George S. Clason - Najbogatiji čovjek u Babilonu

"Što jedna knjiga napisana 1920. može reći suvremenim investitorima o njihovim financijama? Može reći puno ako se radi o izvrsnom skupu pripovjedaka Georgea Clasona koje objašnjavaju osnovne principe novca. Ovo je odličan poklon za nekog diplomanta ili bilo koga drugoga zbunjenog svijetom financija, kao i prekrasno, osvježavajuće štivo čak i za najiskusnije investitore." -Los Angeles Times

Pred vama se pruža budućnost, poput ceste koja vodi u daljinu. Uz cestu se nalaze ambicije koje želite ostvariti, želje koje želite ispuniti. Da biste svoje ambicije i želje realizirali, morate biti uspješni s novcem. Upotrijebite financijska pravila iznesena na stranicama koje slijede. Dopustite da vas od oskudice povedu do ispunjenijeg, sretnijeg života koji omogućava puna lisnica. Kao i zakon gravitacije, zakoni novca su univerzalni i nepromjenjivi. Neka vam budu, kao što su bili mnogima prije vas, siguran put do pune lisnice, viših bankovnih računa i radosnog financijskog napretka.

Izdavač: KATARINA ZRINSKI d.o.o. Varaždin Moslavačka 9, Varaždin, tel. 042/241-000 Za izdavača: Mirjana Ptiček, dipl. inf. Uredništvo: Vedran Martinez, Robertino Bartolec Naslov originala: The Richest Man in Babylon First published in the United States under the title RICHEST MAN IN BABYLON by George Clason. Copyright © George S. Clason, 1955, 1954, 1957, 1946, 1950, 1937, 1936, 1933, 1932, 1931, 1930, 1926. Published by arrangement with Plume, a member of Penguin Puntam Inc. Prijevod: Ivana Galić Dizajn korica: Sanja Đurin ISBN 953-236-019-0 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK 336.74(0:82-32) CLASON, George S. Najbogatiji čovjek u Babilonu / George S. Clason ; . Varaždin : "Katarina Zrinski", 2004. (Biblioteka 21. stoljeće) Prijevod djela: The richest man in Babylon ISBN 953-236-019-0 440326150

George S. Clason

Najbogatiji čovjek u Babilonu

KATARINA ZRINSKI d.o.o. VARAŽDIN 2004.

Novac je mjerna jedinica zemaljskog uspjeha. Novac omogućava uživanje u onom najboljem što svijet nudi. Novca u izobilju imaju oni koji razumiju jednostavne zakone stjecanja novca. Novcem danas upravljaju isti zakoni koji su ga kontrolirali u doba kada su bogati ljudi hodali ulicama Babilona prije šest tisuća godina.

Bez pridržavanja prava gore spomenutog autora, nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati, pohranjivati ni prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način (elektronski, mehanički, fotokopiranjem, snimanjem i slično) bez prethodnog pismenog dopuštenja vlasnika autorskih prava i gore navedenog izdavača ove knjige. Ukoliko ste ovu knjigu kupili bez korica, morate biti svjesni da je takva knjiga ukradena. Prijavljena je kod izdavača kao "neprodana i uništena" te ni autor ni izdavač nisu dobili naknadu za takvu knjigu. 4

NOVCA U IZOBILJU IMAJU ONI KOJI RAZUMIJU JEDNOSTAVNA PRAVILA STJECANJA NOVCA.

- Počnite puniti svoju lisnicu - Kontrolirajte svoje troškove - Umnožite svoje zlato - Štitite svoje bogatstvo od gubitka - Neka vaš dom bude dobar ulog - Osigurajte si prihod za budućnost - Povećajte svoju mogućnost za zaradu - Najbogatiji čovjek u Babilonu

ČITAJTE

DALJE!

5

SADRŽAJ

Predgovor Čovjek koji je žudio za zlatom Najbogatiji čovjek u Babilonu Sedam lijekova protiv tanke lisnice Upoznajte božicu sreće Pet zakona zlata Zajmodavac iz Babilona Zidine Babilona Trgovac devama iz Babilona Glinene ploče iz Babilona Najsretniji čovjek u Babilonu Povijesni prikaz Babilona

7 9 15 25 41 53 65 75 79 89 99 115

6

Predgovor Napredak naše nacije ovisi o osobnom financijskom napretku svakog pojedinca. Ova se knjiga bavi osobnim uspjesima svakog od nas. Uspjeti znači ostvariti nešto vlastitim naporom i vlastitim sposobnostima. Odgovarajuća priprema je ključ našega uspjeha. Naši postupci ne mogu biti pametniji od naših misli. Naše razmišljanje ne može biti pametnije od našega razumijevanja. Ova knjiga je prozvana vodičem do financijskog razumijevanja. To je, zapravo, njena svrha: pružiti onima čija je ambicija financijski uspjeh uvid u ono što će im pomoći da zarade novac, zadrže novac i zarade još više novca. Na stranicama koje slijede, vratit ćemo se u Babilon, kolijevku njegovanja temeljnih financijskih načela koja su danas cijenjena i korištena u cijelome svijetu. Novim čitateljima autor od sveg srca želi da na stranicama koje slijede pronađu inspiraciju za velike bankovne račune, veće financijske uspjehe i rješenje teških osobnih financijskih problema o kakvima svjedoče čitatelji od jedne do druge obale Amerike. Poslovnim vođama koji su te priče nesebično prenijeli prijateljima, rođacima, zaposlenicima i suradnicima, autor ovom prilikom iskreno zahvaljuje. Nema veće potvrde za čovjeka od one kada ljudi iz struke cijene njegove teorije, budući da su oni u vlastitom poslu postigli velike uspjehe upravo primjenom principa koje ova knjiga zagovara. Babilon je postao najbogatijim gradom staroga svijeta zato što su njegovi stanovnici bili najbogatiji ljudi svoga vremena. Oni su cijenili vrijednost novca. Oni su koristili pouzdana financijska načela o stjecanju novca, čuvanju novca i zaradi dodatnog novca. Oni su sebi priskrbili ono što svi mi priželjkujemo: prihode za budućnost. G.S.C. 7

Čovjek koji je žudio za zlatom Bansir, graditelj kočija iz Babilona, bio je duboko potišten. Sjedeći na niskom zidiću koji je okruživao njegov posjed, tužno je gledao prema svojoj skromnoj kući i otvorenoj radionici u kojoj je stajala djelomično dovršena kočija. Njegova bi se žena svako malo pojavila na vratima. Njeni diskretni pogledi u njegovom smjeru su ga podsjećali na to da su zalihe mesa bile gotovo pri kraju i da bi on trebao biti u radionici i dovršavati kočiju, udarati čekićem i rezati pilom, laštiti i oslikavati, navlačiti kožu preko rubova kotača, pripremati kočiju za isporuku kako bi mu bogati kupac mogao isplatiti novac. Ipak, njegovo snažno, mišićavo tijelo nepomično je sjedilo na zidiću. Njegov umrtvljeni um ustrajno se borio s problemom za kojega nije mogao pronaći rješenje. Vruće, tropsko sunce, tako tipično za dolinu Eufrata, nemilosrdno je peklo. Kapljice znoja su se formirale na njegovom čelu i neprimjetno kapale. Iznad njegove kuće uzdizali su se visoki zidovi kraljeve palače. U blizini, prianjajući uz plavo nebo, uzdizao se oslikani toranj Belovog hrama. U sjeni takve grandioznosti nalazio se njegov skromni dom i mnogi drugi, još neuredniji i zapušteniji domovi. Babilon je bio upravo to: mješavina sjaja i prljavštine, neizmjernog bogatstva i krajnjeg siromaštva zbijenih jedno pored drugog bez plana ili reda unutar zajedničkih zidina grada. Da se okrenuo i pogledao, Bansir bi vidio kočije bogataša koje su se sudarale i gurale prolazeći pored trgovaca u sandalama i bosonogih prosjaka. Čak su i bogati bili prisiljeni ulaziti u jarke kako bi oslobodili put dugim kolonama robova u "kraljevoj službi" koji su nosili vodu, tegleći teške mijehove pune vode za viseće vrtove. Bansir je bio previše zaokupljen svojim osobnim problemom da bi obratio pažnju na zbrkani metež užurbanog grada. Ono što ga je trgnulo iz sanjarenja bili su iznenadni zvuci struna poznate lire. 9

George S. Clason

Okrenuo se i ugledao nježno, nasmiješeno lice svog najboljeg prijatelja Kobbija, glazbenika. "Neka te Bogovi velikodušno blagoslove, moj dobri prijatelju", započeo je Kobbi ljubaznim pozdravom. "Ipak, čini se da su već bili dovoljno velikodušni kada više ne trebaš raditi. Veseli me tvoja sreća. Štoviše, čak bih je i podijelio s tobom. Molim te, možeš li iz svoje lisnice, koja mora da je prepuna jer bi inače bio zaposlen u svojoj radionici, izdvojiti samo dva skromna šekela i posuditi mi ih do večerašnjeg plemićkog slavlja. Bit će ti vraćeni prije nego primijetiš da ih nemaš." "Kada bih imao dva šekela," odgovori Bansir zlovoljno, "nikome ih ne bi posudio - čak ni tebi, mom najboljem prijatelju; jer oni bi bili moje bogatstvo - moje cijelo bogatstvo. Nitko ne posuđuje svoje cijelo bogatstvo, čak ni najboljem prijatelju." "Što", usklikne Kobbi iskreno iznenađen. "Nemaš ni jedan šekel u svojoj lisnici, a ipak sjediš kao kip na zidiću! Zašto ne dovršiš onu kočiju? Kako ćeš drugačije zadovoljiti svoj aristokratski apetit? To nije nalik tebi, moj prijatelju. Gdje je tvoja nepresušna energija? Da li te nešto muči? Jesu li ti Bogovi donijeli kakvu nevolju?" "To mora da je nevolja od Bogova", složi se Bansir. "Počelo je s jednim snom, bezazlenim snom, u kojem sam mislio da sam imućan čovjek. S mojeg je remena visjela lijepa lisnica, puna novčića. U njoj je bilo šekela koje sam bezbrižno i velikodušno bacao prosjacima; bilo je tu i srebrnoga novca kojim sam ženi kupovao nakit, a sebi što god sam poželio; bilo je i zlatnoga novca koji mi je davao sigurnost za budućnost i zbog kojeg se nisam bojao trošiti srebro. Bio sam ispunjen neopisivim osjećajem sreće! Ne bi prepoznao u meni svoga prezaposlenoga prijatelja. Niti bi prepoznao moju ženu čije je lice bilo bez bora i blistalo od sreće. Ponovno je bila ona nasmijana djevojka s početka našega braka." "Lijep san, doista," komentirao je Kobbi, "ali zašto su te onda tako ugodni osjećaji koje je san pobudio pretvorili u namrštenu statuu na zidiću?" "Kako, zašto! Zato što me je, kad sam se probudio i sjetio kako je prazna moja lisnica, preplavio osjećaj bijesa. Hajdemo o tome popričati zajedno, budući da, kako to mornari kažu, plovimo u istom brodu. Kao dječaci, zajedno smo išli kod svećenika učiti

10


mudrost. Kao mladići, uživali smo u istim stvarima. Kao odrasli muškarci, oduvijek smo bili bliski prijatelji. Bili smo zadovoljni podanici. Bili smo zadovoljni što radimo duge sate i slobodno trošimo svoj novac. Zaradili smo mnogo novca u godinama koje su iza nas, ali ipak, da bi iskusili zadovoljstva koja novac pruža mi moramo o njima sanjati. Ah! Jesmo li mi glupe ovce? Živimo u najbogatijem gradu na svijetu. Putnici kažu da mu ni jedan drugi grad po bogatstvu nije ravan. Oko nas se nalazi jako puno bogatstva, ali mi od njega ne posjedujemo ništa. Nakon pola života teškoga rada ti, moj najbolji prijatelj, imaš praznu lisnicu i kažeš mi: 'Mogu li posuditi samo dva šekela do plemićkog slavlja večeras?' Što sam onda ja odgovorio? Jesam li rekao: 'Evo ti moja lisnica; rado ću njen sadržaj podijeliti s tobom?' Ne, ja priznajem da je moja lisnica jednako prazna kao i tvoja. U čemu je naš problem? Zbog čega mi ne možemo zaraditi srebra i zlata - više nego što je potrebno za hranu i odjeću? Također, uzmi u obzir naše sinove, nastavi Bansir, zar oni ne idu stopama svojih očeva? Trebaju li oni, njihove obitelji, njihovi sinovi i njihovih sinova obitelji proživjeti čitav svoj život pored tolikih količina zlata, a ipak se, poput nas, zadovoljiti kiselim kozjim mlijekom i zobenom kašom?" "Nikada te prije, tijekom svih godina našega prijateljstva, nisam čuo da ovako pričaš, Bansire." Kobbi je bio zbunjen. "Nikada prije tijekom svih tih godina nisam tako razmišljao. Od rane zore pa sve do mraka radio sam kako bih izgradio najljepše kočije koje čovjek može napraviti, strpljivo se nadajući da će jednoga dana bogovi prepoznati moje časne zasluge i nagraditi me velikim blagostanjem. Ali oni to nikada nisu učinili. Napokon shvaćam da nikada ni neće. Stoga je moje srce ispunjeno tugom. Želim biti imućan čovjek. Želim posjedovati svoju zemlju i stoku, imati finu odjeću i novčiće u svojoj lisnici. Spreman sam raditi za te stvari svom svojom snagom, svom vještinom svojih ruku i svom svojom pameću, ali želim da moj trud bude pošteno nagrađen. U čemu je naš problem? Ponovno te pitam! Zašto mi ne možemo imati svoj zasluženi dio dobrih stvari koje u izobilju imaju oni koji posjeduju zlato kojim ih mogu kupiti?" "Kad bih barem znao odgovor", odgovori Kobbi. "Ja nisam ništa zadovoljniji od tebe. Zarada od moje lire brzo nestane. Često sam

11

George S. Clason

prisiljen planirati i smišljati kako da moja obitelj ne ostane gladna. Također, duboko u svojim grudima žudim za lirom koja bi bila dovoljno velika da može odsvirati sve nježne zvukove glazbe koje zamislim. S takvim bi instrumentom moja glazba bila ljepša i od one koju je kralj ikada čuo." "Takvu bi liru ti trebao imati. Nijedan čovjek u cijelom Babilonu ne bi ju mogao svirati bolje. Ne samo kralj, već bi i bogovi bili oduševljeni. Ali kako ćeš si ju ti priuštiti kada smo obojica siromašni kao kraljevi robovi? Čuj zvono! Evo ih, dolaze." Pokazao je na dugačku kolonu polugolih, oznojenih nosača vode koji su se mukotrpno probijali uskom cestom koja je vodila od rijeke. Hodali su jedan pored drugoga, savinuti pod teškim mijehom punim vode. "Pogledaj kako je pristao čovjek koji ih vodi." Kobbi pokaže na muškarca koji je držao zvono i stupao naprijed bez ikakvog tereta. "Bogat čovjek u svojoj zemlji, odmah se vidi." "U toj je koloni jako puno pristalih ljudi," Bansir se složi, "ljudi poput nas. Visoki, svijetli muškarci sa sjevera, nasmijani crni muškarci s juga, niski preplanuli muškarci iz susjednih zemalja. Svi zajedno stupaju od rijeke do vrtova, tamo i natrag, dan za danom, godinu za godinom. Bez imalo nade u sreću. Spavaju na krevetima od slame, jedu kašu od tvrde zobi. Žali jadne stvorove, Kobbi!" "Ja ih i žalim. Ipak, oni me podsjećaju na to kako je nama samo malo bolje, iako se zovemo slobodnim ljudima." "To je istina, Kobbi, koliko god to bila neugodna pomisao. Mi ne želimo živjeti našim robovskim životima iz godine u godinu. Rad, rad, rad! A ne postižemo ništa." "Zar ne možemo otkriti kako drugi dolaze do zlata i raditi isto što i oni?" upita Kobbi. "Možda postoji neka tajna koju možemo naučiti kada bi ju samo potražili kod onih koji je znaju", razmišljao je Bansir. "Upravo sam danas", reče Kobbi, "prošao pored našeg starog prijatelja, Arkada, koji se vozio u svojoj zlatnoj kočiji. I moram reći da me nije samo prošao pogledom kao što bi mnogi njegovoga položaja učinili. Umjesto toga, mahnuo mi je rukom i uputio prijateljski osmjeh meni, glazbeniku." "Za njega kažu da je najbogatiji čovjek u cijelom Babilonu",

12


razmišljao je Bansir na glas. "Tako bogat da se priča da i kralj traži njegovu pomoć u zlatu kada iskrsnu problemi s državnom riznicom", odgovori Kobbi. "Tako bogat," ubaci se Bansir, "da se bojim da bih stavio ruke na njegovu debelu lisnicu kada bih ga sreo negdje u mraku." "Glupost," usprotivi se Kobbi. "Čovjekovo bogatstvo nije u lisnici koju nosi. Debela se lisnica brzo isprazni ako nema dotoka zlata koje ju ponovno napuni. Arkad ima prihod koji stalno održava njegovu lisnicu punom, bez obzira na to koliko mnogo troši." "Prihod, u tome je stvar", doda Bansir. "Ja priželjkujem prihod koji će stalno pritjecati u moju lisnicu bez obzira na to da li sjedim na zidiću ili putujem u daleke zemlje. Arkad sigurno zna kako čovjek može stvoriti prihod. Misliš li da je to nešto što bi mogao objasniti glupom mozgu kao što je moj?" "Ja mislim da je on svoje znanje prenio svom sinu, Nomasiru", odgovori Kobbi. "Nije li on otišao u Ninive i postao, tako barem pričaju u gostionici, bez pomoći svoga oca jedan od najbogatijih ljudi u tom gradu?" "Kobbi, dao si mi jednu odličnu ideju." Bansirove su oči zasjale. "Ništa nas ne košta da potražimo mudar savjet kod dobrog prijatelja, a Arkad je to uvijek bio. Nije važno to što su nam lisnice prazne kao sokolovo gnijezdo od prije godinu dana. Neka nas to ne obeshrabri. Umorni smo od toga da smo bez zlata usred obilja. Želimo postati imućni ljudi. Hajde, idemo do Arkada i upitajmo ga kako možemo stvoriti prihod." "Tvoje su riječi uistinu nadahnute, Bansire! Daješ mi neke nove spoznaje. Pomažeš mi da shvatim zašto nikada nismo pronašli nikakvo bogatstvo. Nikada ga nismo tražili. Ti si ustrajno radio gradeći najpouzdanije kočije u Babilonu. U taj si cilj uložio svoj najveći trud. Zato si u tome i uspio. Ja sam se trudio postati vješti svirač lire. I u tome sam uspio. U onim stvarima u kojima smo dali najviše od sebe, uspjeli smo. Bogovi su se zadovoljili time da nam dopuste da tako i nastavimo. Ali sada, napokon, mi vidimo svjetlo, sjajno poput onog izlazećeg sunca. Ono nas poziva da učimo više kako bismo mogli napredovati. Nove će nam spoznaje pomoći da otkrijemo poštene načine na koje možemo ostvariti svoje želje."

13

George S. Clason

"Pođimo Arkadu još danas", reče Bansir. "Također, pozovimo i naše prijatelje iz djetinjstva, kojima nije ništa bolje nego nama, da nam se pridruže kako bi i oni mogli uživati u njegovoj mudrosti." "Ti si oduvijek mislio na svoje prijatelje, Bansire. Zato i imaš tako mnogo prijatelja. Bit će kako ti kažeš. Idemo danas i vodimo i njih sa sobom."

14

Najbogatiji čovjek u Babilonu Jednom davno u starom je Babilonu živio jedan jako bogat čovjek koji se zvao Arkad. Nadaleko je bio poznat po svom velikom bogatstvu. Također je bio poznat i po svojoj rastrošnosti. Bio je velikodušan u svojim davanjima. Bio je velikodušan prema svojoj obitelji. Bio je rastrošan i u svojim vlastitim užicima. Ipak, svake bi se godine njegovo bogatstvo povećavalo brže nego što ga je trošio. Nekoliko njegovih prijatelja iz djetinjstva došlo mu je i upitalo: "Ti si, Arkade, sretniji od nas. Postao si najbogatiji čovjek u Babilonu dok se mi ostali borimo za golu egzistenciju. Ti nosiš najfinije tkanine i uživaš u najukusnijim jelima, dok smo mi sretni ako uspijemo odjenuti svoje obitelji u pristojnu odjeću i nahraniti ih najbolje što možemo. Ipak, jednom davno bili smo jednaki. Išli smo istom učitelju. Igrali smo iste igre. A ti ni u učenju ni u igrama nisi bio ništa bolji od nas. A u godinama koje su uslijedile, nisi bio ništa časniji građanin. Niti si radio više ili predanije, barem po onom što se nama čini. Zašto je, onda, prevrtljiva sudbina baš tebe odlučila izdvojiti i dati ti da uživaš u svim dobrim stvarima života, a zanemariti nas ostale koji smo jednako zaslužni?" Na to se Arkad pobunio, rekavši: "Ako od dana kada smo bili mladi niste uspjeli steći više od gole egzistencije, to je zato što niste naučili zakone koji upravljaju stvaranjem bogatstva, ili ih uopće ne poznajete. 'Prevrtljiva Sudbina' je zla božica koja nikome ne donosi trajnu sreću. Naprotiv, donosi propast gotovo svakom čovjeku kojega obdari nezarađenim zlatom. Ona stvara raskalašene rasipnike, koji vrlo brzo spiskaju sve što dobiju i ostanu zarobljeni u neutaživim apetitima i željama koje nisu u mogućnosti zadovoljiti. Oni, pak, koji su u njenoj milosti postaju škrti i gomilaju svoje bogatstvo, bojeći se potrošiti ono što imaju jer znaju da nisu sposobni steći novo bogatstvo. Također su 15

George S. Clason

zakočeni strahom od lopova i osuđuju same sebe na život ispunjen prazninom i potajnom bijedom. Vjerojatno postoje i oni drugi koji mogu prihvatiti nezarađeno zlato, povećati ga i nastaviti živjeti životom sretnih i zadovoljnih građana. Ali tako ih je malo da ih znam samo po pričama. Sjetite se ljudi koji su iznenada naslijedili bogatstvo i uvjerite se nije li tako." Njegovi su prijatelji priznali da je to točno kada su u pitanju ljudi koji su naslijedili bogatstvo, te ga zamoliše da im objasni na koji je način on postao vlasnikom tolikog bogatstva, stoga on nastavi: U svojoj sam se mladosti osvrnuo oko sebe i ugledao sve lijepe stvari koje donose sreću i zadovoljstvo. I shvatio sam da bogatstvo povećava snagu svih njih. Bogatstvo je moć. S bogatstvom su mnoge stvari moguće. Čovjek može opremiti kuću najluksuznijim namještajem. Čovjek može ploviti udaljenim morima. Čovjek se može gostiti hranom iz udaljenih zemalja. Čovjek može kupovati ukrase od zlata i dragog kamenja. Čovjek čak može sagraditi velike hramove bogovima. Čovjek može činiti sve te stvari i mnoge druge u kojima se skriva užitak za osjetila i hrana za dušu. I kada sam sve to shvatio, odlučio sam da ću tražiti svoj dio dobrih stvari. Da neću biti jedan od onih koji stoje sa strane, gledajući sa zavišću druge kako uživaju. Neću biti zadovoljan time da se oblačim u najjeftinije tkanine. Neću se zadovoljiti izgledom siromašnoga čovjeka. Naprotiv, bit ću jedan od uzvanika na gozbi dobrih stvari. Kako sam, kao što znate, bio sin siromašnoga trgovca iz velike obitelji bez šanse za nasljedstvom i kako nisam bio obdaren, kako ste vi otvoreno rekli, velikom snagom mudrosti, shvatio sam, ako želim ostvariti ono što sam naumio, da će mi biti potrebni vrijeme i učenje. Što se tiče vremena, njega svi ljudi imaju napretek. Vi ste dopustili da vam promakne mnogo vremena u kojem ste se mogli obogatiti. Ipak, vi priznajete da se nemate čime pohvaliti osim svojim dobrim obiteljima, na koje s pravom možete biti ponosni. Što se tiče učenja, nije li nas naš mudri učitelj naučio da postoje dvije vrste znanja: jedno se odnosi na stvari koje

16


smo naučili i znamo, a drugo je vještina koja nas upućuje na to kako da otkrijemo ono što ne znamo? Stoga sam odlučio da moram saznati kako čovjek može steći bogatstvo i kada to otkrijem, da to mora postati moj cilj koji ću onda i ostvariti. Nije li mudro da čovjek uživa dok živi u svjetlosti sunca, jer dovoljno će tuge sići na nas kada budemo otputovali u tamu svijeta duhova? Zaposlio sam se kao pisar i svaki sam dan provodio duge sate nad glinenim pločama. Radio sam tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom, a od moje mi zarade ipak nije ostajalo ništa. Hrana, odjeća, pokora bogovima i ostale stvari kojih se ni ne sjećam, pojele su sav moj prihod. Ali moja me odluka nije napustila. I onda je jednoga dana Algamiš, zajmodavac, došao u kuću gradskoga majstora i naručio primjerak Devetog Zakona, te mi rekao: 'Moram to imati za dva dana, a ako zadatak do tada bude obavljen, dva ću bakrena novčića dati tebi.' Radio sam mukotrpno, ali zakon je bio dugačak i kada se Algamiš vratio zadatak nije bio dovršen. Algamiš je bio ljut i, da sam ja bio njegov rob, istukao bi me. Ali budući da je znao da mu gradski majstor ne bi dopustio da me ozlijedi, nije me bilo strah, pa sam mu rekao: 'Algamišu, vi ste veoma bogat čovjek. Recite mi kako da i ja postanem bogat, pa ću cijelu noć urezivati zakone i kada sunce izađe, bit ću gotov.' Nasmijao mi se i odgovorio: 'Ti si smion momak! Dogovoreno.' Cijelu sam noć urezivao zakone iako su me boljela leđa, a od mirisa uljanice toliko me zaboljela glava da sam jedva gledao. Ali kada se ujutro vratio, ploče su bile gotove. 'A sada', rekao sam, 'ispričajte mi ono što ste mi obećali.' 'Ti si, sine moj, ispunio svoj dio nagodbe', rekao mi je toplo, 'i ja sam spreman ispuniti svoj. Reći ću ti stvari koje želiš znati zato što postajem star čovjek, a star jezik voli pričati. Kad mladost dođe u godine za savjet, prima mudrost od starosti. Ali prečesto mladost misli da starost zna samo mudrost prošlih dana i da zato od nje nema nikakve koristi. No upamti ovo, sunce koje sije danas je sunce koje je sijalo i onda kada se tvoj otac rodio i koje će sijati i onda kada tvoj zadnji unuk bude prešao u tamu.

17

George S. Clason

'Misli mladih', nastavi on, 'su blještava svjetla koja sjaje poput meteora koji često obasjavaju nebo, ali mudrost starosti je poput nepomičnih zvijezda koje sjaje tako nepromjenjivo da se mornar može osloniti na njih u svojoj plovidbi. Upamti dobro moje riječi, jer ako to ne učiniš, nećeš shvatiti istinu koju ću ti reći i mislit ćeš da je tvoj noćašnji rad bio uzaludan.' Tada me je mudro pogledao ispod svojih gustih obrva i rekao mi tihim, odlučnim glasom: 'Otkrio sam put do bogatstva onda kada sam odlučio da dio svega što zaradim mora ostati meni. Tako ćeš i ti.' Tada me je nastavio gledati svojim prodornim pogledom, ali više ništa nije rekao. 'Je li to sve?' upitao sam. 'To je sve što je bilo potrebno da se srce pastira pretvori u srce zajmodavca', odgovorio je. 'Ali sve što ja zaradim ostaje meni, nije li tako?' upitao sam. 'Daleko od toga', odgovori on. 'Ne plaćaš li proizvođaču odjeće? Ne plaćaš li proizvođaču sandala? Ne plaćaš li hranu? Možeš li živjeti u Babilonu a da ne trošiš? Što ti je ostalo od tvoje zarade od prošlog mjeseca? Što je pak s onom od prošle godine? Budalo! Plaćaš svima osim samome sebi. Glupane, ti radiš za druge. Isto kao da si rob i da radiš za ono što ti gospodar daje da jedeš i obučeš. Kada bi uistinu sačuvao za sebe jednu desetinu svega što zaradiš, koliko bi imao za deset godina?' Moje znanje matematike nije me izdalo, pa sam odgovorio: 'Onoliko koliko zaradim u godinu dana.' 'To je samo polovično točno', odgovori on. 'Svaki zlatnik kojega sačuvaš je rob koji za tebe radi. Svaki bakreni novčić kojega on zaradi je njegovo dijete koje također radi za tebe. Ako želiš biti bogat, tada tvoja ušteđevina mora zarađivati i njena djeca moraju zarađivati, kako bi ti zajednički pomogli da ostvariš izobilje za kojim žudiš. Ti misliš da sam te prevario za tvoj naporan noćni rad,' nastavi on, 'ali znao bi da ti ja plaćam tisuću puta više kada bi samo imao inteligencije da shvatiš istinu koju ti nudim. Dio svega što zaradiš mora ostati tebi. To ne bi smjelo biti manje od jedne desetine bez obzira na to koliko malo zarađuješ. To je možda najviše što si možeš priuštiti. Najprije plati sebi. Ne

18


kupuj od trgovca odjeće ili trgovca sandalama više nego što si možeš priuštiti od ostatka, a neka ti ostane i za hranu i pokoru bogovima. Bogatstvo, kao i drvo, raste iz sitnoga sjemena. Prvi bakreni novčić kojega uštediš je sjeme iz kojega će izniknuti tvoje drvo bogatstva. Što prije posadiš to sjeme, prije će drvo narasti. A što više budeš hranio i zalijevao to drvo stalnom ušteđevinom, to ćeš prije zadovoljno uživati u njegovoj hladovini.' Tako kazavši, uzeo je svoje ploče i otišao. Mnogo sam razmišljao o onome što mi je rekao i činilo mi se razumnim. Stoga sam odlučio da ću tako i napraviti. Svaki put kad bi mi platili, uzeo bih jedan od deset bakrenih novčića i sakrio ga. I koliko god zvučalo neobično, nisam imao manje sredstava nego prije. Primijetio sam malu razliku, ali uspijevao sam živjeti i bez toga. Često sam, kako je moja zaliha rasla, dolazio u iskušenje da ju potrošim na neku od lijepih stvari koje su trgovci izlagali, a koje su devama i brodovima dovozili iz zemlje Feničana. Ali mudro sam se suzdržao. Dvanaest mjeseci nakon što je Algamiš otišao, ponovno se vratio i upitao me: 'Sine, jesi li plaćao sebi jednu desetinu svega što si zaradio u prošloj godini?' Ponosno sam odgovorio: 'Jesam, gospodine.' 'To je dobro', odgovori on smiješeći mi se. 'I što si učinio s tim novcem?' 'Dao sam ga Azmuru, ciglaru, koji mi je rekao da putuje preko mora i da će mi u Suru kupiti rijetke dragulje Feničana. Kad se vrati, prodat ćemo ih po višoj cijeni i podijelit ćemo dobitak.' 'Svaka budala mora naučiti,' progunđao je, 'ali zašto vjeruješ ciglaru kada su u pitanju dragulji? Bi li išao kod pekara i ispitivao ga o zvijezdama? Ne, tako mi moje tunike, išao bi astrologu, da imaš nešto u glavi. Tvoja je ušteđevina nestala, mladiću, iščupao si svoje drvo bogatstva iz korijena. Ali posadi novo. Pokušaj opet. I idući put kada ti bude trebao savjet o draguljima, idi kod trgovca draguljima. Ako želiš znati istinu o ovcama, idi pastiru. Savjet je jedina stvar koja se besplatno daje, ali pazi da uzmeš samo ono što vrijedi. Onaj koji prima savjete o ušteđevini od nekog tko je neiskusan u tim pitanjima, svojom će ušteđevinom platiti potvrdu netočnosti tih mišljenja.' Tako rekavši, ode.

19

George S. Clason

I bilo je tako kako je on rekao. Jer Feničani su hulje koje su Azmuru prodale bezvrijedne komadiće stakla koji su izgledali poput dragog kamenja. Onako kako mi je Algamiš zapovjedio, ponovno sam počeo štedjeti svaki deseti bakreni novčić, jer sada mi je to već prešlo u naviku i nije mi bilo teško. Ponovno, nakon dvanaest mjeseci, Algamiš je došao i obratio mi se: 'Kakav si napredak ostvario otkad sam te zadnji put vidio?' 'Dosljedno sam sebe plaćao,' odgovorio sam mu, 'a svoju sam ušteđevinu povjerio Aggaru koji izrađuje štitove, da kupi broncu, a on mi svaka četiri mjeseca isplaćuje kamate.' To je dobro. A što ti činiš s tim kamatama?' 'Počastim se medom, finim vinom i pikantnim kolačima. Također sam si kupio i grimiznu tuniku. A jednoga dana ću si kupiti i mladoga magarca kojega mogu jahati.' Na to se Algamiš nasmijao: 'Ti stvarno jedeš djecu svoje ušteđevine. Kako onda očekuješ da ona rade za tebe? I kako oni mogu imati svoju djecu koja će također raditi za tebe? Najprije se opskrbi vojskom zlatnih robova, a tada bez grižnje savjesti možeš uživati u brojnim bogatim gozbama.' Tako rekavši, ode. Prošle su dvije godine otkako sam ga vidio; kada se ponovno vratio, lice mu je bilo puno dubokih bora, a oči su mu utonule, jer postajao je vrlo star čovjek. I tada mi reče: 'Arkade, jesi li stekao bogatstvo o kojem si sanjao?' A ja sam mu odgovorio: 'Ne onoliko koliko sam priželjkivao, ali imam nešto novca koji dalje zarađuje, a njegova zarada isto tako zarađuje.' 7 primaš li i dalje savjete od ciglara?' 'O ciglama daju odlične savjete', odgovorio sam. 'Arkade', nastavi on, 'dobro si naučio svoju lekciju. Najprije si naučio živjeti od manje svote od one koju zarađuješ. Zatim si naučio tražiti savjet od onih koji su postali stručni kroz vlastito iskustvo. I, naposljetku, naučio si kako da tvoje zlato dalje radi za tebe. 'Naučio si samoga sebe kako steći novac, kako ga zadržati i kako ga upotrijebiti. Stoga si dorastao za jedan odgovoran zadatak. Ja starim. Moji sinovi misle samo na to kako

20


potrošiti novac, a ne i na to kako ga zaraditi. Moji su posjedi veliki i bojim se da nisam sposoban brinuti se za njih. Ako odeš u Nippur i pobrineš se za moje posjede, učinit ću te svojim partnerom i pripast će ti dio mog imanja.' Tako sam otišao u Nippur i preuzeo u svoje ruke njegovo imanje koje je uistinu bilo veliko. A budući da sam bio pun ambicija i da sam usvojio tri zakona uspješnog upravljanja bogatstvom, bio sam u stanju uvelike uvećati vrijednost njegovog vlasništva. Tako sam se već znatno obogatio i kada je duh Algamiša otputovao u svijet tame, pripao mi je po zakonu dio njegovog posjeda.

Tako je ispričao Arkad i kada je završio svoju priču jedan, od njegovih prijatelja reče: "Uistinu si imao sreće što te je Algamiš učinio svojim nasljednikom." "Imao sam sreće utoliko što sam imao želje napredovati prije nego što sam ga upoznao. Nisam li dokazao odlučnost svoje namjere čuvajući četiri godine jednu desetinu onoga što sam zaradio? Da li bi za nekog ribara koji je godinama proučavao navike riba kako bi svakom promjenom vjetra mogao baciti svoje mreže oko njih nazvao sretnim? Šansa je ohola božica koja ne troši svoje vrijeme na one koji nisu spremni." "Imao si jaku snagu volje da ustraješ čak i onda kada si izgubio ušteđevinu iz prve godine. U tome si zaista osobit", reče drugi. "Snaga volje!" odvrati Arkad. "Kakva glupost. Misliš li ti da je snaga volje ono što daje čovjeku snagu da podigne teret kojega ni deva ne može nositi, ili da vuče masu koju ni vol ne može pomaknuti? Snaga volje je samo nepopustljiva namjera da se izvrši zadatak koji si sam sebi postavio. Kad bih ja sebi postavio zadatak, čak i kada bi bio malen, ja bih se pobrinuo i da se ostvari. Kako ću inače imati povjerenja u sebe kada su u pitanju velike stvari? Kada bih si rekao: 'Idućih sto dana kada budem preko mosta išao u grad, podići ću jedan kamenčić s ceste i baciti ga u rijeku', ja bih to i učinio. Kada bih sedmoga dana prošao, a da to zaboravim učiniti, ne bih rekao: 'Sutra ću baciti dva kamenčića jer to je isto.' Umjesto toga, vratio bih se i bacio kamenčić. Niti bih dvadesetoga dana rekao sebi: 'Arkade, ovo je besmisleno. Kakva ti je korist od bacanja kamenčića svaki dan? Baci šaku i završi s

21

George S. Clason

tim.' Ne, ne bih tako niti rekao, niti učinio. Kada sam sebi postavim neki cilj, onda ga i dovršim. Stoga sam oprezan da ne zadam sebi neke teške i nepraktične zadatke, jer volim ljenčariti." Tada je drugi prijatelj rekao: "Ako je to što pričaš istina, a čini se da je uistinu tako, kad bi to bilo tako jednostavno i kad bi tako svi ljudi napravili, ne bi bilo dovoljno bogatstva za sve." "Bogatstvo raste svaki put kada ljudi upotrijebe snagu", odgovori Arkad. "Ako bogat čovjek sebi izgradi palaču, da li je zlato koje on plati nestalo? Ne, ciglar dobije dio, radnik dobije dio i umjetnik dobije dio. I svatko drugi tko radi na kući dobije dio. Ipak kad je palača dovršena, nije li ona vrijedna svih troškova? I ne vrijedi li zato zemljište na kojem ona stoji više? I nije li susjedno zemljište vrednije zato što je ona tamo? Bogatstvo raste na magične načine. Nijedan čovjek ne može odrediti njegove granice. Nisu li Feničani izgradili ogromne gradove na neplodnom tlu bogatstvom koje potječe od njihovih trgovačkih brodova?" "Što nam onda savjetuješ da činimo kako bismo i mi postali bogati?" upita jedan od prijatelja. "Godine su prošle i više nismo mladi, a nismo ništa odvojili sa strane." "Savjetujem vam da poslušate mudar Algamišov savjet i da kažete samima sebi: 'Dio svega što zaradim mora ostati meni.' Recite si to ujutro kada se tek probudite. Recite si to u podne. Recite si to navečer. Recite si to svakog sata, svakog dana. Recite to samima sebi dok riječi ne postanu plamena slova ispisana na nebu. Oduševite se tom idejom. Ispunite se tom mišlju. Tada odredite svotu koja se čini razumnom. Neka ne bude manja od jedne desetine i izdvajajte ju sa strane. Uredite svoje troškove tako da vam preostala svota bude dovoljna. Ali najprije izdvojite svoju svotu sa strane. Uskoro ćete shvatiti kako je predivan osjećaj kada posjedujete bogatstvo koje pripada samo vama. Kako bude raslo, sve će vas više poticati. Oduševit će vas novi užitak življenja. Dobit ćete još veću volju da i dalje štedite. A kada se vaša ušteđevina poveća, neće li postotak od toga opet pripasti vama? Zatim naučite kako da vaše bogatstvo radi za vas. Učinite ga svojim robom. Neka njegova i djeca i njihove djece djeca rade za vas. Osigurajte si prihod za budućnost. Pogledajte starije i sjetite se da ćete i vi u godinama koje dolaze biti među njima. Zato ulažite svoje bogatsvo s krajnjim oprezom kako ga ne biste

22


izgubili. Lihvarski krediti su varave sirene koje one neoprezne pjesmom mame na stijene gubitka i krivnje. Pobrinite se također da vaša obitelj ne ostane neosigurana u slučaju da vas bogovi pozovu u svoje carstvo. Za takav slučaj je dovoljno redovno izdvajati male svote. Zato štedljiv čovjek ne živi u iščekivanju neke velike svote koja će mu poslužiti u takve korisne svrhe. Savjetujte se s mudrim ljudima. Tražite savjete od ljudi koji svakodnevno rade s novcem. Neka vas oni poštede greške koju sam ja učinio kada sam povjerio svoj novac Azmuru, ciglara. Mala i sigurna zarada bolja je od rizika. Uživajte u životu dok ste još tu. Nemojte se mučiti ili pokušavati uštedjeti previše. Ako je jedna desetina od svega što zaradite najviše što možete odvojiti, budite time zadovoljni. Inače živite u skladu sa svojim primanjima i ne dopustite sebi da postanete škrti i preplašeni od trošenja. Život je lijep i bogat vrijednim stvarima u kojima treba uživati." Njegovi su mu prijatelji zahvalili i otišli. Neki su bili tihi zato što nisu imali mašte i nisu ga mogli razumjeti. Neki su bili sarkastični zato što su smatrali da netko tako bogat ne bi trebao dijeliti svoje tajne sa starim prijateljima koji su imali manje sreće od njega. Ali neki su u očima imali novi sjaj. Shvatili su da se Algamiš svaki put vraćao u prostoriju gdje su bili pisari zato što je gledao kako jedan čovjek utire svoj put iz mraka u svjetlo. Kada je taj čovjek pronašao svjetlo, čekalo ga je njegovo mjesto. Nitko nije mogao popuniti to mjesto sve dok on sam nije došao do svoje spoznaje, sve dok nije bio spreman za svoju šansu. Ovi posljednji su bili oni koji su, u godinama koje su uslijedile, redovito posjećivali Arkada, koji ih je rado primao. Savjetovao ih je i nesebično im dijelio svoju mudrost kako to i inače ljudi širokoga iskustva rado čine. I pomogao im je da ulože svoju ušteđevinu tako da im osigura siguran i dobar prihod i da se ne izgube u ulaganjima koja su neisplativa. Prekretnica u životu tih ljudi bio je onaj dan kada su shvatili da je istina od Algamiša preko Arkada došla do njih.

23


Sedam lijekova protiv tanke lisnice Slava Babilona traje i danas. Kroz čitava stoljeća do nas dopire njegova reputacija kao jednog od najbogatijih gradova na svijetu. Ipak nije uvijek bilo tako. Bogatstvo Babilona je rezultat mudrosti njegovih stanovnika. Oni su najprije morali naučiti kako postati bogatima. Kada se dobri kralj Sargon vratio u Babilon nakon što je porazio svoje neprijatelje Elamite, zatekao je teško stanje. Kraljevski kancelar je to stanje kralju objasnio ovako: "Nakon mnogo godina velikoga bogatstva koje je ljudima omogućilo vaše veličanstvo gradnjom velikih kanala za navodnjavanje i veličanstvenih hramova bogovima, sada kada su ti radovi gotovi čini se da ljudi više nisu u mogućnosti uzdržavati se. Radnici su bez posla. Trgovci imaju malo mušterija. Poljoprivrednici ne mogu prodati svoje proizvode. Ljudi nemaju dovoljno zlata da kupe hranu." "Ali gdje je nestalo svo zlato koje smo potrošili na sva ta velika poboljšanja?" upita kralj. "Bojim se da je završilo", odgovori Kancelar, "u rukama nekolicine veoma bogatih stanovnika našega grada. Procurilo je kroz ruke većine naših građana kao što kozje mlijeko prođe kroz cjedilo. Sada kada je zlato prestalo pritjecati, većini naših stanovnika nije ostalo ništa od zarade." Kralj je neko vrijeme bio zamišljen. Tada je upitao: "Zbog čega je tako mali broj ljudi bio u stanju steći svo zlato?" "Zato što znaju kako", odgovori Kancelar. "Čovjek ne može osuditi drugoga čovjeka zato što zna kako uspjeti. Niti itko ima pravo uzeti od čovjeka ono što je pošteno zaradio, kako bi dao onome koji je manje sposoban." "Ali, zašto", upita kralj, "svi ljudi ne bi mogli naučiti kako skupiti zlato i tako sami sebe učiniti bogatima i uspješnima?"

25

George S. Clason

"U pravu ste, vaše veličanstvo. Ali tko ih tome može poučiti? Zasigurno ne svećenici, jer oni ništa ne znaju o stjecanju novca." "Tko u našem gradu najbolje zna kako se obogatiti, kancelaru?" upitao je kralj. "Sami ste odgovorili na svoje pitanje, vaše veličanstvo. Tko je prikupio najveće bogatstvo u Babilonu?" "Pravo velite, moj dragi kancelaru. To je Arkad. On je najbogatiji čovjek u Babilonu. Dovedite mi ga sutra." Slijedećega dana, kako je kralj zapovjedio, Arkad se pojavio pred njim, uspravan i snažan iako mu je bilo sedamdeset godina. "Arkade," reče kralj, "je li istina da si ti najbogatiji čovjek u Babilonu?" "Tako se priča, vaše veličanstvo, a nitko to ne poriče." "Kako si ti postao tako bogat?" "Tako što sam iskoristio prilike koje su dostupne svim građanima našega grada." "Nisi imao ništa čime bi započeo?" "Samo veliku želju za bogatstvom. Izuzev toga, ništa." "Arkade," nastavio je Kralj, "naš se grad nalazi u veoma lošem stanju zato što samo nekoliko ljudi zna kako steći bogatstvo pa stoga imaju monopol nad njim, dok mnoštvu naših sugrađana nedostaje znanje o tome kako da zadrže bilo koji dio zlata koji dobiju. Moja je želja da Babilon bude najbogatiji grad na svijetu. Zato mora biti grad s jako mnogo bogatih ljudi. Stoga moramo naučiti sve ljude kako da steknu bogatstvo. Reci mi, Arkade, postoji li neka tajna o stjecanju bogatstva? Može li se ona naučiti?" "Ona je praktična, vaše veličanstvo. Ono što jedan čovjek zna, mogu naučiti i ostali." Kraljeve su oči zasjale. "Arkade, ti govoriš riječi koje želim čuti. Želiš li se ti posvetiti tom plemenitom zadatku? Želiš li svoje znanje podijeliti s učiteljima, od kojih će zatim svaki podučavati druge sve dok ne bude dovoljno izučenih za prenošenje tih istina svim vjernim podanicima moga kraljevstva?" Arkad se nakloni i reče: "Vaš ponizni sluga po zapovjedi. Koje god znanje posjedujem rado ću ga podijeliti u cilju boljeg života mojih sugrađana i slave moga kralja. Neka vaš dobri kancelar okupi za mene razred od stotinu ljudi i ja ću im otkriti sedam tajni

26


koje su popunile moju lisnicu, od koje nekada nije bilo tanje u cijelom Babilonu." Dva tjedna nakon toga, u skladu s kraljevim odredbama, odabranih stotinu se okupilo u velikom predvorju hrama, sjedeći na šarenim prstenima u polukrugu. Arkad je sjedio kraj malog podnoška na kojem je dimila sveta svjetiljka ispuštajući neobičan i ugodan miris. "Pogledaj najbogatijeg čovjeka u Babilonu", prošaptao je jedan student gurnuvši laktom čovjeka koji je sjedio do njega kada je Arkad ustao. "On je isti kao i mi." "Kao odani podanik našega velikoga kralja," započeo je Arkad, "stojim pred vama u njegovoj službi. Budući da sam jednom bio siromašan mladić koji je jako žudio za zlatom i budući da sam pronašao znanje koje mi je omogućilo da ga steknem, kralj me je zamolio da svoje znanje podijelim s vama. Svoje sam bogatstvo počeo stvarati na skroman način. Nisam uživao nikakve pogodnosti koje vama ili ostalim građanima Babilona nisu dostupne. Prvo skladište moga bogatstva bila je izlizana lisnica. Prezirao sam njezinu beskorisnu prazninu. Želio sam da bude zaobljena i puna, da odzvanja zlatom. Stoga sam tražio bilo kakav način da popunim lisnicu. Pronašao sam ih sedam. Vama, koji ste se okupili preda mnom, otkrit ću sedam tajni kako popuniti lisnicu i preporučam ih svim ljudima koji žude za zlatom. Svakog dana u tjednu otkrit ću vam po jednu od sedam tajni. Pažljivo slušajte ono što vam govorim. Raspravljajte sa mnom. Pričajte o tome međusobno. Naučite te lekcije temeljito, kako biste i vi u svoje lisnice mogli posaditi sjeme bogatstva. Najprije svatko od vas mora mudro početi graditi vlastito bogatstvo. Onda ćete, i jedino onda, moći podučavati druge tom procesu. Ja ću vas na jednostavan način podučiti tome kako da napunite svoje lisnice. To je prvi korak koji vas vodi u hram bogatstva i nijedan se čovjek ne može do njega popeti ako ne može odlučno načiniti prvi korak. Sada ćemo promotriti prvu tajnu.

27

George S. Clason

PRVA TAJNA Počnite puniti svoju lisnicu Arkad se obrati zamišljenom čovjeku u drugom redu. "Moj dobri prijatelju, kojim se zanatom baviš?" "Ja sam pisar i urezujem natpise na glinene ploče", odgovori čovjek. "Čak sam i tako teškim radom uspio zaraditi svoje prve bakrene novčiće. Dakle, ti imaš jednaku šansu zaraditi bogatstvo." Zatim se obrati čovjeku rumena lica koji je sjedio podalje. "Reci nam, molim te, čime ti zarađuješ svoj kruh." "Ja sam mesar", odgovori čovjek. "Kupujem koze od stočara koji ih uzgajaju, ubijem ih te pošaljem meso kućanicama, a kožu proizvođačima sandala." "Budući da ti također radiš i zarađuješ, imaš sve mogućnosti za uspjeh koje sam imao ja." Arkad je nastavio ispitivati kako njegovi učenici zarađuju za život. Kada je završio s ispitivanjem, reče: "Kao što vidite, učenici moji, postoji mnogo zanata i poslova kojima ljudi mogu zaraditi novac. Svaki način zarade jedna je bujica zlata, a čovjek bi se kroz svoj rad trebao pobrinuti za to da se jedan njen dio slije i u njegovu lisnicu. Stoga bi u lisnicu svakoga od vas trebao ulaziti priljev novčića velikih ili malih, ovisno o vašoj sposobnosti. Nije li tako?" Svi su se složili da je tako. "Dakle," nastavi Arkad, "ako svatko od vas želi za sebe izgraditi bogatstvo, nije li onda mudro da počnete tako što ćete koristiti onaj izvor bogatstva koji ste već stvorili?" Složili su se s tim. Tada se Arkad okrenuo prema siromašnom čovjeku koji je rekao da je trgovac jajima. "Ako ti odabereš jednu od svojih košara i svako jutro u nju staviš deset jaja, a svaku večer izvadiš devet jaja, što će se dogoditi? "S vremenom će postati prepuna." "Zašto?" "Zato što ću svakoga dana staviti jedno jaje više nego što ću izvaditi."

28


Arkad se okrenuo prema ostalima sa smiješkom. "Ima li itko ovdje tanku lisnicu?" Najprije im je to bilo zabavno. Zatim su se nasmijali. Naposljetku su žustro počeli mahati svojim lisnicama. "U redu", nastavi on. "Sada ću vam reći prvu tajnu koju sam naučio za liječenje tanke lisnice. Radite upravo onako kako sam rekao trgovcu jajima. Od svakih deset novčića koje stavite u svoju lisnicu za trošenje izdvojite samo devet. Vaša će se lisnica odmah početi puniti, a njena težina će goditi vašoj ruci i donijeti zadovoljstvo vašoj duši. Nemojte se rugati onome što govorim zato što zvuči jednostavno. Istina je uvijek jednostavna. Rekao sam vam da ću vam kazati kako sam izgradio svoje bogatsvo. To je bio moj početak. Ja sam, također, nosio praznu lisnicu i proklinjao ju jer nije bilo ničega u njoj što bi zadovoljilo moje želje. Ali kada sam iz svoje lisnice počeo vaditi samo devet desetina, ona se počela puniti. I vaša će. Sada ću vam reći jednu neobičnu istinu, koju ne shvaćam. Kada sam prestao davati više od devet desetina svoje zarade, živio sam jednako dobro. Nisam imao ništa manje novca nego prije. Također, nedugo zatim, novac mi je pritjecao lakše nego prije. To je svakako zakon bogova koji se pobrinu za to da onome tko čuva i ne potroši određeni dio svoje plaće, zlato dolazi lakše. Jednako tako, onog čija je lisnica prazna zlato zaobilazi. Što vi najviše želite? Ispunjavanje želja svaki dan, nakit, malo luksuza, bolju odjeću, više hrane; stvari koje su prolazne i koje se brzo zaborave? Ili su to trajnije stvari: zlato, zemlja, stoka, roba, ulaganja koja donose prihod? Novac koji izvadite iz svoje lisnice donijet će vam ono prvo. Novac koji ostavite u njoj, donijet će vam ovo drugo. To je, moji učenici, prva tajna koju sam naučio: 'Od svakih deset novčića koje stavim u lisnicu, potrošit ću samo devet.'

Razgovarajte o tome međusobno. Ako netko dokaže da nisam u pravu, neka mi to kaže sutra kada ćemo se opet sastati."

29

George S. Clason

DRUGA TAJNA Kontrolirajte svoje troškove "Neki od vas, mojih učenika, pitali su me kako čovjek može zadržati u svojoj lisnici jednu desetinu svega što zaradi kada ni svi novčići koje zaradi nisu dovoljni za njegove osnovne troškove. Koliko vas je jučer nosilo tanku lisnicu?" "Svi mi," odgovore učenici. "Ipak, svi vi ne zarađujete isto. Neki zarađuju mnogo više od drugih. Neki imaju mnogo veće obitelji koje moraju uzdržavati. Ipak, sve su lisnice jednako tanke. Sada ću vam reći jednu neobičnu stvar o ljudima: ono što svatko od nas naziva svojim 'osnovnim troškovima' uvijek će iznositi jednako kao i naša primanja. Nemojte brkati osnovne troškove sa svojim željama. Svi vi, skupa s vašim članovima obitelji, imate mnogo više želja nego što ih vaša plaća može podmiriti. Zato ispunjavate svoje želje dokle god vaša plaća to omogućava. Ipak, još uvijek imate mnogo neispunjenih želja. Svi su ljudi opterećeni s više želja nego što ih mogu zadovoljiti. Mislite li da ja zbog svoga bogatstva mogu ispuniti svaku svoju želju? To je pogrešno mišljenje. Postoje ograničenja u mom vremenu. Postoje ograničenja u mojoj snazi. Postoje ograničenja u udaljenosti koju mogu proputovati. Postoje ograničenja u onome što mogu jesti. Postoje ograničenja u strasti koju mogu osjetiti. Kažem vam, kao što korov u polju naraste svaki put kada ratar ostavi mjesta za njegovo korijenje, jednako tako nesputano rastu i čovjekove želje svaki put kada postoji mogućnost da im se udovolji. Vaših je želja jako puno, a one koje možete ispuniti su malobrojne. Pažljivo proučite svoje ustaljene životne navike. Tu se najčešće mogu naći određeni prihvaćeni troškovi koje se može mudro reducirati ili eliminirati. Neka vaš moto postane tražiti stopostotnu vrijednost za svaki potrošeni novčić. Stoga, zapišite svaku stvar na koju želite potrošiti novac. Odaberite one koje su nužne i one ostale koje je moguće kupiti od devet desetina vašega prihoda. Ostale precrtajte i smatrajte ih

30


dijelom onog velikoga mnoštva želja koje se ne mogu ostvariti i ne žalite za njima. Tada načinite raspored svojih osnovnih troškova. Ne dirajte onu jednu desetinu koja puni vašu lisnicu. Neka to bude vaša velika želja koja se ispunjava. Radite na svom rasporedu, prilagođavajte ga sebi tako da vam pomaže. Neka on postane vaš najbliži suradnik u zaštiti lisnice koja se puni." Na to se jedan od učenika, odjeven u crveno-zlatnu halju, ustao i rekao: "Ja sam slobodan čovjek. Ja vjerujem da je moje pravo da uživam u svim lijepim stvarima života. Zato se bunim protiv ropstva rasporeda koji određuje koliko mogu potrošiti i na što. Mislim da bi mi to oduzelo previše zadovoljstva i ne bih bio ništa više od običnoga tovara koji nosi svoj teret." Njemu Arkad odgovori: "Tko će, moj prijatelju, odrediti tvoj raspored?" "Ja ću ga sam sebi odrediti", odgovori ovaj buntovno. "Reci, kada bi jedan tovar radio raspored svog posla, misliš da bi u njega uključio nošenje dragulja, sagova i teških poluga zlata? Nipošto. Uključio bi slamu, žito i vodu za put kroz pustinju. Svrha rasporeda je da pomogne vašoj lisnici da se popuni. Da vama pomogne da zadovoljite svoje osnovne potrebe i, koliko je to moguće, i ostale želje. Njegova je svrha da vam pomogne da shvatite koje su vaše najveće želje i da ih obranite od vaših sporednih želja. Poput blještavog svjetla u mraku pećine, vaš vam raspored pokazuje gdje vaša lisnica curi i omogućuje vam da to zaustavite i da kontrolirate svoje troškove radi konkretnih i pametnih ciljeva. To je dakle druga tajna: Planirajte svoje troškove kako biste imali novčiće kojima ćete platiti svoje osnovne troškove, svoje užitke te ispuniti svoje plemenite želje bez da potrošite više od devet desetina svoje plaće."

31

George S. Clason

TREĆA TAJNA Umnožite svoje zlato "Primijetite kako se vaša lisnica puni. Disciplinirali ste sebe da ostavite u njoj jednu desetinu svega što zaradite. Kontrolirali ste svoje troškove kako biste zaštitili svoje rastuće bogatstvo. Sada ćemo razmotriti načine na koje ćete svoje bogatstvo zaposliti i uvećati. Zlato u lisnici je ugodno posjedovati i ono godi ispaćenoj duši, ali ono ništa ne zarađuje. Zlato koje možemo steći od svojih prihoda samo je početak. Prihodi koji će nastati iz njega su oni koji će nam donijeti bogatstvo." Tako reče Arkad svojim učenicima na početku trećega dana. "Kako onda možemo zaposliti svoje zlato? Moje prvo ulaganje je bilo nesretno, jer izgubio sam sve. Pričat ću o tome kasnije. Moje prvo isplativo ulaganje bio je novac koji sam posudio čovjeku koji se zvao Aggar, izrađivač štitova. Jedan put godišnje on bi za svoj posao kupio velike količine bronce koju bi dovezli brodom preko mora. Kako mu je nedostajalo kapitala da plati trgovcima, posudio bi od onih koji su imali viška novčića. Bio je pošten čovjek. Svoj bi dug vraćao, skupa s velikodušnim kamatama, nakon što bi prodao svoje štitove. Svaki put kad bih mu posudio novac, dobio bih natrag i kamate koje bi mi on platio. Tako da ne samo da se moj kapital povećavao, već su se i prihodi od njega povećavali. Bilo je jako ugodno kada su se te svote vraćale u moju lisnicu. Kažem vam, učenici moji, čovjekovo bogatstvo nije u novcima koje nosi u svojoj lisnici; ono je u prihodu kojega čovjek stvori, u zlatnoj bujici koja neprestano pritječe u njegovu lisnicu i čini ju stalno punom. To je ono što svaki čovjek želi. To je ono što svatko od vas želi; prihod koji neprestano pritječe bez obzira na to da li radite ili putujete. Veliki sam prihod stekao. Tako velik da za mene kažu da sam jako bogat čovjek. Moja pozajmica Aggaru bila je moja prva lekcija o isplativom ulaganju. Stekavši mudrost iz tog iskustva, proširio sam svoje pozajmice i ulaganja. Najprije iz malobrojnih, a kasnije iz mnogobrojnih izvora, u moju je lisnicu pritjecala zlatna bujica

32


bogatstva koju sam mogao koristiti na koji sam god način htio. Dakle, od svoje sam skromne zarade stekao vojsku zlatnih robova, od kojih je svaki radio i zarađivao još više zlata. Kako su radili za mene, tako su i njihova djeca i njihove djece djeca radila za mene sve dok zarada njihovih udruženih snaga nije postala velika. Zlato se brzo povećava, ako mudro zarađujete kao što je prikazano u sljedećoj priči: Jedan je farmer, kada mu se rodio prvi sin, uzeo deset srebrnih novčića, odnio ih jednom zajmodavcu i zamolio ga da ih čuva za njegovog sina sve dok ovaj ne napuni dvadeset godina. To je zajmodavac i učinio, i složili su se da će kamata iznositi jednu četvrtinu vrijednosti novca za svake četiri godine. Farmer ga je zamolio, budući da je to bio novac namijenjen njegovom sinu, da kamate pridoda glavnici. Kada je dječak napunio dvadeset godina, farmer je ponovno otišao kod zajmodavca pitati ga za srebro. Ovaj mu je pojasnio da je svota bila uvećana za kamate na kamatu, tako da je početnih deset novčića srebra preraslo u trideset. Farmer je bio jako zadovoljan, a budući da sin nije trebao novce, farmer ih je ostavio kod zajmodavca. Kada je sin napunio pedeset godina, zajmodavac mu je isplatio sto šezdeset i sedam srebrnih novčića. Tako se u pedeset godina ulog kroz kamate uvećao gotovo sedamnaest puta. To je, dakle, treća tajna: svaki novčić zaposlite kako bi od njega nastali novi novčići, poput stada koje se stalno širi. Oni će vam pomoći da ostvarite prihod, bujicu bogatstva koja će stalno pritjecati u vašu lisnicu."

33

George S. Clason

ČETVRTA TAJNA Štitite svoje bogatsvo od gubitka "Nesreća voli blještavilo. Zlato u čovjekovoj lisnici mora se strogo nadzirati, inače je izgubljeno. Stoga je mudro da najprije osiguramo male svote i naučimo kako ih zaštiti prije nego nam Bogovi povjere veće." Tako reče Arkad četvrtoga dana svojim učenicima. "Svakoga vlasnika zlata povremeno dovode u iskušenje određene prilike u kojima se čini da će zaraditi velike svote novca ulažući u neke projekte. Vrlo često njegovi prijatelji i rođaci spremno ulaze u takva ulaganja pa tjeraju i njega da ih slijedi. Prvo razumno načelo ulaganja je sigurnost vašeg početnog kapitala. Je li mudro biti privučen većom zaradom ako pritom vaš početni kapital može biti izgubljen? Ja mislim da ne. Cijena rizika je mogući gubitak. Pažljivo obratite pozornost, prije nego se oprostite od svoga bogatstva, na jamstva da će vam ono biti sigurno vraćeno. Nemojte da vas zavedu vaše vlastite romantične želje o brzom stjecanju bogatstva. Prije nego posudite nekome novac, uvjerite se u njegovu sposobnost da vam ga vrati i njegovu reputaciju da će to učiniti, kako mu nezasluženo ne biste poklonili svoje teško stečeno bogatstvo. Prije nego uložite svoj novac u bilo koje područje, upoznajte se s opasnostima koje vrebaju. Moje je prvo ulaganje za mene bilo tragedija. Svoju brižno stečenu ušteđevinu povjerio sam ciglaru, Azmuru, koji je putovao dalekim morima i u Suru mi planirao kupiti rijetke dragulje Feničana. Njih smo po njegovom povratku trebali prodati i podijeliti zaradu. Feničani su hulje i prodali su mu komadiće stakla. Moje je bogatstvo bilo izgubljeno. Danas, moje bi mi iskustvo odmah reklo koliko je glupo povjeriti ciglaru da kupi dragulje. Stoga vam iz vlastitoga iskustva savjetujem: ne oslanjajte se previše na vlastitu mudrost kada povjeravate svoje bogatstvo. Puno je bolje da se pouzdate u one koji imaju iskustva u uspješnom poslovanju s novcem. Takvi se savjeti besplatno daju

34


onima koji ih traže i mogu biti jednako vrijedni kao i zlato koje želite uložiti. Ovo je, dakle, četvrta tajna, i od velike je važnosti ako ne želite da se vaša lisnica isprazni nakon što ste je napunili. Štitite svoje bogatstvo od gubitka tako što ćete ulagati samo tamo gdje je vaš temeljni kapital siguran, odakle ga možete povući ako želite i gdje ćete sigurno zaraditi veliki novac. Savjetujte se s mudrim ljudima. Opskrbite se savjetima onih koji imaju iskustva s isplativim ulaganjem zlata. Neka njihova mudrost čuva vaše blago od nesigurnih ulaganja."

PETA TAJNA Neka vaš dom bude dobar ulog "Ako čovjek odvoji devet dijelova svoje plaće od kojih živi i uživa u životu, i ako bilo koji od tih devet dijelova može pretvoriti u unosan ulog a da pritom ne radi na štetu svoje udobnosti, tada će njegovo bogatsvo rasti još brže." Tako reče Arkad svojim učenicima na petom satu. "Previše stanovnika Babilona podiže svoje obitelji u neuglednim četvrtima. Oni plaćaju pozamašne najamnine za sobe u kojima njihove žene nemaju niti malo mjesta za cvijeće, koje tako veseli žensko srce, a njihova se djeca nemaju gdje igrati osim na nečistim ulicama. Ničija obitelj ne može u potpunosti uživati u životu ako nema bar malo dvorište gdje se djeca mogu igrati i gdje žena može posaditi ne samo cvijeće već i povrće kojim će hraniti svoju obitelj. Čovjeku prija kada može pojesti smokvu s vlastitoga stabala i grožđe iz vlastitoga vinograda. Imati vlastiti dom i imati ga na mjestu za koje se sa zadovoljstvom brine, znači imati mir u srcu i veći polet. Stoga vam savjetujem da se pobrinete da imate krov nad glavom koji će štititi vas i vašu obitelj. Posjedovati dom nije van mogućnosti nijednoga dobronamjernoga čovjeka. Zar nije naš

35

George S. Clason

veliki kralj proširio zidove Babilona toliko da u njemu sada ima jako puno neiskorištene zemlje koja se može kupiti po iznimno povoljnoj cijeni? Također vam kažem, učenici moji, da zajmodavci rado uzimaju u obzir želje onih ljudi koji traže kuću i zemlju za svoje obitelji. Slobodno posudite novce u tako hvalevrijedne svrhe kao što su plaćanje ciglara ili zidara, ako ste pritom i sami skupili dobar dio potrebne svote za tu svrhu. Kada kuća bude izgrađena, zajmodavcu možete plaćati jednako redovito kao što ste plaćali stanodavcu. Budući će da će svaka uplata smanjivati vaš dug, nekoliko godina bit će dovoljno da vratite dug. Tada će vaše srce biti sretno zato što ćete posjedovati vrijedno imanje i vaš će jedini trošak biti porezi kralju. Također, vaša će dobra žena češće odlaziti na rijeku da bi prala vašu odjeću, kako bi svaki put na povratku mogla donijeti mijeh vode kojim će zaliti cvijeće." To su mnogi blagoslovi koje prima čovjek koji posjeduje svoju vlastitu kuću. I to će uvelike smanjiti njegove troškove života, ostavljajući veći dio njegove zarade za užitke i ispunjavanje njegovih želja. To je, dakle, peta tajna: Posjedujte

svoju kuću.

ŠESTA TAJNA Osigurajte si prihod za budućnost "Život svakoga čovjeka teče od njegovog djetinjstva prema njegovoj starosti. To je put s kojega nitko ne može skrenuti osim ako ga bogovi preuranjeno ne pozovu na drugi svijet. Zato i kažem da čovjeku dolikuje da si osigura odgovarajući prihod za dane koji dolaze, kada više neće biti tako mlad i da se pobrine za svoju obitelj kada više neće biti uz njih da im pruži utjehu i potporu. Ovo će vas predavanje podučiti kako da se opskrbite punom lisnicom kada vas vrijeme učini manje sposobnima za učenje." Tim se riječima Arkad obratio učenicima šesti dana.

36


"Čovjek koji, zahvaljujući svom razumijevanju zakona bogatstva, stekne rastući dodatni prihod, trebao bi razmišljati o tim budućim danima. Trebao bi planirati određena ulaganja ili zalihe koje bi godinama postojano trajale, a koje bi bile dostupne kada dođe vrijeme koje je tako mudro predvidio. Postoje različiti načini na koje čovjek može sigurno planirati svoju budućnost. Može pronaći neko skrovito mjesto i tamo zakopati svoje tajno bogatstvo. Ipak, bez obzira na to kako vješto ono bilo sakriveno, svejedno može postati plijenom lopova. Iz tih razloga ne preporučujem taj plan. Čovjek može kupiti kuće ili zemljište u tu svrhu. Ako su mudro odabrane u pogledu koristi i vrijednosti za budućnost, one su postojane u svojoj vrijednosti i njihova zarada ili prodaja će dobro poslužiti svrsi. Čovjek može povjeriti malu svotu posuđivaču novca i povećavati ju u redovnim razmacima. Kamate koje bi posuđivač novca pridodao uvelike bi uvećale početni ulog. Poznajem proizvođača sandala, koji se zove Ansan, koji mi je nedavno objasnio da je osam godina svaki tjedan svom posuđivaču novca povjeravao dva srebrna novčića. Posuđivač mu je nedavno isplatio svotu koja ga je jako obradovala. Ukupan iznos njegovih malih uplata s kamatama po uobičajenoj jednoj četvrtini njihove vrijednosti za svake četiri godine sada se pretvorio u tisuću i četrdeset srebrnih novčića. Ja sam ga zdušno ohrabrio da nastavi i dalje, pokazavši mu da ako u idućih dvanaest godina nastavi sa svojim redovitim uplatama od samo dva srebrna novčića tjedno, posuđivač novca će mu onda dugovati četiri tisuće srebrnih novčića, što je vrijedna zaliha do kraja njegova života. Dakle, ako takva mala redovita uplata može dovesti do tako isplativih rezultata, nijedan čovjek sebi ne smije dopustiti da ne osigura bogatstvo za svoju starost i zaštitu za svoju obitelj, bez obzira na to kolika su njegova primanja ili ulaganja. Volio bih reći malo više o tome. U mojoj glavi živi nada da će jednoga dana pametni ljudi stvoriti plan koji će biti osiguranje u slučaju smrti, i to tako što će mnogi ljudi redovito uplaćivati male svote, dok će ukupan prihod biti lijepa svota za obitelj svakoga čovjeka koji pređe u drugi svijet. To je nešto što vidim kao jako poželjno i što bih mogao toplo preporučiti. Ali danas to nije

37

George S. Clason

moguće ostvariti. Moralo bi biti stabilno poput kraljevog postolja. Ipak, osjećam da će jednoga dana takav plan biti moguć i da će mnogim ljudima biti blagoslov, jer će i prva mala uplata priskrbiti dovoljno bogatstva za obitelj člana koji premine. Ali, budući da živimo u sadašnjosti, a ne u budućnosti, moramo iskoristiti sva ona sredstva i načine postizanja cilja koja nam stoje na raspolaganju. Stoga svim ljudima preporučujem da se uz pomoć naših mudrih i promišljenih metoda osiguraju od tanke lisnice u svojim zrelim godinama. Jer tanka je lisnica čovjeku koji više nije u stanju zarađivati i njegovoj obitelji prava tragedija." To je, dakle, šesta tajna: Unaprijed se pobrinite za svoje potrebe u starosti i zaštitu svoje obitelji."

SEDMA TAJNA Povećajte svoju mogućnost za zaradu "Danas ću vam, dragi učenici, pričati o jednoj od najvažnijih tajni bogatstva. Ipak, neću pričati o zlatu već o vama, o ljudima u šarenoj odjeći koji sjede ispred mene. Pričat ću vam o onim stvarima u životima ljudi koje rade u korist ili protiv njihovog uspjeha." Tim se riječima Arkad obratio svojim učenicima na početku sedmoga dana. "Ne tako davno došao je k meni jedan mladić želeći posuditi novac. Kada sam ga upitao za što treba novac, objasnio mi je da je njegova plaća nedovoljna da pokrije njegove troškove. Rekao sam mu da to nije dobra preporuka za posuđivača novca, budući da nije posjedovao višak prihoda od kojega bi mogao otplatiti dug. 'Ono što ti trebaš, mladiću,' rekao sam mu, 'je zaraditi više novaca. Što ti činiš kako bi povećao svoju zaradu?' 'Sve što mogu', odgovori on. 'Šest puta u dva mjeseca zamolio sam svoga gazdu da mi poveća plaću, ali bezuspješno. Nisam mogao ići češće od toga.' Mi se možemo smijati njegovoj naivnosti, iako je on posjedovao

38


jedan od najvažnijih uvjeta za povećanje zarade. U sebi je nosio žarku želju da zaradi više; časnu i hvalevrijednu želju. Ono što prethodi postignuću je želja. Vaše želje moraju biti snažne i konkretne. Općenite želje su samo slaba htjenja. Čovjeku malo vrijedi ako želi postati bogat. Čovjek koji želi pet zlatnih novčića, ima opipljivu želju koju može provesti u djelo. Nakon što je svoju želju za pet zlatnih novčića podupro snagom volje da to i ostvari, uskoro će pronaći slične načine kako da zaradi deset novčića, a onda dvadeset novčića, i gle, uskoro je bogat. Učeći se kako da ostvari svoju malu konkretnu želju, naučio je samoga sebe ostvarivati i veće želje. To je proces kojim se gomila zlato: najprije u malim količinama, a zatim, kako čovjek više uči i postaje sposobniji, tako gomila sve veće bogatstvo. Želje moraju biti jednostavne i konkretne. One idu protiv samih sebe ako su mnogobrojne, komplicirane ili izvan čovjekove sposobnosti da ih ostvari. Kako se čovjek usavršava u svom zanimanju, tako se i njegova sposobnost zarade povećava. Kada sam bio siromašni pisar koji je svaki dan zarađivao nekoliko bakrenih novčića, primijetio sam da su ostali radnici koji su radili više od mene bili i plaćeni više. Zato sam odlučio da neću dopustiti nikome da bude bolji od mene. Niti mi je trebalo dugo da otkrijem razlog njihovog većeg uspjeha. Više zainteresiranosti za posao, više koncentracije u radu, više upornosti i truda, i gle, samo je nekoliko ljudi u jednom danu moglo ispisati više natpisa od mene. Uskoro su moje sposobnosti bile nagrađene, a da nisam tražio povišicu. Što više mudrosti posjedujemo, to više možemo zaraditi. Čovjek koji želi naučiti više o svom poslu, bit će bogato nagrađen. Ako je obrtnik, morat će naučiti metode i tehnike onih najsposobnijih iz svoga zanata. Ako se bavi zakonom ili liječenjem, morat će se savjetovati i razmijeniti znanje s ostalima iz svoje struke. Ako je trgovac, morat će stalno tražiti bolju robu koju će prodavati po povoljnoj cijeni. Rad ljudi stalno se mijenja i poboljšava zato što pametni ljudi žele povećati svoje sposobnosti kako bi mogli bolje služiti onima o čijoj zaštiti ovise. I zato svim ljudima savjetujem da budu u prvim redovima napretka i da ne stoje na mjestu, ako žele napredovati. Mnoge stvari obogaćuju čovjekov život korisnim iskustvima. Ako

39

George S. Clason

sam sebe poštuje, čovjek mora napraviti slijedeće stvari: Mora platiti svoje dugove najbrže što može, ne kupujući ono što nije u stanju platiti. Mora se pobrinuti za članove svoje obitelji kako bi oni lijepo mislili i govorili o njemu. Mora napraviti svoju oporuku, kako bi, u slučaju da ga bogovi pozovu, bila moguća pravedna i časna podjela njegove imovine. Mora imati suosjećanja prema onima kojima je teško i koji su pogođeni nesrećom i pomoći im. Mora biti pažljiv prema svojim bližnjima. Stoga je sedma i posljednja tajna: njegujte svoje sposobnosti, učite i postanite pametniji, postanite vještiji, ponašajte se s poštovanjem prema sebi. Tako ćete steći vjeru u sebe, vjeru da možete ostvariti svoje pažljivo odabrane želje.

To je dakle sedam tajni, koje, iz iskustva dugog i uspješnog života preporučam svim ljudima koji žele steći bogatsvo. Više je zlata u Babilonu, dragi moji učenici, nego što ste vi uopće u stanju zamisliti. Ima ga u izobilju. Sada idite i upotrijebite ovu mudrost kako biste mogli napredovati i steći bogatstvo, što je vaše pravo. Idite i širite tu mudrost kako bi svaki časni podanik njegovoga veličanstva mogao slobodno uživati u obilnom bogatstvu našeg voljenog grada."

40

Upoznajte božicu sreće Ako čovjek ima sreće, nemoguće je predvidjeti dokle ona seže. Bacite ga u Eufrat i on će izroniti s biserom u ruci.

- Babilonska poslovica

Želja za srećom je univerzalna. Ona je u grudima stanovnika staroga Babilona prije četiri tisuće godina bila jednako snažna kao i u srcima ljudi danas. Svi se mi nadamo da smo miljenici hirovite božice sreće. Postoji li način kako upoznati i privući njenu ugodnu pažnju i njene velikodušne usluge? Postoji li način kako privući sreću? To je upravo ono što su stanovnici starog Babilona željeli doznati. To je upravo ono što su odlučili otkriti. Oni su bili lukavi ljudi i oštroumni mislioci. To objašnjava zašto je njihov grad postao najbogatijim i najmoćnijim gradom onog vremena. U toj dalekoj prošlosti, oni nisu imali ni škole ni fakultete. Ipak, imali su jedno mjesto za učenje i to vrlo praktično. Među visokim građevinama Babilona nalazio se hram koji se po važnosti mjerio s kraljevom palačom, visećim vrtovima i hramovima bogova. Rijetko ćete naći da se spominje u povijesnim knjigama, ali je unatoč tome imao veliku ulogu u ono vrijeme. To je bio hram učenja gdje su mudrost prošlosti tumačili učitelji volonteri i gdje su se aktualne teme raspravljale na otvorenim forumima. Unutar zidina hrama svi su ljudi bili ravnopravni. Najsiromašniji rob mogao je nekažnjeno polemizirati s princem iz kraljevske kuće. Među mnogima koji su posjećivali hram učenja bio je i jedan imućan mudar čovjek zvan Arkad, kojega su prozvali najbogatijim čovjekom u Babilonu. On je imao svoju posebnu dvoranu gdje su se gotovo svake večeri okupljale velike skupine muškaraca, 41

George S. Clason

neki stariji, neki jako mladi, ali većina sredovječni, kako bi razgovarali i raspravljali o zanimljivim temama. Pogledajmo jesu li znali kako privući sreću. Sunce je poput velike crvene plamene kugle upravo izašlo trepereći kroz izmaglicu pustinjske prašine kada je Arkad došao do podija. Već je osamdesetak ljudi čekalo na njegov dolazak, sjedeći na malim tepisima raširenima po podu. Pristizalo ih je još. "O čemu ćemo danas razgovarati?" upitao je Arkad. Nakon kraće stanke, obratio mu se jedan visoki tkalac. "Ja imam temu o kojoj bih volio da se priča, ali oklijevam ju ponuditi zato što se bojim da ne ispadnem smiješan pred vama, Arkade, i pred mojim dobrim prijateljima koji su ovdje." Nakon što su ga Arkad i ostali nagovorili, on nastavi: "Danas sam imao sreće jer sam pronašao lisnicu u kojoj je bilo zlatnih novčića. Moja je velika želja da i dalje imam sreće. Budući da osjećam da svi ljudi dijele tu moju želju, predlažem da razgovaramo o tome kako privući sreću ne bi li otkrili načine na koje ju čovjek može privući sebi." "Upravo je ponuđena veoma zanimljiva tema," komentirao je Arkad, "i te kako vrijedna naše rasprave. Nekim ljudima sreća donese slučajnu priliku koja, poput nesreće, može zadesiti čovjeka bez svrhe ili razloga. Drugi pak vjeruju da sreću potiče naša najdarežljivija božica, Aštar, koja željno čeka nagraditi bogatim darovima one koji joj se sviđaju. Recite, prijatelji moji, hoćemo li pokušati otkriti postoje li sredstva kojima možemo navesti sreću da posjeti svakoga od nas?" "Da! Da! I te kako!" odgovorila je velika skupina zainteresiranih slušatelja. Na to je Arkad nastavio: "Za početak naše rasprave poslušajmo najprije one među vama koji su imali slična ugodna iskustva poput tkalca koji je slučajno, bez truda, došao do vrijednoga bogatstva." Nastala je tišina u kojoj su svi gledali naokolo čekajući da netko nešto kaže, ali nije nitko. "Što, zar nema takvih?" upita Arkad. "Onda mora da se ta sreća zaista rijetko događa. Tko će nam sada predložiti gdje da nastavimo našu potragu?"

42


"Ja ću to učiniti", rekao je lijepo odjeveni mladić, dižući se na noge. "Kada čovjek priča o sreći, nije li prirodno da njegove misli odmah skrenu prema kockarskom stolu? Ne nalazimo li tamo mnoge ljude koji traže uslugu božice u nadi da će ih blagosloviti bogatim dobitkom?" Kada je sjeo na svoje mjesto, netko mu je doviknuo: "Nemoj stati! Nastavi priču! Reci nam, jesi li ti pridobio naklonost božice na kockarskom stolu? Je li okrenula kocke tako da si napunio svoju lisnicu ili je dopustila da drugi zgrću tvoje teško zarađeno srebro?" Mladić se dobronamjerno nasmiješio, a zatim odgovorio: "Nije me sram priznati da je izgledalo kao da nije ni znala da sam tamo. A što je s vama ostalima? Jeste li je ikada sreli na takvim mjestima kako bi bacila kocke u vašu korist? Željni smo čuti i učiti." "Pametan početak", ubacio se Arkad. "Sastali smo se ovdje kako bismo razmotrili sve strane svakoga pitanja. Kada bi zanemarili kockarnicu, to bi značilo da smo previdjeli instinkt koji je zajednički svim ljudima, ljubav prema riskiranju s malim iznosom srebra u nadi dobivanja mnogo zlata." "To me podsjeća na jučerašnju utrku", rekao je drugi slušatelj. "Ako božica posjećuje kockarnice, svakako ne propušta ni utrke gdje pozlaćene kočije i zapuhani konji nude mnogo više uzbuđenja. Reci nam iskreno, Arkade, je li ti ona jučer prišapnula da se kladiš na one sive konje iz Niniva? Ja sam stajao odmah iza tebe i nisam mogao vjerovati svojim ušima kada sam čuo da se kladiš na njih. Ti znaš jako dobro kao i svi mi da nijedan tim u cijeloj Asiriji ne može pobijediti naše drage riđane u poštenoj utrci. Je li ti božica prišapnula da se kladiš na sive?" Arkad se blago nasmiješio na to bockanje. "Iz kojeg razloga mi smatramo da je dobra božica toliko zainteresirana za bilo čiju okladu? Za mene je ona božica ljubavi i dostojanstva kojoj je užitak pomagati onima kojima je potrebno i nagraditi one koji to zaslužuju. Ja nju ne pokušavam naći za kockarskim stolovima ili na utrkama gdje ljudi gube više zlata nego što ga dobivaju, već na drugim mjestima gdje je ono što ljudi čine vrednije i dostojnije nagrade. U obrađivanju zemlje, u poštenom trgovanju, u svim ljudskim poslovima leži šansa da se ostvari zarada kroz vlastite napore i djela. Čovjek možda neće biti nagrađen svaki put, jer ponekad će njegove prosudbe možda biti krive, a drugi put će

43

George S. Clason

možda vjetrovi i vrijeme uništiti njegove napore. Ipak, ako bude ustrajan, obično može očekivati ostvarenje svoje zarade. To je zato što su šanse za zaradu uvijek na njegovoj strani. Ali kada čovjek igra igre, situacija je obratna zato što su šanse za zaradu uvijek protiv njega i uvijek na strani onoga koji igru vodi. Igra je tako uređena da uvijek favorizira onoga koji ju vodi. On planira ostvariti veliku zaradu od novca koji su uložili igrači. Malo igrača shvaća koliko je sigurna zarada onog koji vodi igru i koliko su nesigurne njihove šanse za pobjedu. Na primjer, pogledajmo uloge na kocku. Svaki put kada je bačena, mi se kladimo na to koja će strana biti okrenuta prema gore. Ako se okrene crvena strana, vlasnik igre plaća nam četiri puta onoliko za koliko smo se kladili. Ali ako bilo koja druga od pet strana bude okrenuta prema gore, mi gubimo okladu. Tako nam brojevi pokazuju da za svako bacanje imamo pet šansi za gubitak, ali budući da crvena donosi četiri puta više, imamo četiri šanse za dobitak. U jednoj noći, vlasnik igre može očekivati da će zadržati kao svoju zaradu jednu petinu svih uloženih novčića. Može li čovjek očekivati nešto više od povremene pobjede kada je sve uređeno tako da on izgubi jednu petinu svih svojih oklada?" "Ipak, neki ljudi ponekad dobiju velike svote", javio se netko od prisutnih. "Istina, dobiju", nastavio je Arkad. "Uzimajući to u obzir, pitam se da li novac dobiven na taj način donosi trajnu vrijednost onima koji su imali takvu sreću. Među mojim poznanicima su mnogi uspješni ljudi Babilona, ali među njima ne mogu navesti ni jednoga koji je započeo svoj uspjeh na takav način. Vi koji ste se večeras okupili ovdje poznajete mnogo više naših imućnih sugrađana. Ja bih volio znati koliko naših uspješnih građana može zahvaliti kockarnicama za početak svoga uspjeha. Svatko od vas mogao bi spomenuti jednu takvu osobu. Što kažete?" Nakon duže pauze, jedan šaljivac je dobacio: "Uključuje li vaše pitanje i one koji vode igru?" "Ako se ne možete sjetiti nikog drugog", odgovorio je Arkad. Ako se nitko od vas ne može sjetiti bilo koga drugoga, što je s vama? Ima li možda među nama upornih pobjednika koji oklijevaju priznati takav izvor zarade? Čini se da ne tražimo sreću na mjestima koje posjećuje božica", nastavio je on. "Stoga istražimo

44


ostala područja. Nismo ju našli u pronalaženju izgubljenih lisnica. Niti smo ju našli za kockarskim stolom. Što se tiče utrka, moram priznati da sam izgubio daleko više novaca nego što sam ih ikada dobio. Sada predlažem da uzmemo u obzir naše zanate i poslove. Nije li prirodno da nakon što zaključimo unosan posao to ne smatramo srećom već samo nagradom za naš trud? Ja sam sklon vjerovati da mi možda ispuštamo iz vida darove božice. Možda nam ona uistinu pomaže kada mi ne cijenimo njezinu velikodušnost? Tko želi nastaviti raspravu?" Na to se ustao jedan stariji trgovac, gladeći svoju finu bijelu halju. "S vašim dopuštenjem, cijenjeni Arkade i moji prijatelji, imam jedan prijedlog. Ako mi, kako vi kažete, dugujemo svoj poslovni uspjeh svojoj marljivosti i sposobnosti, zbog čega ne bismo uzeli u obzir uspjehe koje smo zamalo postigli, ali su nam izmakli? Oni bi, da su se dogodili, bili rijetki primjeri sreće. Ali, budući da se nisu ostvarili, ne možemo ih smatrati svojim pravednim nagradama. Siguran sam da mnogi ljudi ovdje mogu posvjedočiti takva iskustva." "To je mudar pristup", složio se Arkad. "Kome je od vas sreća bila na dohvat ruke i nestala pred očima?" Mnogi su podigli ruku, među njima i trgovac. Arkad mu je dao znak da počne pričati. "Budući da si ti predložio ovaj pristup, najprije bismo voljeli čuti tebe." "Rado ću podijeliti s vama jednu priču," nastavio je on, "koja pokazuje kako se sreća može približiti čovjeku i kako joj glupo on može dopustiti da pobjegne, na svoju žalost i gubitak. Prije mnogo godina, kad sam bio mladić, upravo vjenčan i zaposlen, jednoga mi je dana došao otac i gorljivo me stao moliti da se upustim u jedan posao. Sin njegovog dobrog prijatelja primijetio je jedan neobrađeni komad zemlje nedaleko vanjskih zidina našega grada. Nalazio se visoko iznad kanala gdje nije dopirala voda. Skovao je plan da kupimo taj komad zemlje, izgradimo troja velika vodena kola koja bi pokretali volovi i tako podignemo potrebnu vodu do plodnog tla. Nakon što bismo to napravili, podijelili bismo posjed u manje dijelove i prodavali stanovnicima grada za uzgoj biljaka.

45

George S. Clason

Sin očevog prijatelja nije posjedovao dovoljno zlata da bi se upustio u takav pothvat. Poput mene, bio je mlad čovjek koji je pristojno zarađivao. Njegov je otac, kao i moj, imao veliku obitelj i mala primanja. Stoga je odlučio zainteresirati grupu ljudi da uđu s njim u taj pothvat. Grupa se trebala sastojati od dvanaestorice, od kojih je svaki trebao zarađivati novac i pristati na odvajanje jedne desetine svoje plaće za pothvat sve dok zemlja ne bude spremna za prodaju. Tada bi zaradu pošteno podijelili razmjerno s novcem koji su uložili. 'Ti si, sine moj,' rekao mi je otac, 'sada mladi muškarac. Moja je žarka želja da ti počneš graditi vrijedno imanje za sebe kako bi te jednoga dana u društvu poštovali. Želim vidjeti kako izvlačiš pouku iz nepromišljenih grešaka tvoga oca.' 'Ja to želim svim srcem, oče', odgovorih mu. 'Tada ti savjetujem slijedeće. Učini ono što sam ja trebao učiniti u tvojim godinama. Od svoje plaće odvajaj jednu desetinu kako bi ju uložio u nešto korisno. S tom jednom desetinom svoje plaće i onim što ćeš od toga zaraditi možeš sebi, prije nego dođeš u moje godine, prikupiti vrijedan imetak.' 'Mudro govoriš, oče. Žarko želim bogatstvo. Ali jako je puno stvari na koje odlazi moja plaća. Stoga oklijevam napraviti onako kako mi ti savjetuješ. Mlad sam. Ima još puno vremena.' 'Tako sam i ja mislio u tvojim godinama. Ali gle, mnogo je godina prošlo, a ja nisam ni na početku.' 'Mi živimo u drugom vremenu, oče. Ja ću izbjeći tvoje greške.' 'Prilika stoji pred tobom, sine moj. Nudi ti se šansa koja te može dovesti do bogatstva. Molim te, ne čekaj. Idi već sutra kod sina moga prijatelja i dogovori se s njim da izdvajaš jednu desetinu svoje plaće za to ulaganje. Idi odmah ujutro. Šansa nikoga ne čeka. Danas je tu; sutra je nema. I zato, ne čekaj!' Unatoč savjetu moga oca, ja sam oklijevao. Bilo je prelijepih novih halja koje su nedavno donijeli trgovci s Istoka, halja tako raskošnih i lijepih da smo moja dobra supruga i ja smatrali da svatko mora posjedovati po jednu. Kada bih ja pristao na davanje jedne desetine svoje plaće za onaj pothvat, mi bismo se morali odreći tih i ostalih užitaka za

46


kojima smo žudjeli. Odgađao sam donošenje odluke sve dok nije bilo prekasno, na moju veliku žalost. Pothvat se pokazao mnogo unosnijim nego što je to itko mogao pretpostaviti. To je moja priča, koja pokazuje kako sam dopustio da mi sreća pobjegne.

"U ovoj priči vidimo kako sreća čeka onog čovjeka koji prihvaća nove prilike", komentirao je jedan crnomanjasti čovjek iz pustinje. "Da bi se izgradio imetak, uvijek se od nečega mora početi. Taj početak može biti samo nekoliko srebrnih ili zlatnih novčića koje čovjek odvoji od svoje plaće za svoje prvo ulaganje. Ja sam osobno vlasnik mnogih stada. Sa svojim sam stadima započeo još dok sam bio dječak, kada sam jednim srebrnim novčićem kupio mlado tele. To je, kao početak moga bogatstva, bilo od velike važnosti za mene. Prvi korak koji poduzmete u stvaranju svoga imetka najveća je sreća koja vas može zadesiti. Taj prvi korak je za sve ljude jako važan zato što vas od ljudi koji zarađuju vlastitim radom mijenja u ljude koji ubiru prihode od zarade svoga zlata. Neki, srećom, to shvate još dok su mladi te zato i nadmaše u financijskom uspjehu one koji to shvate kasnije ili pak one nesretnike, poput oca našega trgovca, koji to nikada ne shvate. Da je naš prijatelj trgovac poduzeo pravi korak u svojoj mladosti, kada mu se ukazala prilika, danas bi uživao u mnogo više zemaljskih dobara. "Hvala vam! Ja bih također želio nešto reći", ustao je neki stranac. "Ja sam Sirijac. Ne pričam vaš jezik tako dobro. Želio bih ovog prijatelja trgovca nazvati jednim imenom. Možda vam se to neće učiniti pristojnim. Ipak, ja ga želim tako nazvati. Ali, nažalost, ne znam vašu riječ za to. Ako ju kažem na sirijskom, nećete me razumjeti. I zato, molim vas dobri ljudi, neka mi netko kaže pravi naziv koji vi imate za čovjeka koji odlaže one stvari koje za njega mogu biti dobre." "Otezalo", dodao je netko. "To je on", poviknuo Sirijac, uzbuđeno mašući rukama. "On ne prihvaća priliku kada mu se ukaže. On čeka. Kaže da je trenutno previše zaokupljen. Uskoro ću popričati s njim. Šansa, ona neće čekati tako sporog tipa. Ona misli da čovjek, koji želi biti sretan, mora koračati brzo. Svaki čovjek koji ne korača brzo kada mu se

47

George S. Clason

ukaže prilika, veliko je otezalo poput našeg prijatelja trgovca." Trgovac je ustao i prijateljskim naklonom odgovorio na smijeh koji se proširio prostorijom. "Divim ti se strance koji si došao u naš grad, što se usudiš reći istinu. A sad čujmo još neku priču o propuštenim prilikama. Tko nam ima ispričati još neko iskustvo?" upitao je Arkad. "Ja imam", odgovorio je jedan sredovječni muškarac u crvenoj halji. "Ja kupujem životinje, uglavnom deve i konje. Ponekad kupujem i ovce i koze. Priča koju ću vam sada ispričati istinita je i govori o tome kako mi se prilika ukazala jedne noći kada sam je najmanje očekivao. Možda sam joj zato i dopustio da pobjegne. To ćete vi prosuditi. Vraćajući se jedne večeri u grad nakon obeshrabrujućeg desetodnevnog putovanja po pustinji u potrazi za devama, veoma sam se razljutio kada sam vrata grada našao zatvorenima i zaključanima. Dok su moji robovi podizali šatore prije spavanja, a nakon oskudne večere, prišao mi je jedan stariji farmer koji se, poput nas, našao pred zaključanim vratima. 'Poštovani gospodine,' obratio mu se, 'po vašem izgledu zaključujem da ste kupac. Ako je tako, bilo bi mi jako drago kada biste kupili najbolja stada ovaca koja sam upravo dovezao. Nažalost, moja dobra žena leži jako bolesna s temperaturom. Moram se vratiti što prije. Kupite moje ovce kako bismo moji robovi i ja mogli žurno otputovati nazad.' Bilo je tako mračno da nisam mogao vidjeti njegovo stado, ali sam po blejanju shvatio da ima mnogo ovaca. Budući da sam deset dana potrošio u potrazi za devama koje nisam mogao pronaći, bilo mi je drago što se mogu pogađati s njim. U svojoj žurbi ponudio je jako povoljnu cijenu. Prihvatio sam pogodbu, dobro znajući da će ujutro moji robovi provesti stado kroz vrata grada i prodati ih po većoj cijeni. Kada je pogodba bila zaključena, pozvao sam svoje robove da donesu baklje kako bi mogli pobrojati stado za koje je farmer rekao da broji devet stotina. Neću vas opterećivati, dragi prijatelji, s opisom teškoća koje smo imali dok smo pokušavali prebrojati toliko žednih, nemirnih ovaca. To se

48


pokazalo neostvarivim zadatkom. Stoga sam farmera obavijestio da ću ih prebrojati po danu i da ću mu ih onda platiti. 'Molim vas, poštovani gospodine,' preklinjao me, 'platite mi samo dvije trećine cijene večeras kako bih mogao krenuti na put. Ostavit ću vam svog najpametnijeg i najobrazovanijeg roba da vam pomogne da ih ujutro prebrojite. On je pouzdan i njemu možete platiti ostatak.' Ali ja sam bio tvrdoglav i odbio sam mu platiti te večeri. Idućega jutra, prije nego sam se probudio, gradska vrata su se otvorila i četiri su kupca izjurila u potrazi za stadima. Bili su jako zainteresirani i spremni platiti velike svote zato što je gradu prijetila opsada, a hrane nije bilo dovoljno. Gotovo je tri puta veću cijenu od one koju je ponudio meni dobio farmer za stado. Tako mi je rijetka sreća promakla."

"To je veoma neobična priča", komentirao je Arkad. "Što možemo iz nje naučiti?" "Možemo naučiti da je mudro platiti odmah nakon što se uvjerimo da smo sklopili povoljnu pogodbu", reče jedan stari izrađivač sandala. "Ako je pogodba dobra, tada ti treba zaštita od vlastite slabosti jednako kao i zaštita od drugog čovjeka. Mi smrtnici smo kolebljivi. Nažalost, moram reći da smo skloniji mijenjati svoje mišljenje kada smo u pravu nego kada smo u krivu. Kada smo u krivu, zaista smo tvrdoglavi. Kada smo u pravu, skloni smo kolebanju i dopuštamo da nam prilika promakne. Moja prva prosudba je najbolja. Ipak, uvijek mi je teško prisiliti samoga sebe da nastavim s dobrom pogodbom kada ju sklopim. I zato, kao zaštitu od vlastite slabosti, odsada pa na dalje odmah plaćam. To bi me trebalo poštedjeti kasnijeg kajanja zbog sreće koja je mi je promakla." "Hvala ti! Volio bih ponovno nešto reći." Sirijac je ponovno ustao. "Te su priče veoma slične. Svaki put prilika proleti iz nekog razloga. Svaki put ona dođe otezalu, donoseći mu dobar plan. Svaki put on oklijeva, ne kaže: 'Sada je najbolje vrijeme, učinit ću to brzo.' Kako ljudi mogu uspjeti na taj način?" "Mudro govoriš, prijatelju moj", odgovorio je kupac. "Sreća je pobjegla od otezala u obje priče. Ali to nije ništa čudno. Duh otezanja je u svim ljudima. Priželjkujemo bogatstvo, a ipak nas duh otezanja u nama često tjera da na različite načine

49

George S. Clason

odugovlačimo kad se pred nama ukaže prilika. Kada ga poslušamo, mi postajemo svoji najveći neprijatelji. U svojim mladim danima nisam poznavao tu riječ u kojoj naš prijatelj Sirijac tako uživa. Najprije sam mislio da je moja loša prosudba kriva što sam izgubio mnoge unosne poslove. Kasnije sam to pripisao svojoj tvrdoglavosti. Naposljetku sam shvatio što je to uistinu - navika bespotrebnog odugovlačenja gdje se tražilo djelovanje, odlučno i pravovremeno djelovanje. Kako sam ju mrzio kada se njezin pravi karakter razotkrio. Sa žestinom divljega magarca upregnutog u kočiju, oslobodio sam se okova toga neprijatelja na mom putu prema uspjehu. "Hvala ti! Htio sam postaviti pitanje gospodinu trgovcu", kaže Sirijac. "Ti nosiš lijepe halje, za razliku od siromašnih ljudi. Ti pričaš poput uspješnoga čovjeka. Reci nam, poslušaš li danas duh otezala kada ti šapuće?" "Poput našeg prijatelja kupca, ja sam također trebao prepoznati i pobijediti otezanje", odgovori trgovac. "Doživljavao sam otezanje kao neprijatelja koji je stalno vrebao i čekao da osujeti moja postignuća. Priča koju sam ispričao samo je jedna od mnogih sličnih primjera koji bi mogli posvjedočiti o tome kako je otezanje otjeralo moje prilike. Jednom, kada prepoznate otezanje, nije se teško savladati. Nijedan čovjek ne dopušta svjesno lopovu da ukrade njegove posude sa žitom. Niti bilo koji čovjek svjesno dopušta neprijatelju da mu otjera mušterije i otme mu zaradu. Jednom kada sam prepoznao ta djela otezanja, odlučno sam im se suprotstavio. Tako bi svaki čovjek trebao ovladati svojim duhom otezanja prije nego poželi dijeliti bogatstvo Babilona. Što kažeš, Arkade? Budući da si ti najbogatiji čovjek u Babilonu, mnogi te smatraju i najsretnijim. Slažeš li se sa mnom da nijedan čovjek ne može u punoj mjeri postići uspjeh sve dok ne uništi duh otezanja u sebi?" "Upravo je tako kako govoriš", potvrdio je Arkad. Tijekom svog dugog života gledao sam generacije za generacijama kako hodaju stazama trgovine, znanosti i učenja koje vode do uspjeha u životu. Prilike su se ukazivale svim tim ljudima. Neki su svoje zgrabili i ustrajno se posvetili ispunjavanju svojih najdubljih želja, ali većina je oklijevala, posrtala i zaostajala." Arkad se okrenuo prema tkalcu. "Ti si predložio da pričamo o

50


sreći. Reci nam sada što ti misliš o toj temi?" "Ja sada sreću vidim u drugom svijetlu. Mislio sam da je ona nešto najbolje što se može dogoditi čovjeku bez truda s njegove strane. Sada shvaćam da takvi događaji nisu nešto što čovjek može sebi privući. Iz našega sam razgovora naučio da ako želimo sreću privući sebi, moramo iskoristiti prilike koje nam se pružaju. Stoga ću se u budućnosti truditi, kada mi se te prilike ukažu, iskoristiti ih na najbolji mogući način." "Ti si dobro shvatio istine koje su proizašle iz naših diskusija", reče Arkad. "Sreću, kao što vidimo, često prati prilika, a rijetko dolazi drugačije. Naš bi prijatelj trgovac pronašao veliku sreću da je prihvatio priliku koju je dobra božica stavila pred njega. Naš bi prijatelj kupac, također, uživao u sreći da je prihvatio kupnju stada i prodao ga po tako dobroj cijeni. Mi smo započeli raspravu kako bismo otkrili sredstva kojima sebi možemo privući sreću. Mislim da smo pronašli način. Obje su priče pokazale kako sreća ide uz šansu. Tu leži istina koju mnoge slične priče o sreći, nađenoj ili izgubljenoj, ne bi mogle promijeniti. Istina je slijedeća: sreća se može privući prihvaćanjem šanse. Oni koji su spremni zgrabiti prilike koje će im poboljšati život, privlače božicu sreće. Ona želi pomoći onima koji joj se sviđaju. Najviše joj se sviđaju poduzetni ljudi. "Poduzetnost će te dovesti do uspjeha koji priželjkuješ."

BOŽICA SREĆE VOLI PODUZETNE LJUDE

51


Pet zakona zlata "Vreća puna zlata ili glinena ploča na kojoj su urezane riječi mudrosti; da možete birati, što biste odabrali?" Kraj treperavog svjetla pustinjske vatre preplanula lica učenika znatiželjno su zasjala. "Zlato, zlato", uglas reče njih dvadeset sedam. Stari Kalabab se znalački nasmiješi. "Čujte", nastavi, podižući ruku. "Slušajte divlje pse u noći. Oni zavijaju i cvile zato što umiru od gladi. Vi ih nahranite, i što oni naprave? Potuku se i prave se važni. Zatim se opet još malo tuku i prave važni ne misleći na sutra koje će sigurno doći. Tako je i s ljudima. Dajte im da biraju između zlata i mudrosti - i što će napraviti? Zanemarit će mudrost i spiskati zlato. Sutradan će cviljeti zato što nemaju više zlata. Zlato je rezervirano za ljude koji poznaju njegove zakone i koji po njima postupaju." Kalabab je omotao svoju bijelu halju oko mršavih nogu zato što je puhao hladan vjetar. "Budući da ste me odano služili tijekom našeg dugog putovanja, dobro se brinuli za moje deve, hodali po vrućem pustinjskom pijesku ne žaleći se, budući da ste se hrabro borili protiv lopova koji su me htjeli opljačkati, noćas ću vam ispričati priču o pet zakona zlata, priču kakvu još nikada niste čuli. Slušajte dobro i pažljivo riječi koje ću vam reći, jer ako shvatite njihovo značenje i poslušate ih, u danima koji dolaze bit ćete veoma bogati." Znakovito je zastao. Na plavetnilu iznad njih zvijezde su blistavo sjajile na kristalno čistom nebu Babilonije. Iza njihovih leđa izranjali su izblijedjeli šatori koje su čvrsto zategnuli radi mogućih pustinjskih oluja. Pored šatora su se nalazile uredno posložene bale robe prekrivene kožama. U blizini se stado deva izležavalo na pijesku, neke su zadovoljno žvakale svoju hranu, dok su druge hrkale.

53

George S. Clason

"Ispričao si nam mnogo lijepih priča, Kalabab", reče glavni radnik. "Nadamo se da će nas tvoja mudrost voditi jednoga dana kada naša služba kod tebe dođe kraju." "Ja sam vam samo pričao o svojim pustolovinama u stranim i dalekim zemljama, ali noćas ću vam pričati o mudrosti Arkada, mudrog i bogatog čovjeka." "Mnogo smo čuli o njemu," reče glavni radnik, "jer on je bio najbogatiji čovjek koji je ikada živio u Babilonu." "Bio je najbogatiji čovjek zato što je bio mudar po pitanju zlata, onako kako to nijedan čovjek prije njega nije bio. Noćas ću vam pričati o njegovoj velikoj mudrosti, onako kako je mi je o njoj govorio Nomasir, njegov sin, prije mnogo godina u Niniveu, kada sam bio mladić. "Moj gospodar i ja smo se zadržali dugo u noć u Nomasirovoj palači. Pomagao sam svom gospodaru da unese velike hrpe finih sagova koje je Nomasir trebao pogledati sve dok ne pronađe sag odgovarajuće boje. Naposljetku je bio zadovoljan i zapovjedio nam je da sjednemo s njim i popijemo vino koje je fino zamirisalo i zagrijalo mi utrobu. Zatim nam je ispričao priču o velikoj mudrosti Arkada, njegovoga oca, onako kako ću je ja sada ispričati vama. U Babilonu je, kao što znate, običaj da sinovi bogatih očeva žive sa svojim roditeljima očekujući da će naslijediti imetak. Arkad nije odobravao taj običaj. I zato, kada je Nomasir stasao u mladića, otac ga pozove kod sebe i reče mu: 'Dragi sine, moja je želja da ti naslijediš moj imetak. Ipak, najprije moraš dokazati da si sposoban mudro upravljati njime. Stoga želim da odeš u svijet i dokažeš da si sposoban steći bogatstvo i poštovanje ljudi. Kako bih ti olakšao početak, dat ću ti dvije stvari koje osobno nisam imao kada sam kao siromašni mladić počinjao graditi svoje bogatstvo. Prvo, dajem ti ovu vreću zlata. Ako ju mudro upotrijebiš, bit će temelj tvog budućeg uspjeha. Drugo, dajem ti ovu glinenu ploču na kojoj je napisano pet zakona zlata. Ako budeš postupao po njima, donijet će ti prihod i sigurnost.

54


Za deset godina ti se vrati u dom svoga oca i podnesi svoje račune. Ako se pokažeš dostojnim, učinit ću te nasljednikom svoga imanja. U protivnom, dat ću ga svećenicima kako bi njime kod bogova mogli tražiti milost za moju dušu.' I tako je Nomasir krenuo na svoj put, uzevši svoju vreću zlata, svoje robove i konje. Prođe deset godina te se Nomasir, kako je bilo dogovoreno, vrati u kuću svoga oca koji je priredio veliko slavlje u njegovu čast i pozvao mnogo prijatelja i rodbine. Nakon što je slavlje završilo, otac i majka su se smjestili u stolice na jednom kraju velike dvorane, dok je Nomasir stao ispred njih kako bi im položio svoje račune i time ispunio svoje obećanje ocu. Bila je večer. Prostorija je bila zamagljena dimom uljanica. Robovi u bijelim istkanim plaštevima i tunikama su dugačkim palminim listovima ritmički mahali hladeći zrak. Atmosfera je bila dostojanstvena. Nomasirova supruga i njegova dva mala sina, prijatelji i ostali članovi obitelji sjedili su na sagovima iza njegovih leđa, pozorno slušajući. 'Oče,' započne on ponizno, 'klanjam se pred tvojom mudrošću. Kada sam prije deset godina bio na pragu zrelosti, ti si me uputio da odem u svijet i postanem muškarac nad muškarcima, umjesto da ostanem rob tvoga bogatstva. Ti si mi velikodušno dao svoje zlato. Ti si mi velikodušno dao svoju mudrost. Što se tiče zlata, moram, nažalost, priznati da sam njime loše upravljao. Pobjeglo je, doista, iz mojih ruku poput divljeg zeca koji prvom prilikom bježi od dječaka koji ga je ulovio.' Otac se blago nasmiješi. 'Nastavi, sine, tvoja me priča zanima sa svim pojedinostima.' 'Odlučio sam otići u Ninive, budući da je to bio grad koji se razvijao, vjerujući da tamo mogu pronaći svoju šansu. Pridružio sam se jednoj karavani i među njenim članovima stekao brojne prijatelje. Među njima su bila i dva slatkorječiva čovjeka koja su imala dva prelijepa konja, brza poput vjetra. Tijekom našeg putovanja, u povjerenju su mi rekli da u Niniveu živi jedan bogati čovjek koji ima tako brzog konja da ga nitko nikada nije uspio pobijediti. Njegov je vlasnik vjerovao da ne postoji konj koji bi ga mogao nadmašiti u brzini. Stoga je bio spreman kladiti se u bilo

55

George S. Clason

koju svotu da će njegov konj pobijediti bilo kojeg konja u Babiloniji. U usporedbi s njihovim konjem, tako su mi rekli prijatelji, taj je konj bio šepavi magarac kojega bi se moglo s lakoćom pobijediti. Ponudili su mi, kao veliku uslugu, da im se priključim u okladi. Taj me plan doista oduševio. Naš je konj bio teško poražen, a ja sam izgubio veliki dio svoga zlata.' Otac se nasmijao. 'Kasnije sam saznao da je to bio prevarantski. plan i da su ti ljudi stalno putovali karavanama tražeći žrtve. Čovjek u Niniveu bio je njihov kompanjon koji je dijelio s njima dobivene oklade. Ta me je lukava prijevara naučila prvu lekciju o brizi za sebe. Uskoro sam naučio drugu, podjednako gorku lekciju. U karavani je bio još jedan mladić s kojim sam se sprijateljio. Bio je sin bogatih roditelja i, kao i ja, putovao je u Ninive kako bi pronašao dobar posjed. Nedugo po našem dolasku, rekao mi je da je jedan trgovac umro i da se njegov dućan s vrijednom robom i inventarom mogao kupiti po beznačajnoj cijeni. Rekao mi je da ćemo biti ravnopravni partneri, ali da se on najprije mora vratiti u Babilon po svoje zlato, te me je nagovorio da kupim imovinu svojim zlatom, dok će njegovo kasnije biti upotrijebljeno za nastavak pothvata. Dugo je otezao sa svojim putom u Babilon, pokazavši se u međuvremenu kao loš kupac i nepromišljeni potrošač. Naposljetku sam ga otjerao, ali tek nakon što se posao pogoršao do te mjere da smo ostali s bezvrijednom robom i bez zlata da kupimo drugu. Ono što je ostalo, prodao sam jednom Izraelcu po mizernoj cijeni. Uskoro su, velim ti oče, uslijedili teški dani. Tražio sam posao i nisam ga našao, jer bio sam bez zanata koji bi mi omogućio da zarađujem. Prodao sam svoje konje. Prodao sam svog roba. Prodao sam svoje preostale halje za hranu i mjesto za spavanje, a svakim me je danom teška oskudica sve više pritiskala. Ali u tim sam se teškim danima sjetio tvoje vjere u mene, dragi oče. Ti si me poslao u svijet da postanem muškarac i to sam odlučio i postići.' Majka je rukama prekrila lice i tiho zaplakala. 'U to sam se vrijeme sjetio ploče koju si mi dao, a na koju si urezao pet zakona zlata. Tada sam veoma pažljivo pročitao

56


tvoje riječi mudrosti i shvatio da ne bih izgubio svoje zlato da sam prvo tražio mudrost. Napamet sam naučio svaki zakon i odlučio, kada mi se božica sreće ponovno nasmiješi, da ću dati da me vodi mudrost starosti, a ne neiskustvo mladosti. Za dobrobit vas koji sjedite tu večeras, pročitat ću mudre riječi moga oca onako kako su bile zapisane na glinenoj ploči koju mi je dao prije deset godina:

PET ZAKONA ZLATA 1. Zlato lako i u izobilju dolazi svakom čovjeku koji sa strane izdvaja najmanje jednu desetinu svoje plače kao zalog za svoju i budućnost svoje obitelji. 2. Zlato marljivo i zadovoljno radi za mudroga vlasnika koji ga zaposli na isplativ način, uvećavajući ga poput stada na polju. 3. Zlato ostaje uz opreznoga vlasnika koji ga ulaže po savjetu ljudi koji su iskusni u njegovom upravljanju. 4. Zlato izmiče čovjeku koji ga ulaže u poslove ili ciljeve s kojima nije upoznat ili koje ne odobravaju oni koji su iskusni u njegovom upravljanju. 5. Zlato bježi od čovjeka koji ga silom ulaže u neostvarive pothvate, čovjeka koji slijedi čarobne savjete prevaranata i spletkara ili pak onoga koji se u ulaganjima oslanja na vlastito neiskustvo i romantične želje. To je pet zakona zlata kako ih je napisao moj otac. Ja ih proglašavam vrjednijima od zlata, kako će se i pokazati u nastavku moje priče.' Ponovno se okrenuo prema svom ocu: 'Rekao sam ti u koliko me je duboko siromaštvo i očaj dovelo moje neiskustvo. Kako bilo, nema te nesreće koja ne dođe svom kraju. Mojoj nesreći došao je kraj kada sam si našao posao nadzornika grupe robova koji su radili na novom vanjskom zidu grada. Koristeći prvi zakon zlata, sačuvao sam jedan bakreni novčić od svoje prve plaće, dodajući mu kad god sam mogao srebrni novčić. To je teklo sporo, jer čovjek mora od nečega živjeti. Priznajem, nevoljko sam trošio zato što sam

57

George S. Clason

odlučio, prije nego prođe tih deset godina, povratiti što je moguće više zlata koje si mi ti, oče, dao. Jednoga mi je dana gospodar robova, s kojim sam se bio sprijateljio, rekao: 'Ti si štedljiv mladić koji ne troši lako ono što zaradi. Odvajaš li ti to zlato sa strane? 'Da,' odgovorih. 'Moja je najveća želja da prikupim zlato kojim bih nadomjestio ono koje mi je moj otac dao i koje sam izgubio.' 'To je, priznajem, hvale vrijedna ambicija. A znaš li da zlato koje si uštedio može raditi za tebe i zaraditi ti još više zlata?' 'Nažalost, moje je iskustvo bilo gorko, jer zlato koje mi je dao otac je 'pobjeglo' od mene i veoma me strah da mi se to opet ne dogodi.' 'Ako budeš imao povjerenja u mene, dat ću ti lekciju o isplativom upravljanju novcem', odgovori on. 'U idućih godinu dana, vanjski će zid biti dovršen i spreman za ugradnju velikih brončanih vrata koja će biti stavljena na svaki ulaz kako bi zaštitila grad od kraljevih neprijatelja. U cijelom Niniveu nema dovoljno metala za izradu tih vrata, a kralj se nije pobrinuo da ga osigura. Moj plan je slijedeći: nekoliko nas skupit će svoje zlato i poslati jednu karavanu do udaljenih rudnika bakra i kositra te donijeti u Ninive metal za vrata. Kada kralj bude rekao: 'Napravite velika vrata,' mi sami možemo osigurati metal i naplatiti visoku cijenu za njega. Ako kralj ne bude htio kupiti od nas, mi ćemo i dalje imati metal koji možemo prodati po pristojnoj cijeni.' U ovoj sam ponudi prepoznao priliku da postupim po trećem zakonu i uložim svoju ušteđevinu po savjetu mudrih ljudi. I nisam se razočarao. Naš se pothvat pokazao uspješnim, a moja se mala zaliha srebra znatno povećala tim poslom. Uskoro sam s tom istom skupinom ljudi sudjelovao i u nekim drugim poslovima. To su bili mudri ljudi kada se radilo o isplativom ulaganju novca. Pažljivo bi razmotrili svaki plan prije nego što bi se u njega upustili. Nisu se usudili riskirati svoj temeljni kapital ili ga vezati uz neisplative projekte u kojima bi njihovo zlato bilo nepovratno izgubljeno. Gluposti poput konjskih utrka i partnerstva u koje sam ušao vođen svojim neiskustvom oni ni na trenutak ne bi uzeli u obzir. Istoga bi trena prozreli slabosti lake zarade.

58


Kroz moje druženje s tim ljudima naučio sam na siguran način ulagati zlato kako bi mi se ono na isplativ način vratilo. Kako su godine protjecale, moje je bogatstvo raslo sve brže i brže. Ne samo da sam povratio ono što sam izgubio, već i više od toga. Kroz svoje sam nesreće, nevolje i uspjeh testirao vrijeme, ali i mudrost pet zakona zlata, oče, i pokazali su se točnima na svakom testu. Onome tko ne poznaje pet zakona, zlato ne dolazi često, a odlazi brzo. Ali onome tko postupa po tih pet zakona, zlato dolazi i radi za njega kao odani rob. Nomasir je prestao pričati i pozove roba s drugog kraja sobe. Rob donese, jednu po jednu, tri teške kožne torbe. Jednu od njih Nomasir uzme i stavi na pod ispred svog oca obrativši mu se ponovno: 'Ti si meni dao vreću zlata, babilonskoga zlata. Umjesto njega, ja tebi vraćam vreću niniveškoga zlata jednake težine i jednakog iznosa, kako će svi posvjedočiti. Ti si meni dao glinenu ploču na kojoj je bila urezana mudrost. Ali umjesto nje, ja tebi vraćam još dvije vreće zlata.' Tako rekavši, uzme od roba druge dvije vreće i jednako ih tako stavi na pod pred svoga oca. 'To činim, oče, kako bih ti pokazao koliko vrijednijom smatram tvoju mudrost od tvoga zlata. Ipak, tko može vrećama zlata mjeriti vrijednost mudrosti? Bez mudrosti, zlato brzo izgube oni koji ga imaju, ali s mudrošću, oni koji ga nemaju ga mogu steći, kako ove tri vreće zlata i dokazuju. Zaista mi je veliko zadovoljstvo, oče, stajati pred tobom i reći ti da sam, zahvaljujući tvojoj mudrosti, uspio steći bogatstvo i poštovanje ljudi.' Otac tada nježno položi svoju ruku na Nomasirovo čelo. 'Dobro si naučio svoje lekcije, i ja sam, uistinu, sretan što imam sina kojemu mogu povjeriti svoje bogatstvo.'"

Kalabab je završio svoju priču i kritički promotrio svoje slušatelje. "Što vama znači ova priča o Nomasiru?" nastavi on. "Tko među vama može otići svome ocu ili ocu svoje supruge i posvjedočiti o mudrom upravljanju svojom ušteđevinom? Što bi ti stari ljudi pomislili kada bi im vi rekli: 'Putovao sam mnogo, naučio mnogo,

59

George S. Clason

radio mnogo i zaradio mnogo, ali nažalost, od zlata mi je ostalo malo. Nešto sam potrošio mudro, nešto sam potrošio budalasto i mnogo sam ga izgubio na nepromišljen način.' Mislite li još uvijek da je nestalna sudbina ta koja određuje da neki ljudi imaju puno bogatstva, a neki ništa? Tada griješite. Ljudi imaju mnogo zlata onda kada usvoje pet zakona zlata i postupaju po njima. Budući da sam ja u svojoj mladosti naučio tih pet zakona zlata i postupao u skladu s njima, postao sam bogati trgovac. Nisam nikakvom neobičnom čarolijom prikupio svoje bogatstvo. Zlato koje brzo dođe, brzo i ode. Zlato koje daje sreću i zadovoljstvo svom vlasniku dolazi postupno, zato što je to dijete rođeno u znanju i upornosti. Zaraditi bogatstvo lagani je zadatak pametnom čovjeku. Ustrajno obavljanje tog zadatka iz godine u godinu vodi do konačnog cilja. Pet zakona zlata nudi vam bogatu nagradu ako ih se pridržavate. Svaki od tih pet zakona je bogat značenjem i, ukoliko ste ih zbog kratkoće priče propustili primijetiti, sada ću ih ponoviti. Znam ih napamet zato što sam u mladosti spoznao njihovu vrijednost i nisam bio zadovoljan dok ih nisam naučio od riječi do riječi." PRVI ZAKON ZLATA Zlato lako i u izobilju dolazi svakom čovjeku koji sa strane izdvaja najmanje jednu desetinu svoje plaće kao zalog za svoju budućnost i budućnost svoje obitelji. "Svaki čovjek koji sa strane ustrajno bude izdvajao jednu desetinu svoje plaće i ulagao ju mudro, zasigurno će stvoriti vrijedan imetak koji će mu omogućiti prihod za budućnost i jamčiti sigurnost njegovoj obitelji u slučaju da ga bogovi pozovu u svijet tame. Ovaj zakon kaže da zlato rado dolazi takvom čovjeku. Ja to u potpunosti mogu potkrijepiti primjerom iz svog života. Što više zlata skupim, to mi ono brže pritječe i u sve većim količinama. Zlato koje štedim zarađuje još više. Tako će zarađivati i vaše zlato, a i njegova zarada još više, i to je ostvarenje prvoga zakona."

60


DRUGI ZAKON ZLATA Zlato marljivo i zadovoljno radi za mudrog vlasnika koji ga zaposli na isplativ način, uvećavajući ga poput stada na polju. "Zlato je uistinu marljiv radnik. Ono će se rado umnožiti kada mu se za to pruži prilika. Svakom čovjeku koji sa strane ima izdvojenu zalihu zlata, pruža se prilika da ga iskoristi na najbolji mogući način. Kako godine prolaze, ono se uvećava na neočekivane načine." TREĆI ZAKON ZLATA Zlato ostaje uz opreznoga vlasnika koji ga ulaže po savjetu ljudi koji su iskusni u njegovom upravljanju. "Zlato, doista, ostaje uz opreznoga vlasnika, jednako kao što bježi od nepromišljenoga vlasnika. Čovjek koji traži savjete ljudi koji su mudri u upravljanju zlatom uskoro nauči da ne riskira sa svojim bogatstvom, već da ga čuva u sigurnosti i zadovoljno uživa u njegovom povećavanju."

ČETVRTI ZAKON ZLATA Zlato izmiče čovjeku koji ga ulaže u poslove ili u ciljeve s kojima nije upoznat ili koje ne odobravaju oni koji su iskusni u njegovom upravljanju. "Čovjeku koji ima zlato, ali koji nije iskusan u njegovom upravljanju, mnogi se načini na koje ga može potrošiti čine isplativima. Prečesto mu prijeti opasnost gubitka, a kada bi

61

George S. Clason

njegove planove analizirali pametni ljudi, pokazala bi se mala mogućnost zarade. Stoga se neiskusni vlasnik zlata koji vjeruje vlastitoj prosudbi i ulaže zlato u poslove ili ciljeve s kojima nije upoznat, prečesto uvjeri da mu je procjena bila kriva i svojim zlatom plati vlastito neiskustvo. Mudar je, zaista, onaj koji ulaže svoje bogatstvo po savjetima ljudi koji su iskusni po pitanju zlata."

PETI ZAKON ZLATA Zlato bježi od čovjeka koji ga silom ulaže u neostvarive pothvate, čovjeka koji slijedi čarobne savjete prevaranata i spletkara ili pak onoga koji se u ulaganjima oslanja na vlastito neiskustvo i romantične želje.

"Uzbudljive ideje koje oduševljavaju poput pustolovnih priča uvijek padaju na pamet novom vlasniku zlata. One, čini se, njegovom bogatstvu daju čarobnu snagu koja će mu omogućiti nevjerojatnu zaradu. Ipak, poslušajte mudre ljude jer oni uistinu poznaju opasnosti koje se skrivaju iza svakoga plana koji nudi brzo postizanje velikog bogatstva. Ne zaboravite bogate ljude iz Ninivea koji ne bi riskirali da izgube svoj temeljni kapital ili ga vezali uz neisplativa ulaganja. Time završava moja priča o pet zakona zlata. Pričajući vam je, otkrio sam vam tajne vlastitoga uspjeha. Ipak, to nisu tajne, već istine koje svaki čovjek mora najprije naučiti, a zatim slijediti ako se želi izdvojiti iz mase koja se, poput divljih pasa, mora svaki dan brinuti za hranu. Sutra dolazimo u Babilon. Pogledajte! Vidite vječnu vatru koja gori iznad Belovog hrama! Već smo nadomak zlatnoga grada. Sutra će svatko od vas imati zlato, zlato koje ste pošteno zaradili svojom odanom službom. Za deset godina, što ćete moći reći o ovom zlatu? Ako među vama ima ljudi koji će poput Nomasira iskoristiti dio svoga zlata kao početak gradnje svoga imetka, i ako će ih od danas voditi mudrost Arkada, za deset godina, to je sigurna oklada, poput Arkadovog sina uživat će bogatstvo i poštovanje ljudi. 62


Naša nas mudra djela slijede čitav život kako bi nam ugađala i pomagala. Jednako tako, naši nas nepromišljeni postupci stalno prate kako bi nas gnjavili i mučili. Nažalost, teško ih se zaboravlja. U prvom redu muka koje nas prate nalaze se sjećanja na stvari koje smo trebali učiniti, prilike koje su nam se pružile, a koje nismo iskoristili. Veliko je bogatstvo Babilona, toliko veliko da ni jedan čovjek ne može izračunati njegovu vrijednost u zlatu. Svake godine, ono postaje sve veće i sve vrjednije. Poput bogatstva svake zemlje, ono je nagrada, bogata nagrada koja čeka uporne ljude koji su odlučili dobiti svoj zasluženi dio. U snazi vaših vlastitih želja krije se magična moć. Upravljajte tom snagom pomoću pet zakona zlata pa ćete i vi uživati u bogatstvu Babilona."

63


Zajmodavac iz Babilona Pedeset zlatnika! Nikada prije Rodan, izrađivač koplja iz staroga Babilona, nije nosio toliko zlata u svojoj lisnici. Sretan je kročio kraljevom cestom izašavši iz palače velikodušnog Veličanstva. Kako se njegova lisnica obješena za pojasom njihala dok je koračao, zlato je radosno zveckalo - bila je to najljepša glazba koju je ikada čuo. Pedeset zlatnika! I sve to njegovo! Nije mogao ni zamisliti kolika je to sreća. Koliko moći skrivaju ti sjajni novčići! Njima je mogao kupiti sve što je htio: veliku kuću, zemlju, stoku, deve, konje, kočije, štogod je poželio. Kako bi ih trebao potrošiti? Te večeri dok je sporednom ulicom išao prema kući svoje sestre, nije se mogao sjetiti ničega što bi radije volio posjedovati nego te sjajne, teške, zlatne novčiće. Nekoliko dana kasnije Rodan je ušao u dućan Mathona, zajmodavca i trgovca draguljima i rijetkim tkaninama. Ne gledajući šarene proizvode vješto izložene po trgovini, produžio je do sobe u stražnjem dijelu. Tu je pronašao ljubaznoga Mathona kako sjedi na sagu i uživa u jelu koje mu poslužuje sluga. "Trebao bih tvoj savjet zato što ne znam što mi je činiti." Mathonovo usko, blijedo lice prijateljski se osmjehnulo. "Što si tako nepromišljeno učinio da ti treba zajmodavac? Jesi li izgubio za kockarskim stolom? Ili te je smotala kakva šarmantna žena? Jer poznajemo se mnogo godina, ali nikada od mene nisi tražio da ti pomognem u tvojim nevoljama." "Ne, ne. Ništa takvo. Ne tražim zlato. Umjesto toga želim tvoj mudri savjet." "Čujte ovo! Što ovaj čovjek govori? Nitko ne dolazi zajmodavcu po savjet. S mojim ušima mora da nešto nije u redu." "S njima sve je u redu." "Je li to moguće? Rodan, izrađivač koplja, pokazuje se lukavijim od svih ostalih, jer Matonu dolazi ne po zlato, već po savjet. Mnogi 65

George S. Clason

ljudi dolaze kod mene po zlato kojim će platiti svoje gluposti, ali savjet ne žele. Ipak, tko može bolje savjetovati ljude nego jedan zajmodavac. "Ti ćeš večerati sa mnom, Rodane," nastavi on. "Bit ćeš moj gost večeras. Ando!" zapovjedi slugi, "donesi još jedan sag za mog prijatelja Rodana, izrađivača koplja, koji dolazi po savjet. On će biti moj počasni gost. Donesi mu mnogo hrane i najveću čašu. Dobro odaberi najbolje vino tako da uživa u piću. A sada mi reci što te muči." "Riječ je o kraljevom poklonu." "Kraljevom poklonu? Kralj ti je nešto poklonio, a tebe to muči? O kakvom poklonu je riječ?" "Budući da mu se veoma svidio moj nacrt za novi vršak koplja kraljevske garde koji sam izradio, dao mi je pedeset zlatnih novčića, a ja sam sada veoma zbunjen. Svaki put kad sunce prođe nebom netko me zaklinje da ga podijelim s njim." "To je normalno. Više ljudi želi zlato nego što ga ima, i žele da ga onaj koji ga lako dobije podijeli s njima. Ali zar ne možeš reći 'Ne?' Nije li tvoja volja jaka kao tvoja šaka?" "Mnogima mogu reći ne, ali nekad bi bilo lakše reći da. Može li čovjek odbiti svoju sestru za koju je duboko vezan?" "Naravno, tvoja sestra tebi ne bi htjela uskratiti uživanje u tvojoj nagradi." "Ali ona to traži zbog Aramana, svoga supruga, kojeg želi vidjeti kao bogatog trgovca. Ona smatra da on nikad nije dobio priliku i preklinje me da mu posudim svoje zlato kako bi on mogao postati imućni trgovac i vratiti mi novac od svoje zarade." "Prijatelju moj," nastavi Mathon, "načeo si vrijednu temu. Zlato svome vlasniku donosi odgovornost i mijenja njegove odnose s njegovim bližnjima. Ono mu donosi strah da ga ne izgubi i da ga netko ne prevari. Donosi mu osjećaj moći i mogućnost da radi dobra djela. Isto tako, donosi mu šanse u kojima ga njegove dobre namjere mogu dovesti u neprilike. "Jesi li ikada čuo priču o farmeru iz Ninivea koji je mogao razumjeti jezik životinja? Ja ju nisam znao, jer to nije ona vrsta priče kakvu ljudi vole pričati u talionici bronce. Ja ću je tebi ispričati kako bi znao da je posuđivanje novca nešto više od prelaza zlata iz ruke jednog čovjeka u ruku drugog čovjeka.

66


Dakle, bio jednom jedan farmer, koji je mogao razumjeti što su životinje govorile jedna drugoj, do kasno je ostajao u dvorištu svake večeri samo da bi čuo što govore. Jedne je večeri čuo kako se jedan vol žali magarcu na to kako je teška njegova sudbina: 'Ja od jutra do mraka vučem plug. Bez obzira koliko je vruće, ili koliko me bole noge, ili koliko mi uzde stežu vrat i dalje moram raditi. Ali ti si biće dokolice. Preko tebe je obješena šarena deka i ne radiš ništa drugo osim što nosiš našeg gospodara gdje on želi. Kada nigdje ne ide ti se po cijeli dan odmaraš i jedeš zelenu travu.' Magarac je pak, unatoč svojim oštrim kopitima, bio dobro stvorenje i suosjećao je s volom. 'Moj dobri prijatelju,' odgovori on, 'ti zaista radiš jako naporno i ja bih ti rado olakšao život. Stoga ću ti reći kako sebi možeš uzeti jedan dan odmora. Ujutro kada dođe rob da te upregne u plug, ispruži se na tlo kako bi on mogao reći da si bolestan i da ne možeš raditi.' Tako vol prihvati savjet magarca i idućeg se jutra rob vrati do gospodara i kaže mu da je vol bolestan i da ne može vući plug. 'Onda' reče farmer, 'upregni magarca u plug jer moramo nastaviti s oranjem.' Cijeli je taj dan magarac, koji je samo htio pomoći prijatelju, bio prisiljen raditi volov zadatak. Kada se spustila noć i kada su ga odvezali od pluga srce mu je bilo puno gorčine, noge su mu bile iscrpljene, a vrat ga je bolio jer su ga cijeli dan stezale uzde. Farmer se zadržao u dvorištu da bi čuo što pričaju. Vol je prvi započeo. 'Ti si moj dobar prijatelj. Zbog tvog sam mudrog savjeta uživao cijeli dan odmora.' 'A ja,' odvrati magarac, 'sam poput ostalih naivčina koje krenu pomoći prijatelju, a završe obavljajući njegov posao. Od danas ti vuci svoj plug, jer čuo sam kako gospodar govori robu da te pošalje mesaru ako se ponovno razboliš. Ja se nadam da hoće, jer ti si jedna obična lijenčina.' Od tada više nisu pričali - to je bio kraj njihovog prijateljstva.

Možeš li reći koja je pouka ove priče, Rodan?

67

George S. Clason

"Zanimljiva priča," odgovori Rodan, "ali ne shvaćam koja je njena pouka." "Nisam ni mislio da ćeš ju shvatiti. Ali pouka postoji i veoma je jednostavna. Glasi ovako: Ako želiš pomoći svom prijatelju, učini to tako da teret tvoga prijatelja ne padne na tvoja leđa." "Nisam se toga sjetio. To je mudra pouka. Ja ne želim na sebe preuzeti teret sestrinog muža. Ali reci mi nešto. Ti posuđuješ mnogima. Zar dužnici ne vraćaju posuđeno natrag?" Mathon se nasmiješi osmjehom čovjeka čija je duša bogata iskustvom. "Da li bi zajam bio pošten kada ga dužnik ne bi mogao vratiti? Zar ne mora zajmodavac biti mudar i pažljivo procijeniti da li će dužnik zlato iskoristiti na pametan način i vratiti mu ga ili će ga glupo protratiti i ostaviti zajmodavca bez njegovog bogatstva, a sebe ukopati u dug koji ne može otplatiti? Pokazat ću ti podsjetnike u mojoj škrinji i neka ti oni ispričaju nekoliko priča." U sobu je unio ogromnu škrinju presvučenu crvenom svinjskom kožom i ukrašenu brončanim crtežima. Stavio ju je na pod i čučnuo pred nju, držeći ju s obje ruke. "Od svake osobe kojoj posudim novac, ja uzmem podsjetnik za svoju škrinju, koji ostaje u njoj sve dok mi se dug ne otplati. Kada je otplaćen, ja ga vratim, a ako ga nikada ne vrate, uvijek će me podsjećati na onoga koji je iznevjerio moje povjerenje. "Najsigurnije pozajmice, moja mi škrinja to pokazuje, su onim osobama koje posjeduju više nego što traže. Oni posjeduju zemlju, ili dragulje, ili deve, ili druge stvari koje se mogu prodati da bi se otplatio dug. Neki od podsjetnika koje sam dobio su dragulji koji su vrjedniji nego pozajmice. Drugi su obećanja da će mi osoba, ako se dug ne otplati, dostaviti nagodbu o vlasništvu. To znači da će mi zlato biti vraćeno kroz najamninu, jer je pozajmica zasnovana na vlasništvu. "U drugoj se skupini nalaze oni koji imaju mogućnost zarade. To su takvi kao ti, koji rade ili služe i za to su i plaćeni. Oni imaju prihod i ako su pošteni te ako ih ne zadesi nikakva nesreća, ja znam da će mi oni otplatiti zlato koje im posudim i kamatu na koju imam pravo. Takve su pozajmice zasnovane na ljudskom trudu. "Ostali su oni koji nemaju ni vlasništvo ni osiguranu mogućnost zarade. Život je težak i uvijek će biti onih koji mu se ne mogu

68


prilagoditi. Žao mi je pozajmica koje sam njima dao, čak i ako nisu veće od jednog centa. S njima sam uvijek na gubitku, osim ako za njih ne jamče dobri prijatelji." Mathon otključa lokot i digne poklopac. Rodan se znatiželjno nagne nad škrinju. Na vrhu škrinje nalazila se brončana ogrlica na grimiznoj tkanini. Mathon podigne ogrlicu i nježno ju dotakne. "Ovo će zauvijek ostati u mojoj škrinji zato što je njen vlasnik prešao u svijet velike tame. Čuvam njegov podsjetnik i čuvam uspomenu na njega jer on mi je bio dobar prijatelj. Zajedno smo veoma uspješno trgovali sve dok s istoka nije doveo ženu kojom se htio vjenčati; prekrasnu, ali drugačiju od naših žena. Očaravajuće stvorenje. Obilno je trošio svoje zlato kako bi udovoljio njenim željama. Tužan je došao kod mene kada je potrošio svo svoje zlato. Ja sam ga savjetovao. Rekao sam mu da ću mu pomoći da još jednom stekne nadzor nad svojim poslovima. Zakleo se znakom Velikog Bika da će vratiti dug. Ali to se nije dogodilo. U jednoj svađi ona mu je zabila nož u srce nakon što ju je on izazvao da to učini." "A što se dogodilo s njom?" Upita Rodan. "Dakako, ovo je bilo njezino." Podignuo je grimiznu tkaninu. "Zbog grižnje savjesti bacila se u Eufrat. Ove dvije pozajmice nikad neće biti otplaćene. Škrinja ti govori, Rodan, da ljudska bića u naletima velikih emocija nisu siguran klijent zajmodavcu. "A ovo? Što je to?" Posegnuo je za prstenom izrađenim od volove kosti. "To pripada jednom farmeru. Ja kupujem sagove njegovih žena. Naišli su skakavci i uništili im čitav usjev. Ja sam mu pomogao i kada je urodila nova ljetina on mi je vratio dug. Kasnije je opet došao i pričao mi o neobičnim kozama u dalekim zemljama koje mu je opisao jedan putnik. Imale su dugu dlaku koja je bila tako fina i nježna da bi se od nje mogli isplesti sagovi kakvi još nikada nisu bili viđeni u Babilonu. On je želio stado, ali nije imao novaca. Stoga sam mu ja posudio zlato kako bi otišao na put i doveo crne koze. Sada njegovo stado raste i slijedeće godine iznenadit ću gospodare Babilona s najskupljim sagovima koje su mogli ikada kupiti. Uskoro mu moram vratiti prsten. On insistira na tome da mi što prije vrati novac." "Zar neki posuđivači novca to rade?" začudi se Rodan.

69

George S. Clason

"Ako posude za svrhe koje im donesu novac, zna se tako dogoditi. Ali ako ga posude zbog svojih pogrešaka, upozoravam te da budeš oprezan ako želiš ponovno imati zlato u svojim rukama." "Reci mi nešto o ovome", zatraži Rodan, podižući tešku zlatnu narukvicu optočenu draguljima. "Žene se doista sviđaju mom dobrom prijatelju", zadirkivao ga je Mathon. "Ja sam mnogo mlađi od tebe", uzvrati Rodan. "Priznajem to, ali ovaj put ti tražiš romansu tamo gdje je nema. Vlasnica te narukvice je debela i stara, puno priča a malo kaže i to me izluđuje. Nekad je imala mnogo novca i bila dobra mušterija, ali zadesila su je loša vremena. Ona ima sina od kojega želi napraviti trgovca. Stoga je došla i posudila od mene zlato kako bi on mogao postati partner jednog vlasnika karavane koji putuje prodavajući u jednom gradu onom što kupi u drugom. Taj se čovjek pokazao kao lupež zato što je ostavio jadnog dečka u dalekom gradu bez novca i bez prijatelja, odšuljavši se jednog jutra dok je dečko još spavao. Možda će mi jednoga dana, kada mladić odraste i otplatiti; do tada ja ne dobivam nikakvu naknadu za pozajmicu - samo mnogo priče. Ali moram priznati da su dragulji vrijedni pozajmice." "Je li ta gospođa tražila tvoj savjet u vezi toga koliko je pozajmica mudra?" "Baš naprotiv. Ona je sebi zamislila svoga sina kao bogatog i moćnog čovjeka Babilona. Kada bih joj rekao nešto suprotno razbjesnio bih je. Pošteno me je ukorila. Znao sam koliki je rizik za tog neiskusnog dečka, ali kada je ponudila jamstvo, nisam ju mogao odbiti. "A ovo," nastavi Mathon mašući komadom užeta svezanim u čvor, "pripada Nebaturu, trgovcu devama. Kada kupi stado veće od onoga što mu dopuštaju njegovi prihodi donese mi ovaj čvor i ja mu posudim koliko mu treba. On je mudar trgovac. Imam povjerenja u njegovu sposobnost prosuđivanja i bez straha mu posuđujem. Mnogi su drugi trgovci Babilona pridobili moje povjerenje svojim časnim ponašanjem. Njihovi podsjetnici često ulaze i izlaze iz moje škrinje. Dobri trgovci su vrijedna imovina našega grada, a meni se isplati pomagati im da razvijaju svoj posao kako bi Babilon bio bogat." Mathon podigne jednog tirkiznog kukca i prezirno ga baci na pod. 70


"Kukac iz Egipta. Dečko koji ga posjeduje ne mari za to da li ću ja dobiti svoje zlato natrag. Kad mu se približim on mi kaže: 'Kako ti mogu platiti kad me zla kob neprestano prati? Ti imaš mnogo više.' Što ja tu mogu? Podsjetnik pripada njegovom ocu poštenom čovjeku malih primanja koji je založio svoju zemlju i stoku da bi platio sinovljeve pothvate. Mladić je na početku imao uspjeha a zatim je postao željan još većeg bogatstva. Njegovo je znanje bilo nedovoljno i njegov je pothvat propao. "Mladost je ambiciozna. Mladost želi krenuti prečicom do bogatstva i poželjnih stvari koje ono podrazumijeva. Da bi brzo osigurala bogatstvo, mladost često nepromišljeno posuđuje. Mladost, budući da nikad nije imala iskustva, ne može shvatiti da je velik dug duboka provalija u koju se čovjek brzo može strmoglaviti i gdje se uzaludno može koprcati danima. To je provalija tuge i žalosti gdje svjetlost sunca prekriva naoblaka i gdje je noć teška zbog nemirnog sna. Ipak, ja ne smatram da je posuđivanje zlata loše. Ja ga potičem. Ja ga preporučam, ali samo ako je za mudre ciljeve. Ja sam osobno kao trgovac svoj prvi pravi uspjeh postigao posuđenim zlatom. "Što, dakle, zajmodavac treba učiniti u tom slučaju? Mladić je očajan i ne postiže ništa. Obeshrabren je. Ne trudi se vratiti dug. Moje se srce protivi tome da oca ostavi bez njegove zemlje i stoke." "Ti mi pričaš mnogo zanimljivih stvari," odvaži se Rodan, "ali ja ne dobivam odgovor na svoje pitanje. Trebam li posuditi svojih pedeset zlatnika suprugu moje sestre? Oni mi mnogo znače." "Tvoja sestra je poštena žena koju ja izuzetno cijenim. Kada bi njezin suprug došao kod mene i pitao me da mu posudim pedeset zlatnika ja bih ga pitao kako ih namjerava iskoristiti. "Kada bi on odgovorio da želi postati trgovac poput mene i baviti se draguljima i bogatim pokućstvom, ja bih upitao: 'Kakvo je tvoje znanje o trgovini? Znaš li gdje možeš kupiti robu po najnižoj cijeni? Znaš li gdje je možeš prodati po najvišoj cijeni?' Bi li on mogao odgovoriti pozitivno na ta pitanja? "Ne, ne bih mogao", prizna Rodan. "On mi je mnogo pomogao u izrađivanju koplja i pomagao je nekim ljudima u dućanima." "Onda bih mu ja rekao da njegova namjera nije pametna. Trgovci moraju naučiti svoj posao. Njegova ambicija, iako hvale

71

George S. Clason

vrijedna, nije ostvariva i ja mu ne bih pozajmio nimalo zlata. "Ali pretpostavimo da on kaže: 'Da, ja sam često pomagao trgovcima. Znam kako putovati do Smirne i po niskoj cijeni kupiti sagove koje tkaju domaćice. Također poznam mnogo bogatih ljudi iz Babilona kojima ih mogu prodati i ostvariti dobru zaradu.' Tada bih ja rekao: 'Tvoja je svrha mudra, a tvoja je ambicija poštena. Bit će mi drago posuditi ti pedeset zlatnika ako mi daš jamstvo da će mi biti vraćeni.' Ali ako bi on rekao da nema nikakvo jamstvo osim toga da je pošten čovjek i da će ti zasigurno vratiti dug, tada bih ja odvratio: 'Ja veoma cijenim svaki zlatnik. Kada bi ti ga lopovi oduzeli tijekom tvog putovanja u Smirnu ili kada bi ti oduzeli sagove na povratku, tada ti ne bi imao nikakvih sredstava kojima bi mi otplatio dug i moje bi zlato bilo izgubljeno.' "Vidiš, Rodane, zlato je roba zajmodavca. Lako ga je posuditi. Ako je posuđeno nepromišljeno, tada ga je teško vratiti. Pametnoga zajmodavca ne zanima rizik pothvata, već jamstvo sigurne otplate. "Plemenito je," nastavi on, "pomagati onima koji su u nevolji, plemenito je pomagati onima prema kojima sudbina nije bila blaga. Plemenito je pomoći onima koji su na početku kako bi mogli dalje napredovati i postati cijenjenim građanima. Ali pomoć mora biti pružena na mudar način, osim ako u svojoj želji da pomognemo ne želimo, poput farmerova magarca, preuzeti na sebe teret koji pripada drugome. "Ponovno sam odlutao od tvoga pitanja, Rodane, ali evo ti moj odgovor: zadrži svojih pedeset novčića. Ono što svojim radom zaradiš i što ti je dano za nagradu je samo tvoje i nijedan drugi čovjek nema pravo tražiti od tebe da se odvojiš od svoje nagrade osim ako to nije tvoja želja. Ako ti želiš pozajmiti svoj novac tako da ti može donijeti još više zlata, onda ga pozajmi oprezno i na mnogo različitih mjesta. Ja ne volim besposleno zlato, a još manje volim veliki rizik. Reci, koliko godina izrađuješ koplja?" "Pune tri godine." "Koliko si, osim kraljevog poklona, uštedio?" "Tri zlatnika." "Za svaku godinu koju si radio ti si se odrekao dobrih stvari da bi od svoje plaće uštedio jedan zlatnik?" "Upravo tako." "Možeš li onda u pedeset godina rada samoodricanjem uštedjeti

72


pedeset zlatnika?" "To bi bio cijeli životni vijek rada." "Misliš li ti da bi tvoja sestra htjela da riskiraš ušteđevinu od pedeset godina rada zbog brončanog lonca za taljenje nad kojim bi njen suprug mogao eksperimentirati kada bi postao trgovac?" "Ne bi kada bih joj se obratio tvojim riječima." "Onda idi kod nje i reci joj: 'Tri sam godine radio svakim danom osim praznikom, od jutra do mraka i odrekao sam se mnogih stvari za kojima mi je srce žudjelo. Za svaku godinu rada i odricanja ja mogu pokazati po jedan zlatnik. Ti si moja najdraža sestra i ja bih volio da se tvoj suprug može upustiti u posao koji bi ga učinio bogatim. Ako mi on pokaže plan koji se mom prijatelju Mathonu čini razboritim i ostvarivim, onda ću mu rado pozajmiti svoju ušteđevinu od čitave godine kako bi on mogao dobiti priliku da uspije.' Učini tako, kažem ti, i ako on u sebi ima duh uspjeha on će to i dokazati. Ako ne uspije, neće ti dugovati više nego što se može nadati da će ti jednoga dana otplatiti. "Ja sam zajmodavac zato što posjedujem više zlata nego što mi treba u mom poslu. Ja želim da moj višak zlata radi za druge i tako zaradi još više zlata. Ja ne želim riskirati gubitak svoga zlata jer sam mnogo radio i mnogo čega sam se odrekao kako bih ga priskrbio. Zato ga neću više pozajmljivati tamo gdje nije sigurno i da će mi biti vraćeno. Niti ću ga pozajmljivati tamo gdje nisam uvjeren da će mi njegova zarada biti odmah isplaćena. "Otkrio sam ti, Rodane, nekoliko tajni moje škrinje. Iz njih možeš shvatiti neke slabosti ljudi i njihovu želju da posude ono za što ne mogu biti sigurni da će otplatiti. Iz toga možeš vidjeti koliko su često njihove velike nade u bogatu zaradu koju bi ostvarili kada bi imali zlato samo lažne nade za čije ostvarenje nemaju ni sposobnosti ni znanja. "Ti, Rodane, sada imaš zlato koje bi trebao zaposliti tako da ti zarađuje još više zlata. Postat ćeš, kao i ja, zajmodavac. Ako svoje bogatstvo budeš čuvao na siguran način, ono će ti donijeti obilnu zaradu i bit će ti nepresušan izvor užitka i prihoda tijekom cijelog tvog života. Ali ako mu dopustiš da ti pobjegne, bit će ti samo izvor vječne tuge i žalosti. "Što najviše želiš zlatu u svojoj lisnici?" "Da bude sigurno." "Mudro rečeno", potvrdi Mathon. "Tvoja prva želja je sigurnost. 73

George S. Clason

Misliš li da će u rukama supruga tvoje sestre biti istinski zaštićeno od mogućeg gubitka?" "Bojim se da ne, jer on nije sposoban zaštititi zlato." Onda ne daj da te ponesu besmisleni osjećaji dužnosti pa da povjeriš svoje bogatstvo bilo kome. Ako želiš pomoći svojim prijateljima i obitelji, pronađi druge načine, ali nemoj riskirati gubitak svoga bogatstva. Ne zaboravi da zlato na neočekivane načine bježi od onih koji su ga nesposobni zaštititi. Isto je da li neumjereno rasipaš svoje bogatstvo ili dopustiš drugima da ti ga izgube. Što još osim sigurnosti želiš ovom svojem bogatstvu?" "Da zaradi još više bogatstva." "Ponovno pričaš mudro. Ono je stvoreno da zarađuje i postane još veće. Zlato koje je mudro pozajmljeno može se čak i udvostručiti s onim što zaradi prije nego čovjek poput tebe ostari. Ako riskiraš njegov gubitak, onda riskiraš gubitak svega onoga što bi ti ono moglo zaraditi. I zato ne daj da te zavedu fantastični planovi nepromišljenih ljudi koji misle da znaju kako prisiliti tvoje zlato da zarađuje neobično velike svote. Takvi planovi su proizvod sanjara koji nemaju iskustva sa sigurnim i pouzdanim zakonima trgovine. Budi oprezan u onome što očekuješ da ćeš zaraditi kako bi zadržao i uživao u svom bogatstvu. Posuđivati ga tražeći lihvarske kamate znači prizivati gubitak. Gledaj da se povežeš s ljudima i pothvatima čiji je uspjeh siguran kako bi tvoje bogatstvo moglo slobodno zarađivati pod njihovim stručnim vodstvom i pametno zaštićeno njihovom mudrošću i iskustvom. Tako možeš izbjeći brojne gubitke." Kad mu je Rodan htio zahvaliti na mudrim savjetima ovaj to nije htio čuti, rekavši: "Kraljev poklon će te naučiti mudrosti. Ako želiš sačuvati svojih pedeset zlatnika, moraš uistinu biti razborit. Mnoge će te stvari dovesti u kušnju. Mnoge ćeš savjete čuti. Ponudit će ti brojne prilike za veliki profit. Priče iz moje škrinje trebale bi te upozoriti, prije nego ijedan zlatnik napusti tvoju lisnicu, da moraš biti siguran da ga možeš posuditi. Ako ti moji savjeti budu trebali u budućnosti, dođi opet. Rado ih dajem. Prije nego odeš, pročitaj ovo što sam napisao ispod poklopca škrinje. Jednako se odnosi i na posuđivača i na zajmodavca: BOLJE MALO OPREZA NEGO PUNO ŽALJENJA

74

Zidine Babilona Stari Banzar, smrknuti ratnik, čuvao je stražu uz prolaz koji je vodio do vrha starih zidina Babilona. Visoko gore, hrabri su se borci borili da zadrže vlast nad zidinama. O njima je ovisila budućnost ovog velikog grada i stotina tisuća njegovih stanovnika. Preko zidina dopirali su povici neprijateljskih vojnika, vika ljudi, topot konja, zaglušujuća buka drvenih stupova koji su se zabijali u brončana vrata. U ulici iza vratiju stajali su kopljanici, spremni da brane ulaz u slučaju da vrata popuste. Bilo ih je samo nekoliko. Glavne postrojbe Babilona bile su uz kralja, daleko na istoku, u velikom pohodu protiv Elamita. Budući da se nisu očekivali nikakvi napadi na grad tijekom njihove odsutnosti, obrambene snage bile su malobrojne. Neočekivano, sa sjevera, spustile su se jake postrojbe Asiraca. I sada zidovi moraju izdržati, inače Babilonu prijeti propast. Oko Banzara okupilo se mnoštvo prestrašenih građana blijedih lica, nestrpljivo iščekujući vijesti o borbi. S tihim su strahopoštovanjem gledali kolonu ranjenih i mrtvih koje su nosili ili izvodili iz prolaza. Tada je nastupio ključni dio napada. Nakon što je tri dana kružio oko grada, neprijatelj se iznenada svom snagom obrušio na jedan dio grada i na vrata. Branitelji s vrha zidina suprotstavljali su se strijelama, vrelim uljem i kopljem. Tisuće neprijateljskih strijelaca je na branitelje sasulo smrtonosnu kišu strijela. Stari Banzar se nalazio na najpogodnijem mjestu za davanje informacija. Bio je najbliže borbi i prvi je čuo za svaki novi napad pomahnitalih neprijatelja. Jedan stariji trgovac, čije su ruke drhtale, mu se približio. "Reci mi, reci mi!" molio ga je. "Reci mi da neće ući. Moji su sinovi uz dobroga kralja. Nitko ne može zaštititi moju staru suprugu. Ukrast 75

George S. Clason

će mi svu robu. Neće mi ostaviti ništa od hrane. Mi smo stari, prestari da bi se obranili - prestari da bi bili robovi. Umrijet ćemo od gladi. Poginut ćemo. Reci mi da neće ući." "Smiri se, dobri čovječe," odgovori stražar. "Zidine Babilona su čvrste. Vrati se kući i reci svojoj supruzi da će zidine zaštititi i tebe i sve što posjeduješ jednako kao što štite bogatstvo kralja. Hodaj uza zid, da te ne pogode strijele!" Nakon što se starac povukao na njegovo je mjesto došla žena s djetetom u naručju. "Zapovjednice, kakve su vijesti s vrha? Recite mi istinu kako bih mogla umiriti svoga muža. On leži teško ranjen s temperaturom, ali ipak i dalje želi svoj oklop i strijele kako bi zaštitio mene koja sam trudna. Kaže da će osvetnička strast naših neprijatelja biti strahovita ako provale." "Budi mirne duše, ti koja si majka i koja ćeš to opet postati; zidine Babilona zaštitit će i tebe i tvoju djecu. One su visoke i čvrste. Ne čuješ li povike naših hrabrih branitelja?" "Da, čujem ih, ali također čujem i udarce drvenih stupova koji prijete našim vratima." "Vrati se svome mužu. Reci mu da su vrata čvrsta i da mogu podnijeti drvene stupove. Također, da se neprijatelji penju zidinama, ali da ih tamo dočekuju strijele. Pazi kuda hodaš i brzo prođi kraj onih zgrada." Banzar se odmakne sa strane kako bi oslobodio put za teško naoružano pojačanje. Nakon što su protutnjali vojnici sa zveketavim brončanim štitovima, jedna ga je djevojčica potegnula za pojas. "Reci mi, vojnice, jesmo li mi sigurni?" upitala je. "Čujem strašne zvukove. Vidim da svi muškarci krvare. Tako me strah. Što će se dogoditi s našim obiteljima, mojom mamom, malim bratom i bebom?" Stari smrknuti vojnik zatreptao je očima i izbacio svoju bradu naprijed kada je opazio dijete. "Ne boj se, malena", umirio ju je. "Zidine Babilona zaštitit će tebe i tvoju mamu i malog brata i bebu. Zbog sigurnosti takvih kao što si ti dobra ih je kraljica Semiramida izgradila prije više od stotinu godina. Još nikada nisu bile probijene. Vrati se i reci svojoj majci i malom bratu da će ih zidine Babilona zaštititi i da se ne moraju bojati."

76


Dan za danom stari je Banzar stajao na svom položaju i gledao kako se pojačanje reda u prolazu, spremajući se za ustrajnu borbu sve dok ih ranjene ili mrtve ne vrate iz borbe. Oko njega su se sve više okupljale skupine preplašenih građana koji su tjeskobno iščekivali hoće li zidine izdržati. S uzvišenim dostojanstvom staroga vojnika sve ih je uvjeravao da će ih zidine Babilona zaštititi. Tri tjedna i pet dana napad je trajao bespoštednom žestinom. Banzarovo lice bilo je sve ozbiljnije i tmurnije kako se prolaz iza njegovih leđa prekrivao krvlju brojnih ranjenika. Svakim su se danom tijela ubijenih neprijatelja gomilala u hrpe ispred zidina. Svake su ih noći zakapali. Pete noći četvrtoga tjedna buka izvana se stišala. Prve zrake sunca koje su osvijetlile polja otkrile su velike oblake prašine koju su podizale postrojbe koje su se povlačile. Glasan se uzvik čuo sa položaja branitelja. Nije bilo sumnje oko toga što je značio. Ponovile su ga postrojbe koje su čekale iza zidina. Odjeknuo je među građanima na ulicama. Pomeo je ulice grada snagom oluje. Ljudi su istrčali iz kuća. Ulice su bile zakrčene ljudima. Strah koji se gomilao tjednima našao je oduška u nesputanom izljevu radosti. S vrha visokog tornja Belovog hrama poletjeli su uzvici pobjede. Prema nebu se vinuo stup plavog dima kako bi pronio poruku nadaleko i naširoko. Zidine Babilona još su jednom odbile moćnog i strašnog neprijatelja koji je odlučio poharati njegovo obilno bogatstvo te okrasti i pokoriti njegove građane.

Babilon je opstao stoljećima zato što je bio u potpunosti zaštićen. Nije se moglo dopustiti da bude drugačije. Zidine Babilona bile su izvrstan primjer čovjekove potrebe i želje za zaštitom. Ta je želja urođena ljudskoj vrsti. Ona je danas jednako jaka kao što je bila i prije, samo što smo danas razvili opsežnije i bolje planove za postizanje tog istog cilja. Danas se iza neprobojnih zidina osiguranja, štednih knjižica i pouzdanih ulaganja možemo zaštititi od neočekivanih nesreća koje mogu ući na bilo koja vrata i smjestiti se uz bilo čije ognjište. 77

George S. Clason

NE M O Ž E M O SI DOPUSTITI DA BUDEMO BEZ ODGOVARAJUĆE ZAŠTITE

78

Trgovac devama iz Babilona

Što je čovjek gladniji, to mu mozak bolje radi - a postaje i osjetljiviji na mirise hrane. Tarkad, Azurov sin, je svakako mislio tako. Puna dva dana nije ni okusio hranu osim dvije male smokve koje je ukrao iz jednog vrta. Nije ih ni mogao ukrasti više nakon što je bijesna žena izletjela iz kuće i pojurila za njim niz ulicu. Njeno prodorno deranje mu je i dalje odjekivalo u ušima dok je prolazio tržnicom. Ono mu je pomoglo da obuzda svoje nemirne prste koji su htjeli posegnuti za primamljivim voćem koje je virilo iz košara žena na tržnici. Nikada prije nije primijetio koliko se hrane dovozi na tržnice Babilona i kako dobro ona miriše. Kad je otišao s tržnice, došao je do svratišta i stao koračati naprijed-nazad ispred gostionice. Možda će tu sresti nekog poznatog, nekog od koga bi mogao posuditi jedan bakreni novčić koji bi na licu neljubaznog vlasnika svratišta izmamio osmjeh, a skupa s njim i obilnu porciju hrane. Znao je predobro koliko će bez tog bakrenog novčića biti nepoželjan. Udubljen u misli, neočekivano se našao licem u lice s čovjekom kojega je najviše želio izbjeći: Dabasirom, trgovcem devama. Od svih prijatelja i poznanika od kojih je posudio male svote, kraj Dabasira se osjećao najnelagodnije zbog svojih neispunjenih obećanja o brzom povratku novca. Dabasirovo je lice zasjalo kad ga je ugledao. "Ha! Pa to je Tarkad, upravo onaj kojeg sam tražio kako bi mi mogao vratiti dva bakrena novčića koje sam mu posudio prije mjesec dana i srebrni novčić koji sam mu posudio prije toga. Dobro da smo se sreli. Danas mi baš trebaju ti novčići. Sto kažeš, dečko? Da te čujem?" Tarkad je nešto promucao, a lice mu se zacrvenilo. Nije imao ništa što bi ga ohrabrilo da se suprotstavi Dabasiru koji nije znao okolišati. "Žao mi je, veoma mi je žao," promrmljao je tiho, "ali 79

George S. Clason

danas nemam ni bakrenih ni srebrnih novčića kojima bih ti mogao otplatiti dug." "Onda ih nabavi," uporno će Dabasir. "Zacijelo možeš nabaviti nekoliko bakrenih i jedan srebrni novčić kojima bi vratio ono što ti je tako velikodušno dao stari prijatelj tvoga oca koji ti je pomogao kada ti je bilo potrebno?" "Ne mogu ti otplatiti zato što me progoni loša sreća." "Loša sreća! Ti kriviš bogove za svoje slabosti. Loša sreća prati svakog čovjeka koji više misli na to kako će posuditi nego vratiti posuđeno. Dođi sa mnom, dečko, dok budem jeo. Gladan sam i želim ti ispričati jednu priču." Tarkadu se nije dopadala Dabasirova surova iskrenost, ali je barem dobio poziv da uđe u gostionicu, za čime je toliko čeznuo. Dabasir ga je odveo do udaljenog kuta prostorije gdje su sjeli na male sagove. Kada se Kauskor, vlasnik, pojavio sa smiješkom na licu, Dabasir mu se obrati sa svojom uobičajenom neposrednošću: "Debeli pustinjski gmaze, donesi mi jednu kozju nogu, smeđu i jako sočnu, kruh i svakakvog povrća jer sam gladan i želim puno hrane. Ne zaboravi na mog prijatelja ovdje. Njemu donesi bokal vode. Neka bude hladna, jer danas je vruć dan." Tarkadovo je srce potonulo. Mora li sjediti tu i piti vodu gledajući kako ovaj čovjek proždire cijelu kozju nogu? Nije rekao ništa. Nije znao što reći. Dabasir, međutim, nije znao za šutnju. Smiješeći se i prijateljski mašući ostalim gostima, koji su ga svi poznavali, nastavi s pričom. "Čuo sam od jednog putnika koji se upravo vratio iz Urfe o jednom bogatom čovjeku koji ima komad kamena koji je tako tanak da se može gledati kroz njega. Stavio ga je na prozor svoje kuće kako bi otjerao kišu. Dopustio je putniku da pogleda kroz njega, a kad je ovaj to učinio, cijeli mu je vanjski svijet izgledao neobično i nestvarno. Što kažeš na to, Tarkade? Misliš li ti da jednom čovjeku cijeli svijet može izgledati drugačije boje nego što jest?" "Moguće," odgovori mladić, kojega je puno više zanimao komad mesa ispred Dabasira.

80


"Pa, ja znam da je tako jer sam i ja osobno svijet vidio u drugačijoj boji od one koju zaista ima, a priča koju ću ti ispričati govori o tome kako sam ga uspio doživjeti u njegovoj pravoj boji." "Dabasir će ispričati priču," šapnuo je čovjek za susjednim stolom čovjeku koji je bio do njega, te primaknuo svoj sag bliže. Ostali gosti su prinijeli svoju hranu i okupili se u polukrug. Tarkad je slušao njihovo glasno žvakanje. On je jedini bio bez hrane. Dabasir ga nije ponudio niti malim komadićem tvrdoga kruha koji je pao s pladnja na pod. "Priča koju ću ispričati," započeo je Dabasir zaustavivši se na trenutak kako bi otkinuo komad mesa, "govori o mojim mladim danima i o tome kako sam postao trgovac devama. Je li netko od vas znao da sam ja bio rob u Siriji?" Među okupljenima se čulo začuđeno mrmljanje koje je Dabasir zadovoljno primijetio. Kad sam bio mladić, nastavi Dabasir nakon još jednog slasnog zalogaja kozje noge, "izučio sam zanat svoga oca, sedlara. Radio sam s njim u njegovoj radionici i oženio se. Budući da sam bio mlad i neiskusan, zarađivao sam malo, dovoljno da na skroman način uzdržavam svoju krasnu suprugu. Žudio sam za lijepim stvarima koje si nisam mogao priuštiti i za finim haljama. Vlasnici dućana dopustili su mi da kupljenu robu platim s odgodom. Budući da sam bio mlad i neiskusan nisam znao da onaj koji troši više nego što zarađuje sije vjetrove užitka iz kojih će zasigurno žeti vihore muka i poniženja. Ugađao sam svojim hirovima kupujući finu odjeću i skupe stvari za moju dobru suprugu i za našu kuću. Plaćao sam kako sam znao i neko je vrijeme sve išlo dobro. Ali s vremenom sam otkrio da ne mogu svoju plaću koristiti i za život i za plaćanje dugova. Vjerovnici su me počeli proganjati da platim svoje neumjerene troškove, a život mi je postao jadan. Posuđivao sam od svojih prijatelja, ali ni njima nisam mogao vratiti. Stvari su išle od lošega na gore. Moja se supruga vratila svom ocu, a ja sam odlučio napustiti Babilon i potražiti neki drugi grad gdje mladi čovjek ima veće šanse. Dvije sam godine živio nemirnim i neuspješnim životom radeći za trgovce u karavanama. Upao sam u društvo

81

George S. Clason

lukavih pljačkaša koji su putovali pustinjom u potrazi za nenaoružanim karavanama i pljačkao s njima. Takva cijela nisu bila dostojna sina moga oca, ali ja sam na svijet gledao kroz obojani kamen i nisam shvaćao koliko sam nisko pao. Imali smo uspjeha na svom prvom putovanju zaplijenivši bogatu količinu zlata, srebra i vrijedne robe. Taj smo plijen zatim odvezli u Džinir i spiskali. Drugi put nismo imali toliko sreće. Netom nakon što smo završili sa svojom zapljenom, napali su nas kopljanici jednog domaćeg poglavice kojemu su karavane plaćale zaštitu. Naši su dvojica vođe bili ubijeni, a mi ostali odvedeni smo u Damask gdje su nam skinuli odjeću i prodali nas kao robove. Kupio me je jedan sirijski pustinjski poglavica za dva srebrna novčića. Sa svojom ošišanom glavom i ničim osim komada tkanine oko bokova, nisam se mnogo razlikovao od ostalih robova. Budući da sam bio lakoumni mladić, sve sam to gledao kao jednu pustolovinu, sve dok me moj gospodar nije odveo pred svoje četiri supruge i rekao im da me mogu imati kao eunuha. Tada sam, uistinu, shvatio beznadnost svog položaja. Ti pustinjsku ljudi su bili nagli i ratoborni. Bio sam podvrgnut njihovoj volji bez oružja ili mogućnosti bijega. Stajao sam preplašen dok su me te žene promatrale. Pitao sam se mogu li očekivati sažaljenje od njih. Sira, prva supruga, bila je starija od ostalih. Promatrala me je tupog izraza lica. Okrenuo sam se od nje s malom utjehom. Slijedeća je bila ohola ljepotica koja me je gledala ravnodušno kao da sam bio crv iz zemlje. Dvije mlađe su se smijuljile kao da je sve to bila uzbudljiva šala. Činilo se da stoljećima stojim čekajući na presudu. Činilo se da je svaka od njih htjela da druge donesu odluku. Napokon je progovorila Sira hladnim glasom. 'Eunuha imamo mnogo, ali onih koji se znaju brinuti za deve je malo i poprilično su bezvrijedni. Već bih danas otišla posjetiti svoju majku koja je bolesna i ima temperaturu, a nemamo ni jednog roba kojem bih se usudila povjeriti svoju devu. Pitaj ovog roba da li zna voditi devu.' Na to me moj gospodar priupitao: 'Što ti znaš o devama?' Pokušavajući sakriti svoju nestrpljivost, odgovorio sam mu:

82


'Mogu ih natjerati da sjednu, mogu ih natovariti, mogu ih voditi na duga putovanja bez da ih svežem. Ako je potrebno, mogu popraviti i njihove orme.' 'Ovaj je rob dovoljno rekao,' primijetio je moj gospodar. 'Ako ti tako želiš, Sira, možeš uzeti ovog čovjeka da se brine za tvoju devu.' I tako sam stavljen na raspolaganje Siri, a toga sam dana poveo njenu devu na dugi put do njene bolesne majke. Iskoristio sam priliku da joj zahvalim na njenom zauzimanju za mene i da joj kažem da nisam rob rođenjem, već da sam sin slobodnoga čovjeka, cijenjenog sedlara iz Babilona. Također sam joj ispričao i dobar dio svoje životne priče. Njeni su me komentari zbunili i kasnije sam mnogo razmišljao o onome što mi je rekla. 'Kako se možeš smatrati slobodnim čovjekom kada te tu dovela tvoja slabost? Ako čovjek u sebi ima dušu roba, neće li onda on to i postati bez obzira na to što je po svom rođenju? Ako čovjek u sebi ima dušu slobodnog čovjeka, neće li on postati cijenjen i častan u svom gradu unatoč svojoj nevolji?' Više od godinu dana sam bio rob i živio s robovima, ali nisam se mogao uklopiti među njih. Jednoga me je dana Sira upitala: 'Dok se za vrijeme odmora ostali robovi druže i uživaju u međusobnom društvu, zbog čega ti sjediš sam u svom šatoru?' Na to sam odgovorio: 'Razmišljam o onom što ste mi rekli. Pitam se da li imam dušu roba. Ne mogu im se pridružiti, pa onda moram sjediti sam.' 'Ja također moram sjediti sama,' povjerila mi je. 'Moj je miraz bio bogat i moj me je gospodar oženio zbog toga. Ali on mene ne želi. Ono za čim svaka žena žudi je da bude željena. Zbog toga i zbog činjenice da sam neplodna i da nemam ni sina ni kćer, ja moram sjediti sama. Da sam muškarac, radije bih umrla nego bila rob, ali običaji našega plemena od žena čine robove.' 'Kakvo si mišljenje stekla o meni do sada?' upitao sam ju iznenada. 'Imam li ja dušu čovjeka ili dušu roba?' 'Imaš li ti želju otplatiti svoje dugove u Babilonu?' uzvrati mi ona protupitanjem. 'Da, imam želju, ali ne vidim načina.'

83

George S. Clason

Ako mirno dopuštaš da godine prolaze i ne trudiš se otplatiti dug, tada uistinu imaš prezira vrijednu dušu roba. Čovjek koji ne poštuje samoga sebe nije ništa drugo nego rob, a nitko ne može poštovati samoga sebe ako pošteno ne otplaćuje svoje dugove.' 'Ali što mogu učiniti kad sam ja samo jedan običan rob u Siriji?' 'Ostani rob u Siriji, slabiću jedan.' 'Ja nisam slabić,' odgovorio sam Ijutito. 'Onda to i dokaži.' 'Kako?' 'Ne bori li se tvoj veliki kralj protiv svojih neprijatelja na svaki mogući način i svim mogućim oružjem? Tvoji dugovi su tvoji neprijatelji. Oni su te protjerali iz Babilona. Ti si ih napustio i oni su postali prejaki za tebe. Da si im se suprotstavio kao muškarac, mogao si ih pobijediti i biti cijenjen među svojim sugrađanima. Ali ti nisi imao hrabrosti boriti se protiv njih i tvoj je ponos pao tako nisko da si postao rob u Siriji.' Dosta sam razmišljao o njezinim teškim optužbama i mnogo sam isprika smislio kako bih dokazao da nisam rob u duši, ali ih nisam dobio priliku izreći. Tri dana kasnije Sirina sluškinja me dovela pred svoju gospodaricu. 'Moja je majka opet jako bolesna,' rekla mi je. 'Osedlaj dvije najbolje deve iz stada moga supruga. Spremi vodu i torbe za dugi put. Sluškinja će ti dati hranu u kuhinjskom šatoru.' Spremio sam deve čudeći se količinama koje je sluškinja spremila, jer do majke je trebalo putovati manje od jednog dana. Sluškinja je jahala na jednoj devi, a ja sam vodio devu moje gospodarice. Kada smo stigli do kuće njezine majke tek se bio spustio mrak. Sira je otpustila sluškinju i upitala me: 'Dabasire, imaš li ti dušu slobodnoga čovjeka ili dušu roba?' 'Dušu slobodnoga čovjeka,' rekao sam odlučno. 'Sada je tvoja prilika da to i dokažeš. Tvoj je gospodar mnogo popio, a njegovi su poglavice omamljeni. Uzmi zato ove deve i bježi. U ovoj se torbi nalazi odjeća tvoga gospodara kojom se možeš zamaskirati. Ja ću reći da si ukrao deve i pobjegao dok sam ja bila uz moju bolesnu majku.' 'Vi imate dušu kraljice,' rekao sam joj. 'Volio bih da vas

84


mogu usrećiti.' 'Sreća,' odgovori ona, 'ne čeka odbjeglu suprugu koja ju traži u dalekim zemljama među stranim ljudima. Idi svojim putem i neka te štite bogovi pustinje jer put je dug. Nije me više trebalo nagovarati, toplo sam joj se zahvalio i nestao u noći. Nisam poznavao ovu stranu zemlju i imao sam samo nejasnu predodžbu o pravcu koji je vodio u Babilon, ali hrabro sam produžio kroz pustinju prema brdima. Jednu sam devu jahao, a drugu vodio za sobom. Putovao sam cijelu noć i cijeli idući dan, tjeran spoznajom o strašnoj sudbini koja čeka svakog roba kojega zateknu u bijegu s ukradenom robom gospodara. Kasno tog popodneva stigao sam u neuglednu zemlju praznu poput pustinje. Oštro kamenje zabadalo se u stopala mojih odanih deva i one su uskoro koračale polako. Nisam sreo ni jednog čovjeka i bilo mi je potpuno jasno zašto ljudi izbjegavaju tu neprijateljsku zemlju. Od tada je put bio takav da malo živih ljudi može pričati o njemu. Dan za danom sam se teško probijao. Hrane i vode je ponestajalo. Sunce je nemilosrdno peklo. Pri kraju devetoga dana, skliznuo sam sa svoga sedla s osjećajem da sam preslab da bih se popeo natrag i da ću zacijelo umrijeti, napušten u ovoj dalekoj zemlji. Ispružio sam se na tlo i zaspao, ne budeći se sve do prvih zraka sunca. Ustao sam i pogledao oko sebe. U jutarnjem se zraku osjećala svježina. Moje su klonule deve ležale nedaleko mene. Oko mene se prostirala pustoš neravne zemlje prekrivene kamenjem, pijeskom i bodljama, bez traga vode i hrane za čovjeka ili devu. Je li moguće da ću u ovoj mirnoj tišini dočekati svoj kraj? Moj je mozak bio bistriji no ikad prije. Moje se tijelo činilo beskorisnim. Moje ispucale i krvave usne, moj suhi i natečeni jezik, moj prazni želudac, više nisu osjećali velike agonije jučerašnjeg dana. Pogledao sam preko u neprivlačnu daljinu i još sam si jednom postavio pitanje: 'Imam li ja dušu roba ili dušu slobodnog čovjeka?' Tada sam jasno shvatio, ako imam dušu roba, onda bih trebao odustati, ostati ležati u pustinji i umrijeti, što je primjeren kraj za odbjeglog roba.

85

George S. Clason

Ali ako imam dušu slobodnog čovjeka, što bih onda trebao učiniti? Svakako bih se trebao prisiliti na put u Babilon, vratiti dug ljudima koji su mi vjerovali, donijeti sreću mojoj ženi koja me je istinski voljela i donijeti mir i zadovoljstvo mojim roditeljima. 'Tvoji dugovi su tvoji neprijatelji koji su te protjerali iz Babilona,' rekla je Sira. Uistinu je bilo tako. Zašto se nisam borio kao muškarac? Zašto sam dopustio da se moja supruga vrati svom ocu? Tada se dogodila jedna neobična stvar. Cijeli je svijet promijenio boju kao da sam ga do tad gledao kroz obojani kamen koji mi je iznenada maknut. Napokon sam vidio istinske vrijednosti u životu. Umrijeti u pustinji! Ne ja! S novim sam razumijevanjem vidio stvari koje moram učiniti. Najprije ću se vratiti u Babilon i suočiti se sa svakim čovjekom kojem dugujem neotplaćeni dug. Trebao bih svima reći da sam se nakon godina lutanja i nesreća vratio otplatiti svoje dugove onoliko brzo koliko mi to bogovi dopuste. Zatim bih trebao izgraditi kuću za svoju suprugu i postati građanin kakvim će se moji roditelji ponositi. Moji su dugovi moji neprijatelji, ali ljudi kojima sam bio dužan su moji prijatelji zato što su imali povjerenja u mene i vjerovali su mi. Nesigurno sam ustao. Što je značila glad? Što je značila žeđ? To su bile samo male nezgode na putu za Babilon. U meni je izronila duša slobodnoga čovjeka koji želi pobijediti svoje neprijatelje i nagraditi svoje prijatelje. Ta me je velika odluka ispunila srećom. Staklene oči mojih deva zasjale su nakon što je moj promukao glas dobio novu boju. Velikim su naporom, nakon nekoliko pokušaja, uspjele stati na noge. Teško i ustrajno su se probijale prema sjeveru, a nešto je u meni govorilo da ćemo pronaći Babilon. Pronašli smo vodu. Došli smo u plodniju zemlju gdje je bilo trave i voća. Pronašli smo cestu za Babilon zato što duša slobodnog čovjeka gleda na život kao na niz problema koje treba riješiti i koje zatim i riješi, dok duša roba zapomaže: 'Što mogu napraviti kad sam ja samo jedan obični rob?'

"Što je, pak, s tobom, Tarkade? Da li tvoj prazni želudac čini tvoj mozak bistrim? Jesi li spreman krenuti putem koji će te ponovno

86


dovesti do samopoštovanja? Vidiš li svijet u njegovoj pravoj boji? Imaš li ti želju pošteno otplatiti svoje dugove, bez obzira na to koliko ih je puno i opet postati poštovani građanin Babilona?" Oči mladića su se ovlažile. Odlučno je ustao. "Ti si mi otkrio jednu istinu; već sad osjećam kako duša slobodnog čovjeka izranja u meni." "Ali od čega si živio po svom povratku?" upita Dabasira jedan zainteresirani slušatelj. "Gdje postoji čvrsta odluka, postoji i način," odgovori Dabasir. "Ja sam tada imao čvrstu odluku pa sam stoga odlučio pronaći i način. Najprije sam posjetio svakog čovjeka kojem sam bio dužan i molio za njegovo strpljenje dok ne zaradim novac kojim ću otplatiti dug. Većina njih me je dočekala ljubazno. Nekolicina me je otjerala, ali ostali su mi odlučili pomoći; jedan mi je doista ponudio upravo onu pomoć koja mi je trebala. Bio je to Maton, zajmodavac. Čuvši da sam se u Siriji brinuo za deve, poslao me starom Nebaturu, trgovcu devama, kojemu je naš dobri kralj upravo bio povjerio da kupi nekoliko stada zdravih deva za njegov veliki pohod. S njim sam svoje znanje o devama na odličan način iskoristio. Postupno sam otplatio svaki bakreni novčić i svaki srebrni novčić. Onda sam napokon mogao uzdići svoju glavu i osjetiti da sam cijenjen čovjek među ljudima." Dabasir se ponovno posvetio svojem jelu. "Kauskore, pužu jedan," reče glasno kako bi ga čuli i u kuhinji, "hrana je hladna. Donesi mi još svježe pečenog mesa s roštilja. Donesi također i jednu veliku porciju za Tarkada, sina mog starog prijatelja, koji je gladan i koji će jesti sa mnom." Tako je završio priču Dabasir, trgovac devama iz starog Babilona. On je pronašao svoju vlastitu dušu onda kada je shvatio jednu veliku istinu, istinu koju su znali i koristili mudri ljudi puno prije njegovog vremena. Ona je ljude svih godina izbavila iz nevolja i dovela do uspjeha i bit će tako i dalje s onima koji su dovoljno mudri da shvate njenu magičnu moć. Može ju upotrijebiti svaki čovjek koji pročita ovu rečenicu: GDJE POSTOJI ČVRSTA ODLUKA, POSTOJI I NAČIN

87

88

Glinene ploče iz Babilona

KOLEDŽ ST. SWITHIN'S Sveučilište u Nottinghamu Newark-on-Trent Nottingham

21. listopada, 1934 Profesor Franklin Caldwell, Centar Britanske znanstvene ekspedicije, Al-Hillah, Mezopotamija Poštovani profesore! Pet glinenih ploča iz vašeg zadnjeg iskapanja po ruševinama Babilona stiglo je istim brodom kao i vaše pismo. Bio sam beskrajno fasciniran i proveo sam mnogo ugodnih sati prevodeći njihove natpise. Trebao sam odgovoriti na vaše pismo odmah, ali odgađao sam s tim dok nisam završio s prijevodom koji vam šaljem u pismu. Ploče su stigle neoštećene, zahvaljujući vašoj pažljivoj zaštiti i odličnom pakiranju. Bit ćete jednako kao i mi u laboratoriju oduševljeni pričama koje donose. Čovjek bi rekao da dokumenti iz daleke prošlosti govore o romantičnim pričama i pustolovinama. Ali kada umjesto toga otkrijete da se bave problemom čovjeka koji se zove Dabasir i koji ne može otplatiti svoje dugove, shvatite da se u pet tisuća godina neke stvari i nisu promijenile onoliko koliko bi čovjek mogao očekivati. Znate, malo je čudno, ali imam osjećaj da me ti stari natpisi malo "zafrkavaju", kako to kažu moji studenti. Budući da

89

George S. Clason

sam sveučilišni profesor, smatra se da sam razumno ljudsko biće koje posjeduje praktično poznavanje velikog broja tema. Ipak, iz prašinom prekrivenih ruševina Babilona izlazi taj starac koji mi govori kako da otplatim svoje dugove na način za koji nikada prije nisam čuo, te kako da istovremeno steknem zlato koje će zveckati u mojoj lisnici. Privlačna ideja, moram priznati, a i zanimljivo bi bilo provjeriti da li danas funkcionira jednako kao i u starom Babilonu. Gospođa Shrewsbury i ja planiramo testirati taj plan na našim financijama kojima bi dobro došlo poboljšanje. Želim vam puno sreće u vašem hvale vrijednom pothvatu i s nestrpljenjem iščekujem našu iduću suradnju. Srdačan pozdrav! Alfred H. Shrewsbury, Odsjek za arheologiju.

Prva ploča Sada kada mjesec postaje pun, ja, Dabasir, koji sam se nedavno vratio iz zarobljeništva u Siriji, s čvrstom nakanom da platim svoje mnogobrojne dugove i postanem imućan i poštovan čovjek u svom rodnom gradu Babilonu, urezujem na ovu ploču trajno sjećanje na moje poslove, kako bi me ono vodilo i pomagalo u ostvarenju mojih plemenitih želja. Pod mudrim vodstvom svog dobrog prijatelja Mathona, zajmodavca, odlučan sam slijediti precizan plan za kojega on kaže da će svakog poštenog čovjeka izbaviti iz duga i dovesti do novca i samopoštovanja. Ovaj plan uključuje tri cilja koji su moja nada i želja. Prvo, plan treba osigurati moje buduće bogatstvo. Stoga ću jednu desetinu svega što zaradim izdvojiti sa strane kao nešto što pripada samo meni. Jer Mathon je govorio mudro kad je rekao: "Onaj čovjek koji u svojoj lisnici nosi zlato i srebro koje ne treba potrošiti je dobar prema svojoj obitelji i odan svom kralju.

90


Čovjek koji u svojoj lisnici ima samo nekoliko bakrenih novčića je ravnodušan prema svojoj obitelji i ravnodušan prema svom kralju. A čovjek koji nema ništa u svojoj lisnici je loš prema svojoj obitelji i neodan prema svom kralju, jer njegovo je srce ogorčeno. Stoga čovjek koji želi biti uspješan mora imati novčiće koji će zveckati u njegovoj lisnici, jer onda u srcu nosi ljubav za svoju obitelj i odanost svom kralju." Drugo, plan se brine za to da budem u mogućnosti hraniti i odijevati moju dobru ženu koja mi se odano vratila iz kuće svoga oca. Jer Mathon je rekao da briga za vjernu ženu daje samopoštovanje srcu muškarca te snagu i odlučnost njegovim namjerama. I zato će sedam desetina svega što zaradim biti upotrijebljeno za kuću, odjeću, hranu i neke dodatne troškove kako nam život ne bi bio lišen užitaka i zabave. On nam također nalaže da budemo veoma pažljivi da u te svrhe ne potrošimo više od sedam desetina onoga što zaradim. U tome leži uspjeh plana. Moram živjeti tako i nikada ne smijem potrošiti ni kupiti više nego što tim iznosom mogu platiti.

Druga ploča Treće, plan predviđa da će od moje zarade biti otplaćeni moji dugovi. Stoga svaki put kad je mjesec pun, dvije desetine svega što sam zaradio pošteno ću i pravedno podijeliti onima koji su imali povjerenja u mene i kojima sam dužan. Na taj će način u dogledno vrijeme sav moj dug zasigurno biti otplaćen. Stoga ovdje urezujem ime svakog čovjeka kojemu sam dužan i točan iznos moga duga. Fahru, tkalac, 2 srebrna novčića, 6 bakrenih novčića. Sinjar, izrađivač kauča, 1 srebrni novčić. Ahmar, moj prijatelj, 3 srebrna novčića, 1 bakreni novčić.

91

George S. Clason

Zankar, moj prijatelj, 4 srebrna novčića, 7 bakrenih novčića. Askamir, moj prijatelj, 1 srebrni novčić, 3 bakrena novčića. Harinsir, draguljar, 6 srebrnih novčića, 2 bakrena novčića. Diarbeker, prijatelj mog oca, 4 srebrna novčića, 1 bakreni novčić. Alkahad, vlasnik kuće, 14 srebrnih novčića. Mathon, zajmodavac, 9 srebrnih novčića. Birejik, farmer, 1 srebrni novčić, 7 bakrenih novčića.

(Tekst se ovdje prekida. Ne može se dešifrirati.) Treća ploča Ovim vjerovnicima ja dugujem sve skupa stotinu i devetnaest srebrnih novčića i stotinu četrdeset i jedan bakreni novčić. Budući da sam dugovao te svote, a nisam našao načina kako da ih otplatim, u svojoj sam gluposti dopustio mojoj ženi da se vrati svom ocu i napustio sam rodni grad tražeći brzo bogatstvo na nekom drugom mjestu, ali našao sam samo nesreću i poniženje ropstva. Sada kada mi je Mathon pokazao kako mogu otplaćivati svoj dug u malim iznosima od moje zarade, shvaćam kolika je bila moja glupost kada sam pobjegao od posljedica svoje rastrošnosti. Zato sam posjetio svoje vjerovnike i objasnio im da nemam sredstava kojima bih otplatio svoj dug osim svoje sposobnosti da zaradim, te da namjeravam dvije desetine svega što zaradim pravedno i pošteno upotrijebiti za otplatu mojih dugova. To je najviše što mogu plaćati. Stoga, ako budu strpljivi, s vremenom će moja dugovanja u potpunosti biti plaćena. Ahmar, kojega sam smatrao svojim najboljim prijateljem, ogorčeno me je izgrdio i napustio sam ga ponižen. Bijerik, farmer, molio me je da najprije njemu platim zato što mu je hitno bila potrebna pomoć. Alkahad, vlasnik kuće, bio je uistinu neljubazan i uporno je ponavljao da ću imati problema ako mu u najkraćem roku u potpunosti ne otplatim svoj dug.

92


Svi ostali su spremno prihvatili moj prijedlog. Stoga sam više nego ikad spreman do kraja provesti svoju odluku, jer sam uvjeren da je čovjeku lakše platiti svoje dugove nego ih izbjegavati, lako ne mogu izaći u susret potrebama i zahtjevima nekolicine svojih vjerovnika, svima ću se pravedno odužiti. Četvrta ploča Ponovno je mjesec pun. Radio sam naporno rasterećenog uma. Moja dobra žena podržala je moje namjere da platim svojim vjerovnicima. Zbog naše mudre odluke, tijekom prošlog mjeseca sam, kupujući za Nebatura zdrave deve dobrih nogu, zaradio iznos od devetnaest srebrnih novčića. Njih sam podijelio kako je bilo planirano. Jednu desetinu sam izdvojio sa strane kao svoju, sedam desetina sam podijelio sa svojom dobrom ženom kako bi njima platili svoje životne troškove. Dvije desetine sam u bakrenim novčićima podijelio svojim vjerovnicima najpravednije što sam mogao. Ahmara nisam vidio, ali sam ostavio novčiće njegovoj supruzi. Birejik je bio tako sretan da mi je zamalo poljubio ruku. Stari Alkahad je jedini gunđao da bih trebao otplaćivati brže. Svi su mi ostali zahvalili i pohvalili moj trud. Tako je na kraju mjeseca moj dug bio umanjen za gotovo četiri srebrna novčića, a posjedujem i skoro dva srebrna novčića sa strane, na koje nitko nema pravo. Srce mi jako dugo vremena nije bilo tako lako. Opet je pun mjesec. Radio sam mukotrpno, ali sa slabim uspjehom. Kupio sam samo nekoliko deva. Zaradio sam svega jedanaest srebrnih novčića. Bez obzira na to, moja dobra žena i ja smo se držali plana, iako nismo mogli kupiti novu odjeću i jeli smo samo povrće. Ponovno sam za nas izdvojio jednu desetinu od jedanaest novčića, dok smo mi živjeli od sedam desetina. Iznenadio sam se kad je Ahmar pohvalio moju svotu iako je bila mala. Isto tako i Birejik. Ostali su, kao i prije, bili zadovoljni.

93

George S. Clason

Ponovno sjaji pun mjesec i veoma sam radostan. Naišao sam na lijepo stado deva i kupio ih mnogo zdravih, pa je zato moj prihod iznosio četrdeset i dva srebrna novčića. Ovaj smo mjesec moja žena i ja kupili toliko potrebne sandale i odjeću. Također smo se i dobro najeli mesa. Više od osam srebrnih novčića smo platili našim vjerovnicima. Čak se ni Alkahad nije pobunio. Odličan je ovo plan jer nas vadi iz duga i daje nam bogatsvo koje je samo naše. Tri puta je mjesec bio pun otkad sam zadnji put pisao na ovoj ploči. Svaki put sam si platio jednu desetinu od svega što sam zaradio. Svaki put smo moja dobra žena i ja živjeli od sedam desetina iako je ponekad to bilo teško. Svaki sam put platio svojim vjerovnicima dvije desetine. U svojoj lisnici sada imam dvadeset i jedan srebrni novčić koji pripada meni. Zbog njih hodam uspravno i ponosno među svojim prijateljima. Moja se žena dobro brine za naš dom i lijepo je odjevena. Sretni smo zajedno. Ovaj je plan neizrecivo dobar. Nije li od bivšeg roba stvorio časnog čovjeka? Peta ploča Opet je pun mjesec i sjećam se da već dugo nisam pisao na glini. Dvanaest je mjeseci zapravo došlo i prošlo. Ali danas neću zanemariti svoj zapis zato što sam na današnji dan otplatio posljednji od mojih dugova. Na današnji dan moja dobra žena i ja sa zahvalnošću slavimo ostvarenje našeg cilja. Tijekom mog zadnjeg posjeta vjerovnicima dogodile su se neke stvari koje ću dugo pamtiti. Ahmad je preklinjao moj oprost za svoje neljubazne riječi i rekao je da sam ja jedan od onih koje najviše želi za prijatelja. Stari Alkahad i nije toliko loš nakon svega. Rekao mi je: "Jednom si bio komad mekane gline kojeg je mogla gnječiti i oblikovati svaka ruka koja ga je takla, ali sada si komad bronce koji se može nositi i s oštricom noža. Ako ti bilo kad zatreba srebra ili zlata, obrati se meni."

94


Nije on jedini koji mi je iskazao poštovanje. Mnogi drugi pričaju s poštovanjem o meni. Moja me dobra žena gleda sa sjajem u očima što mene čini samopouzdanim muškarcem. Ipak, za moj je uspjeh zaslužan plan. On mi je omogućio da platim sve svoje dugove i da u mojoj lisnici zvecka i zlato i srebro. Preporučujem ga svima koji žele napredovati. Jer ako je jednom bivšem robu omogućio da otplati svoje dugove i nosi zlato u svojoj lisnici, neće li onda pomoći i svakom drugom čovjeku da stekne svoju neovisnost? A ja još nisam završio s njim, jer uvjeren sam da će me, ako ga i dalje budem slijedio, učiniti bogatim.

KOLEDŽ ST. SWITHIN'S Sveučilište u Nottinghamu Newark-on-Trent Nottingham 7. studenog, 1936 Profesor Franklin Caldwell, Centar Britanske znanstvene ekspedicije, Al-Hillah, Mezopotamija

Poštovani profesore! Ako ste u svojim daljnjim iskapanjima među ruševinama Babilona sreli duh starog trgovca devama koji se zove Dabasir, učinite mi uslugu. Recite mu da je svojim zapisima na glinenim pločama stekao doživotnu zahvalnost nekolicine ljudi s koledža ovdje u Engleskoj. Vjerujem da se sjećate mojeg pisma od prije godinu dana gdje sam vam rekao da gospođa Shrewsbury i ja planiramo

95

George S. Clason

testirati njegov plan o tome kako se izvući iz dugova i u isto vrijeme steći zlato koje će zveckati u našim lisnicama. Vjerojatno ste naslutili, iako smo to pokušali sakriti od naših prijatelja, da smo bili u gadnom škripcu. Godinama smo živjeli u poniženju zbog mnoštva naših starih dugova te veoma zabrinuti u strahu da netko od trgovaca ne pokrene skandal zbog kojega bi me izbacili s fakulteta. Plaćali smo i plaćali - svaki novčić koji smo mukom uspjeli odvojiti od naših primanja - ali to je jedva bilo dovoljno i za osnovne troškove. Osim toga, bili smo prisiljeni kupovati tamo gdje bi nam dali na kredit, bez obzira na više cijene. To se razvilo u jedan od onih opasnih krugova u kojima se stvari samo pogoršavaju umjesto da se poboljšavaju. Naši su napori postajali beznadni. Nismo se mogli preseliti u jeftiniji stan zato što smo već bili dužni kućevlasniku. Činilo se da ne postoji ništa što bi mogli napraviti da popravimo svoj položaj. Ali onda se pojavio vaš poznanik, stan trgovac devama iz Babilona, s planom koji je sadržavao upravo ono što smo htjeli učiniti. On nas je istinski ponukao da slijedimo njegov sustav. Napravili smo popis svih naših dugova kojeg sam ja zatim pokazao svima kojima smo bili dužni. Objasnio sam im da im jednostavno ne mogu otplatiti dug s obzirom na to kako stvari stoje. Oni su to lijepo mogli vidjeti iz brojeva. Tada sam im objasnio da je jedini način na koji mogu u cijelosti otplatiti dug da svakog mjeseca sa strane izdvajam dvadeset posto moje plaće koji bi se onda razmjerno dijelili, čime bi im u potpunosti vratio dug za malo više od dvije godine. Svi su bili poprilično ljubazni. Čovjek kod kojeg kupujemo povrće, mudri starac, odlično je to prokomentirao: "Ako platite sve što kupite, a zatim platite dio onoga što dugujete, to je bolje od onoga što ste radili do sada, jer u tri godine niste platili ni jedan račun." Napokon sam ih sve privolio na dogovor koji ih je obvezivao da nam neće dodijavati dokle god dvadeset posto našeg prihoda bude redovito odlazilo njima. Zatim smo počeli smišljati kako ćemo živjeti od sedamdeset posto. Bili smo odlučni u namjeri da ćemo dopustiti da onaj višak od deset

96


posto zvecka u našoj lisnici. Pomisao na srebro, a pogotovo zlato je bila veoma privlačna. To je bilo poput avanture koja vodi u promjenu. Uživali smo trošeći na taj način i ugodno živeći od preostalih sedamdeset posto. Počeli smo sa stanarinom i uspjeli smo dobiti veliki popust. Zatim smo razmotrili svoje omiljene vrste čaja i slične stvari i bili smo ugodno iznenađeni kad smo otkrili koliko često možemo bolje vrste kupiti po nižoj cijeni. To je preduga priča za jedno pismo ali, sve u svemu, nije se pokazalo teškim. S veseljem smo uspjeli u tome. Bilo je veliko olakšanje voditi poslove na taj način i ne biti progonjen starim dugovima. Svakako vam moram reći o onih deset posto koji su trebali zveckati u našim lisnicama. Pa, neko su vrijeme doista i zveckali. Nemojte se sada prerano nasmijati. Vidite, to je najbolji dio. Zaista je zabavno skupljati novac kojega ne namjeravate potrošiti. Veći je užitak skupljati takav višak nego ga trošiti. Nakon što smo se do mile volje naslušali zveckanja, otkrili smo unosniji način kako da ga iskoristimo. Ušli smo u investiciju u koju smo svaki mjesec mogli ulagati tih deset posto. To se pokazalo kao najbolji dio našeg pothvata. To je prva stvar koju platimo kada dobijem plaću. Veoma je ugodan osjećaj sigurnosti koji leži u spoznaji da naš uloženi novac raste ujednačenom brzinom. Kada moja profesorska karijera završi, imat ćemo jednu pristojnu svotu, dovoljno veliku da od nje živimo do kraja života. Sve to od moje plaće. Teško za povjerovati, a ipak posve istinito. Svi se naši dugovi postupno otplaćuju, a istodobno se naš uloženi novac povećava. Osim toga, financijski nam je puno bolje nego što je to bilo prije. Tko bi rekao da postoji toliko razlike u rezultatima ovisno o tome da li slijedite financijski plan ili samo trošite. Pri kraju iduće godine, kada svi naši stari računi budu otplaćeni, imat ćemo više novca za naše ulaganje i još nešto za putovanja. Odlučni smo da nikada više nećemo dopustiti da naši troškovi premaše sedamdeset posto naše zarade.

97

George S. Clason

Sada možete razumjeti zašto bi željeli prenijeti svoje zahvale starom prijatelju čiji nas je plan spasio od "pakla na zemlji". On je znao. On je sve to prošao. Želio je da i drugi ljudi izvuku pouku iz njegovog lošeg iskustva. Zato je i proveo duge teške sate urezujući svoju poruku na glinu. On je imao pravu poruku za svoje supatnike, poruku koja je toliko važna da je nakon pet tisuća godina iznikla iz ruševina Babilona, podjednako istinita i podjednako snažna kao i onog dana kada je zakopana. Srdačan pozdrav, Alfred H. Shrewsbury, Odsjek za arheologiju

98

Najsretniji čovjek u Babilonu Na čelu karavane ponosno je stajao Sharru Nada, trgovački magnat iz Babilona. Volio je fine tkanine pa je nosio raskošne i pristale halje. Volio je lijepe životinje te je opušteno sjedio na svom živahnom arapskom pastuhu. Na prvi bi pogled čovjek teško mogao uočiti njegove pozne godine. Ali nitko nikada ne bi posumnjao da ga nešto iznutra muči. Put iz Damaska je dugačak, a opasnosti u pustinji brojne. Za njih nije mnogo mario. Arapska su plemena nasilna i nastoje opljačkati bogate karavane. Njih se nije bojao zato što su mu njegove jake konjičke snage pružale sigurnu zaštitu. Uzrok njegove zabrinutosti bio je mladić pored njega, kojega je dovodio iz Damaska. To je bio Hadan Gula, unuk njegovog nekadašnjeg partnera Arada Gule, prema kojem je osjećao duboku zahvalnost za koju mu se nikada neće moći odužiti. On bi volio učiniti nešto za njegovog unuka, ali što je više o tome razmišljao, taj mu se zadatak činio sve težim i to upravo zbog samog mladića. Promatrajući mladićevo prstenje i naušnice, pomislio je: "On misli da je nakit za muškarca, a ima snažno lice svoga djeda. Ali njegov djed nije nosio nakit i tako napadnu odjeću. Svejedno, želio sam da dođe, nadajući se da ću mu pomoći da nađe svoj put i makne se od propalih poslova svog oca." Hadan Gula ga je prekinuo u razmišljanju: "Zbog čega vi radite tako naporno, jašući u karavanama na dugim putevima? Zar nikada ne zastanete kako biste uživali u životu?" Sharru Nada se nasmijao. "Uživati u životu" ponovi on. "Kako bi ti uživao u životu da si Sharru Nada?" "Kada bih imao vaše bogatstvo, živio bih poput princa. Nikada ne bih jahao preko vrele pustinje. Trošio bih šekele čim bi mi došli u lisnicu. Nosio bih najskuplju odjeću i najskupocjeniji nakit. To bi 99

George S. Clason

bio život po mom ukusu, život koji bi vrijedilo živjeti." Obojica su se nasmijala. "Tvoj djed nije nosio nikakav nakit", Sharru Nada reče nepromišljeno, a zatim šaljivo nastavi: "Zar ne bi ostavio nimalo vremena za posao?" "Posao je za robove", odgovori Hadan Gula. Sharru Nada je ugrizao svoju usnicu, ali nije rekao ništa jašući u tišini sve dok ih put nije doveo do jednog obronka. Tu je zaustavio svoga konja i pokazujući prstom prema zelenoj dolini koja se prostirala u daljini reče: "Pogledaj, tamo je dolina. Pogledaj kako se daleko dolje jedva naziru zidovi Babilona. Toranj pripada Belovom hramu. Ako imaš oštar vid možeš čak vidjeti i dim vječne vatre." "To je, znači, Babilon? Oduvijek sam želio vidjeti najbogatiji grad na svijetu," komentirao je Hadan Gula. "Babilon. Tamo je moj djed započeo svoje bogatstvo. Volio bih da je živ. Tada nam ne bi bilo ovako teško." "Zbog čega bi volio da se njegov duh zadržao na zemlji nakon svog predviđenog vremena? Ti i tvoj otac možete nastaviti s njegovim dobrim poslom." "Nažalost, nitko od nas nema njegovog dara. Otac i ja ne poznajemo tajnu privlačenja zlatnih šekela." Sharru Nada nije rekao ništa, već je pokrenuo svoga konja i zamišljeno jahao do doline. Iza njih je išla karavana u oblaku crvene prašine. Uskoro su došli do glavne ceste i skrenuli južno preko navodnjenih polja. Tri starija muškarca koja su orala na polju su privukla pozornost Sharru Nade. Činili su mu se neobično poznatima. Kako smiješno! Pa čovjek ne može proći jednim poljem nakon četrdeset godina i sresti iste ljude kako tu oru. Ipak, nešto mu je u njemu govorilo da su to isti ljudi. Jedan je nesigurno držao plug. Ostali su teško hodali pored volova, uzaludno ih udarajući ne bi li ih natjerali da vuku. Prije četrdeset godina on je zavidio ovim ljudima! Kako bi se onda rado mijenjao s njima! Ali sada su stvari bile drugačije. S ponosom se osvrnuo i pogledao svoju karavanu, odabrane deve i magarce nakrcane vrijednom robom iz Damaska. A sve je to bilo samo dio onoga što je posjedovao.

100


Pokazao je prema oračima rekavši: "Još uvijek oru isto polje na kojem su bili prije četrdeset godina." "Zbog čega mislite da su to isti ljudi?" "Vidio sam ih tamo", odgovori Sharru Nada. Sjećanja su mu proletjela glavom. Zbog čega nije mogao zakopati prošlost i živjeti u sadašnjosti? Tada je ugledao, kao na slici, nasmiješeno lice Arada Gule. Pregrada između njega i ciničnog mladića je nestala. Ali kako je on mogao pomoći jednom oholom mladiću s potrošačkim načinom razmišljanja i rukama punim zlata? Posao je mogao ponuditi onima koji su bili voljni raditi, ali ne i onima koji su sebe smatrali predobrima za rad. Ipak, dugovao je Arad Guli da nešto učini. On i Arad Gula nikada nisu radili stvari na taj način. "Želiš li čuti kako smo tvoj djed i ja ušli u partnerstvo koje se pokazalo tako unosnim?" upitao je. "Zašto mi jednostavno ne kažete kako ste zaradili zlatne šekele? To je sve što me zanima", uzvratio je mladić. Sharru Nada se pravio da nije čuo odgovor te nastavi: Mi smo počeli s onim tamo ljudima što oru. Ja sam bio tvojih godina. Kako se kolona ljudi u kojoj sam se nalazio približavala polju, dobri stari Megiddo, farmer, podrugivao se traljavom načinu na koji su orali. Megiddo je bio svezan lancima pored mene. 'Pogledaj te Ijenčine,' vikao je, 'onaj koji drži plug se uopće ne trudi orati dublje, niti oni koji udaraju volove paze da idu žlijebom. Kako mogu očekivati dobar urod s lošim oranjem?'

"Jeste li vi upravo rekli da je Megiddo bio svezan lancima kraj vas?" Hadan Gula je upitao iznenađen. "Da, brončanim okovratnicima i dugačkim teškim lancem među nama. Do njega je bio Zabado, kradljivac ovaca. Upoznao sam ga u Harrounu. Na kraju se nalazio čovjek kojega smo zvali Gusar zato što nam nije rekao svoje ime. Mi smo smatrali da je mornar zato što je na svojim prsima imao istetovirane isprepletene zmije poput mornara. Kolona je bila sačinjena tako da muškarci mogu hodati po četvoro." "Vi ste bili svezani lancima poput roba?" upitao je Hadan Gula s nevjericom. 101

George S. Clason

"Zar ti tvoj djed nije nikada rekao da sam ja bio rob?" "Često je pričao o vama, ali to nije nikada spomenuo." "On je bio čovjek kojem si mogao povjeriti najdublje tajne. Ti si, također, čovjek kojem mogu vjerovati, nisam li u pravu?" Sharru Nada ga je pogledao ravno u oči. "Možete se pouzdati u moju šutnju, ali iznenađen sam. Recite mi kako ste postali rob?" Sharru Nada je slegnuo ramenima. "Svaki čovjek može postati rob. Kockarski stol i pivo su skrivili moju nevolju. Bio sam žrtva naglosti svoga brata. U svađi je ubio jednog svog prijatelja. Moj me je otac vezao uz udovicu moga brata, očajnički pokušavajući zaštititi moga brata od progona. Kako moj otac nije mogao skupiti dovoljno srebra da me oslobodi, ona me je u bijesu prodala trgovcu robovima." "Kakva sramota i nepravda!" pobunio se Hadan Gula. "Ali, recite mi kako ste opet došli na slobodu?" "Doći ćemo do toga kasnije. Dopusti mi da dovršim svoju priču. Dok smo prolazili, orači su nam se rugali. Jedan je skinuo svoj poderani šešir i poklonio se, rekavši nam: 'Dobrodošli u Babilon, dragi gosti kralja. On vas čeka na zidinama Babilona gdje je priređena gozba, cigle od blata i juha od luka.' Na to su se svi grohotom nasmijali. Gusar je pobjesnio i psovao ih na sav glas. 'Što ti ljudi misle pod tim da nas kralj čeka na zidinama?' upitao sam. 'Do gradskih se zidina moraš penjati noseći cigle do iznemoglosti. Možda te pretuku na smrt prije nego dovršiš posao. Mene neće istući. Ja ću ih ubiti.' Zatim je progovorio Megiddo: 'Ja ne vidim smisla u tome da gospodari tuku svoje vrijedne i marljive robove do smrti. Gospodari vole dobre robove i odnose se prema njima pošteno.' 'Tko želi raditi naporno?' komentirao ie Zabado. 'Oni tamo orači mudri su momci. Oni ne rade do iznemoglosti. Samo se prave.' 'Ne možeš napredovati ako zabušavaš', je rekao Megiddo. 'Ako izoreš jedan hektar, to je dobro obavljen posao i to svaki gospodar zna. Ali ako izoreš samo pola hektara, to je zabušavanje. Ja ne zabušavam. Ja volim raditi i volim dobro

102


obaviti posao, jer rad je najbolji prijatelj kojeg poznam. Donio mi je sve dobre stvari koje sam imao, moju farmu, krave i ljetinu, sve.' 'Da, i gdje su ti sada sve te stvari?' podrugljivo je dobacio Zabado. 'Čini se da se više isplati biti pametan i provući se bez rada. Vidjet ćeš, Megiddo, ako nas prodaju na zidine, on će nositi vodu ili obavljati neki drugi laki zadatak, a ti, koji voliš tako raditi, lomit ćeš svoja leđa noseći cigle.' Slatko se nasmijao. Te me je noći obuzeo strah. Nisam mogao spavati. Primaknuo sam se bliže stražarskom užetu, i kada su ostali zaspali, privukao sam pažnju Godosa koji je te noći bio prvi na straži. Bio je jedan od onih ratobornih Arapa, ona vrsta razbojnika koji nakon što ti ukrade lisnicu misli kako bi ti također trebao prerezati grkljan. 'Reci mi, Godose,' šapnuo sam, 'kada stignemo u Babilon, hoće li nas prodati na zidine?' 'Zašto želiš znati?' upitao me je oprezno. 'Kako ne razumiješ? Ja sam mlad. Ja želim živjeti. Ne želim raditi ili biti pretučen na smrt na zidinama. Postoji li za mene šansa da nađem dobrog gospodara?' On mi je šapatom odgovorio: Reći ću ti nešto. Ti si dobar momak, ne stvaraš Godosu nikakve nevolje. Najčešće najprije idemo na tržnicu robova. Slušaj sada. Kada dođu kupci, reci im da si dobar radnik, da voliš puno raditi za dobrog gospodara. Neka te požele kupiti. Ako ih ne nagovoriš da te kupe, idućeg dana nosiš cigle. To je jako težak posao.' Nakon što je otišao, legao sam na topli pijesak, gledajući u zvijezde i razmišljajući o poslu. Ono što je Megiddo rekao o tome da mu je posao najbolji prijatelj potaklo me je da razmislim o tome da li bi posao mogao biti moj najbolji prijatelj. To bi zacijelo postao kada bi me izbavio odavde. Kada se Megiddo probudio, šapnuo sam mu svoje dobre vijesti. To je bio naš jedni tračak nade dok smo koračali prema Babilonu. Kasno popodne približili smo se zidinama i ugledali kolone ljudi, poput crnih mrava, kako se penju gore dolje po strmim dijagonalnim stazama. Kad smo se približili, iznenadio nas je prizor od nekoliko tisuća muškaraca koji su tamo radili. Neki su kopali u opkopu, ostali su miješali

103

George S. Clason

prašinu u blatne cigle. Najveći broj njih nosio je cigle u velikim košarama uz strme staze do zidara.1 "Nadglednici radova psovali su one koji su oklijevali i bičevima tukli po leđima one koji se nisu držali reda. Jadni, izmučeni radnici zateturali bi i padali na leđa s teškim košarama, ne mogavši ponovno ustati. Ako ih udarac ne bi podigao na noge, bili bi odgurnuti uz rub staze i prepušteni umiranju u agoniji. Uskoro bi ih odvukli k ostalim kukavnim tijelima koja je trebalo sahraniti. Kad sam ugledao taj sablastan prizor, zadrhtao sam. To me dakle čeka ako ne budem prodan na tržnici robova. Godoso je bio u pravu. Provedeni smo kroz vrata grada do zatvora za robove, a slijedećeg smo jutra stupali do tržnice. Tu su se ostali muškarci ukočili od straha i tek su ih udarci bičem pokrenuli kako bi ih kupci mogli razgledati. Megiddo i ja smo rado pričali sa svakim čovjekom koji bi nam dopustio da mu se obratimo. Prodavač robova doveo je vojnike iz kraljeve Garde koji su Gusara okovali i brutalno ga pretukli kada se pobunio. Dok su ga odvlačili, bilo mi ga je žao. Megiddo je mislio da ćemo se uskoro rastati. Dok nije bilo kupca u blizini, iskreno me je stao uvjeravati koliko će mi dragocjen rad biti u budućnosti: 'Neki ljudi mrze rad. Smatraju ga svojim neprijateljem. Bolje ga smatraj svojim prijateljem, zavoli ga. Nije važno što je težak. Ako razmišljaš o tome kako lijepu kuću gradiš, koga je onda briga da li su grede teške i da li trebaš dugo hodati do izvora da bi donio vodu za žbuku. Obećaj mi, momče, ako dobiješ gospodara, 1

Poznate građevine starog Babilona, njegove zidove, hramove, viseće vrtove i velike kanale izgradili su robovi, uglavnom ratni zarobljenici, što objašnjava i razlog nehumanog postupanja s njima. Radnu snagu su također činili i brojni stanovnici Babilona i njegovih provincija koji su bili prodani u roblje zbog kaznenih djela ili financijskih problema. Bilo je uobičajeno da muškarci ponude sebe, svoje supruge ili svoju djecu kao jamstvo za otplatu dugova, sudskih presuda ili nekih drugih obveza. U slučaju neizvršenja obveza, oni koji su se na taj način obvezali bi bili prodani u roblje.

104


da ćeš raditi za njega najviše što možeš. Ako on ne bude cijenio to što ti radiš, ne mari za to. Upamti, dobro obavljeni posao čini dobro onome koji ga je obavio. Čini ga boljim čovjekom.' Zaustavio se kada nam se jedan krupni farmer približio i kritički nas odmjerio. Megiddo ga je pitao za njegovu farmu i urod, ubrzo ga uvjerivši da će on biti vrijedan čovjek. Nakon žestokog cjenkanja s trgovcem robova, farmer je izvukao debelu lisnicu ispod svoje halje, te je uskoro Megiddo sa svojim novim gospodarom nestao iz vida. Još je nekoliko muškaraca bilo prodano tijekom jutra. U podne mi je Godoso povjerio da je trgovcu bilo svega dosta i da ne želi ostati preko noći te da će sve one koji preostanu do zalaska sunca odvesti kraljevom kupcu. Postao sam očajan, ali onda je jedan debeli, dobroćudni čovjek prišao zidu i pitao da li među nama ima pekara. Obratio sam mu se: Zbog čega bi jedan tako dobar pekar kao što ste vi tražio drugog pekara koji je manje sposoban? Ne bi li bilo pametnije da podučite nekog radišnog čovjeka poput mene svom zanatu? Pogledajte me, mlad sam, jak i volim raditi. Dajte mi priliku i dat ću sve od sebe da za vašu lisnicu zaradim zlata i srebra.' Bio je impresioniran mojom spremnošću na rad i počeo se cjenkati s trgovcem koji me nikada prije nije zamijetio otkad me kupio, ali je sada elokventno stao hvaliti moju sposobnost, dobro zdravlje i dobru narav. Osjećao sam se kao debeli vol kojega prodaju mesaru. Napokon, na moje veliko zadovoljstvo, posao je sklopljen. Slijedio sam svog novog gospodara, razmišljajući o tome kako sam najsretniji čovjek u Babilonu. Moj mi se novi dom veoma svidio. Nana-naid, moj gospodar, naučio me je kako mljeti ječam u kamenoj posudi koja je stajala u dvorištu, kako naložiti vatru u peći te kako mljeti fino brašno od sezama za medenjake. Imao sam svoj ležaj u spremištu za žito. Swasti, stara robinja koja se brinula za kuću, dobro me je hranila i bila je zadovoljna što sam joj pomagao u teškim poslovima. Tu mi se pružila prilika kakvu sam priželjkivao: da budem od koristi dobrom gospodaru i da pronađem načina da zaradim svoju slobodu kojoj sam se nadao.

105

George S. Clason

Tražio sam Nana-naida da mi pokaže kako da zamijesim i pečem kruh. To je on i učinio, ugodno iznenađen mojom zainteresiranošću. Kasnije, kada sam to dobro svladao, zamolio sam ga da mi pokaže kako da radim medenjake, i uskoro sam ja bio zadužen za svo pečenje. Mom je gospodaru odgovaralo što ne mora raditi, ali Swasti je odmahivala glavom u znak neodobravanja. 'Nerad je loš za svakog čovjeka', govorila je. Osjetio sam da je došlo vrijeme da razmislim o načinu na koji bih mogao sam zarađivati novčiće kako bih mogao kupiti svoju slobodu. Mislio sam da će se Nana-naid složiti s tim da, nakon što u podne završim s pečenjem, nađem za sebe plaćen posao u popodnevnim satima te da podijelim s njim svoju zaradu. Zatim mi je palo na pamet da pečem više medenjaka i prodajem ih ljudima na ulicama grada. Iznio sam svoj plan Nana-naidu na sljedeći način: 'Kada bih ja popodne, nakon što završim s pečenjem, mogao koristiti kako bih za vas zaradio novčiće, da li biste vi smatrali poštenim podijeliti tu zaradu sa mnom kako bih mogao imati vlastiti novac za stvari koje svaki čovjek želi i treba?' 'Pošteno, pošteno,' priznao je on. Kada sam mu rekao za svoj plan prodavanja medenjaka, bio je zadovoljan. 'Evo što ćemo učiniti', predložio je. 'Ti ćeš ih prodavati za jedan novčić, zatim će pola od toga ići meni da platim brašno, med i drvo za njihovo pečenje. Od onoga što ostane, ja ću uzeti pola i ti ćeš zadržati pola.' Bio sam veoma zadovoljan njegovom velikodušnom ponudom da mogu zadržati sebi jednu četvrtinu od onoga što prodam. Te sam noći radio do kasno kako bih izradio pladanj na kojem ću izložiti medenjake. Nana-naid mi je dao jednu od njegovih starih halja kako bih pristojno izgledao, a Swasti mi je pomogla da ju zakrpam i operem. Idućeg sam dana ispekao dodatnu zalihu medenjaka. Izgledali su svježe i primamljivo na pladnju dok sam prolazio ulicom, glasno dozivajući svoje kupce. Na početku nitko nije bio zainteresiran, što me obeshrabrilo. Ali nastavio sam hodati ulicama, dok se u kasno poslijepodne, kad su ljudi ogladnjeli, kolači nisu počeli prodavati i uskoro je pladanj ostao prazan.

106


Nana-naid je bio zadovoljan mojim uspjehom i rado mi je platio moj dio. Bio sam oduševljen činjenicom da posjedujem novčiće. Megiddo je bio u pravu kada je rekao da gospodar cijeni marljiv rad svojih robova. Te sam noći bio toliko uzbuđen zbog svog uspjeha da sam jedva zaspao pokušavajući izračunati koliko bih mogao zaraditi u godinu dana i koliko bi mi godina bilo potrebno da kupim svoju slobodu. Kako sam svakodnevno prolazio ulicom sa svojim pladnjem, uskoro sam stekao redovite mušterije. Jedan od njih je bio nitko drugi nego tvoj djed, Arad Gula. On je bio trgovac sagovima i prodavao ih je kućanicama, hodajući s jednog kraja grada na drugi, s magarcem natovarenim sagovima i sa svojim robom koji se za njega brinuo. Kupio bi dva kolača za sebe i dva za svoga roba, redovito razgovaravši sa mnom dok bi ih jeo. Tvoj mi je djed jednog dana rekao nešto čega ću se uvijek sjećati. 'Sviđaju mi se tvoji kolači, momče, ali još mi se više sviđa tvoj poduzetni duh. Takav duh te može dovesti daleko na putu do uspjeha.' Ali možeš li ti, Hadane Gula, uopće shvatiti što su te riječi ohrabrenja značile jednom mladom robu, samom u velikom gradu, koji se svim svojim snagama borio da pronađe izlaz iz svog poniženja? Kako su mjeseci prolazili, ja sam nastavio spremati novčiće u svoju lisnicu. Uskoro je imala ugodnu težinu. Rad se pokazivao mojim najboljim prijateljem, upravo onako kako je Megiddo bio rekao. Ja sam bio sretan, ali je Swasti bila zabrinuta. 'Bojim se što tvoj gospodar provodi tako mnogo vremena u kockarnicama,, požalila se. Bio sam presretan kada sam jednoga dana sreo svog prijatelja Megidda na ulici. Vodio je tri magarca natovarena povrćem s tržnice. 'Ide mi jako dobro', rekao mi je. 'Moj gospodar doista poštuje moj rad i zato sam sada nadzornik. Kao što vidiš, povjerava mi kupovinu, a dovest će moju obitelj ovamo. Rad mi pomaže da se oporavim od svoje velike nevolje. Jednog će mi dana pomoći da kupim svoju slobodu i ponovno posjedujem svoju farmu.'

107

George S. Clason

Vrijeme je prolazilo a Nana-naid je svakog dana sa sve većim nestrpljenjem iščekivao da se vratim s novcem od prodanih kolača. Čekao bi na moj dolazak, a zatim bi nestrpljivo brojao i dijelio novac. Poticao me također i da potražim novo tržište i povećam svoju prodaju. Često sam odlazio izvan gradskih zidina kako bih ponudio nadglednike robova koji su gradili zidove. Mrzio sam se vraćati na to odbojno mjesto, ali otkrio sam da su nadglednici odlični kupci. Jednog sam se dana iznenadio kada sam ugledao Zabada kako čeka u redu da bi napunio svoju košaru ciglama. Bio je mršav i pogrbljen, a leđa su mu bila prekrivena masnicama i ranama od udaraca bičem. Bilo mi ga je žao i dodao sam mu jedan kolač koji je strpao u usta poput gladne životinje. Kad sam mu vidio pohlepu u očima, pobjegao sam prije nego što mi zgrabi cijeli pladanj. 'Zbog čega ti tako naporno radiš?' pitao me Arad Gula jednog dana. Gotovo isto pitanje koje si mi ti postavio neki dan, sjećaš se? Rekao sam mu što mi je Megiddo bio rekao o radu i kako se rad pokazao kao moj najbolji prijatelj. S ponosom sam mu pokazao svoju lisnicu punu novčića i objasnio mu kako ih štedim da bih kupio svoju slobodu. 'Kad budeš slobodan, što ćeš učiniti?' upitao je. 'Onda,' odgovorio sam, 'planiram postati trgovac.' Tada mi je nešto otkrio. Nešto što nikada nisam posumnjao. 'Ti ne znaš da sam i ja također rob. Ja sam u partnerstvu s mojim gospodarom.' "Stanite," zapovijedi Hadan Gula. "Ne želim slušati kako klevećete moga djeda. On nije bio rob." Oči su mu zasjale bijesom. Sharru Nada je ostao smiren. "Ja poštujem tvog djeda zbog toga što se uzdigao nad svoju nesreću i postao vodećim g r a đ a n i n o m Damaska. Jesi li ti, njegov unuk, sazdan od istog materijala? Jesi li dovoljno velik da pogledaš istini u oči, ili ti je draže živjeti s lažnim iluzijama?" Hadan Gula se uspravio u svom sedlu. Glasom u kojem su bili potisnuti duboki osjećaji odgovorio je: "Mojeg su djeda svi voljeli. Bezbrojna su njegova dobra djela. Kada je nastupila glad, nije li njegovim zlatom kupljeno žito u Egiptu i nisu li njegove karavane

108


dovezle žito u Damask i razdijelile ljudima kako nitko ne bi umro od gladi? A vi sada kažete da je on bio jedan običan prezreni rob u Babilonu." "Da je on ostao rob u Babilonu, onda bi ga možda prezirali, ali kada je vlastitim zalaganjem postao važan čovjek u Damasku, bogovi su mu uistinu oprostili i odlikovali ga poštovanjem", odgovorio je Sharru Nada. Nakon što mi je rekao da je rob," nastavi Sharru Nada, "objasnio mi je koliko očajnički žudi zaraditi svoju slobodu. Sada, kada je imao dovoljno novca da ju kupi bio je veoma uzrujan oko toga što mu je činiti. Prodaja mu više nije išla tako dobro i stoga ga je bilo strah napustiti svoga gospodara. Ja sam se usprotivio njegovoj neodlučnosti: 'Otiđi od svoga gospodara. Osjeti već jednom kako je to biti slobodan čovjek. Ponašaj se kao slobodan čovjek i budi uspješan kao jedan od njih! Odluči što želiš postići i tada će ti rad pomoći da to i ostvariš!' Otišao je svojim putem govoreći kako mu je drago da sam ga posramio zbog njegovog kukavičluka.'2 Jednog sam dana ponovno otišao van gradskih zidina i iznenadio se kad sam tamo ugledao okupljeno mnoštvo. Kada sam jednog čovjeka upitao što se događa, odgovorio mi je: "Zar niste čuli? Odbjegli rob koji je ubio jednog od kraljevih stražara priveden je pravdi i danas će ga išibati na smrt zbog zločina koji je počinio. Čak će i sam kralj doći." Bila je tolika gužva oko mjesta bičevanja da sam se bojao prići bliže kako mi pladanj s medenjacima ne bi ispao. Stoga sam se popeo na jedan nedovršeni zid kako bih vidio iznad glava ljudi. Imao sam sreće vidjeti samog

2

Ropski običaji u starom Babilonu, iako bi nam se možda mogli učiniti protuslovnima, bili su strogo regulirani zakonom. Na primjer, rob je mogao imati svoje vlasništvo bilo koje vrste, pa čak i robove nad kojima njegov gospodar nije imao prava. Robovi su se slobodno ženili sa slobodnima. Djeca slobodnih majki bila su slobodna. Većina gradskih trgovaca bili su robovi. Mnogi su od njih bili u partnerskom odnosu sa svojim gospodarima i bogati u okviru svojih prava.

109

George S. Clason

Nabukodonosora dok je prolazio u svojoj zlatnoj kočiji. Nikada prije nisam vidio takvu raskoš, takve halje i zastore od zlatne tkanine i baršuna. Nisam mogao vidjeti bičevanje iako sam mogao čuti vapaje jadnog roba. Pitao sam se kako netko tako plemenit poput našeg naočitog kralja može gledati takvu patnju, ali kada sam vidio kako se smije i šali sa svojim plemićima, znao sam da je okrutan i shvatio sam zbog čega su tako nehumani zadaci bili traženi od robova koji su gradili zidove. Nakon što je rob umro, tijelo mu je obješeno na jedan stup kako bi ga svi mogli vidjeti. Kad se mnoštvo počelo razilaziti, prišao sam bliže. Na dlakavim sam grudima vidio istetovirane dvije isprepletene zmije. Bio je to Gusar. Sljedeći put kada sam sreo Arada Gulu bio je to novi čovjek. Pozdravio me je s puno entuzijazma: 'Pogledaj, rob kojeg si nekad poznavao danas je slobodan čovjek. Tvoje su riječi bile čarobne. Moja se prodaja i zarada već povećala. Moja je žena presretna. Ona je slobodna žena, nećakinja moga gospodara. Jako joj je stalo da se preselimo u nepoznat grad gdje nijedan čovjek neće znati da sam nekad bio rob. Tako će naša djeca biti pošteđena predbacivanja zbog nesreće svoga oca. Rad je postao moj najbolji pomagač. Omogućio mi je da nanovo steknem svoje samopouzdanje i svoju sposobnost prodavanja.' Bio sam presretan što sam mu se mogao, barem na skroman način, odužiti zbog potpore koju mi je dao. Jedne je noći Swasti došla do mene veoma uznemirena: 'Tvoj je gospodar u nevolji. Strah me za njega. Prije nekoliko mjeseci izgubio je mnogo za kockarskim stolom. Ne plaća farmeru za njegovo brašno i med. Ne plaća zajmodavcu. Oni su ljuti i prijete mu.' 'Zbog čega bi se mi trebali brinuti oko njegove gluposti? Mi nismo njegovi čuvari,' odgovorio sam nepromišljeno. 'Budalo mlada, ti ne razumiješ. Zajmodavcu je založio tebe ' kako bi osigurao zajam. Po zakonu on na tebe ima pravo i može te prodati. Ja ne znam što učiniti. On je dobar gospodar. Zašto? O, zašto je takva nevolja baš njega snašla?'

110


Swastine suze nisu bile bezrazložne. Dok sam iduće jutro pekao, došao je zajmodavac s čovjekom kojega je zvao Sasi. Ovaj me je čovjek promotrio i rekao da sam dobar. Zajmodavac nije čekao moga gospodara da se vrati, već je rekao Swasti da mu kaže da me je odveo. Ni sa čime osim halje koju sam imao na sebi i lisnice koja mi je visjela o pojasu, bio sam odvučen od posla. Otrgnuli su me od mojih najdražih snova poput orkana koji iščupa drvo iz zemlje i baci ga u uzburkano more. Ponovno su mi kockarski stol i pivo uzrokovali nesreću. Sasi je bio prost, grub čovjek. Dok me je vodio kroz grad, rekao sam mu za dobar posao koji sam radio za Nana-naida i dodao da se nadam da ću i za njega tako dobro raditi. Njegov me odgovor nije ohrabrio: 'Ja ne volim ovaj posao. Moj ga gospodar ne voli. Kralj mu je rekao da me pošalje da izgradim dio velikog kanala. Gospodar me poslao da kupim još robova kako bi kanal bio što prije gotov. Ali kako itko može brzo završiti veliki posao?' Zamisli pustinju bez i jednog drveta, samo nisko raslinje i sunce koje prži tako nesmiljeno da voda u našim bačvama postaje toliko vruća da ju jedva možemo piti. Zatim zamisli redove muškaraca, kako silaze u duboke jame, a zatim gore vuku teške košare prašine po mekanim, prašnjavim stazama od jutra do mraka. Zamisli hranu posluženu u otvorenim kontima iz kojih smo jeli kao svinje. Nismo imali šatore, niti slamu za krevete. Tako je izgledalo mjesto gdje sam se zatekao. Zakopao sam lisnicu na jedno označeno mjesto, pitajući se hoću li je ikada ponovno iskopati. Najprije sam radio marljivo, ali kako su mjeseci sporo prolazili, osjetio sam kako mi se duh slama. Onda je vrućica obuzela moje tijelo. Izgubio sam apetit te sam jedva mogao jesti i teletinu s povrćem. Noću bih se prevrtao zbog nesretne nesanice. U svojoj sam se bijedi pitao nije li Zabado bio u pravu kada je govorio da treba zabušavati i paziti da leđa ne nastradaju u radu. Ali onda sam se sjetio kako je izgledao kada sam ga zadnji put vidio i znao sam da mu plan nije bio dobar.

111

George S. Clason

Sjetio sam se ogorčenog Gusara i pitao se da li bi možda bilo bolje boriti se i ubijati. Sjećanje na njegovo krvavo tijelo me je podsjetilo da je i njegov plan bio beskoristan. Zatim sam se sjetio Megidda. Njegove su ruke bile prepune žuljeva od napornog rada, ali srce mu je bilo ispunjeno i na licu mu se zrcalila sreća. Njegov je plan bio najbolji. Ipak, ja sam bio jednako voljan raditi kao i Megiddo; on zasigurno nije radio više od mene. Zbog čega mi onda moj rad nije donio sreću i uspjeh? Je li Megiddu rad donio sreću, ili možda sreća i uspjeh leže u krilu bogova? Je li mi bilo suđeno da do kraja života radim, a da ne ostvarim svoje želje - sreću i uspjeh? Sva su se ta pitanja ispreplitala u mojoj glavi, a nisam imao odgovora. Doista sam bio potpuno zbunjen. Nekoliko dana nakon toga, kada se činilo da sam na kraju svojih snaga i da će mi pitanja ostati neodgovorena, Sasi me je pozvao k sebi. Od mog je gospodara stigao glasnik s naredbom da me vrati u Babilon. Iskopao sam svoju dragocjenu lisnicu, omotao se ostacima svoje halje i krenuo na put. Dok smo jahali natrag, glavom su mi prolazile iste misli o orkanu koji me baca tamo amo. Činilo se da se ostvaruju neobične riječi jedne pjesme iz moga rodnog grada Harrouna:

Napada čovjeka poput vihora, Baca ga poput oluje, Njegov put nitko ne može slijediti, Njegovu sudbinu nitko ne može proreci. Je li me to moja sudbina ovako kažnjavala iz meni nepoznatog razloga? Kakve su me još nesreće i razočaranja čekala? Dok smo ulazili u dvorište mog gospodara, zamisli kako sam ostao iznenađen kada sam ugledao Arad Gulu kako me čeka. Pomogao mi je da siđem i zagrlio me kao davno izgubljenog brata.

112


Dok smo išli svojim putem, htio sam ga slijediti kao što rob slijedi svoga gospodara, ali mi on to nije dopustio. Stavio je svoju ruku oko mene, rekavši mi: 'Tražio sam te posvuda. Kada sam već zamalo odustao, sreo sam Swasti koja mi je ispričala o zajmodavcu, koji me je uputio do tvog plemenitog vlasnika. Teško smo se pogađali i natjerao me je da platim nevjerojatno visoku cijenu, ali ti si je vrijedan. Tvoje razmišljanje i tvoja poduzetnost potakli su me na ovaj novi uspjeh.' 'Megiddovo razmišljanje, a ne moje,' prekinuo sam ga. 'Megiddovo i tvoje. Zahvaljujući oboma, mi sada idemo za Damask i ja te želim za svoga partnera. Vidiš,' uzviknuo je, 'u jednom trenutku ćeš postati slobodan čovjek!' Kazavši to izvukao je ispod halje glinenu ploču na kojoj je bilo zapisano pravo na mene. Zatim ju je podigao visoko iznad glave i bacio na pločnik tako da se razbila u stotine komadića. S veseljem je počeo gaziti po komadićima sve dok se nisu pretvorili u prašinu. Suze radosnice ispunile su mi oči. Znao sam da sam najsretniji čovjek u Babilonu. Tako se, dakle, rad u trenucima moje najveće nevolje pokazao mojim najboljim prijateljem. Moja spremnost na rad omogućila mi je da pobjegnem od sudbine roba koji radi na zidinama. Ona je također toliko zadivila tvoga djeda da me je odabrao za svoga partnera." Zatim je Hadan Gula postavio pitanje: "Je li rad bio ključ uspjeha koji je moga djeda doveo do zlatnika?" "To je jedini ključ kojeg je on posjedovao kada sam ga upoznao," odgovorio je Sharru Nada. "Tvoj je djed volio raditi. Bogovi su cijenili njegov trud pa su ga velikodušno i nagradili." "Počinjem shvaćati," zamišljeno reče Hadan Gula. "Rad je privukao mnoge njegove prijatelje koji su se divili njegovoj radišnosti i uspjehu koji mu je on donio. Rad mu je donio poštovanje ljudi u Damasku. Rad mu je donio sve one stvari koje sam smatrao privlačnima. A ja sam mislio da je rad samo za robove." "Život je prepun lijepih stvari u kojima ljudi mogu uživati," nadodao je Sharru Nada. "Svaka ima svoje mjesto. Ja sam sretan što rad nije rezerviran samo za robove. Da je to tako, ja bih bio

113

George S. Clason

lišen svog najvećeg zadovoljstva. Uživam u mnogim stvarima, ali ništa ne može zauzeti mjesto rada." Sharru Nada i Hadan Gula su jahali u sjeni visokih zidova do masivnih, brončanih vratiju Babilona. Kad su se približili vratima, stražari su se uspravili i s poštovanjem pozdravili uvaženog građanina. Visoko uzdignute glave Sharru Nada je poveo dugačku karavanu prema ulicama grada. "Ja sam se oduvijek nadao da ću biti čovjek poput moga djeda," povjerio mu je Hadan Gula. "Nikada prije nisam shvatio kakav je on zapravo čovjek bio. To ste mi vi pokazali. Sada kada to shvaćam, još mu se više divim i još sam odlučniji u nakani da budem kao on. Osjećam da vam se nikad neću moći odužiti za to što ste mi otkrili tajnu njegova uspjeha. Od danas pa nadalje mislit ću na to. Počet ću skromno kako je i on počeo, što priliči mom pravom društvenom položaju bolje nego nakit i fina odjeća." Tako rekavši, Hadan Gula je skinuo pozlaćene naušnice s ušiju i prstenje s ruku. Zauzdavši svoga konja, povukao se natrag i s dubokim poštovanjem stao jahati iza vođe karavane.

114


Povijesni prikaz Babilona Na stranicama povijesti nije zabilježen nijedan grad koji bi bio glamurozniji od Babilona. Sam spomen njegovog imena priziva slike bogatstva i raskoši. Njegove su zalihe zlata i dragulja bile basnoslovne. Čovjek tako bogat grad automatski zamišlja u odgovarajućem ambijentu tropske raskoši, okružen obilnim prirodnim bogatstvom šuma i rudnika. Ali to nije bilo tako. Babilon je bio smješten kraj rijeke Eufrat, u ravnoj, neplodnoj dolini. Nisu ga okruživale ni šume, ni rudnici - čak ni kamenje za gradnju. Nije se čak ni nalazio na trgovačkom pravcu. Količina padalina bila je nedostatna za uzgoj poljoprivrednih kultura. Babilon je izvrstan pokazatelj čovjekove sposobnosti da ostvari velike ciljeve koristeći se svim mogućim sredstvima koja su mu na raspolaganju. Sve izvore o kojima je ovisio ovaj veliki grad stvorio je čovjek. Svo njegovo bogatstvo stvorili su ljudi. Babilon je posjedovao samo dva prirodna izvora - plodnu zemlju i vodu iz rijeke. Uz pomoć jednog od najvećih graditeljskih dostignuća svih vremena, babilonski su graditelji dovodili vodu iz rijeke branama i velikim kanalima za navodnjavanje. Ti su kanali prolazili preko širokih dolina donoseći vodu koja je značila život do plodnog tla. To se ubraja među prve graditeljske pothvate u povijesti. Tako plodan urod, koji je bio posljedica tog sustava za navodnjavanje, nikad prije nije bio zabilježen u svijetu. Srećom, tijekom njegovog dugog postojanja, Babilonom su vladale generacije kraljeva kojima su se osvajanje i pljačka rijetko događali. Iako su sudjelovali u mnogim ratovima, većinom su to bili lokalni ili obrambeni ratovi i vodili su se protiv ambicioznih osvajača iz drugih zemalja koji su žudjeli za bogatstvom Babilona. Moćni vladari Babilona ostali su zabilježeni po svojoj mudrosti, poduzetnosti i pravednosti. Babilon nije imao ohole vladare koji su željeli pokoriti sav poznati svijet kako bi svi narodi mogli odati počast njihovoj veličini.

115

George S. Clason

Kao grad, Babilon više ne postoji. Kada su snažne ljudske snage koje su izgradile i održavale grad tisućama godina nestale, on je uskoro postao napuštena ruševina. Ostaci grada nalaze se u Aziji, oko tisuću kilometara istočno od Sueskog kanala, sjeverno od Perzijskog zaljeva. Geografska širina mu je oko trideset stupnjeva iznad ekvatora, praktički ista kao i ona Yume u Arizoni. Imao je klimu sličnu kao i taj američki grad, vruću i suhu. Danas je ta dolina Eufrata, nekoć naseljena poljoprivrednim dobrima, ponovno gola i napuštena. Slaba trava i pustinjsko raslinje bore se za opstanak protiv nanosa pijeska koje donosi vjetar. Nestala su plodna polja, divovski gradovi i dugačke karavane s bogatom robom. Nomadske skupine Arapa, koje preživljavaju brinući se za mala stada, jedini su stanovnici. To je tako negdje od početka kršćanske ere. Dolina je prošarana brežuljcima. Stoljećima im putnici nisu pridavali neko veće značenje. Pažnju arheologa su na njih privukli pronađeni slomljeni dijelovi posuđa i cigle isprane povremenim padalinama. Ekspedicije, koje su financirali europski i američki muzeji, poslane su na to područje radi iskapanja i utvrđivanja onoga što se tu nalazi. Iskapanja su uskoro dokazala da su ti brežuljci zapravo stari gradovi. Gradska groblja, bilo bi bolje reći. Babilon je bio jedan od njih. Na njega su negdje oko dvadeset stoljeća vjetrovi nanosili pustinjsku prašinu. Kako je prvotno bio izgrađen od cigle, svi su se vanjski zidovi raspali i pretvorili u prašinu. Tako danas izgleda bogati grad Babilon. Toliko dugo je napušten da nijedna živa duša nije čula za njega sve dok nije otkriven pažljivim otklanjanjem pijeska koji se stoljećima nakupljalo na ulicama i srušenim ostacima veličanstvenih hramova i palača. Mnogi znanstvenici smatraju civilizaciju Babilona i ostalih gradova u toj dolini najstarijom od svih za koje postoje potvrđeni podaci. Pronađeni su zapisi za koje se sa sigurnošću može reći da su stari 8000 godina. Zanimljiva činjenica u vezi toga je način na koji su otkriveni ti podaci. U ruševinama Babilona otkriveni su zapisi o pomrčinama sunca. Moderni astronomi su spremno izračunali vrijeme kada su te pomrčine sunca bile vidljive u Babilonu i tako uspostavili vezu između njihovog i našeg kalendara.

116


Na taj smo način dokazali da su prije 8000 godina Sumerani, koji su nastanjivali Babiloniju, živjeli u zaštićenim gradovima. Možemo samo nagađati koliko su godina prije toga ti gradovi postojali. Njihovi stanovnici nisu bili obični barbari koji su živjeli unutar zidina. Oni su bili obrazovani i produhovljeni ljudi. Po onome što nam pisani podaci potvrđuju, oni su bili prvi graditelji, prvi astronomi, prvi matematičari, prvi financijeri i prvi narod koji je imao pisani jezik. Već smo spomenuli njihove sustave navodnjavanja koji su sušnu dolinu pretvorili u poljoprivredni raj. Ostaci tih kanala još se uvijek mogu naći, iako su uglavnom popunjeni nataloženim pijeskom. Neki su bili tolikih dimenzija da je, kad su bili prazni, desetak konja usporedo moglo proći njihovim dnom. Po veličini se mogu usporediti s najvećim kanalima u Coloradu i Utahu. Osim što su navodnjavali posjede u dolini, babilonski su graditelji osmislili još jedan projekt jednake važnosti. Uz pomoć velikog sustava odvodnjavanja uspjeli su iskoristiti prostrano močvarno područje na ušću Eufrata i Tigrisa i također ga osposobiti za obrađivanje. Herodot, grčki putnik i povjesničar, posjetio je Babilon i jedini je stranac koji ga je opisao. Njegovi zapisi daju slikoviti prikaz grada i neobičnih običaja njegovih stanovnika. On spominje nevjerojatno plodnu zemlju i obilnu žetvu pšenice i ječma. Slava Babilona izblijedjela je, ali njegova je mudrost sačuvana do današnjeg dana. Zbog toga mnogo dugujemo pronađenim zapisima. U toj dalekoj prošlosti, papir nije postojao. Umjesto toga, marljivo su urezivali svoje zapise na ploče od vlažne gline. Kad bi završili, pekli bi ih i one bi postale opeka. Površina im je bila oko petnaest puta dvadeset centimetara, a debljina je iznosila dva i pol centimetra. Te glinene ploče, kako ih inače zovu, koristile su se na isti način kako mi koristimo moderne načine pisanja. U njih su se urezivale legende, poezija, povijest, kraljeve odredbe, zakoni o zemlji, potvrde vlasništva, zadužnice, pa čak i pisma koja su se po glasnicima slala u udaljene gradove. Iz tih glinenih ploča dobivamo uvid u poslove ljudi. Primjerice, jedna ploča, očigledno iz zapisa jednog vlasnika dućana, svjedoči o tome da je na određeni datum imenovani mušterija donio kravu i zamijenio ju za

117

George S. Clason

sedam vreća pšenice, od kojih je tri dobio odmah, a ostale četiri će ga čekati kasnije. Sigurno zakopane u uništenim gradovima, arheolozi su pronašli čitave knjižnice na tim pločama. Jedno od najvećih čuda Babilona bile su ogromne zidine koje su opasavale grad. Stari su ih narodi uspoređivali s velikom piramidom u Egiptu kao jednim od "sedam svjetskih čuda". Kraljica Semiramida zaslužna je za podizanje prvih zidina tijekom rane povijesti grada. Suvremeni arheolozi nisu uspjeli ući u bilo kakav trag prvih zidina. Niti je poznata njihova visina. Iz zapisa starijih pisaca procjenjuje se da su bile visoke od oko petnaest do devetnaest metara, s vanjske strane obložene pečenom ciglom, a dalje zaštićene dubokim opkopima punima vode. Kasnije i poznatije zidine započete su oko šest stotina godina prije Krista, a počeo ih je graditi kralj Nabopolasar. Toliko je ambiciozno zamislio njihovu ponovnu gradnju, da nije doživio dovršetak radova. Taj je zadatak ostao njegovom sinu Nabukodonosoru, čije je ime poznato iz Biblijske povijesti. Visina i dužina tih kasnijih zidina izaziva nevjericu. Pouzdani autoriteti su potvrdili da su visoke oko sto šezdeset osam metara, što je jednako visini moderne poslovne zgrade od petnaest katova. Ukupna dužina se procjenjuje na negdje između četrnaest i osamnaest kilometara. Vrh je bio toliko širok da je kočija sa šest konja mogla proći njime. Od te veličanstvene strukture danas je sačuvano malo, samo dijelovi temelja i opkopa. Nakon propadanja, Arapi su dovršili uništenje lomljenjem cigli za druge graditeljske pothvate. Protiv zidina Babilona koračale su jedna za drugom pobjedničke vojske svakog osvajača iz onog vremena. Mnogi su kraljevi pokušali osvojiti Babilon, ali uzalud. Osvajačke snage onoga vremena ne treba shvaćati olako. Povjesničari govore o takvim brojevima kao što su 10.000 konjanika, 25.000 kočija, 1.200 pješačkih postrojbi s po 1.000 vojnika po postrojbi. Često su bile potrebne dvije ili tri godine pripremanja da bi se prikupio ratni materijal i zalihe hrane kao i spomenute borbene snage. Grad Babilon bio je ustrojen poput današnjih gradova. Imao je ulice i dućane. Prodavači su nudili svoju robu u naseljenim četvrtima. Svećenici su služili u veličanstvenim hramovima.

118


Unutar grada nalazio se posebno ograđen dio gdje se nalazila kraljeva palača. Zidine oko njega bile su više od onih koje su okruživale grad. Babilonci su bili vješti umjetnici. To uključuje kiparstvo, slikarstvo, tkanje, obradu zlata i izradu metalnog oružja i poljoprivrednih alata. Njihovi su draguljari stvorili neke od najljepših komada nakita. Mnogi su sačuvani iz grobnica bogatih građana i izloženi su u vodećim svjetskim muzejima. U veoma ranom stadiju povijesti, dok je ostatak svijeta sjekao stabla sjekirama od kamena, a lovio i borio se kopljem i strijelama s kamenim vrškom, Babilonci su koristili sjekire, koplja i strijele s metalnim vrškom. Babilonci su bili promućurni financijeri i trgovci. Koliko nam je poznato, oni su bili izumitelji novca kao sredstva razmjene, obveznica i pismenih isprava o vlasništvu. U Babilon su neprijateljske vojske ušle tek 540.-te godine prije Krista. Čak ni tada zidine nisu osvojene. Priča o padu Babilona je veoma neobična. Kir, jedan od najvećih osvajača onoga vremena, namjeravao je napasti grad i osvojiti njegove čvrste zidine. Savjetnici Nabonida, Kralja Babilona, uvjerili su ga da ode pred Kira i stupi u borbu s njim prije nego grad bude opkoljen. Nakon poraza babilonske vojske, pobjegao je iz grada. Kir je tako ušao na otvorena vrata i osvojio grad bez otpora. Od tada pa nadalje snaga i ugled grada su postupno počele opadati sve dok, u razdoblju od nekoliko stotina godina, nije u potpunosti napušten, zaboravljen, prepušten vjetrovima i olujama koje su ga ponovno sravnile s pustinjskom zemljom iz koje je sva ta veličina iznikla. Babilon je pao, nikada se više nije digao, ali moderna mu civilizacija duguje mnogo. Vrijeme je smrvilo u prašinu ponosne zidove njegovih hramova, ali mudrost Babilona i dalje živi.

119

KATARINA ZRINSKI d.o.o. Varaždin Moslavačka 9, tel.: 042/241-000 fax: 042/241-828 www.kz.hr e-mail: [email protected] Lektura i korektura: Sanja Đurin Grafička priprema: KATARINA ZRINSKI d.o.o. Varaždin Naklada: 1000 primjeraka Tisak: Tiskara Zelina

120

George S. Clason - Najbogatiji čovjek u Babilonu

Recommend Documents