Velika kozmiËka uËenja Isusa iz Nazareta
1
Velika kozmiËka uËenja
ISUSA iz Nazareta Svojim apostolima i uËenicima
koji su mogli shvatiti
Æivot ljudi istinski ispunjenih Bogom
Objavljeno od Krista, Sina Boæjeg i Otkupitelja svih duπa i ljudi, preko Boæje proroËice, Gabriele - Würzburg
Krist, kljuË od vrata æivota Univerzalni æivot
3
1. izadnje na hrvatskom jeziku Licencijsko izdanje s odobrenjem izdavaËa: ∂ Verlag DAS WORT GmbH Max-Braun-Strasse 2 97828 Marktheidenfeld-Altfeld, Deutschland djela s njemaËkim originalnim naslovom: Die großen kosmischen Lehren des Jesus von Nazareth an Seine Apostel und Jünger, die es fassen konnten Knjiga br.134 hr hrvatski - kroatisch Za sva pitanja od znaËaja za sadræaj mjerodavno je njemaËko originalno izdanje U Hrvatskoj izdaje: Univerzalni æivot Zagreb, BreπÊenskoga 4 Sva prava pridræana naklada 1000 primjeraka ISBN - 953-6284-10-3
4
Sadræaj Predgovor
....................
7
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
15
Velika kozmiËka uËenja Isusa iz Nazareta Svojim apostolima i uËenicima koji su mogli shvatiti Æivot ljudi istinski ispunjenih Bogom 17 Dodatak
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279
5
6
Predgovor U ovoj moÊnoj prekretnici vremena u kojoj snaæno zapoËinje kozmiËko-duhovno razdoblje, kad ljudi sve viπe i viπe pitaju o biÊu Boæjem i idu Unutarnjim putem prema srcu beskonaËne ljubavi, Krist je ostvario Svoju rijeË koju je kao kao Isus iz Nazareta izrekao: Imam vam joπ mnogo toga reÊi, ali kada doe onaj, Duh istine, On Êe vas voditi u svu istinu. Duh istine je Krist Boæji, jedno s vjeËnim Ocem, Duh æivota, moÊni, sveobuhvatni, sveprisutni Ja Jesam. U ovom kozmiËkom razdoblju, u moÊnom obratu od materijalizma k duhovnosti, Bog, VjeËni, poslao je nama ljudima jedno biÊe koje On naziva Svojom proroËicom i izaslanicom. Mi Kristovi prijatelji u Univerzalnom æivotu koji æivimo s proroËicom i izaslanicom Boæjom, koju jednostavno nazivamo svojom sestrom Gabriele, moæemo reÊi: K nama je kao Ëovjek doπlo biÊe s boæanskom svijesti, koje nas moæe voditi u vjeËne zakone, u naπ æivot. Poslije Isusa iz Nazareta nije bilo viπe takvoga proroka. Mi ne samo da tvrdimo, nego mi znamo da je ona poslije Isusa iz
7
Nazareta, najveÊi prorok. Djela Gospodina preko nje su toliko sveobuhvatna i detaljna kakva joπ niti jedan prorok nije stvorio, osim najveÊeg proroka svih vremena, Isusa. Prema rijeËima Gospodina naπa sestra Gabriele nastavlja tradiciju velikih proroka od Abrahama preko Mojsija, Izaije, Jeremije, Ezekiela, Daniela do Isusa. Krist Boæji snaæno je govorio i govori preko nje. Mi doæivljavamo najviπe duhovne objave, mudrosti nad mudrostima usmeno i pismeno. Njegova Sveta rijeË veÊ sada obasjava Zemlju. MoÊni Duh Boæji u Kristu govori nam Ëesto preko Svoje proroËice po jedan sat i viπe. Preko boæanske rijeËi objave primili smo cjelokupni Unutarnji put koji nas vodi u kozmiËki bitak, k vjeËnom izvoru, beskonaËnoj ljubavi, k boæanskom zakonu koji mi, kao biÊa u Bogu, jesmo. Krist Boæji darovao nam je joπ toga, kao Unutarnju Duhovnu=Kristovu crkvu, moÊnu uËiteljsku crkvu, u kojoj proroËica Boæja pouËava vjeËne zakone i iz vjeËnog zakona objaπnjava takoer zakon sjetve i æetve, kauzalni zakon. VjeËna domovina pribliæava se ljudima koji iz tjedna u tjedan
8
sluπaju i sve viπe i viπe ispunjuju ono πto je baπtina svih nas: nesebiËnu ljubav, nebeski vjeËni zakon. Krist Boæji, jedno s vjeËnim Ocem, dao nam je sada preko proroËice i izaslanice Boæje, naπe sestre Gabriele, ovo moÊno djelo, Svoje uËenje kao Isusa iz Nazareta, za danaπnje doba. Sadræaj knjige “Velika kozmiËka uËenja Isusa iz Nazareta Svojim apostolima i uËenicima koji su mogli shvatiti. Æivot ljudi istinski ispunjenih Bogom” ima dubinu bitka; pribliæava nam vjeËnu domovinu, naπ istinski, vjeËni æivot. To πto nam je ovdje poklonjeno, joπ nikad nije bilo na ovoj Zemlji i nikada neÊe ponovno doÊi na ovu Zemlju, jer æivimo u moÊnoj prekretnici vremena. S proroËicom i izaslanicom Boæjom zavrπava tradicija velikih proroka. Krist, Sin Sveviπnjega, naπ Otkupitelj, sam dolazi! On je to navijestio kao Isus, On je to navijestio kao Krist, i mi to danas sluπamo uvijek iznova preko Njegove proroËke rijeËi: On sam dolazi sada. Ne viπe kao Ëovjek, nego u duhu - kao
9
Vladar Svoga Kraljevstva mira na Zemlji. Veliki i mali Boæji proroci, dakle istinski proroci, viπestruko su prikazali put Njegovoga dolaska. Posljednji prorok u moÊnoj proroËkoj tradiciji donio je najveÊi spektar sveobuhvatnog vjeËnog zakona. On ga je dobio s Neba za ljude Zemlje, a prije svega za ljude Novoga doba, koji napreduju prema Kraljevstvu mira Isusa Krista, koje se veÊ sada izgrauje u ovom vremenu u kojemu se Zemlja poËinje Ëistiti od svih triËarija i smeÊa. Njemu, velikome Sve-Jednom u Kristu, neka bude Ëast, hvala, slava i zahvalnost. On nas ljude nikada ne ostavlja same. On je poslao nju, proroËicu Boæju u tradiciji velikih proroka. Æelimo se i mi skromno zahvaliti biÊu u Ëovjeku za velike ærtve i djelo ljubavi na nama, meu nama i s nama, kao naπa sestra. Ovom knjigom dano nam je jedno moÊno duhovno djelo. On, veliki Duh, Krist, Svojim najviπim objavama vodi nas pomoÊu naπe sestre Gabriele naπoj duhovno boæanskoj baπtini, u vjeËni zakon ljubavi. Iz nje On
10
je objasnio i zakon sjetve i æetve, kauzalni zakon, Ëime nam daje uputu kako da korak po korak izaemo iz bezizlaznosti ljudskoga ja, iz vezanosti i sudbinske zapletenosti. Ova knjiga koju mi æelimo zvati Svetom knjigom, nastala je sasvim postupno. Dijelove iz nje pouËavala je naπa sestra ponajprije u Unutarnjoj Duhovnoj=Kristovoj crkvi, velikoj uËiteljskoj crkvi Duha Boæjega na Zemlji. Do tiskanja ovoga djela objave Krist Boæji davao je stalno nove zakonitosti i preko Svoje proroËice stavio do znanja da Êe On, Krist, tumaËiti te zakonitosti preko svijesti Svojega instrumenta u velikoj uËiteljskoj crkvi, u Unutarnjoj Duhovnoj=Kristovoj crkvi, tako da voljni ljudi mogu gledati sve dublje u svoju duhovno-boæansku baπtinu, u ono πto jesu kao biÊa u Bogu. Tako Êe ova knjiga biti joπ nastavljena, jer je beskonaËnost dakako beskonaËna. To πto mi ljudi moæemo shvatiti rijeËima, to Êe veliki Duh dati, jer doπlo je vrijeme kraja; pred vratima je obrat i Njegov Sveti dolazak. Ova sveta knjiga sluæit Êe dakle u velikoj uËiteljskoj
11
crkvi, kao knjiga za πkolovanje. Bog, VjeËni u Kristu je naπoj sestri Gabriele, koja Mu je sasvim posvetila svoj æivot, povjerio najviπe darove milosti time πto je otvorio njenu nutrinu toliko da u njoj blista kamen mudrosti, boæansko, tako da je ona u stanju tumaËiti Svetu rijeË za svako stanje svijesti, da svaki Ëovjek moæe slutiti i razumjeti πto znaËi biti Duh iz Njegovoga Duha. Blago s Nebesa, ova Sveta knjiga, bit Êe pruæeno svima koji je æele rado primiti kao svoje duhovno vlasniπtvo. Samo svojim razumom Ëovjek ne moæe shvatiti ono πto je Nebo pripravilo onima koji teæe k Nebu. Sveta rijeË, Apsolutni zakon, upravo Êe u ovome vremenu preokreta i izbijanja duhovnoga, naÊi mjesta meu onima koji se æele promijeniti u Kristovom Duhu. Jer kako bi se mogla izvrπiti duhovna evolucija ËovjeËanstva bez znanja Apsolutnog zakona i bez znanja kako se on primjenjuje na pravi naËin u Ëovjekovoj svakodnevnici. Kako bi inaËe moglo izrasti novo Ëovjeπtvo, nova etika i moral, pravo krπÊanstvo, prakrπÊanstvo? Samo time da duhovno,
12
boæansko sve viπe i viπe proæima æivot ljudi, da raste Kristovo Kraljevstvo svjetla, Kraljevstvo mira, s ljudima koji na Zemlji æive sliËno kao na Nebu tako πto ispunjuju nebeski zakon. Tako Êemo u sebi na pravi naËin primiti i prihvatiti dar Neba, pouke Apsolutnoga zakona i kauzalnoga zakona protumaËenog iz Apsolutnog zakona. Snaga zraËenja Apsolutnog zakona dat Êe nam poleta da u sebi joπ postojeÊe ljudsko spoznamo, svladamo, i time oËistimo svoju duπu te tako napredujemo u æivot u Duhu Boæjem, koji je æivot u zakonu Boæjem, u unutarnjem bitku. Kristovi prijatelji u Univerzalnom æivotu, sljedbenici Isusa iz Nazareta.
13
14
Uvod
J
a, vjeËni zakon, Krist Boæji, objaπnjavam ti Ja Jesam, vjeËni bitak, koji i ti takoer, u Meni, jesi. To πto Ja ËeπÊe ponavljam, istinu, i πto objaπnjavam iz triju djetinjih osobina Strpljivosti, Ljubavi i Milosra, - za tebe je, kako bi u sebi pronaπao Mene, Krista Boæjega. Ja obasjavam bitak - Mene i tebe - iz razliËitih perspektiva, da postigneπ jasnoÊu o Meni i o sebi i da sebe pronaeπ u jednom ili u nekoliko ponavljanja, da bi takoer pronaπao i Mene koji Sam u svakom ponavljanju. Jer u svakom ponavljanju Ja Sam istina koja je opet samo drugaËije izgovorena, to jest drugaËije objaπnjena - za tebe.
15
16
Velika kozmiËka uËenja
ISUSA
iz Nazareta Svojim apostolima i uËenicima koji su mogli shvatiti
Æivot ljudi istinski ispunjenih Bogom
17
18
J
A JESAM alfa i omega, poËetak i kraj materijalnog univerzuma i podruËja duπa. Vi trebate sazreti u Meni i sa Mnom u vjeËni æivot, gdje Sam Ja u Ocu, tako ste i vi sa Mnom u Ocu. Tamo nema ni poËetka ni kraja, jer Bog jest i mi smo u Bogu. Jer Ja, Krist Boæji, uzdiæem sve u svjetlo istine. Ja Sam æivot, Krist, Sin Boæji. Tko u sebi dopusti da nastajem Ja, Duh æivota, Krist, taj je ponovno pronaπao svoju duhovnu baπtinu. Tada se biÊe vraÊa kuÊi Bogu, vjeËnom Ocu, buduÊi da je iz Njega. Svi Êe uskrsnuti u Meni. Sve koji vjeruju da su izgubljeni Ja Êu pronaÊi. A slabi Êe u Meni ojaËati, jer Ja Sam uzviπenost u Ocu. On veliki Sve-Jedan, prenio Mi je zadaÊu da sve πto se Ëinilo izgubljenim, dovedem natrag u vjeËni bitak.
19
K
ao Isus iz Nazareta govorio sam, onima koji su me mogli razumjeti, bez poredbi o zakonu æivota. Onima koji Me nisu mogli razumjeti svete rijeËi bile su tajne; poradi toga govorio sam stalno u slikama. No sada je doπlo vrijeme kad Ja, Krist, objavljujem zakon æivota svima, da Me nau, jer Ja Sam na putu podizati Svoje Kraljevstvo na Zemlji. Tko ima uπi, neka Ëuje! Nastaje novo Ëovjeπtvo. Ja, Krist, Mojima, koji Me istinski slijede, donosim unutarnju reformu, duhovnu obnovu za Unutarnji æivot. Svijet osjetila propada duhovni svijet se uzdiæe i s njim svi oni koji su usmjereni na Mene, Krista. To su oni plemeniti, fini, koji donose Unutarnji æivot, novo Ëovjeπtvo u Meni, Kristu. Mnogi svijetu okrenuti gledat Êe njivu smrti i na koncu praznih ruku uÊi u carstvo smrti u kojemu Êe æivjeti kao duhovni
20
mrtvaci. To su oni koji nisu svladali svoj zemaljski opstanak, koji su u zemaljskoj πkoli zanemarili rast nutrine. Novi Ëovjek njeguje zajedniπtvo, jer je razvio smisao zajedniπtva, opÊe dobro: Jedan za sve i svi za Jednoga. Novi Ëovjek u Meni, Kristu, ne poznaje nasilje, ne poznaje traæenje vlasniπtva ni razmiπljanje o vlasti. On je luËonoπa koji zraËi svjetlo i svjetlom istine zapali sve koji doista teæe za istinom. Novo Ëovjeπtvo i nova Zemlja imaju za nekoliko stupnjeva viπe titranje. To viπe ne moæe postiÊi onaj koji je obuzet svijetom, koji je pohlepan, koji teæi za vlaπÊu i ugledom. On pada u svoje vlastite valove, u ono πto je sam stvorio. Novo Ëovjeπtvo su ljudi duhovnoga plemstva, s unutarnjim vrijednostima, jer Ja, Krist, uskrsnuo Sam u njima.
21
Novi Ëovjek u dobu duha posjedovat Êe podruËje Zemlje. VjeËni bitak struji kroz sva podruËja i na Zemlju. Tko je probuen za istinu, probuen je za bitak, za stvaralaËku snagu i za stvaralaËki æivot koji preplavljuje Zemlju, koji proæima ljude πto oplemenjuju svoje duπe. Ti ljudi donose stvaralaËke misli novoj Zemlji.
22
S
hvatite vi ljudi ovoga vremena. »im se Ëovjek obrati i odrekne materijalistiËke djelatnosti, on ide prema unutra u carstvo tiπine. Tek πto uËini jedan korak, spoznat Êe da mu je Bog, VjeËni, veÊ odavna pripremio taj put. »ovjek koji teæi istinitosti ne svladava svoje nisko ja radi sebe, veÊ da bi ponovno postao boæanskim.
T
o πto vam objavljujem je put prema boæanskome zakonu a takoer i boæanski zakon sam.
23
D
oite svi k Meni, jer Ja Sam æivot koji vas obogaÊuje. Ja Sam unutarnje bogatstvo, Krist, koji se vama daruje. Otvorite svoja srca - i postat Êete mislioci srcem koji gledaju prema unutra, dopuπtajuÊi tako da Kraljevstvo nutrine doe na Zemlju. Ja Sam Kraljevstvo nutrine. Stoga doite u svoju nutrinu i znajte: Svaki od vas je hram Duha Svetoga. »istite hram; tada posveÊujete svoje osjeÊaje, misli, rijeËi i djela i bit Êete novi Ëovjek koji ne misli statiËki nego dinamiËki, koji proæima tri dimenzije jer je dijete svemira - sin i kÊi Boæja, koji æive sinovstvo i kÊerinstvo jer æive u Bogu, svome Ocu.
24
J
a Sam sve u svemu.
Pogledaj grm - i naÊi Êeπ Mene. Podigni kamen - i naÊi Êeπ Mene. Pogledaj prema zvijeæima - i opazit Êeπ Mene. Gledaj duboko u Ëovjeka - i naÊi Êeπ sebe, a time i Mene, Krista, sopstvo u sebi. Promatraj æivotinju - i naÊi Êeπ Mene. Osjeti vjetar - i Ëut Êeπ Mene. Promatraj kap vode - i promatrat Êeπ sebe u Meni. Jer Ja Sam æivot u svemu, i ti si æivot u svemu, i sve je u Meni, i sve je u tebi. Mi smo ujedinjeni u Njemu, velikome SveJednom, koji j e s t vjeËan rijeka bitka i personificirani bitak. On je svemirska rijeka i kap sama.
25
S
nage svemira skrivene su samo onome koji ne poznaje svoje istinsko sopstvo. Tko æeli iskusiti snage svemira taj ih mora otkriti ostvarivanjem.
T
o πto vidiπ, u tome Sam Ja. To πto Ëujeπ, u tome Sam Ja. Ja Sam sve-u-svemu, cjelina. Ako si probuen za cjelinu tada si bitak. Ti vidiπ bitak. Ti Ëujeπ bitak i govoriπ jezikom bitka. Ti gledaπ, Ëujeπ i govoriπ Mene, jer Ja Sam cjelina u tebi. Ja Sam cjelina u tvome bliænjem, u tebi, u cvijetu, u travki i u kamenu.
26
Ja Sam tvoj - ti si Moj. Ja Sam svemir - a ti si svemir u Meni, svemiru. Ti ne pitaπ - ti znaπ. Ti ne vidiπ - ti gledaπ. Ti ne Ëujeπ - ti sluπaπ i znaπ.
N
e gledaj nikad prema vani. Svjetlo je u
tebi. U tebi je istina koja zna sve, koja sve i svakoga poznaje. Ne trebaπ se osvrtati za svojim bliænjim, ne trebaπ stvari promatrati izvana - πto jest, to je u tebi. Sve πto vidiπ je samo odraz istine, dakle refleksija koja nije apsolutna istina. To πto je unutra u tebi, svjetlo, istina, πto ti kao biÊe u Bogu u Ëistome bitku jesi, to je
27
na Nebu poprimilo lik i oblik u najËistijoj supstanciji. To πto je u najdubljoj nutrini tvoje utjelovljenje duπe, na dnu duπe, to je neopteretivo svjetlo, vjeËna istina. To jest i ostaje vjeËno bitak. Samo je jedna odreena koliËina boæanske energije, odmetniπtvom jednog biÊa od Boga bila pretvorena u energiju Pada, iz Ëega su nastala podruËja Pada, biÊa Pada i ljudi. Ovu koliËinu boæanske energije VjeËni je dao sljedeÊim biÊima Pada za odræanje njihovog æivota. To je naniæe transformirana boæanska energija. Stoga su materija i sve niæe transformirane energije samo odrazi Ëistoga bitka.
28
U
cijeloj beskonaËnosti postoji samo jedan princip: odaπiljanje i primanje. To πto odaπiljeπ, to jesi; to zraËiπ. To πto zraËiπ, to ti se vraÊa.
T
ko æivi u najdubljoj nutrini, u Bogu, taj je boæanski. On zraËi vjeËni zakon, Ëisto, lijepo, fino, apsolutnu ljubav - bitak koji on jest. VjeËni zakon, Ëisto, lijepo, plemenito, fino, apsolutnu ljubav, zraËi ono πto izlazi iz Bogom-ispunjenoga, zatim opet ulazi u njega i prolazi kroz njega. U bitku, koji je vjeËan, æivi Ëisto biÊe i ima svoje postojanje jer je ono samo vjeËni bitak, vjeËni zakon, Bog: Ëistota, ljepota, sloboda, plemenito i fino, nesebiËna ljubav. »isto biÊe je bitak u svemirskoj struji, u Bogu, u bitku.
29
OptereÊene duπe u podruËjima ËiπÊenja i utjelovljene optereÊene duπe, ljudi, ne æive kao bitak, niti se kreÊu u struji bitka. Tko ne æivi u Bogu, æivi u samostvorenom svijetu koji se sastoji od njegovih ljudskih osjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka, koje on naziva svojim “bitkom” i svojim “sopstvom”. To je mali svijet ljudskoga ja. U tome malom svijetu on æivi, kreÊe se i vjeruje da je jedino tamo njegovo opstojanje. On tada vidi samo oËima svoga malog svijeta koji se dade usporediti s jednom Ëahurom. Time on vidi takoer samo mali uËahureni svijet svoga bliænjeg. On vidi samo povrπinu æivota, odraz, jer æivi samo u vanjπtini i kreÊe se samo u svome malom svijetu, u svojoj Ëahuri koju je sam ispleo svojim optereÊenim osjeÊajima, mislima, rijeËima i postupcima. To je njegovo stanje svijesti.
30
Niti maloga uËahurenog svijeta su kao zidovi koje on gleda i koje naziva “istinom”. BuduÊi da on gleda samo zidove svoga malog, vlastitog svijeta, on gleda takoer samo zidove maloga svijeta svoga bliænjeg. On gleda dakle samo u zrcalo istine i ne vidi samu istinu. On govori o istini, misleÊi time na odraz istine, na ono πto je sam unio, Ëime se sam opreo, u πto vjeruje jer samo to vidi. On, dakle, vjeruje samo u ono πto vidi, i to naziva istinom. U cijelome svemiru postoji samo jedan princip: odaπiljanje i primanje. Svatko odaπilje sebe samoga - to πto on jest, svoje osjeÊanje, miπljenje, govor i postupke. »isto biÊe æivi i djeluje u Ëistome vjeËnom zakonu i iz njega, zakona svemira. NeËisti æivi u svome malom, samostvorenom svijetu koji se sastoji od njegovog
31
neËistog, dakle od neËistota njegovih osjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka. U ovom svom uËahurenom svijetu on æivi i kreÊe se te osjeÊa, misli, govori i postupa onako, kakav jest, iz Ëega se njegov uËahureni svijet sastoji. OptereÊeni Ëovjek moæe se usporediti s gusjenicom. OptereÊeni Ëovjek - gusjenica - upreda se tako dugo u svoj mali svijet dok ne spozna da se mora isËahuriti, to jest otvoriti, da bi postao leptirom, biÊem svjetla koje æivi i kreÊe se u Boæjem zakonu svemira, i Ëije je postojanje u VjeËnome, u svemirskome principu, koji jest sopstvo i koji sam sebe izraæava kao sopstvo: ono Ëisto, fino, plemenito, lijepo, nesebiËna ljubav, zakon svemira, apsolutnost, vjeËni bitak, vjeËna istina. Stoga se svaka Ëahura mora otvoriti, dakle odmotati ono Ëime se oprela, da bi se u tome
32
spoznala, da bi spoznato okajala, molila za oproπtenje i oprostila i spoznato ne ponavljala. Tad se razvezuju niti njegove Ëahure; padaju zidovi koje je Ëovjek dosad gledao i koje je nazivao istinom - njegov mali ja-svijet koji je bio samo odraz istine. Svijetla duπa i Ëovjek okrenut u nutrinu, prema svetiπtu, gledaju tada vjeËni bitak, vjeËnu istinu, u samome sebi. VjeËno sopstvo je istina. Tko je postao istinom, sam je istina, sopstvo, bitak, Ja Jesam, vjeËni zakon ljubavi. OËima istine Ëovjek u sebi gleda takoer ono πto je vani. On proæima odraz istine i u svim ljudima, dogaajima, razgovorima i zbivanjima gleda istinu. OËima istine on vidi i neistinito. On ne moæe biti obmanut jer on je istina i gleda
33
oËima istine te sve govori, raspravlja i izvrπava u istini. On je dakle istina koja je vjeËni zakon svemira, u kome on æivi, u kome se kreÊe, iz kojega crpi i Ëime djeluje. On je istina, zakon u svakom osjeÊaju, u svakoj misli, u svakoj rijeËi i svakom postupku. BuduÊi da je istina, bitak, vjeËni zakon, u tebi i da istinito, vjeËno, poprima lik i oblik ponajprije u tebi a tek onda u vanjπtini, u tvojoj okolici i u svijetu, moraπ æivjeti u sebi, u Presvetome koji prebiva u tebi. Stoga spoznaj: Ti si hram Jednoga, Svetoga koji prebiva u tebi. Zapamti sljedeÊi pouËak istine i po njemu æivi: Prebivaj u sebi, jer ti si hram Jednoga, Svetoga, koji prebiva u tebi.
34
“Prebivaj u sebi” znaËi: Ne dopuπtaj nikakve ljudske sebiËne misli. Sve svoje osjeÊanje, miπljenje, govor i djelovanje uzdigni k Bogu. Govori samo ako te pitaju i tada iskljuËivo po vjeËnome zakonu reda hrama - ne previπe i ne premalo; mjera je u tebi. Ili govori, ako je znaËajno za tvoga bliænjeg, ako mu moæeπ dati darove æivota. Ne pitaj iz radoznalosti. Ako je moguÊe ne pitaj uopÊe; jer to πto trebaπ Ëuti i znati, dobavit Êe ti onaj koji prebiva u tebi. A kad je tvoj bliænji pored tebe utonuo u meditaciju ili u misli, ne oslovljavaj ga da bi mu protumaËio svoju ljudsku mudrost, jer ne znaπ gdje se upravo nalazi, s kim ili s Ëim je u komunikaciji. Ne smetaj svome bliænjem - tada ni tebi
35
neÊe nitko smetati, jer Êeπ tad biti paæljivost sama. A ako tvoj bliænji jede ili radi, ne ometaj ga, osim ako mu imaπ neπto vaæno i bitno priopÊiti, jer ne znaπ s kim ili s Ëim komunicira.
N
e rasipaj energiju; jer time oslabljujeπ svoju duπu i svoje tijelo. Istovremeno napuπtaπ sveto mjesto u svojoj najdubljoj nutrini, boæanstvo u sebi i upuÊujeπ se izvan sebe. Tada se poËinjeπ oslanjati na hram svoga bliænjeg i poËinjeπ zahtijevati, jer tvoja duπevna i fiziËka energija slabi. Tko ne prebiva u svome hramu, postupno
36
zaboravlja da je i sam hram Svetoga Duha, jer viπe ne odræava red hrama koji kaæe: Ostani u sebi. U svetiπtu saznajeπ i primaπ sve za sebe i svoga bliænjeg. U sebi razabireπ sve πto trebaπ ili ne trebaπ reÊi. U svetiπtu, u sebi, ti primaπ takoer i snage za svoj svakodnevni rad. Tko ne odræava Ëistim svoj vlastiti hram, taj gradi izvanjske hramove ili ih odræava svojom energijom u obliku potvrivanja rituala, dogmi i kultova te svojim talentima i srebrnjacima. On tada postaje zatoËenikom jednog reda koji nije sveti Red, Bog. Tko u Bogu, u svome hramu ima dom, taj æivi u najdubljoj nutrini, u svetiπtu, i neÊe nikada prodrijeti u hram svoga bliænjeg i oskvrnuti ga. Ne provaljuj dakle nikada u hram svoga
37
bliænjeg svojim nepopustljivim æeljama, svojim htijenjem, svojim predodæbama i miπljenjima. Ne djeluj nikada odreivanjem i zahtijevanjem na svoga bliænjeg i takoer ne prisiljavaj ga da Ëini ovo ili ono. Popusti li on tvome pritisku jedino zato da bi ti uËinio uslugu ili da bi imao mira od tebe, tada si postao razbojnikom i pljaËkaπem, jer si mu oteo dio njegove æivotne snage. Poπtuj hram svoga bliænjeg jer i on treba nauËiti red hrama i preko svojih slabosti i greπaka - koje on vidi samo onda kad mu ne prijeËiπ uvid - spoznati sebe i oËistiti ono Ëega je svjestan, tako da se i on moæe vratiti u svetiπte, u svoj hram koji se sve viπe i viπe Ëisti. Poπtujeπ li zakonitosti reda hrama, tad poπtujeπ i sebe samoga i svoga bliænjeg. Tko ne poπtuje samoga sebe, ne poπtuje ni
38
svoga bliænjeg, jer se on sam ne dræi reda hrama, zakona hrama. Red hrama je zakon hrama; to je vjeËni Sveti zakon; to je æivot u Bogu i s Bogom. Tko se dræi zakona hrama, taj uzdiæe svoja Ëuvstva, svoje osjeÊanje, svoje miπljenje, svoj govor i djelovanje k Bogu i time je on ispunjen Bogom, a ono πto on osjeÊa, misli, govori i izvrπava sadræi boæansku snagu. Tko se dræi zakona, Boga, taj je jedno sa svojim bliænjim i sa svim bitkom, jer onaj tko se dræi vjeËnoga zakona jest bitak. Upamti: Ti si hram Jednoga, Svetoga, koji prebiva u tebi. Dræi, dakle, svoj hram Ëistim tako πto odræavaπ red hrama.
39
B
udi svjestan svakoga dana iznova da u tebi prebiva Svemudri, VjeËni, koji zna sve, koji je s tobom, koji ti govori, koji poznaje svaki odgovor i rjeπenje.
Ujutro kod buenja, prije svakog razgovora, prije nego poËneπ s nekim radom, kad sretneπ svoga bliænjeg i s njime razgovaraπ, misli pritom: Svemudri, VjeËni, koji sve zna, prebiva u tebi. On govori tebi. On govori preko tebe. On te vodi kroz razgovore. On djeluje kroz tebe u svakoj situaciji. On je snaga pri radu.
40
M
isli na to: Ne dopuπtaj da se u tvojoj svijesti i podsvijesti vitla beskorisno i neiskreno. Tko æivi svjesno, budan je i poznaje lutalice koje se πuljaju da bi ga zavele. Uzmi biË unutarnje snage i otjeraj od sebe sve neiskreno πto se πulja tako da nema pristupa u posveÊeni hram. Svladavanjem tvojih misli i osjetila tvoj hram je oËiπÊen. To πto se πulja, svaku napast, otjeraj od sebe! Meutim prije nego otjeraπ napast od sebe, pozdravi ono dobro u njoj i dopusti mu da se u tebi kreÊe. Pokretanje dobra u tebi izaziva bol u zlu, u napasniku πto stoji iza napasti. Bol je savjest koja kuca na vrata zla i svraÊa na sebe pozornost kao pomoÊ i snaga za preobrazbu i istovremeno se nudi za to.
41
Time zlo ima moguÊnost za samospoznaju i ËiπÊenje. Zlo πto dolazi izvana je napast iza koje stoje napasnici koji skreÊu na tebe negativne snage da bi te provjerili jesi li ipak podloæan njima. Isto se dogaa u tebi, osloboditelju, samo obrnutim tijekom: Dobro u tebi kuca na vrata zla da bi ga pokrenulo na uviavnost, na samospoznaju i obraÊenje. Doleti li dakle zlo, tad stupi pred vrata svoga unutarnjeg hrama i donesi zlu darove dobra. Po reakciji leteÊih misli koje si razabrao primijetit Êeπ reakciju napasnika. Osjetiπ li da su tvoji nesebiËni darovi naπli odaziv, da su dakle bili prihvaÊeni, tada dodaj joπ daljnje. Uputi tada napasnika na KristovuBoæju svijest i ponovno stupi u unutarnje svetiπte, u svoj hram.
42
Tamo, u svom najunutarnjijem, ne dopuπtaj nikakve ljudske misli i reakcije. »uvaj ono dobro napasnika u svom najunutarnijem i pokreÊi ga s vremena na vrijeme; tada mu odaπiljeπ zakon svemira. Ti mu dakle odaπiljeπ darove nesebiËne ljubavi. Ti meutim nemoj iÊi na prijem; prepusti to Kristu Boæjem i Njegovome djetetu, napasniku. Kako se tvoj bliænji ponaπa i πto odaπilje tiËe se jedino vjeËnog Oca i Njegovoga djeteta. Ti odræavaj red hrama: ©uti! ©utjeti znaËi biti u tiπini. Tko æivi u svetiπtu, u Bogu, kroz njega æivi i govori Bog. U hramu Boæjem ne mogu opstojati ljudske misli. Prebivaj u sebi bez misli, dakle πutke.
43
A kad misliπ, tad misli boæanski. A kad govoriπ, tad govori zakon Boga govori boæanski. Govori samo boæanski i to samo onda kada tvoj bliænji æeli darove iz zakona æivota. Upamti: Tvoji Ëisti osjeÊaji i tvoje Ëiste misli su boæanski. Tvoja nesebiËna, plemenita, dakle etiËka osjetila su fina. Ona su antene u svemir, koje strπe u Nebo, jer ti æiviπ u bitku, u Nebu, i tako primaπ i od Neba.
44
N
ikada ne podiæi pogled na svoga bliænjeg, jer Êeπ vidjeti samo sebe. Tek kad nauËiπ gledati kroz sebe, iz svoje najdublje nutrine, iz svetiπta, tad Êeπ proæeti i svoga bliænjeg. Sve dok nisi u stanju proæeti svoga bliænjeg, ne prihvaÊaπ ga niti u svojoj najdubljoj nutrini. Tek kad otkrijeπ boæansko svoga bliænjeg koje je takoer i u tebi, poznat Êeπ svoga brata i svoju sestru u sebi. Sve dok nisi u stanju proæeti svoga bliænjeg, on ti je tu, jer si i ti joπ tuinac, daleko od vjeËnoga bitka. Kad oboje proæmete jedno drugoga, tad vas dvoje govorite jezikom bitka i svjesno ste ujedinjeni, a takoer ujedinjeni u Bogu.
45
N
e reci nikad: “Ovaj Ëovjek mi je tu.” Iako ti je omotaË duπe nepoznat, dakle tu, ipak budi svjestan: Sadræaj omotaËa, ono Ëisto u nutrini duπe je jedan dio tebe. Ne poznajeπ li svoga brata i svoju sestru, tada ne poznajeπ niti sebe samoga, jer u sebi nisi otkrio Ëisti dio svoga bliænjeg. Sve dok razdvajaπ na “poznat” i “tu”, daleko si od Boga. Zato nikada nemoj vidjeti sebe kao Ëovjeka, veÊ gledaj sebe i svoga bliænjeg kao odsjaj i sliku i priliku Boæju i gledaj ga kao svoga brata ili svoju sestru u sebi. Tada spoznajeπ u sebi da je æivot bitak jer je sveprisutan u tebi i u svemu - najmanje u velikom i veliko u najmanjem.
46
R
azmisli o sljedeÊoj zakonitosti: Ti si razgovarao s jednim Ëovjekom kojega poznajeπ samo po imenu, jer ti ne poznajeπ ono od Ëega se on sastoji. I tvoj bliænji koji æivi samo u vanjπtini, ne poznaje sebe samoga, jer i on ne zna od Ëega se sastoji. On, dakle, ne poznaje sebe, a ni ti ga ne poznajeπ. Ako se dakle oboje ne poznajete, tad ne poznajete ni Boga; stoga je svako od vas osamljen. Bog, vjeËno ljubeÊi Otac, poznaje svakoga pojedinaËno, jer On svako dijete ljubi i nosi u Svome velikom oËinskom srcu.
47
S
ve je u tebi. Æivot je u tebi, i ti ga ispunjujeπ iz sebe. BuduÊi da se sve ponajprije izvrπava u tebi, vjeËni bitak je bez sjene. Stoga ne postoji gore i dolje, ni naprijed i natrag, ni lijevo i desno.
Sve-Jedinstvo je jedan moÊan kristal koji blista u svim fasetama Unutarnjeg æivota i svako zraËenje proæima svaku fasetu. »ovjek govori o “gore” i “dolje”, o “naprijed” i “natrag”, o “lijevo” i “desno”, jer gleda samo izvanjskim oËima i registrira samo refleksije istine. Ljudskim pogreπnim ponaπanjem on je stvorio zguπnjavanje, Ëime je nastao naËin miπljenja triju dimenzija, buduÊi da on svojim fiziËkim oËima ponovno gleda samo na zidove svog samostvorenog uËahurenog svijeta i smatra ga realnim i kvalitetom svog æivota. GustoÊa, materija, nije niπta drugo nego naniæe-transformirana Boæja energija, prepolarizacija svjetla u sjenu.
48
Tko æivi u ovome ljudskom svijetu sjena, njegova je duπa zasjenjena, a on kao Ëovjek je na ovoj Zemlji da ukloni ono πto je duπa pridonijela zasjenjenju cjelokupnosti - osim ako biÊe svjetla ne dolazi po nalogu SvemoguÊega da bi Ëovjeku, zasjenjenoj duπi, pokazalo putove izlaska iz labirinta njegovoga mraËnog ja.
H
oÊeπ li odræavati red hrama, tada budi svjestan: Æivot je cjelina: on je cjelina gore i dolje, naprijed i natrag, desno i lijevo. Ako si to spoznao i æiviπ u najdubljoj nutrini svoga hrama, tada takoer crpiπ iz svoje najdublje nutrine. Ono πto je izvanjskom Ëovjeku gore i dolje, naprijed i natrag, desno i lijevo, to je Ëovjeku nutrine æivot u njemu samome, cjelina.
49
Odræavaπ li red hrama, tada æiviπ u hramu, u Svetiπtu Boæjem u sebi, i spoznajeπ sebe. Ako si sebe spoznao kao bitak, tad poznajeπ svoga bliænjeg, jer ti poznajeπ svemir, bitak. Ne trebaπ tada traæiti - ti si primio, jer bitak daje vjeËno. On daje u tebi. On struji kroz tebe i objavljuje se u tebi i u ovome svijetu. Spoznaπ li sebe kao bitak i æiviπ li u bitku, tad se ne trebaπ osvrtati da bi naπao istinu, bitak, jer ti znaπ da je ono πto je natrag jednako kao naprijed. Ne trebaπ gledati desno ili lijevo, jer znaπ da je desno i lijevo jednako kao natrag i naprijed. Ne trebaπ gledati ni gore ni dolje; ti znaπ da je gore i dolje jednako kao naprijed i natrag, kao desno i lijevo: æivot, veliko u najmanjem i najmanje u velikom, u tebi, bitku.
50
Upamti i nosi to stalno sa sobom: Bog je sveprisutan; Bog je sve posvuda. U najveÊem je najmanje, u najmanjem je najveÊe, Bog. Ako si naπao sebe, naπao si i Boga, i svemir je tvoj dom. Tada se ne trebaπ osvrtati za svemirom niti gledati desno, lijevo, gore, dolje - svemir je u tebi; Bog je u tebi; tvoj bliænji je u tebi; sve snage prirodnih carstava su u tebi. Ako si naπao sebe tada sve gledaπ u sebi, jer ti sam si sve u svemu. Upamti ponovno i nosi to svjesno u sebi: Dræiπ li svoj hram Ëistim tada si otvorio sve u sebi, i poπtujeπ hram svoga bliænjeg i gajiπ duboko poπtovanje prema Presvetom koji prebiva u tebi i tvome bliænjem i u svim æivotnim oblicima prirode.
51
Ti si bogat jer svemir je u tebi. Stoga nalaziπ sve u samome sebi - najmanje u velikom i veliko u najmanjem.
O
ve i daljnje podrobnosti vjeËnoga zakona pouËavao sam Ja, Krist, kao Isus, one Moje apostole i uËenike koji su ih mogli shvatiti. Ali uvijek iznova morao sam im objaπnjavati i put prema vjeËnome bitku, zakon pada, zakon sjetve i æetve. Zakon pada je naniæe transformirana Boæja energija koju je protivnik prepolarizirao i htio upotrijebiti protiv Boga. Ovaj pogreπan zakljuËak nosio je u sebi obrat. Jer ono ljudsko πto Ëovjek posije, to Êe poæeti on - a ne Bog, niti njegov bliænji.
52
U
Bogu ne postoji radoznalost. Tko se osvrÊe iz radoznalosti, taj vidi samo svoje nisko sopstvo, sebe, ja, i ne gleda i svoje istinsko sopstvo - zato ne poznaje niti sebe. Radoznali je u potrazi za neËim novim, da neπto osvoji za sebe ili da upotrijebi za sebe, jer mu nedostaje unutarnjih vrijednosti. Radoznali je pohota, pohlepa. On vidi i Ëuje samo sebe. Radoznali koji radoznalo vidi desno, lijevo, naprijed, natrag, gore i dolje, takoer je zaplaπeni koji posvuda vidi opasnost za sebe. On ne poËiva u Bogu i stoga i ne æivi u Bogu, a time sam stvara ono Ëega se boji. On æivi u svijetu ograniËenja i gustoÊe. Tko se boji drugih, taj se boji sebe samoga, on nema povjerenja u sebe samoga. Za njega gustoÊa je realnost i istovremeno je prijeteÊa. U svojoj plaπljivosti on je stalno zaokupljen osvrtanjem oko sebe da mu se neπto ne dogodi. Radoznalo gleda on naprijed, natrag, desno i lijevo, gore i dolje, i tako
53
se uljuljkuje u sigurnost jer smatra da tako ima pogled uokolo. Pogled uokolo, gledanje gore i dolje, desno i lijevo, natrag i naprijed u gustoÊi, u materiji, trebalo bi sluæiti jedino orijentaciji, jer su vaπe fiziËke oËi stvorene za materiju, za gustoÊu. Tko se toga dræi taj ostaje u hramu nutrine i poπtuje red hrama. Pravi mudrac je razumni koji ostaje u svetiπtu ËuvajuÊi u njemu tiπinu. U hramu tiπine pravi mudrac, razumni, prima neposredne Boæje upute i Boæji blagoslov. Ako si uvjeæban u zakonu Unutarnjeg æivota, tad osjeÊaπ i misliπ boæanski i govoriπ Njegovu rijeË koja ti jesi - boæanski.
54
T
ko æivi kao kap u oceanu Bog, taj je postao zakonom Boæjim. Kap je esencija cijelog oceana. Sve kapi Ëine opet ocean, Boga. Jedna kap je nalik drugoj kapi jer je sve sadræano u jednome. Zato se sve kapi proæimaju meusobno i Ëine ocean, zakon svemira, Boga. Zakon svemira, Bog, je svetiπte u tebi. Tamo je apsolutna tiπina.
M
iruj u sebi - ti jesi.
Ti si bitak koji ni s Ëime nije u neslozi, niπta ga ne uzbuuje, niti je protiv iËega. Ti si bitak - ti prozireπ sve i svakoga; zato ti i proæimaπ sve i svakoga.
55
Tko se kreÊe u predvorju hrama ili po ulicama prema hramu, tko dakle joπ nije uselio u hram, taj æivi joπ u neredu svoga svijeta osjeÊaja i misli. Zbog toga on i vidi samo sebe, svoje nisko sopstvo, i govori takoer samo o sebi, o svome niskom sopstvu, jer njegova svijest joπ nije u stanju shvatiti i proæeti nered. Takav Ëovjek dakle govori samo sebe i vidi takoer samo sebe i Ëuje takoer samo sebe i zato ne moæe svoga bliænjeg vidjeti, razumjeti, niti Ëuti, jer on samo sebe vidi i samo sebe govori i samo sebe Ëuje. Takvi ljudi nemaju osjeÊaj za svoje bliænje. To πto njihovi bliænji govore, ne razumiju, jer ne razumiju niti sebe same, buduÊi da ne mogu prozrijeti kroz nered svojih osjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka i kroz svoja gruba i pohlepna osjetila. Oni su zbrkani jer je njihov svijet osjeÊaja i misli zbrkan.
56
Ono istinsko i sveproæimajuÊe izvrπava se jedino u najunutarnjijem tvoga hrama, u svetiπtu - s Presvetim i preko Presvetoga, Boga. Jedino u sebi gledaπ i spoznajeπ koliko darova iz blaga najdublje nutrine moæeπ dati svome bliænjem koje je on u stanju primiti da bi duhovno rastao i sazrijevao. U sebi dakle gledaπ i sluπaπ koliËinu koju smijeπ pruæiti svome bliænjem koja mu tada sluæi na dobrobit. Znaj: Kad postaneπ bitak tada je sve i svi su u tebi. U sebi i kroz sebe gledaπ, sluπaπ, miriπeπ, kuπaπ i pipaπ, jer sve πto izvanjsko skriva u sebi, to je æivot u tebi. Zato prebivaj u sebi; tad u svemu gledaπ i sebe, sopstvo, jer ti si sopstvo, bitak, i opet sve je sopstvo, bitak. Tada dio svoga istinskog sopstva gledaπ u mineralu, u biljnom svijetu, u æivotinjskom svijetu i u zvijeæi-
57
ma i opaæaπ sve Ëisto u sebi, Ëistome, kao svjetlo, kao snagu, kao dio sebe. Ono πto gledaπ u vanjπtini, u nutrini ima, kao i ti, svjetlo i snagu u sebi, to je dakle kao bit u tebi, i time, dio tebe. Tko æivi u toj plemenitoj, finoj i Ëistoj svijesti, taj neÊe namjerno uniπtiti (poremetiti) izvanjski oblik æivota jer bi tada poremetio taj dio æivota u sebi samome i tako postao poremeÊenim koji uniπtava (remeti) sve ono za πto vjeruje da mu ne sluæi. Takvim povrπnim postupanjem nastali su rat, umorstvo i zavada. Spoznaj, to znaËi: Ono πto namjerno ubijeπ, ljude, æivotinje i biljke, to zasjenjujeπ u sebi; remetiπ svoj vlastiti æivot i ostajeπ poremeÊeni, ja-Ëovjek, koji djeluje remetilaËki na svoju okolicu. Ti gledaπ bitak u svemu jedino u sebi. Stoga ti nije potreban pogled uokolo - ti imaπ obazrivost u sebi.
58
T
o πto je na Nebu, to je i na Zemlji - samo odvraÊeno od Boga. Zakon, Bog, je nesebiËna, neosobna ljubav; on se daruje i daruje, dajuÊi svakome jednako. Zakon sjetve i æetve nastao je samoljubljem, ljubavlju prema osobi. Ona kaæe: Jedan mi je bliæi od drugoga. Tko mi je bliæi dobit Êe viπe - drugi Êe dobiti manje. To je osobna ljubav, samoljublje, sebiËna ljubav. Ono πto je na Nebu, to je u promijenjenom obliku na Zemlji. Stoga su Zemlja, materijalni univerzum i razine ËiπÊenja samo ogledalo vjeËnoga bitka. Zakon sjetve i æetve treba promatrati kao sliku u ogledalu. Nebo je bitak, Ëisto, sveproæimajuÊi zakon, Bog. Zakon sjetve i æetve je Ëovjekov “bitak” koji se sastoji od “moje” i “meni”, koji je proiziπao i koji proizlazi iz niskoga ja. »isto je bitak, sopstvo, Ja Jesam, neosobni æivot, zakon, Bog. »ista biÊa su Ëisto,
59
sopstvo, bitak, neosobno, Ja Jesam, Zakon Bog. Njihovo osjeÊanje, njihova rijeË i njihov postupak je zakon, Bog, sopstvo, bitak, neosobno, Ëisto. Oni, zakon - jer njihovo eteriËno tijelo je zakon - osjeÊaju i govore sebe, Ëisto, bitak, sopstvo, neosobno, zakon, Boga. Zakon sjetve i æetve globalno se moæe nazvati zakonom optereÊenja. On se sastoji od mnogih komponenata ljudskoga ja koje su postale ja-zakonom pojedinih ljudi. Jazakon svakoga pojedinca sastoji se od njegovih protivnih osjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka. Ja-zakon moæe se nazvati i zakonom osobe jer se odnosi na osobu koja odaπilje svoje ja i ponovno prima isti odaπiljaËki potencijal. Tko je stvorio svoj zakon osobe, taj æivi u njemu i poziva ga preko svoje duπe odakle je pohranjen, iz zvijeæa. Tvoj bliænji ne moæe
60
prisvojiti tvoj ja-zakon osim ako ne Ëini isto ili sliËno istim ili sliËnim negativnim osjeÊajima, mislima, rijeËima i postupcima.
61
»
ista biÊa kreÊu se u vjeËnome zakonu; ona govore zakon i sama su vjeËni zakon. Svaki optereÊeni Ëovjek kreÊe se u svome ja-zakonu, u svome malom svijetu πto je stvorio svojim ja, “moje” i “meni”. On govori svoj mali svijet, ono Ëime je izgradio svoj ja-zakon; odgovarajuÊe tome on osjeÊa sebe, misli sebe, govori sebe i postupa onako kako osjeÊa, misli i govori, dakle odgovarajuÊe svome niskom sopstvu, svome niskom bitku. Ljudsko sopstvo, dakle nisko ja, nema ni oko, ni uho, niti osjetila za bliænjega, samo za sebe samoga. Ljudsko sopstvo nema pristup u boæansko sopstvo, u svetiπte, i zato ne moæe niti osjetiti, prepoznati, prozrijeti i shvatiti svoga bliænjeg, jer u Ëovjeku okrenutom na vanjπtinu nesebiËnost nije joπ razvijena. Ljudsko sopstvo, nisko ja, nema niËega zajedniËkog s boæanskim sopstvom, sa sveproæimajuÊim Ja Jesam.
62
»isti govori Ëisto, vjeËni zakon, Boga. NeËisti govori svoje neËisto, svoj ja-zakon, nisko sopstvo. Svatko dakle govori sebe: Ëisti - apsolutno sopstvo, Ja Jesam, neËisti - svoje nisko sopstvo, svoje nisko ja koje je vezano samo za osobu.
B
udi tih. U unutarnjoj tiπini postat Êeπ svjestan da si biÊe iz Boga koje je u Bogu, jer ste svevjeËni Otac i ti, Njegovo dijete, jedno. Ti, Ëisto biÊe, æiviπ u Svetiπtu, u sebi, u sopstvu, jer ti si hram Boæji i Presveti prebiva u tebi.
63
Budi tih. U tebi je tiπina i ti si u tiπini. Postaneπ li tih, tad viπe nemaπ ljudske osjeÊaje, misli, rijeËi, uzbuenja i sklonosti; proæet si Svetiπinom, Bogom. U tebi se razvijaju posveÊeni osjeÊaji i misli; govoriπ nadahnute rijeËi i postupaπ neosobno za veliku cjelinu. Istinsko sopstvo, sveobuhvatni, moÊni, Ja Jesam, povjerava ti se, i ti si sjaj ljepote, ti si Ëisto, plemenito i fino, uzviπeno - jer prebivaπ u sebi, u vjeËnome sopstvu, u bitku i jer si ono πto je Nebo: ljepota, Ëistota, plemenitost, fino, uzviπeno, dobro, nesebiËna ljubav. Sunce ljubavi ima govor svjetla. Sunce ljubavi svijetli u tebi i kroz tebe. Tvoje biÊe je sjaj sunca, nesebiËne ljubavi.
64
Budi tih, sasvim tih. Niπta i nitko se ne pokreÊe u tebi. Sveti red hrama koji ti jesi, je sjajna, nesebiËna ljubav, sunce pravde, radost tvoga æivota, Ja Jesam.
K
aniπ li bilo πto uËiniti i ispuniti istinsko sopstvo u tebi, bitak, osjeÊa, misli, govori i postupa preko tebe. Tvoje uzviπeno, nesebiËno osjeÊanje i miπljenje je bitak, boæansko, koji ti jesi.
65
Istinski bitak odnosi se jedino na predmet i dogaaj i komunicira s Ëistim u predmetu i dogaaju. »isto u predmetu i dogaaju kaæe ti u tvojoj nutrini kako da zapoËneπ predmet i dogaaj, kako da planiraπ, kako da objasniπ svaku situaciju, kako da pretvoriπ nered u red i kako da oËistiπ neoËiπÊeno. U svakome pitanju je bitak, odgovor za tebe. U svakome odgovoru je bitak - i eventualno opet pitanje za tebe. U svakom razgovoru djeluje bitak - ti ga spoznajeπ u sebi. U svakoj rijeËi je bitak - on ti govori. U svemu πto vidiπ i susreÊeπ je bitak - on ti se pokazuje i govori tebi. Ako si u svojoj najdubljoj nutrini, tad je tvoj hram Ëist i ti si u komunikaciji s Ëistim.
66
»ujeπ πto ostali ne Ëuju; gledaπ πto ostali ne vide; znaπ πto ostali ne znaju; prepoznajeπ πto ostali ne prepoznaju; osjeÊaπ πto ostali ne osjeÊaju; miriπeπ i kuπaπ πto ostali ne miriπu ni kuπaju; opaæaπ πto ostali ne opaæaju jer ti si istina, tiπina hrama, nesebiËna ljubav, zakon, Bog. Spoznaj: Svaki predmet, svaki dogaaj, svaka teπkoÊa, svaki problem, svaka situacija, svaki razgovor, Ëak svaka rijeË, govori sebe. Bitak u predmetu, u dogaaju, u problemu, u teπkoÊi, u svakoj situaciji, u svakome postupku i svakoj misli govori opet moÊno sopstvo, bitak.
67
OmotaË, ljudsko, govori sebe. Snaga u omotaËu, bitak, isto tako govori sebe; to je Ja Jesam. Tko je postao bitkom, nesebiËnim sopstvom, taj komunicira s Ëistim. On vidi oËima istine; on objaπnjava, sreuje, Ëisti, planira i govori iz vjeËnog bitka, iz nesebiËnoga sopstva. Niski ja ne poznaje Ja Jesam; no Ja Jesam poznaje nisko ja, jer Ja Jesam, bitak, proæima sve. »isti koji odræava red hrama, trudit Êe se svaku situaciju objasniti zakonom, svaki razgovor voditi zakonito, svaki predmet, svaki dogaaj, svaki problem i svaku teπkoÊu rijeπiti zakonom, Bogom. Ako ljudsko ja hoÊe predmet, dogaaj, teπkoÊu, problem, situaciju ili razgovor, rijeπiti svojim niskim ja, tada Êe to ili ostati nerijeπeno ili Êe dovesti do kaosa.
68
Znaj: Bitak u svemu je Bog koji govori; On ti govori iz predmeta, iz dogaaja, iz teπkoÊe, iz problema, iz situacije, iz postupaka, iz svakoga razgovora. Sve je svijest. »isto je svijest, i neËisto je svijest. »isto govori u svetiπtu - u tebi, tebi i istovremeno iz tebe. NeËisto govori neËisto; ono govori optereÊenje, ono govori iz nereda. Ono govori nered, i na taj naËin moæe na svijetu ponovno dati samo nered.
69
T
voje oËi su svjetlo duπe. Vidiπ samo sebe, Ëujeπ samo sebe. Svojim Ëuvstvima, osjeÊajima, mislima, rijeËima i djelima crtaπ sliku svoje duπe. Slika tvoje duπe je tvoja svijest. Svako stanje svijesti opaæa ono πto odgovara njegovom poloæaju. To ulazi u njega, to je on, to on zraËi i istovremeno vraÊa. Moæe li tvoj bliænji vidjeti istu sliku koju si ti nacrtao svojim svijetom Ëuvstava i osjeÊaja, svojim rijeËima i postupcima? Svatko vidi, i ono πto mu opisujeπ, opet drugaËije - posve prema svojoj slikovitoj svijesti. Svaki Ëovjek takoer i svoju okolinu vidi drugaËije, opet posve prema slikama svoje svijesti koje si je sam zadao. I πumove, koji se pojavljuju u tvome slikovitom æivotu, svatko Ëuje opet drugaËije.
70
SkreÊeπ li paænju svoga bliænjeg na odreene tonove, boje ili oblike, tada Êe on unatoË tvom opisu razabrati tonove drugaËije od tebe i boje i oblike vidjeti opet drugaËije od tebe. MoguÊe je da tvoj bliænji razabere Ëak viπe tonova od tebe ili vidi viπe nijansi boja od tebe ili da oblici za njega imaju drugaËiji lik nego ih ti vidiπ. Tko moæe i kome objasniti da on Ëuje pravi ton ili da vidi pravu boju ili oblik? Ni jedan Ëovjek ne moæe drugome neπto dokazati jer svatko drugaËije vidi, Ëuvstvuje, osjeÊa i misli. Mnogi ljudi kaæu: “Ja mogu to dokazati” kad ih netko okrade. Moæe li Ëovjek doista dokazati da je bio pokraden - ili samo mu je bilo oduzeto ono πto je on svome bliænjem oteo u nekoj prijaπnjoj egzistenciji? Obojica, pokradeni i onaj koji je oteo, ogrjeπuju se o zakon Boæji, jer niti jedan od
71
obojice ne bi trebao svome bliænjem oteti neπto i to nazvati svojim vlastitim. Kaæeπ, moæeπ dokazati da je tvoj bliænji lagao. Da li je tvoj bliænji stvarno lagao - ili je samo rekao ono πto ti pokreÊeπ u svojem svijetu Ëuvstava ili misli i πto konaËno ti sam jesi? Spoznaj: Sve ima dvije strane - osim ako si boæanski; tada si istina i æiviπ posve svjesno. Tada se neÊeπ niti uzbuivati nego Êeπ govoriti istinu, sve Êeπ razjasniti i ostaviti kako jest. Tko svome bliænjem ima prigovoriti neπto πto ga pokreÊe duæe vremena, moæe biti siguran da je i sam zaraæen od te bolesti. Onim πto imaπ prigovoriti svome bliænjem, izlaæeπ se preko principa odaπiljanja i primanja onim snagama koje si pozvao svojim Ëuvstvima, osjeÊajima, mislima i rijeËima.
72
Spoznaj sebe samoga i promijeni se da bi promijenjen mogao uÊi u mjesta blaæenstva. Dajem vam vjeæbu za samospoznaju: Svaki promatra primjerice isto podruËje jednog krajolika. Svaki vidi u njemu druge aspekte. ©to jedan vidi, to je njegova slika a ne slika njegovoga bliænjeg. U slici krajolika kreÊe se jedna æivotinjica. Svaki registrira æivotinju - no ipak je svaki vidi i osjeÊa drugaËije. Opaæanje pojedinca spada u njegovu sliku a ne u sliku njegovog bliænjeg. Slika svakoga pojedinca je slika njegovog stanja svijesti. Onako kako pojedinac gleda i sluπa, Ëuvstvuje, osjeÊa i misli, takvo je njegovo stanje svijesti kojim on registrira sliku, gleda boje i oblike i razabire tonove. Tko moæe dokazati da je æivotinjica izgledala onako kako ju je on opazio? Sve je
73
relativno buduÊi da svatko iz svoga glediπta, iz svoga trenutaËnog zraËenja svijesti gleda, sluπa, miriπe, kuπa i pipa. BuduÊi da svaki Ëovjek ima drugo stanje svijesti, on u skladu s njim opaæa reflekse koje naziva materijom.
74
S
poznajte: Tko poπtuje mnoge aspekte koji vode slobodi, taj sebi i svome bliænjem donosi mir. Stoga nemoj nikada utjecati na zraËenje svijesti svoga bliænjeg tako πto vjerujeπ da bi ti prema stanju svoje svijesti morao napraviti red kod njega u njegovom stanu, u njegovome prostoru.
Zapamti sljedeÊu zakonitost: Ostavi svome bliænjem njegovo carstvo, to znaËi, ne mijenjaj njegovo zraËenje svijesti. ZraËenje svijesti, tvoje i tvoga bliænjeg djeluje i na prostorije u kojima stanujeπ ti ili tvoj bliænji. Ostavi svome bliænjem njegovo malo carstvo jer se on tako æeli osjeÊati kod kuÊe. Poπtujeπ li ovu zakonitost, on Êe se veseliti kad ga budeπ posjetio. Ui u njegovu sobu samo onda kad si poæeljan i pusti da u njegovoj sobi sve stoji onako kako je tvoj bliænji postavio, jer je to perspektiva njegove svijesti.
75
Sjedneπ li na stolicu ili uzmeπ neki predmet, tad opet ostavi stolicu kako je stajala i poloæi ili ostavi predmet ponovno na njegovo mjesto - onako kako je prije bilo. Ne mijenjaj niπta premda bi ti se drugaËije viπe svialo, i kada smatraπ da bi bilo ljepπe onako kako ti vidiπ. Time utjeËeπ na zraËenje svijesti svoga bliænjeg i svojim prividnim redom donosiπ nered u njegov æivot, u njegovo zraËenje svijesti. Jer onako kako to bliænji vidi, to je za njega trenutaËno dobro. On neÊe da mu ti to mijenjaπ osim ako te za to ne zamoli. Tko poπtuje ovu zakonitost, poπtuje svoga bliænjeg, a i sebe samoga. I u najmanjim stvarima vrijedi sljedeÊa zakonitost: ©to ne æeliπ da ti Ëine, ne Ëini ni ti drugima.
76
N
e budite nikada radoznali. Ne gledajte iz radoznalosti natrag, desno i lijevo, da biste vidjeli i Ëuli; jer odgovorni ste za ono πto vidite i Ëujete. Vieno i Ëuveno potiËe vas na miπljenje za svaku misao ste odgovorni. Vieno i Ëuveno potiËe vas na govorenje i postupanje - i za to ste odgovorni. »isti se neÊe radoznalo osvrtati, neÊe proizvoditi misli, neÊe traæiti rijeËi i takoer neÊe razmiπljati kako, πto i kada treba postupati i djelovati. »isti ima sve u sebi i jest u svemu, jer on je istina, koja je opet u svemu. Gledaπ li svoga bliænjeg, tada gledaπ svemir, i ti gledaπ vjeËnoga Oca u sebi, i ti vidiπ svoga bliænjeg u sebi - jer vi ste slika i prilika vjeËno jedinosvetog Oca, jer vi ste u Njemu boæanski, Njegova stvorena djeca koju On gleda u Sebi, kroz Sebe i u svemiru.
77
Ako si svoga bliænjeg gledao u sebi, gledao si svoga vjeËnog Oca, jer VjeËni i Njegovo Ëisto dijete su jedno. BuduÊi da svoga bliænjeg poznajeπ i gledaπ kao dio sebe u sebi, poznajeπ i vjeËno Jednoga, Svetoga, jer ti si Njegova slika i prilika, vjeËni zakon kojeg poznajeπ, jer si to ti, buduÊi da si boæanski. »isti je oko svetoga hrama. Onaj koji gleda prozire svakoga i sve.
78
N
ajunutarnjije je tiπina koja sebe gleda i sve prozire. Tiπina je istinski æivot. Stoga budi tih. Tiπina je svemudra rijeË, zakon svemira. On se objavljuje kao tiπina u tiπini. On gleda sebe u tiπini kao tiπina. Sve je zakon koji je uzviπena, beskonaËna tiπina koja govori samu sebe, Ja Jesam. Tiπina je zakon i mudrost Boæja. Tko je mudar, tih je, jer zna sve buduÊi da sve prozire i proæima.
79
A
psolutno je tiπina, red je hrama koji si ti, Ëisti. Ako znaπ tko si, i ako znaπ da je svijest od Ja Jesam æivot, tada ti æiviπ i neÊeπ biti ni protiv Ëega. Ti takoer ne probijaπ niπta jer prozireπ i proæimaπ sve ono πto je za svjetovni pogled gustoÊa, prepreka i smetnja. Tko djeluje po danu, vidi uglove i rubove i neÊe zapeti za njih, jer koristi svjetlo dana. Isto vrijedi za vjeËno svjetlo.Tko hoda u svjetlu, niπta mu se ne moæe dogoditi. Jer tko se dræi zakona Duha Boæjeg, za njega Êe uvijek sijati svjetlo ljubavi, bilo da je on duπa ili Ëovjek. Nemirni, buËni, u kome osjeÊaji i misli huËe i buËe, je onaj koji traæi, koji vidi samo povrπinu istine - predmete, dogaaje i rijeËi - i tamo traæi rjeπenje. Time on sam sebi zadaje zagonetku, jer æeli spoznaju odgonetnuti i dohvatiti.
80
Tko nije mudar, nije ni blag, dakle tih, jer on tako dugo æeli dok ne nae samoga sebe u prauzroku, u tiπini - to πto on jest, sopstvo, mudrost i ljepota iz Boga, sveznajuÊi zakon, Bog, mudrost koja je ujedno i istina. Tvoj bliænji je tebi, Ëistome, isto toliko blizak, jedan koliko i drugi, jer tebi nitko ne moæe biti dalek i tu, buduÊi da je Bog u tebi i ti si u Bogu, i da su tvoji bliænji u tebi i vi ste u Bogu. To je jedinstvo. Jedan je u drugome i oboje se proæimaju meusobno proæimajuÊi sve - i svi oboje. To je svemir i zakon ljubavi i jedinstva. Kad bi ti jedan bio bliæi od drugoga, tad bi ti motrio naprijed, natrag, desno, lijevo, gore i dolje da bi ga vidio, jer ga ne gledaπ u sebi.
81
»
isti æeli svome bliænjem samo ono πto je on sam: vjeËni zakon, Boga, Ëisto. NeËisti, neprosvijetljeni, æeli svome bliænjem Ëesto ono, πto sam ne posjeduje: lijepo, dobro, miroljubivo, sretno - fasete vjeËne istine Ëije ostvarenje njemu samome joπ nedostaje.To πto on æeli, ne ulazi u bliænjega jer nije proæeto snagom, istinom i ljubavlju. To su æelje bez duπe koje se vraÊaju neËistome, neprosvijetljenome. Sve-jedinstvo je mudrost Boæja. Bog je sve u svemu, zakon æivota. U svemu πto Ëisti kaæe, on oslovljava cjelinu, veliko u najmanjem i najmanje u velikom. Tko svome bliænjem pripisuje ili æeli samo fasete iz vjeËnoga zakona i tako u svoju rijeË i svoje djelovanje ulaæe samo dijelove vjeËnoga zakona, taj daje prednost
82
takoer samo dijelovima vjeËnoga zakona i izriËe o sebi da je nesavrπen. Time on svjedoËi o sebi samome. On daje prednost odreenim ljudima; druge naprotiv ostavlja nezapaæenima. To znaËi da on Ëini iznimke kod sebe i kod svojih bliænjih. Govor zakona je cijeli zakon, buduÊi da je sve u svemu, najveÊe u najmanjem i najmanje u najveÊem. »isti izgovara uvijek cijeli zakon: Æeli li Ëovjeku pored sebe nesebiËnu ljubav, tada on oslovljava i sve fasete vjeËnoga zakona. To je govor zakona. Æeli li ljudima pored sebe mir, tada Ëisti ponovno oslovljava cijeli zakon. To je jezik zakona. »isti govori uvijek cijeli zakon, i onda kad nekom bolesnom Ëovjeku æeli zdravlje:
83
Kad bi bolesniku poæelio samo jednu fasetu zdravlja - primjerice zdravlje jednog oboljelog organa - tad bi on oslovio takoer samo dio zakona koji je zasjenjen boleπÊu. Pritom bi ispustio iz vida djelotvornost Ëitavog vjeËnoga zakona. Time bi on moæda sprijeËio djelotvornost vjeËnoga zakona u bolesnom Ëovjeku. Tko æeli samo fiziËko ozdravljenje svoga bliænjeg, taj govori bolest samu, koju prema prilikama pojaËava, ako se bolesnik uzda u tu izjavu. Pritom se on ne obazire na volju Boga, koji zna za Svoje dijete i æeli ga voditi tako da to bude za dobrobit njegove duπe. SebiËne misli djeluju samo na povrπini dakle na posljedicu, simptom, bolest - i spreËavaju da vjeËni zakon postane djelotvornim.
84
Tko oslovljava samo povrπinu æivota, odraz, primjerice tako πto svome bliænjem æeli mir, a on sam nema mira, taj u svome bliænjem oslovljava samo nemir, jer sam ne komunicira s mirom. Istinski mudrac, kao Ëovjek, treba govor svijeta da bi se sporazumijevao. UnatoË ograniËenosti rijeËi on Êe u rijeËima kao “zdravlje” i “mir” osloviti Ëitav sveobuhvatni zakon, Boga. Tada Êe vladati vjeËni zakon, Bog, koji svakom Ëovjeku dopuπta slobodnu volju i vodi ga tako da sluæi njegovoj duπi a ne iskljuËivo omotaËu, Ëovjeku. Tko je sam bolestan, a svome bliænjem æeli zdravlje, taj opet oslovljava samo bolest u bliænjemu i eventualno one aspekte koji su u skladu s njegovom vlastitom boleπÊu; jer πto iz njega izlazi, uÊi Êe ponovno u
85
njega i eventualno i u bliænjega koji ima iste ili sliËne simptome bolesti. To se dogaa po zakonu “Isto privlaËi isto i pojaËava se”. Tko svome bliænjem æeli mir a sam je nemiran, moæe pojaËati nemirne aspekte u svome bliænjem ako je ovaj nemiran, jer isto pokreÊe uvijek isto i æeli se ispuniti. Tko svome bliænjem æeli ljubav, a sam je neljubazan, moæe joπ pojaËati neljubaznost u svome bliænjem, koji je i sam joπ neljubazan, jer isto uvijek privlaËi isto i æeli se ispuniti - opet prema zakonu “Isto privlaËi isto i pojaËava se.” Spoznajte: Svaki osjeÊaj, svaka misao, svaka rijeË i svaki postupak su energija. ©to Ëovjek odaπilje moæe postati djelotvornim kod bliænjega ako je osnova u njemu isto ili sliËno. Isto ili sliËno vraÊa se
86
opet Ëovjeku koji je odaslao; jer: Tko odaπilje, taj prima. Tko svome bliænjem æeli zdravlje i mir a sam je obolio u duπi i tijelu, ili sam u sebi nosi nemir neostvarivanjem vjeËnih zakona, taj utjeËe na bolest i nemir svoga bliænjeg i pojaËava ih, jer svojim æeljama mira i ozdravljenja koje upuÊuje svome bliænjem, nije dopustio da postanu djelotvornima u njemu samome. Æeliπ li svome bliænjem neπto πto nisi joπ sam ostvario, primjerice Ëisto, plemenito, lijepo i dobro, tada to ne dolazi u njegovu nutrinu jer nije nadahnuto od tebe - ili ga prihvaÊa povrπina, privid, njegovo nisko ja i osjeÊa se polaskanim i poËaπÊenim, te se tako pojaËava njegova nisko sopstvo, nisko ja. Æeli svome bliænjem samo ono πto sam posjedujeπ u sebi i na sebi, dakle ono πto je
87
ostvareno i time nadahnuto, i u svemu oslovljavaj Ëitavi vjeËni zakon. BuduÊi da je sve u svemu sadræano, potvruj u æeljama za svoga bliænjeg Ëitavi zakon, Boga. Ne motri samo na povrπinu, na ono πto se treba izvrπiti na tijelu bliænjega ili u njegovoj okolini. Razmisli da je dobrobit duπe odluËujuÊa i da je Ëisto duhovno tijelo opet, Ëitav zakon. ©to Ëisti æeli svome bliænjem - ono πto sam ispunjuje - to ide iz najveÊe nutrine njegovoga hrama i ulazi takoer u hram bliænjega. On ujedno nosi plodove vjeËnoga zakona u hram bliænjega, jer svome bliænjem donosi vjeËni zakon kao dar ljubavi, koja je opet, zakon sam. Ne poæeli, dakle, svome bliænjem detalje iz vjeËnoga zakona jer Êeπ u njemu i u sebi osloviti samo dijelove vjeËnoga zakona.
88
Time ostavljaπ sve ostale fasete vjeËnoga zakona neiskoriπtene. To znaËi da bi se ti zadovoljio s nekoliko faseta, Ëime svjedoËiπ o svojoj neËistoti, a neËistome otvaraπ vrata i kapiju da te zavede. I kad oslovljavaπ samo jedno podruËje materije, uloæi u njega cjelinu. To je istinski æivot, to je æivot u vjeËnome zakonu, Bog.
89
N
auËi gledanje. Radoznali vidi radoznalo naprijed, natrag, desno i lijevo, gore idolje - i uvijek vidi sebe samoga, jer radoznalost poziva uvijek samo ono πto sam radoznali jest. Isto zove isto da bi s njime komuniciralo. NauËi gledati kroz sebe, gledati iz hrama svoje nutrine, tada Êeπ upoznati u svemu, takoer i u svome bliænjem, zakonitost - a u zakonitosti cjelinu. To je æivot u vjeËnome zakonu, to je govor zakona. NauËi sluπanje. »istome ne treba niπta osluπkivati, on zna u sebi, u svetiπtu svoga hrama, ono πto je vaæno. Sve drugo, πto je joπ neizvjesno, nije joπ zrelo i nije joπ vaæno. Tko æeli prisluπkivati i osluπkivati taj saznaje samo svoje nisko ja koje ga uznemirava i ponovno potiËe na protivno miπljenje, govorenje i postupanje - dakle
90
na protivno odaπiljanje - time on prima opet protivno. NauËi sluπati. Ne postavljaj nikada znatiæeljna pitanja jer Êeπ inaËe osluπnuti samo sebe, svoje nisko sopstvo. Iz svega πto ti se govori sluπaj zakonitost Boæju i u njoj opet prepoznaj cjelinu, i iskusi je istovremeno u sebi, u svome hramu. U zakonitosti je sadræan Ëitav zakon tako kao πto je u Ëitavom zakonu sadræana zakonitost. To je æivot u vjeËnome zakonu, a to je i govor vjeËnoga zakona. Tko nastoji u sebi osluπnuti vjeËnu rijeË, bitak, zakon, taj joπ nije rijeË, bitak, vjeËni zakon. A tko je osluπne - prema stupnju zrelosti svoje duπe, taj je samo osluπkuje a joπ je ne poznaje, jer joπ nije postao zakonom Boæjim. Tko æeli spoznati i doæivjeti vjeËni bitak prema slovu taj Ëita ili sluπa mimo realno-
91
sti. A tko osluπkuje samo ono πto njegov bliænji prepriËava kao istinu, stvara slikovite predodæbe iz onoga πto osluπkuje. To nikada nije realnost æivota, nego privid; to je odraz zakona, a ne istina sama. Tko dakle samo osluπkuje istinu, tumaËenu od ljudi, bilo u sebi bilo izvana taj nije joπ istina sama, bitak. Tko nije postao istinom, bitkom, ne poznaje sebe kao biÊe istine jer nije joπ otkrio biÊe istine, svoj istinski bitak. Samo onaj tko jest vjeËna rijeË, bitak, zakon, taj je u æivotu - i jest æivot sam, jer on je esencija svete rijeËi, istina, æivot. RijeË Neba je Njegova rijeË, rijeË Boæja, vjeËni zakon. Tko je postao rijeËju Boæjom, taj je postao biÊem u Bogu. On gleda i ljude, predmete, zbivanja i dogaaje u slici Neba, istine, u Ja Jesam - a viπe ne u slici svoga malog svijeta, u vidokrugu “ja hoÊu”.
92
Svaka nebeska, nesebiËna misao i svaka nebeska, nesebiËna rijeË je nebeska slika koja sve skriva u sebi. SliËno kao πto jedna tjelesna stanica sadræi cijelog Ëovjeka, tako svaki nesebiËni osjeÊaj, svaka nesebiËna misao, svaka nesebiËna rijeË i svaki nesebiËni postupak sadræi kao esenciju Ëitav svemir. Pravi mudrac ulaæe cjelinu u sve πto govori - i onda kad iz cjeline priopÊuje samo jednu fasetu istine tako da je dovodi do blistanja. Bog je cjelina i jest nepodijeljen. Stoga u onome tko je boæanska rijeË, djeluje cjelina. On je jedan bitak u bitku. On nije podijeljen kao Ëovjek koji drugaËije govori nego πto misli, i drugaËije osjeÊa nego πto misli i govori.
93
VjeËni zakon djeluje i objavljuje se u tebi samom. Sve je zakon. Ti ga ne vidiπ u izvanjskom; spoznajeπ ga i vidiπ jedino u sebi kao cjelini. FiziËke oËi opaæaju samo izvanjsko, a ne ono πto je vidljivo u najunutarnjijem, u Ëistome bitku, u hramu Boæjem. FiziËke oËi opaæaju samo odbljesak onoga πto je na Nebu. Ono πto je materija je refleks, a ne apsolutnost. Onaj koji gleda spoznaje Boga u svemu πto jest u svakom cvijetu, u svakom grmu, u svakom kamenu, u zvijeæima, u ljudima. Svakim treptajem oka, svojim sluhom, okusom, njuhom i opipom, on susreÊe Boga. Za onoga koji gleda Bog je prisutan u svemu.
94
Kada on obavlja svoj rad, Bog je prisutan. Kada vodi razgovor, Bog je prisutan. Kada ide ovamo ili onamo, Bog je prisutan. Ovi ljudi su pronaπli kamen mudrosti, oni dopuπtaju da Bog djeluje kroz njih. Tko u svemu πto osjeÊa, misli, govori i Ëini, odræava vezu s Bogom, taj uistinu hoda u svjetlu Boæjem, a Bog preko njega Ëini djela ljubavi. SaËuvajte u svemu svijest: Bog je prisutan; Bog je u svemu. Utjelovite li tu izvjesnost, tada Êe od vas uzmaknuti osamljenost, napuπtenost i potiπtenost; zadobit Êete zajedniπtvo, unutarnju sreÊu i daljnju uviavnost. U svakoj situaciji budite svjesni ovoga: Bog je uvijek prisutan - On je uvijek nazoËan. ©to god Ëinite, kud god idete, gdje god stojite, πto god mislite - Bog je tu, On je prisutan.
95
Bog je uz svakoga od vas - svejedno kako mislite, govorite i postupate. Stojite li posred pobunjene gomile ljudi Bog je s vama. Budite mirni, povjerite Mu se; On Êe vas voditi. Bog je zdravlje u bolesti, radost u tuzi. Mislite na to: Bog je uvijek prisutan. Bog je ljubav; On ljubi svakoga od vas. Spoznaju da je Bog prisutan, da Bog, naπ vjeËni Otac ljubi vas i Mene, πtoviπe - sve, ne ostavljajte u svome znanju. Samo ostvarenje, to jest proæivljeno duhovno znanje donosi vam izvjesnost i djelotvornu snagu u Duhu Boæjem - æivot u bitku. Bitak je prisutnost. U bitku ne postoji juËer, danas i sutra. Materija je prolaznost. Bitak je sve u svemu. Time se materija profinjuje i postaje bitkom, jer Bog je prisutnost u svemu.
96
Prisutnost u svemu je neprolazno, bitak. Stoga Êe se prolazno, juËer, danas i sutra, pretvoriti u bitak, koji jest.
P
ogled Ëistoga je Ëisto πto on opaæa iskljuËivo u sebi, u svome Ëistom hramu. Tamo neprestano svijetli i objavljuje se presveti vjeËni zakon, Bog. »isti gleda πto neËisti ne vidi. »isti spoznaje vjeËnu istinu iskljuËivo u sebi, jer je on sam postao istinom, sveobuhvatnim zakonom, Ja Jesam. On ne dopuπta niπta neËistoga u hramu ljubavi.
97
NeËisti, naprotiv, opaæa samo neËisto, naime ono πto je on sam - neËisto. »isti u sebi gleda i prepoznaje Ëisto, istinu. On govori jezikom slike, istine u sebi, jer je on sam postao istinom. RijeË Boæja je zakon, ona je istina koja se kao æiva slika objavljuje u najdubljoj nutrini duπe. Bilo kuda Ëisti gledao - on u sebi gleda jedino sliku zakona, Ëisto, a izvan sebe vidi odraz, neËisto. Slikovito promatranje je istovremeno i spoznajno promatranje. To πto gledaπ, to prozireπ i to spoznajeπ i tako znaπ sve detalje. To je istina, to si ti, istinito, vjeËno sopstvo. Pravi mudrac, prosvijetljeni je ono πto govori, zakon. Neprosvijetljeni koji nije u stanju razlikovati crno od bijelog, je slijepac koji se zadovoljava prividom a dræi da je bitak daleko.
98
Istinsko promatranje je spoznajno promatranje. Ti vidiπ i znaπ, i unatoË svemu tome ne moæeπ to dokazati, jer se najdublje, presveto, ne treba dokazivati, jer ono jest. Samo se privid hoÊe dokazati, jer ono πto je u njemu - vjeËne zakonitosti - nije vidljivo. Bitak gleda πto privid ne vidi, to znaËi: Ja, bitak, gledam πto ti, odsjaj, ne vidiπ. No ako si bitak, tad si ujedinjen u Njemu, u Sve-Jednome. Tada i ti gledaπ πto Ja gledam, i mi gledamo πto privid ne vidi. Duhovno oko gleda - zemaljsko oko vidi. Oboje se ne moæe uskladiti jer je duhovno oko zakon Neba a zemaljsko oko je samo refleksivno oko koje prenosi bitak kao refleks koji je mnogostruko izobliËenje. Tko se s time zadovoljava je budala koja joπ nije prekoraËila vrata istine.
99
Oko istine je Bog. Tko gleda s tim okom, istinit je i boæanski. On donosi u ovaj svijet svjetlo, Boæje oko, istinu, vjeËni zakon ljubavi. Oko istine je svjetlo i slika tvoga Ëistog duhovnog tijela koje je vjerna slika Boæja. Zemaljsko oko je slika duπe, omotanoga duhovnog tijela. Ono vidi samo omot koji je, opet, teret i optereÊenje duπe.
100
J
a, Krist kao Isus iz Nazareta pouËavao sam svoje apostole i uËenike iz razliËitih æivotnih perspektiva. Uvijek iznova dokazivao sam im Apsolutni zakon i objaπnjavao im zakon sjetve i æetve. Po smislu Ja sam im govorio: More beskonaËnosti je svemirska rijeka. KreÊite se sve viπe u moru beskonaËnosti kao sunce ljubavi i pravednosti. Tada Êete vi biti æivot i neÊete viπe pitati o æivotu. Dok Ëovjek dopuπta da ga drugi Ëovjek obasjava, on ne zraËi. On je tada upuÊen na sjaj svoga bliænjeg. Ako je Ëovjek upuÊen na ljudski sjaj tada ne poznaje bljeπtavilo sunca u sebi. Za svakoga pojedinca vjeËni zakon glasi: Ostani istinskim sopstvom.Tada si istinsko sopstvo i ne oËekujeπ sjaj svoga bliænjeg, jer ti, istinsko sopstvo, zraËiπ sam. Samo se sjaj (izgled) zadovoljava sjajem (izgledom). Oboje su tad u sumraku i sma-
101
traju da imaju najviπe i najveÊe jer se meusobno obasjavaju. Spoznajte: Sjaj (izgled) vara i tko tome nasjedne moæe postati varalicom. Stoga se ne okruæujte s privienjima, sa sjajem (prividom), nego postanite suncem ljubavi i pravednosti u moru beskonaËnosti. Mnoge duπe i ljudi kreÊu u bitak no malo ih je u bitku. Tko samo brine o bitku taj prima samo iz privida (sjaja) a ne iz izvora æivota, koji je bitak. Tko pripada sjaju (prividu) nosi mnoge maske. Prema prilici on navlaËi odgovarajuÊu masku. Tko æivi u prividnom svijetu i ima svoje maske ne poznaje sebe ni onoga tko nosi iste ili sliËne maske kao on sam. Oboje go-
102
vore samo o svojim maskama, o sjaju (prividu) i ne nalaze realnost. Kipar maske je osamljen i sam, jer se on ne brine o svome bliænjem; on misli samo na sebe i æeli saËuvati svoju masku. Onaj tko meutim æivi u unutarnjem svijetu, u Meni, Kristu, ima jasan i dalek pogled. Njemu nije viπe maska potrebna jer sve prozire i preko svjetla istine sve prepoznaje. To je biÊe u struji bitka, personificirani bitak, mikrokozmos u makrokozmosu.
103
S
ve πto vidiπ, πto te uzbuuje, je tvoje ogledalo; ono obiljeæava tvoga Ëovjeka. Ne ideπ li putem samospoznaje tad opaæaπ joπ samo reflekse svojega niskog ja i niskoga ja svoga bliænjeg. Nastaviπ li tako, zapletat Êeπ se sve viπe u moje i tvoje; potom Êeπ razdvajati sebe od svoga bliænjeg. To je zakon ljudskoga ja. On glasi: “Razdvoji, veæi, vladaj”. Boæanski zakon glasi: “Poveæi i budi”. To znaËi, tko æivi u povezanosti s najunutarnjijem, povezan je sa svim ljudima i biÊima i sa svim æivotnim oblicima. On s njima tvori jedinstvo u Bogu koje ne poznaje razlike, buduÊi da je sve sadræano u svemu, zakon æivota. Zakon uzroka i posljedice koji je stvorio protivnik - “Razdvoji, veæi i vladaj” - je zakon liËnosti, zakon jastva, koji poznaje samo sebe, nisko ja.
104
Protivnik æeli razdvajanje i vezivanje. Ljudi se trebaju vezati za ljude i stvari, stvoriti posjed i vlasniπtvo da bi se tako ponovno doπlo do onoga πto razdvaja, to jest moje i tvoje. Tko je prisvojio najviπe vlasniπtva vlada onima koji posjeduju manje. Sotona je uzeo maË, i jedinstvo Zemlje podijelio na mnoπtvo. S komadima, sa zemljama, naËinio je vlast i vlasteline, bogataπe, koji su od komada naËinili svoje dræave. To je podjela koja dolazi od sotonskog. Ja sam meutim doπao da ponovno uspostavim jedinstvo zakonom ljubavi koji svakoga i sve ujedinjuje. Granice ograniËavaju i vode otvrdnjavanju. Potraju li granice duæe vremena, tada narodi vjeruju da su meusobno razdvojeni granicama. Oni tad govore o razliËitim mentalitetima koji imaju malo zajed-
105
niËkoga. Iz toga nazora budi se ravnoduπnost i neprijateljstvo prema bliænjemu koji je po vjeËnim zakonima dio svake duπe. Izazove li protivnik razdvajanje meu ljudima, tad on vlada i stvara daljnje izvanjske moguÊnosti vezanja, primjerice kao vezanje Ëovjeka za vjerska pravila, rituale, dogme i kultove, istovremeno i za vlast, za potËinjene, za muæa ili æenu, za djecu ili vrijednosti, za novac i imanje. Iz toga proizlazi kauzalni zakon u kome prebivaju svaki sebiËan Ëovjek i svaka sebiËna duπa sve dok ne izau iz vrtloga ljudskoga ja i ne teæe za boæanskim koje povezuje i koje jest.
106
O
vaj svijet i planet Zemlja u Boæanskome pojavljuju se zrcalno jer su se svijet i Zemlja preokrenuli u suprotnost. Boæja baπtina Svojoj djeci moæe se ovako objasniti: To πto je Moje, to je i tvoje, to je za tebe i za svako dijete podjednako, naime sve iz svega, iz Onoga koji jest. Protivnik je prepolarizirao ovu boæansku zakonitost i govori: Meni pripada moje i tvoje. Protivnik smatra da ovom prepolarizacijom moæe sve prisvojiti i biti gospodarem svega i svakoga. On æeli vlast samo za sebe i hoÊe pokoriti Boga jer sam æeli biti Bogom. MaterijalistiËki Ëovjek, okrenut sebi, smatra da je on vladar svijeta i svemira. BuduÊi da vidi samo jednu malu persprektivu æivota koja je k tome omotana njegovim ljudskim ja, on vjeruje da je jedan bog.
107
Ovo vjerovanje u bogove Ëini ga oholim da misli kako on moæe dalje razvijati Stvaranje, posve prema svojoj slici i mjeri. U stvarnosti on vodi samoga sebe u ponor i razara materiju i svoje zemaljsko tijelo. U broju osam je boæanstvo, u preziru je protivnik koji je prepolarizirao sveti bitak, osmicu, i iz nje naËinio prezir. Na taj naËin on je stvorio svoj zakon pada koji Êe upropastiti njega samoga.
T
ko ne poπtuje svoga bliænjeg taj ne ukazuje poËast ni vjeËnome Ocu ni Meni. Njegove molitve ostaju neplodne jer plod zaËahuren u njima ne dospije sazrijeti. Tko dopuπta da ga ljudi Ëaste taj ne ukazuje poËast Bogu.
108
P
rotivnik vodi duπu i Ëovjeka u svijet osjetila. On ih zavodi sjajem (prividom) njihovih bliænjih. On im pokazuje to πto drugi posjeduju i imaju, njihovo “moje” i “meni”, i Ëini ih pohlepnima i zavidnima. Na taj ih naËin on izvodi iz najunutarnjijeg, iz bitka, iz obilja u Bogu - u izvanjski svijet, u sjaj (privid). Tko dopusti da ga sjaj zaslijepi, postaje kao onaj koji je veÊ zaslijepljen: pohlepan, zavidan i gramziv. Tada on svim oruæjem koje mu je na raspolaganju æudi da postigne ono πto mu sjaj bliænjega znaËi: izvanjsku raskoπ preko ugleda, sredstava i moguÊnosti, koji se odraæavaju u novcu i moÊi. Na taj naËin Ëovjek sve viπe istupa iz unutarnjeg obilja i osiromaπuje na unutarnjoj snazi i duhovnosti. On πkoluje svoj razum i uzdiæe ga do intelekta, da bi postao intelektualcem koji posjeduje znanje o sjaju (izgledu), o opsjeni - i pritom viπe ne poz-
109
naje bitak, svoje istinsko sopstvo, realnost æivota, veÊ samo sebe, svoj mali svijet u kojemu on gospodari i vlada, a svoga bliænjeg vezuje za sebe i svoje nazore za koje je i sam vezan. Jao onima koji upotrebljavaju razum da bi oboæavali ljude. Takav Ëovjek neprimjetno stvara idole. On je njima odan u ovome svijetu - a nakon svoje tjelesne smrti bit Êe vezan za njih. Pohlepni, sebiËni, koji sebe precjenjuje u raskoπi privida, uvijek æeli biti najveÊi i najbolji i gospodariti svime i svima. Vlastoljublje ima opet cvjetove straha da bi netko drugi mogao biti veÊi, da bi mogao steÊi veÊu raskoπ, veÊi ugled i bogatstvo. Gonjen strahom on misli da njegove oËi i uπi moraju biti posvuda kako ne bi bio prevaren. Pojavi li se neki rival, borit Êe se protiv njega. Ako ovaj ima sposobnosti koje on
110
ne posjeduje, onda istovremeno rastu zavist i neprijateljstvo i ne naposljetku, ratobornost, teænja da se ovaj iskljuËi. Strah i ratobornost donose znatiæelju. Ja-Ëovjek hoÊe sve vidjeti, osluπnuti, kako bi sve znao, da bi se πtitio od opasnosti koje bi ga mogle sustiÊi od njegovih bliænjih, koji imaju veÊi ugled i koji izgledaju bolje, pametnije i bogatije. To ga navodi da se stalno orijentira. Znatiæelja ga tjera motriti naprijed, natrag, gore, dolje, desno i lijevo, da bi sve vidio i osluπnuo. Pritom on vidi i sluπa samo sebe; jer to πto ga goni, njegovo ljudsko ja, dogoni mu ponovno isto ili sliËno. Sebi okrenuti Ëovjek u svakoj situaciji vidi sebe samoga. U svakoj situaciji on Ëuje sebe samoga. On susreÊe jedino samoga sebe - opet ljude koji su mu sliËni. On i njegov bliænji govore isti jezik, sebe same. To πto pritom proizlazi su opet samo oni sami.
111
Time se oni vezuju jedan za drugoga. Ono Ëime su se vezali to Êe oni ponovno zajedno Ëistiti dok ne budu mogli napustiti kotaË ponovnog utjelovljenja i podruËja duπa. Stoga, o ËovjeËe, vjeæbaj nesebiËnost i uËi spoznati sebe kao biÊe u Bogu. Ne osvrÊi se znatiæeljno jer Êeπ vidjeti samoga sebe, svoje ja, s kojim Êeπ se tad morati ponovno boriti i hrvati. Ne prisluπkuj razgovore svojih bliænjih; ne sluπaj kad dvoje razgovaraju, inaËe Êeπ Êuti samo svoje vlastito “ja” - osim ako te oni sami ne ukljuËe u svoj razgovor. »ovjek je odgovoran za ono πto Ëuje. Ako si u najunutarnjijem svoga hrama kod kuÊe, tada Êeπ govoriti rijeË istine koja jest iz vjeËnosti u vjeËnost, æivot.
112
R
ijeË Boæja je rijeka svemira. Ljudska rijeË je samo obala. Stoga govorite samo bitno i ispunite ga snagom ostvarenja, snagom Boæjom. Tad Êete dospjeti u rijeku svemira. RijeË koju izgovorite ima samo toliko vrijednosti i snage koliko ste ostvarili ono πto izgovarate. Jer u ljude ulazi samo ono πto ste ispunili, dakle ono πto ste ostvarili, a ne ono πto crpite iz svog intelekta. Ta je rijeË prazna, takoreÊi πuplja i ne poznaje dubinu svemira, koja Ja Jesam. Nije dovoljno zakone svemira, Boæje zakone, potvrivati i objavljivati. Samo onaj tko ih ostvaruje donosi dobra djela. Morate prvo sami ostvariti ono πto pouËavate; to je najbolji uzor. Te rijeËi i djela ulaze u duπu Ëovjeka jer sadræe supstanciju i snagu. Ne koristi niπta govoriti o svjetlu, a ne biti svjetlom.
113
Tko samo govori o svjetlu taj je prazan jer je podijeljen. On bi æelio sluæiti Bogu i vjeruje da je dovoljno sluæiti prema slovu. To meutim nije sluæenje nego ulizivanje. On pouËava jednu rijeË, ali ne r i j e Ë, jer slovo ubija, meutim svjetlo u slovu oæivljava. Samo onaj tko ide prema unutra i postane svjetlom moæe naÊi svjetlo i oæivjeti slovo. Tko o mudrosti samo govori, a nije mudar, taj je u svijetu i æivi sa svijetom i on je za svijet. On je dakle podijeljen; on govori mudrost prema slovu, a ipak je u svijetu. On hoÊe biti mudrim, a nije. Time on zavarava samoga sebe, a druge obmanjuje da je ono πto nije: mudar. Tko o dobrom i ljubaznom uvjerenju samo govori, taj ima samo rijeËi o ljubaznom uvjerenju, meutim ne donosi ono dobro i vrijedno u ovaj svijet.
114
Tko ostvaruje, taj donosi duhovne vrijednosti i duhovna djela u ovaj svijet. On je mislilac srcem koji daje iz svjetla æivota. On æivi pravedno jer zna: Bog gleda u svaËije srce.
P
robueni u Duhu Boæjem vide neprobuene. Oni ih doæivljavaju u njihovom ponaπanju, u njihovom miπljenju i govoru. Pokuπavaju im pomoÊi ukoliko ovi to æele. Probueni u duhu poznaju neprobuene, razumiju ih i bit Êe im od pomoÊi onoliko koliko je to dobro za njihovu duπu. Neprobueni meutim ne prepoznaju probuene; za njih su oni u mnogim sluËa-
115
jevima πarlatani i mudrijaπi, ili ih svrstavaju u svijest koja odgovara njihovom biÊu. Neprobueni, koji se orijentiraju jedino prema materiji, u duhovno probuenome, u boæanskome, vide ili smutljivca ili osobenjaka kojeg nisu u stanju dokuËiti. Oni koji svakodnevno æive s probuenim, vide samo Ëovjeka i ne shvaÊaju πto zraËi iz njega. Kad neprobueni neprobuenoga æeli pouËavati i voditi, tad obadvoje ostaju neprobueni, jer govore samo isprazne, gotovo πuplje rijeËi u kojima ne plamti vatra ljubavi koja bi ih Ëinila jasnima i onima koji vide. Oboje su slijepci koji Êe pasti u jamu. Zato bdijte i molite, i dopustite da vaπe rijeËi postanu jasne, πtoviπe, boæanske, da biste æivjeli u Meni, Kristu i bili jedno sa Mnom, Kristom; jer Me VjeËni poslao ljudima da im navijestim i donesem svjetlo i spasenje.
116
Tko je opustoπio svoj unutarnji hram, taj gradi sve veÊa i raskoπnija prebivaliπta. Time se izgubila svjesnost Boæje prisutnosti i vienje stvarnoga æivota. Ja sam doπao da ponovno podignem unutarnji hram i dopustim da Boæje sveto djelovanje postane vidljivim. Svojom snagom Ja sam ponovno meu ljudima da bih im ponovno navijestio svjetlo i spasenje. Blago onima koji pronau Mene u srcu. Njima viπe nisu potrebni izvanjski hramovi - oni su sami postali hramom spasenja. Ja Sam sloboda. Ne vezujte se ni za dogme ni za propise. Budite svjesni: Na Nebu ne postoje niti dogme, propisi, ceremonije, niti vlasti i potËinjeni. Na Nebu ste svi jednaki meu sobom - braÊa i sestre. Tko ne teæi ovome
117
cilju ili dopusti da ga odvrate od ovoga cilja taj je budala i takoreÊi duhovni mrtvac. Probueni teæi za tim da dospije unutra, u carstvo æivota - neprobueni teæi prema van, prema predmetima koji se zrcale u materijalistiËkom svijetu i koji vladaju onime koji je s ovim svijetom.
N
e dopustite nikada da vas uvuku u institucije ili da vas pouËavaju farizeji i pismoznanci. Oni nemaju kljuË od Kraljevstva Boæjeg buduÊi da ni sami nisu stupili u æivot. Zbog toga oni ne puπtaju unutra niti one koji hoÊe unutra; jer ne poznaju bravu buduÊi da nisu uvjeæbali noπenje kljuËa koji Ja Jesam, Krist.
118
»
isti gleda kroz sve. Njegovo oko πto gleda je opaæanje njegove boæanske svijesti. Sve πto se u njegovoj boæanskoj svijesti izvrπava je istina; sve drugo je samo ogledalo, odraz istine, refleks, privid istine. Kako govoriπ i πto kaæeπ je tvoj jezik takoer i tvoje lice i tvoje tijelo. Kako tvoja nutrina tako i tvoja vanjπtina, tvoja rijeË, tvoje ponaπanje - govori sebe. Ispunjeni govori sopstvo, buduÊi da je on sopstvo u bitku Oca svemira. Svijetuokrenuti govori svoje nisko sopstvo; on govori jezikom svoga “ja” - to πto je on sam. Svijetu okrenuti je svijetom-zaogrnuti koji se zadovoljava onim πto vidi, refleksima svoga malog svijeta koji su njegov vlastiti odraz. To πto govoriπ ti, Ëisti, svjetlo u prasvjetlu, je supstancija i snaga, buduÊi da je
119
izgovoreno iz svetiπta, iz tebe, bitka. To je govor Boæji u tebi i preko tebe. Govori govorom istinskoga sopstva i bit Êeπ boæanski. Govor istinskoga sopstva je bogom-ispunjena rijeË. Ona teËe iz najdublje nutrine tvoga hrama. Boæansko se ne brani. Ono takoer ne raspravlja buduÊi da jest. Ovo Jest gleda i prozire sve, poznaje ono najunutarnjije u Ëovjeku a i njegovu vanjπtinu. Tko poznaje vjeËni zakon, neÊe raspravljati, buduÊi da on to jest. Najunutarnjije je Neosobno koje neosobno oslovljava Osobno, pouËava ga i ispravlja neistinito. Objasni svome bliænjem kad je neπto netoËno no nikada ne prodri u njega; ne prisiljavaj ga da misli i Ëini ono πto je istina. Ako nerazboriti i dalje govori unatoË
120
objaπnjenju ili osvjedoËenju, tada on govori sebe, sebi o glavi. Ti, istinski mudrac, πuti. Ako si netoËno ispravio, ako si neistinito osvijetlio iz svjetla istine i usprkos svemu te odbiju, tada πuti, jer ti poznajeπ istinskoga Spasitelja, Boga - i suca, koji govori samo o sebi samome. »ovjek je taj koji nerazboritoπÊu, osvetom i pohlepom izruËuje samoga sebe zakonu sjetve i æetve, pri Ëemu u njivu svoga æivota unosi ono πto njemu samome sudi. To je njegovo malo, nisko sopstvo, njegov zakon jastva. To πto govoriπ izvan svetiπta nije uvijek govor tvoga osobnog “ja”, jer tvoje misli i rijeËi nisu uvijek t v o j e misli i t v o j e rijeËi. Ako godinama i desetljeÊima govoriπ takozvanu besmislenu rijeË, tada ti doduπe priËaπ, no netko drugi govori preko tebe. To
121
je tue odreenje tvog svijeta osjetila u kojemu ti i æiviπ. Programer, onaj ili ono πto te odreuje, preko tebe djeluje odreujuÊe i na druge. Tko ovo dopusti, rob je grijeha i grijeπnik.
122
T
i nisi vrijeme, nego vjeËnost u VjeËnome. Ti si meutim Ëovjek u toku dana i noÊi koji se naziva vremenom. Stoga planiraj svoje vrijeme s Bogom, unesi tok vremena u svoje planiranje, a svoj plan u zakon svemira koji je u tebi. Donesi sve u unutarnji hram i predaj redu hrama. Tad budi tih i budan istovremeno jer Presveti u tebi sreuje i odreuje. Presveti, koji je tvoja rijeË i tvoje djelo, pokreÊe se u tvojoj najdubljoj nutrini, i tebi, Ëovjeku, odraæava postupni tok tvoga plana. On ga unosi i u tok vremena. Tad Êeπ u pravo vrijeme izgovoriti sadræajnu rijeË koja je boæanska, i u pravo vrijeme uËinit Êeπ ono πto treba uËiniti, πto je opet boæansko. Tada tvoj dnevni rad protjeËe po volji Presvetoga, koji je u tebi, u kojemu ti jesi.
123
K
ao Isus iz Nazareta bio Sam Ëesto na putu sa Svojim apostolima i uËenicima. Putevima i stazama od jednog mjesta do drugoga pouËavao Sam ih sljedeÊe: Kad hodate, hodajte uspravno; kad stojite, stojte uspravno, kad sjedite, sjedite uspravno. Svaki od vas je bitak u strujanju bitka. Svaki harmoniËan pokret je ritam strujanja, ritam svemira. Strujanje ne zna za zavoj, ni za iskrivljenost, ono ne uzmiËe ni pred Ëime, ni pred kim; ono struji nepromjenjivo kroz svemir i proæima sve i svakoga. KoraËate li velikim koracima ovim svijetom, tada hodate pognuto; vaπi su pogledi upravljeni na zemlju, na tlo, odakle primate ono πto prianja uz tlo. Sve teπko, optereÊeno plazi po tlu i optereÊuje ponovno one koji
124
svoje poglede i misli upravljaju iskljuËivo na tlo. Spoznajte: Teæak hod je poput plaæenja. Takvi ljudi vide samo sebe i ono πto sami jesu - to πto im zraËi s tla. Stoga hodajte uspravno; tad Êete postiÊi dalekovidnost, uvid i pregled; i bit Êete sve viπe i viπe povezani s kozmiËkim snagama. One Êe vam pokazati i πto joπ trebate oËistiti da biste s vremenom kozmiËki gledali, kozmiËki sluπali, kozmiËki osjeÊali, mislili, govorili i postupali. Kad stojite, stojte uspravno. Ne naslanjajte se na predmete i stvari. Tko se nasloni na predmete i stvari, njemu ti predmeti i stvari odaπilju; vi tada primate ono πto prianja uz te predmete i stvari. Tko se naslanja na predmete i stvari, taj se naslanja i na svoga bliænjeg i uzima mu od ljudskosti πto ovaj zraËi.
125
Naslanjaπ li se na svoga bliænjeg, a tvoj se bliænji naslanja na tebe, tada Êete se vremenom oboje umoriti i zasititi jedan drugoga jer Êe energije koje meusobno prenosite i oduzimate uskoro biti potroπene. ©to onda? Posljedice su sukob, svaa, razdor i nesloga. Ako ste jedno drugome dodijali tada svatko traæi sljedeÊu ærtvu na koju se ponovno naslanja - i ærtva eventualno opet na njega. Tada se ponovno dogaa isto πto i prije. Stojte dakle uspravno; ne naslanjajte se ni na πto i ni na koga. Tada Êete sasvim postupno postati kozmiËkom antenom koja se uzdiæe u Nebo i prima od Neba. Kad sjedite, sjedite uspravno. Vaπa kraljeænica nije savijena; ona je uspravna i pokazuje vam da trebate sjediti uspravno da biste primali od strujanja bitka.
126
»uli ste: Strujanje bitka, zakon, ne zna za zavoj ni iskrivljenost. Isto tako ni zdrava kraljeænica ne poznaje ni zavoj ni iskrivljenost. Leæite li na stolici, tada leæite tako reÊi na podu i primate vibracije koje plaze po podu. Prekrstite li ruke i noge, tada blokirate strujanje bitka u sebi i na sebi, ili ga odvraÊate od sebe i privlaËite druge snage. Znajte: »ovjek treba biti kozmiËka antena. Tko na svojoj anteni napravi Ëvorove ili je savije, ne moæe primati ni snage ni milost svemira. Jedino snage svemira jaËaju i pokreÊu Ëovjeka, oslobaaju ga i ozdravljuju. One mu daruju dalekovidnost i uvid i pregled. Tko ne prihvati i ne æivi ove zakonitosti postaje ograniËen i intelektualan. Vremenom on prisvaja ono πto mu laæno prikazuju njegovi bliænji koji su isto tako na ljudskoj putanji.
127
Ako legnete, onda lezite da biste mirovali. Mirujte svjesno i lezite vodoravno, i budite svjesni da mirujete, tada Êete razabrati tiπinu svemira. Ako podupirete glavu svojim rukama dok govorite, jedete ili drugom prilikom, onda Êete govoriti samo svoje nisko sopstvo, a hranu Êete proædirati kao grabeæljiva zvijer svoj plijen. Onda Êete odgojiti sebe kao izjelicu koji teæi za uæicima i koji njeguje tjelesni uæitak, tjelesnost, jer svojim nediscipliniranim ponaπanjem, preko iskrivljene antene, prima odgovarajuÊe snage, dakle odaπiljaËa. Strujanje bitka je skladno, ritmiËko kretanje. Stoga kreÊite se skladno. Skladni pokreti su melodije svemira. Znajte: Svako tijelo je zvuk, melodija. Kako ono zvuËi, takav je Ëovjek.
128
Svaki grozniËavi pokret je iskrivljenje antene koja je, opet, Ëovjek sam. Tad Êe se Ëovjek nasloniti, napola leÊi na stolici, prekriæiti svoje ruke i noge i svoju glavu nasloniti na ruke. Skladni pokreti su dinamiËni pokreti. Oni izazivaju fleksibilnost u miπljenju, govoru i postupanju. Znajte: Uspravni Ëovjek je ujedno uspravljeni, koji zraËi kozmiËke zvuke svojim miπljenjem, govorenjem i postupanjem, Ëija gestikulacija i mimika izraæavaju kozmiËke simfonije. Sjedite dakle uspravno i stavite oba stopala na pod; tako Êete odvesti napetosti i primati skladne vibracije. Znajte: Svaki od vas je komprimirani svemir, a svemir je bitak - on je vjeËna do-
129
movina, more svjetlosti, Bog. Zato kao ljudi ponaπajte se tako da odaπiljate u Nebesa i da od Nebesa primate. Æiviπ li u struji svemira tada si esencija svemira. Tada æiviπ u obilju i jesi obilje. Ne moæe te razoËarati ni Ëovjek, ni niπta, jer ti niπta ne oËekujeπ, buduÊi da si obilje. Spoznajte: Svemir i svemirsko strujanje neprekidno odaπilju. Promatrajte grmlje, cvijeÊe, æivotinje i kamenje - oni jesu. Oni su svoje antene upravili u svemir. Æivotinje, biljke, grmlje i drveÊe, ne naslanjaju se na sebi sliËne, osim ako se Ëovjek ne umijeπa u kozmiËki tok. Ako je drveÊe jedno drugomu preblizu ne moæe se razvijati. SliËno je i s Ëovjekom ako se naslanja na ljude, predmete i stvari. Razvijajte se: ne naslanjajte se ni na πto i ni na koga.
130
Oplemenjeni Ëovjek je mudar Ëovjek koji poËiva u svojoj nutrini. Oplemenjeni Ëovjek ne smije se iz grla, on se smije iz srca. Spoznajte: Kultura se ne moæe usaditi nekom Ëovjeku ili zemlji. Kultura mora izrasti iz Ëovjeka. Gdje nema kulture ima mnogo kulta. Ti Sam Ja, a Ja si ti. Stoga upamti sljedeÊe: Ti si fino i lijepo. Ti si plemenito i Ëisto. Ti si u Ti koje je vjeËno, uzviπeno. Uzviπeni je Jedini. Ti u Ti, Uzviπenome, jesi uzviπeno koje sve zna, jer Uzviπeni je Otac - veliËina, moÊ i svemir sam.
131
On je kultura i kulturno, jer On je Stvoritelj, Bog, Nositelj, PokretaË, Darovatelj - Bitak. On je ljepota, sjaj, obilje. On je tvoj Otac - ti, Njegovo dijete, baπtina. Ti si svjetlo u moru svjetlosti, u Bogu, stoga se ne trebaπ dræati ni za πto i ni za koga.
T
i, Ëisti, jesi iskrenost i iskreni. Ti se ne naslanjaπ ni na ljude ni na stvari i predmete. Ti dobivaπ svoju snagu iskljuËivo od svetiπta u sebi, koje ti, sopstvo u sebi, sopstvu, jesi. Ne oslanjaj se dakle na ljude, inaËe Êeπ postati ovisan i neiskren. Tko se naslanja na
132
ljude taj i odbija ljude. Ovisnik postaje privjesak svojih bliænjih. Kad ga oni prestanu nositi, on je osamljen. Nemoj se naslanjati ili dræati za stvari ili predmete jer to kaæe o tebi da se oslanjaπ na tvoje bliænje. To ukazuje i na uzavrelost tvoje naravi. Znaj: Svaki Ëovjek zraËi svoj stupanj vibracije. I stvari i predmeti zraËe ono πto prianja uz njih. Naslanjaπ li se, tada od ljudi, stvari i predmeta pozivaπ ono πto te potaknulo da se nasloniπ ili ono πto je izazvala uzavrelost tvoje naravi. Ponavljam: Uz ljude, stvari i predmete prianjaju bezbrojne vibracije koje zavibriraju u onoga, i salijeÊu onoga, koji u sebi i na sebi ima isto ili sliËno. Time se pojaËavaju tvoja odgovaranja, tvoje naslanjajuÊe dræanje i uzavrelost tvoje naravi.
133
Ne oslanjaj se ni na πto i ni na koga, veÊ budi postojan, iskren i Ëestit, tada postajeπ ili jesi Ja Jesam, iskrenost, pravednost, zakon svemira. PoËivaj u sebi. ©to i da Ëiniπ, Ëini potpuno, u potpunoj koncentraciji, usmjeren na priliku i predmet. Mudrac koji æivi u oËiπÊenom hramu i u pismenom radu odræava red hrama. Sada on piπe. Njegovi osjeÊaji i misli su pri sastavljanju njegovog spisa. Iz njegove najdublje nutrine, iz svetiπta, u kojemu æivi i iz kojega daje, on djeluje na izvanjsko, na svako slovo i na svaku rijeË. Time on daje snagu napisanom i proæima ga vjeËnim zakonom, Bogom. ©to god da Ëiniπ, u svemu odræavaj red hrama. Sada ideπ ovamo ili onamo, a ti si pri sebi jer si u sebi. Sada radiπ za radnim stolom i ti si kod proizvoda, a time u sebi i pri sebi.
134
Ti razgovaraπ sa svojim bliænjim, ti si pri sebi i u sebi, i govoriπ zakon rijeËju. To πto Ëiniπ, Ëiniπ potpuno. Dræiπ li neki predmet u jednoj ruci, tad u drugoj ruci ne trebaπ dræati neki drugi, osim ako oba predmeta nisu uzajamno usklaena i nisu jedan s drugim u suprotnosti. Dræiπ li primjerice u jednoj ruci proizvod, a u drugoj ruci alat kojim obraujeπ proizvod, onda su oba instrumenta usklaena jedan s drugim, jer jedan sluæi drugome. Kad sastavljaπ neki tekst, tada dræi samo sredstvo za pisanje u ruci. Budeπ li u drugoj ruci dræao primjerice ravnalo ili predmet za uklanjanje napisanoga, postat Êeπ dekoncentriran, a tvoja Êe paænja biti podvojena jer te dvije meusobno neusklaene vibracije izazivaju u tebi nepaænju i nesklad. Ako u drugoj ruci dræiπ ravnalo, tad Êeπ primjerice, ËeπÊe potcrtavati izjave koje ne
135
bi trebale biti potcrtane ili Êeπ potcrtati ono πto ti sam nisi ili joπ nisi. Time izraæavaπ i istiËeπ svoje ljudsko ja, jer potcrtavaπ samoga sebe, svoje ja. Ako u jednoj ruci imaπ sredstvo za pisanje a u drugoj predmet za uklanjanje napisanoga, tad Êeπ u pisanju ËeπÊe grijeπiti i to brisati. Prepoznaj sebe u svemu i predaj sebe, svoje nisko ja, tad Êeπ steÊi Ja Jesam, bitak, koji je sve, koji zna sve i koji sve prozire, koji sve Ëuje, koji preko tebe govori. Spoznaj uvijek iznova: »isto se izvrπava iskljuËivo u najdubljoj nutrini duπe, u Ëistome - neËisto, iskljuËivo u vanjπtini, u svijetu osjetila.
136
S
poznaj: Ljudski razum nije srce duπe. Tko govori iz razuma, govori iz ljudskih programa, jer on nije kod kuÊe u najunutarnjijem u bitku, koji sve zna, koji sve gleda, koji sve Ëuje, koji sam sebe govori. RijeËi izgovorene iz razuma ulaze opet samo u razum. One ne sadræe nikakvu snagu; stoga su ograniËene i odnose se na materiju, gdje i postaju djelotvorne. Onako kako se u mijeni vremena mijenja miπljenje i æivot ËovjeËanstva, tako je i s rijeËju koja je oblikovana razumom. Ona iz epohe u epohu govori stalno samu sebe, samo drugim rijeËima i pojmovima. Ljudsko, nisko sopstvo, nestaje, jer se raa jedino u razumu i odatle se govori. Povrπina je razum koji opet reagira povrπno. Razum je dakle samo povrπina jezera, nije dno. Na povrπini je samo odraz, a ne istina. RijeË najdublje nutrine je Ja Jesam, rijeË vjeËnoga zakona. Ona nije bila roena kao
137
rijeË razuma. RijeË Boæja je od vjeËnosti do vjeËnosti i tko je govori taj je od vjeËnosti do vjeËnosti. Istinski mudrac, prosvijetljeni, govori Ja Jesam. To je vjeËni zakon, rijeË, koja u najdubljoj nutrini duπe vjeËno govori samu sebe. Bogom-ispunjeni ne govori nikada rijeË razuma, jer je on kod kuÊe u najdubljoj nutrini, u sopstvu koje on govori. Dopusti da rijeË najprije nastane u tebi prije nego je izgovoriπ. Bilo da misliπ ili govoriπ, oboje su energije koje se ne gube. Ono πto se osjeti u najdubljoj nutrini, u posveÊenom hramu, to je istovremeno i rijeË. Najunutarnjije donosi dobre plodove, jer osjeÊaj koji raa misao i koji proizvodi rijeË, boæanski je plod, svjetlo i snaga koji dolaze na ovaj svijet preko Kristovog Duha koji pobjeuje tamu.
138
Tko je pomoÊu Kristove snage pobijedio samoga sebe, taj gleda ono πto jest i govori bitak, sadaπnjost, Boga. Izvanjski Ëovjek, naprotiv, govori iz ljudske proπlosti i buduÊnosti, jer je sadaπnjost ovoga svijeta samo dah koji se raspline Ëim se uhvati. BogoËovjek, koji je u najdubljoj nutrini kod kuÊe, u onome πto nastaje gleda ono Jest, jer u najdubljoj nutrini sve je prisutno i veÊ izvrπeno. BogoËovjek æivi i djeluje iz Boæje sadaπnjosti. ©to je za izvanjskog Ëovjeka tek u nastajanju to je za bogoËovjeka u najdubljoj nutrini veÊ izvrπeno. Tko æivi u najdubljoj nutrini, taj u najdubljoj nutrini gleda i ono πto se izvrπava i πto Êe se izvrπiti u izvanjskom svijetu, te kako se to oblikuje. Svojim boæanskim osjeÊajima on prati korake koji se moraju joπ naËiniti u izvanjskome, no koji su u najdubljoj nutrini veÊ uËinjeni. U nastajanje
139
on ulaæe cjelinu, tako da i u izvanjskome bude onako kao πto to veÊ jest u najdubljoj nutrini. Ono πto Ëovjek nutrine Ëuva i pokreÊe u najdubljoj nutrini, to Êe se realizirati i u izvanjskome, u svijetu osjetila, jer u najdubljoj nutrini to veÊ jest, a takoer se Ëuva i pokreÊe.
140
G
ovor bitka je neosoban. Neosobno ne oËekuje niπta; ono ne æeli niπta; ono govori sebe, vjeËno sopstvo. VjeËno sopstvo je beskonaËnost i vjeËno obilje. »isto biÊe je oblikovano sopstvo, oblikovano obilje. Ako si sopstvo, tada si rijeË sopstva koja u tebi govori i kao zvuk i ton prodire prema van u svijet i tamo govori sebe i titra na uho svijeta i u uho bitka u Ëovjeku, i odjekuje u njegovoj duπi. Tako Êe se i u svijetu mnogo toga promijeniti za dobrobit cjeline.
Dopusti da to πto glasno govoriπ iz tebe struji i kroz tebe teËe; to se samo formulira u tebi jer to je sopstvo. To je Ja Jesam, rijeË bitka, æivot i sadræaj æivota. To je apsolutno koje nikada ne prolazi ni onda kad se vremena mijenjaju i prolaze. RijeË koja je bitak, Ja Jesam, vjeËni zakon, koja je u struji Svemira ne pada natrag na tebe kao prazna, energijom siromaπna rijeË
141
razuma. RijeË, bitak, ostaje u struji bitka i proæima tebe, oblikovani bitak, a i Mene, oblikovani bitak, i sve πto se nalazi u struji bitka i u njemu postoji. Govori dakle rijeË, bitak, u sebi. NauËi sve pokretati u svojoj najdubljoj nutrini, u najdubljoj nutrini to primati i iz najdublje nutrine to govoriti; tada govoriπ jezikom bitka.
142
S
ve πto vjeËno traje izvrπava se u najdubljoj nutrini duπe. To je istina, to je postojanost, to je æivot, to je rijeka, sopstvo, Ja Jesam. To je æivot i supstancija æivota u tebi.
T
ko svoga bliænjeg okrivljuje za neistinu i laæ, a tu izjavu ne moæe dokazati, taj svjedoËi o sebi da stoji na rubu rijeke i da baca kamenje na onoga - i time kamenuje samoga sebe, jer njegov bliænji, kojeg okrivljuje, u njegovoj je nutrini dio njega. Tko samo stoji na obali rijeke, vjeruje da je obala realnost jer ne poznaje rijeku. Tko se tako ponaπa sam svjedoËi o tome πto on joπ jest.
143
T
ko govori rijeË, Ja jesam, gleda istinu i neistinu. On objaπnjava, ispravlja, a zatim ide svojim putom, jer zna: Tko se promijeni i posveti Bogu ide putom koji vodi slobodi. Tko se meutim ne mijenja, taj ide kamenitim putom u patnju, da bi se preko patnje, koja je jednaka grijehu, probudio za istinu i da bi tada mogao uÊi u istinu. Ako vam potraga za istinom ne dodija, tada Êete pronaÊi sebe tako πto prepoznate svoje greπke i slabosti i pravodobno ih oËistite, prije nego vas patnja sustigne. Neka vam stoga traæenje nikada ne dodija, jer Êete inaËe morati pretrpjeti svoje greπno.
144
T
ko ne æeli pogledati sebe gleda uvijek svoje bliænje. Prema njegovom miπljenju on je dobri a bliænji - loπi. Iz ovakvog ponaπanja nastaje mudrijaπ koji smatra da moæe upravljati tokovima svemira buduÊi da se sebi samome Ëini prepametnim. Spoznajte: glupan zna sve bolje. Doe li k njemu bliænji sa svojom glupoπÊu, tada se prepiru dva glupana. Obojici nedostaje mudrost. Suprotnost istini je glupost; njome se bave Ëak mnogi. Poe li duπa kao glupan u svjetove koje je sama svojom glupoπÊu sebi odredila, tad je sve oko nje samo glupost, jer ona æivi u iluzijama svojih gluposti. »ak ako nekadaπnji Ëovjek zna za Boæje zakone ali ih nije ispunio, ostaje glupanom i robom ropstva, gluposti, koju je æivio i kojom se okruæio.
145
T
ko se ne razraËunava sa svojim zemaljskim opstankom, nema ni odnos prema duhovnome svijetu. Tko ne ide putem prema Kraljevstvu nutrine, tko se dakle ne profinjuje u osjeÊajima, mislima, rijeËima i djelima, taj ostaje zatoËen ovostranim, æivotom u vremenu. Bilo da æivi ili da umire, bilo da je budan ili da spava - niti ovaj zemaljski opstanak niti smrt ga neÊe nauËiti neπto novo, jer je ostao onaj stari grijeπni Ëovjek, usprkos boljem znanju. Nijedan Ëovjek ne moæe pobjeÊi od samoga sebe. Svatko mora pogledati sebe i ukloniti ono πto je sebi naloæio. ZadaÊa koju mu æivot postavlja je njegov æivot. Jednog dana bit Êe mu postavljena zadaÊa da ukloni ono πto je sebi nametnuo. To πto sam uneseπ u zvijeæa, u moÊne spremnike, stalno vreba da se sruËi na tebe. Ti si, dakle, opasnost samome sebi.
146
A
ko vam potraga za vaπim istinskim sopstvo ne dodija, voljni ste uËiti. Tko je voljan uËiti spoznat Êe sebe i u samospoznaji naÊi svoj pravi bitak. On Êe ostvariti - i time biti ispunjen. Ako duπa i Ëovjek nisu voljni uËiti, dakle preko ostvarenja doÊi do Boga, tada æivot duπe i Ëovjeka postaje okrutniji i teæi. Tako, ako patite, naslutite u patnji zaπto patite. Dopustite osjeÊajima i mislima patnje da dou, jer oni govore svojim jezikom. I ako se tako ne umorite ispunjavati vjeËni zakon, sazrijet Êete u patnji i pribliæiti se svjetlu koje Êe vam donijeti mir tiπinu. »ovjek se ne bi trebao tuæiti na put svoga zemaljskog æivota i ne osuivati svoj æivotni put. Tko se usudi znati svoj æivotni put, taj se usuuje takoer imati kompetenciju nad Stvaranjem.
147
Svi putevi koje Duh pouËava vode jednome cilju: da duπa i Ëovjek dou do bitka koji je Bog. Nada i Ëeænja za Bogom bude ispunjenje nade. Tamo gdje je nada, teænja za tim ispunjenjem, tamo je Boæja vladavina.
J
a, Krist, dajem vam pouke za samospoznaju, da moæete stalno posezati za njima kad postanete neodluËni: OdluËite se u svakoj situaciji za Boga, tada Êete izbjeÊi tami. Ako je Ëovjek Ëas topao, pa opet hladan, tad je neodluËan i sluæi tami. Tko se odluËi za svijet, taj se odluËuje za opojnost od “ja”. Tada ga inspirira svijet i inspiriraju ga oni koji pripadaju svijetu.
148
S Ëovjekom se tama poigrava: ona utjeËe na njega - jednom za, pa protiv Boga. Time ona hoÊe izrugivati Boga. Ovu igru s Ëovjekom ona tjera sve dok se ovaj ne odluËi.
D
aljnje pouke za samospoznaju: Zahtjevaj od sebe uvijek krajnost, ne ono πto je lako dostupno; tada Êeπ upoznati potencijal snaga svoje duπe. Opominji stalno samoga sebe tako πto uvijek iznova osloviπ samoga sebe kako se æeliπ ponaπati. Osloviπ li dakle samoga sebe tada znaπ kako se æeliπ ponaπati. UËini to - tad Êe se u tebi probuditi vjeËno sopstvo koje ti jesi u vjeËnosti kao biÊe vjeËnosti.
149
D
uπa u Ëovjeku je samo gost na Zemlji. Duπa je postala Ëovjekom da bi razvijala unutarnje blago i Ëinila dobro. Dobro dolazi preko Ëovjeka - isto kao i zlo. Dobri Ëovjek, koji æivi u Meni, Kristu, nosi dobre plodove. Zli Ëovjek koji se zavjeπtao MraËnome donosi mraËno u svijet. Blago onima koji donose dobro, preko kojih dobro dolazi na svijet. Jao onima preko kojih mraËno dolazi na svijet. Prvi idu u svjetlo - drugi pate u tami. Znajte i osjetite u svojim srcima: ©to viπe Boga ljubite, to viπe Êe vam i Bog dati. ©to radosnije razdajete darove ljubavi, to viπe Êete od Boga primiti. Samo nesebiËni prima jer nesebiËno razdaje. Tko nesebiËno daje, crpi iz vjeËnoga bitka, iz beskrajne tiπine koja je Bog. Time on postaje tiπi i svjesniji Boga jer zna: Bog daje onome tko nesebiËno razdaje darove iz riznice svoga ostvarenja.
150
Ja, Krist, kljuË Sam nesebiËnosti, kljuË bitka. Ja, Krist, kljuË Sam od vrata æivota. Svi prosvijetljeni idu preko Mene u vjeËni bitak, jer Ja Sam svjetlo duπe, istina i æivot.
T
ako kao πto Ja sluæim svima, duπama, ljudima, æivotinjama, biljkama i kamenju, tako i vi trebate nesebiËno sluæiti svima oko vas - ljudima, æivotinjama, biljkama i kamenju. NesebiËno sluæeÊa ljubav je unutarnja predanost. Ona æarom ispunjuje srce i raduje duπu i pulsira kroz svaku nesebiËnu rijeË i svako nesebiËno djelo. Ona olakπava i oslobaa duπu a hodu daje poleta, jer duπa i Ëovjek utjelovljuju zakon svemira.
151
T
o πto Ëinite, Ëinite iz Duha, jer samo nesebiËna djela uËinjena su u Bogu i s Bogom. Vjerujete li da je vaπe djelo toliko dobro tada preispitajte sebe, jeste li ga uËinili iz Duha, dakle nesebiËno. Ako ste ga uËinili s pogledom na svoje ljudsko “ja” i za svoje dobro, tada to moæe imati suprotnu posljedicu. Prije ili kasnije morat Êete trpjeti zbog toga. Stoga æivite iz Duha i budite svjesni Unutarnjeg svjetla koje je vaπ pomagaË i savjetnik, Krista: Ja u vama, vi u Meni; Ja u tebi, ti u Meni.
152
I
stinski mudrac æivi u Bogu, a Bog æivi preko njega. To πto daje, ne daje on - to Bog daje preko njega. To πto Ëini, ne Ëini on - to Bog Ëini preko njega. On govori; ali ne govori on - Bog govori preko njega. On radi, ali ne radi on, jer Bog radi preko njega. Istinski mudrac æivi u svijetu za boæanski svijet i samo je transformator nesebiËne ljubavi, unutarnje snage - on je nesebiËno davanje. Stoga nije on taj koji govori i postupa, nego je to Bog preko njega.
153
»
uvaj dobro, bitak, kao dragocjenost svoje najdublje nutrine, tad Êeπ i ostati u svojoj najdubljoj nutrini i govorit Êeπ jezikom najdublje nutrine, istinu. Tko je zaËet samo od Ëovjeka, to znaËi od ljudskoga, taj Êe se i kao duπa uvijek iznova vraÊati ljudima i biti raan od Ëovjeka, od ljudskoga, i govoriti jezikom ljudi - sve dok ne bude teæio jednoroenju, Bogu, jedinstvenom mjestu roenja koje bitak jest. Tada Êe se on vratiti Bogu i æivjeti vjeËno u Njemu, u rijeci bitka. Tad Êe govoriti i jezikom bitka, jer on je ponovno oblikovani bitak, u kojemu se kreÊe. Govori jezikom bitka! Niπta nije izvan tebe. To nije cvijet, trava, biljka, kamen, mineral - ti si bitak, cvijet, trava, biljka, kamen, mineral, jer ti si kao bit u svemu i sve je kao bit u tebi.
154
Svejedno kuda ideπ, gdje stojiπ, gdje jesi pripadaj vjeËnome hramu! Odræavaj red hrama; tada Êeπ biti i pravedan i postiÊi Êeπ pravednost. Zapamti: To πto ne opaziπ u svojoj najdubljoj nutrini, u svome istinskom bitku, nisi joπ ni otkrio u svojoj najdubljoj nutrini. To πto nije æivo u tebi, ne shvaÊaπ niti gledaπ. Ako tvoj bliænji nije æiv u tebi, tada nemaπ ni pristup k svom bliænjem, a ni komunikaciju s Bogom. Ispitaj samoga sebe: NaËin kako govoriπ pokazuje da li si u sebi ili govoriπ samo iz svoga “ja”, iz povrπine.
155
H
rani se u Bogu. Onako kako zalogaj i piÊe ulaze u tebe, tako djeluju u tebi i tako zraËe iz tebe. Tko posveÊuje zalogaj i piÊe, taj odræava djelotvornom svijest jela i piÊa. Ona tad kao bit i snaga ulazi u duπu. Jelo i piÊe ne jaËaju tada samo tijelo, nego duπu i tijelo. Prati svojom svijeπÊu svaki zalogaj i svaki gutljaj piÊa na putu u tijelo. OsjeÊaji, misli i rijeËi kojima pratiπ jela i piÊa na njihovom putu u organizam, djeluju odgovarajuÊe u duπi i tijelu. Sve je energija; i jelo i piÊe su energija. Kako osjeÊaπ i misliπ - tim snagama magnetiziraπ hranu i piÊe; to im dajeπ i za put u tvoje tijelo. Ostani dakle i pri uzimanju hrane u najdubljoj nutrini svoga hrama, jer i jelo i piÊe spadaju u red hrama, u zakon hrama.
156
Svaki aspekt svijesti je ujedno i stanje svijesti. On ima cjelinu u sebi i govori samoga sebe prema stupnju svijesti. I plodovi i piÊe - svako jelo - su svijest i govore jezikom stupnja svoje svijesti. To znaËi da su u komunikaciji sa strujom u kojoj se kreÊu i u kojoj postoje. Kako ti, Ëovjek, postupaπ s hranom i piÊem, tako se to odraæava i u tebi i na tebi. Sve je vibracija koja postaje uoËljiva u tebi i na tebi i koja te obiljeæava. Moje rijeËi su duh i æivot, svjetlo i istina. Duhovno sazrijevajuÊi, koji teæi svjetlu, Meni, postaje senzitivniji, propusniji za Unutarnji æivot. SpoznajuÊi æivot on neÊe viπe uzimati mrtvu hranu. On takoer neÊe viπe biti proædrljiv i neÊe troπiti velike koliËine hrane. Onaj koji duhovno sazrijeva æivi iznutra prema van. OdgovarajuÊe tome on Êe birati
157
i svoju hranu, tako da njegovo fiziËko tijelo dobije ono πto mu je potrebno za æivot, ali ne povrh toga. Duhovni Ëovjek neÊe æivjeti u izobilju. On Êe svome tijelu dati ono πto mu je potrebno. On ga ne puni. Spoznajte: Mnogi vjeruju da bi se postom i trapljenjem bræe pribliæili Bogu. To je zabluda razuma. Duhovni rast ne dolazi s naËinom ishrane uz post i trapljenje; nisu nuæni niti odreeni naËini molitve. Vaæno je da Ëovjek æivi iz duha; jer tada se sve sreuje samo od sebe, nisu potrebna pravila - potreban je dosljedan æivot - tako πto Ëovjek sve viπe i viπe ide unutra prema izvoru æivota, da bi crpio iz izvora bitka. Ne radi se o tjelesnoj dobrobiti, veÊ o duhovnom stavu, o vaπem Ëinjenju ili neËinjenju.
158
Provjerite dakle, da li to πto æelite Ëiniti odgovara vaπoj najdubljoj nutrini i da li sluæi vaπem duhovnom rastu. Budite dakle iskreni prema sebi. Ne Ëinite niπta πto se protivi vjeËnoj istini, vjeËnome bitku, jer pred Bogom niπta nije skriveno. Jednoga dana Êe to πto ste zatajili postati oËigledno i vi Êete sami vidjeti da li je vaπe miπljenje i postupanje bilo poπteno i Ëestito. Sve dok su vaπi pogledi upravljeni na zemaljske stvari, niste uπli u Kraljevstvo Boæje i uzdate se u neko izvanjsko kraljevstvo koje je nestvarno. Molite li se za ozdravljenje tijela, tad izvanjski post moæe biti ljekovit samo ako istovremeno odloæite svoje ljudske misli, to πto ste od ljudskoga prepoznali, i tako se oslobodite za zraËenje svjetla. Ako u svemu cijeniπ svetiπte tako πto ga Ëuvaπ u sebi kao blago i æivot i dopuπtaπ mu
159
da djeluje kroz tebe, tad Êeπ u svetiπtu sjediti i blagovati za stolom Gospodina. Ostani dakle u svakoj situaciji, u svemu πto Ëiniπ - i kod uzimanja hrane - u najdubljoj nutrini svoga hrama; jer hram tvoje najdublje nutrine sagraen je od biti svih tvojih bliænjih i od biti prirodnih carstava. Boæansko u tvome bliænjem i svaka snaga u mineralu, u kamenu, u biljci, u æivotinji je jedan kamen tvoga unutarnjeg hrama u kojemu prebiva Presveti. Nedostaje li jedan kamen tvoga hrama, tad nisi u slozi ili s ljudima ili s podruËjima prirode. Tada je i tvoj hram nesavrπen. To znaËi da nisi u zakonu Boæjem, niti si zakon Boæji. Tada ne moæeπ stupiti ni u svetiπte u sebi da bi tamo prebivao. Tada neÊeπ ni sjediti za stolom Gospodina veÊ za stolom ljudi koji - kao i ti - nepromiπljeno uzimaju æivot za jelo, darove iz
160
Boga. Tada Êeπ biti bez domovine, zalutala ovca koja dopuπta da je vode u bespuÊe, buduÊi da je slijepa i da je Ëesto dræe slijepom, jer je privræena slijepcima koji je vode u hram sagraen ljudskim rukama. No ako si spreman svoj unutarnji hram urediti, oËistiti i izgraivati æivotom u Bogu tad Êeπ se i ti izgraivati i jasno vidjeti. U mjeri u kojoj usavrπavaπ svoj unutarnji hram, odræavat Êeπ i red hrama i naÊi pristup u unutarnji hram. Ako je tvoj hram savrπen tada si i ti jedno sa svim ljudima i biÊima, sa svim bitkom. Tada si jedno i sa svemirom i njegovim zakonima i prebivaπ u svetiπtu, jer ti si u svemiru, a on u tebi i vi ste od vjeËnosti do vjeËnosti. Kraljevstvo Boæje je unutarnje kraljevstvo. Moæeπ ga opaziti samo unutarnjim oËima i samo unutarnjim uπima Ëuti πto ti kaæu unutarnji zakoni.
161
Istinski bitak, svoje naslijee, moæeπ Ëuti samo u nutrini. Ono govori tebi i govori s tobom jer Ja Sam “Ja Jesam“, i ti si Ja Jesam. Zato si ti Ja, a Ja Sam ti, i gdje si ti, Ja Jesam, a gdje Sam Ja, tu si ti, jer svi i sve je u tebi - ti i Ja kao jedinstvo u svemu. Ti i Ja, stapanje oboje u Ja Jesam moæeπ iskusiti samo u najdubljoj nutrini svoga hrama, u svetiπtu, u kojem je sve - Ti u Ja i Ja u Ti. Nema niËega gdje Ti i Ja nismo kao jedinstvo, jer Bog je Ti i Ja, svijest jedinstva. Bog je Ti; ti si boæansko biÊe. Shvatiπ li ovo, tada neÊeπ traæiti svoga bliænjeg neÊeπ ga dozivati. On je tu - u tebi! Gdje god jesi, on je s tobom, jer on je u tebi - Ti i Ja stopljeni u Ti, u zakonu, Bogu, u Ja Jesam u tebi. Boæje Ti je dvojstvo. U Bogu dvoje postaje jedno. Svi brojevi utjeËu u Jedno, u Jedan-bitak, jer Bog ujedinjuje sve i svakoga i sva su biÊa slika i prilika Jednoga, Boga.
162
Ti si Moja misao, misao Oca svemira, zakon. Moje je tvoje; jer VjeËni, koji Ja Jesam, i ti su jedno. Ti, Ëisti, govoriπ sopstvo, jer ti si sopstvo. Stoga ti govoriπ sebe, i u svemu i u svima oslovljavaπ sopstvo, sebe u bliænjemu i u svim stvarima, zbivanjima i dogaajima. RijeË Ëistoga je sopstvo koje je u svemu. Zakon govori samoga sebe i ponovno stvara samoga sebe, buduÊi da je sve u svemu - on je uvijek cjelina. Ti u svemu oslovljavaπ cjelinu i u svakoj faseti istine opet cjelina. OdgovarajuÊe zraËenje svijesti, faseta, odgovara ti u tebi i ti razabireπ ponovno cjelinu u sebi. Ne trebaπ pitati za stanje svijesti. Oslovljavaj uvijek cjelinu jer je u najmanjemu veliko i u velikome - najmanje.
163
Kud god zraËila misao zakona, ona tamo ozraËuje opet zakon. To πto misao zakona sadræi, veÊ je ispunjeno u tebi, jer je vjeËni zakon ujedno i ispunjenje. Misao zakona ne moæe se uniπtiti ni skrenuti. Ona se veÊ kod odaπiljanja ispunila u tebi. U izvanjskom svijetu misao zakona ispunjava se prema zakonu slobodne volje onda kada nae pristup u ljudsko srce. Misao zakona meutim ne poznaje prepreke. Ona zraËi kroz svaku zgusnutost i svaku prepreku i Ëeka dok ne bude primljena. Ona ide putem ispunjenja i u vanjπtini jer je ona dio vjeËnoga zakona koji se nalazi u najdubljoj nutrini Ëovjeka. Misao zakona ne poznaje vrijeme; ona je zakon i bezvremena je. Put k Ëovjeku prema vani, moæe za Ëovjeka znaËiti usporavanje, jer misao zakona poznaje trenutak radnje i
164
kao ispunjena zadræava se u polju Ëovjekove aure sve dok ne nae pristup. U zakonitom osjeÊaju i u zakonitoj misli nema protuudara, niti rasplinjavanja osjeÊaja ili misli, jer su oni vjeËni zakon, snaga svemira.
165
J
a, Krist, kao Isus iz Nazareta pouËavao sam neke apostole i uËenike koji su mogli shvatiti, vjeËne Svete zakone. UnatoË njihovom duhovnom znanju, morao sam ih uvijek iznova hvatati prije pada u ljudsko, u ne-realnost, i uvijek iznova razjaπnjavati im svetu misao - vjeËno sopstvo, koje su oni uvijek iznova ispuπtali iz svoje najdublje nutrine, jer im se obmana, ne-realnost, ljudska misao, Ëinila bliæom. Po smislu Ja sam im govorio: Svetu rijeË koja je snaga Boæja i koja je bila roena u vama, samo vi moæete omotati ljudskim ja koje se izgrauje u svijesti i podsvijesti - ako je ne Ëuvate kao istinsko sopstvo u sebi, ako je, unatoË tomu πto znate, otpustite iz svoje najdublje nutrine sumnjom, strahovima ili nestrpljivoπÊu. Jezgra ljudskih misli i rijeËi je rijeË Boæja. Ona ostaje boæanska. OmotaË se meutim
166
usmjerava protiv vas i postaje vam optereÊenje. Svaki zakonski osjeÊaj i svaka zakonska misao izlazi iz vjeËne snage, Boga, i iz komunikacije s Bogom. Premda su oni omotani ljudskim “ja”, jezgra, æivot, ostaje ipak u Bogu. Zakon, Bog, je: odaπiljanje i primanje. VjeËni zakon odaπilje samoga sebe i prima samoga sebe. Zato se energija ne gubi. VjeËni zakon govori dakle samoga sebe, i odgovor je ponovno zakon, sopstvo, jer sav bitak je zakon i svi Ëisti æivotni oblici su zakon, i svi oni imaju svoje postojanje u tekuÊem zakonu.
167
J
a sam Svoje Apostole i uËenike pouËavao zakon: Bog je zakon svemira. Zakon svemira, Bog, sastoji se od bezbrojnih faseta svijesti koje su stupnjevi svijesti. To su duhovni æivotni oblici - minerali, biljke, æivotinje i prirodna biÊa - koje BogStvoritelj, Duh evolucije, vodi prema slijedeÊim viπim stupnjevima svijesti. U æivotnim oblicima su sadræani kao klice od Boga-Stvoritelja takoer i razliËite duhovne sposobnosti i mentalitet, kao i njihova duhovna imena. VjeËni vodi do savrπenstva sve oblike bitka. Stoga je sve sadræano u svemu. Svaki stupanj svijesti sadræi Ëitavi zakon svemira. RazliËiti stupnjevi svijesti su opet u komunikaciji s istim ili sliËnim stupnjevima svijesti. UnatoË svemu tome za æivotne oblike vrijedi: U svemu je ponovno sve sadræano, ali joπ nije svaki aspekt sveobuhvatno oËitovan.
168
U svakome od vas je meutim sve vidljivo jer su vaπem duhovnom tijelu kao zakon pristupaËni svi oblici bitka. Stoga uËite da u sebi sve u svemu opaæate, gledate i da sve oslovljavate u svakom aspektu svijesti. Ja oslovljavam svakoga pojedinog: Zaπto æeliπ gledati u daljinu kad je ono vjeËno, to πto smatraπ da je u daljini, ipak u tebi? Zaπto hoÊeπ razgovarati sa svojim bratom kad je on kao snaga i svjetlo ipak u tebi? Imaπ li mu neπto bitno priopÊiti, oslovi ga u sebi. Time uspostavljaπ svjesnu komunikaciju sa svojim bliænjim i ako je to znaËajno za njega, on Êe to primiti - tada kada te i on bude nosio u sebi kao snagu i svjetlo. Ako je tvoj brat povezan s tobom, on Êe se u tebi javiti ili Êeπ ga ti sresti i dogovoriti s njim termin razgovora. Ipak, sve nastaje prvo u tebi; to je vjeËni zakon, ne kauzalni zakon.
169
Ponavljam: Preduvjet za boæansku komunikaciju je da si u sebi uËinio pristupaËnom boæansku bit svoga brata ili svoje sestre - i obrnuto, da tvoj vjeËni duhovni dio æivota bude djelotvoran u njemu. Ja sam pouËavao Svoje apostole i uËenike: HoÊete li uloviti ono πto je u daljini, tada Êe vas goniti i loviti jer æivite u vanjπtini, u svijetu i sa svijetom, koji je samo privid, dakle odsjaj realnosti. Moæe vam se na kratko vrijeme pribliæiti ugodno svjetovno ili Êete se odmah morati hrvati s neugodnim, s onim πto ste posijali. Moæda Êete meu staru sjetvu pomijeπati novu sjetvu, nove uzroke, a time i privuÊi na sebe dogaaje i snage koje ne odgovaraju zakonu Boæjem, svetom redu hrama. Tada Êete govoriti samo svoje ljudsko sopstvo i predstavljati se u svojoj ljudskosti. Vi
170
neÊete govoriti svetu rijeË koja je vjeËni zakon, neosobni æivot, Bog, jer ste osobni. Sve πto vas stavlja pod pritisak i prisilu, πto vam ne ostavlja izlaz, to je osobno. Osobno hoÊe uvijek potvrdu - bilo da se ono predstavlja u blizini ili iz daljine. Ono ne moæe imati zakoniti tok jer se osobno odnosi iskljuËivo na osobu a ne na neosobni, kozmiËki Sve-bitak. Osoba, ljudsko Ja, je ljudsko sopstvo koje vidi sebe samog te se stoga i obazire samo na zemaljski æivot i osobu, na prolazno koje traje samo u poimanju godina. Prolazno, ljudsko sopstvo, navaljuje iskoristiti godine u kojima se moæe potvrditi. BuduÊi da ono nije jedinstvo i beskonaËnost, navaljuje u daljinu, navaljuje u blizinu, navaljuje desno i lijevo, gore i dolje i time se sve viπe suæava, jer sve dovodi u vezu sa sobom, s osobom.
171
Svako suæenje vodi ograniËenju, bezizlaznosti i ograniËenosti, a potom eksploziji. Svaki ograniËeni udara oko sebe. To πto izbije su izrodi: sukob, rat i pljaËka. Svi ovi aspekti su eksplozije ljudskoga ja, ljudskoga sopstva koje sve viπe zahtijeva za sebe. Zato Ëesto kreÊu Ëitave vojske u rat ljudi koji podlijeæu istim ili sliËnim ograniËenostima i koji dopuste da im se njima jednaki nametnu kao tutori. Oni tad biraju svoje voe koji vladaju Ëitavim narodima. Nisko ja je nezasitno. Ono æeli posjedovati i imati, dok ja-Ëovjek ne premine. Na sliËan naËin to se nastavlja i u podruËjima duπa ili u ponovljenim utjelovljenjima. Stoga Ëuvajte se da ne dospijete u duhovnu smrt. Uvijek iznova sluπam vas kako govorite o smrti. ©to je za vas smrt? Za mnoge ona je kraj. No smrt nije niπta drugo nego prijelaz u
172
drugi oblik postojanja u kome æivite na isti naËin kao πto ste æivjeli kao Ëovjek. Smrt vam neÊe niπta uzeti - ona vam neÊe niπta ni dati. Duπa koja napuπta tijelo je ista ona koja je bila u Ëovjeku i koju je Ëovjek zrcalio. Zato neÊete uskrsnuti nakon smrti tijela. U svjetlo ulazi samo onaj koji putuje prema svjetlu, koji putuje unutra. Tako kao πto duπa djeteta iz unutarnjega kraljevstva stupa u æivotnu πkolu Zemlja, tako stariji Ëovjek zemaljske πkole treba urasti u nutrinu preko ostvarivanja i Boæje blizine. Tko otvori unutarnje kraljevstvo postat Êe hram spasenja i veÊ u vlastitome hramu, u hramu od mesa i kostiju on Êe uskrsnuti; tada nije potrebno da okusite smrt. No, tko je duhovno mrtav taj je i kao duπa mrtav. Duhovno mrtvi neÊe uskrsnuti nakon fiziËke smrti. Oni ostaju duhovno mrtvi, jer onako kako stablo padne, tako ostane leæati.
173
Zato doite do spoznaje: U tijelu se trebate probuditi kao djeca Boæja i u tijelu trebate postiÊi uskrsnuÊe, jer duπa u Ëovjeku je u æivotnoj πkoli Zemlja da bi ponovno postala ono πto u Ocu jest: boæanska. Znajte: Duhovno mrtvi gledaju samo na slovo, a ne shvaÊaju smisao. Stoga provjerite kome govorite i πto kaæete, jer perle ne trebate bacati u grob, veÊ donijeti onima koji se hoÊe probuditi. Tko Me nije pronaπao kao Ëovjek, neÊe Me pronaÊi ni nakon svoje tjelesne smrti. Jer tko je æivio samo u ljudskom, taj Êe i kao duπa æivjeti samo svjetovno i ponovno traæiti tijelo, koje je za njega æivot. Zato spoznajte: Æivot je Bog i tko nije u sebi naπao Boga taj nije naπao ni Mene, Krista Boæjeg. On Êe nakon svoje tjelesne smrti proÊi kroz kapiju smrti i ostati duhov-
174
no mrtav - dok ne spozna samoga sebe i sebe ne nae u Meni. Tko Mene prepozna, taj poznaje svemir. On je u svemiru i svemir je u njemu. Tko Me ne prepoznaje, taj je vezan za Zemlju i skuplja izvanjska blaga i bogatstva jer ne opaæa nutrinu, jer nije povezan s velikom cjelinom. Zato πto ne poznaje Mene, ne poznaje ni sebe, niti svemir, koji Ja Jesam. Bezbrojne snage svemira su kao bit u tebi, jer ti si, o ËovjeËe, mikrokozmos u makrokozmosu; ti si baπtina beskonaËnosti. U tebi je sve ujedinjeno; a to πto jest, je vjeËno. To πto je vjeËno, u tebi je. Samo ono πto je u najdubljoj nutrini tvoje duπe, tvoje je, a πto je tvoje, to je vjeËno. Izvanjsko je privid i prolazno. Ti to ne moæeπ uzeti sa sobom; moraπ ga tu i tamo ostaviti.
175
Spoznaj da je sva zgusnutost prolazna - a πto je prolazno, to nestaje. Tako Êe i materija nestati jer zgusnutost nije vjeËna, niti je vjeËnost. Vi vjerujete da biste morali uteÊi svijetu kako biste ga svladali. Ja vam kaæem: Bijegom od svijeta neÊete pobijediti sebe; vi neÊete prepoznati tko ste jer ste izgubili ogledala svoga svijeta. Sve dok u svijetu ne svladate svijet koji joπ prianja uz vas, bit Êete ranjivi od svijeta. Morate se osloboditi sveg zrcaljenja i postati takvi kakve vas Bog vidi, kakvi ste dakle bili od poËetka - i kakvi Êete ponovno biti preko Mene, Krista: biÊa svjetla. Jer svijet utjelovljenih biÊa, ljudi, je istovremeno svijet bestjelesnih biÊa, duπa. Oba svijeta proæimaju jedan drugoga. Oni su prebivaliπta ljudi i duπa u kojima ljudi i
176
duπe postajanjem i rastom sazrijevaju i tako se pribliæavaju vjeËnom Kraljevstvu, da bi uronili u rijeku, Boga, koja je vjeËna. Duhovno probueni sazrijevaju za vjeËnost - duhovno mrtvi zadovoljavaju se zrcaljenjem. Ovaj svijet je πtetna tvar za duπu i tijelo. Tko od toga jede, oboljet Êe. Svaka bolest je posljedica jednoga ili viπe uzroka. Ona moæe biti i kolektivna bolest na temelju kolektivne krivice, onda, kad se viπe ljudi s istim motivom ogrijeπilo o ljude oko sebe. Ako im ovi ljudi ne oproste, tada njihova bolest traje, Ëesto inkarnacijama ili u podruËju duπa. Bolest je slika tvoje duπe. Ona je ogledalo u kojem moæeπ prepoznati svoj svijet Ëuvstava, osjeÊaja i misli.
177
Blago duπama koje su prihvatile tijelo da bi u zemaljskoj πkoli postali boæanskima. Jao onim duπama koje su prihvatile tijelo da bi se iznova odale tjelesnom uæitku. Duπa u Ëovjeku je u æivotnoj πkoli Zemlja da bi ponovno postala boæanskom. ©to se mijenja kada duπa napusti svoju smrtnu ljusku? ©to se mijenja kada cvijet uvene? ©to se mijenja kad godiπnja doba nestaju? Odlaze li i ne vraÊaju se nikad viπe? A nije li u nestajanju bitak i ponovno postajanje, koje se oblaËi u joπ ljepπe i raskoπnije ruho? »ovjek naziva jesen, ponovno postajanje u prirodi, ono πto se iznova i raskoπnije oblikuje: prolaznim. Ne postoji meutim prolaznost - samo mijena i promjena.
178
Moæe li u mijeni i promjeni postojati vrijeme? Vrijeme je prolaznost. ©to prolazi? ©to je prostor ako je svijest bezgraniËna? ©to je prostor ako je Ëovjek stanica koja odaπilje i prima? ©to je prostor ako su carstva prirode kozmiËka? ©to su dakle vrijeme i prostor?
179
U
Bogu ne postoji vrijeme, u Njemu niπta nije izgubljeno. U Bogu ne postoji nemoÊi-shvatiti; to pripada vremenu. Bog je prisutnost: Sve je u Jednome i Jedan je u svemu; On se daruje u jednome zraËenju, koje On jest, Bog. Zato Bog moæe biti samo Jedinstvo. Mnoπtvo je vrijeme i onaj koji ga odreuje i koji odreuje one ljude πto teæe za koliËinom i masom i koji su u opstanku izgubili mjeru svih stvari, Boga. Nestane li pojam vrijeme, tada padaju granice i ograniËenost. Tada Boæja vladavina postaje vidljivom. Bitak stupa tada u æivot ispunjenih ljudi i oni æive: Smrt je tada slomljena jer je vrijeme propalo.
180
J
a, Krist, kao Isus iz Nazareta Svojim apostolima i uËenicima govorio sam po smislu sljedeÊe rijeËi: Mnogi ljudi svim nitima svoga zemaljskog opstanka dræe se zemaljskoga æivota. Oni nisu svjesni da su veÊ kod roenja obukli mrtvaËku odoru i da veo smrti leæi preko njih. Treba vam biti jasno da Êe svaki od vas umrijeti i svaki na drugaËiji naËin. Zato trebate uspostaviti odnos prema svome umiranju da ne biste bili iznenaeni od takozvane smrti. Preko svakoga Ëovjeka prebaËen je veo smrti koji Ëovjek moæe podignuti samo ako je duhovno probuen ili Êe mu biti skinut tek kad umre. SuoËite se dakle s Ëinjenicom da svaki Ëovjek umire. ©to biva nakon takozvane smrti?
181
Svakom pojedincu Ja postavljam pitanje: Kako æeliπ umrijeti? Ovo “kako” - dat Êe vam odgovor na pitanje: Kako sam æivio? ili na pitanje: Kako æelim æivjeti? Zemaljski æivot svakoga Ëovjeka pokazuje mu njegovo umiranje i prema onome kako je Ëovjek æivio, podiæe veo smrti. Zemaljski æivot svakoga pojedinog je mjerilo za ono πto mu se skriva iza vela smrti. »ovjek sam odreuje da li Êe se naÊi izvan kotaËa ponovnog utjelovljenja ili Êe se dræati kotaËa ponovnog utjelovljenja. Moji apostoli i uËenici pitali su Me: “Kako se trebamo pripremati?” Ja sam im govorio: Spoznajte: Svaki od vas je “danas” i “sutra”; svaki je dio svakoga trenutka, svake sekunde, svake minute i svakoga sata. Svaki od vas je dio dana, dio tjedna, dio mjeseca i godine.
182
Svaki Ëovjek je time sugraditelj onoga πto on naziva vremenom. »im prou aspekti za ovaj svijet koji djeluju u trenutku, u sekundi, u minuti, u satu, u danu, u mjesecu i u godini, tada on viπe nije Ëovjek, veÊ duπa. Ritam ljudskoga ja duπa meutim zadræava dok ne nae istinski bitak koji je vjeËan. Njega moæete naÊi samo na putu ostvarenja. Moji apostoli i uËenici su govorili: “PouËi nas dalje! Kako moæemo ispitati dubine naπega ljudskog Ja, da bismo se bræe oslobodili, da bismo se pribliæili Bogu, VjeËnome?“ Objasnio sam im po smislu: Pet osjetila Ëovjeka mogu se usporediti s antenama. Tko ove antene premalo koristi da bi spoznao i osjetio tko je, i da bi osjetio tko bi joπ mogao biti, taj neÊe doÊi u svoju nutrinu niti Êe moÊi pronaÊi samoga sebe.
183
Spoznajte: Preko pet osjetila Ëovjek stvara svoje programe. Oni se nalaze u svijesti i u podsvijesti, a i u duπi. Ovi se programi sastoje od Ëuvstava, osjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka. Stoga Ëovjek moæe u svojim mislima proËitati, ovisno o stupnju iskrenosti, tko je on. Ode li svojim mislima u svijet svog osjeÊanja, tada Êe saznati tko je on joπ. Uzme li Ëovjek finije antene koje su kao ticala i s njima uroni u svoj svijet Ëuvstava, tada Êe otkriti daljnje ljudske crte - ili Êe iskusiti mudrost duπe, ono πto je od boæanskoga veÊ otvorio.
184
O
bilje iz Boga je æivot. Tko æivi u obilju Boæjem, taj je ispunjen i ostaje ispunjen. On ne treba brinuti o sutra - on je svemir i obilje svemirskoga zraËenja koje struji kroz njega, iz kojega on crpi jer u njemu æivi. Obilje, Bog, ne poznaje oskudicu; ono jest i daje, ono je bogatstvo, svemir, u kojemu biÊe svemira æivi i kao bit jest. Tko æeli primiti obilje iz Boga, mora se odreÊi svijeta. On Êe dakako æivjeti u svijetu i djelovati u svijetu, ali neÊe biti sa svijetom. Tko odbija obilje jer se puni darovima svijeta taj Êe oskudijevati, iako trenutaËno u vanjπtini izgleda joπ bogatim. Ako molite Boga za zemaljske darove, klonuli ste vjerom i ne prepoznajete svoje djetinjstvo u Bogu, rijeku svemira iz koje ste proiziπli i u kojoj æivite.
185
Molite za duhovne darove, za buenje u Duhu æivota, da se otvori vaπe nebesko nasljedstvo. Molite za ono πto vam je iz duha svojstveno, πto vam je πtoviπe dato, tada Êete zadobiti i zemaljsko, ono πto trebate - i povrh toga; jer Bog ne dopuπta da ijedno dijete oskudijeva. »ovjek je taj koji misli i teæi za izvanjskim stvarima. Time on osiromaπuje, jer zanemaruje svoju pravu baπtinu. Svojim brigama za sutra, svojim samoispitivanjem da li Êete ostati bolesni ili Êete se razboljeti ili kada Êete opet ozdraviti, sprjeËavate Boga, svemoÊnoga Duha da djeluje u vama i kroz vas, i sprjeËavate Mene, Unutarnjeg lijeËnika i iscjelitelja, da vam preko vaπe duπe donesem olakπanje i izljeËenje. Te ljudske misli, æelje i Ëeænje udaljuju vas sve viπe od Boga i vode vas u vrijeme
186
siromaπno svjetlom, u zemlju koja je veÊ siromaπna - toliko, koliko ste vi osiromaπili. Tada Êete u buduÊnosti doæivjeti svoju sadaπnjost. Znajte: Svaki od vas nosi u sebi nasljedstvo svemira i time je posjednik beskonaËnosti. Tko sebi prisvaja izvanjski posjed, tko je na Zemlji posjednik zemljiπta koje on Ëuva i naziva svojim posjedom, taj Êe se tako dugo vraÊati dok ne spozna da je Nebo njegov istinski posjed. Pustite da Zemlja i zemaljski æivot postanu samo mostom preko kojeg idete na drugu stranu. Ipak tamo ne stvarajte sebi veliku imovinu - jer Êete inaËe stvoriti sebi mjesto za sljedeÊe utjelovljenje. Prepoznajte Me u sebi - tada Êete Me gledati kao svoga Brata; tada Êete gledati Nebo; jer u svakome od nas je cijeli bitak kao snaga i svjetlo, u svakome od nas je bes-
187
konaËnost, nasljedstvo, naπe duhovno vlasniπtvo. Mi smo jedno kao snaga i svjetlo, jer Ja Sam u vama i vi ste u Meni. Tako je u Ëitavoj beskonaËnosti: Sve je u svemu. To je unutarnje bogatstvo - to je naπ istinski bitak; to je naπ posjed; on je naπe vlasniπtvo. Ja vam kaæem, ako vas netko moli za kaput, dajte mu uz to i kabanicu. Ali jao onima koji posjeduju kaput i kabanicu i varajuÊi mole drugi kaput ili kabanicu za sebe. Jao onima koji bi sami sebi mogli pomoÊi, a usprkos tome uzimaju. Oni Êe biti pozvani na odgovornost - onda kada ih sustigne njihov vlastiti sud sjetve i æetve. Zato ostvarujte Svete zakone da biste postali oni πto gledaju - ujedno oni πto opaæaju - i prepoznali “za” i “protiv” u Ëovjeku.
188
B
og je obilje. Tko se dræi svojih æelja, Ëeænji i strasti, taj je zakriven; on nosi odjeÊu svojih æelja i strasti - i tako ne prepoznaje bitak, æivot, koji je Duh Boæji. On se povjerava svijetu, a ne VjeËnome koji prebiva u njemu. Stoga uËite crpiti iz Duha æivota tako da sve svoje brige i æelje povjerite Bogu, On, Sve-Jedan, poznaje vas i umije vas voditi. Tko crpi iz Duha æivota, æivi u Meni, Kristu, i crpi iz Duha ljubavi i daje iz Duha ljubavi. On neÊe biti osobenjak veÊ duhovno bogat Ëovjek. On Êe æivjeti na ovoj Zemlji, ali neÊe biti s ovim svijetom. »ovjek duha izvrπavat Êe svoj posao i dati najbolje od sebe. No, on nije samo graanin materijalnoga svijeta - on je πtoviπe, graanin Kraljevstva Boæjega, jer on æivi u Bogu i crpi iz izvora, Boga. Primite ove Moje rijeËi, kao pomoÊ i kao æivotnu snagu, u svoj zemaljski opstanak. Tada Êete kao Ëovjek Ëiniti djela ljubavi, a
189
stajat Êete usred svijeta i svoje obveze izvrπavati s Bogom. Dajte najbolje! To moæete samo ako ste ujedinjeni s najboljim, s bitkom. Ne zadovoljite se nikad s osrednjim niti s pogreπnim - dajte najbolje. Trudite se svakog trenutka crpiti iz djela ljubavi i time proæeti svoj rad, svoje miπljenje i djelovanje; tada Êete biti bitak u struji bitka i crpit Êete iz svemira koji je zakon, Bog. Sjetite se Mojih rijeËi: Nije stvar u vanjπtini, nego jedino u nutrini, u tome πto hram sadræi, obilje, Boga. Stoga Ëistite svoj hram da biste naπli pristup u Svetiπte.
190
N
ikada ne budite zlovoljni; inaËe Êe vas zaustaviti prolazno, stvari i dogaaji koji pripadaju prolaznome. Tko æivi u Bogu, æivi u obilju, u vjeËnome zakonu, Bogu. On neÊe nikada pitati “kako” i “zaπto”, jer on je bitak koji zna sve. Zlovoljni svjedoËi o samome sebi, buduÊi da svoj oslonac traæi joπ u izvanjskim stvarima. Zlovoljan Ëovjek je uvijek u traganju i stoga nestalan, jer sigurnost i oslonac traæi u svijetu. Materija ne nudi Ëovjeku trajno niti sigurnost niti oslonac, jer materija je samo privid, a ne bitak. Zato vjeæbajte saËuvati unutarnji mir u svakoj situaciji da biste prepoznali stvari i dogaaje u svjetlu istine. Bog zna za svakoga pojedinog. On poznaje Svoje dijete i pomaæe mu.
191
T
ko je nauËio gledati, ne optuæuje svoga bliænjeg, jer ga poznaje. Samo duhovni slijepac optuæuje svoga bliænjeg jer ne poznaje sebe niti svoga bliænjeg. Budeπ li optuæen, tada daj ispravak, i ukaæi opÊenito na netoËnost i na podmetanje, ali nikada ne imenuj tuæitelja; to bi bilo osobno. Ostani neosoban, jer ako ga osloviπ njegovim imenom a on ti ne oprosti pravodobno, moguÊe je - ovisno o uzroku - da u nekome drugom zemaljskom æivotu nosiπ njegovo ime. Njegovo ime koje tada budeπ nosio, pozvat Êe uzroke koje vas vezuju jedan za drugoga. ZraËenjem moæe biti tada privuËena duπa ili Ëovjek kojega si nekada poimenice optuæio. Ti i tvoj bliænji bit Êete dovedeni jedan drugome preko zakona sjetve i æetve da biste oËistili ono πto sada, u drugome utjelovljenju, postaje djelotvornim.
192
Stoga, dræi se zlatnoga pravila: πuti. Govori samo ako je bitno i zakonito. Stoga ne budi nikada zlovoljan. Povuci se i ostani neosoban u svakoj situaciji. Upamti: Govori o sebi samo onda ako moæeπ dati razjaπnjenje i protumaËiti stvarno stanje ili ako svojom samospoznajom i njenim ovladavanjem moæeπ sluæiti i pomoÊi svome bliænjem. InaËe ne govori nikada osobno o sebi, jer sve πto govoriπ o sebi, govoriπ istovremeno opet sebi. To ostaje upeËaÊeno u tebi i pojaËava tvoj ja-kompleks. Ponavljam: Ostani neosoban u svakoj situaciji, tada Êeπ naÊi unutarnju tiπinu i prebivati u hramu Boæjem.
193
M
aterija ne nudi Ëovjeku trajno ni sigurnost ni oslonac, jer prolazno je samo privid, a ne bitak, stvarnost, vjeËno. Svjetlo obasjava stvari i dogaaje koji se pokazuju u materiji i dopuπta ti da ih vidiπ. No, ako se hoÊeπ Ëvrsto dræati zrake svjetla, past Êeπ. Stoga nauËi se kretati u zraci svjetla. Ne oslanjaj se nikada na materiju; ne potvruj iskljuËivo izvanjsko, privid, jer Êeπ se prije ili kasnije okliznuti o ono na πto si se naslonio - jer svako naslanjanje vodi vezanosti, a svaka vezanost je odvajanje od p o-vezanosti. Vezanost je konkretna; ona biva osvijetljena, povezanost je zajedniπtvo te je prosvijetljena. Ako gledaπ i sluπaπ samo izvanjsko, ti si povrπan i tvoje osjetilo okusa, mirisa i opipa bit Êe kao tvoje osjetilo vida i sluha.
194
Ti odreujeπ svoj æivot u vremenu ili u vjeËnosti, jer posjedujeπ zakonitost slobode i time se moæeπ odluËiti - za boæansko ili za neboæansko. Boæansko te prosvjetluje; protivno samo te osvjetljuje. Ti odluËujeπ tko si, πto si - i konaËno πto hoÊeπ. Ti si svjetlo u svjetlu; stoga se ne trebaπ niËega i nikoga Ëvrsto dræati. Ti si sloboda u Boæjoj slobodi. Ti si mudrost u Boæjoj mudrosti. Mudrost Boæja zna sve; zato se ti, mudrac, neÊeπ vezati za ljude niti grËevito dræati za ljudsko i nazivati ga svojim posjedom. Ti nisi viπe ni osobno u osobi; ti si Ëovjek i stoga osoba - ali ne viπe osoban. Ti, mudrac, svjestan si svega, jer æiviπ svjesno u Bogu i svjestan si svih stvari svega πto jest buduÊi da sve prozireπ.
195
Mudrac ima pogled kroz stvari i uvid u stvari koje ga okruæuju i koje mu prilaze.
O
naj koji poËiva u Bogu i crpi iz vjeËnoga zakona, rijetko govori o sebi. On je neosoban jer je onaj koji prozire, on je i ono shvatljivo, i rijeË svemira sama. Mudrac govori o sebi samo onda kad time moæe biti vodiËem, ali ne da bi se povjerio. Govori li Ëovjek svoje osobno ja, tada govori svoje nisko sopstvo koje izgovara iz sebe i koje istovremeno govori opet sebi, jer ljudsko ja nije boæansko i time pripada njemu koji joπ nije boæanski. Neboæansko, ljudsko ja koje izlazi iz tebe, ulazi ponovno u tebe. Tako proπirujeπ i pojaËavaπ svoj ja-kompleks, neboæansko u
196
sebi i time stvaraπ sve veÊa polja duπe, na koja pada tvoja ja-sjetva i gdje ona niËe. Stoga razmisli prije nego progovoriπ, πto æeliπ reÊi, jer svaka rijeË je energija koja ima svoj odjek. Ostani dakle u svakoj situaciji neosoban; tada Êeπ naÊi unutarnju tiπinu i boravit Êeπ kao mudrac u hramu Boæjem, u svetoj tiπini. Pravi mudrac nije pustinjak; on æivi u svijetu, ali ne s ovim svijetom. BuduÊi da je Ëovjek, on se obvezao dati caru πto caru pripada, a Bogu Êe dati πto Bogu pripada. Tko se dræi zemaljskih zakona koji nisu suprotni boæanskima taj moæe obvezati i cara da mu dadne ono πto mu kao Ëovjeku pripada.
197
U
mnogim ponavljanjima Ja, Krist, kao Isus, pouËavao sam svoje apostole i uËenike zakon Boæji i zakon sjetve i æetve. UnatoË svemu tome oni su stalno govorili o nebitnim stvarima i o sebi samima da bi se pokazali. Stalno sam im govorio i upozoravao ih na nebitno, na osobno: Kad govorite o sebi samima tada izgovarate samo ono πto vi sami joπ jeste. Kome æelite time pomoÊi? Sve πto nije ostvareno - prazno je, takoreÊi πuplje i nije ispunjeno snagom i mudroπÊu. Ako ste malo ostvarili, niste ispunjeni ni snagom ni mudroπÊu, veÊ ste ispunjeni ljudskim ja koje ima svoja privienja. Na prazne, takoreÊi πuplje rijeËi nasjeda opet onaj koji je sam prazan i πupalj; jer on vidi samo rijeË i onoga koji govori, buduÊi da on sam sebe ne Ëuje niti sam sebe ne vidi. Moæda Êe vas on izabrati za vou i tada je onaj zavedeni. Oboje su onda slijepci koji
198
padaju u jamu svoga ja i tamo su prikovani jedan za drugoga jer se slijepac oslonio na slijepca. Stoga ispraznite najprije svoju posudu od svoga ljudskog, oËistite dakle prvo svoje pehare i zdjele, Ëestice svoje duπe i stanice tijela, dakle svoj hram od mesa i kostiju, tako da naete pristup u svetiπte, odakle Êete biti u stanju svojim bliænjima dati ono πto im je potrebno, i moÊi im ponuditi nesebiËnu uslugu, Ëime Êete im pomoÊi u duhovnom usponu. U svemu πto vam prilazi najprije pogledajte najunutarnjije u Ëovjeku. Ispunite vjeËni zakon dakle na svakome koji vam prie, pa makar i jednom nesebiËnom rijeËju, nesebiËnom gestom ili nesebiËnim pruæanjem ruke. Te male nesebiËne usluge su za spas njegove duπe i za njegov duhovni æivot vrednije nego kada mu u vanjπtini mnogo toga poklonite i prema prilikama
199
time mu pomognete da doe do ugleda, bogatstva i moÊi. To zemaljsko optereÊenje moglo bi ga navesti u joπ dublji pad. Najmanje iz zakona Boæjeg, nesebiËno pruæeno, je najveÊe; to sluæi duπi i daje joj snagu. Najmanjom nesebiËnom uslugom i vi Êete ostati u tiπini, u sigurnosti Boæjoj, u Njegovom obilju, jer ste neosobno dali.
200
B
og se daruje - ali od onoga πto Bog kao cjelokupnost izlijeva svatko moæe primiti samo onoliko koliko je u stanju primiti u svoju duhovnu svijest. Ako vjeruje da bi morao uzeti viπe da bi stekao kapital za sebe - izgubit Êe to, a i ono πto je s mukom zaradio. Jer tko s boæanskim, s istinom, teæi izvanjskom ugledu i pravi poslove, taj Êe izgubiti samoga sebe i sve ono πto je stekao za svoje osobno. Stoga provjerite πto mislite i razmislite prije nego progovorite i postupite. »uvajte tiπinu koja nije ni ljudski osjeÊaj ni ljudska misao. Budi tih. Povjeri se Bogu - da, vjeruj Mu i ti Êeπ od rijeke æivota primiti ono πto trenutno trebaπ reÊi i izvrπiti. U svemu πto ti Bog udahne postoji mjera i koliËina. Ti primaπ dakle samo onoliko koliko trenutno trebaπ dati i govoriti.
201
Budi tih i znaj: ti si voen. “Ti” tvoje duπe zna sve; ono poznaje sve - ono je u svemu. Kao Isus iz Nazareta Ja sam stalno podsjeÊao svoje apostole i uËenike da je sve ovo dano samo onima koji predaju svoje ja, koji nisu viπe osobno u osobi, nego bitak, pravo sopstvo. Tko æivi u Bogu, æivi u obilju i crpi iz obilja jer æivi u izvoru koji je Bog, a on, biÊe, je boæanski.
202
K
ao Isus govorio sam, po smislu, Svojim apostolima i uËenicima: Vaπi osjeÊaji, misli i rijeËi su alati vaπega tijela. Oni su vaπi predradnici; vi ste svojim postupkom samo pomoÊni radnici, preraivaËi svojih osjeÊaja, misli i rijeËi. Vaπi osjeÊaji, misli i rijeËi predvode vaπe postupke i vaπa djela. Bez svojih predradnika, svojih osjeÊaja, misli i rijeËi vi ne moæete izvrπiti niπta. Vaπe osjeÊanje, miπljenje i govor priprema vam dakle ono πto vi zatim izvrπavate - ili osobno, svojim razumom, ako su vaπi predradnici bili osobni, ili svojim srcem ako su vaπi predradnici bili neosobni, dakle boæanski. Onako kako ti je danas, u ovom utjelovljenju, to si stekao u svojim prethodnim egzistencijama pomoÊu svojih predradnika, svojih osjeÊaja, misli i rijeËi, a zatim svojim preraivanjem, svojim postupcima. Svoj rad, svoj nerad, svoje brige, svoje probleme, svoje
203
udarce sudbine i teπkoÊe, svoje tuge i svoje radosti, svoje zdravlje i svoju bolest stvorio si sebi veÊ u prethodnim egzistencijama. Niπta ti ne moæe priÊi πto veÊ prije nisi unio. Ono πto si dakle unio u prethodnim egzistencijama, to si predodredio za ovo i eventualno za daljnja utjelovljenja. U svojim daljnjim zemaljskim æivotima ti Êeπ ponovno isto ili sliËno osjeÊati, misliti, govoriti i Ëiniti. Nitko drugi ne moæe tebe govoriti; svatko govori samoga sebe, ono πto je predodredio u prethodnim egzistencijama ili u ovome utjelovljenju, to znaËi to πto je utjelovio. Svaki ljudski osjeÊaj i svaka ljudska misao, svaka ljudska rijeË i svaki ljudski postupak je kao utjelovljenje: »ovjek svojoj duπi pripaja svoju ljudskost. Time on obiljeæava svoje sadaπnje i moæda svoje buduÊe zemaljsko tijelo. Ono πto si bio juËer, dakle u proπlom zemaljskom æivotu, to si ponovno danas -
204
osim ako su duπa i Ëovjek to pravodobno oËistili snagom vjeËnoga zakona. U ovome kruænom toku duπa i Ëovjek mogli bi se nalaziti i tisuÊama godina. Oni stalno dolaze i stalno su oni isti. Danas oni odreuju svoje sutra. Oni stalno dolaze s drugim licima i drugim tijelima, s drugim imenima i prezimenima, a u stvarnosti su oni isti, jer opet isto osjeÊaju, misle, govore i Ëine kao juËer. Njihovo lice, njihovo tijelo, njihovo ime i prezime odgovaraju njihovim juËeraπnjima, to jest zraËenju njihovih prethodnih egzistencija. Ono πto Ëovjeka danas iskazuje, njegovo danaπnje miπljenje, govor i postupanje, to bi on trebao danas prepoznati, oËistiti i ispuniti. Tko to ne ispuni danas, tko dakle ne iskoristi dnevnu energiju koju mu pokazuje njegovo miπljenje i postupanje, taj neÊe ni zemaljsku
205
πkolu zavrπiti uspjeπno. Takav Ëovjek veÊ danas ponovno odreuje πto Êe biti sutra. Svaki Ëovjek odreuje svakoga jutra sebe samoga, jer πto mu ovaj dan donese danas i kako Êe on postupiti sa sadaπnjoπÊu, takav Êe biti njegov dan sutra, a takav i njegov zemaljski æivot. Jer dan svakoga pojedinog Ëovjeka je njegov æivot, ono πto je on sam unio u zvijeæa. Svaki Ëovjek moæe danas oËitati na samome sebi tko ili πto Êe biti sutra. Onako kao πto Êe sutra, dakle u jednom daljnjem utjelovljenju - osjeÊati, misliti, govoriti i postupati, tako je danas - u ovom utjelovljenju osjeÊao, mislio, govorio i postupao. Njegova djelatnost od danas moæe biti njegovom djelatnoπÊu od sutra. To πto Ëovjek stvori svojom niskoπÊu, svoja djela, nisu djela vjeËnosti. Ona nestaju - a s njegovim djelima i njegovo nisko sopstvo.
206
K
ruænim tokom roenja i smrti nastao je kotaË ponovnog utjelovljenja. »ovjek uvijek iznova unosi u svoju duπu ono πto iz nje izlazi, Ëime ju je on jednom programirao. OdgovarajuÊa zvijeæa prihvatila su dotiËne programe Ëime je nastala moÊna kauzalna komunikacijska mreæa. Ova kauzalna komunikacijska mreæa je zakon uzroka i uËinka koji iznova stvara kotaË ponovnog utjelovljenja. KotaË ponovnog utjelovljenja, zakon sjetve i æetve, sastoji se od bezbrojnih grubotvarnih i finotvarnih sunËevih sistema. Nakon tjelesne smrti duπa biva magnetski privuËena od one razine i od onoga planeta koji je pohranio njene programe, koji su aktivni i kojima predstoji ËiπÊenje. KotaË ponovnog utjelovljenja - sa svojim finotvarnim razinama ËiπÊenja, i grubotvarnom materijom - velika je memorija koja registrira svaki neoËiπÊeni uzrok svake
207
pojedine duπe i svakoga Ëovjeka i ponovno ih zraËi natrag na duπu i Ëovjeka. Duπa koja je u onostranome oËistila malo ili niπta od svoje krivice, ponovno sobom donosi u svoj daljnji zemaljski æivot ono πto uz nju prianja. Ona Êe tada kao Ëovjek biti ono πto je kao duπa i kao Ëovjek bila u svojim prethodnim egzistencijama. Svaki Ëovjek moæe sam proËitati po svome miπljenju, govoru i ponaπanju, tko je bio nekada, a moæda je joπ i danas i tko Êe biti sutra. UvlaËenje i izvlaËenje iz tijela zbivat Êe se sve dok Ëovjek uspjeπno ne proe æivotnu πkolu Zemlja a njegova duπa s duhovno boæanskim darovima i vrijednostima ne bude bila u stanju potraæiti viπe svjetove koji postoje izvan kotaËa ponovnog utjelovljenja. Tada Êe kruæni tok roenja i smrti doÊi kraju. Duhovno biÊe, oËiπÊena duπa, vraÊa se natrag svome izvoru, Bogu, svome Ocu, u vjeËni zakon, jer je ponovno postalo vjeË-
208
nim zakonom, istinskim sopstvom kojega ponovno govori buduÊi da je ono zakon.
Ovu i daljnje zakonitosti dao sam, kao Isus iz Nazareta, Svojim apostolima i uËenicima za njihov æivotni put na Zemlji, i kao Krist dajem ih svim ljudima kako bi iπli putem prema Unutarnjem æivotu na kome ih pratim Ja, Krist.
209
S
ve je svijest. Tako si i ti svijest. Ti, svijest, sastojiπ se od svojih aspekata svijesti, od svojih osjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka; to si ti. Tamo kuda vuku tvoji osjeÊaji, misli i rijeËi, tamo si ti, jer si svijest. Tvoji predradnici, tvoje osjeÊanje, miπljenje i govor, i tvoji pomoÊni radnici koji obrauju, tvoji postupci, su svijest. Svojim osjeÊajima, mislima i rijeËima odaπiljeπ samoga sebe, jer tvoje osjeÊanje, miπljenje i govor si ti sam, svijest. BuduÊi da je sve svijest, ti Êeπ, svijest, biti tamo gdje ti, Ëovjek, odaπiljeπ. Kamo odaπiljeπ, tamo jesi, tamo izgraujeπ svoj magnetizam - odatle Êeπ jednom biti privuËen. Ako si odaslao jednu ljudsku misao, tada je tvoje tijelo, istina, ovdje, ali jedan dio tvoje svijesti je tamo; to je onaj dio koji je u tvom osjeÊanju, miπljenju i govorenju. Time si viπestruko podijeljen: na ovdje, gdje je tvoje tijelo, na tamo, gdje su tvoji osjeÊaji, i
210
na onamo, kamo te odvlaËe tvoje misli i rijeËi. Ti moæeπ biti dakle viπestruko podijeljen, jer tvoje osjeÊanje moæe biti, primjerice, kod tvoga bliænjeg, tvoje misli, primjerice, na radnom mjestu, a tvoje rijeËi kod tvoga bliænjeg s kim govoriπ. Ova viπestruka podijeljenost moæe dovesti do teπkih smetnji u Ëovjeku. Mogu nastupiti takozvane smetnje ravnoteæe; time moæe biti poremeÊen tvoj nervni sistem; posljedica mogu biti daljnji uzroci i odgovarajuÊi uËinci. Zbog toga Ëovjek ne moæe viπe jasno i logiËno misliti, a njegovi su postupci tada poloviËni. Spoznaj: Ako si rascijepan istovremenim odaπiljanjem ljudskih osjeÊaja, misli i rijeËi, tada si dakle ovdje i tamo; istovremeno si na ovim i na onim mjestima. Ovim istovremenim, viπestrukim odaπiljanjem koje je ljudsko, dakle osobno, ti osnivaπ takozvane zemaljske stanice. U daljnjim inkarnacijama, ti Êeπ - gotovo magnetski - biti tamo
211
privuËen i potraæit Êeπ mjesta koja si magnetizirao svojim osjeÊajima, mislima i rijeËima, da bi tamo oËistio ono πto si prouzroËio u svojim prethodnim egzistencijama, kamo si dakle odaπiljao. HoÊeπ li dokuËiti gdje Êeπ biti sutra, u nekome drugom utjelovljenju, tada ispitaj danas svoje osjeÊaje, misli, rijeËi i djela. A ako hoÊeπ dokuËiti s kim Êeπ sutra biti zajedno na najuæem prostoru, tada ispitaj svoje osjeÊanje, miπljenje, govorenje i postupanje prema svome bliænjem - ispitaj dakle πto te vezuje za tvoga bliænjeg i πto veæe tvoga bliænjeg za tebe. Tko se ne uzda u hram nutrine, veÊ æivi u vanjπtini, taj æivi tu i tamo i u sadaπnjosti kao Ëovjek ponovno stvara svoja odrediπta i postaje za svoja sljedeÊa oËovjeËenja, gdje Êe tada prebivati ili koja Êe morati proputovati da bi uklonio ono πto je stvorio u svojim prethodnim egzistencijama.
212
Sve ovo i daleko viπe od toga pouËavao sam, kao Isus, Svoje uËenike, i sada, kao Krist, to pouËavam sve ljude koji su dobre volje. Tko se nastanio u najdubljoj nutrini svoga hrama, odræavat Êe red hrama koji glasi: To πto Ëiniπ, Ëini potpuno. Tko æivi u najdubljoj nutrini, u svetiπtu, u Bogu, uspostavlja odnos s predmetom, s dogaajem i sa situacijom. Njegovi osjeÊaji misli i rijeËi istjeËu iz svetoga hrama; oni su vjeËni zakon. Zakonito osjeÊanje, miπljenje i govorenje su svete snage koje se kreÊu u sveprisutnoj struji i nalaze pristup i ulaz u ljude, stvari, dogaaje i situacije. Bogomispunjeni, koji prebiva u svetiπtu, odakle odaπilje nesebiËne osjeÊaje, misli i rijeËi, unatoË izvanjskom kretanju, unatoË valovima svjetskoga mora, ostaje u najdubljoj nutrini svoga hrama buduÊi da on
213
æivi u Bogu, u obilju, i nije podijeljen, veÊ je ujedinjen u Bogu, u struji æivota, u bitku. NesebiËni, bogomispunjeni osjeÊaji, misli, rijeËi i postupci su u vjeËnoj struji i djeluju iz vjeËne struje i donose opet vjeËno, zakonito, u Boæju struju, jer sve πto je Ëisto, vraÊa se ponovno u Ëisto. Kada Êe se i kako bogomispunjeno vratiti u vjeËnu struju, to pravi mudrac prepuπta VjeËnome. ©to mudrac ostvaruje, to on izvrπava za vjeËni zakon, za vjeËnu struju, u kojoj æivi.
214
S
ve izvanjske, dakle naniæe transformirane energije moraju se pretvoriti i vratiti u Boæju struju, gdje je njihov izvor. Bogomispunjeni osjeÊaji, misli i rijeËi su svijest jedinstva jer su zakon u struji bitka. Ljudski osjeÊaji misli i rijeËi su naprotiv, individualisti koji se pridruæuju opet sebi srodnim osjeÊajima, mislima i rijeËima, odakle se ponovno vraÊaju odaπiljaËu. No prije nego πto pronau odaπiljaËa oni Êe se umnoæiti. Oni se umnoæavaju time πto primatelji misle isto ili sliËno, πto takoer povratno zraËi. Tada kao kompleks vraÊaju se odaπiljaËu i kao kompleks djeluju na odaπiljaËa. To znaËi da Êe njemu, Ëovjeku, tada biti znatno loπije nego πto mu je bilo prije toga. Takvi individualisti su smutljivci, to su uporno navaljujuÊe misli koje hoÊe utjecati na odaπiljaËa. One se nameÊu jer su im potrebne odaπiljaËeve energije da bi i nadalje ostale aktivnima i dalje se aktivirale. Tko
215
prihvati ove uporno navaljujuÊe misli, taj misli isto i sliËno. Time on pojaËava uporno navaljujuÊi kompleks zbog Ëega Ëovjek istovremeno postaje ono πto je mislio i πto misli. Tko svoj æivot ne posveÊuje, izgubit Êe ga, i morat Êe ga, veÊ prema optereÊenju duπe, ponovno steÊi, moæda kroz viπe roenja u tijelo - prolazeÊi tada kroz svoj vlastiti pakao, kroz svoje vlastite muke i patnje, kroz ono πto je unio u samoga sebe. Stoga koristite dane i sate jer ne znate kada Êe duπa biti pozvana i πto Êe morati nositi i eventualno opet ponijeti sa sobom. Æelite li naslutiti πto vaπa duπa nosi, tada moæete dokuËiti jedan ili viπe segmenata svoga duπevnog ja tako πto svom osjeÊanju, miπljenju, govoru i postupanju postavite mjerilo Deset zapovijedi. »ovjek sam je pouzdan znak ili od Ja Jesam ili od svoga ljudskog ja. On se moæe
216
sakriti samo onima pred kojima se moæe pretvarati - koji su sami kao i on, koji sami πareno svjetlucaju i kite se mnogim rijeËima i gestama da bi skrenuli pozornost na sebe. Maska takvoga Ëovjeka moæe se usporediti s kuÊom od karata. Jedan udar vjetra Ne-biti-zapaæen - i kuÊa od karata se uruπava. To πto preostane je raspadajuÊe, zajedljivo ja koje odjednom govori drugim jezikom; jer su maske tada pale i Ëovjek se ponaπa onako kakav jest: razoËarano i rezignirano, jer nije viπe zapaæen, jer njegovo ja nije viπe visoko cijenjeno, jer on nije viπe srediπte.
217
I
maπ li neπto sakriti, hoÊeπ li dakle sebe sakriti, potraæit Êeπ neko sigurno mjesto. »iniπ ga svojom izabranom domovinom i nazivaπ ga skroviπtem u kome ti, niski bitak, vjerujeπ da si sakriven. Skrivenost u skroviπtu je ipak vidljiva, jer zvijeæima niπta nije skriveno. Ti, koji se æeliπ sakriti, unio si u zvijeæa ono πto æeliπ sakriti pred svijetom. Na taj naËin ti si s njima u stalnoj komunikaciji, svejedno gdje si. Pred kime ili pred Ëime se æeliπ sakriti? Zvijeæa u koja si unio to πto jesi, naÊi Êe te u pravo vrijeme - smatrao se ti tu ili tamo skrivenim. Ne postoji mjesto gdje se moæeπ sakriti od samoga sebe; jer to πto si unio u osjeÊaje, misli, rijeËi i djela, to si ti; to i nosiπ sa sobom.
218
U
Ëi vidjeti samoga sebe u svojim osjeÊajima i mislima i Ëuti u svojim rijeËima i prepoznati u svojim djelima. Tada si sam sebi ogledalo i sve manje Êeπ gledati u ogledalo svoga bliænjeg, buduÊi da imaπ dovoljno posla s ËiπÊenjem svoga ljudskog ja. Svladaj to πto prepoznaπ na samome sebi, tada Êeπ se razvijati prema boæanskome - poput cvijeta kad ga dotiËu tople zrake sunca. Tko se otvori Unutarnjem svjetlu taj stjeËe unutarnju ljepotu jer njegova duπa postiæe Ëistotu. Ljepota, ujedno Ëistota je atribut istinskoga bitka. Istinska ljepota i Ëistota ne mogu se oponaπati, jer unutarnje ruho je kozmiËki zraËeÊa ljubav. Ako je fiziËko tijelo prosvijetljeno sjajem nutrine, Ëovjek je krepostan i nesebiËan. On stjeËe unutarnju ljupkost koja je ukras nje-
219
gove vanjπtine. Nakit duhovno sazrelog Ëovjeka sastoji se od skupocjenih dragulja: od nesebiËnih misli, rijeËi i djela.
»
ovjek mora razviti Ëeænju da postane jedno s Bogom, tek onda Êe dospjeti u jednobitak. Onog dana kad budeπ potpuno æivio u Meni, bit Êeπ uzdignut do istine i bit Êeπ istina. Istina ne treba pitati; ona ne treba viπe traæiti; ona zna sve, jer je istina. Ako si uzdignut do istine, tada si boæanski. Pravi mudrac zna sve, jer ima uvid u sve stvari æivota, buduÊi da je postao istinom.
220
Prosvijetljenom nisu potrebna objaπnjenja; on æivi vjeËni zakon i jest vjeËni zakon ljubavi. On biva prepoznat po tome πto je takav kakav jest, iskren, Ëestit, koji nesebiËno ljubi - ne po mnogim rijeËima ljubavi.
»
ovjek u svjetlu istine govori drugim jezikom. To πto kaæe, proæeto je svjetlom istine i time nesebiËno. Istinoljubivi ne poznaje samoprikazivanje - on jest. Tko vidi samo izvanjsko, zaslijepljen je privienjima ovoga svijeta i obmanu smatra realnoπÊu, a za sebe vjeruje da je realist, jer vjeruje samo u ono πto njegove oËi reflektiraju: privid bitka. Naprotiv, onaj koji gleda, koji pogled okreÊe prema unutra, shvaÊa bitak, istinu, i vidi vanjπtinu, privid.
221
Onaj koji gleda, gleda tebe u sebi kao dio sebe. On vidi i tvoju vanjπtinu i vidi kakav si i prepoznaje te u tvome svijetu privida. On zna otkuda dolaziπ i kuda ideπ, jer njemu je oËigledno tvoje svjetlucavo kuÊiπte koje teæi samo za vanjskim sjajem. Pravi bitak je unutarnje svijetljenje. Nisu mu potrebne mnoge rijeËi - on sjaji. On ne traæi ulje za svoju svjetiljku - buduÊi da je istinski, lijepi, vjeËni i vjeËnost, on jest svjetlo koje se nikad ne gasi, jer je boæanski. To si ti u svjetlu istine. Istina se ne razmeÊe; ona jest. Ona zraËi i obasjava sve duπe, ljude i biÊa, sav bitak. Tko æudi za istinom, taj prema svojoj duhovnoj zrelosti prima iskre iz svjetla istine. ©to je viπe iskri u stanju primiti to intenzivnije i dalekoseænije postaje svjetlo njegove duπe. Ono mu svijetli na putu prema unutra k Bogu, kako bi se sve viπe pri-
222
bliæavao VjeËnome. Svjetlo istine puni svjetlom osjeÊaje, misli, rijeËi i djela Ëovjeka koji teæi Bogu, tako da je njegovo miπljenje, govorenje i djelovanje istinito. Ljudi u duhu istine ne trebaju viπe πibicu bliænjega, mali plamen dizanja vrijednosti i priznanja kojim se toliko ljudi joπ uvijek dopusti zavesti. Kome je taj plamiËak potreban taj se zadovoljava tim kratkim bljeskom.Njime on biva upaljen - i njime on pali opet istomiπljenike. ©to donosi Ëovjeku taj plamiËak koji kratko zabljesne? Koliko dugo gori πibica? Ona plane i smjesta izgori. SliËno je s ljudskim ja. Ono plane i kratko svijetli; potom klone. Ponovno je mraËno u onome koji se zadovoljava s veliËanjem i priznanjem - dok ne doe netko drugi i opet mu ne upali na kratko plamiËak veliËanja i priznanja.
223
Ovo iskanje plamiËka veliËanja i priznanja zbiva se tako dugo dok se duπa ne razvije u Meni, Kristu, i ne postane svjetlom iz Moga svjetla. Tada je duπa upaljena na Meni i svijetli vjeËno u Bogu. Tko se upali na Mojem svjetlu taj Êe ponovno svijetliti sam od sebe - onako kako je kao Ëisto biÊe svijetlio i kako Êe kao Ëisto biÊe svijetliti: sam od sebe, vjeËno. Kako je meutim siromaπan “donosilac πibica” i kako je siromaπan onaj koji se mora upaliti na πibici, da bi kratko zasjao, kako bi se mogao kratko prikazati, kako bi dakle nakratko doπao na svjetlo! Oboje, donosilac i onaj koji se dopuπta upaliti joπ su siromaπne duπe, bez svjetla, duhovno mrtve, koje same sebe saæaljevaju i oplakuju i kratkotrajno se raduju plamiËku veliËanja i priznanja.
224
Tko tako misli i postupa i od bliænjega oËekuje plamiËak, taj ne æivi. Tko ne æivi, ne poznaje ni sebe, ne poznaje ni svoga bliænjeg, a nema ni oko za istinito i lijepo. On govori o bitku, a misli na svoje ja. On govori o sopstvu, a misli na sebe. On radi jedino za samoga sebe i ulaæe krajnji napor da bi bio vien. Zatamnjeni, slijepi Ëovjek vidi samo svoje nisko sopstvo a ne gleda svoje pravo sopstvo. On ostaje tako dugo slijepcem dok ne sazna tko je i dok ne poËne æivjeti to πto on jest - boæanski. Sve dok Ëovjek ne poËne crpiti iz istine æeli dokazivati sebe. Postane li istinom, on je tad istina i istinski bitak, æivot u Meni koji je neosoban. Tko postane istinskim bitkom, istinskim sopstvom ne treba se dokazivati, niti se treba dokazivati svome bliænjem, jer on je istinsko sopstvo, istinski bitak.
225
Istina se ne mora dokazivati - ona jest. Tko je iz istine, taj je istina; on ne mora za istinu ni pitati. Istiniti svome bliænjem Ëini samo dobro i to samo onda kad ovaj to zamoli. Istinoljubivi ostaje bliænjemu uvijek odan i dobar - i onda kad ovaj odriËe njega i njegovu pomoÊ. »im duπa u Ëovjeku postane Ja Jesam, istinom, zakonom svemira, tada Êe ona stalno i susretati Ja Jesam, jer æivi u struji Ja Jesam i jer je ona oko Ja Jesam. Ja Jesam je istinsko sopstvo; ono susreÊe stalno samo sebe buduÊi da je boæansko i da je sve boæansko sadræano u svemu. Ti si nositelj istinskog sopstva, boæanskoga, svemirskoga æivota. Ja Jesam je istinsko sopstvo, to je bitak, to je istina, to je zakon svemira. Ja Jesam je sve
226
u svemu; stoga je to sopstvo. Ako si opet boæanski, ti si sopstvo, bitak, istina, zakon ljubavi, jer si nasljednik beskonaËnosti i slika i prilika svoga vjeËnog Oca. Kako na Nebu tako i na Zemlji: Boæansko susreÊe stalno boæanskoga - sebe samoga. Ljudsko sopstvo, nisko Ja, susreÊe stalno opet sebe samoga, niskoga ja.
227
M
oji apostoli i uËenici pitali su Me kako se mogu osloboditi veza i teænje za priznanjem: Vi Êete se osloboditi veza i teænje za priznanjem ako ljudima oko sebe dopustite slobodu, a svoje razmiπljanje usmjerite na sebe da biste ostvarivanjem i ispunjavanjem zakona Boæjih postigli svjesno sinovstvo i kÊerinstvo Boæje, jer u Bogu sva biÊa æive slobodno. Ona nisu vezana ni za πto i ni za koga. Ona su bogata buduÊi da ispunjuju zakon Boæji. Ne ispunjuju li duπa i Ëovjek zakon Boæji, tada Êe osiromaπiti i vezati se za ljude i stvari koji ih okruæuju i koji Êe im prilaziti. Tko dopusti da njime upravljaju svakodnevna zbivanja i ljudi, taj je ispustio iz ruke svoje æivotno kormilo i nema dara razlikovanja. Takvi se ljudi odvajaju od jednoga i vezuju za drugoga.
228
Poπtujte sljedeÊe jednostavno naËelo: Uzdaj se u Boga, VjeËnoga. Ne oËekuj niπta od svoga bliænjeg, tada se neÊeπ razoËarati. Ne trebate praviti usporedbe ni sa Ëime i ni s kime. Isto pretpostavlja isto. Spoznajte, Unutarnje svjetlo, Krist u vama, koji Ja Jesam, je neusporediv. Tko je probuen u svjetlu istine, on viπe ne usporeuje - on jest.
229
M
nogi ljudi su uvijeni u tamu jer se potpuno otvaraju u vanjπtini. Oni nemarno prolaze pored svoga bliænjeg ne znajuÊi da prolaze pored Boga. Tamni, a time i slijepi, kakvi jesu, oni se ogrjeπuju o najviπe æivotne snage, o zakon spasenja. Oni ne znaju za svoje najunutarnjije, za skupocjeno blago, za dragulj, koji je poput Boga, iz kojeg su duhovno roeni i tako postali boæanskima. Stoga uËite hodati u svjetlu, u vjeËnom bitku. OËuvajte svoj æivot tako πto crpite iz æivota. Poite u tiπinu, postanite tihi i djelujte iz tiπine. To je istinsko djelo; to znaËi biti ispunjen Bogom.
230
O
no πto Ëovjek zraËi, to on privlaËi i samo to vidi. Svatko vidi sebe samoga u bliænjemu, i boæanski i neboæanski. Ono πto Ëovjek misli, to on susreÊe, jer isto privlaËi uvijek isto i vidi isto. Ti vidiπ sebe samoga u svome bliænjem. To πto vidiπ i zbog Ëega se uzbuujeπ, to si ti, Ëovjek. Tvoje fiziËke oËi reflektiraju samo tebe samoga i ono πto je oko tebe i πto te uzbuuje - a to si opet ti. Onaj koji istinski gleda, istinsko sopstvo, gleda i vidi istovremeno, jer duhovno oko sve prozire i sagledava. Onaj koji istinski gleda ima oko za istinski bitak. On gleda u dubine æivota i u njima vidi sebe i svoga bliænjeg i sav bitak jer duhovno oko opaæa sve buduÊi da je istovremeno oko vjeËnoga zakona: istinski bitak, istinsko sopstvo. Onaj koji uistinu gleda ne sudi, jer on je mudrac koji gleda u dubine æivota i sve
231
prozire. No onaj tko gleda samo povrπinu æivota, taj sudi, jer joπ nije dokuËio dubine æivota. Onaj koji gleda ne poznaje pojmove jer on ne mora niπta shvatiti - on jest. Onaj koji gleda nema miπljenje jer je mudar. Tko jest, taj je u bitku, a bitak zna sve, jer je to On sam, sam sebe gleda i sam sebe opaæa, zakon svemira, koji je sve u svemu.
232
B
uduÊi da je Bog sve u svemu, sve je takoer Bog - u duπi Ëovjekovoj i u svakoj stanici fiziËkoga tijela. Ako Ëovjek osjeÊa, misli, govori i postupa protiv bitka, zakona, Boga, tad on postupa protiv samoga sebe. Tko je protiv svoga bliænjeg, taj je i protiv samoga sebe, jer u bliænjemu je Bog i u njemu samome je Bog - sve u svemu. Potcjenjujeπ li svoga bliænjeg, potcjenjujeπ samoga sebe. Grdiπ li svoga bliænjeg, tada grdiπ samoga sebe. Postupaπ li protiv svoga bliænjeg, tada postupaπ i protiv sebe. Spoznaj: Ako je u tebi svesnaga, Bog, tad je i u tvome bliænjem svesnaga Bog. Ti, bitak, biÊe u Bogu, jesi bit beskonaËnosti buduÊi da je i u tvome bratu, u tvojoj sestri bit beskonaËnosti. Ti postupaπ protiv sebe ako si protiv svojega brata. Tko je dakle protiv svoga bliænjeg, taj je i protiv sebe samoga.
233
Suprotni pol je protivnik koji je protiv Boga. Tako si i ti protiv Boga ako ne poπtujeπ Njegove zakone. Na taj naËin stvaraπ sebi svoj vlastiti ljudski zakon - koji ti jesi, u kome æiviπ i koji utjeËe i na tebe. Htjeti Bogu se vratiti znaËi vratiti se ljudima, nauËiti ih poπtovati i nesebiËno ih ljubiti. To je povratak u jedinstvo, jer Bog ujedinjuje sve U Njemu si ti i ja sam. U Njemu su svi ljudi i biÊa, zvijeæa i carstva æivotinja, biljaka i kamenja. Ti si moj, ja sam tvoj, u toj se svijesti kreÊe vjeËni bitak Ja sam u svemu, ti si u svemu; sve πto jest
234
si ti i ja sam. Ne postoji niπta u Ëistoti πto nije u meni. Ne postoji niπta u Ëistoti πto nije u tebi. Mi smo jedno u rijeci Jednoga koji je vjeËan, koji tebe i mene πtiti, iz kojega sam ja i ti jesi jer mi smo boæanski. On je spasenje i skrovitost. On je ljubav i zaπtiÊenost. Iz Njega sam ja, iz Njega si ti. Nas povezuje ono πto jest, VjeËni i vjeËnost; jer ti i ja smo vjeËno boæanski.
235
Ako ti je tvoj bliænji blizak, tad si ti Bogu blizak. Ako ti je tvoj bliænji dalek, tad si ti Bogu dalek. U svakom trenutku ti sam odreujeπ koliko ti je Bog blizak ili dalek. Ako si nauËio unijeti se u duπu svakoga Ëovjeka, tad Êeπ u samome sebi doæivjeti dno duπe svoga bliænjeg i saznati πto trebaju duπa i Ëovjek. Samo time πto se uneseπ u poloæaj svoga bliænjeg, moæeπ njega razumijeti i postati jedno s njim. Ako si svojega brata, svoju sestru doæivio i gledao u sebi, tada kao da si gledao Boga; jer Bog je boæansko u tebi i tvome bliænjem. Obaraπ li svoga brata - bilo u mislima ili maËem - tad kao da obaraπ samoga sebe; jer je pozitivna strana tvoga brata, boæansko, u tebi. Ako si protiv svoga brata, tada si dakle protiv dijela svoga brata u sebi.
236
To πto danas razoriπ, moraπ sutra ponovno sagraditi.
J
a Krist, kao Isus uËio sam Svoje apostole i uËenike gledanje koje je istovremeno opaæanje, jer su osjetila duπe i osjetila Ëovjekova organi opaæanja. Tko je produhovio svoja ljudska osjetila, taj gleda i Ëuje najunutarnjiji bitak, svoje istinsko sopstvo, a njegovo osjetilo mirisa, ukusa i opipa bit Êe usmjereno samo na ono πto je boæansko. Gledanje je opaæanje bitka u struji bitka. HoÊete li vjeæbati ispravno gledanje, boæansko opaæanje, da biste otvorili oko istine, koje je bitak, tad potvrujte - isprva joπ slijepi - bitak koji je u svemu πto vidite.
237
Na taj Êete naËin iskusiti u sebi da bitak ne poznaje razlike. No, on ima dar raspoznavanja te gleda i shvaÊa razliËite stupnjeve svijesti evolucijskih faza koje sazrijevaju do savrπenstva. Ne pravite razlike meu svojim bliænjima; jer ako vam je jedan od vaπih bliænjih bliæi od drugoga, tada drugoga odbacujete i umiπljate da ste viπi od onoga koji vam je na kraju krajeva jednak, od drugoga. Sve dok pravite razlike neÊete postiÊi sposobnost razlikovanja i stoga Êete u svome miπljenju i postupanju razliËito reagirati jer ne vidite cjelinu u svemu niti ste u stanju opaæati. Potvrujte u svemu cjelinu, tada Êete odræavati red hrama i nauËit Êete gledati i stupnjeve svijesti i postiÊi dar razlikovanja te nauËiti govor zakona koji nije govor ljudi. Govor zakona je otvorena boæanska svijest, kamen mudraca koji zraËi u beskonaË-
238
nost sve fasete istine i time zna sve, buduÊi da je on zakon, svemir. Oko zakona je ujedno i uho zakona: To πto gledaπ to i Ëujeπ. Tko gleda, taj sluπa, registrira i reagira istodobno. Ono πto gleda to i registrira, i to πto sluπa to i razabire. On gleda bitak jer on je bitak i Ëuje bitak jer on govori bitak koji je æivot. Tko je istina taj vidi i svoga bliænjeg kakav jest. On Ëuje to πto njegov bliænji ne govori, a kad ovaj govori, on razabire iz toga πto bliænji kaæe, tko je ovaj. Onaj koji gleda, prozire sve jer ima prodoran pogled. Svjetlo tvojih oËiju je svjetlo tvoga ja ili Ja Jesam. To πto vidiπ i πto te uzbuuje to si ti privukao. To πto prisluπkujeπ, πto te uzbuuje, to si ti privukao.
239
To πto govoriπ, ti jesi, a i s onima πto isto govore ti si skupa. Refleksivno svjetlo tvoga fiziËkog oka, tvoga fiziËkog sluha, tvoje fiziËke rijeËi te tvojih fiziËkih æelja i strasti je svjetlo tvoga ja. Tim refleksima svoga ljudskog ja privlaËiπ jedino ljude koji su ti jednaki ili sliËni. S ljudima koji isto ili sliËno reflektiraju kao ti, jednoga si nazora. On je ljudski i nema pristupa u Nebo. Pravi mudrac ne reflektira; on proæima sve jer je on vjeËni zakon koji sve proæima. »isto proæima Ëisto, ne pravi razlike; Ëisto je Ëisto. Ono proæima svemir i sve Ëiste. Boæanski princip - odaπiljanje i primanje - pruæa se svemirom.
240
N
eËisti u svome bliænjem uvijek vidi samo sebe - svoje neËisto. On to zraËi - on to jest. Tko potvruje sebe, svoje nisko ja, taj razumije samo sebe, svoje nisko ja. Time je on na ljudskoj razini. Tko jest, ne treba razumjeti jer je mudar. On je boæanska bitnost u svome bliænjem, a njegov bliænji je opet, boæanska bitnost u njemu. Oboje zraËe jedno drugoga, i oboje zraËe svemir, a svemir njih oboje, a oboje i svemir sav bitak, oblikovani bitak, duhovna biÊa i duhovna carstva prirode. A sav oblikovani bitak zraËi opet njih dvoje, buduÊi da je sve u svemu sadræano. Ne postoje dakle razlike, samo sposobnost razlikovanja stupnjeva svijesti.
241
K
ako gore tako i dolje. Postoji samo jedan zakonski princip: To πto odaπiljeπ, to primaπ. Niπta πto je vjeËno nije izvan tebe. Ono πto je Nebo, vjeËni zakon, to je u tebi, to si ti, sopstvo a to te i okruæuje jer je sve sadræano u svemu i u svemu djeluje bitak, zakon. Ono πto je na Zemlji - zgusnutost, materija nastalo je prepolariziranim principom “odaπiljanja i primanja”, niskim ja, koje sebe obiljeæava osjeÊanjem, miπljenjem i govorom pojedinca. Ono πto je Ëovjek prisvojio od ljudskoga, neboæansko je. To optereÊuje njegovu duπu i njegovo tijelo; to on zraËi. Preko neboæanskoga nastala je zgusnutost, materija, koja je samo zrcaljenje. Boæanski princip je Ëisto - neboæanski princip je neËisto, iz Ëega je proizaπla ma-
242
terija. Boæanski princip moæe zraËiti kroz prepolarizirani, neboæanski, ljudski princip - neboæanski, ljudski, meutim, ne moæe zraËiti kroz boæanski. BuduÊi da je boæansko u materiji i zraËi kroz materiju, ogledala koja tvore materiju kao cjelinu, vremenom Êe postati slijepa; jer prije ili kasnije promijenit Êe se svako ogledalo u apsolutnom principu, zato πto duh proæima materiju i sjena ne moæe postojati trajno. Tada Êe sve biti opet bitak u struji bitka. »isti koji æive u Ëistom principu, u struji bitka, i utjelovljuju bitak, apsolutni, Ëisti princip, govore jezikom praosjeÊaja koji se izraæava u njima samima, jer su oni sami rijeË istine koja se u njima objavljuje. Odaπilje li Ëisti, tada Ëisti u sebi samome prima rijeË Ëistoga jer je njegov bliænji - i jezik njegovoga bliænjeg - boæanski, a opet dio onoga koji prima. U boæanskoj rijeËi
243
sadræan je cijeli zakon, jer sve u svemu je cjelina. NeËisti princip je ljudsko ja; to je ono πto je izvana; on je zgusnutost, ljudsko postojanje, ljudsko osjeÊanje, miπljenje, govorenje i postupanje - πto je opet sam onaj koji ga odaπilje i projicira na svoga bliænjeg. Tada on i Ëuje samo govor svoga bliænjeg, koji je opet i njegov govor, jer isto privlaËi isto. Tvoji osjeÊaji, misli i rijeËi su dio tebe. Tako kako ih odaπiljeπ, tako se oni i ponaπaju prema tebi, tako ti se vraÊaju. Kako dakle odaπiljeπ, tako primaπ, i tako Êeπ se ponaπati i prema svome bliænjem: pozitivno, boæanski - ili neboæanski, ljudski. Tvoji ljudski osjeÊaji, misli, rijeËi i djela utiskuju ti peËat koji si ti sam. Tvoj æivotni svijet koji se sastoji od zbroja tvojega osjeÊanja, miπljenja, govorenja i postupanja, iz kojih proizlaze i tvoje Ëeænje, strasti i æelje, stalno te prisiljavaju da isto ili sliËno osjeÊaπ, misliπ, govoriπ i Ëiniπ. Bit
244
Êeπ tako dugo spirala svoga ja sve dok ne izieπ iz tog vrtuljka i ne odupreπ se zavodniku - koji si ti sam, koji je tvoje ljudsko ja. Zavodnik je tvoj mali, sebiËni svijet misli πto se sastoji od bezbrojnih niti i uæadi tvoga ljudskoga ja koje te uvijek iznova uhvate i priveæu za ono πto osjeÊaπ, misliπ, govoriπ i Ëiniπ. Samo sa Mnom, Kristom, moæeπ razvezati lance svoga ljudskog ja da bi doπao u vjeËni princip, u vjeËni zakon, Boga, koji sam sebe govori, buduÊi da postoji samo jedan princip: odaπiljanje i primanje. Spoznaj i doæivi sebe kao princip Bog; tad Êeπ prozrijeti spletke i dvoliËnost protivnika. Jer on se uπulja u tebe preko tvojih ljudskih Ëuvstava i misli kako bi opustoπio tvoj hram. Zato nauËi sljedeÊe i primi to k srcu : Tvoja misao si ti. Ono Ëime opremiπ svoju misao to Êe ona prouzroËiti u ovome svijetu, na tebi, u tebi i u tvojoj okolini.
245
HoÊete li se prepoznati u svojoj misli, tada stavite tu misao pred sebe na razmatranje. Razmotrite je paæljivo; tada Êete se zaËuditi koliko mnogo sadræaja skriva ona u sebi.
246
J
a, Krist, kao Isus, uËio sam Svoje apostole i uËenike dalje: Vaπe zemaljsko tijelo je misaono tijelo. Ono πto ste osjeÊali, mislili, govorili i Ëinili u prethodnim egzistencijama a πto niste oËistili, time ste danas opremljeni. Vaπe tjelesne stanice i tjelesni organi πto se formiraju joπ u majËinom tijelu, bivaju obiljeæeni od duπe koja se priprema useliti u kuÊu. To πto trebate oËistiti u ovom zemaljskom æivotu, to obiljeæava vaπe tijelo od roenja. HoÊete li saznati πto ste sa sobom donijeli i πto je iz onoga æivota, tada Ëitajte svoju æivotnu sliku: Skalu vaπih ljudskih osjeÊaja, misli, rijeËi, djela, æelja, strasti i Ëeænji. Spoznajte: Duπa dakle donosi sa sobom svoj peËat i joπ u majËinom tijelu obiljeæava svoje tijelo. Iako su moædane stanice djeteta joπ bez pohrane, ipak je to πto Ëovjek saznaje u ovome æivotu, veÊ pohranjeno u tijelu, u tjelesnim stanicama.
247
Duπa koja se priprema za utjelovljenje, veÊ kod oplodnje unosi u prvu diobu stanica ono πto je donijela sa sobom - to πto je za nju vaæno u ovome zemaljskom æivotu. Ona dakle odreuje svoje tijelo veÊ u majËinom tijelu. Svijetla duπa odreuje finu strukturu Ëovjeka, plemenite crte koje se mogu primijetiti tek u kasnijim godinama kada tijelo izraste i Ëovjek otkrije finoÊu duπe. Kakva je struktura tijela, tako Ëovjek i vibrira; tako on i zraËi; takav i jest; tako se i ponaπa. OptereÊena duπa odreuje grublju strukturu koja je veÊ i u mladim zemaljskim godinama zamjetljiva, Ëesto onda kada zemaljsko ruho stupi u razvojnu fazu puberteta. Pritom nije uvijek vaæna tjelesna debljina, naroËito ne u razvojnoj fazi puberteta. Meutim sluËajevi ne postoje; zato i nije sluËaj da jedan ima finiju strukturu, drugi grublju; da je jedan finih udova, drugi teæi,
248
da je jedan siromaπan, a drugi bogat; da se jedan rodi bolestan, drugi zdrav. Vrlo malo ljudi razmiπlja zaπto je tako kako jest. Za veÊinu je vaæno da je njima dobro. Bliænji, koji prosjaËi kraj puta, koji leæi bolestan ili kojega ljudi oko njega zlostavljaju i preziru, interesira vrlo malo ljudi - isto tako se ponaπa masa ljudi prema æivotinjskom i biljnom svijetu. Takoer i nezainteresiranost potpada pod zakon “©to sijeπ, to Êeπ æeti”. Tko vidi da ljudi zlostavljaju ili ubijaju ljude; tko vidi da ljudi zlostavljaju ili ubijaju æivotinje i oskrvnjuju prirodu; tko vidi da se ljudi svijesno ogrjeπuju o zapovijedi Unutarnjega æivota, i zatvori oËi, dakle ne prigovori - taj nije bolji od poËinitelja. ZraËenje njegove duπe, njegovo ponaπanje i njegov oblik tijela pokazuju isto tako tko je on. Iako je Zemlja sama i sve na Zemlji materija, strukture pojedinih ljudi i svih os-
249
talih oblika æivota pokazuju znatne razlike. Svaki Ëovjek, dakle, sa sobom nosi iskaznicu duπe. Struktura njegovoga tijela iskazuje ga onako kako se Ëovjek tada ponaπa, onako kako je stvoren: fin, plemenit, pun razumijevanja - ili surov, grub i netolerantan. “Po plodovima trebate ih prepoznati”, meu ostalim znaËi i : »ovjek pokazuje tko je - onim πto kaæe, kako to kaæe, πto Ëini i kako to izvodi, kako se oblaËi i s kime ili Ëime se okruæuje. On u svemu jasno pokazuje ili atribute Ja Jesam, unutarnjega biÊa - ili atribute optereÊene duπe.
250
T
ko u svojim mislima sudi o nekom od ljudi oko sebe, jer smatra da je bolji od svoga bliænjeg, taj je prije joπ gori. To πto æeli sakriti u svojim mislima, to on jasno izlaæe svojim atributima i svoju neiskrenost prikazuje vidljivo pravome mudracu. Jedan govori slatko, a misli kiselo i pokazuje se kao lukavac koji prima svoje vlastite udarce. Ljudi, obiljeæeni neiskrenoπÊu, πuljaju se uokolo, lukavi su, æele sve osluπnuti, da bi se zatim uzdigli iznad ljudi oko sebe, dok o njima govore slatko - zapravo kiselo - i omalovaæavaju njihov æivot i opstanak.
Iskreni, koji sve oslovljava jasno i neosobno, nije ponosni, oholi. »estiti ljudi su iskreni, jasni ljudi koji su dalekovidni. Uzdignuti, ljudi koji sebe pokazuju, dakle ljudi koji si umjetno nameÊu visok poloæaj, su nejasni ljudi koji svoju tjeskobu skrivaju tako πto govore mnogo o sebi,
251
usluæno i marljivo rade. To su vlastoljupci i ljubomorni koji imaju malo unutarnjega æivota - ali utoliko viπe izvanjskoga sjaja. Ljudi okrenuti prema vani traæe izvanjski sjaj i stvaraju sebi ono πto masa ljudi nema: bogatstvo. To su ljudi grube strukture koji se i preruπavaju i zaogrÊu u purpur, zlato, barπun i svilu da bi prekrili ono πto jesu: grubi, vlastoljubivi, ljubomorni, zavidni i netolerantni. Svejedno Ëime se Ëovjek nastoji sakriti Ëovjekova iskaznica je uvijek njegovo miπljenje, govor i Ëinjenje; i onda kad se ponaπa intelektualno i razmeÊe znanjem i ukraπava rijeËima koji finom Ëovjeku nisu svojstveni, jer on je fin te se tako i ponaπa plemenito. RijeËi plemenitoga sadræe sjaj nutrine, jer i njegovo osjeÊanje i miπljenje nosi sjaj svijetlih svjetova.
252
Ovo i drugo uËio sam Svoje apostole i uËenike. Stalno je meutim prethodila opomena: Tko sudi o svojim bliænjima i osuuje ih, gori je od onoga koga je osudio. Pouke iz Apsolutnoga zakona i iz kauzalnoga zakona te daljnje slikovite upute davao sam Mojim apostolima i uËenicima da ponesu na svoj æivotni put - za samospoznaju i spoznaju. Jer tko spozna sebe samoga i spoznato oËisti, taj postiæe sposobnost razlikovanja dobra od zla.
253
N
eke od Mojih apostola i uËenika pouËavao sam odaπiljanju osjeÊaja, misli i rijeËi. Istovremeno sam ih upozorio na opasnosti koje leæe u bavljenju s energijama osjeÊaja, misli i rijeËi, dakle u odaπiljanju i primanju. U sadaπnjosti [1991] mnogi ljudi sluπaju i Ëitaju Moju rijeË, koja Ja, Krist Boæji Jesam i koju dajem preko Svojeg instrumenta. Sve koji Me Ëuju preko Mojeg instrumenta ili Ëitaju Moje rijeËi, takoer upozoravam na opasnosti koje djeluju u odaπiljanju i primanju osjeÊaja, misli i rijeËi. Svaki osjeÊaj, svaka misao i svaka rijeË je odaπiljaË koji traæi sebi odgovarajuÊi prijemnik da bi se ostvario. To πto Ëovjek odaπilje naÊi Êe prijemnik koji se sastoji od istog ili sliËnog misaonog potencijala. BuduÊi da svaki prijemnik
254
sadræi i odaπiljaËa, on biva potaknut od onoga koji odaπilje i odaπilje natrag opet isto ili sliËno. Ovom razmjenom misli nastaje sve veÊi odaπiljaËki kompleks, jedan program koji Êe potom i duπa prihvatiti kao optereÊenje, kao uzrok. Iz toga proizlaze udarci sudbine, bolesti i nevolje koji odgovaraju onome od Ëega se sastoji kompleks ili kompleksi, optereÊujuÊe ili optereÊenja. Protivnik nastoji upravljati Ëovjeka tako da ovaj neumorno misli suprotno i da zbog toga suprotno i prima. Time se u mozgu Ëovjeka i u njegovoj duπi izgrauju komunikacijska polja koja on zatim i sam koristi. Preko negativnih komunikacija, koje - dok je duπa optereÊena - pripadaju i njegovome odaπiljaËkom potencijalu, dogaaju se takozvana ubrizgavanja, to znaËi, protivnik puπta da njegove æelje i njegova volja utjeËu u tekuÊe negativne programe Ëovjeka.
255
Tko ovo dopusti, njegov Êe se æivot mijenjati sve viπe i viπe u negativno. Na kraju on neÊe viπe prepoznati da li su to njegovi vlastiti negativni programi ili od protivnika ili od duπa koje vise na njemu, da bi preko Ëovjeka ispunile ono πto nekad u zemaljskom opstanku, u svojim utjelovljenjima nisu bile u stanju. Vi ste Ëuli: Sva biÊa i sav bitak su komunikacijom povezani jedno s drugim. Princip komunikacije glasi: odaπiljanje i primanje. To πto duhovno biÊe odaπilje, moæe se vidjeti kao savrπena slika tamo gdje je odaslalo, primjerice, u duhovnome biÊu koje prima. Svaki kozmiËki impuls je zakon koji se oËituje kao savrπena slika. Svaki kozmiËki impuls je proæivljeni zakon i stoga proæet svjetlom i snagom. Impuls koji odaπilje duhovno biÊe nikad ne promaπi primatelja, jer impuls je slika koja je Ja Jesam, æivot.
256
U prepolariziranom, sotonskom principu zbiva se sliËno: Odaslano ljudsko ja isto tako je slika. ©to viπe odaπiljaË æivi taj impuls, ljudsku sliku, to viπe je ona proæeta onim koji odaπilje. ©to je viπe odaπiljuÊi æivi, to mu se bræe ona vraÊa. Zakon glasi: To πto odaπiljeπ dolazi od tebe i ti to æiviπ. Prepolarizirani princip kaæe: To πto misliπ i govoriπ moraπ izvrπiti u sebi, to moraπ slikovito doæivjeti u sebi, to Êe ti tada utoliko bræe doÊi. Tko izvede ovaj prepolarizirani princip zadan od demona, morat Êe ga podnositi. Kamo Ëovjek odaπilje, odatle prima odgovor. Za odaπiljanje izvan vjeËnoga bitka moraju duπa ili Ëovjek pruæiti odgovarajuÊe protuusluge. Spoznajte i shvatite: Duπa koja ide u utjelovljenje, veÊ u majËinom tijelu gradi
257
svoje nastajuÊe tijelo. VeÊ organi i tjelesne funkcije tvore magnete za materijalno zraËenje. »im se dijete rodi, tad dojenËe prima od duπe, preko organa i tjelesnih funkcija, zraËenje duπe. Time duπa stupa u neposrednu vezu s tijelom. Sve dok dijete nije u stanju razlikovati dobro od zla, roditelji snose odgovornost za svoje dijete. Tako kako se oni ponaπaju s dojenËetom, kako s njime postupaju, πto mu govore ili o Ëemu razgovaraju u njegovoj prisustnosti - to dojenËe isprva prima preko organa i tjelesnih funkcija. U daljnjem toku ukorjenjivanja duπe u tijelo tjelesne funkcije se utiskuju u moædane stanice djeteta. Spoznajte: Isto privlaËi isto. Nije sluËaj da dijete dolazi upravo u obitelj u kojoj se sada rodilo. Stoga se ne moæe dobar ili manje dobar razvoj djeteta povezivati samo
258
s roditeljima, nego s ukupnim energetskim volumenom obitelji. Jer kad duπe kao ljudi, dakle u svome utjelovljenju stvaraju obitelj, tada svi Ëlanovi obitelji imaju zadaÊu da provjere svoju obiteljsku odaπiljaËku stanicu i da od nje naËine ono πto Êe pojedincu pomoÊi da postane Ëovjekom duha. Obitelj - dakle svi Ëlanovi obitelji - tvori mjesto roenja, ili za pozitivno ili za negativno, za i protiv, koje se potom prenosi na sljedeÊa utjelovljenja pojedine duπe. Gdje Êe biti duπa nakon ovog utjelovljenja, to odluËuje svaki Ëovjek sam. Jer svaki je odgovoran za ono πto je kao duπa ponio sa sobom iz podruËja duπa, i za to kako se kao Ëovjek ponaπa u ovome zemaljskom opstanku. To πto duπa sadræi, svjetlo ili sjenu, Ëovjek je sam sebi nametnuo. »lanovi obitelji imaju isto ili sliËno zajedno otplati-
259
ti ili zajedno podnositi. Stoga bi obitelj trebala biti klica dobroga, Ëistoga, lijepoga i plemenitoga. Tko kontrolira svoju odaπiljaËku i prijemniËku stanicu shvatit Êe πto odaπilje. Taj onda zna i πto prima. To πto prima, to je on danas i to Êe biti i u buduÊnosti - ili svjetlo i sloboda ili tama i vezanost, iz Ëega opet proizlaze patnja, bolest i nevolja. Protivnik æeli da Ëovjek neumorno odaπilje suprotno da bi ga - prema zakonu “©to sijeπ, dakle odaπiljeπ, to Êeπ æeti, dakle primati” - vezao za sebe i za kotaË ponovnog utjelovljenja. NavezujuÊim ponaπanjem Ëovjeka on vezuje i slabije za sebe i vuËe ih takoreÊi opet naniæe, to znaËi preko kotaËa ponovnog utjelovljenja u sljedeÊa utjelovljenja. Tada je moguÊe da se u jednome drugom utjelovljenju sadaπnja obitelj ponovno nae na okupu samo u drugaËiijem sastavu
260
- otac ili majka mogu sada biti djeca nekadaπnjega djeteta. Tko samoga sebe ne spozna taj ne poznaje ni svoga suËelnika; on Êe time biti razdvojen - jednom za Boga, onda opet protiv Boga. Tako on ostaje njiπuÊa trska na vjetru kojoj je zatvoren pogled za istinu. Dvostruko ili viπestruko podijeljeni zovu “Gospodine, Gospodine”, pa ipak nisu kod Mene. Oni jednom hoÊe pripadati Meni, onda opet svijetu. To su neodluËni koji govore o svjetlu istine ali ne æive u svjetlu istine i ne poznaju svjetlo istine. Oni govore o Kraljevstvu nebeskom ali su daleko od njega jer æive udaljeni od Boga. Oni su jednom topli, onda opet hladni; oni nisu pouzdani jer se ravnaju po mijeni vremena i po onima koji su isti kao i oni: jednom topli, pa opet hladni.
261
Dvostruko ili viπestruko podijeljeni joπ imaju malo svjetla u svojim duπama. Oni ostaju vezani na kotaË dolaæenja i odlaæenja dok ne dostignu jedinstvo sa svim æivotnim oblicima i time budu jedno s Bogom i sa svim biÊima i ljudima.
262
B
udi sopstvo u svakom osjeÊaju, svakoj misli i u svakoj rijeËi i u svemu πto Ëiniπ. Tada se ne trebaπ naslanjati na svoje bliænje, ti si jedno i jedinstvo u jedinstvu, jer ti si sve πto je vjeËno. Za sutra brine samo onaj tko nije svjestan istinskoga sopstva u svome osjeÊanju, miπljenju, govorenju i postupanju. Moraπ razviti bitak, sopsvo, u svome osjeÊanju, miπljenju, govorenju i postupanju da bi tada mogao govoriti jezikom bitka, sopstva. Tada Êeπ osjeÊati, misliti, govoriti i postupati sebe samoga jer si ti pravo sopstvo, bitak, sveobuhvatni zakon. Ti, istinsko sopstvo, jedinstvo u Bogu, tada si opet kao cjelina u svakom osjeÊaju, u svakoj misli, u svakoj rijeËi i u svakom postupku. Jer zakon, Bog, je nedjeljiv - on je sve u svemu. Onako kao πto si ti bitak, sopstvo sve u svemu i u svakome sve - tako si ti sve
263
i u svakom osjeÊaju, u svakoj rijeËi i u svakom postupku. Ti sam si kao bit u onome πto izlazi iz tebe. Odaπiljeπ li sebe, istinski bitak, istinsko sopstvo, zakon, Boga, tada si u kominikaciji s istinskim bitkom, sa sopstvom, sa zakonom. Kamo ti, istinski bitak odaπiljeπ, tamo se izgrauje zraËenje tvog sopstva kao slika i oblik, takoer i u materijalnome svijetu, na Zemlji. Vremenom dolazi do djelovanja onoga πto si ti, sopstvo, izgradio u zraËeÊoj slici i u zraËeÊem obliku. To πto bude tada povratno zraËilo na tebe i tvoju okolinu i πto se time bude manifestiralo na zemlji, ponovno je vjeËni zakon, sopstvo, bitak. Tvoje istinsko sopstvo je tvoj boæanski mentalitet, to su tvoje boæanske sposobnosti, to si ti sam kao biÊe u Bogu. To πto jesi i πto odaπiljeπ, to se realizira, jer svaki osjeÊaj, svaka misao i svaka rijeË sazrijeva da bi se ispunila. To je zakon odaπiljanja i primanja.
264
Na Zemlji se moæe dakle izgraivati kako pozitivno, boæansko, tako i suprotno, mraËno. Ti to odreujeπ, jer ti si onaj koji odreuje za sebe i za svoju okolinu - i ti sam pridonosiπ izgradnji svjetla ili propasti materijalistiËkog svijeta. Spoznaj dakle πto znaËi odaπiljanje i primanje: U potencijalu odaπiljanja i primanja je istovremeno odgovornost za tebe samoga. ©to odaπiljeπ to Êeπ i primati. Ono πto teËe iz najdublje nutrine ulazi opet u najdublju nutrinu i izgrauje se kao svjetlo i snaga u vanjπtini. Niti jedna emisija ne promaπuje svoj cilj, jer je odaslana svjesna cilja. U svemu πto se odaπilje, nalazi se cilj.
265
»
itava beskonaËnost izgraena je na Otac-Majka principu, na polaritetu i dualitetu, na odaπiljanju i primanju, na pozitivnim i negativnim polovima. Ovaj princip se izgrauje i na evolucijskim stupnjevima minerala, biljaka i æivotinja, sve do savrπenog duhovnog biÊa. Pad je prisvojio boæanski princip i primijenio ga na sebi. On je poduzeo sljedeÊu prepolarizaciju: Iz boæanskoga “Poveæi i budi” postalo je “Razdvoji, veæi i vladaj”. To znaËi da misao pada ima takoer sposobnost da samu sebe ostvaruje, dakle da izvrπi ono πto joj je zadano. Zadano se vraÊa opet onome tko odaπilje po principu odaπiljanja i primanja. Prepolarizirani princip postoji tako dugo koliko su ljudi za njega prijemne stanice, dakle prijemnici koji opet odaπilju isto ili sliËno.
266
Ja, Krist, kao Isus doπao sam ljudima da ih uËim zakon Boæji i da ga za primjer æivim: Poveæi i budi. Ja Sam Krist, Duh πto se objavljuje, koji ponovno uËi: Poveæi i budi. Preko voljnih ljudi, Ja , Krist, preobraæavam zakon pada, zakon razdvoji-veæivladaj. Ja preobraæavam sve suprotno u boæansko. Niske energije transformiraju se u visoke, Ëime se zakon pada - Razdvoji, veæi i vladaj - raspada i sve je ponovno bitak, Ëisti, vjeËni zakon: Poveæi i budi. »ovjek u mijeni od suprotnoga k boæanskom, od Ja HoÊu k Neka Bude, postaje sve finiji u svojoj strukturi. On se uzdiæe k istinskom bitku koji nema misao. Svaka misao je sadaπnjost, proπlost i buduÊnost u jednome a nosi je odræavajuÊa energija, duhovna svijest.
267
Sadaπnjost je svijest. Proπlost i buduÊnost su podsvijest. Duhovna svijest je æivot, odræavajuÊa energija koja preobraæenjem postaje ponovno tekuÊom Boæjom snagom.
T
ko æivi u Meni, Kristu, kroz njega æivim
Ja. On je postao mudar i nije mu viπe potrebno miπljenje njegovih bliænjih, jer on prozire sve i zna sve. On viπe nije ni stvaralac miπljenja, jer: Tko misli, taj ne zna. Pravi mudrac zna i ne misli. »ovjek probuen za neosobnost pronaπao je kamen mudraca. Iz svega πto se govori, on Ëuje zakonitost i u tome prepoznaje opet cjelinu, jer se vjeËno, istina, priopÊuje uvijek cjelovito.
268
BuduÊi da je sve u svemu sadræano, trebate poπtovati sljedeÊe, da biste dospjeli do spoznaje Sve-Jedinstva: ©to god sijeπ, u tome Sam i Ja. Kamo god ideπ, tamo Sam i Ja. ©to god dakle sijeπ, gdje god sijeπ - u svemu Sam Ja. Kud god ideπ - Ja idem s tobom. Ti Sam Ja, jer Ja Jesam u svemu; i Ja si ti, jer Ja sam u svemu. Ti si tu i tamo, i Ja Sam tu i tamo. Ne postoji dakle mjesto gdje nisam Ja i gdje nisi ti. Stoga nai se u Meni, a Ja Sam Ti u tebi. Kuda ti misliπ - tamo Sam Ja, ©to ti govoriπ - u tome Sam Ja.
269
Kome god govoriπ, to sadræi Mene, sopstvo, Ja Jesam - koje i ti jesi, koje je u tvome bliænjem i koje je u svim stvarima, dogaajima i zbivanjima. To je zakon. Tako su mislili i tako misle, tako su æivjeli i tako æive proroci Boæji.
270
Z
apamtite: Ne moæete sluæiti dva gospodara. Isto tako ne moæete ni dva Ëovjeka razliËito ljubiti. Tko to Ëini, taj Êe jednoga prihvatiti, a drugoga prezrivo odbiti. Poradi toga zapovijed æivota glasi: Ljubi svakoga i sve jednako. To je neosobni æivot; to je Nebo koje dolazi na Zemlju. Ujedinjeni je sopstvo, on je biti-jedno, on je postao svjetlom, on je boæanski, jer on æivi u strujanju, u Bogu. On æivi u Meni a Ja æivim kroz njega, i mi se poznajemo jer poznajemo Boga, buduÊi da smo boæanski.
T
ko sije u Duh Boæji taj Êe i æeti od Duha Boæjega. Tko sije u Ëovjeka i u ljudska djela, taj Êe i æeti samo od Ëovjeka i samo ljudsko. Jedno je vjeËno - drugo prolazno.
271
»
ovjek i materija su samo projekcije nutrine. Kako Ëovjek misli, takav je. To je projekcija njegovog osjeÊajnog i misaonog svijeta, njegovih rijeËi i postupaka. Stoga se ne moæe nikada podiÊi privid protiv bitka, nikada sjena protiv svjetla. Sjena se na svjetlu rasprsne. Duh naπega vjeËnog Oca je jedina realnost, jedina stvarnost koja jest i vlada vjeËno. Na ovoj svetoj, vjeËnoj svijesti, Bogu, razmrskat Êe se materija i razbiti svi koji se vezuju za materiju.
272
K
ao Isus iz Nazareta Ja sam pouËavao Svoje: DoÊi Êe vrijeme u kojem Êe sve viπe ljudi uranjati u svjetlo istine, u Ja Jesam. Oni Êe æivjeti u Ja Jesam, u Meni, Kristu, i na ovoj Zemlji utjelovljavati Unutarnje svjetlo i Unutarnji æivot koji Ja Jesam. Ja Sam put, istina i æivot. Ja dolazim Svojima i donosim im Ja Jesam. No, Ja neÊu viπe dolaziti u tijelu; Ja Êu u Duhu biti meu njima - meu onima koji nose svjetlo, Ja Jesam.
273
J
a, Krist, u Isusu doπao sam na ovaj svijet da sluæim ljudima, a ne njihovom ljudskom. To isto vrijedi za sve istinske proroke. Oni su doπli na ovaj svijet sluæiti ljudima, ne njihovom ljudskom. Tko se dræi vjeËnih zakona, taj Êe se ponaπati isto kao πto sam se ponaπao Ja i svi proroci. Mi smo doπli na ovaj svijet da bismo sluæili ljudima, ne njihovom ljudskom. Mojim Otkupiteljskim Ëinom raspast Êe se nisko ja i sve πto je ono proizvelo. List se okrenuo. Ne raspada se Boæje Stvaranje kao πto je neprijatelj dobra imao za cilj: raspadanje boæanskog stvaranja, da bi sam bio Bog. Ljudsko ja se raspada i sve πto je ono proizvelo i πto proizvodi. Neka se list okrene u svakome od vas: Otpustite ljudsko, nisko ja - tada Êete
274
pronaÊi Ja Jesam u kojem Ja, Krist, æivim i Jesam. Kristov Boæji Duh koji æivi u Ocu mora doÊi do punog procvata u ljudskoj duπi. »im duπa uroni u savrπenstvo, u tok vjeËnoga bitka, i Ëovjek Êe poznati istinu i izraziti je u mislima, rijeËima i djelima, jer on tada crpi iz svijesti savrπenstva, iz vjeËnoga bitka. Ako duπa i Ëovjek joπ nisu razvili Kristov Boæjii Duh, koji æivi u Ocu i prebiva u svakoj duπi, tada Ëovjek neÊe razumijeti vjeËne zakone koji su istina. Pa ipak, Duh je æivi izvor u svakoj duπi i u svakome Ëovjeku. UnatoË tami i ignoranciji ljudskoga ja, Sveti Duh ostaje u duπi i Ëovjeku. Tko Mene, Krista samo primi a ne prihvati u svome srcu, taj postaje sudac samome sebi.
275
Tko Mene, Krista, ljubi, taj ljubi i svoje bliænje. Tko Mene, Krista, ne ljubi, taj ne ljubi ni Oca ni Njegovu djecu, ljude, koji su meu sobom braÊa i sestre. Ljubav je zakon æivota. Tko nesebiËno ljubi, taj æivi.Tko ne ljubi nesebiËno, taj ne æivi, on se uputio meu duhovno mrtve. Svaki koji teæi nesebiËnoj ljubavi, prepoznaje glas ljubavi preko ljudi i preko svih stvari, jer Bog je sve u svemu, zakon, glas ljubavi. Ostanite u Mojoj ljubavi, jer Moja ljubav je ljubav Oca-Majke-Boga. Tko se dræi zapovijedi nesebiËne ljubavi, taj ostaje u Mojoj ljubavi i jest u ljubavi vjeËnoga Oca.
276
Uistinu, uistinu, Ja vam kaæem: Tko ove Moje rijeËi Ëuje i proËita te shvati smisao i ispuni πto sam mu Ja zapovijedio, taj je uistinu mudar Ëovjek, koji gradi na Meni, stijeni Kristu.
277
278
Dodatak
279
280
©to je Univerzalni æivot? Univerzalni æivot se moæe usporediti s jednim moÊnim stablom. Njegov je æivot nastao od jednog malog zrna sjemena koje je bilo poloæeno u njivu ovoga svijeta: Objave VjeËnoga, Krista Boæjeg, ispoËetka malome krugu Kristovih prijatelja. Sjemenka je proklijala i postala mladicom u kojoj je postalo vidljivo ono πto je njena jezgra skrivala: Boæje svjetlo, koje je Ljubav i Mudrost. Kad je biljËica narasla donijela je joπ svjetla: Djelo Isusa Krista povratka u domovinu s prvim uputama Krista Boæjega za boæanski æivot ljudi. Ovo uËiteljsko i prosvjetiteljsko djelo koje je bilo oæivotvoreno prije oko 20 godina od Krista Boæjega, izraslo je brzo u moÊnu biljku, u malo stabalce ukorijenjeno u Boæju Ljubav i Mudrost: Nama ljudima bile su dane sve temeljne mudrosti æivota kako bismo mogli naÊi put u Boæji æivot koji donosi plodove. Sve je viπe ljudi pilo iz izvora boæanskih objava, a stabalce je postalo drvo æivota. Ljudi su se
281
okupljali da bi ispunjavali Volju Boæju. Tako je iz maloga zrnca koje je u sebi nosilo æivot, Boga, izraslo veliko drvo æivota koje se zove Univerzalni æivot, πto znaËi: æivot u Duhu Boæjem, æivot ne samo za pojedninca, veÊ za sve koji su dobre volje. Korijen Djela Boæjega, Krist Svojom boæanskom objavom veÊ viπe od 20 godina dopire do mnogo milijuna ljudi. Tako se ispunjuje ono πto je Isus zapovijedio Svojima: Iznijeti evanelje ljubavi u Ëitav svijet. On, Isus, prije 2000 godina po smislu je rekao: “Kada doe Duh istine, On Êe vas uvesti u svu istinu.” On je sada, u naπem prijelomnom vremenu, doπao i vodi nas u svu istinu, onoliko koliko smo u stanju razumijeti svojim rijeËima i prihvatiti svojom svijeπÊu. U moÊnoj kroπnji stabla Univerzalnoga æivota sada sazrijevaju plodovi djela. To su Boæja djela preko onih koji su, privuËeni velikom Kristovom snagom svjetla, doπli i dolaze k onima koji zajedniËki izgrauju djelo æivota. To je mali narod,
282
narod u nastajanju u Kristu za Krista, za novi svijet u znaku Ljubavi i Mudrosti i mira, pravedni muπkarci i æene koji danomice sve viπe æive u Njegovome Duhu. To su oni koji su svakoga trenutka kazali i kaæu “da” velikome Duhu jedinstva, mira i ljubavi, tako da se djelo Gospodina u nekoliko godina proπirilo svijetom. To su oni koji se osjeÊaju pozvanima provoditi u djelo Boæju Ljubav i Mudrost. Oni djeluju za viπe vrijednosti æivota, za Kraljevstvo mira, Kraljevstvo Boæje na ovoj Zemlji, koje je joπ Izaija najavio i koje svi krπÊani zazivaju moleÊi OËenaπ.
283
Ovo je Moja rijeË AiW Isusovo evanelje Kristova objava koju svijet ne poznaje U “Ovo je Moja rijeË” Krist, Otkupitelj svih duπa i ljudi, objavljuje nam preko Svoje proroËke rijeËi mnogo toga πto je do sada bilo nepoznato ËovjeËanstvu. Kao podloga posluæila Mu je knjiga “Isusovo evanelje” koje on Svojom danaπnjom objavom “Ovo je Moja rijeË” ispravlja, objaπnjava i produbljuje. Krist nam daje divovski pregled svega onoga πto je bilo, onoga πto jest i onoga πto Êe biti. On poklanja ËovjeËanstvu takoer i sveobuhvatne upute za istinski duhovan æivot po boæanskim zakonima. Time se i u ovome djelu ispunjuju Njegove rijeËi kao Isus iz Nazareta: “Joπ mnogo toga imao bih vam za reÊi...” (Iv.16-12) Bog ne pita da li Njegovu rijeË ljudi prepoznaju ili ne kao Ëistu rijeË Boæju. Svaki Ëovjek moæe sam proËitati i stvoriti svoj vlastiti sud. Tako On
284
objavljuje: “Tko to moæe shvatiti, neka shvati; tko to hoÊe ostaviti, neka ostavi.” Iz sadræaja: Obilje dosada nepoznatih aspekata iz Isusovog æivota - Govor na Gori sada izloæen od Krista πire i dublje - Osnovno o æivotu poslije smrti - Zakon sjetve i æetve kao pomoÊ za svakodnevnu spoznaju - Ishrana i zdravlje po Boæjem zakonu - Odricanje i fanatizam Primjena sile i prolijevanje krvi su protiv Boæjega zakona - Ubijanje æivotinja i oskvrnjavanje prirode su protiv Boæjega zakona - Isusove moguÊnosti i granice kod buenja od mrtvih Ne postoji vjeËno prokletstvo - Pretpostavke za izljeËenje iz Duha Boæjeg - Tko su divlji vuci u ovËjem krznu? - Upozorenja na zloupotrebu Kristovog imena u nekrπÊanske svrhe - Dublji aspekti braka i partnerstva pred Bogom Slobodna volja Ëovjeka - DolazeÊe Doba svjetla Zaπto je Isus mogao biti uhiÊen i razapet na kriæu - Onome tko zna Boga u sebi nisu potrebni zemaljski voe - Kraljevstvo mira Isusa Krista nastaje preko ljudi koji Ëine Boæju Volju i joπ viπe toga.
285
Unutarnji put “Bliæe Tebi, Boæe moj” Kao Isus iz Nazareta Krist je prije skoro dvije tisuÊe godina ËovjeËanstvu podario Govor na Gori rekavπi po smislu: “Imam vam joπ mnogo toga reÊi, ali vi to sada joπ ne moæete shvatiti. Ali Ja Êu vam poslati Duha istine koji Êe vas uvesti u svu istinu.” Ove su se rijeËi ispunile u naπem vremenu: Duh Krista Boæjega - po prvi put u povijesti krπÊanstva - pouËava sada preko Svoje proroËke rijeËi, izmeu mnogo drugoga, Unutarnjem putu k Bogu u svim stupnjevima i pojedinostima. Unutarnji put u Univerzalnome æivotu, duhovni put πkolovanja, vodi nas, konzekventnim radom na sebi samima, postupno u æivot po vjeËnim zakonima, u æivot ljubavi prema Bogu i bliænjemu i napokon opet u jedinstvo s boæanskim u nama. Cjelokupni put πkolovanja nutrine moæe se pohaati u zajednici sudionika teËaja ili kod kuÊe pojedinaËno pomoÊu knjiga.
286
Unutarnji put poËinje s pripremnim teËajem “PrakrπÊanskoga otvaranja svijesti za put u nutrinu u boæanskome sopstvu. Postiæeπ duπevno proπirenje svijesti i postajeπ jedno s Kristom.” Pritom uËimo svoja Ëuvstva, misli i postupke sve viπe i viπe usmjeravati na Duh Krista Boæjega u nama. Nakon toga postajemo svijesni duhovne snage, boæanskih energija u sebi tako πto uËimo oslovljavati duhovne centre svijesti u fiziËkome tijelu, takoer i za ozdravljenje duπe i tijela. Lagane vjeæbe pokreta uz skladnu glazbu podupiru duhovno usmjerenje onoga koji teæi Bogu. One izazivaju daljnju usklaenost duπe i Ëovjeka. Na prve Ëetiri stepenice Unutarnjega puta, intenzivnoga πkolovanja, uËenik otkriva korak po korak prva Ëetiri duhovna stupnja evolucije, stupnjeve Reda, Volje, Mudrosti i Ozbiljnosti. Na prvoj stepenici Unutarnjega puta πkolovanja, na stupnju Reda uËimo srediti svoje
287
misli, obuzdati svoj govor, profiniti osjetila i tako ih okrenuti prema unutra. To znaËi: Spoznaj sebe! Pokajanjem, opraπtanjem, molbom za oproπtenje, nadoknaivanjem i ne-ponavljanjem, i pomoÊu preobraæavajuÊe Kristove snage postajemo korak po korak slobodni za æivot u miru sa svojim bliænjim. Na drugoj stepenici Unutarnjega puta, stupnju Volje, postajemo osjetljiviji i propusniji za duhovne snage. Savjest reagira finije. Ona nam dopuπta da prepoznamo razliËite aspekte naπih do sada jedva ili nikako poznatih greπaka i slabosti. Ciljane zadaÊe i vjeæbe pokazuju nam to korak po korak. Istovremeno uËimo ispravnu, zakonitu koncentraciju. Na stupanj Mudrosti stupamo da bismo dalje razvili svoju duhovnu svijest. Ostvarivanje vjeËnih zakona otvara nas sve viπe Unutarnjem æivotu, tako da sada moæemo osjetno biti voeni od duhovne svijesti, od Unutarnjega pomagaËa i savjetodavca. Dosljednim postupnim ostvarivanjem vjeËnih zakona
288
mi uranjamo sve viπe u postojano ispunjenje, u æivot nesebiËnoga djela. Na stupnju Ozbiljnosti pokazuju se plodovi ispunjenja boæanskih zakona æivotom u Duhu Boæjem: Duhovno suvereni Ëovjek koji jasno i iskreno misli i postupa u velikoj mjeri je slobodan od htijenja za sebe. Potpuno usmjeren na boæansko, vjeËno Ja Jesam, on u svemu shvaÊa bitno, vidi pozitivno i na tome dograuje, on prepoznaje zakonito i primijenjuje ga.
289
290
Knjige u Univerzalnom æivotu Bog lijeËi Demonska dræava Deset zapovijedi Govor na Gori LijeËenje snagom pozitivnog miπljenja NekoÊ duhovno neuki Ëovjek Njegovo oko OËeve rijeËi i tebi Opasnosti od istoËnih uËielja Ovo je Moja rijeË A i W Samoistraæeno i doæivljeno Snaga molitve Tebi za razmiπljanje Unutarnja molitva Unutarnji put PMT 1 Unutarnji put - cjelokupno izdanje Unutarnji put - Stupanj REDA Velika kozmiËka uËenja Isusa iz Nazareta Æivi trenutak
291
u pripremi
u pripremi u pripremi
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna biblioteka, Zagreb UDK 232 . 3 VELIKA kozmiËka uËenja Isusa iz Nazareta Svojim apostolima i uËenicima koji su mogli shvatiti. Æivot ljudi istinski ispunjenih Bogom. / Objavljeno od Krista,...preko Boæje proroËice, Gabriele - Würzburg - Zagreb : Univerzalni æivot, 1997. - 292 str. ; 18 cm Prijevod djela: “Die großen kosmischen Lehren des Jesus von Nazareth an Seine Apostel und Jünger, die es fassen konnten. ISBN 953-6284-10-3 1. Gabriele - Würzburg 970430045
292