Skripta za hrvatski jezik
1. PRISTUP KNJIŽEVNOSTI KNJIŽEVNOST je umjetnost čije je srestvo izražavanja JEZIK = UMJETNOST RIJEČI - ima svoj saržaj i izraz (oblik) ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI (KNJIŽEVNA ZNANOST) - znanost koja se bavi sustavnim proučavanjem književnosti - proučava književno jelo kao samostalno umjetničko jel o, ali ga promatra i u kontekstu ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI Analiza književnog djela Klasifikacija TEORIJA
književnosti
KNJIŽEVNOSTI
Versifikacija
učenje o književnim vrstama i rodovima znanost o stihu
Opda povijest
pristup jelu kao jezičnoj tvorevini, tj. proučava opde značajke književnog izraza usporeno proučavanje književnosti
književnosti
prikazivanje svih bitnih
Stilistika
književnih pojava povijest nacionalne POVIJEST
Povijest pojedine
KNJIŽEVNOSTI
književnosti
Komparativna (poredbena)
povijest književnosti KNJIŽEVNA KRITIKA
književnosti, ali i povijest književnosti koju oređuje neko ugo zajeništvo (npr. povijest ječje književnosti) uspoređuje književnost u povijesnom i ruštvenom kontekstu (npr. hrv. književnost
u kontekstu europske) analizira djelo i promatra autora i djelo u povijesnom kontekstu
Interpretacija (tumačenje) oživljaj jela analiza (raščlamba)
Skripta za hrvatski jezik
POJELA KNJIŽEVNIH DJELA POJELA KNJIŽEVNIH JELA (prema različitima načelima ) autori mogu činiti skupinu (npr. hrv. ramski pisci) Autori hrv. književnost, književnost na latinskom jeziku, ruska književnost, njemačka književnost i r. Jezici - srono načelo prema nacionalnim književnostima : hrv. književnost, njem. Književnost, ruska književnost, it. npr. lirska pjesma, roman, mit, balada, pripovijetka, drama itd.
Forma Podrijetlo Namjena Vrijeme nastanka
usmena i pisana književnost ječja književnost, zabavna književnost, poučna književnost antička književnost, renesansna knjiž. i r.
POJELA KNJIŽEVNIH JELA (po kriteriju forme (izraza)) LIRIKA
prikaz ogađaja izražavanje ljuske osjedajnosti
DRAMA
radnja zasnovana na sukobu dramske vrste: tragedija, komedija,
EPIKA
rama u užem smislu KNJIŽEVNI ROOVI ISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI
ujedinjuje značajke književnosti i znanosti književno znanstvene vrste (esej, putopis) publicistika (reportaža)
KNJIŽEVNE VRSTE
roman, novela, kratka priča, crtica, mit, ep, esej, komedija, k omedija, tragedija, drama…
ŽANROVI
ljubavni, povijesni, kriminalistički, pust olovni…
OSNOVNI OBLICI IZRAŽAVANJA OBILJEŽJA
PODJELA
POEZIJA
PROZA
DRAMA
zvukovna i ritmička
bliža izražavanju u
organizacija (stihovi) usmena i pisana
svakodnevnoj komunikaciji usmena i pisana
ijaloški oblik može biti pisana za izvođenje
lirska poezija – osobne teme epska poezija –
jednostavni epski oblici oblici (basna) i složeni epski oblici (drama)
ogađaj važan za
iskurzivni književni oblici
kolektiv lirsko – epska poezija
(putopis) ostala proza
na pozornici u stihu i prozi
Skripta za hrvatski jezik
POJELA KNJIŽEVNIH DJELA POJELA KNJIŽEVNIH JELA (prema različitima načelima ) autori mogu činiti skupinu (npr. hrv. ramski pisci) Autori hrv. književnost, književnost na latinskom jeziku, ruska književnost, njemačka književnost i r. Jezici - srono načelo prema nacionalnim književnostima : hrv. književnost, njem. Književnost, ruska književnost, it. npr. lirska pjesma, roman, mit, balada, pripovijetka, drama itd.
Forma Podrijetlo Namjena Vrijeme nastanka
usmena i pisana književnost ječja književnost, zabavna književnost, poučna književnost antička književnost, renesansna knjiž. i r.
POJELA KNJIŽEVNIH JELA (po kriteriju forme (izraza)) LIRIKA
prikaz ogađaja izražavanje ljuske osjedajnosti
DRAMA
radnja zasnovana na sukobu dramske vrste: tragedija, komedija,
EPIKA
rama u užem smislu KNJIŽEVNI ROOVI ISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI
ujedinjuje značajke književnosti i znanosti književno znanstvene vrste (esej, putopis) publicistika (reportaža)
KNJIŽEVNE VRSTE
roman, novela, kratka priča, crtica, mit, ep, esej, komedija, k omedija, tragedija, drama…
ŽANROVI
ljubavni, povijesni, kriminalistički, pust olovni…
OSNOVNI OBLICI IZRAŽAVANJA OBILJEŽJA
PODJELA
POEZIJA
PROZA
DRAMA
zvukovna i ritmička
bliža izražavanju u
organizacija (stihovi) usmena i pisana
svakodnevnoj komunikaciji usmena i pisana
ijaloški oblik može biti pisana za izvođenje
lirska poezija – osobne teme epska poezija –
jednostavni epski oblici oblici (basna) i složeni epski oblici (drama)
ogađaj važan za
iskurzivni književni oblici
kolektiv lirsko – epska poezija
(putopis) ostala proza
na pozornici u stihu i prozi
Skripta za hrvatski jezik RAZDOBLJE
DJELA
temeljna civilizacijska djela (od 3000. pr. Kr)
grčka
Daleki istok (Kina): Knjiga (Kina): Knjiga pjesama Srednji istok (Indija): Vee, Mahabharata, Ramajana, Pančatantra Bliski istok: Egipat (himne bogovima; Ptahotep: Pouke mudrosti) Mezopotamija (Gilgameš) Hebrejska književnost (Biblija) Homer: Ilijada, Odiseja (epovi) Eshil: Okovani Prometej (tragedija) Sofoklo: Kralj Edip, Antigona (tragedije) Euripid: Medeja, Elektra (tragedije)
Aristofan: ptice, Žabe (komeije) Aristotel: Poetika (Nauk o pjesničkom umijedu)
antička književnost ( 8. st. pr. Kr – 476.)
Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar, Ezop
Plaut: Škrtac rimska
Vergilije: Eneida Horacije: Poslanica Pizonima (Ars poetica) Ovidije: Metamorfoze Katul, Marcijal nacionalni epovi: Beowulf (eng.), pjesan o Ronaldu (franc.), Pjesma o Cidu
(španj.), Pjesma o Nibeluzima (njem.), Kalevala (finska) svjetovna srednjovjekovna
književnost (476. – 15. st.) hrvatska
srednjevjekovni romani: Roman o Tristanu i Izoldi (keltski ciklus), Roman o
Renaru, Roman o ruži (franc.), Roman o Troji, Roman o Aleksanru srenjevjekovna poezija: trubaurska poezija, njemačka vorska ljubavna lirika 1100. – Bašdanska ploča 6. 1. 1288. – Vinodolski zakonik 1483. Misal po zakonu rimskog dvora (Prvotisak)
Zapis popa Martinca, Ljetopis popa ukljanina, Svit se konča, Šibenska molitva, Rumanac trojski, Aleksandrida, Lucidar predrenesansa (14. st.)
humanizam i renesansa (15. I 16. st.)
ante Alighieri: Božanstvena komeija Francesco Petrarca: Kanconijer Giovanni Boccaccio: Dekameron Miguel de Cervantes: Bistri vitez don Quijote od Manche William Shakespeare: Romeo i Giulietta, Hamlet, San Ivanjske nodi svjetovna Ludovico Ariosto, Francois Rabelais hrvatska
svjetovna barok (17. st.) hrvatska
svjetovna klasicizam i prosvjetiteljstvo (kraj 17. I 18. st.)
Marko Marulid (Split, otac hrvatske književnosti): Juita Marin ržid (ubrovnik, „Vira“, komeiograf): Novela o Stanca, Skup, Dundo Maroje
Petar Zoranid (pisac prvog hrv. romana): Planine Pedro Caleron e la Barca: Život je san Luis de Gongora, Giambattista Marino, Torquato Tasso
Ivan Gunulid: Suze sina razmetnoga, ubravka, Osman Ivan Bunid – Vučid, Ignjat Đurđevid, Fran Krsto Frankopan, Junije Palmotid, Antun Kanižlid, Petar Zrinski, Ana Katarina Zrinski, Juraj Habelid Klasicističke trageije – Pierre Corneille: Cid Jean Racine – Fedra Klasicističke komeije – Moliere: Škrtac Prosvjetiteljski roman – Voltaire: Candide Prosvjetiteljska drama – Carlo Goloni: Gostioničarka, Miranolina Denis Diderot, Montesquieu, Jean Jacques Rousseau
Anrija Kačid Miošid: Razgovori ugoni naroa slovinskoga Matija Antun Reljkovid: Satir iliti ivji čovik hrvatska
Tituš Brezovački: Matijaš grabancijaš ijak Matija Petar Katančid, Filip Grabovac
Skripta za hrvatski jezik Johan Wolfgang Goethe: Patnje mladog Werthera, Fausta Friedrich Schiller: Razbojnici svjetovna predromantizam i romantizam
George Goron Byron: Hoočašde Chilea Harola Egar Allan Poe: Gavran, Crni mačak Aleksanar Sergejevid Puškin: Evgenij Onjegin Mihail Jurjevid Ljermontov: Junak našeg oba William Wordworth, T. S. Coleridge, Walter Scott, Alphonse de Lamartine,
( kraj 18. i poč.
Victor Hugo, France Prešern Ivan Mažuranid: Smrt Smail – age Čengida Petar Preraovid: izbor iz poezije
19. st.) hrvatska
Stanko Vraz: izbor iz poezije
Ljuevit Gaj, Antun Mihanovid, Janko raškovid, imitrija emeter, Pavao Štoos, Matija Mažuranid Honore de Balzac: Ljudska komedija (Otac Goriot) svjetovna realizam (1830 – 1870.)i naturalizam (kraj 1870. – 1890.)
Gustave Flaubert: Gospođa Bovary Fjoor Mihailovid ostojevski: Zločin i kazna Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina Emile Zola: Germinal, Therese Raquin
Nikolaj Vasiljevid Gogolj, Ivan Sergejevid Turgenjev, Gu e Maupasant Šenoino oba (prerealizam) 1860. – 1881. August Šenoa – Prijan Lovro, Seljačka buna Realizam i naturalizam hrvatska
svjetovna modernizam (kraj 19. st. ) hrvatska
Ante Kovačid: U registraturi Vjenceslav Novak: Posljenji Stipančidi Silvije Strahimir Kranjčevid: Izbor iz poezije Ksaver Šanor Gjalski, Josip Kozarac, Eugen Kumičid Charles Baudelaire: Cvjetovi zla Henrik Ibsen: Nora
Anton Pavlovič Čehov: Tri sestre Antun Gustav Matoš, Ivo Vojnovid, Janko Leskovar, Vlaimir Virid, inko Šimunovid, Milutin Cihlar Nehajev, Ivan Kozarac, Fran Galovid, ragutin omjanid, Vlaimir Nazor, Milan Begovid, Janko Polid Kamov Marcel Proust: U traganju za izgubljenim vremenom (Combay) Franz Kafka: Preobrazba, Proces
Luigi Piranello: Šest osoba traži autora Bertolt Brecht: Majka Courage i njezina djeca svjetovna
Samuel Beckett: U očekivanju Goota Eugene Ionesco: Delava pjevačica, Stolice Albert Camus: Stranac
Ivo Anrid: Prokleta avlija Federico Garcia Lorca, Sergej Jesenjin, Pablo Neruda, Thomas Stearns Eliot, James Joyce, William Faulkner, Jean – Paul Sartre, Herman Hesse, Ernest
književnost 20. stoljeda
Hemingway, Meša Selimovid Miroslav Krleža: Kraljevo, Baraka Pet Be, Povratak Filipa Latinovicza, Gospoda Glembajevi, Balade Petrice Kerempuha
Ranko Marinovid: Ruke Kiklop Slobodan Novak: Mirisi, zlato i tamjan hrvatska
Ivo Brešan: Prestava Hamleta u selu Mruša onja Pavao Pavličid: Večernji akt, Koraljna vrata Augustin Ujevid, Antun Branko Šimid, obriša Cesarid, ragutin Taijanovid, Mate Balota, Ivan Goran Kovačid, Jure Kaštelan, Vesna Parun, Slavko Mihalid, Ivan Slamnig, Antun Šoljan, Ivan Aralica, Nejeljko Fabrio
Skripta za hrvatski jezik
LIRIKA LIRSKE VRSTE
DEFINICIJA
PRIMJER
svečana pjesma posvedena nečem vrijenom poštovanja uzvišen ton, šira tematika o
Antun Mihanovid: Horvatska domovina
himne
Rodu o jeziku F. Ciraki: Elegije Mark Dizdar: Zapis o zemlji
vezani stih slobodan stih pjesma u prozi
OBLIK
pejsažna lirska ljubavna lirska socijalna lirska misaona (refleksivna) lirska domoljubna lirska duhovno - religiozna himna
TEMA
oda
TRADICIONALN I OBLICI
izražava se tuga, bol čovjekov onos prema prolaznosti života duhovita i satirična pjesma ouševljenje priroom i slavljenje života život u priroi, pastiri
elegija epitaf epigram ditiramb idila
Petar Preraovid:
S. Vraz, A. G. Matoš Vladimir Nazor:
Cvrčak Vergilije: Bukolike
ANALIZA TEMA MOTIVI OBLIK (KOMPOZICIJA) STIH I STROFA
PJESNIČKI JEZIK
o čemu je riječ u pjesmi? ključne emocije i situacije u ljuskom životu najmanja tematska jedinica
ljubav, smrt, bol, čežnja, omoljublje, neprava, nešto sveto… suton, zvijeze, kude…
unutrašnja kompozicija broj strofa, vrste strofa, vrsta stiha
monostih, istih, tercina… vezani, slobodan stih,
jeanaesterac… izbor riječi i stilskih izražajnih sredstava svi elementi pjesme
PJESNIČKI RITAM
pjesnički jezik, stilska izražajna sredstva, ponavljanje,
prenošenje misli ili riječi, vrsta stiha, raspored naglaska, rima
DIJALEKTNA LIRIKA – pisana na narječju
Skripta za hrvatski jezik
VERSIFIKACIJA – znanost o stihu STIH – ritmička, zvukovna, sintaktička, značenjska cjelina ritmička cjelina:
autor stvara ritam koji postaje nositelj oatnog značenja zvukovna cjelina: zvukovna organizacija utemeljena na sugestivnom zvučanju glasova i rimi sintaktička cjelina: poreak riječi unutar stiha značenjska cjelina: značenja postignuta ritmom, zvukovnom organizacijom i poretkom r iječi VRSTA stiha oređuje se prema BROJU SLOGOVA STROFA – veda sintaktička cjelina o stiha - oređuje se prema broju stihova u njoj RIMA – glasovno pouaranje, najčešde na kraju stiha vrste rime: parna (aa)
ukrštena (abab) obgrljena (abba) isprekidana (abcb) nagomilana – jena rima u više stihova (aaaaaa…) RITAM – sudjeluju svi elementi strukture pjesme
Pjesnički jezik – izbor riječi, njihovo značenje, izražajnost, asocijativnost Stilska izražajna srestva (utemeljena na učinku glasova i ponavljanju) Prenošenje riječi ili misli iz jenog stiha ili strofe u rugu
Broj slogova u stihu i raspored naglasaka
Rima
POSTUPCI RAZLAMANJA STIHA:
Prebacivanje – samo jena riječ prebacuje se u rugi stih
Opkoračenje – nekoliko riječi prelazi u rugi stih Prijenos – sintaktička cjelina (rečenica) prenosi se u rugu strofu
VERSIFIKACIJSKI SUSTAVI - ritam se organizira prema nekom osnovnom elementu koji se ponavlja u sti hovima
broj slogova u stihu (silabička versifikacija)
naglasak (akcenatska ili tonska)
izmjena ugih i kratkih slogova (kvantitativna ili antička ili klasična)
TRADICIONALNE VRSTE STIHOVA
šesterac, osmerac, epski i lirski eseterac, vostruko rimovani vanaesterac, stih bugarštice (15 ili 16 slogova) slobodni stih – stihovi različite uljine, nema pravilne rime, asonanca i aliteracija imaju ulogu rime,
ponavljanja činitelji ritma, ritam posjeda na svakonevni govor, grafički oblik činitelj ritma VRSTE STROFE monostih, distih, tercina, katren, sestina, septima, oktava, stanca (osam jedanaesteraca)
Skripta za hrvatski jezik
STILSKA IZRAŽAJNA SRESTVA STILSKA IZRAŽAJNA SRESTVA VRSTE FIGURE PONAVLJANJA GLASOVA
PODJELA asonanca aliteracija
DEFINICIJA ponavljanje samoglasnika ponavljanje suglasnika
PRIMJER Mlačna nod, u selu l avež blaga svjetlost sipi sa visina
onomatopeja
oponašanje zvukova iz
sitni cvrčak sjetno cvrči
prirode anafora
GLASOVNE FIGURE (DIKCIJE,
ZVUČNE FIGURE)
epifora
ponavljanje riječi na početku stihova ponavljanje riječi na kraju
nodas se moje čelo žari, nodas se moje vjeđe pote; kako je teško na tuđem pragu
stihova
zvoniti
na sprovou kako je žalosno
FIGURE PONAVLJANJA
RIJEČI
FIGURE KONSTRUKCIJE
(SINTAKTIČKE)
FIGURE RIJEČI (TROPI)
zvoniti
hode li nadi grebotine moje? hode li nadi tijelo moje? A naša ulica je duga,
simploka
ujedinjena anafora i epifora
anadiploza
inverzija elipsa
riječ s kraja jednog stiha, ponavlja se na početku iudeg obrnuti poreak riječi izostavljanje pojeinih riječi
polisindeton
nizanje veznika bez potrebe
asindeton
nizanje riječi bez veznika
Željezni, nahereni, tužni.
retoričko
postavljanje pitanja bez da
pitanje metafora
se očekuje ogovor preneseno značenje
O gdje si sada, gdje si, Bezimena? Al nisam samo zemlja, samo trava
personifikacija
davanje ljudskih osobina
I što osta mi o života,
metonimija
neživima preneseno značenje prema
U zagrljaju ostalo je rima Jer knjiga ta što ržiš je u ruci, samo je dio mene koji spava U zagrljaju ostalo je rima Samo je dio mene koji spava
sinegdoha eufenizam
stvarnim odnosima dio se uzima umjesto cjeline
zamjenjivanje blažim
duga tu svaki vagon, dimnjak ima Nejelja. Tužno. Znamo, o znamo, Znamo a alkohol škoi I naše oči alje gasnu, I znoje se u radu dlanovi
izrazom
FIGURE MISLI
epitet alegorija simbol
riječ koja se oaje imenici proužena metafora zamjenjivanje alegorijskom oznakom
Veri se nebo. Sunce se rađa. teče i teče, teče jean slap, što u njem znači moja mala kap?
gradacija
postupno pojačavanje ili
perem auto, krasan je mlaz vode,
slabljenje
voa pljušti s krova, potoka
usporedba antiteza hiperbola litota ironija
uspoređivanje
ko bujna rijeka u korito
poredbna na opreci
tijesan vijek, a velebna uša
preuveličavanje
glas kao vjetar, ruke kao hridine tamo vam nede biti loše gdje ima vatre, ima i dima
oksimoron paradoks
spajanje protuslovnog protuslovna misao
umanjivanje
izražavanje suprotnosti o onog što se misli
siroti mrtvac
krasan mrtvac
znam a ništa ne znam
Skripta za hrvatski jezik
LIRSKO – EPSKE VRSTE
ujeinjuje značajke lirike i epike BALAA: lirsko epska vrsta u kojoj se iznose teme vezane uz straanja, nesrede koje prate njezine junake, a završavaju tragično. Ugođaj je sumoran, ton tužan, a ritam polagana (Hasanaginica)
ROMANCA: lirsko epska vrsta koja onosi ogađaj vezan uz ljubavnu temu. Ugođaj je vear, ritam ubrzan
POEMA: lirsko epska vrsta u kojoj se pripovijedanje ispreplede s neposrenim lirskim izricanjem i dramskim elementima
SLAVENSKA ANTITEZA: 1. Pitanje (ili – ili) 2. Negacija ( niti – niti) 3. Odgovor (nego)
Skripta za hrvatski jezik
EPIKA EPSKE VRSTE EPIKA U STIHU PREMA TEMATICI:
junački
epska pjesma ep epopeja
religiozni pustolovni
obrađuje jean ogađaj krada o epa opširno epsko jelo u stihovima herojski ep
aje se najšira slika života, običaja i vjerovanja npr. Ilijada i Odiseja
životinjski mit
priča koja objašnjava nešto čovjeku nepoznato Sizif – mit o neostvarivoj čovjekovoj potrebi za vječnim životom Orfej i Euridika – objašnjava zašto se na Lezbu rađaju najbolji pjesnici Mit o Edipu – kažnjavanje onih koji ne slušaju bogove
bajka
nestvarni ogađaji i likovi isprepledu se sa stvarnima formulaičan način izražavanja podjela likova na dobre i zle
JEDNOSTAVNI OBLICI
legenda
Legenda o sv. Margariti basna saga anegdota
EPIKA U PROZI
vic zagonetka poslovica novela pripovijetka roman
SLOŽENI OBLICI
narona i umjetnička život čovjeka koji rugima prestavlja uzor kratka književna vrsta u obliku alegorije nositelji radnje najčešde životinje, a prikazuju ljuske karaktere staroskandinavska priča o ogađaju iz prošlosti duhovita, satirična kratka priča o znamenitim ljuima ili ogađajima utemeljen na dvosmislenosti
izaziva komičan ojam oblik pitanja koji navoi na ono o čemu je riječ izražava se spoznaja o krada pripovjena vrsta prikazuje jean lik ili ogađaj krada o romana, uža o novele opširnija, složenija psihološka karakterizacija tradicionalni pripovjeač u 3. licu – sveznajudi ogađaji prikazani kronološki važna fabula pripovjeač u 1. licu – nepouzdani moderni reucirana i poređena fabula – važnija psihološko ogađanja u liku unutarnji monolog, žargon velika pripovjedna prozna vrsta tendenciozni roman – pisan s namjerom, nosi poruku za čitatelja
VRSTE ROMANA
STAV AUTORA I OPDI TON ČINITELJI INTEGRACIJE
ruštveni; poroični; psihološko; povijesni; pustolovni; kriminalistički… humoristički; satirički; iaktički; tenenciozni; sentimentalni roman zbivanja (npr. kriminalistički ili pustolovni) roman lika (jean ili više likova ominiraju)
KNJIŽEVNE EPOHE
roman prostora tradicionalni moderni
PREMA TEMI
Skripta za hrvatski jezik
TEMA
PRIPOVJEAČ
MOTIVI FABULA KOMPOZICIJA
OBILJEŽJA EPIKE ono o čemu se u jelu govori pripovijea priču u 1. licu (ja) – subjektivan, nepouzdan ili u 3. licu – objektivan, sveznajudi manje tematske jedinice
niz povezanih ogađaja način na koji je djelo sastavljeno u cjelinu od niza manjih dijelova stvarna osoba gradimo njegov izgled i karakter
LIK
oređujemo ga fizički, psihološki, socijalno, etički, govorno
PRIPOVJEAČKE pripovijedanje, opisivanje, dijalog, monolog, TEHNIKE – STILSKE
ZNAČAJKE
unutarnji monolog osobitost stila
što govori jelo u cjelini? koja je veza sa stvarnim živ otom?
IDEJA
na početku epa invokacija – uvo u kojem epski pjesnik zaziva muze ili božju pomod u pisanju epa pripovijedanje – postupkom in medias res – u sreištu zbivanja (a ne o početka radnje)
ep započinje poznatim temama o kojima čitatelj ved zna, no ta je tema važna za zajenicu (npr. Trojanski rat) usporavanje radnje – epska retardacija
ponavljanja (riječi, izraza, situacija)
digresije (manja udaljavanja – uljim opisom (štita, vojske…) )
epizode (opsežnija ualjavanja – može se izvojiti kao zasebna cjelina (povijest nekih likova) )
opdeljuski motivi: onos otac - sin, prijateljstvo, gubitak rage osobe rai višeg cilja
stalni epiteti (brzonogi Ahilej)
formulaičan način kazivanja – stalni epiteti (brzonogi Ahilej) - slični počeci ANTIČKA VERSIFIKACIJA
pravilna izmjena dugih i kratkih slogova
VRSTE STIHA – tri-, tetra-, penta-, heksametar (6 stopa – ritmičko meloijska jeinica)
VRSTE STROFE – elegijski distih (strofa sastavljena od heksametra i pentametra), alkejska
strofa (četverostih), safička strofa (četverostih)
Skripta za hrvatski jezik
DRAMA ANALIZA DRAMSKOG TEKSTA
OBILJEŽJA
dramski tekst – sastoji se o ijelova namijenjenih publici (ono što govore glumci) i dijelova namijenjenih redatelju didaskalije – upute glumcima temelj – dramski sukob
DRAMSKI LIKOVI
likovi u situaciji presunoj za aljni život psihološki ocrtani
DRAMSKA RADNJA
odvija se izmjenom dramskih situacija napetost – rezultat sukoba način izražavanja – dijalog razgovor lika sa samim sobom – monolog (unutarnja razmišljanja) vanjska (pojela na činove i prizore) unutrašnja (tijek od uvoda do raspleta) uvod zaplet kulminacija preokret rasplet
DRAMSKA KOMPOZICIJA
DRAMSKE VRSTE TRAGEDIJA
glavni lik posjeduje iznimne moralne i karakterne osobine, ali
završava tragično KOMEDIJA
na duhovit i
smiješan način prikazuje
čovjekove slabosti ili ruštvene pojavi
RAMA U UŽEM SMISLU
grčka trageija teme iz mitova
likovi visoki moralnih načela tragičan junak, tragična krivnja, tragičan završetak, uzvišen stil cilj – katarza (pročišdenje osjedaja ko gleatelja) komedija karaktera komedija intrige komedija konverzacije komedija situacije
pristup: humorom ironijom satirom sarkazmom groteskom
ozbiljna ramska ranja u kojoj nema komičnih elemenata, a završetak može biti tragičan. ramska ranja razrješuje se između komičnog i tragičnog
Skripta za hrvatski jezik
ISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI KNJIŽEVNO – ZNANSTVENE VRSTE
ISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI obrađuju se različite teme iz života ili znanosti ESEJ temi se pristupa znanstveno (razmišljanje i zaključivanje) opis krajeva, ljui i običaja te vlastiti stav pisca PUTOPIS ŽIVOTOPIS opis života neke osobe AUTOBIOGRAFIJA opis vlastitog života ličnosti i ogađaji u kojim je pisac sujelovao MEMOARI kronološkim slijeom zapisuju se zbivanja i DNEVNIK ogađaji te zapažanja i razmišljanja POLEMIKA
PUBLICISTIČKE VRSTE
FELJTON
REPORTAŽA
iznosi suprotstavljanje stavova o starima,
pojavama, jelima o opdeg ili osobnog interesa onosi aktualnu temu iz poručja umjetnosti, filozofije, svakonevnog života koju obrađuje na zabavan i uhovit način novinarsko izvješde o nekoj temi, pojavi ili ogađaju na temelju obavijesti prikupljenih na terenu
Skripta za hrvatski jezik
2. POVIJEST KNJIŽEVNOSTI KNJIŽEVNOST STAROGA ISTOKA – 3. tisudljede pr. Kr. – 1. tisudljede KNJIŽEVNOST STAROGA ISTOKA Vede (Svete knjige)
zbornik staroindijskih tekstova obrednog karaktera zapisana na sanskrtu četiri zbirke – Rgveda (himne božanstvima, obredni tekstovi)
INDIJSKA
Mahabharata (ep)
borba za vlast između bliskih rođaka pripanika plemena Bharata
KNJIŽEVNOST
Ramajana (ep)
junački ep o životu kralja Rame i njegove žene Site dosljedni i vrlinama su uzor
Pančatantra BABILONSKO – ASIRSKA
(basna) Ep o Gilgamešu
KNJIŽEVNOST Biblija
zbirka poučnih priča i basni najstariji ep svjetske književnosti Gilgamešova potraga za besmrtnošdu klinasto pismo; akaski jezik; iz Uruka; 12 pločica Stari zavjet (46 knjiga) Sinajski savez Boga s izabranim narodom Petoknjižje/ Knjiga postanka, Knjiga Nauk/ izlaska, Levitski Tora zakonik, Knjiga brojeva, Ponovljeni zakon Povijesne knjige Pslami
Jošua, Suci, Ruta, Samuel, Kraljevi…
Novi zavjet (27 knjiga) Krist ostvaruje novi savez Boga s
čovjekom Evanđelje život i jelo Isusa Krista
Matejevo Markovo Lukino Ivanovo
Djela apostolska
svjeoče o jelima
Poslanice apostola Pavla
dio Pavlova misionarskog rada
apostola Pavla i Petra
himne (hvalospjevi)
tužbalice zahvalnice
upudene zajednicama (Rimljanima,
HEBREJSKA
Mudrosne knjige
KNJIŽEVNOST Proročke
Knjiga o Jobu, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Knjiga mudrosti, Knjiga Sirahova
Katoličke poslanice Otkrivenje (Apokalipsa)
Izaija, Jeremija…
Korindanima…) upudene zajenici vjernika u cjelini
završetak Biblije donosi viziju novog svijeta
vizije buudnosti
knjige
iznose se u slikama, simbolima
jezik: hebrejski; aramejski
jezik: grčki
vrijeme: 13. st. pr. Kr – rođenje Krista
vrijeme: 1. st. pos. Kr
zbirka knjiga koje žiovi i kršdani smatraju svetima usmena i pisana preaja žiovskog naroa najčitanija i najprevođenija knjiga u povijesti najvažniji prijevoi: SEPTUAGINTA (Stari zavjet sa hebr. na grč. ) VULGATA (Biblija – na latinski – sv. Jeronim) hrv. prijevodi: Bartol Kašid (Biblija na hrv., prijevod ostao u rukopisu)
Matija Petar Katančid (tiskani potpuni prijevo Biblije na hrv. jezik) parabole – priča u kojoj se pojava uspoređuje s rugom, naoko različitom
Skripta za hrvatski jezik
ANTIČKA KNJIŽEVNOST – 8. st. pr. Kr. – 476. g. ANTIKA
PRETKLASIČNO (ARHAJSKO)RAZOBLJE (8. st. pr. Kr. – 5. st. pr. Kr)
KLASIČNO RAZOBLJE (5. st. pr. Kr. – 3. st. pr. Kr.)
DRAMA
HELENISTIČKO RAZOBLJE (3. st. pr. Kr. –
LIRIKA
Homer – Ilijada, Odiseja Hesoid – Poslovi i dani Ezop (basne) monodijska lirika: Alkej Sapfa Anakreont korska lirika: Pindar tragedija Eshil – Okovani prometej Sofoklo – Kralj Edip, Antigona Euripid - Elektra komedija Aristofan Menandar epigram, pastirska pjesma
EPIKA DRAMA
roman Tit Makcije Plaut - Škrtac
LIRIKA EPIKA LIRIKA EPIKA LIRIKA
Gaj Valerije Katul (neoterik) Publije Vergilije Maron - Eneida Kvint Horacije Flak – Ode, Poslanica Pizonima Marko Valerije Marcijal Epigrami
EPIKA
LIRIKA
GRČKA
RIM
30. g. pr. Kr. ) RIMSKO RAZDOBLJE (30. g. pr. Kr. – 4. st.) ARHAJSKO RAZDOBLJE (2. st – 80. g. pr. Kr.) ZLATNO RAZDOBLJE Ciceronovo doba 80. – 30. g. pr. Kr. Augustovo doba 30. – 14. g. pr. Kr SREBRNO RAZDOBLJE (14. – 117. g)
OBILJEŽJA: umjerenost kao životni ieal
harmonija i mjera
ljepota tijela
vjera u čovjeka i njegove sposobnosti – veličanje ljuske snage, ljepote, hrabrosti, spretnosti,
plemenitosti, inteligencije, umjerenosti, murosti…
razvoj umjetnosti i filozofije
Skripta za hrvatski jezik
GRČKA LIRIKA ALKEJ – pjesnik s otoka Lezba, majstor stiha i forme, predstavnik
monodijske melike (poezija za solo pjevanje uz pratnju lire).Pjesma Lađi domoljubnog je karaktera
kao i vedina njegove poezije (mržnja na tirane, politički motivi, rat). Alkejska strofa (dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac) popularna je i u
novovjekoj poeziji, a njome se često služio rimski pjesnik Horacije. U našoj poeziji, u 18. st. Ignjat Đurđevid, a u oba hrvatskog preporoa: P. Preraovid i I. Mažuranid (Primorac anici ko jom pozravlja Gajev časopis). SAPFA - najveda grčka pjesnikinja, rodom s Lezba. Pisala eolsku monodijsku
liriku i korske svadbene pjesme (epitalamije). Sve su njene pjesme ljubavne tematike. Uz himnu Afroditi, najpoznatija je Ljubavna strast.
Safička strofa (tri jedanaesterca i jedan peterac) bila je popularna i u srednjovjekovnom latinskom crkvenom pjesništvu, a u nas u hvarskoj crkvenoj poeziji 16. i 17. st. te u crkvenim himnama 18. st. ANAKREONT – grčki lirik room iz Male Azije. Njegove kratke pjesme slave
vere strane života, raosti uživanja u ljubavi, vinu i veselu ruštvu. Pjesme Iskren sam i Pijuckajmo tipične su anakreontske pje sme: slave životne raosti, a naročito vino i vinsko raspolož enje. Blizak je učenju filozofa Epikura, zasnovanom na razumu i težnji za sredom. PINDAR – room iz okolice Tebe, najvedi prestavnik grčke korske lirike
(sačuvalo se samo oko 500 fragmenata i 4 knjige epinikija - oa u čast pojeinih natjecatelja). Majstor teške forme oe, uzvišena stila, u pjesmi Pjesnik o ratu osuđuje rat i zla koja onosi.
Skripta za hrvatski jezik
DRAMA ESHIL – tvorac grčke trageije. Pjesnik je junačkog uha svoje epohe koji oživljava u herojskim
likovima svojih junaka. Sačuvano je samo 7 trageija, o d kojih su najpoznatije Okovani Prometej i jeina sačuvana antička organska (saržajno povezana) trilogija Orestija. Eshil je uveo rugog glumca, smanjio ulogu kora, pojačao značenje ijaloga i tako o lirske kantate stvorio prvu pravu grčku dramu. Ona ipak prestavlja prvi stupanj ramskog razvoja: ranja je jenostavna i statična, likovi titanski komponirani, stil svečan i uzvišen s obiljem metafora, lirske korske partije imaju značajnu ulogu i otkrivaju Eshila kao velikog lirskog pjesnika, junaci su idealizirana bida naglašenih svojstava, a čovjek je samo igračka u rukama bogova. Okovani Prometej prvi je i jeini sačuvani io trilogije o Prometeju. Obrađuje mit o Titanu koji je pomogao Zeusu u borbi protiv starog poretka i starih bogova, ali mu se usprotivio kad je uvidio da se
Zeus, ošavši na vlast, pretvara u tiranina koji želi uništiti sve što mu se nađe na putu, pa tako i ljuski rod. Prave radnje i nema, glavni je protagonist nepokretan, prikovan uz stijenu, te razvija svoje misli i dijalogu sa zborom i s likovima koji pokraj njega prolaze. Prema na kraju straava (Zeus je srušio stijenu o koju je prikovan),on je moralni pobjednik, jer trijumfira njegova ideja o nepobjedivosti pravde i neumitnosti ljudskoga napretka. EURIPID – posljenji veliki grčki tragičar. Najpopularnije su: Alkestia, Meeja, Hipolit, Elektra,
Ifigenija u Taurii. Ualjuje se o opdih problema i uubljuje u život i psihu pojeinca. Euripi na svoj način interpretira mitologiju: mitološki junaci nisu ni titanska ni iealizirana bida, ved obični ljui, sa svim nedostacima, strastima i slabostima. Utjecao je na novoantičku komeiju i rimsku ramu i više o svih grčkih tragičara utjecao na oblikovanje europske rame. Obradio je mit u kojem je smrtnica Elektra, kdi mikenskoga kralja Agamemnona i njegove žene Klitemnestre, spasila brata Oresta i potakla ga da osveti oca i ubije majku koja je izdala i uz
ljubavnikovu pomod ubila slavnoga kralja, uala se za njegova bratida Egista i ovela ga na vlast. Euripi Elektru opisuje kao poniženu mlau ženu koju su ualjili iz vora i uali za priprosta seljaka kako bi njezinim nasljenicima onemogudili povratak na prijestolje. To u njoj pojačava mržnju na majku i očuha u kojima vii ne samo očeve ubojice ved i krivce za svu bijeu svojega života . U kazališnu praksu Euripi prvi uvoi kulise, a ranju smješta u vorište seoske kolibe. Elektra je psihološki proubljen lik mlae, nezaovoljne žene koja se smiruje tek nakon strašnoga čina i postaje svjesnom zločina i svoje ogovornosti za njega. Deus ex machina – rasplet rezultat intervencije bogova
Skripta za hrvatski jezik
HOMER – ILIJADA Homer – najstariji grčki epski pjesnik. O njemu se ništa ne zna pouzdano, te se postavlja homersko pitanje – unitaristi (smatraju da je postojao i da je tvorac obaju epova) i pluralisti (kolektivno
autorstvo) Mjesto radnje: Gra Troja u Grčkoj (rugo ime za Troju je Ilij). Vrijeme radnje: Trojanski rat – Homer prikazuje 51 an u završnoj esetoj goini rata koji se u antici
smatrao povijesnom činjenicom. Tema: Ahilejeva sržba i njene kobne posljeice; priča o trojanskom ratu. Kratki saržaj: Saržaj obuhvada zanjih 51 an u završnoj, evetoj goini rata koji se voio između Troje i Grčke zato što je trojanski kraljevid Paris oteo lijepu Helenu, ženu kralja Meneleja i opljačkao kraljevsko blago. Ranja počinje obijanjem grčkog kralja Agamemnona a vrati Kriseiu ocu, Apolonovom svedeniku, na što se on razbjesni i za osvetu pošalje kugu na grke. Po pritiskom Ahileja i ostalih grčkih uglenika Agamemnon pristane vratiti kder ocu, no sebi zauzvrat uzme Ahilejevu robinju Briseiu. Tu počinje prava ranja epa. Ahilej se rasri, povuče iz vojske i rata te naloži majci a moli Zeusa a ouzme grcima ratnu sredu kako bi uvijeli koliko su ogriješili o njega. Nakon brojnih poraza koje su Trojanci na čelu sa Hektorom nanijeli grcima, Agamemnon moli Ahileja a se vrati, te mu zauzvrat obedava veliko blago i Briseiu. Još uvijek obuzet sržbom Ahilej obije, no ae vojsku svom najboljem prijatelju Patroklu da povede grke u pobjedu. U bitci Patroklo umire od
Hektorove ruke. Ka to čuje Ahilej obuze ga veliki bijes, te se oluči osvetiti za prijateljevu smrt. U voboju, koji je vrhunac jela, Ahilej ubije Hektora uz pomod božice Atene. anima poslije Ahilej mrcvari Hektorovo tijelo sve dok Hektorov otac ne zatraži sinove ostatke ljubedi Ahilejevu ruku (ruku sinove ubojice). Ka to Ahilej vii prođe ga sržba i bijes, te vrati tijelo. Ilijaa završava pokapanjem Patrokla. LIKOVI AHEJCI (GRCI) Ahilej - grčki prvak i vojnik, njegova je sržba pokretač ranje Agamemnon - Menelajev brat, zapovjednik ahejske vojske, uzrok
Ahilejeve sržbe Patroklo - Ahilejev najbolji prijatelj Nestor , Menelaj, Diomed, Idomenej i Ajant Telamonov - vođe svojih vojski pod Agamemnonovim
zapovjeništvom Odisej - kralj i ratnik, poznat po svojoj lukavosti Kalhant - modan grčki prorok i vrač, vodio je Grke svojim previđanjima Posejdon, Hermes, Hefest, Hera i Atena
TROJANCI
ŽENE
Hektor Prijamov prvorođenac, vođa Trojanaca Prijam - trojanski kralj Paris - trojanski princ i Hektorov brat, znan i kao Aleksandar, oteo je Helenu te to postaje uzrokom Trojanskog rata. Eneja - vođa aranaca, trojanski saveznik i junak Glauk i Sarpedon - vođe likijskih snaga
Helenabivša spartanska kraljica, Menelajeva žena, saašnja Parisova ružica Andromaha - Hektorova žena, majka njihova sina Astianaksa Hekabatrojanska kraljica, Prijamova žena, Hektorova, Kasandrina i Parisova majka. Briseida - robinja koja je bila Ahilejeva nagrada koju mu je Agamemnon ouzeo što j e
Ares,Apolon, Artemida, Leta, Afrodita i Ksant
rezultiralo Ahiljevom sržbom
Skripta za hrvatski jezik
HOMER – ODISEJA Mjesto radnje: Istočni i srenji io Meiteranskog mora Vrijeme radnje: Nakon završetka Trojanskog rata Tema: Lutanja Odiseja i njegov povratak poroici uz pomod Bogova
Kratki saržaj: Oiseju, znamenitom grčkom junaku i kralju Itake na povratku iz Troje zameo se svaki trag. Na Itaci se pronio glas a je nastraao, pa su nagrnuli prosci Penelopi, njegovoj ženi moledi je a pođe za jenog o njih. Njoj nije o uaje a prosci su zbog toga nestrpljivi, nasrtljivi i drski. Prosci se goste i zabavljaju, i tako rastaču Oiseje vu domovinu. Konačno su se bogovi sažalili na Oisejem i olučili a prekinu njegova straanja. U tome velika ujela ima božica Atena, koja uvijek uskače u pomod Oiseju kad se nađe u nevolji. Odisej se zamjerio Posejonu što mu je zaslijepio sina Polifema. Zbog toga mu priječi a se vrati kudi. Kako Posjeon nije bio na skupštini, bogovi oluče a se nakon 20 goina Oisej vrati kudi. Atena omah otiđe o Telemaha i nare di mu da sazove narodnu skupštinu i a zaprijeti proscima, što Telemah i učini. Prosci ga izruguju i ne žele otidi iz njegove kude sve ok se njegova majka ne oluči za jenog o njih. Telemah krede na put a sazna nešto o ocu Oiseju. Atena je preobražena u Mentora ovela Telemaha o Pigena a nađe Nestora. Nestor nije mnogo rekao nego ga uputi Menelaju. Na Olimpu bogovi ponovno vijedaju. Atena je ponovno potakla pitanje Oisejeva povratka. Olučeno je a se Oisej napokon vrati kudi. Hermon, glasnogovornik bogova, obavijesti Nimfu o oluci bogova rai koje je i ošao. Kalipsa pođe Oiseju saopditi oluku bogova. Oisej je u prvi mah mislio a se rai o još jenoj varci, a tek je ona uviio a Kalipsa govori istinu. Odisej je u svom daljnjem putovanju imao još osta poteškoda. Oisej je ošao o feničana i feničkog kralja Alkinoja, koji su prireili gozbu u njegovu čast. Oisej je feničanima ispripovijeao sve o svojim mukama i patnjama. Pripovijeao im je o Kiklopu kojeg je oslijepio i zbog kojeg je kažnj en od boga Posejona. Pričao im je o Kirki koja je njegove prijatelje pretvorila u svinje, a na kraju im povratila ljuski oblik, a Oisej i prijatelji su ostali ko nje goinu ana. Taa im je ispričao o mrtvačkom carstvu gje vije majku za koju ne zna a je umrla. Ispričao im je o sirenama koje su svojom pjesmom izmamile svakog mornara koji onua prođe. Govorio je o strašnoj Skili i Ohalijevom goveu. Nakon ugog razgovora Oisej krene na put u Itaku. Feničani ga usnulog oveu o Itake. Atena je Odiseja prerušila u ružnog starca tako a ga nitko na Itaki ne prepozna. Taa ga uputi ko Eumeja. Eumej lijepo primi starca ne znajudi a je on njegov gospoar. Eumej je govorio lijepih stvari o Oiseju. Oisej oluči a saa ovako prerušen sazna o oanosti sluš kinja. Atena ode do Telemaha a ga obavijesti a brzo ođe kudi. Telemah se vrati kudi u tajnosti i ta prepozna svog oca Oiseja. Atena, Oisej i Telemah zajeno planiraju napa na prosce. Oisej olazi prerušen u kudu gje ga prepoznaje služavka po ranjenoj nozi. Na kraju ipak ođe o pokolja prosca, ali kraj je sretan jer Penelopa prepoznaje svog muža nakon mnogo goina.
Skripta za hrvatski jezik
SOFOKLO – ANTIGONA Bilješka o piscu Sofoklo je živio u 5. st. pr. Kr. Bio je starogrčki ramatičar i jean o trojice velikih tragičara, s Eshilom i Euripiom. Napisao je oko stotinjak rama, o kojih je sačuvano seam trageija: Antigona, Elektra, Kralj Edip, Trahinjanke, Ajant, Filoktet, Edip na Kolonu. Vrijeme radnje: 5. stoljede Mjesto radnje: Teba Fabula: Tragedija Antigona sačinjena je o seam činova. Naziv je obila po glavnoj junakinji, kderi
tebanskog kralja Edipa. Poslije Edipove smrti, njegovi sinovi Eteoklo i Polinik u borbi za prijesto
ubijaju jean rugog. Tako na čelo tebanske vlasti olazi Antigonin ujak Kreont . On je nakon smrti Eteokla i Polinika, nareio a se Eteoklo sahrani po svim počastima, a zabranio je Polinikovu sahranu , proglasivši ga izajnikom domovine. Tko bi pokušao pokopati i ostojno sahraniti Polinikovo tijelo, izložio bi se opasnosti smrtne kazne koju je propisao Kreont. Polinikove sestre Ismena i Antigona, posve različito prihvadaju Kreontovu zapovje; Ismena joj se bespogovorno pokorava, ok Antigona slijei glas svoje sestrinske ljubavi i vjerničke užnosti, prema kojima bi trebalo posuti prahom Polinikovo tijelo, kako bi njegova uša našla smiraj u svijetu ostalih mrtvih uša. Razgovor između Antigone i Ismene smješten je u prologu ove tragedije i u njemu se upoznajemo sa Antigoninom olučnom i hrabrom namjerom a prekrši Kreontovu zapovje, koja se kosila i sa božijim i sa ljuskim zakonima. Prlikom pokopa brata Antigonu hvata Kreontov stražar i preaje je ljutitom Kreontu. On je iznenađen Antigoninom olučnošdu i presuđuje a Antigonu živu pokopaju u kraljevsku grobnicu . No, Kreontov sin Hemon, Antigonin zaručnik, pokušava spasiti svoju vjerenicu, ali olazi kasno i zatiče Antigonu mrtvu. Antigona je ved bila izvšila sa moubojstvo, pa potresen tim prizorom samoubojstvo vrši i njen zaručnik Hemon. Tiresije, prorok, olazi i objavljuje a je Kreont zabranjujudi sahranu, okaljao sebe i svoj grad. Ali i tada Kreont odbija da odstupi. Jeino pre pretnjom nesrede on žurno, ali uzaludno mijenja odluku da Antigonu oslobodi, no prekasno. Saznavši za tragičnu smrt svoga sina sanoubojstvo kasnije izvršava i Kreontova supruga Euriika viješanjem, a Kreont ostaje sam, užasnut i skrhan bolom, oajudi sliku žalosnog samoršca koji je i sam postao žrtva vlastite tira nije.
Skripta za hrvatski jezik
SOFOKLO – KRALJ EDIP I. čin Razgovor Tebanskog kralja Eipa sa svedenikom. Svedenik posjeda Eipa a u njegovoj zemlji vlaa kuga, a su polja i žene bez ploa. Eip sve to ved zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena očekuju a se vrati Kreont koji de onijeti vijesti iz proročišta boga Feba (Apolona) . olazi Kreont i govori Eipu a de iz njegove zemlje izadi nevolja kaa nađu ubojicu svog vlaara Laja na čijem prestolju sada stoji Edip.
II. čin Eip čuvši za proročanstvo nui u ime boga a se pronađe krivac za ubojstvo i a ga se istjera iz zemlje. No kako bi bilo teško pronadi krivca bez nekog traga pozove Eip proroka Tiresiju. On je znao istinu, ali ju nije htio redi. Međutim, na zahtjev Eipa ipak ju je otkrio. Ubojica Laja je bio upravo Edip. Eip se razljuti, Tiresiju je branila istina, pa nastavi rekavši proročanstvo, a ono je bilo a de Eip postati slijep.
III. čin Svađa Eipa i Kreonta u kojoj Eip osuđuje Kreonta a je nagovorio proroka Tiresiju a bi se okopao vlasti. Tada se umiješa Jokasta i razljuti se kaa vii oko čega se svađaju. Kreont olazi, a Jokasta želi oznati što je to uznemirilo njezinog muža. U njihovom aljnem razgovoru postaje sve jasnije, ali je Eip stvarno ubio Laja, ali mu Tiresijevo proročanstvo nije posve jasno. Jedina nada je jedan pastir, svjedok ubojstva.
IV. čin Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro, i da mu
on nije otac. Taa se Eip strašno uznemirio jer je bio uvjeren a mu je Polib otac. Međutim, glasnik mu reče a ga je obio o jenog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. Taa je Jokasta problijedila jer je znala tko je Edip.
V. čin olazi pastir koji mu ispriča kako je ošao o njega. Eip je shrvan bolom i bijesom. On je sin Jo kaste i Laja. Saa mu je sve jasno. Oženio je vlastitu majku i ubio vlastitog oca. VI. čin Saznavši koje je grijehe Jokasta napravila ona se objesila, Eip si je iskopao oči, te sam sebe onom kletvom istjerao iz zemlje sam bez igdje ikoga, a Kreont je zavladao Tebom.
Skripta za hrvatski jezik
RIM KATUL - rimski pjesnik poznat po svojoj intimnoj lirici. U ljubavnoj pjesmi Jadni Katule žali samoga
sebe zbog ljubavnog rastanka. HORACIJE - pjesnik Augustova oba. Pjesnička jela: Epoe, Satire, Pjesme (Carmina) ili Oe,
rodoljubne Pjesme stoljetnice. Oda Lidiji nazvana je «kraljicom oda». Napisao je i dvije knjige pjesničkih Poslanica (Epistulae) o kojih je najznačajnija Poslanica Pizonima, prozvana ved u antici Ars poetica (Pjesničko umijede). To je svojevrsna klasicistička poetika u kojoj ističe a je bit
umjetničkoga jela skla. Postala je kanonom europske normativne poetike. OVIDIJE - najplodniji rimski pjesnik. U prvom, rimskom razdoblju piše tri knjige ljubavnih pjesama
(Amores), ep Ljubavno umijede (Ars amatoria), zbirku ljubavnih pisama mitoloških junakinja Heroie itd., kao i 15 knjiga Metamorfoza. To je njegovo najvažnije jelo u kojima je obraio približno 250 mitoloških priča koje završavaju nekom preobrazbom (npr. Piram i Tizba). Po olasku u progonstvo (August ga je protjerao zbog otklona o ruštvenih normi), poezija mu je više misaona i osobna. Iz tog su razdoblja dvije zbirke elegija – Tužaljke (Tristia) i Pisma s Crnog mora ili Poslanice iz Ponta (Ex Ponto). MARCIJAL (40.-104.), najvedi rimski pjesnik epigrama kojih je sačuvano oko 1500 (npr. Siromašni
pjesnik). uhoviti, sa završnom poentom. Postali su uzor epigramatskom pjesništvu.
Skripta za hrvatski jezik
PUBLIJE VERGILIJE MARON – ENEIDA O piscu: najznačajniji rimski pjesnik, njegova Eneia postala je nacionalni ep Rimljana . Termin za ep
pisan po uzoru na Vergilija – vergilijanski ep. Pisao je po uzoru na Homera. Uzor je rimske i
srenjevjekovne književnosti. Pisao je pastirske pjesme – Bukolike (Ekloge) i Georgike (ep o ratarstvu) Kratki saržaj: Trojanski junak Eneja nakon paa Troje seam je goina lutao po moru tražedi novu omovinu koju mu je oreila subina onosno bogovi. Lutajudi morem oživo je mnoge neade koje mu je priređivala božica Junona razbivši mu broovlje uz pomod boga vjetrova. Spas je našao na voru kartaške kraljice ione koja je veoma gostoljubivo primila Eneju i Trojance. Na gozbi koju je pripremila iona Eneja je s bolom pričao o esetogoišnjem ratu i pau Troje. Također je spomenuo i Hektora s kojim se susreo u snu i njegov savjet a napusti Troju i s preživjelim Trojancima potraži novu omovinu.Između lijepe ione i Eneje rađa se ljubav koju je prekinuo Jupiter naloživši Eneji preko svog glasnika Merkurija da krene u Italiju jer to o njega traži subina. iona ne mogavši zaržati Eneju baci na njega kletvu i ouzme si život spaledi se na lomači.Eneju je oluja bacila na obale Sicilije gje ga je primio kralj Akest,a trojanske žene umorne o lutanja spališe vedi nu trojanskih broova. Na goišnjicu smrti Eneji se u snu javlja otac i naređuje a krene put Italije samo sa ljuima sposobnim za ratovanje jer ga tamo očekuju uge i teške borbe. Prethono neka posjeti pozemni svijet gdje se je susreo s ocem i Didonom k oja mu nije oprostila što ju je napustio. Iskrcavši se na Italsko tlo Eneja i Trojanci ratuju sa italskim naroom a najvedi mu je neprijatelj kralj Turn jer mu je Eneja oteo zaručnicu. Borbe traju o smrti kralja Turna. Enejin lik prema drugima:
Brižan sin, otac i muž tužan zbog smrti žene Kreuze, patnji trojanskog naroa i propasti Troje te spreman povesti Trojance u novu domovinu.
Prema ioni ispao je nepošteno jer ju je kraomice napustio, iakoga je ona primila kao brodolomca i obasipala ga obročinstvima. Poštuje i sluša bogove, naročito Jupitera, koji je oreio njegovu subinu osnivača Rima i iako voli ionu olučan je vršiti volju bogova. Cijeli ep pisan je po uzoru na Ilijau i Oiseju, i u pripovjeačkom smislu, jer Eneja kao i Oisej priča o straanjima, patnjama, oživljajima nakon trojanskog rata. Svojom kletvom iona ističe borbe koje de Eneja voiti sa Italskim prastanovnicima, ovajanje o sina, njegovu smrt – pretpostavlja se da se utopio u rijeci Numiciji, a u posljednim stihovima govori o borbi Rima i Kartage po vostvom Hanibala.Kompozicija epa je takva a se u rugih šest pjevanja govori o borbama Eneje na Italskom tlu.
Enejino životno načelo je a je sve u božjim rukama i a ono oređuju subinu pojeinca, a iona smatra da svojim postupcima i jelima sami oređujemo svoju subinu. Eneja je ionu ostavio jer on sam ne olučuje o svojoj subini, ka bi on olučivao nikaa ne bi napustio Troju, ved su mu subinu oreili bogovi kao osnivača Rima, a iona se ubila zbog ljubavi prema Eneji jer je izgubila dobar glas a prezreli su je susjedi i sami Tirci. Didona, lijepa, pametna i dobra kraljica Kartage ali puna gnjeva zbog odlaska Eneja, izgubljenog
obrog glasa, osjedaja krivnje što je polegla strastima, olučila je ouzeti si život.
Skripta za hrvatski jezik
TIT MAKCIJE PLAUT – ŠKRTAC (AULULARIA ILI KOMEIJA O DUPU) Tema: škrost starca Eukliona (škrtost je uzrok svih nesporazuma u komeiji)
komični elementi: stvaranje novih riječi neobične metafore igra riječi ranja građena na nesporazumu (npr. kuhari traže vedu posuu a mogu skuhati više hrane, a Euklion misli a im veda posua treba a bi u nju stalo sve njegovo zlato; koristedi riječ ona Likonid govori o svojim osjedajima prema Feri i kajanju zbog nasilja, a Eukli, shvativši a mu je zlato ukradeno, govori o svojim osjedajima prema posui s blagom…) qui pro quo – jedan lik misli na jedno, a drugi na drugo
komedija karaktera
Saržaj: Starac Euklion čuva blago (dup sa zlatom) koje je našao u kudnom ognjištu, a svima se prestavlja kao siromah. Svoju kderku Feru želi uati za starog Megaora jer on ne traži miraz. Fera je truna s Likoniom. Euklion u strahu a de netko pronadi njegovo blago zakopa dup u šumi. Likoniov sluga Strobil krade Euklionu novac. Likonid otkriva Megadoru svoj postupak prema Feri i svoju namjeru a de ju oženiti. Izlazedi iz kude susrede Eukliona očajnog jer mu je nestalo zlato. Mlaid oluči priznati starcu a je on taj koji je učinio nasilje na „njom“(Ferom), ali starac misli da govori o posudi sa zlatom. Na kraju se ipak sporazumiju i Euklion opuša Likoniu a se oženi Ferom. Strobil otkriva Likoniu a je pronašao blago, tj. a je ukrao dup sa zlatom. Likoni ga namjerava vratiti.Završetak komeije je izgubljen, ali u prologu se najavljuje sretan završetak – Euklion dobiva novac, a Fedra Likonida. Likovi: Euklion, gospoar, škrti starac kojemu je novac bitniji i o vlastite kderi (želi uati kder za starca jer on ne
traži miraz), našavši zlato, postaje sumnjičav, nepovjerljiv, paranoičan i grub Megador, Euklionov susje, bogati starac koji na sestrin nagovor prosi mlau susjeovu kderku, Plaut kroz njegov lik ismijava staračku požuu Likonid, sin Megaorove sestre, obljubio je Euklionovu kderku koja ostaje truna Strobil, Likoniov sluga, vijevši kako Euklion zakopava dup sa zlatom, krae dup Fedra, Euklionova kdi, u rami se pojavljuje jeanput, u četvrtom činu, ali se ranja vrti oko njezine ljubavi i trunode s Likoniom Stafila, sluškinja, Ferina ailja Eunomija, Megadorova sestra kuhari Antraks, Kongrion i sluga Pitodik
Temu o Plauta preuzimaju Marin ržid (Skup) i Moliere (Škrtac)
Skripta za hrvatski jezik
EUROPSKO SREDNJOVJEKOVLJE – 476. – 15. st. prožimanje i povezivanje Antike i Biblije TEMELJ: kršdanska religija biblijske teme i simboli latinski jezik EUROPSKO SREDNJOVJEKOVLJE
NABOŽNA
LEGENDA
Legenda o sv. Magdaleni
TEMATIKA
Aurelije Augustinčid - Ispovijesti
priče o ljuima koji se oriču svjetovnog i posveduju Bogu, nakon čega ih čeka vječni život autobiografija
iznošenje misli o čovjeku, grijehu, odnosu dobra i zla
sve što čovjek rai treba biti u skladu s Bogom SVJETOVNA TEMATIKA
EPIKA
JUNAČKA EPIKA
Beowulf (eng.) Pjesan o Ronaldu (fra.)
Pjesma o Ciu (špa.)
VITEŠKI ROMAN
LIRIKA
TRUBADURSKA LIRIKA
VEGANTSKA LIRIKA
Pjesma o Nibeluzima (nj.) Kalevala (fin.) Roman o Tristanu i Izoldi Roman o Troji Roman o Aleksandru Bernart de Ventadorn Walther von der Vogelwide
Carmina Burana – Buranske pjesme
kršdanski vitez, ratnik koji posjeuje vrline proizašle iz kršdanstva i feualizma
sudbonosna ljubav
poijeljenost između vrlina viteza i supruge kult dame – ama je tuđa supruga, a ljubavi treba ponizno
služiti konvencionalna lirika minnesangeri vaganti golijardi svjetovna i religiozna lirika
Skripta za hrvatski jezik
HRVATSKA SRENJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST
trojezičnost – latinski, staroslavenski, starohrvatski tropismenost – latinica, glagoljica, hrvatska dirilica Bašdanska ploča (1100.) – Misal po zakonu rimskog dvora (1483.) usmena književnost – primaju kršdanstvo – latinica (8. st.) Diril i Metoa – 863. glagoljica O pismenima – Traktat Crnorizca Hrabra
staroslavenski jezik : staroslavenski + hrv. idiomi
hrvatska dirilica (bosančica ili bosanica)
SRENJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST ZAPISI U KAMENU
Plominski natpis (11. st. )
glagoljica
Valunska ploča (Cres, 11, st.) latinski jezik, latinica Krčki natpis (11. st.) glagoljica Baščanska ploča (1100, Baška) glagoljica kršdanska invokacija zapis opata ržihe o tome kako je kralj Zvonimir darovao posjed za gradnju, prijetnja onima koji bi osporili darivanje i molitva
opat obrovit svjeoči o granji crvke sv. Lucije PROZA
Vinodolski zakonik
prvi put se spominje im e hrv. kralja i hrv. naroda glagoljica, hrv. jezik
Ljetopis popa Dukljanina Zapis popa Martinca
legenda o smrti kralja Zvonira bitka na Krbavskom polju
Pismo Nikole Moruškog
polemika u obranu glagoljice glagoljica narodna enciklopedija glagoljica
Lucidar (Petrisov zbornik) Rumanac trojski (Petrisov zbornik) Aleksandrida POEZIJA
DRAMA TISKARSTVO
Va se vrime goišda Šibenska molitva Svit se konča Muka svete Margerite Misal po zakonu rimskog dvora Brevijar po zakonu rimskog dvora
antički junaci prikazani kao feualci i vitezovi dirilica Petrisov zbornik
najstariji hrvatski latinicom zapisan pjesnički tekst satira (usmejerena na svedenstvo) dramatizirana legenda – mirakul pasija glagoljica Prvotisak – 1483. inkunabule - prvostiskane knjige
Skripta za hrvatski jezik
HUMANIZAM I (PRED)RENESANSA – 14. st. – 16. st. HUMANIZAM latinski jezik i
PREDRENESANSA
povezanost s antičkom književnošdu proučavanje antike oponašanje uzora cilj : oživljavanje uha
čovjek u sreištu
Dolce still nuovo
kršdanska epika
narodnom jeziku
antike
književnost na
RENESANSA vergilijansko –
antički utjecaj i kršdanstvo okretanje suvremenoj stvarnosti ITALIJA
latinski se zamjenjuje narodnim jezicima
čovjek u sreištu ideal – čovjek svestran, genije
omjerenost, jasnoda,
pregledna kompozicija Leonardo da Vinci hedonizam
RENESANSNA KNJIŽEVNOST EPIKA
EP ROMAN
Ludovico Ariosto: Bijesni Orlando Luis Vaz de Camoes: Luzitanci pastoralni Jacopo Sannazzaro: Arcadia
viteški
DRAMA commedia erudita commedia dell'arte LIRIKA
USPOREDBA EP – ROMAN EP
ROMAN
Amadis od Galije Miguel Cervantes: Bistri vitez don Quijote od Manche pikarski Lazarilo de Tormes satirični Francois Rabelais: Gargantua i Pantagruel Niccolo Machiavelli: Mandragola (komedija)
William Shakespeare: Sanj Ivanjske nodi (komeija) Romeo i Julija (lirska tragedija) Hamlet, Othello, Macbeth, Kralj Lear (tragedije) William Shakespeare: Soneti
IZRAZ
stih
ODNOS PREMA TRADICIJI tradicionalan pristup liku
slobodniji
kritički onos prema
najčešde proza
tradiciji
formulaičnost izraza
TEMATIKA
pojave o opdeg značaja ili povijesni ogađaji pojedinac i njegova osobna sudbina
Skripta za hrvatski jezik
PREDRENESANSA FRANCESCO PETRARCA – KANCONIJER Kanconijer – zbirka ljubavne poezije posvedena ženi (Lauri) – ideal tjelesne i duhovne ljepote
dva dijela: - razdoblje prije Laurine smrti - razdoblje nakon Laurine smrti
Laura – pjesnikovo naahnude i motiv njegove poezije neostvarena, fatalna ljubav - duhovna i senzualna
zrcali unutrašnji svijet – prvi moeran čovjek - povojenost između svjetovne senzualn osti i religiozne duhovnosti
tradicija slatkog novog stila i trubadurske lirike
teži formalnom savršenstvu i vrhunskoj jezičnoj obrai koja se ostvaruje metaforikom talijanski ili Petrarkin sonet
2 katrena (abba) i dvije tercine (cdc, dcd), rima se ne smije prenositi iz katrene u tercine petrarkizam
GIOVANNI BOCCACCIO – DEKAMERON GIOVANNI BOCCACCIO - talijanski je pripovjeači humanist. Ostavio je bogati književni opus na
latinskom i talijanskom jeziku. Napisao je prvu anteovu biografiju. Oživio je čistu antiku bez pomirbe s kršdanstvom, kao što su to činili ante i Petrarca. Glavno mu je jelo ecameron ( grč. eka hemeron: eset ana), zbirka o 100 novela (simbolika broja 10) uokvirenih pričom o kugi koja je 1348. harala Firenzom i prisilila 7 jevojaka i 3 mlaida a napuste gra i prikraduju vrijeme pripovijeajudi naizmjence zanimljive priče. Najčešda im je tema tjelesna ljubav, te stjecanje bogatstva i izrugivanje ljudskoj gluposti i svakom, osobito religioznom
licemjerju. Boccacciove priče postale su uzorom svim kasnijim novelistima. Obilježja: svakiašnji život svih ruštvenih slojeva, realističnost i uvjerljivost, razotkrivanje ljuskih poroka, slobono prikazivanje životnih užitaka i veličanje svega ljuskoga, pohvala ljepoti priroe, snazi mlaosti, čovjekovoj inteligenciji i snalažljivosti, zrav i vear humor Teme i stil: teme su svjetovne, neke poučne, neke zabavne, neke smiješne, a neke tužne. Obrađene
su otprije poznate priče. U nekim se pričama izvrgava ruglu licemjerno ponašanje ijela svečenstva, a u nekima se pojavljuju motivi koji naglašavaju ljusku tjelesnost. U zaključku se pojavljuju moralne pouke.
Stil je prilagođen zapletu novele i likovima. Olikuje ga realistički smisao za etalje te sklonost poruzi i šali.
Skripta za hrvatski jezik
DANTE ALIGHIERI – BOŽANSTVENA KOMEIJA DANTE ALIGHIERI - najvedi je talijanski nacionalni pjesnik. Rođen je u Firenzi, a umro kao prognanik u
Ravenni. Političar, filozof, tvorac književnoga talijanskog jezika i ponajprije pjesnik, uz opus na talijanskom jeziku ostavio je niz latinskih djela (Gozba, O monarhiji). Dao je oblik važnom smjeru ljubavne poezije, tzv. ljupkog novog stila (il dolce stil nuovo), galantnom poetikom nagovijestio je
učenu poeziju, spajajudi provansalsku s petrarkističkom lirikom. Započeo je zbirkom pjesama i proze Novi život posvedenom ljubavi prema Beatrice Portinari, a nakon njezine s mrti započinje ra na velebnoj Božanstvenoj komediji , vrhunskom djelu srednjovjekovne literature i jenom o najvedih jela svjetske književnosti. ante je us vojio mnoga taašnja znanja iz raznih struka, te sve uobličio u pjesnički samostalno viđenje vječno g pitanja ljudske egzistencije između Neba i Zemlje. Komedijom ju je nazvao prema srednjovjekovnoj poetici koja je tako nazivala jela koja započinju
tužno, a završavaju sretno. Atribut božanstvena oao je Boccaccio, zbog uzvišenosti saržaja. To je trodijelni ep: Pakao, Čistilište i Raj. Svaki io ima 33 pjevanja, ukupno 100 s uvodnim pjevanjem. Pisan je na talijanskom jeziku
Alegorijsko putovanje započinje u mračnoj šumi koja simbolizira grješan život. U pretpaklu, Limbu, uše su nekrštenih koji trpe čežnju bez nae. Kroz pakao ga vodi Vergilije, simbol razuma i pjesnikov uzor. Upoznaje grješne uše (preljubnici, škrci, rasipnici, prožrljivci, krivovjerci i bezvjerci, nasilnici, ubojice i samoubojice, zavodnici, izdajice) i razgovara s njima. Oštro osuđuje crkvene velikoostojnike koji su izokrenuli crkvene zakone. Pakao ima oblik lijevka s devet krugova, a što je krug niži, grijeh je vedi. Kazna je aekvatna i izokrenuta slika grijeha. Čistilište je brijeg na otoku, krugovi se prema vrhu sužavaju. Navrhu je visoravan – zemaljski raj. Tu po pjesnika dolazi Beatrice (simbol ljepote, milosti i Božje ljubavi) i voi ga u sam raj. On se sastoji od 9 nebesa koja se vrte oko Zemlje. Dijelom puta vodi ga sveti Bernard (simbol vjere). Iznad svih nebesa je nepokretni Empirej koji obuhvada sav svemir, a u njemu je Bog. jelo je po mnogočemu srenjovjekovno (alegorijska vizija,religi ozno poimanje grijeha, mistika broja 3, fantastika i naturalizam), ali ipak kritičke naravi novoga vreme na s razumijevanjem za ljudsku prirou i njene slabosti i naprene težnje ljuskoga uha. Simbolika likova Dante – simbol grešnog čovjeka na putu o božanske spoznaje Vergilije – simbol razuma Beatrice – simbol božanske milosti
Skripta za hrvatski jezik
RENESANSA LODOVICO ARIOSTO - najvedi je pjesnik talijanske renesanse. Pisao je latinske i talijanske stihove,
renesansne komeije i ruštvene satire. Najvažnije mu je jelo veliki viteški ep Bijesni Orlando u kojem oživljava fantastični srenjovjekovni viteški svijet. Temeljni je saržaj imaginarna saracenska opsaa Pariza u oba Karla Velikoga. Isprepledu se ljubavna tematika i pustolovine kršdanskih i saracenskih vitezova, mašta i stvarnost, prošlost i saašnjost. Srednjovjekovni legendarni junaci pretvaraju se u moderne renesansne junake. Djelo nema ni jednog glavnog junaka, ni jedne glavne
ranje, nego opisuje ljubav, gospe, borbe, vitezove. Životna raost, fini humor, razumijevanje čovjekove priroe i njegovih slabosti, piščeva osobnost (ironija), suvremeni ieal prirone jenakosti ljudi, smisao za prirodu – sve je to izraz Ariostove moerne obrae viteških motiva. Ep je ispjevan u savršenim stancama (strofama o 8 rimovanih jeanaesteraca). Likovi: Orlando, Angelika, Medoro, Rinaldo, Astolfo. FRANCOIS RABELAIS - prvi je veliki francuski pripovjeač, uz Montaignea najznačajniji prestavnik
francuske renesanse. U mlaosti reovnik, zbog «heretičkih» poglea bio je prinuđen napustiti samostan. Bio je liječnik i znanstvenik. Životno mu je jelo Gargantua i Pantagruel, fantastičnosatirični roman u 5 knjiga o kojih su najpoznatije vije (Život Gargantuini Herojska jela i priče velikog Pantagruela). Pisano iz razonoe, jelo je isprva zamišljeno kao fantastična p ripovijest o podvizima jedne porodice divova poznate iz srednjovjekovne literature, ali je postupno preraslo u genijalnu satiru srednjovjekovnih zastarjelih pogleda i institucija i postalo ogledalom vjere
renesansnog čovjeka u modznanosti i plemenitost ljuske priroe, ko joj treba omoguditi sloboan razvoj na poručju fizičkog i uševnog života (tzv. pantagruelizam). Rabelaisovo je jelo najprepoznatljivije po bučnome smijehu koji je istoobno i svjetonazor jer je izraz čovjekove raosti, srede, bezbrižnosti, životnoga optimizma. Satira je izraz piščeve oslobođene ličnosti, njegov iniviualni protest. Ranja je ijelom smještena u Utopiju. pantagruelizam – raost življenja, heonistički pristup svijetu u renesansnom uhu likovi su: Gargantua (otac-div), Pantagruel (sin-div), Gargamela (majka), Panurg, Ponokrat MICHEL DE MONTAIGNE - ESEJI
Skripta za hrvatski jezik
MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA – BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE Bilješke o piscu: pisac koji je značionajviši uspon i sintezu španjolskog uha i španjolske stvarnosti svojega vremena.Sujelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i oveen u Alžir.Nakon pet goina otkupljen je
i vraden u Španjolsku. U domovini nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluženog vojnika.Taa ga stečaj novčara,ko kojega je položio svoj novac,upropaštava.U tamnici piše “on Quijotea” i postiže veliki uspijeh.Izaje zbirku o vanaest novela “Uzorne novele”,kojom t u proznu vrstu uvoi u španjolsku književnost ;satiričko iaktičku poemu “Put na Parnas” i “Osam komeija i osam novih međuigri”.Potaknut objavljivanjem nastavka romana “on Quijote” objavljuje svoj nastavak romana.Zanje Cervantesovo jelo bio je herojsko-viteški roman “Persiles i Sigismuna”,objavljen posmrtno. Cervantes je umro u Mariu iste godine kada i Shakespeare. Vrsta djela:
Satirički viteški roman Mjesto radnje:
Španjolska Vrijeme radnje:
16.stoljede Tema: Pustolovine viteza Don Quijotea i perjanika mu Sancha Panze Motivi: Viteštvo,životi vitezova srenjeg vijeka,njihove osobine i karakter,te opde ruštveno stanje toga oba.
Problematika koja se obrađuje u jelu: Fiktivni svijet viteštva u kojem on Quijote vjeruje a živi,te posljeice njegovog jelovanja po tom zabluom. Saržaj: Besmrtni roman Bistri vitez on Quijote o Manche zamišljen je kao satira, paroija viteških romana,
ali je tijekom stvaranja narastao prvotne piščeve intencije i postao jelom opdeljuske vrijenosti, u kojem u likovima seoskog plemida on Quijotea i seljaka Sancha Panse oživljuje vječna vojba: sukob između ieala i stvarnosti. Likovi su plastično ocrtani, izraz je stilski iznijansiran, a humor jenostavan, zrav i topao. Iz tragične figure Viteza tužnog lika izbijaju optimizam i duboki humanizam. Roman jepisan t ehnikom pikarskih romana (nizanje samostalnih pustolovina
vezanih likom glavnog junaka), aje realistički vjernu sliku raznih ruštvenih sreina. Renesansno je obilježje Don Quijoteova lika djelatna vjera u sebe, svoju snagu, snagu ideala i dobra koje na kraju mora pobijediti. Don
Quijoteovi porazi pretvaraju se u pobjeu, borba protiv ieala postaje njihova afirmacija, uništavanje viteškog duha parodijom – njegova himna. Cervantesov
roman jeno je o najčitanijih i najprevođenijih jela i za Biblije. Donkihotizam je filozofski pojam simbolike Don Quijoteova lika (VIII.poglavlje – okršaj s vjetrenjačama). Likovi: don Quijote, Sancho Pansa, Dulcinea od Tobosa, Rocinante (kljuse)
Don Quijote i Sancho Panza – prožimanje vaju uprotnih svjetova
Skripta za hrvatski jezik
WILLIAM SHAKESPEARE – HAMLET WILLIAM SHAKESPEARE - engleski je pjesnik i ramatičar, najvedi ramski pisac svjetske književnosti.
Rođen je i umro u Stratfor-on-Avonu. Shakespeare se nije dao sputati nikakvim ramaturškim pravilima, ved je sažeo iskustva srenjovjekovnoga kolektivnog kazališta s praksom glumišta tzv. elizabetskog doba i s tzv. krvavim tragedijama. Pisao je komade za publiku svojeg doba i ne slutedi a de oni zbog unutarnje ramske snage, psihološkerazrabe ljuske naravi i osjedaj a, zbog likova u kojima se prepoznaje vječita čovjekova subina ostati zauvijek premetom ivlje nja gledatelja i šekspirologa. Drame se mogu podijeliti na tzv. «kraljevske drame» ili «historije» (pisane na teme iz engleske
povijesti od 13. do 16. st.), komeije, trageije i romantične igreili iile. Sve su napisane u stihu bez rime (tzv. blanc verse). To je stih talijanskoga podrijetla kojise razvio i raširio u renesansi te po utjecajem Shakespearea i Johna Miltona postao standardni stih engleske dramske poezije. Povijesne (kraljevske) drame: Henrik VI., Rikard III., Rikard II., Kralj John, Henrik IV., Henrik V., Antonije i Kleopatra, Tit Andronik, Henrik VIII. Komedije: Komeija zabuna, Ukrodena goropanica, va gospoina izVerone, Izgubljeni ljubavni trud,
Mletački trgovac, Mnogo vike ni za što, Kako vam rago, Na tri kralja ili kako hodete, Vesele žene windsorske, San ivanjske (ljetne)nodi; Mračne komeije:Troilo i Kresida, Konac djelo krasi, Mjera za mjeru Romantične igre (iile): Cymbeline, Zimska priča, Oluja Tragedije: Romeo i Giulietta, Hamlet, Othello, Kralj Lear, Macbeth, Julije Cezar, Koriolan Poezija. Zbirka soneta o kojih je vedi io posveden prijatelju, a manji dio Crnoj gospođi. Stvorio je poseban oblik soneta, tzv. Shakespeareov ili elizabetski sonetkoji se sastoji od tri katrena i jednog distiha s rimom abab cdcd efef gg. Poeme: Venera i Adonis, Silovanje Lukrecije. Likovi i lokaliteti iz poznatijih Shakespeareovih drama :
San ivanjske nodi – Puck, Oberon, Titanija, Tezej, Hipolita, Vratilo, Frula, Grbac, Gladnica; u Ateni. Oluja – Prospero, Caliban, Miranda; na otoku blizu Napulja u Italiji Romeo i Giulietta – likovi iz obitelji Montecchi (Romeo) i Capuletti (Julija); talijanski grad Verona Hamlet – Hamlet, Ofelija, Klaudije, Gertruda, Polonije, Laert, Horacije, Rosenkrantz, Guildenstern; danski kraljevski dvorac Elsinor Othello – Othello, Desdemona, Jago; u Mlecima (Venecija) i na Cipru Kralj Lear – britanski kralj Lear,
kderi Corelia, Goneril, Regan; Britanija Macbeth – Macbeth, lay Macbeth, škotski kralj uncan, Macuff, Banquo; Škotska
Skripta za hrvatski jezik
Mjesto radnje:
Danska Hamlet William Shakespeare Vrijeme radnje:
XV. stoljede Hamlet William Shakespeare Likovi:
Hamlet – Sin pokojnog i sinovac saašnjeg kralja Klaudije – Danski kralj Polonije – Kraljev komornik i glavni ržavni tajnik Horacije – Hamletov prijatelj Gertruda – Danska kraljica, Hamletova majka Ofelija – Polonijeva kdi Hamlet William Shakespeare Kratki saržaj:
anski kralj nenaano umire, a nasljeđuje ga njegov brat Klauije koji se ukoro ženi s uovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu, javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije
zapravo otrovao i a nije umro prironom smrdu. Hamlet želi potvru za te riječi uha, pa se pretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Kraljevski savjetnik Polonije uvjren je a je Hamlet poluio zato što njegova kdi Ofelija obija Hamletovo uvaranje. Hamlet na voru upriličuje prestavu koja saržajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Kralj ne može izržati očitu aluziju na njegov zločin i prekia prestavu. Hamletu to služi kao okaz a su riječi uha bile istinite.Nakon prekinute prestave Hamlet posjeduje majku i misledi a kralj prisluškuje iza zavjese ubija Polonijakoji se tamo sakrio. Lukavi kralj osjeda a mu o Hamleta prijeti opasnost te ga šalje broom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od boli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine.Njezin brat Leart hitno se vrada izPariza i oznavši a je Hamlet ubio njegovog oca, želi mu se osvetiti . Hamlet se,
kaa je bio na brou otkrio zavjeru protiv sebe, vrada u ansku i sprema se na voboj. Kralj i Leart se ogovaraju kako de na prijevaru ubiti Hamleta. Za vrijeme voboja Hamlet i Leart u metežu mijenjaju mačeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom oštricom. I kraljica koja je popila otrovno vino, koje je kralj namjenio Hamletu, umire, a umirudi Leart otkriva spletku nakon čega ovaj, još prije nego je počeo jelovati smrtonosni otrov, ubija kralja. Zaključak: U ovom jelu Hamlet se iskazao kao čov jek u kojem je okupljena borba za pravdu, ljubav, razboritost, hrabrost, velikoušnost, murost, ali i luost. U ovom jelu može se puno naučiti o životu, ljuskim osjedajima i tragediji.
Skripta za hrvatski jezik
HRVATSKI HUMANIZAM I RENESANSA – 15. – 16. st.
talijanski utjecaj
Humanizam – latinski jezik
Renesansa – narodni jezik
LIRIKA Ivan Česmički(Janus Pannonius): U smrt majke Barba, O promjeni svog imena, Pjesnik Ivan o sebi, Odu
M A Z I N A EPIKA M U H
Juraj Šižgorić Šibenčanin: Elegija o pustošenju Šibenskog polja Juraj Šižgorić Šibenčanin: O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku Antun Vrančić: Putovanje iz Budima u Drinopolje
MARKO MARULIĆ : Davidijada, Judita, Molitva suprotiva Turkom LIRIKA
hrvatski petrarkisti
Zbornik Nikše Ranjine Hanibal Lucić: Jur nijedna na svit vila refleksivna lirika
Marko Vetranović: Pjesanca u pomoć poetam, Moja plava pokladna lirika A S N A S E N E R
Mikša Pelegrinović: Jeđupka EPIKA Petar Zoranić: Planine Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko pregovaranje Brne Karnarutić: Vazetje Sigeta grada DRAMA Hanibal Lucić: Robinja Marin Držić: Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje Mavro Vetranović: Posvetilište Abramovo
HUMANIZAM
ZADAR
ninski biskup – Juraj Divnić
ŠIBENIK
Juraj Šižgorić Šibenčanin Antun Vrančić Marko Marulić
SPLIT TROGIR DUBROVNIK HVAR ISTRA KOTOR SJEVERNA HRVATSKA
Fran Trankvil Andreis
Karlo Pucić, Ilija Crijević, Jakov Bunić Vinko Pribojević Matija Vlačić Ilirik Nikola Modruški Ivan Vitez od Sredne
Ivan Česmički
Skripta za hrvatski jezik
MARKO MARULID – otac hrvatske književnosti . Rođen je u plemidkoj obitelji u Splitu. Bio je sreišnja ličnost splitskoga književnog, humanističkog kruga. Iako je u hrvatskoj književnoj povijesti ponajprije poznat po iznimnom oprinosu na naronom jeziku, međunaronu je slavu još za života stekao svojim (tiskanim) latinskim djelima De institutione bene vivendi per exempla sanctorum( Pouke za čestit život s primjerima ), Euangelistarium (Evanđelistar), Quinquaginta parabolae (Peeset priča) i Poslanicom papi Hadrijanu VI. Pouke za čestit životprvi su bestseler, na latinskomu otisnut više o vaeset puta, a na seam različitih jezika više o trieset puta .
Najznačajniji Marulidev latinski tekst je, za njegova života neobjavljen i oneavno u rukopisu, veliki ep Davidias (Davidijada ) u 14 knjiga. U tom vergilijansko-kršdanskom spjevu pjesnički je preoblikovana alegorija o starozavjetnom kralju aviu koji je zapravo Krist, a progonitelj Šaul simbolizira Žiove koji progone Krista. IVAN ČESMIČKI (Ianus Pannonius) -djelovao je kao humanist na dvoru ugarskog kralja Matije Korvina. Pisao je pjesme (Poemata), elegije (Elegiae) u elegijskom distihu (U smrt majke Barbare) i epigrame
(Epigrammata). Obilježje je humanističke autobiografske literatureuvjerljivost i iskrenost i zvješda o vlastitome životu, te uvostručena perspekt iva (osobno i univerzalno). humanistička elegija – pisana po uzoru na antičku elegiju – elegijski distih. Teme kojima se izražava bol autobiografska elegija
JURAJ ŠIŽGORID - šibenski je svedenik koji je objavio pjesnički zbirku Elegiarum et carminum libri tres (Tri knjige elegija i lirskih pjesama ). To je prva tiskana pjesnička zbirka u Hrvata. Tijesno je vezan za svoj uži zavičaj i bolno svjeoči o nairanju Turaka u šibensko zaleđe. Elegija o pustošenju šibenskoga polja, pisana u tradiciji antičkih klasičnih pjesnika, izražava samosvojno obilježje hrvatskoga humanizma: domoljubnost i vezanost za omade tlo. Kradi prozni ogled O smještaju Ilirije i grau Šibeniku izvaja Šižgorida među ostalim humanistima po zanimanju za ilirski (hrvatski) jezik i običaje. ANTUN VRANČID - room je iz Šibenika. Obnašao je razne političke i crkvene užnosti (tajnik na dvoru Ivana Zapolje, tajnik kralja Ferdinanda I., papa Grgur XIII. ga imenuje kardinalom). Poznate su njegove Epistolae, zbirka od oko 1000 pisama. Pisao je povijesna i etnografska djela, elegije i epigrame, te putopis koji opisuje njegovo prvo izaslanstvo u Tursku. Putovanje iz Budima u Drinopolje.
Bio je jean o najmodnijih ljui svoga vremena. ILIJA CRIJEVID - rođen je u ubrovniku, š kolovao se u Rimu gdje je zbog vještine u pisanju latinskih stihova 1484. svečano ovjenčan pjesničkim lovorovim vijencem. Vedinu njegova opusa čine latinske pjesme kojih je oko 240. Uzhimne, ode i epigrame, osobito se ističu Elegije Flaviji , nekoj Rimljanki, te Oda Dubrovniku.Jedan je od ponajboljih stilista hrvatskoga latiniteta, a odbijao je i samu pomisao o
pisanju na hrvatskom jeziku.
začinjavci – omadi pjesnici
Skripta za hrvatski jezik
MARKO MARULID – JUDITA
početak hrvatske umjetničke književnosti Juita je glavno Marulidevo jelo, pisano na hrvatskom jezikom vostruko rimovanim dvanaestercem
Kompozicija:
dva prozna priloga: - 1. prilog – sažeto prepričavanje biblijske knjige o Juiti - 2. prilog – posveta Dujmu Balistridu (Marulidev kum) – obrazlaže namjeru pisanja epa
6 pjevanja
Građa:
Juita ubija asirskog vojskovođu Holoferna i žiovski naro oslobađa iz velike opasnosti
građa je preuzeta iz starozavjetne priče
simetričan raspore: prva 3 pjevanja – osvjači; druga 3: izdizanje Judite i pobjeda vjere
Pjesnički postupak:
kršdansko – vergilijanski ep
slijei hrvatske začinjavce – temu obrađuje u stihovima, alegorijsko značenje, vostruko rimovani deseterac
suvremeni motivi: krajolici Splita, u prikazu vojske opisuje se oprema iz hrv. – turskog
ratovanja, Juitino ukrašavanje slijei načela petrarkističke poezije
renesansni pjesnik: jasnoda, reoslije ranje, razvoj ranje, slikovitost omoljubni osjedaj
Skripta za hrvatski jezik
RENESANSA pokladna pjesma - u maskama, u obliku monologa upoznavanje HRVATSKA RENESANSA
SPLIT
Marko Marulid
otac hrvatske književnosti povezuje humanizam i renesansu
Šiško Menčetid
pjesme sačuvane u Zborniku Nikše Ranjine Blaženi čas i hip, Prvi pogle pjesme sačuvane u Zborniku Nikše Ranjine Grem si, grem, raža je o zlata prva hrvatska mitološka rama - Orfeo piše komeije i ukazuje na ljuske mane šalje urotnička pisma toskanskom vlaaru za pomod u svrgavanju ubrovačke vlastele
žore ržid DUBROVNIK
Mavro Vetranovid Marin ržid
Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje drama: Robinja Jur ni jedna na svit vila
Hanibal Lucid HVAR
Petar Hektorovid
ZADAR
Mikša Pelegrinovid Petar Zoranid Brne Karnarutid
iz plemidke obitelji putopisni spjev: Petar Hektorovid poklana pjesma: Jeđupka prvi hrvatski roman: Planine
uvođenje povjesnog epa (Vazetje Sigeta graa) i ljubavne pripovjetke u stihu (Ljubav i smrt Pirama i Tizbe)
LJUBAVNA LIRIKA – HRVATSKI PETRARKISTI prva generacija – ubrovački lirski pjesnici čija je poezija sačuvana u Zborniku Nikše Ranjine -žore ržid i Šiško Menčetid
druga generacija – ubrovački i almatinski pjesnici (petrarkistički motivi i vostruko rimovani dvanesterac uz nove vrste i teme) temeljni motivi – ženska ljepota, neuzvradena ljubav
Šiško Menčetid
žore ržid
utjecaj Petrarce i talijanskih petratkista I T S O N Č I L S
E K I L Z A R
prvi susret, ženska ljepota, uvaranje, razočaranje, bol, neuzvradena ljubav antiteza, hiperbola akrostih dvostruko rimovani dvanaesterac religiozne i svjetovne ljubavne ljubavna tematika ženu i njezinu ljepotu oživljava na pjesme
svjetovan onos prema ženi, petrarkistički izrazi
uhovan način uspoređujudi ju s nezemaljskim (anđelima, sunce) utjecaj narodne pjesme
Skripta za hrvatski jezik
PETAR ZORANID – PLANINE PETAR ZORANID - rodom je iz Zadra. Napisao je prvi hrvatski roman u stihu i prozi Planine. Pripovijeda o putovanju pastira Zorana, zapravo samoga pisca, po njegovu zavičaju – zadarskoj okolici, te slavi i veliča ljepotu ronoga kraj a. Uzor mu je Sannazzarova Arcadia, a u očljiv je i utjecaj anteov (vila Milost, paklena vrata) kao i Ovidijev (umetnute metamorfozne priče). Motivi su: domoljubni, pastoralni, te alegorijski a izrazitim kršdansko – teološkim značenjem. Pjesnik u pregovoru objašnjava a je htio pisati o ljubavi, ali ga vila koja simbolizira napadenu Hrvatsku upozorava na teške prilike u omovini. Kori suvremenike da zapostavljaju hrvatski jezik (koji je «pošpuren» latinskim i talijanskim jezikom) i tuguje zbog «rasute bašdine». Putujudi planinama, susrede mnoge pastire, vile i stiže o Perivoja o Slave u kojem susrede vile Latinku, Grkinju, Kaldejku i Hrvaticu, koje su alegorije kulture i umjetnosti tih naroa (Hrvatica nosi slabašne plodove). roman Planine podijeljen je u 24 poglavlja Pisac putuje da bi se izliječio o ljubavne boli, a putovanje po planinama traje 7 ana, ogađaji su
ispisani kronološki Roman možemo čitati u oslovnom smislu, ili alegorijskom (čovjeka na putu o istine voi Božja milost) razasuta bašćina – izraz za zavičaj i omovinu u cjelini. Pisac se prestavlja kao čovjek zabrinut za
buudnost omovine koju razaraju Turci. Jean o načina kako pomodi jest čuvanje i briga za hrvatski jezik
PETAR HEKTOROVID – RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE djelo je napisano u obliku poslanice Jeronimu Bartučevidu opisuje se autorovo trodnevno putovanje – dijelo podijeljeno u tri dijela (Parvi dan, Drugi dan, Tretji dan); dvostruko rimovani dvanaesterac putuju hvarski ribari Nikola Zet i Paskoj Debelja (i pisac)
Zabilježio je tekst i note dviju bugarštica koje su ribaripjevali: balau o Marku Kraljevidu i bratu mu Anrijašu, bugaršticu o Radoslavu Siverincu i tri kratke zdravice na putovanju su lovili ribu i razgovarali. Opisuju se stvarni krajolici i ljui kojih se sjedaju. Iznose svoja razmišljanja o svijetu i narone poslovice pa jelo ima i poučni karakter prvo jelo u stihu u kojem je opisano stvarno putovanje. Autor se prestavlja kao renesansni čovjek koji živi u sklau s priroom i tolerantni plimid koji se prema ribama onosi s poštovanjem javlja se i razgovor s ribama, iznosi se narodna mudrost i moralne pouke
opis putovanja ispreplede se s ijaloškim ijelovima u kojima se ribari prikazuju kao muri, omjereni i učeni ljui. putopis, iilični ep, ribarska ekloga, poslanica s ponosom govori o bašdini – zemlji i ljudima
Skripta za hrvatski jezik
MARIN RŽID VIRA – NOVELA OD STANCA rođen je u puča nskoj obitelji u Dubrovniku. U ubrovniku je bio orguljaš stolne crkve, a u Sieni seam godina studira i upoznaje se s talijanskom komediografijom. Izabran je za vicerektora sienskoga
sveučilišta, a po povratku u Dubrovnik upoznaje austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim provodi dvije goine putujudi u Beči Carigra. Goine 1548. Pomet ružina izvoi njegovu komeiju Pometkoji je tekst u međuvremenu izgubljen. Sljeede goine izveena je Tirena, a u iudih eset i sva ostala jela. G. 1562. napušta Dubrovnik, a 1566. u Firenzi piše urotnička pisma toskanskom vlaaru Cosimu e Mediciju pozivajudi ga a svrgne vlast ubrovačke vlastele. Posljenjih pet goina živi u Veneciji gje je i pokopan u bazilici Sv. Ivana i Pavla. Započeo je kao ljubavni pjesniku uhu petrarkizma, ali se uskoro sasvim posvetio drami. Okušao se u svimramskim vrstama: komeiji, poklanoj igri, pastorali i komediji. Djela: Pomet (komedija), Tirena (pastirska igra), Novela od Stanca (komedija),Pjesni ujedno stavljeni s
mnozim druzim lijepim stvarmi (lirske pjesme), Dundo Maroje (komedija), Pjerin (pastirska igra), Tripče e Utolče (komeija), Arkulin (komeija), Skup (komeija), Grižula (pastirska igra), Hekuba (tragedija) Novela od Stanca je kratka jenočinka, mala komedija – farsa (srednjovjekovna komedija u kojoj se
na temelju ljudskih slabosti i nastranosti razvija zaplet temeljen na nesporazumu) pokladnoga karaktera u vanaesteračkim stihovima. ramsku šalu u karnevalskoj nodi izvoe obijesni ubrovački
mlaidi izvrgavajudi smijehu i poruzi Stanca, seljaka s rijeke Pive. ržid suprotstavlja dva svijeta, dva mentaliteta, dva jezika: selo i grad, starost i mladost, konzervativno i moerno, «vlaški» i urbani govor, praznovjerje i superioran, oslobađajudi humor, ograničenost i slobou. Likovi: Stanac i mlaidi živo, Vlaho, Miho, maškare Dundo Maroje, komedija karaktera i komedija intrige koje se radnja temelji na sukobu oca, Dunda
Maroja i njegova rastrošna sina Mara. Zaplet započinje u trenutku ka stari ubrovčanin olazi u Rim obračunati se sa sinom koji sav kapital troši na kurtizanu Lauru. U zapletu radnje glavnu ulogu ima Pomet, sluga Nijemca Uga Tueška, samouvjereni, inteligentni i samosvjesni renesansni junak koji za svoju sredu i osobni probitak upravlja likovima i njihovim sudbinama. Komedija ima dva prologa: Prolog Dugog Nosa (negromant-čarobnjak govori o ljudima «nahvao» - lošim, naopakim, pokvarenim i ljudima «nazbilj» - razumnim, obrim i pošteni m) i autorski prolog. Likovi: uno Maroje, Bokčilo, Maro, Popiva, Laura, Petrunjela, Pomet, Ugo Tuešak, Pera Skup je komeija za koju ržidkaže a je «sva ukraena iz njekog libra starijeg neg je staros – iz Plauta». Pregovor obiluje važnim poacima o kulturnom životu ubrovnika 16. st., a komediju je
izvoila ržideva ramska ružina Njarnjasi. Škrti starac Skup pronašao je «tezoro» (blago), dup s novcem, pa stalno živi u strahu za nj. Krajnje sumnjičav, ljuti mizantrop (čovjekomrzac), svima zagorčava život: kderi Anrijani koju želi bez miraza uati za starca, služavki Varivi, mlaom Kamilu koji je u ljubavi s Anrijanom, ali im na putu stoji starčeva škrtost. Liko vi dosjetljivih slugu, koji su izvor veselog i verog pučkog smijeha, svojim mlaim gospoarima utiru put o srede. Likovi: Skup, Andrijana, Kamilo, Variva, Gruba
Skripta za hrvatski jezik
BAROK – 16. -17. st. -
jela koja nisu bila savršena poput renesansnih - prekomjerna kidenost barokni čovjek: povojen između priroe i straha o vlastite prolaznosti, smrti. Naglašava se odnos prema Bogu barokni stil – kidenost (gomilanje stliskih izražajnih srestava) manirizam – naglašavanje etalja nasuprot cjelini (narušava se renesansni skla)
Italija, Španjolska, katoličke zemlje – reformacija barokni religiozni ep – uzor: Vergilije tema: aktualna, nacionalna ep relifiozno instruktivan, jasne teze u epu
BAROK EP
Torquato Tasso:
Oslobođeni Jeruzalem, Osvojeni Jeruzalem
razapet između renesansnog slobodoumlja i morala protureformacije, nesretan i neshvaden. Vrhunsko mu je ostvarenje Oslobođeni Jeruzalem, ispjevan u stancama. Na religiozno-povijesnoj tematskoj podlozi opsade i osvajanja Jeruzalema u
prvom križarskom ratu, Tasso razvija bogatu ranju u kojoj se prepledu fantastika i realnost, putenost
i vjerski zanos. Napanut o crkve a je u jelu previše ljubavi i magije, LIRIKA
DRAMA
Samode,
prepravlja spjev u mnogo slabiji Osvojeni Jeruzalem španjolski p jesnik gongoristi
Polifem, Galatea
raskošan izraz ukrašen neobičnim metaforama, usporebama,
Giambattista Marino: Rime
hiperbolama kulteranizam – najvažnija pjesnička forma, vanjski oblik pjesme poetski aristokratizam talijanski pjesnik marinizam – namjerno izaziva čuđenje ko čitatelja izborom neobičnih
Luis de Gongora:
Pedro Calderon de la Barca:
Život je san
izraza, gomilanjem stilskih izr. sretava, zvučnih učinaka najvedi je ramatičar španjolskoga baroka Život je san neobična je i uboka rama o kraljevidu Sigizmunu kojega otac, poljski kralj Bazilije, uplašen proročanstvom a de mu sin biti zlotvor i tiranin, omah nakon rođenja ae zatvoriti u samotnu kulu. Dijete odrasta u divljini i okovima. Prije odluke o
razbaštinjenju, otac ga još jenom iskušava te ga uspavana prebacuje u dvorac u kojem mu prividno predaje svu vlast. Navikao samo na
okrutnost, Sigizmun pokazuje stvarno tiransku du, našto ga otac, omamljena, vrada u njegovu tamnicu, gdje se mlaid sutraan bui u neoumici što je san, a što java.Snagom volje i razuma postaje plemenitim i pravednim. Torquato Tasso: Aminta (pastirska drama)
Skripta za hrvatski jezik
HRVATSKI BAROK – 17. st. – 1. pol. 18. st. KNJIŽEVNI KRUGOVI UBROVAČKO – Ivan Gunulid: Suze sina razmetnoga, DALMATINSKI
Dubravka, Osman
Junije Plamotid: Pavlimir (melorame) Ivan Bunid Vučid: Planovanja Ignjat Đurđevid: Pjesni razlike, Suzr OZALJSKI
Marunkove Petar Zrinski: Opsada sigecka Ana Katarina Zrinski: Putni tovaruš Fran Krsto Frankopan: Garlic za čas kratiti
KAJKAVSKI
Juraj Habelid
SLAVONSKI
Antun Kanižlid: Sveta Rožalija (religiozna poema)
Dubrovnik – slobodni grad
katolička obnova uh vremena i slavljenje ubrovačke slobode
svjetovna tematika
miješaju se elementi čakavskog, kajkavskog i štokavskog vjersko poučna jela kajkavsko narječje poučna književnost vjerskog saržaja cilj: opismeniti i poučiti neuko stanovništvo nakon oslobođenja o Turaka
IVAN GUNULID rođen je u ubrovniku u plemidko j obitelji. Obavljao je visoke ržavne užnosti. Ogojen je u uhu katoličke obnove. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u ubrovniku. Spada u red najvedih hrvatskih pjesnika, a svojim je iejama (omol jubljem i slavizmom), temama i stilom snažno djelovao na pjesnike hrvatskoga preporoda u 19. st. U mladosti je pisao ljubavne pjesme i prerađivao talijanske mitološke rame. O eset, sačuvane su četiri: Arijana, Prozerpina ugrabljena, Dijana, Armida. Njegovo prvo tiskano djelo su prepjevi sedam
pokorničkih psalama Pjesni pokorne kralja Davida. Suze sina razmetnoga, religioznu poemu u kojoj je progovorio o problemu ljudskoga grijeha i Božjeg
oprosta. Temelji se na priči o izgubljenu sinu iz Evanđelja po Luki. Poema ima tri ijela (plača): Sagrješenje, Spoznanje,Skrušenje. Dubravka je pastoralna igras elementima melodrameiz 1628. (Melodramaje sentimentalna drama u
kojoj glazba neprekino, ili na važnijim m jestima, prati govor glumaca.) Ranjom je smještena u ubravu, iealnu ržavu, koja svake goine slavi an sloboe i vjenčanje najljepšega para. Te su godine to trebali biti Dubravka i Miljenko. No, stari, ružni ali bogati Gran potkupio je suce koji su ubravku osuili njemu. Nakon opde uzbune i intervencije boga Lera, sve sretno završava. Važan lik je starac Ljubdrag koji predstavlja savjest ubrave i nositelj je piščevih poglea na ržavu, ruštvo i slobou (ieja sloboneržave u kojoj vlaaju plemeniti – vlastela, a ne bogato građanstvo i korupcija). Na kraju zbor pastira pjeva himnu slobodi: O lijepa, o draga, o slatka slobodo, / dar u kom
sva blaga Višnji nam Bog je o… simbolika: Dubrava – ubrovačka vlast; ubravka – sloboda, vlast; Miljenko – predstavnik vlastele, knez; Grdanin – bogati pučanin koji se ženibom želi uzidi na ruštvenoj ljestvici
Skripta za hrvatski jezik
KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO – 2. pol. 17. st. – 18. st.
-
francuska književnost ugledanje na klasiku – uzori: Aristotel, Eshil, Sofoklo, Euripid filozofska podloga – escarteova racionalistička filozofija
-
prosvjetiteljstvo proizlazi iz klasicizma
-
francuska i engleska književni saloni – mjesto okupljanja elite racionalizam – prednost razumu u spoznaju stvarnosti – Mislim dakle – jesam empirizam
-
John Locke, Montesquieu, Voltaire, Rousseau
-
enciklopedisti: D. Diderot, d' Alambert, Voltaire, Rousseau, Montesquieu
-
-
DRAMA M A Z I C I S A L EPIKA K
O EPIKA V T S J L E T I T E J DRAMA V S O R P
TRAGEDIJA
Pierre Corneille: Cid Jane Racine: Fedra
KOMEDIJA
Moliere: Škrtac, Tartuffe, on Juan, Mizantrop Nicolas Boileau: O pjesničkom umijedu
KNJIŽEVNA TEORIJA JEDNOSTAVNE
KNJIŽEVNE VRSTE FILOZOFSKI ROMAN
Jean de la Fontaine: Basne la Rochefoucauld: Maksime Voltaire: Candide Denis Diderot: Fatalist Jacques Daniel Defoe: Robinson Crusoe Jonathan Swift: Gulierova putovanja
Carlo Goloni: Gostioničarka Miranolina, Ribarske svađe Beumarchais: Seviljski brijač, Figarov pir
JEAN RACINE - najslavniji je autor francuske klasicističke trageije. U nizu trageija strogo se priržava
klasicističke poetike. Izraz mu je strog i jenostavan, a sukob između užnosti i strasti kojoj poliježu njegovi junaci prikazuje u psihološki fino razrađenim tragedijama Andromaha, Britanika, Ifigenija, Fedra . Fedra je trageija u pet činova u kojoj Racine obrađuje mitološku temu o strastvenoj ljubavi i mržnji kr aljice
Fere prema njezinu pastorku Hipolitu, zaljubljenom u jevojku Ariciju, sinu njezina muža Tezeja. Ubija se u očaju ljubomore, ljubavi i mržnje, nakon niza laži i nesreda (Hipolitova smrt) koje je prouzročila. VOLTAIRE francuski je filozof i književnik. Čitavo se stoljede naziva njegovim imenom: Voltaireov vijek. Enciklopedist, autor brojnih povijesnih i filozofskih spisa, brojnih književnih jela (Henrijaa, pokušaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja, Zaire, Merope), niza filozofskih pripovijedaka i romana: Candide, Zadig, Micromegas.
aje veoma oštru ruštvenu satiru, a finom ironijom i blistavom duhovitosti ismijava ljudske mane i predrasude. Candide ili Optimizam - najpoznatiji je Voltaireov filozofski roman, remek.djelo prosvjetiteljske literature.
Zabavno i vješto paroira optimističku iealističku Leibnitzovu filozofiju. Mlai i naivni Can ide, zaljubljen u lijepu Cunigonu, i njegov učitelj Pangloss lutaju po Europi i Južnoj Americi tražedi smisao života, a bi ga sam Canie, nastanivši se na kraju s ved ostarjelom Cunigonom u Turskoj, pronašao u konkretnome, korisnome rau, u obrađivanju vrta
Skripta za hrvatski jezik
HRVATSKA KNJIŽEVNOST 18. STOLJEDA -
djela nose barokna obilježja
-
javljaju se klasicistička jela jenostavnije strukture pisana po uzoru na antičke autore nastaju prosvjetiteljska djela poučnog saržaja
-
javljaju se preromantičarska obilježja hrvatski krajevi po vlašdu različitih vlaara -
Dalmacija – Mletačka republika
-
Sjeverna Hrvatska – Habsburška Monarhija
-
Slavonija – Habsburška Monarhija (iskorištavanje)
-
Dubrovnik – sloboan, nema istaknutih književnika -
REGIONALNI KARAKTER
KNJIŽEVNOST 18. STOLJEĆA LIRIKA
Matija Petar Katančić: Jesenski plodovi
pjesme na latinskom jeziku pjesme na hrvatskom jeziku prvi cjeloviti prijevod Biblije
Ignjat Đurđević: Uzdasi Mandaljene pokornice
Antun Kanižlić: Sveta rožalija EPIKA
Filip Grabovac: Cvit razgovora
naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga
Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni naroda slovniskoga
prikazuje događaje iz povijesti slavenskih zemalja, ali najveći dio čine kršćnasko – turski ratovi
Matija Antun Reljković: Satir iliti divji čovik
poučni i odgojni sadržaj upozorava na loše naslijeđene turske običaje i poučava seljake kako raditi na vlastitom napretku seljaci nositelji razvoja
DRAMA
Tituš Brezovački: Matijaš grabancijaš dijak
čarobnjak, nositelj naprednih prosvjetiteljskih misli
sugrađane upozorava na njihove mane, grijehe, predrasude
Skripta za hrvatski jezik
PREDROMANTIZAM I ROMANTIZAM – 1800. – 1840. -
-
opdekulturni i umjetnički porket nov romantičarski senzibilitet i način stvaralaštva prva moerna književna epoha (očituje se u gotovo svim europskim književnostima) Francuska, Engleska, Njemačka -
subjektivizam
-
zanimanje za nacionalnu povijest
-
misticizam
buntovnost, pogotovo protiv feualnog uređenja
- ruštvena melankolija – svjetska bol Francuska revolucija, Napoleonova osvajanja
romantičarski junak : osamljen, neshvaden, optereden svjetskom boli svjetska bol (Weltsmertz) – osjedaj tuge, maloušnosti zbog nesklaa ieala i stvarnosti
ROMANTIČARSKI JUNAK -
verterovski junak – hrabar, karakteran, pustolovna duha -žrtva spletki, mlaenačkih pogrešaka, naglosti, pesimističnih stavova u
životu, buntovan - osjedajan i plemenit, ali pretjeran, patetičan, autoestruktivan, izuzetna ličnost - Werther, Karl Moor -
bajronovski junak – suvišan, sve prezire, osjeda se izopdenim
-plemenite osobine no nije plemenit, čovječan – cinik i skeptik, materijalist,
ateist, pun proturječja - voli uživati, ali ga na to tjera osaa i osjedaj besmisla - Childe Harold, Evgenij Onjegin, Pečorin
Skripta za hrvatski jezik
PREDROMANTIZAM FRANCUSKI Jean Jacques Rousseau – Rasprava o podrijetlu
nejednakosti, Društveni ugovor ENGLESKI
Julija ili Nova Heloiza (epistoralni roman) James Mecpherson – Ossianove pjesme
enciklopedist i prosvjetiteljski filozof prekid s prosvjetiteljstvom i najava romantizma
vlastitu zbirku prikazao je kao naordnu,
pripisavši je škotskom pjesniku Ossianu grobljanska poezija – Thomas Gray,William Blake
mistika kao polazište za razmišljanje o prolaznosti gotski roman – preteča romana strave i
užasa NJEMAČKI
Johann Wolfgang Goethe – Patnje mladog Werthera Friedrich Schiller - Razbojnici
Mary Shelley - Frankenstein Sturm und drang – pokret mladih genija opreka prema klasici i prosvjetiteljstvu originalnost i genijalnost drama – omogućuje komunikaciju s publikom Homer, Shakespeare, narodna poezija
buntovništvo
ROMANTIZAM NJEMAČKA ENGLESKA I AMERIKA
Jenska skupina Heinrich Heine prva generacija – jezerski pjesnici W. Wordsworth (Sunovrati, Sjaj u travi), S. T. Coleridge, Robert Southy druga generacija
G. G. Byron (Hodočašće Childea Harolda), P. Shellay, John Keats Walter Scott
AMERIKA: E. A. Poe (Gavran, Annabel Lee, Crni Mačak) FRANCUSKA Alphonse de Lamartine (Jezero), Victor Hugo RUSIJA Aleksandar Sergejević Puškin (Evgenij Onjegin) SLOVENIJA DANSKA
Mihail Jurjević Ljermontov (Junak našeg doba) France Prešern: Sonetni vijenac Hans Christian Andersen: Bajke
Skripta za hrvatski jezik
JOHANN WOLFGANG GOETHE – PATNJE MLADOG WERTHERA JOHANN WOLFGANG GOETHE - najvedi je i najsvestraniji njemački književnik. U mlaostistoji na čelu
pokreta mladih genija ili Sturm und Dranga.
Preko nodi se proslavio romanom Patnje mladoga Werthera i utjecao na duh svoje epohe (tzv. verterizam: ekstremni osjedaji premodni na razumom, ljubav prema slobodi, sukob s ruštvom uz osjedaj suvišnosti i pesimizma). Piše trageije u stihu i prozi Ifigenija, Torquato Tassoi Egmont, satirični životinjski ep Reineke Fuchs, iilični ep Hermann i orothea, veliki r oman Naukovanje Wilhelma Meistera koji postaje uzorkom tzv. ogojnoga romana i prvi je veliki realistički roman iz građanskoga života, zatim zbirku svoje najzrelije ljubavne lirike Rimske elegije, niz balada (Vilenjak), epigrama, dramsku poemu Faust na kojoj radi cijeloga života, piše roman Srone uše i autobiografske zapise Poezija i zbilja. Prvi razvija ideju o svjetskoj književnosti kao zajeničkom obru cijelog čovječanstva. Patnje mladog Werthera epistolarni je roman (u formi pisama) s ljubavnom tematikom. Mladi pravnik Werther, osjedajni zaljubljenik u prirou, slikarstvo i književnost, olazi u provinciju gdje se zaljubljuje
u plemenitu i prelijepu Lottu. Njezin zaručnik Albert antipod je Wertheru: racionalan, hladan, snalažljiv i realan. U pismima prijatelju Werther ispovijea svoja uševna stanja u rasponu od zanosa o krajnjeg očaja. Pokušava pobjedi o siline svoje ljubavi, ali se vrada u Lottin gra. Ne može se pomiriti s činjenicom a ona pripaa rugome, a ne želedi narušiti njihov skla, odlučuje se na samoubojstvo. Werther je pravi romantičarski junak kojim upravlja strast, za njega je ljubav bolesna patnja koja mu muti razum i stvara bol. kult genijalnosti: pravi čovjek kao umjetnički genij, usamljen i neshvaden nasuprot beznačajnoj masi
ispreplitanje LJUBAVI, UMJETNOSTI, PRIRODE -
epistoralni roman
-
Werther – osjedajan, mlai intelektualac, umjetnik, iealist, plemenit i čovječan, ali
-
neprilagođen ruštvu i pesimističan Wertherova pisma – 1. lice; izavačev oatak – 3. lice (pripovjeač) 2 dijela – granica – Werterov odlazak iz Wahelheima
-
FRIEDRICH SCHILLER - njemački je ramski pisac, pjesnik i književni teoretičar. Zajeno s Goetheom
izgrađuje estetiku klasične epohe njemačke književnosti. Zagovarajudi skla etičkih i estetskih ieala, piše isključivo rame: trilogija Walenstein, Marija Stuart, Djevica Orleanska, Mesinska nevjesta i Wilhelm Tell. Razbojnici su najpopularnija drama Sturm und Dranga, socijalna i moralna ruštvena kritika. Glavni lik drame Karl Moor (Mor), nakon bratove klevete i očeva oricanja o njega, postaje razbojnikom a
bi se borio protiv ruštvenih nepravi, a njegov mlađi i ružniji brat Franz pohlepan je i licemjeran, kukavica koja bratu pokušava oteti čak i njegovu ljubljenu Amaliju.
Skripta za hrvatski jezik
EDGAR ALLAN POE – CRNI MAČAK EDGAR ALLAN POE - američki je pjesnik, pripovjeači kritičar. Napisao je oko 70 pripovijesti pod
utjecajem engleskoga «gotskog» romana strave i užasa i fantastike njemačkoga romantizma (Hoffmann). Svojom bogatom i bolesnom maštom stvara izvrsne novele pune tajanstvenih i jezovitih
zbivanja, smrti i stravične atmosfere ili pak fantastične pripovijetke pune nevjerojatnih zgoa u kojima olaze o izražaja njegovi prirooznanstveni interesi i analitički uh (Priče Arthura Gorona Pyma, Groteskne pripovijesti i arabeske, Pripovijesti). U kritici olučno zagovara «čistu umjetnost» te razvija tezu da je poezija «ritmičko stvaranje ljepote» što potvrđuje svojim muzikalnim i formalno savršenim lirskim pjesmama s majstorski očaranom atmosferom (Gavran, Annabel Le ei dr.). Smatra se jenim o preteča larpurlartizma i simbolizma kao i ocem moerne etektivske priče i znanstvenopopularne književnosti (science-fiction). Poema Gavran spaa u sam vrh svjetske književnosti. Tema je s mrt drage – zbog smrti voljene Lenore,
pjesnik je izmučen patnjom i boli čemu ne nalazi lijeka. Mistična ptica najavljuje mu a nede nadi mir «nika više». Crni mačak je pripovijetka o alkoholičaru iskrivljene svijesti koji pomračena uma muči i vješa mačka nakon čega oživljava niz subinskih nesreda i nevolja, a nakon što ubije i ženu koju zazia, «uskrsli» mačak sablasnim krikom otkriva policiji mjesto i premet zločina
Skripta za hrvatski jezik
HRVATSKI ROMANTIZAM – 1813. – 1860. JEZIK – osnovno obilježje nacije. Na temelju štokavskoga narječja, inicijativom Ludevita Gaja i hrvatskih preporoditelja, stvoren je zajenički hrvatski književni jezik
KNJIŽEVNOST – nacionalna i ruštvena uloga ILIRSKI POKRET – dominira ilirska ideja. Dva programa – politički (ujeinjenje hrvatskih zemalja) i kulturni (ujedinjenje južnoslavneskih zemalja) preporoitelji razvoj hrvatske nacije stavljaju u širi okvir – ilirski (južnoslavenski) DANICA – književni dodatak uz prve hrvatske novine BUDNICE I DAVORIJE – domoljubne pjesme pisane s cil jem buđenja nacionalne svijesti KOLO – prvi hrvatski književni časopis 1813.
Maksimilijan Vrhovac – Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije – poziv svećenstvu na
1830.
prikupljanje narodnog stvaralaštva nova generacija mladih ljudi građanskog podrijetla, predvodnik – Ljudevit Gaj
1835.
1836. 1843. 1847. 1851.1860.
t e r k o p i k s r i l I
Kratka osnova horvatsko – slavenskog pravopisanja (reforme grafije)
Ljudevit Gaj u Zagrebu pokreće hrvatske novine Novine horvatske i Danica horvatska, slavonska i dalmatinska Pravopisz (prijedlog zajedničkog slovopisa) namjera širenja preporoda na sve Južne Slavene – Ilirske narodne novine, Danica ilirska Habsburška Monarhija – zabrana ilirskog imena
Hrvatski sabor proglašava hrvatski jezik službenim Bachov apsolutizam
LIRIKA
EPIKA
KNJIŽEVNOST U DOBA HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA Ljudevit Gaj: Horvatov sloga i zjedinjenje (Još Horvatska ni propala) BUDNICE I Antun Mihanović: Horvatska domovina DAVORIJE Dimitrija Demeter: Grobničko polje (zbirka) Petar Preradivć: Putnik, Zora puca ROMANTIČARSK Petar Preradović: Mrtva ljubav, Ljudsko srce Stanko Vra: Đulabije A LIRIKA EPIKA U STIHU PREPORODNA PROZA
Dimitrija Demeter: Grobničko polje Ivan Mažuranić: Smrt Smail – age Čengića Matija Mažuranić: Pogled u Bosnu Stanko Vraz: Put u gornje strane
Antun Nemčić: Putosnice DRAMA
ČASOPISI
Dimitrija Demeter: Teuta Danica Ljudevit Gaj i ilirci Domoljubni prilozi – poezjia, proza, dopisi itd. Kolo Iskra Neven
PROGRAMSKI PREPORODNI TEKSTOVI
Stanko Vraz u sklopu Matice ilirske
Ante Kuzmanić, Petar Preradović (Dalmacija) Bachov apsolutizam; Mirko Bogović
Janko Drašković – Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom Ivan Derkos – Duh domovine nad sinovima svojim, koji spavaju
KRAKOVJAK – oblik poljske narone pjesme (osam šesteraca poijeljenih u va četverostiha; abcb) GAZELA – prva va stiha vezana parnom rimom, a ponavalj se u sljeedim parnim stihovima. Uposljenjem paru spominje se pjesnikovo ime
Skripta za hrvatski jezik
PETAR PRERAOVID -
odnos pjesnika prema hrvatskoj stvarnosti
-
autobiografska obilježja
-
zbirke: Prvenci, Nove pjesme
PETAR PRERAOVID - pjesnik je i prevoitelj (ante, Manzoni, Byron) koji je nakon ugogoišnjega vojnog školovanja gotovo zaboravio materinji jezik. Bio je profesionalni časnik i kasnije general. Poznanstvo s Kukuljevidem uroilo je ouševljenjem za ilirski pokret. Uči hrvatski tako što prevoi Gunulideva Osmana na njemački. U zadarskoj Zori dalmatinskoj objavljuje svoju prvu pjesmu na hrvatskom jeziku Zora puca i prvu
pjesničku zbirku Prvenci. Njegove lirske teme su ljubavne, rooljubne i refleksivne. rže ga prvim hrvatskim refleksivnim pjesnikom Pjesme: Zora puca, Putnik, Rodu o jeziku, Jezik roda moga; Miruj, miruj, srce moje, Ljudsko srce, Mrtva ljbav, Pjesnik
IVAN MAŽURANID – SMRT SMAIL AGE ČENGIDA Pjesnik je rođen u Novom Vinoolskom, a umro u Zagrebu. Potomak je književničke obitelji (Antun,
Matija, Ivan, Fran).Stuirao je filozofiju i pravo, bio je političar i ržavnik, prvi hrvatski ban -pučanin, reformator sudstva i zdravstva. U Danici objavljuje pjesmu Primorac anicikojom se priružuje preporonim pjesnicima. Zajeno s Josipom Užarevidem izao je Njemačko-ilirski slovar(rječnik). Naopjevao je 14. i 15. pjevanje Gunulideva Osmana. -
inspiracija: smrt turskog silnika Smail – age Čengida kojega su ubili Crnogorci
-
ranja započinje in medias res
5 pjevanja: Agovanje, Nodnik, Četa, Harač, Kob
Agovanje –Smail aga naređuje a se izveu zarobljeni Crnogorci, kako bi ih Turci mučili i ubili.
Među Crnogorcima je i urak koji je razbjesnio agu upozoravajudi a bi se Vl asi mogli osvetiti i da ih pusti. Turci muče Crnogorce, ai ovi junački umiru ne moledi za milost Nodnik – Novica, urakov sin, želi osvetiti očevu smrt. Olazi na Cetinje i priružuje se Crnogorcima
Četa – naro krede osvetiti se silnuku. Nakon opisa čete umetnuta je epizoa sa svedenikom koji očekuje četu u brima i rži naahnut govor o omoljublju Harač - Raja, nema ni zlato, ni hranu, ni mlae jevojke pa ih haračlije ovoe agi. „Igrajudi se“ (mačem), aga krene prema jenom o zarobljenika, ali mu se konj spotakne i umjesto vlaške glave dohvati slugu koji je voio zarobljenika i izbije mu oko. Osramoden što nije skupio harač i zbog svoje nespretnosti koja je u raji izazvala porugu, aga zapovijea mučenje raje i alje traži harač, a naro mu nui pet - šest dana da ga prikupi. Kob - Po Lovdenom živi Turčin koji svojom pojavom izaziva strah, ali je plah i ponizan. Na njemu su ojeda i oružja Smail -age, ali nemaju onaj junački sjaj. Turčin se kao lutka svima klanja i sva slava i bogatstvo Smail-age sada na njemu djeluju jadno Smail – aga (Turci)
islam
Četa (raja)
kršdani
Istok Zapad
silnik žrtva
Zlo Dobro
Skripta za hrvatski jezik
REALIZAM – 1830. – 1870. I NATURALIZAM – 1870. – 1890. -
FRANCUSKA, RUSKA I ENGLESKA
-
teži etaljnom opisivanju stvarnosti – viljive zbilje (ruštvo i ruštvene onose); kritična je prema negativnim ruštvenim pojavama (nepravi i bijei) znanstvenost (scijentizam) – Charles Darwin: O podrijetlu vrstu pozitivizam – materijalistička filozofija koja se temelji na proučavanju stvarnosti
-
- Auguste Comte -
Hippolyte Taine – znanost o književnosti – utjecaj rase, sredine i trenutka
FRANCUSKA
RUSIJA
REALISTI
NATURALISTI
Stendhal: Crveno i crno Honore de Balzac: Otac Goriot
medanci Emile Zola: Therese Raquin, Nana Guy de Maupassant: Jean život
Gustave Flaubert: Gospođa Bovary N. V. Gogolj: Kabanica, Mrtve uše I. S. Turgenjev: Lovčevi zapisi, Očevi i djeca
F. M. ostojevski Zločin i kazna, Idiot, Brada Karamazovi L. N. Tolstoj: Ana Karenjina, Rat i mir,
Uskrnude ENGLESKA
William Thackeray: Sajam taštine, Knjiga snobova Charles Dickens: Oliver Twist, Velika
iščekivanja, avi Copperfiel ITALIJA AMERIKA
veristi Giovanni Verga: Obitelj Magliavoglia Herman Melville: Moby Dick Mark Twain: oživljaji Toma Sawyera Henry James : Portret dame Henrik Ibsen: Stupovi ruštva August Strindberg: Gospođica Julija
SKANDINAVIJA
NJEMAČKA
Theodor Fontane Gerhart Hauptmann: Tkalci
OSNOVNA OBILJEŽJA
POETIKA
KNJIŽEVNE VRSTE
KNJIŽEVNI LIKOVI MOTIVACIJA I KARAKTERIZACIJA JEZIK
REALIZAM -
život, stvarnost analitička metoa načelo istinitosti načelo tipičnosti
-
svi ruštveni slojevi lik – ruštveni tip socijalno psihološka
objektnivost roman – zrcalo stvarnosti pripovijetka
jezik sredine
NATURALIZAM -
okumentaristički pristup
-
roman pripovijetka drama
fotogafski snimak stvarnosti
neutralni pripovjeač estetika ružnode
najniži ruštveni slojevi masa
biološka jednostavan, ogoljen
Skripta za hrvatski jezik FRANCUSKI REALIZAM
analiza građe prikaz ruštva opisivanje
načelo istinitosti načelo tipičnosti
KRITIČKI REALIZAM (BALZAC) PSIHOLOŠKI REALIZAM (FLAUBERT) promatraju ruštvo, izvore, pozorni na detalje svi pariški ruštveni krugovi malogrđansko ruštvo u provinciji etalji opisane zbilje i maju metaforička značenja detaljiziranje, inventarizam, opis u funkciji karakterizacije poticaj: anegdota
tip malograđanina tip studenta
tip Parižanke kompozicija
pripovjeač djelo u kontekstu
književna kritika
uzorčno – posljeična; kronološka sveznajudi, komunicira
novinski članak i z crne kronike tip malograđanina tip provincijalca tip lihvala tip nezadovoljne provincijalke linearna kronološka
sveznajudi i neutralan
dio Ljudske komedije samostalno djelo Sainte – Beuve – realistična književna kritika: Književni portreti
RUSKI REALIZAM
analiza građe
RANI REALIZAM
RAZVIJENI REALIZAM
VISOKI REALIZAM
naturalna škola
Turgenjev
Gogolj - Kabanica
Gončarov
Tolstoj Dostojevski
GOGOLJEVA REALISTIČNA
POETSKI REALIZAM (TURGENJEV) detaljno
(DOSTOJEVSKI) detaljno
niski ruštveni slojevi,
niski slojevi ruštva
seljaci
tip studenta buntovnici protiv
METODA detaljno prikupljanje
PSIHOLOŠKI ROMAN
građe prikaz ruštva
prikaz svih sredina s anglaskom na niske
ruštvene slojeve
ruštvenih nepravi, cinični razvratnici i krotki, ponizni kršdani
kritika paratizma tipovi opisivanje
pripovjedanje
detaljizam opisa
humor, groteska, fantastika
etaljan, spaja kritičku
unutarnji monolog
namjeru i poetski stil
polifonijski roman –
poetizacija lika, lirski
prevladava dijalog opisivanje, psihološka karakterizacija lika
opisi pjesaža koji simboliziraju rusku
pripovjeač književna kritika
ušu sveznajudi komentira radnju lik - pripovjeač Gregorevid, Bjelinski, Černiševski utilitaristička kritika – vrenovanje prema načelima koja se promiču
Skripta za hrvatski jezik NATURALIZAM -
-
-
čovjek je prirono bide kojim upravljaju temperament, strast i nagoni naturalisti teže a književnost postane egzaktna književna znanost Francuska, Italija, Njemčka znanstveni uzori: Darwin, Taine
čovjek oređen: naslijeđem – genetski materijal koji oređuje čovjeka (obitelj, narodnost) sredinom – socijalno okruženje, klima i poneblje trenutkom – okolnost u kojoj se konkretno nalazi čovjek je eterminiran pa se može oreiti kako de u oređenoj situaciji reagirati – prikazuju najniže ruštvene slojeve, poroke, bijeu, bolesti; likovi: evijantne osobe – ubojice, alkoholočari, prostitutke biološka motivacija : ponašanje oređuju nasljene osobine estetika ružnode: nema lijepih ni ružnih tema, sve su jenako zanimljive Emile Zola – ljuske životinje
Skripta za hrvatski jezik
HONORE DE BALZAC – OTAC GORIOT HONORE de BALZAC - francuski romanopisac, pripovjeači ramatičar, utemeljitelj je socijalnog i
kritičkog realizma. Njegov ogroman opus čini oko 90 romana, pet rama, niz pripovijesti i novela, u kojima je oživio galeriju o preko 2000 likova. U jedinstvenom ciklusu Ljuska komeija aje zaokruženu sliku francuskog ruštva. ijelovi ciklusa su:
Stuije iz ruštvenoga života (u kojima se nalazi glavnina njegova opusa, a poijeljene su prema sreinama i temi na šest poskupina ili Prizora, i to na prizore iz privatnog, provincijskog, pariškog, političkog, vojničkog i seoskoga života), Filozofske stuije i Analitičke stuije. U svim njegovim jelima novacje osnovna pokretačka snaga, a to je najizrazitije u romanima Propale iluzije, Eugenie Granet, Rođak Pons i Otac Goriot jelo počinje opisom penziona gđe Vauquer. Pisac pomno opisuje penzion, okoliš, prostorije u penzionu it. U Pariz je ošao mlaid iz plemidke obitelji koji želi stuirati pravo, nastanio se i on u penzion. U penzionu se nalaze još i bivši proizvođač rezanaca čiča Goriot te bivši trgovac Vautrin. Na početku su se svi ivili čiči Goriotu na njegovoj ojedi i na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. Čiča Goriot ima i vije kder i koje je uspio uati u bogato ruštvo, i na njih je potrošio i zanji novčid. Mlai Rastignac napušta svoje ieale i okrede se Parizu i njegovom otmjenom ruštvu. On oznaje a u Parizu ima rođakinju po imenu Beauseant i o nje traži pomod a mu ona pokaže put o uspjeha u bogatom ruštvu. Ona ga upoznaje sa jenom o kderi čiče Goriota, Anastasie. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je olazio ko nje. Jenom prilikom ok je ko nje bio Rastignac iz jene prostorije izađe Čiča Goriot i Rastignac je upita šta ona ima s Goriotom, i o taa su vrata za Rastignaca zatvorena ko gđe e Restau. Ka je Rastignac to ispričao svojoj rođakinji kako se gđa e R estau ponijela prema njemu, ona oluči a de ga upznati sa rugom Goriotovom kderkom grof icom Delphine de Nucingen. U međuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti o svog cilja, on mu savjetuje a ako treba ubiti neka ubije samo a ostvari svoj cilj. Vautrin je pronašao i žrtvu koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gđice Victorine. Međutim Rastignac nije htio niti čuti za to. Jene se večeri u talijanskoj operi upoznao sa elphine, a ona ga je očarala na prvi pogle. O tog ana Rastignac je mnogo vremena provoio ko nje razgovarajudi o njenom ocu. A ka j e dolazio doma omah je olazio redi čiči Goriotu šta je rekla za njega, a on je bio presretan, iako su ga obje kderke obacile on je živio samo za njihovu sredu. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim načinom na koji o n pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uništiš a de on tebe. Rastignac je tražio novac i o majke i o sestara a mu posue a uspije u tom visokom ruštvu, one su mu poslale i zaželile mu sredu. Nakon toga u penzionu se oznalo a je Vautrin objegli robijaš i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz penziona. Delfine nikad nije dolazila vidjeti oca, tek pred
njegovu smrt ga je ošla vijeti. Goriot je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju, kako je sretan zato jer su i one, a nikad nije rekao ništa protiv njih iako su ga »pokrale«. Ka je umro čiča Goriot na pogreb su ošle samo prazne kočije njihovih kderi sa slugama unutra jer one nisu mogle, jer su ošle rano ujutro sa plesa i morale su spavati. Mlai Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nika protiv nikog rekao ništa loše, i viio je a je Vautrin imao pravo a protiv takvog svijeta ne možeš idi »pješice« i okrene se prema veličanstvenom Parizu i reče: »Sa je na nama voma re!«
Skripta za hrvatski jezik
GUSTAVE FLAUBERT – GOSPOĐA BOVARY GUSTAVE FLAUBERT - francuski je pripovjeači romanopisac. U privatnome životu nesretan i živčano
bolestan, živi povučeno na obiteljskom imanju u Normaniji. Teži potpunoj objektivnosti u prikazivanju likova i prizora iz malograđanskoga života. Suvremenu tematiku obrađuje u romanima: Gospođa Bovary, Sentimentalni ogoj i Jenostavno
srce, a povijesni su romani: Salamboi Iskušenje sv. Antuna. Gospođa Bovary, povijest je životamlae žene Emme Bovarykoja postaje žrtvom vlastitih iluzijastvorenih na sen timentalnim romanima (tzv. bovarizam).
U Emmu Rouault, kder seoskog imudnog gospoara, nakon povratka iz samostana uršulinkigje ju je otac bio smjestio, zaglea se seoski liječnik iz obližnjeg mjesta, uovac Charles Bovary, koji je ošao a izliječi nogu njena oca. Bovary je često posjeduje i jenog ana oluči a zaprosi njenu ruku. Otac njen na to pristae. Emma, koja se u selu osađivala i koja je o braku sanjarila zamišljajudi a je čeka sreda, smirenje, ljubav i blaženstvo, o čemu je toliko čitala u romanima u samostanu, također pristae. Ona je mislila a ga ljubi, ali se ubrzo stae osađivati, pitajudi se: “Bože, zašto sam se uala?” Charles, nepokretan, nespretan, obroduan, iskreno je voli i misli a i ona njega voli. Međutim, ona sanjari o putovanjima, pustolovinama, otmicama i sve se više i više otuđuje o muža i nezaržljivo čezne za rugim, sretnijim životom, Stae zanemarivati i kudu i njega i zaljubi se najprije u mlaa ljepotana Leona, pisara, s kojim oržava platonsku vezu. Leon kasnije o dlazi u Pariz, a Emma uskoro nalazi rugog ljubavnika, Roolpha, s kojim oživljava svoj prvi pa. Ona se tako zaljubi u Roolpha a mu prelaže a je otme i a pobjegnu. On joj obeda, ali kasnije joj piše pismo u kojem odustaje od bijega, i to porazno djeluje na Emmu tako a oživljava slom živaca. Buudi a se osađivala, muž je rai razonoe ovee u kazalište u Ruen, i tamo ona susretne ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s Leonom u hotelu i u međuvremenu ona upaa u nove ugove, tako a u njih uvlači i svoga muža (piše pacijentima pisma u kojima moli a joj vrate novac koji uguju što hitnije). Zatim napušta Leona i vrada se ponovo Roolphu, o kojeg traži a je spasi o uga. Ka on obija, ona čak okrae svog ljubavnika, ali ništa ne pomaže jer su j e povjeritelji stali plijeniti. Napokon, ne našavši izlaz iz toga, ona ispija otrov i tako umire kao preljubnica, ta provincijalka, koja je čeznula za neostižnim životom, tražedi sredu i zaovoljstvo.
Skripta za hrvatski jezik
NIKOLAJ VASILJEVIČ GOGOLJ – KABANICA NIKOLAJ VASILJEVIČ GOGOLJ - ruski pripovjeači komeiograf, podrijetlom iz siromašne ukrajinske plemidke obitelji.Nakon kriza vjerskoga misticizma, umire
poremedena uma. Preko folklornih i fantastičnih pripovijesti postupno prelazi na realizam u djelima: Mirgorod (s umetnutom pripovijesti iz kozačkog života Taras Buljba), Nos, Kabanica (realistično-fantastična pripovijest, glavni je lik sitni činovnik Akakij Akakijevič),a vrhunskim realizmom daje sliku Rusije u romanu Mrtve uše(glavni lik snalažljivi je pustolov i varalica Čičikov). U najpoznatijoj rami Revizoroštro se izruguje ruskoj birokraciji i malograđanštini.Gogol j oblikuje jednostavnu fabulu, detaljno opisuje likove i sredine, a posebno je sklon groteski i kontrastima (tzv. gogoljevski smijeh kroz suze). Smatra se osnivačem ruskog realizma. Akakije Akakijevič se roio se prevečer 23. ožujka. Ime je obio po ocu koji se isto zvao Akakije. Akakije je raio kao prepisivač spisa, on je osobito volio taj posao, njemu je posao prestavljao osobito zadovoljstvo. Ka su se ponuili a mu promjene svakiašnji monotoni ra on nije htio. Na Akakija nije nitko obradao pažnju i svi su mu se smijali, ali on na to nije obradao pažnju nego je raio svoj posao. Akakije je imao samo jenu staru zakrpanu kabanicu koja ja pušt ala na sve strane ali njemu to nije smetalo, sve ok nije jako zahlailo kaa je počeo osjedati jaku bol u leđima. Pošto je imao susjea krojača Akaki mu je onio svoju kabanicu a je zkrpa, ali je Petrovič rekao a mora kupiti novu kabanicu. Na to je Akaki problijeio jer je on mjesečno zarađivao četiri stotine rubalja, a nova kabanica stajala bi ga oko sto i peeset rubalja. Akakije je razmišljao o prijelogu gosp. Petroviča i olučio a nede večerati, a nede trošiti svjede, ali svejeno ne bi uspio saku piti novac. Gospoin Petrovič mu je svejeno olučio pomodi, i napraviti mu novu kabanicu za osameset rubalja. I Akakije je uspio sakupiti novac za novu kabanicu, a kad mu je bila gotova bio je presretan, to je za njega bio blagdan. Na poslu su ga odmah svi rukčije gleali i jean je časnik pozvao sve ranike
ko njega a proslave novu Akakijevu kabanicu. Ka se Akaki vradao kudi iz posjeta časniku napala su ga dvojica i oteli mu kabanicu,
ka se osvijestio nije mogao vjerovati a se to baš njemu ogoilo. rugi je an išao na policiju ali ga načelnik nije htio primiti, nakon čega se olučio a ie o „visoke ličnosti“ ali ga je i on osramotio i otjerao zato da bi se pokazao ispred prijatelja kojeg nije dugo vidio. Nakon toga Akaki se razbolio i umro je potpuno pomudena razuma, nije znao što govori,
priviđao je svakakve stvari. Nakon nekog vremena „visoka ličnost“ ošla je tražiti Akakija ali je bilo prekasno, Akaki je umro. Počele su priče a graom ie neki čovjek koji skia kabanice prlaznicima i da se jenostavno izgubi u mraku. I tako „visoka ličnost“ jene večeri ok se vradao kudi osjeti kako mu netko skida kabanicu s vrata i kad se okrenuo da vidi tko je to vidio je lik Akakija kao se smije i govori mu da kad se nije htio zauzeti za njegovu kabanicu neka mu sada da svoju.
Skripta za hrvatski jezik
FJOOR MIHAJLOVIČ OSTOJEVSKI – ZLOČIN I KAZNA FJOOR MIHAJLOVIČOSTOJEVSKI - ruski je romanopisac i, uz Tolstoja, najvedi ruski realist. U mladosti je sudjelovao u utopijsko-socijalističkom kružoku i bio osuđen na smrt, a zatim pomilovan i poslan u Sibir na deset godina. Zapada u misticizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, traži izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo. Mijenjaju se i teme njegovih djela, to su sad
moralni aspekti ljuske egzistencije, pitanja obra i zla, krivnje i ogovornosti, te de mu zanimljiv kriminalni zaplet poslužiti samo kao okvir za rasprave o problemu zločina i kazne, u želji a otkrije tajne pobude ljudskih postupaka. Prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe. Njegovi su
likovi cinici i buntovnici protiv ruštva ili razvratnici i nemoralni tipovi, a s ruge s trane stoje likovi raih, požrtvovnih, nesebičnih ličnosti, koje su u životu oabrale put ljubavi, patnje i pasivne položnosti. Glavna su mu jela romani: Poniženi i uvrijeđeni, Zločin i kazna, Iiot (likovi: mlai knez Miškin, Nastasja Filipovna, Rogožin, Aglaja) i Brada Karamazovi (posljenje, neovršeno jelo; likovi: Fjodor Kramazov – otac, sinovi imitrij, Ivan i Aljoša, te nezakoniti sin Smerljakov, starac Zosima) Raskoljnikov - glavni junak romana - student prava planira ubojstvo, Aljone Ivanove, lihvarice, čijim bi
novcem usredio ljue u svojoj okolini, a njezin nestanak bi i sam po sebi pomogao ljuima i njenoj okolini. U početku postoji unutrašnja borba između jenostavnosti rješenja i gnušanja prema samoj pomisli na takvo djelo. Razne okolnosti nagnaju ga na zločin - pismo o majke, Sonjin život, spoznaja a je lihvarica sama. Majka mu piše kako de bogato uati kder a njemu pomogne. On teško ponosi sestrinu žrtvu, Marmelaovljevu životnu priču, činjenicu a se Sonja prostituira a prehrani obi telj. Raskoljnikov ostvaruje plan, no usput ubija i Lizavetu, a opljačkani novac skriva po kamen. Vrada se u sobicu i paa u groznicu, te se bori sa savješdu, ok voboj voi s Porfirijem Petrovičem koji sve više steže psihološki obruč. Na kraju Raskoljnikov priznaje i olazi sa Sonjom u Sibir na osluženje kazne. Nakon svega vrada se u život pun nae, koju skuplja o evanđelja i Sonje . Rodion Raskoljnikov - on je mlad, inteligentan i obrazovan čovjek koji suosjeća sa siromasima i spreman im je pomoći. Povučen je u sebe. Ima razvijenu intelektualnu svijest. Gnjevan je i prezire sadašnji poredak u Rusiji te se tu pretvara u pravog pobunjenog plebejca spremnog na sve, pa i na zločin kao što je ubojstvo. Svoju unutrašnju borbu potkuruje mišlju kako bi jedan život mogao od bijede spasiti tisuće života. Raskoljnikov je, dakle, pobunjenik protiv društva, ali on je ujedno i usamljenik što se muči etičkim i moralnim pitanjima. Njegovi činovi nisu motivirani samo njegovim shvaćanjem etike već i bijedom što ga okružuje, socijalnim zlom koje navodi čovjeka na zločin. Nakon ubojstva hvataju ga strah i jeza, izgubljen je i uplašen. Iako se zanosi idejom da postoje odabrani ljudi kojima je dopušteno da zbog općeg dobra čine zločine, njega na kraju satire savjest, on popušta u sukobu sa “psihološkim obručem” oko sebe i priznaje ubojstvo. On je cijelo vrijeme razapet između pobune i smirenja, ljubavi i mržnje, on razmišlja i ispovijeda se. U njemu se stalno bore dva karaktera, pa se njegovi unutrašnji monolozi pretvaraju u unutrašnje dijaloge koji čitaoca stalno tjeraju na razmišljanje. Već u samom njegovom imenu, Raskoljnikov, vidimo da je on čovjek u raskolu između svoje humane biti i surovosti traženja koju pred njega postavlja životna stvarnost Sonja Marmeladova Ona je prostitutka čista srca. Puna je suosjećanja iako se i ona nalazi u vrlo teškim prilikama. Vrši zločin na sebi da bi prehranila maćehinu djecu i pijanog oca. Mirna je, pati u sebi, čita Bibliju i vjeruje u Boga. Voli Raskoljnikova i ona je ta u kojoj on vidi spasenje.
Skripta za hrvatski jezik
PREREALIZAM (PROTOREALIZAM ILI ŠENOINO OBA)– 1860. – 1881. I REALIZAM – 19. st. U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI PREDREALIZAM – OBA AUGUSTA ŠENOE OPRINOS AUGUSTA ŠENOE -
utemeljio moernu hrvatsku umjetničku prozu i kazališnu kritiku
stvorio i ogojio hrvatsku čitateljsku publiku – književno teorijeski članak Naša književnost – tendenciozni roman
-
popularnošdu svojih jela utjecao je na prihvadanje štokavice
STVARALAŠTVO AUGUSTA ŠENOE
-
povojenost između romantičarskog i realističkog sti la
-
povijesni romani: Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, iogenes, Kletva
(romantičarski stil – spletke, otmice, prerušavanja, crno – bijeli likovi)
-
socijalni romani – Mladi gospodin, Vladimir, Prosjak Luka, Prijan Lovro (pripovijetka)
ČASOPISI -
Pozor (Obzor)
-
Vijenac
-
Književnik
DJELA Poezija - zbirka pjesma Zimzelen - Povjstice (Propast Venecije, Smrt Petra Svačida, Prokleta klijet, Kugina kuda, Postolar i vrag) Proza – pripovjetke: Prijan Lovro, Barun Ivica, Karanfil - povijesni romani: Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes , Kletva ( neovršena)
- socijalni romani: Vladimir, Prosjak Luka, Branka Drama – Ljubica
Skripta za hrvatski jezik
AUGUST ŠENOA – PRIJAN LOVRO U pripovijesti prijan Lovro Šenoa opisao je tragičan ues mlaog učitelja, njegovog prijatelja Lovre.
Lovro je sin iz slabo imudne slovenske obitelji. Roitelji su željeli a im se bar jeno ijete igne na imudan položaj, a pošto je Lovro bio o malih nogu jako inteligentan i željan znanja roitelj su olučili a on bue svedenik. Lovro je počeo učiti za svedenika, ali on se zaljubio i shvatio a kao svedenik nede modi nika imati voljenu osobu pokraj sebe i on je oustao o svedeničkih stuija. Taj je ogađaj jako povrijeio njegovu obitelj, jer je njegova majka samo željela a ga vii u oori svedenika. Ka je olučio oustati o svedeničkog rea pozvao ga je presjenik ksebi a uči njegova sina i Lovro pristane.Neko je vrijeme on tako učio njegova sina, ali njemu je bilo neugono a je on na teret tuđoj obitelji i on je olučioa okuša sredu tako a se upiše u orijentalnu akaemiju. Grof mu je pomagao da dospije u orijentalnu akademiju putem veza, ali nije bilo uspjeha jer je bilo jako puno kandidata i Lovro nije uspio. Nakon toga Lovro oluči pisati molbu u ministarstvo a postane učitelj, ali i tu je bio
razočaran jer ga nisu ga primili. Kaa je njegov otac pročitao to pismo on je olučio a de Lovri pomodi i a de mu ati sav novac samo a ostvari svoje želje i a otiđe u Beč. Ne ko vrijeme otac mu je slao novac ali je nakon toga zapao u velike ugove i nije mogao potpomagati Lovri, i jean o đaka mu je savjetovao a ie u Hrvatsku raiti kao učitelj a Lovro to prihvat. Nakon završenog tredeg tečaja sveučilišta Lovro oluči otidi u Zlatni Prag. Lovro je u Pragu upoznao djevojku po imenu Minka, kroz razgovor je oznao a je ona bogata a to je upravo njemu trebalo, bogata jevojka koja de izbaviti njegove roitelje iz ugova. I on je imao na umu a se oženi tom jevojkom sve ok mu Šenoa nije otvorio oči i rekao a je to stara usijelica koja nede onijeti miraz uajom jer njen otac ima još šestero jecena koje treba poijeliti svoje bogatstvo. Poslije tog saznanja Lovro jeoustao o nje. Nakon završenih svih ispita Lovro je čekao sam o da mu dodjele mjesto u jednoj od hrvatskih gimnazija. I ok su jenog ana Lovro i Šenoa bili u jenoj kavani priđe im jean ebeli čovjek kojega su trebali poučiti, on je savjetovao Lovri nakon što je čuo njegovu priču a tražibogatu jevojku a se oženi, i on mu savjetova neka ie u Split jer on pozna jenu mlau jevojku koja živi sa stricem a bogata je. I tako Lovro otiđe u Split i tamo upzna tu jevojku po imenu Anđelika u koju se on i zaljubio, a nije bio samo novac u interesu. Anđelika se zaljubila u njega i olučili su tu vezu okruniti brakom. U međuvremenu njen je stric oznao a je Lovro potekao iz siromašne obitelji i zabranio Anđeliki vjenčanje s Lovrom. Ka je Lovro to oznao on se ubio u stanu u kojem je živio tako a si je britvom prerezao grkljan.
Skripta za hrvatski jezik
AUGUST ŠENOA – ZLATAROVO ZLATO Mjesto radnje: Zagreb Vrijeme radnje: druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine
Ranja se ovija u 16 st. u Zagrebu. Plemid Pavao Gregorijanec spašava oru Krupidevu prilikom jene gužve u grau. Omah se u nju zaljubio. Prilikom iste nevolje u gradu smili mu se nijemi prosijak Jerko i zamoli svoje sluge a ga onesu na njegove vore a se izliječi. ora je slovila kao lijepa, vrijena, skrušena i vjerna bogu i omu, iako je rano ostala bez majke pa ju je uz oca odgajala kuma Magda.
Brijač Grga Čokolin koji nije uspio isprositi oru za ženu zakleo se a de Krupidevoj obitelji nanijeti sva zla pa ju je pokušao u grau oklevetati. Otac ju zbog toga šalje izvan graa, ali putem ju presredu pladenici Stjepka Gregorijanca s namjerom a ju otmu i osramote, ne bi li tako onemogudili a se Pavao njome vjenča. Kao što je brijač Grga bio oušnik Stjepku, tako se prosjak Jerko zajeno sa plemidem Pavlom urotio protiv Grge i oca Gregorijanca. oatnu nevolju čini baruni ca Klara koja je rano ostala samoborska udovica i smrtno se zaljubila u lijepog Pavla. Jerko je objasnio Pavlu da on nije nijem i da imaju
zajeničkog oca, a mu je majka bila služavka na očevom voru, a ju je Stjepko napastovao i protjerao ju je sa dvora kaa je viio a je truna. Ona je umrla je u teškoj bjei, a on joj se zakleo a
de cijeli život šutjeti kako nitko ne bi saznao ništa o njemu. o saa mu je pomagao rođak fratar u samostanu.
Ka su nastale svađe između vlastele i građana, u vrijeme ka je Petar bio na ratištu protiv turaka, Klara je unajmila jenog zlobnika koji se pojavio u orinoj kudi za vrijeme ok je bila sama. Prestavio se kao čovjek koji traži zaštitu. Smilio se ori, onijela mu je voe i zlobnik joj je pometnuo otrov. Kratko nakon što je probala tu vou preminula je. Taa je ošao nesretni Pavao koji nije ništa mogao napraviti protiv toga. Iudeg ana ora je bila sahranjena. Za vrijeme ok je ležala na oru u crkvi Pavao je obedao Klari najljude nevolje za sve što je učinila. Otišao je na ratište sa turcima. Vratio se tek na samrti oca Stjepka kojeg ispovijea svedenik Jerko.
Otac se na samrti ispovijea svedeniku i kaje se za vanbračnog sina, a svedenik otkriva a je on taj sin. Iza obitelji Gregorijanec u kojoj su bila tri sina nije ostao niti jean nasljenik. Pavao se nije ženio i poginuo je na ratištu. Niko je imao samo jenu kderku, a Jerko je bio svedenik.
Skripta za hrvatski jezik
REALIZAM -
kritički osvrt na ruštvenu stvarnost supostojanje različitih stilskih obilježja: romantizam, realizam, n aturalizam, modernizam
-
romani i pripovjetke sa socijalnom tematikom
-
-
školovanje naarene seoske jece u grau i njihova tragična subina suprotnost selo – grad slom traicionalnih moralnih vrijenosti uzrokovan pojavom novih ruštvenih onosa
-
propadanje plemstva
-
nacionalno pitanje (omade stanovništvo – stranci)
-
RUŠTVENI ROMAN EPIKA
POVIJESNI
Eugen Kumičid: Olga i Lina Ksaver Šanor Gjalski: U nodi Ante Kovačid: U registraturi Vjenceslav Novak: Posljeni Stipančidi Eugen Kumičid: Urota zrinsko – frankopanska Ksaver Šanor Gjalski: Osvit Ksaver Šanor Gjalski: Po starim krovovima
Josip Kozarac: Tena Vjenceslav Novak: Nezasitnost i bijeda, U glib, Iz velegradskog podzemlja Silvije Strahomir Kranjčevid: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji NOVELE I PRIPOVJETKE
LIRIKA
EUGEN KUMIČID u programatskome članku O romanu koji je nazvan i naturalističkim manifestom, ističe a «temelj romana mora biti shvadanje istine … Roman koji se zasniva na imaginaciji ne valja(…)». No spor u borbi za realizam ili protiv njega, tj. protiv naturalizma sveo se na idejno-ruštveno shvadanje funkcije književnosti, a zapravo malo se govorilo o tome kako bi suvremeni pisac trebao pisati.
SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVID - jean je o najvedih hrvatskih pjesnika. Bio je i kritičar i urenik časopisa Naa. Počeo je kao omoljubni pjesnik, pisao i socijalno -satiričnu poeziju. Pjevao je o bijei malih ljui (Raniku), hrvatskim iseljenicima (Iseljenik), o beskičmenjacima (Gosposkom Kastoru). U misaonim pjesmama (Mojsije, Zadn ji Aam) traži smisao života, razmišlja o sloboi, ropstvu, vjeri u ieale, o čovjekovu položaju u svijetu, a u pjesmama s biblijskim motivima nadahnjuje se i likom Isusa Krista (Eli! Eli! Lama azavtani?!). On je i
pjesnik intimnoga naahnuda te pjesnik krajolika, ali i samo naizgle iilične priroe u kojoj veliki prožiru male (Iza spuštenijeh trepavica). Njegov je jezik bogat, metaforičan i simboličan, slike sugestivne i snažne. Stvorio je nov pjesnički govori uzigao hrvatsku liriku na europsku razinu. KSAVER ŠANOR GJALSKI - pripovjeač, romanopisac, kritičar, feljtonist, političar. Tri su tematska kruga u njegovoj prozi: a) zagorsko-plemenitaški motivi, opisi zagorskih kurija i njihovih osobitih stanovnika (to sunjegove najbolje stranice, u stilu turgenjevskog poetskog realizma; nostalgični je pjesnik i slikar Hrvatskoga zagorja) – zbirke Pod starim krovovima i Iz varmeđinskih ana; b) novele i romani o aktualnim ruštvenim, političkim i kulturnim problemima: U nodi i Tri pripovijesti bez naslova; c) povijesni romani:Osvit i Za materinsku riječ; ) prvi pokušaji psihološkog romana i analize suvremenog intelektualca: Janko Borislavidi Ramilovid; e) niz pripovijeaka s mističnim, okultnim temama: Tajanstvene priče.Po starim krovovima je novelistička zbirka iz 1886. Opisuje svijet zagorskih plemenitaša, njihove običaje, stavove, život, uspomene, nostalgiju zastarim i otpor novomu, prekrasnu zagorsku prirou. Smjenjuju se pripovjeači, najčešde u prvom licu. va su glavna lika u zbirci: Illustrissimus Battorych i Cintek. U nodi je ruštveni roman iz 1887. koji opisuje početak Khuenova oba, stranačke sukobe. Glavni likovi su naronjak Živko Narančidi pravaš Krešimir Kačid.
Skripta za hrvatski jezik
ANTE KOVAČID – U REGISTRATURI ANTE KOVAČID je pripovjeač, feljtonist, polemičar, pjesnik, vatreni pravaš. Rođen u Oplazniku izna Sutle, kao naareni mlaidsa sela završava stuij prava u Zagrebu. U borbi sa životnim problemima oživljava slom i pomračena uma umire u Stenjevcu ko Zagreba. Objavio je romane Baruničina ljubav, Fiškal, U registraturi, te Sabrane pripovijesti, Izabrane pjesme.Piše satirične pjesme: Kameleon, Trbuhu, Velikom patuljku, Pokornome kljusetu, voličniku. Prema tenenciozni, vrlo su uspjeli feljtoni Iz Bombaja i travestija Smrt babe Čengidkinje. U registraturije roman koji je izlazio u Vijencu. To je poluautobiografski roman pisan u prvome licu. Ima tri
ijela, a tematski opisuje životni put i tragičnu subinu Ivice Kičmanovida, arovitog i bistrog seljačkog jeteta i mlaida koji u oiru s graskim životom oživljava slom iluzija. Nakon toga kao službenik u registraturi završava život u njezinu plamenu oživjevši tjelesni i uševni slom. Simbol je rađanja moerne hrvatske inteligencije u 19. st.
Ostali: Jožica Zgubian, Kanonik, Laura, Mecena, Kumorinar Žorž, Miha, Ferkonja, Justa, Anica Roman U registraturi nije samo izraz socijalnih prilika u Hrvatskoj u rugoj polovici 19. stoljeda, nego i slika ruštvenih i gospoarstvenih promjena u njoj (raslojavanje sela, propaanje aristokracije, klasna borba, agrarna kriza 1873. g. it.), slika rađanja "moerne" hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta arovita seoskog jeteta u feualnim i kapitalističkim ruštvenim onosima (onosima prvobitne akumulacije kapitala). Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feualne gospoe (vlastelina) prema seljaku: načinu života feualaca koji se temelji na preljubu, razvratu (npr. subina gizave vile orice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feualca Mecene): prooru novih, kapitalistič kih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog ruštvenog staleža - zelenaša i trgovaca, kojima je jeino mjerilo vrijenosti novac, bogatstvo (prestavnici su tog staleža u romanu npr., zelenaš Meonid, Kanonikov sin Miha koji se ženi Meonidevom kderkom Justom ne iz ljubavi nego iz interesa): seljakovu napuštanju zemlje i olaska u gra a služi u gospoarskim kudama (prototip takva "pogospođena" seljaka je kumorinar Žorž): stvaranju nove inteligencije iz redova seljaka koja u moralno iskva renoj cjelini često, bez obzira na arovitost, ne uspijeva nego tragično završava (poput glavnog lika u romanu – Ivice Kičmanovida). U ovom jelu Ante Kovačid je preočio moral i psihologiju hrvatskog sela i grada, odnosno mnoge pojave u njima kao npr. odn os roitelja i jece, međusobne odnose seljaka - prijateljstvo, razmirice, svađe (npr. između Kanonikove i Zgubianove obitelji), ljubav i ljubavne onose na selu (npr. između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Meonideve žene i Meonideva sluge), ljubav i ljuba vne onose u grau (npr. između Ivice i Laur e, Laure i Mecene, Laure i Ferkonje), bračne i obiteljske onose (npr. između Zgubiana i njegove žene, Zgubiana i Ivice, Ivice i Ivičine majke), svabe, svečanosti (npr. svaba u omu gaze Meonida, uskrsni ugođaj u Zgubianovoj kudi) it. Kovačid je s više simpatije i ljubavi prikazao selo (seljaka, seoske običaje, seoski patrijarhalni život i moral) nego gra. Ipak, selo nije iealizirao. Viio je i selo i seljaka, i kao izraz primitivizma, praznovjerja i neprosvjedenosti. Gra se po načinu življenja imorala razlikuje o sela. To je sreina u kojoj se seljak ne snalazi, čuno i nespretno se ponaša (napominjemo takve vije situacije: prva, Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici grada i druga – Zgubidan pred ogledalom u kavani). Roman U Registraturi na oređeni je način i autobiografija Ante Kovačida, koja nije oslikana samo u liku Ivice Kičmanovida (u njegovu jetinstvu i školovanju), nego i u subinama i uuhovnom životu rugih likova (npr. u liku Laure). Inače, cjelokupni književni opus Ante Kovačida protkan je autobiografskim elementima (spomenimo samo lik Pogorskog u romanu Fiškal). Na pojavu Kovačideva romana na stranicama "Vijenca" u toku 1888. goine čitalačka je publika različito reagirala. Jeni su u njemu otkrili novo zanimljivo literarno ostvarenje, a rugi nemoralno štivo "koje truje hrvatska srca", jelo u kojemu se prikazuje svijet "bez morala, bez vjere, bez čuvstva", koje "Vijenac" ne bi smio alje objavljivati.
Skripta za hrvatski jezik
VJENCESLAV NOVAK – POSLJENJI STIPANČIDI VJENCESLAV NOVAK je romanopisac, pripovjeač, kritičar, pjesnik,
ramatičar, feljtonist i muzikolog. Kao najplonijeg pisca hrvatskog realizma zvali su ga hrvatskim Balzacom. U prozi je opisivao sve slojeve hrvatskoga ruštva, najčešde s tragične strane s mnogo suduti za straanja i patnje. Opisivao je vije sreine: senjsku i zagrebačku. Pripovijesti: Maca, Klara, Pod Nehajem, Podgorka,Majstor Adam, Dvije pripovijesti, Nezasitnost i bijeda, Iz velegradskog podzemlja, U glib. Romani: Pavao Šegota, Nikola Baretid, Posljenji Stipančidi, va svijeta, Tito orčid, Zapreke.
Posljenji Stipančidi roman je u kojem prikazuje propadanje ugledne senjske patricijske obitelji Stipančid sreinom 19. st. Članovi su autoritarni otac Ante, požrtvo vna majka Valpurga te njihova jeca rastrošni i nemoralni sin Juraj i nesretna i obra kdi L ucija. tema:
propast senjske patricijske obitelji Stipančid problematika: opdeljuske teme (problem ogoja, roiteljska ljubav, osobna sreda, odnos pojedinca i ruštva) prodor ilirskih ideja u Senj
onarođivanje stanovništva propadanje patricija lihvarenje Likovi:
Ante Stipančid – lik strogog patrijarhalnog oca koji sve ulaže u sina, a kderku potpuno zanemaruje - propaa i u političkim nastojanjima - umire slomljen materijalnim i poslovnim neuspjesima i moralnim padom svojega sina
Lucija Stipančid – ne može ostvariti i okazati sebe u strogoj patrijarhalnoj okolini, umire shrvana sušicom i bolom zbog neostvarene ljubavi s bratovim prijateljem Alfreom čija ju pisma (koja ne piše on, nego, na Valpurgin nagovor, Martin Tintor) rže na životu. Valpurga Stipančid - prihvada svoju poređenu ulogu iako shvada a postupci njezina muža nisu ispravni - umire sama, kao prosjakinja
Juraj Stipančid - razmaženi sin, ne ostvaruje očeva očekivanja, na očeva ulaganja i ljubav ogovara ravnoušnošdu - napušta obitelj, mijenja ime u mađarsko (onarođenje)
Skripta za hrvatski jezik
JOSIP KOZARAC – TENA JOSIP KOZARAC - novelist je i romanopisac. Porijetlom je iz siromašne slavonske obitelji.
Pripovijetke: Tena, Oprava, Tri ljubavi, Slavonska šuma; romani: Mrtvi kapitali, Među svjetlom i tminom. Tena je pripovijetka iz 1894. Kroz sudbinu seoskeljepotice Tene Kozarac prikazuje svoju Slavoniju koju
iskorištavaju i uništavaju stranci. PROBLEMATIKA U DJELU: 1. DRUŠTVENO-EKONOMSKI PROBLEM: Propaanje zaruga, nesnalaženje slavonskog seljaka u
novonastalim okolnostima (dotad je seljak bio specijaliziran za samo jednu gospodarsku granu, a sad se mora brinuti o cijelom imanju), visoki porezi, stranci koji uništavaju hrvatska prirona bogatstva.
Tu su i subjektni čimbenici – lijenost, alkoholizam, nemar – koji onemogudavaju pojeinca a se barem pokuša snadi u novonastalim okolnostima. 2. MORALNI PROBLEM: Kozarac opisuje moralno propadanje prelijepe seoske jevojke koja troši
svoju ljepotu i mlaost u koristoljubljem potaknutim vezama s različitim muškarcima, bili oni oženjeni ili ne. Kazna su bile kozice koje su joj uništile tjelesnu ljepotu, ali je njezin grijeh iskupljen ljubavlju i radom, jeinim vrijenostima kojima, po Kozarčevu mišljenju, čovjek mo že osmisliti svoj život. Tena je na kraju ipak sretna, obasjana uhovnom ljepotom i vizijom svoje buudnosti koja de se temeljiti na ljubavi (prema Jaroslavu Beraneku) i radu.
Tena je sa šesn aest godina bila vrlo vitka i mršava, a mati joj je bila boležljiva i naala se a de svoju kdi uati pa a može u miru umrijeti. Tenin otac je bio veliki neranik i jeino je bio svinjar ok se zadruga nije raspala.
Čim je Tena navršila 18 goina, majka ju uala za Jozu Matijevida. Mati ubrzo umre, a lijepa Tena koja se u međuvremenu proljepšala napusti Jozu rai vonika Jaroslava koji uskoro olazi u boj pa se tužna okrene Leonu, zastupniku jene pariške tvrtke. Isprva ga je izbjegavala, ali se kasnije z aljubila u sjaj i bogatstvo njegova doma.
Sviđao joj se i Đorđe pa ka se Leon morao vratiti u Poravinu uzme za ljubavnika njega pošto je nije imao tko uzržavati, a Jozu uzme a je brani. Maruška je bila bijesna jer je njezin Đorđe olazio Teni pa joj pokloni haljinu koju je nosila žena koja je imala kozice. To je Tenu poružnilo. Jozo se okrenuo Ivki, a Đorđe svojoj Maruški i sinu kojeg mu je Maruška roila, a kojem on nije bio otac. Jaroslav se vratio iz rata (bez ruke) i kupio kudu i zemljište što je Te nin otac zapio i zaužio, oženio se Tenom i poigli novu kudu. Tako Jaroslav pobija Teninu tezu a ona ne pripaa samo jenom muškom, ved svima.
Skripta za hrvatski jezik
MODERNIZAM – 2. pol. 19. st. – poč. 20. st. -
-
suprotstavljanje realizmu i naturalizmu l'art pour l'art – umjetnost radi umjetnosti
težnja za pronalaženjem novih stvaralačkih postupaka i esteticizam esteticizam: stajalište a umjetnost treba imati isključivo estetsku ulogu parnasovstvo i simbolizam
suprostavljanje aristotelovoj teoriji oponašanja DUH RAZDOBLJA: BANKROT ZNANOSTI - pitanje o smislu života – znanost ne može ati ogovor –najvažnije - Arthur Schopenhauer – pesimizam, iracionalizam – duhovna kriza - Friedrich Nietzsche – pesimizam, život ima smisla kao estetska pojava - Henri Bergson – život i čovjeka ne može se spoznati znanstvenim pristupom – intuicija secesija – Autrija, Beč; ekorativnost, stiliziranost forme – Herman Bahr, Hugo von Hofmannsthal impresionizam
PJESNIČKI PRAVCI LARPURLATIZAM
PARNASOVCI
estetska teorija – jedina svrha umjetnosti je stvaranje ljepote umjetnost mora biti sama sebi svrhom
kult ljepote i kult savršene forme moernistički pjesnički pravac – razvio se iz larpurlatizma umjetnost – samo estetska funkcija impersonalnost – nema lirskoj subjekta koji iznosi
SIMBOLISTI
svoje osjedaje – ojam hlanode objektivnost – iznose se razmišljanja i opažanja deskriptivnost – detaljno opisivanje, preciznost kult savršene forme teme – pjesažne, mitološke, povijesne, objektivna analiza osjedaja približavanje slikarstvu glavni pravac pjesničkog moernizma simbol, sinestezija
proiranje o pojavnosti, tajne života ruganje malograđanskom ukusu nova tematika, sugestivnost i simboličnost dekadencija, cinizam
kult ljepote, savršenost forme približavanje glazbi DEKADENTISTI
Theophile Gautier (Gospođica Maupin)
Leconte de Lisle Sully Prudhomme Jose Maria de Heredia
preteča: Charles Bauelaire FRANCUSKI Stephane Mallarme, Paul Verlaine, Arthur Rimbaud, Jean Moreas, Paul Valery RUSKI
Valerij Jakovljevič Brjusov, Alkesanar Aleksanrovič Blok,
pesimizam, beznađe, tjeskoba nezaovoljstvo vremenom u kojem žive otuđenje m oernog čovjeka ponekad – podskupina simbolista
Andrej Beli Jules Laforgue
DRAMA DRAMA PREDSTAVNICI
NATURALISTIČKA /SIMBOLISTIČKA
SIMBOLISTIČKA
LIRSKA
Henrik Ibsen August Strindberg
Maurice Maeterlinck Paul Claudel
Anton Pavlovič Čehov
Skripta za hrvatski jezik
LECONTE DE LISLE – pejsažist i animalist. U zbirci Barbarske poeme (Slonovi) opjevao egzotične
pejsaže i ivlje životinje. Prestavnik parnsovaca. Napisao je i zbirku pjesama Antičke pjesme . PAUL VERLAINE - francuski je pjesnik i jean o pokretača simbolizma. Glavne stilske oznake: neorečenost misli, sugestivnost izraza, muzika stiha. Zbirke: Romance bez ri ječi, Razboritost, Nekodi sad. Njegovu pjesmu Art poetique mladi su simbolisti prihvatili kao svoj manifest. Pjesme: Jesenja pjesma, Sentimentalni razgovor, Zaboravljeni napjevi, Jecaj ARTHUR RIMBAUD - francuski je pjesnik, preteča simbolizma i narealizma. Objavio je i pjesničku autobiografiju Sezona u paklu, zbirku poetskih fragmenata u prozi i slobodnom stihu Iluminacije. U poeziji traga za novim svjetovima, negirajudi vrijenost razuma. Svoja osjetila svjesno dovodi u stanje rastrojenosti i dopire do dubina podsvijesti. Pronalazi nove mogudnosti jezika i izraza (boju samoglasnika!). Pjesme: Samoglasnici , Alkemija slova, Marina, Pijani brod STEPHANE MALLARME -francuski je pjesnik i književni teoretičar, jean o najistaknutijih simbolista. U početku, po utjecajem Parnasa, Bauelairea i Poea, nastoji ostvariti čistu poeziju koja bi doprla do čiste ieje – spoznati bit stvari . Riječima, simbolima i glazbenim efektima očarava neizrecivo.
Alkemijom riječi sugerira apsolutnu ieju u kojoj saržaj i zvuk imaju istu vrijenost. Snažno je utjecao na simboliste i na hermetičnu poeziju (zatovrena – čitatelj ju često nemože ešifrirati) Najbolje djelo: poema Faunovo poslijepodne; najavangarnije: Bacanje kocki nika nede ukinuti slučaj. Pjesme: Azur, Lahor s mora CHARLES BAIDELAIRE - francuski je pjesnik i kritičar, simbolist i dekadent , prokleti pjesnik. Proslavio
se zbirkom Cvjetovi zla. Cijeloga života teži za ljepotom, čistodom i iealom, a susrede se s bijeom, nagonima i smrdu, razapet između cvjetova i zla. U poeziju unosi ne samo nove motive(osjetilni užici, scene s pariških ulica, brutalni prizori bijede i morbidne slike smrti i raspaanja) nego i nov pjesnički izraz u kojem se slijevaju boje, mirisi i zvuci(sinestezija). Njegova jeina za života izana zbirka bila je uzrokom što je pjesnik osuđen za nemoral, ali je i najznačajniji pjesnički ogađaj 19. st. Napisao je Male pjesme u prozi (Spleen Pariza) i stvorio i uporabio riječ moernist. Cvjetovi zla, zbirka je od oko 200 pjesama, uglavnom soneta (70). Poijeljena je na šest ciklusa: Spleen i Ideal – uzleti i padovi duha; ljepota, ljubav, slom ideala, pad u spleen - jad Pariške slike – pokušaj bijega o samog sebe; mračni velegraski prizori Vino – pokušaj bijega, traženje utočišta u alkoholu Cvjetovi zla – bijeg u ekaentnom prepuštanju zlu i razvratu Pobuna – ironična pobuna protiv Boga i pjesnikov sotonizam Smrt - jeina moguda smirenja i razreješenja tajne postojanja Tematski je vezan uz metafizičko pitanje vojnosti ljuske priroe (obro i zlo, Bog i Sotona, ljubav i grijeh, ljepota i ružnoda it.) te uz pokušaj a izbjegne splinu(engl. spleen:tuga, ja, osaa, sumornost) i dosegne ideal. Antologijske pjesme: Opajajte se, Albatros, Suglasja, Stranac, Jesenska pjesma, Radosni mrtvac
Skripta za hrvatski jezik
HENRIK IBSEN – NORA (LUTKINA KUDA) HENRIK IBSEN - najvedi je norveški ramatičar. Velik io života proveo je u inozemstvu (skoro trideset godina) gdje je napisao svoja najbolja djela. Prva faza je izrazito romantična: rame u stihovima, teme iz nacionalne povijesti, jake ličnosti s povijesnom misijom. U prijelaznoj fazi reagira na norveške prilike i približava se tzv. rami ideja (Brand, Peer Gynt). U drugoj fazi koja predstavlja vrhunac europskog realističkog teatra prelazi na prozni izraz i suvremenu tematiku. Oštro kritizira malograđanštinu i lažni moral, junaci se suprotstavljaju ruštvenim konvencijama, a osobito se zanima za probleme braka i društveni položaj žene: Stupovi ruštva, Lutkina kuda ili Nora, Sablasti, Neprijatelj naroda i dr. U tredoj fazi, u posljenjim dramama, ponire u psihu svojih junaka, unosi lirska
raspoloženja i sve se više približava simbolizmu: ivlja patka, Rosmersholm, Žena s mora, Hea Gabler, Graditelj Solness i dr. Nora (Lutkina kuda) je drama koja predstavlja prekretnicu u razvoju europske realističke dramaturgije. Radnja sva tri čina ovija se u istoj sobi u kojoj pratimo rastudi sukob mlae žene i majke Nore i njezina muža Torvala Helmera. Iz voljene obiteljske lutkice Nora prerasta u misledu samostalnu osobu koja na kraju napušta obitelj a bi našla sebe i izgraila se kao ljudsko
bide. jelo nosi feminističku ieju, ali finim psihologiziranjem narasta okvire ruštveno angažirane drame. Drama s tezom – pisac ramom potiče gleatelje na razmišljanje o ruštvenom problemu. Promiče
se feminizam i zalaže se za pravo žene a upravlja vlastitim životom Komorna drama – reucira broj likova, sukob, ramsko vrijeme, prostor i sva rmaska izražajna sredstva – prebacuje pozornost na psihologiju likova Moerna građanska trageija – uzima temu iz suvremenog žiovta i prikazuje obične ljue. Ne mora završiti smrdu no likovi ne uspiju razriješiti sukob. Zamjenjivanje vanjskih sukoba unutarnjim. Obilježja moernističke ramske tehnike - težište na analizi lika, ne ruštva, unutarnji sukobi, moderne teme (potraga za vlastitim identitetom, nemogudnost komunikacije) i simboličkih motiva. Uvode se retrospekcije.
IBSEN: NORA DRAMSKA RADNJA DRAMSKA NAPETOST DRAMSKI SUKOB LIKOVI DIJALOG I MONOLOG TRI JEDINSTVA STRUKTURA TEME I MOTIVI
čvrsta, zanimljiva važna, analitička tehnika
dezintegracija dramske radnje
izostaje, dramsko se miješa s lirskim
vanjski: Nora –Helmer unutarnji: unutar Nore reduciran broj likova dijalog
unutarnji sukobi (Maša, Olga,Irena) velik broj likova dijalozima ne dolazi do sukoba dijalog se raspada na monolog
stanke i šutnje neznatno odstupanje
traje 4 godine (radnja nije jedinstvena)
činovi i prizori traženje vlastitog identiteta, samoostvarivanje, nemogućnost
činovi traženje vlastittog identiteta, otuđenje, nemogućnost k omunikacije, besmisao života broj 3, Moskva (lajtmotiv), požar, godišnja doba
komunikacije
SIMBOLIKA
ČEHOV: TRI SESTRE
Lutkina kuća, Norin ples, božićno iščekivanje
Skripta za hrvatski jezik
HRVATSKA MODERNA – 1892. – 1916. 1892. – novela A. G. Matoša – Mod savjesti ; progon hrv. studenata zbog spaljivanje mađarske zastav 1916. – prevlaavaju jela s ekpresionističkim obilježjima; početak Prvog svjetskog rata sukob starih i mladih – stari: zastupnici traicionalne uloge književnosti - mladi: novi književni putovi REZULTAT: osnivanje ruštva hrvatskih književnika – Ivan Trnski
-
STILSKI PLURALIZAM: uz traicionalne stilove (realizam, naturalizam) javljaju se moernistički stilovi – impresionizam, simbolizam
MOERNISTIČKE
PRAŠKA SKUPINA
BEČKA SKUPINA
ČASOPIS
Hrvatska misao
Mladost
PROGRAM
književnost ima i ruštvenu ulogu (socijalni
autonomija umjetnosti (utjecaj Bečke
realizam)
secesije)
Milan Šarid: Naša književnost (Programatski članak)
Milivoj ežman Ivanov
SKUPINE
KNJIŽEVNI KRITIČARI
PRVA FAZA mladi ustaju protiv tradicije suprotstavljanje traicionalističkom -
shvadanju uloge književnost časopisi, programski tekstovi, književna
DRUGA FAZA stilski pluralizam Antun Gustav Matoš časopis Suvremenik estetska uloga
kritika -
ominira stvaralaštvo realističkih autora javljaju se obilježja moernizma (psihološka karakterizacija, lirski elementi u propovjedanju) HRVATSKA MODERNA
A J I Z E O P
IMPRESIONISTIČKA
A. G. Matoš: Utjeha kose,
- zaustavljanje trenutnog osobnog dojma - tema: pejsaž – slika pjesnikove duše - slikovitost, formalna savršenost (sonet), muzikalnost DIJALEKTNA - poezija na narječju - A. G. Matoš – Hrastovački nokturno – kajkavština – kamen temeljac
Srodnost
mojih bregov
Dragutin Domjanić: Otmjena dosada, Bele rože Vladimir Nazor: Zvonimirova
HRVATSKA MLADA LIRIKA (1914. ) - 12 pjesnika mlađe generacije - lirski pejsaž, kult forme - sinteza hrv. moderne, ali i njezin kraj - subjektivizam, psihologija junaka – društveno, duhovno, A Z O R P
Vladimir Vidrić: Dva levita, Dva pejsaža, Mrtvac, Adieu Fran Galović: Childe Harold, Z
intelektualno biće - dezintegracija realističke proze: defabulativnost, psihologizacija, psihološko stanje predstavljeno slikom pjesaža - likovi intelektualca (Leskovar) Hrv. zagroje – Matoš; Dalm. zagora – Šimunović; Slavonija – I. Kozarac
lađa, Seh duš dan Ljubo Weisner – sastavio Fran Galović, Ivo Andrić, Tin Ujević Janko Leskovar: Misao na
vječnost A. G. Matoš: Cvijet sa raskršća, Camao, Kip domovine leta 188*
Dinko Šimunović: Muljika Milutin Cihlar Nehajev: Bijeg
A A R D
- dezintegracija tradicionalnih vrsta - pluralizam stilova - Ekvinocij – Vojnović - naturalističke (Nehajev: Prijelom, Begović: Stana Biučića) i simbolističke (Milan Ogrizović: Hasanaginica, Janko Polić Kamov: Samostanske dame
Ivan Kozarac: Đuka Begović Ivo Vojnović: Dubrovačka trilogija
Milan Begović: Bez trećeg, Pustolov pred vratima
Skripta za hrvatski jezik Janko Leskovar je pripovjeač, po zanimanju učitelj i školski nazornik.
Njegova novela Misao na vječnost važan je atum u hrvatskoj književnosti – početak moerne. On je prvi moernist, pisac psihološke proze. Svi njegovi likovi imaju tragične subine, propaaju zbog svoje introvertiranosti i pasivnosti.
Takav je i seoski učitelj Đuro Martid, glavni lik novele Misao na vječnost, slab i zamišljen, rugačiji o zravih seljaka, mučen teretom krivnje zbog smrti jevojke koju je napustio. Nagriza ga misao na vječnost (pitanje grijeha i osvete) i na kraju polu i. Romani i novele: Propali dvori, Sjene ljubavi, Kraljica zemlje, Poslije nesrede. tip leskovarca (moderni intelektualac): zaokupljen vlastitom psihom, put o srede zapriječen ili vanjskim zbivanjem ili njegovom pasivnom, inertnom prirodom zbog koje završava tragično Antun Gustav Matoš je istaknuti hrvatski pjesnik, pripovjeač, kritičar i esejist, putopisac. Simbol je hrvatske moerne, ključna i najvažnija književna pojava. Tvorac je novih tema, novoga stila, novih ieja. Žanrove oživljava sinestetičk i, kao kritičar je impresionist, a pejsaž izvaja kao samostalnu temu. Matoš piše ljubavne, pejsažne i domoljubne pjesme, epigrame i poeme. Uzor mu je Baudelaire. Stvara nov izraz: strog oblik, konkretno sonet, muzikalnost stiha, sinestezija, profinjen ritam. Motivi ljubavi i smrti , rodoljubna i satirična poezija stalni su izraz Matoševih intimnih preokupacija. Glavn i simbol njegove umjetnosti je cvijet. Označava neizrecivo, neohvatno i lijepo. Matoš je uz Kranjčevida prvi naš pjesnik koji je skladno povezao naglašeni nacionalni osjedaj s kozmopolitskim, ljudskim i osobnim. Pjesme: Utjeha kose, Gnijezo bez sokola, Notturno, Jesenje veče, Sronost Proza: U zbirkama novela Iverje, Novo iverje, Umorne pričeobrađuje nacionalne teme (Kip domovine leta 188*, Neka bilo sa se spominjaloi r.), kozmopolitske teme s neobičnim
likovima (Cvijet s raskršda, Camao, Miš, Balkon, Iglasto čeljae i r.). Jedan je od najboljih hrvatskih putopisaca (Oko Lobora), služi se impresionističko-asocijativnom metodom. Krajolik poistovjeduje s unutarnjim pejsažem, s uševnim stanjem, karakter om, naravi. Tvorac je hrvatske impresionističke istilističke kritike. Vlaimir Virid - lirski je pjesnik i uz Matoša najvede pjesničko ime hrvatske moderne. Objavio je samo jednu zbirku s trideset pjesama –Pjesme, (o ukupno četresetak napisanih). Prva pjesma u zbirci je "Oblak" (njegov credo). Stvorio je samosvojan svijet u širokom rasponu motiva: intimne pjesme, pjesme sa staroklasičnim motivima, socijalne, refleksivne, pejsažne. Jenostavnim jezikom slika boje u krajoliku, pjesnik je kolorističkoga sklaa i palete koja je i osjaj njegove uše. Pjesme: Pomona, Pejzaž I., Pejzaž II., va levita, Gonzaga, Aieu . Fran Galovid pjesnik je, prozaist, dramski pisac. Pisao je štokavsku poeziju, ali se proslavio kajkavskim stihovima u neovršenom ciklusu Z mojih bregov. Komponiran je kao 4 goišnja oba, opisuje ronu Poravinu, a ton je elegičan, pun zlih slutnja smrti. Pjesme: Crn-bel, Childe Harold, Jesenski vetar. Proza: Začarano oglealo, Ispovije. Drame: Tamara, Grijeh, Mors regni, Pred smrt, Matii dr.
Ivo Vojnovid pripovjeač je i dramski pisac. rame: Psyhe, Ekvinocij, ubrovačka trilogija, Gospođa sa suncokretom, Maškerate ispo kuplja. Vrhunac njegova stvaralaštva prestavlja rama ubrovačka trilogija u kojoj sentimentalo-lirski slika ramatično 19. stoljede ka ubrovačko plemstvo neumitno i nepovratno nestaje.
inko Šimunovid pripovjeačje i romanopisac podrijetlom iz almatinske zagore gje je i učiteljevao niz godina. Osnovne teme su mu ljubav i smrt. Njegovi su junaci introvertirani i pasivni, slični Leskovarovima, u bešdutnoj priroi i ruštvenoj sreini osjedaju samo tugu, tjeskobu i traumatičan oživljaj života: Salko iz Alkara, Ruica, Boja Muljika . Pripovijetke: Mrkodol, Alkar, Duga, Muljika, Rudica. Romani: Tuđinac, Đeran, Poroica Vinčid: Ostalo: S Krke i Cetine, Mlai ani, Mlaost.
Skripta za hrvatski jezik ragutin omjanid bio je pjesnik i presjenik Matice hrvatsk. Počeo je kao štokavski pjesnik, ali je najpoznatiji kao pjesnik kajkavskih stihova. Zbirke: Kipci i popevke, V suncu i senci, Po ragome kraju. Umoran o života, pesimist koji teži za vječnom ljepotom, osjeda prijezir prema banalnostima i bježi u fantastičan svijet baroknih voraca i porculanskih figurica. Pjesme: Otmjena osaa, Kaj, Bele rože… Vladimir Nazor pjesnik je, pripovjeač, romanopisac, feljtonist, esejist, putopisac. Nije pripaao ni jenoj
književno j skupini.Bio je prvi predsjednik hrvatske vlade – ZAVNOH-a. Poezija: Slavenske legene, Pjesma naroa hrvatskoga, Živana, Knjiga o kraljevima hrvatskijem, Lirika, Nove pjesme, Hrvatski kraljevi (u zbirci su pjesme: Zvonimirova lađa, olazak, Galiotova pe san, Kraljevo oranje, To avno bijaše i r.), Intima, Pjesni ljuvene, Mevje Bruno, Utva zlatokrila, Pjesme o četiri arhanđela, eseterci, Hrvatske pjesme partizanke
Pripovijetke i romani: Krvava košulja, Krvavi ani, Istarske priče, Tri priče za jecu, Priče iz jetinjstva, Priče s ostrva, graa i planine, Boškarina, Šarko, Pastir Loa, zagrebačke novele it Pisao je i članke i eseje, putopise, nevničku prozu (nevnik s partizanima). Bio je i ijalektalni pjesnik: Seh uš dan, Galiotova pesani dr. Milutin Cihlar Nehajev je pripovjeač, romanopisac, kritičar i esejist, eruit. Bogata opusa, pripaa samom vrhu epohe , osobito svojim esejima, kritikama i najboljim romanom hrvatske moderne, Bijeg.
rame: Prijelom, Svjedica, Život, Spasitelj. Pripovijetke: Veliki grad, Zeleno more, Godiva, Iz neznanog kraja. Romani: Bijeg, Vuci. Fabulu romana Bijeg čini tragična subina mlaoga i perspektivnog Đure Anrijaševida koji postaje žrtvom malograđanske sreine. Među prvima Nehajev uvodi defabularizaciju i modernu pripovjednu tehniku unutarnjeg monologa. Roman Vuci obrađuje povijesnu temu (Frankopani u 16. st.).
Milan Begovid dramski je pisac,pjesnik i romanopisac. Zbirka pjesama Knjiga Boccadoro iz 1900. (uz Nazorove Slavenske legene) označava pjesnički počet ak hrvatske moderne. Predstavio se kao pjesnik erotskih motiva i heonističkih shvadanja, ali je ipak ponajprije pisac rama. Najviše se bavi ljubavnim i bračnim temama. rame: Gospođa Walevska, Stana, Svabeni let, Božji čovjek, Pustolov pre vratima, Hrvatski iogeneš, Amerikanska jahta u splitskoj luci, Bez tredega. O romana mu je najpoznatiji Giga Barideva i njezinih seam prosacakoji je ramatiziran po naslovom Bez tredega. O novela je najpoznatija va bijela hljeba. rama Bez tredega obrađuje tragičan sukob između Gige Barideve i njezina supruga Marka koji se nakon osam goina ruskog zarobljeništva vrada kudi i ljubomornim sumnjama muči Gigu koja ga na kraju ubija. Ivan Kozarac je pjesnik i pripovjeač. U novelama prikazuje propaanje slavonskog s ela, lijenost, rasipnost,
nemoral. Uz neke naturalističke stranice (Slavonska krv), vrhunac je njegova opusa psihološki roman Đuka Begovidiz 1911. Prikazuje slavonsku stvarnost krajem 19. st. Đuka je simbol zle krvikoja rastače plemeniti narodni organizam: bedar, raspikuda, ubojica oca Šime koji se nakon povratka iz zatvora pokušava popraviti, ali sve ublje propaa o konačnoga sloma. Janko Polid Kamov najradikalniji je umjetnik svojega doba, nemirna, složena i proturječna osoba. Pjesnik je, pripovjeač, dramski pisac i esejist. Buntovnik i rušitelj svih svetinja, neobično moderan pjesnik, stekao je priznanja tek mnogo godina po smrti: d anas ga rže pretečom europske avangarde, ekspresionizma pa i egzistencijalizma. Njegovo je djelo krik pobune protiv malograđanskih norma i ruštvenoga licemjerja, a deklarirao se kao zagovornik psovke, pobune, krika i bijesa.
Zbirke poezije: Ištipana hartija, Psovka. Pjesma na pjesmama je anarhistička apologija sloboi strast i, bludu, nezakonitoj ljubavi, hvalospjev prevratu i preljubu i osua licemjernih ruštvenih konvencija (Njihova je uša prazna…) rame: Trageija mozgova, Na rođenoj grudi, Samostanske drame. R oman Isušena kaljuža uvršten je među eset najboljih hrvatskih romana.
Skripta za hrvatski jezik
ANTUN GUSTAV MATOŠ – CAMAO ANTUN GUSTAV MATOŠ – CVIJET SA RASKRŠDA Alfre Kamenski kao ječak ne bijaše baš previše pametan, ali zato izvrsno sviraše klavir. Proputovao je osta zemalja i graova u Europi i na kraju se nastanio u Ženevi, gje je našao mecenu i mjesto gje de svirati. Svirao je u svratištu Metropoli. Tako je jenu večer navratio u Metropolu gje je zatekao mecenu koji mu je rekao a počne svirati. Za to vrijeme ga je, skrivena, slušala jena žena imenom Fanny. Ubrzo je izašla iz skrovišta i sjela pore njega. Omah su se z aljubili jedno u drugo, iako je ona bila udana.- Ja sam te uvijek, uvijek poznavala i uvijek čeznula za tobom. I ja sam te našla. Niko te meni ne može oteti, pa ni smrt! Zatim ga je Fanny ovela svojoj kudi, ali nije znala a de joj se muž vratiti ranije kudi. Muž joj počne prigovarati a je čuo a ima ljubavnika, što je ona poricala, no oala ju je njezina papiga Camao koja je ponavljala sve što je Fanny rekla Alfreu. Taa je njezin muž poluio i uzeo pištolj te počeo tudi Fanny i vudi ju za kosu, na što je Alfre skočio a ju obrani, ali muž ga je zaustavio i kleknuo k leknuo na njega, potom je ubio Fanny, Alfredu slomio obje ruke i bacio ga preko balkona, te ubio i slugu i dva psa.
Glavni junak je putnik koji pješice putuje po svijetu, a ono što je lijepo bilježi svojim fotoaparatom. Ime mu je Solus. Na jenom takvom putovanju on stiže u mali francuski gra i zastaje a se omori. Probuivši se zatiče onje prelijepu, ali slijepu jevojku Izabelu. Između njih se rađa ljubav na prvi pogle. Izabela živi s ocem i paziteljicom, kako je Matoš naziva, koja je čuva i uvijek je s njom. No ovaj put, Izabela se uspjela ošuljati iz vora i tako je naišla na Solusa. Ona se zaljubljuje u njega i želi a on pođe s njom u vor i a zajeno tamo žive, no on to ne prihvada jer kaže a ona ne bi bio sloboan, a rugačije ne može živjeti. Izabela ona pristaje i a krene s njim na putovanja, besciljna lutanja svijetom, ali on joj ne želi takvu subinu. U to olazi Izabelin otac i ovoi je natrag u vor, a Solus nastavlja sa svojim putovanjem. - simbolizam, lirizam, artizam, miješanje stvarnog i nestvarnog - arhaičan i poetski jezik - tema: mogudnost iealne ljubavi - likovi – simboli
Skripta za hrvatski jezik
MILUTIN CIHLAR NEHAJEV – BIJEG Đuro Anrijaševid toliko se naputovao u svom životu a je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Hvatao ga strah a de u onom rugom svijetu nadi nešto nepoznato i novo na što se nede modi priviknuti. Prisjetio se a je u tredoj goini sveučilišta upoznao Veru u koju se jako zaljubio. Smatrao je da bi bilo najbolje sve prepustiti vremenu. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji
potvrili a takvog talenta kakav je on nije bilo. U Vijencu je izašao njegov prvi vedi ra i svi su se čuili njegovoj savršenosti. Opčinila ga je želja za slavom. Praznike nakon položene mature proveo je u Kraljevici, a tamo je upoznao gospođicu Zoru i njenog brata Marka. Mlaidi su ubrzo postali obri prijatelji. Njihovim izletima se priružila gospođica Zora i poslije par susreta Đurin se pojam o ženi kretao između va kontrasta. Nije bila lijepa, ali je začarala svoju okolinu. Nakon par ana su otišli Zora i njen brat i Đuro je osjetio grižnju savjesti na tu ljubav i propatio je o trenutka kaa je trebao krenuti u Beč a se upiše na sveučilište. Napisao joj je pismo proklinjudi je i u isti mah strašno i samilosno žaledi. U velegrau se preobrazio u rugog čovjeka. Čekao je nede li o Zore odi nekakav ogovor i tako se njihov roman nije nikako mogao završiti. Mislio je a se njena ljubav pretvorila u prezir. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao.
Otišao je ko prijatelja Toše. Povjerio mu se i rekao ga je mučilo. On mu je rekao a je proživio normalno razočaranje u prvoj ljubavi i a je loše što je zapustio svoj književnički ra. Đuro je poslušao savjet i tredu goinu stuija upisao u Zagrebu. Novi osjedaj ga je oveo alje o očajanja zbog prijeloma sa Zorom. Vera je bila lijepa pristala jevojka i njen izgle je pristajao uz sliku jevičanstva i netaknutosti koju bijaše zamislio. Sve snažnije je primjedivao a mu se Verina uša približava. Neviljiva veza između njih voje sve se više stezala i Đurino uspavano srce stalo se buiti, kucati sve jače i hrliti njoj u susret. Ipak je Đuro uvjeravao uvjeravao sebe a je oviše star star i greša n za tu novu, veliku ljubav i a se ne može izbrisati prošlost koja ga čini bezvrijenim pre Verinim zahtjevima. Otišao je u svoj stan a je više ne vii i napisao joj pismo, kako je ovo sve luost i zločin što rai. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah rai te ljubavi, te a je njegov život sagrađena na ogromnom razočaranju. Đuro je otputovao jatelju Toši i u prilikama omora pisao nevnik ogađanja. Slučajno je u novinama pročitao o imenovanjima i premještajima a je Zora Marak, učiteljica više pučke škole premještena na višu jevojačku školu u V. Tako je saznao gje je završila Zora kao učiteljica, ogajajudi jecu, s vremenom stara jevojka sa praznim omom. Teško je pomislio, kako je proživjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. a li je zaržala uspomenu na našu ljubav, a to sigurno jest jer se nije uala i mora a ju to muči. Ružno je misliti na to, ali se ništa više više ne a popraviti. Smislili su a razvrgnu zaruke i Veru uaju za nekoga rugoga. Bio je premješten za suplanta u S enj. Nije javiti Veri, nego a ona vijest pročita iz novina, te se uputi u svoje novo boravište. Pomisao a de Vera biti njegova svakim anom se sve više ualjavala o njega. Jenoga ana je stigao brzojav o Vere, koja ga poziva a ođe. Pomislio je a ga se poželjela vijeti, ali se tog trenutka ko njega pojavila spoznaja vlastite bijee i nemodi. Slabost mu je zahvatila cijelu ušu. Samo se prisjedao Vere i njihove ljubavi. Napisao je oproštajno pismo Toši u kojem ga obavještava a je sasvim propao, ob io otkaz i a mu u krčmi iz milosti aju piti. Postao je propalica. Vera se uala, a on o života ne može pobjedi, nika nisu pronašli njegov leš. Cihlarov roman Bijeg, s podnaslovom podnaslovom Povijest jenog našeg čovjeka najbolji je roman hrvatske hrvatskog intelektualca, školovanog u moderne. U njemu je opisana tipična subina siromašnog hrvatskog
velegraskom ambijentu, a otučenog i o kraja propalog u skučenim okvirima provincijskog graida. U sreištu romana je lik Đure Anrijaševida i njegov životni put koji onekle o govara putu samoga pisca, pa se roman može čitati i kao jelomični životopis mlaog Nehajeva. Bijeg, roman o Đuri Anrijaševidu (roman lika), pokraj socijalnih elemenata, tipičan je psihološki roman koji se bavi u prvom redu stanjem svijesti svojega protagonista, njegovim ponašanjem i položajem u ruštvu. Anrijaševid je zapravo antijunak, pasivni junak preoređen a bue žrtva, svojevrsna varijanta Ljermontovljeva Pečorina
Skripta za hrvatski jezik
MILANBEGOVID – BEZ TREDEGA Marko Barid, Gigin muž, vrada se kudi nakon 8 goina ko je je proveo u Sibiru. Dok je čekao, telefon je zvonio va puta. Gigu su tražili neki njemu nepoznati muškarci, po salonu je ugleao bukete cvijeda, razna pisma i tu se počela rađati njegova bolesna ljubomora i uvjerenje a ga ona vara. Počinju stalne svađe, a Marko nikako ne može shvatiti a ga Giga ne vara. Ispočetka, Giga mu se prava i objašnjava zašto ga je proglasila mrtvim i a nije imala nikoga osim njega, no Marko i alje tvrdi da je siguran da ga vara. Na kraju Marko odustaje i govori Gigi kako joj vjeruje i više nije ljubomoran, no Giga mu više ne
ozvoljava a joj priđe govoredi a joj se gai jer ju je optuživao za nešto što nije napravila. Marko ne prihvada obijanje, zbog čega ga Giga ubije ravolverom. Naziva oktora s priznanjem a je ubila svog muža. PROBLEMATIKA DJELA: - Opis prilika i života ljui koji se oblikuju u neposrednom onosu prema ruštvenim i političkim zbivanjima - Oslikava se galerija likova iz dana prije Prvog svjetskog rata, za vrijeme rata, te poslijeratnog razdoblja - Obrađuje se stanje Markove bolesne ljubomore koji se bavi mišlju a ga je žena iznevjerila ok je on izbivao o kude - Pokušaj realizacije jene tipične ruštvene rame – ljubomora na mogudnost nevjere - Scenski oživljava poistovjedivanje lika Gige s likom La ure (''Bez tredega'' – ''U agoniji'') - Sarži mnoga objašnjenja, kao objašnjenje pojma ljubavi - Intimne uspomene - ramaturška funkcija sjedanja - ramaturška funkcija šutnje - Psihološka razmatranja
KARAKTERISTIKE KARAKTERISTIKE DJELA: - Kvalitativan (unutarnji) i kvantitativan (vanjski, među likovima) sukob - Razgovor između muža i žene zasniva se na ubokom nesporazumu - Često dolazi do neočekivanih ramskih preokreta (npr. ka Marko pronalazi pismo) - rama ima tragičan završetak: Giga pištoljem ubija Marka a se obrani od silovanja - Naslov ''Bez tredega'' - pritom se misli na čovjeka koji ni ne postoji jer Giga nije varala muža ni s kim; znači za ljubav, a tako i za ljubomoru, potrebno je dvoje, bez tredega - Mnogi smatraju a se lik Gige može poistovjetiti s likom Laure (Kovačid), ali također ima osta
sličnosti s Norom (Ibsen)
Skripta za hrvatski jezik
HRVATSKI JEZIK
JEZIK I GOVOR jezikoslovlje (lingvistika) – znanost o jeziku. Promatra jezičnu jelatnost s va osnovna gleišta: jezik i govor jezik – apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju govor – konkretna realizacija jezika
jezični znak – preslikuje podatak iz stvarnosti - prenosi se ostalim sudionicima u komunikaciji
jezični znakovi u govoru -fonemi (razlikovni glasovi), a u pismu – grafemi (slova)
JEZIČNI ZNAK
IZRAZ materijalizacija (u govoru kao niz glasova; u pismu kao niz slova)
SARŽAJ značenje
SPORAZUMIJEVANJE (KOMUNIKACIJA) - govorno priodavanje : osnovna funkcija jezika – sporazumijevanje – prenošenje poruke (obavijesti) komunikacijskim kanalom od govornika (pošiljatelja) do sugovornika (primatelja) - izvor informacija (govornik) - komunikacijski kanal: prijenos govorom i pismom - primatelj informacija (sugovornik)
1.
PROCES SLANJA I PRIMANJE PORUKE GOVORNIK SUGOVORNIK PSIHOLOŠKA FAZA – nastajanje pojma u FIZIČKA FAZA – o uha olaze zvučni valovi zbog svijesti izgovorenih glasova
2.
FIZIOLOŠKA FAZA – prenošenje impulsa o
FIZIOLOŠKA FAZA – prenošenje impulsa o uha
3.
govornih organa FIZIČKA FAZA – nastajanje glasova kojima govornik prenosi poruku
do centra u mozgu PSIHOLOŠKA FAZA – nastajanje pojma u svijesti sugovornika
- nesporazum: nastaje zbog buke u komunikacijskom kanalu – poruku razumijemo zahvaljujudi kontekstu - zalihost (redundancija) – višak obavijesti zbog konteksta pomodu kojeg razumijemo poruku
Skripta za hrvatski jezik
HRVATSKI JEZIK
INDOEUROPSK I JEZICI
CENTUMSKI
SATENSKI
BALTIČKOSLAVENSKI
INDOIRANSKI
SLAVENSKI
JUŽNOSLAVENSKI
ZAPADNOSLAVENSKI
ISTOČNOSLAVENSKI
HRVATSKI IDIOMI HRVATSKOG JEZIKA - idiom – zajenički termin za svaki pojeini iiolekt (govor pojeinca), lokalni jezični sustav, ijalekt i jezik
IDIOMI HRVATSKOG HRVATSKOG JEZIKA
ORGANSKI IDIOMI
NEORGANSKI IDIOMI
- govor sela ili zaselka, govor
plemena na najnižim razvojnim stupnjevima ruštva SUBSTANDARDNI IDIOMI - govor
između organskog iioma i knjiž. stand. jezika
- razgovorni jezik - obni žarogni - stručni žargoni
šatrovački jezik (rubne ruštv. skupine)
STANDARDNI JEZIK
Skripta za hrvatski jezik - Književni jezik jenoga naroa (i pisani i govorni oblik) služi tom narou kao univerzalno sres tvo sporazumijevanja. sporazumijevanja. Uz taj termin rabi se i termin standardni jezik(standard = norma, mjerilo, pravilo)
ZNAČAJKE HRVATSKOG STANARNOG JEZIKA POTPUNO JE AUTONOMAN NORMIRAN FUNKCIONALAN U SVIM KOMUNIKACIJSKIM SITUACIJAMA STABILAN I PRILAGODLJIV
samostalan u odnosu na bilo koji idiom nitko nije pripradnik – uči se skup pravila za pisanje i govorenje
na toj su značajki zasnovani funkcionalni stilovi (književno – umjetnički, znanstveni, publicistički, aministrativni, razgovorni) ostvaruje se na određenom prostoru, ali mogu se imenovati nove
ruštvene pojave i pojmovi koji nastaju razvitkom VRSTA NORME
PRAVILO (PRIMJER
ORTOGRAFSKA (PRAVOPISNA) ORTOEPSKA (PRAVOGOVORNA)
naimci se pišu velikim slovom (Toni Makaroni) jenosložne riječi imaju silazni naglasak (stan, to)
GRAMATIČKA MORFOLOŠKA SINTAKTIČKA LEKSIČKA STILISTIČKA
prijev se s imenicom slaže u rou, broju, paežu (kožne rukavice) stilski neobilježen re riječi u jenostavnoj rečenici: subjekt, preikat, objekt (Toni Makaroni proaje četke) Književnik se služi riječima hrv. književnog jezika. (naočale) ostupanja o norme opuštena su rai stvaranja atmosfere
JEZIKOSLOVNE DISCIPLINE
SEMANTIKA LEKSIKOLOGIJA LEKSIKOGRAFIJA ETIMOLOGIJA
proučava glasove s obzirom na to kako se tvore (artikulacijska svojstva) i kako se čuju (akustička svojstva); fon proučava foneme kao razlikovne jezične jeinice; fonem proučava jezične znakove nižih razina; morfem bavi se fonološkim promjenama u fonemima proučava pravila po kojima se riječi slažu u rečenice; riječ, sintagma, rečenica, tekst proučava značenje riječi proučava i opisuje riječi kao leksičke jeinice; leksem bavi se sastavljanjem rječnika proučava porijetlo i razvoj pojeinih riječi
STILISTIKA
bavi se stilom
FONETIKA FONOLOGIJA MORFOLOGIJA MORFO(FO)NOLOGIJA SINTAKSA
STIL I STILISTIKA stil – izbor između različitih mogudnosti za izricanje istog saržaja stilistika – znanost koja proučava stil grafolistika – znanost koja proučava stilistiku pisma FONOLISTIKA (STILISTIKA GLASOVA) - proučava varijante glasova o kojih olazi pri izgovoru (zbog različitih osobina govornika) - različite varijante glasova – mogu biti uvjetovane individualnim osobinama govornika, stupnjem naobrazbe, slabim poznavanjem nekog jezika, lokalnim izgovornim osobinama - ekspresivnost – glasovne figure: asonanca, aliteracija, onomatopeja -intonacija: npr. didaskalije – zahvalno, ironično, tiho, porugljivo - stanka
Skripta za hrvatski jezik
GLASOVI glas – najmanji osječak izgovorene riječi fonetika - zručna struja ušnik grkljan s glasiljkama (dobiva oblik) grlo žrijelo usna i nosna šupljina (rezonator) – konačan oblik
PODJELA
PODJELA GLASOVA PO NAČINU NASTAJANJA ZATVORNICI
OTVORNICI
volim nježno ljeto ljeto j jer er mi ružno ne lijeva
zvonačnici (sonanti)
visoki
UZDIGNUTOST JEZIKA srednji
i, u
NAČIN TVORBE
) I T N A N O S N O K ( I C I N M U Š
zatvorni – praskavci (okluzivi) poluzatvorni – slivenici (afrikate)
tjesnačni – tjesnačnici (frikativi)
dvousnenici (bilabijali) usnenozubnici (labiodentali)
e, o
a
MJESTO TVORBE
prednjo
JEZIČNI srednjo
VODORAVAN
prednji
i, e
srednji
a
POLOŽAJ JEZIKA stražnji
o, u
zadnjo
ZVUČNOST
c, d, č, đ, ž
s, š, z, ž, f, h
USNENI (LABIJALI)
niski
b, p, d, t, g, k
zvučni bezvučni zvonačnici, sonanti (neutralni)
b, p, m v, f
zubnici (dentali)
d, t, n, c, z, s
desnici (alveolari)
r, l
nepčanici
č, d, đ, ž, š, ž, j, lj, nj
(palatali) jedrenici (velari)
b d
g
z
p t
k
s
ž š
k, g, h
ž č
m, n, nj, j, lj, l, r, v
FUNKCIJA GLASOVA U JEZIKU fonologija – znanstvena isciplina koja proučava funkcionalna svojstva glasova, tj. foneme fonem – glas koji sam nema značenje, ali ima razlikovnu ulogu (takonastaju riječi različita značenja) - ljudi ljudi – dudi /lj/ i /d/ - fonološka opreka - /u/, /d/, /i/ - fonološka okolina - 32 fonema (30 (30 slova abecede, ie i r) - fonem je osječno (segmentno) razlikovno srestvo – lanac glasova čini riječ v-o-d-a (4 osječka) alofon – izgovorna varijanta fonema; razlika je uvjetovana mjestom fonema; bilježimo ih u [ ]
đ d
-
-
-
f
c
h
Skripta za hrvatski jezik
GRAFEMSKI SUSTAV - sustav pisanih znakova za foeneme – sustav slova kojima bilježimo foneme - grafematika: proučava prijenos fonema u grafeme - pravopis (ortografija) : propisuje pravila o pisanju grafema, riječi i skupova riječi, npr. pisanje velikog i malog slova - pravogovor (ortoepija): propisuje pravila o izgovoru ruječi, npr. silazni naglasak ne može biti u
sreini riječi - glasovi se mogu bilježiti - FONOLOŠKI, ETIMOLOŠKI, MORFOLOŠKI - Fonološki (glasovni):pravopis traži a svako slovo (grafem) u riječi točno ogovara glasu (fonemu) koji izgovramo svjeočiti - svjeožba - Etimološki (korijenski): pravopis traži a riječ pišemo tako a se vii njen nastanak
svjeočiti – svjeočba - Morfološki: pravopis pazi na morfeme (najmnje jedinice ko je imaju značenje) vrabac/vrabca/vrapca PRAVOPIS JE FONOLOŠKO – MORFOLOŠKI
MORFEM I ALOMORF morfem – najmanja jezična jeinica koja ima značenje rastavljanje riječi na morfeme naziva se morfemskom analizom prema položaju – prefiksalni (P), korijenski (K), sufiksalni (S)
OBLAK K
NA – OBLAČ – I – TI P K S S
OBLAČ – AK K
S
alomorf – varijanta morfema izrazom jelomično različita, a saržajem jednaka. Do alomorfa dolazi
jer je jean fonem u riječi zamijenjen rugim (zbog glasovne promjene) – oblak, oblac, oblač morfonologija – io gramatike koji proučava fonološke promjene u morfemima, tj. fonemski sastav morfema i veze između sastava morf ema i njihovog funkcioniranja morf – izraz morfema, npr. pek – peč (pečen) – pek ( pekao)– pe ( pecivo) – pe (pedi) superlativni alomorfi – potpuno različiti alomorfi jenog morfema (ja - mene – čovjek – ljudi) morfostilem – jeinica pojačanja izražajnosti riječi morfolistika – pručava izražajnost oblika - umanjenice (deminutivi) – ica, id, ance, ce - uvedanice (augmentativi) –urina, era, ura, uština - pogrdnice (pejorativi) – uvedanice – trbušina, jevojčura - odmilice (hipokoristice) – jetešce, sunašce, jevojčuljak - dvostrukosti (dublete) – isto logičko i gramatičko značenje, ali različite varijante (gospoin – gospon ili navezak) - arhaizmi (zastarjelice)
Skripta za hrvatski jezik
PODJELA MORFEMA – PREMA POLOŽAJU UNUTAR RIJEČI KORIJENSKI MORFEM
boca brodska nacrtati
prefiksalni (predmetak) I N M L E A F S R K I O F M A
infiks (umetak) sufiksalni (dometak) nastavci
odlomiti izlomiti predstava domovi plemena crt ačØ, košarkašØ, mladostØ boca, prisluškivati, slik e, dobri stolØ
primorje – pri-mor-j-e (P+K+S+nastavak) sinovi – sin-ov-i (K+infiks+nastavak)
- PREMA NJIHOVOJ ULOZI
PRIMJER
RJEČOTVORNI korijenski, prefiksalni i sufiksalni morfem
prigradski
brada padam
pri – ono što je pri čemu grad – veće naseljeno mjesto sk - pripadnost brad – dio tijela pad – kretanje prema dolje
OBLIKOTVORNI nastavci i – padežni morfem
a – padežni morfem am – morfem glagolskog oblika
na morfološkoj razini riječ se sastoji o osnove i nastavka - osnova: io riječi koji nosi njezino leksičko značenje - nastavak: io riječi koji se mijenja ovisno o paežu ili glagolskom licu PREFIKS
A N ) R A O N V E o T B O R pro Č O pred E J V T R (
RJEČOTVORNA OSNOVA
SUFIKS
NOVONASTALA RIJEČ
sklon hladn
-ost -oda
sklonost
hlanoda
puž
-id
pužid
srednji hladan staviti
RIJEČ
-oda OBLIKOTOVORNA OSNOVA
hlanoda plesači
hlanod plesač
NASTAVAK a i
plesačic
a
rukopis sunc
om e
bjež
im
zidarsk
i
A N plesačica R O V rukopisom T O A V sunce K I O L N bježim B S O O zidarski
nečist
osrednji prohladan predstaviti
nečistoda
rječotvorna osnova – io riječi zajenički osnovnoj riječi i tvorenici. Obično joj oajemo prefiks ili
Skripta za hrvatski jezik
sufiks i tako tvorimo novu riječ oblikotvorna osnova – osnova na koju se oaje nastavak za različite oblike iste riječi
ALTERNACIJE FONEMA I FONEMSKIH SKUPINA
E N A V O T E J V U I K Š O L O F R O M
nepostojano a
nominativ genitiv momak - momka (momci – momaka) umoran - umorna kakav - kakva
nepostojano e vokalizacija
Čakovec – Čakovca muški ro gl. pri. ranog pitao – pitala N jd. m. r. kotao – kotla imenica –lac mislilac – mislioca sufiks –ba: dijeliti – dioba NE! N j. i G mn. zavržavaju na –lac ronilac – ronilaca; donosilac - donosilaca lijepom – lijepomu – lijepome s – sa; tad – tada tvom – tvomu – tvome zamjenjivanje o s e iza palatala, c i št, ž
navezak
prijeglas
palatalizacija
sibilarizacija
jotacija
I jd. sr. r. : poljom - poljem, suncem I jd. m.r. -palatal: mužom – mužem k, g, h, c, z, + i/e (/a) č, ž, š, č, ž junak – junače 3. lc. pz. – nema promjene - palatalizacija k, g, h, + i c, z, s, majka – majci NE! osobna i pravopisna imena (Krki, Dubravki) imenice odmila (baki, seki) - cka, -dka, -čka, -tka, -zga nepalatal + j
žut – žudi (tj)
E N A V O T E J V U I K Š O L O N O F
epenteza alternacija ije, je, e i i
promjena u 3. lc. pz. grub – grub-ji - grubl ji dugi slogovi mogu postati kratki (ije – je) i kratki slogovi dugi (je – ije)*
jenačenje
zvučni ispre bezvučnog – bezvučni parnjak
suglasnika po
rob + stvo = ropstvo
zvučnosti
bezvučni ispre zvučnog – zvučni parnjak svat + ba = svadba NE! c, č, s, š (pocijeniti)
jenačenje suglasnika po mjestu tvorbe ispadanje (gubljenje) suglasnika
složenice ispo i izna (ispoprocječan) s ispred č, d, lj, nj – š s + čepati = ščepati z ispred ž, lj, nj – ž kaz + njiv - kažnjiv h ispred č i d – š orah + čid - oraščid n ispred b i p – m stan + beni – stambeni dva ista suglasnika jedan do drugof preddvorje – predvorje i t isprec č i c suac – sudca= suca d i t ispred –ština slobo + ština – sloboština
i t u skupovima st, št, z, ž (osim ispre r i v) korist + na – korisna s u sufiksu – ski iza č i d ribič + ski - ribički ALI! strano podrietlo – azbestni, protestni
Skripta za hrvatski jezik superlativ prijeva (najjači) zbog jasnode (vaesettredina, izvannastavni)
NAGLAŠENE I NENAGLAŠENE RIJEČI naglasak – isticanje sloga jačinom i visinom glasa - nositelj naglaska – samoglasnik prozodija – znanstvena isciplina unutar fonologije koja se bavi proučavanjem prozoijskih jeinica ( jačinu , trajanje i intonaciju ) naglasnu (izgovornu) cjelinu čine naglašena riječ i nenaglašena riječ ispre ili iza nje (obro mi je; Žuri ti se?) VRSTE NAGLASKA KRATKOSILAZNI DUGOSILAZNI KRATKOUZLAZNI DUGOUZLAZLNI
JENOSLOŽNE RIJEČI MOGU IMATI SAMO
ʽʽ ˆ ʽ ’
blâg, nôž, kőnj
SILAZNE NAGLASKE
TROSLOŽNE I OSTALE VIŠESLOŽNE RIJEČI NA
bâjka, kúpac, lj˝eto
SREDNJEM SLOGU MOGU IMATI SAMO UZLAZNE NAGLASKE
VOSLOŽNE I VIŠELOŽNE RIJEČI MOGU IMATI SVA
kateg`orija, poč`etak, ov`oiti
4 NAGLASKA NA PRVOM SLOGU NA POSLJEDNJEM SLOGU NEMA NAGLASKA
nenaglašena (zanalgasna) užina – iza naglašenog sloga (veže se uz naglasak ispre sebe). Može se nalaziti u osnovnom obliku neke riječi (zȁgonētka), na tvorbenom sufiksu (čùāk), ili na nastavku (òbrĪh) - G j. ž. r. – tame, vode - I. j. ž. r. – tamom, vodom - G. mn. svih rodova – tama, polja, novaca - oblik pridjeva: bijeli, bijeloga, bijelome - nastavci za prezent: gleam, gleaš, glea - gl. prilog saašnji: čitajudi, pišudi - gl. prilog prošli: pročitavši, napisavši, nacrtavši
naglasak i užina imaju razlikovnu ulogu
Skripta za hrvatski jezik
NENAGLAŠENE RIJEČI
RIJEČI
naglasnice
nenaglasnice
enklitike
proklitike
veznici prijedlozi
od, do, u , za, s(a)
a, i, ni, da
niječna čestica
glagolske
- pomodni glagol biti (sam, si je)
ne
među, mimo,
- nenaglašeni oblik aorista od biti (bih, bi, bismo)
preko, prema, oko ispod, ispre d,
izna, između
- nenaglašeni oblik prezenta od
htjeti (de, deš, de)
zamjeničke
čestica
nenaglašeni oblici ličnih
li
zamjenica u - genitivu (me, te, ga) - dativu (mi, ti, joj) - akuzativu (me, te, nj) - povratne (se, si)
RAZLIKOVNA SREDSTVA
razlikovna srestva na razini riječi – fonem (osječno razlikovno srestvo), naglasak, užina (iznaosječno razlikovno sredstvo) razlikovna srestva na razini rečenice - obavijesno ustrojstvo dijeli se na obavijesni subjekt (staro, poznato) i obavijesni predikat (novo, nova informacija) VREDNOTE GOVORENOG JEZIKA INTENZITET STANKA
pojačanje napetosti govora osječak govornog vremena u kojem se ne izgovara tekst
INTONACIJA
kretanje rečeničnog tona izjavna – uzlasno - silazna upitna – uzlazna usklična – uzlazna
TEMPO RITAM
broj izgovorenih slogova u jedinici vremena izmjena ubrzavanja i usporavanja govora, napetosti i
MODULACIJA, TIMBAR, BOJA GLASA MIMIKA GESTA
popuštanja napetosti usklađivanje glasa s emocijom ili smislom pokreti lica kojima govornik prati govor pokreti tijela
Skripta za hrvatski jezik
NARJEČJA ČAKAVSKO NARJEČJE REFLEKS JATA
GLASOVI
NAGLASNI SUSTAV
- ikavski govori - ekavski govori - ikavsko – ekavski
dite ded
čovik, leto
- jekavski
djete
zamjenja lj sa j, m sa n
jubav, jesan
na mjestu đ ji dj
meja (međa)
št u šć
šćap žena
kratkosilazni dugosilazni uzlazno- silazni
lipo
- ekavica poluglasovi jor i er
dete jesem
nema sibilarizacije
ruki, nogi
protetičko v
vučiti došel
suša
KAJKAVSKO NARJEČJE REFLEKS JATA GLASOVI
nema l u o
nema razlike č i ć đ i dž - zvučni suglasnici – bezvučno izgovoranje NAGLASNI SUSTAV
vrak (vrag)
tronaglasno starije naglašavanje
kopäti, rukê
- (i)jekavski (južni) - ikavski (zapadni) - ekavski (istočni) gubljenje glasova
dijete-djeteta dite-diteta dete-deteta
zamjena h glasom stezanje glasova stezanje ao u o ili a gubljenje samoglasnika premetanje glasova zamjena l sa o jotacija
kruv ko (kao) poso, posa al (ali) jope (opet) seoce (selce)
sibilarizacija
obojci
navezak zi
njojzi
staroštokavski (akut) novoštkovaski (četveronaglasni
junāk
ŠTOKAVSKO NARJEČJE REFLEKS JATA
GLASOVI
NAGLASNI SUSTAV
sustav)
oću (hoću)
đe (gdje)
Skripta za hrvatski jezik
TEKST - povezan slije misli oblikovan u riječi - sintaktička organizacija jezičnih jeinica veda o rečenice
A J Ž E J L I B O
ZNANSTVENI TEKST objektivan
KNJIŽEVNI TEKST
precizan pun termina
subjektivan slikovit detaljan opis poseban ritam
oslovno značenje riječi
preneseno značenje riječi
logičan
ekspresivnost
S I P O
ekonomičan prikaz
umjetnički opis povezuje
motiva
vanjski i unutarnji svijet slikama i asocijacijama daje se dublji smisao koji
elementi fizičkog opisa
racionalno i logično nema vlastitog odnosa
I K Č A D T asocijativno nizanje E J S K V E rečenica O T P I R P
I K T S S M K A E R T D E T S R V
oražava subjektivan oživljaj svijeta
rečenice u logičnom slijeu pratedi neki lik ili ogađaj u oređenom vremenu
monolog dramski – unutarnja borba rezultat dramskog sukoba lirski monolog – osjedaji rezultat dramske radnje pripovjeački (epski) – lik
pripovjea o nečem bitnom za radnju dijalog lirski, epski, dramski
Skripta za hrvatski jezik
GRAMATIČKE KATEGORIJE KATEGORIJA VRSTE RIJEČI IMENICE ZAMJENICE E PRIDJEVI V I J BROJEVI N E J M GLAGOLI O R P
PRILOZI
imenuju bida, stvari, pojave zamjenjuju imenice
pobliže označuju imenice označuju količinu, poreak označuju ranju, stanje, bivanje
uvjeti vršenja glagolske
KATEGORIJA OBLIKA RIJEČI H I K S N E M E I
K E Š J I O R L O O G I F E Č R T E O A J I M K R
radnje PRIJEDLOZI E V I J N VEZNICI E J M O ČESTICE R P E N UZVICI
onosi između imenica ili zamjenica
povezuju vije riječi, skupine riječi ili rečenice služe za (pre)oblikovanje izražavamo osjedaj, oponašamo zvuk, ozivamo
E J I R O G E T A K E K Š O A L L O O F G R A O L M G
ROD
muški, ženski, srenji
BROJ
jenina i množina
PAEŽ
nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, vokativ, instrumental
LICE
govornik, sugovornik, negovorna osoba
BROJ
jenina i množina
VRIJEME
perfekt, prefent, futur
VID
svršenost i nesvršenost glagolske radnje
NAČIN
način vršenja glagolske radnje: izjavni, zapovjedni, pogodbeni,
željni
PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI IMENSKE RIJEČI – imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi - mijenjaju se po paežima – deklinacija (pridjevi se kompariraju) - osnova i nastavak GLAGOLI - mijenjaju se po licima – sprezanje (konjugacija) - glagolske kategorije: lice, broj, vrijeme, vi, način - osnove: a) infinitivna – dobivamo oduzimanjem nastavka – ti (radi – ti) b) prezentska – u 3. licu množine ouzmemo nastavak za prezent ( rad – e)
Skripta za hrvatski jezik
IMENICE
IMENICE (prema značenju)
OPDE
imenuju
bida, stvari, pojave
zbirne
(gramatička jednina -
momča, šiblje, perje
VLASTITE
gradivne
(različite vrste neke tvari ili materije)
GRAMATIČKE OSOBINE - ROD – očituje se u slaganju imenica s rugim imenskim riječima – obar čovjek, obra žena, obro dijete
- neke imenice označuju ženski spol (curetak, jevojčuljak), ali su muškog roa - neke imenice označuju ženski spol i srenje su roa (malo jevojvče) - imenica momče označuje muški spol, a srenjeg je roa - sluga, vojvoa, starješina označuju osobu muškog spola no ekliniraju se kao imenice
ženskog roa - muški ro – nulti nastavak - ženski ro –a/ nulti nastavak - srednji rod –o/-e/ nulti -BROJ –
BROJ GRAMATIČKA JEDNINA jedan primjerak zbirna imenica singularia tantum
GRAMATIČKA MNOŽINA više primjeraka pluralia tantum
(ljestve, hlače, škare, Vinkovci)
Skripta za hrvatski jezik - PAEŽ – onos između onog što riječ znači i saržaja rečenice
NOMINATIV GENITIV DATIV AKUZATIV VOKATIV
tko? što? koga? čega? komu? čemu? koga? što? oj, ej, o
imenuje nešto, rečenični subjekt izriče podrijetlo, pripadnost, nečija osobina namjena i cilj; k, ka, usprkos, unatoč, nasuprot predmet radnje odvaja se zarezom, dozivanje, oslovljavanje,
obraćanje LOKATIV
(o)kom(u)? (o) čem
mjesto; na, o, po, prema, pri, u
(u)?
INSTRUMENTAL (s)kim? čim?
sredstvo i društvo; među, nad, pod, pred, s(a), za
gramatička sinonimija – jenak gramatički saržaj izražava se različitim izrazima (prvomØ, prvome, prvomu)
gramatička homonimija – jenom izrazu priružuje se više gramatičkih saržaja (, V, L – broju) - SKLONIDBA – prema nastavku u genitivu - prva / a – vedina imenica muškog roa i sve imenice srenjeg roa (stol – stola, nebo
– neba, Hrvoje – Hrvoja) - druga / e – imenice muškog i ženskog roa s nastavkom – a (rijeka – rijeke, olovka – olovke, sluga – sluge) - treda / i – ženski ro s ništičnim nastavkom u N j. (laž – laži, nod – nodi)
Skripta za hrvatski jezik
IMENICE MUŠKOG ROA - nastavak Ø, -o, -e NASTAVAK Ø N brodØ G broda D brodu A brodØ V brode L brodu I brodom
NASTAVAK O NASTAVAK E N plesačØ N radio N Matko N Maroje G plesača G radjia G Matka G Maroja D plesaču D radiju D Matku D Maroju A plesača A radio A Matka A Maroja V plesaču V radio V Matko V Maroje L plesaču L radiju L Matku L Maroju I plesačem I radijem I Matkom I Marojem - kod imenica koje imenuju živo G=A, a neživo N=A - glasovne promjene - nepostojano a, vokalizacija, palatalizacija, sibilarizacija, jenačenje suglasnika po zvučnosti, gubljenje suglasnika - VOKATIV JEDNINE - nastavak e (najčešde) – krivče- imenica koja u N jd. ne završava na palatal: brate, golube, slone, sine - nastavak u – kraju – imenica koja u N jd. završava na palatal: mlaidu, konju, mužu - imena naroa i mjesta kojima osnova završava na –ez, -iz, - uz – Englezu, Parizu - nastavak o (N=V) – ujo – imena odmila – ljutko, mršavko, trapavko - dvojni oblici u i e – leptiru/leptire – imenice na –ar: gljivaru/gljivare, pekaru/pekare - imenice na – er: djeveru /djevere, frizeru/frizere - imenice na – ir: leptiru/leptire, pastiru/pastire
MUŠKA IMENA I PREZIMENA IMENA KOJA ZAVRŠAVAJU NA NIŠTIČNI MORFEM
IMENA KOJA ZAVRŠAVAJU NA – A, - (IC)A ZAVRŠAVAJU NA – O ZAVRŠAVAJU NA –E PREZIMENA KOJA
ZAVRŠAVAJU NA NIŠTIČNI MORFEM PREZIMENA KOJA
ZAVRŠAVAJU NA
osnova ne završava na palatal -e
Ivane, Josipe, Tomislave, Vedrane
osnova ne završava na palatal -u V=N imena odmila -e V=N V=N osnova ne završava na palatal -e osnova završava na palatal -u V = N
Blažu, Mateju Jura, Luka, Nikola Ivice, Perice, Stipice Ivo –Ivo, Lujo – Lujo Hrvoje, Mate, Stipe
Kalebe, Buzuče Kovaču, Ibrahimovidu, Župančidu Balota – Balota, Dugi – Dugi, Kolo - Kolo
SAMOGLASNIK
- INSTRUMENTAL JEDNINE – - nastavak om – kada osnova ne završava na palatal: mrakom, stolom, kaputom - kada se ispred krajnjeg palatala nalazi e: keljom, Bečom, lavežom - nastavak em – kada osnova završava – na palatal : zmajem, mačem, panjem, okolišem - na (a)c: ocem, osloncem, stracem, trgovcem - na telj: gleateljem, slušateljem, moliteljem - dvojni oblici om i em – kada osnova završava na ar: novinarom/novinarem, ribarom/ribarem
Skripta za hrvatski jezik - NOMINATIV MNOŽINE - može odi o proširenja riječi - osnovna riječ ista kao u jenini – kratka množina imenica : potok – potoci, pristup pristupi - osnova riječi skraduje se za slog – skradena množina imenica: pučanin – pučani - imenice kojima osnova završava na c, št, ž – umetak ev(i) – očevi, prinčevi - GENITIV MNOŽINE - najčešdi nastavak a : mevjea, stolova, plašteva - nastavak i – označuju mjeru: sati, hvati, pari, mjeseci - crvi, mravi, ljudi - nastavak iju: prstiju, noktiju, gostiju - više oblika: nokat – nokata/noktiju, prst – prsta/prstiju, gost – gosti/gostiju, zub – zuba/zubiju - SKLONIBA IMENICA MUŠKOG ROA STRANOG PORIJETLA -
OPĆE IMENICE ZAVRŠAVAJU SKUPOM
ZAVRŠAVAJU NASTAVKOM -O
ZAVRŠAVAJU NASTAVKOM - i
nepostojano a KT projekata, konflikata NT elemenata, akcenata PT recepata, koncepata RT eskperata, koncerata
flamenko, tornado, rodeo, tempo N auto N auti G auta G auta D autu D autima A auto A aute V auto V auti L autu L autima
alibi, martini, poni, reli, viski, hipi N studio N studiji G studija G studija D studiju D studijima A stuido A studije V studio V studiji L studiju L studijima
I
I
autom
I
autima
studijem
I
studijima
VLASTITA IMENA ( OPĆA I ZEMLJOPISNA) ZAVRAŠAVAJU NA –O, -I (Y/ EE)
SAMOGLASNIK KOJI SE IZGOVARA Dante, Rousseau, Hugo, Liverpool
SAMOGLASNIK SE PIŠE ALI
SUGLASNIK KOJI SE
PIŠE ALI NE IZGOVARA
N G D
Maupassant Maupassanta Maupassantu
N G D
Vigny Vignyja Vignyju
N G D
Goethe Goethea Goetheu
NE IZGOVARA Racine, Moliere, Baudelaire, Voltaire, Cambridge N Shakespeare G Shakespearea D Shakespeareu
A
Vignyja
A
Goethea
A
Shakespearea
A
Maupassanta
V L I
Vigny Vignyju Vignyem
V L I
Goethe Goetheu Goetheom
V L I
Shakespeare Shakespeareu Shakespeareom
V L I
Maupassant Maupassantu Maupassantom
između osnove i nastavka – j (osim y se čita kao j, i samo pravopisni znak – Reggio)
Diderot, Malraux, Dumas, Camus
Skripta za hrvatski jezik
IMENICE ŽENSKOG ROA - nastavak – a, - Ø NASTAVAK - A NASTAVAK - Ø laž Ø srne N srna N N N laži N kdi laži srna G srne G G G laži G kderi laži srnama D srni D D D lažima D kderi laž Ø srne A srnu A A A laži A kder laži srno srne V V V V laži V kderi laži srni srnama L L L L lažima L kderi laži lažima kderi srnom srnama I I I I I - glasovne promjene – SIBILARIZACIJA – D i L jd. - NE! – imenice koje završavaju na suglasnik : kuki, ligi, pjegi - odmilice: baki, seki, koki, striki - imenice na – cka, -čka, -dka: kocki, mački, sredki - imenice na –ska, -zga: maski, mazgi - imenice na –tka: lutki, patki (ali: bitci/bitki) - imenice na dva suglasnika od kojih je zadnj g: sfingi - imenice na h: juhi, buhi, muhi - osobna imena i prezimena: Anki, Grgi, Vargi - zemljopisna imena koja ne pojedaju na opde imenice: Krki, Kartagi (Rijeci) - oba oblika: Aljaski/ Aljasci, Graiški/ Graišci, Liki/Lici -višesložne imenice na ka: pripovjeci /pripovjetki -imenice na – sk i –šk: vojski/vojsci, greški/grešci - VOKATIV JEDNINE - najčešdi o: majko, ruko, djevojko, jagodo, Marijo - nastavak e – imenica na ica: stuentice, učenice, mrkvice, labuice, ljubice, pšenice - nastavak a – imenice koje imenuju rodbinske ili hijerarhijske odnose : mama, teta, strina - osobna imena i prezimena: Dubravka, Sanja, Zagorka - imenice nastale preobrazbom od pridjeva: Divna, Hrvatska, mlada
N G D A V L I
- nastavak i – imenice ženskog roa na Ø: hrabrosti, laži, milosti, raosti - INSTRUMENTAL JEDNINE - nastavak om – imenice na a: Anom, kudom, ženom - ženska osobna imena na e: Mare – Marom, Jele – Jelom - nastavak i – sve imenice: laži, raosti, slabosti - nastavak (j)u – imenice bez prijedloga ili atributa: krvlju, milošdu, raošdu - dva nastavka i i ju – imenice na ništični nastavak: ljubavi/ljubavlju - GENITIV MNOŽINE - nastavak a – sve imenice (ako osnova završava na sva suglasnika – nepostojano a) - ako skupina završava na l, lj, m, r, v – igala, zemalja, pjesama, sestara, bukava, djevojaka - skupine b, žb, žb – nareaba, svjeožaba, optužaba - nastavak i – imenice koje nemaju nepostojano a: strepnji, sekundi, himni - nastavak u – nogu, ruku, slugu - dvojni oblici – tajna/tajni, strepnja/strepnji, sekunda/sekundi - nc i nč skupine – naranča/naranača/naranči (izložba, naružba, prireba)
mati mater materi mater mati materi materom
Skripta za hrvatski jezik IMENICE SREDNJEG RODA - nastavak (osnova ne završava na palatal)-o, (osnova završava na palatal, c, r) -e A N A Ž N O E L R S A I O N Š ) K E J O A M R N O P D R E N E J P ( A N Ž O L S O A K A N ) A N E R N E J I Š D M O E J O R E R P N P (
N
selo
sela
N
polje
polja
G D A V
sela selu selo selo
sela selima sela sela
G D A V
polja polju polje polje
polja poljima polja polja
L
selu
selima
L
polju
poljima
I N
selom
selima
poljem
poljima
dijete Ø
I N
ime Ø
G
djeteta
G
imena
D
djetetu
D
imenu
A
dijete Ø
A
ime Ø
V
dijete Ø
V
ime Ø
L
djetetu
L
imenu
I
dejtetom
I
imenom
OSOBITOSTI imenice nebo, čuo, tijelo, oko
imenica uho
imenica doba imenica podne (dopodne, prijepodne i sl.)
va oblika za množinu (različito značenje) neba – svemirski prostori, nebesa – Božji om čua, čuesa – Božje jelo tijela, tjelesa – ružna tijela oči (mn. – ž. r. ), oka – otvori na mreži tri oblika za množinu (različito značenje) uši – osjetilo uha uha – dijelovi posude ušesa – velike uši vremensko razdoblje (notno trajanje -ž. r. ) osnova završava na – v N podne G podneva D podnevu A podne V podne L podnevu I podnevom
pluralia tantum
kola, vrata, leđa, pluda
Skripta za hrvatski jezik ZAMJENICE - promjenjive riječi koje zamijenjuju imenice ili prijeve, ili upuduju na nešto njima označeno
ZAMJENICE PO ZNAČENJU OSOBNE
ja, ti, on, ona, ono mi, vi, oni, one, ona
znače osobe: govornik, sugovornik, negovornik naglašeni oblik: isticanje – Njemu du ati knjigu suprotstavljanje – osao si, a očekivali smo njega iza prijedloga – Ja sam uvijek uz tebe zamjeničke enklitike – me, mi, me; te, ti te
POVRATNE
sebe, se, si
POSVOJNE
moj, tvoj, njegov, njezin
zamjenjuje osobne zamjenice o značuje a subjekt vrši radnju na sebi – uz povratne glagole zamjenice s osnovom na j (moj, tvoj, svoj, koji) u G, D i L jd. m. i s. r. – stegnuti oblici (tvoga, tvom) zamjenjuje posvojne označuje a nešto pripada subjektu upuduju na nešto blizu govornika
naš, vaš, njihov POVRATNO – POSVOJNA POKAZNE
svoj
UPITNE I ODNOSNE
tko, što, koji, čiji, kakav,
ovaj, ovolik, ovakav taj, tolik, takav onaj, onolik, onakav kolik
NEODREĐENE
netko, gdjetko, tkogod,
nitko, ništa, itko, svatko, koješta, ma čiji, bilo tko, kakav god, sav
upitne – u pitanjima odnosne – zavisno složena rečenica
ogovaraju paežnim pitanjima upuduju na nešto neoređeno, opdenito, niječno tvore se od upitnih i odnosnih – prefiksi ne, ni, i, sva, po, što čestice ma, makar, bilo, go
Skripta za hrvatski jezik PRIDJEVI - prijevaju se imenicama a bi ih pobliže označili OPISNI (KVALITATIVNI)
POSVOJNI (POSESIVNI)
GRADIVNI (MATERIJALNI)
dugačak, dubok, težak
Ivanov, majčin, riječni, seoski
pješčan, kamen, srebrni, rveni
I N E Đ E R D O E N
kakav? – osobina, nešto nepoznato, prvi put spomenuto običanØ - dio imenskog predikata (Krajolik je miran. Svijet je šaren. ) - dio genitiva svojstva (Čovjek obra sluha. Dječak zvonka glasa. ) - pridjevi sufiksom ov, ev, ljev, in (Jakovljev)
koji? – označuje vrstu, uz nešto što je spomenuto, poznato
obični - dio vlastitog imena (Ivan Grozni) - uz pokazne zamjenice (ovaj visoki čovjek) - u terminima ( jenakostranični trokut) - pridjevi na –di (sljeedi, šumedi ) - pridjevi na ji, (s)ki, šnji (kozji, anašnji ) - žarki, kudni - poimeničeni prijevi – opisni pridjevi koji su postali imenice: dobro, Jasna, Tihana I N E Đ E R D O
N G D A V L I N G D A V L I
običan obična običnu običan ---
običnu običnim obični običnog(a) običnom(e/u) obični obični običnom(e/u) običnim
- prijevi po vrsti i značenju imenice, ali imaju oblik prijeva: Hrvatska, Zrinski - prijevi po obliku u značenju, ali u službi imenice: mlaa olazi u goste STUPNJEVANJE (KOMPARACIJA) - uspoređivanje najmanje viju imenica na temelju zajeničke osobine - prvi stupanj pozitiv, drugi komparativ, tredi superlativ (prefiks –naj) - GLASOVNE PROMJENE - kradenje ije ili je u je ili e: lijep – ljepši - jotacija: žudi, mlađi, jači, brži - nepostojano a: sretan – sretniji - umetnuto l – b, p, m, v ispred j: grub – grublji, glup – gluplji - jenačenje po zvučnosti - jenačenje po mjestu tvorbe - ispadanje suglasnika -
NEPRAVILNA samo neki pridjevi
NASTAVAK - ŠI samo tri pridjeva
dobar – bolji, zao – gori, malen – manji, velik – vedi, dug – dulji/duži
lak – lakši,mek – mekši, lijep - ljepši
NASTAVAK (J)I - s dugim naglaskom - na ak, ek, ok, eo (el) - jači, luđi, bjelji, crnji,
NASTAVAK IJI - s kratkosilaznim naglaskom - višesložni prijevi - stariji, vještiji, zraviji,
gluši, krnji, riđi, vrudi - blizak – bliži, alek – dalji, debeo – deblji - širok, težak – širi, teži - gorak - gorči
raniji, straniji, šturiji - miliji, zreliji, truliji - bistar – bistriji, bijesan –
bjesniji/bješnji - krotak – krepči, krjepči, krepkiji, krjepkiji -mrzak – mrži, mrskiji
Skripta za hrvatski jezik BROJEVI - riječi kojima se izriče koliko čega ima i koje je što po reu - broj : vrsta riječi - brojka: znamenka - brojiti: glagol, broj jedinica u nečemu - brojenje: glagolska imenica
BROJEVI
REDNI
GLAVNI
- koje je što po redu
- koliko čega ima
OSNOVNI - od 1 do 9, 10, 100, 1000...
IZVEDENI -11, 23, 101
ARAPSKI 2., 3., 15.
RIMSKI II., III, XV.
25 – dvadeset (i) pet 200 – dvjesto, dvije stotine 75. – sedamdeset peti 11/34 – jeanaest triesetčetvrtina 12, 75 – dvanaest cijelih sedamdeset pet *jedanput, jedan puta, prvi put
BROJEVNE IMENICE
BROJEVNI PRILOZI
SROČNOST BROJEVA
po obliku imenice, ali označuju
izriču približnu količinu nečega
jedan
brojeve
a) osobe muškog spola: vojica b) osobe i životinje različitog spola: dvoje, oboje N, A, V dvoje G dvojega, dvojeg, dvoga D dvojemu, dvomu, dvom L dvojem, dvome Idvojima, dvojim, dvoma
broj + ak (sufiks –ak: otprilike) desetak, petnaestak, stotinjak pleonazam – iziricanje jednog
dva, tri,
te istog saržaja istoobno
četiri
broj je u istom rodu, broju
plovi jedan /stotinu i jedan brod
paežu
dvama izrazima (oko desetak,
imenica u jednini, predikat u
silaziti olje, no međutim)
množini pet i nadalje
imenica i predikat u jednini
plove dva/tri broda
plovi pet/deset brodova sedam brodova
čeka
Skripta za hrvatski jezik GLAGOLI RADNJE STANJA
ZBIVANJA
namjerno, svjesno djelovanje aktivnost
krenuti, pogleati, okrenuti se, otidi,
nenamjerno djelovanje, uzrok prirodni zakoni
zadrhati, buditi se, tugovati, nastajati,
primorati, voziti
zbivaju se u priroi ili čovjeku nejelovanje, ništa se ne rai ili
mračiti se, prestrašiti se, cvjetati, prestrašiti se stajati, biti, živjeti, nalaziti se, spavati, biti,
zbiva
boraviti
GRAMATIČKE KATEGORIJE GLAGOLA LICE
prvo lice – govornik drugo lice – sugovornik
trede lice – negovorno lice ili ono o čemu se goovri BROJ VRIJEME
VID
NAČIN
STANJE PREDMET RADNJE
jednina
množina prošlo (perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt) saašnje (prezent) buudnost (futur prvi, futur rugi) svršeni – završen početak ranje/kraj ranje/ranja u cjelini (potrčati/ istrčati/pretrčati) nesvršeni – trajni (trčati, skakati, plivati), učestali (pretrčavati, preskakivati) –iva, iva dvovidni – biti, objeovati, ručati, čuti, -irati (telefonirati, organizirati) indikativ – izjava: crtam imperativ – zapovije, želja, molba: crtaj! kondicional – uvjet: da imam vremena, crtao bih optativ – želja: živjeli! aktiv – subjekt vrši ranju pasiv – trpno stanje, subjekt trpi radnju prijelazni – uza se mogu imati imenicu u A: voiti, očekivati, pitati neprijelazni – ne mogu imati imenicu u A: mirovati, prilaziti povratni . uz povratnu zamjenicu: crvenjeti se, gledati se, osloboditi se
GLAGOLSKI OBLICI JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI pisati, opisati, željeti, izvudi INFINITIV pišem, želim GLAGOLSKA prezent VREMENA aorist opisah, izvukoh
GLAGOLSKI
NAČINI
imperfekt indikativ imperativ
SLOŽENI GLAGOLSKI OBLICI GLAGOLSKA perfekt VREMENA pluskvamperfekt
pisah, željah pišem piši, izvuci
GLAGOLSKI PRIDJEVI GLAGOLSKI PRILOZI
saašnji prošli
pisao, izvukao
pisao, želio pisan, željan pišudi, želedi opisavši, izvukavši
bijah pisao, bjeh izvukao
futur prvi
ja du pisati, uzvudi du
futur drugi
budem pisao,
buem želio GLAGOLSKI
optativ radni trpni
pisao sam, izvukao sam
indikativ
neutralan
NAČINI i n e b d o g o p
kondicional prvi
bih pisao, bih izvukao
kondicional drugi
bio bih pisao,
bio bih želio
Skripta za hrvatski jezik JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI - infinitiv – neoređeni glagolski oblik – nema oznaku lica, broja, vremena, načina - završava na – ti ili – di (gleati, idi) -infinitivna osnova – dobiva se odvajanjem nastavka - ti ili –di - dvomorfemske osnova – kuc-a-ti (sufiksalni morfem i nastavak) -promjena vida –a: lupati – PERFEKTIVIZACIJA – tvorba svršenih glagola o nesvršenih - nu: lupnuti – IMPERFEKTIVIZACIJA – tvorba nesvršenih glagola o svršenih -prezent- jenostavni glagolski oblik koji se tvori i o svršenih i o nesvršenih glagola - nastavci: - em, eš, e, emo, ete, u - jem, ješ, ej, jemo, jete, ju - im, iš, i, imo, ite, e - am, aš, a, amo, ate, aju - prezentska osnova – trede lice množine prezenta : tek –u, pek –em, skak – jem, obuk-aorist - radnja koja se zbila neposredno prije trenutka kada se o njoj govori - tvori se od svršenih glagola na koju se oaju nastavci : - osnova završava na samoglasnik: h, Ø, Ø, smo, ste, še - osnova završava na suglasnik: oh, e, e, osmo, oste, oše - imperfekt - radnja koja je trajala u prošlosti - tvori se od nesvršenih glagola – prezentske ili infinitivne osnove i nastavka - nastavci – ah, aše, aše, asmo, aste, ahu - jah, jaše, jaše, jasmo, jaste, jahu - ijah, ijaše, ijaše, ijasmo, ijaste, ijahu - imperativ - glagolski način kojim se izriče zapovije, zabrana, opomena, savjet, molba i sl. - oblici samo za 2. lc. jd. i 1. i 2. lc. mn. -tvori se od prezentske osnove i nastavka -Ø, -mo, -te (ispre je j): čujmo, obujmo, čujte, obujte -i, -imo, -ite (glagoli na –em ili –im): berimo, berite - ji, jimo, jite (glagoli na –ati s prezentom na –em): ržite -aj, ajmo, ajte (glagoli na –ati s preznetom na –am): znajmo -glagolski pridjevi - ima osobine glagola i pridjeva -glagolski pridjev radni(aktivni) -služi za tvorbu glagolskih oblika (perfekta, pluskvamperfekta, futura rugog i konicionala) -infinitivna osnova i nastavci: o, la, lo, lo, le, la -glagolski pridjev trpni (pasivni) -služi za tvorbu pasiva - infinitivna osnova i nastavci –n/en/jen/t, na, no, ni ne na -glagolski prilozi- osobine glagola (vi) i priloga (uvjeti vršenja glagolske ranje) -glagolski prilog saašnji – ranja koja se ogađa u isto vrijeme kao i ranja izrečena glavnim glagolom -3. lc. mn. nesvršenih glagola + -di = trčedi, čitajudi - glagolski prilog prošli – radnja koja je prethodila radnji glavnog glagola - infinitivna osnova svršenih glaogla + (a)vši =razmislivši, opisavši
Skripta za hrvatski jezik
SLOŽENI GLAGOLSKI OBLICI -perfekt- prošla svršena ranja - tvori se od prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog (vidio sam, vidjeli smo) -pluskvamerfekt – radnja koja se ogoila prije neke ruge ranje u prošlosti - tvori se od perfekta ili imperfekta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog (bio sam/bijaše/bjeh radio, bili smo/bijasmo/bjesmo radili) - futur prvi -tvori se od nesvršenog prezenta pomodnog glagol a htjeti i infinitiva (pjevat du) -futur drugi – izriče ranju koja prethoi buudoj ranji, ili ranja koja de se vršiti usporeno - tvori se od dvovidnog prezenta pom. gl. biti i glagolskog pridjeva radnog (budem pjevao) -pogobeni način - kondicional prvi (saašnji) – izriče uvjet po kojim de se vršiti ranja glagolske rečenice - tvori se od nenaglašenog aorista pomodnog glagola i glagolskog prijeva ranog (pjevao bih) - konicional rugi (prošli) – ranja koja se mogla izvršiti u prošlosti - tvori se od konicionala prvog pomodnog glagola biti i glagolskog prijeva ranog (bio bih pjevao)
hodu (du), hodeš (češ), hode (de) hodemo (demo), hodete (dete), hode (de)
AORIST
BITI jesam (sam), jesi (si), jest (je) jesmo (smo), jeste (ste), jesu (su) bih, bi, bi
IMPERFEKT
bismo, biste, biše (bi) bijah/bjeh, bijaše/bješe, bijaše/bješe
htjeosmo, htjeoste, htjeoše htijah, htijaše, htijaše
bijasmo/bjesmo, bijaste/bjeste, bijahu -, budi, (neka bude) budimo, budite, (neka budu) bio, bila, bilo bili, bile, bila
htijasmo, htijaste, htijahu /
buudi/bivši
hotedi/htijudi, htjevši
bio sam, bio si, bio je bili smo, bili ste, bili su
htio sam, htio si, htio je htjeli smo, htjeli ste, htjeli su
bio sam/bijah/bjeh bio, bijaše, bijaše
bio sam htio/bijah htio/bjeh htio, bijaše htio
bili smo/bijasmo/bjesmo, bijaste, bijahu
bili smo htjeli
bit du, bit češ, bit de bit demo, bit dete, bit de buem bio, bueš bio, bue bio
htjet du, htjet češ, htjet de htjet demo, htjet dete, htjet de buem htio, bueš htio, bue htio
budemo bili, budete bili, budu bili bio bih, bio bi, bio bi bili bismo, bili biste, bili bi bio bih bio, bio bi bio, bio bi bio bili bismo bili, bili biste bili, bili bi bili
budemo htjeli, budete htjeli, budu htjeli htio bih, htio bi, htio bi htjeli bismo, htjeli biste, htjeli bi bio bih hito, bio bi htio, bio bi htio bili bismo htjeli, bili biste htjeli, bili bi htjeli
PREZENT
IMPERATIV GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI GLAGOLSKI PRILOG PERFEKT PLUSKVAMPERFEKT
FUTUR I. FUTUR II. KONDICIONAL I. KONDICIONAL II.
HTJETI
htjedoh, htjede, htjede
htio, htjela, htjelo htjeli, htjele, , htjela
Skripta za hrvatski jezik
NEPROMJENJIVE RIJEČI PRILOZI - riječi koje se prilažu glagolima i označuju vršenje glagolske ranje
PITANJA
PRIMJER tu, ovdje, ovuda, tamo, onuda, odatle, izbliza
VREMENSKI
gdje? kamo? kuda? odakle? dokle? kada? otkad? dokad?
UZROČNI NAČINSKI
zašto? zbog čega? kako?na koji način?
zato, stoga
MJESNI
KOLIČINSKI
koliko? koliko puta?
jučer, sutra, danas, odmah, oduvijek, već, zatim, dogodine teško, tromo, brzo, iznenada, jedva, napamet, uzalud ovoliko, toliko, malo, potpuno, pomalo, triput
-OSOBITOSTI - treba razlikovati vezu prijedlog + imenica od priloga : s mjesta – smjesta
Pomakni se s mjesta. (priložna oznaka mjesta – s mjesta na kojem stojiš= Kreni smjesta! (priožna oznaka vremena – odmah) - načinski prilozi i opisni prijevi : pridjev – kakav? (brz); prilog – kako? (brzo) - mjesni prilozi: gdje – mjesto – ovje, tu (Živim u Zagrebu) kamo – cilj kretanja - tamo, nekamo (Putujem u Split) kuda – smjer, pravac kretanja – ovuda, onuda (Putujem preko Knina)
- va značenja – blizu, prije, poslije – vrijeme i mjesto
još, upravo – vrijeme i način skroz – mjesto i način VEZNICI - povezuju vije riječi, skupine riječi ili rečenice VRSTE VEZNIKA SASTAVNI RASTAVNI SUPROTNI
ISKLJUČNI ZAKLJUČNI VEZNICI ZAVISNIH
REČENICA
ZAREZ
i, pa, te, ni, niti ili
a, ali, nego, no, ved samo (što), tek (što), jeino (što) dakle, zato, stoga veznik: da, ako, jer, ipak, iako odnosne zamjenice: tko, što prilozi: kamo, kada
ne piše se ne piše se uvijek se piše uvijek se piše uvijek se piše samo u inverziji
Skripta za hrvatski jezik PRIJEDLOZI - riječi koje pokazuju različite onose između onoga što znače imenice i ostalih riječi u rečenici -prijelog + imenica = prijeložni izraz
PRIJEDLOZI UZ PADEŽE S GENITIVOM – mjesto, vrijeme, uzrok, svrha S DATIVOM – cilj kretanja, suprotstavljanje S AKUZATIVOM – mjesto, vrijeme, namjera S LOKATIVOM – mjesto, vrijeme, način S INSTRUMENTALOM – društvo, mjesto
bez, poput, do, iz, iza
k(a), nasuprot, unatoč, usprkos na, o, po, u, kroz, među, mi, o, nad, pod, pred, uz, niz, za na, o, po, prema, pri, u
među, nad, pod, pred, sa, za
- neki prijelozi slažu se s vama paežima - na, o, po – s A i L (na stol, na stolu) - među, na, po, pre – A i I (među prijatelje, među prijateljima) - s(a) – G i I (sa zgrade, sa susjedima) - neki prijelozi slažu se s trima paežima - u – G, A, L (u prijateljice, ulazi u, u kudi) - za – G, A, I (za starih vremena, zašlo je za oblak e, za planinom) - sinonimni prijedlozi – prijelozi koji znače isto – kraj, pokraj OSOBITOSTI - unatoč, usprkos, nasuprot, rai – samo iza imenice (Govorim to tebe radi) - neki prilozi mogu biti prijedlozi – poslije, prije, više, niže, blizu (Ne prilazi jo j blizu – Stanujem blizu) - zbog – uzrok i radi – namjera - kroz – označava kretanje, ne sredstvo: pravilno: Prolazim kroz vrata; ne – Kroz učenje postajem bolji
ČESTICE - mogu promijeniti značenje rečenice – služe za (pre)oblikovanje rečeničnog ustrojstva UPITNE
li, zar
POTVRDNE/NIJEČNE da, ne ZAPOVJEDNE OSTALE
neka
evo, eto, eno, čak, god, put
UZVICI - nepromjenjivevrste riječi kojima izražavamo osjedaj, raspoloženje, ozivamo, potičemo, oponašamo
VRSTA
PRIMJER
OSJEĆAJ, RASPOLOŽENJE
oho, bravo, ua, aha
DOZIVANJE, POTICAJ
hej, oj, iš, mic pljus, tres, buć, mljac
OPONAŠANJE
Skripta za hrvatski jezik
SINTAKSA - dio gramatike koji proučava pravila po kojima se riječi slažu u spojeve riječi (sintagme) i rečenice, a
rečenice u složene rečenice i tekstove - sintaktičke jeinice jesu riječ, spoj riječi (sintagma) i rečenica i k s t i a s m g i d a r a p
Postavit de
netko
pitanje.
Postavlja
nekomu
pitanje.
Postavio je
o nekom pitanje.
sintagmatski odnosi - paradigmatski odnosi – zasnovani na odabiru ili selekciji - onosi između oabrane jeinice i ruge jeinice koja se mogla nadi umjesto nje na tom mjestu - sintagmatski odnosi – utemeljeni na razmještaju ili kombinaciji oblika riječi
– jedna jedinica otvara mjesto drugoj IMENICE I Č E J PRIDJEVI I R E ZAMJENICE K S N E BROJEVI M I I L O G A L G
samostalne riječi mogu imati službu bilo kojeg rečeničnog ijela u službi atributa ili imenskog predikata odnose se na imenice ili pridjeve pa im je služba u rečenici poput njihove
uz imenicu kao njezin atribut dio imenskog predikata ili subjekt infinitiv – subjekt gotovo uvijek predikat otvara mjesto ostalim rečeničnim gl. prilozi – predikatni dijelovima – predikatne kategorije proširak gl. pridjevi - atribut
prijelazni – izravni objekt neprijelazni – neizravni objekt povratni – subjekt i objekt ista osoba
I izričemo priložne oznake Z O mogu biti dopuna pridjevima ili drugim prilozima L I R P
SINTAGMA - spoj riječi sastavljen o najmanje viju punoznačnih riječi (sastavnica sintagme) koje su međusobno gramatički povezane i ima cjelovito značenje - jena o tih riječi uvijek je njezina glavna sastavnica, a ostale su zavisne (oaci glavnoj i pobliže
označuju njezino značenje) - punoznačne riječi – LEKSIČKO I GRAMATIČKO ZNAČENJE - sve promjenjive riječi + prilozi - nepunoznačne riječi – LESKIČKO ZNAČENJE – prijelozi, veznici, uzvici, čestice
Skripta za hrvatski jezik VRSTE SINTAGMI ) A J I C N T E S U O R N G Č N O O R K S ( E Z E V E K Č I T A M A R G
I B Ž U L S A M E R P
slaganje glavne i zavisne sastavnice unutar sintagme u
rou, broju i paežu
glavna sastavnica upravlja gramatičkim osobinama zavisne E J N ) A J A L J V I A C R K P E U R (
potpuna: zavisna sastavnica:prijev (tiha nod) jelomična: zavisna sastavnica: imenica (grad Vinkovci, rijeka Drava) imenska sročnost : atributna i apozicijska (imenica) moja sestra, sestra Ana, moja sestra Ana
glagol koji traži dopunu u određenom padežu nesročni (imenski) atribut :imenica upravlja gramatičkim svojstvima druge imenice – upravljanje (vrata kuće, čaša vode) jako upravljanje: određena leksičko-gramatčka svojstva, zavisna sastavnica ne može se izraziti drugačijim riječima (obraniti dijete, pjevanje pjesme) slabo upravljanje : uvjetovano samo leksičko značenje, zavisna sastavnica može se preoblikovati (lutati poljem –
kojoj je zavisna sastavnica
lutati po polju) nepromjenjiva sastavnica – prilog (putovati dugo, trčati brzo) ili infinitiv ili gl. prilog ( željeti pitati, pjevati
nepromjenjiva riječ, a
ležeći)
glavna glagol
jede stalno
) A A N N E T B U D B E I R R D T A O (
odnos između imenice i
pridjevna – pridjevni atribut (dosadni ljenjivac, moja Ana) imenska – nesročni atribut i apozicija (komad drveta, tigar Diego, sestra Ana) upravljanje – doba leda, čokoladu od lješnjaka
) A A K N S T N K U E P J O B O D (
glavna je sastavnica uvijek glagol, a zavisna imenska
) A N L A A N J S I O B N R L E O V K D O A (
glavna je sastavnica glagol, a zavisna označuje okolnost, tj. odnosi se prema glavnoj kao
E J N A V I Ž U R D I R P
veza među sastavnicama u
atributa/apozicije
najčešće rezultat sročnosti (i upravljanja)
zavisna određuje glavnu
zavisna prema glavnoj kao njezina dopuna ili objekt
tražiti ljude, čeznuti za domom, jede čokoladu
riječ u nekom od kosih padeža ili prijedložni izraz rezulat upravljanja
priložna oznaka rezultat pridruživanja i upravljanja
hodati sporo, otisnuti se veslima, jede stalno
Skripta za hrvatski jezik
REČENICA diskurz – jezična jeinica najviše razine u kojoj postoje onosi međusobne zavisnosti
- potpuni jezični izraz koji sarži sve što je trebalo i htjelo redi – ovršenost -rečenica – io iskurza koji i sam može biti iskurz
ČLANJIVOST REČENICE - samostalni (glavni) i nesamostalni (sporedni) rečenični ijelovi -predikat je sreište rečenice i otvara mjesto svim ostalim rečeničnim ijelovima - samostalni (glavni) rečenični ijelovi: preikat, subjekt, objekt, priložna o znaka - nesamostalni (sporeni) rečenični ijelovi: atribut i apozicija ATRIBUT svoj ATRIBUT
ATRIBUT
OBJEKT -
bogati
rimski
ŠTO? mir
SUBJEKT TKO?
PREDIKAT
građani
su tražili
GDJE? izvan grada
KADA? ljeti
PRILOŽNE OZNAKE IZRICANJE VREMENA apsolutna uporaba – promatramo vrijeme u kojem se govori
saašnjost – prezent nesvršenih glagola. Pričam s tobom. prošlost – aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt buudnost – futur prvi i futur drugi relativna uporaba – vrijeme o kojem se govori
saašnjost – prezent (U hrvatsku dolazi milijun gostiju ovoga ljeta – buude vrijeme), vremenski prilog (danas), glagolski prilog saašnji (posremajudi) prošlost – aorist (šo rekoh, ne porekoh – buude vrijeme), vremenski prilog (jučer), glagolski prilog prošli (završivši) buudnost – futur prvi (tko de znati, moža su lagali – saašnjost), vremenski prilog (sutra) izricanje načina – indikativ, imperativ, kondicional, optativ, prilogom
Skripta za hrvatski jezik PREDIKAT - temelj rečeničnog ustrojstva – sam sebi otvara mjesto u rečenici - predikatne kategorije – upravlja ostalim rečeničnim ijelovima
VRSTE PREDIKATA GLAGOLSKI PREDIKAT jedan jednostavni ili složeni glagolski oblik Čitaš novine? Sve smo se dogovorili
IMENSKI PREDIKAT
oblik pomodnog glagola biti i imenske riječi
Tolkien je pisac. (spona + imenica) dva ili više glagola On je bio omiljen. (spona + pridjev) To bi se baš moglo reći. Prstenova ružina bit de prva. (spona + broj) predikatni proširak: imenski ili glagolski dio koji se dodaje predikatu Otišli smo sretni. Razmišljajući, gubio je mir.
neoglagoljena rečenica: predikat nije izrečen Vatra! U pomoć! SUBJEKT - izričemo ono o čemu se u rečenici govori - izriče na što se onosi obavijest izrečena preikatom – odgovara na pitanja tko? što? - uvijek izrečen nominativom
bilo koja imenska riječ
imenica Čokolada je u Šivarsku stigla 1697. zamjenica I neka netko kaže da se nije dobro sjetio. pridjev Takav proizvod mudar ponudi, a pametan prihvati. broj Drugi je ustvrdio da nije dokazano.
neizrečeni (skriveni) subjekt subjekt se ispušta jer je poznat iz preikata anas du učiti. (ja) Po svijetu se priča o tome (bezlična rečenica) besubjektna rečenica OBJEKT (PREDMET RADNJE) - ka oređujemo objekt gleamoizvojen glagol – prijelazni A (koga? što?) - neprijelazni – drugi paež, osim V i N
VRSTE OBJEKTA IZRAVNI uvode ga prijelazni glagoli
NEIZRAVNI uvode ga neprijelazni glagoli
ranja zahvada čitav objekt
ranja ne zahvada čitav objekt može biti u G, D, A s prijedlogom, L, I Sjetili smo se početka. Ani se to nede svijeti.
gotovo uvijek u A
može se izredi G koji se može zamijeniti A - dijelni G Kupio sam jabuka. - slavenski G Ne vidim kraja
uvijek bez prijedloga Dobili smo novine. Pročitaj program.
Pitaju za tebe. Dobro smo razmislili o svemu. Želim razgovarati s tobom. besprijeložni Pročitaj nam ulomak.
prijeložni – prijelog + imenska riječ Pričaju o tebi. Znamo za izlet.
Skripta za hrvatski jezik
PRILOŽNA OZNAKA - riječ ili sintagma kojom se izriču okolnosti vršenja glagolske ranje
PRILOŽNA OZNAKA
NAČINA
gdje? kamo? kuda? odakle? dokle? kad? otkad? dokad? koliko dugo? kako? na koji način?
UZROKA NAMJERE
zašto? zbog čega? što je razlog? rai čega? s kojom namjerom?
KOLIĆINE
koliko? koliko puta?
SREDSTVA POSLJEDICE POGODBE (UVJETA)
čime?
Previše ste neolučni. Takvom olovkom možete pisati.
s kojom posljedicom? pod kojim uvjetom?
Smijmo se do suza. Bez truda nema uspjeha.
DRUŠTVA DOPUŠTANJA
s kim?
Pekar priča s Verom o vremenu. obri su slušatelji unatoč umoru.
MJESTA VREMENA
IZUZIMANJA
unatoč čemu? osim čega? izuzimajudi što?
OBJEKT ZNAČENJE dio glagolske radnje prema predikatu (glagolu) ODABIR UVRŠTAVANJE mjesto otvara glagol (upravljanje) unaprije oređen oblik OBLIK ne morže se izredi prilogom IZRICANJE
PADEŽ
ne može biti u nominativu i vokativu
Dolazim iz kina. Sinod su stigli gosti. Brzo smo trčali. Omorit du se zbog iscrpljenosti. Idem na Rab radi odmora.
Svi su pljeskali osim nekolicine.
PRILOŽNA OZNAKA okolnosti glagolske radnje prema predikatu
mjesto otvara preikat (upravlj., priuž.) može se prepričati izride se uglavnom prilogom bilo koji paež (N uz kao)
ATRIBUT - oatak imenici ili imeničkoj zamjenici koji pobliže oređuje njezino značenje - koji? čiji? kakav? kolik? - pridjevni atribut – izriče se prijevom, zamjenicom i brojem, a slaže se u rou, broju i paežu - imenski atribut – izriče se imenicom i nije u istom paežu kao imenica – nesročni atribut -atributni skup - svaka imenica ima svoj atribut ( cijeli, ugački niz i slamnatih snopida) APOZICIJA - imenica koja se do aje rugoj imenici i slaže se s njom u paežu - može biti: oatak imenici u službi subjekta (Moj prijatelj Ivan putuje u Veronu.) dodatak imenici koja je dio imenskog predikata (To je moj sin Ivo.) dodatak imenici u službi objekta (Pogleajte rijeku Koranu)
oatak imenici u službi priložne oznake (Često olazimo na planinu Velebit.)
Skripta za hrvatski jezik
REČENICA rečenični niz
REČENICE PO SASTAVU složena rečenica
jednostavna
rečenica
neproširena
proširena
nezavisno
zavisno
složena
složena
1. SKLAPANJE POVEZIVANJEM
ishoišne rečenice mogu se sklopiti u složenu povezivanjem veznikom 2. SKLAPANJE NIZANJEM
ishoišne rečenice mogu se sklopiti u složenu nizanjem, bez veznika 3. SKLAPANJE UVRŠTAVANJEM jena (zavisna) ishoišna rečenica uvrštava se u gramatičko ustrojstvo ruge (glavne) – tako nastaju zavisno složene rečenice NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE VRSTA
VEZNICI
PRIMJER
SASTAVNE RASTAVNE SUPROTNE
i, pa, te, ni, niti ili
Susak je jedinstven i na njemu nema kamenčida
ISKLJUČNE ZAKLJUČNE
Jaranski otoci su kameni, samo je Susak pješčani Susak je pješčan, stoga je jeinstven dakle, zato, stoga, pa sastavne i rastavne obično se ne ovajaju zarezom suprotne, isključne i zaključne uvijek se ovajaju zarezom iznimka: ako je u jenoj rečenici komparativ, a ruga započi nje veznikom nego
PISANJE ZAREZA
a, ali, nego, no, ved samo (što), jeino (što), tek (što)
Na Susku nema zemlje ili nam se samo čini. Na Jadranu ima otoka, ali jedini je Susak od pijeska
ZAVISNO SLOŽENA REČENICA rečenični niz – nastaje nizanjem jenostavnih rečenica - sastavne: Snijeg je pao, ulice su bile skliske. - rastavne: ošao - ne ošao, skup de se oržati -suprotne: Svi su se vratili – ona nije ošla. -mnogostruko složena rečenica: sastoji se o više zavisnih i nezavisnih rečenica