Haralambos - Spol i Rod

- .

Spol i rocl

Uvod_______________________________ U Bibliji, istočni grijeh u Hdenskom vrtu počinila je žena. Ona je okusila zabranjeno voće, dovela u kušnju Adama, i od tada zbog toga plaća. U Knjizi postanka B o g je rekao:

Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš radati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodarit nad tobom. Postanak 3,16

Sociolozi smatraju taj navod mitološkim opravdanjem položaja žena u društvu. Mnoge će žene pomisliti da je taj odjeljak koji sažima odnose žena i muškaraca točan opis njihova statusa tijekom tisućljeća, a to znači: 1. žene rađaju djecu,

1. icne su majke i suptuge, 3. žene kuhaju, čiste, šivaju i peru, 4. brinu se o m uškarcim a i podređene su m uškom autoritetu, 5. uvelike su isključene iz zanim anja s visokim statusom i iz položaja koji donose moć.

Ove generalizacije se mogu primijeniti na praktički svako poznato ljudsko društvo. Neki sociolozi i antropolozi misle da ne postoji, niti je ikad postojalo, društvo u kojem žene nemaju status inferioran muškarcima. U novije vrijeme, naročito s razvojem feminističkih (i postfeminističkih) ideja, gorljivo se raspravlja o objašnjenju te razlike. Feministice su tvrdile, s m nogo razloga, da su se prije 1970-ih sociologijom gotovo isključivo bavili muškarci, koji su pisali o muškarcima i za muškarce. Bilo je reiativno malo sociologinja, gotovo su sva sociološka istraživanja koristila muške uzorke i rijetko su se proučavali aspekti društva koji imaju naročitu važnost za žene (poput kućnog posla i ženskoga kriminala). Niz autora sada koristi pojam “ muške sociologije” (malestream sociology ) kako bi opisao maticu socioloških

istraživanja kojom dominiraju muškarci. Od ranih 1970-ih umnožile su se sociološke studije o ženama koje pišu žene. O otovo su sva rana istraživanja i teorijske rasprave koje su se specifično bavile sociolog ijo m roda bili usredotočeni na žene i ženskost. U novije doba taj se naglasak promijenio i uočeno je da će se potpunije razumijevanje roda razviti ako se proučavaju i muškarci, odnosno muškost.

Spol i rod M nogi autori koriste distinkciju između spola i roda kao početnu točku analize. Prva osoba koja je uvela tu distinkciju bio je američki psihoanalitičar dr. Robert Stoller (1968). Stoller je iznio zdravorazumsko opažanje prema kojem se golema većina populacije jasno može kategorizirati kao muškarac ili žena, na temelju tjelesnih obilježja: "vanjske genitalije, unutamje genitalije, gonade (organi koji proizvode spolne stanice), hormoni i sekundame spolne karakteristike”. Z bog tih su razlika žene sposobne rađati i dojiti djecu, dok muškarci nisu. Usto, tjelesne razlike između muškaraca i žena obično znače da su muškarci ja či i mišićaviji. Većinom se smatra da su biološke razlike odgovom e za razlike i u ponašanju žena i muškaraca, i za različite uloge koje oni igraju u društvu. Stoller je ipak upozorio na takve pretpostavke. Rekao je :

Rod je pojam koji ima psihološke i kulturne konotacije. Ako su primjereni termini za spol “muškarac" i "žena", odgovarajući terminiza rodjesu “muški" i "ženski"; ovi posljednji termini mogu biti sasvim neovisni o (biološkom) spolu. Stoller, 1968., str. 9

Drugim riječima, ne slijedi nužno da će se žena ponašati “ženski” (ženstveno), niti da će se muškarac ponašati “ muški” : djevojčice nisu nužno brižne i suosjećajne, dok dječaci ne moraju biti agresivni i natjecateljski raspoloženi.

Poglavlje 3: Spol i rod 129

128 Poglavlje 3: Spol i rod

Sociolozi poput Ann Oakley (1972.) o d v o d e ovaj arguraent korak dalje, tvrdeći da ženske društvene uloge, poput o n ih kućanice i m ajke koja brine za svoju djecu, nisu neizbježno proizvod ženske biologije. Isto tako, Oakleyjeva ne raisli da to što je netko rođen kao muškarac mora nužno značiti da će biti hranitelj obitelji. Za Stollera i Oakleyjevu.kultura društva determinira ponašanje spolova u njemu. Mnogi, premda ne i svi, sociolozi roda i fem inistice podržavaju takvo stajalište. No, nije

neposredno o č ito kako se n jih ove tvrdnje mogu opravdati. Prošireno j e mišljenje d a je “prirodno” da se muškarci i žene ponašaju različito, a to mišijenje podržavaju mnogi znanstvenici te neki psihoiozi i so c iolozi. Sada ćemo d etaljno preispitati odnos između spola i roda. O tpočet ćemo s on im sociolozim a koji misle da su muški odnosno ženski rod b iološk i determ inirani, a potom ćem o govoriti o onim sociolozim a koji tvrde da su uloge rodova kulturno determ inirane.

Spolne i radne raziike

Hormoni i mozak Neki znanstvenici misle da se varijacije u ponašanju i društvenim uiogama muškaraca i žena mogu objasniti pom oću hormona i raziika u mozgu. Hormoni su tjelesne izlučevine čije funkcije uključuju regulaciju razvoja muškog i ženskog tijela tako da ona postaju sposobna za reprodukciju. Proizvodnja i otpuštanje hormona su pod kontrolom hipotalamusa u m ozgu. Oba spola proizvode niz spolnih hormona, i to u nekoliko žlijezda (uključujući jajnike i testise). Obično žene proizvode veće količine progesterona i estrogena, dok muškarci proizvode više testosterona i drugih androgina. Više razine androginih hormona u muškaraca sprječavaju hipotalamus da ciklički regulira proizvođnju hormona, što čini u ženskom menstruacijskom i ovulacijskom ciklusu. Aktivnost širokog niza hormona blisko j e povezana s aktivnošću živčan og sustava, tako da hormoni utječu na ponašanje, karakter i em ocionalno stanje. Može se činiti da pokusi na životinjama daju određene dokaze u prilog v ezi između androginih hormona i agresivnog ponašanja: 1. Kastrirani m uški štakori b o re se manje, dok su ženke štakora koje se primile d o d a tn e androgine h o rm o n e nakon ro đ e n ja agresivnije u o d ra slo j dobi od d ru gih ženki šta ko ra . 2. Goy i P h o e n ix (1971.) tvrde d a se ženke re zu s m a jm una k o jim a su dani d o d a tn i an drogini h o rm o n i ponašaju "grub lje i vještije" od dru gih ženki. 3. Cini se d a neka istraživanja p o kazu ju izravnu v e zu izm eđu ra z in a testosterona i agresije u m u ška raca, pri eem u se kao mjerilo a g re siv n o sti koristi npr. boravak u zatvo ru. 4. Ehrhardt (1969.) je proučavao razvoj i ponašanje djevojčica koje su kao fetusi bile iziožene večim količinam a androgenih h orm ona. On tvrdi da će takve djevojčice iskazivati "nestašne” karakteristike češće nego n jih o ve sestre ili druge djevojčice iste dobi, kvo-

cijenta intelige n cije i s očevima koji im aju slična za n imanja. Prim jerice, vjerojatnije je da će odabrati dječake kao partnere u igri, da če uživati u igram a izvan kuće i u atletici te da će pokazivati m alo zan im an ja za lutke i brigu oko m ale djece. Ehrhardt je te razlike u -ponašanju o b ja sn io kao proizvod "m askulinizacije" m ozgova d je v o jčica do koje je d o šlo zb o g njihove izloženosti vis o k im dozam a an d ro g e n ih hormona.

Kritika h o r m o n s k ih ob ja šn jen ja Ipak. sve te studije su sumnjive kao metoda dokazivanja da ponašanjem muškaraca i žena upravljaju horm oni. Ruth Bleier (1984.) upozorava na niz mana koje ima korištenje životinjskog ponašanja pri objašnjavanju razlika u ponašanju ljudi. Općenito, ong-zapaža da je opasno pretpostaviti da će iste hormonske prom jene rezultirati istom promjenom u ponašanju ijudi kakvu su izazvale u životinja. Ona ne prihvaća da takvi pokusi m ogu dati konačni zaključak. Pokusi sa štakorima definiraju agresivnost je d nostavno u smislu borbenog ponašanja, pa opet su se ovi isti pokusi koristili za objašnjenje navodne dominantnosti i agresivnosti muškaraca u svim sferama društvenog života. Nadalje, pokusi su se odvijaii u neprirodnim laboratorijskim uvjetima, a do porasta borbenosti m ožd a ne bi došlo da su štakori bili u svom norm alnom okolišu. Pokusi s rezus majmunima nisu uzeli u obzir da androgini hormoni rezultiraju maskuliniziranim genitalijama u ženskih majmuna. Bleierova se poziva na studije koje pokazuju da se majke rezus majmuna od početka ođnose različito prema vlastitom potomstvu s obzirom na njihov spol. Stoga je m oguće da je raziičito ponašanje majmunica proizašlo iz toga što su se majke prema njima ponašale različito, z b og njihova izgleda. Oakleyjeva (1981.) prihvaća da dominantni m užjaci u skupinama majmuna imaju više razine testosterona od majmuna koji su m anje dominantni. No ona tvrdi da društveni kontekst utječe na razine hormona. Pokusi

pokazuju da su, kad su slabo dominantni majmuni bili zatvoreni u kavezima samo sa ženkama, njihove razine testosterona rasle. Dominantnost ili njezino nepostojanje mogu utjecati na razine testosterona, baš kao i vice versa. U Bhrhardtovim studijama djevojčice su bile rođene s karakteristikama koje su nalikovale muškim genitalijama i u svim slučajevima, osim jed n og, u prvo su se vrijeme prema njima ponašali kao prema dječacima. Stoga je m oguće da je njihovo “ nestašno” ponašanje u potpunosti bilo proizvod njihove rane socijalizacije. Oakleyjeva spominje slučaj koji je proučavao Ehrhardt u kojemu je dijete, izv om o smatrano dječakom, u dobi od 7 godina podvrgnuto operaciji tako daje poprim ilo izgled djevojčice. Sa sedamnaest mjeseci njezino je ime izmijenjeno iz muškog u žensko i otad su je smatrali djevojčicom i odijevali kao đjevojčicu. Poslije je majka komentirala koliko je djevojčica postala “ženstvena”. To snažno upućuje da su utjecaji okoline, a ne promjene u m ozgu prouzročene hormonima, dovele do “dječačkog” ponašanja.

Lateralizacija mozga_____________ __ Postoje tvrdnje da horm oni imaju indirektni utjecaj na razvoj muškog od nosn o ženskog m ozga, baš kao i izravne utjecaje o kojima smo m aloprije govorili. Jedno područje istraživanja koncentrira se na pitanje lateraiizacije mozga. Prema Johnu Nicholsonu (1993.) i drugima, desna i lijeva moždana hemisfera specijaliziraju se za različite zadatke. Nicholson tvrdi da je u oko 95 p osto populacije lijeva hemisfera specijalizirana za verbalne i jezične vještine, dok je desna većinom odgovorna za vizualno-prostorne sposobnosti, koje se odnose na “ sposobnost da se lociraju objekti u prostoru”. J. A . Gray i A. W. H. Buffery (1971.) misle da je lijeva moždana hemisfera dominantnija u djevojčica nakon druge godine, a da dječaci imaju veće sposobnosti u onim funkcijama koje su koncentrirane u desnoj hemisferi. Prema Grayu i Bufferyu, do te raziike dolazi zbog utjecaja hormona na mozak i ona d ovod i do rezultata nekih testova za koje se čini da pokazuju kako đjevojčice imaju veću verbalnu sposobnost od dječaka, ali da dječaci bolje rješavaju prostome i matematičke testove.

To objašnjenje spolnih razlika je ipak isto tako sumnjivo kao i ona koja g o v o r e o horm onim a i agresivnosti. Ruth Bleier (1984.) je zapazila kontradiktome nalaze istraživanja na ovom području. Primjerice, neka istraživanja tvrde da su m ozg ov i djevojčica m anje lateralizirani od m ozgova dječaka, neka tvrde da je upravo obm uto, a neka ne nalaze nikakvih razlika izm eđu dječaka i djevojčica. Bleierova također izražava sumnju glede rezultata verbalnih i vizuo-spacijalnih testova. U prosjeku, djevojčice postižu neznatno bolje rezultate od dječaka u verbalnim testovima, a neznatno lošije u vizuo-spacijalnim testovima. Ipak, ona kaže:

Nema jasno izraženih spolnih razliko bilo u verbalnim bilo u vizuo-spaeijalnim sposobnostima. Nije točno da sve žene postižu bolje rezultate od muškaraca u verbalnim testovima, nitisvi muškarci ne postižu bolje rezultate od žena u vizuo-spacijalnim testovima, nitije točno da večina bilo kojeg spola postiže bolje rezultate od većine drugog spola... Usporedive populacije muškoroco jže n o imaju isti raspon rezultata no testovima, isti raspon sposobnosti, a u nekim situacijama u testovima srednji ili prosječni rezultati testova se uopće ne roziikuju ili se razlikuju samo u nekoliko postotako. Bleier, 1984., str. 93

Moguće je da su ove male razlike koje p ostoje posljedica razlika u socijalizaciji, a ne iateralizcije mozga. John N icholson (1993.) je spreman prihvatiti razlike u razvoju muškog ođ n osn o ženskog mozga kao i to da je testosteron m ožda povezan s v izu ospacijalnim sposobnostima. No, muškarci s vrlo visokim razinama testosterona u djetinjstvu zaprav o lošije rješavaju vizuo-spacijalne testove od muškaraca s vrlo niskim razinama. To pokazuje da je ravnoteža između muških i ženskih horm ona nužna za razvoj najviših razina vizuo-spacijalnih sposobnosti. Nicholson također tvrdi da su i verbalne i vizuo-spacijalne sposobnosti pod utjecajem vježbanja i njime se m ogu poboljšati. Ponavljajući argument Bleierove o lateralizaciji i različitim sposobnostima, o n kaže da su “spoine razlike, kad se opažaju, m alene i gotovo sigurno uvećane društvenim faktorima”.

Sociobiologija — evolucija Ijudskog ponašanja Postoji niz pokušaja da se povežu spolne razlike s raziikama u ponašanju muškaraca i žena, uz pomoć evolucionih ideja. Od ovih je danas m ožda najutjecajnija sociobiologija. Sociobiologiju je stvorio E. 0. W ilson (1975.), a na spol i rod ju je primijenio

David Barash (1979.). Ona se dijelom zasniva na teoriji evolucije Charlesa Darvvina, ali u m nogočemu ide i dalje od izvorne Darwinove teorije. Poput Darnina, sociobiolozi misle da se ljudi i druge vrste razvijaju i m ijenjaju u procesu


prirodnog odabira. Pojedinci unutar vrste se raziikuju p o svojim fizičkim karakteristikama i, s tog stajališta, najvjerojatnije je da će preživjeti i reproducirati se o n i koji su najbolje priiagođeni sredini u kojoj žive. Budući da p otom ci najčešće imaju karakteristike slične svojim roditeljima, zahvaljujući genetskom nasljeđivanju, karakteristike vrste se m ogu mijenjati usporedno s preživljavanjem najsposobnijih. Tako su, da upotrijebim o jed n osta vn i primjer, žirafe postupno razvile duge v ratov e je r su pripadnici vrste s dužim vratom im ali lakši pristup hrani u gornjim dijelovim a krošnje od svojih rođaka s kraćim vratom . Budući da su dugovrate žirafe i njihovi p o to m ci preživljavali češće, dugi je vrat upisan u genetski ustroj vrste. S ociobiolozi idu dalje od Darvvina na dva načina: 1. Oni tvrde da ne evoluiraju samo tjelesna obilježja već i ponašanje. 2. Oni misle da ponašanjem životinja i Ijudi upravljaju genetske upute čija je norma maksimiziratišanse prenošenja gena na buduće naraštaje u zg ojem - to znači da oni pokušavaju osigurati preživIjavanje svojih potomaka. U srcu pokušaja sociobiologije da objasni spolne razlike u ponašanju muškaraca i žena leži teza da spolovi koriste različite strategije maksimizacije šansi za prenošenje vlastitih gena. Barash tvrdi da m uškarci tijekom života proizv ode milijune sperm ija, dok žen e običn o p roizvode samo p o je d n o jajašce, ukupno oko 400 tijekom života. Nadalje, fetus se razvija u ženinu tijelu. S toga muškaraca im a interes oploditi što je m o g u ć e više žena kako bi stvorio maksimalni broj p otom aka koji će nositi n jegove gene. S druge strane, žene ulažu toliko puno vrem ena i energije u svakog p otom k a da one traže kvalitetu o d sv o jih partnera, tako da svaki potom ak ima d obre šanse za k o n a čn o preživljavanje. Stoga odabiru samo genetski najprikladnije partnere. VVilson i Barash nastavljaju i tvrde da različite reproduktivne strategije d o v o d e do različitog ponašanja m uškaraca i žena, a također ih navode da zauzmu različite d ru štven e uloge. U smislu spolnog ponašanja, v jerojatn ije je da će muškarci biti prom iskuitetniji, d o k će žene biti suzdržanije u potrazi za najboljim m ogućim genetskim partnerom . W ilson k aže da se muškarcima “ isplati biti agresivan, nasrtljiv... i neizbirljiv. Teoretski, isplativjje j e za žene da budu sramežljive, da se suzdržavaju sve dok ne pronađu muškarca s najboljim m ogu ćim genima” . Barash govori o tom e da p ostoje prednosti ako se muškarci ponašaju "'na brzaka’ i neobavezno” ,


odnosno ako prihvate pristup “voli ih i ostavi”. W ilson tvrdi da se time m ože objasniti silovanje. S ociobiolozi misle da žene spremnije toleriraju nevjeru svojih partnera. Nevjera muškaraca ima male posljedice za žene, ali ako je žena bila nevjem a, muškarac će m ožd a posvetiti energiju p odizanju tuđeg djeteta. Za W ilsona i Barasha, te razlike im aju šire implikacije. Zato što j e žena uvijek sig u m a d a je dijete genetski njeno, on a će biti spremnija posvetiti punu pažnju od g o ju , a u m ođem o'm draštvu će stoga biti sprem nija postati kućanicom. Usto, ženska potraga za najboljirp muškarcem koji će biti otac n jih ov e djece n'avodi ih da se udaju za muškarce v iš e g dmštVenog statusa od svojeg. Zato što žene m o g u roditi tako “ m alo” djece, muškarci se m oraju natjecati za pristup relativno oskudnim reproduktivnim kapacitetima žena. Veći i agresivniji muškarci bit će uspješniji. Zene se ne moraju natjecati za partnere na ovaj način, a na kraju to đ o v o d i do do-m inacije muškaraca nad ženama. Jedan način na koji su muškarci pokušavali privući žene u ranim dm štv im a bilo j e pokazati da su, kao uspješni lo v c i, on i i najbolji skrbnici. Za so c io b io log e, korijeni rata i težnje z a osvajanjem se nalaze u p oku ša jim a agresivnih m uškaraca da osiguraju i zadrže pristup vlastitim ženama, sprječavajući pristup dragim m uškarcima. S ociobiolozi većinom podupira ove dalekosežne teze istraživanjima na životinjama. Oni navode primjere vrsta majmuna u kojima su dominantni mužjaci uspješniji u pronalaženju partnerica i o dominaciji mužjaka la v o v a nad čoporom lavica. W ilson čak tvrdi da p ostoje primjeri “ g m p n og silovanja” kod divljih pataka. Ipak, Barash niječe da su teze koje zastupaju sociobiolozi seksističke. Smatra da su muškarci i žene jedn ostavn o biološki različiti te da i jedn i i drugi slijede cilj održanja vlastitih gena na poseban način. W ilson priznaje da ljudi, muškarci i žene, nisu prisiljeni ponašati se na netom opisani način; oni mogu odabrati različite tipov e ponašanja. Ali ako to učine, to je protiv n jih ov ih bioloških predispozicija i to ih čini m anje učinkovitima u održanju vrste.

Kritike sociobiologije S ociobiolozi pretpostavljaju da postoji izravna veza izm eđu obrazaca genetskog nasljeđivanja i ponašanja Ijudi. No, ne postoje znanstveni dokazi da takva veza postoji. Za razliku od životinjskog, ljudsko ponašanje više oblikuje okolina n e g o instinkt. Steven Rose, Leon Kamin i R. C. Levvontin (1984.) zapažaju da se, za razliku od većine životinja,

f

dijete rađo s relativno malo dovršenih neuralnih puteva. Tijekom dugog, dugog djetinjstva stvaraju se veze među živčanim stanicama, i to ne samo na osnovi specifičnog epigenetskog programiranja nego i u svjetlu iskustva. R o se e t a/„ 1984., str. 145

Bleierava (1984.) ođbacuje sociobiologiju . Ona je optužuje za etnocentrizam: za pretpostavku da sve ljudsko p onašanje odgovara onom u b jelačkom kapitalističkom svijetu. Primjerice, s o c io biolozi naprosto tvrde da su žen e “sramežljive” , a muškarci “agresivni” a da pritom nisu ispitali različita društva. Okleyjeva (1972.) smatra da postoje m noga društva u kojim a žene nisu “ sramežljive”. Ona tvrdi da “m eđtjjrob rijan cim a, u plemenima Lesu, Kurtatchi, Lepcha, Kwoma i M ataco, žene često preuzimaju inicijativu u spolnim odnosima” . Prema kritičarima, dakle, sociobiologija pokušava objasniti “univerzalno” ljudsko ponašanje koje zapravo uopće nije univerzalno. Nadalje, dokazi kojima se sociobiolozi sluie iz životinjskog svijeta kako bi pođuprli svoje tvrdnje selektivni su. Oni se ne obazira na sve one primjere životinjskih vrsta u kojima mužjaci nisu agresivni i dominantni. Bleierova zapaža da u nekim vrstama primata i majmuna uopće ne postoje hijerarhije zasnovane na dominaciji. U dragim vrstama, kao što su ja pa n ski makaki, m užjakov položaj unutar čopora ovisi o položaju njegove majke. Bleierova navodi da su novije studije otkrile širok spektar ponašanja u primata. Postoje primjeri ženki koje “štite” teritorij, ' bore se za vlastite mlade ili mladunčad dragih majki, oduzimaju mužjacima hranu i udružuju se s dragim ženkama kako bi se borile protiv agresivnih mužjaka”. Ukratko, sociobiolozi se jednostavno ne

osvrću na primjere koji su u protuiječju s njihovim pogledima. Iz to g razloga m n o g e feministice smatraju sociobiolog iju sum njivim pokušajem osiguravanja “znanstvenog” opravdanja muške m oći. John Nicholson (1993.) tvrdi da se sociobiolog ija zasniva na naturalističkoj p ogrešci. Rod se smatra nečim prirodnim i neizbježnim . Način na koji se muškarci i žene ponašaju n e m ože se izm ijeniti i stoga ga treba takvim i ostaviti. N icholson misli da o v o nije točno. Razlike u rodu nisu prirodne i m ogu se mijenjati. Naturalistička pogreška čini sociob iolog iju inherentno konzervativn om đisciplinom : on a se suprotstavlja promjenam a statusa quo. I to unatoč čin jen ici da je m ogu će tvrdi da su rodn e podjele daleko od idealnog i da mogu im ati negativne posljedice. N icholson smatra da bi čak i u sm islu logike sociobiologije, s njenim naglaskom na prenošenje gena, m oglo za m uškarce biti bolje da igraju veću ulogu u podizanju djece. Mogli bism o, primjerice, tvrditi da bi za m uškarce u lovačko-sakupljačkim društvima m oglo biti kontraproduktivno da začinju m nogo djece je r neće biti u stanju osigurati hranu i zaštitu za sve njihove m ajke. Posljedica toga bi bila smrt m noge od te djece. Plodni očevi također neće biti na raspolaganju majkama svoje djece kada on e obole. Stoga bismo m ogli s punim p ra vom tvrditi đa će zapravo "muškarac koji ostaje k od kuće” imati najbolje šanse da ga nadžive djeca koja nose njeg ov e gene”. Drugi problem sa sociobiolog ijom j e u tome da oha ima velikih p oteškoća u objašnjavanju ponašanja poput homoseksualnosti ili d obrovoljn og celibata, koja sprječavaju m ogućnost prenošenja gena na potomstvo.

Biologija i spolna podjela rada

Biološki zasnovana objašnjenja ponašanja m uškaraca i žena nisu ograničena sam o na one koji lociraju ove razlike u horm onim a, m ozgovim a ili genima dvaju spolova. Dragi autori, uključujući antropologe, usredotočuju se na očitije fizičke razlike između muškaraca i žena i povezuju ih s društvenim ulogam a.

George Peter Murdock — biologija i praktičnost__________________________ George Peter M urdock je an tropolog koji tvrdi da su biološke razlike između muškaraca i žena temelj spolne p od jele rada u društvu (M urdock, 1949.). Ipak, on ne kaže da muškarcima i ženam a

pri prihvaćanju p osebn ih draštvenih uloga upravljaju genetski zasnovane predispozicije ili karakteristike. Umjesto toga, on jed n osta vn o iznosi tezu da b iološke razlike, poput v e će ftzičke snage muškaraca i činjenice da žene radaju djecu, d ovod e do rodnih u log a zbog čiste praktičnosti. S obzirom na biološke razlike između muškaraca i žena, spolna podjela rada najučinkovitiji j e način organiziranja društva. U međukulturnom istraživanju 2 2 4 društava, koja sežu od lovačkih i sakupljačkih skupina do m odernih nacionalnih država, M urdock je ispitivao djelatnosti dodijeljen e muškarcima odnosno ženama. Otkrio je da su zadaće popu t lova, sječe drveća i kopanja u rudnicima pretežito muške

1 3 2 Poglavlje 3: Spol i rod

u log e, dok su kuhanje, sakupljanje divljeg povrća, donošenje vode te izrada ođ n osn o krpanje od je će pretežito ženske u loge. Ustvrdio je :

Muškorac sa svojom nadmoćnom fizičkom snagom m ože bolje obaviti nopornije zadoće, poputsječe, kopanja, lova, krčenja zem ljišta i •. gradnje kuća. Neometan, za razliku od žene, ■ fiziološkim teretima trudnoće i dojenja, on se može kretati dalje od prebivališta da lovi ribu, čuva stada i trguje. Ženi pak njezini tereti ne smetaju pri obavljanju lakših zadataka koje m ože obavljati unutar ili u blizini doma, npr. sakupljanje povrča, donošenje vode, priprem a hrane, izra da odjeće i posuđa. M urd o ck, 1949., str. 7

Tako je, zGog svojih bioloških funkcija podizanja d jece i dojenja, žena vezana uz dom ; zbog sv ojih fizičkih svojstava ona je ograničena na m anje naporne zadaće. M urdockje otkrio da spolna podjela rada p o s toji u svim društvima u n jegovu uzorku i zaklju čio da “prednosti inherentne u podjeli rada prem a sp olu vjerojatno m ogu objasniti njezinu un iverzalnost”.

Talcott Parsons — biologija i *'ekspresivna'' žena___________ ______ Slični argumenti se iznose kako bi se objasnila u loga žena u industrijskom društvu. Kao što čem o vidjeti u 8. poglavlju, Talcott Parsons (195Sa)' smatrao je da se izolirana nukleusna obitelj m o d ern og industrijskog društva specijalizirala za dvije osn ovn e funkcije: 1 . s o c ija liz a c iju d jece i 2 . s ta b iliz a c iju o d ra slih osoba.

Da bi socijalizacija bila učinkovita, bitna j e blisko povezana, topla skupina koja pruža podršku. Obitelj zadovoljava ovaj zahtjev i, unutar obitelji, žena je prvenstveno odgovorna za socijalizaciju djece. Parsons se okrenuo biologiji kako bi objasnio ov u činjenicu. Ustvrdio je :

Prema našem mišljenju fundamentalno objašnjenje podjele uloga među biološkim spolovima leži u činjenici da rađanje i rani odgoj djece uspostavljaju snažan, unaprijed zadon, primat odnoso majke s malim djetetom. Parsons, 1955., str. 23

Tako, stoga što majke rađaju i odgajaju djecu, on e imaju bliskiji i snažniji od n os s njima. To je posebn o slučaj u m odem om industrijskom društvu gdje izolacija nukieusne obitelji


snažno fokusira ovu odgovornost za majčinsku ulogu na odrasluženu. Nadalje, odsutnost supruga-oca iz doma tijekom dužih vremenskih rozdoblja zn a či da ona mora preuzeti primarnu odgovornost za djecu. Parsons, 1 955a, str. 23

Parsons j e okarakterizirao ženinu u log u u obitelji kao ekspresivnu, što znači da ona daje toplinu, sigurnost i em ocion aln u podršku. To je bitno za učinkovitu socija lizaciju d jece. S am o j e malen korak od primjene ovih ekspresivnih kvaliteta n a djecu do n jih ov e primjen e na supruga. To j e njezin glavni prilog drugoj fu nkciji izolirane nukleusne obitelji: stabilizacija odraslih osoba. M uški skrbnik p ro v o d i svoj radni dan natječući se u društvu orijen tiranom na uspjeh. Ta instrum entalna uloga d o v o d i do stresa i anksioznosti. Ekspresivna žena olakšava napetost pružajući um ornom skrbniku ljubav, razum ijevan je i brigu. Parsons je tvrdio da, u svrhu učinkovitoga djelovanja obitelji kao društvenog sustava, treba postojati jasna spolna podjela rada. U tom smislu, instrumentalne i ekspresivne uloge m eđusobno su komplementame. Poput dugmeta i rupice za dugme, one se m eđusobno nadopunjavaju kako bi ostvarile obiteljsku solidam ost. Premda se Parsons znatno udaljio od biologije, ona j e ipak bila n jegova početna točka. Biološke razlike m eđu spolovim a temelj su na kojem se zasniva spolna podjela rada.

John Bowlby — veza majke i djeteta_____________________________ John B ow lby (1953.) j e istraživao ulogu žena i naročito njihovu ulogu m ajke iz psihološke perspektive. Poput Parsonsa, on tvrdi da j e majčino mjesto u domu, gdje se ona brine oko djece, naročito u njihovim ranim godinama. B o w ]b y j e proveo n iz istraživanja m aloljetnih delinkvenata i otkrio da je većina psihološki porem ećenih bila razdvojen a od m ajke u ranoj dobi. M n o g i od njih su odrasli u sirotištima i zbog to g a su bili lišeni m ajčinske ljubavi. Cinilo se da su n esposob n i dati ili primiti ljubav i izg led a lo j e kao da su prisiljeni prihvatiti život ispunjen đestruktivnim i antisocijalnim od nosima. B ow lby je zaključio da je ključno za mentalno zdravlje da “ novorođenče i malo dijete osjete topao, intiman i trajni od n os s m ajkom ”. H ow lbyjevi argumenti implieiraju da postoji genetski utemeljena psihološka potreba za bliskim i intimnim odnosom m ajka — dijete. Tako se majčinska uloga čvrsto pridaje ženi. (Za daljnje

‘đetalje o BowIbyjevim shvaćanjima i s njim a povezanim istraživanjima vidi 6. poglavlje). 1 U ovom dijelu ispitali sm o neke od argumenata koji utemeljuju spolnu podjelu rada na biološk im razlikam a među spolovima. Premda svi argum enti dopuštaju određene varijacije u načinu n a koji se igraju rodne uloge, niti jed a n od njih ne ostavlja m nogo nade onima koji ih žele ukinuti.

Ann Oakley — kulturna podjela rada ______________________________ A nn Oakley (1974.) eksplicitno odbacuje sh vaćanja Murdocka, Parsonsa i Bowlbyja. Ne prihvaća da postoji bilo kakva prirodna ili neizbježna podjela rada ili pripisivanje društvenih uloga na temelju spola. Ona kaže:

Ne samo da podjela rada prema spolu nije univerzalna nego ne postoji razlog zbog čega bi ona trebala biti takva. Ljudske kulture su različite i beskonačno raznolike. One svoj nastanak duguju Ijudskoj inventivnosti, a ne nepobjedivim biološkim silama. Oakley, 1974.

Oakleyjeva prvo poziva Georgea Petra M urdocka na odgovornost, tvrdeći da spolna podjela rada nije univerzalna niti je točn o da određene zadaće uvijek obavljaju muškarci, a druge žene. Ona tvrdi da je M urđockova interpretacija podataka pristrana jer on gleda na druge kulture kroz zapadnjačke i muške oči. Posebice, tvrdi da Murdock ima predrasude o ulozi žena, u smislu majčinske uloge.

Kultura i rodne uloge Oakleyjeva nalazi mnoge dokaze u M urdockovim vlastitim podacim a kako bi napala pretpostavku da biologija uvelike determinira spolnu p odjelu rada. Postoji 14 društava u M urdockovu uzorku od 224 u kojima sječu drva obavljaju ili isključiv o žene ili oba spola jednako, 36 društava u kojima su žene jed in e odgovorne za krčenje zemljišta i 38 u kojima j e kuhanje zajednička djelatnost. Oakleyjeva potom ispituje niz dmštava u kojima, čini se, biologija ima m alog ili nikakvog utjecaja na ženske uloge: 1. Mouti Pigm eji, lovačko i sa k u p lja čko d ru štvo koje živi u prašum am a K o n ga, nem aju nikakvih s p e c ifič n ih

3.

O k re ć u ć i se s u v r e m e n im d r u š tv im a , O a kle yje v a z a p a ž a da su ž e n e v a ž a n d io m n o g ih vojski, n a ro č ito kin eske, b iv š e g S S S R - a , K u b e i Izra e la . U In d iji žene rad e n a g r a d iliš t im a , a u nekim a z ijs k im i la tin s k o a m e rič k im z e m lja m a o n e rade u ru d n icim a .

Kultura i uloga majke-kućanice O akleyjeva takoder napada argum ente Parsonsa i B ow lbyja. K oristeći se prim jerom Alora, indonezijskog otoka, O akleyjeva pokazuje kako u to m i drugim m alim povrtlarskim društvima, ž en e nisu vezane u z svoje p otom stvo, a čini se da to nema nikakve štetne p osljed ice za djecu. U tradicionalnom alorskom društvu žene su uvelike odgovorne za uzgoj i sakupljanje p ovrća. To znači da m oraju p rov od iti m nogo vrem ena izvan sela. Četrnaest dana nakon p o r o da žen e se vraćaju na polja ostavljajući n o v o roden čad na brigu braći i sestrama, ocu ili djedu. Okrećući se zapadnom društvu, Oakleyjeva p ob ija Bowlbyjevu tvrdnju da je “blizak i trajan” od n os majke i djeteta ključan za djetetovu d obrobit. Ona zapaža da m noga istraživanja pokazuju da m ajčino zaposlenje nema štetne posljedice za djetetov razvoj. Neke studije u p u ćuju na to da je m anje vjerojatno da će djeca zaposlenih majki biti đelinkventna od onih čije m ajke ostaju kod kuće. Zapravo, Oakleyjeva tvrdi da “ zaposlene majke više uživaju u sv o jo j djeci i đjeca im m anje idu na ž iv c e nego m ajkama koje su stalno kod kuće” . OakIeyjeva j e p osebn o nem ilosrdna u svom napadu na P arsonsovo shvaćanje obitelji i u lo g e “ ekspresivne” žene u njoj. Optužuje ga da sv oju analizu zasniva na vjerovanjim a i vrijednostim a sv oje vlastite kulture i, naročito, na mitovima o m uškoj superiornosti i o svetosti braka i obitelji. Oakleyjeva tvrdi da uloga ekspresivne kućan icem ajke nije nužna za funkcioniranje obitelji — on a jednostavno postoji jer to muškarcima tako odgovara. Tvrdi da je P arsonsovo objašnjenje rodnih uloga sam o opravdavanje mita u svrhu "k u ćn o g tlačenja žen a” . Oakleyjeva povlači sljedeće zakJjučke: 1. R o d n e uloge su k u ltu rn o a ne b io lo šk i d e te rm in iran e . 2. D okazi iz niza ra zlič itih d ruštava p o kazu ju da ne postoje zadaće (osim rađ an ja) koje isk lju č iv o o b avljaju žene.

pravila za sp o ln u podjelu rada. M uškarci i že n e love zajedno. U loge oca i majke ne razlikuju se o štro , oba

3. Bio lo ške karakteristike ne isk lju č u ju žen e iz p o se b n ih

spola imaju za je d n ičku o d g o vo rn o st za b rig u oko djece.

4. M ajčinska uloga je ku ltu rn a k o n stru kcija . D okazi iz

profesija.

2. Među au stra lijskim urod en icim a s Tasm anije že n e su

n e ko liko društava u p u ću ju na to d a djeci nije p o tre -

odgovorne za lov na tuljane, ribo lo v i h va ta n je o p o -

b a n blizak i trajan o d n o s sa že n sk o m m ajčin skom f i-

sum a (sisavaca koji žive na drveću).

g u ro m .

Poglavlje 3: Spol i rod 1 3 5

1 3 4 Pog!avlje3: Spol i rod

Društvena konstrukcija rodnih uloga

Oakleyjeva misli da su rodne u lo g e proizvedene kulturno, a ne bio lo šk i. Drugim riječima, ljudi uče ponašanje koje se očekuje o d muškaraca i žena u njihovu društvu. To p onašanje nije proizvedeno urođenim karakteristikama: istraživ an ja niza društava pokazuju da se rodne u lo g e m ogu znatno razlikovati. Ma kakve bile biološke razlike između muškaraca i žena, upravo kultura n ekog društva ima najveći utjecaj na stvaranje m uškog ođnosno ženskog ponašanja. Ako p o sto je bioioške tendencije koje navode muškarce i žene da se ponašaju na različite načine, one m ogu biti nadvladane kulturnim faktorima.

Socijalizacija i rodne uloge_________ Oakleyjeva ocrtava kako socijalizacija u m odernim industrijskim društvima obliku je ponašanje d jevojčica i dječaka od najranijeg doba. Zasnivajući svoj rad na nalazima Ruth Hart!ey, Oakleyjeva raspravlja o četiri glavna načina kako se stvaraju rodne uloge: 1. Samoshvaćanje djeteta je pod utjecajem manipulacije. Primjerice, majke posvećuju više pažnje kosi djevojčica i odijevaju ih u "žensku" odjeću. 2. Razlike se postižu usmjeravanjem dječaka i djevojčica prema različitim sadržajima To je naročito očito u tome što se djevojčicama daju igračke koje ih navode da uvježbavaju svoje očekivane buduće odrasle uloge kao majke i kućanice. Djevojčice za igru dobivaju lutke, mekane životinjice i sićušno pokućstvo. Dječacima se, s druge strane, daju igračke koje ih navode na više praktično, logično i agresivno * ponašanje, primjerice kocke i pištolje. 3. Jošje jedan aspekt socijalizacije i korištenje verbalnih izraza, primjerice 'Ti si zločest dečko” ili "Ti si dobra djevojćica". To navodi malu djecu da se identificiraju sa svojim rodom i oponašaju odrasle istog roda. 4. Muška i ženska djeca su izložena različitim aktivnostima. Primjerice, djevojčice se naročito navodi da se uključuju u kućne poslove. Usto, brojne su studije dokumentirale kako se stereotipi muškosti i žerrskosti pojačavaju tijekom djetinjstva, pa i odraslog života. Feministice su naročito snažno napale medije zbog toga što portretiraju muškarce i žene u njihovim tradicionalnim društvenim ulogama.

Pripisivanje roda____________________ S upravo opisanog stajališta, rod je društveno konstruiran u smislu da su razlike u ponašanju muškaraca i žena naučene, a nisu neizbježna posljedica biologije. E tnom etodolozi Suzanne J. Kessler i W endy McKenna (1978.) idu i dalje. Kao etnom etodolozi one su zainteresirane za način na koji pripadnici društva kategoriziraju svijet oko sebe. Iz njihove perspektive, pripisivanje roda ođluka o tom e je li druga osoba muško ili žensko - društveno j e proizvedeno, baš kao i rodne uloge. V ećini ljudi čini se o čitim je li tko muškarac ili žena, a uzima se zd ra v o za g otov o da će se odluka o spolu druge o s o b e preklapati s biološkim “ činjenicam a”. K esslerova i M cK enna s time se ne slažu; one niječu da postoji b ilo kakav jasan i precizan način razlikovanja muškaraca od žena.

Dva ili više spolova? Ta iznenađujuća teza j e poduprta n izom argumenata i dokaza. Kesslerova i M cK enna pokušavaju pokazati da p ostoje iznimke u svakom pravilu p om oću kojeg se n avodn o razlikuju spolovi. Svi horm oni postoje i u muškarcima i u ženama, tako da hormoni ne m ogu biti ja sn a linija podjele među spolovima. Neke žene im aju visoke razine androginih horm ona, dok neki muškarci imaju relativno niske razine tih istih hormona. Neki pojedinci imaju muške krom osom e (XY), ali su neosjetljivi na učinke androgina (muških spolnih hormona) i stoga izgledaju fizički kao žene. U natoč njihovu m uškom genetskom ustrojstvu, njih se uvijek smatra ženama. Drugi Ijudi imaju sv ojstv o poznato pod imenom Turnerova sin đrom a. Oni nem aju niti XY krom osom e, niti norm alni ženski par XX. Umjesto toga, imaju je d a n jedini X kromosom, koji se o b ičn o iskazuje kao XO. Mali broj Ijudi s ovim svojstvom ima nekoliko XYY kromosoma kao i previadavajući XO. Oni izgledaju kao žene, ali m ogu pasti na “sp olnim testovima” koji se provode, primjerice, na ženskim sportskim natjecanjima. Kesslerova i McKenna tvrde da j e glavni način određivanja roda pri rođen ju provjera genitalija. No, čak i to može dati dvosm islene dokaze. Neka novorodenčad i odrasii Ijudi imaju i ženske i muške genitalije, što j e poznato kao herm afroditizam.

Kesslerova i McKenna zapažaju da, u n atoč tim anomalijama, i ja vn ost i znanstvenici skloni su gledati na m uškarce i žene kao na suprotnosti i odbijaju priznati m ogućnost srednjeg stanja. No, to uvijek nije b ilo tako. Neka su društva priznala treću rodnu u log u : berdache. Nekoliko sjevern oameričkih indijanskih plem ena priznaje berdache. Oni su obično “ muškarci” koji se odijevaju i na određeni način ponašaju kao žene. U nekim društvima oni im aju visoki status, u drugima nizak, ali u svim slučajevima smatra ih se p o se b nim rodom. U zapadnom industrijskom društvu hermafrodite se g otov o uvijek kategorizira kao muškarce ili žene. U plemenima poput P otoka iz istočne Afrike oni bi vjerojatno bili smješteni u treću kategoriju.

Razmještanje u spolove Nakon što su đ ovele u pitanje najosnovniju pretpostavku (da postoje samo dva spola), Kesslerova i McKenna nastavljaju raspravljati o tome kako drugi pripisuju spol pojedincim a. Ovaj p roces su proučavak intervjuirajući transseksualce, ljude koji djeluju biološki norm alno, ali se osjećaju pripadnicima “suprotnog” spola. Neki, ali ne svi, transseksualci ođlaze na operacije kojima će se izmijeniti njihove genitalije, običn o se m ijenjajući od muškog na žensko. Obično se rod i genitalije međusobno izjed načavaju: veza medu njima se uzima bez preispitivanja. No, od ljudi se ne očekuje da će nekoga koga su upravo upoznali zam ofiti da skine svoju odjeću kako bi m ogli odrediti kojeg je dotična osoba spola. Za razliku od toga, spajaju se razne vrste podataka kako bi promatrač m ogao dotičn oj osobi pridati spol. Jednostavno će se pretpostaviti da netko tko izgleda i ponaša se kao žena o d n osn o muškarac, ima i odgovarajuće genitalije. P ostojanje transseksualaca znači da ta pretpostavka nije uvijek precizna. Biološki muškarci ponekad žive kao žene i prihvaćeni su kao žene. Kako ijudi odlučuju kojeg j e roda druga osoba? Prema Kesslerovoj i McKenni u to su uključena četiri glavna procesa: 1. U obzir se uzimaju sadržaj i način govora drugih. Neki transseksualci koji su se pretvorili iz muškaraca u žene uvježbavaii su svoj ženski izgled-time što su više modulirali glas i više pokretali mišiće iica za vrijeme govora. Drugi su se predstavljali kao "gospođa" i time uklanjali svaku sumnju koja je možda postojala u promatračevu umu. 2. Drugi važan faktor u pripisivanju roda je javna fizička pojava. Primjerice, žene koje su se pretvorile u muškarce prikrivale su grudi povezivanjem ili nošenjem široke odjeće. 3. Informacija koju Ijudi daju o svom prošlom životu pomaže odrediti rodnu pripadnost. Ponovno,

transseksualci moraju paziti da bi izbjegli sumnjičavost. Možda će im trebati lažna priča. U jednom slučaju žena koja je postala muškarcem povezala je nošenje više naušnica s pripadnošću opasnoj uličnoj bandi. 4.

Konačno, važan faktor je golo tijelo. Premda su, dakako, obično odjeveni, transseksualci trebaju izbjegavati određene situacije (poput odlaska na plažu ili spavanja u zajedničkoj sobi s drugima) ako nisu obavili odgovarajuću operaciju i fizički izmijenili spol.

Preuzim anje identiteta spola kojem biološki ne pripadaju teško je i zahtjevno za transseksualce. Za v ećin u ljudi poklapat će se horm oni, krom osomi, genitalije i njima pripisan rod. N o, iznimke koje su proučavale Kesslerova i M cKenna pokazuju da se čak i najosnovnija podjela — između muškaraca i žena - m ože shvatiti kao barem d jelom ičn a društvena konstrukcija.

Spolne i rodne razlike — ___________________ _ _ zaključak Neki sociolozi su pokušali zaobići raspravu o tom e oblikuju li spol ili rod ponašanje muškaraca od n osn o žena. I David Morgan (1986.) i Linda Birke (1986.) tvrde da su spol i rod u interakciji. Spolne razlike utječu na rodne razlike i vice versa. Linda Birke tvrdi da “ženska biologija stvarno i materijalno utječe na n jih ov e živote". Iznosi tezu da fem inistice ne m ogu zanemarivati b iološke činjenice, prim jerice da žene imaju m enstruaciju i da mogu rađati. No, i Morgan i Birkeova također tvrde da je kulturna interpretacija bioloških razlika vrlo važna. Tako David Morgan kaže:

Ako se određene razlike između muškaraca i žena mogu smatrati ključnima, ovo je samo po sebi kulturna činjenica i ima svoje posljedice, premda je to rezultat kompleksne interakcije između biološkog i kulturnog, a ne primarno utvrđivanje samo biološkog. M organ, 1 986., str. 35

U devetnaestom stoljeću, primjerice, neki su Ijudi mislili da muškarci i žene imaju fiksnu kolićinu energije. Za razliku od muškaraca, mislilo se da žene troše većinu sv oje energije na menstruaciju, trudnoću i menopauzu. Danas mnogi Ijudi vjeruju da horm onalne razlike igraju glavnu u log u u oblikovanju ponašanja muškaraca i žena. Birke kaže da se u to vjeruje un atoč činjenici da “jed n ostavn o ne postoji niti jed an horm on niti klasa hormona koji pripadaju isključivo jednom ili drugom rodu”. Ono što je


najvažnije j e značenje koje se pripisuje raziikama, stvarnim ili zamišljenim, u društvu. Za različito shvaćanje odnosa spolnih i rodnih razlika vidi raspravu o Connellovu djelu o muškosti (str. 191196). Proteklih godina p o ja č a o se teorijski naglasak na razlikam a među ženam a i na razlikam a


m eđu m uškarcim a. Friznalo se da postoji niz načina da se b u d e žensko i n iz načina da se bude m uško. M anje su se naglašavale sp oln e/rod n e razlike među muškarcima općen ito i žen a m a općen ito. 0 tim pristupima raspravljat ć e m o poslije (vidi str. 157-163 i 191-196).

Rodna nejednakost Dosađ sm o u ovom poglavlju ispitivali o'bjašnjenja razlika među muškarcima i ženama. Te razlike su se ponekad shvaćale temeljem nejednakosti među njim a, a sad ćemo detaljnije razmotriti te nejednakosti. Razvoj feminizma je d o v e o do toga da se pažnja usredotoči na podređeni položaj žena u m nogim društvima. V ećinom su fem inistice sociologin je stvorile teorije rodne nejednakosti, pa opet m alo je slaganja o uzrocima o v e nejednakosti, kao i oko toga što bi trebalo poduzeti kako bi se ove nejednakosti smanjile ili ukinule. U novije doba fokus se pom aknuo s naglašavanja nejednakosti na naglašavanje različitosti. M ožem o razlikovati nekoliko feminističkih pristupa: 1. radikalni feminizam, 2. marksistički i socijalistički feminizam, 3. liberalni feminizam, 4. crni feminizam, 5. postmoderni feminizam. Postoje znatna preklapanja ovih pristupa, a svakome od njih pripadaju femjnistice koje zastupaju različita shvaćanja. Ipak, razlikovanje ovih perspektiva j e važno. Ono pom aže da se razjasne neki od glavnih sporova unutar feminizma, a feministice sebe najčešće smještaju u je d n u od ovih kategorija. Ukratko ćem o ocrtati svaku perspektivu prije no što detaljnije razm otrim o kako se o n e prim jenjuju na posebne aspekte rodne nejed nakosti.

Radikalni feminizam________________ Radikalni feminizam optužuje muškarce za eksploataciju žena. Za radikalne feministice koristi od podređenosti žena imaju prije svega muškarci. Smatra se da su žene eksploatirane jer za muškarce obavljaju neplaćeni rad, baveći se odgojem djece i kućnim poslovima, i stoga što im je zapriječen pristup pozicijam a moći.

Radikalne fem inistice smatraju da je društvo patrijarhalno — njime dominiraju i upravljaju muškarci. S to g stajališta, muškarci su vladajuća, a žene podređena klasa. Obitelj radikalne fem inistice često smatraju ključnom institucijom u kojoj se žene tlače u suvremenim društvima. Obitelji se svakako pridaje v eća važnost nego u marksističkoj sociologiji, gdje j o j se pripisuje samo sekundarno značenje, kao dijelu nadgradnje. Radikalne fem inistice zastupaju mišljenje da su žene oduvijek bile eksploatirane i da samo revolucionarna prom jena može pružiti mogućnost za njihovo oslobođenje. No, unutar te skupine dolazi do razmimoilaženja glede pođrijetla tlačenja žena i njegova m ogu ćeg razrješenja. Neke radikalne feministice, p opu t Shulamith Firestone (1972.), misle da tlačenje žena proistječe iz njihove biologije, naročito iz činjenice što rađaju. Druge ne smatraju biologiju toliko važnom ; one mušku dominaciju shvaćaju proizvodom kulture. Neke od njih naglašavaju silovanje i muško nasilje prema ženama kao m etode kojima muškarci osiguravaju i održavaju sv oju moć. Stoga što se muškarce smatra neprijateljima ženskog oslobođ enja, m noge radikalne fem inis- ■* tice ođbacuju bilo kakvu p o m o ć muškog roda u svojoj borbi za postizanje prava kojima teže. Separatističke fem inistice tvrde da se žene moraju organizirati neovisno, izvan društva kojim dom iniraju muškarci. Nekolicina, poput pripadnica Revolucionarne feminističke skupine iz Leedsa (1982.), tvrdi da sam o lezbijke m ogu biti istinske fem inistice, bu du ći da samo on e m ogu biti p otp u n o neovisne o muškarcima. Jedna n a ročito radikaina skupina, zagovorn ice ženske n a d m oći, tvrde ne sam o da su žene"jednake muškarcima nego da su zapravo m oralno nadmoćnije. One žele patrijarhat zamijeniti m atrijarhatom (vladavinu muškaraca zamijeniti vladavinom žena). Iz takve perspektive, muškarci nisu od govorni samo stoga što eksploatiraju žene nego i za niz drugih problema. To može uključivati sukobe, ratove, uništavanje okoliša, z lo uporabu znanosti, tako da on a ne zadovoljava Ijuđske potrebe, i tako đalje.

Rosem arie Tong razlikuje dvije skupine radikalnih fem inistica (Tong, 1998.). Radikalno-libertarijanske feministice misle da je i m oguće i poželjno da se rodne razlike iskorijene ili barem znatno smanje. Stoga one teže stanju androginije u kojemu se žene i muškarci ne razlikuju bitno. Iđealno stanje bi bilo ono u kojem će žene i muškarci preuzeti najpoželjnije karakteristike i' jed n ih i drugih. One vjemju da su razlike između muškog i ženškog dmštveno konstmirane. Ako se ove razlike uklone, doći će do jednakosti muškaraca i žena. Druga skupina, radikalno-kulturne fem in istice, v je m je u superiornost ženskoga. Kao što to T ongova kaže:

Doleko od toga da vjeruju da oslobođena žena treba imati i muška i ženska svojstva i ponašanje, ove kulturno-radikolne feministice izražovaju stov da je bolje b iti žena/žensko nego muškarac/muško. Takoženene trebaju zapravo pokušavati b iti nalik muškarcima. Tong, 1998.

Prema Tongovoj, on e slave karakteristike povezane sa ženskošću p op u t “međuovisnost, zajedništvo, povezivanje, dijeljenje s dm gim a, emocija, tijelo, povjerenje, odsutnost hijerarhije, priroda, im anencija, proces, radost, mir i ž iv o t” . S dmge strane, on e su neprijateljske prema karakteristikama k o je se povezuju s muškošću, a to su "neovisnost, autonomija, intelekt, volja, opreznost, hijerarhija, dominacija, kultura, transcendencija, proizvod, asketizam, rat i smrt”. T on gova prihvaća da je razlika izm eđu radikalno-libertarijanskih feministica i kulturno-radikalnih feministica m ožda prenaglašena, ali misli da to odražava stvarne i značajne razlike.

Marksistički i soeijalistički feminizam___________________________ M arksističke i socijalističke fem inistice ne pripisuju eksploataciju žena u potpunosti muškarcima. One smatraju da je kapitalizam, a ne patrijarhat, prvenstveni izvor ženskog potlačivanja, dok su kapitalisti oni koji od toga profitiraju. Poput radikalnih feministica, one smatraju da je neplaćeni ženski rad kućanica i majki jeđ an od glavnih načina na koji su žene eksploatirane. Premda muškarci većinom imaju koristi od toga, oni koji prvenstveno profitiraju od ženskog neplaćenog rada su kapitalisti budući da se nove generacije radnika reproduciraju besplatno. (Za raspravu o ov om pitanju vidi 8. poglavlje.) Tako marksističke i socijalističke fem inistice povezuju tlačenje žena s proizvodnjom bogatstva, dok radikalne fem inistice pripisuju v eću važnost rađanju. Marksističke feministice također puno

više naglašavaju eksploataciju žena na plaćenim poslovima. Smatra se đa je hendikepirani položaj žena posljedica pojavljivanja privatnog vlasništva i toga što on e ne posjeduju sredstva za p roizv odnju, što ih zauzvrat lišava m oći. Premda se marksističke i socijalističke fem inistice slažu s radikalnim fem inisticam a da su žene kao skupina eksploatirane, naročito nakon đolaska kapitalizma, one su osjetljivije na razlike između žena koje pripadaju vladajućoj klasi i onih koje su iz proleterskih obitelji. U tom p og ledu, žene im aju zajednički interes s radničkom klasom, a za razliku od radikalnih fem inistica, marksističke i socijalističke fem inistice v id e v eće m ogućnosti suradnje žena i muškaraca iz radničke klase. Marksističke feministice s radikalnim fem inisticama dijele želju za revolucionam om prom jenom ; no, one teže uspostavi kom unističkog društva. One misle da će u takvom društvu (gdje će postojati zajedničko vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju) nestati rodne razlike. Rađikalne feministice s njim a ne dijele ov a k v o mišljenje prema kojem tlačenje žena ima različito podrijetlo i uzroke te stoga zahtijeva različito rješenje. Ne postoji potpuno jasna podjela između marksističkih i socijalističkih fem inistica; puno toga im j e zajedničko. Ipak, marksističke fem inistice traže obuhvatnije promjene od socijalističkih. Socijalističke fem inistice više v jem ju u m ogućnost postupnoga kretanja kapitalističkog društva prema jednakosti spolova. One v id e više izgleda za promjenu unutar demokratskog sustava.

Liberalni feminizam_________________ Liberalni fem inizam nema tako jasno razvijene teorije rodnih nejednakosti kao radikalni i marksistički, od n osn o socijalistički feminizam. Ipak, vjerojatno upravo liberalni feminizam uživa veću popularnost od drugih perspektiva. To je većinom zato što su njegovi ciljevi umjereniji, a njegova shvaćanja predstavljaju m anji izazov postojećim vrijednostima. Liberalne fem inistice teže postupnim promjenama u političkom , ekonomskom i društvenom sustavu zapadnih društava. Za liberalne feministice, nitko nema koristi od postojećih rodnih nejednakosti; rmiiškarci i žene trpe jer su potisnuti potencijali i žena i muškaraca. Primjerice, mnoge žene s potencijalom da budu uspješni i kvalificirani/vješti pripadnici radne snage ne dobivaju m ogućnost da razviju svoje talente, dok su muškarcima uskraćeni neki užici biiskog odnosa s vlastitom djecom. Objašnjenje te situacije, prem a liberalnim feministicama, nije toliko u strukturama i institucijama društva n eg o u njegovoj kulturi i shvaćanjima pojeđinaca.

138


Poglavlje 3: Spol i rod

Socijalizađja u rodn e uloge im a tu posljedicu da proizvodi kruta, nefleksibilna očekivanja od muškaraca i žena. Diskriminacija sprječava žene da im ajujednake m ogućnosti (kao i muškarci). Stvaranje jednakih m ogućnosti, naročito u obrazovanju i na p oslu, glavni j e cilj liberalnih fem inistica. One ostvaruju taj cilj uvođenjem za k o n a i pokušavajući izmijeniti shvaćanja. U Britaniji su podržale uvođenje Za k on a o spolnoj diskrim inaciji (1975.) i Zakona o jed n ak im p laćam a (1970.) u nadi da će ti zakoni pom oći okončavanju diskriminacije. Pokušavaju iskorijeniti seksizam i stereotipna shvaćanja žena i muškaraca iz dječjih knjiga i m asovnih medija. Ne zahtijevaju revolu cionam e prom jene u dm štvu: žele reforme koje će se odvijati unutar postojeće društvene stmkture i djeluju kroz demokratski sustav. Budući da smatraju kako p o s tojeće rodne nejednakosti ne koriste nikome (premda su naročito štetne za žene), liberalne fem inistice su spremne djeiovati zajedno sa svim pripadnicima dm štva koji podržavaju njihova m išljenja i ciljeve. Premda je najm anje radikalan o d svih feminističkih perspektiva, liberalni nazor svejedno m ože dovesti do značajnih dm štvenih promjena. U najmanju mku, prom jene koje o n podržava m ogu dovesti do to g a da će žene imati isti pristup visokostatusnim poslovim a kao i muškarci.

Crni feminizam______________________ Grni fem inizam se razvio zbog nezadovoljstva d m gim tipovima fem inizma. C m e feministice, poput Bell Hooks (1981.), tvrde da dm ge fem inistice, baš kao i muški antirasisti, ne govore o posebnim problemima s kojima se suočavaju c m e žene. Pišući 1981., H ooksova je ustvrdila da se crne žene u SAD-u nisu udm žile

da bi se borile za ženska prava je r m i ne vidimo "ženskost" kao važan dio identiteta. Rasistička, seksistička socijalizacija navela na sje da obezvrijedimo svoju ženskost i da smatramo rasu jedinom relevantnom oznakom identiteta. Hooks, 1981.

Crne žene su se pridružile borbi za građanska prava, ali organizacijama su dominirali muškarci, a ženskim pitanjima nije pridana nikakva pažnja. Hooksova tvrdi da suvremena crnkinja m ože naučiti mnogo od nekih od svojih prethodnica iz đevetnaestog stoljeća koje su zacrtale put distinktivn om cm om fem inizmu. H ooksova opisuje shvaćanja Sojoum er Tmth, cm e Amerikanke koja se borila da cm e žene dobiju pravo glasa zajedno s cm im muškarcima. Tm thova je relda da, ako cm kin je ne uspiju u sv ojoj borbi za pravo glasa,

onda će “ o b ojen i biti gospodari nad ženam a i bit će isto tako loše kao što j e b ilo ” (navedeno u: Hooks, 1981.). Na konvenciji pokreta za ženska prava od ržan oj u Ohiu 1852. bijeli muškarci su tvrdili da žen e ne trebaju im ati ista prava kao i muškarci je r su fizički in feriom e muškarcima i nesposobne obavljati teške fizičke poslove. Sojoumer T m th je odgovorila na ovaj argument strastvenim govorom u kojem j e rekla:

Pogledajte me! Pogledajte m i rukeL. Orala sam i sadila, skupljala žito, i nijedan mi muškarac nije bio ravan — a za r nisam žena? Mogu raditi isto koliko bilo koji muškarae (kad dobijem posao) i podnijeti bičevanje - a za r nisam žena? Hooks, 1981., str. 160

Govor T m th ov e je istaknuo razlike u iskustvu crnih i bijelih žena. Za neke crne fem inistice te su razlike naslijeđe ropstva. Patricia Hill Collins (1990.) kaže da je ropstvo “ oblikovalo sve kasnije ođnose k oje su cm e žene im aie unutar afričkoameričkih obitelji i zajednica, s poslodavcim a, i m eđusobno, i stvorilo politički kontekst ženskoga intelektualnog rada”. Za Collinsovu, koja piše 1990., v ećin a feminističkih teorija "potiskuje ideje crnih žena” i koncentrira se na iskustva i patnje bijelih žena, najčešće pripadnica srednjeg sloja. Primjerice, feminističke kritike obiteljskog života ispituju situaciju supruga iz srednje klase koje su u vrlo različitom položaju od većine cm ih žena. Postoji “m uška pristranost u crnačkoj socijalnoj i političkoj m isli” i “rasistička pristranost u feminističkoj teoriji”. Crni fem inizam bi m ogao ispraviti tu pristranost pozivajući se na iskustva crnih žena. Mnoge su cme žen e bile zaposlene kao sluškinje u bijelim obiteljim a. Iz tog položaja m ogle su vidjeti “demistificiranu bjelačku m o ć ”. Vidjele su bijelce kakvi su uistinu, pa ipak su ostale ekonomski eksploatirani “ autsajderi” . Tako se crne fem inistice mogu pozivati na "perspektivu autsajdera nastalu p oložajem cmih žena na tržištu rada” i mogu razviti “ različit pogled na kontradikcije između d jelovan ja i ideologije dominantnih skupina” . Poput H ooksove, Collinsova se nadahnjuje uvidima S ojou rn er Tmth da bi pokazala kako crne žene m ogu napasti patrijarhalnu ideologiju. Primjerice, o n e m ogu napasti mišljenje da su žene krhke i slabe, pozivajući se na vlastito iskustvo fizički zah tjev n og rada. Rose M. Brewer (1993.) vidi temelj teorije crnih feministica kao “shvaćanje rase, klase i roda (spola) kao simultanih snaga” . Crne žene su hendikepirane stoga što su crne, stoga što su žene i stoga što su pripadnice radničke klase, ali njihovi problem i su više od zbroja tih dijelova:

svaka nejednakost jača i um nožava svaku od ostalih nejednakosti. Tako se problemi cm ih žena m ogu predstaviti kao da proizlaze iz “rasa x klasa x sp ol”, a ne form ule “rasa + klasa + spol” . Distinktivna odlika cm og feminizma za B rew erov u je da on proučava “m eđuigra rase, klase i spola u oblikovanju života i ograničavanju živ otnih mogućnosti cm ih žena”. Heidi Safia Mirza (1997.) tvrdi da postoji potreba za posebnim cm im britanskim fem in iz m om . Ona ne tvrdi da cm e Britanke im aju je d in stven uvid u to što je istinito, a što nije, ali vjeraje da ta skupina m ože dati važan p rilog razvoju fem inističkog i d ra g og znanja. One m ogu dovesti u pitanje iskrivljene pretpostavke dominantnih skupina p oziv aju ći se na vlastito iskustvo. One nude “ druge načine spoznaje" i m ogu “unijeti izvjesnu količinu kritičke rasne/spolne refleksivnosti u m aticu akađem skog m išljenja”.

Posebice cme britanske fem inistice mogu dovesti u pitanje prevladavajuću sliku cm e Britanke kao pasivne žrtve rasizma, patrijarhata i klasnih nejednakosti. One m ogu potkopati sliku “ o poslušnoj ženi i kćeri, marljivoj (ali sretnoj i zahv alnoj!) radnici, seksualno pristupačnoj egzotičnoj dragoj, kontrolirajućoj aseksualnoj m ajci ili jed nostavn o hom ogeniziranoj “ženi iz Trećeg svijeta". Umjesto toga, cm e britanske fem inistice su u stanju pokazati kako su crne Bijtanke bile “hrabre, p onosn e i jake”. One se bore 'protiv nasilja u ob itelji; pokušavaju nadvladati seksizam i rasizam u škoii; razvijaju alternativne oblike obitelji u kojima su žene autonomne i dovode u pitanje djelatnosti policije i imigracijskih vlasti. Dovele su do toga da se njihov glas čuje, umjesto da se oslanjaju na drage da ispričaju njihovu priču. Crna feministička m isao je imala određeni utjecaj na postmoderni feminizam. 0 njemu ćem o raspravljati na str. 157-163.

Podrijetlo rodnih nejednakosti — feministički pogledi Premda se m noge feministice ja sn o svrstavaju u jed n u od perspektiva koje sm o upravo ocrtali, s dragima to nije slučaj. Tako se, u ulom cima koji će uslijediti, ne mogu sva objašnjenja o rodnim nejednakostima o kojima ćem o raspravljati “ uredn o ” pripisati pojedinačnim perspektivama. Feministice se ne slažu o podrijetlu nejed nakosti muškaraca i žena. Neke vjeruju da su žene oduvijek imale podređeni položaj u svim draštvima, drage tvrde da se podrijetlo rodnih nejeđnakosti m ože naći u posebnim povijesnim događajima.

Shulamith Firestone — radikalno feminističko shvaćanje______________

fikacije. Prethodio je klasnom sustavu i bio temelj iz kojeg su evoluirali svi dragi oblici stratifikacije. Ona daje v rlo ja sn o objašnjenje njegova podrijetla. Kaže da su “ muškarci i žene stvoreni različiti i nisu jed n ak o obdareni” . Nejednakosti i p odjela rada izm eđu žena i m uškaraca izrastaju izravn o iz biologije. B iološke razlike su stvorile oblik draštvene organizacije koji on a naziva b io lo šk o m obitelji. Premda se draštva razlikuju po ulogam a muškaraca i žena i oblicim a koje preuzim a obitelj, svim draštvima za jed n ičk a je biološk a obitelj, koja ima četiri klju čn e karakteristike.

Biološka obitelj 1. Ž e n e su hendikepirane svo jo m b io lo gijo m .

U svojoj knjizi D ija le ktik a sp o la (The D ia le c tic s o f Sex), objavljen oj 1970., Firestoneova j e prvi put ocrtala radikalno fem inističko objašn jen je ženske nejednakosti. Za Firestoneovu je s p o ln o tlačenje bilo prvi i najtemeljniji oblik tlačenja. Za razliku od marksista, Firestoneova ne pridaje primarnu važnost ekonom skim razlikama u objašnjenju nejednakosti. Prem da priznaje v a ž nost M arxovih i Engelsovih radova, kritizira ih zato što ograničavaju sv oje studije na e k o n o m sku proizvodnju. Prema njezinu mišljenju, oni su zanemarili važan dio m aterijalnog svijeta — “ reprodukciju". Firestoneova misli da j e o n o što naziva s p o ln im klasnim sustavom bio prvi oblik strati-

M en stru acija, m e n o p a u za i rađanje fizie ki su tereti za žene, dok tru d n o ća i dojenje im a ju n ajozbiljnije d ru štve n e posljedice. U to vrijem e, kad su žene tru d n e ili paze na d je cu , "njihov fiz ič k i opstanak o v is i o m uškarcim a (b io to brat, o ta c, m už, Iju b avn ik ■■ ili klan, država, n a jšira zajednica)". 2. O v isn o st žena o m u šk a rcim a se u v e ć a v a dugim r a z d o b ljim a tijekom kojih su m ala d jeca ovisn a (o m a jkam a), za razliku od m la d u n ća d i d ru g ih vrsta. 3. M e đ u o visn o stm a jk e i djeteta i sa s v o je strane n jih o v u ovisnost o m u ška rcim a , n a la zim o u svim d ru štvim a, i oni u tje ču na p sih o lo g iju svakog č o v je ka. O visn ost o m u šk a rcim a p roizvo d i nejednake o d n o se moći i p s ih o lo g iju m oći.

Poglavlje3: Spol i rod 141

1 4 0 Poglavlje 3: Spol i rod 4. Konačrta karakteristika b io lo ške obitelji je da je ona temelj svih tip o va nejednakosti i stratifikacije. M uškarci iz v la č e užitak iz s v o je m oči nad že n a m a i žele proširiti svo ju moć na d o m in a c iju nad m u š k a rc ima. Sp o ln i kla sn i sustav n a c rt je i prototip e k o n o m sko g a k la s n o g sustava. E ko n o m ski klasni s u s t a v je sredstvo p o m o ć u kojeg neki m u ška rci d o m in ira ju nad d ru gim m uškarcim a. Z a to što je spolni k la sn i sustav te m e lj dru gih klasnih su sta va, Firestoneova misli da o n m ora biti uništen prije no što dođ e do bilo kakvog o zb iljn o g napretka u pravcu je d n a k o sti. Ona kaže: "S p o ln i klasni s u s t a v je model svih d ru g ih e ksp loativn ih sustava i s to g a je on trakavica koju mora prije sv e g a elim inirati sva ka prava re v o lu cija .”

nuje žensku biologiju . Tako, kad bi se izmijenila ova univerzaina evaluacija, bio bi uldonjen temelj ženske podređenosti. Ortnerova tvrdi da se u svakom društvu kulturi pridaje viša vrijednosti nego prirodi. Kultura je sredstvo pomoću kojega čovječanstvo kontrolira i regulira prirodu. Zahvaljujući izumu oružja i lovačkih tehnika, ljudi mogu loviti i ubijati životinje; zahvaljujući izum u religije i rituala, ljudi mogu zazivati nadnara'vne sile da osiguraju uspješan lov ili obilnu žetvu. Zahvaljujući kulturi, ljudi se ne moraju pasivno podređivati prirodi: oni je m ogu regulirati.i kontrolirati. Tako ideje i tehnologija čovječaiistva (to znači, kultura) imaju moć nad prirodom i stoga se smatra da su jo j nadređeni.

Biologija i jednakost Stoga što sp oln a klasa ima b iološko podrijetlo, biološka je d n a k o s t je jed in a m oguća početna točka za n jezin u eliminaciju. Firestoneova misli da su učinkovite metode kontracepcije p o m o g le u opuštanju lanaca ženskog ropstva time što su im dale veću kontrolu rađanja. Čak i uz to, kontracepcijska p ilula i druga sredstva nisu osiobodila ženu od tru dn oće u potpunosti; ovo bi bilo moguće sam o kad bi djeca m ogla biti začeta i kad bi se m ogla razvijati izvan matemice. Jednom kad se to dogodi, žen e više neće biti prisiljene ovisiti o muškarcima u jednom dijeiu sv og života. Pa i ov o bi tek bio prvi korak prema potpun oj revoluciji. Uz biološke prom jene, morali bi biti uništeni i ekonom ski klasni sustav i kulturna nadgradnja. Ekonomska će jednakost uslijediti nakon biološke, a morat će se ukinuti i p sih olog ija moći. Snaga argumenata Firestoneove jest u njezinoj sposobnosti da objasni sve oblike stratifikacije, ali o v o radikalno feminističko stajalište o nejednakosti izazvalo je brojne kritike. Firestoneova ne objašnjava varijacije ženskog statusa u različitim društvima i različitim vrem enim a. Primjerice, u nekim društvima žene nem aju prvenstvenu odgovornost za brigu oko djece, i čini se da ih ženska biolog ija ne čini ovisnim a o muškarcima tijekom dugih razdoblja (kao što smo vidjeli u raspravi Oakleyjeve o kulturnoj podjeli rada, str. 133). Ako je tako, onda m ožd a biologija sama ne može objasniti rodne nejednakosti. „

Sherry B. Ortner — kultura i obezvrjeđivanje žena________________ Sherry B. Ortner (1974.) slaže se s Firestoneovom da su žene općenito potlačene i obezvrijeđene. Ipak, ona tvrdi da nije biolog ija kao takva o n o što propisuje ženama njihov društveni status, nego način na koji svaka kultura definira i vred-

Ž e n e i priroda Ta univerzalna evaluacija kulture kao nadmoćne prirodi osnovni j e raziog za obezvrjeđivanje žena. Misli se da su žene bliže prirodi od muškaraca te da su stoga inferiornije od muškaraca. 1. O rtnerova tvrdi da se žen e u n ive rzaln o definiraju kao bića bliža prirodi z b o g toga što su n jih o v a tijela i fizio lo šk e fu n kcije v iš e povezane s "p riro d n im proc e sim a koji o k ru žu ju reprodukciju v r s te ”. Ti prirodni procesi jesu m e n stru a c ija , trudnoća, rađanje i lakta cija, procesi za ko je je žensko tije lo "prirodno" obdareno. 2. D ruštvena u loga ž e n a kao majki ta ko đ e r se shvaća kao bliža prirodi. O n e su p rvenstveno od govo rne za s o c ija liza ciju .p o to m stv a . N o vorođ en čad i m ala djeca se shvaćaju kao n e š to "jedva Ijudsko", n ešto što je sa m o korak u d a lje n o od prirode z a to što je njihov ku ltu rn i repertoar m ale n u usporedbi s onim odraslih Ijudi. Bliske sveze ž e n a i male djece n a d a lje ih po vezu ju s p riro d o m . 3* B u d u ći da je m a jč in s k a uloga p o v e za n a s obitelji, s a m a obitelj se s m a tr a kao nešto b liže prirodi u usporedbi s d je la tn o stim a i in stitu c ija m a izvan obitelji. Tako se d je la tn o sti poput p o litike, ratovanja i re ligije shvaćaju k a o nešto što je u d a lje n o od prirode

su m u š k a rc i bliži ku ltu ri b u d u ć i da su n jih o vi m isa o n i p roce si d e fin ira n i kao ap straktn iji i o b je ktivniji o d že n skih . B u d u ć i d a se kultura s m a tra su p e rio rn ijo m prirodi, že n sk a p sih a se ob e zvrje đ u je i p o n o vn o s u m uškarci ra n g ira n i više.

Ortnerova zaključuje da se, s obzirom n a njenu biologiju, fiziološke proeese, društvene u log e i psihologiju, žena čini kao posredničko biće između prirode i kulture.

Kritike Ortnerove Ortnerova ne uspijeva defm itivno pokazati da se u svim društvima kultura vrednuje više od prirode. Prem da mnoga društva imaju rituale kojima se pokušava kontrolirati priroda, nije ja s n o da je priroda n u žn o obezvrijeđena u uspoređbi s kulturom. Uistinu, moglo bi se tvrditi da sam o postojanje tih rituaia upućuje na nadm oćnu silu prirode. Stephanie Coontz i Peta Henderson (1986.) daju neke primjere koji su suprotstavljeni Ortnerovoj. M eđu pripadnicima plemena Sherbo iz zapadne A frike đjeca se smatraju bliskima prirodi, ali odrasle osoba obaju sp olova smatraju se bliskima kulturi. Coontzova i Hendersonova također tvrde da nije točno da sva društva obezvrjeđuju prirodu. Haganeri s Papue Nove Gvineje razlikuju kulturu i prirodu, ali ne rangiraju jednu iznad druge.

Michelle Z. Rosaldo — javno i domaće___________ ' ' ' '• •'________ A ntropologinja Michelle Zimbalist R osaldo (1974.) je prva ustvrdila da je ženska podređenost posIjeđica p od jele između ja v n o g i privatnog (dom aćeg) svijeta. Ona tvrdi da postoje dva distinktivna područja društvenog života: 1. Ona d e fin ira dom aće kao "institucije i n a čin i d jelat-

i nadm o ćn o k u ć a n s k im poslovim a, pa tim e kao

nosti ko ji se o rgan iziraju n eposredno oko je d n e ili

m u ško područje.

više m ajk i i njihove djece". Kao što njena u p orab a

4. N aposljetku, O rtn e ro v a tvrdi da je ž e n s k a psiha, njen psihološki u s tro j, definirana k a o b liži prirodi. Z a to što žene b rin u oko odgoja d je ce i prim arne so cija liza cije, o n e ra zvija ju osobnije, in tim n ije i posebnije o d n o se s d ru gim a, n a ro čito vlastitom d jeco m . Za u sp o re d b u , m uškarci sa s v o jim an ga žm an o m u p o litici, ra to va n ju i re lig iji im a ju širi rasp o n kon takata i m an je osobne i posebrie odnose. Ta k o se sm atra d a su m uškarci o b je ktivn iji i manje e m o cio n a ln i: n jih o v i m isaoni p ro ce si su definirani kao ap straktniji i o p ć e n itiji, te m an je osob n i i posebni. D rugi tvrde d a je kultura, u je d n o m sm islu, "tran scendencija, z a h v a lju ju ć i su sta vim a m isli i tehnolo g iji, prirodnih d a to s ti e gziste n cije ”. Tako se misli da

riječi "m ajka" im plicira, o n a m isli da su o b ič n o žene p o v e zan o s tom sferom . 2. N a su p ro t tom e, javna sfe ra se sm atra p r im a r n o p o d ru čjem m uškaraca. O n a definira ja v n o k a o "djelatn o sti, in stitu cije i oblike u d ruživanja koji p ovezuju, ran g ira ju , organ iziraju ili u k lju ču ju p osebne sku pine majki i djece".

Tako dom aća sfera uključuje obitelj i živ ot na mjestu stanovanja obitelji, dokjavn a sfera uključuje djelatnosti i institucije povezane s ritualima i religijom, politikom i ekonom ijom . Poput Firestoneove i Ortnerova, Rosaldova tvrdi da su žene u lošijem položaju u svakom

poznatom društvu - “žene p osv u đ a nemaju općenito priznat i kulturno vred n ova n autoritet” . Premda prihvaća da je biologija temelj ženskog tlačenja, ona tvrdi, poput Ortnerove, da je veza između te dvije stvari indirektna. Upravo interpretacija ženske biologije d o v od i d o njihova podređivanja, a ne biologija sam a p o sebi. Ova interpretacija ih v eže uz p odizanje djece i dom aću sferu. Muškarci su, s druge strane, sp osobn iji održavati d ista n cu prema k u ć n o m životu. P osljedica to g a j e da se oni o s o b n o ne v ezu ju s drugim ljudim a on olik o koliko se to traži od m ajki. M uškarci se više p o v e z u ju s apstraktnim autoritetom i p olitičkim ž iv o to m društva u cijelosti. R azd v ajan je m uškaraca od kućne sfere razdvaja ih i o d intimnosti d o m a ć e g svijeta te ih čini p o d o b n ijim a za u k lju čiv a n je u religijske rituale. R osa ld ov a tvrdi da k a o posljedica m uškog u klju čiv an ja u religijski i politički ž iv o t proizlazi n jih ov a m oć n a d jeđinicam a d om a ćeg ž iv o ta o k o kojih j e u sredotočen ž iv o t žena. Premda R osaldova tvrdi da žen e imaju manje m oći od muškaraca u svim društvim a, ona vjeruje da su nejednakosti među sp olovim a u nekim đruštvima v eće n eg o u dmgim a. Premda se ne čini da ona prihvaća da postoji b ilo kakva m ogućnost potpuno egalitamog društva, ona vjeruje da će se žene približiti jednakosti ako se muškarci više uključe u kućni život. Rosalđova opravdava ovu tezu pozivajući se na društva u k ojim a muškarci igraju važnu u lo gu u dom aćem životu. Tako afrički M buti Pigmeji im aju relativno egalitarno d ru štvo zato što m uškarci i žene surađuju i u dom aćem i u ekonom skom životu. Pa čak i ovdje muškarci zadržavaju odredenu neovisnost o d o m a ćo j sferi tim e što imaju o d v o je n e i tajne k u ltov e fmle.

Kritika Rosaldove Nesumnjivo, razlikovanje dom aće ili privatne sfere i javne sfere koristan je način analize i o b jašnjenja relativne bespom oćnosti žena u m nogim društvima. A ko su žene uglavnom isključene iz institucija koje im aju moć u društvu, onda ne iznenađuje da muškarci imaju v iše moći od žena. Nadalje, razlikovanje pomaže objasniti kako se položaj muškaraca i žena u društvu mijenjao (vidi, primjerice, dio o “Rodu i industrijalizaciji”, str. 144-145). No, postoje poteškoće u svezi s ovom teorijom, kao i s uporabom pojmova "ja v n o ” i “domaće” . Janet Siltanen i Michelle Stanworth (1984.) upućuju da postoji m n og o načina na koje se javni i privatni životi preklapaju. Prim jerice, u modernim inđustrijskim društvima upravo ženski rad u kući

Pogiavije 3: Spol i rod 1 4 3

142 Poglavlje 3'. Spol i rod

om ogućava muškarcima da se posvete radu u ja vn oj sferi. Linda Im ray i Audrey M idd leton (1983.) tvrde da se ženske djelatnosti obezvrjeđu ju čak i kad se odvijaju u ja v n o j sferi. K ad se žene zaposle za plaću izvan k u će, često se sm atra da su p o s lo v i koje obavljaju m anje važni o d muških p o slo v a . S o v o g stajališta, obezvrjeđivanje žena mora im ati dublje korijene od njihove povezan osti s d o m a ćim životom . Svakako, kao što ćem o pokazati u kasnijim d ijelov im a ove k n jig e, sve veće z a pošljavanje žen a izvan kuće n ije rezultiralo je d nakošću za ž e n e na poslu. Firestoneova, Ortnerova i R osaldova se slažu da je'žen sk a p o d ređ enost muškarcima univerzalna'. One se sve u izvjesnom stupnju slažu da j e konačni izvor n e jednakosti m eđu spolovim a b io lo g ija ili interpre-

tacija biologije. T akva shvaćanja n e prihvaćaju svi sociolozi. M arksističke i socijalističke feministice preispituju shvaćanje da j e ženska podređenost od u vijek univerzalna pojava. One tvrde da j e nužno preispitati p ovijest kako bi se otkrilo kako i zašto j e nastala nejeđnakost sp olova. K ao što to kažu Stephanie C oon tz i Peta Henderson:

N iz istraživača je počeo govoriti o pitonju muške dominacije kao o povijesnom fenomenu, zasnovanom na posebnom skupu okolnosti, a ne kao nešto što proistječe iz nekog univerzainog aspekta Ijudske prirode ili kulture. Coontz i H enderson, 1986., str. 1

Sada ćem o ispitati neka od fSkvih stajališta.

Podrijetlo rodnih nejednakosti — marksističke i socijalističke perspektive

Marxov suradnik Friedrich Hngels posvetio je više pažnje so c io lo g iji roda od sa m o g Marxa. U Podrijetlu p orod ice, privatnog vlasništva i države (Engels, 1972.) Engels je ocrtao svoju teoriju razvoja ljuđskih društava.

Engels — nejednakost i privatno vlasništvo_______________ U najranijim fazam a đru štven og razvoja (koje Engels z ove d ivljaštvom i barbarstvom ) rodn e su nejednakosti išle u prilog ženam a, a ne muškarcima. Postojala je p o d je la rada po spolu, pri čemu su m uškarcibili u g la v n om od govorni za pribavljanje hrane, a žen e za domaću sferu, no žene nisu b ile podređene muškarcima. Privatno j e vlasn ištvo p o sto ja lo samo u rudimentarnom oblik u i sastojalo se većinom od je d nostavnih oruđa, predmeta i oružja. Ono što je postojalo p re n o silo se po žen sk oj, a ne m uškoj liniji. To je b ilo zato što nije p ostojao m on og a m ni brak. I m uškarci i žene m o g li su imati o n o lik o seksualnih partnera koliko su htjeli. Posljedica toga je bila da muškarci nisu nikad bili sigurni koja su djeca rvjihova. N asuprot tome, budući da su žene rađale, nije bilo su m n je o njihovu p o tomstvu i tako se vlasništvo pren osilo na djecu preko žena. Prema Engelsu, tijekom razdoblja barbarstva žene su d o živ je le “svjetsk o-povijesni" poraz. Muškarci su ih nadjačali kad su životinje d o m estificirane, o k u p ljen e u stada i tako postale važan oblik privatnog vlasništva. Tada su meso i drugi životinjski p ro iz v o đ i postali ključnim dijelom

ekonom ije ranih društava. Muškarci su stekli ođ gov orn ost za p osjed ov an je i kontrolu nad životinjam a i nisu bili spremni dopustiti da se ta važna im ovina pren osi po ženskoj liniji; posjedovanjem stoke m uškarci su ok on čali dominaciju žena u kućanstvu. Engelsovim riječim a “muškarac j e zadobio vlast i u kući, žena j e bila degradirana, podjarm ljena, postala je robin ja muške p ožude, puki instrum ent za rađanje d jece”. Kako bi osigurali identifikaciju vlastite djece, muškarci su uveli ograničenje na ženin izbor seksualnih partnera. N apokon, u razdoblju koji Engels zove civilizacijom ustanovljen je monogamni brak. Tim đogađajem muškarci su stekli kontrolu nad patrijarhalnom obitelji.

Kritike Engelsa Na nesreću, Engelsova se teorija zasnivala na nepouzdanim antropološkim dokazim a. Njegova povijest ranih društava danas više nije prihvatljiva z b o g novijih istraživanja jednostavnih dmštava (o čem u ćemo raspravljati poslije u ovom poglavlju). Svejedno, Engelsova pionirska marksistička teorija podrijetia rodnih nejednakosti postavila j e temelje na kojima su kasnije gradile marksističke i socijalističke fem inistice. Engels je iznio tezu da su p osebn i povijesni uvjeti doveli do podređenosti žena te je usmjerio pažnju prema materijalnim, ekonom skim razlozima koji bi tome m ogli biti razlog.

Stephanie Coontz i Peta Henderson - ženski rad, muško vlasništvo___________________________ Stephanie Coontz i Peta Henderson (1986.) primjer su pokušaja objašnjenja ženske podređenosti uz p om oć marksističke/socijalističke perspektive. One se slažu s Engelsom u nizu važnih teza. Poput njega, odbacuju shvaćanje da je ženska podređenost oduvijek univerzalno svojstvo ljudskog društva i vjem ju da korijeni današnjeg tlačenja žena imaju društvene uzroke. Naglašavaju da j e razlika između u lo g a muškaraca i žena u proizvodnji dobara izazvala rodne nejednakosti, a ne razlika u prilozima koji svaki rod daje u svrhu reprodukcije vrste. Na ov a j način, C oontzova i Hendersonova odbacuju radikalni fem inizam Firestoneove. No, o n e se u potpunosti ne slažu niti s Engelsom. Primjerice, o n e niječu da je p ovijest počela razdobljem ženske dominacije. Na temelju antropoloških dokaza, C oon tzova i H endersonova tvrde da su najranija društva počela s jed n akošću spolova. Prihvaćaju da j e , od najranijih vremena, postojala podjela rada p o spolu, ali to sam o po sebi nije neizbježno d o v o d ilo do nejednakosti. U većini (premda ne svim) društava neke žen e su bile isključene iz lova i opasnih djelatnosti, poput trgovine i ratovanja, koje su mogle uključivati duža putovanja. No, takva su ograničenja p ostojala sam o za trudnice i d ojilje. Do rane p od jele rada d oveia je dmštvena podesnost, a ne biološka nužnost. Prim jerice, dojiljama j e b ilo teško kom binirati tu aktivnost s ratovanjem, budući da su im se mala djeca mogla pokazati kao velika neugodnost u borbi. Ipak, žene su postale uspješnim ratnicama u nekim društvima, primjerice, medu Dahom eyjim a u Zapađnoj Africi. Postojanje spolne p odjele rada nije po sebi vodilo do nejednakosti. Prema C oonotzovoj i Hendersonovoj, najranija društva bila su k o m u nistička — sve što su muškarci i žene proizvodili bilo je zajedničko. Meso iz lova i sakupljeno povrće dobivali su i srodnici i nesrodnici onih koji su pribavili hranu. Čak bi i stranci d obivali jesti. U tim okolnostima, nije bilo važno identificirati oca specifičnog djeteta budući da p o to m stvo pojedinih individuuma nije imalo posebnih prava na hranu.

Vlasništvo i rodne nejednakosti Poput Engelsa, Coontzova i Hendersonova misle da su se društvene nejednakosti razvile kao posljedica prom jena u vlasništvu. One slijede Engelsa tvrdeći da je uvođenje stočarstva i poljoprivrede postavilo temelje nejednakosti rodova. Ti novi

načini proizvodnje češće su d ov o d ili do viška proizvoda, koji j e bilo moguće akumulirati ili podijeliti. Svejedno, one upozoravaju da su neka društva, uključujući neka sjevernoamerička ind ijanska plemena, proizvodila v išak u povoljnom okolišu, čak i b e z razvoja stočarstva i poljoprivrede. Najvažniji fa k tor u prijelazu u društvo s r o d n o m stratifikacijom b ila je p o ja v a jed n og oblika zajedničkog vlasn ištva na koje j e skupina srod nika imala isklju čiva prava. S rodničko k orp ora tiv n o v la sn ištv o , kao što to opisuju C o o n tzo v a i H endersonova, značilo j e da su prvi put nesrodnici i stranci izgubili p ra vo da dijele hranu i druge resurse. U takvim o k o lnostim a, roditeljstvo i srodnički od n osi postaju v ažn i, a stariji pripadnici srod n ičk ih skupina stječu kontrolu nad vlasništvom . D ob i pravo starijega p očin ju stvarati veću ekonom sku m o ć, k ao i viši status.

Patrilokalnost i rodne nejednakosti Do ove točke su Coontzova i Hendersonova pokušavale objasniti podrijetlo nejednakosti, ali nisu objasnile zašto su muškarci postali dominantnom skupinom . Prema n jih o v o j teoriji, ključ takvog razvoja ležao je u bračnom uredenju. Neka društva su imala sustav patrilokalnosti, drugim riječima žene su odlazile živjeti s mužem i njegovom rodbinom . Žene, kao sakupljači, nastavile su djelovati kao proizvođači, ali su izgubile kontrolu nad proizvodim a svog rada. Ono što su proizvodile više nije pripadalo n jih ov oj vlastitoj srodničkoj korporativnoj skupini n ego onoj n jih ova muža. Nisu sva društva imala sustav patrilokalnosti, neka su bila m atrilokaln a: m u ž ev i bi dolazili živjeti sa žen in om srodničkom skupinom. Coontzova i H en derson ova.tvrde da su takva društva bila egalitarnija; žene su u njima zadržavale više m oći. Ne sam o da j e hrana k oju su proizvodile ostajala u njenoj vlastitoj srodničk oj skupini, n e g o su i m uževi trebali dijeliti o n o što su p roizv od ili s kućanstvom vlastitih sestara, kao i žen in im . Bilo j e m a n je m ogućnosti za muškarce da koncentriraju vlasn ištvo u vlastitim rukama. No, zbog niza razloga matrilokalna društva su m anje uspješna. Primjerice, patrilokalna društva im aju više m ogu ćnosti za p roizvodn ju viška. Uspješnije srodničke skupine m o g u se širiti p o m o ću poligam ije (pri čemu muškarci m ogu oženiti više žena) i tako uvećati radnu snagu. Dodatne žene mogu skupljati i obradivati više hrane. Patrilokalna društva stoga su se širila na račun matrilokalnih tako da su dmštva u kojima su žene podređene postala češća od onih u kojima je v la dala veća jednakost.


Za C oontzovu i H endersonovu, dakie, ženska podređenost nastala j e složenim p ro ce so m kojim je srod ničko korporativno v lasn ištv o om ogu ćilo nejednakost, a patrilokalna pravila stanovanja za ož en jen e dovela do muške d om in a cije. Prema C oon tzov oj i H endersonovoj, r o d n e i klasne nejednakosti su b ile blisko p o v e z a n e : žene su gubile m o ć u istom procesu koji j e v o d io do toga da neke srodničke skupine m o g u akumulirati v iše vlasništva od drugih. N a kraju je im ovina bila većin om vlasništvo p o je d in a ca , a ne kolektivnih skupina, d ok su b o g a ti muškarci


p očeli dom inirati nad drugim muškarcima, kao i ženama. Ta teorija razvoja rodn ih nejednakosti m ožda j e složenija o d E ngelsove i p očiv a na b o ljim antropološkim dokazim a. U natoč njenim tvrdnja m a da daje p otp un o so c ija ln o objašn jen je, ona se ipak slu ži biološk im početnim p r e misama. Ona pretpostavlja da su sp osob n osti žena da rađaju i doje na kraju dovele d o p o d je le rada, pri čem u su žen e bile u g lav n om odgovorne za kuhanje i skupijanje, a m uškarci za lov.

Rod i industrijalizacija

Nikakve se opće tvrdnje ne m ogu dati o položaju žena u industrijaliziranim dm štvim a. U raznim predindustrijskim nacijama, p oložaj žena je bio različit i mijenjao se na nekoiiko način a tijekom industrijalizacije, ipak, Britanija k ao prva nacija koja se industrijalizirala, može biti određeni indikator učinaka industrijalizacije na žene u zapadnim industrijskim društvima.

Žene i industrijalizacija — povijesna perspektiva _______________________ Ann OakJey (1981.1 j e pratila. p rom jen u statusa žena u britanskom društvu od p o če tk a industrijske revolucije do 1970-ih. Ona tv r d i da je "najvažnija i najtrajnija posljeđica industrijalizacije za žene bila pojava m oderne uloge k u ćan ice kao dominantne zrele ženske uloge” . U o v o m dijelu ukratko ćem o prikazati shvaćanja A n n Oakley o pojavi uloge kućanice.

Obitelj kao jedinica proizvodnje U predindustrijskoj Britaniji obitelj j e bila osnovna jed in ica proizvođnje. Brak i obitelj bili su ključni za pojedince iz ekonomskih razloga, budući da su svi član ovi obitelji bili uključeni u proizvodnju. Poljoprivreda i p roizvodn ja tkanina bile su giavne djelatnosti, a žene su bile nezamjenjive u objema. U proizvodnji tka'nina muškarac je tkao, dok su žene prele i bojale pređu. Na farmi su žene bile zadužene za mliječne proizvođe. Većinu kućnog posia - kuhanje, čišćenje, pranje, krpanje i briga oko djece - obavljali su neoženjeni potom ci. Uloga kućanice (koja uključuje domaću ulogu žena i njihovu ekonom sku ovisnost o muškarcima) jo š nije postojala. Javni život povezan s ekonomskom aktivnošću i privatni život obiteiji još nisu bili toliko razđvojeni koliko su danas.

ograničavalo zapošljavanje udanih žena, ismijavali žene kojesu radile iprovodili bez prestanka propagandu kako bi žene vratili kući i tamo ih zadržali. Hacker, 1972.

Viktorijanska ideologija, naročito njene verzije u srednjoj i gom joj klasi, tvrdile su da je ženino mjesto kod kuće. Ni manje ni v iše nego kraljica Viktorija objavila je : “Neka žena bude ono što je Bog htio, pom oćnica muškarcu, ali s potpuno različitim dužnostima i pozivim a" (navedeno u: Huđson, 1970.). Sljedeći navodi iz članaka u n o vinam a “ Saturday Review” ilustriraju ideal žen stvenosti u zrelomu viktorijanskom dobu. Tako 1859. piše:

Bračni životje ženino zanimanje i prema tom životu oblikujese njezin odgoj — u znaku ovisnosti.

Tvomica kao jedinica proizvodnje Tijekom ranog razđoblja industrijalizacije (koje Oakleyjeva datira između 1750. i 1841.) tvom ica je postojano zamjenjivala obitelj kao osn ovn a jedinica proizvodnje. Žene su bile zaposlene u tvomicama g dje su često nastavijale svoj tradicionalni p osao proizvodnje tkanina. Prva velika prom jena k oja j e utjecala na njih ov status k ao nadničarki b io j e Zakon o tvornicama, iz 1819., koji j e p ostu pn o og ra n ičio dječji rad. D jeca su postala sv e više o v isn a o roditeljima i trebala su brigu i nadzor, što je dodijeljeno ženam a. Oakleyjeva tvrdi da j e “ sv e veća d ife re n cija cija uloga d je ce i odraslih, s rastućom o v is nošću djece, navijestila o v isn ost žena u braku i njihovo og ran ičav an je na d o m ” .

Ograničenja u zapošljavanju žena Od 1841. sve do početka Prvoga svjetskog rata 1914., kom binacija pritiska muških radnika i filantropskih reformatora ograničavala j e zapošljavanje žena u industriji. Mnogi muški tvornički radnici shvaćali su žene kao prijetnju vlastitom zaposienju. Već 1841. komiteti muških tvorničkih radnika pozivaii su na “postupno povlačenje svih radnica iž tvorn ice”. G odine 1842. Zakon o rudnicima j e zabranio zapošijavanje žena u ruđnicima. G odine 1851. je d n a od četiri udane žene bila je zaposlena, a do 1911. ta se brojka sm anjila na jednu od deset. Helen Hacker tvrdi da su sa zapošijavanjem žena kao nadničarki:

Muškarci ubrzo zam ijetiližene kao konkurentnu skupinu ip o č e li se koristiti ekonomskim, provnim i ideološkim oružjem kako bi ih eliminirali ili oslabili na tržištu rada. Isključili su žene iz sindikato, stvarali ugovore s poslodavcima kojisu sprječavoli n jihovo upošljavanje, donosili zakone kojima se

A 1865.:

N itijedna žena ne može ili ne treba puno znati o zlo ć i i zlobi i bijedi koja postoji diljem svijeta. Ona ne može o tome saznati a da ne izgubisvoj cvat i svježinu, a njezina je životna misija očuvati ih. Navedeno u: Hudson, 1970., str. 53-54

Oakleyjeva tvrdi da su se u dru goj polovici d evetnaestog stoljeća ovakva shvaćanja počela širiti i prema radničkoj klasi. Tako je kom binacija faktora koji su uključivali ideologiju, ukidanje d ječjeg rada i ograničavanje zapošljavanja žena zatvarala većinu udanih žena u u logu m ajkekućan ice.

Povratak plaćenom zaposlenju Oakleyjeva tvrdi da je između 1914. i 1950. došlo do “tendencije prema sve većem zapošljavanju žena povezanom sa zađržavanjem u lo g e kućanice kao primarne uloge koja se očekuje o d svih žena” . Tijekom ovih godina, žene su stekle m noga zakonska i politička prava (primjerice, pravo glasa 1928.), ali ovo je im alo malo učinka na središnju činjenicu njihovih života: ulogu majke-kućanice. Oakleyjeva zaključuje da je industrijalizaćija imala sljedeće učinke na ulogu žena: 1. “razd vaja n je m u ška raca od sva ko d n e vn o g đom aćeg živo ta",

• .

'

2. “eko n o m sku o visn o st že n a i djece o m u škarcim a", 3. "izo laciju kućnog p osla i brige oko d je c e od drugog posla".

U britanskom društvu dvadesetog stoljeća uloga kućanice-majke institucionalizirala se kao “primarna uloga svih žena”. M ožda su ove generalizacije p ostajale manje valjane što se dvadeseto stoljeće prim icalo svom kraju. Sljedeći dijelovi će iznijeti tezu da su žene bile na dobitku time što su uvećale sv o ju ekonomsku neovisnost. Nadalje, premda j e uloga kućanice-majke i dalje primama u log a za mnoge žene, to nije slučaj sa svim ženama. Uvećanje broja p oslova koji se m ogu obavljati u kući i muška nezaposlenost m ožda su d on ek le djelovali na smanjivanje razdvojenosti muškaraca od domaćeg života. Svejedno, promjene k oje je stvorila industrijska revolucija jo š uvijek sn a žn o djeluju.

Rod u suvremenim društvima — radikalne feminističke perspektive

Za radikalne fem inistice patrijarhat je najvažniji pojam za objašnjenje rodnih nejeđnakosti. Premda on d oslov n o znači “v lad avinu oca", radikalne fem inistice su ga šire koristile da bi m ogle govoriti o muškoj dom in aciji u dm štvu. S o v o g stajališta, patrijarhat se sastoji u iskazivanju m oći muškaraca nad ženam a. Kate M illett je bila jedn a od prvih radikalnih feministica koja se koristila tim pojm om kako bi dala d etaljno objašnjenje ženske eksploatacije od strane muškaraca.

Kate M illett — radikalni feminizam i spolna politika_____________________ U sv o jo j knjizi Sp o ln a politika (Sejcual P o litics ) Kate Millett (1970.) tvrdi da politika nije samo aktivnost ograničena na političke stranke i parla-

mente nego i aktivnost koja postoji u svim “ odnosim a koje strukturira moć, situacijama u kojima jed n a skupina osoba kontrolira drugu”. Takvi odnosi dom inacije i podređenosti mogu postojati na poslu gdje muškarac daje upute svojo j ženskoj tajnici da skuha kavu ili u obitelji gdje žena mužu kuha ručak. Politički od n osi izmedu muškaraca i žena p ostoje u svim aspektima svakodnevnoga života. Prema Millettovoj, takui odnosi su organizirani na temelju patrijarhata, sustava u kojem u “ muškarac dominira nad ženom ". Ona m isli da je patrijarhat “najrasprostranjenija id eologija naše kulture, njezin temeljni koncept m o ć i” . On je “stroži od klasne stratifikacije, uniform niji, sasvim sigum o otporniji”. Poput drugih radikalnih fem inistica, Millettova iznosi tezu da j e rod primarni iz v o r identiteta pojedinaca u m odernim društvim a. Ljudi

Poglavlje 3: Sp ol i rod 147


reagiraju na druge prije svega kao n a m uškarce i žene, a ne na temelju njihove klasne pripadnosti. Radi se o strogom stratifikacijskom sustavu: spol se pripisuje i g o to v o ga j e n em og u će izmijeniti.

Temelj patrijarhata M illettova identificira ni manje ni v iše n e g o osam faktora koji objašnjavaju p o stoja n je patrijarhata: 1. Prvo, o n a razm atra u lo g u b io lo g ije . P re m d a priznaje da je te ško biti sig u ran u podrijetlo p a trija rh a ta , ona

H

n a d m o ć pom oću fiz ič k o g i ve rb a ln o g za stra šiv a n ja i

za s tra š u ju sve žen e.

5. M illettova rasp ra vlja i o o b r a z o v n im f a k to r im a koji hendikepiraju že n e i razraduje p itan je ženske e k o -

Kritike Millettove

nom ske ovisnosti. U tra d icio n a ln im p atrijarh a ln im

Millettova je dala važan prilog objašnjavanju lošijeg položaja žena u društvu. N o, njezin su rad kritizirale socijalističke i marksističke feministice. One su otkrile tri glavne slabosti u njenoj teoriji spolne politike:

d ruštvim a žene n isu im ale p ravn i sta tu s i n isu m o g le n išta posjedovati ili zarad ivati. U d anašnjem d ru štvu , M illetova p rih vaća da žene m o g u dobiti plaćen posao, ali m isli d a je n jih o v rad o b ičn o niže vrste , lošije plaćen i n iže g statusa. Nadalje, u d ru štvim a u kojim a že n e zadržavaju svo je

m u ška rci. Silo van je i d ru gi oblici s p o ln o g nasilja sve p risu tn e su m o g u ćn o sti i n a čin i na koje m uškarci

opscenih, o d n o sn o n ep rijateljskih prim jedbi.

.

1. S h e ila Row b o th am (1979.) tvrdi da je p atrijarhat p re -

se "ne o svrć e na m n o štvo n a čin a na koje ra z lič ita društva d e fin ira ju rod". 2. R ow bo tham ova dovodi u p itan je p re tp ostavku koja je im plicitna u pojm u "p a trijarh a ta’ - a to je d a svi m uškarci eksploatiraju sve žene. Ona kaže d a "patrijarhat ne m ože objasniti za š to su m ogući istin sk i osjećaji Iju b avi i prijateljstva među m u ška rcim a i ženama, d ječa cim a i d jevo jčicam a i zašto su s v i oni djelovali za je d n o u d ru štve n im popularnim p o k re tim a ”. 3. Jo š je d n a kritika M illetove, i radikaln ih fe m in is tic a općenito, je s t ta da se o n e ne obaziru na m aterija ln i temelj v e lik o g dijela že n sk e p otla če n o sti. R o b e rt

određenu va žn o st prip isu je nadm oćnoj m u šk o j snazi.

ćen. Ona žene sm atra , zapravo, pom oćnom rad n o m

o b u h v a tn a katego rija. S obzirom d a M illetova sm atra sva d ru štva p atrijarh a ln im a, ona ne m o že objasniti

Ona kaže da to sam o po sebi ne m ože o b ja sn iti žen-

snag o m koju se koristi prema potrebi (prim jerice, u

po se b n e okolnosti koje su stvorile m u šk u d om inaciju

M illettovu je r se ne u zim a u ob zir m o g u ć n o s t da je

sku podređenost, tvrde ći da su m ožda p o s to ja la "pretpatrijarhalna" d ru štv a u kojima m u š k a rc i nisu

doba rata), ali je se otp ušta kad nije potrebna.

u n je n im d a n ašn jim oblicim a. P rem a Ro w b o th am o -

to što že n e nem aju b o g a ts tv o i eko n o m sku m o ć n aj-

Ekonom ske se n e je d n ako sti p o ja ča vaju o b ra zo v n im

vo j, op isivati sva d ru štv a kao p a trija rh a ln a im plicira

važniji fa k to r koji utječe na n jih o v lošiji p o lo ž a j. Za

bili d o m in a n tn i. Nadalje, sm atra da u su vre m e n im , teh n ološki naprednim dru štvim a sn ag a n e m a velike

nejednakostim a. Ž e n e više stu d ira ju društvene d is c i-

u lo ge majki i k u ća n ica , dobar d io to g posla je n e p la -

p line koje, prem a M illettovoj, im a ju niži s ta tu s od

va žn o sti. U natoč tom e, o n a spekulira d a je u odre-

prirodnih zn a n o sti. Posljedica to g a je da že n a m a

đenoj povijesno j točki s n a g a m ožda im a la takvu

nedostaje znanja, a ovo o g ra n iča v a njihovu moć.

v a žn o st koja m ože o b ja sn iti podrijetlo p a trijarh a ta.

Prim jerice, žen e č e sto ne razu m iju teh n ologiju ta k o

No, za M illetovu je v a žn ije da se u rano j so cija liza ciji m u ška rce potiče da b u d u agresivni, a ž e n e da budu

da se ne m ogu rav n o p ravn o n a tje cati s m u ška rcim a

p asivne. M uškarce i že n e se uči da se p o n a š a ju i

kako bi zaradile za živo t. pa trijarh a ln u m o ć p o m o ću m it a i re lig ije . R e lig ija

like.

se koristi kao s r e d s tv o za le g itim ira n je m u ške d o m inacije . Kao š to to kaže M ille tto va , " p a trija rh a t

potrazi za korijenim a p a trijarhata. P o n o v n o , ona pri-

im a Boga na s v o jo j stran i". Da bi to ilu strira la , on a

daje v a ž n o s t so cija liza ciji. M uškarci se so c ija lizira ju

za p a ž a da k rš ć a n s k a re ligija p o rtre tira Evu k a o k a s -

tako da im aju d o m in a n tn i te m peram ent. To daje m u ška rcim a viši d ru štve n i status, koji ih za u z v ra t

n iju Božju z a m is a o , stvo re n u iz A d a m o va re b ra , dok

• navodi da uzim aju d ru štve n e uloge u k o jim a m ogu iska zivati nadm o ć nad ženam a. 3. M illetto va također sm a tra da su va žn i i s o c io lo š k i

s e sm atra da je Iju d sk a p a tn ja p o sljed ica n jih o v ih djela. 7. D odatni izvor m u šk e m oći je p s ih o lo g ija . Ž e n e "interioriziraju" p a trija rh a ln u id eo lo g iju zb o g s v ih

fakto ri. O na tvrdi da je obitelj glavna in s titu c ija

navedenih fa k to ra . Že n e razvija ju pasivni te m p e ra -

p atrijarh a ta, prem da m u ška rci iskazuju m o ć i u širem d ru štvu i u državi. U n u ta r obitelji o no š t o m uškarci-

m e n t i osjećaj in fe rio rn o sti. To, nadalje, p o ja ča v a ju seksistički e u ro p ski je z ic i koji k o riste riječ “Ijudi"

ma d aje posebno d o m in a n ta n položaj je potreba da

(m no žina od ć o v je k ) kako bi g o v o rili o "č o v je ča n - ?■'

djeca b u d u legitim na i d a im aju d ru štv e n o priznatog

stvu " (sveu ku p n ost “Ijudi" i že n a ). M edijske s lik e

oca. M ajke i djeca svo j dru štve n i sta tu s m o ra ju zas-

že n a također ig r a ju svo ju u lo gu , ali za M ille to vu je

n ivati na položaju m u že v a i očeva u d ru š tv u .

najveće p sih o lo ško oru žje koje je na ra sp o la g a n ju

Tako obite lj igra v a žn u u lo g u u o d rža v a n ju pa tri-

m uškarcim a d u ž in a vrem ena tije ko m kojeg d o m in i-

ja rh a ta tije kom n a raštaja, so cija liziraju ći d je cu za

raju širom svije ta . Ž e n e su je d n o sta v n o počeie

različite te m peram ente i navodeći ih da k a sn ije u živo tu o če ku ju i p rih v a ć a ju različite u lo g e .

sh va ća ti m ušku d o m in a c iju kao prirodnu d a n o st.

'4.' M illetto va raspravlja i o o d n o su izm e đ u k la s e i p o d re đ e n o sti. M isli da že n e imaju s ta tu s n a lik

8. M illettova id e n tific ira fizičku silu kao konačni izv o r m uške dom in acije. U n a to č k o lič in i muške id eo lo ške snage, M illetova m isli da p a trijarh a t u krajnjoj lin iji

Č ak i že n e iz najviših k la sa podređene su m u ška rci-

podupire sila. O n a upućuje na m n o g e prim jere n a siIja protiv žena, p o p u t k am e n ovan ja do sm rti p re lju b -

ma. Takođ e r m isli da eko nom ska o v isn o st že n a o

nica u m u slim an sk im ze m ljam a, i "vezivanje n o g u u

m u ška rcim a sm ješta že n e go to vo izva n k la s n o g sus-

K in i koje dovodi d o sakaćenja i deform acija", d o ž iv -

tava. Izg le d a kao da ro m a n tič n a Ijubav izje d n a čava

o tn u sram otu n o še n ja zara u islam u . U m od e rn im

m u škarce i žene, ali u stva rn o sti ona s a m o "prikriva

zapadn im d ru štv im a žene su isto tako žrtve n a silja .

s tva rn o st ženskog sta tu s a i teret e ko n o m sk e ovisnosti". Inferiorni s ta tu s že n a je pojačan i podcrtan

slabije, ali "fizičk i i em o cio n a ln i trening" ote žava

sp o so b n o šću m u škaraca da steknu p sih o lo š k u

že n a m a otpor s ili koju protiv n jih koriste p o je d in i

k astin sko m koji djeluje n e ovisno o d ru š tv e n o j klasi.

da m u ška d o m in acija im a neki u n iv e rz a ln i uzrok koji

m arksističke i so cija lističk e fe m in istice u p ra v o kapi-

p o tje če iz ženske b io lo gije i čin je n ice da one rađaju i

talizam a ne p atrijarh at o b ja šn ja va že n sk o tla č e n je u

o d g a ja ju djecu. Prem a riječim a R o w b o th am o ve, ona

m odernim društvim a.

Rod u suvremenim društvima — marksističke i socijalističke perspektive

6. M illetto va tvrd i d a m u ška rci ta ko đ e r z a d rža v a ju

m isle na n a čin koji p o ja ča va postojeće b io lo šk e raz2. M illetova upućuje na id e o lo š k e faktore u svo jo j

M cD o n o u gh i-Rachel H a rriso n (1978.) k ritizira ju

M illettova ne sm a tra da su že n e neizbježno fiz ič k i

Marx i Engels i žene u komunizmu_______________________ Osim što je objašnjavao podrijetlo nejednakosti između muškaraca i žena, Engels j e pokušao i predvidjeti kako će se s razvojem kapitalizma mijenjati položaj žena u društvu (Engels, 1972.). Engels je mislio da ekonomski faktori uzrokuju podređenost žena muškarcima i da sam o ekonomske promjene m ogu dovesti do njihova oslobođenja. Ustvrdio j e da je “prevlast muškarca u braku jednostavno posljedica n jeg ov e ekonomske prevlasti i automatski će nestati kad nestane ta prevlast”. Muškarci imaju veću m o ć od žena jer su oni vlasnici sredstava za proizvodnju ili zaraduju izvan kuće. U svakom slučaju, Marx i Engels su mislili da će kapitalizam na koncu dovesti d o određenog smanjivanja nejednakosti između muškaraca i žena. Oni su tvrdili da će potražnja za ženskim najamnim radom povisiti status i uvećati moć proleterskih žena u obitelji. M arx je m isiio da, unatoč m n o g im lošim stvarima, kapitalistička industrija “ stvara nove ekonom ske temelje za viši oblik obitelji i odnosa m edu sp olov im a ” . Zapošljavan je žena će uvelike osloboditi žene njihove ekonom ske ovisnosti o m uževim a i time od m uške dom inacije u obitelji. Engels je zauzeo sličn o stajalište tvrdeći da će se ženskim najam nim radom :

izgubiti temeljposljednji ostaci muške dominacije u proleterskom domu - osim, moždo, određene brutolnosti prema ženama koja se ćvrsto ukorijenila uspostavom monogamije. Engels, 1 972.

No, od buržoaske se žene u kapitalističkom društvu jo š uvijek očekuje da proizvede nasljednike i time je prisiljena pokoriti se m uškoj kontroli. Premda su se tijekom dvadesetog stoljeća aene u sve većem broju pridruživale ra d n oj snazi, m n og e suvrem ene m arksističke i s o c ija lističke feministice niječu da je o v o d o v e io do promjena koje su anticipirali Marx i E ngels. Kao što ć e m o pokazati p osiije, žene su i dalje financijski u lošijem p o lo ža ju u usporedbi s muškarcima, čak i kad su zaposlene. O ne d obivaju lošiju plaću i p oslo v e nižeg statusa od muškaraca (vidi str. 16 3-16 8). Nadaije, č in i se da one i đalje imaju u obitelji manje m o ć i od muškaraca. (Detalji o tom e bit će izlo ž e n i u 8. poglavlju.)

Rod u komunizmu____________ ■ Engels je misiio da će s dolaskom kom unizm a, kad će sredstva za proizvodnju biti u zajedničkom vlasništvu, biti uspostavljena istinska jednakost muškaraca i žena. Engels je predviđao da će zajedničko vlasništvo sredstava za proizvodnju


ik

pratiti socijalizacija kućnog posla i brige o djeci. D oći će kraj spolnim nejednakostima. R odne uloge će nestati. Podaci iz nekadašnjih komunističkih zem alja pokazuju da j e Engels bio u krivu. U pregleđu niza istraživanja bivšeg SSSR-a, Nickie Charles (1993.) otkrila j e da su žene znatno napredovale u komunizmu. Godine 1991., baš prije slom a SSSRa i komunizma, žene su činile većinu sovjetske radne snage — 51 posto. U kom unizm u se ženama jam čilo pravo na rad, a zakoni su im davali pravo na jednaku plaću za isti posao. Zene su također imale pravo na plaćeni porodiljski dopust i na pauze tijekom rpdnog dana kako bi m ogle dojiti. No, premda Charlesova misli da su žene znatno profitirale u komunizmu, ona ne misli da su postigle punu jednakost. Godine 1991. prosječna ženska plaća iznosila je samo dvije trećine muške. Zakoni su ženama olakšali da rade i imaju djecu, ali to je također značilo da se “na brigu oko djece gledalo kao na čisto ženski posao". Kao i u zapadnim kapitalističkim društvima, žene su i dalje većinom bfle odgovorne za odgoj đjece i kućanske poslove, čak i ' kad su imale puno zaposlenje izvan doma. Ako je napredak žena u kom unizm u sovjetskog tipa bio ograničen, neki preliminarni dokazi upućuju da je kretanje prema tržišnoj ekonom iji i demokraciji zapadnjačkog stila uništilo neke od dobitaka koji su bili postignuti. Charlesova je otkrila da su 1992., nakon ukidanja prava na zaposlenje, žene dvostruko češće gubile p osao od muškaraca. U svjetlu rastuće nezaposlenosti, Charlesova misli da je vjerojatno da će se žene “ poticati na povratak u kuću, potpuni ili đ jelom ični", a da će se ukinuti državno subvencionirani dječji vrtići. Nickie Charles je otkrila da su do kasnih 1980ih žene u visokom postotku participirale na istočnoeuropskom tržištu rada. Žene su činile 50 posto radne snage u Istočnoj N jem ačkoj i gotovo 50 posto u Cehoslovačkoj. U Poljskoj i Mađarskoj on e su činile ok o 44 posto radne snage. Charlesova tvrdi da su unatoč tim brojkama žene i dalje bile u lošijem položaju z b o g trajnosti obiteljske ideologije “koja definira žene primarno kao majke i supruge”. Takvi primjeri pokazuju da su društva koja su tvrđila da su komunistička učinila određeni p o mak prema smanjivanju rodnih nejednakosti, ali nisu uspjela ni blizu iskorijeniti ih. Nickie Charles tvrdi da su komunističke države uložile puno više napora od kapitalističkih kako bi ženama olakšale teret brige o djeci i kućanskog posla, ali u “ oba društvena tipa žene se i dalje nalaze u najnižim platnim razredima i obavljaju nekvalificirane poslove". To upućuje da su faktori različiti od ekonomskog sustava barem djelom ično odgovorni za rodne nejednakosti.

Idjece besplatni, ali ne i zašto su baš žene zađužene za te zadatke. Kapitalizam bi profitirao jed i nako i od muškaraca koji bi obavljali kućne pos-

Suvremeni marksistički feminizam Neke marksističke fem inistice tvrde da položaj žena u društvu p rim a m o ide u p rilog kapitalizmu i kapitalistima, a ne muškarcima. Margaret B enston (1972.) tvrdi da kapitalizam profitira od velike rezervne radne snage žena “ kako bi održav a o niske nadnice, a visoke p rofite” . (Za rasprav u o teoriji rezervne armije rada v id i str. 170171). U svojoj u lozi sekundarnih skrbnika, udane su žen e izvor je ftin o g rada koji j e lako eksploatirati. Zato što su žen e socijalizirane tako da se p odčinjavaju i lako daju svoj pristanak, ope čine p om irljivu radnu snagu kojom se m ože Iako m anipulirati i jed n osta v n o otpustiti' khd nije više potrebna. U usporedbi s muškim radnicima, manje je vjerojatn o da će se žene pridružiti sinđikatima, štrajkati ili poduzim ati neke druge oblike militantnije akcije protiv poslodavaca. Čak i kad se žene pridruže sindikatima, često se nađu u organizacijam a kojima dominiraju muškarci gdje, prem a Barronu i Norrisu (1976.), muškarci “često ne dijele interese ili poglede članica sindikata". U izvjesnom stupnju, seksistička id eologija dijeli radničku klasu, a time služi interesima kapitala. Ona dijeli radnike p o spolnim kriterijima i time ju je lakše kontrolirati. Neki marksisti također misle da žene koriste kapitalistima i kapitalističkom sustavu svojom sposobnošću da kao majke i kućanice reproduciraju besplatnu radnu snagu za poslodavce. (0 tome ćem o detaljnije raspravljati u 8. poglavlju.)

Kritike marksističkog feminizma P ostoji niz poteškoća s marksističkim pristupom koji objašnjava rodne nejednakosti pom oću toga koliko one koriste kapitalizjpu. Neke marksističke fem inistice tvrde da takva objašnjenja zanemaruju m noga pitanja koja ističu feministice. Prema marksističkoj teoriji, žene su beznačajne: one se nalaze na marginama velike borbe između rada i kapitala. Marksisti m ogu objasniti kapitalizam, ali to ne objašnjava patrijarhat. Heidi Hartmann (1981.) uspoređuje situaciju s brakom u kojemu suprug predstavlja marksizam, žena predstavlja feminizam, a muškarac ima svu m oć. Ona kaže: “ 'brak’ marksizma i feminizma je p opu t braka muža i aene kako ga vidi engleski zakonik: marksizam i feminizam su jed n o, a to je d n o j e marksizam.” Ona ne misli da marksizam sam m ože objasniti rodn e nejednakosti zato što je “slijep za spol”. Drugim riječima, marksizam m ože objasniti zašto kapitalisti eksploatiraju radnike, ali ne i zašto m uškarci eksploatiraju žene. Primjerice, m oglo bi biti m oguće marksistički objasniti kako koristi kapitaiizmu to što su kućanski p osao i briga oko

love. * Michelle Barrett (1980., 1984.) također napada marksističke teorije koje smatraju da sam o kapitalizam ima koristi od eksploatacije žena. Ona pokazuje d a ’muškarci iz radničke kiase isto tako imaju koristi ’od rada svojih žena kao i kapitalisti. Nadalje, m ogli bi postojati jeftiniji altemativni načini reprodukcije radne snage od korištenja nukleusne obitelji s neplaćenim kućanicama. Za kapitalističke zemlje m oglo bi biti jeftin ije koristiti se imigrantima. Oni bi m ogli biti smješteni u jeftinim barakama. Nadalje, njihova je rana socijalizacija v e ć obavljena u drugoj zemlje, bez ikakva troška za kapitaliaie. I Harmannova i Barrettova prihvaćaju da marksizam m ože igrati važnu ulogu u objašnjenju rodnih nejeđnakosti; no, on e misle da se feminizam mora u potpunosti inkorporirati u bilo koju odgovarajuću teoriju. Obje autorice pokušavaju učvrstiti “brak" između marksističke i feminističke teorije.

“Brak” marksizma i feminizma U svom članku “Nesretni brak marksizma i feminizma” Heidi Hartmann (1981.) tvrdi da marksizam daje važne priloge objašnjenju zapadnih industrijskih društava, uključujući “strukturu proizvodnje, stvaranje profesionalne strukture i narav dominantne ideologije". Marksizam objašnjava nastanak posebnih poslova, ali prema Hartmannovoj “ ravnodušan” je prema tom e tko te poslove obavlja. Tako, ne objašnjava zašto žene koje rade izvan kuče dobivaju slabije plaćene poslove nižega statusa, niti zašto i dalje nose glavni teret kućnih odgovornosti, čak i kada rade. Slijedeći radikalne feministice, Hartmannova tvrdi da j e patrijarhat ključ objašnjenju spolne podjele rada. No, za razliku od radikalnih feministica, ona misli da patrijarhat ima “ materijalnu" bazu koja nije izravno povezana s biološkim razlikama muškaraca i žena. Muškarci zadržavaju svoju materijalnu moć nad ženama kontrolirajući žensku radnu snagu. Oni uvelike sprječavaju ženama koje rade pristup poslovim a od kojih bi mogle u potpunosti pokriti svoje životne troškove. Prisiljavaju žene da budu financijski ovisne o muževima i time kontroliraju rad žena u njihovu svojstvu kućanica i majki. Z b og muške dominacije unutar obitelji oni takoder kontroliraju i ženska tijela i seksualnost. Udane žene gotovo da postaju vlasništvo svojih muževa. Hartmannova misli da su kapitalizam i patrijarhat vrlo blisko povezani - ona ih opisuje kao “isprepletene" - ali ne misli da su interesi muškaraca kao skupine i kapitalista kao skupine iden-


tični. Primjerice, muškarci iz vlađajuće klase m ogu imati koristi od v ećeg broja žena koje se pridružuju radnoj snazi, d ok će muškarci iz radničke klase m ožda više voljeti da njihove žene ostanu kod kuće kako bi im obavljale domaći posao. Nadalje, Hartmannova niječe da je kapitalizam svem oćan: kapitalistički sustav m ora biti fleksibilan, a potreba za društvenom kontrolom će m ožda postati važnija od potrebe da se proizvede maksimalan m og u ći profit. U tom kontekstu, Hartmannova tvrdi da je p ovijesno gledano došlo d o prilagodbe izm eđu patrijarhata i kapitalizma. Oni su naučili živjeti zajedno u partnerskom o d nosu koji dubinski ne šteti niti je d n o m partneru. Hartmannova misli da je u đevetnaestom stoljeću kapitalizam popustio pritisku muškaraca u svezi sa ženskim zapošljavanjem. Britanski su sindikati, pod dom inacijom muškaraca, uvjerili državu da donese zakone koji su ograničavali stup anj u kojemu se ženama dopuštalo da participiraju u plaćenim poslovima. Premda kapitalisti m ožda nisu takvu situaciju prihvatili kao idealnu, on a je i njima donijela neke prednosti. Obiteljska nadnica, koja se isplaćivala muškarcima i bila d ovoljn o velika da m ogu uzdržavati svoju ženu i djecu, dovela je d o određenog uvećanja plaća, ali je zato osigurala da su žene, kad bi se zapošljavale, dobivale v rlo niške plaće. Ona je također umirila muškarce, je r se njihova m oć nad ženama održala, a time se smanjila vjerojatnost klasno svjesne akcije m uških radnika. Hartmannova prihvaća da je u većan o zapošlja■vanje žena danas dovelo do lag an og smanjivanja njihove ovisnosti o muškarcima. Postoji više mogućnosti za žene da budu neovisne. Ipak, ona misli da ustrajnost relativno niskih plaća za žene sprječava ozbiljn o ugrožavanje patrijarhata. Ona tvrdi da “ženske plaće dopuštaju vrlo malom broju žena da se same neovisno i adekvatno izdržavaju". U Tlačenju žena danas (W om en's Oppression Today) Michelle Barrett (1980.) prihvaća sličan pristup. Premda sebe smatra marksisticom, misli da je , ako se želi objasniti tlačenje žena, nužno nadići marksizam. Poput Hartmannove, ona sm atra da podrijetlo tlačenja žena danas leži u devetnaestom stoljeću i tvrdi da koalicija muškaraca i kapitalista d ovod i do toga da su žene isključene iz svijeta rada i prisiljene preuzeti primamo đom aću ulogu. U tom procesu tlačenje žena se smjestilo u on om e što ona naziva obiteljsko-kućni sustav: članovi kućanstva ovise o plaćam a nekolicine odraslih (prvenstveno muškaraca), dok se svi članovi obitelji oslanjaju na neplaćeni kućni p osao koji v ećin om obavljaju žene. U tom p rocesu se razvija ideologija koja tu podjelu rada u obitelji prihvaća kao normalnu i prirodnu.

Poglavlje 3: Sp o l i rod 151


U dvadesetom stoljeću obiteljsk o-k u ćn i sustav je p osta o sastavni d io kapitalizma. Prem da nema nikakva neizbježn og razloga z b o g k o je g a kapitalizam treba žene (u suprotnosti s muškarcima, prim jerice) da o ba vljaju neplaćeni k u ćn i posao, kapitalistička klasa politički ima k oristi od takve podjele rada. Prema Barrettovoj, radnička klasa je podijeljen a obiteljsko-kućnim su sta vom ; m uževi i žene, m uškarci i žene b o r e se jedpi protiv drugih um jesto da se ujedine' p rotiv kapitalizma.

Biologija, kapitalizam i tlačenje žena I H artm annova i Barrettova id u 'd a lje od toga da sm atraju rodne nejednakosti 'neizbježnim p roizv od o m kapitalizm a. Obje p rih v a ća ju da m arksističkoj analizi treba dodati p oseb n u dim enziju, budući da je m arksizam siijep za sp olove. No, prema nekim kritičarim a, nijedna od njih nije uspjela ujediniti m arksizam i fem inizam . Johanna Brenner i Maria Ramas (1984.) misle da je Barrettova prihvatila pristup d v a ju sustava, u kom e se klasne nejednakosti objašn javaju pom oću kapitalizma, d ok se rodne nejednakosti objašnjavaju patrijarhalnom id eologijom , no ta se dva pristupa ne kombiniraju. One ne misle da je Barrettova pokazala materijalnu p otrebu zbog koje bi muškarci i žene trebali imati različite uloge unutar kapitalizma. Prema B rennerovoj i Ram asovoj, postoji materijalna ba za eksploatacije žena u kapitalizmu, a nju treba tražiti u ženskoj biologiji. U pretkapitalističkim vremenima žene su bile u stanju kombinirati rađanje, dojenje i od goj djece s poslom , je r se posao većinom od vija o oko kuće. Nadalje, obitelji su m ogle biti fleksibilne glede vremena kada se od vijajiosao. S uvođenjem tvorničke p roizv odn je, rad i dom su se razdvojili i postalo je neek on om ičn o dopuštati pauze kako bi žene m ogle d ojiti djecu. To bi d ov elo do prekida u proizvodnji što bi značilo da se skupi strojevi ne iskorištavaju u potpu-

Nadalje, kapitalisti nisu bili spremni osigurati skupi porodiljski dopust ili ustanove za skrb o djeci. Uz dugi radni dan kakav je postojao u ranim tvom icam a, visoku cijenu za p o m o ć u kući i nepostojanje sterilizacijskih tehnika koje bi ženama om ogu ćile hranjenje djece p o m o ću b o čice, nije bilo druge m ogu ćn ost za majke n eg o da se povuku s posla. Brennerova i Ramasova priznaju da su se mnogi od uvjeta koji su izv orn o prisilili m ajke da se prihvate dom aće uloge, danas izmijenili. Hranjenje p o m o ću bočice j e danas sigum a m etoda; postoje određene naknade za porodiljski dopust, radno vrijem e se skratilo, lakše j e n a ći p om oć u kući i, u svakom slučaju, žene im aju manje djece. No, većin a žena jo š uvijek prima n iže piaće od većine muškaraca, a za većin u radničkih obitelji vjerojatno je da će imati stvame financijske koristi ako se žena, a ne muškarac, p ov u če s posla. Za Brennerovu i R am asovu, spolna p od jela rada je u n ajm anju ruku stvorena racionaln im odlukama k o je su donijeli pripadnici radničke klase. Stoga što se danas situacija izm ijen ila, postoji znatan potencijal za veću rodnu je d nakost. No, realizacija to g potencijala zahtijeva političku b o rb u u kojoj se treba tražiti v iše državnih vrtića. Još uvijek j e jeftin ije za kapitaiizam ako obitelj, a ne d ržava, plaća za skrb o djeci. Michelle Barrett (1984.) ne prihvaća argumente Brennerove i Ramasove. Ona misli da j e id eologija igrala v eću ulogu od b iolog ije u stvaranju obiteljsko-kućnog sustava. Marksističke feministice se i dalje ne slažu među sobom , kao ni s drugim fem inisticama, i još uvijek nisu dale konačno objašnjenje rodn ih nejednakosti. Marksizam i fem inizam ostaju i dalje u nesretnom braku, ali autorice čiji sm o rad prikazali u o v om e dijelu p očele su istraživati kako da se izbjegne razdvajanje, ili čak razvod, tih dviju perspektiva.

nosti.

Sylvia W alb y— Teoretiziranje o patrijarhatu

Sylvia W a lb y je razvila pristup razumijevanju rodova u suvremenim društvima koji se ne uklapa niti u jedan od tipova feminizma k oje smo opisivali u prethodnim ulomcima. Zapravo, ona počinje svoju knjigu Teoretiziranje o patrijarhatu ITheorizing Patriarchy, 1990.) isticanjem glavnih kritika upućenih na račun drugih feminističkih pristupa.

Kritike postojećih perspektiva 1. Radikalni fe m in iz a m p o d v rg n u t je kritici z b o g "lažnog u n ive rza lizm a koji n ije u stan ju s h v a titi p o v ijesne p ro m jen e ili uzeti u o b z ir podjeie m e đ u že n a ma koje se te m e lje na e tn ič k o j p rip ad n osti i klasi". 2. M arksistički fe m in iza m u g la v n o m dobiva k ritike iz tog razlo ga š to se k o n ce n trira na rodne n e jed n ako sti

u k ap italizm u i s to g a nije u sta n ju o b jasn iti e k sp lo a ta ciju žena u n e ka p italističkim d ru štv im a . 3. Lib eraln om fe m in izm u , m isli se, "n e d o sta je prikaz o p će n ito g d ru štv e n o g stru k tu rira n ja rodnih n ejednakosti". Ovaj p ristu p ne m ože d a ti n išta više od p a rc ija ln ih o b jašn je nja. Prim jerice, o n ne daje nikakvo o b jašn je n je kako su uopće n a sta le ro d n e nejedn akosti. 4. W alb yje va ta k o đ e r kritizira tzv. t e o r iju dvaju s u s t a -

Koncept patrijarhata Sylvije W alby ne smatra odnose izm eđu muškaraca i žena jed in im izvorom nejednakosti. Ona priznaje da postoje i “ podjele medu ženam a na temelju etničke pripadnosti i klase” te raspravlja o načinim a na koji patrijarhat, rasizam i kapitalizam stupaju u interakciju. Sada ćem o detaljnije ispitati kako se Walbyjeva koristi sv ojim konceptom patrijarhata da bi objasnila rodne nejednakosti.

v a . T im e m isli n a p ristu p e p o p u t o n o g H a rtm a n n o ve (v id i str. 1 4 9 -1 5 0 ) koji o b ja š n ja v a ju e k s p lo a ta c iju že n a p o m o ć u d v a ju ra z d v o je n ih su sta v a k a p ita lizm a i p a trija rh a ta . W alb yje va k r itiz ira H artm a n n o v u što je p o d cije n ila k o lič in u nap eto sti izm e đ u k a p ita liz m a i p a trija rh a ta i s to g a što ne u z im a u o b z ir a sp e k te p a trija rh a ta p o p u t n a silja i s e k su a ln o sti.

W albyjeva pokušava poboljšati o v e druge perspektive uklapajući njihove jake strane, a izbjegavajući slabe, u svoju vlastitu teoriju.

Patrijarhat__________________________ Za W albyjevu, koncept patrijarhata mora ostati sređišnji za fem inističko shvaćanje društva. Ona kaže da je “patrijarhat” neophodan za analizu rodnih nejednakosti (Walby, 1990.). Ipak, njezina se defm icija patrijarhata razlikuje od definicija drugih feministica. Ona tvrdi da postoji šest patrijarhalnih struktura koje ograničavaju žene i pom ažu pri održanju muške dom inacije. To su: 1. p laće n i rad, 2. p a trijarh aln i o d n o si u kućanstvu, 3. p a trijarh aln a ku ltu ra, 4. se ksu aln o st, 5. m u ško nasilje p rem a ženam a, 6. d rža va.

Svaka od tih struktura ima određenu neovisnost od drugih, ali one m ogu m eđusobno i utjecati jedn a na drugu, učvršćujući ili slabeći patrijarhat u različitoj strukturi. Svaka se struktura reproducira ili mijenja djelatnostima muškaraca i žena, ali postojanje strukture takoder ograničava odluke koje ljudi, 'naročito žene, mogu donositi. W albyjeva tvrdi da patrijarhat nije fiksna i nepromjenjiva odlika društva (kao što, čini se, impliciraju neke rađikalne fem inistice), nego se n jegova snaga i oblik mijenjaju tijekom vremena. Primjerice, ona misli da je patrijarhat u Britaniji tijekom posljednja dva stoljeća p osta o malo m anje ja k i prom ijenio se iz p riv atn og a u javni patrijarhat. (Ideju o pomaku od privatnog k ja v nom patrijarhatu razmotrit ćem o na kraju ov og dijela.)

Strukture patrijarhata______________ Kao što sm o vidjeli prije, W albyjeva identificira šest struktura patrijarhata. Ispitat ć e m o svaku od njih p rije n o što p og led a m o o p će zaključke Sylvije W a lb y o prom jenam a patrijarhata.

Zaposlenje Walbyjeva misli da je zaposlenje bilo i je s t ključna stmktura u stvaranju nepovoljn oga položaja žena. U Britaniji devetnaestog stoljeća zakoni su isključivali žene u potpunosti iz cijelih područja rada. Država i sindikati kojim a su dom inirali muškarci pobrinuli su se za to da m ogu ćn osti žena budu oštro ograničene. U dvadesetom stoljeću se žene, a naročito udane žene, m o g u zapošljavati, ali ne pod jednakim uvjetim a kao muškarci. U najnovije se doba “stupanj nejednakosti izm eđu žena i muškaraca u sm islu plaće, uvjeta, pristupa dobro plaćenim profesijam a vrlo malo sm anjio". Jaz izm eđu ženskih i m uških plaća sm anjio se samo m alo, a žene se i dalje zapošljavaju na pretežito slabo plaćenim poslovima, i to na određeno vrijem e. Teoretski, država podržava v eću jednakost muškaraca i žena na tržištu rada time što je donijela Zakon o jednakim plaćama (1970.) i o spolnoj diskriminaciji (1975.), ali u praksi ona takvu politiku ne p rov od i “ gorljiv o ”. W albyjeva misli da tržište rada im a v iše utjecaja od obitelji na odluke žena o tom e h o ć e li se zaposliti. Kad žene od lu če da neće tražiti posao, one to v iše čine zbog ograničenih m ogu ćn osti koje su im otvorene n eg o zbog kulturnih vrijednosti koje zahtijevaju da majke i su pruge ostanu u kući. Prem a W albyjevoj, kad su na tržištu rada postojale m ogućnosti za žene, one su ih iskoristile. Prim jerice, ukidanje zabrane rada udanih žena u nekim zanim anjim a tijekom D ru g og a svjetskog rata dovelo j e d o velikog u v ećan ja broja udanih zaposlenih žena. Fem inističke borbe i p otrebe kapitalizma za jeftin in i radom uzrokovali su veliki porast broja zaposlen ih žena, ali nisu uspjeli spriječiti eksploataciju na poslu. Neke žene ostaju kod kuće je r su plaće koje bi n iog le zaraditi preniske da bi im se isplatilo zaposliti.



Proizvodnja u kućanstvu Prema W aibyjevoj, kućan stva ponekad sadrže uočljive patrijarhalne p ro izv o d n e o d n o s e . Pojedinačni muškarci izrav n o eksploatiraju žene stječući korist od ž en sk og neplaćenog rada, primjerice u kući. U devetnaestom sto ije ću , m noge su žene bile natjeran'e u patrijarhaine proizvodn e od n o se time što su bile isk lju čen e s tržišta rada. U dvadesetom stoljeću eksploatacija se u o v o j strukturi smanjila, b a rem za neke ž e n e . Zene danas v iše vremena p r o v o d e radeći za plaću, a opuštanje zakona o ra z v o d u braka z n a č i da žene “v iše nisu nužno v eza n e uz j e d n o g supruga koji prisvaja n jih o v rad sve dok ih sm rt ne rastavi” . Za neke skujflhe ž e n a život u kućanstvu m ože izgledati kao b ije g od eksploatacije. Primjerice, W albyjeva smatra da neke crn e feministice m isle da obitelj m ože biti “ m jesto otpora rasizmu” , a život u ob ite lji m ože biti m anje eksploatatorski za c m e žene od ž iv ota na tržištu rada gdje on e dobivaju najmanje p o ž e ljn e p o s love. Ipak, W albyjeva n e m isli da je eksploatacija žena u kućanstvu nestala. Zene koje su kućanice p ro v o d e isto to lik o sati oba vljaju ći kućne poslove koliko su p r o v o d ile desetljećim a. Zene s djecom koje napuste sv o je supruge u lošem su položaju na “patrijarhalno strukturiranom tržištu rada”. Nije vjerojatno da ć e pronaći d o v o ljn o dobro plaćen p osao, tako da ‘“ oslobođenje' o d braka obično znači pad u sirom aštvo". Neke žene i đalje dopuštaju da ih eksploatiraju vlastiti muževi, jer su alternative to lik o neprivlačne. Brak može ponuditi osobni opstanak i v e ću materijalnu ud obn ost za m noge žene kad v e ćin a žena ima tako loše plaćen p o sa o , ali kratkoročne koristi braka za posebne žen e potkopavaju “ dugoročne interese žena za iskorjenjivanje tlačenja koje postoji u obitelji” . To tlačenje se ponekad iskazuje kroz nasilje i seksualnost, k oje ćem o uskoro razmotriti.

Kultura W albyjeva misli da j e kultura zapadn ih društava konzistentno razlikovala m uškarce i žene i očekivala od njih različite tipove p onašanja. Ona kaže da “premda varijabilna p rem a klasi, etničkoj pripadnosti i d o b i, ženskost se konzistentno razlikovala o d muškosti tijek om posljednjih 150 godin a”. N o, prem da je diferencijacija bila jaka, karakteristike za koje se sm atra da ženu čin e ženskim b ić e m znatno su se izm ijenile. U devetnaestom sto lje ću smatralo se da su žene ženstvenije ako o g ra n iče svoje djelatnosti

na d om aću sferu i ne z a p o s le se. W albyjeva tvrdi da j e “ klju čni znak žen sk osti danas sek su alna p riv la čn ost” . Nadalje, “ n a taj se način ne defm ira sam o ženskost m la d ih neudanih žena, n eg o sv e više i starijih žen a” . Seksualna privlačnost j e bila važna i u viktorijansko d oba, ali m anje n e g o danas. T akođer, bila je “ relativ n o prikrivena" u u spored bi s današnjom k u lturom . Bijeg od ograničenja d o m a će g života stvorio je v eću slobodu za žene, ali n o v naglasak na seksualnosti ima sv oju cijenu. N aročito pom ografija uvećava slob od u muškaraca, a prijeti slobodi žena. Prema W albyjevoj “m uški pogled, a ne ženski, gledište j e pornografije” , a pom ografija potiče degradaciju žena i ponekad n a v odi na seksualno nasilje.

Seksualnost W albyjeva tvrdi da “heteroseksualnost uspostavlja patrijarhalnu strukturu”. Ipak, ona prihvaća da je priroda te patrijarhalne strukture doživjela v ažn e promjene. U devetnaestom je stoljeću , seksualnost žena bila pod striktnom k on trolom i uvelike “ n iz o m običaja" ogran ičen a na sek s u braku. Zenska seksualnost j e tako “cijeli ž iv o t bila upravljena na je d n o g a patrijarhalnog partnera”, prem da je posljedica to g a bilo sm an jiv an je ženina “ seksualnog interesa za b ilo što, uključujući brak". U dvadesetom stoljeću žen am a je olakšana šeksualna aktivnost. P ob oljša n e metode k o n tracepcije sm anjile su rizik neželjene tm d n oće, a sve lakši razvod stvorio j e m ogu ćn ost zam jene “ n eod g ov a ra ju ćeg supm ga n o v im ". W albyjeva spom inje studiju Lawsona i Sampsona iz 1988. k o ja je otkrila da je od žena udanih 1960-ih godin a 75 p o sto ostalo v je r n o svojim supruzima tijekom prvih deset godin a braka, dok je sam o 46 posto ud an ih od 1970-ih nadalje bilo takvima. Studija j e također otkrila da je u oženjenih u ranijem razdoblju bilo v jeroja tn ije da će m uškarac biti nevjeran, dok su m eđu onima oženjenim u kasnijem razdoblju više Ijubavnih avantura im aie žene. Same žene su odigrale v a ž n u ulogu u b orb i za veću seksualnu slobodu b oreći se za kontrolu rađanja, p ob a ča j i lakši razvod braka, ali seksualna liberalizacija nije u svakom pogledu radila u njihovu korist. Primjerice, W albyjeva kaže da je “ seksualno dvostruko m jerilo jo š uvijek živ o i u dobrom stanju” . Mlade seksualno aktivne žene muškarci osu đu ju kao “ d rolje” ; a one koje to nisu, kao “ gabore” . S dm ge strane, muškarcima s m n ogo seksualnih uspjeha divi se zbog n jih ove navodne m uževnosti.

fffl Danas postoje m n og i pritisci na žene da budu SSIteroseksualno aktivne i da "služe" muškarcima fp ja ju ći se ili živeći s njima. Tako heteroseksualR s t ostaje patrijarhalnom, premda su žene stekle % eke istinske dobitke.

Jâsilje :w a lbyjeva počinje sv oju raspravu o nasilju zapažajući da “muško nasilje prema ženama uključuje ttlo v a n je , seksualno napastovanje, batine, seksualS o uznemiravanje na poslu i seksualnu zloporabu djece”. Slično dmgim feministicama, ona smatra ffjtasilje oblikom moći nad ženama. Korištenje nasilS:ij*a, ili prijetnja nasiljem, pomaže da se ženu drži na iSjenom mjestu i odvraća je od dovođenja patrijarhata u pitanje. ' Prema W albyjevoj, nepostojanje provjerenih podataka iz prošlosti onem ogućava da se odredi ' je li se količina nasilja protiv žena uvećala ili smanjila. Ona ipak m isli da je m ogu će otkriti promjene u odgovoru na muško nasilje. Država, a naročito policija, sprem niji su danas poduzeti korake protiv najgorih nasilnika. Ipak, poduzimanje mjera protiv nasilnih supmga j o š uvijekje rijetko, a neke su žene i dalje žrtve m uškog nasilja, dok ga se dmge i dalje pribojavaju.

Država Državna politika u svezi s rodovima znatno se izmijenila od devetnaestog stoljeća. Primjerice:

prestala je zakonska podrška isključivosti u zapošljavanju; povećala se jednostavnost rastave braka i uvedena je financijska pomoć za one koji ne zaraduju; prestalo je državno podupiranje isključivosti u obrazovanju i ukinuta je većina oblika cenzure pornografije; dekriminalizirana kontracepcija i pobačaj u većini slućajeva; a maie promjene u zakonu marginalno su olakšale ženi napuštanje nasilnog muža. W a lb y , 1990.

Većina tih promjena bila je dobitak za žene, ali prema W albyjevoj “ država je još uvijek patrijarhalna, baš kao i kapitalistička i rasistička”. Državna politika v iše nije usmjerena na ograničavanje žena na privatnu sfem dom a, pa ipak nije b ilo m nogo pravih pokušaja p oboljšanja položaja žena u ja v n o j sferi. Žene i dalje primaju niže plaće od muškaraca, a zakonodavstvo koje nalaže jednakost za sve ne provodi se često. Samohrane majke d obivaju malo državne pom oći. a ženama šteti sve veća dostupnost p om ografije. 1 dok sama država nije toliko o č ito patrijarhalna koliko je to nekoć bila, ona svejedno čini m alo kako bi zaštitila žene od patrijarhalne moći u društvu.

Od privatnog do javnog patrijarhata_________________________ K ao što sm o vidjeli u sv a k om od p reth od n ih d ijelov a o raznim strukturam a patrijarhata, W a lb y jev a priznaje da j e u svakom aspektu rodn ih o d n o sa d ošlo do v a ž n ih prom jena. Liberalne fem in istice ovakve p ro m je n e smatraju napretk om . R ad ikalne fem in istice pak tvrde d a se m alo t o g a p rom ijen ilo i d a patrijarhalna d om inacija o sta je čvrsto netaknuta. M arksistice o b ič n o tv rd e da su industrijalizacija i dolazak kap italizm a doveli d o p ogorša n ja p o lo ž a ja žena i da se o d industrijske rev olu cije m alo toga izm ijen ilo. W alby ne prihvaća niti je d n o od tih op ćih stajališta, v e ć umjesto toga tvrdi da se narav patrijarhalnosti promijenila. Za nju su različiti aspekti patrijarhalnosti m eđupovezani i tvore sustav patrijarhalnosti - sustav koji se mijenja. U devetnaestom stoljeću patrijarhat j e b io pretežito privatan; u dvadesetom stoljeću on postaje ja vn im . Tablica 3.1. sažim a kako W albyjeva karakterizira tu promjenu.

Privatni patrijarhat U privatnom patrijarhatu individualni patrijarh, muška g lav a kućanstva, kontrolira žene “ individualno i izravn o u relativno privatnoj sferi d om a”. “Muškarac na sv om položaju supruga ili o ca tlačitelj j e i korisnik, inđividualan i izravan, podređenosti žene." Žen e su potlačene j e r im je zapriječen ulazak u ja v n u sferu, u p odručja poput rada i politike. Premda j e proizvodnja u kućanstvu bila najvažnija struktura privatnog patrijarhata, nju su podupirale druge patrijarhalne stmkture koje su isključivale žene.

Pomak od privatnog patrijarhata Pomak od privatnog patrijarhata bio je dijelom posljedica p r v o g vala fem in izm a. Izm eđu 1850. i 1930. žene u SAD-u i Britaniji borile su se za m n og o više od samog prava glasa. One su također tražile:

Zauzdavanje grabežljivoga muškog seksualnog ponašanja (slogan Christabel Pankhurst bioje “Giasovi ženama, pogrde muškarcima’j, pristup zaposlenju, obrazovanju i školovanju, reformu pravnog statusa udanih žena tako da mogu posjedovati privatno vlasništvo, za razvod i zokonsko razdvajanje u interesu žene kao i muža... zo kolektivnu, a ne privatnu, organizaciju priprave obroka. W a lb y, 1990.

Te su se borbe zbivale “ na pozadini ekspandirajuće kapitalističke ek on om ije”, a kapitalisti su

J



dominantna struktura

kućna proizvodnja

šire patrijarhalne strukture

posao

posao/država kućna proizvodnja

država

spolnost

spolnost

nasilje

nasilje

kultura

kultura razdoblje

devetnaesto stoljeće

način eksproprijaeije

individualni

kolektivni * »

patrijarhalna strategija

ekskluzivistička

segregacionistička

P

'

trebali više radne snage. Postojao j e pritisak od strane muških sindikalista da se ženam a i daije zabranjuje zapošljavanje, tako da se ne mogu natjecati za muška radna mjesta. Posljeđica je bio niz kom prom isa pri čemu su žene stekie pristup ja v n o j sferi, kapitalisti su m ogli zapošljavati više žena, a m uški radnici su osiguraii da se ženam a ograniči pristup poslovima koji su njima otvoreni. (0 idejama W albyjeve o muškom sindikalizmu i ženskom zapošljavanju raspravljat ćemo poslije u ovom poglavlju. Vidi str. 172-173) Ovi kompromisi su d oveli do pojave n o v o g ja v n o g oblika patrijarhata. Ja vn i patrijarhat j e “ oblik u kojem u žene im aju pristup i ja v n im i privatnim područjima. One nisu istjerane iz ja v n o g p o d ru čja , ali su u njem u u podređenom p oložaju.” U ja v n o j sferi, žene su segregirane u određenim profesijama koje su manje plaćene i imaju n iži status od muških. Država i zaposlenje p osta ju dominantne strukture patrijarhata, ali druge strukture su i dalje važne. Žene v iše ne eksploatiraju toliko individualni patrijarsi, ali um jesto toga ih kolektivn o eksploatiraju muškarci o p će n ito kroz njih ovu podređenost u javnim p odru čjim a. Kao što to W albyjeva kaže, “ žene više nisu ograničene na d om a će ognjište, nego sad im aju cijelo društvo u kojemu se mogu kretati i biti eksploatirane”.

Varijacije patrijarhata W albyjeva misli da j e đošlo do od ređ enog smanjenja patrijarhalne eksploatacije u određenim područjim a kao posljedice prom jene iz privatnog u ja v n i patrijarhat. Razmjeri tog smanjenja variraju prema skupinama žena, baš kao i ravnoteža

l'

-jil

dvadeseto stoljeee

ifrikiiiflH i

između ja v n ih i privatnih elemenata patrijarhata. Primjerice, W albyjeva m isli da su muslimanke više ograničene obiteljskim stmkturama od drugih žena i stoga su podložnije privatnom patrijarhatu od dmgih skupina. Za afrokaripske žen e je , s dmge strane, vjerojatnije da će biti zaposlene i biti glava vlastite obitelji nego što je to slučaj s dmgim etničkim skupinama i stoga su on e podložnije ja v n om patrijarhatu. Argum enti Sylvije W a lb y u g lav n om su ograničeni na ispitivanje u Britaniji i S A D -u , ali ona daje neke naznake kako bi se oni m o g li usporediti s drugim zem ljam a. Upućuje na to da je država igrala važniju u log u u ja v n o m patrijarhatu u nekim zem ljam a, dok je u drugima tržište rada b ilo važnije. U bivšim kom unističkim zemljama istočne Europe, prim jerice, država je bila dom inantna. U SAD-u i v e ć in i kapitalističkih zapadnih država sa slobod n im tržištem p o s a o j e bio najvažniji. U zapadn oj Europi, s razvijenijim socijalnim državam a, država i p o s a o su igrali otprilike je d n a k u ulogu u javnom patrijarhatu.

Preobrazbe rodova____________________ U Preobrazbam a rodova (C ender Tra n sfo rm a tions, 1997.) W albyjeva razmatra p rom jen e u patrijarhatu u 1990-im godinam a. Prem da otkriva mnoštvo dokaza da patrijarhalna struktura i dalje postoji u Britaniji, ona također otkriva dokaze o važn im prom jenam a. N aročito tvrdi da postoje dokazi o generacijskim razlikam a izmedu starijih i mlađih žena. Starije žene su više ograničene privatnim patrijarhatom , koji je bio dominantni oblik patrijarhata u njihovim

mlađim godinam a. Za njih j e vjerojatno da će jm ati slabe kvalifikacije i stog a će imati m anje m ogućnosti na tržištu rada. V jerojatnije j e da će njihova m aterijalna dobrobit ovisiti o m uškom partneru. One su naročito ran jive zbog u većan ja ; stope razvoda brakova, što oslanjanje na m u škog partnera čini problem atičnim . Mlađe žene su, s dmge strane, imale koristi od nekih promjena koje su se d ogod ile. Koristeći se službenim brojkama, W albyjeva zapaža da žene čine 49,6 posto zaposlenih u Britaniji 1995. Također upućuje na to da danas djevojke koje n a puštaju školu im aju više kvalifikacija od m ladića koji čine to isto. Djevojke isto tako sustižu .m ladiće u visokom obrazovanju. U dm gim p odručjima, žene svih generacija su bile na određenom dobitku, premda su najviše profitirale većinom mlađe žene. Primjerice, policija je pokazala spremnost intervenirati u slučaju muškog nasilja nad ženama. Postoji više svijesti o seksualnom uznemiravanju na poslu i sve više poslodavaca ima u tim slučajevima form uliranu politiku. Nadalje, “u diskursu i u praksi seksualnost se više ne ograničava sam o na brak, a uvećala se ja v n a prisutnost seksualnosti". Teme poput AlDS-a i zbivanja u kraljevskoj obitelji učinile su raspravu o seksualnosti otvorenijom i, prem a istraživanjima, sve je vjerojatnije da će se žene upuštati u izvanbračne seksualne odnose. Žene također sve više ulaze u ja v n u sfem suđjelujući u političkim i dmštvenim pokretima, poput ekoloških pokreta, pokreta protiv nasilja u obitelji, te na dem onstracijama poput onih protiv “ glasačkog poreza" u proljeće 1990. Ipak, utjecaj tih stečevina j e ograničen i polarizacijom m eđu raznim skupinama žena i podm čjim a u kojim a su žene slabo napredovale. V isokokvalificirane mlade žen e općenito su bile u stanju iskoristiti nove m ogu ćn osti na tržištu rada. Isto ne vrijedi za većin u žena s niskim kvalifikacijama. Pomak u pravcu postfordističkog (vidi 10. pogla vlje o postfordizm u) i “fleksib iln og" tržišta rada u Britaniji zasniva se na zapošljavanju velikog broja m ladih žena na loše plaćenim i nesigurnim p oslovim a. Žene postaju neovisnije o muškarcima (74 p osto žena u B ritaniji bilo j e udan o 1979., ali sam o 57 posto 1994.), ali zauzvrat je to u čin ilo neke slabo p la ćene žene siromašnijima. £ v e j e veći broj sa m o hranih majki koje su u lošijem položaju je r briga ok o djece uvelike ograničava njihovu sposobnost da se zaposle. Na većini najm oćnijih p oložaja javnog života žene su i dalje slabo predstavljene. Walbyjeva zapaža da je 1992. bilo samo 9,2 poslanica u parlamentu, do 1990-ih nije bilo ženskih šefica p olicije, a 1994. sam o je je d n a žena bila među 25 sudaca V rhovnog suda. Godine 1996. bila je samo

jedna žena veleposlanica među 50 britanskih v e leposlanika i šefova inozem nih predstavništava. Postoji vrlo malo žena na čelu velikih korporacija ili ja v n ih ustanova. Iz tih razloga, W albyjeva tvrdi da “ sustav patrijarhata" i dalje p ostoji, premda “ režimi koji uređuju odnose među rodovim a" zahvaćaju skupine žena na različit način. Ona tvrdi da:

Razni oblici rodnih režima kocgzistiraju kao posljedica raznolikosti u rodnim odposm a s obzirom na dob, klasu, etničku pripodnost i regiju. Kao posljedica novijih promjeno, vjerojatnije je da će starije žene češće od mlađih biti podložne kućnom rodnom režimu. Za žene čija su zaposlenja u višim socioekonomskim skupinama vjerojatnije je da će biti podložne javnom obliku potrijafhata. Za žene podrijetlom iz Pakistana i Bangladeša vjerojatnije je da će biti podložne kućnom obliku, a za crne karipskežene vjerojatnijeje da će biti podložnije privatnom obliku od bjelkinja. Postoje složene interakcije između tih rozličitih oblika rodnog režima, baš kao i između rodo, etničke pripadnosti i klase. W a lb y, 1997., str. 6

Evaluacija Sylvije W alby Teorija patrijarhata S ylvije W alby preuzim a sp oznaje m nogih fem inistica različitih orijentacija. Poput marksističkih i socijalističkih feministica, ona priznaje važnost ekonom ske nejednakosti. Poput m nogih radikalnih feministica, ona raspravlja o tome kako faktori p o p u t nasilja, spolnosti i kulture održavaju patrijarhat. Poput liberalnih feministica, ona pridaje određenu važnost prom jenam a u zakonodavstvu i prihvaća da j e u nekim aspektima ženska borba postigla važna građanska prava. W albyjeva uočava da je patrijarhat doživio z n a tn e prom jene i pokušava objasniti i razumjeti te promjene koristeći se konceptim a privatnog i ja v n o g patrijarhata. Ipak, i njezin je rad doživio kritike. F]oya Anthias i Nira Yuval-Davis (1992.) kritiziraju je zato što se koristi, kako to one kažu, trosustavskim pristupom. Prema njima, W albyjeva smatra rod, rasu i klasu razdvojenim sustavima koji su u međusobnoj interakciji. Anthiasova i Yuval-Daviesova misle da su patrijarhat, kapitalizam i rasizam dio je d n o g sustava koji neke skupine favorizira, a druge zanemaruje. Jackie Stacey (1993.) hvali W albyjevu zbog “sveobuhvatnog prikaza sustavnog tlačenja žena u društvu” i zato što pokazuje svijest o povijesnim prom jenam a p oloža ja žena. N o, kritizira ju jer se koristi konceptom stmkture. Staceyjeva kaže da su “ neke strukture jasnije konceptuali-


zirane o d đrugih (prim jerice, zaposlen ja i kulture)’’. U slučaju nekih drugih struktura, W albyjeva nije tako d o b r o pokazala p ostojan je relativno fiksnih od n osa koji uključuju žene. Staceyjeva misli da W albyjeva zanem aruje “svako razmatranje identiteta i ž iv o g iskustva” usmjeravajući se na strukturalističku analizu koja “ne uspijeva objasniti kako lju di svladavaju takav sustav". Za Staceyjevu; dobra' feministička socio lo g ija pridaje više pažnje subjektivnim stanjim a žena i tome kako žene izlaze na kraj ili se od u p iru tlačenju kojeg su žrtve..Slične rezerve je izrazila i Anna Pollert (1996.) koja dovodi u p itan je korisnost cijeloga kohcepta patrijarhata.

Anna Pollert — Bijeda patrijarhata__________________________ Anna Pollert (1996.) je kritizirala uporabu pojma patrijarhata kod feministica općenito, a kod Sylvije W alby posebno. Ona zapaža da su feministice napale korištenje muških “v e lik ih priča”, poput marksističke analize kapitalizma i cijele ideje napretka, ali se tvrdoglavo drže id eje patrijarhata. Pollertova, s druge strane, m isli da od tog koncepta nema nikakve koristi, te da om eta feminističku analizu, odnosn o ne pomaže j o j da se razvije. Sređišnja teza Pollertove je da ideja patrijarhata pretpostavlja korištenje cirkularnog argum enta. Patrijarhat se koristi i kao opis nejednakosti između žena i muškaraca i kao objašnjenje tih nejednakosti. Ona koristi primjer Heidi Hartmann (vidi str. 149-150). Prema Pollertovoj, Hartmannova smatra da se patrijarhat zasniva na muškoj kontroli nad ženskom radnom snagom . No, ona nije objasnila kako je uopće đ o šlo do toga da su muškarci p očeli kontrolirati žensku radnu snagu. Hartmannova tvrdi da kontrola proizlazi iz isključivanja žena od n e o v isn o g rada i kontrole nad vlastitim radom , ali to se m ože objasniti sam o pom oću kontrole nad ženskom radnom snagom , koju bi zapravo trebalo objasniti. Tako Pollertova misli da Hartmannova u biti tvrdi da muškarci imaju kontrolu nad ženam a zato jer muškarci imaju kontrolu nad ženam a. Takvi cirkularni argumenti su tipični za većinu •-teorija koje se koriste konceptom patrijarhata. Druge teorije, poput W albyjeve, treba se kritizirati je r tvrde, ali ne uspijevaju dok azati, d a je patrijarhat sustav koji j e dio društva. Tako Walbyjeva smatra patrijarhat sustavom k o ji podržavaju podstrukture popu t nasilja, seksualnosti, kulture i tako dalje. Pollertova ne m isli da je patrijarhat sustav ili struktura u istom smislu


k ao kapitalizam. Ona kaže da “ ne postoji u n u tarnji motor ili dinam ika unutar patrijarhata k oja može objasniti n jeg ov o sam oobn avljanje. Kapitalizam, s druge strane, im a takvu u n u tarnju dinamiku: to je autoekspanzija kapitala — p rofit - koji p ok reće sustav." Kapitalisti m oraju slijediti logiku profita. A ko to ne čine, prop ast ć e im posao. Rodni sustavi nisu sputani na isti način. Muškarci i žene se m ogu različito odnositi je d n i prema drugima, pa čak i prom ijeniti spol “ a da pritom društvena proizvodnja neće stati ili ukinuti sve rodne od n ose između muškaraca i ž en a ” . Pollertova m isli da teorije poput one W albyjeve gube iz vida “djelovanje". To znači da zanem aruj u izbore koje d on ose pojedinačni akteri za v rije m e reprodneiranja postojećih društvenih odnosa, odnosn o odupiranja njima. Ona opisuje podjelu patrijarhata u šest struktura, koju je uvela W albyjeva, kao “p roizvoljnu v jež b u ” koja “v o d i prem a statičnoj perspektivi arbitrarnih dijelova u k ojoj j e djelovanje jo š odsutnije nego prije. Pollertova misli da W albyjeva nije uspjela osloboditi se od teorije dvaju sustava, je r smatra da su kapitalizam i patrijarhat dva razđvojena premda povezana sustava. Pollertova tvrdi da oni u op će nisu razdvojeni. Kaže da su “klasni odnosi natopljeni rodom , rasom i drugim modusima društvene diferencijacije od sam og početka” . Zato što su klasa i rod m eđupovezani, nije prim jereno koristiti se strukturalnom analizom da bism o razumjeli kako se oni m eđusobno odnose. Umjesto toga, n u žn o je provesti detaljne em piri- . jsk e studije o tom e kako se on i, kao i druge društvene razlike, m eđusobno odnose u posebnim kontekstima. Pollertova zagovara materijalističku analizu koja naglašava ekonom ske nejednakosti k a o i detaljno kvalitativno istraživanje. Ona sam a je provela istraživanje tog tipa sa ženama k oje rade u tvom ici čarapa (Pollert, 1981.). No, kao što i sam a Pollertova priznaje, to nije jedini n a čin na koji sociolozi reagiraju na kritike strukturalnih koncepata poput patrijarhata. Postmodernisti također odbacuju svaku sveobuhvatnu teoriju roda u korist opisa gledišta raznih žena. Pollertova od bacu je postm odernizam je r se k oristi neproničnim jezikom koji obični ljudi teško m ogu shvatiti. On je također relativistički, što znači da bilježi gledišta različitih žena, ali ne želi reći koje je g led iš teja če od drugih. S toga gubi svaki sm isao za prom jenu i poboljšanje živ o ta žena. Unatoč takvim kritikama, postm odernizam je izvršio glavni utjecaj na teorije rodova o kojim a ćem o sada raspravljati.

Postmodernizam, spol i rod

Michelle Barrett i Anne Phillips Destabiliziranje teorije________________

Napetosti i srodnosti između postmodernizma i feminizma_______

Pollertova zapaža da se neki sociolozi koji su odbacili strukturalne koncepte poput patrijarhata, okreću postm odernizm u kao altemativi detaljnim empirijskim studijama (Pollert, 1996.). Kao što smo vidjeli (str. 156), i sama Pollertova odbacuje postmodernizam, ali u najnovije vrijem e on je postao sve utjecajniji pristup u proučavanjima spola i roda. M ichelle Barrett i A nn e Phillips (1992.) tvrde da su se novi feminizmi razvili z b o g nezadovoljstva općim teorijama karakterističnim za tradicionalnu društvenu znanost k ojom su dominirali muškarci. Feminizam je uvijek b io sumnjičav prema teorijama koje su razvijali muškarci, ali u prošlosti su liberalne i socijalističke feministice prihvaćale aspekte muških teorija. No, u najnovije doba đošlo j e do “razornog napada na lažno univerzalne, pretjerano generalizirajuće i preambiciozne modele liberalizma, humanizma i marksizma. M noge feministice su sv o je simpatije dale poststrukturalističkim i postmodernističkim kritičkim projektima" (Barret i Phillips, 1992.). One opisuju ovaj napad kao proces “ destabiliziranja teorije” . Prividna sigumost koju nude liberalni, marksistički/socijalistički i radikalni feminizam stvoreni u prethodnim đesetljećima, više se neće moći nekritički prihvaćati. Unatoč razlikama među raznim tipovima fem inizma, oni su jedinstveni u tome što uzroke ženskog tlačenja nalaze u društvenim nejednakostima. Taj konsenzus danas više ne postoji. Barrettova i Phillipsova tvrde da su ovu promjenu stimulirala tri glavna faktora:

Susan Hekman (1990.) tvrdi da između p ostm odemizma i fem inizma postoje i srođnosti i n a petosti. Ona kaže:

1. R a zvo j crn o g fe m in izm a. Teorije d va ju s u s ta v a (vidi str. 151) ne m ogu n igd je sm jestiti tre ći sustav. 2. Sve ve ća sum nja u d istin kciju spol/rod. I psihoanaliza i v je ro va n je da su neki aspekti že n sk o sti (p o p u t m ajč in stv a ) nadm oćn i m u ško sti, naveli su neke fem in istice na p reisp itivan je ideje da m u š k a rci i žene m ogu biti jednaki i slič n i. Na žensku ra z lič ito st se

Unatoč sličnostima između tih dvaju pokreto, u najboljem se slučaju može reći do između p o st- ■ modernista i feministica postoji notegnuti odnos. ' Malo je feministica koje prihvoćaju naziv postm odernista, i slično, mnogisu postmodernisti duboko skeptični prema feminističkom pokretu. Hekman, 1 990.

Ova napetost postoji jer se feminizam m ože, u određenom pogledu, smatrati m odem om društvenom teorijom. On je moderan u smislu da nudi opću teoriju o tom e kako dm štvo funkcionira i pokušava otkriti kako osigurati napredak prem a boljem društvu. Postmodernisti odbacuju i m o gućnost opće teorije i recepata za poboljšanje dmštva. No, postoje važne srodnosti između p ostm odernizma i feminizma. Hekmanova misli da oba dovode u pitanje konvencionalne znanstvene modele spoznaje. Feministice, primjerice, tvrde da znanje proizlazi iz ženskih iskustava, a ne iz pozitivističkih činjenica proizvedenih m etodam a poput upitnika (vidi 14. poglavlje). I fem inistice i postmodernisti d ovođe u pitanje prosvjetiteljski način mišljenja (vidi 15. poglavlje za raspravu o prosvjetiteljskom mišljenju) u smislu da niti jed n i ne misle da je muška racionalnost adekvatna za razumijevanje dm štvenog svijeta. Nadalje, i jed n i i dmgi preispituju ono što Hekmanova naziva “temeljnim dihotomijama prosvjetiteljske m isli, dihotomija poput racionalno/iracionalno i su bjekt/objekt" (vidi str. 159-160). Hekmanova misli da su srodnosti fem inizm a i postmodernizma đostatno velike da se m ogu kombinirati u postm odernistički fem inizam . U svakom slučaju, takav je pristup sve popularniji i danas predstavlja značajan izazov konvencionalnijim feminizmima.

sada gle d a u p ozitivn ijem svjetlu. 3. Postm o derne ideje im aju sve u tje ca jn iju u lo gu u d ru štve n im zn a n o stim a općenito.

Glavna svojstva postmođemističkog feminižma Postmodernistički feminizam ima neke siičnosti s aspektima crnog feminizma. Postmodernistički feminizam odbacuje tezu da postoji jedna jed in a teorija koja m ože objasniti p oložaj žena u društvu. On ohrabruje prihvaćanje mnogih različitih gledišta kao istovrijednih. Posebice, negira da



postoji jedna, jedinstvena bit pojm a “ž e n a ” . Različite skupine žena (npr. crnkinje, lezbijke, bijelkinje iz srednje klase) individualne su i različite. Nadalje, skupine žena i pojedinačn e žene stalno se mijenjaju i stoga je n e m og u če uputiti na n jih ov u bit ili srž. Pamela A b b o tt i Claire VVallace tvrde da j e “u postm odem ističkoj teoriji središnje priznanje'različitosti — rasa, spolova, d obi — i dekonstrukcije - višestm k o podijeljenog subjekta u višestruko ppdijeljenom društvu”. Odbacivanjem id eje središnje srži koja čini neku oso b u , postm odernizam preusm jerava pozom ost o d subjekta kao m anifestacije viastite “biti” prema “ subjektu u p rocesu ” - koji nikad nije jedinstven i nikad završen (Abbott i VVallace, 1997.). Postmodernizam stoga slavi raaSke i napada iđeju da neke karakteristike treba favorizirati nasuprot drugima. Zbog toga postm oderne fem inistice ponekad odbacuju ideju da žene m o gu napredovati preuzimajuči obiiježja muškaraca i zauzimajući društvene p o lo ža je tradicionalno rezervirane za muškarce. M n o g e postm odernističke teorije općenito odbacuju ideju napretka kao proizvod dominantne, muške racionalnosti. Neke smatraju ideje poput "pravde" i “jedn akosti” konceptima povezanim s muškim razumom k oji želi manipulirati i kontroiirati svijet. One od bacu ju takve ciljeve koji su za njih proizvod m u šk og stila mišljenja. Rosemarie Tong kaže:

One so sumnjom gledaju na bilo koji način feminističke m isli koji pokušava objasniti zošto su žene potlačene ili izložiti deset koraka koje sve žene trebaju poduzeti do bi stekle slobodu. Neke postm oderne feministice su tako sumnjičave prema trodicionalnom feminističkom mišljenju da ga u potpunosti odbacuju. Tong, 1998.

Ipak, postmodernističke feministiee su upozorile na način na koji se mogu ostvarivati ciljevi žena. Za razliku od konvencionalnijih fem inizam a, ovo ima više veze s korištenjem jezika nego s, primjerice, poboljšanjem m ogućnosti zapošljavanja za žene, oslobađanjem žena od bioloških og ran ičenosti ili navođenjem muškaraca da obavijaju više kućanskih poslova. Takvi pristupi svoj primarni cilj vide u d ek on strukciji m u šk og jezika i muškog shvaćanja svijeta. Prema njima, muškarci vide svijet kroz parove suprotnosti (primjerice, muško/žensko, d obro/zlo, istinito/lažno, lijepo/ražno). Oni m uškarca smatraju normalom, a ženu odstupanjem od norm e. Primjerice, Sigmund Freud je žene shvaćao kao muškarce bez penisa, koje zavide muškarcima što ga imaju (penisna zavist). Dekonstrakcija uključuje

napad na Iingvističke koncepte koji se tipično shvaćaju pozitivnim a i reinterpretaciju njihove suprotnosti u pozitivn om svjetlu. Dekonstrakcionisti tako preokreću konvencionaln i način m išljenja na glavu. Primjerice, oni m o gu smatrati ženskost, zlo, laž i ružnoću p o ž e ljnim karakteristikama. U biti, postm odem e fem inistice idu i dalje od toga , preispitujući cijelu ideje istine tvrdeći da je z ik ne može predstavljati izvanjsku stvamost. Ne samo da treba odbaciti binarne opozicije koje projicira muška m isao nego i sam jezik nije u stanju predstaviti žensko razum ijevanje svijeta. Jezik je saveznik muške racionalnosti. On se koristi da bi se nam etnuo um jetni red svijetu te da se izrazi muška želja za m anipulacijom i k o n trolom , planiranjem i postizanjem ciljeva. Jezici k oje su primamo razvili muškarci manje su k orisni za razumijevanje načina na koji žene shvaćaju i doživljavaju svijet. Za postmoderniste žena je “ d m g o ”, ono što nije muškarac. No, kao što to kaže Tongova, “drugost, usprkos svim asocijacijam a na tlačenje i inferiornost, puno je više od potlačenog, inferiornog stanja. Ona je također način bivstvovanja, mišljenja i govora koji dopušta otvorenost, pluralnost, razn olikost i različitost. Nastojanjem da se čuju i shvate ozbiljn o glasovi različitih žena, postaje m oguće pobjeći iz luđačke košulje muške misli i muškog, m odem og jezika. Takve ideje im aju svoje podrijetlo u radovima francuskih socijalnih teoretičara Jacquesa Lacana i Jačquesa Derride. Sada ćem o razmotriti njihove ideje o spolu i rodu.

Utjecaji na postmodernistički feminizam___________________________ Jacques Lacan Jacques Lacan (1977.) tvrdi da se društvo sastoji od sim boličkog poretka. Rosemarie Tong o v o opisuje kao nešto što se sastoji od “ niza m eđu pov ezanih znakova, u loga i rituala” (Tong, 1998.). Jezik igra ključnu ulogu u sim boličkom poretku. Uistinu, samo je z ik o m ijudi postaju ljudski. Dobar dio L acanova djela je pod utjecajem (premda se od njih razlikuje) psihoanalitičih teorija Sigmunda Freuda. Slijedeći Freuda, Lacan raspravlja o razvoju djece. Važan dio njihova razvoja je način na koji internaliziraju sim bolički poredak. No, ovaj proces na različit način djeluje na muškarce od n osn o žene. Prema Lacanu, u prvoj razvojnoj fazi, im a g in a rn oj fazi, nov orođ en če nema svijesti o sebi kao pojedincu. On ne razlikuje sebe od svoje majke. U dragoj fazi, zrcaln oj fazi, dijete p očin je razlikovati sebe o d majke. Kad dijete prvi put v id i sebe i odraslu osobu u zrcalu, ne m ože v i-

djeti ođ ra slog kao p osebn u osobu. K asnije počinje sh vaćati da slika nije stvama i na posljetku sh va ća da postoji njegova slika k o ja je odvojena o d odraslog. D ijete tad ulazi u zrcalnu fazu u k o jo j on a ili on im aju koncepciju sebe kao nečeg od v o je n o g od Drugog, p o se b n o majke. U trećoj fazi, edipskoj fazi, dolazi d o sve većeg razdvajanja djeteta i majke. U p očetku, tvrdi Lacan, dijete ne želi biti blisko m ajci, želi. jo j dati o n o što jo j neđostaje, penis ili falus. Dijete p očin je shvaćati da treba kom unicirati s majkom kako bi m oglo izraziti svoje želje. No, dijete posta je svjesno da ih Drago m ože upoznati samo posredovanjem nesavršenog m ehanizm a jezika. D rugo ne može ući u djetetovu glavu i vidjeti svijet na njegov način. Ono stog a m ože samo nesavršeno shvatiti i ispuniti d jetetove želje. Intervencija oca povećava djetetov osjećaj razdvojenosti od majke. K ao što to op isu je Madan Sarup, “ đakle, postoji simbolička kastracija: otac kastrira dijete razdvajajući ga od m ajke” (Sarup, 1988.). I muškarci i žene se m oraju pokoriti on om e što Lacan naziva zakonom oca. Prisilno sim boličko razdvajanje djeteta od m ajke nameće otac koji predstavlja i nameće zakon sim boličnoga. Tijekom o v e faze, d ječa ci se više identificiraju s ocem . Z a razliku od majke, dijete n ije izvorno sm atralo oca produžetkom sam oga/sa m e sebe. Tako se oca smatra đijelom sim b o ličk o g poretka je z ik a . D jevojčice se ne m ogu identificirati s ocem u istoj mjeri k ao dječaci je r j e otac fizičk i različit od njih. Z a to je d jevojčicam a teže u potpun osti prihvatiti sim boiički poredak s n jeg ov im muškim vezam a. Stoga d ječaci i d jevojčiee v id e svijet iz dru gačijih perspektiva. Muškarci i žene nisu slični nego različiti. Jezikje b itn o muški fen om en . Žene m ora ju koristiti je z ik , ali se ne m og u kroz njega potpuno izraziti je r se ženski osjeća ji ne m ogu prikazati muškim je z ik o m . Prema T ongovoj, L acan je spekulirao da, kad bi muškarci pokušaii učiniti nem oguće — spoznati žene, morali bi p očeti svoje istraživanje na razini ženskoga seksualnog užitka (jouissance). A li, kao ni ž e n e , niti jo u issa n ce se ne m o ie spoznati je r se “ o njemu ne može ni misliti niti g ov oriti faličkim jezikom očeva" (T ong, 1998.). Lacanove ideje o muškoj naravijezika utjecale su na neke postm oderne feministice, k a o i njegov naglasak na različitosti muških od nosn o ženskih perspektiva. Ideja zakona oca ima sličnosti s konceptom patrijarhata. No, Lacanove teorije čine da muška dom inacija izgleda kao nešto neizbježno, a to nisu sprem ne prihvatiti niti postm oderne niti druge fem inistice.

Jacques Derriđa Jacques Derrida jo š j e jedan francuski p oststru k turalist (vidi 12. poglavlje za raspravu o p o s tstrukturalizmu) koji je na postm odem i fem inizam utjecao još više od Lacana (v. Kamuf, 1991. za ulom ke iz Derride). Derridine ideje se prim arno razvijaju iz lingvistike - analize jezika — a ne iz p sih oan alize. Preispitujući n a ra v jezik a, Derrida otvara cijeli niz im plikacija po studij društva op ćen ito, a spola i roda posebn o. Švicarski lingvist de Saussure prvi j e u o č io razliku između o z n a č itelja, riječi i oz n a čen og , stvari na koju se riječ odnosi. ■. Tako je riječ “ pas” znak k oji se ođnosi na ozn ačen o, stvarnu životinju. De Saussure j e tvrd io da su zn ak ov i p roizv oljn i. Primjerice, nem a nužne v e z e između riječi “ pas” i živ otin je na koju se ona od n osi. Kao znak bi m ogla poslužiti bilo koja druga riječ. No, Derrida j e otišao m n o g o dalje u p re -, ispitivanju naravi jezika, a tim e je otv orio ' . pitan ja o spolu i rodu. T vrdio j e da je je z ik sam odostatni su stav znakova. Znakovi se ne od n o se na neku neovisnu stvarnost n ego na d ru ge znakove. Tako se riječ “ pas" m ože s h v a titi sam o u od n osu prema drugim riječim a ili znakovim a, p op u t “ ž iv otin ja” , “ lajati” i tako dalje. Između objekata (predm eta) i načina na k oje ih opisujem o neprem ostivi je ponor. Objekti su fizičk i razdvojen i od ljudi k o ji ih op isu ju i razdvojeni su u vrem en u. Mi k o ristim o pojam “p as” kao alternativu stv am om psu k ojim bismo ilustrirali on o o čem u g o v o rim o . Korištenje znaka ili oznake “ p a s" tako se z a sn iv a na odsutnosti sam oga psa. Derrida upotrebljava francusku riječ d iffe ra n ce da bi uputio na činjenicu da j e znak različit od označenog. D ijfe ra n ce ima dva zn ačen ja u francuskom: je d n o je različitost ili nesličn ost, a drugo odgađanje. D iffe ra n ce tako p ok azu je da su riječi fundam entalno različite od stvari na k oje se odnose te da su od g o đ e n e ili kasnije predstave stvari koje nisu prisutne. Ta apstraktna analiza je z ik a navodi D erridu da bude krajnje su m n jičav prem a bilo kakvim tvrdnjam a o istinitosti. B udući da jezik n e m o že stvarno predstavljati objektivn u stv arn ost, tvrdnje o apsoiutnoj istini ne m ogu se prihvatiti. Pokušavalo se pronaći znak na kojem se za snivaju svi drugi koncepti. Prim jeri uključuju B og a i materiju, ali niti je d a n od njih n ije u k lo n io udaljenost izm eđu subjekta i objekta, lju di i o n o g a što oni opisuju. Derrida tvrdi da se postojeći sustavi v je r o v a nja zasnivaju na korištenju b in arn ih o p o z ic ija .



To znači da se zasnivaju na v jerov an ju u p a rove suprotnosti. Sarup zapaža da su neke ključne op ozicije prem a Derridi “zn ak /ozn a čen o, osje tilno/in teligibiln o, g ovor/p isanje... prostor/vrijem e, pasivnost/aktivnost” (Sarup, 1988.}. Obično j e je d a n član para potisnut, a d ru gi istaknut te ga se smatra su periom im . Tako se d obro smatra superiom im zlu , aktivnost j e superiom a p asiv nosti i tako d alje. Takve b in a m e opozicije su blisko povezane s ideologijam a koje snažno razlikuju ono što j e poželjno i o n o što nije. M o g u će je umanjiti o v e bin am e o p o zicije , a time i id e olog ije na k ojim a se one zasnivaju, u procesu dekonstrukcije. Dekonstrukcija znači pokazati kako favorizirani pojam ima s v o je značenje sam o u usporedbi sa svojom suprotnošču. D obro nije bolje od zla , a zlo nije g o r e od dobra. Usmjeravajući suprotnosti je d n e prema dm gim a, on pokušava potk op ati cijelu id eju da bin am e op ozicije im aju biti temeljem m išljenja o svijetu. Derridino d jelo podržava relativizam , ono niječe m ogućnost pronalaženja-jedne istine. Svaki se tekst može razložiti i pokazati' da sadrži un utam je kontradikcije. (Pod tekstom on misli na svaki pisani ili vizualni dokum ent koji se m ože interpretirati. Primjeri uključuju knjige, članke, film ove, slike i tako đalje). Pokazivanjem o v ih protuiječja m oguće je pokazati da tekst ima različita značenja te da niti jed n a interpretacija n ije nadmoćna dm gim a. Značenje teksta je također relativno z b o g intertekstualnosti. Time Derrida implicira da tekstovi dobivaju svoja značenja tim e što se od n o se na značenja u dm gim tekstovima. Ali ovi tekstovi pak izvlače (deriviraju) sv oja značenja iz d m g ih tekstova, tako da značenje bilo kojeg p ojedinačn og teksta nikad ne može postojati zasebno ili biti konačno određeno. Povrem eno se Derridino d je lo izravno d otiče pitanja p ovezan ih s rodom. On smatra da su m uško-žensko i priroda-kultura neprihvatljivi dualizmi zapadne misli. Također j e kritičan prem a falocentričkom (ili u sredotočen om ok o penisa) jezika k o ji, prema T o n g o v o j, “konotira jedinstveni n a g o n prema je d n o m navodno dostižnom cilju ” (Tong, 1998.). Baš kao što muška seksualnost uključuje cilj orgazma i ejakulacije, tako se i muški je z ik zasniva na postizanju identificiranog cilja. Ona slabo naglašava užitak u iskustvu, a p u n o više p o stizanje ciljeva. Sada ćemo ispitati shvaćanja nekih postm odemističkih fem inistica koje su bile pod utjecajem Lacana i/ili Derride.

Postmoderne fem inistice____________

Za C ixousovu je to prim jer “ muške ekonom ije” kojom:

Uelene Cixous Helene Cixous je francuska spisateljica i feministička autorica koja je z ik smatra ključnim dijelom razlike među rodovim a. Ona kaže:

Sve je riječ, sveje samo riječ... Kulturu moramo zgrobiti pomoču riječi, baš kao stp ona nas zahvača svojom riječi, svojim jezikom... Stvarno, čim postanemo, rođeni.smo u jeziku ijezik nam govori, jezik nameče svojzakon, kojije zakon smrti... stoga čete shvatiti zašto 'mislim da politička misao ne može bezjezika, rada na jeziku.

...upravlja zakon koji vrijeme mjeri udarcima, s dva udarca, tri udarca, četiri udorco, bubnjem baš kao što treba biti. Obrazovanje koje pokušava silom stvoriti vojnika od ženskog, povijestsile ima rezervirano za žene...Ženemogu “sačuvatiglavu"samo pod uvjetom da prihvate potpunu tišinu, da se pretvore u automate. Cixous, 1981b

Cixousova p o to m objašnjava kako se žene m ogu suprotstavljati muškoj sili. Ona kaže da bi žene i ženskost trebale:

Cixous, n a v e d e n o u: Haste, 1993.

Cixous misli da je z ik o m dominira m uškost ili, kako to ona kaže, je z ik j e falocentričan. Njegov oblik j e muški. I način na koji se stvari izriču i što se g ovori (i piše) odražava muškost i, naročito, mušku seksualnost. P oput Derride, Cixousova misli da se muška m isao i jezik m ogu smatrati faličkima. Ona se žali na “ ženu koja jo š uvijek dopušta da je plaši v elik i penis, koja j e jo š uvijek impresionirana kretanjem faličkog stava" (Cixous, 1981a). M uška seksualnost, seksualnost falusa, ima jed instveni fokus, p en is, i usmjerena j e na posebne ciljeve, npr. penetraciju i orgazam . M uškarci definiraju ž e n e u smislu nedostatka penisa. V ećina muškaraca se boji žena je r se boje kastracije, a žene im , bu du ći da nem aju penis, nalikuju na kastrirane muškarce. N o, Cixous misli da j e u stvam osti ženska seksualnost, koju ona p o p u t Lacana n a ziv a jo u issa n ce, p u n o suptilnija i raffinolikija o d muške seksualnosti. Žene nalaze užitak u različitim dijelovim a sv og a tijela i m o gu postići v eći užitak od on oga koji nudi falus. Ženska seksualnost, a uistinu i cijela ženska perspektiva svijeta, bila je potisnuta i mora se oslobod iti ove p otisn utosti i o tv oren o se izraziti. U K a s t ra c iji i li d e k a p ita c iji (C a stra tio n or decapitation) C ix ou sov a ilustrira s v o je ideje p o m o ću kineske p riče (Cixous, 1981b). U priči, kral^ naredi svom gen eralu , Sun T seu, da uvježba n je g o v ih 180 ž en a da budu ratnice. General se složi i pokuša n a u čiti žene da stupaju. No, žene se ne obaziru n a naredbe i u m jesto toga razgovaraju i sm iju se. Sun Tse to sm atra pobunom i nagovori kralja da pogubi s v o je žene zb og n jih ova p on ašan ja. Kralj se slož i i počne im odrubljivati g la v e u parovima. Ostatak žena sad p o čn e slijediti n a red be i poslušn o stupa kako se od njih traži.

Početi govoriti, prestati govoriti da nemaju ništa za reči! Prestati učiti u školi da su žene stvorene da slušaju, da vjeruju, da ne otkrivaju. Usuditi se rečisvoje o davanju... Govoriti o svom užitku i, Bog zna da one imaju što za reći o tome, tako da deblokiraju seksualnost koja je isto tako muška kao i ženska;"defalocentralizirati" tijelo, osloboditi muškarca njegova falusa, vratitiga u erogeno polje i libido koji nisu glupavo organizirani oko tog spomenika, nego su u stalnom kretanju, difuzni.... Cixous, 1981b

Takva prom jena neće biti laka. Trenutni m uškodominantni je z ik nije sposoban izraziti ženski seksualni užitak. Cixousova detaljnije g ov ori o aspektima m uškog jezika kojim a se treba suprotstaviti. Slijedeći Derridu, ona tvrdi da se falocentrički jezik zasniva na dualizmima ili parovim a suprotnosti. Svi su oni u vezi s “parom muškarac/žena” (Cixous, 1981a). Primjeri uključuju: aktivnost/pasivnost

Sunce/Mjesec kultura/priroda dan/noć otac/majka glava/srce inteligibilno/osjećajno logos/pathos muškarac/žena.

Opozicije su hijerarhijske, pri čemu je muško rangirano više od ženskog. Unatoč snazi falocentrizma u kulturi i jeziku, Cixousova misli da je promjena moguća. Nadalje, muškarci bi također mogli imati koristi od promjene, baš kao i žene. Ona ne misli da između muškaraca i žena postoji apsolutna razlika. Ženskost i

muškost mogu postojati u oba spola. A ko žene razviju način izražavanja radosti ženskosti i uspiju to izreći, od tog će razotkrivanja ženskosti imati koristi više muškaraca, baš kao i žena. H elen Haste — Seksuolna metafora Poput Cixousove, Helen Haste (1993.) također pripisuje veliku važn ost ulozi jezika i postojanju dualizama. No, Hasteova naročito naglašava ulogu m etafora u jeziku. M etafore nisu sam o usporedbe između dviju stvari, one također obliku ju način na koji ljudi vide svijet i kako djeluju. R odne razlike su dublje od patrijarhata i kapitalizma, one su sadržane u jeziku. Različite metafore se koriste kako bi se shvatili živ oti muškaraca i životi žena. Ona kaže “životi m odem ih industrijskih muškaraca m ogu se metaforički konstruirati pom oču pojm ova konačnih, dostižnih zadaća” . Žene pak im aju različito iskustvo života, one ga doživljavaju ciklički, a ne kao zađa će koje se ispunjavaju, nakon čega slijedi n o v a zadaća. Hasteova kaže da “ žene doživljavaju život na tolikim područjima kao cikličan — kroz fizićke i biološke cikluse, dium alne cikluse u zg oja i pripreme hrane, cikluse brige, čišćen ja i kroz godišnje cikluse obiteljskog života” . Sam o muškarci koji se bave poljoprivredom im aju tako blizak kontakt s ciklusima. Poput Cixousove, Hasteova misli da j e teško izraziti i shvatiti ženska iskustva je z ik o m kojim dominiraju muškarci, i naročito m uške metafore. Jedna takva m etafora j e ideja o “ čovjek u -lovcu ”. Ona se koristi kako bi se pojačali dualizm i poput ja v n o g i privatnog. Muškarci trebaju izaći u javnu sfem te doslovno i metaforički loviti, dok žene m oraju ostati u privatnoj sferi. H asteova kaže:

Muškorac Lovoc ilustrira neke ključne postavke mog argumenta. Slika implicira scenarij ili predložakza određene aspekte muškog ponašanja. Ona sadrži skup pravila ponašanja, motive, vještine i — najvažnije odnose s drugima. Scenarij razumiju svi pripodnici kulture. On daje smisao i simboliku izvan doslovnoga konteksta - komercijalni poduzetnik se shvača kao metaforički lovac, a njegove djelatnosti se konstruiraju poput lovčevih, pri čemu on vješto slijedi plijen, traži... i vrača se ženi tražeči od nje odobravanje. H a ste, 1993., str.

Takve metafore održavaju d ualističko mišljenje. Od prosvjetiteljstva kontrast m uške racionalnosti i ženske em ocije središnji je dualizam . Hasteova j e kritična prema fem inisticam a k o je prihvaćaju m ušku koncepciju racionalnosti i jed n osta vn o tvrde da žene m ora ju biti racionaln e poput muškaraca. Hasteova tvrdi da p o s to je različiti i je d n a k o vrijedni ženski načini sh va ća n ja svijeta.


162 Pogfavlje 3: Spol i rod

Muške koncepđje istine shvaćaju istinu kao nešto do čega treba stići pomoću distancirane, impersonalne logike. Ženske koncepcije istine vide istinu kao nešto što je više povezano s iskustvom i slaganjem s drugima. Tako ona tvrdi da: Ni/'e m oguče spoznati jednostavnim distanciranjem i objektifikacijom; znanje stječemo participacijom. Jezik i komunikacija su od vitalne važnosti, jernaši koncepti ovise ojeziku koji nam je na raspolaganju. Uvjeravanje - priznanje stajališta druge osobe i prilagođavanje vlastitih argumenata tom stajalištu - ključno je za razumijevanje i razvoj ideja. Haste, 1993., str. 33

Za žene, koje su u suvrem enoj kulturi deflnirane kao “D rugo" - ono što n ije muško - p otrag a za istinom j e potraga za autentičnošću. One m oraju otkriti tko su ustvari i ići dalje od toga da budu definirane i da se same definiraju sam o k a o nešto ne-muško. Hasteova priznaje da j e posljednjih desetljeća došlo d o značajnih p rom jen a. Primjerice, on a kaže da j e najznaćajnije “ rastuće priznanje da su žene seksualno autonom na bića koja im aju vlastite seksualne potrebe i vlastite seksualne želje”. Ta promjena je takoder koristila m uškarcima je r je dovela do “n jih o v a oslobođenja od potrebe da teže i ponašaju se olimpijski i d o slobode da traže zajedničko seksualno u živ an je i puniji i zadovoljavajući seksualni egalitarizam ”. Ali, dok Hasteova želi v e ć u jednakost m eđu spolovim a, ona ne želi da spolovi postanu slični. Ona ne želi da muškarci i žene mogu m ijenjati mjesta u nekom an droginom svijetu. M uški pogled na svijet se više n e smije prihvaćati kao jedini p ogled . Žene v iše ne treba shvaćati kao nešto Drugo od muškaraca. Ono što je p otrebn o jest prihvaćanje različitih stajališta. Ona zaključuje d a je :

Metafora o dvosmjernom ogledalu u kojem su obje perspektive moguče, po mom m išljenju.jedina koja može ovo riješiti — baš kao što je priznanje plurolizma jedini način da se riješi rasprava koja ističe monolitnu raeionalnost nasuprot kaosu relativizma. H a ste, 1993.

Postmoderni feminizam — evaluacija___________________________ Rosemarie Tong (1998.) j e među onima k oji općenito podržavaju p ostm od em i feminizam. Ona

tvrdi da on ohrabruje prihvaćanje i svijest o različitostima, različitostima izm eđu muškaraca i žena, muškog i ženskog te izm eđu raznih tipova m uškosti i ženskosti. On p otiče prihvaćanje v a lja n osti stajališta svih “isključenih, prognanih i otuđenih takozvanih abnormalnih, devijantnih i m arginalnih ljudi”. N o, neki kritičari optužuju postm odem i fe m inizam da čini upravo suprotno, da gubi iz v iđ a nejednakost i tlačenje i p og rešn o ih reducira na razlike u korištenju jezika. Tako Sylvia W alby (1992.) tvrdi da naglasak n a različitosti, a ne nejednakosti, na vodi p ostm od em iste da “za m išljaju da je m o ć ja k o raspršena, a ne k on cen trirana na mjestima i u skupinam a k o je je m o g u ć e identificirati. Suočeni s kom pleksnošću društvenog svijeta postm odernisti niječu m o g u ćn ost kauzalnosti i m akrosocijalnih koncepata.” W albyjeva se izričito suprotstavlja takvim tendencijam a. Ona priznaje da p ostoje značajne razlike među skupinama žena, n o ipak misli da su koncepti popu t “patrijarhata" valjani. O vo j e n a ročito vidljivo, prema W a lb y jev oj, kad ispitu je t e djela autora poput M iesa (1986.). Mies tvrdi da m ože pokazati da su žene u gorem p oložaju u cije lo m svijetu, i u bogatim i siromašnim zem ljama. A k o je eksploatacija svjetski fenomen, k o n cept patrijarhata j e valjan, a o n o što ujedinjuje žen e j e isto tako važno kao i o n o što ih čini različitima. D o k W albyjeva kritizira p ostm od em iste je r tvrd e da su žen e fragm entirane u m nogo r a z ličitih skupina, drugi op tu žu ju postm odem i fe m in iza m za su protno - da s v e žene smatra istim a. M ože se m isliti da autori p op u t C ixousove tvrd e da p ostoji bitna razlika izm eđu muškaraca i žen a. Način na koji oni sh v a ća ju i d oživ lja va ju sv ije t fundam entalno je različit, Rosemarie T o n g kaže da “ fem inistice ‘ ra zlik e’, naročito p o stm o d e m e fem inistice, sla v e ženska tijela, reproduktivne ritm ove i seksu alne organe... K ritičari p ostm od em og fem in izm a tvrde da se, ako ćem o biti iskreni, fem in istice 'razlike’ koriste p ojm om razlike na esencijalistički n a č in .” (Tong, 1998.) To znači d a o n e reagiraju p ro tiv shvaćanja nekih kon ven cion aln ih fe m in istica koje tvrde da ne p o s to ji stvam a razlika izm eđ u m uškaraca i žena i o d la z e u suprotnu krajnost. Ove se pak vraćaju o n o m e što se m ože sm atrati diskreditiranim argum entim a o tom e da su muškarci i žene u o s n o v i različiti. T o n g o v a od bacu je ove kritike. Ona misli da au torice poput C ixousove razliku ju ženskost i m uškost kao n a čin e shvaćanja svijeta, ali ne stvaraju apsolutne distinkcije izm eđu muškaraca i žena. M uškarci m ogu im ati ženske perspektive, a žene m uške. No, ov a lin ija kritike p o k a zu je da postoje značajne razlike između p o s t-

m od em ih fem inistica. Neke, čini se, slave raznovrsnost, dok se d ru ge više u sred otoču ju na različitost ženskosti. P opu t većine d m g ih širokih perspektiva u dm štv en im znanostim a, i unutar o v e škole m išljen ja postoje znatne razlike, što generalizacije o njenim ja k im odnosno slabim strana čini op asn im . Svejeđno, čini se da su p ostm od em e fem in istice ujedinjene u svom naglasku na važnosti jezik a . M og u će j e da su d m ge dm štvene teorije zanem arivale jez ik , ali

naglasak postmodemih feministica na jeziku dovodi do zanemarivanja dm gih izvora nejednakosti i različitosti. Primjerice, postmodeme feministice ne govore puno o fizičkoj sili kojom se koriste muškarci, niti o nejednakostima u bogatstvu i dohotku, što bi moglo igrati važnu ulogu u održavanju rodnih nejednakosti općenito. One također malo govore o rodnim nejednakostima na poslu, što je predmet našeg sljedećeg ulomka. ■

Rod i zaposlenje

Rodne nejednakosti na poslu_______ Većina feministica m isli da je položaj žena na tržištu rada važan izv or lošijeg položaja žena u dmštvu. (Kao što sm o viđjeli u prethodnim dijelovima, radikalna'feministica Firestoneova j e iznimka budući da ona' smatra da tlačenje žena ima podrijetlo u biologiji.) Neke radikalne feministice (primjerice Kate Millet) misle da je nedostatak m ogućnosti zaposlenja jed an - ali sam o jedan od m nogih izvora rodnih nejednakosti. Marksističke feministice, budući da ja če naglašavaju materijalne, ekonomske faktore, općenito pridaju više važnosti mogućnostima zaposlenja. N o, obično liberalne feministice najviše naglašavaju zaposlenje izvan kuće. One zahtijevaju uvođenje jednakih m ogućnosti zaposlenja pom oću novih zakona i prom jenom stavova. U Velikoj Britaniji zakonodavstvo j e osiguralo niz važnih poboljšanja za žene. U smislu stavova, izbori 1979. prve britanske žene-premijerke, Margaret Thatcher, vjerojatno su obilježili em u kojoj su žene prihvaćene u svakom poslu u dmštvu.

Zakon o spolnoj diskrim inaciji iz 1975. ukin uo j e diskriminaciju na temelju sp oln e pripadnosti na poslu, u obrazovanju i stjecan ju robe, usluga i im ovine. Na poslu se ženam a m ora dati isti pristup i jednake šanse za napredovanje. Neki su tip o v i posla (primjerice, čuvarica u ženskom j a v nom WC-u) isključeni iz od red bi Zakona, j e r se tu smatra da postoji “istinska profesionalna k v a lifikacija sp olom ” .

Rod i radna snaga Udjel žena koje rade znatno se povećao p o slje d njih godina. Slika 3.1. pok azu je da se izm eđu 1971. i 1977. znatno suzio j a z u postotku m u škaraca i žena unutar radne snage. I dok j e p o s to tak ekonom ski aktivnih m uškaraca lagano p ao, glavni razlog za smanjivanje j e porast postotka ekonomski aktivnih žena. D o 1997. radilo j e 14,5 milijuna muškaraca i 11,4 m ilijuna žena (S o cia l Trends, 1998.).

Zakonodavstvo jednakih mogućnosti Godine 1970. donesen je Zakon o jedn akim plaćama. On j e specificirao da žene trebaju dobiti istu plaću kao i m uškarci, ako obavljaju isti ili većin om slični posao, ili ako se putem evaluacije sheme poslova pokaže da je posao iste vrijednosti kao i onaj koji obavljaju muškarci. Za primjenu zakona predvideno j e razdoblje od pet godina. No, 1982. godine Europski sud je presudio da Zakon o jednakim plaćam a nije usklađen sa zakonodavstvom Europske zajednice, i on je ojačan. Amandman iz 1984. om ogu ćuje ženama da zahtijevaju (sudski) jednaku plaću za posao jednake vrijednosti, ako mogu dokazati da je njihov p osa o isto tako zahtjevan kao i onaj koji obavljaju muški zaposlenici u istoj organizaciji, i to u smislu faktora kakvi su vještina, napor i donošenje odluka.

ukupno

3 60-

I

40 20 -

1971.

1976 .

1981.

Bjtmkx9ro£c ekijutuju mu godiiK-teftkui/iuudio stano«iaw^kc

16 i b9 cSradrtc'snagc A “ nil* definioja pf1

v-,l2Vor: Office fof^sfo'ona! Statistics Labour Force c»u/vey(1998.}'


Poglavljc 3: Sp ol i rod 165

Godine 1961. žene su činile 32,3 p osto radne snage, a 1981. godine 39,5 posto. Do 1997., prema istraživanju društvenih trendova (Social Trends), žene su sudjelovale s 45,7 posto među sv im zaposlenima, a 43,3 posto m edu ekonomski aktivnima. (Ekonomski aktivni uključuju nezaposlene koji traže posao.) U prolječe 1997. bio j e otprilike jednak broj stalno i na p u n o radno vrijem e zaposlenih muškaraca koliko ih je bilo i 1984., dok je broj na puno radno vrijem e zaposlenih žena porastao za g o to v o 20 posto. No, tijekom istog razdoblja g o to v o se udvostručio broj d jelom ičn o zaposlenih muških radnika, dok je broj djelom ično zaposlenih rađnica porastao za manje o d četvr-. tine. Ipak, djelom ičnim zaposlenjem jo š uvijek ' dominiraju žene. Godine 1997. bilo je 4,4 milijuna djelomično zaposlenih žena, a samo 0,9 m ilijuna muškaraca (So cia l Trends, 1998.). Većina o v o g porasta ženskog zapošljavanja potječe iz sve većeg broja udanih majki k o je rade. U razdoblju 1996.—1997. u preko 60 p o sto v jen čapih parova s djecom bila su dva zaposlena, u usporedbi s 50 posto na početku 1980-ih. Tijekom istog razdoblja, udio obitelji u kojima radi samo muškarac p ao je s 40 p osto na oko 25 p o sto (Social Trends, 1998.). S druge strane, p o sta lo je manje vjerojatno da će se samohrane m ajke zaposliti. Godine 1996. sam o je 51 posto sam ohranih majki b ilo ekonomski aktivno (EOC Briefings, Work and Parenting, 1997.).

K ao što slike 3.3. i 3.4. pokazuju, i dalje ostaju značajne razlike u plaćam a muškaraca i žena, čak i kad obavljaju sličnu vrstu posla. Unatoč za k on im a iz 1970-ih, žene su u svim tipovim a zaposTenja plaćene manje o d muškaraca, s time da žene u trgovini, upravi i m enadžmentu zarađuju zn a tn o m anje od muških kolega.

Godine 1970. su žene p u n o zaposleno vrijem e zarađivale o k o 63 posto prosječne satnice tako zaposlenog muškarca. Tablica 3.2. pokazuje da je 1975. brojka bila znatno viša, 71 posto. Sve do 1990-ih nije bilo daljnjeg porasta. Ggdine 1996. brojka se popela na 80 p osto (EOC Briefings, Pay, 1997.).

bnaLesbrivaju ni. zna^ne,xariiaoj«.ft5pecifičnim Tipoyimaji
Trendovi u’ razlici među placam a, 1975.-96.

100 n

3.1. ;, Prosjcčne

ukupne zarade na sal.bez

, dodataka za prekovremeni rad, za odrasle ~ zaposlene na pu no radno vrijem e

80-

zaposleni na puno radnovrijeme

mn

ćinovnici

ekonom isti

pružanje osobnih usluga i zaitite

menadžeri u bankam a, stanogradnji itd.

prodaja

postrojenjima

40

o V) O

djelomićno zaposleni 40-

muškarei

139

398

847

939

razlika

41

111

179

189

postoci

: lzvor:Aleiv Eammgs$urvey> 1996., sv e z a k ^ ./ ^ .

Tablica;3.3.

žene zarađuju u odnosu na muškarce (% )

71

72

79

80

Djelatnost poljoprivreda i ribarstvo poljoprivreda, lov i šumarstvo energetika i vodoopskrba ’rudarstvo

* .

Izvor: Wew fomiV?gs5urveys»,1975.-l996.. svezaRA,;‘ ::

1990.

1995.

143

10

140

10

43

10

226

-

10

-

89

-

137

-

277

3312

76

86

66

791

17

869

1540

1590

416

veleprodaja, maloprodaja i trgovina strojevima

671

1222

1356

279

hoteli i restauracije

197

419

234

137

transport, skladistenje, komunikacije

238

102

1007

48

bankarstvo, financije, osiguranja itd.

1027

462

1435

83

građevinarstvo distribucija, hoteli i restauraeije

596

317

963

69

2210

1844

1685

154 28

javna uprava i obrana

470

167

798

obrazovanje

695

625

488

71

1045

1052

399

54

309

346

423

‘ 83

273

301

403

77

4652

4294

6139

784

5817

4688

10623

889

ukupno uslužne djelatnosti 1985.

35 35

33

druge komunalne, socijalne i osobne službe

1980.

31 31

1000

elektroopskrba, plinoopskrba, vodoopskrba tvornička proizvodnja

druge službe

1975. Izvori: Equal Opportunities Commission (1994.1 1997.} Somefbcfs/lfaouf i/Vomen, i EOC 8riefings on Women and Men in Britam, Pay (1997.)

'

*,? t

Spol i zapošljavanje prem a proizvodnim djelatnostima, 1996.

zdravstvo i socijalne službe

20-

:5 *

60

nekretnine, iznajmljivanje i poslovne djelatnosti

60-

v

po s to ci

izvor*7i/ejV £omings SurvevC 1998,' svezak.A

_

'Š&tir

>* j H f l

opčenito m en ad ž e ri i a d m in is tra tivn o oso b lje

ostali

javna uprava, obrazovanje i zdravstvo

S

pravnici

obrti i slićno

radnici u

Eo'immikacija. ŽgpgJUne.većinu zaposienui u disp' N~ tribucin.~fiot3ima i restauraciiama. javnoj upravi i__ drjjgjitL.uslužnim .(JjeJatftostima. U bankarslvu financijama i osiguraniu malo je razJikau broju... zaposlenih muškaraca odnosno.žena U svun djgjs««, latnostima postoji više djetomiČDP.JtaPflskPlhieiiaa. » « Š lB J ^ S ^ I k S Q i« > ^ e n ite

Razlike mcdu placam a u upravi t stručnim --zanimanjimn

medicinsko osoblje

vanjski strućnjaci

2. Vertikalna segregacija se odnosi na razmjer u kojem muškarci imaju zaposlenja višeg statusa i s bgjjom : plaćom od žena. ji Slika 3.3. daje naznake o razmjeru horizontalne segregacije prema industrijama (djelatnostima). Ona pokazuje da muškarci dominiraiu j i a iodručiiiiia— . poput poljoprivrede i ribarstvžLenergetike i OBsfakfc, ^ 3 o i ^ p r o ^ ^ 3 ^ r g ta d Q 3 P a j? tY a ,iran ^ p p rtal

Siika 3.4.

stručnjaci

1. Horizontalna segregacija se odnosi na razmjer u kojem muškarci i žene obavljaju različite poslove.

S lik a 3.2.

Tablica

Raziika tncđu plaćama, prcm a zanim anjim a, 1996.

menadžen i ■admim strativn&osoblje

Ponovno, premda žene čine sve veći broj zaposlenih, one nisu ravnomjemo predstavljene u profesionalnoj strukturi (strukturi zaposlenja). Postoji i horizontalna i vertikalna segrggaciia na.muške i „ ___ ženske poslove:

|?jftJ9ba,Yljîiur!HŠitar».odnosno žene.

Rod i zarade

Siika 3.3.

sve proizvodne I uslužne djelatnosti* -"ukljucujeovu nedrzavn um dustnju ^ m a n je o d -10.000

• :.•

* • ,

fjational Statistics, (.abour Fonx Survey, protjece 1996.-

S"

*’**>

-

/

-r

i š r ’*.



Tablica 3.4.

Tabllca 3.5.

Rod i zapošljavanje, prema zanimanjima, 1996.

Žene i muškarci u pravničkim zanim anjim a u Engleskoj i W alesu, 1996.

Zanimanje mcnađžeri i upravno osoblje

1318

menadžeri u bankarstvu, građevinarštvu i poštama

30

tajnici kompanija stručnjaci

52 V '■

1088

liječnici

44

nastavnici u osnovnim i srednjim školama

296

drugi stručrijaci i tehničari

1227

računalni analitičari / programeri

36

medicinske sestre

445

činovnici, tajnici

2782

trgovci, nadzornici skladišta

45

operateri na računalima i drugim uredskim strojevima

80

obrti i slično krojačij proizvođači tkanina i slično električari, elektroničari pružanje osobnih usluga i zaštite policajci (od jx>ručnika/narednika niže) njegovatelji i pratitelji (stjuardi) prodaja prodavači na veliko blagajnici u maloprodaji radnici u postrojenjima

33 29

72

40

71

17

76 .

24

1633

31

:

97

85

15

1215

18

50

162

88

82

58

75

12

933

13

25

289

63

60 69

’ 92

50

87

46

37

299

10

159

69

72

31

11

2

457

98

1764

66

920

34

2806

90

19

13

123

87

391

92

35

8

1282

64

721

36

40

18

187

82

188

86

30

14

494

20

1948

80

vozači kamiona

10

2

454

98

radnici na tekućoj vrpci, sastavljanje električnih uređaja

68

59

47

41

druga zanimanja

1048

poštari i drugi poštanski radnici

23

zaposleni u prehrani sva zanimanja*

51

49

1011

15

128

85

176

84

34

16

11320

45

13905

55

Osal K njom plaćom, poput odgojiteljica u dječjim vrtićima i učiteijica u osnovnim školama. Rutinske poslove “bijelih ovratnika”, poput činovničkih i tajničkih poslova, u većini slučajeva obavljaju žene. U trgovini preko 80 posto prodavača su muškarci, dok su 86 posto blagajnica žene. U manualnim poslovima vjerojatnije je da će žene obavljati polukvalificirane poslove, poput sastavijanja električnih uređaja, dok većinu kvalificiranih poslova obavljaju muškarci.

a'

lo rd so f Appeal in Ordinary

0

0

Heads of Divisions.

0

0

,

11 5

100

1

3

34

7

7- -

8§

93

5

526

95

64

7

839

93

pomoćnici Sudaca

57

16

293

84

gradski suci

36

11

300 ^

89

zamjenici gradskih sudaca

79

12

601

88

Metropolitan stipendiary magistrates

11

21

41

79

4

10

36

90

67

2700

rfta

Veronica Beechey (1986.) tvrdi da se vertikalna segregacija zapravo povećala u Britaniji tijekom dvadesetog stoljeća. Premda su žene postigle odredene dobitke na nekim područjima (primjerice, uspjele su ući u menadžment), one sad u puno većem broju obavljaju činovničke posiove nego što je to prije bio slučaj. U određenim zanimanjima žene su obično koncentrirane u najnižim slojevima profesionalne strukture. Primjerice, slika 3.5. pokazuje kako je,

lord Justices of Appeal

"v ' V

suciVrhovnog suda

■V

28

okružni suci suci ■ .. .,.■■■r -------- —- ............ ...................

*■ • i

*

100 97

,

......

Provincial stipendiary magistrates

10

16

51

84

297

10

2,826

90

2,115

24

6,820

76

60

6

865

94

2,175

22

7,685

78

85

sudski pripravnici ukupno

.

Advokati neovisni advokati Oueens Counsel in independent practice ukupno

Odvjetnici 4,115

15

22,436

samostalni

794

17

3,808

83

Associate solicitors

456

43

597

57

Assistant solicitors

partneri

10,530

50

10,390

50

pomočnici odvjetnika

255

11

2,110

89

druge privatne prakse

89

49

93

51

16,239

29

39,434

71

ukupno gdvjetnika na popisu Odvjetničke komore

1 Vzvori: Lord Chancellor'5 Đepartment, The General Coundlof the Bar, TheUw,Spciety

u pravničkoj profesiji, 50 posto žena pravnih pomočnica, 24 posto su odvjetnice, 6 posto niže sutkinje, 5 posto okružne sutkinje, a 3 posto su članice Vrhovno^suda. Premda su žene imale određeni uspjeh u osvajanju utvrda muške dominacije, i dalje je pravilo da samo malo žena zauzima elitne položaje u društvu. Godine 1996. žene su činiie samo 23 posto u izvršnim tijeiima britanske vlasti, a samo je 11 posto bilo članicama nadzomih odbora nacionaliziranih industrija (EOC, N eki podaci o ženama i muškarcima u Velikoj Britaniji, 1997.). U politici je došio do znatnog porasta udjela žen-

.

, ■

-

■

skih parlamentamih zastupnica, naročito nakon izbora brojnih ženskih laburističkih zastupnica 1997. Poslije izbora iz 1997. bilo je 120 ženskih zastupnica, gotovo dvostruki broj nego u prethodnom sazivu parlamenta, no to je još uvijek bilo samo 18 posto od ukupnog broja (Puvvar, 1997.). Čak i u zaposlenjima u kojima prevladavaju žene (npr. učiteljice u osnovnim školama) one obavljaju niže poslove. U razdoblju 1994.-1995. u Engleskoj je bilo više muških ravnatelja u školama, premda ima 80 posto učiteljica. Na višim razinama obrazovnog sustava muškarci

.1



ćine 72 posto akađemskog o so b lja u britanskim visokoškolskim ustanovama u razđoblju 1994.— 1995., a 93 p o sto profesora (EOC Briefing, Women and the P ro fessio n a ls, 1997.).

Objašnjenje rodnih nejednakosti na poslu Kao što smo v id jeli u prethodnim ulomcima, žene su na poslu su o če n e s brojnim jj.e p xe kM ia ;...1. Obično su manje plaćene od muškaraca. 2. Vjerojatnije je da će biti samo djelomičrlo zaposlene. 3. Obično su koncentirane u nižim slojevima profesija u kojima rade. 4. Obično obavljaju posebni tip' poslova, najčešće onaj nižeg statusa. Neka objašnjenja ovih nejednakosti koncentriraju se na karakteristike žena i m uškaraca. Ona o b ičn o smatraju da nejednakosti na tržištu rada potječu iz ženine u loge u obitelji. Drugi pristupi se k on centriraju na tržište rada i na način na koji o n o ograničava m ogu ćnosti otvorene ženama.

Funkcionalizam i teorija Ijudskoga kapitala Kao što smo u o v o m poglavlju v e ć raspravijali (vidi str. 132), funkcionalist T alcott Parsons je tvrd io da su žene prirodno p ogod n e za “ ekspresivnu” ulogu brige o djeci, dok su muškarci pogodniji za “ instrumentalnu” ulogu natjecatelja na tržištu rada. To im plicira da će žene s d jecom napustiti ili prekinuti sv o ju karijeru kako bi se brinule o ji je c i . Teorija ljp d sk o g a j^ it a ^ k o ju ^ z a ^ g v a r a ju

PzM Lfe sužene.n poslu od m uškaraca i da je to g lavni uzrok n e - .

pogo
tusa. Teresa Rees (1992.) kaže da je je d n o američko istraživanje, sm išljen o kako bi testiralo tu teoriju, otkrilo da se tek oko polovice razlika u plaći izm eđu muškaraca i žena m ože objasniti pom oću teorije ljudskoga kapitala. Peter Sloane je istraživao teoriju ljudskoga kapitala koristeći se p odacim a sakupljenim za Inicijativu za društvenu promjenu i ekonomski život, k oja je istfaživala tržišta rada u Rochdaleu, Svvindonu, Aberdeenu, Coventryju, Kirkcaldyju i Northamptonu izm eđu 1985. i 1988. (Sloane, 1994.). Ovo je otkrilo da profesionalne kvalifikacije imaju veliki utjecaj na plaću, povisujući plaću za 30 posto u usporedbi s nekvalificiranim skupinama. No, otkrio j e i da je rod važn a varijabla, čak i kad se kontrolira faktorima kakvi su obrazovanje, iskustvo iik o lo v a n je , k oje smatra važnima teorija dru štven og kapitala. Muškarci jo š uvijek im aju 29 p osto b o lje zarade od žena, što se ne m ože objasniti p o m o ć u pojm ova teorije ljudskoga kapitala. Teorija Ijudskoga kapitala također zanemaruje uzroke nejednakosti izm eđu muških i ženskih zaposlenika u stmkturi tržišta rada. Oni su u središtu teorija koje ć e m o sada razmotriti.

Teorija o dualnom tržištu rada R. D^riarronTČh M. N orris (1976.) bili su među prvim britanskim sociolozim a koji su primijenili teoriju o dualnom trž iš tu rada na rodn e nejednakosti. S ovog stajališta postoje dva, a ne jedno tržište rada.

1. Primarno tržište rada karakteriziraju visoke plaće,

sigurnost posla, dobri radni uvjeti i povoljni izgledi za napredovanje. 2. Sekundarno tržište rada se sastoji od loše plaćenih poslova s manjom sigurnošću posla, lošim radnim j uvjetima i malo mogućnosti napredovanja. | Primarno i sekundam o tržište rada ćesto postoje jedno uz drugo unutar tvrtke, ali je t r a n s f e r i z __ sekundam og u priniarn o težak. tnožHaTng^gguć^ Raanici koji rade u prim am om sektom u nekoj tvrtki bili bi strućnjaci i članovi uprave i visokokvalificirani manualni radnici. Radnici sekundam og sektora bili bi on i koji obavljaju nekvalificirane i polukvalificirane manualne ili nemanualne poslove. Prema Barronu i Norrisu, dualno je tržište rada posljedica taktike koju koriste poslodavci da bi dobili tipove rada koji su im potrebni. Oni su spremni dati relativno visoke plaće kako bi zadržali radnike iz prim arnog sektora koji imaju potrebna znanja i iskustvo, dok radnike iz sekundam og sektora smatraju zamjenjivima. Radnici sekundarnog sektora se m ogu lako zamijeniti i stoga ima malo m otiva da ih se bolje plati, da im se pruži više sigurnosti ili prilika za napredovanje.

su relativno zadovoljne svojim poslom i ne pokušaU sekundam om sektom nalazim o i muškarce i vaju navesti poslodavce da poboljšaju njihov položaj, žene, ali B arron i Norris m isle da je vjerojatnije da premda su neke od njih zainteresirane za interna ćemo u o v o m sektom naći žene. Poslodavci p riunapređenja. pisuju ženam a karakteristike koje ih čine p osebn o pogodnim a za ovaj tip p oslov a : misli se da ih je 3. Žene u silasku. Ta skupina čini samo 13 posto uzorka, lako m oguće zamijeniti, da im aju manje interesa ali su 96 posto njenih pripadnika žene. One su najza stjecanje dodatnih vještina, da ih manje brine slabije plaćene od svih skupina i ponekad imaju slabiji visina n jih ove plaće (jer se o d muškaraca očekuje dohodak nakon što su promijenile posao. Većinom da budu glav n i izvor zarade u obiteljima). imaju nestabilne radne povijesti, često mijenjaju posao Relativno niski status žen a u dmštvu i n esk loi često prolaze kroz periode kad ne rade. Cini se da su nost da se učlanjuju u sindikate jo š više oslab lju kućne odgovornosti glavni faktor koji je uzrok toga ju njihovu p oziciju i naročito im otežavaju da se silaznoga kretanja u karijeri, naročito nužnost da se probiju u p rim am i sektor zaposlenja. Jednom kad kombinira briga o djeci s poslom. uđu u sekundam i sektor, vjerojatn o je da će žene ■ 4. Mladi i mobilni. Oko 80 posto te skupine su mušostati n jeg ov e zarobljenice ostatak svog rad n og j / karci. Njihova prosječna starost je 30 godina i oni se vijeka. r kreću od poslodavca do poslodavca u potrazi za boTeorija o dualnom tržištu rada prilićno se uda,-Jjom plaćom i boljim uvjetima. ljila od shvaćanja koje u obiteljskom životu traži 5 / Oni koji silaze na tržištu rada. To je najmanja objašnjenje položaja žena n a tržištu rada. Ona f skupina, čini samo 4 posto uzorka. Većina u njoj (83 izbjegava koncentrirati se n a individualne slu ča - s, posto) su muškarci i svi su izgubili prethodne posjev e diskriminacije i naglašava strakture koje love, prošli kroz razdoblja nezaposlenosti ili su morali ograničavaju mogućnosti žen skog zapošijavanja. prihvatiti poslove nižega društvenog statusa. Ipak, V eronica Beechey (1986.) uočava niz ograničenja o v e teorije: Za razliku od teorije o dualnom tržištu rada, ova studija nije otkrila savršeno slaganje izmedu pri1. Neke žene koje rade kvalificirane manualne poslove padnosti muškom rodu i pripadnosti skupini koja (primjerice, u tekstilnoj industriji) još uvijek dobivaju je u najboljem p oložaju , odnosno pripadnosti niske plaće, premda je njihov rad vrlo sličan posloviženskom rodu i skupini koja je u najgorem poma muškaraca u primarnom sektoru. ložaju. Ipak, ona j e otkrila da u skupinam a s 2. Mnoge žene imaju poslove u primarnom sektoru, ali lošijim položajem postoji više žena, odnosno da ne u industriji: primjerice medicinske sestre, nasima više muškaraca u skupinama s povoljnijim tavnice i socijalne radnice. Teorija dualnog tržišta položajem . Autori su pripisali rodn e razlike kom rada ne objašnjava posebno dobro položaj žena binaciji prošlih radnih povijesti, bu du ćih očekiizvan proizvodnih djelatnosti. van ja i trenutnog radnog položaja. 3. Teorija o dualnom tržištu rada ne može objasniti U usporedbi s drugim ženama, b ilo je vjerojatzašto žene rjeđe dobivaju unapređenja, čak i kad nije da će žene u prim am om segm entu biti bolje obavljaju iste poslove. obrazovane, imati v iše škole, da će na svoj posao gledati kao na d io karijere i misliti da imaju šanse Segmentacija na osnovi roda i na tržištu rada za unapređenje. Za žene izvan prim arnog segmenta bilo je vjerojatnije da će raditi djeloSloženiju analizu podjela n a tržištu rada n a la zim ičn o te da su u određenom trenutku napustile m o kod B rendana Burchella i JiITRubery (1994.). p osao zbog kućnih razloga. Čini se kao da su Ona se žasWva ria SiiStizi podataka o stavovim a žene koje su u određenom trenutku prihvatile prema p oslu i radnim p ovijestim a u N ortham podređeno pogoršanje u plaći ili statusu zarobljene tonu sredin om 1980-ih, k oji su također sak u p na silaznom putu te da otkrivaju da j e teško Ijani za Inicijativu za društvenu promjenu i p o n o v n o početi poboljšavati svoju karijem. ekonomski ž iv o t (Scott, ur., 1994.). Ovdje ne Burchell i Rubery su zaključili da su zaposlene nalazimo jed n osta vn e p o d je le na prim am o i žene ja ko podijeljene u razne skupine te da nisu sekundarno tržište rada, n e g o umjesto toga sve koncentrirane na sekundamom tržištu rada. autori tvrde da su otkrili p et velikih skupina .a Uistinu, osobito su mlade žene b ile podijeljene a dgika koji im a & illS e , s t a \ ^ S ^ ^ B g § | a J i ^ izm eđu primame skupine i skupine žena u silasku, dok je među "nepokretnima” b ilo više starijih 1. Primami segment, koji radi na najboljim poslovima. žena. To, ako ništa d m g o, upozorava na rastuću Oko 78 posto ove skupine su muškarci i gotovo su polarizaciju između žena s uspješnim karijerama i svi napustili prethodni posao kako bi dobili bolji; 40 onih bez karijere. pcsto uzorka pripada primarnom segmentu. Burchell i Rubery stoga tvrde da “ s djelomičnom iznimkom utjecaja kućnih poslova na sudjelovanje 2. Nepokretni. Ta skupina, koja čini 31 posto uzorka, na tržištu rada, m alo je dokaza da se rod može uglavnom se sastoji od žena; 62 posto su žene. One



smatrati smislenom jedinstvenom kategorijom iskustava” (Burchell i Rubeiy, 1994.).

Marx je tvrdio da kapitalizam treba rezervnu armiju rada, to jest slobodnu količinu potencijalnih novih pripadnika radne snage. Prema Marxu, zbog ugradenih protuiječja, kapitalističke ekonomije prolaze kroz cikluse ekspanzije odnosno opadanja i od ključne je važnosti za njih da su u stanju unajmiti radnike tijekom ekspanzije odnosno otpustiti ih tijekom recesije. Nadalje, u svojoj težnji za viškom vrijednosti, kapitalisti stalno žele unaprijediti učinkovitost svoje mašinerije. Ovo smanjuje broj radnika koji su potrebni za proizvodnju postojećih proizvoda, ali novi se proizvodi stalno uvode. Ponovno, rezervna armija omogu■ćuje nužnu fleksibilnost potrebnu za ove promjčne. Jedna od glavnih funkcija rezervne armije je reducirati nadnice svih pripadnika radne snage. Skupina nezaposlenih ljudi koji traže posao stvara konkurenciju u radnoj snazi. To poslodavcima daje prednost i omogućuje im da smanjuju nadnice, a uvećavaju stupanj eksploatacije. Beecheyjeva identificira niž svojstava prema kojima su žmeumođićcmd.Britanjji naročito ’

Gubitak kvaiifikacija i radni proces Marksisti i marksističke feministice skloni su odbaciti ove vrste pristupa o kojima smo dosad raspravljali zbog toga što oni ne dovode u odnos položaj žena s djelovanjem kapitalističke ekonomije u cijelosti. Američki marksist Harry Braverman (1974.) posvetio je dio svoje analize radnog' procesa u kapitalizmu ulozi žena. (Za detaljniju diskusiju o Bravermanovoj teoriji vidi 10. poglavlje.) Braverman smatra da je monopolni kapitalizđffl^roizveo progresjvno sntaruivanjejgglifi,*Sranosti posla, uključujući činovnički posao.*~ ušlužni sektor i trgovinu (prodaju). Prema Bravermanu, žene su privučeneurjrva.podmčja rada usporedno s ekspanzijom uslužnog se.ktora, , dok“še večinom muški proizvodni sektor smanjiv¥(5TOn je objasriio ulazak žena u ova područja ovako: č 1y' Više nije potrebno da žene proizvode robe poput hrane i odjeće za svoje obitelji, budući da je današ lakše kupiti ove stvari.

/

1. ^Manje j e vjero jatno d a će biti članice s in d ik a ta i time

m an je sposobne o d u p rije ti se o tp u šta n jim a . Zenama je bilo prilično lako prijeći od pružanja uslu'2. ^sJajmanje je vjerojatno da će ženski poslovi biti po'"J ga svojoj obitelji na pružanje usluga drugim pripad; ^ ’kriveni zakonodavstvom o otpuštanju s posla, tako nicima zajednice, u zamjenu za plaću. je jeftinije otpustiti njih, a ne muškarce. 3) Žene su morale postati sve važniji izvor rada, budući

j'Ž j

da se iscrpio rezervni dotok drugih tipova radnika (poput migranata iz seoskih područja). 4.1 Žene su naročito pogodan izvor rada u ekonomskom sustavu koji sve više želi zapošljavati nekvalificirane radnike. Braverman misli da su žene iskorištene za zamjenu kvalificiranih muških radnika te su time pomogle poslodavcima da smanjuju kvalificiranost svoje radne snage. Kao što ćemo otkriti u kasnijem dijelu knjige (vidi 10. poglavlje), veliki problem s Bravermanovim shvaćanjima je njegov isključivi naglasak na gubitku kvalifikacija. Nije točno da su svi poslovi izgubili na kvalificiranosti, niti sve žene rade na nekvalificiranim poslovima. Nadalje, kao što to upozorava Beecheyjeva (1983.), moguće je da su neki poslovi manje plaćeni ne zato što zahtijevaju malo kvalifikacija nego jednostavno zato što se smatra da su to ženski poslovi. Tako medicinske sestre imaju relativno niske plaće unatoč profesionalnim kvalifikacijama i školovanju koji su potrebni u ovom zanimanju. Žene kao rezervna armija rada Veronica Beechey (1986.) je razvila jednu dragu ltlT marksističke misli kako bi objasnila položaj žena na tržištu rada.

/

/ 3 . kiezaposlene udane žene ne mogu primati socijalnu / pomoć ako njihovi muževi rade pa se stoga ne po■' javljuju u statistikama nezaposlenosti. Beecheyjeva kaže da su "otpuštene žene u stanju nestati doslovce ^r-bez traga, natrag u obitelj". /4 /Zb o g njihova položaja u obitelji i primarne važnosti k -/ koja se pridaje njihovoj domaćoj ulozi, vjerojatno je da će žene biti naročito fleksibilna rezervna armija rada. Vjerojatno je da će prihvatiti djelomično za^ /“ '•poslenje i varijabilnu radnu satnicu. 5. ^Žene su često spremne raditi za manje novca od muškaraca jer se mogu osloniti na zaradu svojih muževa kao na glavni izvor prihoda u obitelji. Teorija o rezervnoj armiji rada sigumo objašnjava neke od promjena do kojih je došlo u broju žena koje su radile u Britaniji tijekom dvadesetog stoljeća. Primjerice, čini se da ona može objasniti uvećano zapošljavanje žena tijekom dva svjetska rata. No, slično drugim teorijama koje smo ispitivali u ovome dijelu, ona ima ozbiljne mane. Primjerice, Beecheyjeva sama priznaje da ona ne može objasniti horizontalnu segregaciju na tižištu rada (zašto su žene uvelike vezane uz određene tipove posla). Još ozbiljnije je teoriju dovela u pitanje Irene Bruegel (1979.) koja preispituje pretpostavku da,

ako se žene koriste kao rezervna armija rada, to služi interesima kapitala. Ona smatra da žene također koriste kapitalizmu proizvodeći uporabne vrijednosti u kući, budući da ovo smanjuje količinu koja se mora platiti muškim radnicima. Sa sasvim različitog stajališta - teorije supstitucije - Gardiner (1975.) tvrdi da više koristi kapitalu ako se ženama dopusti da zadrže svoje '. poslove u doba recesije i rastuće nezaposlenosti budući da one m'ogu djelovati kao relativno jeftini supstitut muških radnika. Jasno je da je najbolji način testiranja ovih teorija ispitati što se zbiva sa ženskim zapošljavanjem kad raste općenita nezaposlenost. Veronica Beechey (1986.) šama navodi brojke koje, čini se, podržavaju Gardinerovu teoriju. Prema Izvještaju povjerenstva zajednake mogućnosti iz 1983. u razdoblju recesije između 1971. i 1983. zaposlenost muškaraca je pala s 13 na 11,5 milijuna, ali zaposlenost žena je, zapravo, narasla s 8,2 na 8,8 milijuna. Taj porast većinom dolazi od toga što je više žena radilo djelomično radno vrijeme, potvrđujući time da su žene relativno fleksibilna radna snaga. U novije vrijeme, ženska djelomična i puna zaposlenost su nastavile rasti, upozoravajući na sudjelovanje žena na tržištu rada ne treba gledati kao na privremeni fenomen. Visoke razine ženske zaposlenosti nastavljaju se i kroz razdoblja recesije i ekspanzije, dok nezaposlenost raste najviše među muškarcima. Tako, premda žene i dalje slijede fleksibilnije obrasce rada od muškaraca, njih se ipak ne može smatrati rezervnom armijom rada kao takvom.

Linda McDowell — rod i postfordizam Linda McDovvell (1992.) tvrdi da je nakon kasnih 1960-ih došlo do fundamentalnih promjena na tržištu rada i da su one imale važan učinak na rod i zapošljavanje. McDovvellova koristi teoriju postfordizma kako bi shvatila promjene na tržištu rada. Kao što ćemo vidjeti u 10. poglavlju, ta teorija tvrdi da su se poduzeća okrenula od masovne proizvodnje prema fleksibilnoj proizvodnji malih količina specijaliziranih proizvoda. Zbog toga ona zapošljavaju tim visoko kvalificiranih radnika koji su u stanju koristiti svoja znanja (skills) kako bi proizveli raznovrsne proizvode. Ostali rad obavljaju djelomično zaposleni radnici ili radnici s ugovorima na odredeno vrijeme ili se taj posao prepušta drugim tvrtkama. McDovvellova tvrdi da se ove promjene odražavaju u uvećanom korištenju djelomično zaposlene ženske radne snage i u smanjivanju broja na puno vrijeme i stalno zaposlenih muškaraca. Ona upozorava da je između 1971. i 1988. muško zapošljavanje palo za gotovo 1,8 milijuna, dok je zapošljavanje žena naraslo za 1,7 milijuna. Žene su se koristile za ispunjavanje sve večeg broja poslova u

dijelovima rastućeg uslužnog sektora. Ove tipove posla trađicionalno obavljaju žene. Djelomično zaposleni radnici su jeftiniji za zapošljavanje jer nemaju ista prava na naknadu za nezaposlenost i na bolovanje kao na puno vrijeme zaposleni radnici; njihove su nadnice niže od nađnica potonjih radnika i njihje lakše otpustiti jer nemaju istu zakonsku zaštitu unutar radnog zakonodavstva. U većini djelatnosti, poslodavci su bili odlučni u smanjivanju troškova i u tome da zapošljavaju fleksibilniju radnu snagu kako bi se bolje mogli nositi s ponovljenim' recesijama i rastućom konkurencijom. Neke su žene imale koristi od ovih promjena. Nekolicina je našla siguran i dobro plaćen posao u timu “glavnih” radnika i “zgrabilo je prilike na tržištu rada, kao i plaće tradicionalno rezervirane za muške radnike”. Većina, ipak, nije prošla tako dobro. Većina novih poslova je podrazumijevala djelomično zapošljavanje. McĐovvellova kaže: Djelomični, fleksibilni rad nije stvoren kao odgovor na “zahtjev" dijela radnika, bilo muškaraca iližena. Dapaie, mnogima su djelomični ili privremeni poslovi nametnuti ili su ih oni uzeli zbog nepostojanja olternative, dok su i dalje tražilipuno istabilno zaposlenje. M cD o w ell. 1992.

McDowellova pokazuje da je, prema Istraživanju o novim zaradama, cijena radnog sata za djelomično zaposlene radnice pala s 81 posto nadnice za puno vrijeme zaposlene radnice u 1980-oj, na 75 posto u 1989. Sa smanjivanjerri dostupnosti dobro plaćenog i sigurnog posla za muškarce iz radničke klase, to je mnoge žene iz radničke klaše učinilo znatno siromašnijima. John Lovering je proveo istraživanje o tome kako je restrakturiranje ili reorganizacija u poduzećima utjecala na rodne podjele na poslu (Lovering, 1994). Ispitivao je ove poslodavce u Swindonu: inženjersku kompaniju, tvomicu za proizvodnju hrane, farmaceutsku kompaniju, tvomicu električnih uredaja, malu bolnicu, jedan ured državne uprave, restauraciju na autocesti, trgovinu koja je dio velikog trgovačkog lanca i hi-tech istraživačku kompaniju. Otkrio je značajne razlike među poslodavcima, ali mnogi su od njih imali vrlo tradicionalne obrasce muškog i ženskog zapošljavanja. Najstarije' proizvodne djelatnosti i javne ustanove i dalje su zadržavale najsnažniju i najkonvencionalniju podjelu rada, s više stalno zaposlenih muškaraca, na poslovima s višim statusom. Muškarci i žene su se većinom javljali na posao koji se tradicionalno dovodi u vezu s njihovim spolom, a poslodavci su općenito bili nespremni učiniti bilo što kako bi promijenili ovaj aspekt zapošljavanja. Lovering je otkrio odredene dokaze o promjeni u kompanijama koje bi se donekle mogle



proglasiti postfordističkim a. Restrukturirane proizvodne kom panije i n o v e uslužne djelatnosti djelovale su na fleksibilniji način. On k a že : “Neki n ov i p oslovi su stvoreni, a to j e p o ve za n o s pokušajima da se sm anji ili izmijeni s p o ln o tipiziranje p o slo v a ” (1994.). N ove m o g u ćn o sti su se otvarale za intem o prom aknuće, pri če m u je meritokratski način razm išljanja d o b iv a o na važnosti u usporedbi s rodn im stereotipim a. I restauracija na autocesti i trgovina n u d ile su određene m ogu ćnosti napredovanja k o je su žene bile u stanju iskoristiti. Ipak, čak je i u tim djelatnostima b ilo jo š uvijek m alo v jeroja tn o da će žene dospjeti baš do vrha. Loveringovo istraživanje upućuje na to da je kretanje prema postfordizmu karakteristika samo nekih poslodavaca. Tamo gdje do toga d ođ e, m oguća su određena proširenja mogućnosti za žene. On nadalje smatra da će žene biti u stanju iskoristiti ovaj ograničeni porast broja m ogućnosti ako steknu kvalifikacije i iskustva koja će im om ogu ćiti da se natječu za nove posiove. I dok j e o čito da je v a ž n o uzeti u o b z ir prom jene na tržištu rada i ekonom iji u cijelosti kako bismo shvatili promjenu obrazaca rodne nejed nakosti, ipak je nužno biti oprezan gleđe zasnivanja analize na teoriji postfordizma. Toj su teoriji upućene m noge kritičke primjedbe iz niza razloga, a rad Loveringa i drugih upućuje n a to da se postfordizam ne m ože smatrati op ćim trendom koji je zahvatio sva poduzeća. (Vidi 10. pogla vlje za detaljnu kritiku postfordizma.)

Muškarci, sindikati i žene na tržištu rada U pristupu ženam a i zapošljavanju marksističke feministice (kao u teoriji rezervne armije rada) naglašavaju odnos između ekonom skog sustava i ženskog rada. Sa stajališta radikalnih feministica, takvi pristupi zanemaruju ulogu muškaraca - a naročito zaposlenih muškaraca - pri ograničavanju m ogućnosti zapošljavanja za žene. Neke fem inistice su pokušale kombinirati uvide marksističkih s pristupom radikalnih fem inistica kako bi objasnile prepreke s kojima se suočavaju žene na tržištu rada. One tvrde da su ti hendikepi posljedica djelovanja kapitalističke ekonom ije, ali i pokušaja muškaraca da održe patrijarhalnu kontrolu. U čianku kritičnom i prem a teoriji d u a ln o g tržišta rada i prema marksističkim teorijam a, Jill Rubery (1980.) usmjerava pažnju na aktivnosti sinđikata kao faktora koji utječe na r o d n e p o d jele na p oslu . Poput Braverm ana (1974.), i ona zapaža da su m noga podru čja rada izg u b iia na kvalificiranosti, ali također upućuje na porast kvalificiranosti nekih zanim anja. P rom jen e u tehnologiji i radnom p rocesu prate b o r b e u kojima radnici, posredstvom sindikata, pokušavaju

zadržati definiciju s v o g rada kao kvalificiranog, ča k i kad takva d efin icija više nije opravdana. Prim jerice, prije 1980-ih , sindikati tiskara su pokušavali s određenim uspjehom odižati stru čni status svog p osla, kao i nadnice, unatoč p rije t n ji koju je predstavljalo uv od en je novih tehnologija. Za muške radnike koji žele održati snažnu p o ziciju na tržištu rada žene m ogu predstavljati isto tako veliku prijetnju kao i n ov e tehnologije. Zen e m ogu smanjiti muške nadnice, općenito sniziti razine plaća te uvećati nezaposlenost. A k o olakšati posloaavcu da to zanimanie definira kao. “ T ^ W l5}F ?4T v r3 r*^ ^ m rod g ov araju ći na ov a k v e prijetnje, sindikati igrali ključnu uiogu u og ra ničavanju m ogućnosti zaposlenica. Poput Ruberyjeve, Sylvia W alby (1986.) tvrdi da su sindikati bili važan faktor pri stvaranju lo še g položaja žena na poslu. Na temelju studije inženjerskog i čin ov n ičk og posla, kao i rada u tekstilnoj industriji u Britaniji, ona tvrdi da su d vije glavne strategije kojima su se koristili m uškarci u spomenutim djelatnostima potpuno isključiva n je žena ili n jih ov o ograničavanje na niže razine posla. U mnogim dijelovim a inženjerske industrije isključivanje je b ilo glavna taktika (barem do 1943.), dok su muški sindikalisti u činovničkim zanimanjima i u tekstilnoj industriji više koristili rangiranje. U proizvodnji tkanina, primjerice, muškarci su uspjeli u svom naumu da dopuste sam o nekolicini žena da postanu nadzom ice. U n ov ije doba, muški sindikalisti su koristili u g la v nom taktiku rangiranja, budući da je zakonodavstvo gotovo onem ogućilo isključivanje žena iz cijelih djelatnosti. Premda W albyjeva slijedi marksiste u opisu m odem ih draštava kao kapitalističkih, naročito naglašava koncept patrijarhata pokušavajući objasniti rodne nejednakosti na poslu. Sindikate smatra patrijarhalnim institucijama. Njezino vlastito istraživanje pokazuje da sindikatima većin o m dominiraju muškarci te da oni djeluju uglavn om u interesu muških zaposlenika, čak i ako žene čine većinu članova sindikata. Ipak, ona prihvaća da su žene ostvarile neke dobitke u sindikalnom pokretu u najnovije doba i da su im ale odredenog uspjeha uvjeravajući sindikate da ozbiljnije shvate jednakost rodova. W albyjeva zauzima drugačije stajalište od k on vencionalnih socioloških teorija koje smatraju da lošiji ženski položaj na poslu p otječe iz kuće. W albyjeva misli da j e rad glavni faktor koji o b likuje odnose u dom u. Žene su u toliko lošem p oložaju na tržištu rada da postaju i previše sk lone prihvaćanju glavne od govom osti za kućne za-

datke. Kao što to on a kaže, “kućni j e posao isto toliko dobar koliko b ilo što drugo što žena može dobiti”. Heidi Hartmann (1976., 1981.) zauzima stav sličan W albyjevoj. Ona također m isli da sindikati igraju glavnu ulogu u kočenju žena i također rabi koncept patrijarhata. Hartmannova j e možda čak i kritičnija prema načinu na koji se koristi patrijarhalna moć. Ona tvrđi da muškarci svjesno koriste segregaciju p oslova kao način učvršćivanja svoje dominacije nad ženama u d om a ćoj sferi. Žene se moraju oslanjati na prihode svojih muževa kao na izvor financija. Muškarci su uspjeli održati patrijarhalno društvo unatoč tom e što kapitalisti sve više koriste ženski rad. Tako nastaje ukleti krug za žene u kojem nisko.plajfoa .ftosaoj3 g a w s n 5 S t ic n a o muškanAna fegv? faHŽSajfffegpst olakšava r e g m t a c jj p l g ^ i } .^

Radikalni feminizam i zapošljavanje žena Radikalne feministice misle da loš položaj žena na tržištu rada p otječe iz eksploatacije žena od strane muškaraca i da ima malo zajedničkog s funkcioniranjem kapitalizma. One se posebno koncentriraju na to kako muškarci iskazuju m oć nad ženama na poslu i kako štite vlastite interese zastrašujući žene i iskljućujući ih s viših položaja. Radikalne feministice tvrde da je je d a n od načina na koji muškarci to čine seksualno uznem iravanje. Elizabeth A. Stanko (1988.) definira seksualno uzffenliravanje k a o r ’ ” < | neželjenu seksuolnu pažnju. Ima mnogo njenih j pojovnih obliko i oni uključuju vizuolno (zurenje); ver-

t

balno (seksuolno zodirkivanje, vicevi, komentari ili

S pitanja);nežejenepritiskezbogpružonjaseksualnih * 1 usluga ili sastanaka; neželjeno dodirivonje ili štipanje; 1 neželjene pritiske zbog seksualnih usluga koji impliciI raju prijetnje posijedicama povezanim s poslom zbog 1 nesuradnje; fizički nopad; seksualni nopad; siiovanje. Sta n k o , 1988., str. 91

Muškarci podupiru ove tipove uznemiravanja svojom m oći unutar organizacije. Oni su obično u poziciji da zapošljavaju ili otpuštaju žene i m ogu poduzeti mjere protiv njih ako se požale. Prema Stankovoj, seksualno uznemiravanje j e uohičajena pojava na poslu. Ona se poziva na niz britanskih studija koje su otkrile da je preko p olovice ispitanih žena doživjelo seksualno uznemiravanje. Stankova misli da muškarci koriste seksualno uznemiravanje kako bi zastrašili žene koje pokušavaju ući u područja tradicionalno muškog zaposlenja. Na takvim poslovima “ m uška radna okolina postaje dijelom muškog teritorija”. Muškarci razgovaraju o sportu i ženama. Ponekad

imaju postere golih žena na radnom m jestu i odbijaju svako dovođenje u pitanje pretpostavke da mogu održavati radnu okolinu kojom dom in iraju muškarci. Stankova kaže:

Seksualni vicevi, komentari, zadirkivonje ili dodirivonje žena dio su izgradnje i održavanja m uške solidarnosti... Žene, obično se pretpostavlja, ulazeći ■. na muški teritorij, moroju očekivoti ip rih va titi to • ■ iskazivanje muške heteroseksualnosti. Stanko, 1988., str. 97

Na poslovima koje pretežno obavljaju žene, situacijaj.e doriekle različita. Ovdje “seksualiziranje žena koje rade na tradicionalnim poslovim a služi erotiziranju ženske podređenosti”. Od konobarica i šankerica, primjerice, očekuje se da budu seksualno privlačne i da prihvate da bi tijekom posla mogle biti objektom neželjene pažnje muškaraca. Tajnice “u nekom smislu postaju uredske supruge". Neke napuštaju posao ako njihov muški š e f pokuša otpočeti s njima ljubavnu vezu. Jedna druga radikalna feministica, Rosem ary Pringle (1992.) tvrdi da radom ženskih tajnica uvelike vladaju patrijarhalne slike posla. U pravo je zbog ovih slika tajnicama teško postići ozbiljno uvažavanje ili pravo vrednovanje njihova posla. Tajnice rijetko kad imaju ja sa n opis posla i, um jesto toga, njihov se posao shvaća u glavn om pomoću ideja o ženskosti. Pringleova tvrdi da “ ako su tajnice predstavljene kao žene, one su predsTaVljene g o to v o isključ iv o u obit'eljskbrn ili seksualrjom sm islur.kaos tfppnjge. majke. neudajne._te.tke, Ijubavnice ili LalAlnele n e ”. Na svakom ra’d nom mjestu g d je je provodila svoje istraživanje, najmanje je jed n a osoba smatrala da zato što Pringleova proučava tajnice, ona sigum o istražuje seksualne skandale. Pringleova tvrdi da “naglasak na seksualnom olakšava da se njihov rad smatra trivijalnim ili nevidljivim” . Ponekad se smatra da tajnice ne rade ništa drago osim što sjede, brbljaju “lakirajući nokte ili pletući". Tajnica se često smatra “ p rodužetkom svog šefa, lojalna, povjerljiva i odana”. Dominantne slike tajnica znatno otežavaju da ih se smatra kvalificiranim radnicama ili m ogu ćim kandidatima za unapređenje na upravna radna mjesta. Lisa A dkins — seksu alizacija ž e n sk o g p o s la Lisa Adkins (1995.) ide i dalje smatrajući rodn u podjelu, a naročito seksualizaciju rada, bitnim svojstvom tržišta rada. Premda općenito podržava shvaćanja koja zastupaju Stankova i Pringleova, Adkinsova misli da one jo š uvijek “pretpostavljaju da kapital proizvodi p oslove (mjesta u hijerarhiji najamnih radnika unutar tržišta rada), d ok (zapravo) patrijarhalna kontrola ženskog rada ograničava ženama pristup tim poslovim a". Za


Adkinsovu, mjesta na tržištu rada mogu imati rodni karakter — postoje poslovi za muškarce ili poslovi za žene, ali ne i poslovi koje mogu obavIjati oba spoia. Nađalje, ono što ona zove seksualnim radom integraini je dio mnogih ženskih poslova. Seksualnost ne samo da prožima radno mjesto žena, nego je također povezana s “proizvodnjom muških ekonomskih i drugih prednosti na tržištu rada”. Adkinsova zasniva svoje argumente većinom na istraživanju koje je provela o ženskom radu u hotelima, barovima i zabavnim parkovima. Adkinsova je otkrila đa mnogi barovi i hotelski lanci imaju smišljenu politiku zapošljavanja bračnih parova. Uobičajeno, oni zapošijavaju muževe kao upravitelje, ali u ugovoru specificiraju da žena mora raditi u hoteta ili u baru. Parovi s takvim ugovorima obično dobivaju 25 posto više od samca. No, žena ne dobiva vlastitu plaću, budući da njezin muž dobiva nešto više. Pivnice i lanci hotela radije uzimaju oženjene parove zbog nekoiiko razloga. Prvo, tako dobivaju jeftinu radnu snagu, plaćajući zapravo samo četvrtinu plaće koju bi inače trebali platiti drugom zaposleniku. Drugo, misle da će oženjeni parovi biti pouzdaniji i marijivi od samaca. Treće, “kompanije smatraju žene seksualnim atrakcijama koje će povećati prodaju. Zene tako privlače muškarce u dotične ugostiteljske objekte.” Žene koje je proučavala Pringleova obično su bile podložne izravnoj kontroli svojih supruga. Oni su odabirali tko če raditi koji posao, često birajući najzanimljivije ili najjednostavnije poslove za sebe. Ženski posao obično uključuje kombinaciju posluživanja gostiju i vođenja računa. Adkinsova misli da su takvi aranžmani važni jer pokazuju da su sustavi proizvodnje utemeljeni na obitelji živi i zdravi u suvremenim kapitalističkim i patrijarhalnim društvima. Takvi aranžmani nisu izumrli tijekom industrijske revolucije, već traju i danas. Oni omogućuju kompanijama da “steknu pristup u hijerarhiju patrijarhalne obitelji, unutar koje muževi... prisvajaju ženski rad”. Jedan dio tog posla pridonosi osiguranju seksualiziranih usluga za muškarce, što je tema koju Adkinsova razvija u svom detaljnom istraživanju velikog hotela (koji zove "Globainim hoteiom”) i luna-parka (“Zemlja zabave”). I u "Globalnom hotelu” i “Zemlji zabave” postoji snažna horizontalna segregacija. U “Zemlji zabave” djelatnici koji nadziru i upravljaju vrtuljcima za odrasle bili su iskijučivo mladi i muškarci, dok su većinu zaposlenih u restauracijama i kavanama činile žene. Nadzomici dječjih vrtuljaka bili su i muškarci i žene. Adkinsova je otkrila da kriteriji za odabiranje konobarica (koje su, dakle, radile na posluživanju hrane i pića) ukijučuju i privlačan izgled. Takav se kriterij ne primjenjuje na muš-


karce. Dvije mlade žene koje su izgledale “pregmbo” da bi bile konobarice, dobile su posao kao nadzomice dječjih vrtuljaka. Te su djelatnice imale malo kontakata s muškim posjetiteljima. Adkinsova je otkrila da su zaposlenice stalno izložene seksualnom uznemiravanju, i od strane muških posjetitelja i od muških djelatnika. I dok neki stariji zaposlenici nisu odobravali ponašanje svojih mlađih kolega, ipak nisu učinili ništa da to spriječe. Sto se tiče posjetitelja, mladim ženama je jasno stavljeno na znanje da se od njih očekuje da izađu na kraj s pažnjom koju im upućuju muški posjetitelji i bilo im je zabranjeno da na nju reagiraju agresivno. Smatralo se da je dio njihova posla uveseljavati muške posjetitelje smješkom i ne reagirati na njihove seksualne aluzije i dmgo seksualizirano ponašanje. Ovaj tip seksuaine uslužnosti bio je važan dio proizvoda koji je nudila “Zemlja zabave”. Žene koje nisu htjele ili nisu bile u stanju to pmžiti, jer su bile prestare ili nedovoljno privlačne ili su se žalile zbog uznemiravanja, nisu bile zapošljavane; zapošljavane su na dječjim vrtuljcima ili su - u nekim slučajevima — otpuštene. Primjerice, jedna žena koja je skupila snage da se požali zbog seksualnog uznemiravanja otpuštena je s obrazloženjem da je “bila osoma”. U “Globalnom hotelu” ponovili su se slični obrasci. Sefovi kuhinje, kuhari i barmeni bili su većinom muškarci, dok su konobari bile pretežito žene. Kompanija je imala specifikaciju osoblja koja je pomagala menadžerima da zapošljavaju odgovarajuće ljude .na određenim poslovima. Jedan kriterij koji je bio zajeđnički svim “uglavnom ženskim” poslovima je bio "privlačnost”. Za “uglavnom muške” poslove nije se specificirala potreba za “privlačnim izgledom”. Adkinsova je stoga ustvrdila da su takvi poslovi “zahtijevali privlačnost upravo zato što su ta mjesta isključivo ili primamo dobivale žene”. Nadalje, priračnici “Globalnog hotela” su specificirali da se od žena traži da izgledaju “privlačno, čisto i svježe” dok rade, dok za muškarce to nije bilo izričito navedeno. Kao i od njihovih kolegica iz “Zemlje zabave”, i od zaposlenica u “Globalnom hotelu” se očekivala ljubaznost prema mušterijama koje ih uznemiravaju, a ne prigovori i žalbe zbog njihova ponašanja. Adkinsova zaključuje da su, u mnogim poslovima uslužnog sektora, seksualna privlačnost i seksualna uslužnost integralni dio ženskog posla. Njihov posao ima veze sa seksualnošću, baš kao što ima veze s posluživanjem hrane ili pića ili s nekom dmgom praktičnom potrebom mušterija. Posljedica je toga da “prisila nad ženama da obavljaju seksualni posao locira muškarce kao moćniju skupinu radnika” i time pomaže proizvesti patrijarhalne odnose. Pristupi poput Stankove i Pringleove ilustriraju kako se muškarci koriste zastrašivanjem i

ideološkom moći kaW bi održali svoju dominaciju na poslu. RadAdkinsove pokazuje ^ ^ , . , seksualnagl mflž£Spmfegfaim^Toinnogih poslova u uslužnom seićtora Kčjeobaviiaiilj e n e ^ TTšfuSfijeTodaju pos"ebne dlmenzijeraizumijevanju rodnih nejednakosti i rodnih razlika na poslu, ali — poput svih pristupa koje smo dosad ispitivali — one su donekle ograničenog dometa. One naglašavaju važnost nekih ižvora rodne nejednakosti na poslu, ali zanemaruju druge. Primjerice, Stankova pridaje malo pažnje đjelovanju tržišta rada kao cjeline. Sljedeća studija koju ćemo ispitati pokušava nadići ograničenja prethodnih pristupa uvrštavanjem širokog niza faktora u svoje objašnjenje rodnih razlika na tržištu rada.

Rosemary Crompton i Kay Sanderson — Rodna podjela poslova i društvena promjena______ Strukturacija U svojoj stuđiji roda i rada objavljenoj 1990. Rosemary Crompton i Kay Sanderson tvrde da se rodne nejednakosti na tržištu rada moraju objasniti na različite načine pri različitim tipovima posla (Crompton i Sanderson, 1990.). Strukturalne odlike tržišta rada stupaju u interakciju s djelatnostima koje poduzimaju pojedinci stvarajući pojedinačne odluke o svojem radnom životu. Cromptonova i Sandersonova slijede Anthonyja Giddensa koristeči se konceptom strakturacije. Prema tom stajalištu “ono što ljudi čine uvijek pretpostavlja neku vrstu strukture (pravila ponašanja, resurse itd.), ali time što čine ljudi simultano stvaraju tu strakturu iznova.” Tako, primjerice, muškarci koji odaberu da će imati tradicionalan muški posao i žene koje odluče da će imati tradicionalan ženski posao ojačavaju strukturalne odlike tržišta rada koje stvaraju rodne razlike. Oni pomažu da dragim pojedincima bude teže ako se odluče za posao za koji se obično misli da nije primjeren njihovu rodu. Stmktura tržišta rada oblikuje odluke Ijudi, ali ih ne determinira u potpunosti. Fojedinci mogu odabrati i odabiru nekonvencionalne poslove, a poslodavci mogu ponekad odabrati za neki posao osobe koje se obično na taj posao ne primaju. Djelatnosti pojedinaca mogu, dakle, pomoći u transformaciji tržišta rada tijekom vremena, tako da strukturalna ograničenja djelatnosti oslabe ili se struktura tržišta rada izmijeni. Tako Cromptonova i Sandersonova misle da je “struktura zaposlenja u isto vrijeme društveni ‘proizvod’ budući da postavlja ograničenja i stvara mogućnosti za ljude s poslom (i bez

njega) kojije stvaraju”. (Raspravit ćemo Giddensov koncept strakturacije detaljnije u 15. poglavlju)

Model strukture zaposlenja U svojoj analizi, Cromptonova i Sandersonova koriste niz teorija i koncepata. Njihov opći model tržišta rada prikazan je na slici 3.5. Lijeva osovina (A/B) se odnosi na karakteristike posloprimaca i naročito na njihove kvalifikacije. U skladu s teorijom ljudskoga kapitala, Cromptonova i Sandersonova misle da su tržište rada i položaj pojedinaca na njemu dijelom oblikovani kvalifikacijama pripadnika radne snage. Ipak, one su svjesne da vrijednost kvalifikacija nije fiksna. One zapažaju da zaposleničke skupine mogu pokušati uvećati vrijednost kvalifikacija koje imaju ograničavajući pristup svojoj profesiji, tako da manjak kvalificiranih radnika može donijeti povećanje tržišne vrijednosti njihova posla. (To je slično weberovskom shvaćanju zanimanja, vidi str. 61) Osovina C/D na slici 3.5. odnosi se na karakteristike tržišta rada, a ne pojedinih sudionika na njemu. Cromptonova i Sandersonova uočavaju podjelu između profesionalnog i organizacijskog tržišta rada. Profesionalno tržište rada ima “ekstenzivnu (namjemu i nenamjemu) mobilnost”, dok organizacijska tržišta rada “ograničavaju i kontroliraju tvrtke ili organizacije". U ovom aspektu svoje teorije Cromptonova i Sandersonova služe se teorijom o dualnom tržištu rada i upućuju na to da radnici s malo kvalifikacija na profesionalnom tržištu rada završavaju na poslovima sekundamog tržišta rada, s malo izgleda za poboljšanje. Među kvalificiranijim radnicima, oni koji su na profesionalnom tržištu rada, u stanju su “mijenjati poslove a da ne izazovu nikakve kazne od strane poslodavaca”. Oni mogu biti samozaposleni ili visokokvalificirani stručnjaci ili stračni radnici za čijim znanjima vlada potražnja. Nisu vezani uz intemo tržište rada posebne organizacije i stoga nisu ograničeni u svojim naporima da povećaju svoju plaću ili dobiju unapređenje. Profesionalna intema tržišta rada često uključuju radnike slične onima na profesionalnom tržištu rada, ali u ovom slučaju status i plaća radnika ovise djelomice o njihovim kvalifikacijama, a djelomice o njihovu položaju unutar organizacije za koju rade. Pravnici u tvrtkama i računovođe su tipični za radnike u profesionalnim intemim tržištima rada. Status i plaća ljudi u intemom tržištu rada fvrtke ovise puno više o njihovu položaju u tvrtki. Moguće je da postoje neke mogućnosti kretanja od jedne organizacije do druge, ali samo ako



tržište

postignuća kako bi se probile u nekad isključivo muške domene. Hoće li se to desiti ili ne ovisi o posebnim okolnostima u različitim tipovim a posla. Nakon što su ocrtale svoju teoriju, Cromptonova i Sandersonova nastavljaju kako bi je poduprle i ilustrirale istraživanjem četiri područja zaposlenja: farmacije, računovodstva, stambenih zadruga i pripremanja odnosno posluživanja.

tržište rada

zanimanja

organizacijsko

Farmacija radna snaga (D

(2)

tržište jednog zanimanja

interno tržište jednog zammanja

(O L M )

(OILM)

kvalificirana, s preporukama

(3) interno tržište rada unutar jednog poduzeća

W ■

(S L M )

bez preporuka/kvalifikaeija

, i

(FLM )

tržište rada unutar

sekundarno tržište rada

jednog poduzeća

(6}

i A 'j i '

(FILM )

(5)

(4)

i:?

su organizacije v rlo slične. Primjerice, stariji činovnici u uredu iokalne vlasti možda se m ogu prebaciti da bi obavljali sličan posao u uredu neke druge lokalne vlasti, ali nije vjerojatno da će naći zaposlenje u bilo kojem drugom tipu organ izacije. Na intem om tržištu rada tvrtke zaposlenik j e tipično “visokoškolovani generalist, a ne m o bilni specijalist” profesionalnog ili profesionalnog in tem og tržišta rada.

Rod i tržište rada Karakteristike i akcije pojedinih radnika i o n ih koji traže posao u interakciji su s karakteristikama tržišta rada i daju op ći oblik obrascima zapošljavanja. Ipak, unutar o v og op ćeg okvira djeluju specifični faktori koji utječu na rodne razlike u zapošljavanju. Cromptonova i Sandersonova k o -

riste se feminističkim konceptom patrijarhata, premda smatraju patrijarhat “posebnim aspektom rodnih odnosa”, a ne “univerzalnim sustavom” . Z a p jih je

1 1 I I |

rodnaj>£gregacjjai»_.

proizvod prošlog spolnog tipiziranjo zanimonja i konvencionolnih pretpostavki koje se odnose na kučnu ulogu ženo, formalne i neformalne postupke isključivonjo, kao i na fluktuacije kako potražnje za radnom snogom toko i prirode ženske radne snage kojaje na raspolaganju. Crompton i Sanderson. 1990.

Konvencionalna očekivanja i postupci isključivanja u nekim se okolnostima mogu nadviadati tako da žene prodm u dijelove tržišta rada u koje prije nisu imale pristup. Primjerice, one se m ogu koristiti “kvalifikacijskom p olu gom ” visokoobrazovnog

■ .

Farmaceutsko dm štvo Velike Britanije j e osnovano 1841., ali je prva žena primljena u dmštvo tek 1879. Do 1941. žene su činile sam o oko 10 posto ljekamika. Žensko sudjelovanje u profesiji raslo je 'oko 5 posto p o desetljeću tijekom 1940-ih i 1950-ih, dok je tijekom 1970-ih i 1980-ih raslo dvostrukom brzinom od ov e godine. G odine 1983. većina studenata farm acije bile su žene. Cromptonova i Sandersonova tvrde da “kao zanimanje, farmacija nije bila spolno tipizirana”. Premda pretpostavlja visoke razine znanstvenog školovanja, obično povezanih s muškim profesijama, ona također nudi fleksibilne obrasce zapošljavanja koji se obično povezuju s većinski ženskim profesijama. Nadalje, muškarci nisu m og li isključiti žene iz profesije tijekom devetnaestog stoljeća jer, za razliku od računovodstva, statut profesionalne organizacije koja je upravljala profesijom nije specificirao da član mora biti muškarac. Tako su se žene relativno rano probile u profesiju. Propisi nalažu da ljekam ik mora biti prisutan pri izdavanju lijeka. Ovo j e dovelo da stvaranja znatnog djelom ičnog zapošljavanja, kako bi se pokrila razdoblja kad on i s punim zaposlenjem nisu na raspolaganju. Žene privlači takav posao zbog m ogućnosti da sp oje posao s brig om za „djecu . Premda žene danas čine dobar dio Ijekarničkog osoblja, on e su ipak koncentrirane na nižim razinama profesije. Do 1980-ih djelom ično zaposleni farmaceuti u javnom zdravstvu nisu m og li dobiti promaknuće. U tvrtkama poput B ootsa, ljekamici moraju biti prostom o m obilni ako žele napredovati, a žene su u profesiji manje p rostom o m obilne od muškaraca. Tako, premda su žene uspjele ući na profesionalno tržište rada farm acije, one unutar njega imaju ogranićen uspjeh u napredovanju.

Računovodstvo Žene su u velikom broju ušle među račun ovod e puno kasnije nego m eđu ljekamike. Najstarija profesionalna računovodstvena udruga, Institut ovlaštenih računovođa Engleske i W alesa, počela je prim ati žene u sv o je redove 1920. Sve do sredine 1960-ih m anje od 1 posto raču n ovođ a bile su žene, premda j e 1986. među studentima

koji su se šk olov a li za raču n ovod stv o b ilo 36 p osto žena. Za razliku od farmacije, postoji niz različitih priznatih računovodstvenih kvalifikacija, a karije re nekih račun ovođa su blisko povezane s intemim tržištem rada tvrtki ili posebnih organ izacija. Dmgi računovode su sam ozaposleni ili rade u malim neovisnim računovodstvenim tvrtkama. Ovi računovođe im aju profesionalne karijere, a ne karijere koje se temelje na pripadnosti organizaciji. Cromptonova i Sandersonova su provele d u binske intervjue sa šest žena, kvalificiranih računovođa. Otkrile su da su on e koje rade u v elikim organizacijama često diskriminirane od strane svojih muških šefova i o v o zaprječuje njih ov e »o g u ć n o s ti napredovanja. Jedna je žena rekla da je njezin šef otvoren o izjavio: “Ja je d nostavno mislim da su žene najispunjenije u kući, s obitelji.” Također, u velikim je organizacijam a b ilo malo m ogućnosti da žene-račun ovode budu djelom ično zaposlene. Žene s malom d jecom tako su bile suočene s jasnim izborom između karijere i ostanka kod ku će s.djecorp.

{^*4 14*,'A4.-

»/

Stamben^zadruge

i

£ , ■

- */

Za razliku od računovoda, vecm a zaposlenih u stambenim zadrugama su žene. C rom ptonova i Sandersonova bilježe da su kasnih 1980-ih 70 posto zaposlenih u stambenim poduzećim a bile žene. One pripisuju ovu činjenicu dijelom v rlo brzoj ekspanziji zapošljavanja u ovim podu zećim a tijekom 1970-ih, a to je bilo doba kad sri m n og e. udane žene od lučile potražiti posao ili ga nastaviti raditi, unatoč tom e što su imale djecu. Stam bena poduzeća su zapošljavala iz ov og v elik og izvora ženske radne snage. Premda u tom sektoru pretežu žene, o n e su koncentrirane na dnu hijerarhijske Ijestvice. Većinu čin ov n ičk og posla obavljaju žene, ali stariji rukovoditelji su g o to v o isključivo m u škarci. Cromptonova i Sandersonova smatraju g rađevinska poduzeća primjerom internih tržišta rada jed n e tvrtke: izgledi su v ećin om povezani s m ogućnostima unutam jeg napredovanja. M uškarci su bili dominantni na ovakvim tržištima rada i uvelike su se koristili svojom dominacijorti • kako bi isključili žene. Žene često nemaju potrebnih formalnih kvalifikacija, nisu spremne raditi prekovremeno bez najave i nisu prostom o m o bilne, a posjedovanje tih obilježja daje zaposleniku stambenog poduzeća d obre m ogućnosti napredovanja. Postoje i neslužbeni postupci koji zaprječuju napredovanje žena. Viši m enadžeri ponekad djeluju kao “sponzori” i “ m entori” za am biciozn e mlade zaposlenike, pomažući im u karijeri. V iše


osoblje, gotovo uvijek muško, gotovo uvijek potpomaže drage muškarce. Žene također nemaju pristup neformalnim mrežama i klubovima kojima dominiraju muškarci, a koji mogu biti važno mjesto za povezivanje s pravim ljudima koji mogu unaprijediti karijeru. Godine 1977. Povjerenstvo zajednake mogućnosti istraživalo je navodnu diskriminaciju žena u Stambenom poduzeću Leedsa. Otkrilo je da je to stambeno poduzeće uzimalo muškarce u svoje programe školovanja menadžera čak i kad su kandidatkinje bile mlađe, bolje kvalificirane i imale više relevantnog radnog iskustva. Nalazi Povjerenstva za jednake mogućnosti natjerali su niz stambenih poduzeća da preispitaju svoju kadrovsku politiku. Cromptonova i Sandersonova same su provele studije u tri stambena poduzeća različitih veličina, intervjuirajući ukupno 8 menadžera i 24 činovnika i načelnika. Otkrile su obilje dokaza o postupcima isključivanja od strane muškaraca. No, u jednom od poduzeća koje su proučavale (Stambeno poduzeče Cloister) otkriie su da su večina pripravnica za menadžerska mjesta nakon 1980. bile žene. To je upučivalo na to da se muška dominacija počinje dovoditi u pitanje.


dustriji vlada vrlo jaka konkurencija i poslodavci se koriste neobvezatnim dogovorima s radnicima, kako bi ih mogli otpustiti za vrijeme mrtve sezone i tako smanjiti vlastite troškove. Muški zaposlenici tako imaju više sigumosti na poslu od ženskih. Uistinu, ovo je klasični primjer žena na nižim razinama u profesiji odgumutih na sekundarno tržište rada, s malo sigumosti i mogućnosti za poboljšanje.

Zaključak Cromptonova i Sandersonova misle da su žene i dalje u lošem položaju na tržištu rada. Ipak, točni razlozi ovakva položaja i stupanj nejednakosti muškaraca i žena variraju od đjelatnosti do djelatnosti. Različiti faktori su važni u različitim dijelovima tržišta rada i imaju različite posljedice. Ipak, gledano općenito, Cromptonova i Sandersonova uočavaju neke dokaze u prilog tezi o smanjivanju rodnih podjela na poslu. One kažu: •

Kao rezultat smanjivanja količine spolno tipizimnih zanimanja u strukturi kao cjelini m oguće je očekivati opadanje u manualnim zanimanjima i intenzifikaciju konkurencije među raznih tipovima lošijih poslova na nižim razinama uslužnih zanimanja.

U nekim slučajevima čitatelj ne zna koliko su Ijudi intervjuirale, kako su ih odabrale, gdje su ih ispitivale ijesu li ti Ijudi bili reprezentativniza profesiju o kojojjebibriječi. Burton, 1994.

Temeljnije prigovore ovoj studiji iznijele su Lisa Adkins i Celia Luiy (1992.). Smatraju da je korištenje širokoga niza faktora za objašnjenje rodnih nejednakosti slabost, a ne snaga. One kažu:

Na višim razinama više žena koristi vlastiti obrazovni uspjeh kao “kvalifikacijsku polugu" kako bi se probile u muške utvrde. No, Cromptonova i Sandersonova također zapažaju da se žene sve više djelomično zapošljavaju. One zaključuju da, premda bi rodne razlike “mogle postati manje okrutne i neegalitame”, one će “ipak ostati trajna pojava na radu i zaposlenju” u predvidivoj budućnosti.

Evaluacija

Problem roda i klase________________

Dawn Burton (1994.) je pohvalila određene aspekte studije Cromptonove i Sandersonove. Ona kaže: Rodna podjela poslova i društveno promjena je koristan prilog postojećim objošnjenjima profesionalne segregacije u Britaniji. Snoga argumenata Cromptonove i Sandersonoveje u upučivanju na niz društvenih, kulturnih i političkih procesa koji oblikuju podjelu posla između muškoraco i žena u posebnim profesijama. B u rto n , 1994.

Burtonova pozdravlja činjenicu da se ove istraživačice ne oslanjaju na jedan jedini teorijski okvir pri objašnjenju rodnih razlika u svim tipovima zaposlenja. No, ona prigovara njihovim istraživačkim metodama. Upozorava da je opasno generalizirati na temelju “ogledne studije" budući da “ogledni slučaj” možda nije reprezentativan za

Pluralistička konceptualizacija malo pomaže pri odmicanju od prijašnjih shvaćanja dinomike rodova na tržištu rada i uistinu, na m nogo načina, ona predstavlja regresiju po tome što pluralizam podcjenjuje vožnost roda u formiranju zanimanja, profesionalne segregacije i oblika rodne nejednakosti i eksploatacije. Adkins i Lury. 1992., str. 176

Posebice, Adkinsova i Luryjeva misle kako Cromptonova i Sandersonova smatraju da žene imaju više otvorenih mogućnosti nego što uistinu imaju. Primjenjujući Giddensov koncept strukturacije na muškarce i žene na isti način, studija ne uviđa da su ženski izbori snažno ograničeni “akcijama muških radnika". Muškarci oblikuju strukturu tržišta rada puno više od žena.

Rod i stratifikacija U prethodnom dijelu smo pokazali kako žene primaju niže plaće, obavljaju različite tipove posla i provode manje godina svog života nego muškarci radeći plaćeni posao. Neke žene rade isključivo kao kućanice, ali sve više žena kombinira kućne poslove s plaćenim poslom izvan kuće. To postavlja ozbiljne probleme onima koji žele identificirati položaj žena u stratifikacijskim sustavima suvremenih zapadnih društava.

Crompton i Sanderson , 1990., str. 165

Kuhanje i posluživanje Rad u ugostiteljstvu i hotelima obično se smatra “ženskim poslom” zbog sličnosti s neplačenim kučnim poslom. On je općenito malo plaćen i niskog je statusa, premda je u nekim područjima moguće napredovanje. Cromptonova i Sandersonova su proveie istraživanje oglednog slučaja u školskoj kuhinji javne škole i u dva hotela. Nije iznenađujuće da su otkrile da su školske kuharice gotovo u potpunosti žene. Budući da se rad u školskoj kuhinji uvelike smatra ženskim poslom, a istovremeno i nekvalificiranim, malo se muškaraca za njega natječe. Žene privlači taj posao zbog mogućnosti djelomičnog zapošljavanja tijekom školskih turnusa, čime im se olakšava spajanje posla s brigom oko vlastite djece školske dobi. U hotelima je stanje drugačije. Premda su većina zaposlenica žene, postoje područja u kojima dominiraju muškarci. Primjerice, većina portira i mnogi viši, dobro plaćeni šefovi kuhinje su muškarci. Menadžment je jednako podijeljen među muškarcima i ženama, ali “žene dominiraju u čišćenju i pružanju usluga, kao upraviteljice u institucionalnoj opskrbi hranom i vlasnice malih ugostiteljskih objekata”. Na nižim razinama u hotelskoj hijerarhiji “žene rade kao pomoćnice na recepciji i u kuhinji, konobarice, sobarice itd.". Takve se rađnice sve više zapošljavaju djelomično, a često puta i neobvezno. U hotelskoj in-

fenomen koji se proučava. Nalazi “oglednog slučaja" postaju pouzdaniji ako se istražuje više oglednih slučajeva, ali Cromptonova i Sandersonova su to učinile samo sa stambenim poduzećima. Nadalje, one su ponekad neodređene kad govore o svojim istraživačkim metodama. Burtonova kaže:

Neki pristupi ovom problemu pokušavaju integrirati žene u teorije klase zajedno s muškarcima; njih smo analizirali u 2. poglavlju (vidi str. 109-111). No mnoge feminističke autorice, a naročito radikalne feministice, tvrde da žene treba uzimati kao posebnu skupinu i da su rodne razlike barem toliko važne kao i one između različitih zanimanja. Kao što smo naveli u prijašnjim odjeljcima, radikalna feministica Shulamith Firestone (1972.) tvrdi da žene predstavljaju spolnu klasu koja se zasniva na njihovim biološkim razlikama u odnosu na muškarce. Margaret Eichler (1980.) kritizira ovakav pristup jerje “ne- ili pred-sociološki, budući da pretpostavlja izravnu vezu između biološke i društvene razlike”. Očito je da muškarci i žene jesu dvije prilično različite biološke skupine, ali je teško shvatiti svaku od njih kao različitu “klasu” u uobičajenom

smislu riječi. Neke žene su bogate, a neke imaju zanimanja visokog statusa koja su vrlo dobro plaćena; stoga ne postoji jasna ekonomska crta podjele između muškaraca i žena. Neki su se pisci stoga okrenuli neklasnim oblicima stratifikacije tražeći modele pomoću kojih 'bi mogli opisati i objasniti rodne nejednakosti.

Rod i kasta__________________________ Kate Millet (1970.) kaže usputno da žene imaju status nalik kasti, a Eichlerova (1980.) zapaža neke sličnosti između položaja. kasta i rodnih grujacijat^ ““

"*

...... .

i P padnost kasti i rodu pripisuje se pri rođenju. Takav p pisani status je temelj zbog kojeg razlićite skupine - imaju različite kulture. - z^rDruštvena mobilnost među skupinama je više-manje .-.nemoguća. 3. rRazličite skupine se različito nagrađuju. TTo , kao što tvrdi Eichlerova, postoje i važne razlike izmedukjiteJ,rodflfcsttaM fllâsC^” 1. U kastinskom sustavu svi pripadnici najviših kasta su ... očito u prednosti pred svim pripadnicima nižih kasta: brahman je uvijek društveno superioran nedodirljivom. Eichlerova misli da odnos između muškaraca i žena u modernim industrijskim društvima nije toliko hijerarhijski. Kaže da "postoje mnoge žene čiji je rang, prema svakom kriteriju, viši od položaja mnogih muškaraca".


f 2. Etoviše, kastinski sustavi sezasnivaju na endogamiji, ! fšto znači da pojedinci mogu vjenčati samo pripadV- V nike iste kaste. Od muškaraca i žena se očekuje da se međusobno vjenčaju. Stoga je stratifikacija koja se zasniva na rodnoj pripadnosti egzogamna: pojedinci moraju pronači bračnog partnera izvan skupine kojoj pripadaju.


uklopilo u pripisani im status, podignute su prepreke kako bi ih se spriječilo da uđu u političku arenu. Na tržištu rada crni Ijudi su uvelike ograničeni na “crnačke poslove", žene na "ženske poslove”. Ovi poslovi imaju zajedničke određene faktore - nisku kvalificiranost, niski status i nisku plaću. Eichlerova kritizira teoriju manjinskih skupina ovim riječim a:

Rod. i manjine_______________________ • Kao koncept stratifikacije ona je vrlo ograničena: Alternativa defmiranju žena kao kaste je s t shvaćanje koje ih smatra manjinskom skupinom . Taj je pristup odabrala Helen Mayer Hacker (1972.). Ona prihvaća definiciju m anjine Louise W irth, koja glasi:

Manjina je svaka skupina Ijudi koja je zbog svojih fizičkih ili kulturnih karakteristika izdvojena od drugih u društvu u kojemuživi, zbog različitog i neravnopravnog odnosa, i kojastoga sebesmatra objektom kolektivne diskriminocije. Hacker, 1972.

Uspoređujući situacije američkih crnaca i žena, Hackerova upućuje na neke od prednosti klasijjk a ć ije zena kao m anjm e:

j 1. jObje skupine su izrazito socijalno vidljive: crm Ijudi ' u smislu svojih "rasnih" karakteristika i u izvjesnoj mjeri zbog načina svog odijevanja; žene u smislu svojih seksualnih karakteristika i ženske odjeće. / 2.) Obje skupine imaju slične pripisane atribute, a to su '. i atributi koje im pripisuje većinska skupina jednostavno na temelju njihove pripadnosti manjinskoj skupini. Crni Ijudi se tako karakteriziraju kao emocionalni, "primitivni" i djetinjasti; žene kao neodgovorne, nekonzistentne i emocionalno nestabilne. Obje skupine, smatra se, u izvjesnom stupnju imaju nižu inteligenciju. U usporedbi s bijelcima, crni Ijudi su etiketirani kao "inferiorni"; u usporedbi s muškarci/ ;,m a, žene su označene kao “slabije". \ 3. IStatus i crnih Ijudi i žena većinska skupina raciona-

'- -'liz ir a na sličan način. Njihov položaj se smatra odrazom njihovih pripisanih karakteristika: "Crnima je dobro na njihovu mjestu i oni su zadovoljni kad su sa svojima." Isto se primjenjuje na žene: "Njihovoje mjesto u kući i one nalaze sreću i ispunjenje u svo^ . j i m ulogama suprugi i majki." I 4./0bje skupine prihvačaju konformističko ponašanje

prilagođavajući se svojoj situaciji. Obje su popustljive i ponizne u odnosu na većinske skupine. Relativna bespomoćnost tjera obje skupine da prihvate zaobilazne metode u svojim odnosima s pripadnicima većinske skupine. Crni Ijudi imaju različite strategije nadmudrivanja bijelaca; žene se koriste takozvanim "ženskim lukavstvima" da bi dobile ono što žele. j 5.' Obje skupine trpe slične diskriminatorne postupke:

njihovo obrazovanje je ograničeno kako bi ih se

fokusira se jedino na posljedice pripadnosti m anjinskoj skupini, a li nam negovori ništa o odnosima m oči kao takvima, poputnjihove varijabilnosti, ogroničenja, raznih manifestacija itd. Eichler, 1980.

Spolna stratifikacija________________ Pristupi rodu i stratifikaciji koji su najuspješniji pokušavaju premostiti ja z između onih teorija koje smatraju rod nebitnim u usporedbi s klasnom stratifikacijom i onih koje se ne obaziru na klasu, a naglašavaju distinkciju izm eđu položaja m uškaraca i žen a u društvu. Eichierova (1980.) je ocrtala obrisjedn e takve moguće teorije. Tvrdi da j e “ dmštvena stratifikacija na tem elju karakteristika različitih od spola stvama, ali to je i spolna stratifikacija”. Također tvrdi da j e osnovni problem u tome što se eksploatacija žena većinom od vija izvan ekonom ije. Stoga se o n joj ne može raspravljati u smislu konvencionalnih marksističkih pojm ova klase, budući da se p ojavlju je unutar konteksta obitelji. Ako su žene kućanice i nisu zaposlene, ne mogu se kategorizirati prem a svojoj profesiji, ali ipak E ichlerova ne prihvaća da njihov p oiožaj treba biti jed n ostavn o p oveza n s položajem njihovih supruga. Osobna ovisnost žena o m uževima presijeca klasne podjele: ženi iz radničke klase i ženi iz sređnje klase m ože biti odbijen kredit ako ne dobije pristanak vlastitoga supruga. Obje se mogu pouzdavati u svoga supruga za b ilo koji dohodak koji primaju. Cak i u obitelji gdje su i muž i žena zaposleni, žena jo š uvijek m ože biti ovisna ako m už donosi v e ćin u važnih odluka o obiteljskoj potrošnji. U konvencionalnom marksističkom smislu nezaposlene se žene ne mogu smatrati dijelom klasnog sustava. One ne proizvode razmjenske vrijednosti proizvodeći robe koje se prodaju na tržištu; one ne proizvode p rofit ili višak vrijednosti za poslodavca. Proizvodi koje stvaraju kućanice konzumiraju članovi obitelji i oni se ne prodaju. E ichlerova tvrdi da niti jed n a od spom enutih činjenica n e znači da žen e nisu eksploatirane. Zapravo, o n o što čine k u ćan ice ne razlikuje se od o n o g što čin e m nogi zaposleni radnici.

Primjerice, k u ćan ica preoblikuje sirovine — ja ja , brašno, mlijeko i začin e - u k o la č. Kolač k on z u mira obitelj, a su p ru g vjerojatno pojed e jed an dio. Pekar m ože oba viti identični rad koji proizvodi robu k o ja se prodaje i stvara višak vrijednosti za p oslod a v ca . Zapravo, razmjenska vrijednost koju stvaraju kućanice “ ukradena” j e : usluge koje on a d a je i roba k oju proizvodi konzum iraju se i n e m ogu biti prodan i. Ona p roizvodi uporabn e vrijednosti, ali ne i razm jenske vrijednosti. U obitelji u k o jo j oba supružnika rade izvan kuće, žena se m o ž e smatrati d vostru ko, pa čak i trostruko eksploatiranom . P oput drugih zaposlenika, nju eksploatiraju p o s lo d a v ci koji iz n je n o g rada crp e višak vrijednosti. U obitelji, on a m ože izgu biti kontrolu nad dijelom sv eukupne plaće k o ju j e zaradila ako suprug zadrži kontrolu nad v a ž n im financijskim odlukama. N adalje, u ob iča jen o je da žena i dalje obavlja v e ć in u kućanskih poslova, a su p ru g će i dalje koristiti uporabn e vrijednosti k o je ona stvara k od kuće. Prema E ichlerovoj, razlog z b o g kojeg se ženin p oložaj ne m ože u potpunosti shvatiti pom oću suprugove društvene klase jest taj što obitelj nije kapitalistička institucija. Odnosi unutar obitelji nisu isti kao čisti ekonomski od n osi. Kućanica m ože i dalje proizvoditi uporabne vrijednosti, primjerice kuhajući i čisteći, ali i daije ne prima nikakve ekonomske nagrade za sv oj trud. Eichlerova se služi primjerom kućan ice koja i

dalje savjesno obavlja kućanske poslove, ali jo j suprug n e daje novac je r zna da ga on a želi potrošiti na poklone za Ijubavnika. Eichlerova opisuje obitelj kao kvazifeudalnu instituciju. Suprug priskrbljuje novac za hranu, sklonište, odjeću i zaštitu, a zauzvrat dobiva osobne usluge. Situacija supruge ima neke sličnosti s položajem kmeta. Eichlerova daje neka zanimljiva m išljenja o situaciji žena, ali ne uspijeva ostvariti ja sn u analizu koja bi bila prim jenjiva na sve žene. Smatra samostalne zaposlene žen e osobama čiji se klasni položaj u potpunosti derivira iz njihova posla. S njezina stajališta, takva žena nema ništa zajedničko s kućanicom u sm islu njihova p oložaja u stratifikacijskom sustavu. No, može se tvrditi da obje m o g u trpjeti isti tip diskriminacije, imati osjećaj zajedničkih m uka, identificirati se m eđusobno kao “sestre" (ako su feministice) i imati status inferioran muškarcima. Radikalne feministice će negirati da sam o udane žene stvaraju distinktivnu grupaciju unutar društvenog stratifikacijskog sustava. Eichlerova, također, nije sasvim ja sn a glede uzroka lošijeg ženskog položaja. Dijelom se čini da je o n zasnovan na ekonomskim nejednakostima, ali u izvjesnoj mjeri on se takoder zasniva na osobnim odnosima izm eđu muževa i žena. Eichlerova je sklona pretpostaviti, a da ne daje nikakve đokaze, da su m uževi dominantni unutar braka, a da žene jo š uvijek imaju primarnu od govom ost za kućanske p oslov e.

Oslobađanje žena — prijedlozi i izgledi Od 1960-ih nadalje tiskana je golem a literatura koja je podržavala oslobađanje žena. Feminističke autorice su dale m noge prijedloge o tome kako poboljšati položaj žena u dmštvu. No, nije bilo slaganja oko konačnih ciljeva pokreta za oslobađanje žena, niti oko toga kako te ciljeve ostvariti. * £ S ŠŽ.^.S!(£M?r. ( 1983.) razlik^ e ^ lp cilja Jtaia, zagovaraju fem inistice:.

integrirano ili egalitarno društvo u kojem spolne razlike više nisu važne; androgino društvo u kojem spolne razlike više ne postoje; i seporatističko { društvou kojem m uškarciižene više nedijele isti ■ društveni svijet. Bouchier, 1983.

Prvi cilj, egalitarno društvo, o p će n ito podržavaju marksističke i socijalističke fem inistice. Liberalne feministice takoder sim patiziraju s ovim ciljem , premda o n e ne zagovaraju totalno egali-

tarno društvo. Umjesto tog a , one podržavaju draštvo u kojem postoji jednakost m ogućnosti. M nogi vjeruju da će, b u d u ći da muškarci i žene imaju jed n a k e sposobnosti, to dovesti d o p ostupnog nestanka značajnih nejednakosti među spolovim a. Drugi i treći cilj, a n d rog in o odnosno sep aratističko društvo, op ćen ito podržavaju radikalne feministice. Shulamit Firestone (1972.) izražava najsnažniju podršku androginom društvu svojom idejom da novorodenčad treba začeti i razvijati izvan m atem ice. Separatističke feministice ne vjeruju nužno da će oslobađanje žena dovesti do jednakosti. Zagovom ice ženske nadm oći misle da će žene dominirati budućim feminističkim rajem. Ipak, v ećin a feministica ne smatra separatističko draštvo ni poželjnim ni ostvarivim. U n ov ije doba, fem inističke i antifeminističke ideje razvijale su se na različite načine. D ošlo je



do neke vrste ograđivanja od feminizraa od strane onih koji misle ili da je pokret otišao predaleko ili da je, zapravo, postigao svoje ciljeve. Unutar feminizma došlo je do ftagmentacije, sa specifičnim skupinama (poput cmih feministica, lezbijskih feministica i eko-feministica / koje spajaju ekološka i feministička vjerovanja/) koje predstavljaju razne praVce feminističke misli. U izvjesnom stupnju ovo odražava postfeminističko shvaćanje da je nemoguće ili nepoželjno razvijati jedinstveni, sveobuhvatni feministički projekt transformacije dmštva. Sada se sve više naglašavaju razlike među ženskim skupinama, a nejednakost između muškaraca i žena više ne toliko. S razvojem stuđija muškosti, na rastući se popis koji komentira pitanja koja su postavile feministice, dodaju i muški prijedtozi za promjenu rodnih nejednakosti i razlika. Sada ćemo razmotriti specifičnije prijedloge za poboljšanje položaja žena.

Ukidanje rodnih uloga______________ Mnoge feminističke autorice su zagovaraie ukidanje rodnih uloga, s ulogom majke/kućanice kao primamom metom. Ann Oaklev (1974.1 tvrdi da se moraiu poduzetliiled^ši koraci kakcLhise-o&Iobodilejeneu

onako kako im najbolje odgovara, a neće više biti skučeni i ograničeni kultumo definiranim “naljepnicama” — muškarac i žena.

M odifikacije i alternative obitelji Trajna rasprava o ulozi žena u društvu rezultirala je cijelim spektrom modifikacija i altemativa uloge majke/kućanice i obitelji. One sežu od radikalnih zahtjeva Oakleyjeve za ukidanjem obojega, do umjerenijih prijeđloga koji, u mnogim slučajevima, uvelike održavaju status quo, ali uz prijedloge za olakšavanje tereta kućnog posla i majčinstva. Prijedlozi koji spadaju u posljednju kategoriju uključuju plaćanje za obavljeni kućni posao, osiguravanje usluge jaslica od strane poslodavaca, besplatni sustav brige o djeci koje bi osiguravala država kao pravo svake majke kojoj je potreban, te porodiljski đopust plus porodiljska naknada koju bi plaćali poslodavci ili država, s tim da bi se majci čuvao posao ako se odluči vratiti na njega. Mnoge radikalne feministice tvrde da takve mjere neće nužno izmijeniti položaj žena u domu. Tamo će, unatoč činjenici da će njezini tereti biti olakšani, njoj i dalje biti dođijeljena uloga kućanice i majke. Jedno od najjednostavnijih rješenja tog problema iznijela je Susan Brownmiller (1970.). Ona

%X tllloga kućanice mora biti ukinuta. Oakleyjeva odba-

cuje manje radikalna rješenja poput plaćanja za kućni posao, što bi - tvrdi ona - samo ojačalo jed^ nadžbu koja izjednačava ženu s kućanicom. (ž . Obitelj, kakva je sada, mora se ukinuti. Taj prijedlog

slijedi iz prvoga budući da su uloge kućanice i majke dio istoga paketa. Ukidanje obitelji će također poslužiti slamanju zatvorenoga kruga u kojem kćeri uče svoje uloge od majke, a sinovi od oca. / TrsSpolna podjela rada mora se iskorijeniti u svim područjima društvenog života. Oakieyjeva tvrdi da 'nam treba ideološka revolucija, revolucija u ideologiji rodnih uloga koje trenutno postoje u našoj kulturi, revolucija u konceptima rodnih identiteta". Tako se muškarce i žene treba smatrati ljudima, a ne muškim i ženskim osobama. Kate Millet (1970.), radikalna feministička autorica, tvrdi da će u društvu bez kultumo definiranih rodnih uloga svaki pojedinac biti slobodan “razviti potpunu — a ne parcijalnu, ograničenu i konformističku — ličnost”. Tako će žene moći razviti takozvana muška svojstva, i vice versa. Ovo će ukijučiti potpunu toleranciju homoseksualnih i lezbijskih odnosa, “tako da će spolni akt prestati biti proizvoljno polariziran u muški i ženski”. Tako će oni koji su biološki muškarci odnosno žene moći razviti svoju ličnost i ponašanje

_^^£faaSaonaIneuI?gFpo^'šre3mi. Svatko bi trebao j čî|LB^^^7a"ošT§takTST5i^gtnrCnzr' e*ydtece..Jessie Bernartfl)6dHava"ovu Tvrdeći da ona “jednim udarcem olakšava jednu od glavnih odgovomosti muškaraca (isključivu odgovomost za materijalnu skrb oko obitelji) i žena (isključiva odgovomost za kućne poslove i brigu oko djece)" (Bemard, 1976.). Mnogi autori predviđaju niz altemativa za budućnost obitelji. Socijalistička feministica Juliet Mitchell (1971.) zagovara razne eksperimente zajedničkog života koji odgovaraju ličnostima i okolnostima života pojedinih osoba. Ona podržava “niz institucija koje odgovaraju slobodnoj inventivnosti i raznolikosti muškaraca i žena”. Jessie Bemard iznosi slična shvaćanja. Ona očekuje “budućnost raznolikih bračnih opcija” na'dajući se da će “ljudi biti u stanju skrojiti svoje odnose prema okolnostima i preferencijama”. Dvije glavne teme dominiraju dobrim dijelom spisa o budućnosti uloge žena u odnosu prema obitelji. Prva zahtijeva jednakost spolova; dmga zagovara slobodu izboTa s tolerancijom niza različitih “obiteljskih života” koji će se pojaviti kao posljedica toga. Kao što ćemo pokazati u 8. poglavlju, obiteljski život u Britaniji i nekim dmgim zemljama znatno se izmijenio i postao raznolik;

niti jedan oblik obitelji danas nije dominantan. Ipak, ova raznovrsnost nije uvijek išla u prilog ženama. Primjerice, danas je puno vjerojatnije da će žena biti samohrani roditelj nego muškarac, a samohrano roditeljstvo često prati siromaštvo. Nadalje, premda je došlo do određenog smanjenja nejednakosti na podmčjima kakva su kućni posao u obiteljima s dva roditelja, dokazi pokazuju da žene i dalje rade više od onoga koliko bi bilo pošteno (vidi 8. poglavlje).

Žene i tržište rada__________________ Prijedlozi da se okonča diskriminacija žena na tržištu rada uključuju mnoge od sugestija o promjenama koje smo maloprije iznijeli. Žene se moraju osloboditi kućnih tereta ili ih ravnopravno podijeliti s muškarcima, ako se žele natjecati za poslove pod jednakim uvjetima kao i muškarci. Kraj diskriminacije na tržištu rada bi također pretpostavljao ukidanje spolne podjele rada — uklanjanje distinkcije između “muških” i "ženskih” poslova. Činjenica da ulazak žena na tržište rada nije okončao spolnu podjelu rada, naveo je neke autore da iznesu tezu da žene kao skupina moraju steći kontrolu nad značajnim dijelom proizvodnih snaga kako bi uklonile diskriminaciju. U tom smislu Juliet Mitchell (1971.) tvrdi da “njihov ulazak u redove radne snage nije dovoljan: one moraju ući samostalno sa svojim vlastitim neovisnim ekonomskim interesom”. Mnoge feminističke autorice odbacuju ženski kapitalizam kao cilj po sebi. One tvrde da bi to rezultiralo samo jednakošću eksploatacije; većina muškaraca i većina žena bi bila jednako eksploatirana. No, kako tvrdi Mitchellova, to bi moglo činiti snažnu bazu od koje bi se moglo krenuti prema socijalizmu i jednakosti svih ljudi.

Podizanje svijesti i stvaranje solidarnosti_________________________ D. H. J. Morgan (1986.1 je primijenila marksističke Koncepte ideologije, klasne svijesti i klasne solidamosti na položaj žena u društvu. Baš kao što ideologija vladajuće klase opravdava i legitimira klasni sustav, tako i muška ideologija,apraydava i legitimira polozaj"zetac-Ta— flJSologija definira žBBmtmđEgo. kako ona tre'-'" ba (IJeluvaTtrinišIiti i_nsiećati.kao zena, i tlffE— ■odHAVa hienu pocliredenflst i.opravdav3„njezjnp^ ^~BaŠ^^ô"ideologija vladajuće klase stvara lažnu klasnu svijest, tako muška ideologija proizvodi nešlpJto .bLs£jnogla.nazvatilažnom . Todriotn svijptrn 17 marksističke perspektive,

klasna svijest i klasna solidamost važna su pretpostavka za zbacivanje tlačitelja od strane potlačene klase. Prema analogiji s marksizmom, rodna svijest i ženska solidamost pretpostavka su ženskog oslobođenja. Može se tvrditi da je u tom području Pokret za oslobođenje žena imao najviše uspjeha. Feministice raznih usmjerenja se slažu da žene moraju prvo postati svjesne vlastite eksploatacije od strane muškaraca, prije no što požele ili uspiju izmijeniti svoj položaj u društvu. Bez određenog stupnja ženske solidamosti čini se nevjerojatnim da bi žene mogle biti u stanju postići bilo koji od ćdljeva feminizma. No, većina feministica također prihvaća da podizanje ženske svijesti ne može samo po sebi donijeti oslobođenje žena. Da bi se to dogodilo, ili žene moraju imati više moći ili ideologiju muške nadmoći treba ozbiljno dovesti u pitanje, kako među muškarcima tako i među ženama.

Pokret za oslobođenje žena_________ Podrška Pokretu za oslobođenje žena nije ništa novo. Već 1869. John Stuart Mill i Harriet Taylor su pisali: Ako je načelo (demokracije) istinito, onda moramo djelovati sukladno vjerovanju u njega, a ne tvrditi da položaj osobe u životu treba odrediti činjenica je li netko rođen kao djevojčica umjesto dječaka ili kao crni umjesto bijelog čovjeka ili kao građanin umjesto plemiča. M ill i Taylor, 1974., p rvo izd., 1869., str. 33

Početkom dvadesetog stoljeća sufražetkinje su povele borbu za žensko pravo glasa. Kao što je Sylvia Walby pokazala, “prvi val" feminizma u devetnaestom i ranom dvadesetom stoljeću nadilazio je puku borbu za pravo glasa žena (Walby, 1990.). Uz to se vodila i borba za olakšavanje ženama da dobiju razvod braka, za bolje obrazovanje i mogućnosti školovanja te za zakonsko pravo udanih žena na posjedovanje imovine. Većina feministica dvadesetog stoljeća borila se za građanska prava, to jest za pravnu jednakost svih odraslih osoba bez obzira na spol. No, tek je 1960-ih godina nastao ženski pokret s puno širim ciljevima. SAD Juliet Mitchell (1971.) tvrdi da je Pokret za oslobođenje žena u SAD-u bio dijelom izazvan radikalnim pokretima iz sredine i kasnih 1960ih. Ona upozorava na razne organizacije za građanska prava koje su se borile za prava etničkih manjina:



1. Pokret za crnu moć, koji je predvodio zahtjeve militantnijih crnih Ijudi. 2. Omladinski pokret, koji su predstavljale organizacije poput Studenata za demokratsko društvo. 3. Mirovni pokret, koji je koordinirao prosvjede protiv rata u Vijetnamu i kasnije, u Kambodži. Ovi pokreti su prethodili i b ili usporedni s P ok retom za oslobođenje žena u SAD-u. Oni su n a glašavali slobod u, dovodili u pitanje vladajuće istine i napadali ono što su smatrali tlačenjem i eksploatacijom. M itchellova tvrdi da su o v a k v i pokreti davali dio pogonske snage i filo zo fije Pokretu za o s lo bođenje žena. Žene su sve v iše shvaćale da im treba vlastiti pokret, budući da su, čak i kao č la nice drugih radikalnih pokreta, često bile tretirane u skladu sa starim stereotipima. Primjerice, kad su Stokelyja Carmichaela, nekadašnjeg vođu SNCC-a (Studentskog nenasilnog koordinacijskog p o v jerenstva), organizacije za c m a čk a građanska prava iz 1960-ih, upitali o u lo z i žena u n je g o v o j organizaciji, o n j e odvratio: “ Jedini položaj žena u SNCC-u je na koljenima." Barbara Deckard (1975.) sažim lje rezultate sud jelovanja žena u pokretima z a građanska prava 1 tijekom ranih i iz sredine 1960-ih . Ona kaže:

Ovdjesu mnoge mlodežene noučile retoriku i organizaciju protesto. Ne iznenađuje da, što su bile sen zitivnije na drugorazredni status crnih Ijudi, to su bile svjesnije vlostitog drugorazrednog statusa. Deckard, 1975.

Posljedica toga je bio Pokret za oslobođenje žena.

liberalnu feminističku tradiciju, i radikalnije fe minizam im ao određenu podršku. Značajno j e da su dvije od vodećih američkih fem inistica (Kate Millett i Shulamith Firestone) b ile radikalne fem inistice. U Britaniji Pokret za oslob ođ en je žena je b io više socijalistički i marksistički p o karakteru, premda i tu postoji određena p odršk a radikalnom fem inizm u. D avid B ouchier j e procijenio da je 1983. b ilo oko 3 0 0 različitih fem inističkih organizacija u Britaniji, premda su m noge fem inistice djelovale i kroz p ostojeće ljevičarske političke organizacije. M noge fem inističke sku pine su lokalnoga karaktera': britanske feministice su b ile manje uspješne od am erićklli u JtVžu‘SmjiTvIastitih neovisnih na cion aln ih org anizacija. Postojali su pokušaji da se razviju organizacije na nacionalnoj razini. Nickie Charles (1993.) je zapazila da je između 1970. i 1978. godine Nacionalno povjerenstvo za koordinaciju žena od ržalo nacionalne konferencije žen skog pokreta. Izmedu 1971. i 1978. konferencije su donijele rezolucije kojima se zahtijevalo sedam prava za žene. Godine 1971. ta prava su bila:

1. jednaka plaća, 2. jednake mogućnosti zapošljavanja i obrazovanja, 3. pobačaj na zahtjev i besplatna kontracepcija,

ovo je restrukturiranje izmijenilo distribuciju žena i muškaraco unutar radne snage i učinilo p rihvatljivim za muškarce da guraju kolica ili vješoju rublje; ali ono nije rezultiralo eliminocijom ženske podređenosti i moždo je pridonijelo frogmentaciji radničke klase i smanjivanju njezina otpora kapitalističkoj eksploataciji. Charles, 1993.

4. besplatni vrtići 24 sata na dan. Godine 1975.:

Susan F alu d i -

5. pravna i financijska neovisnost žena,

U svojoj knjizi iz 1992. Uzvratni udarac: neobjav-

6. okončanje diskriminacije lezbijki.

Ijeni rat protiv žena (Backlash: The Undeclared War Against\Women), Susan Faludi tvrdi da Pok-

U zvratni udarac

A godine 1978.:

ret za oslohodbpje žeaia-naiiaz.i

K sloboda za žene od prijetnji fizićkim ili seksualnim

TBTifičSfCposlovni ljudi i propagandisti, između \ ostalih, g ov ore ženama da au dobile rat za ženska j prava te da su sad jednake muškarcima. N o, u j isto vrijem e ih upozoravaju da su prava koja su» > stekle dobile uz visoku cijenu. Faludijeva kaže:

U sp ored ba B ritan ije i S A D -a U Britaniji je Pokret za oslo b o đ e n je žena bio, prema Davidu Bouchieru (1983.) više pod u tjecaje m radničkog pokreta. G od in e 1968. sindikalne članice i radnice u Fordovoj tv o m ici motora u Dagenhamu p očele su štrajkati. Ovo je navelo sindikalni pokret u cijelosti da se aktivnije za in teresira za ženska pitanja. Intem acionalna m arksistička skupina je bila prva ljevičarska politička organizacija koja je aktivno promovirala Pokret za oslobođenje žena. I dok j e u SAD-u radikalno tlačenje potaklo Pokret za oslobođ en je žena, u Britaniji je klasa bila važnija. Žene su počele naglašavati da j e njihov vlastiti loš položaj u najmanju ruku isto tako važan k a o i onaj zbog k o je ga trpi radnička klasa. Zbog ovako različitog podrijetla, Pokreti za oslobođenje žena različito su se razvijali u Britaniji odnosno SAD-u. U SA D -u, umjereniji dio pokreta se sastojao od liberalnih feministica. N ajveća i najutjecajnija skupina žena u Americi j e liberalna Nacionalna organizacija žena. Uz o v u

Unatoč uspjesima, Charlesova misli da su krajem 1970-ih unutamji razdori počeli slabiti pokret. Radikalne, liberalne i socijalističke fem inistice su se medusobno sukobljavale, tražeći prihvaćanje njihove vlastite posebne analize i iješenja ženskog položaja. D ošlo je i do sve v e će g shvaćanja činjenice da žene različite d obi, klasnog, od n osn o etničkog podrijetla imaju različite interese. Bijele feministice iz srednje klase su se malo obazirale na to da “ rasističko i klasno podijeljeno društvo” može pogoršati rodne nejednakosti, odvraćajući time o d pokreta m noge cm e feministice i žene iz radničke klase. Ove razlike su anticipirale razvoj postfeminizm a 1990-ih godina, o čemu ćem o uskoro raspravljati. Charlesova misli da j e Pokret za oslobođ enje žena u Britaniji ostvario određene važne reforme, ali nije uspio u ostvarivanju radikalne transformacije u prilog žena. Ona tvrdi da je unutar radne snage došlo do “restrukturiranja” rodnih podjela i da:

nasiljem muškaraca. Posljednje je pitanje uzrokovalo razdor u nacionalnom pokretu i d ovelo do toga da je konferencija iz 1978. bila i posljednja. Radikalne feministice su smatrale m uško nasilje vitalnim za razumijevanje tlačenja žena, dok su socijalističke feministice više naglašavale ekonom ske faktore. No, raspad nacionalnog pokreta nije spriječio ženske skupine da postignu značajne dobitke za žene u Britaniji. Nickie Charles upućuje na to da j e jedna važna odlika feminizma u Britaniji bilo uspostavljanje servisa koje su vod ile žene u korist žena. Ovi su uključivali skloništa za žrtve k u ćn o g nasilja, ženske savjetodavne centre i centre za testiranje na trudnoću. Žene su također im ale određenog uspjeha u vođenju nacionalnih kampanja o p ojedinačnim pitanjima; primjerice u uvjeravanju vlade da ne ukine dječji doplatak i u zaštiti žen skog prava na pobačaj.

yvp vepj otpor,

Nakon ove proslave ženske pobjede, nakon vijesti koje se veselo I beskonočno ponavljaju da je dobivena bitka za pravo žena, pojavljuje se jedna druga poruka. Možda ste sad slobodne ijednake, govori ona ženama, ali nikad niste bile jadnije. Faludi, 1992.

U Americi, primjerice, časopisi i novine tvrde da su žene s profesionalnom karijerom često neplodne i da im aju zdravstvene probleme popu t alkoholizma ili gubitka kose, dok su žene bez djece i neudane žene sklone depresiji ili histeriji. Feminizam se portretira kao uzrok ovih problema. Faludijeva niječe da su žene postigle jednakost. Primjerice, unatoč nekim novinskim izvještajim a da se razlika u plaćama m uškaraca i žen a sm a-

njuje, 1986. g od in e američke su žene s punim zaposlenjem jo š uvijek dobivale sam o 64 p osto zarade muškog p u n o zaposlenog radnika. Brojke su bile potpuno iste kao i prije tri desetljeća, 1955. U Britaniji, ženske su rad nice povećale sv o je zarade u usporedbi s muškarcima, ali do 1991. su ženske p u n o zaposlene radnice jo š uvijek zarađivale m anje od 80 posto zarade muških p u n o zaposlenih radnika. Faludijeva je također kritična prema m nogim tvrdnjam a o n a v od n o štetnim učincim a ženskog oslobođenja. Ona navodi brojn e studije koje su otkrile da neudane žene i zaposlene žene v o d e zdraviji i ispunjeniji život od udanih kućanica. Faludijeva je otkrila da su:

psihološki indikatori brojni i sv i upučuju u istom pravcu. Udane žene u ovim studijam a prijavljuju oko 20 posto više depresije od neudanih žena i imaju tri puta veću učestalost snažnih neuroza. Udane žene imaju više živčanih slomova, nervoze, lupanja srca i inercije. Još neki problemi nesrazmjerno muče udane žene: nesanica, drhtanje ruku, napadi nesvjestice, noćne more, hipohondrija, pasivnost, agorafobija i druge fobije, nezadovoljstvo vlastitim fizičkim izgledom i snažni osječaji krivnje i srama. Faludi, 1992.

Za Faludijevu, dakle, neprijateljstvo prema fem inizm u nije istinski pokušaj da se poboljšaju živ oti žena, već prije predstavlja pokušaj muškaraca da p o n o v n o uspostave svoju dom in aciju. Cak i uz to, Faludijeva je op ćen ito optim istična u svom u v je renju da taj pokušaj neće uspjeti. Ona tvrdi da “ nem a pravog razloga zbog k ojega 1990-te ne b i bile desetljeće žena”, te zaključuje:

Ma kakve se nove prepreke postavile budućem maršu prema jednakosti, ma kakvi novi mitovi bili izmišljeni, kazne uspostavljene, mogućnosti ukinute i degradacije nametnute, nitko više nikad ne može ženama oteti pravednost njihove stvori. Faludi, 1992.

Postfeminizam Uzvratni udarac koji je opisala Faludijeva u nekim j e krugovim a nazvan p ostfem in izm om . N o, taj se naziv također prim j^fijtifeTa ’Vlšč' teorijsk e napore koji su imali p osljed ice za ženski pokret. Pod utjecajem postm odernizm a (vidi str. 157-163) neke su žene počele preispitivati ideju da u op će niože postoiati iedan fedihf'pfoiekt za ^ s lo b o đ e n je zena. Ovo stajaliste tvrdi aa su zene v rlo razlicita SKupina te da m tije a n a skupma

JSSi žena.

^


Nadalje, nije vjerojatno da će bilo koji skup rješenja generalnih problema rodne nejednakosti biti pogodan za sve skupine žena. Poput postmodemista, i postfeministice ove vrste odbacuju ideju o “metanaraciji”, ili velikoj priči, koja tvrdi da nudi jedinstveni pređložak poboljšanja svijeta. Ta promjena je prebacila žarište na razlike medu ženama, a nije ga odmakla od nejednakosti između muškaraca i žena. Tako Ann Brooks kaže da se u “postfeminizmu, kako se shvaća iz ove perspektive, radi o konceptualnom pomaku unutar feminizma od rasprava o jednakosti prema raspravama o različitosti. Tu se, funđamentalno, ne radi o depolitizaciji feminiz- ; ma, nego o političkom pomaku unutar feminističkoga konceptualnog i teoretskog programa” (Brooks, 1997.). Kao dio toga pomaka, dovedena je u pitanje korisnost pojmova poput “patrijarhata” i “žena”. Postfeministice tvrde da su ti pojmovi pretjerano poopčeni i da krivo pretpostavljaju da je tlačenje isto za sve žene te da su sve žene u biti iste. Brooksova pripisuje ovaj pomak “političkom utjecaju kritike obojenih žena na račun rasističkih i etnocentričnih pretpostavki uglavnom bjelačkog


feminizma srednje klase”, kao i sve večem interesu za seksualne različitosti među ženama (primjerice, heteroseksualnih žena i lezbijki). Autorice poput Brooksove smatraju tu promjenu progresivnom, dok se druge slažu da su različiti feminizmi igrali važnu ulogu u ženskom pokretu. Tako, primjerice, Imelda VVhelehan kaže da je “važna funkcija cmog feminizma bila održavati vitalnost društvenog i političkog okoliša u kojem se pojavio” (VVhelehan, 1995.). Kako je socijalistički i marksistički feminizam gubio populamost i utjecaj u Britaniji, novi feminizmi su održavali ženska pitanja u središtu javnog interesa. Pa opet VVhelehan upozorava protiv napuštanja ideja i jezika ranijeg doba. Ona kaže da je “važno ne izgubiti iz vida rane ciljeve feminizma drugog vala. Bez obzira na to koliko se pojednostavljenima čine neke od njihovih konstrukcija, rane su kritike učinile one važne korake prema kovanju jezika specifičnog za iskustva žena.” Termini poput patrijarhata možda su uistinu pretjerano generalizirajuči, ali su pomogli ujediniti žene u pokušaju razumijevanja njihovih zajedničkih iskustava i time su stvorili temelj političke akcije usmjerene na poboljšanje položaja svih žena.

Muškost U prethodnim dijelovima ovog poglavlja vidjeli smo kako su feministice uspjele uvrstiti sociologiju roda — a posebice žena - na sociološku mapu. Prije 1970. malo je socioloških studija provedeno o ženama i o životima žena. Pa opet, paradoksalno, neki su muški sociolozi ustvrdili da su i muškarci u određenom smislu bili “nevidljivi” u dobrom dijelu sociologije. 1 dok su večinu istraživanja provodili muškarci i dok su predmet istraživanja bili muškarci, malo je studija bilo o samoj muškosti. Tako Jeff Heam i David Morgan tvrde; Studije koje su rutinski o muškarcimo, u kojima su muškarci priznati ili nepriznati predmet, nisu nužno o muškarcima u kompleksnijem, problematiziranijem, sociološkom smislu riječi. O ni su u tim studijam o resurs, o ne tema. Studije društvene mobilnosti, primjerice, možda jesu o muškarcima iz metodoloških rozloga ili odministrativne pogodnosti, oli.one su rijetko, ako ikoda, o muškarcima u smislu da istraživači smatraju da takvestudije mogu dati bilo kakavprilog sociologiji roda ili kritičkom razumijevanju m uškaraca i muškosti. Hearn i Morgan, 199 0., str. 7

Muškarci se u studijama uzimaju zdravo za gotovo; pretpostavlja se da su oni norma, a nji-

hovo se ponašanje ne objašnjava u smislu rodnog ponašanja i ne uspoređuje se s ponašanjem žena. Slično, Michael Kimmel tvrdi da je sociologija “bila, djelomice, odgovoma za reprođukciju rodnih odnosa koji su muškost činili nevidljivom, a femininost problematičnom" (Kimmel, 1990). Žene su se smatrale devijacijom od norme (muškaraca) a njihovo je ponašanje stoga bilo vrijedno objašnjenja u smislu njihovog roda. Buduči da je muški rod uzet kao norma, njega se nije trebalo istraživati. Kimmel tvrdi da ta situacija može djelovati u interesu muškaraca. On kaže: Muškarci imaju koristi od naslijeđenih bioloških definicija ili definicija spolnih uloga muškosti, što implicira aktivnost, gospodarenje, racionalnost, kompetentnost. Ako su rodni odnosi upisani u našim genima ili su kulturno nometnuti, ondaje razmjer u kojemu su te definicije utemeljene na muškoj m oči nadženama prikriven. Kim m el, 1990.

Postaje nepotrebno, primjerice, istraživati kako muškarci koriste fizičko i seksualno nasilje da bi kontrolirali žene iii kako muškarci mogu pomagati

'edni drugima kako bi isključili žene iz dijelova društva koje oni žele rezervirati samo za sebe. U ovim dijelovima čemo ispitati neke od novijih pokušaja da se ispravi ovo “zanemarivanje” muškosti i da se ispita kako muškost oblikuje živote muškaraca, i dmštveni svijet opčenito.

David D. Gilmore — Kulturnikoncepti. _________________________ muškosti Muškost, spol i rod U svojoj knjizi iz 1990., Nastanak muškaraca: kultumi kohcepti muškosti (Manhood in the Making: Gultutal Concepts o f Masculinity), antropo-

log David D. Gilmore raspravlja o načinima na koje se definira muškost u nizu draštava. Gilmore opisuje muškost 9dobre.n1 naćin.â^jjvBjj," đSKšlTmuškarac u bilo kojem danprg draAtTi”? a fffejfova jt" studija pokušaj otknvanja koliko ovo varira od mjesta do mjesta. On koristi i svoje vlastite terenske podatke iz etnografskih istraživanja te nalaze dragih antropoloških studija. On uključuje primjere sa svih kontinenata i-“fz"ratničkih i miroljubivih draštava; iz egalitamih i stratificiranih” i iz “lovačko-sakupljačkih skupina, povrtlarskih i pastirskih plemena, seoskih i postindustrijskih civilizacija” (Gilmore, 1990.). Gilmore ne smatra muškost skupom karakteristika koje su u potpunosu aetermimrane biologiiom. On kaze da su femimštice “uvjerljivo pokazale da je konvencionaini bipolarni model zasnovan na biologiji nevažeći te da su spol (biološko nasljeđe) i rod (kultume norme) različite kategorije". On također kaže da “odgovor na zagonetku muškosti mora ležati u kulturi”, ali ipak ne misli da je biologija nevažna. On tvrdi da “kultura koristi ili preuveličava biološki potencijal na specifičan način". Gotovo uvijek ovo uključuje stvaranje vrlo jasne distinkcije između muškosti i ženskosti. U velikoj većini draštava muškost se definira na prilično sličan način, što sugerira da biološke razlike imaju svoj udio utječući na prihvaćene kultume definicije. Tipična svojstva muškosti Gilmore smatra da postoje tri tipična svojstva maskulinosti koie nalazimb u vecini draštava: 1. Muškarac — oploditelj. Od muškaraca se očekuje 'Ha’opTode žerie.' Da bTto postigli, od njih se obično traži da preuzmu inicijativu u udvaranju i u seksualnim odnosima. Od njih se očekuje da se natječu s drugim muškarcima za pristup ženama. Primjerice, na Siciliji je “muška čast uvijek povezana s agresijom i potencijom". Pravi muškarac na Siciliji je "čovjek s velikim testisima". U Italiji je naročito važno da se muškarci pokažu sposobnima za reprodukciju, time što će njihova žena zatrudnjeti. Slično je na otočju

Truk u Južnom Pacifiku, gdje "tručki muškarac mora biti inicijator, imati totalnu kontrolu". On mora biti “potentan, imati mnoge Ijubavnice, dovoditi svoje partnerice do orgazma ponovno i ponovno". Ako u tome ne uspije, žena mu se smije, a muškaracje posramljen. Za razliku od agresivnih i ratobornih Tručana, Indijanci Mehinaku iz prašuma središnjeg Brazila miroIjubivo su pleme i muškarci nikad nisu bili ratnici. No, slično Tručanima, muškarci su vrlo zaokupljeni svojim muškim “imidžom", a seks je važan u stvaranju i održavanju tog "imidža". Gilmore kaže za muškarce Mehinaku da "muškarca koji ne uspije dovesti svoju ženu ili Ijubavnicu do orgazma, koji ne zadovolji svoju partnericu, ne začne djecu, ismijavaju i javno sramote". Saznanje 0 njegovu neuspjehu brzo 1e proširi po selu i on može postati izopćenikom. Stoga ne iznenađuje da su muškarci razvili "elaborirani sustav magijske terapije" kako bi pomogli muškarcima da izbjegnu ovakvu nepriliku. 2. Muškarac - opskrbljivač. Nakon što je oplodio že‘huVti-veeifii dr'uštava se pdfom očekuje da će muškarac opskrbljivati svoju ženu i potomstvo. Prema Gilmoreu, u mediteranskim zemljama je "proširen naglasak na muškoj časti kao domaćinskoj dužnosti". U tradicionalnom grčkom selu čast očeva ovisi 0 njihovoj sposobnosti da osiguraju vlastitim kćerima velik miraz. U južnoj Italiji, čast povezana s time da je netko dobar čovjek (muškarac) dijelom počiva na suprugovoj sposobnosti da se brine za svoju ženu i djecu, dok je za Španjolee "uloga opskrbljivača obitelji mjera njihove muškosti"; Muškarci sa Sambije u Novoj Gvineji svoju muškost mjere dijelom pomoću svoje sposobnosti u lovu. Ženama nije dopušten lov - to je isključivo muška domena. Premda lov predstavlja samo malen dio hrane koju troše Sambijci, on ima važnu simboličku vrijednost. Iz njega potječu pera i kože koje se koriste u ritualima. Muškarci koji ne uspiju u lovu predmet su ismijavanja i mogu imati poteškoće u pronalaženju žene. 3. ^fcekarac ~ zaštttatrk freći način na koji većina tarftff^fffimiraJftfflsfcalinost je u smislu muškarčeve uloge zaštitmka. Muškarci ne trebaju samo oploditi žene 1 opskrbiti njih 1 njihovu djecu već ih moraju i zaštititi od drugih muškaraca i bilo kakvih prijetnji koje bi se mogle pojaviti. Sikhi Jatsi iz Punjaba se snažno drže shvaćanja izzata, što je "životna filozofija koja odražava njihovu vrhunsku brigu za mušku moć, prema kojojje muškarčeva dužnost da bude nepokolebljiv u obrani svoje obitelji". Ako bilo tko zaprijeti njegovoj obitelji, on mora, u najmanju ruku, uzvratiti prijetnju i ne smije se uplašiti". Gilmore kaže da je "u ovom društvu Sikha, muškarčeva prva dužnost riskirati u službi vlastite obitelji".


Španjolci u Andaluziji koriste pojam hombria kako bi označili muškost Hombria je "fizička i moralna hrabrost" u obrani vlastite časti muškarca i njegove obitelji. Muškarci uvijek moraju biti hrabri i stoički se ponašati u suočavanju s opasnostima. U istočnoafričkom plemenu Samburu, muškarci moraju iskazati svoju hrabrost tijekom razdoblja moranstva. Ono počinje oko četrnaeste ili petnaeste godine i traje oko dvanaest godina. Prvi tpst je ritual obrezivanja koji se obavlja bez anestezije. Dječak ne smije trepnuti, unatoč boli, dok mu uklanjaju prepucij, ili će "zauvijek biti osramoćen kao kukavica”. Kasnije u moranstvu, muškarac se dokazuje kradući stoku od drugih plemena. To je povezano s rizikom hvatanja, dobivanja batina ili čak smrti, ako ga oštećeni uhvate. Ipak, to dokazuje da je muškarac postao muževan i pokazuje da će biti u stanju brinuti se o obitelji.

Muškost i društvo Gilm ore tvrdi da u lo g e oploditelja, zaštitnika i d obavljača imaju nešto zajedničko. One su sve opasne ili natjecateljske i neuspjeh u bilo kojoj o d tih u loga ima visoku cijenu. “ One smještaju m uškarce u opasan p oložaj na borbenom polju, u lov u ili u sukobu s drugim muškarcima.” Od m u škaraca se očekuje da svladaju strah koji osjećaju svi ljudi kad su u opasnom položaju. Gilm ore smatra da j e o v o sv o jstv o muškosti od koristi za društvo. Muškarce se uvjerava da čin e stvari koje su nužne za opstanak društva, k oje inače ne bi činili zb o g želje za sam oočuv an jem . On kaže “ da ‘pravu m uškost’ m ožem o smatrati poticanjem na ostvarivanje najboljih rezultata u društvenoj borbi za ograničene resurse, kodom ponašanja koji unapređuje kolektivn e interese nadijaženjem unutarnjih inhibicija ” . Ističući ove tvrdnje, Gilm ore se služi fu n k cion a listiek im pristupom . On objašnjava p o stoja n je ideala m uškosti p o m o ć u funkcija k oje taj ideal ima u društvu. N o, G ilm o re je kritićan prema nekim aspektima funkcionalizm a. On ne smatra da je up ravo opisani tip m uškosti neizbježna odlika svih društava. Ona j e prije jedna od bro jn ih strategija adaptacije k oje su u stanju pom iriti “individu alne i društv e n e potrebe” p o m o ć u nagrada i kazni. Gore op isan a društva nagraduju m u ževn e muškarce v isok im statusom, a kažnjavaju nem uževne m uškarce ism ijavanjem i drugim negativnim sankcijam a, a tim e uvjeravaju m uškarce da tre b a ju preuzeti fizićke i psihološke rizike koje bi in a če m ožda željeli izbjeći. Ipak, u nekolicini društava m uškost ima vrlo različito značenje. Društva m ogu funkcionirati s m n o g o različitih definicija muškosti.


Muškarci na Tahitiju i pleme Semai Tahiti, jedan od otoka u Polineziji, ima puno manje izražene razlike između muškosti i ženskosti od većine drugih društava. Nadalje, tahićanski koncept muškosti ne traži od muškaraca da djeluju kao dobavljači i zaštitnici. U njih ima malo potrebe da muškarci ulaze u fizički rizik budući da nema ratova i malo je opasnih zanimanja. Lagune daju mnogo ribe, tako da nije potrebno odlaziti u opasni ribolov na otvoreno more. Obitelji zajedno stiraduju u ekonomskim djelatnostima i ne postoji društveni pritisak koji traži od ljudi da budu ekonomski uspješni. Uistinu, tradicionalna tahićanska kultura ohrabruje “lakonski stav prema radu”. Ona također navodi muškarce da budu plašljivi i pasivni. Od njih se očekuje da se ne obaziru flS uvrede, a međusobne su borbe vrlo rijetke. Tahićanski muškarci n isu niti zaštitnički raspoloženi prem a vlastitim ženam a niti su p o sesivni. Kad j e jedan engleski brod, D e lfin , stigao na Tahiti 1767,, kapetan j e izvijestio da su Tahićanke “ krenule prema brod u i skinule se gole, uz sv e m oguće zav od n ičk e geste kako bi ih navele da siđu na kop no” (navedeno u: Gilmore, 1990.). Tahićanski muškarci su zapravo ohrabrivali žene da to čine, a p oslije je jed an francuski istraživač otkrio da su tahićanski muškarci izvanredno gostoljubivi i da su mu čak nudili svoje kćeri. Narod Semai živi u središnjoj Maleziji. I muškarci i žene snažno se suprotstavljaju nasilju i agresiji. A gresija se označava riječju p u n a n , što također znači i tabu. Semai izbjegavaju činiti bilo što što frustrira drugu osob u i protiv j e njezinih želja. Posljedica toga je da se i od muškaraca i žena o b ičn o očekuje da se slože kad jed an od njih traži seks, čak i kada su u braku, a osoba koja traži seks nije bračni partner. Medu njim a ima vrlo malo ljubom ore, a muškarci i žene plemena Semai toleriraju izvanbračne veze svojih partnera kao da se radi o nekoj posudbi. Semai se ne bave natjecateljskim sportovima i nisu materijalisti. Muškarci se ne moraju medusobno natjecati je r poljodjelstvo je u njih zajedničko i ako netko ima prem alo zemlje, on jednostavno zam oli drugoga za m alo njegove zemlje. Punan je odbiti. Premda Semai love, a lo v je rezerviran isključivo za muškarce, lov nije niti opasan niti težak. Oni ne lov e ništa veće ili opasnije od malih svinja, prestaju lov iti prije podneva, kad postane prevruće, a “ako naiđu na opasnost, oni bježe i skrivaju se bez ikakva srama ili oklijevanja”. Postoje neke razlike izm eđu muškaraca i žena i u tahićanskom i u Semai društvu (premda medu Semaima o n e nisu naročito izražene), ali niti jedna od njih ne sadrži kultum u sliku “ pravog

rnuškarca”. Gilmore upućuje na to da neuobičajen a obilježja muškosti u ovim društvima m ožda potječu od materijalnih okolnosti u kojima žive ta dmštva. Životinje suočene s opasnošću proizvode adrenalin koji ih čini sposobnijim a za bijeg ili borbu s izvorom opasnosti. U Ijudi, izbor između bijega i borbe oblikovan j e kulturom. Čini se da većina kultura više naglašava mušku borbu, a ne bijeg, ali Tahićani i Semai su iznimke. To j e možda posljeđica obilja hrane i dragih resursa u oba draštva i nepostojanja “ozbiljnih opasnosti” u n jih ov oj okolini, prim jerice opasnih životinja ili agresivnih susjeda. Gilmore priznaje da je nem oguće definitivno pokazati da ideologiju pasivnosti uzrokuje materija ln i kontekst. M og u će j e da kultura stvara situaciju u kojoj ljudi im aju malo materijalnih am bicija i zađovoljni su s onim što im aju. Stoga nemaju potrebu biti natjecateljski raspoloženi. On iznosi tezu da je m ogu će da postoji odnos “p o v ratne sprege” u kojem ideologija, jed n om oblik ovana, pomaže i intenzivira odgovarajuću adaptaciju na okolinu. M a kakvi bili faktori koji su stvorili ovakve kulture, jasno j e da id eologija “ muškarca o p lod itelja-zaštitn ika-d obavljača” n ije univerzalna.

Evaluađja G ilm oreov se rad m ože kritizirati j e r koristi fu nkcionalističku analizu, koja je bila predmetom v rio jakih kritika. M noge feministice bi m ogle kritizirati Gilmorea z b o g njegovih očitih tvrdnji da m uškarci obično štite i opskrbljuju žene. Kao što sm o vidjeli u prethodnim dijelovim a ovog p o g lavlja, često žene rade više od muškaraca, a neki muškarci ne samo da ne štite sv oje žene, već ih zlostavljaju i napadaju. Ipak, Gilm oreov rad uspije v a pokazati da kultura ima v rlo snažan utjecaj na ideologije muškosti i da muškost stoga m ože imati vrlo različite oblike.

V ictor J. Seidler — racionalnost i muškost _________ Pr'emda se Gilm ore služi nekim primjerima iz teh n ološk i naprednih industrijskih ili postindustrijskih draštava, v ećin om se oslanja na p rim jere iz tradicionalnijih poljoprivrednih društava. V ictor J. Seidler se um jesto toga u sred o to č u je na m uškarce u zapadnim draštvima (Seidler, 1989., 1994.).

Prosvjetiteljstvo Prem a Seidlera, id eje muškosti u zapadnim društvim a blisko su povezan e s m išljenjem i

vjerovan jim a povezanim s epohom p r o s v je titeljstva. Prosvjetiteljstvo j e im e za n iz m eđusobno p o v e z a n ih filozofskih , znanstvenih i društvenih vjerovanja k oja su se razvila u zapadnoj E uropi u sedam naestom i osa m n a estom stolječu . Prosvjetiteljsko mišljenje j e od bacilo osjećaje, praznovjerje i vjerovanje u nadnaravno kao načine razum ijevanja svijeta. Ono je tvrd ilo da se prirodu m ože shvatiti sam o p om oću objek tivne, distancirane, neem otivn e znanosti. Znanje može p otjeca ti samo od razum a i racionalnosti. Razum se suprotstavljao prirodi. Kao što to Seidler kaže, “Priroda je stvarna, ali je lišena svijesti i vrijednosti. Ona p o sto ji kao od v ojen a i neovisna o svijesti koja j e pokušava sh vatiti”. Dg_, bi razum jefijrzički svijet, lju di se od n jeg a ^ “ inoraju distanclrath™" Z a 'S čiđ tćršff tnitefe d ra ge autore, p rosvjetiteljski način mišljenja je temelj m odernosti. M odem ost j e faza ljudske povijesti u k ojoj se misli da će ljudi pomoću znanosti ostvariti napredak. Z n anost dopušta da se osvoji i kon trolira priroda, u korist ljudi. (0 ovim ćem o iđeja. — 11 ifR rtrm ijnije raspravljati u 15. poglavlju.) M u šk ost, ž en sk ost i m o d e m o s t U m od em om dobu znanost se počela povezivati s m uškošču. Primjerice, britanski filo z o f s kraja šesnaestog i početka sedam naestog stoljeća Francis B a c o n govorio j e “ prilično neu v ijen o o novim znanostim a kao o m uževn oj filo z o fiji". U djelu P ro testa n tska etika i d u h k a p ita lizm a Max Weber j e op isa o kako je racionalna težnja profitu koju su poticali određeni obliei protestantizma p om og la da se stvori racionalizacija m od ernog svijeta. (Vidi 7. i 15. poglavlje za raspravu o W ebera.) Ipak, ne misli se da su svi lju di sposobni razum jeti i'kontrolirati prTFo3u~pom oću~ razuma. Ta j e p ri^ T e^ p T f^ e rvirana za ffiusEaraL& a ^ s^ h v a ća ju J ia o .-b i€ r r h liža p rir a d j.M m uškarac*,.K aotakve,'njiti*Sesm at r a e m a c ia -... nai n iji m a^..a,3,nif ■žpjm toj.m a.ila. bud.u .d jsta flćk »S B ^ T O B e r s p n a ia c ija d flM la e J E a a a l vrednuju manjeôd razum a. Seidler kaže aa se “ enfdtije i’ osječaji ne m o g u legitimirati kao izvori z n a n ja ; dapače, on i predstavljaju upletanje ili slam an je hladne i au ton om n e log ik e čistog razum a". Muškarci se boje posljedica em ocionalnosti. Emocije nem aju mjesta, naročito u javnim podračjima p opu t posla, stoga ih muškarci potiskuju. Seidler kaže da “mi kao muškarci kao da nemamo vlastitih em ocionalnih potreba, je r su potrebe znak slabosti”. Seidler smatra povezivanje muškaraca s razumom i racionalnošću, a žena s prirodom i em oci-

P oglavlje3: Spol i rod 191


jama štetnim i destruktivnim. Ono uništava osobne odnose, otežavajući muškarcima da stvaraju snažne odnose sa ženama. On kaže da “samodostatnost može otežati odnose, jer stvara vlastite oblike nejednakosti koje su često ostavljene s osjećajem da samo one imaju emocionalne potrebe i zahtjeve”. Povezivanje muškaraca s razumom pridonosi stvaranju i održavanju muške, patrijarhalne moći na svakoj razini. Muškarci mogu reći svojim partnericama u svađi da su iracionalne i ■emocionalne i da odbijaju raspravljati dalje dok se žerta ne “ohladi”. Uistinu, Seidler misli da su riluškarci toliko navikli očekivati da mogu kontrolirati prirodu i vlastite emocije, da jedva još zapažaju da imaju moć nad ženama. Muškarci “stalno govore u ime drugih, a istovremeno se predstavljaju kao neutralni glas razuma". Evaluacija Seidlerovi argumenti daju neke zanimljive uvide u prirodu muškosti u zapadnim društvima. Ipak, oni su ponešto apstraktni i ne zasnivaju se na detaljnim empirijskim dokazima. On priznaje da ne bi bilo moguće generalizirati njegove tvrdnje o muškosti, govoreći: “Govorim sa stajališta posebnog iskustva bijelog židovskog muškarca iz srednje klase.” Također priznaje da nije moguće otkriti jedan dominantan oblik muškosti u zapadnom društvu. Feminizam i sve veće nepovjerenje u znanosti pridonijeli su stvaranju raznovrsnih muškosti u suvremenim zapadnim društvima. Neke ćemo od njih razmotriti u sljedećem odjeljku.

Jonathan Rutherford — "Tko je taj muškarac?"_________________________ Prijetnje tradicionalnoj muškosti Poput Seidlera, Rutherford povezuje muškost s idejama o razumu. On kaže da je “povijest muškosti borba da se ukroti i podčini emocionalno i seksualno jastvo te da se prizna uspravna i nadmoćna priroda razuma i misli” (Rutherford, 1988.). Ipak, Rutherford misii da su tradicionalne koncepcije muškosti sve više ugrožene. Definicije muškaraca o samima sebi i o muškosti počele su se mijenjati. Oni su postali ambivalentniji, nesigumiji i raznolikiji. Rutherford misli da je “stvamost muških heteroseksualnih identiteta ta da je njihova čvrstoća ovisna o nizu struktura i institucija”. Ako su te strukture ugrožene ili osiabijene, onda muški identiteti mogu biti ugroženi iii oslabljeni. Niz

; n slah in m n š ^ d n m in ? yiffl p o r i r ^ .

1. Radnička muškost ie ugrožena opadanjem značenja m a ^ J ^ ^ e š k e j^ ji^ H f e iJ cijeloj kia'snffj'SFrukturi porasla je muska nezaposlenost, dok se zaposlenost žena, naročito na honorarnim poslovima, uvećala. 2. U domaćoj sferi više se govori o obitejskom nasiiju i sgk5uMn.om.zlci5taxljanjužena i djecTod strane muškaraca i manje ih setolerira. 3. Vrijpdnpst/nuite uloge u obitelj doveder^jûiMa lanje. Zakom o rastavi braka "daleko od toga da su ffSlfaii Casanovina povelja, kako je to predviđao popularni tisak. Puno ih više koriste žene koje napuštaju svoje muževe." ’ 4. Žgj^kjjJbkiiJ je..dpvfp On je izložio patrljarhalnu moć i portretirao rriuškarce kao one koji samo u svom interesu zlorabljuju tu moć, a ne kao herojske osvajače prirode. 5. Nadalje, *rajfl| lia lf la ja i^ proizvele su nove definicije svijeta koje se ne pripisuju velikoj Priči o Bijelom Muškarcu”. Prema Rutherfordu, modemi, bijeli heteroseksualni muškarci su se dugo bojali žena, homoseksualaca i cmih muškaraca zbog prijetnji koje mogu predstavljati za njihovu muškost. “Veliki penis cmog čovjeka, požudna žena i nesnosno zavođenje homoseksualca* imali su, u umu heteroseksualnih bijelih muškaraca, potencijal da dovedu u pitanje njihovu muževnu seksualnost, njihovu neovisnost i njihov hladni razum i mimu racionalnost. Kako su prikazi muškosti sa stajališta žena, homoseksualaca i cmaca dobivali na ugledu, bijeli heteroseksualni muškarci su bili prisiljeni preispitati što muškost njima znači, a u nekim slučajevima i promijeniti svoja vjerovanja. Osvetoljubivi muškarac i novi muškarac Rutherford priznaje da su na prije ocrtane promjene dani brojni različiti odgovori. On kaže da je “tržište proizvelo pluralnost muških identiteta; različite modele očinstva, seksualizirane slike muškaraca i nove senzibilnosti”. Ipak, tvrdi da se najjednostavniji odgovori mogu podijeliti u dvije skupine: odgovore “osvetoljubivih muškarača” i “novih muškaraca". Osvetoljubivi muškarci pokušavaju ponovno uspostaviti tradicionalnu sliku rouškosti. Oni napadaju one koji dovode u pitanje njihov odavno utvrđen i snažno podržavan nazor o tome što znači biti pravi muškarac. Oni imaju “pojam izdajica: kukavičkih muškaraca koji su se odrekli svog prava na muškost, a time i na pravo građanstva”. Arhetipski osvetoljubivi muškarac suvremene populame kulture jest filmski junak Rambo.

ambo “se sukobljava sa svijetom koji je omek-o, koji su pacificirali izdajice i kukavice, nečasni, feminizirani muškarci”. Osvetoljubivi muškarac u obliku Ramba odgovara nasiljem, pokušaajući uništiti sve što ugrožava njegov koncept Snuške časti. • No, osvetoljubivi muškarac je manje problematičan na platnu nego u stvamom životu. Rutherford smatra da je slika osvetoljubivog muškarca namšena primjerom ljudi kakav je bio Michael Ryan koji je pokušao odraziti slike s filmskog platna u svom vlastitom životu. Ryan je podivljao u Hungerfordu, Engleska, u kolovozu 1987., pucajući svojim arsenalom oružja po svim prolaznicima bez razlike, prije nego što je ubio samog sebe. Popularni je tisak portretirao Ryana na manje laskav način kao “usamljenog nesposobnog čovjeka koji je uronio u svijet mašte kako bi podupro svoju labilnu muškost”. Altemativa osvetoljubivom muškarcu je novi čovjek. Novi čovjek: je izraz potisnutog tijela muškosti. Toje pretovoren i neurovnotežen pokušaj da se izrazi m uški emocionalni i seksualniživot. On je odgovor n a strukturalne promjene posljednjeg desetljeia, a specifično na zahtjevnost i feminizam žena. R utherfo rd, 1988.

Primjerice, novi muškarci su spremni shvatiti očinske dužnosti ozbiljnije od tradicionalnih muškaraca. U filmovima poput Kram er protiv Kramera (o životu samohranog oca) muškarci su portretirani kako se bore sa svojim novim ulogama i pokušavaju izaći na kraj s time što moraju priznati vlastite emocije. Uspješni lanac trgovina dječjom opremom, Mothercare, počeo je objavljivati slike očeva u svojim katalozima, a postoji i “nova liberalizirana slika muškaraca koji guraju kolica, prisustvuju porodima i javno se igraju s malom djecom bez straha ili srama od mogućeg ismijavanja”. Muška tijela se sve više pokazuju u reklamama, kao u reklami za levisice 501, gdje se muškarac skiđa u praonici rublja. U takvim kontekstima muškarci postaju seksualni objekti na način na koji je to prije bio isključivi prerogativ žena. Rutherford tvrdi da je: za muškorce izložitisvoje tijelo u kontradikcijis kddom koji regulim tko gleda i koga se gleda. To ■ nas pacificira. Muškarci su imali moć pogleda, simboličkog posjedovanja ženskih tijela. Usmjeriti sada pogled u suprotnom pravcu simbolje nuđenja muškog tijela ženama. Rutherford, 1988.

Budućnost muškosti Nakon što je opisao nove muškarce, Rutherford priznaje da su oni možda, barem dijelom, samo medijski mit. On zapaža da istraživanja upućuju na to da se podjela rada između muškaraca i žena u kući nije bitno izmijenila. Žene su još uvijek u lošijem položaju na tižištu rada, u smislu da se malo obitelji može pouzdati u ženinu zaradu za vrijeme dok muškarac preuzima ulogu “kućanice”. Nadalje, “muški pokret”jedva da se razvio. 1970ih su postojali neki pokušaji da se uspostavi takav pokret. Rutherford kaže da su “njegov glavni oblik bile 'muške skupine za podizanje svijesti’ u kojima su muškarci mogli istraživati područja naših života kakva su seksualnost i ljudski odnosi, što su prije bili tabui u muškom društvu". No, većina tih skupina nije se održala. Većina muškaraca je ostala ponešto zbunjena glede toga što znači muškost. Oni ili mogu braniti prošlost time što postaju osvetoljubivi muškarci ili mogu prihvatiti budućnost kao novi ljudi. Za Rutherforda, izbor je između “promjene ili nasilja". On se čvrsto zalaže za prvo, tvrdeći da “muškarci moraju naučiti živjeti s našom različitošću, bez posezanja za silom”. Evaluacija Rutherfordov je rad prilično žumalistički i počiva na anegdotama, a ne na sustavnim dokazima. Ipak, on ilustrira da je pojam muškosti postao vrlo kompleksan. Postavlja zanimljiva pitanja o tome kako se mijenja muškost, pitanja koja je preuzeo australski sociolog Bob Connell.

R. W. Connell — Muškosti___________ Bob Connell (1995.) slijedi autore poput Rutherforda tvrdeći da u suvremenom društvu postoje mnogi različiti tipovi muškosti. Ipak, on ide puno dalje od Rutherforda u ispitivanju odnosa između različitih tipova muškosti, teorijskih pitanja povezanih s rodom i muškošću te povijesnih promjena muškosti. Nadalje, on koristi detaljne empirijske dokaze kako bi podupro svoje argumente. Zbog tih je razloga Connellov rad značajan prilog razvoju teorija roda općenito, kao i muškosti posebno. Priroda roda Connelovi se argumenti zasnivaju na odbacivanju konvencionalnih pristupa analizi roda. On identificira tri konvencionalna pristupa ovom pitanju: 1. one koji biološke razlike između muškog i ženskog tijela smatraju uzrokom razlika muškaraca i žena; 2. one koji smatraju da kultura determinira rodne razlike tako da je "tijelo više ili manje neutralna


1 92 Poglavlje 3: Spol i rod

površina ili krajolik u koje se utiskuje društveni simbolizam"; 3. one koji smatraju rod proizvodom kombinacije bioloških i kulturnih faktora. U prethodnom dijelu ovog p ogla v lja preispitivali sm o ta tri pristupa (vidi str. 12 8-13 6). N o, Connell sv a tri pristupa sm atra manjkavima. On misli da p o sto ji m nogo d ok a za da p on a šanje nije determ inirano b io lo g ijo m . Primjerice, p ostoje kulture u kojim a je n o rm a ln o da se m uškarci upuštaju u hom oseksualne ođ n o se u nekim trenucima ž iv o tn o g ciklusa, a p o sto ja le su i kulture u kojima n ije postojalo silov a n je, ili je bilo krajnje rijetko. Z a Connella se b io lo š k i argum enti zasnivaju na m o ć n o j i u tjecajnoj metafori tijela kao stroja, m etafori koja ja k o vara. No, o n od bacu je i k u ltu m i determ in izam , ideju da je ponašanje u p otp u n osti oblik ov an o kulturom. O vo j e zato što se tijela ne m o že zamisliti kao bijela platna na kojim a kultura m o ž e stvoriti b ilo k oji tip ponašanja. On kaže da “ tijela, sama p o sebi, jesu važiia. Ona stare, o b o lije v a ju , uživaju, op će, rađaju se. P ostoji nesvodiva tjelesna dim enzija iskustva i prakse; znoj se ne može iskljućiti." Svejedno, C onn eli ne zakljućuje da su biološki i kultum i faktori razlučivi, ali interaktivni aspekti roda. Prema njem u , ovo d v o je treba spojiti tako da se tijelo smatra aktivnim agentom u društvenim procesim a. Tijelo d je lu je unutar društvenih institucija i dm štvenih odnosa, prim je r ic e ustanova k o je okm žuju profesionalni, muški sport. A li sport je također i tjelesna aktivnost. Tako su “ trčanje, bacanje, skakanje ili u d aranje” “sim bolični i kinetički, društveni i tjelesni, u je d n o te isto vrijem e, a ovi aspekti ov isejed n i o drugima”. T jelesn ost je dio m uškosti ili ženskosti. Ona m o že om ogućiti lju dim a da djeluju na rodne načine, spriječiti ih da djeluju na rodne načine ili ih uvjeriti da reinterpretiraju vlastiti spol. On koristi neke primjere vlastitih terenskih istraživanja da bi o v o ilustrirao. Jedan čovjek kojega je intervjuirao, Hugh Trelawney, opisuje kako je na sveučilištu postao “le g e n d a ”, “životinja g od in e” jer je koristio svoje tijelo za opijanje, drogiranje i sp o ln o općenje s m n o g im ženama. Poslije je u životu otkrio da više ne m ože dalje tako, a tim je aktivnostima on sam defmirao i uspostavljao vlastitu muškost. N akon godina zlouporabe, n je g o v o ga je tijelo p o č e lo izdavati. Obolio je i m orao j e proći kroz p roces detoksifikacije. U dm gom prim jeru, Connell op isuje kako su fizička iskustva navela je d n o g d ru g o g ispitanika da izmijeni sv o ju koncepciju v lastite seksualnosti. Don Merideth j e opisao kako j e uživao u sti-

mulaciji vlastitog anusa za vrijeme heteroseksualnog seksa. Ta ga je fiz ičk a senzacija navela da pomisli kako bi trebao im ati hom oseksualne odnose. T ijelo ga je o d v e lo do različitog skupa dm štvenih i fizičkih aktivnosti. Connell stoga smatra tijela “i objektim a i agentima prakse” , a tjelesna praksa je u klju čen a u “oblikovanje stmktura -unutar kojih se tijela prisvajaju i definiraju” . Tijela, bilo m uška ili ženska, aktivni su i integralni dio dm štvene akcije i konstrukcije roda te se ne mogu o d v o jiti od dmštava u kojima žive.

Tipovi muškosti Nakon što j e uspostavio temelj studija muškosti, Connell raspravlja o različitim oblicima u kojima se muškost m ože pojaviti. Slično autorima kakav je Rutherford, on misli da se muškost pojavljuje u više oblika. Muškosti se konstantno m ijenjaju, pojavljuju se novi o b lici, a stari oblici propadaju, ali u svakom posebnom razđoblju m ože se napraviti široka distinkđja izm eđu hegem onijskog i ostalih tipova muškosti. H egem onijska m u šk o st je oblik m uškosti koji za sebe traži i pokušava održati dom inantan utjecaj nad dm štvenim životom . Connell kaže “hegem onijska m uškost” nije fiksni karaktemi tip, uvijek i svuda isti. To j e prije m uškost koja zaokuplja hegem onijski p oložaj u d anom obrascu rodnih odnosa, što j e položaj koji se uvijek može osp oriti.” D om in aciju bilo koje muškosti m ogu dovesti u pitanje žene, ali i drugi tipovi muškosti. Tako je m o žd a bijela, heteroseksualna muškost srednjeg sloja m ožda dominantna u suvrem enim zapadnim društvima, ali crnačka, hom oseksualna i radnička muškost također postoje i ponekad d ovod e u pitanje hegem onijsku muškost. Hegem onijska muškost m ože pok u šavati održati svoju dom in aciju, kontrolom nad institucionalnim strukturama. Ona se m ože održavati i “ bogatim iječn ik om psovki” . Primjerice, m uškost heteroseksualnih muškaraca može se pon iziti riječima k ao “šonjo, papak, mamina m aza, papučar, rog on ja , tetkica, bebica, fifica...itd.” I ovdje j e sim boličko preklapanje sa ženskošću očito. S nekim tipovima m uškosti hegemonijska muškost pokušava održati situaciju dom in acije i podredenosti. Tako heteroseksualna muškost općenito pokušava održati u podređenom položaju hom oseksualnu.m uškost. Mnogi muškarci nisu podređeni hegem onijskoj muškosti, n eg o se upuštaju u odnos sudioništva s njom. To znači da se pokoravaju aspektima hegemonijske muškosti i pokušavaju biti na d obitk u sudjelujući u m oći hegem onijske muškosti nad ženama i podređenim tipovima muškosti. Ipak, m oguće je da oni ne budu sp osobn i ili da ne žele ostvariti ideale muš-

fkosti koje podržava hegem onijski tip. Connell kaže da “brak, očinstvo i zajednički život često pretpostavljaju ekstenzivne kom prom ise sa žen ama, a ne golu đominaciju i neosporeno iskazivanje autoriteta” . Unutar skupova rodnih odnosa, posebni tipovi muškosti (ili ženskosti) mogu biti marginalizirani. Premda ne m oraju nužno biti izravno odbačeni, oni nisu priznati i prihvaćeni kao legitimni. Tako se u suvrem enim europskim društvima m ožda slave uspjesi cm ih sportaša, ali § p cmačka muškost općenito je daleko od toga da bude potpuno prihvaćena. Svako društvo, u posebnoj fazi svog razvoja, ima skup rodnih praksi, od nosn o u njemu p ostoje različiti načini da se bude muškarcem odnosno ženom. Ono također raspolaže skupovima odnosa između muškosti i ženskosti, odnosim a dom inacije , podređenosti, sudioništva i marginalizacije. Zajedno, te prakse stvaraju rodni poredak karakterističan za d otičn o dmštvo. N o, rodni se p oredak može uvijek mijenjati i ponekad prolazi kroz razdoblja krize. ' .

Promjenjivi rodni poredak Connell misli da j e između 1450. i 1650. godine uspostavljena m odem a kapitalistička ekonomija, a s njom je došao i razvoj novih muškosti. Kapitalizam je p oticao individualizam i ideju autonom n og jastva. On j e također bio povezan s rastućim naglaskom na odnosu muževa i žena te kućanstvu. Ovo je b ilo povezano s uspostavom prekomorskih carstava od strane europskih sila. Carstva su bila određena rodom, a izgradnjom carstva su dominirali muški vojnici i m oreplovci. Žene su imale malu ulogu . Od graditelja carstava, poput španjolskih konkvistadora, očekivalo se da iskazuju nasilnu i dominantnu m uškost dok se bore za kontrolu nad osvojenim podm čjim a koja treba kolonizirati. Novi oblici muškosti su bili povezani i s razvojem gradova g d je se zahtijevala suptilnija m uškost od one na granicama carstva. Hegemonijski tip muškosti koji se razvio tijekom tih promjena Connell naziva plem ićkom m uškošču. Plemstvo, koje je bilo dominantna zemljoposjednička klasa u cijeloj Europi, razvilo je m uškost koja je bila “ naglašena i nasilna”. Plemstvo j e imalo ključne uloge u vojsci i pravosuđu i koristilo se za p rovođenje sile kako bi se kontrolirali drugi. Pod ovim oblikom muškosti, muškarci su u kući imali vlast nad ženom i bili su dobrim dijelom slobodni održavati od n ose s drugim ženam a, uz vlastitu suprugu. Bilo je i drugih muškosti koje su dovodile u pitanje rodni poredak. Primjerice, u Londonu su se feminizirani muškarci nalazili u ođređenim kućama (često krčmama) u kojim a su se odijevali u žensku odjeću, plesali zajedno i homoseksualno

općili. Postojali su i kvekeri koji su b ili drugačiji iza zov time što su zagovarali jedn akost muškaraca i žena. Prema Connellu, rodn i poredak plem ićke muškosti j e postupno b io zamijenjen tijekom posljednjih dvjesto godina “ n ovim hegem onijskim oblicima i pojavljivanjem niza pođređenih i marginaliziranih muškosti". Te su promjene prouzročene kom binacijom faktora. Ovi su uključili i izazove od strane žena hegembriijskoj m uškosti, promjene u industrijskom kapitalizm u i kraj carstava praćen dekolonizacijom . Ključna promjena j e bila pomak o d izravnoga korištenja nasilja u svrhu postizanja dominacije prema većem riaglasku na korištenju birokratske racionalnosti u organizacijam a. V ažnost plemstva je opala, a hegem onijska muškost se podijelila između menadžera, koji dominiraju tim e što su na poziciji vlasti, i stručnjaka, čija đ om in acija proizlazi iz posjedovanja tehničkog znanja. Primjena nasilja se sv e više pom icala prema kolonijam a i udaljavala od kolonijalnih sila. Ipak, tragovi muške id eologije graditelja carstava ostali su važni. Tako Connell tvrdi da su “ divljinu, lov i život na otvorenom utkali u posebnu ideologiju muškosti likovi poput Roberta Badena-PowelIa, osnivača izviđačkog pokreta”. U kasnom devetnaestom stoljeću hegem onijska m uškost je uspjela definirati hom oseksualnost kao devijantni i p određ en i oblik m uškosti. Hom oseksualno p onašanje j e krim inalizirano i p o če lo se smatrati k a o ponašanje pri kojem se muškarci upuštaju u feminizirane ili bestijalne radnje. Isključivanje žen a iz posla u teškoj industriji stvorilo j e id eologiju razdvojen ih sfera, sa ženskom sferom ograničenom na privatno područje kućnog živ ota . U jednom d ijelu radničk^ klase došlo j e d o razvoja “ grube, nesređene muškosti među m arginaliziranim ‘op asn im klasam a’ ” . Kako je 20. stoljeće napredovalo, p osta ja loje sve značajnije razdvajanje izmedu profesionalne i menadžerske muškosti. Izazov hegem onijskoj muškosti koji su bile žene, uvećavao se. Neki su muškarci poćeli zam jećivati feminističke kritike muškosti i pokušavali su razviti alternative. Homoseksualna muškost se uspostavila k a o altemativa hegemonijskoj m uškosti. M igracija iz prijaš■- njih kolonija u Europu, Sjevemu A m eriku i dragdje dovela je do muškosti etničkih m anjina koje su dodane raznovrsnosti tipova m uškosti u bogatijim kapitalističkim zemljama. Hegemonijske muškosti tih zemalja (Connell govori o njima kao o metropolitanskim zemljama) doživjele su širenje vlastita utjecaja na veliki dio svijeta. Globalizacija (vidi 9. poglavlje za raspravu o globalizaciji) je om ogućila masovnim m edijim a da šire ideologiju ov og tipa muškosti cijelim svije-



tom. Slika muškosti koju je proizveo komercijalni sport postala je utjecajnom, kao i povezivanje muškosti s “brzim automobilima i snažnim kamionima”. Unatoč izvanrednom bogatstvu, moći i utjecaju hegemonijske muškosti u metropolama, ona je suočena s dosađ nevidenim izazovima od strane sve većeg broja različitih tipova ženskosti i muškosti u samim metropolama. Tako Connell kaže: “Značenje muškosti, raznovrsnost muškosti, poteškoća reprodukcije muškosti, priroda roda i razmjeri rodne nejednakosti, svi su dovedeni u pitanje i o njima se živo raspravlja.”

lstraživanje muškosti Kao dio svoga istraživanja, Connell je proveo detaljno istraživanje četiri različite skupine Australaca. Pratio je životne povijesti tih muškaraca pomoću dubinskih snimljenib intervjua. Na temelju tih intervjua ustvrdio je da je otkrio dokaze “kriznih tendencija” u suvremenom rodnom poretku. Prema Connellu, hegemonijska muškost se sve više dovodi u pitanje, otežavajući ljudima da se slože oko toga što znači biti muškarcem. U svom istraživanju, Connell je izabrao četiri posebne skupine muškaraca u kojima je “konstrukcija ili integracija muškosti pod pritiskom”. 1. Prvu je skupinu opisao kao one koji žele “živjeti brzo i umrijeti mladi". Ta skupina ispitanika se sastojala od pet muškaraca iz radničke klase starih između 17 i 29 godina. Svi su među njima iskusili duga razdobIja nezaposlenosti, imali su malo obrazovnih kvalifikacija, a jedan je bio nepismen. Svi su odrasli u radničkim obiteljima, od kojih su neke bile vrlo siromašne. Na više su načina ovi mladiči bili uključeni u jedan oblik preuveličane muškosti, u kojoj nasilje igra važnu ulogu. Premda su bili podijeljeni oko toga smiju li koristiti nasilje prema ženama, svi su bili spremni nasilno postupiti protiv drugih muškaraca ako to okolnosti zahtijevaju. Svi su bili podložni "prisilnoj heteroseksualnosti" (što je fraza koju Connell posuđuje od Adrienne Rich). Osječali su se obveznim biti heteroseksualnima i istaknuti svoju heteroseksualnost drugima. Jedan od njih je napustio masturbiranjejer je mislio da ga to navodi da manje uživa u seksualnom odnosu sa ženama. Neki od njih su namjerno napadali homoseksualce. Barem jedan dio vremena ti su muškarci iskazivali “bezrazložnu, prezrivu mizoginiju, u kojoj se žene u osnovi smatraju zamjenjivim posudama za odlaganje sjemena”. Neki su od njih vozili motore i upuštali se u razmetljivo pokazivanje svoje muške grubosti. Connell misli da ta skupina muškaraca demonstrira jedan oblik "protestne muškosti", "marginalizirane

muškosti koja koristi neke teme hegemonijske muškosti društva opčenito, ali ih razraduje u kontekstu siromaštva". Zbog njihova klasnog podrijetla i neuspjeha u stjecanju obrazovnih kvalifikacija, oni su "izgubili večinu patrijarhalnih dividenda. Primjerice, nisu u stanju ekonomski vladati nad ženama, što je svojstveno zaposlenim muškarcima." To pokušavaju nadoknaditi agresivnim javnim iskazivanje svoje grubosti i muškosti. Oni pokušavaju održati snažnu "fasadu". Ipak, Connell ne misli da je "protestna muškost" izravno preuveličavanje konvencionalne muškosti. Na mnogo načina ovi su muškarci imali kontradik. torne i nekonvencionalne ideje i muškosti. Mnogi od njih su odrasli u kučanstvu gdje je majka jedina zarađivala. Oni nisu smatrali da je normalno da muškarac zarađuje i nisu vidjeli nikakav problem u tome da žene zarađuju novac koji je potreban za brigu oko djece. Neki od njih su željeli djecu i bili su voljni preuzeti određene odgovornosti oko njihova podizanja. Uz prividnu mržnju prema ženama, imali su i “divljenjem ispunjeno'shvačanje o snazi žena, puno poštovanja". Neki od njih su čak tvrdili da vjeruju u "jednaka prava" za žene. Connell interpretira ta proturječja kao nešto što pokazuje da je u središtu njihovih ideja o rodnim razlikama tijelo. On kaže da je "različitost ograničena na seksualnost i nasilje, a oboje su neposredne funkcije tijela". Ti su muškarci imali puno manje rigidne nazore o društvenim ulogama koje nisu bile izravno tjelesne. Connell je također intervjuirao četiri muškarca iz radničke klase koji su bili uspješniji u obrazovanju i na poslu. Unatoč tomu što su potjecali iz sličnih obitelji kao i oni koji su željeli "živjeti brzo i umrijeti mladi", ovi su razvili različite koneepcije o svojoj muškosti. Jedan od četvorice je razvio, prema Connellovim riječima, sudioničku muškost u kojoj je odbacio ekstremnu i nasilnu muškost svojih radničkih kolega, a prihvatio mnoge aspekte hegemonijske muškosti. Muškarci poput ovoga "distanciraju se od izravnog iskazivanja moči, ali prihvačaju privilegije svog roda". Druga trojica su otišla znatno dalje u odbacivanju hegemonijske racionalnosti. Jedan se počeo odijevati i živjeti kao žena, drugi se prezrivo izražavao o muškim "yobbosima" i nije bio antagonističan prema homoseksualcima. Treći se uključio među “zelene" (vidi dolje). Ti primjeri iluštriraju vrlo različite tipove muškosti koji se mogu razviti čak i među Ijudima sličnog podrijetla i životnog puta. Te se razlike dalje istražuju u Connellovim raspravama o drugim muškostima. 2. Druga se skupina sastojala od šest muškaraca pripadnika ekološkog pokreta. (Jedan je od njih bio i medu radnicima o kojima smo prethodno raspravIjali.) Svi su bili heteroseksualni i na sve je u djetinj-

stvu prvenstveno pazila majka. Svaki je od te šestorice prihvatio hegemonijsku muškost u svom ranom životu, ali svi su se od nje distancirali kad su odrasli. Različitim su putevima došli do ekološkog pokreta, ali za sve je njih ovaj pokret dovodio u pitanje hegemonijsku muškost. U pokretu je bilo nekoliko glavnih tema koje su ovo poticale. One su uključivale "praksu i ideologiju jednakosti..., naglasak na kolektivnosti i solidarnosti", "praksu i ideologrju osobnog razvoja" i "ideologiju organske cjelovitosti". Ekološki pokret dovodi u pitanje hijerarhijsku dominaciju karakterističnu za hegemonijsku muškosf. On potiče grupnu suradnju, a ne individualno natjecanje. Naglašava razvoj osobnosti, a ne postizanje materijalnog uspjeha i potiče vezu s prirodom, a ne prihvaćanje otuđene racionalnosti. Svi su ti muškarci upoznali feministički način razmišljanja, pet od njih kao izravnu posljedieu uključivanja u ekološki pokret. Connell tvrdi da je u osobnostima ovih muškaraca bio izvjestan stupanj napetosti, između identifikacije s vlastitim ocem (ili braćom) ili identifikacije s majkom koja je uglavnom bila odgovorna za brigu o njima. Od djetinjstva su osjećali snagu i izdržljivost žena, a posljedica toga bila je da su feminističke ideje shvaćali ozbiljno. Mnogi od njih su osjećali znatnu krivnju zbog načina na koji se muškarci odnose prema ženama i donijeli su svjesne odluke da će biti različiti od one vrste muškaraca koji prihvaćaju hegemonijsku muškost. 3. Treća skupina koju je Connell proučavao bili su, kako on kaže, "vrlo obični homoseksualci". Ta skupina od osam muškaraca, u dobi od dvadeset, trideset i četrdeset godina, bila je homoseksualna (premda je većina imala i heteroseksualne odnose) i svi su živjeli u Sydneyju. Svi su odrasli u prilično konvencionalnim obiteljima sa zaposlenim očevima i majkama uglavnom zaokupljenima roditeljskom brigom. Svi su imali prilično običan muški izvanjski izgled. Neki su među njima bili kritični prema homoseksualcima koji su feminizirani ili pak "hipermaskulizirani" i odijevaju se u kožu. Na taj su naćin imali prilične konvencionalne definicije muškosti unatoč tomu što su odbacili "prisilnu heteroseksualnost" koja se obično s njima povezuje. Connell kaže da "izbor muškarca kao seksualnog objekta nije samo izbor tijela-s-penisom nego je to izbor utjelovljene-muškosti. Kulturna značenja muškosti su, općenito, dio tog paketa." Connell tvrdi da je "seksualnost mladih Ijudi polje mogućnosti, a ne deterministički sustav". On ne misli da su neki muškarci predestinirani da postanu homoseksualni, a drugi heteroseksualni. Oba tipa seksualnosti su "proizvodi specifičnih praksi". Oni potječu iz tjelesnog iskustva seksa koje se razvija u "seksualni zaključak" u kojemu se jedan tip seksualnosti odabire na račun drugoga. Ti izbori, ipak, nisu samo osobni i fizićki, jer do njih dolazi unutar "go-

leme strukture rodova". Oni su također društveni u tom smislu da sada več postoji dobro utvrđena homoseksualna zajednica u gradovima poput Sydneyja s vlastitom infrastrukturom trgovina, barova, organizacija i tako dalje. Stoga "coming out" Oavno priznanje vlastite homoseksualnosti) također "znači ulazak u već postojeći homoseksualni milje". Svi muškarci u Connellovoj studiji odrasli su uz vrijednosti i praksu hegemonijske muškosti, ali su definirali vlastitu seksualnost pomoću homoseksualriih pojmova i potom se uključili u homoseksualnu zajednicu. U određenom smislu su ostali konvencionalni i pod utjecajem hegemonijskih ideja o tome što je to muškost. Ipak, u svojim osobnim odnosima s drugim muškarcima održavali su egalitarnije odnose nego što je to tipično za hegemonijske muško/ženske odflBse. Nadalje, jednostavno time što su uspostavili alternativu hegemonijskoj muškosti, oni su pokazali da su različiti tipovi muškosti mogući. 4. Posljednja skupina, “razumni muškarci”, bili su dio hegemonijske muškosti. Tih devet muškaraca, starih od dvadeset pet do četrdeset pet godina, bili su stručnjaci i svi su bili heteroseksualni. Imali su visoko obrazovanje. Njihova se koncepcija muškosti uvelike zasnivala na mišljenju da su muškarci, za razliku od žena, racionalni. Za razliku od nekih muškaraca iz radničkog miljea, nisu tako snažno povezivali muškost s nasiljem. Mnogi su bili neprijateljski raspoloženi prema nekonveneionalnim muškostima, poput homoseksualne. Unatoč prividno konvencionalnoj i koherentnoj naravi njihove muškosti, Connell je otjtrio.neke • dokaze napetosti unutar nje. Premda ih je njihova muškost navodiia da prihvate racionalnost, to je bilo “inkompatibiino s muškim kategoričkim autoritetom nad ženama”. U načelu su prihvaćali logiku jednakih prava muškaraca i žena na poslu, ali im je u praksi bilo teško prihvatiti ženskog šefa. Tako je jedan muškarac, Greg, imao emocionalnu krizu jer je radio u tvrtki vlastite sestre, a ona mu nije dopuštala da se upleće u način na koji ona vodi tvrtku. Connell tvrdi da “instrumentalna racionalnost tržišta ima moć ukinuti rod”, a to stvara određenu napetost u profesionalnom dijelu hegemonijske racionalnosti. Jedan od ispitanika, Hugh, počeo je sumnjati u konvencionalnu ili hegemonijsku muškost i počeo dovoditi u pitanje svoj natjecateijski ethos i svoj osjećaj superiomosti nad ženama.

Zaključci Conneillova studija pokazuje da postoje mnoge različite muškosti, čak i među pojedincima siičnog podrijetla, i da se one stalno mijenjaju. Većina tipova muškosti su donekle kontradiktome i unutar njih postoje elementi koji protuiječe ili


preispituju konvencionalni rodni poredak. Većina rauškaraca i dalje ima koristi od hegem onijske muškosti. Prema Connellu, muškarci su j o š uvijek dominantni u društvenom životu. On tvrdi da “materijalne i institucionalne strukture patrijarhata" nisu uništene. Ipak, on kaže da “ o n o što ie

smrvljenjj^ n to lMim^StBto^âLks^ž TTfflffp ^ j jjarhata^.M u š ka se dom inaciia više ne p ^ v ^ a automatskL~Niu he~dovode u pitanie

ffi®gj;cjJM i su.dio hegeOTpnjjs^ngjltetilffl«*« «rwraBLa».W M nosu.tJajUSJ^' ^ T o ne znači da je Connell naročito optimističan glede neposrednih izgleda promjene m uškosti. On kaže: "Pogledam o li hladnim pogledom politički 'krajobraz industrijskog kapitalističkog svijeta, moramo zaključiti da projekt transformiranja muškosti nema gotovo nikakve političke težine.” Nadalje, globalizacija je zapravo jo š proširila koncepcije muškosti u ov im zemljama. Ipak, on vjem je da podjele unutar muškosti čine promjenu m ogućom i misli da p ostoje podm čja na kojima se mogu poduzeti pozitivni koraci. To uključuje "politiku ...nastavnog programa, rad o k o AIDSa/HTV-a i antirasističku poiitiku".


On smatra da j e za muškarce najvjerojatnije da će stvoriti p ozitivn e prom jene radeći s drugim skupinama (npr. ženskim skupinam a, skupinama k oje pripadaju pokretu za em ancipaciju h o m o seksualaca i zelenim skupinama) negoli ako se koncentriraju sam o na introspektivne "muške gru p e”. I dok sn ažn o zagovara odbacivanje h e gem onijske m uškosti, ipak ne n iječe da p ostoje • neki aspekti te m uškosti koje bi vrijedilo očuvati. On kaže:

Ukidanje hegemonijske muškosti nosi sa sobom

jiiiUp « uznMđmims&mšsi&misSLL pokitivpb kultura koja je nastala oko hegemonijske muskosti. Ova ukJjucuje herojske pricf^gd^ f(omayane do ŠumrcôJjagovai^gdioničkiužitgk ujednostavmm sportovima^ npr. majgrj, nogometu; apg:caktnuljepojtpjia.paljmg.paputriA (iste'matematike, etiku žrtvovan/a u korist

(kao što vrijedi očuvati i bogato nasljeđe ženske kulture, za dječake i muškarce, kao iza djevojčice i žene). Connell, 1995.

Sociologija, vrijednosti i rod

Defmirati neku situaciju kao problem uključuje vrijednosni sud: to znači da stvari nisu onakve kakve bi trebale biti. Veliki broj so cio lo šk ih istraživanja j e bio usm jeren v rijed n osn im sudovima k oje tvrde da su neki određeni društveni poretci i okolnosti m ora ln o loši. Prim jerice, otuđeni rad, sirom aštvo i vladajuće eiite su nemoralni. Takvi su dovi skreću p ažn ju na predmet, definiraju ga kao vrijednog p ro u ča vanja, v ežu so cio lo g e uz njihovu istraživačku temu i daju im osjećaj da su pitanja k o ja postavljaju od vitalne važnosti za dobrobit č o v je čanstva. Tradicionalno su muškarci definirali sociološke probieme. Oni su ih definirali kao muške brige i na temelju muških predrasuda. Posljedica toga je da je sociologija bila, u m nogom pogledu, socioiogija muškaraca. Primjerice, u prošlosti s u lta n dardni udžbenici o sociolog iji rada je d v a spom injali žene. Oni bi se, s izvjesnim opravdanjem , mogli preimenovati u "sociologiju m uškog rada”. Feminističke su sociologinje s određenim pravom počele p rezim o nazivati takve radove “ m uškom ” sociologijom . Niti jed an sociolog ne želi proučavati nešto što smatra beznačajnim. S obzirom na prevladavajuću percepciju žena u zapadnom dm štvu i

činjenicu da su so ciolozi v ećin om bili muškarci, ne iznenaduje da j e prije 1970. b ilo tako m alo ozbiljnih studija o ženama. Trebalo je da jed n a žena, Ann Oakley (1974.), stvori prvu detaljnu studiju kućanskog posla. U smislu kultumih definicija kućanskog posla kao reiativno nevažn o g — kao nečega što nije "pravi posao" - ne iznenađuje što su muški sociolozi izbjegavali to područje istraživanja. Uistinu, kad je Oak]eyjeva prvi put predložila kućanski m fta o ^ c fiS fM Ž iv acT u temu, njezin jo j je pretpostavhem naredio ^ E l S B i i neku primjercjiijii fe m u C Sociologija roda se razvijala usporedno sa žen skim pokretom. Feminističke sociologinje su napadale shvaćanja nekih svojih muških kolega koja su smatrale seksističkima i iđeološki utem eljenima. Tako su odbacivale teze autora pout Murdocka i Parsonsa prema kojim a je muška d om inacija nužna. No, i sama feministička shvaćanja su nesumnjivo bila pod utjecajem različitih ideologija. Socijalistički i marksistički feminizam je b io pod utjecajem ljevičarskih ideologija, a liberalni feminizam pod utjecajem ideologije liberala. Radikalni se feminizam, činilo se, temeljio na n o v o j ideoiogiji, o n oj koja služi interesima žena, uz isključivanje drugih skupina. No, stoga što su perspektive ideološki zasnovane, to ne znači da ih

ba ođbaciti. Feminističke perspektive ne samo a su otvorile nova tematska područja istraživanja jiego su i om ogućile potpuno nov p ogled i način razmišljanja o društvenom svijetu. Najnoviji oblici feminizma, naročito postm odemi feminizam, d oveli su u pitanje mušku logiku na kojoj se tem elji većina društvenih znanosti. Ohrabrili su istraživače da pokušaju shvatiti društveni svijet sa stajališta pluralnosti različitih skupina, npr. cm ih žena, lezbijki i tako dalje. Odbacili su pristup da postoji sam o jedna stvam ost koju je m ogu će otkriti, je d n a teorija pom oću koje se m ože shvatiti društveni svijet. To je om ogu ćilo razvoj n ovih uvida, pa čak i stvorilo prostor za novu granu sociologije — sociologiju muškosti. Nije malo postignuće to što su feminističke sociologinje uspjele navesti neke muške sociologe (poput Boba Connella) da postanu

kritični prema vlastitom spolu. Premda p ostoji opasnost da takav pristup društvenoj znanosti m ožda samo ponavlja ideološko stajalište m n ogih različitih skupina, on ipak osigurava da shvaćanja najmoćnijih skupina nisu je d in a koja je m og u će čuti. On osigurava da niti je d a n skup vrijednost ne prođe bez preispitivanja. Kao što je dokumentirala Susan Faludi (1992.), od ranih 1990-ih same su feminističke ideje došle p od obnovljeni napad "reakcije". Ta reakcija ohrabruje fem inistice da u oče kako se društveni svijet mijenja i da žene m ožd a više nisu tolik o zapostavljene kao prije nekoliko desetljeća. Ipak, dokazi koje sm o razmatrali u ovom poglavlju i u drugim dijelovim a knjige g o v o re o tom e da ne treba shvatiti sam o rodne razlike, nego da j o š uvijek postoje važne rodne nejednakosti o kojim a valja promisliti.

Haralambos - Spol i Rod

Recommend Documents