zajednička karakteristika pravnih sistema savremenih država. Takva pravila i sankcije izvode se iz neophodnog ovlašćenja suda da osigura pravilno i uredno funkcionisanje postupka pred njim. S obzirom na navedeno, proizlazi da su mjere koje određuju sudovi na osnovu takvih pravila srodnije izvršavanju disciplinskih mjera nego izricanju kazne za počinjenje krivičnog djela.14 Dalje, Ustavni sud zapaža da je evidentno da se nov čana kazna za vrijeđanje suda ne unosi u krivičnu evidenciju, nego se, kako to jasno proizlazi iz odredaba člana 150 Zakona o krivičnom postupku BiH, o izrečenoj kazni obavještava nadležna advokatska komora. Takođe, evidentno je da se predmetni postupak ne može pokrenuti na osnovu „prijave o izvršenom krivičnom djelu“, kao što je to slučaj sa učinjenim krivičnim djelima. Ustavni sud, stoga, smatra da se u konkretnom slučaju radi o povredi discipline od apelanta kao učesnika u krivičnom postupku kojem je za učinjenu povredu izrečena disciplinska mjera kojom je sankcionisana ta povreda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju priroda djela za koje je apelant kažnjen disciplinska, a ne krivična, te da ni drugi kriterij za klasifikaciju djela „kao krivičnog djela“, odnosno za potvrdu da se primjenjuje „krivični dio“ člana 6 Evropske konvencije - nije ispunjen. Ustavni sud ističe da, bez obzira na to što je utvrdio da nisu ispunjena prva dva kriterija za primjenu krivičnog dijela člana 6 Evropske konvencije, odnosno bez obzira na nekrivični značaj zabranjenog lošeg ponašanja, priroda i stepen težine kazne kojoj se određeno lice izlaže može dovesti stvar u kategoriju „krivičnih“ stvari.15 S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelantu u ovom predmetu izrečena nov čana kazna od 1.000 KM, a najveća kazna kojoj se riskirao izložiti na osnovu odredaba člana 150 Zakona o krivičnom postupku BiH, iznosila je 5.000 KM. Prema mišljenju Ustavnog suda, ni razmjerno mala izrečena nov čana kazna, ni mogući iznos nov čane kazne ne dosežu nivo koji bi je činio „krivičnom“ sankcijom.16 Kako je već konstatovano, za razliku od redovnih kazni, nov čana kazna kojom je kažnjen apelant zbog vrijeđanja suda se ne unosi u krivičnu evidenciju. Dalje, Ustavni sud primjećuje da se izrečena nov čana kazna nije mogla automatski zamijeniti kaznom zatvora, budući da je mogla biti zamijenjena kaznom zatvora samo u ograničenim okolnostima, i to ako nov čana kazna nije plaćena. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je malo vjerovatno da bi se u apelantovom slučaju ikada ostvarili uslovi za zamjenu nov čane kazne kaznom zatvora. Pri tome Ustavni sud smatra da sama zakonska mogućnost da se zamijeni novčana kazna (ukoliko je apelant ne plati) zatvorom, ne može automatski voditi zaključku o primjenjivosti krivičnog aspekta člana 6 Evropske konvencije, budući da ta mogućnost predstavlja samo modalitet izvršenja predmetne sankcije u slučaju da se apelant ne povinuje nov čanoj obavezi koja mu je kao primarna određena osporenim rješenjima. Stoga, Ustavni sud smatra da nov čana kazna
Žugić protiv Hrvatske, tačka 66. Ravnsborg protiv Švedske, stav 35. 16 Vidi, mutatis mutandis, Kovač protiv Hrvatske, stav 35. 14 15
137
kojom je apelant kažnjen zbog vrijeđanja suda nije dovoljno teška da bi se mogao primijeniti „krivični dio“ člana 6 stav 1 Evropske konvencije.17 Stoga, Ustavni sud zaključuje da se postupak koji je doveo do izricanja nov čane kazne apelantu nije ticao odlučivanja o „pravima i obavezama građanske prirode“, niti o „krivičnoj optužbi” u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, proizlazi da član 6 stav 1 Evropske konvencije nije primjenljiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6 Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje inkompatibilni, ratione materiae, sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
2.2. Meritum U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je iz osporenih rješenja vidljivo da je Sud BiH apelantu izrekao nov čanu kaznu od 1.000 KM, ocijenivši da podnesak od 21. avgusta 2009. godine, označen kao odgovor na žalbu, predstavlja vrijeđanje Suda BiH. U izreci prvostepenog rješenja je navedeno da je apelant svojim navodima da „Sud BiH svojim odlukama favorizuje Tužilaštvo, da odluke donosi po principu vjerovanja Tužilaštvu, da bez ikakve veze sa ponu đenim dokazima ili bez ikakvih dokaza usvaja prijedloge Tužilaštva BiH, da je Sud ve ć pokazao spremnost da vjeruje Tužilaštvu, te da pruža neprimjerenu pomoć Tužilaštvu BiH“ - uvrijedio Sud BiH zbog čega se kažnjava. Prema stavu Suda BiH, ovakvo apelantovo ponašanje predstavlja grubo vrijeđanje ugleda i dostojanstva Suda BiH. Prilikom odlučivanja o žalbi povodom utvrđene kvalifikacije prvostepenog suda da je riječ o uvredi Apelaciono vijeće Suda BiH je prihvatilo argumente prvostepenog suda uz obrazloženje da sporni apelantovi navodi „bez sumnje i po ocjeni ovog vijeća predstavljaju grubo vrijeđanje ugleda i dostojanstava Suda BiH, te da sporni navodi nesumnjivo prelaze okvire etičkog i profesionalnog ponašanja, koje se očekuje od svakog advokata [… ]“. Dalje, s obzirom na to da član 10 Evropske konvencije prihvata ograničenja slobode izražavanja da bi se održali dostojanstvo i autoritet suda, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o izražavanju sumnje u nepristranost i neprofesionalnost suda ne mogu kvalifikovati kao vrijeđanje suda, jer su dati u granicama tolerancije koje nameće demokratsko društvo i prije predstavljaju apelantov vri jednosni sud i mišljenje.18 Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je već razmatrao slično pravno pitanje, dajući odgovore u pogledu narušavanja granica postavljenih stavom 2 člana 10 Evropske konvencije, nakon čega je zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu izražavanja time što su redovni sudovi apelantovo izražavanje sumnje u nepristranost suda kvalifikovali kao vrijeđanje suda i narušavanje njegovog autoriteta izricanjem nov čane kazne. 17 18
Ljerka Kovač protiv Hrvatske. Vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 840/06 od 25. januara 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba.
138
Zbornik radova radova je štampan zahvaljuju zahvaljujuć ć i finansijskoj pomoć pomoć i Ambasade Kraljevine Norveške u Bosni i Hercegovini. Stavovi iznešeni u Zborniku radova su stavovi autora i ne izražavaju stavove Ambasade Kraljevine Kraljevine Norveške Norveške u Bosni i Hercegovini Hercegovini i Evropskog Evropskog defendologija centra. centra.
IZDAVA Č EVROPSKI DEFENDOLOGIJA CENTAR za naučna, politička, ekonomska, socijalna, bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja, Banja Luka ZA IZDAVA Č A prof. dr Duško Vejnovi ć GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK prof. dr Duško Vejnovi ć UREDNIK mr Velibor Lalić PO Č AS ASNI NI OD ODBO BOR R prof. dr Duško Vejnovi ć, prof. dr Vaso Bojani ć, prof. dr Neven Brandt, (Ljubljana - Slovenija), prof. dr Miodrag Simovi ć, prof. dr Dragan Koković (Novi Sad - Srbija), dr Siniša Mari čić, dr Mile Šikman, mr Velibor Lali ć, prof. dr Želimir Kešetovi ć (Beograd - Srbija), prof. dr Dilip Das (SAD), prof. dr Laurence Armand French (SAD), dr Dominique Wisler (Švicarska). PROGRAMSKI I URE Đ IVA Č KI ODBOR akademik prof. dr Dragoljub Mirjani ć, predsjednik, prof. dr Đuro Šušnjić (Beograd - Srbija), prof. dr Stanko Stani ć, prof. dr Nenad Suzi ć, akademik prof. dr Drago Brankovi ć, Ranko Preradovi ć, književnik, prof. dr Braco Kova čević, prof. dr Vitomir Popović, prof. dr Ekatarina Stepanova (Moskva – Rusija), prof. dr Lazo Risti ć, prof. dr Seema Shekhawat (Mumbaji - Indija), prof. dr Ostoja Đukić, prof. dr Miodrag Živanovi ć, prof. dr Ivan Šijaković, prof. dr Rade Tanjga, prof. dr Petar Kuni ć, prof. dr Boro Tramošljanin, prof. dr Miodrag Romi ć, prof. dr Zoran Govedar, doc. dr Slobodan Simovi ć, prof. dr Peter Stoett (Montreal - Kanada), dr Darko Matijaševi ć, mr Slavko Mili ć (Nikšić Crna Gora), Miodrag Serdar, profesor, (Minhen), dipl. soc. Vedran Francuz. RECENZENTSKI ODBOR prof. dr Đuro Šušnji ć (Beograd - Srbija), prof. dr Mile Dmi čić, prof. Dr Levi Kreft (Ljubljana - Slovenija), prof. dr Mile Rakić (Beograd - Srbija), dr Dragan Radiši ć (Sarajevo), prof. dr Victor Nemuann, (Rumunija), prof. dr Siniša Tatalović (Zagreb – Hrvatska), prof. dr David Last (Kanada), mr Vladimir Karajica, dr Ostoja Barašin, dr Nedeljko Debeljak, dr Slobodan Simi ć, dr Boško Đukić, prof. dr Nedžad Baši ć, prof. dr Ari Hello (Finska), prof. dr Dennis J.D. Sandole (SAD), prof. dr Dane Suboši ć (Beograd - Srbija), doc. dr Zoran Đurđević (Beograd - Srbija), doc. dr Nenad Radovi ć (Beograd - Srbija), prof. dr Ljubiša Mitrovi ć (Niš - Srbija), prof. dr Zoran Milošević (Beograd - Srbija), mr Slavko Milić (Nikšić - Crna Gora), mr Haris Pešto, prof. dr Vladimir Stojanovi ć (Beograd - Srbija), prof. dr Radoslav Gaćinović (Beograd - Srbija), doc. dr Tatjana Duronji ć, doc. dr Nevzet Veladži ć, doc. dr Slobodan Simovi ć, prof. dr Radoja Radić, prof dr. Gordana Ili ć, prof. dr Saša Mijalkovi ć, doc. dr Saše Gerasimoski. ŠTAMPA Grafopapir d.o.o. ZA ŠTAMPARIJU Petar Vukelić UREDNIŠTVO I ADMINISTRACIJA Srpska ulica 63, 78 000 Banja Luka, Republika Srpska - Bosna i Hercegovina Telefon/faks: 051/309-470 Veb V eb stranica: stranica: www.defendologija www.defendologija.com .com e-mail:
[email protected] [email protected] Žiro račun: 562 099 0000236689 LEKTOR mr Tatjana Ponorac, prof. KOREKTOR Tin Vejnović, dipl. ecc. PREVOD mr Tatjana Ponorac, prof. TIRAŽ 1000 primjeraka 2
KAKO PREVAZI Ć I GOVOR MRŽNJE...? – – sa međunarodnog naučnog skupa na temu „Kako prevazići govor mržnje (nacionalne, vjerske, rasne, politi čke) i netoleranciju u interesu što boljeg etni čkog pomirenja, dijaloga i tolerancije u Bosni i Hercegovini?” održanog 19.10.2013. godine u Banjoj Luci
Banja Luka, 2014. godina
4
PREDGOVOR
KAKO PREVAZI Ć I GOVOR GOVOR MRŽN JE OTVORIMO SE ZA RAZLI Č ITOSTI Poštovani čitaoci, pred Vama je Zbornik radova Kako prevazići govor mržnje, koji je rezultat Projekta, međunarodnog-naučnog skupa održanog u Banjoj Luci 19. 10. 2013. godine. Zbornik je izašao iz ašao iz štampe zahvaljujući podršci Projektu od strane Ambasade Kraljevine Norveške u Bosni i Hercegovini. U rezultat Projekta i naučnog skupa uvedena je potreba prevazilaženja govora mržnje svagdje, na svakom mjestu, mjestu , pa i u svim političkim kampanjama, u svim izborima, kao kolektivna misao narodnog, građanskog stava i načela. Mnoge poznate narodne poslovice i izreke su misaona armatura radova u ovom Zborniku. Ali, uvaženi autri su iskovali mnoge sentence i izreke koje su dosegle, a ponegdje i premašile one iz narodne riznice. Autorove naučne mudrosti pomalo ulaze u narod, njihove kćeri i sinove, ulaze u javni život, njihove poruke, misli često će se citirati u vezi sa raznim životnim prilikama... pa čak i u kontekstu krupnih pitanja iz nauke, filozofi je, sociologije... itd. Sa jakom misaonom svježinom vjerujemo da će radovi u ovom ovom Zborniku i on kao cjelina biti potezani i citirani u raznim situacijama kao silan pečat vječne istine. Blago tome ko dovjek živi, imao se rašta i roditi! Pojedine misli naših i vaših autora, naših mudraca su snagom svoje svevremenske istine i univerzalne filozofičnosti postupno ,, napustile glave svojih kazivača i preselile se u područ je opštenaučne, filozofske mudrosti. Govoru mržnje neophodno je posvetiti dužnu pažnju naprosto iz razloga pošto on stalno može da zaprijeti nacionalnoj bezbjednosti, ali da i izazove konflikte. U govoru mržnje koriste se riječi ili simboli koji vrijeđaju pojedince, lidere, jednoetničku, religioznu, nacionalnu, ili rasnu grupu u cjelini, ili koje vrije đaju pojedince pravljenjem pravljenjem aluzije na njihovo stvarno ili pretpostavljeno pripadništvo jednoj etničkoj, vjerskoj, vjerskoj, nacionalnoj ili rasnoj grupi. Imajući u vidu činjenicu da su banalnosti i prizemnosti preplavile našu javnu scenu može se konstatovati da govor mržnje direktno vodi u politi čko nasilje. On je danas sofisticiraniji i kamufliraniji. Njega uzrokuje neznanje koje je bitan determinator netolerancije. Mržnja je negativna emocija. Govor mržnje je u suštini – antikomunikacija. Antipod mržnje mržnje je tolerancija. Na prostorima Bosne i Herceg Hercegovine ovine etno–nacionalizam je dominannta politička ideologija. Riječ je ubojitija od mača, a solo5
boda govora podrazumijeva odgovornost. U vremenu predizborne kampanje nesmije se stvoriti klima antiintelektualnog stanja. Ako političkoj kampanji i parlamentarnim izborima u Bosni i Hercegovini budemo prilazili na isti način kao i do sada (npr. od 1990. godine do danas) možemo očekivati da ćemo dobiti isti rezultat kao i ranije. Na građanima je da ocijene da li su izborni rezultati u prethodnih 24 godine bili dobri ili loši, pa u ovoj političkoj kampanji i na parlamentarnim izborima treba da odluče odgovorno, moralno, kome će dati povjerenje i da li treba da mijenjaju pristup. Ako građani neće mijenjati pristup, ne treba da se žale na rezultate izbora na kojima će glasati. Ekonomski, politički, kulturološki, socijalno i moralno, svima je jasno, nema dileme, da treba redefinisati pojedinačni ali i opštegrađanski odnos prema sebi i prema svom okruženju, prema izborima analizom trendova koji se događaju u Evropi i svijetu. Građane na izborima ne interesuju sve namjere političkih partija i njihovih lidera, već ih interesuju posljedice koje će te namjere ostvariti u praksi. U principu svako ima dobre namjere i mislimo misli mo da je to stvar pristojnosti. Dosadašnja iskustva su pokazala da obećanja u predizbornim kampanjama uglavnom se ne realizuju poslije izbora, te da poslije izbora imamo permanentno loše posljedice. Ako poslije izbora imamo permanentno loše posljedice, svejedno je što je to zasnovano na dobrim namjerama, jer na kraju dovodi do propasti te zajednice, koja treba da uspije. Problem kod političkih kampanja i komunikacije u njima, te izbora kod nas je u tome što su naši lideri suviše egocentrični i samozaljubljeni i oni misle da sve postoji samo zbog njih. U modernim razvijenim društvima i državama lider je činovnik naroda i nacije i on je održiv samo ukoliko ukoliko vodi naprijed i u onoj mjeri u kojoj daje neki plan gdje narod i nacija mogu da uspiju na tom putu. Lideri mogu da pogriješe, ali onog trenutka kada oni neki svoj interes stave iznad interesa nacije i naroda i kažu: Mada sam postao problem, problem, ja neću da se sklonim, jer eto, ljudi me podržavaju – tog trenutka on gubi kredibilitet. Bolna tema za nas u Bosni i Herceg Hercegovini, ovini, uopšte na Balkanu, je i u tome što je politika mitologizovana mnogo više nego u „Modernoj Evropi“. To je iz razloga jer smo mi istorijski gledano imali problem sa nacionalnim državama. Mi smo bili praktično narodi u stranim državama. Imali smo Austrougarsku i Tursku imperiju i u tim imperijama, koje su bile države, mi smo imali neki svoj položaj, ali nismo imali svoju državu. Naš kolektivni identitet se ostvarivao kroz etnički identitet, nije mogao da se ostvaruje kroz političke institucije, jer ih nije bilo i nije bilo moguće da ih bude. Pošto kolektivni kolektivni identitet postoji, on se izražavao kroz jezik, kulturu i vjeru, jer su to bili jedini atributi za prepoznavanje zajednice. Dakle, nije bilo države, nego je bila zajednica. zajednica. U našim naši m politikama, političkim kampanjama više ima propovjedi nego realnih političkih programa. Drže se zapaljivi govori i obradržavnu politiku. Ako u Bosni i ća se emocijama, a treba planirati jednu ozbiljnu državnu Hercegovini hoćemo cilj, moramo da hoćemo i sredstva koja vode do tog cilja. Treba da odrastemo jednom kao narod i kao ljudi, treba da prihvatimo cijenu za ciljeve koje smo prihvatili. Akademska zajednica, naučni radnici hoće, mogu i znaju da se filozofsko- sociološkim i drugim multidisciplinarnim pristupom bave problemima, društvenog raslojavanja jezika, odnosno jezičkih i društvenih 6
struktura, odnosom varijacija u jezičkoj upotrebi (lične i kontekstualne okolnookolnosti). Jezik je apstraktan, a govor je konkretan. Govor je jezik u realizaciji. Govor je skup svih pojedinačnih ostvarenja jezika. Bez govora govora nebi bilo ljudske zajednice, a upravo je raznovrsnost i raznolikost jezika najozbiljnija prepreka takvom zajedništvu; jezik homogenizuje i diferencira. Jezik kodira, klasifikuje i rangira ljudsko ponašanje, koje je uvijek nabijeno emocijama. On je temeljni medij socijalizacije i način na koji se kulturna informacija prenosi. Jedna od klju čnih dilema jeste na koji način odrediti granicu izme đu slobode govora i govora mržnje kojim se poziva na netoleranciju i nasilje. nasilj e. Za uspješnu komunikaciju ključno je razumijevanje kulture, jer je njome određen kontekst komunikacije. Jezik je sredstvo komuniciranja, a jezičkim konstrukcijama se izražavajau određeni socijalni odnosi i socijalne situacije. On je sredstvo izražavanja misli, sibolička kristalizacija istorijskog i duhovnog naslijeđa. Ljudski govor neispunjava samo univerzalne logičke zadatke, nego i društvene, koji zavise od specifičnih uslova grupe ili govorne zajednice. Protivrječnost jezika je u tome što je njegov zadatak da povezuje i ujedinjuje ljude; ali to ujedinjavanje jezik ne može izvesti, a da istovremeno ne odvaja ljude. Naše zatečeno stanje je takvo da se moramo buditi nasuprot apatiji i rezignaciji i monetarnoj Evropi suprotstaviti socijalnu Bosnu i Hercegovinu. Na ovom putu trebamo stvoriti osnovu jednog novog internacionalizma, na sindikalnom, intelektualnom i narodnom nivou. Istorija sveopšteg bešćašća i konformizma – kada mnogi, nasuprot naučnoj etici, etici poziva, rado plivaju niz struju „pod bijelom ili žutom zastavom predaje i prostitucije svoje savjesti“, svojim bogatim dijelom i časnim intelektualnim angažmanom ostavila je primjer kakva treba da bude uloga intelektualaca u obnovi humanističke nauke i njene emancipatorske funcije u savremenosti. Mnogi intelektualci su produžena ruka vladajućih snaga društvenog inžinjeringa – u funkciji status quoa. Intelektualci treba da vode vode misaoni proces koji je temelj formiranja javnog mnijenja o određenim spornim pitanjima, pa tako i o pitanjima kako prevazići govor mržnje. Javno mnijjenje je površno, lako promjenjivo, često zasnovano na zabludama i predrasudama, nepouzdano i subjektivno. Javnost čine ljudi koji su suočeni sa problemima govora mržnje i raspravljaju o mogućnosti njegovor rješavanja. Mi smo aktivna javnost i pokušavamo uticati na javno mnijenje. Impliciramo hipotezu da postoji neki konsenzus o problemima ili drukčije rečeno, da postoji neka saglasnost o pitanjima koja zaslužuju da budu postavljena. Javnost je otvorena i u suprotnosti je sa birokratskom organizaci jom. Treba razgovarati, a to zna či graditi mostove, povezuju ći suprotne obale. Previše se brblja, a premalo se misli. Samo kao ličnost mi smo moralne osobe, jer odgovornost se veže za ličnu savjest: zato masa, institucija ne može biti odgovorna. Svako nacionalno biće mora se osloniti na „vlastite snage“, uz dužno poštovanje ostalih nacija, ono mora postati duhovna zajednica slobodnih i odgovornih ljudi, u kojoj svako treba da bude ono što jeste, da sa puno strasti, ljubavi i obzira brani svoj lični stav i da otvorena duha prima od drugih i ono što se razlikuje od njegovog, da pruži ruku drugom i druk čijem. Govor mržnje je često sredstvo manipulacije za ostvarenje skrivenih, naj češće nezakoni7
tih interesa i nepravednih ciljeva. Razgovor je tihi poziv na put do istine i smisla, on je način na koji se svaki problem može riješiti, govorom mržnje i nasiljem se ništa ne rješava. U našim uslovima uvijek ispadne loše kad pojmove dubokog značenja tumače plitke glave, koje za njih nisu dozrele. Bodler je kazivao da su čitaoci u odnosu na pisca satovi koji kasne. Protagonisti govora mržnje danas stvaraju velike probleme zamišljenoj državi Bosni i Hercegovini. Oni su opasnost po građane, po mir, po njihovu bezbjednost. Neki mrtvi su i danas živi, više od mnogih živih, čije prisustvo kao da i nije nužno, jer su prije teret, nego radost zajednice. U pustinji propagirane mržnje u Bosni i Hercegovini duvaju različiti vjetrovi, pa i vjetrovi zla. Riječi mudraca nemogu se čuti od vike gomile. Javnost Bosne i Hercegovine treba liječiti od zlog jezika i mača ljutog i uspostaviti odnos da istinita riječ bude jedini mač. Mi kao sabesjednici na ovom naučnom skupu založili smo se za javno djelovanje protiv govora mržnje, za etničko pomirenje, za razvoj političke kulture, dijaloga, tolerancije, demokratije i odgovornosti uopšte, a posebno u Bosni i Hercegovini. Akademski duh je oko koje vidi što drugi ne vide, i on ima u vidu da razgovor s prošlošču neprekidno traje, te da se svi trebamo otvoriti za bogatstvo različitosti. Nužnost i neophodnost je postizanje jedinstva razli čitosti... Glavni i odgovorni urednik
8
S ADRŽAJ PREDGOVOR ........................................................................................................................5
mr Velibor Lalić prof. dr Duško Vejnović IZAZOVI I DILEME GOVORA MRŽNJE SA OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU .........................................................13 Prof. dr Braco Kovač ević MEDIJI, MRŽNJA I SUKOBI NA BALKANU .............................................................30 mr Damir Nadarević TEHNOLOŠKO
9
