GRAFIČKI FAKULTET U ZAGREBU KATEDRA ZA AMBALAŽU, KNJIGOVEŠTVO I PROJEKTIRANJE
GRAFIČKA DORADA
06.02.2010, 1. Semestar
Marko Nezić
SADRŽAJ 1
Uvod......................................................................................................................................4 Knjigoveška grafička dorada.............................................................................................4-7 Proizvodnja ambalaže........................................................................................................7-9 Papir.................................................................................................................................9-12 Literatura.............................................................................................................................13
SAŽETAK (ABSTRACT) Grafička dorada (graphics processing) 2
Seminar govori o „Grafičkoj doradi“, koja je zadnji, finalni dio procesa izrade grafičkog proizvoda. DORADA, AMBALAŽA, PAPIR
(Seminar is about "graphics processing", which is the last, the final part of the processing graphic products.) (PROCESSING, PACKAGING, PAPER)
Uvod Izvršna proizvodnja ili kako se još popularno zove grafička dorada, sama je završnica proizvodnje grafičkog produkta. Glavna zadaća grafičke dorade je da se svaki grafički 3
produkt doradi i oblikuje za svakodnevnu uporabu. Završna proizvodnja se dijeli na tri znatno različite grupe tehnoloških postupaka grafičke dorade. Ti se postupci dijele na: • •
•
Knjigovešnu grafičku doradu Izradu papirne ambalaže Doradnu doradu papira
Knjigoveška grafička dorada se bavi proizvodnjom, te samom doradom knjiga, časopisa, kalendara i ostalih informacijskih tiskovina. Zadaća procesa izrade ambalaže od papira, kartona i ljepenki, ali isto tako ambalaže od laminata i nekih od plastičnih masa je izrada svih vrsta ambalaže i naravno njihovih dijelova napravljenih od već spomenutih materijala u grafičkoj doradi. Poslovi ambalažne dorade su ustvari poslovi izrade kutija, vrečica, pomoćnog ambalažnog materijala, primjerica „masnog“ papira za pekare, različitih kartonskih ućvrščivaća i još mnogo drugih sličnih stvari. Dorada u području prerade papira obuhvaća doradu papira u širem smislu, koje daju papiru specifičan, oblik i namjenu, te se nemogu svrastati niti u jednu skupinu proizvoda. Takvi proizvodi su na primjer fascikli, rupčići za nos, papirni ručnici, bilježnici i tako dalje. Svi proizvodi od prerađenog papira imaju posebnu proizvodnu tehnologiju, te strojeve koji do neke mjere upravljaju automatizirano proizvodnjom. Ćak se i danas u grafičkoj struci, obično zbog male naklade proizvodi ručno. To izdvaja doradnu grafički industriju od već potpuno automatiziranog pripremnog i tiskovnog dijela industrije. U posljednje vrijeme je ipak zamjećen napredak u automatizaciji doradnih strojeva, te kompjuterizaciji svih većih radnih sustava. Zbog većeg broja proizvoda i tehnologija u odjelima završnih procesa, spomenuti ćemo samo neke od završnih radnji. Naime, teško je točno definirati završnu doradu proizvoda, jer se za pojedine proizvode primjenjuju različite tehnologije. Procijenjuje se da u grafičkoj doradi ima oko 600 tipova strojeva koji omogučuju doradu različitih proizvoda. U slijedečim primjerima biti će razrađene doradne tehnologije dvaju tipičnih grafičkih proizvoda, knjige i kartonske kutije.
Knjigoveška grafička dorada Da bi se napravila gotova knjiga, u odjelima grafičke dorade trebamo napraviti slijedeče tehnološke postupke: 1. 2. 3. 4. 5. 6.
Rezanje i izrezivanje Savijanje i prešanje Sabiranje Šivanje i lijepljenje Izrada korica knjige Spajanje knjižnog bloka i korica
Slika 1. Shematski prikaz rezanja
4
Rezanje je postupak u kojem se materijal grafičkog proizvoda (a najčešće je to papir) reže na strogo definirane veličine, te na određen način. Naravno, osim što se može rezati ručno s škarama i nožem, može se rezati strojevima na istom principu. Škarni rez (predmet koji režemo i dvije oštrice) i rez nožem (oštrica i podloga, te predmet koji režemo između njih). Rezati se mogu arci papira, ali i role papira. Brzorezači su najpoznatiji strojevi takve vrste, oni režu na načelu noža koji veću količinu araka papira reže odjedanput, te krugorezači koji rade na principu rezanja arka po arak ili kontinuirano traku iz role, ali samo po jedan sloj. Slika 2. Shematski prikaz savijanja
Savijanje je postupak kojim se arak ili list papira oblikuje tako da se dobije željena dimenzija proizvoda. Pri savijanju je arak papira formiran tako da je složen po redu na zadanu dimenziju. Tako savijeni knjižni arak zove se knjižni slog. Na knjižnom slogu sada već raspoznajemo stranice i listove, kojih može biti od dva do šesnaest listova, tj. od četri do trideset i dvije stranice. Takvo savijenje se obavija na strojevima koje zovemo „strojevi za savijanje“ ili jednostavno „savijačicama“. Savijačica osim što savija arke, može raditi u 5
pogonu gdje se od papirnih rola rade knjige, to jest, knjižni arci, ali se prije takvog procesa role moraju izrezati na arke. Taj postupak se radi pomoću posebnih noževa poprečno smještenih na rolu. Prešanje je dio doradnog procesa pri kojem se knjižni slogovi u posebnim prešama pod djelovanjem sile ravnaju, te se sva mjesta savijanja ravnaju bez tendencije povratka u prvobitan položaj. Pri tom postupku su povratno-opružne sile u potpunosti poništene. Prešanje je veuma važno za daljnju tehnološku obradu knjige, to jest knjižnog sloga. Saviranje je postupak gdje se svi knjižni slogovi slažu jedan na drugi kako bi se dobila cijela knjiga, od početka do kraja. Dakle, knjižni slogovi se slažu po redu da bi knjiga poslije bila smislena. Taj proces je sada trivijalan i precizan zbog kompjuterizacije grafičkog posla, ali do kompjuterizacije to je bila česta pogreška. Slaganjem njižnih slogova dobivaju se knjižni blokovi, koji se sabiraju na strojevima koji se zovu „strojevi za sabiranje“ ili još „sabiračice“. Lijepljenje je jedan od načina spajanja knjižnog bloka. U grafičkoj se industriji koriste specijalna lijepila za lijepljenje grafičkog proizvoda, koja su odabrana tako da se zadani proizvod zalijepi zadanom čvrstoćom. Stroj za lijepljenje naziva se stroj za meki uvez knjiga. Tvrde korice se isto lijepe pa se zato nazivaju „višedijelne tvrde korice“, a korice koje su izrađene od jednog kartona nazivaju se „jednodijelne kartonske korice“. Šivanje je postupak koji se često koristi u grafičkoj industriji. Šivanje, kao i lijepljenje ima za zadaću napraviti neraskidiv spoj između (na primjer) knjižnog bloka i korica. U procesu izrade knjige šije se sa taljivom niti, sa pamučnim koncem ili sa žicom. Imamo razlićitih strojeva za šivanje ili skračeno, „šivačica“, gdje mogu biti uklopljene u proizvodnu liniju za serijsko izrađivanje grafičkog proizvoda. Preganje je postupak kojim se tiskovna forma otiskuje u podlogu, a za razliku od slijepog tiska, kombinira se sa bojom. Preganje se često upotrebljava za izradu tiskovnih korica, diploma, ukrasnih kutija i papira, itd. Ono može biti jednostrano (patricom, bez matrice) i obostrano (s gornje strane papira nalazi se patrica, a s doljnje strane matrica). Obostrano simetrično preganje se koristi za tanje materijale, a postoji i obostrano nesimetrično preganje, koje je preganje gdje patrica i matrica nisu simetrične (ta se tehnika preganja koristi u pravilu za debele materijale). Otiskivanje s folije je jedna od tehnika visokog tiska u kojoj se žigovima uz djelovanje topline, na podlogu otiskuje tanki sloj folije. Ta je folija željene boje. Najviše se otiskuje kod jednostavnijih klišeja, te se često kombinira sa preganjem. Otiskivanje s folije je strojna tehnika, te se otiskivanje obavlja u prešama za otiskivanje folija. Zanimljivo je kod te tehnike visokog tiska da je često zamjenjuju sa zlatotiskom. Zlatotisak je međutim isključivo ručna tehnika, kod koje se posebnim alatom otiskuje listić 24-karatnog zlata na posebno tretiranu površinu. Najčešće, ako ne i isključivo se ta tehnika tiska primjenjuje uz pergament, za knjige posebnih vrijednosti.
6
Knjižni blok može biti izrađen lijepljenjem i šivanjem, te izrade knjižnog bloka su kvalitetne i najčešće su u tvrdo uvezanim knjigama. Uz tu kvalitetnu izradu knjižnog bloka ima manje kvalitetna izrada, koja je tehnološki brža i povoljnija, a radi se samo lijepljenjem. Slika 3. Dva knjižna sloga
Proizvodnja ambalaže Naziv ambalaža dolazi od francuske riječi emballer, što znaći zamotavati, pakirati. Zadaća ambalaže je da zapakirani produkt očuva od oštećenja, gubitka količine i kakvoće, te atmosverskih utjecaja i mikroorganizama, ali i sami okoliš saćuvati od nekih štetnih produkata. Uz njezin lijepi izgled što potiče kupca na samu kupnju tog proizvoda, ambalaža ima i zadaću skladištenje što jednostavnijim napraviti. Jedna zanimljivost je to da se više od polovice ambalažnih proizvoda radi od papira i kartona. Sama povijest ambalaže je veuma štura, ali je vjerojatno da je ambalaža stara kao i produkt sam. Naime, sami transport za razmjenu dobara je morao imati ambalažu u kojoj se prenosio proizvod. Što svijedoče amfore, te košare od pruća, a poslije se pojavljuju i jutene vreče, te životinjske mješine, bačve i staklene flaše. Industrijskom revolucijom u 19. stoljeću javlja se novo razdoblje u proizvodnji ambalaže. Zbog velikog rasta gradova teži se ekonomičnoj i do nekakve mjere kvalitetnoj, te sve bržoj proizvodnji ambalaže. Što je i danas slučaj. Najnovije razdoblje u proizvodnji ambalaže se javlja u tridesetim godinama prošlog stoljeća, kada se počela razvijati trgovina na načelu samoposluživanja. To načelo je zahtjevalo mala pakiranja, te veću kvalitetu i brže načine pakiranja. Danas se u mnogo industrija, kao što je farmaceutska, kemijska i prehrambena industrija, javljaju automatizirani pogoni za pakiranje. U današnje vrijeme je u grafičkoj industriji uz funkcionalnost, važan i izgled proizvoda. Što donosi niz drugih problema, kao što je na primjer problem otrovnosti boje. Ambalaža se može podijeliti u nekoliko kriterija, pa podijela prema naćinu proizvodnje ambalaže obuhvaća papirnu, kartonsku, staklenu, metalnu, drvenu i tekstilnu ambalažu, te ambalažu do plastičnih i leminatnih masa. Prema namjeni ambalažu dijelimo na onu za pojedinačna pakiranja, na transportnu ambalažu i ambalažu za skupna pakiranja. Ambalažu možemo podijeliti i po trajnosti. Na povratnu i nepovratnu ambalažu. Oba tipa mogu biti bez upotrebne vrijednosti, a mogu poslužiti i u neku drugu svrhu, kao što je to na primjer senf u čaši ili kava u limenci.
7
Za složivu kartonsku kutiju treba napraviti nekoliko tehnoloških koraka, a to su: 1. 2. 3. 4. 5.
Izrada alata za štancanje Štancanje Optrgavanje Sljepljivanje prireza Pakiranje gotovih kutija za transport
Evo kratkih objašnjenja tih postupaka. Izrada alata za štancanje se odvija u radionicama s posebnim alatima i posebnim strojevima za izradu alata za štancanje. On se izrađuje prema montažnom predlošku. To ima jednostavan razlog, da bi se u procesu štancanja, mjesta koja se štancaju odgovarala mjestima s otiskom. Samo tako se može napraviti kvalitetan i vizualno privlačan proizvod (npr. kutija). Alat za štancanje sastoji se od dva dijela, a to su „nosać čelićnih traka“, koji je najčešće izrađen od šperploče, te „protuploča“ na kojoj se nalaze kanali za zljebljenje. Slika 4. Protuploča
Štancanje je postupak izrađivanja cijelog prireza kutije iz jednog arka i to odjedanput. Dok je rezanje postupak koji duže traje. Štancati se može arak po arak, ali i više araka odjedanput. Za određene vrste proizvoda prikladniji je prvi način, a za neke proizvode drugi način štancanja. Konture koje se dobiju štancanjem zovu se „priprezi“, a strojevi na kojima se dobiju ti prirezi zovu se „štance“, te ih ima različitih kapaciteta, brzina i veličina. Optrgavanje je tehnološki postupak u kojem se uklanja višak materijala pri izradi prireza. Optrgavati se može ručno, ali i strojno. Strojni postupak je samo jedan od taktova u samoj
8
štanci. Taj način štancanja se primjenjuje kod rotacionih štancanja, ali i kod štancanja arak po arak. Lijepljenje prireza je postupak koji se radi na strojevima za lijepljenje prireza, a ti strojevi imaju svojstvo lijepiti veći broj različitih prireza, te iz formirati u kutiju. Strojevi za lijepljenje imaju za zadaću i savijati prireze na mjestima na kojim su pripremnjeni za savijanje. Pakiranje gotovih kutija za transport je zadnji zahvat u kojem se složiva kutija isporućuje naručitelju složena, te je on u svom pogonu oblikuje. Kako bi se složive kartonske kutije mogle kvalitetno upotrebljavati, pri transportu prirezi kutija nesmiju biti slagani jedan na drugi, da se neunište male, ali ipak važne povratno-opružne sile. Osim složivih kutija, prave se i stalne kartonske kutije, te pravokutne, višekutne, okrugle, ali i raznih drugih oblika. Kako je poznato, kutija prodaje proizvod, pa proizvođaći ulažu veliki intres u kvalitetu, veličinu i dizajn same kutije.
Papir U današnje vrijeme jedan od najvažnijih materijala, a posebno u grafičkoj industriji. Uz papir, istu namjenu ima i celofan. Papir se u užem smislu dijeli na papir, karton i ljepenku, a ta podjela se temelji prvenstveno na težini papira ili kako se to popularno još zove, na gramaturi papira. Evo podjele: papiri su do 150 grama po metru kvadratnome, kartoni od 150 g/m2 do 600 g/m2 i ljepenke od 600 g/m2 na dalje. Međutim, tu podijelu nije lako provesti pa onda govorimo o težim papirima, lakšim kartonima, kao i težim kartonima i lakšim ljepenkama. Papir je materijal sastavljen od međusobno isprepletenih vlakanca, što prirodnih, što umjetnih, uz dodatak punila, keljiva i boje. Vlakanca su dio drveta koji se mehanički, ali i kemijski usitnjavaju. Gruba vlakna, još zvana i „drvenjača“,imaju na primjer iskoristivost drvne mase od 90 do 95% i poluceluloza, koja ima iskoristivost 70 i 85%. Polucelulozna vlakna su manja, pa su slabije kvalitete. Dok na primjer kod tehničkih vlakana iskoristivost je od 40 do 60%, ta su vlakanca dugačka i dobro isplepetena, pa se upotrebljavaju za izradu najkvalitetnijih tiskovnih, ali i pisaćih papira. Vlakna tiskarskih otpadaka su celuloza dobivena iz lana ili pamuka. Te vrste vlakana su jako kvalitetne, te se papir od takvih vlakana koristi za na primjer izradu novčanica, cigaretnog papira ili za vrijednije izrađene knjige, kao sto je biblija, pa se ta vrsta papira zove još i „biblijski papir“. Dok stari papir ima udio u proizvodnji do 40%, te se najčešće koristi za izradu kartona i ljepenki, a sintetička se vlakna koriste za izradu sintetičkog papira ili kao dodatak prirodnim vlaknima u procesu izrade papira. Punila su sitna zrnca koja se dodaju u papir kako bi popunila prostor između vlakanaca. Netopljiva su u vodi, te su bijele boje, a najčešće su to silikati (koalin, talk), sulfati (gips), karbonati (magnezit, kreda), sulfidi (cink-sulfid) i oksidi (titan-dioksid). Keljiva su sastojci koji se dodaju u papir da bi dobio dobra mehanička svojstva, te da bi svi njegovi sastojci činili jednu cjelinu. Od papira se očekuje da bude hidrofoban, ali i 9
upojan. Keljiva mogu biti prirodna i sintetička. Prirodna keljiva su na primjer škrob, želatina i tutkalo, dok su sintetička keljiva pilivinil-acetat, fenolformaldehidne smole i drugi spojevi. Specifično je to da prirodna keljiva imaju manji postotak keljivosti, nego sintetička keljiva. Keljiva se mogu dodavati papiru na dva načina, prvi je način dodavanje keljiva u samom procesu izrade papira, a drugi je način, gotovom papiru posipavati na površinu samo keljivo. Priprema papira se odvija tako da se svi navedeni sastojci malju, peru i pripreme u najboljem obliku za proizvodnju papira. To se odvija u mlinovima. Tijekom mješanja se dodaju kemijski sastojci koji su potrebni za neke vrste papira. Uz to se određuju koncentracije određenih sastojaka papirne suspenzije koja u prvij fazi proizvodnje papira sadrži 99,4 posto vode. Nakon toga se papir u definiranim slojevima pušta na finu mrežicu, te se voda propušta, a vlakanca ostaju na mrežici (poslije toga je vodeni udio papira smanjen na 80%). U sredini stroja se budući papir preša i stanjuje, te mu se površina ravna. Treći se dio stroja zove suhi ili sušni dio, gdje se udio vode u papiru smanjuje na 6 do 8%, a na kraju suhog dijela stroja nalazi se glačalo papira i uređaj za namotavanje role. Ovim se tehnološkim postupkom izrađuje „strojno glatki papir“. Slika 5. Shematski prikaz stroja za izradu papira
U proizvodnji se koriste i drugi strojevi za izradu drugih vrsta papira, kao sto su satinirani, pregani, premazani i oslojeni papir. Satinirani papir je, papir koji se poslije izrade obrađuje u kalanderu. Taj papir je sa obje strane glatak, a glatkost mu je veća od strojno glatkog papira. Kalander je rotaciona preša.
Slika 6. Kalander
10
Pregani papir se preša u kalanderu za preganje. Preganje je praktički reljefna obrada papira. Premazani papir ima premaz od 5 do 30 g/m2. Površina premazanog papira je veuma glatka, ali ipak pogodna za tisak. Oslojeni papir se uglavnom služi kao omotni papir, a najčešći materijal za oslojavanje je vosak. Papir se isporučuje u dva oblika. U obliku rola i u obliku araka. Slika 7. Shematski prikaz dijeljenja osnovnog papira, formata A na klase od 0 do 5 shematski prikaz odnosi formata
Osnovna površina papira iznosi 1 m2, a stranice se odnose u omjeru 1: 2. Osnovni format, pod rednim slovom A, se temelji na tom načelu i dimenzija je 841 X 1189 mm. Osim osnovnog 11
formata, imamo i pomoćne formate B i C, koji imaju međusobni odnos stranica isto 1: 2. U svim formatima imamo klase koje se kreču od 0 do 8, a svaka klasa je za jedan veća od druge (počinje se sa klasom 0, koja je ujedno i najveća). Papir u arcima se može isporućiti i u sirovom obliku. Sirovi oblik papira je jednostavno samo 5% veći od propisanih dimenzija. Papir je materijal podložan utjecajima vlage, stoga su idealni uvijeti čuvanja i obrade papira slijedeći, 21±2ºC i relativna vlažnost zraka od 53±5%. Papir se može podijeliti u mnogo kriterija, a ovo su samo jedni od njih (ujedno i najčešći). Kriterij prema gramaturi (g/m2), prema načinu isporuke i prema načinu izrade, te kriterij primjene sirovina (bezdrvni, cigaretni, kineski, biblijski, crtaći, dokumentni, konceptni, novinski, ofsetni, pisaći, sliveni, voštani, strojno premazani, te papir od drvenjače i papir od krpa).
LITERATURA Knjiga: 12
✔
Darko Babić; Uvod u grafičku tehnologiju; Tisak: D-GRAF d.o.o., Zagreb; Uvez: KON d.o.o., Samobor; 1998 godina; ISBN 953-97441-0-5
13
