticaj na 128 πto predstavlja 75 zasljepljuje i vara 159 æelja za samouzvisivanjem 31 Grijesi, skriveni 87, 88 Grjeπnik 156 Grm ruæe 170 HENOK 52 Hram, drugi, Kristovo proroËanstvo o 161 Hrana, ako nemate dovoljno za sutra 129, 150 molitva za 150, 176 Hvalospjeve, pjevali kerubini i serafini 141 ILIJA 150 Ilustracije 112 Ëaπa hladne vode 39 dijete traæi kruha 175

208


Izrael na granicama ObeÊane zemlje 197, 198 palestinski gradovi 183 planinski potoci 112 preæaliti ruku ako ugroæava æivot 86 priprema kamena za hram 22, 23 putnik æuri prema gradskim vratima 187 sol 55-58 umorni putnik nalazi izvor u pustinji 34 zgrada na stijeni 199 Vidi i Prispodoba Ime, Boæje, vrijeati 145, 182 svetiti predstavljanjem Njegova karaktera 146 uzdiæu aneli 145 uzimanje 93 Imetak 121 Iskrenost, namjere 111 tko jedini moli 148 Iskustva, dragocjena 23 Ispit za prepoznavanje laænih uËitelja 192 Isprazni razgovori, osueni 96 Istina, izbjegavanje 95 ljepota i dragocjenost 44 zahtijevati 93, 94 Isus Krist, prije utjelovljenja: Aneo koji se borio s Jakovom 24, 88, 191 govorio preko Izaije 99

objavio naËela Boæjeg zakona 70 proglasio Zakon na Sinaju 67, 68, 70 Stvoritelj ljudi 70 ugledao ga je Daniel 28 Isus Krist, prve godine æivota: Janje Boæje 12 oËistio hram 12 pomagao majci 151 radio u Galileji 13 roen u Betlehemu 11 rukopoloæio Dvanaestoricu 14,15 slava UËitelja 13 Isus Krist, opÊenito: braÊa i majka se bojali za zdravlje 139 Ëuda, vidi »uda Kristova dok je æivio na Zemlji 135 doπao radi 71 duhovno kraljevstvo 20 glava Crkve 91 Gospodnja molitva 140 hodio sam 42 iscrpljen neprekidnim radom 139 kako Ga se ponovno razapinje 21 krotkost 27 kruh æivota 152 lice 139 ljubav i njeænost 69 ljude dræao oËaranima 17 Marija Magdalena i 172

PREDMETNO K AZALO mi gradimo na 197 molio za svoje krvnike 99 naËin pouËavanja 69 nagrada za patnju i poniæenje 122 napadan od protivnika 46, 47 narav 27, 28 naπ jamac 20 naπ Zastupnik 142 naπi grijesi su Ga raspeli na kriæ 21, 171 neiskazana ljubav na Golgoti u 65 ni traga licemjerstvu u 27 nije htio upotrijebiti nijedno Sotonino oruæje 83 nije otkrio novi oblik molitve 140 nije zemaljski kralj 14 nije æalio πto je stvorio Ëovjeka 10 nikad neÊe napustiti duπu 159 odræavao pozornost pomoÊu prisposoba 58 okrutno oklevetan 50 osobna molitva 139 otkriva se preko Ëovjeka 61 plakao nad Jeruzalemom 200 pokoravao se OËevoj volji 28 poniznost 27

209

posrednik za objavu Oca 61 prigodom drugog dolaska 147 prispodobe, vidi Kristove prispodobe razlikovanjem izazvao najogorËenije neprijateljstvo 46 rijeËi 64 satima se molio 139 sjajnost OËeve slave 27, 72 smirenost 30 smrt 81 spominje Mojsija 70 svjetlo koje obasjava palog Ëovjeka potjeËe od 60 treba biti svakodnevno s nama 116 trpio klevete i progonstvo 98 tuæan 26 uËi nas da Njegovog Oca nazivamo svojim 141 usrdno se trudio 25 utjelovljenje, razlog za 142 æiva RijeË 197 æivi kamen 199 æivot 29 Ivan, apostol 71 Ivan Krstitelj 12 na Izaijino proroËanstvo 12 Krist govorio preko 64, 99

210


Kristove rijeËi preko 64 prorok-evanelist 64 Izdajice, Kristove 182 Izgubljeni sin 20 Izmirenje s Bogom 78 Izrael, Boæja namjera u oslobaanju 62 Ëuvari svetih proroπtava 63 duh prave poboænosti 12 ime, dano Jakovu 191 iskvaren robovanjem u Egiptu 67 pogreπno tumaËena proroËanstva 12 propustio ostvariti ideal 11 svjetlo, otkriveno narodima preko 62 zaposjeo Kanaan 197, 198 Izvor svake milosti 37 JA KOV, borio se s Anelom (Kristom) 24, 88, 191 Ezav i 88, 89 faraon i 88, 89 ime 191 kriza u æivotu 24 nazvan knez Boæji 88 Jamac, Krist 20 Jaram, Kristov 138 sluæenja 30 Jeruzalem, Kristova proroËanstva o 161, 162 nada u kraljevstvo 16 Job 38

Josip 62 Joπua, sin Nunov 11 veliki sveÊenik 157 K AFARNAUM 85, 97 Kanaan, Izrael osvojio 198 Karakter 123 kleveta i 50 mjerilo 106, 168 preobraæaj 78, 190 savrπenstvo 22, 113, 155, 156, 159, 180, 197 u Boæjoj vlasti 50 Kerubini 163 kliËu hvalospjeve 141 Kiπa, Boæji dar 103, 104, 132 Kleti se, laæno 93 upute u pogledu 92-96 Klevetanje, okrutno 50 Knjiæevnici, mesijanska nada 16 proglaπavali Krista grjeπnikom 77 Komplimenti 95 Korijen gorËine 85 Kraljevstvo, Boæje 188 Kristovo 134 milosti, Kristovo duhovno 20, 146 OËenaπ o 146, 147 pravednosti 149 slava, prigodom drugog dolaska 146-148 uvjeti za ulazak 27, 40 Krist, vidi Isus Krist

PREDMETNO K AZALO Kriticizam 95, 165, 170 Kritizeri na strani antikrista 168 Kritiziranje, duh 167, 170, 171 Krivnja 156, 171 Krivokletstvo 93 Kriza, svijet 162 Kriæ, Kristov 93, 120 stavimo terete u podnoæje 22 vrijeanje 47 Krotkost 31, 32 dragocjena vrlina 27 Kristova, djelovanje 31 nauËena u πkoli patnje 27 podnoπenje nepravde, nisu cijenili 27 KrπÊani, koji tvrde da jesu 128 KrπÊanstvo, pravo mjerilo 180, 182 Kruh 151, 152 molimo za 177 æivota, Krist 152 Kruna, Otkupitelja 173 Krune, pred Isusove noge 124 KuÊe, sagraene na stijeni i pijesku 195-201 KuπaË 159 Kuπanje, izvori 157-161 mamljenje na grijeh 157 oduprijeti se, boæanskom silom 158

211

otkriva skriveno u srcu 86 otvorena vrata za 125 u tajnosti, borba duπe protiv 128 Kuπnje, Krist moli za one u 174 zaπto ih Bog dopuπta 22, 48, 49 Kvasac 77, 78 LASK AVE FR AZE 95, 110 Laæno svjedoËenje 84 LiπÊe, pojavljuje se Boæjom rijeËju 103 Lucifer, vidi Sotona “Luak” 82 LJILJANI 131, 132 Ljubav, Boæja poruka 134 Boæja, æivi izvor 83 dar koji primamo 103, 104 djelovanje 54, 58, 83, 84, 103-108, 106 istina o103 izlivena obilno 34 je nepromjenjiva 143, 177 naËelo samopoærtvovne 41 nedokuËiva 65 opraπtajuÊa, da bismo je primili i pruæili 155 pozitivno, djelotvorno naËelo 83 prema Ëovjeku 104

212


prinuda 169 prostrana kao svemir 58 sluæba 132 Sveti Duh daje 104 tajna Utjelovljene 66 tvrava, neosvojiva za Sotonu 161 u skladu s aneoskom 58 vjersko iskustvo nije proæeto 168 zlatne veze 92 Ljubaznost, odgovor srca na 104 Ljudi se spaπavaju kao pojedinci 56 Ljudska zajednica 178 narav 28, 79 MA KEDONSKI krπÊani 110 Malovjerni, Krist se zauzima za 174 Mamac, Sotonin 129 Mana 137 Marija Magdalena 172 Marija, Isusova majka 151 Mesija, i Njegovo djelo, pogreπna shvaÊanja o 12, 13 vladavina 20 Mesijanske nade, farizeja, ribara i poljodjelaca 16 Mihej 78 Milosrdan 37, 38 Milosre, djela 110, 113 djelo, izvor dvostrukih blagoslova 113

duh 37 Milost, Bog dao svoju 55 kao kiπa i sunce 132 Kristova 43, 44, 137, 180 razvija karakterne osobine 113, 159 riznica blaga 42 savrπeno posluπni Zakonu 73 uvjet vjeËnog æivota 105 zahvalnost, znak 116 Milost, kraljevstvo 20, 148 Mir, kako se stjeËe 29, 30 Kristov 30 nebeski 44 samoljublje uniπtava 30 tko postaje sudionikom 44 Mirotvorac, pravi 45 Misao, zla 85 Misija, diljem svijeta 64 Misli, odbojnost prema nepristojnim 41 Miπljenja, unaprijed stvorena 96 Mnogoboπtvo 102 Mojsije, Krist preko 70 najkrotkiji Ëovjek na zemlji 27 Molitva, Bog Ëuje svaku 143 Boæja slava otkrivena 42, 43, 68 carinika 19 cijelu noÊ na 14 farizeja 18, 19, 114 iskrena 148

PREDMETNO K AZALO Isus je imao vrijeme i tajna mjesta za 115, 139, 140 Isus zraËio svjeæinom 140 javna 115 Krist nije otkrio novi oblik 140 na osamljenom mjestu 115, 116 nema vrijednost ni zasluga koje bi ispaπtale za grijeh 118 neznaboæaËko shvaÊanje 118 osobne naravi 115, 116 pobjeda izvojevana usrdnom 188 ponavljanje fraza u 118 predmet za 177 prijamna dvorana Najviπega 144 priznanje, ponizno 84 sve razboritiji u 117 rezultati svakodnevne 117, 153 snaga u 117 tijelo 82 u zajednici s Kristom 153 vjere, kad dolazi iz iskrenog srca 119 vrijeme za 156 za svagdaπnji kruh 151 za vodstvo Svetog Duha 176 Moljenje, radi samohvale 114

213

Moneta, kraljevska 181 Moralna izopaËenost 55 Mordokaj 62 Mrænja, duh 31, 45, 80, 104 MuËenici za Boga 48 MuËenik, Abel 52 Muæ 91 NACIONALNE predrasude 63 nikoga ne Ëine Boæjim djetetom 104 Nagrada, ne smijemo misliti o 111 spaπene duπe Êe ugledati 123, 124 vjernih 54 Nakane, zdrave 124 Napori, ulaganje 134 Narod, Boæji 163 Sotona Êe πiriti pogreπne predodæbe o 50 Narodi, usred sukoba 163 sudbina 162 Naslijeene sklonosti 188 Nasljedstvo 150 Navike, grjeπne 189 Neljubaznost 81 Neoprostivi grijeh 126 Neprijatelji, zaπtita od 56, 98 Neprijateljstvo, promijenjeno u ljubav 106 zlih 150 NevjerniËki svijet 57 Nevjerovanje, pretvoreno u vjeru 106

214


uporno 125 Nevolje 24 hrabro podnesene 158 koje moraju iskuπati duπu 163 Krist ne budi nadu da Êe biti osloboeni 46, 47, 48 Kristovo srce otvoreno za naπe 25 ne trebamo se obeshrabriti 158 savjeti za one koji se suoËavaju s 50, 116, 120, 121 svakodnevne 25 zaπto Bog dopuπta da imamo 22, 23, 48, 49, 66 æivotne, Bog se njima sluæi 22 Nevoljni, tko im daje 113 Nezahvalni 104 Neznaboπci, obiËaji 85 smatrali da molitvom mogu zasluæiti oprost grijeha 118 razvrat 85 Noa 52 Novac, za πirenje evanelja 123 ljubav prema 121 OBE∆ANJE, u OËenaπu 159 Obitelj 90 pripadamo jednoj 144 Objave, Boæje 35 Obmane 161

ObraÊenje 137 Obredna ËistoÊa, bezvrijedna 40, 69 æidovski propisi o 40 Odgoj, boæanski 117 Odgovornost koja pripada Bogu 136 OdjeÊa 129, 130, 165, 179 bijela 20, 21 vidi i Pravednost, Kristova OdreÊi se, sebe 28, 190 svoje volje 189 Ofir, zlatna πipka 111 Oholost, mora se razapeti 190 nema mjesta za Isusa 18 odrekao se 28 pretvara u poniznost 106 utjeËe na ocjenu 95 Oko, zaslijepljeno samoljubljem 125 Opraπtanje, tko nije spreman 153 Oprost 19, 37, 38, 153-157 Optuæba, bolje stradati zbog laæne nego se osveÊivati 31 izbjegavajmo uvredljivu osudu 83 OptuæivaËki duh, posljedice 169 OsjeÊaji 165 milost Ëisti 180 OskvrnuÊe, æidovski strah od 40 Osuivanje, drugih 165, 166 zablude 94, 95

PREDMETNO K AZALO Osveta, duh 31, 81, 98 πto je Krist rekao o 97 Osvetoljubive misli 81 OæaloπÊeni, posebna milost 26 PA D, najdublji 82, 172 Palestina 85 gradovi u 183 smjeπtaj na breæuljku 183 zatvaranje vrata zalaskom sunca 183 Patnja, navela mnoge da upoznaju Krista 22 sudjelovanje s Kristom 26 æivot, moæe razvedriti 24 Pavao, i Sila 54 kod kamenovanja Stjepana 52, 53 napisao poslanicu Filipljanima 53 neprijatelj evanelja 172, 173 poslije obraÊenja 172, 173 utamniËenje 53 PeÊ, Bog nadgleda 163 ognjena 48 Perzija, Mordokaj u 62 Petar 18 Pijesak, nepostojan 199-201 Pjesma nad pjesmama 91 Pjesme, anela 187 nepoznatih pjesnika 101, 106, 130, 166, 199 u zahvalnost Ocu 117

215

Planeti 103 Pobjeda nad grijehom 188 Poboænost 116, 117, 124 Pobude, suditi, drugima 168 u bogosluæju 109 Podnoπenje, blago 27 Podrugljive rijeËi 96 Pogreπan zakljuËak 95 laæni uËitelji 192-194 Pogreπke, naπe 155 Pohlepna æudnja 121 Pokajanje 19, 120 okretanje od sebe 120 Pokora 120 Pokoravanje Boæjoj volji 188 PoloviËna sluæba 128 Poloæaj, uglednih i bogatih 184 zemaljski 104 Pomirba s Bogom 156 Ponaπanje 172 nepromiπljeno 41 Poniznost 106 Poniæenje 47 Ponor 128 Popraviti uËinjeno 84 Poruga 30 da razdrma umove 52 gluhi na 30 nitko nije vraÊen s pogreπnog puta 171 slijep za 30 Poslovi 134, 135 u koje se ne trebamo upuπtati 134, 135

216


Posluπnost, dokaz da smo uËenici 194 nije teret anelima 149 prava i laæna 68 Posrednik, nitko od ljudi ne treba biti 115 Post 119 PosveÊenje 57 Potoci, plitki 34 Potrebe, Bog skrbi za 143 ljudske 182 Potrebiti, milosrdno davati 111 Poziv, Boæji osobiti 174 Pozornost za zemaljsko 134 Poærtvovnost 113 Poæudan pogled 85, 86 Pravednost, bit Êe izvor blagoslova 73 Boæja, utjelovljena u Kristu 32, 33 gladni i æedni 34 i Boæje kraljevstvo 32, 33 je ljubav 32 Kristova 20, 177 naËela 70 prihvaÊanjem Krista 33 πto znaËi biti 55, 60, 61 u djelima 198 Predrasude 96 nacionalne 63 Pretjerivanja 95 Prijestupi 155 Prijevare, Sotonine 50, 95, 156

Prijezir, nedopustivost 81 rijeË 82 Prinuda, Bog ne uporabljuje nasilne mjere 106 Krist vrπi samo pomoÊu ljubavi 169 Æidovi su pribjegli 169 Priroda, Ëitajmo Boæju poruku u 103, 133 Ëovjek moæe nauËiti o Bogu iz 103, 131 Krist se sluæio primjerima iz 58 ljepota svega stvorenog 131 neograniËena umjeπnost na djelima 131 pouËite djecu 133 zakon i 70 Prispodoba, o izgubljenom sinu 20 o kuÊama na stijeni i pijesku 195-201 vidi i Ilustracije Pristanak, Bog ne moæe djelovati bez naπeg 188 Pristojnost, osjeÊaj 180 Privid, vjera 194 Priznanje pogreπaka, jedan drugome 84, 153, 154 Prizori, poroËni 85 Progonstvo 46, 47 plaÊa na Nebu 54 pokretaËka sila 47 savjeti onima u 47-51

PREDMETNO K AZALO spoznaja se πirila na sve strane 52 zaπto Bog dopuπta 158 zaπto se radovati u 47 Promisao 43 pogreπne ideje o dokazu vjerodostojnosti 194 strogost u Boæjoj 37 Propast 87 Proroci, laæni 192, 193 ProroËanstva, Kristova 162 za posljednje dane 162, 163 Proroπtva, sveta 63 Prosvjetljenje, boæansko 124 Protivljenje 83,172 Prvenstvo, æelja za 28 Psalmi, i David 65, 66, 72, 150, 154 Ptice 129, 130, 133 Put preuzak za bogate 184 Putovi, dva 183-187 R A BINI, duh i metode 109 Kristovo uËenje i 69 laæno mudrovanje 139 smatrali se boljima od drugih 102 tradicije i zahtjevi 69 zid razdvajanja laskao 69, 70 Rabinski obredi i obiËaji 77 Raj, Boæji 184 Rane, povjerimo Njegovom lijeËenju 116

217

Raspoloæenje, osobno 95 Rastava braka 89-92 Razbojnik, vijest nade, na samrti 99 Razgovori 96 Razmetanje, farizeja 110 ne kod pokajnika 119 Razumijevanje, kao Ëaπa hladne vode 39 Religija, bez spasonosne vjere 77 Kristova 120 laæna 118, 182 treba je preporuËiti djeci 133 u ispunjavanju Boæje volje 198 Revnost, osobna 117 RijeË, naglaπavanje 95 Bog Ëuje svaku izgovorenu 143 ljubazna 39 RijeËi, nedoliËne 41 istinite i Ëiste 96 prenoπenje, svojega brata 84 ukrasne 118 Rim, nada da Êe Krist skrπiti ponos 98 Pavao u zatoËeniπtvu 53 veliko svjetsko carstvo 16 zastava 97 Rimljani 80, 81, 85, 97 primoravali hebrejske seljake da nose terete 97

218


Rimski, Ëinovnici 85 vojnici 97 Roditelj, voljeni 136, 137 Roditelji, djecu pouËe u prirodi 133 Rukopolaganje 14, 15 SA MODOSTATNOST 190 Samohvala 114 Samoljublje 109, 125 Samouzvisivanje 31, 171 Savez, Aneo 24, 88 Savjest 156 krπÊanina 127 Savrπenstvo, Æidovi nisu uspjeli svojim naporima steÊi 106 Saæaljenje, prema 38 pretvara se u Sotonin mamac 129 SebiËnost, Krist oslobaa ljude 63 Serafin 141 Sinaj, gora 67, 70 Sinedrij 13 Sinovi Boæji 148, 149 SiroËad, krπÊani pruæaju sliku 120 najsveËanija obveza da skrbimo za 180 Siromaπni, duhom 19 Krist nas uËi da se sjeÊamo 151 milostivi prema 112 Mojsijev zakon i 101

omalovaæavanje prava 182 omalovaæiti potrebe 182 Siromaπtvo 135 Sjeme 81 Sklonosti, zle 46 Slabost, povjerimo Njegovoj snazi 116 u sebi vidimo samo 155 Slava, Bogu 111 Slava, Boæja 48 Kristova 65 otkrivena Mojsiju 42, 43, 68 zemaljska 46 Sloboda savjesti 52 Sluæba, rukopolaganja 14, 15 krπÊansku, trebamo prikazati privlaËnom 120 iz istinskih pobuda 109138 Smilovanje, molitva za 176 srce puno 171 Snage, naπe 188 Sol 55-58, 77 Sotona, gospodari svijetom kao tiranin 141 interesi 127 knez zla 47 Krist je porazio 141 nije mogao svezati ni dotaknuti 48 od pada se sluæi prijevarom 50 optuæuje 21, 82 oruæje 83

PREDMETNO K AZALO prepirao se za Mojsijevo tijelo 82 progonio Boæju djecu 48 sluæba 121 uzroËnik Kristove smrti 81 zaËetnik osvete i mrænje 31, 81 Sotonino tlo 159 Spasenje 198 Spokoj, vjere 11 Sposobnosti, duhovne 66 Srce, Boæja milost omekπava 180 Ëovjekovo je hladno i bez ljubavi 37 je tamo gdje je blago 123 ljubav izgoni grijeh iz 106 ne moæemo Ëitati 165 oholost zatvara, Kristu 18 pokuπava skriti ili opravdati zloÊu, 168 popriπte sukoba 187 SreÊa 30 Stijena 197-201 Stjepan 52, 53 Strast utjeËe na ocjenu 95 Subota, i brak, ustanove 90 Sud, pokoravanje 100 Sudbina, slavna 87 naroda 162 Suditi, upute o 164-201 Sudska prisega, vidi Zakletve Sukobi, Krist stiπava 44, 45 SumnjiËenja, prestalo bi izraæavanje 95

219

zla 45 Sunce, pouke od 59, 64, 103, 132 SunËana svjetlost 95 Suradnja s Bogom 188 Susjedi i stranci 64 moliti i za 142 Sustav simbola 74 Sutraπnjica, molite kruha za 150 nema potrebe brinuti za 136 teret 136 Suze 24 Svae 31 Sveti Duh 19, 35, 56, 104, 107, 174, 176, 188, 198 dan primatelju 36, 111 dar 149, 150 dobra djela pomoÊu 111 grijeh protiv, kako se Ëini 127 Kristov predstavnik 176 najveÊi od svih darova 176 otkrivao pouke 17, 35, 42, 43, 152 vrline 132 Svetogre 93 besmislene izreke graniËe sa 94, 95 Svetost 32, 197 SvijeÊa, nezapaljena 60 Svijet prirode, i prirodni zakoni 70 zakoni u duhovnom i 126

220


Svjetiljka, pouke od 60-62 Svjetlo, ljudski rod nema vlastite 60 srediπta 107 svijetu, Boæji narod 58-66 svjetlonoπe 58-62 tko podcjenjuje nema 194 Svjetovi, u visini 70 bezgrjeπni 145 k licali hvalospjeve zbog Sotoninog poraza 141 zvjezdani 130 Svjetovnost, prisvojila mjesto Boga 121 ©A DR A K, i drugovi 48 ©ekem, dolina 11 TAJNA, utjelovljene ljubavi 66 Talent 129 Temperament, razdraæljiv 31 Tereti, Bog nas poziva da Mu donesemo 22, 116 Tjeskoba, pod teretom 160 Tradicija, duh prave poboænosti se izgubio 12 rabinska 69 Trgovina, obmanjivanje 95 Trun, Ëestica, podloæna zakonu 70 u oku 166, 167 Tuga, svakodnevna 25 u svakoj ljudskoj je i On 26 Tugovanje 21, 25, 160

iskreno, zbog grijeha 21 Kristovo srce otvoreno za naπe 25 za svijet, zbog grijeha 25 utjeπit Êe se 22 U»ENICI, dokaz da smo 194 Dvanaestorica, kao Ëlanovi Njegove obitelji 14 Kristovi 139, 140 oËekivali dolazak kraljevstva 146 prvi 174 rukopoloæeni 14 spori u shvaÊanju 42 vidjet Êe razoren Jeruzalem 161 zavedeni uËenjem rabina 14 UËitelji, laæni 192, 193 Udobnost, ljubitelji 184 Udovice 151, 180 Udovoljiti zakonu 148 Uhode, dostojne prijezira 164 Umiπljenost 167 Umovi, trebaju biti uzdrmani 52 Usluænost 179 Utjecaj, drugoga 84 osobni 56 Utjeha 21, 22 Utjeπitelj 26 Uzdrmati, ljudske umove 52 UzvraÊanje 31, 82

PREDMETNO K AZALO VELIKO VIJE∆E 93 Vinova loza 170 VjeËni æivot, uvjeti 105 Vjera, koja nije lakrdija 84 prava 77, 78 u Krista 194 Vjersko, iskustvo liπeno ljubavi 168 prednost 104 Vladari 163 Vlastita pravednost 170 Vlastita slava, pravi cilj 109 Vlastito dostojanstvo, odjeÊa 165 Volja, Boæji plan za naπu 88, 188, 189 grijeh se sluæi naπom 87 pokoriti 87, 128,188, 189 Vrabac 131 Vrata, πiroka 183-187 Vrelo æivota 35 Vrijeme, sijanja 103 Vrt, priroda u 132, 133 ZA DOVOLJSTVA 134, 135 Zahvaljivanje, Bogu 111 doimo s darom 140 duænost priznanja u vezi sa 84 je pjesma anela 117, 118 Zajednica, molitvom i prouËavanjem Biblije 153, 175 Zakletve 92-96 zabranjeno uzimanje Boæjeg imena 93

221

ZakljuËak, pogreπan 95 Zakon, Boæji, boæanska ljubav temelj 72 Boæja volja izraæena u 148 Boæje naravi, iznesen u govoru na Gori 196, 197 aneli se dræe Boæjeg 71 Ëovjek ne moæe sam po sebi vrπiti 73, 79 dobrote 133 duhovna narav 67-108 govora 94 Izrael nije shvatio duhovnu narav 68 kad bi ljudima bilo dopuπteno zanemariti 75 Krist moæe dovesti ljude u sklad sa 73, 74 Krist optuæen da se suproti 70 ljubavi 132 ljubavi, u obnovljenom Raju 74 moæe se vrπiti 72, 73 naËela 74 neki se prisiljavaju na posluπnost 164 nepromjenjiv 70-74 objavljen na Sinaju 67, 71 objavljen u Edenu 71 posluπnost 76 postojao prije stvaranja 70, 71 preslika Boæjeg karaktera 106

222


rabini ga pogreπno tumaËili 102 samoljubiv prijestupnik 109 savrπena pravednost 79 Sotona se pobunio protiv 148 svet i savrπen 73 πto znaËi dræati 79, 80 πto znaËi ispuniti 71, 72 u prirodi sve podloæno 70 zemlje, poπtovati 100 Vidi i Deset zapovijedi Zakoni, Boæje vladavine 75 Mojsijevi 98 na Sinaju, otkrivanje nebeskog 68 posluπnost 70 prirode 132 vjerski 169 Zalutale duπe 174 πto je potrebno da ih pridobijemo 172 Zanos, nije svetost 197 Zapovijedi, Boæje 105 namjerno krπiti jednu 75 Vidi i Zakon, Boæji Zapreke 158 Zaslijepljenost srca 126 Zavist 45 Zavjet, novi 74 Zdravlje 135 Zemlja, nova 32 obilje 103 Zid, razdvajanja 63, 69, 70

Zlatno pravilo 178-183 Zlo, jedina zaπtita protiv 159 osobe, budimo ljubazni prema 104 tko Ëini 168 uËinjeno se vraÊa 181 Zloba 81 ZloËin 173 Znak, Kristov 192 Znakovi pripadnosti Nebu 104 Znanje, nedovoljno 96 o Bogu, proπireno progonstvom 52 zlo, preko grijeha 168 Zvijezde 132 ÆELJA, grjeπna 126 Æelje, zle 189 Æena, muæ postavljen kao glava 91 Æetva æivota 123 Æidovi, nastojali postiÊi savrπenstvo vlastitim naporom 106 nisu cijenili strpljivost i blagost 27 ogorËeni Rimljanima 97 ponosni na svoju moralnost 85 rastavljali se od æena 89 religija 77 smatrali da je svijet izloæen prokletstvu 103 vrijeali Boæje ime 145

PREDMETNO K AZALO zahtijevali obrednu ËistoÊu 40 Æivot, Kristov 199 nemamo odvojeno od Boga 87, 103, 104

223

Ærtve, mnogoboæaËke 102 zalutale, iskuπane i jadne 38 Ærtveni darovi 83

Kazalo priredio Hinko Pleπko

224


Kazalo

RijeË unaprijed ................................................. 7 Predgovor ........................................................... 9 Na obronku Gore ............................................ 11 Blaæenstva ......................................................... 17 Duhovna narav Zakona ................................... 67 Sluæba iz istinskih pobuda ........................... 109 Gospodnja molitva ......................................... 139 Ne suditi, nego pomagati ............................. 164 Predmetno kazalo ........................................ 203

Isusov Govor Na Gori

Recommend Documents