Eugen T Gendlin-Fokusiranje.pdf

 Naslov izvo iz vorn rnik ika: a: Eugene T. Gendlin FOCUSING Copyright © 1981 by Eugene T. Gendlin

All rights reserved.

 Dubo  Duboko ko poštu poštuje jem m ured uredni ničk čku u pom pomoć koju koju mi je u radu s ovom knjigom knj igom pružio Max Gunther. Gunther.

SADRŽAJ

 pr  prvi dio OTKRIVANJE

MUDROSTI

TIJELA

1. Unutarnj Unut arnjii čin 2. Promjena 3. Što to tijelo zna

17 26 54

drugi dio FOKUSIRANJE

4. 5. 6. 7. 8.

Priruč Pri ručnik nik fokusi fokusiran ranja ja Šest koraka kora ka fokusiranja i njihov nji hov smisao smisao Što nije fokusiranje fokusiranje Raščišć Rašč išćavan avanje je svog svogaa prostora prostora Što učiniti učini ti ako ne možet mož etee pronać pro naćii osjetiln osjetilnii dojam 9. Što učini uči niti ti ako ne može mo žete te izazvati pomak pomak treći

67 76 93 100 113 113 135

dio

LJUDI POMAŽU JEDNI DRUGIMA

10. Otkrivanje bogatsta bogatstava va u drugim drugim ljudima ljudima 11.. Priruč 11 Pri ručnik nik za slušan slu šanje je

147 153

četvrti

dio

FOKUSIRANJE

I

DRUŠTVO

12. Nove veze 13. Iskustvo Iskustvo mimo mimo preuze preuzeti tih h uloga

189 189 199 199

DODATAK

a. Filozofska bilješka  b. Saže Sa žeta takk istra is traži živan vanja ja i literatura litera tura

c. Fokusiranje: ukratko ukrat ko O autoru  

209 212

214 217

 prrvi  p

dio

OTKRIVANJE

MUDROS ROST TI TIJELA

1 Unutarnji čin

Proteklih petnaest godina na čikaškom sveučilištu i ne kim drugim mjestima grupa kolega i ja istražujemo sta novita pitanja koja većina psihoterapeuta ne voli po stavljati naglas. Zbog čega terapija češće ne doživljava uspjeh? Zbog čega tako rijetko uspijeva dovesti do stvar ne promjene u životima ljudi? Što čine pacijenti i tera  peuti u on onim im rijetk rij etkim im sluča sl učajev jevima ima kad usp uspije? ije? U čemu če mu  je  pogreška  većine terapija? Tragajući za odgovorima, proučavali smo mnoge oblike terapija, od klasičnih pristupa do sasvim novih. Analizirali smo doslovce tisuće razgovora između tera  peuta  peuta i pacij pacijen enat ataa zabilježenih na kase kaseta tam ma. Nizovi is is traživanja odveli su nas do nekoliko otkrića, od kojih se neki uvelike razlikuju od onoga što smo mi, kao i većina drugih profesionalnih terapeuta, očekivali. Ponajprije smo otkrili da se uspješnog pacijenta onoga kod kojeg se u psihološkim ispitivanjima i u st varnome životu pokazuje istinska i opipljiva promjena - može izdvojiti, iz zabilježenih terapeutskih razgovo ra, prilično jednostavno. Ono što ti rijetki pacijenti či ne tijekom terapije razlikuje se od onoga što čine dru gi pacijenti. Razliku je toliko jednostavno uočiti da smo, jednom kad smo je odredili, bili u stanju objasniti  je neisku nei skusn snim im mlad ml adim im studentima, studentima , a tada tada su i on onii bili bi li sposobni izdvojiti uspješne pacijente između sviju os talih. 17

U čemu je ta ključna razlika? Otkrili smo da nije riječ o tehnici terapeuta - čini se da razlike u metoda ma terapije imaju iznenađujuće malo značenja. Ta se razlika ne skriva ni u onome o čemu pacijent govori. Razlika je u načinu na koji govori. A to je tek vanjski  poka  pokaza zate telj lj stvarn stvarnee razlike: riječ je o onome što uspješni pa cijenti čine u svojoj nutrini. Svrha je ove knjige objasniti vam što ti pacijenti či ne te kako biste i vi to mogli činiti. Jer ta neuobičaje na vještina, taj unutarnji čin, nije korisna samo u ure du psihoterapeuta, nego ujedno predstavlja i način pri stupanja bilo kakvome problemu ili situaciji.  Na  N a k on o tkri tk rićć a , slje sl jede deći ćihh smo godin go dinaa toj vješ vj eštitini ni  po  p o d u č a v a l i m n o š t v o ljud lj udii koji ko ji n isu is u dola do lazi zilili na terap ter apiju iju.. Sada ada kad se se čini či ni da je svatko svatko može nauč na učit iti, i, isto tako tako že že lim da ova knjiga bude lako čitljiva svakoj osobi. Knji ga je pisana za profesionalne terapeute, ali ne isključi vo za njih. Stoga je pišem na jednostavan način, a ne tehničkim stilom mojih filozofskih i znanstvenih publi kacija. Vještina koju smo promatrali i definirali nije us mjerena samo na rješavanje problema. Onima koji je  pozna  poznaju ju ona pos postaj taje unutarnji izvor kojemu kojemu se mogu obraćati mnogo puta tijekom svakoga dana. Ja je kori stim upravo sada dok pišem ovu knjigu. fokusiranje. Vještina kojoj ću vas podučiti naziva se fokusiranje. Omogućit ću vam da otkrijete i promijenite ona  po  p o d r u č j a na koji ko jima ma je struja vaše va šega ga živo ži vota ta zastala, na kojemu je prigušena, ograničena i usporena. A to će vam omogućiti da se i vi sâmi promijenite - da život  proživljavate  proživ ljavate iz nekog nekog područja podr učja mnogo dubl dublje jeg g nego nego što su to vaše misli i osjećaji. Činjenica koja nas je u tim istraživanjima najviše uznemirivala bila je ta da se pacijente koji su u sebi mogli učiniti taj prijeko potreban čin moglo izdvojiti u 18

 prva  prva dva tera terapi pijs jsk ka razg razgovo ovora. ra. Otkri Ot krili li smo smo da od samo ga početka, analizirajući prvih nekoliko razgovora, mo žemo predvidjeti uspjeh ili neuspjeh terapije. A prema  briž  br ižljljiv ivim im stat st atis istitičk čkim im analiz ana lizam ama, a, vjerojatnost sluč sl učaj aj-nog pron pr onal alaže aženj njaa isto istoga ga otkrića manja anja je od tisuću tis uću pre ma jedan. Danas znamo kako drugima ljudima prenijeti fotesiranje. Dakle to otkriće ne znači da neki ljudi ne mogu naučiti ovu metodu. Ali ono je istodobno bilo i š o k a n t n o . Riječ Riječ je bila o tome tome da su se terapeuti terapeuti i paci paci  jent  je ntii upušt upu štal alii u podu poduhva hvatt koji je mog mogao ao traj trajat atii i više više od godinu dana, a zahtijevao je veliki napor. Bilo je tu uključeno mnogo nade, predanosti i novca, a mi smo već unaprijed znali da će doživjeti neuspjeh. To je otkriće značilo da psihoterapija, onakva kakvu terapeuti najčešće obavljaju s pacijentima, ne podu čava pacijente kako sudjelovati u psihoterapiji. Drugim riječima, pacijentima njihovo psihoterapijsko iskustvo ne pomaže da napreduju. Ako na bilo koji način od sa moga početka ne znaju kako trebaju pristupiti vlastitoj nutrini na neki osobit način, neće postići velike pro mjene, bez obzira na to što su oni sami ili njihovi tera  peut  pe utii činili čin ili,, koli ko likk o marlj ma rljivo ivo i l i k olik ol ikoo dugo. To se otkriće kosilo s mojim predviđanjima, pa i s mojim moji m čvrs čvrsti tim m vlastit vlast itim im osobnim uvjerenjem uvjerenjem.. Vjerovao sam da sam iskusio postepeno otvaranje i sve veću spo sobnost pacijenata da stupe u dodir s vlastitim osjećaji ma. Bio sam siguran da tijekom niza terapijskih razgo vora pacijenti nauče psihoterapijski raditi na sebi te da to u drugoj polovici terapije rade sve uspješnije. Imao sam brojna iskustva s pacijentim pacijentimaa koji koji su se na poč p očet etku ku doimali nesposobnima osjetiti vlastitu nutrinu, ali sam uz pomoć vlastitih terapeutskih vještina i uz pomoć  pacije  pacijento ntova va truda truda mnoge noge među međ u njim njima dove doveo o do uspje pje šnoga razrješenja problema.

Jedan od razloga zbog kojih je istraživanje toliko važno upravo je činjenica da vas može iznenaditi i ukazati vam na to kako su vaša subjektivna uvjerenja  pogr  po greš ešna na.. Ka Kadd bi istra is traživ živanj anjaa uvijek otkrival otkr ivalaa ono što št o smo očekivali da će otkriti, ne bi bilo mnogo smisla u istraživanju. Osvrnuvši se unatrag shvatio sam da sam razmi šljao samo o uspješnim pacijentima, a ne i o onom ve likom broju pacijenata s kojima sam doživio neuspjeh. Sada znamo kako i te ljude naučiti ovoj iznimno važ noj vještini. Istraživanje jasno i ponovljeno pokazuje da uspješ ni  pacijenti uistinu napreduju u ovoj važnoj vještini, ali isto tako pokazuje da su je oni do stanovitoga stup nja imali već od samoga početka. Drugi, oni koji su do živjeli neuspjeh, uopće nisu posjedovali tu vještinu i nisu je mogli postići samo putem psihoterapije. U to doba nismo znali kako bismo je njima mogli prenijeti. Većina terapeuta ne zna u čemu se sastoji taj važni unutarnji pristup, a kamoli kako bi mogli pomoći paci  jentim  jen timaa da ga n a u č e . Stoga Stoga sam se po poče čeoo pitati: pita ti: mož mo ž e li se to uopće naučiti? Prvi mi je poriv, koji se temeljio na psihoterapij skom školovanju, bio da kažem kako se ta vještina ne može naučiti. Naučili su me da povjerujem kako će sa mo jako naivan terapeut pacijentu riječima pokušati objasniti kako terapija djeluje. Osoba koja nije iskusila terapiju ne može je razumjeti izraženu riječima. Psiho terapija bi trebala biti umjetnost, tajna, a ne znanost.  Neke  Neke grup grupee tvrde tvrde da da su su razvile razvile pra prave ve znanstv znanstvene ene meto meto de, ali to je samo promidžbena poruka. Sveznajući psi hoterapeut koji je potpuno siguran u sebe postoji sa mo na filmu. Naravno, svaka terapeutska škola ima vlastite zamisli i metode, ali sve one znaju da se zbu njeno traže putovi ako njihova terapija ne uspijeva, što 20

se vrlo često događa. Stoga niti jedan ozbiljan psihote rapeut ne bi tvrdio kako je sposoban riječima prenije ti suštinu uspješnosti vlastite terapije i način na koji dovodi do promjena unutar osobe. Pretpostavlja se da  bi to paci pacijen jenta ta mogla nauči nau čiti ti isključivo tera terapi pija ja sama  po sebi. sebi. Ali naše je istraživanje pokazalo da se one koji već   ne znaju kako se radi terapija ne može tome unaprijed  ne nauči nau čiti ti.. Istraživanj Istr aživanjee je isto isto tako tako vrlo određ odr eđen eno o pok pokaz aza a lo u čemu se sastoji taj ključni unutarnji čin. Je li naiv no vjerovati da se taj čin može naučiti? Usprkos svojim sumnjama, odlučio sam provjeriti  bi  b i h li mogao moga o n e š t o u č init in itii da ljud lj udii n a u č e taj prijeko prij eko po treban unutarnji čin. Uz pomoć mnogih ljudi, postepe no sam sastavio određene upute za obavljanje onoga što su ti rijetki uspješni pacijenti, na neki način, već mali učiniti. Te smo upute iskušali na velikom broju ljudi, ispravljali smo ih i ponovno iskušavali tijekom niza godina. Sada su te upute postale vrlo određene i vrlo ih je lako nauč na učit iti. i. Istraživanje Istraži vanje provede provedeno no na neko liko mjesta pokazalo je da ljudi mogu uspješno naučiti kako se obavlja taj unutarnji čin (vidi dodatak). Budući da se taj ključni unutarnji čin može nauči ti, a uz to se ne mora učiti na terapiji, nitko ne mora  postat  postatii pac pacije ijent nt da bi ga nauč na učii o. Ta činjenica dovodi dovodi do do svojevrsne revolucije. Proces promjene više ne mora  biti u rukama rukama terapeuta terapeuta.. Ljudi ga mogu obavljati sami i  jedan  jedan s drugi drugim. m.  Naravno  Naravno da da oni on i jedni drugim drugimaa neće neć e pred predst stav avlj ljat atii te te rapeute, liječnike ili autoritete, ali onaj dio liječnika ko  ji se odnosi odnosi na autorite autoritett zapra zapravo vo nikada uopć u općee nije nije od govarao ljudskom procesu osobne promjene. Ljudski su probl pr oblemi emi po sâmoj svoj svojoj oj prir pr irodi odi takvi t akvi da mi sam sami mo žemo biti odgovorni za sebe. Nikakav autoritet ne mo že razriješiti naše probleme ni reći nam kako trebamo 21

živjeti. živjet i. Stog Stogaa moji kolege kolege i ja po p o d uča uč a vamo am o sve sve veći već i broj ljudi kako da pomognu sebi i drugima. Ova će vam knjiga omogućiti da iskusite i prepoz nate trenutak kad se u vama odvija stvarna promjena, a kada to nije sluč sl učaj. aj. Postoji Postoji izrazit tjeslesni osjećaj osjećaj pro pro  mjene, koji ćete uvijek prepoznavati kad ga prvi put iskusite. To nazivamo tjelenim pomakom. Kad ga lju di barem jednom osjete, više se neće bespomoćno go dinama pitati mijenjaju li se ili ne. Sada to mogu pro suditi sâmi. Nerijetko Nerijetko se događa dog ađa kad fokusira fokusiranje nje preno simo novoj grupi da neki ljudi iskuse tjelesni pomak koji predstavlja korak prema razrješenju problema o kojemu su s terapeutom godinama raspravljali bez ika kvih promjena. Zaprepašteni su. Zar im već i samo ne koliko minuta vježbanja ove metode može iskustveno omogućiti veću promjenu nego što su je doživjeli tije kom skupe psihoterapije? Ljudi još uvijek o terapeutu misle kao o autorite tu. Čak i ako pacijenti ne osjećaju nikakav napredak, misle da »liječnik« sigurno zna što se događa. Ako li  ječnik  ječ nik misli da bi i dalje lje trebali trebali dolaziti dolaziti na na terap terapiju iju,, nje nje govo govo mišljenje mišlje nje prih pr ihvać vaćaju aju kao nedvojben nedvojbeno. o. Misle Misl e da se »nešto sigurno događa«. Neka mi je osoba nedavno napisala u pismu:»Kad sam natjerao svoga terapeuta da mi objasni zbog čega se ništa ne mijenja, rekao je kako je sasvim u redu kroz cijeli život imati plaćenog  prijate  prijatelja lja.. Nikada Nikada mu se više nisam vratio, ali tek tek na kon četiri godine!« Kad se revolucija samopomoći u potpunosti ostva ri te kad je većina ljudi nauči nau či i zapo za počnu čnu jedni na dru ge primjenjivati ovu korisnu metodu, hoće li profesio nalna terapija uopće više biti potrebna? Mislim da će stručna pomoć uvijek biti potrebna. Ali morat će biti  bolja  bolja od onog onogaa što obični obi čni ljudi mogu učini uči niti ti kad nau če neke određene vještine.  vješti ne. Jer tad tadaa će nepogr nep ogreš ešiv ivo o zna zna ti odrediti odrediti je li im stručnja str učnjak k pom pomog ogao ao il i l i nije. 22

Čovjek mora iskušati stanovit broj terapeuta (ali svakoga kroz nekoliko terapija, a ne godinama!) kako  bi uspio usp io p r o n a ć i onoga onog a koji ko ji će mu uist ui stin inuu p o m o ć i . To ćete moći učiniti kad upoznate nepogrešivo tjelesno is kustvo promjene. Moj pristup terapiji, kao i pristup nekih od mojih kolega, temeljito je promijenila spoznaja o tome da je taj ključni unutarnji čin moguće naučiti. Kad mi se lju di obrate za pomoć više se s njima ne upuštam u bes konačne razgovore. Naravno da njihove osjećaje ne analiziram isključivo intelektualno - to nikada nisam ni činio. Ne puštam ih ni da vrište iste riječi i da u gru  pama  pama ra rade nep nepres restan tano o na na istim stvar stvarim ima, a, kao kao što se se do do gađa u nekima od novijih terapija. Mnogi ljudi mogu stupiti u dodir s vlastitim osjećajima - ali što tada uči niti? Svakako imaju »osjećaj«, ali se ti osjećaji ne mi  jenjaju  jenjaju..

Fokusiranje je korak koji slijedi nakon otkrivanja vlastitih osjećaja. Ono se odnosi na drukčiju vrstu unu tarnje pozornosti prema onome što se u početku osjeća kao kao nešto nešt o nejasno. Tada to nejasno dolazi u žarište i pu tem stanovitih unutarnjih koraka koje ću vam izložiti mijenja se na razini tijela. Drugo važno otkriće jest da je taj proces stvarne  prom  promje jene ne vrlo ugodan ugodan.. Učinkoviti Učin koviti rad na vlastitim vlastitim pro pro  blemima  blemima nije nije oblik muče mu čenj njaa sam samoga oga sebe. Proc roces pro mjene koji smo otkrili tijelu je prirodan, pa ga tijelo ta kvim i osjeća. Ključni korak odvija se   ispod   bolne razi ne, u osjetima tijela koji su na početku nejasni. Isku stvo kako nešto izranja s te razine osjeća se kao olak šanje i ponovno oživljavanje. S ovoga novog stajališta, tradicionalne metode ra da na sebi sagledavaju se kao metode koje su uglavnom usredotočene na bol. Ljudi ulaze u bolne osjećaje i ne  pres  presta tano no ih ponav ponavljaj ljaju, u, ne znajući kako kako bi iskoristili iskoristili

usmjerenje i snagu tijela koji su okrenuti životu i po svojoj naravi pozitivni. Na taj način ljudi ostaju onak vima kakvi su i   bili te  sebe  neprestano  povređuju. Je dno je od najvažnijih novih načela to što je proces pro mjene  ugodan.  Doima se kao udisanje svježega zraka nakon što ste dugo vremena proveli u zagušljivoj pro storiji. Onoga trenutka kad se više ne osjećate ugodno, zastat ćete i napraviti mali korak unatrag. Tu važnu vještinu nije jednostavno objasniti. Mnogim ljudima to uspijeva tek nakon stanovita iskustva. S druge strane, ona je mnogo jednostavnija od dugo godišnje borbe sa starim problemima, koja će se možda okončati s boljim razumijevanjem samoga sebe, ali bez ikakve promjene, koja će vas možda dovesti u dodir s osjećajima, ali neće biti sposobna navesti ih da se pro mijene, pokrenu i razriješe. Koliko god mi je u početku bilo teško prihvatiti tvrdnje iz istraživanja kako psihoterapijski posao, za  pravo,  pravo, ne obav obavlja lja tera terapij pija, a, rezultati rezultati istraživanj i straživanjaa nikada ne mogu povrijediti. Oni pokreću naprijed. Ako terapi  ja kakva sada postoj postojii ne obav obavlja lja svoj svoj posa posao, o, tada tada valja valja  promijeniti  promijeniti terapiju terapiju..  Naj  Najra rado dosn snija ija vije vijest st od sviju sviju je ta što ovaj proc proces es  promjene  promjene m o ž e m o ugraditi ugradi ti u cjelin cje linuu druš dr uštv tva, a, jer on v i  še ne spada samo u područje odnosa liječnika i paci  jenta - koji koj i mnogo mnogo košta, košta , a katkad katkad vrlo vrl o malo malo da daje zauz zauz vrat, Sada kad znamo da se unutarnji čin može naučiti,  podu  po dučav čavat at ćemo ć emo ne sam samo paci pacije jent ntee koji koj i dolaz dolazee na tera tera  piju,  pij u, nego i sve druge ljude. Otkr Ot kril ilii smo da ga m o ž e m o  podu  po dučč av avaa ti u ok okvi viru ru obrazovnog sustava, sustava, u crkv cr kven enim im grupama, u mjesnim centrima i u mnogim drugim ok ružjima. Svatko može koristiti unutarnji proces. Isto tako ljudima možemo pokazati sasvim osobite načine na koje će takvim postupkom pomoći jedni drugima. Prije nego što počnem objašnjavati što je to »unu tarnji« čin, želim vas nešto zamoliti. Na neko vrijeme 24

odložite na stranu sve što znate o psihoterapiji ili unu tarnjim procesima. Namjeravam vam pokazati nešto što se razlikuje od onoga uobičajenog »stupanja u do dir s vlastitim osjećajima«. Nije riječ ni o bezsadržajnom spokojstvu meditacije. Bez obzira jeste li psihote rapeut, pacijent ili inteligentan laik, unutarnji vam je čin vjerojatno sasvim nepoznat. Unutarnja oprema ko  ja vam je potre potrebn bnaa da bist bistee mogli obaviti obaviti spom spomenuti enuti čin nalazi se u svakome ljudskom biću, ali je većina ljudi ne koristi. Čini se da je mali broj ljudi povreme no intuitivno koristi, ali najvjerojatnije nikada niste  promišlj  pro mišljeno eno pokrenul pokre nulii taj proc proces es,, kao kao što nikada nikada nist nistee  bili  bi li svje svjesn snii da takva takva mogu mo gućn ćnos ostt postoji. postoji. O tome tome se tek nedavno počelo raspravljati u stručnoj literaturi.  Ne  N e k i ljud lj udii unut un utar arnj njii proces n a u č e p rili ri ličn čnoo brzo, dok je drugima potrebno nekoliko tjedana ili mjeseci strpljivoga unutarnjeg osluškivanja i vježbanja.

25

2

Promjena

Proces kojemu ću vas naučiti u ovoj knjizi, taj unutar nji čin, čin, savršeno savrš eno je priroda prirodan. n. Al A l i buduć bud ućii da naš jezik jezik ne sadrži riječi kojima bih ga opisao, morao sam ih izmi sliti. Proces sam nazvao fokusiranjem. U tome procesu vi dolazite u dodir s osobitom vrstom unutarnje svjesno sti tijela. Tu svjesnost nazivam osjetilni dojam. Osjetilni dojam najčešće nije jednostavno prisutan, on se mora  oblikovati.  Morate znati kako ćete mu do  pustiti da se oblikuje, oblikuje, obrativši obrat ivši pažnju paž nju na nutri nut rinu nu svo svo ga tijela. Kad se pojavi, u početku je  nejasan i maglo vit. Uz pomoć stanovitih postupaka možete ga dovesti u žarište, a ujedno i promijeniti. Osjetilni je dojam tje lesni osj ećaj stanovitoga problema ili situacije. Osjetilni dojam nije emocija. Emocije prepoznaje mo. Znamo kad smo bijesni, tužni ili zadovoljni. Osje tilni je dojam nešto što u početku ne prepoznajete neod ne odrr eđen eđ en je i mutan. mutan. Osjećate da je smislen, smislen, ali ga ne  poz  poznaje najete te.. To je tjelesn tjelesnii osjet značenja znače nja.. Kad se nauči nau čite te usredotočivati, otkrit ćete da tijelo koje otkriva svoj vlastiti put pruža i vlastite odgovore na mnoge proble me. Taj proces izaziva promjenu. U fokusiranju terapeut nije prijeko potreban. Vi sa mi, ili u suradnji s prijateljem koji zna kako i kada tre  ba šutjeti, možete može te postići rezult rezultat atee fokusi fokusiran ranja. ja. 26

 Najvažnije  Najvažnije pravilo kojeg ojegaa se treb trebaa pridržavati prid ržavati,, za terapeuta ili prijatelja, koji pomaže nekome pri fokusiranju jest da se ne miješa u sam proces. Većina terape uta rado vjeruje kako rezultate izazivaju upravo oni, a ne proces koji se odvija u pacijentu. Terapeuti mnogo toga mogu pružiti i stoga misle da je to i sasvim dovolj no. Uvijek Uvij ek se javlja snaž sn ažan an izazov izazov da pokušaj poku šaju u raščlani ti ono što pacijent govori, da nagađaju o naravi stano vitoga problema, da drže predavanja ili pokušavaju  preurediti situa situacij ciju u u kojoj ojoj se paci pacije jent nt nalazi. Ali samo samo vaše vaše tijelo zna koji koj i su vaši problemi proble mi i gdje se kriju nevolje. Da sam ja vaš osobni terapeut, odupi rao bih se snažnome izazovu da nešto ustvrdim - kao da o vašim problemima znam mnogo više nego vi sa mi. Ali ne bih ni vama dopustio da govorite. Naučio  bih  bi h vas vas kako se uspješno uspj ešno fokusira fokusirati, ti, a onda onda bih vam  pravio  pravio društ dru štvo vo dok dok vi to činit čin ite. e. Još bih bi h neke neke stva stvari ri ura dio, a o njima ću vam govoriti kasnije. Sada mi dopustite da iznesem nekoliko primjera o iskustvima nekih ljudi s fokusiranjem. Poslije ću vam brižljivo objasniti svaki od šest kora ka od kojih se sastoji fokusiranje. Kad ih uspješno pro đete u tijelu dolazi do tjelesne promjene, do tjelesno ga pomaka. Tada će vam problem djelovati drukčije. U sljedećim vas primjerima još neću podučavati koraci ma fokusiranja. Samo ću vam prikazati do kakvih pro mjena može doći sa svakim tjelesnim pomakom. Obratite pažnju na to da se priroda problema mi  jenja  jenja sa svakim pomakom pomakom.. Ne stup stupite ite li u dodir dodir s dub dub ljom tjelesnom razinom, koja na početku uvijek djelu  je neja nejasn sno, o, ostali ostali bist bistee zagla zaglavlje vljeni ni u mislima mislima i osjeć osjećaji aji ma o problemu kakav se on doima na početku.

MLAD ML ADA A ŽENA KOJA KOJA JE JE VJEROVALA VJERO VALA DA ĆE JOJ SMRT DONIJE DONIJETI TI SPOKOJS SPOKOJSTVO TVO

Fay mi je telefonirala sredinom poslijepodneva. Cijelo  je jutro hodala hodala gradsk gradskim im ulicama ulicama razmišljajući o samo samo ubojstvu. »Život je previše težak«, rekla je, uistinu os  jećajući da je došla do krajnjih krajnjih granic granicaa iscrpl iscrpljen jenost ostii i očajanja. »Kakva korist od takvoga života? Kamo će me odvesti?« I prije sam razgovarao s Fay, tako da sam donekle  bio upoz upozna natt s njezinim životo živ otom. m. Bila je privlačn priv lačnaa žena od otprilike dvadeset osam godina. Nekoliko godina  prij  prijee tog toga prekinula pr ekinula je vezu s mušk mu škar arce cem m koj kojeg egaa je ja ko voljela - nazvat ću ga Ted. Ni prije ni poslije niko ga nije voljela. Otkad je Ted otišao, vrijeme je provodi la s mnoštvom muškaraca, u potrazi za nekim drugim Tedom Te dom.. Al A l i nije nije ga usp uspjel jelaa prona pro naći ći.. »Što je to tako loše?« upitao sam je. »Umirite se na trenutak kako biste vidjeli što je to toliko loše.« Brže nego što mi se svidjelo, ali ipak nakon nekog kratkog razdoblja tišine Fay je odgovorila: »Nisam do  bila  bi la m j ese es e č n icu ic u . Plaš Pl ašim im se da sam t r u d n a . « Posljednji put kad smo razgovarali ispričala mi je da se sastaje s muškarcem koga je smatrala dosadnim, ukočenim i bezosjećajnim, kojega nije zanimala ona kao osoba nego samo kao seksualni partner. S tim je muškar mušk arcem cem provel provelaa vikend. »Toliko mi nedostaje Ted!« plakala je preko telefo na. »A sada sada mi kasni mjesečni mjese čnica. ca. Što ću učin uč init itii ako sam sam ostala trudna? O Bože, što će se dogoditi sa mnom?« Osjetio sam da su ponovno prevladali njezini uz nemireni osjećaji. Bilo joj je teško ostati smirenom, s  pažnjom  pažn jom usmjere usmjerenom nom prema prema unutra, kao kao što to zahti  jeva fokus fokusira iranj nje. e. Bila je opsj opsjed ednu nuta ta bolnim bolni m emocij emocijam ama, a, umjesto da pokuša pronaći ono mjesto u nutrini, odno sno osjetilni dojam. 28

Zamolio sam je da počne s onim što nazivam pr vim korakom fokusiranja. To je kad privremeno gdgurnete probleme na stranu, složite ih na hrpu, odmaknete se korak unatrag i promatrate ih. Na neki način to nalikuje ulasku u prostoriju toliko pretrpanu namje štajem, kartonskim kutijama i starudijom da nemate gdje sjesti. Tada morate odgurnuti te stvari kako biste raščistili malo prostora u jednome uglu. Naravno, ni ste ispraznili prostoriju. Sve ono što vam je i prije sme talo, problemi, i dalje su ondje. Ali sada barem postoji  jedno čisto mjes jesto na kojemu kojemu možet mož etee staj stajat ati. i. »Sada samo napravite korak unatrag, uzmite jed nu po jednu lošu stvar i stavljajte je na hrpu. Jednu po  jednu.  jedn u. Pokušajte Pokušajt e vidjeti što je to zbog bog čega se osjećate loše.« Raščistila je prostor. Otkrila je da promatra dva ve lika li ka problema: problema: jedan jeda n je bio taj taj što što je željela željela da joj joj se Te Ted vrati, a drugi bijaše bijaše stra strah h od moguće mogu će trud tr udno noće će.. »Koji je problem teži?« upitao sam je. »Najviše me boli to što Ted nije sa mnom«, rekla  je, ponovo zaplakavši zapla kavši.. »Ta osam osamljenost ljenost... ... Nemam Nemam ni ni koga kome bih se obratila... Nema ničega.« Započinjao je još jedan uznemirujući, samorazorni, osjećajni napadaj pa sam je prekinuo. (Kad se nau čite fokusirati prekidat ćete sami sebe na uvelike sličan način.) »Zašto se ne biste spustili unutra«, rekao sam, »kako biste mogli vidjeti što je najgore od svega? Samo neko vrijeme ostanite mirni. Pronađite nejasan tjelesni osjet svega toga zajedno.« Znala je što treba učiniti. I prije je radila fokusiranje. Ako upitate zbog čega sam joj onda ja uopće bio  potreban  potreban - zašto nije nije jednostav jednostavno no sjela jela i počela sama raditi fokusiranje - odgovor je vrlo jednostavan: lakše  je kad je prisutna i druga druga osob osoba, a, čak i ako ako je ta drug drugaa osoba samo prijateljski glas preko telefona. To osobito 29

vrijedi ako ste se, kao što je bio slučaj s Fay, našli zaro  bljeni u zam zamci ci emoc emocija ija iz kojih koji h se se, kako vam se se čini, ne možete osloboditi. Dogodi li se takvo što, nerijetko vam je dovoljno da vam nečiji prijateljski glas kaže: »Dobro je.. Sada samo sjedni i neko vrijeme budi mi ran...«. Prijatelj može prekinuti nalet emocija ako sa mi to ne možete učiniti. Osluškivao sam tišinu s druge strane telefonske li nije, dok je Fay prolazila kroz drugi korak fokusiranja. Dolazila je u doticaj sa svim onim osjećajima koji su  pratili činjenicu da Ted Tedaa nem nemaa pokr pokraaj nje. nje. Kod vrlo v rlo is kusnih praktikanata, kakva je bila i Fay, ti se koraci stapaju jedan u drugi i postaju jedan jedini korak, upravo kao što vješt igrač golfa ili skakač s motkom mnoštvo odvojenih tjelesnih pokreta stapa u jedan glatki pokret. Pronašavši osjetilni dojam, osjetila je njegovu kvalitetu te pronašla »ključnu riječ« - a to je riječ koja savršeno odgovara onome što se događa. (Treći korak.) Konačno je usporedila riječi i osjećaj, otkrivši da odgovaraju jedni drugima. »Zapravo se sve vrti oko bijesa ili nečega takvog«, rekla je. »Ne znam... kao da sam bijesna... na... Zbog čega bih bila bijesna?« Tražila je intelektualnu analizu i od sebe i od me ne. Nisam joj je pružio. Fokusiranje izbjegava analizu. Isto sam joj tako pokušao pomoći da se ni sama ne upusti u analiziranje. Rekao sam: »Vratite se do osjetilnog dojma i zapitajte ga što je taj bijes.« Postavljanje pitanja peti je korak fokusiranja. Iz ravno je zapitala osjetilni dojam o čemu je riječ u to me bijesu. Čuo sam njezin uzdah kad je to učinila. Znao sam da se iznutra nešto pomaknulo. Za onoga tko radi fo kusiranje pomak je određeni tjelesni osjećaj nekakve  prom  promjene jene i l i unutarn unutarnjega jega pokreta, pokreta, kao kao da se nešt ne što o na  peto  peto opustilo. 30

 Nakon još jednog jednogaa razdo razdobl blja ja tišine ti šine je rekla: »Bije ije sna sam na sebe. O tome je riječ. Zbog toga što sam spavala s tolikim muškarcima koje nisam voljela, pre ma kojima kojima ništa niš ta nisam ni sam osjećala.« osjećala.« Anali Ana liza za joj ne bi pru žila takav odgovor. Umjesto da je o tome razmišljala, odgovor je izronio iz osjetilnoga dojma. Ponovno smo prošli korake fokusiranja, čekajući  još jedan pomak pomak prema prema razrješavanju problem problema. Po Po mak je kad se osjetilni dojam promijeni, makar i samo malo.  Nakon još jedn jednoga oga raz razdo dobl blja ja tišine ti šine i još jedn jednog og ko raka raka rekla rekla je: »Dio toga jest da sam bijesna na sebe sebe zbog toga što sam spavala spavala s Ralph Ral phom, om, što što sam se možda možda dovela u nevolju - možda i pobačaj. Mislim da sam po kvarena zbog toga što spavam s muškarcem do kojega mi nije stalo.« Još jedan duboki udah. Katkad će se učiniti da je pomak razjasnio ono što se pojavilo kao rezultat prethodnoga pomaka ili će ga tek objasniti. To se upravo sada dogodilo, kad je shvati la da se smatra pokvarenom - a ta je spoznaja rezultat  prethodne  prethodne.. A l i je sljedeći sljedeći korak promijeni promijenio o cijeli cijeli pret pret hodni niz. U fokusiranju čovjek mora prihvaćati ono što dola d olazi. zi. Često se događ do gađaa da ono što tijelo smatr smatraa slje slje dećim ne bismo logično očekivali da će i biti sljedeće. U fokusiranju se to često događa. Ono je nepredvidlji vo i čarobno. Rekla je: »Javila se neka vrsta teške obeshrabrenosti«. Nakon nekog vremena taj se osjećaj teške obeshrabrenosti otvorio i izronile su potankosti. »To se od nosi na sve one muškarce do kojih mi nije stalo. Prema njima ne osjećam nikakvu seksualnu privlačnost.«  Neko  Neko vrije vrijem me nije nije govorila. govorila. Čuo sam sam kako kako je za za se se  be p r o š a p t a l a riječ rij eč » o b e s h r a b r e n a « , kao ka o da je isk is k u šava ša va.. Očigledno ta riječ nije sasvim odgovarala osjećaju, jer se doimalo kao da je njome nezadovoljna. Ponovno je 31

 provjerila osjećaj kako bi vidjela h o ć e li iz njeg njegaa izro iz ro niti prikladnija riječ. Pokušavala je pronaći riječ koja bi odgovarala osobnom tjelesnom osjetu. To je Fayino iskustvo uobičajeno pri fokusiranju. Kad promjena započinje djeluje neobično i tajanstve no nepotpuna. Daje vam poticaj za pomak, ali vi zna te (vaše tijelo zna) da je moguć još potpuniji pomak. Ostajete usklađeni s tjelesnim osjetom i čekate da se ta kav pomak dogodi. Iznenada Iznenada je rekla: »Iscrpljena!« Olakša Ola kšanje nje se jasno čulo čul o u njezinu glasu. Dogodio Dogodio se potpuni potp uni pomak. »O tome je riječ - iscrpljena sam. Osjećam kao da ću osta tak života provesti idući od jednog dosadnog muškar ca do drugoga, nikada ništa ne osjećajući prema njima, ali isto tako nikada ne dopuštajući sebi da prestanem  poku  po kuša šava vati ti.. Vidi Vi dim m sv svee te m u š k a r c e ispred sebe sebe,, sva ta  bezi  be zizra zraža žajn jnaa lica, lic a, redovi red ovi i redovi redo vi m uš uška karr a ca odav odavde de do kraja moga života. Osuđena sam na to da seksualno ni šta ne osjećam i to je to.« Čekao sam da vidim hoće li još nešto reći. Očigled no je osjećala da je ovo fokusiranje postiglo ono što joj  je u tome tome trenutku trenut ku bilo bil o potrebno, potrebno, jer je iznenad iznenadaa rek rek la: »Sada se osjećam bolje. Kakvog li sam se samo tere ta oslobodila!« Oslobodila? Razumnome bi se promatraču učinilo da se ničega nije oslobodila. Problemi koji su postojali kad me nazvala, problemi koji su je natjerali u blizinu smrti i dalje su postojali. Što je zapravo postigla fokusiranjem?  Prom  Promije ijeni nila la se iznut iznutra ra.. Činilo se da je riječ o osamljenosti. S prvim poma kom pokazalo se da je bijesna na sebe, a sa sljedećim da se smatra pokvarenom. Tada se pojavilo teško obes hrabrenje. S osjećajem tjelesnog oslobađanja pokazalo se da je riječ o uvjerenju kako više nikada neće imati 32

seksualnih osjećaja. U trenutku dok je osjećala taj pos ljednji pomak on se u njezinu tijelu promijenio. U takvome trenutku čovjek još ne može znati kak ve su se sve promjene dogodile. Kasnije će biti potreb no mnogo više ciklusa fokusiranja. Ali promjena se od vija u tjelesnom pomaku. Do nekih promjena dolazi čak i u pukom tjelesnom osjećaju olakšanja, kad se du  boko u nutri nut rini ni tijel tijelaa osje osjeti ti i dota dotakn knee problem. problem. Kad me je nazvala telefonom, loši su joj se osjećaji širili cijelim cijeli m tijelom. Cijelo ju je tijelo tijelo boljelo. Al A l i sad sada  je pro p ronaš našla la točn to čno o mjes jesto na kojemu kojemu se problem nalazi nalazi i problem se promijenio. U ostalom dijelu njezina tije la nestalo je boli. Fokusiranje joj je pomoglo u razdoblju očajanja. Sljedećih mjeseci nastavila je s fokusiranjem i unutar njim promjenama. Konačno se njezin seksualni život, kao i neki drugi bolni vidovi života, poboljšao. Tada je već fokusiranje postalo dio njezina života. Nije više bi lo samo terapeutsko sredstvo koje se koristi u kriznim razdobljima, nego je postalo nešto što se koristi svako ga dana, utješan i poznat dio svakodnevnoga postoja nja. MUŠKARAC KOJI JE OSJEĆAO DA NIJ NIJE E DOVO DOVOLJ LJNO NO DOBAR

Fred, kako ću ga nazvati, u želucu je gotovo uvijek os  jećao  je ćao čvor, čvor, nape napeto tost st koja koja nikada nije nije potpuno potpuno pres presta ta  jala. Čvor u želucu povremeno se pogoršavao. Osobito ga je jako osjećao onoga dana kad se prvi put uspješno fokusirao. Taj je dan za Freda započeo vrlo loše. Sukobio se sa šefom. Fred je bio zanimljiv muškarac koji je radio u pro izvodnoj tvrtki na prodajnom odjelu. Tvrtka više nije 33

radila onako dobro kao u prethodnom razdoblju. Fred  je vjero vjerova vao o da bi proda prodaju ju mog mogao ao poboljšati preus preustroj trojem em  prod  prodaj ajne ne politike, pa je sast sastav avio io i detal detalja jan n plan. Zbog bog toga je osjećao da je njegov posao kreativniji. Plan je obuhvaćao prilično temeljitu promjenu u općenitim  prodajnim  prodajnim načeli nače lima ma tvrtke, a upravo je ta pred pr edlo lože žena na  prom  promjena jena izazvala izazvala suko sukob b izmeđ iz među u Freda i njeg njegov ovaa šefa. šefa. Emocionalne posljedice toga sukoba spustile su se u Fredov želud žel udac ac i ondj ondjee ostal ostalee cijeloga cijeloga dana. Te veče ve čeri ri,, nakon posla posla,, poku po kuša šao o je sa svim onim oni m poznatim pristu  pima koji zapra zapravo vo uop u opće će ne uspij uspijev evaj aju. u. Pokušao si je očitati bukvicu: »Saberi se! Dopuštaš da te uznemiruju tako sitne stvari. Uzdigni se iznad to ga. ga. Ostani smiren!« smire n!«  Nakon tog toga preda predava vanj nja, a, Fredov Fredov je žel želuda udacc i dalje lje  bio svezan svezan u čvor. Pokušao Pokuš ao je ponovno proživjeti proži vjeti sukob sukob razmišljajući razmišljajući o njemu: »Kad je on rekao ono, trebao sam reći ovo«.  Naravno,  Naravno, to je sam samo poveća pov ećalo lo emocionalnu nape napetos tost. t. Iskušao je i varku: pokušao se pretvarati da pro  blem ne posto postoji. ji. »Zapravo se ništa ni šta nije nije dogodi do godilo«, lo«, re kao je samome sebi. sebi. »Šef »Šef je i daleko daleko prije ovoga danas danas znao moje stajalište, a ja sam znao njegovo. Ovaj sukob ništa nije promijenio. Samo smo otvorili karte, a zbog toga bih se trebao osjećati bolje, a ne lošije. Naravno! I osjećam se  dobrol« Ali želudac u to nije povjerovao. I dalje je bio sve zan u čvor. Fred je pokušao analizirati situaciju. »Njegova su shvaćan shvaćanja ja već zast zastar arje jela, la, ovisan je o starom nač na č inu obav obav ljanja posla i boji se promjene. To mu je mana. Moj je nedostatak da se zapravo plašim starijih autoritativnih muškaraca...«  Ni nakon tog toga pristupa pristupa žel želuda udacc mu se nije opus opus tio. Analiza Anali za osobnih osobnih problem problema mogl moglaa bi biti bit i točna to čna.. Al Al i 34

uvelike se razlikuje od pristupa koji se spušta duboko unutra i u kojemu se izravno osjeća što se.događa. Kad su svi Fredovi pokušaji poboljšavanja raspolo ženja doživjeli neuspjeh, otišao je do bara i popio ne koliko pića. Ali od toga se osjećao tek neznatno bolje. I dalje je u želucu osjećao onaj isti čvor, samo što je bol  bio donekle donekle zam zamaglje agljen n zbog zbog alkohola. alkohol a. Kasnije te noći, kad je prošlo djelovanje alkohola,  pokuša  pok ušao o je napraviti napraviti foku fokusi sira ranj nje. e. Tu je metodu etodu nauči nau čio o od mene nekoliko tjedana prije toga, ali je do tada nije uspijevao dobro napraviti. Te je noći sjeo na rub kreve ta i otkrio da to može učiniti. Evo što mi je ispričao: »Prekinuo sam unutarnji tok misli, isključio (ili ba rem prigušio) sva predavanja i pokušaje da intelek tualno objasnim što mi se događa, kao i sve druge glasove koji su odjekivali u mojoj glavi. Spustio sam  po  pozornost pr prema unutra, ne samo do današnjega sukoba sa šefom, nego sam pokušao pronaći osjećaj sviju onih stotinu potankosti koje okružuju taj su kob, sve svoje brige u pogledu posla i budućnosti te onoga što ću učiniti sa svojim životom.« Taj je opsežan, nejasan osjećaj ono što nazivam osjeti osjetilni lnim m dojmom. dojmom . Tada Tada je potra po traži žioo sušt su štin inuu osje osjetitilno lnogg dojma. Osjetio je nejasnu nelagodu. »Zapitao sam se što je najgore u tome. Gdje me najviše boli. Pokušao sam shvatiti kvalitetu toga osje ćaja. Bio je toliko neobičan da ga nisam mogao nave sti da 'progovori'. Bio je to osjećaj nečega što nije na svome mjestu, nekakva vrsta osjećaja koji bi vas mo gao obuzeti kad biste pogledali sliku koja ukoso visi na zidu ili knjigu postavljenu naopako na polici s knjiga ma - osjećaj da nešto nije sasvim kako treba biti.

Čekao sam da se pojave riječi. Pojavile su se rije či »izvan nečega« i »odbačen«, ali kad sam provjerio odgovaraju li osjećaju, otkrio sam da mu zapravo nisu sasvim odgovarale. Bile su vrlo blizu, imao sam osjećaj da mi je neka riječ na vrhu jezika, kao osjećaj koji mi se javlja javlja kad gledam kviz kv iz i  znam da znam odgovor, ali ga ne mogu izgovoriti.  Nikada  Nikada prije prije s foku fokusira siranje njem m nisam stig stigao ao tako tako dale dale ko. Nikada nisam imao taj osjećaj bez znanja - taj osje tilu i dojam o kojemu neprestano pričate. Ovoga sam  puta znao znao da ga imam. Tada sam otkrio tu riječ. Bila je to riječ neprikladan! To je bila moja riječ. I osjetio sam kako se onaj čvor, ono napeto mjesto u meni opušta. Istoga sam tre nutka to shvatio.« Fredu nije bilo bil o potrebno da napravi napr avi poseban poseban korak  pos  postav tavljanj ljanja a pita pitanj nja a. Tjelesni  Tjelesni pom pomak ak i otpuš otp ušta tanj njee pojavi li su se istodobno kad i ta riječ.  Nepriklada  Neprikladan: n: to je je bila ta riječ riječ - kako kako ju ju je tijel tijelo o os  jetilo  jetil o - koja koja je opisivala opisivala sve njeg njegov ovee postupk postupkee na po slu: njegove razrađene planove za preustroj prodaje, njegove njegove sukobe sa šefom, šefom, sve. Sve je to bilo neprikladno, jer taj posao nije bio posao koji je Fred u svome ži votu uistinu želio raditi. Dugo je vremena vjerovao kako je odavno napu stio sve sve svo svoje je mlade mla den n ačke ač ke snove, snove, vjerovao vjerovao je kako ih je »prerastao« i u zrelosti postao praktičan. Ali sada, u to me tjelesnom pomaku, u tome osjećaju otpuštanja unutarnjega čvora, znao je da se uz tu riječ »neprikladan« dan « pojavilo pojavilo još jo š neš n eštt o. Sve je to saz sazna nao o u jednom jedno m je dinom naletu. Evo što š to je shvatio:

»Zbog plana o preustroju uznemirio sam se stoga što sam se nada nadao o da će taj plan poboljš poboljšati ati moj moj život. život. 36

 Na  Naravno, zbog tog toga sam sam se se glu glup po ponašao. ponašao. Mom Momee  je  je živo životu tu potr potreebno nešto mn mnogo veće veće od toga pla pla na. To tada nisam znao i zbog toga sam na poslu bio vrlo naporna osoba. Kao da sam reagirao sa svom tom golemom osjećajnom snagom koja nije pripa dala tome poslovnom planu. Snaga mojih osjećaja  bila  bila je nep nepri rik klad ladna u od odnosu na na ta taj plan, plan, pa sa sam se se stoga na poslu neprikladno ponašao.  Na  Naravno, na neki neki sa sam način način znao da mi mi je je do toga plana stalo zbog toga što bih, kad bi se on ost vario, mogao osjećati da radim nekakav stvaralački rad. Ali nisam znao kako sam dopustio da taj plan  po  postane cij cijel elii mo moj živ život, ot, ona onaj dio dio život ivotaa koj kojii nik nikaako nisam uspijevao ostvariti. Nije čudno što nisam mogao ogao ostat ostatii hladno hladnokrv krvan. an.« « Fred nije znao što je sve uložio u taj plan, ali je nje govo tijelo to znalo. Jedino ga je trebao »zapitati«. Do takvoga rješenja Fred nikada ne bi mogao stići analiziranjem, djelomično i zbog toga što je mislio da već zna odgovore. Da je netko od njega zatražio da raz misli o tome, mogao bi odgovoriti kako bi mu taj plan  pomog  pomogao ao da bude bude stvaralač stvar alački ki usm usmjere jerena na oso osoba kakva kakva  je želio bit b iti. i. Taj bi ga jednostav jednostavan an i istinit odgovo odgovorr spri  ječio  ječ io da stupi u izravan dodir sa stvarnim nači nač i nom no m na koji se problem očitovao u njegovu tijelu. Isto tako, Fred do rješenja ne bi mogao doći analitičkim putem zbog toga što mu je um bio previše zaokupljen misli ma o potankostima i o ljudima na poslu. Fredova se priča o fokusiranju odnosi samo na tu noć kad je popustila napetost u njegovu želucu. Prijeko  je potrebno potrebno primijetiti, primijetiti, kao kao i u Fayinom Fayinom slučaju, slučaju, da Fred Fred  još  jo š uvije uvijek k u prakt pra ktič ično nome me smislu smislu nije nije razrije razriješio šio sv svoj pro  blem.  ble m. A l i sada ada će biti bit i objektivan objektivan na tome tome neželj neže ljeno enom m  poslu, bit će opuš op uštt en u pogled pogledu u plana plana o preus preustroj troju. u. Svakako će nastaviti zastupati svoj plan jer je uistinu 37

dobar, ali bit će u stanju saslušati primjedbe drugih lju di i smireno će združiti svoje ideje s njihovima. Takav je stav odmah doveo do smanjivanja nape tosti na poslu. Tjelesni je pomak izazvao i neke druge  prom  promjene. jene. Nešto se u njemu njemu oslobodilo oslobodilo kad je riječ o mijenjanju vlastitoga života. Evo kako to Fred opisuje: »Shvatio sam da me taj posao nikada ne bi mogao zadov zadovoljiti oljiti čak ni kad kad bi moj plan bio prih pr ihvać vaćen, en, ali osjećao sam se bolje. Nakon takvoga uvida trebao sam se osjećati obeshrabreno. Svakako ne mogu tek tako promijeniti način života. Nije da o tome već i prije nisam razmišljao. Ali na neki se način opustio i onaj dio mene kojemu je potrebno nešto drugo. Bilo je to cijelo vrijeme u meni, neka glad za životom. Nju više ne moram ograničavati uskim okvirima. Ne znam znam zašto, ali u meni posto postoji ji nešto nešto,, neko sitno uzbuđenje koje mi govori: promijenit ćemo se! A ja još ne znam kako. Kad bih bio isključivo objektivan, osjećao bih se sasvim obes hrabreno. «  Naravn  Naravno, o, za promjenu promjenu života potrebni su i neki  prakt  pr aktič ični ni koraci, ne sam samo fokus fokusira iranj nje. e. A morao morao je još j oš neko vrijeme raditi fokusiranje kako bi se suočio sa strahovima i drugim unutarnjim preprekama, baš kao što je morao poduzeti i neke vanjske korake. Fred u  poče  po četku tku nije nije znao znao kakve kakve će unutarn unutarnje je i vanj vanjsk skee pro mjene morati učiniti. Ali od te noći pred njim se otvo rio potpuno novi no vi život ži vot.. Kao Ka o što št o se pokazalo, pokazalo, bio bi o je spo spo soban upustiti se u ostvarenje svojih novih interesa a da nije morao potražiti drugi posao. Ali to je Fredov daljnji razvoj. Možda bi neka dru ga osoba promijenila posao. Netko treći mogao bi prona ći olakšanje jednostavno u tome što mu više nije potre  bno da da se plan o preu preustr stroju oju odv odvija ija točn to čno o onako onako kako kako ga 38

 je zam zamislio. islio. Fokusi Fokusiran ranje je najčešće najčešće vodi čovjek čovjekaa u du dublje blje razine, ali katkad su one usklađene i nije im potrebna nikakva druga promjena. U Fredovu slučaju otvorio se novi životni smjer. Da su ga prije fokusiranja upitali da opiše svoj po sao, mogao je odgovoriti: »Taj očajnički važan posao koji koji mi mi u želu že lucu cu stvara čvor« čvo r«.. Sada Sada bi ga moga mogao o nazva ti poslom u kojemu sudjeluje tek mali dio njegove oso  bnosti.  bnosti. Isti posao. Isti čovjek, ali čovjek s potpuno novim stavom prema ciljevima u životu, a ponajviše s potpu no novim stavom prema poslu. DJEVOJKA KOJA SE PLAŠILA KOLEDŽA

Kad sam prvi put susreo Evelyn, došla je u Chicago na sastanak grupe ljudi pod nazivom Promjene, u kojoj su svi bili dobrodošli. Ta se grupa bavi fokusiranjem. Slu šaju jedni druge i pomažu jedni drugima na različite načine. Evelyn u svome životu nije osjećala postojanje bi lo kakve svrhe i nije imala nikakvih ciljeva. Ništa je ni  je zanimalo. zanimalo. Radila Radila je je pos posao sa sa skraće skr aćeni nim m radnim radnim vre vre menom, ali nije imala pojma kakav bi joj posao odgovarao. Osjećala se seksualno iskorištenom, kao da u od nosima koje je imala nije doživljavala stvarno seksual no zadovoljstvo. Bila je debela, oči su joj bile bez sjaja i bila je tužna. Isto je tako bila i iznimno tiha.  Neki od ljudi čij čija sam sam izvj izvješć ešćaa o fokusir fokusiran anju ju nav naveo eo i s kojima sam radio tu metodu u početku se mogu doi mati kao beznadni slučajevi. Ali fokusiranje se odvija u  nutrini  osobe. Ondje se otkriva bogatstvo. Fokusira nje će vam pokazati to bogatstvo i. u vama i u drugim ljudima. Jednom kad ga postanete svjesni, više vam se 39

nijedna osoba neće činiti beznadnom. Zapravo, nitko se više neće doimati kao stanovit tip osobe, jer to su sve samo površne i privremene ljudske osobine. To mi neprestano dokazuju ljudi koji dolaze na sa stanke grupe Promjene. Netko tko mi se u počet poč etku ku učini uči ni kao da pripada određenoj kategoriji ljudi - i da je uni šten, beznadan, ravnodušan, dosadan - kasnije se po kaže sasvim drukčijim, bogatim i čarobnim. Sjećam se svojih prvih dojmova o Evelyn. Dok se  po  p o k u š a v a l a fokus fok usira iratiti redovi red ovito to ju je sluš sl ušal alaa ž e n a im ime e nom Lori, ali Evelyn bijaše teško slušati. Nije imala uopće nikakvih osjećaja. Mogla je govoriti samo o vanjskim stvarima, situacijama i drugim ljudima. Po stajala je tjeskobna zbog toga što u njoj nije bilo nikak vih osjećaja.  Nekoliko je psihotera psihoterapeu peutsk tskih ih škola i grup grupaa poku šalo pomoći Evelyn, ali bez ikakvih pažnje vrijednih rezultata. Konačno su svi odustali od njezina slučaja kao beznadna, iako joj to nitko nije objasnio na takav način. Lori nije namjeravala odustati od Evelyn, pa je za tražila pomoć od druge žene, Nancy. Njih su dvije za  jedno pomogl pomoglee Evely Eve lyn n shvatiti da tjes tjesk koba oba koja koja se javljala zbog toga toga što što nije imala imal a osjećaja sama po sebi pred  sta  stavlja osje osjeća ćaj. j. Svi su slušali Evelyn i prilično su joj redovito, tije kom nekoliko mjeseci, pokušavali pomoći pri fokusiranju. Kako bih te razgovore mogao objaviti u ovoj knji zi, ljude iz grupe sam zamolio da snime neka od fokusiranja koja su radili; među snimljenim razgovorima bio  je i jedan razg razgov ovor or s Evelyn. Evel yn. Ona mi mi je dopust dopustila ila da u knjizi objavim jedan osobiti tretman fokusiranja koji je doveo do velikih promjena. U vrijeme kad je došlo do toga razgovora, Evelyn se već bila promijenila. Pokazalo se, primjerice, da je

40

 pametn  pam etnaa te da p r e c i z n o š ć u m islio is lioca ca m o ž e razl ra zlik ikov ovat atii svoje osjećaje. U njoj se krilo mnoštvo stvari koje su bi le potpuno drukčije od prvobitnoga dojma. U tome najvažnijem fokusiranju Evelyn je razmišljala o svome obrazovanju. »Pretpostavljam da bih se trebala upisati na koledž«, rekla je. »Svi »Svi mi govore govore da bih bi h trebala. Vjerojatno Vjerojatno je to dobar savjet. Hoću reći, znam da to moram učiniti ako želim raditi nekakav zanimljiv posao. Ali jednostavno ne želim.«

 Na  Na trenutak je zast zastal ala, a, a onda onda nastavila nastavila:: »Stvar je u tome da bih se morala odreći svega drugoga, naći po sao s punim radnim vremenom da mogu plaćati koledž i, zapravo, ne bih imala vremena ni za što drugo. Sve  bi bilo napeto napeto i... i. ..« « Zaustavila se. Shvatila je da samo priča o proble mu, ponavljajući već poznate razloge kojih je odavna svjesna. Trebala je biti tiha da bi se mogla fokusirati i  bez riječ rij ečii č eka ek a ti kako ka ko bi vidjela vid jela što št o će se poja po javi viti. ti. Uzdahnula je i dugo šutjela. Konačno je progovorila: »Pa, uopće nije riječ o tome što bih morala raditi i što ne bih imala vremena.« Počela je plakati. »Riječ je o tome da je potrebno potr ebno tako mnogo vjer vjeree i l i neče ne čega ga tak tak vog kako bih povjerovala da taj dio sebe mogu shvati ti ozbiljno - mislim na onaj misaoni dio, znate. Mozak, stvaralaštvo... želim se družiti s ljudima koji razmišlja  ju  j u , v o l i m čita či tatiti i razgo raz govar varati ati i postavl pos tavljati jati pitanja, pita nja, a li da  bih  bi h taj taj misaoni dio seb sebe shvatila shvatila ozbiljno. ozbil jno... ..« « Postigla je prvi pomak. Neka se napetost u njoj opu stila, a plač bijaše opipljiv pokazatelj toga opuštanja. Uslijedila je još jedna stanka, a zatim i sljedeći po mak. Kao što se u fokusiranju nerijetko događa, dola zi do promjene smjera, dodaje se nova dimenzija. U ver  balno  ba lnome me sm smis islu lu taj taj n o v i smjer m o ž e b iti it i p r o turj tu rjee č a n onome što je do tada rečeno.

41

»Pa, nije ni o tome riječ. Hoću reći, nije riječ o to me da ozbiljno shvatim taj misaoni dio sebe. To bih mogla učiniti, ali stvar je u tome da bi mi školovanje  jednos  jednostav tavno no smetalo  pri tome. Spriječilo bi me da to uradim. Zbog toga mi je škola uvijek bila tako bolna st var. Kao da sam toliko nesigurna u to mogu li sebe sh vatiti ozbiljno da su mi potrebni učitelji koji bi mi rek li da su moje zamisli dobre, kao da su mi potrebni lju di koji bi mi rekli: 'Da, s tobom je sve u redu, možeš razmišljati'. Ali učitelji to nikada ne rade. Nitko nika da nije uopće želio taj dio mene. Uvijek su me slali da obavljam zadatke i neke druge stvari koje su njima bile važne, stvari za koje nije bilo potrebno razmišljanje. Stoga sam se na neki način morala prisiljavati da se vratim u sebe. Moj je misaoni dio morao ostati skriven  jer ga nitko nije nije želio. Kao da nisam smje smjela la izaći izaći u svijet. Tako osjećam i povratak školovanju. To je osjećaj, zna te, kao da ne smijem pustiti sebe da izađem.« Između različitih ciklusa uvijek je na vrpci tišina dok se Evelyn fokusira. Kad dođe do pomaka u odno su tijela prema problemu, tada Evelyn ponovno progo vara. Ono što sada govori o problemu sasvim je razli čito od onoga prije. Ponovno šuti fokusirajući se. Ali ne radi samo na problemu o kojemu je govorila. Umjesto toga, fokusira se na cjeloviti dojam nelagode, na nov i nejasan nejasan tjelesni osje osjett onoga što je još jo š uvij u vijek ek ostalo ne razriješeno. Na taj način se ne ograničava na misli i os  jećaje povez povezan anee s problemom od kojeg ojegaa je počela poč ela.. Obratite pažnju da se problem, odnosno ono što se doima kao problem u stanovitom trenutku, mijenja sa svakim tjelesnim pomakom. Zbog toga pokušaj razrje šenja problema isključivo radom na mislima i osjećaji ma kakvi su bili u početku ne bi mnogo pomogao. Ponovno plače. Tada prolazi prol azi kroz još jo š jedan jed an pomak. pomak. »Zapravo »Zapr avo nije važno što učitelji misle. To je ta nesigurnost u meni, to 42

što sâmu sebe sprečavam da izađem na površinu. To sam ja. Hoću reći, otići ću na koledž s velikim očekiva njima, a bit će sasvim isto kako je uvijek bilo u školi, samo ću se ponovno razočarati i boljet će me. Uvijek ću biti ista. Da, to je taj osjećaj. Osjećaj da se to neće pro mijeniti.«   Uzdahnula je. Neko vrijeme ništa ne govori. Tada dolazi do još jednoga pomaka. »Da, nije tako... nije riječ samo o tome. To što ne izlazim na površinu - nije riječ o školi. Tako je uvijek. Tako osjećam gotovo u svemu. Taj je osjećaj toliko du go prisutan...« Još jedna stanka. Ponovno osluškuje svoju nutri nu. Konačno kaže: »Da, kao da samu sebe držim unu tra zbog toga - zbog toga što ondje postoji nešto što ne  smijem  smijem vidjeti. idjeti. Kad bih izašla, vidjela bih to. Da, tako  je.«  je .« Dugo Du go p lač la č e . »Ne »N e znam zn am što št o je to, a li postoji postoj i n ešt eš t o što ne smijem vidjeti, a kad bih izašla, vidjela bih. Ne... ljudi bi to vidjeli i ja bih to vidjela. Stoga ništa ne smi  jem  je m vidj vi djeti eti ni č u ti. ti . I uvije uv ijekk sam bila bi la,, p a ... .. . z b u njen nj enaa .« Ponovno plače. »Moram ostati zbunjena i ne smijem vidjeti... to nešto. I ne smijem izaći da ni drugi ljudi to ne bi vid  jeli  je li.« .« Dok se fokusira na osjetilni dojam toga nečega sli jedi  jedi duga duga tišina. ti šina. Dugo ugo vremena vremena na vrpci se čuje čuje sam samo tišina. Nešto nepoznato što ne smije pokazati ljudima natjeralo ju je da samu sebe drži zarobljenom iznutra.  Neš  N ešto to nepozn nep oznato ato,, p o g r e š n o , n e š t o što št o je uvijek uvij ek poku po ku šavala ne vidjeti i ne opaziti. Pokušavajući ne naići na to čuvala je sebe da ni druge stvari ne vidi i ne čuje sa svim jasno. Znam, iako je na vrpci samo tišina, da se Evelyn fokusira na nejasan osjetilni dojam svega toga cjeloviti osjetilni dojam »nečega na što ne smijem na ići, što ljudi ne smiju vidjeti«. Tada ponovno plače. 43

»Nešto »Nešto ne valja sa mnom! mno m! To je to - a ljudi bi to vi v i djeli djeli kad bih bi h izašla.« Došlo je do još jednoga pomaka. pomaka. »O tome je riječ«, nastavlja nakon nekog vreme na. na. »To »To je nekakav stari osjećaj duboko u meni, da ne što strašno nije u. redu sa mnom. Ne znam što je to... nešto užasno. Stoga moram biti oprezna i ne smijem izići izići na površ pov ršin inu, u, jer bi ljudi to tada tada vidjeli, a i ja bih to tada vidjela.« Eto, to je njezino tijelo uistinu osjećalo u pogledu odlaska na koledž. Pretpostavimo da se nije fokusirala i da nije stupi la u dodir s tim mjestom u svojoj nutrini. Pretpostavi mo da je sebi održala bukvicu, stisnula zube i prisilila se da ode ode na koled kol edžž usprko usprkoss svim tim ti m unutarnj unut arnjim im sum sum njama. S obzirom na osjećaje njezina tijela, iskustvo koledža bilo bi uistinu strašno. Vjerojatnije je da bi i dalje osjećala prepreke na putu, misleći kako je jedno stavno riječ o školovanju. Naravno, to bi bila istina, ali samo jedan dio mnogo opsežnije istine. A l i sada sada je sve sve doš d ošlo lo na svoje svoje mjes mjesto. to. Otkril Otkr ilaa je ono ono tegobno, bolno mjesto. Ostatak.njezina tijela doživio,je oslobađanje. Samo zbog toga što se njezino tijelo osje ćalo drukčije, sada je (kao i Fred) bila sposobna poduzeti praktične korake koji bi joj prije bili teški ili čak i nemogući, a mogla ih je poduzeti na novi način. Stari  joj osjeća osjećajj ne bi dopustio dopustio da ode ode na koled ko ledžž i »izađe na  povr  po vrši šinu« nu«,, kako kako se izrazila - ne bi joj dopustio dopustio da ona onaj »misaoni dio« izroni na površinu na snažan, vedar i  pouzdan  pouzdan način nač in.. Al A l i se stari stari svje svjesn snii osjeća osjećajj promijenio. pr omijenio. Promijenjeni joj je osjećaj dopustio ne samo da krene na koledž prepuna nade i očekivanja, nego joj je omo gućio da se zainteresira za ono što je ondje radila. Mo rala se truditi više od ostalih studenata zbog toga što taj  problem izlaž izlaženj enjaa nije razriješen razri ješen ovi o vim m jedni je dnim m jedinim korakom. Dolazila su razdoblja kad nije mogla pokazati 44

ljubav prema razmišljanju. Ali na površinu je sve više i više izlazila njezina stvaralačka sposobnost razmišlja nja, pa ju je upoznala i počela se oslanjati na nju. Do toga je moglo doći samo putem promjena osje ćaja u cijelome njezinu organizmu. Evelynina pripovi  jes  jest ocrtav ocrtavaa važn va žnu u značajku fokus fokusira iranj nja: a: osjećate se bo bo lje iako ono što izranja ne zvuči pretjerano ohrabruju će: drugima, koji razumski pokušavaju analizirati situa ciju. Jedna od posljedica procesa fokusiranja je iznošenje skrivenih dijelova osobnoga znanja na razinu svje snosti. To nije najvažnija posljedica. Tjelesni pomak,  promjena  promjena u osjeti osjetilno lnom me dojmu, dojmu, suština sušt ina je tog toga proce proce sa. Ali iznošenje znanja doživljena tijelom - »prijenos« toga znanja s tijela na um - jest nešto što iskuse svi oni koji se bave fokusiranjem. Nerijetko se doima da je to znanje koje je »preneseno« s tijela na um dio nekoga teškog problema, pa bi se moglo očekivati da ćete se zbog toga osjećati još lošije. Napokon, sada ste svjesni | nečega lošeg što prije niste znali. Logično bi bilo da biste se trebali osjećati gore. Pa ipak, to se ne događa. Os  je  j e ć a t e se. se. bolje. bolj e. Bolje se osjećate uglavnom zbog toga što se i vaše tijelo osjeća bolje, slobodnije i opušteno. Cijelo tijelo živi na manje ograničen način. Lokalizirali ste problem zbog kojega se prije fokusiranja cijelo vaše tijelo osje ćalo loše. Trenutno oslobađanje osjećaja pokazuje vam da je došlo do tjelesnoga pomaka. To se tijelo pokrenu lo prema rješenju. Postoji još jedan razlog. Bez obzira koliko problem djelovao zastrašujuće ili neukrotivo kad ga prvi put iz nesete na svjetlost dana, osoba koja radi fokusiranje navikava se na činjenicu da bi sljedeći pomak mogao  biti  bi ti sasvim sas vim razl ra zlič ičitit.. O no što št o se doima doi ma loše loš e nikad nik adaa nije  poslje  posljednj dnjii korak. 45

Oba su ta razloga pridonijela da se Evelyn osjetila  bolje kad ka d je stupil stu pilaa u dodir dod ir s osje os jeća ćaje jem m da je » n e š to užasno« pogrešno s njome. Analitičkome promatraču to bi se moglo doimati poput noćne more: spotaknuti se na istinu istinu koju koj u ste ste skri skriva vali li od sebe sebe zog straha straha će nekakva tajanstvena strava izroniti na svjetlost. Ali Evelyn se osjećala bolje. Plakala je, dakako, ali zbog olakšanja, a djelomično i zbog toga što se napokon z a č u o glas onoga njezinoga dijela koji je bio zapriječen. Plač je, nerijetko, prvi pomak onoga dijela osobnosti koji je dugo bio u zarobljeništvu. Tjelesni pomak donio  joj je osjeća osj ećajj dobr do brob obiti iti k a d je stupil stu pilaa u dodi do dirr s t i m osjećajem. osjeća jem. Štoviš Što više, e, bila bil a je uvjerena kak k akoo će daljnj daljnjee fokusiranje promijeniti tu tegobu, kao i sve ostale u  pro  pr o šlo šl o sti. st i. Ako se dobro fokusirate, bit će vam drago što ste naišli na bilo kakav osjećaj. Mogli biste čuti kako vam neki unutarnji osjećaj govori: »Osuđeni ste!« O tome  bist  bistee razmišljali razmišljali blago blago i s razum razumijeva ijevanjem njem.. Mogl Mog l i bist bistee reći: »O, baš je to zanimljivo. Osjećaj da sam osuđena.  Nije  N ije ni č u d n o što št o sam se osje os jeća ćala la kao ka o zaro za roblj bljeni enikk - ako  je takav takav osjeća osjećajj uistinu uisti nu post postoj ojao ao.. Drago rago mi je što je to izronilo na površinu. Hajde da vidim odakle stiže   taj osjećaj.« Takav stav možete zauzeti jer ste, kao i mno go puta prije toga, iskusili da se takvi osjećaji mijenjaju i razrješavaju na tjelesnoj razini za samo nekoliko mi nuta.  Nekoliko mjese jesecci nakon snim snimljen ljenog og Evelyninog Evelyni nog fokusiranja, na velikom sastanku grupe  Promjene, u  prosto  pro storij rijii je bilo bi lo otpr ot prili ilike ke osamdeset lju lj u di. di . Preš Pr ešav avši ši po gledom preko prostorije, ugledao sam prekrasnu ženu svijetlih, iznimno živahnih očiju koja je sjedila negdje u sredini prostorije. »Tko »Tko li je to? t o?« « pitao pi tao sam se. se. »Možda je nova u grupi?« Tada sam shvatio da je to Evelyn! Prošlo je samo nekoliko tjedana otkad sam je

46

 posl  poslje jedn dnji ji put put vidio, ali je već neko neko vrije vrijem me nisam nisam po zorno promotrio. Bio sam duboko svjestan njezine in telektualne britkosti. Čak mi je pomogla i u nekakvom administrativnom poslu. Ali ovakvo nešto nikada ni sam vidio!

Kad se ljudi mijenjaju, to se vidi i na tjelesnoj razi ni. U početku se ta promjena možda neće primije titi izvana, osim kod trenutnog opuštanja i otpuš tanja pri tjelesnom pomaku, kad dolazi do boljega optoka krvi i dubljega disanja. Ali tijekom dužeg vremenskog razdoblja, s pojavom mnogih pomaka na području različitih problema, promjena je sva kako vidljiva na licu, držanju i u cijelome tijelu. A to može biti uistinu zapanjujuća promjena. Kasnije Kasnije je Evelyn Eve lyn došla na trag trag osjećaja osjećaja da je neš n ešto to  jako  ja ko p o g r e š n o s njome njo me.. Taj Taj je osjećaj osje ćaj dolaz dol azio io od njezi nje zi ne majke. Tada je osjetila majčin temeljni i trajni stav  prem  premaa samoj sebi sebi:: »Nešto »Nešto nije nije u redu redu s Evelyn. Evelyn . Razlikuje se od svih drugih ljudi.« Evelyn je to otkrila s velikim osjećajem olakšanja i uz težak plač, kad je njezin zarobljeni dio naposljetku oslobođen i kad je došlo do velikoga osjetilnog pomaka. Dodatak: Evelyn je nedavno posjetila svoje rodi telje. Jedne je večeri njezina majka otišla poslušati jed no u nizu predavanja o djeci. Pokazalo se da je to bilo  pred  predav avan anje je o osob osobito ito nada nadaren renoj oj djec djeci. i. Evelynina Evelyni na se majka kući vratila jako uzbuđena, rekavši da je preda vač točno opisao Evelyn kakva je bila kao malo dijete. Majka je shvatila da je - napokon - otkrila što je to uvijek bilo tako neobično kod Evelyn.

MUŠKARAC KOJI NIJE HTIO RADITI

»Imam mnogo poteškoća pri završavanju ove knjige koju sada pišem«, rekao je George. »To je stoga što je moram završiti. Da ne moram lako bih je završio. Ali ovako samo sjedim i na neki sam način zaglibio - kao da sam izgubio sve niti. Čini mi se da ne mogu uključiti mozak. Jednostavno sjedim i zurim kroz prozor. Uopće ne mogu pisati. Ako i imam neku ideju, i dalje sjedim i kao da sam sebi govorim: 'Pa, George, krasno je što imaš ideju', a tada dobijem želju da pročitam detektiv ski roman.« Rekao sam: »Taj tjelesni osjećaj 'zaglibljenosti', 'nepovezanosti' - kakav je to osjećaj? Fokusirajte ga.« Tiho je sjedio otprilike minutu, sklopljenih očiju. Zaustio je nešto reći, a tada se zaustavio: »To je osjećaj kao da... n e «. Očigledno Očigl edno se osjećaj osjećaj pojavio, pojavio, pa je Geor George ge  pokuš  po kušava avao o dopustiti dopustiti riječim riječimaa da izrone iz njega njega.. Riječi Riječi su nadolazile, ali kad bi ih usporedio s osjećajem, nisu to bile točno odgovarajuće riječi. Nisu dovodile ni do kakvoga pomaka. Iznenada je uspio: »Prezir!« Ponavljao je tu riječ, iskušavajući je. Svidjela mu se. »Kao da ta knjiga nije stvaran svijet, nego postoji samo u mojoj glavi.« George je profesor na koledžu. Prati ga glas da se mnogo više trudi oko studenata od većine ostalih pro fesora.  Nas  Nasta tavio vio je: »Taj osjeć osjećaj aj prezira prezira - pa, pa, to je kao kao da  je sve što radim sjedeći sjedeći za za stolom glupo glupost. st. To je sve u mojoj glavi, u mome osobnome prostoru, umjesto da se nalazi vani u svijetu. Zbog toga je besmisleno. Rad koji se zbiva u glavi nije isto što i rad u svijetu gdje se stvari događaju. Sve je to iznutra, kao da se uopće ni ne događa. Nije ni stvarno ni važno. Važno je ono što radim u svijetu. To je stvarno - predavanja, konzultacije 48

sa studentima, briga za obitelj... Da, to osjećam već go dinama, povremeno. Umni rad nije ništa.« Ponovio sam suštinu onoga što je rekao. »Znači da  je n e š t o u vašo va šojj glav gl avii i to p r e z i r e t e « , rekao reka o sam, »a ne što je vani u svijetu i to je stvarno, to je zapravo briga o nečemu.« »Da. Ne. Pa...« Tako izgleda fokusiranje. Priroda problema mijenja se sa svakim pomakom. Stupite u dodir s osjećajem i kažete: »Da, to je to!« Tada osjetite nešto ispod toga ili iza toga ili s druge strane i kažete: »Pa, ne, to ipak nije to«. Kad završite fokusiranje, problem nije isti kakav je  bio kad st ste započeli započ eli.. Osjetilni dojam problema se mije nja. George je neko vrijeme bez riječi sjedio, fokusira ju  j u ć i se. Tada je rekao rek ao:: »Im »I m a ovdje j o š n e š t o . Šaša Ša šavo vo je i paradoksalno. To bavljenje u svijetu, briga za stvari, to uopće nije onaj važan dio mene. Briga za stvari, po dučavanje, zarađivanje plaće - to za mene nije ono najvažnije. Uvijek uredim stvari tako da se tome mo gu ukloniti, da se mogu vratiti pisanju knjige. Nema smisla, zar ne? Pisanje je vrijedno prezira jer se odvija samo u mojoj glavi, ali ipak je to ono najvažnije, ono što najviše želim raditi.« »Kakav je to cjeloviti i nejasan tjelesni osjet koji se  javl  ja vlja ja kad ka d k a ž e t e 'ono 'o no što št o najv na jviš išee ž elim el im rad ra d iti' it i'?? « »Doima se kao da moram pisati. Ono prevladava u mome životu. Bilo bi grozno kad to ne bih radio, iako ga prezirem.« Rekao sam: »Dobro, vratite se tom osjećaju i reci te: 'Dobro, u redu, bilo bi grozno kad ne bih više pi sao'. Tada zapitajte kakav je cjeloviti osjet te riječi 'gro zno'.« George često prolazi pokraj osjećaja ne dopuštajući da se oblikuje cijeli osjetilni dojam. Tada mu najčešće

49

 pomaž  po mažem. em. On zna zna kako kako je važno važ no prihvatit pr ihvatitii svaki osj osje ćaj koji se pojavi, a ne svađati se s njime, ne iskušava ti ga odlučnim zahtjevima da pruži objašnjenje o sebi. S osjećajem ne razgovarate kao bijesni roditelj koji za htijeva da dijete opravda svoje osjećaje. Osjećaju neće te reći: »Kako to misliš, da bi tako nešto bilo grozno? To je glupost! Ma zbog čega bi bilo grozno?« Umjesto toga osjećaju pristupate s prihvaćanjem. George prihvaća svoje osjećaje, ali to nije dovolj no. Samo stupanje u dodir s osjećajima nerijetko ne donosi nikakvu promjenu, nego se isti osjećaj uvijek iznova javlja. Čovjek mora dopustiti da se oblikuje ve ći, prostraniji i nejasan osjetilni dojam. Rekao je da bi »to bilo grozno«. Još nismo saznali što je to s tom riječju »grozno«. Kako bismo to otkrili i dopustili joj da se promijeni, mora se oblikovati cije li nejasan tjelesni osjet svega onoga što za njega prati tu riječ »grozno«. George se fokusirao na osjetilni dojam i njegovu kvalitetu. Tada je rekao: »Bilo bi grozno kad ne bih pi sao jer - kad ne bih dovršio knjigu doživio bih neus  pjeh,  pjeh, bio bih bi h nametnik nametnik - ne, ne baš tako ta ko.. . . « Zastao tao je kako bi dopustio pravoj riječi da se pojavi, što je ona konačno i učinila: »Plejboj«. »Plejboj. Sada upitajte što je to.« »Pa...«. George je dugo sjedio šuteći. »Da«, napo kon ko n je rekao, »da, to je jako loš put koji me vodi pre ma dolje. Jao. Kao da - kao da je nemoralno ne obavlja ti taj ozbiljan posao, to pisanje.« George je duboko uz dahnuo. »To je nešto seksualno«, rekao je. »Tako se osjeća. Ako ne moram pisati: to je seksualno. Kao da neprestano masturbiram ili - čekajte, to je više kao kad dijete promatra odrasle ljude dok vode ljubav. Da, tako  bi to bilo. bilo . Kao da mi odrasli odrasli kažu da smijem smijem sjes sjesti ti i pro matrati. « 50

»A to bi bilo u redu?« »Naravno! To bi bilo krasno!« Georgeov osjetilni dojam situacije kao da mu je dao dopuštenje da pre stan tane pisati. pisati. Al i tad tada je dopušt dopu šten enje je povu po vuče čeno no.. »Čekaj »Čekaj te malo«, rekao je. »Ne znam bi li to naposljetku uisti nu bilo dobro. Bilo bi - pa, doima se istodobno i dobro i loše.« »Razlučite to. Pogledajte možete li dobiti osjetilni dojam onoga što bi u tome pogledu bilo loše.« »Pa«, rekao je nakon nekog vremena, »javlja se osjećaj praznine. Kao da bih se, ako prestanem pisati, suočio s velikom prazninom. Ne bih morao ništa radi ti, samo bih čitao detektivske priče. Hoću reći, da se ne osjećam primoranim pisati, mogao bih raditi što god  pož  p ožel elim im - a li ne b i h mogao p r o n a ć i n e š t o što št o b i h mo mo  gao raditi.« George je doša do šaoo do »ključne« »klju čne« riječi. riječi. Kad Ka d bi se uisti nu oslobodio rada, doživio bi veliku prazninu. Budući da takav prazan prostor zastrašuje, ljudi koji ga u sebi  pr  p r onađ on ađu u nerijetk nerijetko o pobje pobjegn gnu u natra natrag g u rad i druge druge aktiv aktiv nosti koje im ispunjavaju vrijeme i u kojima ne uživa  ju  j u . K a o i F red, red , čovj čo vjek ek sa č v o r o m u ž eluc el ucuu , mogu mo gu tolik to likoo teško raditi - samo da bi izbjegli prazninu - da se raz  bole. Fokusiranje vam dopušta pristup bilo kojoj takvoj  praznini na staložen stal ožen način nač in,, kao kao i svem svemu u drugom drugome. e. Jer  praznina  praznina je ujedn ujedno o i osjećaj. osjećaj. Umjest jesto o da od nje nje pobj pobjeg eg-nete u strahu, krenut ćete ravno prema njoj kako bi ste pronašli što predstavlja. Ohrabrio sam Georgea da upravo to učini. »Osta nite uz tjelesni osjet te praznine. Kakva je njezina kva liteta?« upitao sam ga. George je mirno sjedio, osjećajući tu prazninu. Ta da je rekao: »Doima »Doima se kao da postoj postojee neke stvari st vari koje koje  bih  bi h želio že lio radi ra diti, ti,   ali - nije mi dopušteno  da ih vidim. Kao 51

kad sam bio dijete, otac je na vrhu police čuvao neke knjige u koje ja nisam smio ni zaviriti.« Ponovno je zastao. Nisam ga požurivao. Ispitivao  je osjet tog toga »nije »nije dopu do pušt šten eno« o«.. Nakon nekoga nekoga vreme na dubok je udahnuo i glasno ispustio zrak, tako da sam znao kako se u njemu nešto pomaklo. »Da«, re kao je, »da, naravno. Ja sam sada odrasla osoba, zar ne? Smijem pogledati sve što želim pogledati. Narav no, ja - čekajte malo... Nešto mi dolazi. Naravno. Jedna od stvari koje bih učinio kad ne bih morao raditi na ovoj knjizi - trčao bih. Uvijek želim otići na trčanje, ali kad god osjećam da bih to želio uraditi moram sje sti za radni stol. Da, i...«. Zastao je nakratko, dok je ne što drugo izranjalo. »I napisao bih knjigu o kontroli rađanja! To već dugo želim napraviti. Ima jedna stvar u kontroli rađanja koju nitko nikada prije nije iznio, a to je uistinu ključna stvar. Kako bih rado napisao tu knjigu! Ova knjiga s kojom sam sada zaglibio, ona me zapra zapravo vo uopć uo pćee ne ne uzbuđ uzb uđuj uje. e. A l i kladim se se da i nju nju mo mo gu završiti, samo ako sebi dopustim pisati ono što uisti nu želim. Ta knjiga o kontroli rađanja - e, to bi bilo krasno!«  Napra  Napravio vio je dugač dug ačku ku stanku. stanku. Tad Tada: »Hej, da, sada je i to što moram završiti ovu knjigu sasvim u redu. Da, doima se sasvim u redu. Nije bi la riječ o tome da završim tu knjigu, nego o tome da je ne moram završiti. Ispod toga osjećaja da je moram završiti ali ne mogu skrivala se sva moja dobra energija, bila je zarobljena. To sam i mislio,  jasno,  jasno, ali je nisam mogao ogao pomaknuti. Čini mi mi se da  je cijeli cijeli moj život bio bio ondj ondje. e. Dopustiti Dopustiti sebi sebi da da imam zabranjene porive, da, shvaćam. Da budem slobo dan zaustaviti se, kao da sam slobodan slijediti svo  je porive, porive, a to je kao kao da sam sam slobo sloboda dan n činiti ono što št o želim, pisati ono što želim pisati. Ali slobodan pisati

52

na temelju vlastitoga izravnog poriva i energije. Pa, to sam cijelo vrijeme znao, ali sada sam to shvatio.«

George je tada počeo analizirati - na kraju je počeo raditi intelektualnu racionalizaciju kako bi objasnio ono što je njego njegovo vo tijelo tijelo već razriješi razr iješilo. lo. Analiza Anali za nije nije bi bi  la prijeko potrebna. Ali intelektualci vole raspravljati o stvarima, pa ako to rade naknadno sve je u redu. Važno  je da je najp najpri rije je njeg njegov ovo o tijelo tijelo obavilo obavilo vlas vlastit titee korake. korake. Prije tih koraka njegova analiza ne bi bila uspješna.

53

Što to tijelo zna?

Priče prethodnoga poglavlja upućuju na dva najvažnija otkrića na kojima se temelji ova knjiga: Ponajprije, na postojanje neke vrste tjelesne svjes nosti koja koja jako utječe na naš život i koja koja nam mo ž e p o moći da dosegnemo osobne ciljeve. Toliko je malo po zornosti poklonjeno tome obliku svjesnosti da ne po stoje riječi kojima bismo je opisali, stoga sam skovao osjetilni dojam. vlastitu izvedenicu:  Drugo, na to da se osjetilni dojam mijenja ako mu  pristup  pristupite ite na pravi nači na čin. n. Promijenit Promijenit će se čim stup stupite ite u dodir s njime. Kad se vaš osjetilni dojam neke situa cije mijenja, i vi se mijenjate - a shodno tome i vaš život. Ispitajmo sada potanje te dvije tvrdnje. Ponajprije želio bih biti siguran da ste shvatili što  je osjetiln osjetilnii dojam dojam.. Osjetilni dojam nije mentalno, nego tjelesno isku stvo.  Tjelesno.  Svjesnost tijela o situaciji, osobi ili događaju. Unutarnja aura koja obuhvaća sve što osjećate i znate o stanovito objektu u stanovitom trenutku koja sve to obuhvaća i prenosi vam sve odjednom, a ne dio po dio. Razmišljajte o tome kao o okusu, ako želi te, ili kao o velikom glazbenom akordu zbog kojega os  jećate  jeć ate snažan sna žan utje tjecaj, veliki vel iki,, zaokruže zaokr uženi, ni, neja nejasn snii osjećaj. osjećaj. Osjetilni se dojam ne pojavljuje u obliku misli, riječi ili nekih drugih odvojenih jedinica, nego kao jedinstven (iako često zbunjujući i vrlo složen) tjelesni osjećaj. 54

Budući da se osjetilni dojam ne prenosi riječima, nije ga lako riječima ni opisati. To je ona nepoznata, duboka razina svjesnosti koju psihoterapeuti (zajedno s gotovo svima drugima) još, uglavnom, nisu otkrili. Dopustite mi da vam to prikažem. Pomislite na dvoje ljudi koji u vašem životu igraju najvažnije uloge. Bilo kojih dvoje ljudi. U ovoj ćemo ih raspravi nazvati John i Helen, ali ta imena zamijenite imenima ljudi koji su vama važni. Dopustite umu da se kreće između to dvoje ljudi. Obratite pažnju na unutarnju auru koja kao da se po  javlj  javljuj ujee kad pažnju pažnj u obra obratite tite na Johna, na taj osje osjeća ćajj »svega što se odnosi na Johna«. Obratite pažnju na  potpuno  potpuno drukčiju drukčij u auru koja koja se javlja javlja kod Helen. Unutarnja aura koja se pojavljuje dok razmišljate o nekoj od tih dviju osoba nije sastavljena od zasebnih djelića podataka koje svjesno sklapate u svome umu. Razmišljajući o Helen nećete marljivo sastavljati sve njezine njezine tjeles tjelesne ne i osobne osobne značajke znača jke,, jednu jed nu po jednu. jed nu. Ne ćete ovako razmišljati: »O, da, Helen: visoka metar se damdeset, plava kosa i smeđe oči, mali madež pokraj uha, govori visokim glasom, lako se uznemiri, želi pi sati drame, voli kinesku hranu, trebala bi malo izgubi ti na težini...«. Niti ćete sastaviti popis svake potanko sti vašega međusobnog odnosa.  Nesum  Nesumnjiv njivo, o, postoje toje milijuni mili juni takvih djeli jelića ća poda podata ta ka koji opisuju Helen onakvu kakvu je poznajete, ali ti vam milijuni podataka ne dolaze jedan po jedan, kao misli. Umjesto toga stižu svi odjednom, kao tjelesni osjet. Osjet koji označava »sve što se odnosi na Helen« - uključujući i svaki pojedini od tih milijuna djelića po dataka koje ste tijekom godina vidjeli, osjetili, doživje li i pohranili - dolazi vam odjednom, u jedinstvenoj ve likoj auri koju osjećate svojim tijelom. Osjet koji označava »sve što se odnosi na Johna« dolazi vam na isti način. To je golem zbroj podataka: 55

kako John izgleda, kako govori, kad ste se prvi puta su sreli, što vam je od njega potrebno, što je jučer rekao, što ste mu vi odgovorili. Količina informacija je zapa njujuća - a ipak na neki način, kad mislite o Johnu, sve važne činjenice i osjećaji javljaju vam se odjednom. Gdje su pohranjene sve te tisuće podataka i infor macija? Ne u umu, nego u tijelu. Tijelo je biološko ra čunalo , koje stvara te goleme zbirke podataka i ispo ručuje vam ih istoga trenutka kad ih pozovete ili kad ih izazove neki vanjski događaj. Vaše razmišljanje nije u stanju pohraniti sve te djeliće znanja, niti ih je spo sobno isporučiti takvom brzinom. Trebale bi vam sve  preo  preost stal alee godin godinee vašega života da naved navedete ete sve sve potan kosti koje znate o Helen i o vašem odnosu s njom. Vaše tijelo, međutim, isporučuje »sve što se odnosi na He len« u jednom velikom, bogatom i složenom iskustvu  prepo  prepozn znav avan anja ja,, u jednom cjelovitom cjelovitom osjetilnom osjetilnom doj doj mu. Kako bismo dalje prikazali ovu točku, razmislite o svojim reakcijama koje se javljaju dok razgovarate s Helen, a zatim o onima koje se javljaju kad razgovarate s Johnom. Vi ste iznutra mijenjate - zar ne? Unutar sebe može mo žett e osjetiti razliku.  razl iku. Ako s Helen Hel en vodite osoba osoban n razgovor, a tada John neočekivano uđe u prostoriju, osjetit ćete kako se mijenjate. Sada se pojavio i vaš os jetil  jet ilni ni doja dojam m Johna, a ond ondje je već osjetilni osjetilni doja dojam mo Helen. 1

1

Ward Halstea Halstead, d, moj koleg kolegaa sa čikaškog sveučilišta, sveučili šta, cijeli je život život  proučavao »biolo »biološku šku inteligenciju«. inteligenciju«. Smis Smisli lioo je mnog ogee testo estove ve za mjerenje načina na koje tijelo razlikuje različite stvari: vrijeme, ritmove, prostornu organizaciju, međuljudske dojmove, lica. Kad  je pročitao pr očitao moju moju kn knji jigu gu o »osjetil »osjetilnome nome dojmu«, doj mu«, na taj je termin termin  prim  primije ijenio nio svoj termin termin »biolo »biološko ško računalo«. račun alo«. Tije Tijelo lo u djel djelić ićuu se kunde obavlja ono što bi se u moglo nazvati stotinama tisuća spoznajnih operacija.

56

Te promjene u vama ne izaziva razmišljanje. Ne razmišljate ovako: »O, da, to je Helen: s njome se mo ram ponašati ovako i ovako«. Malo je tu razmišljanja. Postavite si pitanje: »Zbog čega sam ovakav s Helen, a onakav onakav s J oh no m ? « Odgovori se ne kriju u vašemu umu. To zna samo vaše tijelo. Obratite pažnju na to da osjetilni dojam nije emo cija. On u sebi krije elemente emocija, zajedno sa či njeničnim elementima. Ali je opsežniji od bilo koje po  je  j e d i n a č n e emocije emocij e i slož sl ožen enijijii - i mnogo mn ogo ga je tež te ž e opisa opisa  ti riječima. Primjerice, vaš osjetilni dojam koji se odnosi na Helen vjerojatno obuhvaća veliki broj emocija koje ste u različitim trenucima osjetili prema njoj. Možda je u ovome trenutku jedna od tih emocija naglašenija u va šemu odnosu. Recimo da je ta sadašnja naglašena emocija bijes. Prethodne ste se večeri jako posvađale i  prva riječ koje koje vam padne padne na pam pamet kad pomislite pomislite na Helen je »bijes«. Pa ipak, ta emocija nije osjetilni do  ja  j a m - to nije »sve »s ve ono on o što št o se odno od nosi si na H e l e n « . Emocija je nerijetko oštra i jasno je osjećate, a če sto se pojavljuje s prikladnom oznakom pomoću koje  je m o ž e t e opisa op isati: ti: »bije »b ijes« s«,, » s t rah ra h « , »lju »l juba bav« v«,, i tako da lje. Osjetilni dojam, budući da je veći i složeniji, goto vo je uvijek nejasan - barem dok se ne fokusirate na njega - i gotovo se nikada ne pojavljuje s prikladnom oznakom. Kako bih vam to prikazao, pretpostavimo da u va šemu odnosu s Johnom postoje neke poteškoće. Ako vas zamolim da ih opišete, mogli biste reći: »S njime sam napeta. Kad sam s Helen, osjećam kao da je moje 'prirodno' ja živo i slobodno, ali kad sam s Johnom, os  je  j e ć a m se neug ne ugod odno no i n a p e t o . « Ta napetost izvire iz »svega onoga što se odnosi na Johna«. Ljudi koji ne poznaju fokusiranje vjerojatno 57

će biti bi ti svjesni svjesni sam samo napeto koja se uvijek uvijek izno iznova va jav lja. Nikada neće pokušati ispitati svoj osjetilni dojam »svega onoga što se odnosi na Johna«, ili možda malo uže područje »svega što se odnosi na taj čudni osjećaj koji mi se javlja kad sam s Johnom«. Riječ »napetost« mogla bi predstavljati najbolji opis toga osjećaja, ali »napetost« je samo vrh ledene sante. »Napetost« bi mogla biti prevladavajuća emocija u stanovitome tre nutku, ali ispod nje i u njezinoj pozadini krije se nešto golemo i nejasno. To nešto golemo i nejasno možete osjetiti svojim ti  jelo  je lom, m, ali al i ga ne m o žet že t e dod dodir irnut nutii umom um om - vaš um pro svjeduje: »Ne  želim  se svaki put kad sam s Johnom os  jećati  jeć ati tako glupavo! Želim biti bi ti op opuš uštt e n , pametan, pri pr i rodan. Zašto ne mogu biti takav? Zbog čega?« Ali um ne krije nikakvih odgovora. Kad bi vaš um znao odgo vore ili imao nadzor nad situacijom, poteškoće biste vjerojatno mogli savladati procesima razmišljanja i snagom volje. Mogli biste smisliti rješenje problema. Ali to je nemoguće. Bez obzira koliko vaš um prosvje dovao, bez obzira koliko naporno razmišljali, ona će se ista napetost pojaviti u vama kad god se nađete uz Joh na. Tu napetost stvara vaše tijelo, na taj način reagira jući  ju ći na Johno J ohnovu vu prisutno prisutnost. st. Ta reakc reakcija ija gotovo gotovo potpuno zaobilazi vaš misaoni um. Ali kad dopustite da se oblikuje osjetilni dojam, tada možete raditi s onime što ne možete razumjeti. Ako se tome osjetu posvetite uz  pom  pomoć stano stanovit vitih ih kora koraka ka koje koje ću vam vam poka pokaza zati, ti, osjet osjet će se promijeniti. Upravo o tome govori ova knjiga. Osjetilnim je dojmovima prijeko potrebno pristupiti sasvim drukči  ji  j i m pu puto tom m - t i m osob osobiti itim m putom koji vo vodi di kroz kro z tijelo i koji ja nazivam fokusiranjem. Pristupanjem na taj dopustiti da se osjetilni osjetilni dojam oblikuje i mi način možemo dopustiti  jenja.  jenja. 58

Veliki dio onoga što smo u prošlosti smatrali emo cionalnim vodstvom i psihoterapijom bijaše isprazno. Savjetnici su nas pokušavali navesti da razumski anali ziramo svoje osjećaje ili da se uvijek iznova »suočava mo« s njima. Ponovno obratimo pozornost na tu vašu pretpo stavljenu poteškoću u odnosu s Johnom i pogledajmo neke od najuobičajenijih načina pristupanja takvome  proble  pro blemu. mu. (Svi su uo uobi biča čaje jeni ni pristupi, prist upi, na ne ness reću re ću,, is  prazni.)  prazni.)

Omalovažavanje problema.  Pokušavate se uvjeriti kako problem ne postoji ili kako je previše nevažan da  biste  biste o njemu brin br inul uli.i. »Nije »Nije va važn žno« o«,, ka kaže žete te sebi. »N »Nij ijee to ništa. Ne bih trebala dopustiti da me zamaraju tak ve sitnice.« Mijenja li takav pristup bilo što? Ne mijenja. Slje deći put kad susretnete Johna taj će »nevažni« pro  blem  ble m biti bi ti isto onako velik vel ik kakav kaka v je bio oduvijek. Analiziranje.  »Mora biti da me John podsjeća na mo ga oca«, ozbiljno ćete zaključiti. »Uvijek sam se plašila oca. Bio je toliko samopouzdan. Takav je i John. Da, naravno, mora da je tako...« Analiza može ili ne mora biti točna. Ali uopće ne mijenja osjećaj. Cijelo vrijeme koje provedete uz Joh na možete žestoko analizirati, ali ako se taj osjećaj i da lje nalazi u vašoj nutrini, zajedno s neobjašnjivom ne ugodom i napetošću, odnos neće biti nimalo jedno stavniji nego što je to bio prije pokušaja analiziranja. »Suočavanje« s osjećajem. »Jedno »Je dnost stavn avnoo ću stisnu stisnuti ti zube, zube, suoč s uočit itii se s time i proć pr oćii kroz to«, to« , s puno nade nade ka žete že te sami sebi. »Neću obratiti obratit i pozornost pozornost na njeg njega. a. Ne ću mu dopustiti da me svlada!« 59

Ali to no pomaže, zar ne? Ako vam nešto smeta nastavit će vam smetati sve dok ne dođe do neke te meljne promjene. Predavanje.  Predavanje.  »Pogledaj ovo«, kažete vrlo ozbiljno sâmi sebi, »vrijeme je da se sabereš i prestaneš sa svim tim glupostima. Trebala bi biti odrasla osoba, zar ne? Pa onda se i ponašaj tako! Nema nikakva razloga na svi  jetu zbog bog koje kojega ga bi John Jo hn u tebi tebi izazivao izazivao nela ne lago godu du.. ...« .«  Ne. Ni to ne djelu djeluje je.. Utapanje u osjećaju.  osjećaju.  Prepuštate se tome osjećaju, na dajući se da će se promijeniti kad ga ponovno osjetite. »Da, baš je bilo neugodno kad je počeo govoriti o mo me seksualnom životu. Samo sam sjedila bez riječi, kao  budala.  budala. I jesam glupa. Joj, to je tako užasno! Osjećam se kao da me netko pregazio...« Kad god se prepustite tom nepromijenjenom osjećaju, osjećat ćete se podjed nako loše kao i uvijek. Ovi pristupi ne mogu biti uspješni jer ne dodiruju i ne mijenjaju ono mjesto iz kojega ta nelagoda izranja. To mjesto nalazi se u tijelu. Ono je tjelesno. Ako ga že lite promijeniti, morate koristiti proces promjene koji  je isto tako tjelesni. tjelesni. Ta Taj je proc proces es fokusi fokusiran ranje. je. Drugi dio ove knjige posvećen je učenju fokusiranja. S učenjem neću započeti ovdje. Za sada samo že lim završiti opisivanje značajki svjesnoga osjeta.  Naj  N ajuzb uzbudl udljiv jivija ija znač zn ačaj ajka ka od sviju svi ju jest činj či njen enic icaa da osjetilni dojam, kad se dobro fokusirate, posjeduje moć mijenjanja. Zapravo možete i osjetiti tu promjenu dok se odvi  ja u v a š e m u tije ti jelu lu.. To je sasvim sasv im o d r e đ e n tjelesni tjeles ni osjet osjet nečega što se pokreće ili pomiče. Uvijek je to ugodan 60

osjet: osjećaj da se nešto oslobađa ili otpušta. To vam najbolje mogu opisati počevši od poznato ga ljudskog iskustva: od onoga neobičnog osjećaja spoznaje da ste nešto zaboravili, ali ne znate što. Vje rojatno vam se to dogodilo više nego jednom. Recimo da se upravo spremate na putovanje zrakoplovom, kako biste posjetili obitelj ili prijatelje. U zrakoplov ula zite mučeni sitnom, upornom mišlju: nešto sam zabo ravio. Zrakoplov polijeće. Zurite kroz prozor, razmišlja te o tome što ste mogli zaboraviti, tražeći taj nejasan, sitan djelić znanja. Što sam zaboravio?  Što? Muči vas svjesni osjet neke nerazriješene situacije, nečega što je ostalo nedovršeno, nečega što ste ostavi li iza sebe. Obratite pozornost na to da ne posjedujete nikakve činjenične podatke. Javlja se samo unutarnja znate. aura, aura, unutarnj unu tarnjii okus. Vaše tijelo zna, ali vi ne znate. Možda ćete pokušati odagnati taj osjećaj, razumski ga objasniti ili se uzdići iznad njega - a to su metode omalovažavanja. Reći ćete sebi: ne, neću dopustiti da me to muči i pokvari mi izlet.  Naravno,  Naravno, tako tako neće ne ćete te uspjet uspjeti. i. Osjeć sjećaj aj nije nije nest nestao ao.. Uzdahnut ćete i ponovno početi razmišljati. Prona ći ćete nešto što je možda izazvalo taj osjećaj. »Heleni na zabava! Zaboravio sam reći Helen da ne mogu doći na njezinu zabavu!« Ali ta zamisao ne zadovoljava vaš osjećaj. Sasvim  je isti is tini nito to da ste ste zabo za bora ravi vilili reći re ći H elen el en da n e ć e t e doći do ći na njezinu zabavu, ali vaše tijelo zna da ta zabava nije ono što vas cijeloga jutra muči. Još uvijek ne znate što ste za  bora  bo ravi vilili i još jo š uvijek uvi jek osje os jeća ćate te tu nelagod nela godu. u. Vaše tijelo zna da ste još nešto zaboravili i zna što to jest. Na taj način i vi možete ustvrditi kako nije riječ o Heleninoj zabavi. U nekim trenucima osjetilni dojam postaje toli ko nejasan da gotovo nestaje, ali malo kasnije postane toliko snažan da imate osjećaj kao da gotovo znate o 61

čemu je riječ. Tada iznenada iz toga osjetilnog dojma nešto izranja na površinu. Fotografije! Zaboravio sam  ponijeti  ponijeti fotogr tograafije ije koje koje sam sam nam namjerav jeravao ao pokaza pokazati ti Charlieju! Pogodili ste i taj čin pogađanja pruža vam osjećaj iznenadnoga tjelesnog olakšanja. Negdje u vašemu ti  jelu  jel u nešto neš to se opustilo opustilo,, neka je nape napeto tost st popustila. popustila. To osjećate cijelim tijelom. Dobar je to osjećaj. Možda će vam biti žao zbog fo tografija, ali korak koji ste napravili pruža vam dobar osjećaj. To je jedna od najvažnijih značajki pomaka u osjetilnome dojmu: uvijek se javlja osjećaj olakšanja, a katkad i prekrasan osjećaj tjelesnog opuštanja. Kao da udišete nakon što ste dugo zadržavali dah. Možete osjetiti kako iz vašega tijela nestaje napetost. U našem jeziku nema riječi kojima bismo mogli opisati osjetilni dojam i njegove tjelesne pomake. Sto ga tome osjećaju popuštanja unutarnje napetosti moram nadjenuti ime. Nazivam ga tjelesnim pomakom.  Ne  Ne osjeća osjećaju ju svi ljudi da se ta taj tjel tjeles esni ni pom pomak odvi odvija ja isključivo u želucu. Može vam se učiniti da se događa  po cijelome cijelome tijelu i l i se može mo že javi ja viti ti kao osjećaj slablj slabljen enja ja napetosti u prsima, kao opuštanje u stegnutom grlu. To zbivanje nazivam tjelesnim pomakom uglavnom zbog toga kako bih nagovijestio da se ne događa u umu. To  je uvije uvijek, k, na neki ne ki način, nači n, tjel tjeles esni ni os osjet. jet. Često ga može možete te vidjeti i čuti kad se događa kod nekoga drugoga. Čovjek može ispustiti dugačak i čujan uzdah olakšanja, može doći do nenadanog opuštanja stisnutih mišića lica, kao i do brzog, udobnog opuštanja u njegovu držanju. Tako izgleda pomak u svjesnom osjećaju. Naravno,  prim  primjer koji sam sam iskoristio iskoristio - zabo zabora ravl vljen jenee foto fotog grafi rafije je sasvim je beznačajan. Ali u vašemu životu nesumnji vo ima poteškoća koje ne biste smatrali beznačajni ma. Riječ je o zapriječenim mjestima u vama koja loše utječu na neke dijelove vašega života, o tome što ste 62

uvijek osjećali kao da ste uhvaćeni u zamku i bespo moćni. U svim tim slučajevima, upravo kao i s onim zaboravljenim fotografijama, vaše tijelo zna mnogo to ga što vi ne znate, mnogo toga što vi ni na koji način ne možete smisliti.  Nitko ne može intelektualno shvatiti shvatiti sve potank potanko o sti nekoga osobnog problema. To ne može nijedan te rapeut. Ni vi to ne možete - ni za sebe ni za nekoga drugoga. Potankosti se nalaze u vašemu tijelu. Pronaći ih možete fokusiranjem. Kad to učinite, kao što smo vidjeli, dolazi do tjele sno doživljenog pomaka. Zbog čega dolazi do toga po maka? Odakle stiže taj neobičan osjećaj olakšanja? Dolazi iz dva izvora: Ponajprije, nekoć skriveno znanje sada je dostupno svjesnome umu. Možete ga iskoristiti u nekom ra zumnom planu koji se odnosi na razrješavanje pro  blema. To u vama vama svaka svakako ko može izazvati izazvati osjeć osjećaj aj olakšanja: »Da, naravno! U tome je problem... U tome smjeru trebam krenuti!« Drugi izvor toga osjećaja »popuštanja napeto sti« još je važniji. Čak i ako ne možete istoga tre nutka ili izravno iskoristiti to nekoć skriveno zna nje, tjelesni pomak mijenja cijelo vaše tijelo.

Ponovno se prisjetite onih zaboravljenih fotografi  ja. Prethodno Prethodno neja nejasa san n osjeć osjećaj aj da sam sam zabo zaborav ravio io foto foto grafije nije ona vrsta činjenice koju možete odmah is koristiti u razumnome planu postupanja. Te ste se či njenice prisjetili u zrakoplovu. Ništa ne možete   učiniti u tome pogledu. Usprkos tome, osjetilni dojam puto vanja sada se promijenio. Vi ste se promijenili. A tako se događa doga đa i s važnij važ nijim im osobnim problemima. problemima. Možete osjetiti kako se u vama zbiva promjena.

drugi drugi dio

FOKUSIRANJE

4

Priručnik

fokusiranja

Došlo je vrijeme da naučite fokusiranje. Unutarnji čin fokusiranja može se razdvojiti na šest glavnih postupaka ili koraka. Kad steknete više is kustva nećete morati razmišljati o njima kao o šest od vojenih dijelova istoga procesa. Kad o njima tako raz mišljate, kao o odvojenim koracima, proces se doima mehanički, što nije, ili barem to neće biti kasnije. Raz dijelio sam proces na ovaj način jer sam tijekom godi na eksperimentiranja naučio da je to uspješan način na koji se mogu naučiti fokusirati oni ljudi koji to nikada nisu ni pokušali. O ovome poglavlju razmišljajte samo kao o osnov nom priručniku. Kasnije u knjizi ovim ćemo temeljnim uputama dodavati razjašnjenja i pristupati im iz drugih uglova. Konačno - možda ne odmah prvi put kad to  pok  po k uš ušaa t e - dož doživj ivjet et ćete će te iskustvo iskust vo da se u vašoj nu nutr trin inii nešto pomaklo. Započet ću s uputama za fokusiranje izraženim u kratkome obliku, kao da je riječ o priručniku. U sljede ćem ćemo poglavlju detaljnije razraditi tih šest koraka, zaustavljajući se kako bismo ih objasnili. PRIRUČNIK FOKUSIRANJA

1. Raščišćavanje prostora.  Zamolit ću vas da budete tihi, usredotočeni na sebe. Odvojite malo vremena kako biste se opustili... Dobro, sada bih želio da 67

 pozo  pozorn rnos ostt obra obratit titee prem premaa unutra, na svoje oje tijelo tijelo,, možda na želudac ili prsa. Promotrite što će se on  on dje pojaviti kad vas vas upitam: »Kakav »Kaka v je moj moj živo ži vot? t? Što je za mene sada najvažnije?« Osjećajte nutri nu svoga tijela. Neka iz toga osjeta polagano iz ranjaju odgovori. Kad se pojavi nekakva zabrinu tost tost,, NE ULAZIT ULAZ ITE E U NJU. NJ U. Napravite korak kor ak unatrag unatrag i recite: »Da, evo je. Osjećam Osjeć am da da je tu. tu.« « Neka izme đu vas i te brige ostane malo slobodnoga prostora. Tada zapitajte što još osjećate. Ponovno pričekajte i osjetite. Najčešće ima nekoliko stvari.

dojam.  Između svega onoga što se pojavi 2.  2.  Osjetilni dojam.  odaberite jedan osobni problem na koji ćete se fokusirat kusirati. i. NE ULAZITE U P R O B L E M . Napra Napravi vite te ko rak unatrag.  Naravno,  Naravno, mnogo mnogo je vidova te jedne jedne stvari stvari o kojoj ojoj razmišljate - previše da biste o svakome od njih  pose  posebi bicce razmišljali. razmišljali. A l i možet mož etee ih sve zajed ajedno no osje titi.  Obratite pozornost na ono mjesto na kojemu najčešće osjećate i ondje možete osjetiti kako izgle da »sve ono što se odnosi na problem«. Dopustite sebi da osjetite osjetite nejasan nejasan osjet osjet svega toga. 3.  3.  Ključna riječ.  riječ.  Kakva je kvaliteta toga nejasnog os jetilnog dojm dojma? a? Neka eka iz osje osjetil tilno noga ga dojm dojmaa izroni izr oni riječ, rečenica ili slika. To bi mogla biti riječ koja označava kvalitetu, kao što je tijesno, ljepljivo, za strašujuće, prigušeno, teško, živčano; te rečenica ili slika. Ostanite uz kvalitetu osjetilnoga dojma sve dok se riječ, rečenica ili slika u potpunosti ne usk lade s njime. 4.  4.  Usklađivanje.  Usklađivanje.  Krećite se naprijed-natrag između osjetilnoga dojma i riječi (rečenice ili slike). Provje ravajte kako se slažu. Pogledajte je li se pojavio 68

nekakav sitni tjelesni pokazatelj koji će vam uka zati na to da se te dvije stvari slažu. Kako biste to učinili, morate ponovno osjetiti osjetilni dojam, kao i riječ.  Neka  Neka se osjetilni dojam dojam mije ijenja nja,, ako ako se sam sam počne poč ne mijenjati, a isto tako i riječ ili slika, sve dok se ne  pokaže da riječ riječ na pravi način nači n sadržava sadržava kvalite kvalitetu tu osjetilnoga dojma. Sada postavite pitanje: pitanje: što je 5. Postavlja Postavljanje nje pitanja. pitanja. Sada sve ono povezano sa cjelinom ovoga problema što izaziva ovu kvalitetu kvalit etu (koju st ste upravo imenovali imeno vali il ili  joj  joj pridružili pridr užili sliku)? sliku)? Svakako Svakako ponovno osje osjetit titee kvalitetu, kvalite tu, svježe, živopi živo pi sno (ne samo kao sjećanje od prethodnoga trenut ka). Kad se ponovno pojavi obratite pozornost na nju, budite uz nju i upitajte je: »Zbog čega je cije li ovaj problem tako...?« Ili postavite pitanje: »Što se nalazi u tome osjetu?« Ako dobijete hitar odgovor bez ikakva pomaka u osjetilnome dojmu, takvu vrstu odgovora jedno stavno propustite. Ponovno obratite pozornost na svoje tijelo i ponovno iznova otkrijte osjetilni do  jam.  ja m. Tada ponovno pono vno posta postavit vitee pitanj pitanje. e. Budite uz svjesni osjećaj sve dok se nešto ne pojavi  prać  pr aćen eno o pom pomakom akom,, blagim »popuštanj »popuš tanjem« em« ili il i oslo oslo

 ba  b a đ a n j e m . 6.  Primanje. Sve što god naiđe s pomakom primite na prijateljski način. Ostanite uz to neko vrijeme, čak i ako osjetite samo blago popuštanje napetosti. Što god da se pojavilo, to je samo jedan od poma ka, a bit će i drugih. Vjerojatno ćete nakon neko ga vremena nastaviti, ali nekoliko trenutaka osta nite uz ovaj pomak. 69

AKO STE TIJEKOM SVIJU OVIH UPUTA MAKAR I SAMO TRENUTAK PROVELI OSJEĆAJUĆI I DO DIRUJUĆI NEKI NEJASAN, CJELOVIT TJELESNI OSJET OVOGA PROBLEMA, TO ZNAČI DA STE RADILI FO F O KU S IRAN IR AN JE. Nije Nije važno važ no je lili se poja pojavi vioo tjelesni tjelesni pomak i l i nije. On se pojavl pojavljuj jujee prema svo  joj volj vo lji.i. N jime jim e ne m o ž e m o upra up ravl vlja jati. ti. PRIPOVIJEST O »NEVAŽNOM PROBLEMU«

Pogledajmo sada korake fokusiranja na djelu. Žena koja mi je pričala o ovome iskustvu pri kraju  je dvad dvades eset etih ih godina. godina. Nazva azvatt ću je Peggy. Ona i njezin njezin suprug - nazvat ću ga Jim - žive u predgrađu. On radi u banci i postoji vjerojatnost da će uskoro napredovati u karijeri. Peggy radi skraćeno radno vrijeme kao uči teljica u srednjoj školi. Mora raditi skraćeno radno vri  jeme  jeme sto stoga što se brine o njihovu nji hovu petogod pet ogodišn išnjem jem sinu. Jedne večeri John se presretan vraća kući. Predsje dnik banke prilično mu je otvoreno rekao da banka  planira prošir pro širiti iti posa posao o te da njeg njega, a, Johna, smat smatra raju ju ključnim elementom tih planova. U svome uzbuđenju,  prič  pr ičaj ajuć ućii Peggy o tome, tom e, J o h n je s ruši ru šioo kom ko m ad p o s u đ a s kuhinjskog stola i on se razbio. Bio je to Peggyin najbo lji porculan. Peggy je dobila napadaj bijesa, uplakana otrčala uza stube i odbila prirediti večeru. I nju je samu iznenadio i uplašio vlastiti ispad. Nije običavala biti tako nagla. Sjedila je sama u spavaćoj sobi i pokušavala se smi riti, koristeći sve poznate pristupe koje svi mi koristi mo i koji tek rijetko kad koriste. Ponajprije je pokušala odbaciti taj problem kao »nevažan«, možda se na dajući da će ga toliko umanjiti da će potpuno nestati. »Razbio je skupocjenu posudu«, rekla je bijesno u se  takvo što može  bi. »Jesam li toliko glupa glupa da me takvo  mo že uzrujati? uzrujati?

Prokleta zdjela uopće nije važna u mome životu. Mogu  je  j e zami za mije jeni nititi n e č i m d r u g i m . . . « Takav pristup nije uspio. Uznemirenost nije dopu stila da je Peggy otkloni razmišljanjem. Nakon toga Peggy je pokušala shvatiti o čemu je riječ. »Pa, protek lih sam nekoliko dana pod velikim pritiskom«, rekla je sama sebi. »Dopustila sam da mi se posao u školi nago mila, moram do kasna ostajati ocjenjujući sve te testo ve. Nisam se dovoljno naspavala... Naravno, mora da  je to razl ra zlog og.. N ije ni č u d o što št o sam n a p e t a . « Ponovno nik n ikak akvi vih h rezultata. Ono što je Peg Peggy gy rek rek la može biti istina, ali iznutra se ništa nije promijenilo. Bijes i razdraženost i dalje su ostali ondje gdje su i bili.  Nap  N apok okon on je odlu od lučč ila il a p o k u š a t i s fokusi fok usiran ranjem jem.. Vjež  bala  bala je tu metodu metodu nekoliko nekoli ko godina godina i već v eć je je bila iskus iskusna na - na neki način, fokusiranje je radila »tečno«, kao što se tečno govori strani jezik. Nije morala prijeći kroz svih šest odvojenih koraka, kao što mora činiti početnik, nego ih je prešla u jednom trajnom koraku. Međutim,  prip  pr ipov ovijijed edaa juć ju ć i vam va m o njez nj ezin inuu isku is kust stvu vu,, ja ću razdvo raz dvoji ji ti pojedine korake tako da možete uočiti na koji je na čin stigla od jednog do drugog. Priprema.  Priprema.  Počela je smjestivši se što je udobnije mo gla, otklanjajući sve tjelesne smetnje koje bi joj mogle onemogućiti da čuje ono što joj tijelo želi reći. Umila  je lice lic e jer je r je bilo bi lo v r u ć e i osje os jeća ćala la je svrb sv rbež ež nako na konn plač pl ača. a. Skinula je cipele, uspravila jastuk uz uzglavlje i naslo nila se na njega. Prvi korak: raščišćavanje prostora. Sve je svoje pro

 bleme  bleme gurnula na jednu stranu, stranu, kao da raskrčuje raskrč uje pro stor stor u pretrpanome pretrpanome spre sp remiš mišttu. »Zbog »Zbog čega se sa sada ne osjećam dobro? Pa, čeka me ta golema hrpa dosadnih testova koje moram ocijeniti. A tu je i onaj problem sa

71

Jeffom kojega su danas iz vrtića poslali kući. Naravno, tu je i ovaj glupi novi problem s razbijenom posu dom. ..« Sve je probleme malo odmaknula od sebe. Znala je da ih ne može mož e natjera natjerati ti da nestanu. Al A l i je isto tako tako zna la, s obzirom na to da je već imala iskustva u fokusiranju, da se može malo odmoriti od njih. Drugi korak: osjetilni dojam.  Tada je dopustila da joj

 pozo  pozorno rnost st odluta odluta do problema problema koji se u tom tome trenutku činio najgorim od sviju: bijesna scena zbog razbijene  posu  posude de.. Namjern amjerno o je izbj izbjeg egav avaala pokušaje pokuš aje da o tome tome događaju događaju nešto neš to zaključi, da ga pokuš po kušaa analizirati analizirati i l i sh sh vatiti. Jednostavno je tragala za osjetilnim dojmom to ga događaja. Upitala je: »Kako sve to što se odnosi na taj problem osjeća?« A tada je dopustila da se taj nejasni osjet poja vi na svoj vlastiti način - u početku je bio golem, neja san i bezobličan, tako da su joj nedostajale riječi koji ma bi ga opisala, nedostajale su oznake ili bilo kakva vrsta identifikacije.  Nij  Nijee bila nestrpl nestrpljiva jiva s tom nejasn nej asnošć ošću. u. Nije Nije zah zahtij tije e vala da se predstavi. Niti je pokušavala prisiliti da ga  prepozn  prepozna: a: :>O, da, da, naravno, naravno, taj neob ne obič ičan an osjeć osjećaj aj mora mora da je...« Jednostavno mu je dopustila da postoji na svoj vlastiti način tijekom znatnog vremenskog razdo  blja  blja,, možda pola minute. Treći korak: pronalaženje ključne riječi. Tada je Peg

gy vrlo blago upitala kakva je kvaliteta toga osjetilnog dojma. Pokušala je navesti osjetilni dojam da kaže svo  je ime il i l i da se iz nje njeg ga pojavi pojavi neka slika. Ponovno je izbjegavala analizu, držanje predava nja samoj sebi, izbjegavala je pretpostavke i zaključke. Željela je odgovor koji će izroniti iz samoga toga osjećaja, 72

a ne iz zbunjene gomile materijala pohranjenoga u umu. U trećemu koraku riječ, rečenica ili slika - ako to čno odgovaraju osjetu - pružaju »ključnu riječ« za os jetil  jet ilni ni dojam dojam.. Čovjek Čovjek tada tada najčešće osje osjeti ti prvi prv i pom pomak, ak,  prvi  pr vi djelić djelić unuta unutarnj rnjega ega pokreta pokreta (katk (katkad ad i samo naz naz naku pokreta) koja mu govori: »Ovo je točno«. Kao što se nerijetko događa, Peggy je kroz korake fokusiranja prošla gotovo istodobno. Dobila je riječ (treći korak), usporedila je s osjetom (četvrti) i zapita la osjetilni dojam što on jest (peti korak). S više riječi nego što ih je ona uporabila opisujući taj događaj, ja bih to ovako opisao. Upitala je: »Što je najgore u svemu ovome?« Vratio se osjećaj: »Bijes na Johna«. Sljedeće pitanje: »Zbog razbijene posude?« Od govor bez riječi: »Ne. Gotovo uopće nije riječ o posu di. Bijes osjećam zbog toga njegova pobjedničkog sta va, zbog toga što sav zrači samopouzdanjem u pogledu vlastite budućnosti.« Tako se problem promijenio. Nepogrešivo je osjeti la unutarnji pomak. Taj je pomak otvoreno prihvatila i osjećala ga, uje dno osjećajući i promjenu kako prolazi njezinim tije lom. Kad je tijelo završilo s procesom promjene, nasta vila je. Takav se pomak u fokusiranju može pojaviti u bi lo kojem trenutku. Prihvatite ga i nastavite sljedeći krug fokusiranja. Ponovno je doživjela osjetilni dojam, sada na pro mijenjen način, jer je cijeli problem u njezinu tijelu bio drukčiji u tome trenutku. »Njegov pobjednički stav... kako  sve to  osjećaš?« Pričekala je. Nije pokušavala izvući riječi iz osjetil noga dojma. Strpljivo je sjedila i dopuštala osjetilnome dojmu da govori za sebe (ponovno drugi korak).

73

Pokušala je osjetiti njegovu kvalitetu, nejasnu ne lagodu cijeloga toga osjećaja i ponovno dobiti »ključnu riječ« za taj osjećaj (ponovno treći korak). Pojavila se riječ: »Ljubomora«.

Četvrti korak: uspoređivanje. Prihvatila uspoređivanje. Prihvatila je riječ »lju  bomor  bo mora« a« i provjerila provjerila je u odnosu odnosu na osjetilni osjetilni dojam dojam.. »Ljubomora, je li to prava riječ? Znači li taj osjet upra vo to?« Osjetilni dojam i ta riječ očigledno su se goto vo potpuno slagali, ali ne i savršeno. Činilo se kao da  joj  joj osjetiln osjetilnii dojam dojam govori: govori: »Nije ije to uistinu ui stinu ljubomora. ljubomora. Ima u tome i ljubomore, ali...« Pokušala je s riječima »neka vrsta ljubomore«, os  jetivši  jeti vši sitan pomak pomak i uzdah koji su joj joj stavili do znan znanja ja da je vrlo, vrlo blizu, kao da je pronašla ključnu riječ za osjetilni dojam. Ponovno je to učinila i opet iznova. Peti korak: postavljanje pitanja.  Tada je zapitala sam

svjesni osjećaj: »Što je to neka vrsta ljubomore? Što to u cijelome problemu izaziva neku vrstu ljubomore?« Dopustila je da pitanje dosegne taj nejasni svjesni osjećaj i on se lagano pomaknuo. »Što je to?« upitala  je gotov gotovo o bez bez riječi. A tada je iznenada došlo do pomaka. »Neka vrsta ljubomore... da., više nalikuje...   osjećaju napuštenosti.« Duboko je uzdahnula, a uzdah bijaše praćen dubo kim, zadovoljavajućim osjećajem pomaka. Peggy je njezino tijelo govorilo da je nesretna zbog činjenice što  je pres presta tala la napredov napredovati ati u karijeri. Šesti korak: prihvaćanje. Dok je pokušavala ostati uz

osjećaj osjećaj olakša ol akšanja nja koji ko ji je pratio taj taj pomak, morala se za štititi od glasova koji su je uskoro počeli napadati. »Ne  bi se smjela tako tak o osje os jeća ćati. ti.«« »S retn re tnaa si što št o u o p ć e i m a š 74

 po  p o sao sa o .« A isto su se tako tak o javl ja vlja jalili i ovak ov akvi vi glasov gla sovi:i: »Ka »Ka  ko ćeš ikada pokrenuti svoju karijeru?« »Znaš da u to me pogledu ništa ne možeš poduzeti.« Peggy je sve te glasove odgurnula na jednu stranu. »Sve to mora pričekati«, rekla je. A tada se vratila osje ćanju novoga uvida. »Biti ostavljena, napuštena... mo gu li to još uvijek osjetiti?... O, da. Evo ga ponovno... tako je.. je .... upravo se tako osjećam.« JOŠ JEDAN KRUG

Ali ta je kvaliteta - osjećaj napuštenosti - predstavlja la samo vrh ledene sante. Peggy je željela provjeriti može li je to odvesti do daljnjih promjena i pomaka. I tako je ponovila cijeli krug fokusiranja. »Što to znači biti napuštena? Što to znači za mene? Što je naj gore u tome?« Ovoga je puta fokusiranje trajalo otprilike dvade set minuta. Kad je dovršila, Peggy je osjećala nevjero  jatno osvježenje. Oblik njezin njezinaa problem problemaa se promije promije nio, pa se promijenila i ona sama. Nakon toga su Peggy i John smireno porazgovarali o vlastitu životu i buduć nosti. Razbijena posuda bijaše zaboravljena. To jedno fo kusiranje nije razriješilo Peggyin problem sukoba iz među karijere i majčinstva, ali je u njoj izazvalo niz ko risnih promjena. Daljnje obavljanje fokusiranja pružilo  joj  joj je dodatn dodatnee spoz poznaje naje o njoj joj sam samoj, oj, pomogav po mogavši ši joj joj da krene odande gdje je bila zakočena.

75

Šest koraka fokusiranja i njihov smisao

Sada ćemo polaganije proći svih šest koraka. Nakon što  proč  pr očit itat atee ovo poglavlje, po poku kuša šajt jtee se fokusirati fokusi rati na ne neki ki csobni problem, kako biste vidjeli hoće li vam uspjeti.  Neka  Neka vam knjig knjigaa osta ostane ne otvore otvorena na na če četv tvrt rtome ome pogla pogla vlju, Priručnik fokusiranja i bez žurbe prođite šest ko raka, osobito obraćajući pozornost načinu na koji se vaše tijelo osjeća u svakom stupnju ovoga procesa. Ako ne osjetite nikakvu promjenu, nikakve pomake, nastavite čitati ostala poglavlja ove knjige, a tada se vratite i ponovno pokušajte. Konačno ćete shvatiti da možete izvesti unutarnji čin fokusiranja, a što ga češće radite, to će vam se činiti jednostavnijim i prirodnijim (kasnije možete koristiti skraćeni oblik na kraju knjige). PRIPREMA

Odredite stanovito vrijeme i pronađite mjesto na koje mu ćete neko vrijeme sjediti u tišini. Ako želite da s va ma ostane vaš prijatelj, to je dobro i moglo bi vam po moći. Ali prijatelj mora biti zadovoljan time da jedno stavno bez riječi sluša, ne smije od vas očekivati da ćete  progovor  prog ovoriti iti ako va vam m se ne govori govor i i ne smije smije analiz ana lizira irati ti ili procjenjivati ako vi odlučite izgovoriti ono što se kri  je u vama. vama. Dobro Dobro je ako sam samo šuti, ali isto isto je tako do do  bro ako povremeno povrem eno izgovara riječi kao što su: »Da, 76

čujem te... Razumijem«. Ali na ovome ranome stup nju prijatelj ne smije reći ništa drugo. Dobra je zamisao da sjednete na neko mjesto koje vam je barem malo nepoznato. Odnosno, ne pokuša vajt vajtee se fokusirati sjedeći za radnim radni m stolom, nit ni t i u omiljenom ljenomee naslo nas lonj njaču aču.. Sjednit Sjednitee na neku drugu stolicu i l i na rub kreveta. Ili, ako vam se to više sviđa, izađite iz kuće ku će i prošet proš etajt ajtee il i l i se naslonite naslonite na stablo stablo.. Pokušajt Pokuš ajtee pron pr onać aćii osjećaj osjećaj opće op ćeni nite te tjele tjelesn snee ugod ugode, e, ako već ne potpune dobrobiti. (To će, uz nešto sreće, doći kasnije.) Ako vas ometaju sitne tjelesne nelagode, zamaglit zamaglit će neke druge druge stvari koje koje vam tijelo poku po kuša šava va reći re ći.. Ak A k o vam je hladno, hladno , odjenite odjenite pulover. Ako Ak o va vas svr svr  bi taban, taban, skinite cipelu i protr protrlja ljajte jte ga. ga. Naslonite Naslonite se i mentalno opustite. PRVI KORAK: RAŠČIŠĆAVANJE PROSTORA

Postavite si pitanje: »Kako se osjećam? Zbog čega se sa da ne osjećam izvrsno? Što mi upravo danas smeta?« Ostanite mirni. Osluškujte. Neka se pojavi što god da se pojavilo. Ponekad ćete vjerojatno otkriti da mož da i desetak problema izaziva u vama napetost. Neki među njima mogu biti veliki životni problemi, s koji ma ste se već mnogo puta prije hrvali. Svatko uza se nosi takav popis, iz jedne godine u drugu, pa će se sva ki put pri pr i fokusiranju fokusiranju jedan il i l i više takvih takvi h problem problemaa či niti najvažnijima. Ne pokušavajte sastaviti popis svih  problema  problema kojih koji h se možet mož etee prisjetiti, prisjetiti, nego nego sam samo onih oni h koji trenutno u vama izazivaju napetost. Osim veli vel i kih ki h osobnih problema, vje vjeroj rojatn atno o ćete ot kriti neke relativno nevažne probleme koji u stanovi tome trenutku ometaju spokojstvo u vama. Dopustite svim tim problemima da se pojave: sve ono što vam upravo sada onemogućuje osjećaj apsolutnoga zadovoljstva. NE DOPUSTITE SI DA SE 77

ZAUSTAVITE KOD BILO KOJEGA OD TIH PROBLE M A . Samo Samo ih mental mentalno no navedite, navedite, velike i male, male, tešk te škee i  bezna  be značaj čajne, ne, sve sve zaj zajed edno no.. Stav Stavite ite ih na hrpu preda preda se i napravite korak korak unatrag kako biste biste ih promotr promo tril ilii s uda ljenosti. Ostanite vedro odvojeni od tih problema što više možete. »Pa, osim svih ovih stvari, sasvim se dobro osjećam«, možete sada reći. Možda je to uistinu mučan  svi probl  popis  popis,, ali to jesu sv problemi. emi. »Tu je ono što št o mi mi se do godilo s Georgeom i Joanne. A i ova osamljenost - da, to dobro poznajem, to je stara stvar. A i ona smiješna sitnica vezana uz ono što sam jučer rekla Chrisu.« Osjećate li l i u sebi blago blago pove po većan ćanje je osjećaja osjećaja ugode ugode??  Nas  Nastav tavite ite problem problemee stavlj stavljat atii na hrpu dok ne začujete začuje te neki glas: »Da, izuzev svega ovoga sasvim se dobro os  je  j e ć a m « . DRUGI KORAK: OSJETILNI DOJAM PROBLEMA

Zapitajte se koji vam se problem upravo sada čini naj gorim. Zapitajte se koji vas ponajviše boli, koji vam je najteži, najveći, najmučniji, najtrnovitiji, najtegobniji i l i koje kojega ga ćete se najte naj teže že riješiti riješi ti - tra tragajt gajtee za oni on i m pro  blem  bl emom om k c j i je tež te ž a k prema pre ma n a č i n u na koji ko ji vi i vaše va še t i   jelo određu odre đuje jete te »teš »t eško ko«. «. Ili jednostavno jednostavno odab odaber erite ite neki ne ki od tih t ih problema. Sada nemojte ulaziti u problem kao što biste naj češće uči u čini nili li.. Udaljite Udaljite se od nje njega ga i pogled pogledaj ajte te kakve os  jeća  je ćaje je izaz iz aziv ivaa u v a š e m u tijelu tij elu dok o njemu nje mu raz ra z m išlj iš ljaa te u cjelini, barem na trenutak. Zapitajte se: »Kako se ova ovaj problem pr oblem u cjelini cjel ini osjeća?« A l i ne odgov odgovar araj ajte te rije čima. Osjetite cijeli problem, osjećaj osjećaj svega onoga što št o je uz njega povezano. U tome ćete se drugome koraku vjerojatno početi suočavati s mnoštvom proizvoda vlastita uma: predava nja, analitičke teorije, otrcane izreke, mnogo brbljanja 78

i priče. Na neki način morate se spustiti ispod sveuku  pne buke bu ke do svjesnoga osjeća osj ećaja ja koji ko ji se krije krij e ispod isp od nje. Djelomično je riječ o tome da natjerate sebe da za  prom  pr omje jenu nu umuk um ukne nete te,, sluš sl ušaa te i osje os jeća ćate te.. S trplj trp ljivo ivošć šćuu možete doći do izvrsnih rezultata. Pretpostavimo da je  prob  pr oble lem m na koji ko ji se p o k u š a v a t e fokusi fok usirat ratii povez po vezan an s ra spadanjem nekoć dobrog odnosa. Dok pokušavate os  jeti  je tititi cijelu cij elu unut un utar arnj njuu auru au ru proble pro blema ma,, m o ž e t e zapo za poče četiti s predavanjima: »Evo, ponovno to radim, uništavam  još jedan izvrstan i zvrstan odnos. odnos. Što to nije nije u redu sa mnom? mnom? Bez obzira na to koliko dobar bio, uvijek ću pronaći mogućnost da ga uništim.«

Kad počne takva vrsta buke, strpljivo je i blago is ključite. Recite u sebi: »Da, da, sve to znam. Poslušat ću to drugi put, ako želiš. Za sada to jednostavno stavi mo na stranu.« Budite podjednako tako čvrsti i pristojni otkrijete li kako pokušavate analizirati problem ili pokušavate odrediti gdje se krije njegova suština. »Pa, očigledno je što je pošlo po zlu«, začut ćete sami sebe kako govori te. »Zapravo se plašim drugih ljudi, stoga to prikrivam i glumim. Kao i prije nekoliko večeri kad sam...« Is ključite taj glas. Recite sebi: »Naravno, može biti riječ o tome. Ali sada ništa ne pokušavamo razumjeti. Po osjeća u meni?« kušavamo kuša vamo otkriti otkriti kako se sve to zajedno osjeća Pokušavate doprijeti do jedinstvenog osjećaja koji obuhvaća »sve ono što se odnosi na moje odnose s...« ili »na sve ono što se odnosi na to što sam napustio po sao«. Osjećaj obuhvaća mnoštvo potankosti, upravo kao što glazbeni komad obuhvaća mnoštvo nota. Sim fonija, primjerice, može trajati sat ili više i sadržavati tisuće razdvojenih glazbenih tonova koje izvode mno gi različiti instrumenti u beskraju kombinacija. Ali ka ko biste osjetili simfoniju ne morate znati sve te potan kosti njezina ustrojstva. Ako je to simfonija koju dobro

79

 poz  poznaje najete te,, dovoljno dovoljno je čuti njezin naziv i isto istoga ga ćete trenutka osjetiti njezinu auru. Ta  simfonija: osjećaj te simfonije pojavljuje vam se kao cjelovit, bez potanko sti.  Na  N a isti is ti n a č i n p o k u š a v a t e stup st upiti iti u dodir dod ir sa svjesnim svje snim osjetom problema. Dopustite svojim osjetima da se spuste prema unutra, pokraj svih potankosti koje vas mogu ometati i odvući na krivi put, pokraj brbljarija i j edinstvenu veliku auru koja  prigovora, sve dok ne osjetite jedinstvenu  sve to obuhvaća.

 Ne,  Ne, to nije nije jednostavn jednostavno o - ne u poče po četk tku. u. Djelomi čno je riječ o tome da trebate znati na što obratiti po zornost, a što zanemariti. Djelomično je riječ o tome da znate kako ugoditi svoj um tako da prihvaća stanovite stvari koje se u njemu događaju, ali ne i neke druge. Tragajući za osjetilnim dojmom problema, vi po kušavate navesti svoj um da u suštini učini ono što čini kad priziva vaš osjećaj prema nekoj osobi. Morate biti svjesni nekih potankosti, ali se ne smijete zaustavljati na njima. Vaša pozornost usmjerena je uglavnom na svega toga što se odnosi taj jedinstv jedi nstveni eni osjećaj, osj ećaj, na osjećaj svega na tu osobu. Jednom kad osjetite cjelinu problema, ostanite ne ko vrijeme u tome. Ne pokušavajte odrediti što je u to me važno. Ništa ne pokušavajte odrediti. Samo ga pu stite da postoji i da ga osjećate. Osjetilni dojam cjelovit je i nejasan osjećaj cjelo kupnosti neke stvari. To je nešto pokraj čega bi većina ljudi jednostavno prošla jer je nejasan, neodređen i mutan. Kad prvi put ostanete uz taj osjećaj mogli biste  pom  po m isli is lititi:: »Zar  to?  Želite da ostanem uz to?  Ali to je sa mo još jedan neugodan dojam.« Da, upravo je to način na koji vaše tijelo osjeća taj problem, a u početku je sa svim nejasan. 80

TREĆI KORAK: PRONALAŽENJE KLJUČNE RIJEČI

Što je kvaliteta toga svjesnog osjeta? Pronađite riječ koja opisuje kvalitetu, kao što je: ljepljiv, težak, živčan,  bes  be s p omo om o ć a n, tijesno, op opte tere reće ćenj njee i l i nek nekuu riječ slične sli čne vrste. Možda će vam odgovarati kratka rečenica, npr., kao u kutiji, moram to izvesti. Kombinacija riječi mo gla bi najbolje odgovarati, primjerice: uplašeno i nape to ili živčano i nemirno. Možda će se pojaviti slika koja će najbolje odgovarati osjetu - primjerice, teška olov na kugla. Vi ne tražite analizu. Vi tragate za suštinom osjetilnoga dojma. dojma. Vama Vama je potrebna potrebna sušti suš tina na svega toga zajed no, no, osobita kvaliteta koja izvire iz toga. Ta kvaliteta mogla bi biti osjećaj da ste se neprikla dno ponijeli, primjerice, ili osjećaj bespomoćnosti. Ili  biste mogli mog li osjetiti da va vass ne nešš t o tišti, tiš ti, plaši, plaš i, izaziva izazi va nape tost ili nelagodu - a možda za taj osjećaj ni nema riječi. Ponavljam, izbjegavajte prisiljavati svjesni osjećaj da se očituje riječima - dopustite mu da vam sam po kaže vlastitu suštinu. Ili blago iskušajte jednu riječ. U ovome trećem koraku možda ćete otkriti kako se vaš problem počinje mijenjati. Možda ćete ga osjetiti drukčijim nego što ste očekivali kad ste počinjali s fokusiranjem: različit od svega onoga što biste mogli smi sliti sredstvima razuma. Razlika bi u početku mogla bi ti tanana i, možda, zbunjujuća. To je ono za čime tragate: nešto što prati tjelesni  pomak.  pomak. Sve drugo odbac odbacite. ite. Odgovaraju li riječ ili slika, nazivamo ih »ključnom riječi«. Dok izgovarate riječi (ili zamišljate sliku), cijeli se osjetilni dojam jedva primjetno giba i lagano se opu šta. To je znak, kao da kaže: »Ovo odgovara«, kao kad se prisjećate nečega što ste zaboravili. Osjećaj onoga što ste zaboravili vodi vaše pamćenje. Znate da veliki broj savršeno smislenih ideja uopće nije dio toga osjećaja pa 81

ih odbacujete, sve dok ne naiđete na nešto čemu se taj osjećaj otvara. Kao u staroj dječjoj igri skrivača. Netko tko zna gdje se nalazi predmet potrage govori: »Hladno, hlad nije, ledeno hladno«, dok hodate u pogrešnom smje ru, a »Toplo, toplije, vruće, vruće!« kad krenete u pra vome smjeru. U ovome slučaju to ne govori neka druga osoba nego vaš vlastiti svjesni osjećaj: »Hladno, hladno, hlad no« no « (dok (dok se osj osjet et nimalo nimalo ne mijenja), mijenja), a zatim zat im kaže kaže:: »Toplije, vruće, vruće!« (kad dođe do opuštanja ili la ganoga pomaka u načinu na koji vaše tijelo osjeća taj  problem). Dopustite riječima i slikama da izrone iz osjećaja.  Neka  Neka se same pred predsta stave ve,, npr., npr., upla up laše šen, n, neko nape napeto to mjesto u meni, ili težak osjećaj.  Najč  N ajčešć ešćee se d oga og a đa da p r o n a l a ž e n j e prave prav e k lju lj u č n e riječi u čovjeku izaziva tek maleni tjelesni pomak, tek toliko da možete reći kako je ključna riječ točna. Morat ćete tragati za tim malim pomakom kako ga ne biste  propustili. Pozo Pozorno rnost st vam mora mora biti usm usmjere jerena na na tije tije lo kako biste osjetili izaziva li ta riječ, rečenica ili slika ono malo otpuštanje koje govori: »To je u redu. To od govara.« ČETVRTI KORAK: USPOREĐIVANJE IZMEĐU KUUČNE RIJEČI I OSJETILNOGA DOJMA

Uzmite riječ ili sliku koju ste dobili tijekom trećega ko raka i provjerite je u odnosu na osjetilni dojam. Mora te biti sigurni da se savršeno uklapaju - da su u savr šenu skladu. Zapitajte (ali nemojte sami odgovarati): »Odgovara li to?« Trebali biste osjetiti odgovor, u obliku dubokoga uzdaha ili nekog osjećaja opuštanja, koji vam govori da riječi odgovaraju. 82

Katkad se dogodi da se taj potvrdni osjet - taj   osje ćaj uklapanja  - jednostavno ne pojavi. Tada pokušajte točnije osjetiti. Ponovno pričekajte i dopustite točnijim riječima da izrone iz osjećaja. Kako biste mogli obaviti to usklađivanje, ponovno morate iskusiti osjetilni dojam. Morate ga dodirnuti kao osjećaj. Mnogi ljudi prilično dobro mogu zadržati osje tilni dojam sve dok se ne pojave riječi. Tada osjet na neki način nestaje i ostaju im samo riječi. Ako se to do godi, očigledno je da ne možete izravno provjeriti od govaraju li riječi osjetu. Stoga morate dopustiti osjetilnome dojmu da se vrati - to možda neće biti isti onaj osjećaj kakav je bio, nego dojam kakav je sada (možda malo promijenjen). Blago u sebi izgovarajte riječi, uvi  jek iznova, pokušava poku šavajuć jućii izravno osje osjetit titii na što su se te riječi odnosile. Najčešće se događa da se nakon dese tak ili dvadeset sekundi osjećaj - takav kakav je sada vrati. Isto je tako sasvim u redu ako se osjećaj promijeni sam od sebe, dok pokušavate obaviti proces usklađiva nja. Neka obje strane - i osjećaj i riječi - čine što god žele, sve dok se savršeno ne usklade. Kad se savršeno usklade, kad riječi potpuno točno odgovaraju osjećaju, osjećajte to slaganje nekoliko tre nutaka. Možda ćete osjećati potrebu reći nešto kao što  je: »Da... »Da. .. o, da... to je to. t o... . «, ali mu sa samo dopus dopusti tite te da  po  postoj toji. Važno je osjećati to slaganje minutu-dvije. Osjet slaganja nije samo provjeravanje ključne riječi, nego se vaše tijelo upravo u tim trenucima mijenja. Sve dok se mijenja, otpušta, prerađuje i pokreće, dopustite mu da upravo to čini. Ostavite mu minutu-dvije vremena ko  je su mu potrebne potrebne kako kako bi se dogod dogodilo ilo opušt op uštanje anje i pro mjene koje želi obaviti u ovome trenutku. Ne požurujte. Tek ste stigli onamo. 83

PETI KORAK: POSTAVLJANJE PITANJA

Ako se tijekom ti jekom prethodni pret hodnih h koraka već pojavio pojavio veći po mak, otvaranje i tjelesno oslobađanje, krenite izravno na šesti korak, prihvaćajući ono što prati pomak. Primjerice, možda ste, sjedeći mirno uz osjetilni doja dojam m, osjećajući njeg njegovu ovu sušti suš tinu nu i kvalitetu, kvalitet u, već ve ć doži vjeli pomak i promjenu u problemu. Do toga je moglo doći i kad ste pronašli odgovarajuću riječ ili sliku, kao i tijekom usklađivanja usklađiv anja ključne ključne riječi s osjetilnim dojmom dojmom.. Ali najčešće vam odgovarajuća ključna riječ pruža samo tanani djelić pomaka, tek toliko da postanete svjesni kako je ispravna. Njezinu ćete ispravnost neko liko puta iznova osjetiti (usklađivanje), dok se ne poja ve sve tjelesne posljedice koje ta ispravnost može izaz vati. Tada vam je potreban pomak, a do njega još nije došlo - barem ne do one vrste pomaka koja mijenja  problem.  problem. Sada je vrijeme za peti korak, postavljanje pitanja. U tome koraku vi izravno postavljate pitanje osjetilnome dojmu što on jest. To se najčešće obavlja tako da neko neko vrijeme vrijeme (minutu-dvije, (minutu-dvije, što št o se može mož e doimati ja ja  ko dugim vremenskim razdobljem) provedete uz  taj   taj ne  jasan  jasan osjetil osjetilni ni dojam dojam il i l i tako tako da mu se nepre nepresta stano no vra v ra ćate. ćate . U tom tome vam pomaže po maže ključna klju čna riječ. Ključnu riječ koristite kako bi vam pomogla da osjetilni dojam uvijek iznova može postati  živo prisu tan. Nije dovoljno samo se prisjetiti kako ste se osjećali  prij  prijee nekoliko trenutaka. trenutaka. Taj osjeća osjećajj se ponovno mora  javiti, inače ina če ne možete može te postaviti postaviti pita pitanje nje.. Ako Ak o st ste ga iz gubili, prizovite ključnu riječ i postavite pitanje: »Je li taj osjeća osjećajj još još uvijek ovdje?« Nakon Nako n nekoliko nekoli ko sekundi će se pojaviti (isti kao i prije ili neznatno promijenjen).  ga možete pitati što on jest. Tada ga Prim Primjer jerice ice,, ako je ključna riječ"bila riječ"bila »uzn »u znemi emire ren« n«,, izgovarajte tu riječ u sebi sve dok se svjesni osjećaj ne 84

vrati sasvim živo, a tada ga zapitajte: »Što je to u cijelo me tom problemu što u meni izaziva takvu uznemire nost?« Ako Ak o u glavi začujete mnošt mno štvo vo hitr hi trih ih odgov odgovora ora,, sa sa mo ih propustite i ponovno postavite pitanje. Ono što se hitro pojavljuje samo su stari podaci vašega uma. U  poče  po četk tku u se može mož e dogoditi dogoditi da pitanj pitanjee ne stig stign ne do os osjetilnoga dojma, dojma, ali će stići drugi il i l i treći tr eći put. Osjetilni će se dojam i sam pomaknuti, kao da odgovara i iz toga će pomaka izroniti odgovor. Moći ćete odrediti odrediti razliku između izmeđ u pukih puki h mentalnih mentalnih odgovora i onih koji dolaze iz osjetilnoga dojma. Men talni odgovori stižu veoma brzo. Oni su brzi vlakovi misli. Um navaljuje i ne ostavlja vam nikakvoga pro stora u kojemu možete izravno stupiti u vezu s osjetil nim dojmom. Njih propustite i ponovno stupite u do dir s osjetilnim dojmom dojmom,, ponovno koristeći kori steći ključnu klj učnu ri ri  ječ.  je č. Kad se osjetilni osjetilni dojam dojam vrati, tad tada mu post postav avite ite pi pi  tanje. Jedan od najvažnijih postupaka u fokusiranju jest ovo posta postavlj vljan anje je »otv »o tvor oren enii h pita pi tanj nja«. a«. Vi pos postav tavite ite pita nje, ali tada se namjerno suzdržavate od pokušaja da na pitanje odgovorite svjesnim misaonim procesom. Ljudi najčešće vjeruju kako znaju odgovore na ta kva pitanja ili određuju kako bi odgovor mogao glasi ti. Postavljaju si zatvorena pitanja - retorička pitanja na koja istoga trenutka sami odgovaraju. Nemojte tako  postupa  postupati ti sa svojim svojim osjetilnim dojmom dojmom.. Posta Postaviti viti pita nje osjetilnome dojmu uvelike nalikuje postavljanju  pitan  pitanja ja drugo drugojj osobi. osobi. Vi posta postavit vitee pitanj pitanje, e, a tada čekate odgovor. Postoji jasna razlika između prisilnog nametanja riječi ili slika u osjećaj i dopuštanja da izrone iz  njega.  njega.  Namećet  Nameć etee li riječi riječi dojmu dojmu uspješno uspje šno ga gušite gušit e i ne dopu dopu štate mu da pokaže svoju stvarnu narav. Tada biste 85

rekli: »O, da, ja već znam tko si ti.  Nema nikakva smi sla sla gubiti vrijeme vrijeme s tobo to bom.« m.« Suprotno tome, riječi i slike koje izranjaju iz  doj   doj ma omogućuju vam da osjetite razliku. One vas navo de da kažete: »Hej! Hej,  »Hej! Hej, da, o tome je dakle riječ!« To su riječi i slike koje dovode do tjelesnoga pomaka. Tjelesni je pomak po svojim posljedicama tajanst ven. Njega uvijek osjećate kao nešto dobro, čak i ako ono što se pokazalo s odvojenog, razumskog stajališta nimalo nije olakšalo problem. Ako osjetilni dojam ne doživi pomak i ne pruži vam odgovor odmah, i to je u redu. Provedite uz nje ga minutu-dvije. Mi ne možemo upravljati pojavom  pomaka  pomaka.. (To je »milost«.) »milost«.) Najvažn Najvažnije ije je ono vrijem vrijemee koje provedete osjećajući ga (vraćajući se neprestano k njemu). Ako neko vrijeme provedete osjećajući nešto nejasno što se nalazi upravo ondje, prepuno značenja o vašem problemu, a ipak još ne znate što je to, tada radite fokusiranje. Katkad će vam pomoći postavljanje jednoga od sljedeća dva pitanja; najprije iskušajte jedno, zatim drugo. Uz svako pitanje morat ćete se pobrinuti da ono dopire do osjetilnoga dojma. U početku će najčešće od govoriti vaš um. Samo ponavljajte pitanje sve dok se osjetilni dojam ne pomakne. 1. »Što je najgore u ovome?« (Ili: »Što je ono što u svemu ovome izaziva najveću 'uznemirenost'?«, ako je vaša ključna riječ bila 'uznemirenost'.) 2. »Što je ovome ovome osjetilnom dojmu dojmu pot po t r ebno eb no?« ?« (Ili: »Što je potrebno da bi se osjetilni dojam dobro os  je  j e ć a o ? « ) Ako ste s osjetilnim dojmom stupili u dodir putem uobičajenoga postavljanja pitanja, a tada postavili i ova

dva pitanja jedno za drugim, ako ste svaki put proveli minutu-dvije osjećajući nejasni osjetilni dojam, moglo  bi biti bit i dobro dobro za trenutak trenutak presta prestati ti s fokus fokusiran iranjem jem.. Fokusiranje nije rad. To je prijateljski usmjereno vrijeme koje provodite unutar svoga tijela. Malo kasni  je i l i sutrad sutradan an iznova pristupi pristupite te problemu. pr oblemu. ŠESTI KORAK: PRIHVAĆANJE

Dobrodošlicom dočekajte sve što god se pojavi za vrije me fokusiranja. Neka vaš stav bude zadovoljstvo što vam se vaše tijelo obratilo, što god  ono  ono reklo. To je sa mo jedan pomak, a ne posljednja riječ. Ako ste voljni  primiti  pri miti tu poruku por uku na prij prijate ateljs ljski ki način, način , doći će i slj sljed ede e ća. Ako prihvatite ovu promjenu, doći će i do drugih  promjen  promjena, a, kakve kakve god god one one bile.  Ne  Ne morate orate vjerovati vjerovati onome onome što vam upravo upravo sada govori vaš osjetilni dojam, ne morate se s time sugla siti ili postupati u skladu s njime. Potrebno ga je samo  prihvatit  prih vatiti. i. Uskoro Uskoro ćete će te duboko duboko iskusiti iskusiti da jednom kad kad  prihvatite ono što prati pomak pomak,, doći će i do dru drugog goga  pomaka.  pomaka. Tada će ono što vam tijelo tijelo kaže biti sasv sasvim im drukčije. Stoga mu sada dopustite da vam kaže ono što vam sada ponajprije mora reći. Primjerice, Primjerice, pomak pomak vam može mož e pokazati pokazati nešt ne što o što bi b i ste trebali učiniti, odnosno za čim duboko u sebi osje ćate potrebu. Ali bi se moglo dogoditi da će prvi oblik u kojemu se pojavi za za vas vas biti bit i sasvim sasvim nemogu nemo guće će napra viti. Moglo bi se učiniti da pomak od vas zahtijeva da napustite supružnika, djecu i posao, a osim toga ta bi  prom  promjena jena mogla ogla zahtijev zahtijevati ati mnogo mnogo novca. novca. Vrlo je važ no zaštititi taj prvi oblik u kojemu možete osjetiti svoj životni smjer, iako sada ne može odgovoriti na neka st varna pitanja. Vaše se tijelo mijenja, pojavljuje se vaše životno usmjerenje, ali to je tek prvi korak. Neka pitanja čekaju. Nećete se odmah upustiti u nešto nerazumno.

87

Zadržite Zadržit e taj taj novi no vi osje osjett onoga što bi moglo biti bit i pravilno pravi lno usmjerenje i ne brinite o obliku koji će na kraju zado  biti  bi ti.. Čak i vrlo malom pomaku dopustite dovoljno vre mena, minutu ili nešto više. »Dobro, sada barem znam u čemu če mu je potešk pot eškoć oća«, a«, mogli mogli bis biste te reći i u tome tome otkriti otkri ti trenutno olakšanje. Tada bi ga kritička pitanja mogla  poželjeti jako brzo brzo izbrisati. izbrisati. »Da, »Da, ali kakva kakva korist korist od to ga ako ga ne mogu navesti da se promijeni? »Je li to stvarno? stvarno? Možda Možd a sâ sâmog mogaa sebe var va r am. am. « »A što št o ako na kon ovoga pomaka ne uslijedi nijedan drugi?« Zaštiti te pomak koji se upravo dogodio od sviju tih negativ nih glasova. Oni mogu biti u pravu, ali će morati pri čekati. Ne dopustite im da ovaj mladi, zeleni izdanak koji je tek iznikao zasipaju tonom cementa. Kasnije će biti dovoljno vremena za otkrivanje je li taj pomak u odnosu na problem stvaran. Za sada mu samo dajte prostora za disanje. Dopustite mu da se raz vija. Osjećajte ga. Budite uz njega. Možda biste nakon toga željeli prestati s fokusiranjem ili biste željeli nastaviti. Ali, ne žurite. Odluku donesite nakon kraćeg vremena. Ako odlučite prestati, osjetite da ovo »mjesto« ui stinu možete napustiti i da mu se kasnije možete vra titi. To uistinu veoma nalikuje mjestu,  stanovitoj točki vašega unutarnjeg krajolika. Jednom kad saznate gdje  je i kako kako je možet mož etee pro p ronać naći, i, slobodn slobodno o je ostav ostavite ite i vra tite se sutradan. Zauzmete li stav koji nazivamo »prihvaćanjem«, ono što se javlja tijekom fokusiranja nikada vas neće uspjeti prevladati. Dobrodošlicom dočekajte sve što  prati tjeles tjelesni ni pom pomak,- ali uvijek uvijek osta ostani nite te malo udaljeni udaljeni od toga. Niste u tome. nego pokraj. Taj prostor u koje mu možete stajati pokraj onoga što se pojavi stvara se u onih nekoliko trenutaka dok vam se tijelo opušta. 88

»Ne »Ne mogu sve sve to razriješit razrije šitii tijekom jednoga jednoga dana da na«, «, ka zat ćete u sebi. »Znam da je ovdje. Ponovo mogu pro naći ovo mjesto, stoga ga na neko vrijeme mogu i osta viti.« Nije riječ o tome da bježite niti da se upuštate u to. Jednostavno odlazite na odmor. Osjećate da između toga što se pojavilo i vas postoji prostor. Vi ste ovdje, ono je ondje. Riječ je o tome da vi imate to što se poja vilo, a ne da to jeste. Možet Mož etee zamisliti zamislit i vrata vrata izme i zmeđu đu toga toga i seb sebee, ako želi te. Ruka vam je na kvaki i svaki put kad poželite mo žete ih otvoriti. ŽELITE LI JOŠ JEDAN KRUG FOKUSIRANJA?

Pokušajte osjetiti želi li vaše tijelo prestati s fokusiranjem ili nastaviti. Kaže li: »Čekaj! Tek sam stigao, do  pusti mi mi ovd ovdje osta ostati ti još dan ili il i dva. Sve mi je tako no vo«? Ili kaže: »Zaustavimo se sada ovdje, ovo mi je mjesto još nepoznato. Ne želim ostati ovdje«? Zamisli te da nastavljate s fokusiranjem i osjetite reakciju tije la, a tada zamislite da prestajete i isto tako osjetite re akciju. Ako prestanete, tada najprije odvojite malo vre mena mena kako biste biste bil bi li sigurni da ćete će te se moći vratiti vratit i ono me obliku svoga problema do kojega ste upravo došli.  Najč  Najčešće ešće nije nije dovo dovoljno ljno zapam zapamtiti titi ishod. Čovj Čovjek ek ga pam pam ti, ali mu može nedostajati izravno iskustvo stvarnosti koju posjeduje dok fokusirate. Pomoći će vam ako se  prisj  prisjeti etite te onog onogaa što se pojavilo pojavilo nepos neposred redno no prij prijee po po sljednjega pomaka. Primjerice, pretpostavimo da se  pojavila  pojavila ključna klju čna slika čvrsto nam namotanog otanog klupka vune, vune, a kad ste zapitali što to predstavlja, došlo je do pomaka i vaš je problem pro blem napravio korak prema prema rješenj rj ešenju. u. Trebali Trebali  bist  bistee zapamtiti zapamtiti ne sam samo sam sam taj korak, korak, nego nego i ono ono što  je neposre neposredno dno prethodilo pomaku. To će vam kasn kasnij ije, e, kad se pokušate prisjetiti koraka, pomoći da ga vratite

u potpunoj tjelesnoj stvarnosti. Ako krenete od pret hodne slike u potpunosti ćete ga ponovno moći osjeti ti. Dobro bi bilo da tu prethodnu sliku pronađete prije nego što završite fokusiranje. Kako biste se upustili u sljedeći krug fokusiranja, mogli biste iznova osjetiti cijeli problem i zapitati svoje tijelo: »Je li sve razriješeno?« Nelagoda koju izaziva ono što št o je ostal ostalo o ner ne r azri az rije ješe šeno no tada tada će se jasno osjetiti osjetiti u va  šem  šemu tij tijel elu, u,  ako ondje pričekate odgovor. Ostat ćete s tim cjelovitim osjetilnim dojmom i ponoviti korake od drugoga do šestoga, kao i prethodni put. Ili biste mogli krenuti od posljednjega pomaka, od onoga što ga je pratilo, tako što ćete zaći   ispod  toga.   toga. »Kakav je cjeloviti dojam svega   toga?« Kao što ste tijekom toga mirnog razdoblja bili pre  puni  pu ni razumijevanja i blagi, prih pr ihva vaća ćaju jući ći to što št o se poja vilo, sada isto tako želite   daljnju  promjenu. Budući da ste bili blagi i puni razumijevanja, čime ste pokazali  pošt  po štov ovan anje je prema tome osjećaju, prip pr ipre remi mili li ste ste tlo za daljnju promjenu. Kako biste izazvali daljnju promje nu, ponovno počnite od drugoga koraka: otkrijte osjetilni dojam koji se krije  ispod   ili s onu stranu tjelesne  poruke koju ste ste upravo uprav o prim pr imil ili,i, kak kakva va god ona bila bi la.. Pretpostavimo, primjerice, da se u prethodnome krugu pojavio osjećaj »bespomoćnosti«, pa ste doživje li pomak: »O, to je dakle ono što osjećam. Tako sam živčana cijelo vrijeme zbog osjećaja da će doći do suko  ba, pa sam zato zato uisti uis tinu nu be bess po pomo moćn ćna! a!«« Sada krenite u drugi krug i postavite si pitanje: »Što je ta taj sveu s veukup kupni ni osjetilni osjetilni dojam, dojam, sve ono što se odno  si  na bespomoćnost? Postavite pitanje i ne odgovarajte na njega. Dopu stite osjećaju da se produbi. »Bespomoćnost« je i dalje  prava  prava riječ, riječ, ali je ona sa sada riječ koja koja prekriva prekriva samo samo vrh vr h ledene sante. Počinjete osjećati njezinu veličinu ispod 90

same te riječi. Sve to - a prilično ga je mnogo - obu hvaćeno je tom veličinom. Ponovno treći korak: pokušavate osjetiti kvalitetu toga novog, opsežnijeg osjetilnog dojma. Kad god se pojave riječi, provjerite ih u odnosu na osjetilni dojam. Ako ne odgovaraju pustite ih da prođu i vratite se osjetilnome dojmu. Pomak osjećate kao oslobađanje. Na taj ga način  prepoz  prepozna naje jete. te. Do nj njega može doći u bilo kojem trenut trenut ku fokusiranja. Ako se to dogodi, dočekajte ga dobro došlicom. Isto tako, neki od koraka fokusiranja mogu se odvijati istodobno. Ove se upute ne odnose na me hanički proces, nego na sasvim ljudski. Prije nego osjetite da je stanoviti problem razrije šen možda mož da ćete ć ete trebati ponoviti pono viti mnogo mnogo ovakvih krugo va. U svakome krugu osjetit ćete tjelesni pomak. Često Čest o je ne n e mog mo g uće uć e u jednom tretmanu tretmanu fokus fokusira iranj njaa u potpunosti razriješiti neki problem. Može biti potre  bno dese deseta tak k krugova, krugova, možda čak i stotinu, stotinu, prij prijee nego ego što osjetite da je problem razriješen. Proces može traja ti nekoliko mjeseci. Svaki tretman nastavljate sve dok  jednostav  jednostavno no ne osje osjeti tite te da vam je za taj taj dan dan dost dosta. a. Do segli ste točku kad možete reći: »Još uvijek nisam raz riješila ovaj problem, ali došla sam do mjesta koje os  jeća  je ćam m kao kao pril pr ilič ično no ugodno. ugodno. Potreb Potrebno no mi je dan-d dan-dva va kako bi se moje tijelo saživjelo s takvim promjenama, a možda mi je potrebno i da izađem u svijet kako bih vidjela što će se dogoditi.« Krugovi fokusiranja i kru govi vanjskoga djelovanja nerijetko se izmjenjuju. Uzaja Uzajam mno si pomaž po mažu. u.  Ne  Ne budite budite obeshrab obeshrabreni reni ako ako vam fok fokusira usiranj njee od mah na početku ne pruži dramatične rezultate. Kao i svaka druga vještina, i fokusiranju je potrebno iskustvo. Isto tako, kao što smo se uvjerili, za fokusiranje je po trebno da prerastete stanovite duboko utisnute navike 91

uma i tijela, stanovite previše bliske načine razgovora sa sobom i o sebi. Za razrješavanje takvih poteškoća  potrebn  potrebno o je vrijeme. vrijeme. Moje kolege i ja tijekom proteklih nekoliko godi na fokusiranju smo naučili mnoge ljude i brižljivo smo  biljež  bil ježili ili p o t e š k o ć e s koji ko jim m a se ljud lj udii redov red ovito ito s u s r e ć u is tražujući to nepoznato unutarnje područje. Znamo što treba učiniti u pogledu tih poteškoća. Ako otkrijete da vam iskustvo unutarnje promjene u početku izmiče a statistike govore da će tako biti - budite sigurni da ni ste ste prva osob osobaa koja se susrela susrela s tim ti m osobitim osobiti m proble problemom. mom. Kakav god problem bio, vjerojatno ćemo vam prije kraja ove knjige uspjeti pomoći da ga razriješite. Ostala poglavlja drugoga dijela knjige ustrojena su s tom svrhom. To su poglavlja o rješavanju poteškoća. U njima njima daje dajem mo pregled najuobič najuo bičaje ajeni niji jih h problema problema ko  ji omet ometaj aju u foku fokusi sira ranj njee - a ujed ujedno no i predl pr edlažu ažu nači na čine ne na koje ih možete riješiti. Šest koraka: 1. Raščišćavanje prostora 2. Osjetilni dojam 3. Pronalaženje ključne riječi 4. Usklađivanje 5. Postavljanje pitanja 6. Prihvaćanje Prihvaćanj e -

92

6

Što nije fokusiranje

Jedna od veoma uobičajenih poteškoća koju doživlja vaju početnici u fokusiranju je zbunjenost u pogledu toga što bi fokusiranje trebalo biti. Većina ljudi do tre nutka stupanja u odraslu dob usvoji laičko obrazova nje s područja psihoterapije. Iako ono može biti kori sno u stanovitu smislu, isto tako može izazvati pogreš ne predrasude. Ako fokusiranje započinjete s bilo kakvim pogreš nim shvaćanjem, svakako ćete skrenuti u pogrešnom smjeru. Stoga: FOKUSIRANJE NIJE PROCES RAZGOVORA SA SOBOM

Ako ste poput većine ljudi, nesumnjivo znate mnogo toga o onome što je pogrešno u vašemu životu. Vjero  jatno nerijetko nerijetko sam sami sebi sebi držite »predavanj »pre davanja«, a«, možda temeljeći te riječi na zdravim zaključcima i pretpostav kama. »To je moja majka. Uvijek je mrzila muškarce i to mi je neprestano govorila. To sam od nje naslijedila. Znam da bih trebala biti drukčija, ali mora da još uvijek ima nešto od toga u meni, inače mi ne bi bilo toliko te ško uspostavljati odnose s muškarcima.« Ponekad ćete preskočiti tanano predavanje i umje sto toga sebe izravno i jednostavno uvrijediti. Potrebna vam je oštrina, barem vi tako mislite. 93

»Naravno, znam ja u čemu je moja nevolja. Kuka vica sam. sam. Nemam nimalo nimalo hrabrosti, hrabrosti , eto kakav sam sam.. Ni Ni   je č u d n o što št o nika ni kada da ni u č e m u ne u spij sp ijev evaa m . « N isu is u sva ta predavanja i prijekori neugodni, ali oni ne dovode ni do kakve korisne promjene. Na neki se način pret varate u dvoje ljudi, od kojih je jedan u zatvoru, a dru gi vani. Onaj izvana prekorava ili vrijeđa onoga unu tra, okrutno navodeći sve te navodne (ali najčešće ne dokazane) karakterne mane koje su, navodno, dovele zatvorenika do takvoga bijednog stanja. Ništa od toga neće zatvoreniku pomoći da pobjegne. Kad predavanje  pres  presta tane ne unutarnji je zatvoren zatvorenik, ik, kao i do tada, tada, u zat voru. Fokusiranje nije ni nalik tome. Umjesto razgovora sa sobom koji se odvija izvana prema unutra, vi osluš kujete ono što izvire iznutra, iz vas. Tiho ćete, prijatelj ski i suosjećajno zapitati: »Što nije u redu?« Možda ni kada prije niste bili u prijateljskom odnosu sa sobom. Većina ljudi prema sebi vrlo loše postupa, mnogo gore nego što bi im ikada palo na pamet postupati prema drugome ljudskom biću. Većina se ljudi prema svojoj unutarnjoj osjećajnoj osobi odnosi kao sadistički zat vorski čuvar. Postavivši svome tijelu pitanje »Što zapravo ne va lja?«, vi se namjerno suzdržavate od odgovora. Kad nekoj drugoj osobi postavite pitanje, vjerojatno nećete odmah očekivati odgovor na njega. Prema svojoj unu tarnjoj osjećajnoj osobi postupajte barem onako dobro kako biste postupali prema nekome drugome. Vaša vam unutarnja osjećajna osoba isto tako može odgo voriti na pitanje i niste joj potrebni vi, da umjesto nje odgovarate na svako pitanje. Pokušajte propustiti sve one rječite, poznate od govore koji se vrlo brzo pojavljuju. To su oni isti stari odgovori koje ste tijekom godina slušali u tisućama 94

 predavan  pred avanja ja koje ste ste održ od ržal alii sami sam i sebi. sebi . Čvrs Čv rsto to ih odbijodbij te. Smireno čekajte svježe odgovore koji će se pojaviti iznutra, od tjelesnog osjeta onoga što vas muči. FOKUSIRANJE NIJE ANALITIČKI PROCES

Prilično je lako, a ponekad čak i zabavno, obaviti ra zumsku analizu nečijih osobnih problema. Takva ana liza može biti vrlo složena ili jednostavna, vrlo ozbilj na ili više nalik salonskoj igri. Intelektualci si ne mogu  pomoći  po moći - barem stanovit stanovito o vrijem vrijeme moraju oraju proves provesti ti analizirajući. »Mora da sam sama zbog toga što neprestano oda  bire  bi rem m p o g r e š n e m u š k a r c e . Kao Ka o da m e priv pr ivla lači či ona vr vr  sta muškarca koja će me kasnije odbaciti. To je sigur no zbog toga što tražim nekoga tko bi bio nalik mome ocu.« Bez obzira jesu li temeljne pretpostavke koje se na laze u pozadini analiziranja ove osobe uglavnom toč ne, analiza joj neće mnogo pomoći. Unutar nje ništa se nije promijenilo. Još je uvijek ondje gdje je i bila. Zapravo, i sami pojmovi koji se koriste u analizi sa moga sebe skloni su naglašavati činjenicu da je čovjek tu gdje jest i ne može si pomoći. Kad sebi kažete: »Eto, takav sam i gotovo«, vi zapravo govorite kako nema nikakve mogućnosti za promjenu. U tome je smislu analiza gotovo uvijek pesimistična. Suprotno tome, fokusiranje je optimistično. Teme lji se na vrlo pozitivnome očekivanju promjene. Ljud sko biće nju ne doživljava kao kruto ustrojstvo čiji je oblik jednom zauvijek određen. Čovjeka zamišlja kao  proce  proces, s,  sposobnoga za neprestanu promjenu i kreta nje prema naprijed. »Problemi« koji se kriju unutar vas samo su oni dijelovi procesa koji su se zaustavili, a cilj je fokusiranja otkočiti ih i ponovno pokrenuti pro ces. Kad se pravilno fokusirate ne samo da očekujete

95

 promjenu  promjenu,, nego nego je stva stvara rate te u sâ sâmom momee činu čin u fokusira fokusira-nja. Umjesto da pokušavate analizirati problem, vi po stepeno stupate u dodir s osjetilnim dojmom proble ma, sa svime onim što se na taj problem odnosi, stupa te u dodir istodobno s problemom u njegovoj sveukup nosti. To je osobita vrsta prijemčivosti u kojoj osjetilni dojam može doživjeti tjelesni pomak. Razumom nikada ne možete spoznati beskonačno mnoštvo potankosti »svega onoga što se odnosi na su kob u koji smo smo se upustili prethodne večeri veče ri «. Al i , osje osje tivši cjelinu problema, možete stupiti u dodir sa sušti nom, a onda i s onim što se krije ispod nje i tako dalje. Fokusirate se korak po korak, dok ne osjetite da je pro  blem razriješen. razriješen . Ako samo razumijete u čemu je problem, vrlo ga  je teško teš ko razriješiti. U foku fokusir siran anju ju nije nije riječ o tome tome da čovjek jednostavno pripovijeda o problemu. On doživ ljava tjelesni pomak u vlastitome osjećaju problema. Kad vas fokusiranje dovede do stvarnog koraka kojim ćete razriješiti problem, tjelesni pomak ukazuje na to da se nekakva unutarnja zakočenost promijeni la. Sa svakim sljedećim korakom problem osjećate na malo drukčiji način i bolje nego što ste ga osjećali na  poče  po četk tku. u. Osjetilni Osjetilni se doja dojam m promijenio promijenio - a time zapra zapra vi. Kad se sljedeći vo želimo reći da ste se promijenili vi.  put susr susret etne nete te s tim ti m problemom problemom,, vaša će reakc reakcija ija biti bit i sasvim različita. Uspješno fokusiranje najčešće pruža mnogo bolje i istinitije razumijevanje onoga što je pošlo po zlu. Zaje dno s tjelesnim pomakom pojavljuju se i neke riječi ili uslijedi razumijevanje koje vaše poteškoće mnogo jas nije objašnjava, a najčešće i novim pojmovima. Nerijet ko se događa da je cijeli problem problem ukorijenje ukorijenjen n u ne n e č e mu što što se potpuno potpuno razlikuje od bilo bil o kojih koji h vaših vaših pretpostavki. pretpostavki. 96

A kad se fokusirate na tu tjelesnu mudrost, ponovno se, sa sljedećim tjelesnim pomakom, pojavljuje nešto novo. To će vas možda ponovno iznenaditi, jer možda neće logički slijediti iz onoga što se pojavilo u prvome koraku. A l i katkad jedan il i l i više koraka kor aka ovoga ovoga proc proces esaa pro mjene mogu u potpunosti zaobići analitički um. Do  prom  promjene jene može doći a da vi do kraj krajaa ni ne razu razum mije ijete te zbog čega ili kako se ona dogodila. Ako se fokusirate,  primjeri  primjerice ce,, na onaj muč mu č an osjetilni osjetilni dojam dojam »sveg »svegaa ono ono ga što se odnosi na Johna«, možda ćete otkriti da riječi koje prate tjelesni pomak gotovo nimalo ne pridonose vašemu svjesnom razumijevanju poteškoća koje imate s Johnom. Ali razumijevanje je popratna pojava. Isto vam se tako može učiniti da je ono što se poja vilo sasvim besmisleno. »Dobro«, mogli biste pomisli ti, ti , »sada sam spoznao novi no vi razlog razlog zbog zbog kojeg kojegaa se uz Johna osjećam neugodno. Sada znam da je s time po vezan i moj posao, kao da John misli da se ja dovoljno ne trudim. Ali, kakva korist od toga što sam to spoz nala? Sljedeći put kad susretnem Johna problem će i dalje biti ondje, zar ne?«  Ne. Neće biti ondj ondje, e, ne ako je do te spoz poznaje došlo zajedno s tjelesnim pomakom. Pomak u fokusiranju  promijenio  promijenio je vaš osjetilni osjetilni doja dojam m Johna na stotinu stotinu i l i možda i tisuću tananih načina koje ne možete shvatiti razumom, a možda ih ni drugi ljudi ne bi mogli shva titi na taj način. Do promjena je došlo u vašemu tijelu, a ne u umu. Svjesni um malo toga zna o njima. Možda ćete, kad sljedeći put susretnete Johna, znati samo to da se  osjećate  drukčije te da drukčije i postupate. (Po vremeno se dogodi da čovjek kasnije može shvatiti ne ke dijelove te promjene, ako želi.) Proces je, kao što je svima poznato, tajanstven - ne samo ljudima koji ga prvi put doživljavaju, nego isto 97

tako i onima koji su ga godinama proučavali. Mi ljudi  još uvijek uvijek vrlo malo znam znamo o o proce procesim simaa uma i tijela. tijela. S mnogo većom sigurnošću mogu reći što  se doga đa, nego  zbog čega.  Vidio sam da se nešto događa kod mnogih drugih ljudi, a vidio sam da se nešto događa i u meni. A sada, potrudimo se da se to dogodi i u vama. Fokusirajte se sljedećih desetak minuta, ako to već niste učinili. Zamijetite bilo kakve poteškoće s kojima se susretnete. Sljedeća vam poglavlja mogu pomoći u rješavanju tih poteškoća. FOKUSIRANJE NIJE PUKI TJELESNI OSJET

Osjetilni dojam je tjelesni osjet problema, poteškoće ili situacije. To je tjelesni osjet značenja. Ako imate tjele sne osjete koji se doimaju kao puki tjelesni osjeti, kao da nisu povezani ni s kojim vidom vašega života, tada ih otpustite. Zapitajte sebe kakav vam je život, pa ćete uskoro dobiti tjelesni svjesni osjet. U FOKUSIRANJU NIJE RIJEČ SAMO O TOME DA STUPITE U DODIR S »OSJEĆAJEM U UTROBI«

Možda vam se u odnosu na neki problem javlja takav,  jasan  jas an i s n a ž a n , osjeć os jećaj aj,, a najč na jčeš ešće će se taj osjeća osj ećajj uvijek uvi jek iznova ponavlja. Nema mnogo smisla u tome da ga još  jednom  jedn om izaz izazove ovete, te, osob osobito ito ako se već mnogo mnogo puta po  javi  ja vio. o. Osjetilni dojam je opsežnija, u početku   nejasna, ne  prep  prepoz ozna natlj tljiv iva a nelagoda, koju cjelina problema (sve ono što se na problem odnosi) izaziva u vašemu tijelu. Ka ko biste mu dopustili da se oblikuje, morate se malo udaljiti od poznatih osjećaja. Osjetilni dojam je i pro straniji, iako manje snažan, jednostavnije ga je osjetiti i mnogo više toga obuhvaća. To je način na koji se vaše tijelo donosi prema cjelini problema.

98

Riječ koja, kao ključna, opisuje značajke osjetilnoga dojma vjerojatno će biti riječ koja vam neće mnogo toga reći o problemu. Bit će to vaša vlastita riječ (ili sli ka) koja mu odgovara. To su riječi kao »težak«, »tije san«, »ljepljiv«, »razdražljiv«, »živčan«. Takve će vam riječi pomoći održati kvalitetu još nejasnoga osjetilnog dojma.

99

Raščišć Raščišćavanje avanje prostora za sebe

Prvi je korak fokusiranja iznimno važan, jer ako se on dogodi vjerojatno će se dogoditi i sve ostalo. U prvome koraku trebate raščistiti prostor u kojemu ćete boravi ti dok se odvija ostatak procesa fokusiranja. Prvi ćete korak obaviti samo jednom, na početku svakoga fokusiranja. Druge korake možete desecima  puta  puta ponavljati ponavljati u jednom j ednom fokusiran fokusiranju, ju, dok dok se »spušta »spušt a te« kroz svoj osjetilni dojam, slijedeći korak za kora kom. Različiti se ljudi u početku susreću s različitim  potešk  pot eškoća oćama. ma. Nem Nemojte ojte izgubiti izgubiti hrabro hrabrost st ako ako vam se pr vi put učini da je teško raditi fokusiranje. Prvi je korak onaj u kojemu sebi pružate nešto što  bism  bismo mogli nazvati nazvati »pozitivnim »poziti vnim stajalište stajal ištem«. m«. Dovodi te se u stanje uma i tijela u kojemu se ostali koraci fo kusiranja mogu slobodno odvijati. Vaši unutarnji po stupci u okviru ovoga koraka uvelike nalikuju vanj skim postupcima umjetnika kad se ujutro sprema na  posa  posao. o. On mora mora očistiti kistove kistove i oslobodit osloboditii ih stvrdnu te boje, sastrugati ostatke s palete, promućkati lončiće i bočice s bojom kako bi otklonio zgušnjavanje ili otvrdnuće boje. To se može doimati kao sasvim nevažan  pos  posaao u odnosu odnosu na ono što umjetnik umjetnik zapra zapravo vo radi, ali dok ne obavi te uvodne radnje drugi dio njegova posla uopće ne može započeti. Mnogo je načina na koje možete pristupiti prvome koraku, mnogo je različitih unutarnjih postupaka koji 100

mogu dovesti do željenoga pozitivnog stajališta - od nosno do tjelesne i umne prijemčivosti. Pristup koji je vrlo koristan jednoj osobi drugoj možda uopće ne bi  pomoga  pomogao. o. Zadržite Zadržit e ona onaj pristup pristup (ili (i li prist pristup upe) e) koji je va ma osobno smislen, koji dovodi do toga da se u  vama dogodi nešto dobro. RAŠČIŠĆAVANJE PRENATRPANE PROSTORIJE

Već smo raspravljali o ovakvom pristupu. Zbog ovoga sam pristupa prvi korak nazvao činom »raščišćavanja  pros  pr osto tora ra«. «. Sve svoje oje problem probleme odgurn odgurnete ete na jednu stranu, tako da možete slobodno disati i ugodno sjedi ti. Poslužimo li se nešto drukčijim primjerom, to je kao... PRONALAŽENJE PRAVE UDALJENOSTI OD VLASTITIH PROBLEMA

 Ne  Ne bist bistee žel željeli jeli »pasti« »pasti« u svoje proble problem me, utopiti se u njima, pretvoriti se u njih. Ne biste željeli niti, suprotno tome, pobjeći od njih, zanemariti ih ili potisnuti. Takvi  pris  pr istu tupi pi najč na jčeš ešćć e nisu ni su plod pl odon onos osni ni.. Postoji treći način, koji je mnogo korisniji. To je unutarnji čin udaljavanja od onoga što vas muči, ali ta ko da te poteškoće ipak ostanu ispred vas. Samo ćete se malo povući unatrag - dovoljno daleko da vas pro  ble  b lem m i više vi še ne g u š e , ali al i i dovol do voljno jno bliz bl izuu da ih i dalje dalje mo mo  žete osjetiti. Udaljite se nekoliko koraka od svojih problema. Možete ih obilaziti i dodirivati prstima. Svaki put kad  postan  pos tanuu p r e v iše iš e prij pr ijet eteć ećii m o ž e t e se p o v u ć i . U prvome koraku to činite sa svakim svojim pro  blemom, jedni je dnim m za drugim. Udalju daljuje jete te se od sveg vega onoga što vas muči toga dana, od svega onoga što u va ma izaziva bol ili vam smeta. I dalje pred sobom vidite sve te probleme, naravno. Oni su još uvijek itekako 101

 prisutni.  prisutni . A l i povuk p ovukli li ste se na sigurno sigurno mje mjessto na koje koje mu vam, neko vrijeme, ne mogu nanijeti bol. DOPUŠTENJE DA SE OSJEĆATE DOBRO

 Ne  N e k i m i ljud lj udii govore da im ovaj ovaj prvi pr vi kora ko rakk na stano sta novi vi ti način djeluje kao bijeg od problema. Vjeruju da svaki svoj negativan osjećaj moraju proživjeti u potpunosti. Ako to ne učine, ponašaju se kao kukavice. Čini se kao da se osjećaju krivima zbog toga što se, makar i nakrat ko, osjećaju dobro. Vjeruju kako je njihova dužnost ne  prestano se osjeć os jećat atii loše lo še,, sve dok ne razr ra zrijiješ ešee prob pr oblem lem.. Kažem im da na neko vrijeme zaborave tu dvojbu. »Nije riječ o tome da bježite od problema«, kažem im. »Ne brinite. I dok se osjećate dobro, svjesni ste da će sve ostati upravo onako loše kao što je i prije bilo.« Poteškoće će i dalje biti prisutne i morat ćete ih razrješavati. Ako se nakratko odmorite od njih, to nije  bježanje.  bježanj e. Zapra Zapravo, vo, radit raditee upravo upravo suprotno. suprotno. Fokusiranjem postajete sposobniji hvatati se ukoštac s njima na učinkovitiji i različit način. NE KAO SPOMENIK'

O prvome koraku razmišljajte kao o kratkom razdoblju tijekom kojega dopuštate sebi da više ne predstavljate živ spomenik svojim tegobama. Većina ljudi njeguje uvjerenje da njihovo tijelo ne  prest  prestan ano o mora izražavati izraža vati njihove njihove tego tegobe be.. Svak Svakaa nevo lja i svaka negativna situacija nalikuju grču u tijelu. Sve dok je tijelo zgrčeno zbog mnogih tegoba, ono već pre uzima oblik nevolje i stoga se s tom nevoljom ne mo že uhvatiti ukoštac kao svježe, cjelovito tijelo. Ono se  bori protiv nevo nevolje lje i dok dok sâmo pred predst stav avlja lja nevolju. Sto Sto ga fokusiranje započinje time što vašemu tijelu pruža stanku, odmor, tijekom koje ono postaje cjelovitim.

102

Većina ljudi svojim tijelima dopušta da se zgrče u oblik onoga što muči njihov život, da postane spome nik svim onim pogrešnim stvarima i trenucima. A l i  možete  prići svome jadnom tijelu, koje stoji po gureno i reći: »U redu je. Nećemo zaboraviti. Možeš se nakratko odmoriti. Kasnije se možeš vratiti i ponovno zauzeti stav spomenika, ali sada se malo opusti!« Riječ je o strahu od izbjegavanja i zaboravljanja. Kao da imate samo dva odabira: izbjeći ili se osjećati užasno loše. Ali postoji i treći odabir: dopustite tijelu da se osjeća cjelovitim i zdravim, nemojte postati utje lovljenje svojih nevolja, nego ih samo poslažite ispred sebe. Niste ih izbjegli, ali niste ni potpuno zagušeni nji ma. Ako to možete učiniti makar i na trenutak, bit ćete spremni početi raditi s poteškoćama i bolnim osjećaji ma na novi način. ODLAGANJE TERETA

Da uporabim drukčiju usporedbu, vaš unutarnji čin u  prvome korak kor akuu fokusiranja fokusiranja nalikuje nalik uje sp spuš ušta tanj njuu teškog teš kogaa tereta koji nosite. Već kilometrima hodate noseći gole mu torbu. Sada se zaustavljate, spuštate je na tlo i od marate se. Tek kad je najprije spustite na tlo možete  pogleda  pogledati ti u nju kako biste biste vidjeli što je unutra. Vašemu je tijelu potreban odmor. Svakoga ga jutra opterećujete ovim teretom i, kao i većina ljudi, ne da  jete  jete mu počin poč inka ka sve do odla odlask skaa na spa spavanj vanje. e. Možda nekih jutara postoje kratki trenuci buđenja kada tijelu dopuštate da se osjeća dobro. Mora da ste to iskusili. Otvorenih očiju. Osjećate se veličanstveno opušteni i spokojni. A tada se na vas spušta teret! Prisjećate se sviju po teškoća koje su vas mučile prethodnoga dana. Svakoga  jutra opteretim opteretimo o se tim ti m teškim teški m stvari stvarim ma i cijel ijelog ogaa dana dana 103

teturamo pod njihovim teretom. U prvome koraku fokusiranja vi spuštate taj teret. Tešku torbu stavljate na tlo. Izva Izvadit ditee pot p otešk eškoć oćee iz nje. nje. jednu po jednu, jednu , složite ih ispred sebe i pogledajte ih sada, kad vam više nisu na leđima. UTJEŠNI POPIS

Evo još jednoga načina na koji možete razmišljati o pr vome pokretu: kao da sastavljate popis stvari koje mo rate rate učiniti. učini ti.  Nesum  Nesumnjivo njivo ste iskusili iskusi li nape napeto tost st trenutka u koje koje mu shvatite da previše toga morate učiniti, a nemate dovoljno vremena za sve. Prije odlaska na ljetovanje,  primjeric  primjerice, e, i l i na duga du gačk čkome ome putovanju, putovanju, može mož e vas obuzeti nekakva vrsta panike. Nekoliko dana prije od laska shvatite da se jednostavno vrtite u krugu. U takvom ćete stanju vrlo vjerojatno učiniti upra vo ono čega se užasno plašite: zaboravit ćete nešto važ no. Kako biste se mogli smiriti? Sjednite i sastavite po  pis  pis onoga onoga što št o treba trebate te učinit uči niti. i.  Naravno,  Naravno, sasta astav vlja ljanje nje popisa popisa neće ne će obaviti stvara stvaran n  posao, ali al i će vam va m p o m o ć i da se osje os jeća ćate te bolje. bolj e. U blaž bl ažitit će paniku i dovesti vas u stanje u kojemu se na smiren i organiziran način možete pozabaviti najvećim proble mom. POVJERENJE TIJELA

Tragajući za takvim stanjem spokojstva koje pripada  prvome  prvome koraku, otkrit ćete da vam va m je od koristi kor isti imati  povj  povjer eren enja ja u svoje oje tijelo. tijelo. Dopustite tijelu povratak u njegovo prirodno sta nje - a to je savršenstvo. U svakome se trenutku tijelo može osjećati potpuno smireno i prirodno. Samo mu to dopustite. 104

Jednom kad tijelu dopustite da bude to što jest, nezgrčeno, zgrč eno, ono će će se mudro uhvatiti uhvati ti ukošt uko štac ac s vašim pro  blemima. S tim ti m ćete će te se napetim osjećajim osjećajimaa i situa situaci cija ja ma suočiti uz pomoć opuštenog, slobodnog tijela. Istina je da je taj kratki trenutak u kojemu se do  bro osjećate osjećat e - ta taj odmor odmor koji pruž pr užat atee svom svome tijelu pore pore davši probleme ispred sebe - nepotpun. Ali isto tako uskoro možete očekivati, kad počnete raditi na toj hrpi problema, da ćete se osjećati mno go bolje. Vaše je tijelo uvijek sklono krenuti u smjeru u kojemu će se osjećati dobro. Vaše je tijelo složen su stav tav za održavanj održa vanjee života. život a.  Nerije  Nerijetko tko se tako tako loše osjećamo osjeć amo da one one negativ negativne ne osjećaje prihvaćamo kao temeljno stanje stvari. Ali nije tako. Negativni osjećaji predstavljaju spoznaju tijela i guraju nas prema onome osjećaju dobrobiti koji bismo mogli osjetiti. Svaki Svaki nega negativan tivan osjećaj potencijalna je energija usmjere na prema pravilnijemu načinu postojanja, samo ako mu da te dovoljno dovoljno prostora kako bi mogao mogao krenuti krenuti prema prema vlastitoj vlastitoj is pravn  pravnos osti. ti. Već je i samo postojanje negativnih osjećaja u va ma dokaz da vaše tijelo zna što je pogrešno, a što je  pravilno.  pravil no. Ono mora znati kako bi bilo osjećati se savr avr šenim, inače ne bi moglo pobuditi taj osjet da nešto ne valja. Vaše tijelo, sa svojim osjećajem ispravnosti, zna da  bist  bistee se mogli osjećati dobro. dobro. Kad se iznutra iznutra osjećate »loše« ili kad »nešto ne valja« to je zapravo način na koji vaše tijelo mjeri udaljenost između »savršenoga stanja« i načina na koji se osjećate sada. Tijelo zna smjer, i to tako nepogrešivo kao što vi znate da treba te pomaknuti iskrivljenu sliku. Ako je ta iskrivljenost dovoljno jako naglašena da biste je vi uopće mogli za mijetiti, ne postoji nikakva mogućnost da biste sliku 105

mogli pomaknuti u pogrešnom smjeru i još je više is kriviti, vjerujući kako je zapravo ispravljate. Osjećaj onoga pogrešnog neminovno je praćen osjećajem smjera u kojemu se nalazi ono što je pravilno. Moralne i etičke vrijednosti o kojima razmišljamo i kojima pokušavamo ovladati mogu biti relativne i različite, ali vrijednosti uz pomoć kojih se naše tijelo otklanja od negativnih osjećaja mnogo su objektivnije.  Naravno,  Narav no, kako se razvijamo, tijelo sv svee više uč uči.i. Ono ne može već na sâmome početku osjetiti svaku postojeću vrijednost. Ali osjeća mnogo više nego što mi mislimo. Tijelo je u okviru prirode i svemira nevjerojatno tanan sustav. Njegov cjelovit osjećaj onoga što podržava život i onoga što to ne čini pokazuje nam mnogo više toga nego što bi nam mogli pokazati neka misao ili osjećaj. Ako nešto želimo dodati, moramo osjetiti kako se to može uklopiti u ono što tijelo već osjeća - u njegove vlastite vrijednosti. Možda bez proturječnih ili neute meljenih izjava nećemo biti u stanju reći kakve su to vrijednosti, ali životni proces u nama posjeduje svoj smjer, a taj smjer nije relativan. Sve vrijednosti koje  pok  po k u š a v a m o obliko obl ikovat vatii sasvim su relativne relativ ne u odnosu na životni proces koji se odvija u nama i trebalo bi ih uspoređivati s njime. U fokusiranju će vam se često dogoditi da će se ne ke riječi u stanovitu trenutku pojaviti praćene snažnim osjećajem pravilnosti i tjelesnim pomakom, a kasnije će ih istisnuti ono što dolazi u sljedećem koraku. Ne možete - i ne biste trebali - imati povjerenja u bilo koji  pojedinačni  skup riječi, u bilo koji   pojedinačni  osjećaj, kao ni u bilo koju   pojedinačnu  tjelesnu poruku koja se  pojavi. A l i svakako m ož ožee t e imat im atii povjerenja povjerenja u cijeli cije li niz ni z koraka kojima se vaše tijelo kreće prema razrješenju i  promjeni po pogr greš ešno noga ga na nači čina na postojan postojanja. ja. M ož ožee te imat im atii  povj  povjer eren enja ja da je taj korak uistinu uisti nu pravi korak u tome tome 106

trenutku te da će vas on odvesti korak dalje, čak iako su riječi i razumijevanje toga koraka kasnije zamijenje ni nečim drugim. Kad koristim riječ »tijelo« ne mislim samo na tje lesni stroj. Ne samo da tjelesno živite u okolnostima koje vas okružuju, nego i u onima o kojima samo  raz mišljate. Vaše je tjelesno tijelo zapravo dio divovskoga sustava koji se sastoji od ovoga te drugih mjesta, sadaš njosti i drugih razdoblja, vas i drugih ljudi - zapravo, od sveukupnoga svemira. Taj osjećaj da ste tjelesno živi u golemu sustavu jest tijelo onakvo kakvim ga osjeća mo iznutra. Kad nešto pođe po zlu, tijelo to zna i odmah se pri hvaća zadatka da samo sebe popravi. Tijelo zna kako bi trebalo izgledati njegovo vlastito pravo stanje i nepre stano provjerava i prilagođava svoje procese kako bi što je moguće više ostalo u blizini takvoga stanja. Ono svoju temperaturu održava, primjerice, u uskom okvi ru oko približno trideset sedam stupnjeva Celzija. Ljudi širom svijeta imaju točno istu tjelesnu temperaturu,  bez  bez obzira obzira žive li u Ekvadoru Ekvadoru il i l i na Arkt Ar ktiku iku.. Vaša tem tem  peratura ostaj taje u istom istomee rasponu rasponu tijekom ljet ljetaa i zime, zime, tijekom vježbanja i l i odmora, odmora, jer vaše tijelo tijelo zna što je  pravilno  pravi lno te nepres neprestan tano o nadg nadgled ledaa i prilago pri lagođava đava proc proces esee koji se u njemu odvijaju kako bi održalo pravilnu rav

notežu. Vi ne morate svjesno upravljati tim procesom za održavanje temperature. Imate povjerenja u svoje tije lo da će se iz dana u dan brinuti za taj proces - a isto tako imate povjerenja u njegovo znanje kad nešto po đe po zlu. Tijelo to uvijek zna. Prekorači li temperatu ra uski usk i krug kru g svog svogaa opse opsega ga,, svakako ćete ćet e se osjećati osje ćati loše lo še.. Medicinska pomoć samo pripomaže i služi tijelu, onome što je zapravo iscjeliteljski proces samoga tijela. Liječnik zna kako izliječiti ranu, ali rana iscjeljuje samu

sebe. Slično tome, što god činili, pokušajte osjetiti je li to pomoglo procesu iscjeljenja vašega tijela ili nije. Vaše tijelo zna gdje se nalaze iscjeljenje i život. Ako odvojite dovoljno vremena tijekom fokusiranja kako  bist  bistee ga poslušali, poslušal i, poka pokaza zatt će vam što treba trebate te napravi ti da biste krenuli u tome smjeru. VELIKI PROSTOR

Prvi korak (raščišćavanje prostora) možete napraviti i odvojeno od fokusiranja. Ako ga napravite vrlo pola gano, mogli biste se naći u stanju koje se doima važnim sâmo po sebi. Tada biste ostatak fokusiranja mogli osta viti za neki drugi put. Malo je složenije prvi korak napraviti na ovaj na čin. Obratite pozornost na tijelo i recite mu da se osje ćate ćat e potpuno potpuno dobro te da ste ste radosni  zbog načina na koji  se odvija vaš život.  Tada osjećajte što će se pojaviti, a to  je najčeš naj češće će nelagoda zbo zbogg ne neče čega ga u v a š e mu živo ži votu tu.. Uvidjet ćete što je to (nije važno je li neka velika nevo lja ili nešto sasvim beznačajno) i potvrdit ćete (»Da, tu  je!«  je !«). ). Tada Tada ćete će te taj taj problem prob lem staviti stavit i pokraj pokraj sebe sebe,, sasvim  prijateljski, kao da ga sp spuš ušta tate te na tlo. tl o.  Nakon toga toga posta postavi vite te pita pitanj njee svom svomee tijelu: »Što bi se moglo dogoditi u mome tijelu kad bi ovaj problem na neki način bio potpuno razriješen?« Što god da vam um odgovori, vi pričekajte osjećaj koji se javlja u tije lu. Ostanite mirni neko vrijeme. Zatim pita pitajte jte:: »Osim toga toga problema, osjeća osj ećam m li se  potpuno dobro i radosno zbog n a č i n a na ko koji ji se odvija moj život?« Tada i taj odgovor odložite pokraj sebe. Po stavite sljedeće pitanje: »Što bi se moglo dogoditi u mome tijelu kad bi ovaj problem bio potpuno razrije šen?« Svaki put pričekajte da vam na pitanje odgovo ri tijelo. 108

 Na  N a k o n pet i l i šest še st tak ta k v ih krug kr ugov ova, a, u č i n i te j oš n e š t o : kod gotovo svake osobe najčešće postoji »pozadinski osjećaj« koji je uvijek prisutan (primjerice: »uvijek si vo«, »uvijek sam pomalo tužan«, »uvijek sam uplaše na«, »uvijek se jako trudim«). Kakva je kvaliteta uvi  jek prisutna, prisutna, pa čak i sad sada, a koja koja stoj stojii između izmeđ u vas i osjećaja da vam je dobro? I nju odložite na stranu (»Drugi ću put pogledati što je to... ne sada.«). Ponov no zapita zapitajte: jte: »Što bi se moglo dogoditi dogodi ti u mome mome tijelu kad bi ovaj problem bio razriješen?«  Na  N a takav tak av n a č i n pone po neka kadd m o ž e t e napr na prav avititii čist či stin inuu i stvoriti dojam velikoga prostora. Ispod svih tih svežnjeva koje svi mi nosimo može mo otkriti neko drukčije drukči je ja. Vi niste neka od onih stva ri koje ste odložili na stranu. Vi uopće ništa od toga ne sadržavate! Kad se nađete na ovome velikom prostoru, možda  biste  biste željeli željeli ostat ostatii ondj ondjee neko vrijeme. vrijeme. Al A l i da bist bistee uop će mogli stići onamo, svome tijelu trebate postaviti sta novita pitanja i pričekati da od njega dobijete određene odgovore. PRIJATELJSKO SLUŠANJE

Prvi je korak trenutak u kojemu uspostavljate prijatelj ski okoliš u samome sebi. Pripremate se da sebe pažlji vo poslušate. »Kako si sada?« upitat ćete blago. »Što se sada do gađa s tobom? Što je tebi sada najvažnije?« A tada ne odgovarate riječima. Ne, nego čekate.  Nek  N ekaa odgovo odg ovorr bud bu d u osjeća osj ećajiji k oji oj i će se pojavi poj avititi u v a š e mu tijelu. Ljudi uvijek mogu smisliti dugačak popis onih stva ri koje bi ih mogle ili trebale mučiti. Mi ne želimo ta kav popis. Mi samo želimo čuti što to sada sprečava ti  jel  j eloo da se osje os jeća ća izvr iz vrsn sno. o. 109

U početku se možda neće ništa dogoditi, pa ćete  posta  postati ti nestrpljivi, jer, jer, na kraju kraju krajev krajeva, a, vi znat znatee što se događa. »Dobro se osjećam, osim što mi je uvijek teško zbog ljubavnog odnosa, a imam i nekih drugih briga.« A l i to vi sâmi odgov odgovar arate ate na vlastito pitanje. pitanje. Tij Tijelo elo ne od govara tako hitro. Treba mu otprilike trideset sekundi. Sigurno biste bili voljni svome tijelu pokloniti tri ni deset sekundi? Pa ipak, čudno je da većina ljudi to ni kada ne učini. Pogledajte na sat kako biste vidjeli koliko dugo tra  je trid trides eset et sekundi. sekundi. Tako ćete posta postati ti svje svjesn snii njihove njihove iz i z nenađujuće dužine. Odvojite trideset sekundi. Poku šajte odmah sada. Već smo prethodno rekli da se većina ljudi najveći dio vremena prilično neprijateljski odnosi prema sebi. Ako i vi pripadate toj većini, prema sebi niste postupa li kao prema prijatelju, nego kao prema cimeru kojega ne volite. Ljutite se na sebe, vrijeđate sebe, nestrpljivi ste sa sobom kad kola pođu nizbrdo. Stvorili ste model idealne osobe kakvom biste željeli biti, a tada osuđuje te sebe jer ste nesavršeni kad se usporedite s tim idea lom. lo m. »Ma, »Ma, jednostavno sam sam lije li jena«, na«, vrij vr ijeđa eđate te sebe sebe.. »Da »Da sam uistinu željela stići nekamo marljivije bih se trudi la. Postavila sam neke ciljeve, a onda odustala, zastra nila s puta i izmišljala isprike.« I tako se predavanje samome sebi nastavlja. Prije fokusiranja vjerojatno nikada niste sjeli, pa blago i pri  jateljs  jat eljski ki upit up ital alii što št o se uist ui stin inuu d o g a đ a . »Lije »L ijeno nost« st« je sa mo vanjska riječ, uvreda. Riječ »lijen« govori samo o tome da u onome što osjećate nema ničega važnog. Ali vaše tijelo zna zbog čega ste takvi kakvi jeste, a njego vo će se znanje pokazati iznimno važnim ako ga prija teljski navedete da progovori. Društvo vas uglavnom podjednako neprijateljski slu ša kao što i vi slušate sebe. »Dokažite se«, kaže svijet. 11 0

 Naravno,  Naravno, potrebni su rezultati, rezultati, ali katka katkad d ih društ dr uštvo vo zahtijeva zahtijeva u prekratkom razdoblju razdoblju i s takvom napet nap etoš ošću ću da nemate ni trenutka vremena sagledati prepreke. A, ipak, jedna minuta može mnogo značiti. Drugi ljudi najčešće ne žele znati što nas sprečava u napredovanju ili što nas frustrira. »Samo to napravi kako treba.« Unutarnja složenost koja nas može spriječiti u napre dovanju ali isto tako i navesti da postanemo bolji, učin kovitiji, zanimljiviji i stvaralački, često nije dobrodošla. Čuju se one riječi pune osude: »lijen«, »nije motiviran«, »sebična je«, »sažalijeva samoga sebe«, »preosjetljiva  je  j e « , »pre »p revi više še z a h t j e v a n « - a te riječi rij eči zapravo zapra vo ne opis op isu u  ju,  ju , nego nego prije prije odba odbacu cuju ju ono što se nalazi u nama. nama. Pretpostavimo da razgovarate s prilično stidljivom osobom kojoj već dugo vremena nije bilo dopušteno govoriti, možda i nekoliko godina. Nećete postati ne strpljivi i već nakon pet sekundi početi vikati na nju. Pitanja ćete postavljati blago i čekati barem tridesetak sekundi prije nego što zaključite da je ta osoba bespo moćni idiot, potpuno prazna i da ne umije govoriti. Ni ti ćete odbaciti ono prvo izgovoreno. To ne znači kako ja od vas zahtijevam da se potpu no promijenite prije nego što se uopće upustite u fokusiranje. Ne uvjeravam vas da već i samim tim što čita te ove stranice možete početi prihvaćati i voljeti sebe te postati sve ono što biste željeli, a još možda niste. Ovdje je zapravo riječ o stavu koji možete prihvatiti ti  jekom  jeko m osob osobito itoga ga razd razdob oblj ljaa fokus fokusiran iranja. ja. Postoji neki snažan i grub glas koji vas glasno pre kida kad pokušate osluškivati svoju nutrinu. Katkad je to kritički dio osobe. Međutim, katkad je riječ o savr šeno pozitivnoj životnoj energiji koja je vrlo nestrplji va. »Već godinama boravim na ovome istom mjestu, a sada sada bih bi h željela da me netko izbavi odav odavde de.« .« To je savr savr šeno opravdan osjećaj, ali i on će morati pričekati. 111

»Ali, čekala sam cijeli život.« Naravno, a sada neka pri čeka sam samo nekoliko nekol iko minuta minut a kako bism bismo o mogli čuti ču ti vla v la stito unutarnje ja. Blago upi:ajte: »Što to osjećaš u du  bin  bi n i?« i? « Važno je da u prvome koraku fokusiranja usposta vite to ozračje prijateljskoga slušanja. Budite spremni na trenutak prihvatiti osjećaje koji izranjaju iz nutrine, kakvi god oni bili. Nemojte se sukobljavati s njima.  Nep  Neprij rijat atel eljsk jsko o je slušanje ono u kojem kojemu stanov stanovite ite ili sve odgovore odbacujete i prije nego što ste ih do kraja saslušali. To je način na koji bijesni učitelj sluša nemirno dijete. Vjerojatno ste i prečesto sâmi sebe slu šali na isti način: »Pa, što možeš reći u svoju obranu? Kako možeš objasniti ove poteškoće u koje si nas doveo?« »Pa, ja...« »Umukni! Ja ću ti reći u čemu je problem.« Prvi korak fokusiranja nije ni nalik tome. U tome ćete se koraku osmjehnuti sebi i ispružiti ruke. »Bok«, reći ćete. »Kako se osjećaš sada?« Postavivši to pitanje  briž  br ižno no ćete izbj izbjeg egav avat atii da na njega njega i odgovo odgovorite. rite. Neka Neka odgovor izroni iznutra i za trenutak ga prihvatite. »Mnoštvo problema.« »O, zar mnogo problema? Čuj, dobro je, hajde da očistimo prostor među tim proble mima, tako da mirno možemo sjesti... Koji ti se pro  blem sa sada čini najtež naj težim? im? Ta Taj? ... .. . Da, to sa sekso seksom m, zar zar ne? Možda i neki drugi?« Sačuvajte taj raščišćeni prostor. Kad počnete fokusirati, ne spuštajte se u dubinu tih problema. Napravite korak unatrag ili stanite uz problem na koji se fokusirate. Zapitaj Zapitajte: te: »Kako »Kako se dana danass osjeća osjeća sve to što se odno si na seks?« I tako ste zakoračili u drugi korak koji vam pruža mogućnost da izazovete pomak. 112

8

Sto učiniti ako ne možete  pronaći osjetilni dojam

U prethodnome smo poglavlju razmatrali različite na čine uspješnoga provođenja prvoga koraka fokusiranja. Sada ćemo na vrlo sličan način razmotriti kako bi smo mogli prevladati moguće probleme s kojima se možete susresti tijekom drugoga koraka. To je, kao što se sjećate, onaj pokret koji nazivam »osjećaj cjelokup noga problema« - onaj korak u kojemu dopuštate da se pojavi cjeloviti osjetilni dojam problema ili situacije koji vas muče, osjećaj svega onoga što se odnosi na taj  problem. Kao i u prethodnom poglavlju, iznijet ću nekoliko  prijedlog  prij edlogaa koji ko ji će v am p o m o ć i da razr ra zrijiješ ešititee razl ra zlič ičite ite  pote  po tešk škoć oće. e. Ovo poglav poglavlje lje,, kao kao i prethodno, prethodno, smatra trajte jte zbirkom sredstava koja vam stoje na raspolaganju. Ko ristite se onima koja smatrate korisnima. GDJE POTRAŽITI OSJETILNI DOJAM

Možda će vam biti teško stupiti u dodir s osjetilnim dojmom problema ili možda nećete biti sigurni da ste  prep  pr epoz ozna nalili dojam doj am kad ka d se poja po javi vi.. U n a š e m u j e z i k u nema gotovih riječi za ovo o čemu pričamo, stoga je to teško opisati. Do sada je osjetilni dojam problema ra zumjelo tek vrlo malo ljudi. Društvo, a tako i jezik, pro matraju samo očitovanja posljedica - misli, osjećaje, 113

opažaje - a ne i sam osjetilni dojam. Čak i psihoterape uti o njemu govore kao o nečemu tajanstvenom. Tek su nam nedavna istraživanja omogućila da o njemu ra spravljamo i prenosimo ga drugim ljudima. Stoga mi dopustite da vam nešto više kažem o to me što osjetilni dojam zapravo jest. Osjetilni je dojam sastavljen od mnoštva ispreple tenih niti, nalik tepihu. Ali te niti osjećamo (ili »vidi mo«, ako ćemo slijediti usporedbu s tepihom)  kao cjeli nu.

Osjetilni je dojam tkanje mnoštva niti tjelesne svjesnosti koja (primjerice) vodi igrače golfa dok uda raju lopticu. Njima bi bilo nemoguće   razmišljati o  svim  potankostim  potankostimaa mjes mjesta ta,, okoline i tjeles tjelesnih nih pokreta, a sve  je to zajed ajedno no utkano u njihov udarac udarac usmjere usmjeren n prema prema cilju. Ali tijelo poznaje složeni skup usklađenih pokre ta koje mora napraviti da bi čovjek udario lopticu. Je dan jedini osjetilni dojam cijele situacije obuhvaća pro  blem i rješenje koje koje tijelo tijelo pozn poznaj aje. e. Igrači golfa ne mogu sve te potankosti razraditi in telektualno. Kad igrač udari lopticu, nekoliko stotina različitih mišića mora skladno raditi na točno određen način, svaki od njih mora uložiti točno određeni priti sak na pravu kost tijekom točno određenog vremen skog razdoblja. Tijelo sve to zajedno osjeća kap cjelinu. Promatrate li igrača golfa dok se sprema udariti lopticu, vidjet ćete da cilja cijelim tijelom. To ne radi samo očima ili rukama, nego i premještanjem položaja nogu, zakretanjem cijeloga tijela. Igrač cilja osjećajući cijelo tijelo. Moguće je da je jednome dijelu ovoga procesa po trebno svjesno usmjeravanje. Igrač možda razmišlja: »Ovoga puta lijevi lakat moram više ispružiti«. Ali dok igrač razmišlja o lijevome laktu, svi drugi pokreti us mjereni pogađanju cilja odvijaju se bez ijedne svjesne

114

misli. Pripremnim pokretima upravlja osjećaj cijeloga tijela. Tijelo traga za ravnotežom i osjećajem koji će mu reći: »Da, sada sam spreman, sada se dobro osjećam. Sada mogu zamahnuti«. Igrači ne mogu opisati taj os  jeća  je ćajj da su » s p r e m n i « , jer je r ono on o o b u h v a ć a prev pr eveli elikk broj  pota  po tank nkos osti. ti. O n i , m e đ u t i m , prepoz pre poznaj najuu taj taj osjećaj osje ćaj kad ka d se pojavi. Kad je tjelesni osjećaj dobar, oni zamahuju. Za osje os jeti tiln lnim im dojmom traga tragate te na istome onom on om mjestu na kojemu igrači golfa provjeravaju jesu li spre mni zamahnuti. Oni to pitanje ne postavljaju razumu, nego samo osjećaju odgovor u tijelu. Isti proces osjećanja tijela prisutan je i u drugim sportovima. Ako pitanja postavite razumu ili pokušate navesti um da upravlja tijelom, to nikada neće uspjeti. Postoji još jedan način na koji biste mogli shvatiti to pitanje gdje i kako potražiti svjesni osjećaj - drugi  primj  pri mjer er koji ko ji bi v a m mogao biti bi ti blis bl iski kijiji i kori ko risn snijiji.i. Pret  postavim  postavimo o da slušat slu šatee raspra raspravu vu i nam namjera jerava vate te reći nešto neš to važno i značajno. Drugi još uvijek govore. Vi još niste  pripremili  prip remili ono što ćete reći. Imat Imatee sam samo osje osjetil tilan an do do  ja  j a m onoga onog a što št o želi že lite te reć re ć i. Rijetko se događa, i to samo u vrlo službenim pri godama, da od riječi do riječi pripremamo ono što bi smo željeli reći. Kad se spremamo progovoriti, najčešće imamo osjetilni dojam onoga što želimo reći i prave se riječi same pojavljuju. Osjetilni dojam obuhvaća de setke, a možda i stotine, sastavnih dijelova: značenje koje želite iznijeti, emocionalni naboj koji želite preni  jeti  je ti,, razloge razlo ge zbog koj ko j ih n e š t o želi že lite te reć re ć i o d r e đ e n i m lju lj u dima, reakcije koje želite izazvati i tako dalje. Ali još nisu oblikovane nikakve određene riječi. Pretpostavimo sada kako je vaša pozornost, dok čekate prigodu da progovorite, na trenutak oslabljena i izgubili ste smisao onoga što ste namjeravali reći. Drugi vam ljudi pružaju mogućnost da progovorite i 115

čekaju da kažete ono što ste željeli, ali vi to više ne možete izgovoriti.  Niste  N iste unapri una prijed jed p rip ri p rem re m ili il i o d r e đ e n e riječi rij eči,, stoga stoga ih sada ne možete iskoristiti kao podsjetnik na ono izgu  bljen  bljeno o značenje znače nje.. Što ćete učinit učin itii kako kako bist bistee ponovno dosegli smisao? Gdje ćete ga potražiti? Potražit ćete ga u tijelu. Proći ćete proces koji je uvelike nalik neobveznoj vrsti fokusiranja; pogledat ćete u svoju nutrinu. Ondje se krije osjetilni dojam ali ne onaj svjesni osjećaj koji ste imali prethodno i koji vam je govorio da ste spremni progovoriti. Umjesto to ga pronaći ćete   osjećaj  onoga što ste zaboravili. Mogli biste se jednostavno opustiti, postati prijem čivi, nadajući se da će se ono izgubljeno pojaviti i da ćete se prisjetiti onoga što ste željeli reći. Ili možete se  bi postav postaviti iti pita pitanje nje:: »Je li bila riječ o... o. ..?« ?« Isto Isto tako tako mo mo žete pokušati slijediti logičke povezanosti: »Govorili su o tome i tome, stoga mora da je to povezano s...«. Iz gubljeno značenje možete pokušati ponovno pronaći okružujući ga stanovitim događajima, kao da je riječ o nedostajućem dijelu slagalice: »Prisjetila sam se toga točno nakon što je Carol rekla... a tada, prije nego što sam uspjela progovoriti, Lou je rekao...«. Svaki od ovih procesa mogao bi vam pomoći da  pron  pr onađ ađet etee izgubljen izgubljenii smis smisao ao,, ali vam taj smis smisao ao mora odgovoriti. Kad to učini, kad vam se vrati ono što ste željeli reći, tjelesni osjet opuštanja reći će vam da ste uspjeli. Čak i u tome trenutku kad ponovno »znate« što ste željeli prenijeti drugim ljudima, još uvijek ne mate oblikovane riječi. U oba slučaja, kad ste znali što želite reći i kad ste znali samo da ste to zaboravili, postojao je osjetilni do  ja  j a m . M o g l o bi se čak ča k reć re ć i i to da je to bio bi o »isti« osjetil osje til ni dojam - ali kad se vrati, osjetilni se dojam otvara i dopušta vam da se njime koristite. 116

Fokusiranje je uvelike nalik tome. Čovjek mora  pristupiti  pristupi ti onome mje mjest stu u gdj gdje ne post postoj ojee riječi, nego nego sa sa mo osjećaj. U početku ondje možda neće biti biti ničega sve sve dok  Ka d se oblikuje, doima se se  se ne oblik oblikuje uje osjet osjetiln ilnii doja dojam. Kad  bremenit  bremenit značenj znač enjem. em. Osjetilni Osjetilni doja dojam m u sebi sebi krije krije zna zna čenje koje možete osjetiti, ali mu najčešće ne možete izravno pristupiti. Nerijetko ćete morati ostati neko vrijeme uz njega dok se ne otvori. Oblikovanje, a za tim i otvaranje osjetilnoga dojma najčešće traje otpri like trideset sekundi, a može trajati tri ili četiri minu te, zbog različitih ometanja. Kad tragate za osjetilnim dojmom morate pronaći mjesto na kojemu ne postoje riječi, nego samo tjelesni osjeti. VJEŽBA ZA PRONALAŽENJE OSJETILNOGA DOJMA

1. Smireno u mislima odaberite nešto što volite ili mislite da je lijepo. To može biti nekakav predmet, kućni ljubimac, posebno mjesto ili bilo što drugo. Promatrajte odabrano jednu do dvije minute. 2. Usredotočite se na to. Postavite si pitanje: »Zbog čega to volim ili zbog čega mislim da je lijepo?« 3. Osjetite taj sveukupni osjećaj posebnosti ili ljuba vi. Provjerite možete li pronaći jednu ili dvije riječi koje će izraziti njegovu suštinu. 4. Osjetite Osjetite na što št o se se odnose te riječi, da se odnose na cjelovit osjetilni dojam i pokušajte vidjeti hoće li se  poja  po javi vititi nove no ve riječi rije či i l i osjeća osj ećaji. ji.

Ova će vam vježba pomoći u dobivanju iskustva za osjećanje osjetilnoga dojma, koji je nešto veliko i nešto što svakako osjećate, ali što niste u stanju izraziti rije čima. Obratite pozornost na to koliko malo svoga osje ćaja ljubavi zapravo možete izraziti riječima. Pa ipak, 117

riječi su na neki način u izravnom odnosu s osjetilnim dojmom (ako ih uspijete pronaći). JEDAN OD NAČINA NA KOJI MOŽETE DOPUSTITI OBLIKOVANJE OSJETILNOGA DOJMA

Sjećate li se kako sam prethodno u ovoj knjizi pisao o tome da sebe pokušavamo uvjeriti kako se dobro osje ćamo, a tijelo nam odgovara negativnim osjećajem? Kažemo: »Dobro je, sve je u redu! To me više ne sme ta«, a ipak, ako provjerimo kako se osjeća tijelo, taj se osjećaj vraća podjednako negativan kao što je i prije  bio.  bi o. To može mo žete te iskoristiti kako bist bistee prona pro našli šli osj etilni dojam. Pretpostavimo da se fokusirate na neki problem. Vi,, naravno Vi naravno,, znate da se u odnosu na njega ne osjećate dobro, budući da vam to predstavlja problem. Usprkos tome, pokušajte reći svome tijelu: »Dobro se osjećam u pogledu toga i taj je problem razriješen«. Ako usmje rite pozornost na tijelo, ubrzo ćete otkriti da iz tijela  progo  progova vara ra vrlo odre od ređe đen n osjet negativno negativnosti. sti.  Nara  Naravno, vno, vi ste cije ijelo lo vrije vrijem me znali da se u pogle pogle du toga problema ne osjećate dobro, ali sada možete osjetiti točnu kvalitetu toga osjetilnog dojma i način na koji vaše tijelo doživljava taj problem. Istom se metodom možete koristiti u bilo kojem trenutku tijekom fokusiranja ako ste izgubili osjetilni dojam te vam se čini da ste se izgubili. Jednostavno ob ratite pozornost na tijelo i recite: »Dakle, ovaj je problem sada potpuno razriješen, zar ne?« Pričekajte trenutak - i tada će se pojaviti tjelesni osjet onoga što je još uvijek nerazriješeno. Tada osjetite njegovu kvalitetu.

118

SLIKA CJELOKUPNOGA PROBLEMA

Katkad će vam biti jednostavnije početi sa slikom, a ta da pronaći osjetilni dojam. Zamislite da je cijeli vaš  prob  pr oble lem m vrlo vr lo veli ve lika ka slik sl ikaa na š i r o k o m e z idu id u . Mora Mo rate te k o raknuti unatrag kako biste je cijelu mogli uočiti. Kad se slika pojavi, tada u svome tijelu potražite osjetilni dojam koji vam ona pruža. KAD VAS RIJEČI OMETAJU

Ako već dugo vremena živite sa stanovitim proble mom, vjerojatno ste već oblikovali riječi koje ga opisu  ju i l i objašnjavaju. objašnj avaju. Isto sto je tako tako vjeroj vjerojat atno no da se čvrsto držite tih riječi. To se događa većini ljudi.   »Znam  o če mu je riječ u mome problemu sa seksom«, mogao bi netko reći. »Plašim se seksa. Jednostavno ga se plašim. Tako se osjećam. Što bi se tu još moglo reći?« Očigledno se ništa neće promijeniti ako riječi osta nu iste. One su pesimistične i niječu mogućnost pro mjene. »Takva sam«, govore te riječi. »Takvom sam stvo rena ili me je život takvom načinio. Nikuda ne mogu.« Već smo i prije govorili o tome da takve riječi tre  ba prop pr opus ustit titi,i, ne o bra br a ćaju ća jući ći p a ž nju nj u na ono što govore i da treba pokušati osjetiti ono što vam tijelo uistinu osjeća. Pronađite svoj osjećaj i dopustite mu da se pro širi u svjesni osjećaj svega toga što se odnosi na pro  ble  b lem m. Da biste to postigli možete pokušati i ovako. Recite sebi: »Kak »K akoo bi mi se činilo čini lo biti bi ti osobom koja je optere optere ćena takvim problemom?« Istoga ćete trenutka osjeti ti nešto veće što u početku nije jasno. Usredotočite se na to. Možda će vam odmah biti jasno kakva je kvalite ta toga osjećaja. Mogao bi to biti bijes zbog postojanja toga problema ili hitnja da ga se razriješi, teško bezna đe ili nekakav osjećaj skučenosti i napetosti. Postaviti

119

 pitan  pitanje je kako bist bistee se osjećali osjećali da imate imate takav takav problem  po  p o m o ć i će vam va m u p r o š iren ir enjj u vido vi dokr krug uga, a, tako da se m o že pojaviti osjetilni dojam cijeloga problema, iz kojega će kasnije izrasti drugi osjećaji. Tada se usredotočite na najvažniju kvalitetu osjećaja koji se pojavi. Još jedan savjet: ako vas opsjedaju riječi, objašnje nja, zamisli, optužbe i tako dalje, neprestano ponav ljajte vlastito pitanje. Na primjer, pitajte se: »Kako se osjeća  cijeli  ovaj problem?« Na taj ćete način sâmi upravljati onim dijelom uma koji stvara riječi, tako da vas ne može prevladati. A l i nije sm smisao isao u tome tome da se borite protiv prot iv riječi. riječi . Sa svim je u redu pustiti riječi da teku. Smisao je osjetiti ono što se krije iza i s onu stranu njih. U tome će vam  pomoći  pomoć i pona ponavl vlja janj njee pitanja pitanja.. Važno je da ne ostanete zaglibljeni s istim starim mislima i osjećajima, nego da proširite obzorja kako bi na temelju prostranijega osjeta nevolje u tijelu mogao  po  p o teć te ć i n o v i proces. proces . KAD NE MOŽETE RAZDVOJITI OSJEĆAJ OD RIJEČI

Ako ne uspijevate iskusiti bilo kakav osjećaj ili osjetil ni dojam koji se jasno razlikuje od riječi, ako osjećaj uvijek prate riječi koje mu savršeno odgovaraju, tako da se uvijek pojavljuju kao jedinstvo, iskušajte ovo: Kao i obično, prođite kroz prvi korak fokusiranja: raščistite prostor, složite sve svoje poteškoće na jednu stranu, mirno sjedite i promatrajte. Tada počnite po navljati najosjećaj nije riječi koje vam se pojave, pola gano, desetak ili više puta: »Plašim se toga i toga... ja ko se plašim toga i toga...«. Cijelo vrijeme te riječi okružujte pitanjima: »Što to znači: plašim se? Kako to osjećam u svojoj nutrini? Gdje osjećam taj strah?« U početku bi riječi i osjećaj mogli biti potpuno is tovjetni, ali nakon nekog vremena otkrit ćete da osjećaj 120

 po  postaj taje na neki način nač in veći i, da tako tako kažem, kaže m, prer preras asta ta ri  ječi  je či.. Otkrit Otk rit ćete će te da su riječi od odgo gova vara raju juće će,, ali al i da one obuhvaćaju isključivo središte osjećaja. Zapravo, po stoji još nešto osim toga osjećaja. Evo što mi je rekao jedan od naših najboljih učite lja fokusiranja u Chicagu: »U početku, kad sam se pokušao fokusirati, nikako nisam uspijevao osjetiti osjetilni dojam. Pojavljivale su se samo riječi koje sam mogao osjetiti, ali uopće se nije pojavljivao nikakav osjećaj, osim izravno u riječima. Riječi su bile nalik definicijama tako da su mi osjećaji bili definirani i činilo se da su potpuno istovjetni riječima. Promatrao sam isključivo sre dište svakoga osjećaja, a u tome je središtu osjećaja i bilo onako kako su riječi izražavale. Trebalo mi je tri mjeseca, ali onda sam jednoga dana zamijetio da osim osjećaja postoji još nešto. Kao da je imalo ne ravne rubove. Riječi to nisu mogle doseći. To je za mene predstavljalo prekretnicu. Osjećaj kao da ne što ima neravne rubove, to je bio osjetilni dojam. Sada na taj način podučavam druge ljude.«

Kako biste pronašli neravne rubove osjećaja ili do  bi  b i l i osjećaj odvojen od riječi po pomo moći ći će va vam m ponavlja nje najznačajnije rečenice ili riječi koje možete prona ći, kao i pokušaj da osjetite gdje i kakve osjećaje te ri  ječi  je či izazivaju izazivaj u u vama. vama .  Na neki n eki način nač in,, sada prolazite prolazite unatra unatrag g kroz korake korake fokusiranja. To nekim ljudima koristi. Najuobičajeniji  postupa  postupak k je pona ponajp jprij rijee stupiti u dodir dodir s osjetilnim osjetilnim doj mom problema kao cjeline (drugi korak). Ali, kao što sam prije rekao, fokusiranje nije mehanički postupak. Ako otkrijete da vam je katkad mnogo jednostavnije  poče  po četi ti s riječi rij ečima ma i preko njih nj ih doć doćii do osjetilnog osjetilnogaa dojma dojma  sveg  svega a toga toga što se odnosi na problem, svakako radite na taj način. 121

Ali ako tako radite, pobrinite se da vaše unutarnje  postavljanja ljanja pitanja, a ne odgo stajalište stajališt e bude stajalište stajal ište postav varanja na pitanje. Nimalo vam neće koristiti ako jed nostavno ponavljate ono što sâmi sebi govorite već go dinama. Ponovite riječi, svakako svakako,, ali a li u duh d uhu u pitanja pitanja na koji ih način doživljava vaše tijelo te dopustite tjeles nom osjetu da odgovori. OPUŠTANJE TIJELA

Možda Mož da će vam v am pomo po moći ći ako protegn protegnete ete i opustite opustite sve sve di di   jelove tijela tijela tijekom nekoliko nekol iko minuta, minut a, prije prije nego nego što  počn  po čnet etee raditi fokusir fokusiran anje. je. Napnite Napnite ruke, osjet osjetit itee kako kako su napete, tvrde, čvrste. Osjetite tu napetost, a zatim se  polaga  polagano no opustite. opustite. Osjet sjetite ite razlik razl iku. u. Osjet sjetite ite kako su opuštene, mekane i nježne. Tako učinite i s nogama, želucem i licem. Provjerite ima li koje napeto mjesto u vašem tijelu i dopustite sebi da se opustite. KAD NIŠTA NE MOŽETE OSJETITI U TIJELU

»Prije »Prije neg nego o što sam sam uspio uspio nauči nau čitt i fokusir fokus iranje anje«, «, rekao rekao mi je jedan čovjek, »najprije »najpri je sam morao otkri otk riti ti nalaze li se obični osjećaji uistinu u  mome tijelu. Naravno, običavao obič avao sam osjećati strah strah,, tjesko tjeskobu bu i uzbuđ uzb uđen enje je,, ali al i kao da sam ih osjećao negdje oko sebe. Kao da su na neki način bili u zraku. Trebalo mi je neko vrijeme dok nisam shvatio da se nalaze u mome tijelu, u udaranju srca ili u nelagodnom osjećaju u želucu. Morao sam najprije naučiti da se ti obični osjećaji koje svi osjećaju nalaze unutra. Tek sam tada mogao početi tražiti osjetilni dojam.« Ako i vi imate sličan problem, odvojite tjedan ili više dana u kojima ćete promatrati svoje snažne uobi čajene osjećaje. Zamijetite kako se osjeća vaše tijelo. Otkrit ćete da tijelo emocije osjeća  iznutra. 122

Ispitajte se odmah. Možete li usmjeriti pozornost u unutrašnjost želuca? Ako možete, ondje ćete osjetiti osobit osjećaj, možda topao i nejasan, a možda napet i čvrst. Ako ne možete osjetiti unutrašnjost svoga želu ca, tada ćete morati vježbati. Usmjerite pozornost na  pala  palacc lijeve noge noge;; pomaknite pomaknite ga ako ako vam je to potreb potreb no. Stisnite ga prema dolje. Tada provjerite kakvi se os  jeti javlja javljaju ju u njemu. njemu. Nakon tog toga pozorn pozornos ostt usm usmjerit jeritee na koljeno. Nemojte ga pomicati, nego samo provjeri te možete li ga osjetiti. Tada pozornost prenesite na  prepon  prepone, e, a zatim na žel želudac udac.. To je mnogim ljudima nešto sasvim novo, ali ne treba im dugo da bi naučili. Većina ljudi može obratiti  pozorn  pozornost ost na želuda žel udacc il i prsa, prsa, a ako se malo potrud potrudite, ite, moći ćete i vi. ŠTO UČINITI AKO VAM MISLI LUTAJU

Ako tijekom fokusiranja shvatite da pratite neki neva žan slijed misli, blago se vratite natrag. Recite: »Na što se fokusiram? O, da,  to...  A što sam pokušavao učiniti s time? Da, da, osjetiti sveukupnost toga toga problema. problema. Ka Ka  ko se sve to zajedno osjeća?« Da biste se vratili morate biti blagi, kao da je riječ o malome djetetu čija pozornost luta. Zagrlit ćete dije te da privučete njegovu pozornost i blago ga povesti do onoga što želite da nauči. Stoga se, kad vam misli lutaju, blago zagrlite, da tako kažem, i povedite natrag. Nije važno koliko ćete  puta to morati učin uč init iti. i. AKO VJERUJETE DA NEMATE MNOGO OSJEĆAJA

 Ne  N e k i m je ljud lj udim imaa t e š k o stupit stu pitii u dodir dod ir s vlas vl astititim tim osje osje ćajima. Barem ponekad svi imamo poteškoća s time. Primjerice, prijatelj vam pokazuje svoju omiljenu sliku. 123

Promatrate je, svjesni kako on od vas očekuje smisle nu primjedbu, ali slika u vama ne pobuđuje nikakvu reakciju - ili, ako je pobuđuje, vi na neki način ne mo žete stupiti u dodir s tim osjećajima. Zurite u sliku i ko načno morate nešto reći: »Pa, ovaj, lijepa je«. Moglo bi vam se učiniti da vaša nutrina jednostav no nije pretjerano složena, da ne posjedujete složenost osjećajnih niti koje opisujem u ovoj knjizi. Ali posjedu  jete  jete ih. i h. Vi st ste ljudsk ljudsko o biće. Osjeć sjećaj ajii su u vama. vama. Toliko smo se navikli na jednostavne obrasce - ako nas netko prevari, razbjesnimo se, povrijedi nas to što nas netko zanemaruje - da se većina ljudi ni ne trudi zaviriti ispod površine tih jednostavnih obrazaca kako  bi otkrili otkri li vlastitu jedinstvenu jedinstvenu složenost. slože nost. Al A l i ona ona jest jest on dje. Kad bih vas upitao kako se osjećate ako vas netko zanemaruje, mogli biste reći: »Grozno se osjećam... kako biste se vi  osjećali?« to bi značilo da bi se svi lju di osjećali »grozno« ili »povrijeđeno« kad bi ih netko zanemarivao, a to je uistinu točno. Ali način na koji me to zanemarivanje povređuje nije sličan načinu na koji vas to povreduje. Taj način nalazi se u temelju je dnostavnog osjećaja koji je ukalupljen i sveopći. Potre  bno je je malo malo vremena vremena kako biste biste stupili u doti doticcaj s tim t im dubljim osjećajem. Morate reći sami sebi: »Da... tako je... osjećam se  po  p o v rij ri j e đ eno en o , a to je prir pr irod odno no,, nara na ravn vnoo da z nam na m z a š to. to . Zanemario me. Naravno, to je to,  ali...  dopusti mi da osjetim sve to  što je povezano s tim osjećajem. Taj je osjećaj povezan sa svime onim što osjećam prema toj osobi i sa svime onime što nas povezuje, kao i sa svi me onim što za mene općenito znači biti zanemaren.« Uskoro ćete osjetiti ono što vam još nije jasno i pozna to. Tada se možete fokusirati na taj osjetilni dojam, a zatim i na osnovni problem toga osjećaja. Ako otkrijete da vam je teško stupiti u dodir s vla stitim složenijim osjećajima, možete učiniti nekoliko 124

stvari. Možda je to samo pitanje prakse. Neki ljudi re dovito provjeravaju vlastite osjećaje, iz dana u dana, iz sata u sat, ali vi to možda nikada niste radili. Pokušaj te to raditi sljedećih nekoliko dana. Identificirajte osje ćaje dok prolaze. Kad se družite s drugim ljudima i živite svakodnevnim životom, povremeno se zaustavi te i na prijateljski način zapitajte: »Kako se sada osje ćam? Što sada osjećam?« Ne odgovarajte sami na pita nje. Čekajte. Vidjet ćete što će se pojaviti. Radeći to, dobro ćete se osjećati sve dok prihvaćate ono što pronalazite u svojoj nutrini. Nemojte se koriti i vrijeđati zbog onoga što otkrijete. Jednostavno budi te zadovoljni što ste pronašli neki osjećaj i jasno ga osjetili. Upoznajte svoj unutarnji prostor. Ako se često družite s nekom osobom, možda ćete lakše stupiti u dodir sa svojim osjećajima ako tu osobu zamolite da vam kaže kad jasno izrazite stanoviti osje ćaj. »Doimaš se ljutito«, reći će vam ta osoba. Ili: »Vi dim da si sada sretan«. Drugi će ljudi nerijetko uspjeti  pogo  po godi dititi da n e š t o osje os jeća ćate te - iako ia ko vjerojatno vjeroja tno n e ć e m o ć i odrediti kakav je točno taj osjećaj. Kad vam prijatelj kaže kako vidi da nešto osjećate budite zahvalni, ali nemojte se osloniti na njegovu procjenu vašega osje ćaja. Provjerite svoju nutrinu. Procjena vašega prija telja da ste bijesni mogla bi biti potpuno pogrešna. Um  jest  jesto o toga, toga, možda ćete otkriti da ste uznemireni, uznemireni, zabri zabri nuti, ljutiti, nestrpljivi, razočarani, tjeskobni ili da mož da osjećate nešto čemu ne znate odrediti imena. Po kušajte osjetiti o čemu je riječ.

Ako osjećaj nema imena, to bi možda mogao biti od svih rezultata najbolji. Kad osjećaju nemarno pridru žite jednu od onih otrcanih i jednoobraznih oznaka - bi  jesan  jesan,, uplaš up lašen, en, dosa dosadn dno o mi je - javlja javlja se sklon sklonos ostt vjero vjero vanju da sada znate sve što se može saznati o tome os  jeć  j ećaa j u . D a l i ste ste mu njegovo o p ć e n i t o im ime, e, iden id entif tific icira iralili 125

ste ga i to je sve. Ali uvijek ima mnogo, mnogo više onoga što možete saznati, jer postoji beskonačan broj mogućnosti doživljavanja različitih, određenih osjeća  ja, kao kao što su bij bijes i strah. strah. Moj trenutni osjeća osjećajj bije bijessa izvire iz svojevrsne gomile stvari koja se razlikuje od one iz koje će izroniti bijes sutrašnjega dana ili nakon nekoliko tjedana. Zbog toga se ne trebate zaustaviti kod osjećaja koji se doimaju kao da dolaze s gotovim oznakama. S  osobitom dobrodošlicom dočekajte one koji dolaze bez imena. Nema li osjećaj imena zastani te, oslušnite i dopustite svježim riječima da se pojave iz tog togaa osjećaja: »Osjećam kao... kao. .. kao da bih bi h trebala trebala b i  ti sposobna učiniti nešto u pogledu toga problema, ali... zapriječena sam ili takvo što«. OSJEĆATE U SE NEISPUNJENIMA, PRAZNIMA ILI KAO DA STE U NEČEMU ZAPRIJEČENI

U okviru fokusiranja gotovo sve što se pojavi bit će os  jećaj.  jeć aj. Nedos edosta tata tak k osjeća osjećaja ja isto isto je tako tako osjećaj, osjećaj, kao kao što sam već rekao. »Prazna sam.« »Dobro. Kako se ta 'praznina' osje ća? Kakav je osjećaj te sveukupne praznine?« »Osjećam kao da me nešto sputava.« »Dobro, ka ko se osjeća ta 'sputanost'?« Otkrijte je li to teška ili na  peta  peta sput sputan anos ost, t, kao kao da da va vas pritišće velika stij stijen enaa il i spu spu tanost u smislu da ne znate što biste učinili. Ili se osje ćate ulovljeni u zamku? Odvojite dovoljno vremena i navest ćete osjećaj da vam se otvori. AKO STE UUTITI NA SEBE, AKO SE PREVIŠE TRUDITE, AKO STE PREVIŠE NEMIRNI ILI SE PLAŠITE FOKUSIRANJA

Fokusirati se možete na sve ono što vam se iznenada nađe na putu, umjesto na problem ili poteškoću na 126

koju ste se željeli fokusirati. Možda je vašemu tijelu  potrebno  potrebno pona ponajpr jprije ije otkloni otkl oniti ti tu prepreku. Recimo Recimo da je prepreka prepreka bijes. bijes. Zapita Zapitajte jte se: se: »Dobro, »Dobr o, što je sve ono što se odnosi na taj bijes?« Dopustite to me osjećaju da se proširi u vlastiti osjetilni dojam. Ili:

»Evo, ponovno to radim, previše se trudim i posta  jem  je m nape napet. t. Dobro, što je to kad se tako tako previš pr evišee tru tr u dim? Znam sve o tome, naravno, to je... da, čekaj, znam sve o tome. Hajde da samo osjetim što je to  sve  što se odnosi na prevelik trud. Sve to. Kako se to osjeća?« Ili:

»Previše sam nemirna da bih radila fokusiranje. Previše sam živčana. Željela bih biti smirenija kako  bih  bi h svoju svoju pozornos pozornostt mogla ogla usmjeriti usmjeriti prema prema unutra. Dobro, poradit ću na tome nemiru. Kakav je cjelo vit osjećaj toga nemira?«

 Na taj taj na načč i n izra iz raža žava vate te po pošt štov ovan anje je prema onome za što tijelo osjeća da biste trebali raditi. Najčešće se po kaže da je to novi i bolji način razrješavanja problema. PLAŠITE LI SE FOKUSIRATI

»Ne želim zavirivati u sebe. Bojim se onoga što bih on dje mogao otkriti.« To je uobičajena stvar. Ali u fokusiranju sa sobom možete blago postupati. Uzmite sami sebe za ruku i re cite: »U redu je, nećemo te prisiljavati da kreneš ona mo kamo se plašiš ići. Ako se plašiš onoga mjesta, ostat ćemo na sigurnoj udaljenosti. Ostat ćemo upravo ovdje 127

i vidjeti kakv je to strah. Dobro? Kako ti se taj strah čini odavde?« Ili biste sebi mogli reći: »Plašim se fokusirati na to. Vjerojatno je ondje nešto neugodno što ne želim vidje ti. Dobro... pričekaj... ako ne želim vidjeti što je to, on da to i neću napraviti. Ali neću ni pobjeći. Ostat ću upravo ovdje, uz problem na koji se ne želim fokusira ti i pokušat ću vidjeti kakav je to osjećaj da se ne želim fokusirati na to? Strah. Dobro, ostanimo upravo ovdje, uz taj strah. Što je taj strah? Kakva je to vrsta straha? Kakav je cjeloviti osjećaj toga straha?« Postupak fokusiranja je ugodan. Onoga trenutka kad prestane biti ugodan napravite korak unatrag i po gledajte što je to tako neugodno.  Ne  Ne pris prisilj iljav avaj ajte te se prekor pre koračit ačitii prepre prepreke ke.. Umjest jesto o toga fokusirajte se na neposrednu prepreku koju ste osjetili. Kakav je cjelovit osjećaj te prepreke? Možda ćete se fokusirati na neki negativan ili za strašujući osjećaj, ali samo je fokusiranje ugodno i od toga će osjećaj postati manje negativan ili zastrašujući. Kad se otvori, vaše se tijelo opušta i ponovno se osjeća  bolje.  bolj e. U fokusi fok usiran ranju ju ste ste vode vo deni ni prema pre ma osje os jeća ćaju ju v eće eć e ugode, određivanju mjesta na kojemu se osjećaj nala zi, otvaranju, opuštanju, svježini. Što god pronašli u sebi, osjećat ćete se bolje čim tome osjećaju dopustite da vam kaže svoje ime i da ga odredite gdje se nalazi. AKO IZBJEGAVATE VLASTITE OSJEĆAJE

 Nek  N ekii ljud lj udi,i, u klj kl j učuj uč ujuu ć i psiholog psih ologe, e, vjeruju vjeru ju da u njim nj imaa  prebiva  preb ivaju ju neke nek e z a s tra tr a š u j uće uć e stvari stv ari.. To je p o g r e š n o . Bezimeni užasi i neobična stanja ne skrivaju se »unutar« vas, nalik otrovnim zmijama u kavezu. Mnogi ljudi o tome govore na sličan način. »Ne že lim podići poklopac«, kažu. »Ne želim da sve te ružne stvari izađu na vidjelo.« 128

Istina je da vi niste kavez prepun zmija. Vi niste  posuda  posu da u kojoj se osjeća osj ećajiji k o m eša eš a j u i žive živ e vlas vl astititim tim ži votom. Vi ste proces, a vaši su osjećaji dio toga procesa. Primjerice, kad me moj otac nije želio slušati osje ćao sam se na osobit način, a to je bio osjećaj bespo moćnoga bijesa. Nije li to onaj isti osjećaj koji sam osje tio, koji osjećam kad god razmišljam o tome? Da, ali ja nikada nisam  isključivo  taj osjećaj. Ja sam cijelo tijelo. Stoga taj osjećaj koji ja nazivam »bespomoćnim bije som« postoji zajedno s tisućama drugih stvari. Svaki  put kad kad mi mi se taj osjeć osjećaj aj vrati vrat i prati ga potpuno potpuno drukčija drukčija sveukupnost. Kad u fokusiranju zamolim tijelo da mi dopusti os  jetiti  jet iti više onog onogaa što se skriva skriva u tome tome cjelovito cjelovitom m osje ćaju, već i sam način na koji pristupam samome sebi mijenja sveukupnost. Ugoda izazvana samim proce som fokusiranja mijenja velik dio okoline iz koje iz ranja taj osjećaj. Uspomene iz djetinjstva neće se pro mijeniti, ali će način na koji cijelo moje tijelo proizvo di taj osjećaj biti drukčiji. To je jedan od načina na koji možete shvatiti zbog čega fokusiranje dopušta tijelu da  promijeni ono što je u nama nama dugo dugo vremena vremena bilo spu spu tano i nepromijenjeno. To znači da se ne moramo plašiti onoga što je u na ma - jer u nama nema nikakvih stvari. Prije bi se mo glo reći da se naši osjećaji svakoga trenutka iznova st varaju. AKO SE PRENAGLO POJAVLJUJE PREVELIK BROJ OSJEĆAJA

 Ne  N e k i m je ljud lj udim imaa teš te š k o fokus fok usira iratiti se jer im osjećaji osjeć aji izra iz ra njaju prebrzo i u prevelikom broju. Fokusiranje bi za te ljude trebalo biti   usporavanje.  »Izdvojite bilo koji os  jeć  j ećaa j , zaustav zau stavite ite ga i ostanite ostani te uz n j ega eg a « , k a ž e m i m . 129

Katkad pomaže kad kažem: »Dobro, pojavio se ci  jeli  je li kaos aos osjećaja osjećaja.. Sada ih jednos jednostavn tavno o pustite pustite i tiho se spustite ispod njih, kao da ispod svih tih osjećaja po stoji samo jedan jedini osjećaj. Pogledajte možete li  pr  p r o n a ć i taj taj jeda je dann j e d ini in i osjećaj osje ćaj ispod isp od sviju svi ju d r u g ih. ih . « (Ti šina, a zatim: »O, da, osjećam povrijeđenost«.) »Do  bro, eto n a s « , k a ž e m . »Pog »P ogle leda dajtjtee što je zapra za pravo vo ta po po  vrijeđenost, taj cjelokupni osjećaj povrijeđenosti.« »Preuzmite nadzor nad njima«, kažem ljudima koji imaju takvih poteškoća. »Izbacite sve osjećaje van, a tada im dopustite da se vraćaju jedan po jedan. Po najprije ih sve odbacite od sebe. Samo sjednite, ogle dajte se prostorijom i sve ih izbacite. Malo se odmori te. Tada jednom osjećaju dopustite da se vrati, ali samo  je  j e d n o m . « AKO KRITIČAR U VAMA IZAZIVA NELAGODU

Svatko ima »kritičara«, zloban glas koji govori ovakve stvari: »Što god poduzmeš neće uspjeti«, ili: »Ništa ne vrijediš. Bezvrijedan si i nitko se ne voli družiti s to  bo  b o m « . »O pet pe t si sve upropas upro pastio, tio, kao ka o što št o uvije uv ijekk čini či niš. š. Ovo je samo još jedan promašaj u dugome nizu pro mašaja.« »Jednostavno si neodlučan i nemaš ni truna hrabrosti.« Katkad će se taj glas poslužiti istinitom informaci  jo  j o m , a li čak ča k i kad ka d to u č ini, in i, ton njegova glasa toli to liko ko je zloban da možete prepoznati razornoga kritičara koji vas napada. Vrlo je važno osjetiti da je kritičar različit od vašega  nije vaš vlastiti vlastitog vlastitogaa unutarnjeg unutarnjeg izvora. izvor a. Kritič Kri tičar  ar  nije vlastit i os jet  j etililnn i dojam koji ko ji progovara progo vara iz vas. Prije bi se moglo mo glo re ći da je to glas koji dolazi izvana ili iznad vaše glave. Pri  jeti  je ti vam va m prstom prs tom kao bijesan roditelj i l i zloč zl očes estiti u č itel it elj.j. Prirodno je da on u vama pobuđuje osjećaje, ali to nisu osjećaji na koje biste se trebali fokusirati. To su 130

samo ograničenja i napetosti koje kritičar u vama iza ziva. Nemojte poštovati svoga kritičara. Kritičar  Krit ičar ne pred pred stavlja vaš va šu savje savjest. st. Savjes Savjestt je onaj onaj »sit »si tan glasić« glasić« koji koji dopire iznutra. Pošaljete li kritičara najprije u hodnik da pričeka, sami ćete mnogo bolje moći procijeniti bi lo kakvu informaciju. Vaš osjećaj izvire iz vas i uvijek se doima kao otvaranje, a ne kao ograničavanje. Mož da pronađete iste činjenice koje je otkrio i kritičar, a možda i drukčije. Bilo kako bilo, to je potpuno drukčija vrsta tjelesnoga iskustva na koju se trebate fokusirati.  Naj  N ajbol boljiji način odnošenja odnoš enja prema prem a k riti ri tičč a ru (a svatko ga ima!)jest odmahnuti mu uz svojevrsnu primjedbu nepoštovanja. Moj najčešće ponavlja iste stvari, uvijek iznova. Stoga mu odgovaram: »Odlazi i vrati vrat i se kad mi  bu  b u d e š mogao mog ao reći re ći neš ne š to novo no vo«« . Ili kažem: »Ne moram slušati nikoga tko mi se obraća takvim tonom«. Svi su psiholozi otkrili taj razorni dio svakoga čo vjeka, nadjenuvši mu različita imena (super ego, strog roditelj, animus , kritičar). Kako ga god nazvali, ne nasjedajte mu. U fokusiranju ga morate odgurnuti s pu ta ako vas počne prekidati. Mahnite mu objema ruka ma da ode i pozornost usmjerite na svoje tijelo. Dopu stite napetosti koju je kritičar izazvao da nestane. Pri čekajte sve dok ponovno ne začujete vlastiti unutarnji glas, ondje gdje se oblikuje osjetilni dojam cjelokupno ga problema. 2

 Animus,  od

latinskoga izraza  anima,  duša; izraz koji je uveo Carl Gustav Jung za muški vid svake žene, koji se zapravo samo dok ga žena ne upozna (putem snova, meditacije i sl.) doima zlokob nim, a zapravo je vodič u duhovnome razvoju i neizostavan ko rak u procesu individuacije, procesu upoznavanja svih svojih unutarnjih likova, zaključno s Jastvom, koje predstavlja cjelovi tost psihe, pa tako i vrhunac psihološkoga i duhovnog razvoja  pojed  pojedinc inca; a; animusu animusu u ženi odgo odgova vara ra anima u muškarcu muškar cu (prim. (prim.  prev.)  prev.)

131

Jedna je osob osobaa to izvrsno izvrsno objasnila. »Kritičar »Kriti čar mi je običavao zadavati udarce u želudac. Bio je to znak da se počnem osjećati loše. Sada mi je to znak da se raz  bjesnim  bjesnim.. Kao da me netko udario. »Prestani s time!' kao da je govorio. govo rio.«« (Podig (Podigla la je šaku.) šak u.)  Ne  Ne vjer vjeru ujte jte krit kr itič ičaru aru i nemoj nemojte te se fokusirati fokusirati na na svu svu onu nelagodu koju izaziva u vama. Umjesto toga ispod svih ti t i h osjećaja osjećaja otkrijte otkrijte što uistinu osjećate i zamjeću  jete  jete te što vam va m je potrebno. potrebno. Radit Raditee na onom onome podr po druč učju ju gdje vi nešto osjećate i trebate, a ne ondje gdje je vaš kritičar. »ODMAH DOLAZIM DO SVOGA NEGATIVNOG OSJEĆAJA I OSJEĆAM SE LOŠE KAO I UVIJEK«

 Neki ljudi usprko usprkoss svemu, svemu, pre p reskoč skočee sve sve brižljive i po tanke upute za fokusiranje i izravno se spuste do uobi čajenih čaje nih negativnih osjećaja. osjećaja. N eki su ljudi navikli stupiti u dodir samo s negativnim osjećajima, pa to čine kad god se usredotoče na svoju nutrinu. Stoga se počnu i fokusirati na taj osjećaj.  Nakon što št o grupi iznesem iznesem uput uputee za fokus fokusira iranj nje, e, ne rijetko zamolim svakoga od njih da mi napiše kratku zabilješku o teškoć tešk oćama ama s kojim kojimaa se sus susre reo o pokuš pok ušava avaju ju ći se fokusirati. Jedna je žena napisala: »Kad sam došla ovamo osjećala sam se dobro. Fokusirala sam se na ne gativan osjećaj i sada se osjećam loše. Je li to svrha fokusiranja?« Jasno, ako je to fokusiranje, kome je onda potreb no? Al A l i to nije fokus fokusiran iranje. je. Fokusiranje uključuje obli ob li kovanje osjetilnog dojma tako da postane veći i različit od vašega starog, pozna poznatog tog negativnog osjećaja. osjećaj a. DrDržite se podalje od starih i poznatih negativnosti, napra vite korak unatrag i promotrite širi osjećaj cjelovitoga  problem  problema - negativan negativan je osjeća osjećajj sam samo jedan njeg njegov ov dio. 132

Primjerice, nemojte se prisjećati samo povrede ko  ju st ste zadobili u upravo prekinutom preki nutom ljubavn ljubavnom omee odno odno su. Umjesto toga napravite korak unatrag i zamolite da se oblikuje osjetilni dojam - osjet cjelokupnoga podru čja: vi i ljubav. Da, da, evo, tu je povreda, ali što još tu ima? Kakav je cjelokupan osjećaj oko te povrede i is  pod nje? nje?  Naravno,  Naravno, vi poz poznaje najete te mjesto mjesto gdje se skriva skriva osobi osobi to depresivan osjećaj. Možda vas nešto privlači tome mjestu, ali ne dopustite si da potonete. Zapitajte sebe kako osjećate osjećat e cijelo cijelo to područjesvoga života i otkrit će te da se nalazite izvan emocije, a pojavit će se osjetilni dojam koji se krije ispod  nje.  nje. Koliko god to čudno zvučalo, fokusiranie ie iednostavniie od tegobnih emociia. Katkad u fokusiranju izranjaju teški osiećaji, ali je osjetilni dojam uvijek tijelu lakši od njih Velike strasti, bezumna ljubomora. razdiruća mržnja. teške patnje — to su katkad obrasci potaknuti sitnijim niji m osjećajima osjeća jima koje jedva da zamjećuje zamjećujete. te. Fokusirajte Fokusir ajte se na »male« »male« ososjećaje ososjećaje koji potiču velike vel ike,, osobito osobito ako je snažna strast jedan od onih koje ste mnogo puta osjetili i koji vas je već progonio. Kad ljudi prvi put čuju za fokusiranje, katkad pret  post  postav avlj ljaj aju u da će im za to trebati trebati slobod slobodno no poslij poslijepo epod d ne, kako bi proživjeli goleme osjećaje i na neko se vri  jeme  jeme raspali raspali u osam osamlje ljenos nosti. ti. Foku Fokusira siranje nje nije nije ni nalik tome. Osjetilni dojam cijeloga problema doima se lak  šim  od onoga što sada osjećate. Možete se fokusirati dok čekate autobus. Samo provjerite što se nalazi iz međ me đ u vas vas i osjećaja ugode. ugode. Ne zalazite zalazite u to što vam pri pr i  ječi ugodu, nego nego sam samo o recite recite:: »Da, »Da, to je ondj on dje. e... ..«, «, i os os  jetite olakšanje olakša nje koj kojee dolazi kao kao posl poslje jedi dica ca raščišćavanja raščišćavanja  prostora.  prostora. Tada pron pr onađ ađii te cjelokupa cjelokupan n osjetiln osjetilnii doja dojam m, ako vam je potrebno da radite na nekom problemu. 133

»Kakav je sada osjećaj toga problema na tome mje stu?« Dok stigne autobus osjećat ćete se mnogo bolje.  Nekoliko minuta između iz među različitih različiti h zada zadata taka ka dobr dobree su za fokusiranje. Zbog čega bi cijeloga dana patili od na  petosti  petosti?? Za fokusiranje je potrebno nekoliko minuta, dese tak, petnaest, recimo čak i pola sata. Ali ne više. Tada dolazi vrijeme za razgovor, odmor ili nešto treće. Ne  pret  pretje jeru rujt jtee s fokusi fokusiran ranjem jem.. Vratit Vratit ćete će te mu se kasn kasnije. ije. U međ me đ uvr uv r eme em e nu će ga tijelo tijelo preraditi. preraditi. EMOCIJE NASUPROT OSJETILNOGA DOJMA: KLJUČNA RAZLIKA

Dok se fokusirate na osjetilni dojam iz njega bi mogli izroniti još neki osjećaji. Ali osjetilni dojam nije emoci  ja kao kao što su bij bijes es,, strah, strah, mržnja, rado radost st i l i tjes tjesk koba. oba. To  je doja dojam m vaše sveuk sveukupne upne emocio emocionaln nalnee situ situac acije ije,, osje ćaj mnogih stvari zajedno, u koji može biti utisnuta emocija ili iz koje proizlazi stanovita emocija.

134

Što učiniti ako ne možete izazvati pomak

Do tjelesnoga pomaka najčešće dolazi u trećem, četvr tom ili petom koraku fokusiranja. Treći je korak, ako se sjećate, onaj u kojemu pronalazite ključnu riječ za kvalitetu osjetilnoga dojma, a četvrti je usklađivanje osjetilnoga dojma i ključne riječi. Peti je onaj u koje mu postavljate pitanje osjetilnome dojmu što on jest. (Što je to u cjelini cje lini problema?) problema?) (Kod mnogih mnogi h ljudi, ljudi , kao što rekoh, ta se tri koraka odvijaju istodobno ili u tak vom brzom nizu da ih se ni na kakav način ne može odvojiti, za što, dakako, nema ni potrebe.) Ako zastanete negdje u ovim koracima ili vam se čini da uopće ne možete ni stići do njih, ovo će vam poglavlje pružiti dodatnu pomoć. NAMJERNO OTPUŠTANJE

U cjelokupnome opsegu ljudskih stavova prema vlasti tim osjećajima postoje dvije krajnosti koje rijetko kad dovode do korisnih rezultata. Jedno je stav strogoga nadzora: pokušaj da se glava nametne tijelu, uporno zahtijevanje da nečemu nećete popustiti ili da vas to neće zaustaviti. Druga je krajnost nedostatak ikakve želje za usmjeravanjem ili nadzorom osjećaja, kao da se sve smatra umjetnim osim maštarija, izmjenjivanja slika i popuštanja osjećajima. 135

Obje ove krajnosti mogu vam otežati dosezanje tjelesnoga pomaka. Fokusiranje je do stanovite točke  promišlje  promiš ljen n i kontroliran kontrol iran proc proces es,, a nakon n akon toga toga se javlja javlja  podjednako  podjednako prom pr omiš išlj ljen enoo otpu ot pušt štan anje je nadzora, nadzora , os oslo loba bađa đa nje, spuštanje uzdi. I sâma riječ »fokusiranje« nagovještava da poku šavate izoštriti ono što je u početku bilo nejasno. Posežete prema dolje, u osjetilni dojam i nadzirete proces kako biste sebe spriječili u sanjarenju. »Želim saznati nešto o  ovome  osjećaju, ali ne i o ostalima«, kažete sa mi sebi. »O čemu je riječ u   ovome  osjećaju? Što je to u njemu, što je u njegovoj pozadini?« Ako otkrijete da su vam misli odlutale, ponovno ćete se vratiti procesu: »Gdje sam ono stala? O, da... Bio je to onaj osjećaj krivnje ili što god bio. O čemu je tu uopće riječ?«

Jednom kad jasno i snažno stupite u dodir s osjetilnim dojmom ispustit ćete uzde. Ne pokušavajte upravljati onime što se pojavi iz toga osjeta. Dopustite tome što izranja iz osjetilnoga dojma da se pojavi: rije či, slike, tjelesni osjeti i neka izranjaju sve dok to čine iz osjetilnoga dojma. Taj bismo proces mogli nazvati »namjernim otpuš tanjem«. DOPUSTITE TIJELU DA UISTINU DOŽIVI POMAK

Dok tek učite fokusiranje, tjelesne reakcije mogu biti vrlo tanane. U vašemu tijelu dolazi do jedva zamjetljivih promjena. Naučite dopustiti tijelu da što snažnije doživi pomak. Pokušajte ispustiti dugačak, dubok dah. Pokušajte kimnuti glavom. Pokušajte opustiti cijelo ti  jelo  jel o kao da ste ste u k o č e n o sjedili. sjedil i. Taj va vam m pomak omo gućuje da se opustite. Ako to nekoliko puta učinite namjerno, vaše će se tijelo naučiti slobodnije izražava ti. Nakon toga to više nemojte činiti namjerno, nego 136

 promatrajte  promatrajte ko koji ji se izraža izr ažajni jniji ji tjelesni pokreti pokr eti javljaju  prema vlastitoj volji vol ji tijela. tijel a. Kao primjer, pomislite na malu djevojčicu koja je  jako upla up laše šena. na. Stoj Stojii kao kao skam skamen enjen jena, a, sam samo su joj oči oči žive. Priđete Pri đete joj joj i kažete kaž ete:: »Mila, »Mila, jesi li uplašena uplaš ena?« ?« U od govor ćete dobiti jedva primjetno kimanje. Znate da se tijelo male djevojčice još nije opustilo. Vi joj ponovno kažete: »Bojiš se, zlato? U redu je osje ćati to što osjećaš. Vidjet ćemo što možemo učiniti. Je li bilo jako strašno?« Tada bi se mala djevojčica doslov ce mogla utopiti u suzama na vašim rukama, na taj na čin govoreći da je   uistinu  bilo strašno.  Naravno  Nar avno,, ne nećć e se uvijek pojaviti pojav iti ve veli liki ki osjetilni osjetil ni po mak; katkad mali korak ima jedva primjetne posljedi ce na tijelu. Ali povremeno, ako se prebrzo ne zadovo ljite jedva vidljivim prvim odgovorom svoga tijela i ako ga nastavite ispitivati, pojavit će se velika promjena. Kad se pojavi nešto što se u vašemu tijelu osjeća ispravnim, provjerite to nekoliko puta, ne toliko zbog toga što bi to moglo biti nešto pogrešno, nego da dopu stite toj većoj tjelesnoj promjeni da se uistinu dogodi. NEKA ZANIMLJIVA PITANJA

Stupite li u dodir s osjetilnim dojmom, ali ga ne možete navesti da se promijeni, problem bi mogao biti u tome što sebi još niste postavili pravo i otvoreno pitanje. Katkad će osjećaji reagirati na pitanje koje je ustroje no na stanovit način, ali ne i na isto to pitanje ako je  postavljeno na ne neki ki drugi n ači ač i n. Pitanje Pitanje koje izaziva  promjen  promjenee u meni u jednome jednome trenutku, tr enutku, u idu i duće ćemu mu mo žda više neće imati nikakva utjecaja. Stoga vam može  pom  p omoo ć i razli raz liči čito to oblikovanje oblikovanj e pitanja, dok ne p r on onaa đe đett e  jedno  jed no i l i ne neko koli liko ko njih nj ih ko koji ji će va vam m odgovarati.  Navo  Na vodi dim m pitanja za koja se čini da su gotovo uvijek korisna većini ljudi. 137

»Što je to zapravo?« To je ono što vi u osnovi  pokuš  po kušava avate te sazn saznat ati, i, ali ovako ovako ustro ustroje jeno no pita pitanj njee možda  je prev pr eviš išee opć op ć enit en itoo i prev pr eviš išee nejasno: nejasn o: Evo Ev o o d r e đ e n iji ij i h  pitanja  pitanja:: »Što je osnovni problem svega ovoga?« »Što je najgore u tome?« Ili: »Koje su dvije ili tri stvari u svemu ovome koje me ponajviše muče?« »Što se krije u središtu ovoga?« »Što se krije ispod toga? Što to radi?« »Što mi se u pogledu ovoga treba dogoditi?« »Što je potrebno kako bih se bolje osjećala?« Obratite pozornost da postoje dvije temeljne vrste  pitanj  pitanja: a: ona ona vrst vrstaa koja koja pita što ne valja valja i ona koja koja pita što bi bilo dobro. Drugim riječima, možemo postaviti  pitan  pitanje je o sam samom omee problemu, kao i o tome tome što bi se tre  balo  balo dogodit dogoditi, i, a još se nije nije dogodilo. dogodilo. Katkad je vrlo važno postavljati izravna pitanja. Primjerice, pretpostavimo da se često osjećate osamljenima i izdvojenima. Kad se fokusirate, taj se osjećaj često javlja. Sasvim je u redu fokusirati se na cjelokupni osjetilni dojam koji prati osjećaj izdvojeno sti. Možda ćete otkriti na koji ste se način izdvojili ili o čemu je u tome uopće riječ. Ali u stanovitome će tre nutku biti važno postaviti izravno pitanje graničnome osjetu: »Što bi bilo potrebno da se više ne osjećam ovako?«, ili neko slično pitanje. Tražite upute o onome što možete učiniti, a ne sa mo o onome u čemu se sastoji problem. ŠTO UČINITI ODGOVARA LI KLJUČNA RIJEČ, ALI NAKON NJE IPAK ZASTANETE I NE MOŽETE DALJE?

Stupili ste u dodir sa sveobuhvatnim osjetilnim doj mom problema i zapitali kakva je njegova kvaliteta. 138

Pojavila se ključna riječ: »Plašim se«. Pokušavajući kre nuti korak dalje pitate što se nalazi ispod toga straha, što ga izaziva. Ali ništa se ne pojavljuje. Samo uvijek iznova osjećate da se plašite. Zaglavili ste se. Što sada učiniti? Vaš je problem probl em možda možd a u tome tome što št o ste ste zapeli s opće op će nit ni t im imeno ime nom m osjećaja, osjećaja, kako sam spomenuo spomenuo u pretho dnom poglavlju. Riječ »uplašen« ili bilo koju drugu ri  ječ  je č prom promatrate atrate kao kao da vam govori sve što je potrebno potrebno reći. Ili se čvrsto držite toga straha kao jedinoga osje ćaja. Neka se proširi u osjetilni dojam. Iz kojega šireg osjećaja proizlazi taj strah? Velik je broj osjećaja koji mogu pratiti strah. Osjetite to mnoštvo osjećaja koji  prat  pratee taj strah. strah. Ili pokušajte iznova. Napravite korak unatrag od  problema  problema s kojim koj im trenutno radite. radite. Osta stat će ondj ondje, e, ne  brinite.  brini te. Odmorite Odmorite se se i dubok duboko o udahnite. udahnite. Ta Tada razmisli razmisli te o problemu kao o neč ne č emu em u što je veće i dubl dublje je od pu pu  koga straha. Pokušajte shvatiti da ga vjerojatno prati mnogo toga u vašemu životu, vašoj prošlosti, buduć nosti, u drugim ljudima i tako dalje. To je cijeli jedan dio vašega života, cijeli kontekst. Kakav je cjeloviti osjet u vašemu tijelu kad o svemu tome razmišljate? Ili pokušajte s pitanjem: »Zbog čega sam uplaše na?« Ponovno ne odgovarajte na to pitanje. Nepresta no ga pona ponavlja vljajte jte i dok to čini či nite te pok p okuš ušaj ajte te osjetiti cjelo kupan dojam onoga što prati taj osobiti osjećaj straha. Kakve su njegove jedinstvene značajke? Osjetite ih unutar sebe i pogledajte koje nove riječi izranjaju iz njega. »Plašim se... a tu je i stanovita vrsta osamljenosti, kao da sam ... da! Tako doživljavam taj strah! Kao da sam sam n apu ap u š t e n neg negdje dje visoko, na nekom zastrašuju zastraš uju ćem mjestu, a svi su otišli i nikada mi nitko neće po moći...«

139

KORISTITE SE SLIKOVITIM GOVOROM

Drugi način na koji možete izazvati tjelesni pomak kad zaglibite jest da dopustite stvaranje slike. Mnogi ljudi  posj  posjed eduj uju u vrlo živa ži vahn hnu u spos sposob obno nost st vizualiza vizualizacije, cije, a mnogi je ne posjeduju. Ali svatko može oblikovati uo  bič  bi č a jenu je nu slik sl iku, u, čak ča k i otvo ot vore reni nihh očij oč iju. u. Poku Po kuša šajj te: te : zam za m i slite sada prostoriju u kojoj spavate i mjesto na koje mu se nalazi vaš krevet. Na koji način dolazite od kre veta do vrata? Tu vizualnu sliku možete vidjeti čak i dok čitate ovu knjigu. U tome istom unutarnjem prostoru možete za tražiti da se pojavi slika stanovitoga osjećaja. Pričekaj te dok se pojavi. Slika će izražavati osjetilni dojam. Mogli biste vidjeti šumu, primjerice, lik, oluju, zid, se  be kako ka ko trč tr č ite. it e. Pojavi li se slika, provjerite kakve osjećaje izaziva u vama. Nerijetko će se dogoditi da će i sâma pojava slike izazvati stanoviti pomak. Bez obzira dovede li od mah do pomaka ili ne, postavite pitanje: »Kakve osje ćaje ta slika sada u meni izaziva?« Vjerojatno će vam to omogućiti da radite dalje. POTRAŽITE ODGOVOR NA KRAJU KNJIGE

Ako ne možete postići tjelesni pomak, postoji jedna drukčija metoda koja će vašemu tijelu omogućiti da is kusi kako bi izgledalo kad bi problem bio razriješen. Zapitajte svoje tijelo: »Kakav bi se osjećaj pojavio u mome tijelu kad bi ova poteškoća na neki način bila  potpuno  potpuno razriješena?« razrije šena?« Ako pričeka pri čekate te nekoliko sekun sekun di osjetit ćete pomak u tijelu. Isto će vam tako pomoći, dok ovo radite, da tijelu dopustite da, ako to želi, promijeni položaj. Možda će vaše tijelo poželjeti sjesti s visoko uzdignutom glavom, možda će poželjeti opustiti se i izdahnuti" ili se pokre nuti na neki drugi način, prema vlastitoj volji. 140

Prolazeći kroz taj proces vi svome tijelu dopuštate da vam pokaže kako biste se osjećali da je sve u redu. Kad postignete taj dobar osjećaj, zadržite ga. Pogledajte što možete naučiti iz njega. Nakon nekoga vremena re cite sami sebi: »Ovako se stalno mogu osjećati«. Tada  pr  p r iče ič e k a j te. te . A k o se poja po javi vi n e š t o novo no vo i k a ž e : »Ne »N e m o ž e š . Žao mi je. Ne možeš se uvijek ovako osjećati«, tada upitajte što se to pojavilo. Ovo uvelike nalikuje preuranjenom traženju rješe nja matematičkih zadataka na kraju knjige. Znate kako odgovor izgleda, ali ne i kako trebate doći do njega. Ali spoznaja o odgovoru pomaže vam da krenete unatrag. Omogućuje vam da postavite pitanje što vam se to is  priječilo na putu, p utu, što to morate orate promijeniti kako kako bist bistee dobili odgovor. Radeći od odgovora prema unatrag možete otkriti korake koje ne biste mogli otkriti da ste krenuli od postavljenoga zadatka. Tako je i s ovim oblikom fokusiranja. Dopustit ćete tijelu da osjeti vlastiti odgovor. Ne samo da ćete se osje ćati dobro dok to radite, nego ćete moći postaviti pita nje: »Dobro, što mi priječi da se uvijek tako osjećam?« To »što mi priječi« može predstavljati novo otvara nje osjećaja. Ali da biste se njime okoristili morate se na trenutak pretvarati kako je problem uistinu   posve razriješen (znajući da ipak nije) te da ćete i ostati u ovome ugodnome osjećaju uma i tijela. Postavivši pitanje što im priječi da se uvijek tako osjećate, neki se ljudi vraćaju izravno onamo gdje su i  bi  b i l i , do prob pr oble lema ma koji ko ji su napu na pust stilili.i. N emojte emoj te to č init in iti.i. Zastanite i pretvarajte se da je cijeli problem razriješen sve dok se ne pojavi ono nešto novo što će reći da nije. Pretvarati se da je problem riješen moći ćete tako što ćete se držati ugodnoga osjećaja, kao što biste se držali odgovora s kraja knjige, pokušavajući na temelju od govora otkriti kojim biste ga koracima mogli postići. 141

Obratite pozornost na primjer osobe koja se već

 prilično  pril ično dugo dugo bavi fokusi fokusiran ranjem jem:: »Neko vrijeme provodim uz taj negativan osjećaj, ali on se ne mijenja. Znam o čemu je riječ, ali to ni  je važn v ažno. o. Važno Važno je je to što ga ne mogu navesti navesti da se  promijeni. Stoga toga ću činiti ovo. 'Kako ' Kako bi se moj mojee ti ti  jelo osjećalo da je sve sve razrij razr iješe ešeno?' no?' I dobijem dobijem odgo odgo vor: 'Hej! Bila bih slobodnat' Tijelo mi se nagnulo  prem  prema naprij naprijed, ed, krv mi je brže b rže pros prostru truja jala la žilama i osjećala sam se kao kao da pokr po kreć ećem em ramenima, kao da stupam u svijet. Bio je to krasan osjećaj! Tada sam rekla: 'Dobro, mogu li se i nadalje ovako osjećati?'  Nešto se se pojavilo pojavilo i odgov odgovorilo orilo da da ne ne mogu. mogu. A ja sam sam rekla: 'Dobro, zašto ne?' i istoga sam trenutka osje tila nekakvu osobitu vrstu straha. Ugodno sam se osjećala fokusirajući se na tu osobitu vrstu straha, umjesto da sam se osjećala za glibljena s negativnim osjećajem, kao prije. Ta osobita vrsta straha pokazala se vrlo neobi čnom. Nisam se plašila ničega uobičajenoga. Plašila sam se života, život a, kao da ću nešt ne što o slomiti slomit i sam samo ako ako iza đem van, kao da živim u trgovini porculanom. Ta ko sam se otprilike osjećala...«

PROVJERAVANJE  Neka  Nek a to što št o ste posljednje posljednj e r adi ad i l i postane post ane mjesto koje možete napustiti i kojemu se možete vratiti. Bolno mjesto neće odmah doživjeti pomak. Možda ćete mno go puta tijekom dana (a možda i nekoliko dana) mora ti provjeravati taj osjetilni dojam. Obavite to kratko i  blago:  blago : »Mo »M o g u l i jo š uvij uv ijek ek osjetiti osjet iti sve t o zajed zaj edno no?. ?... .. A, da, evo ga ovdje. Ima li nešto novo?... I dalje je sve is to. U redu.« Za to vam je potrebna samo minuta vre mena. Na kraju ćete otkriti da je došlo do pomaka. 142

NEMOJTE REĆI: »MORA DA JE TO...«

Još bih vas jednom želio upozoriti da ne analizirate, ne zaključujete i ne procjenjujete. To vas može spriječiti u doživljavanju pomaka. Svi mi mislimo kako mnogo znamo znamo o svojim svoji m problemima. Pok P okuš ušav avamo amo seb sebe i svoj svojaa tijela prisiliti kako bismo krenuli u određenom smjeru, vođeni popisom dobrih značajki koje smo dobili u ne djeljnoj školi ili popisima različitih društvenih grupa koje smo prihvatili kao neke vrijedne ciljeve. Ne sluša mo dovoljno vlastita tijela, a taj se propust može poja viti na površini čak i usred fokusiranja. Mogli biste dopustiti oblikovanje sveobuhvatnog osjetilnog dojma problema, a tada potražiti njegovu suštinu, pronaći je i nekoliko trenutaka uživati. Ali ta da se pojavljuje stara navika analiziranja: »Naravno, znam o čemu je tu riječ«, čut ćete vlastiti glas. »Mora da je to...« Kad god začujete riječi nalik ovima »mora da je to«, isključite ih. Činite upravo ono što većina ljudi či ni tijekom cijeloga svoga života: pokušavate reći sebi što je pogrešno. Prisjetite se koliko je važno imati unu tarnji stav »postavljanja pitanja«, umjesto stava »dava nja odgovora«. Ništa nemojte sebi reći. Postavite pita nje, čekajte i dopustite tijelu da odgovori. Vaša će se uspješnost u fokusiranju, kao i nagrade koje ćete od njega dobiti, s vremenom poboljšati. Kas nije više nećete morati svjesno razmišljati o svim ovim nezgodnim nezgodn im pravi pra vili lima. ma. Isto Isto tako, kao što sam već rekao, rekao, o procesu fokusiranja nećete morati razmišljati kao o vježbi od šest koraka. Fokusiranje će postati jednosta van i prirodan čin, nalik šetnji. Ujedno će postati dio vašega svakodnevnog života, ako mu to dopustite. Otkrit ćete da se njime koristite ne samo u trenucima napetosti, nego da vam fokusira nje može pružiti pomoć pri razrješavanju sviju životnih 143

 problema.  problema. Naučit Nauč itee se imati i mati povje povjeren renja ja u vodstv vodstvo o svo svo ga tijela.

144

treći dio

LJUDI  POMAŽU

 JE  JEDNI DRUGIMA

10 Otkrivanje bogatstava u drugim ljudima

Koliko mnogo ljudi uistinu poznajete? Svoga supruga ili suprugu? Najboljega prijatelja? Roditelje? Vjeroja tno je da ni njih zaista ne poznajete. Naravno, znate što će vjerojatno učiniti pod stanovitim okolnostima. Znate što najčešće govore te što će, najvjerojatnije, i dalj daljee govoriti govor iti.. Vjerojatno Vjerojatno možet mož etee zamisliti sljedeći raz raz govor koji ćete obaviti s njima te što ćete oboje govo riti. Sigurno biste bili gotovo potpuno u pravu, ali tu nigdje nema otvaranja prema unutarnjem iskustvu. Tko uistinu razumije vas? Tko želi čuti kako se vi osjećate? Većina će ljudi odgovoriti: »Nitko«. Nekoliko će ih odgovoriti: »Ima jedna osoba koja bi to voljela čuti, čut i, ali al i ona me zapr zapravo avo ne ne razumi ra zumije je«. «. Vrlo Vr lo malen broj broj ljudi ima nekoga s kime će podijeliti unutarnje iskust vo, a i tada samo do stanovite granice. Čak i kad je riječ o vama sâmima: niste li stanovita mjesta ostavili u tmi ni? Ni ne znajući zbog čega ih se plašite? Ili kako biste zakoračili u njih? Budući da je tako veliki dio nas ne  poznat  poznat i nevidljiv, sâmi se sebi sebi doimam doimamo pomalo pomalo nest nest varnima, kao da postojimo samo pred sobom, a možda ni takvo postojanje nije cjelovito. Otkrili smo da se ljudi, ako mogu podijeliti sluša nje i fokusiranje, u samo nekoliko sati mogu upoznati mnogo dublje nego da se poznaju godinama.

147

Susret je ljudska potreba. Do susreta dolazi kad os  jeti  je timo mo da smo drug dr ugim im ljud lj udim imaa v a ž n i te da su o n i v a ž n i nama. Susret bez stvarnoga uzajamnog poznavanja (i  poznav  poznavan anja ja sam samoga oga sebe kroz drug drugog oga) a) ogra og rani niče čen n je. Možemo se stisnuti jedni uz druge da bi nam bilo top lije, da bismo se malo utješili, ali prevelika suzdržanost naglašava našu razdvojenost, čak i dok se pokušavamo zbližiti. Do izvornoga sagledavanja i spoznavanja drugoga čovjeka dolazi tijekom fokusiranja i slušanja; pred na ma se otvara unutarnje iskustvo. Ako se ne otvori ne možemo ga vidjeti ni podijeliti; ostaje zaključano u vla stitom nijemom djelomičnom postojanju. Većina ljudi živi a da nikada ne izrazi svoje unutar nje bogatstvo. Najveći dio onoga što ljudi čine su uo  biča  bi čaje jeni ni,, ruti ru tins nski ki posl po slov ovi,i, odnosn odn osnoo » u log lo g e«. e« . K atka at kadd su ljudi u svojim ulogama »živi«, ali najčešće nisu. Vrlo se često događa da ljudi vjeruju kako se moraju pritajiti u svojim ulogama, izdvojiti se, suzdržati dah za neko ka snije vrijeme. Kod većine ljudi to kasnije vrijeme goto vo nikada ne nastupi, pa se njihovo unutarnje ja utiša i gotovo nestane. Pitaju se ima li ičega u njihovoj nu trini. Čak i kad se upustimo u odnos, sve se uglavnom svodi na uobičajene stvari, uloge i rutinu. Osjećamo kao da smo uništeni zbog prekida odnosa, jer bez part nera smo ponovno potpuno osamljeni. Čak i kad su nam odnosi »dobri«, veliki se njihov dio odvija u tišini ili dok vozimo automobil: »Pogledaj onaj znak ondje!«  Ni  N i razdoblja razdob lja » o tvo tv o r e n o s ti« ti « nisu ni su mnogo mn ogo bolja bo lja.. N aj aj  češće je riječ o neprestanom izražavanju istih tegobnih i bolnih osjećaja. Dvoje bliskih ljudi nerijetko imaju is te osjećaje, iz godine u godinu. »Govoriti otvoreno« zna či reći i čuti iste ukočene rečenice koje dolaze iz istih zakočenih mjesta. 148

Ovo i iduće poglavlje će vam pokazati neke od na čina na koje možete pomoći zatvorenim i zakočenim odnosima putem fokusiranja i slušanja. Ponajprije ove korake iskušajte s osobom koja vam nije najbliskija u životu. Ne mora to uvijek biti ista oso  ba. Iskustv Iskustvo o dodira i dubine jednosta jednostavnij vnijee je je u početk poč etku u dobiti s ljudima koji vam nisu najvažniji. Svakako biste željeli ljudska bića iskusiti u njiho voj unutarnjoj stvarnosti. A isto tako želite da druge osobe stvarnost onoga što vi uistinu jeste zaista vide,  prihvate i osje osjete te.. Svi mi poznajemo ljude s kojima je bolje ne dijeli ti ono što nam je važno. Ako smo doživjeli nešto uz  budljivo  budl jivo te ako to ispripovjedimo ispripo vjedimo takvi ta kvim m ljudima, ljud ima, doimat će se gotovo dosadnim. Ako imamo tajnu, sakrit ćemo je od takvih ljudi na sigurno unutarnje mjesto, neispričanu. Na taj se način neće smanjiti i izgubiti sve svoje značenje. Ali ako ste te sreće, tada poznajete i osobu s kojom  je sve druk dr ukči čije je.. A k o takvoj osobi ispr is prič ičat atee ne nešš t o uzb uzbud ud ljivo, to postaje još uzbudljivije. Velika će se pripovijest  proš  pr ošir irit iti,i, shvatit ćete će te da je pripovijedate s m n o š t v om  potankosti  potank osti,, pron pr onal alaz azeć ećii boga bogatstvo tstvo sv svih ih njezini njez inihh dijelo va, čak i veće bogatstvo od onoga koje ste pronašli dok ste o njoj samo razmišljali. Što god da vam je važno, to ćete sačuvati dok ne uspijete reći toj osobi. Fokusiranje i slušanje nalikuju tome: razgovoru s osobom koja utječe na vaše iskustvo tako da se ono  proš  pr ošir iruj uje. e. U fokusiranju vi u sv svoj ojoj oj nu nutr trin inii morate morate biti bi ti takva osoba. Isto takvi možete biti i s drugima i poka zati im kako da i oni postanu takvi. Često ćete poželjeti fokusirati se nasamo. Ali poku šajte i s drugim ljudima. Pretpostavimo kako biste željeli da vas prijatelj slu ša dok se fokusirate, a i kasnije, te da se i on fokusira s vama kao slušateljem. Možda biste se željeli fokusirati 149

 prije  prije nego nego što pristupi pristupite te prija prijatelj telju, u, kako bist bistee otkril otkr ilii ka kvi su vaši osjećaji. Ako osjećate da je vaš odnos intiman i jednosta van, s dovoljno slobodnog prostora za pripovijedanje o duboko osobnim stvarima, mogli biste pronaći prijate lja i reći mu nešto slično ovome: »Upravo sam pročita la neku knjigu u kojoj se govori o nekoj vrsti osobno ga rješavanja problema. Čini mi se da je dobra. Kaže da  je taj post postup upak ak jednost jednostav avnij nijee napraviti s drugom oso oso  bom. Hajd Hajdem emo o podijeliti sat vremena: vremena: pola sata za te te  be,  be, pola za mene. mene. Misl Mi slii m da bi nam se moglo oglo svidj svidjeti eti ako pokušamo zajedno. Sjetila sam se da bih to tebi mogla reći jer sam shvatila da (primjerice) se tebe ne  bojim  boj im,, a ina in a č e sam p rev re v iše iš e plašlj pla šljiva iva da b i h b ilo il o što št o oso  bno  bn o ispr is prič ičal alaa drug dr ugim im lju lj u d im imaa .« Mogli biste istaknuti da većinu toga možete obavi ti u tišini. Važno je objasniti da jedna osoba postavlja osobna pitanja drugoj samo ako druga želi odgovoriti na njih. Ona osoba koja radi fokusiranje određuje pra vila. Slušatelj bez riječi čeka dok druga osoba tiho zala zi u osjećaje. Ako na takav način ovaj proces objasnite  prijatel  prij atelju, ju, n e ć e m u se u č init in itii p r e t e š k i m . Moguće je iznenada zamoliti prijatelja da obrati  pozorn  pozornost ost na vas tijekom pet pet minut minuta, a, ali da ništa ne go vori. Fokusirajte se. Kad osjetite pomak pričekajte ne koliko trenutaka, a zatim recite nešto općenito: »Loše sam se osjećala, a sada osjećam kako se opuštam i vi dim u čemu je bio problem.« Budite tihi minutu-dvije. Fokusirajte se sve dok ne pronađete mjesto na kojemu se možete zaustaviti. Recite (ako je istina) da vam je  bilo jednost jednostav avnij nijee fokusirati fokusirati se uz njeg njegaa, nego nego dok dok ste  bil  b ilii sami sa mi.. Zatim Za tim upitajte prijatelja bi li se on želi že lioo foku fo ku sirati dok vi slušate. Evo čudnovate činjenice: fokusiranje je jednostav nije u nazočnosti neke druge osobe, čak i kada ni jed na ni druga osoba  uopće ne progovore. 150

Kad prvi put zamolim nekoga da mi pokloni svoju  pozorn  poz ornost ost i prav pr avii mi d r u š t v o dok se fokusi fok usiram ram,, najč na jčeš eš će moram objasniti da neću mnogo govoriti. Upitam ih slažu li se s time. Na to pristanu, ali potraže novine ili knjigu. Tada im moram objasniti kako mi je potrebno da njihova pozornost bude usmjerena na mene, iako ih neću zabavljati nikakvim pričama. U početku im je teško povjerovati da bi mi to moglo imalo pomoći ili da  bi  b i h takv ta kvoo što št o u o p ć e mogao moga o z a tra tr a ž iti. it i. A l i ljud lj udii koji ko ji poz poz  naju fokusiranje isto tako znaju i za ovu neobičnu či njenicu, pa im je drago i pružiti pozornost i primiti je. Takvi se razgovori odvijaju sasvim prirodno. Pri mjerice, ovakva je razmjena riječi uobičajena: »Tako sam neraspoložena i ljutita, a večeras mo ram obaviti sav ovaj posao. Ne želim ga raditi. Jedno stavno se ne mogu natjerati da počnem.« »Dobro, možeš li se spustiti do toga osjećaja i vidje ti što je s njime?« »Hoćeš li se ti dobro osjećati ako to učinim?« »Da, sve je u redu.« »Dobro.« Dugačka tišina dok se osoba fokusira. Ta da: »Hej... osjećam se bolje. Shvatila sam o čemu je ri  ječ  je č .« »Jesi li sada dobro ili još nisi sasvim dobro?« »Mislim da sam za sada dobro. Hvala ti! Kako se ti osjećaš?« Moglo bi vas iznenaditi činjenica da se ovo fokusi ranje zapravo odvijalo putem međugradskog telefon skog razgovora između Chicaga i New Yorka! Nijedna od tih dviju osoba nije smatrala da ima nečega čudnog u tome što će pet minuta međugradske linije iskoristi ti za tišinu fokusiranja. U tome je primjeru osoba koja se fokusirala odlu čila da tijekom fokusiranja neće govoriti. Ali ne mora  bi  b i t i tako ta ko.. K a o što št o smo v e ć vidj vi djel eli,i, tijeko tij ekom m fokusiranj fokus iranjaa 151

može mož e se razgova razgovarati. rati. Češće se događa dog ađa da prije prije ili il i nakon nako n fokusiranja koje se odvija u tišini ljudi požele nadugačko razgovarati. Popričajmo sada o tome kako biti dobar slušatelj. Zvuči jednostavnije nego što jest. Zapravo, malo je do  br  b r i h sluš sl ušat atel elja ja,, a ova ov a prosud pro sudba ba o b u h v a ć a i v e ć i n u psi ps i hoterapeuta, socijalne radnike, učitelje, savjetnike i druge čiji bi poslovi od njih trebali zahtijevati vještinu dobroga slušanja. Nadam se da će  Priručnik za slušanje  pro  p ročč ita it a ti prof pr ofesi esion onal alni ni djelat dje latnic nici,i, kao ka o i o n i ljud lj udii čije za za  nimanje ne zahtijeva slušanje. Izvorno sam ga napisao za ljude koji jednostavno žele pomoći jedni drugima. Pod nazivom Rap Manual široko šir oko je raspros rasprostran tranjen jen po Sjedinjenim Sjedinjenim Američ Amer ički kim m Dr Dr žavama. Pomoći će vam ako ovu knjigu i  Priručnik za sluša nje pročitate naglas u društvu neke druge osobe ili gru  pe.  pe. Iako Iako sam sam sud sudje jelo lova vao o u pisan pisanju ju ta dva prir pr iruč učni nika ka još mi uvijek koristi kad mi ih netko pročita.

152

11 Priručnik za slušanje

Ovdje se govori o četiri oblika pomoći koji se koriste u različitim trenucima i u različite svrhe: Svakako se po najprije upoznajte s prvom, a tek se onda počnite ko ristiti drugima. Jednom kad ih naučite i kad postanu dio vašega svakodnevnog odnosa prema ljudima otkrit ćete da svaku od njih koristite u odgovarajućoj situa ciji. PRVI OBLIK POMOĆI: POMOZITE DRUGOJ OSOBI DA SE FOKUSIRA DOK GOVORI

A. Apsolutno slušanje". Ako neko vrijeme samo slu šate, povremeno pokazujući onome koji se fokusira  pratite li ga i l i ne, otkrit otkri t ćete će te i z ne nena nađu đujj uć ućuu činje či njenic nicu. u. Ljudi će vam mnogo više reći i mnogo će više toga pro naći u svojoj nutrini nego što bi se ikada moglo dogodi ti u običnom razgovoru. Koristite li se samo izrazima kao što su: »Da«, ili: »Shvaćam«, »O, da, vidim kako se osjećaš«, »Ne mo gu te više pratiti, bi li to mogla ponoviti, molim te?«, uvidjet ćete da se razvija neki jako dubok proces. U uobičajenim društvenim razgovorima mi jedan drugoga gotovo uvijek zaustavljamo kako ne bismo zakoračili preduboko unutra. Naši savjeti, reakcije, 4

  Metodu »uzvraćanja« otkrio je Carl Rogers, a tečaj korištenja tom metodom vodi Thomas Gordon. 153

ohrabrenja, uvjeravanja i dobronamjerne primjedbe zapravo ljude sprečavaju da shvate svoj osjećaj. Poku šajte nekoga samo slušati, bez dodavanja vlastitih rije či. Zapanjit ćete se. Govorniku iskreno recite možete li ga pratiti ili ne. Time Time ćete ćet e odmah postati postati dob dobar ar slušatelj slušat elj.. Al A l i mora morate te bi bi  ti iskreni i reći mu kad više ne razumijete o čemu go vori. (»Možeš li to reći nekim drugim riječima? Nisam te uspio shvatiti.«) Međutim mnogo će više pomoći ako vi kao sluša telj  uzvraćate  riječima koje je izgovorila druga osoba, korak po korak, onako kako ste ih razumjeli. To nazi vam va m  apsolutnim slušanjem.  Nikada  Nikada nem nemojte ojte započinjati razgo razgovo vorr o stvari stvarim ma koje druga osoba nije ni spomenula. Nikada nemojte nametati vlastita tumačenja. Nikada nemojte nameta ti svoje ideje. Samo su dva razloga zbog kojih biste trebali progo voriti dok slušate: kako biste pokazali da razumijete što druga osoba govori tako što ćete joj uzvratiti ono što je rekla ili mislila te kako biste zamolili da nešto ponovi i l i razjas razjasni. ni. Da biste pokazali kako je potpuno razum razumijete. ijete. Iz-

govorite rečenicu ili dvije koje će obuhvaćati osobno značenje koje vam je ta osoba željela prenijeti. To naj češće možete izraziti vlastitim riječima, ali koristite se riječima druge osobe kad se radi o osjetljivim i važnim  pitanjim  pitanjima. a. Ljudima je potrebno čuti vas kako govorite. Potre  bno im je da im ka kaže žete te kak kakoo ste ste shv shvat atil ili.i. Izgovorite re čenicu ili dvije za svaki njihov zaključak, za sve što vam  poku  po kuša šava vaju ju prenijeti. prenije ti. (Najčešće trebate trebate progovo pro govorit ritii na kon svake pete ili desete rečenice koju izgovori druga osoba.) Nemojte ih jednostavno pustiti da govore, nego 154

reagirajte na sve što osjećaju, bilo to dobro ili loše. Ne  po  p o k u š a v a j te n išta iš ta ispr is prav avititi,i, prom pr omijijen enititii i l i pobo po boljljša šatiti.. Pokušajte shvatiti suštinu svake izjave upravo onak vom kako ju je druga osoba shvatila i osjetila. Katkad ljudi govore zbunjujuće stvari. Ne možete odmah shvatiti što govore ni što im to znači. Ponajprije izgovorite rečenicu ili dvije o suštini onoga što vam je druga osoba rekla. Provjerite s njome jeste li dobro sh vatili. Dopustite joj da vas ispravi i nešto pridoda ako želi. Prihvatite ispravak ili dodatak i uzvratite im kako  bi se uvje uv jeril rilaa da ste ste shva sh vatitilili,, sve dok se ne složi slož i da ste ste r eč ečen eno o shvatil shvat ilii upravo kako je ona to i osjetila osjetila.. Tad Tada iz i z govorite drugu rečenicu kako biste rekli što to znači drugoj osobi ili kako ona to osjeća. Primjer: pretpostavimo kako vam neka žena pripo vijeda o nekom zapletenom slijedu događaja, što su joj neki ljudi učinili i kada kako bi je »ponizili«. Ponajprije trebate reći jednu ili više rečenica koji ma ćete iznijeti suštinu onoga što je rekla, tako kako ona to vidi. Tada će ona ispraviti dio onoga što ste rek li, kako bi više odgovaralo istini. Vi joj uzvraćate njezi nim ispravcima: »Znači da nisu svi oni to učinili, ali su se svi  složili  da se to učini«. Tada bi ona mogla dodati  još nekoliko nekoli ko stvari stvari koj kojee ćete ponovno prihvatiti i pono pono viti ih manje-više onako kako ih je izgovorila. Nakon toga, kad ste sve shvatili, izgovorite drugu rečenicu o osobnome značenju ili osjećajima cijeloga tog proble ma: »A ono što je uistinu grozno jest to što si se ti os  jeć  j ećaa la p o n i ž e n o m « . Ako Ako ne razumijete ijete št što druga druga osob osoba govori, ako ako se zbunite ili je više ne možete pratiti.  Postoji način

na koji možete zamoliti da osoba ponovi ili razjasni ono što je rekla. Nemojte reći: »Ništa od toga nisam ra zumjela«. Umjesto toga prikupite djeliće onoga što ste 155

razumjeli, čak i ako vam je nejasno ili ako ste tek po čeli shvaćati o čemu je riječ i zatražite objašnjenje: »Shvaćam da ti je ovo važno, ali još ne razumijem o čemu je riječ«.  Nem  Nemojt ojtee izgovoriti izgovori ti neš n eštt o za što št o niste niste sigurni sigur ni da je to druga osoba mislila. Izgubit će mnogo vremena objašnjavajući vam kako niste shvatili. Umjesto toga govorite govorite sam samo o onome što št o ste ste uistinu uisti nu shvatili shvat ili i zamoli zamo li te je da vam ostalo objasni.  Dio  Dio po dio ponavljaj  ponavljajte te ono što š to vam v am osoba osoba govor gov ori. i. Ne dopustite joj da kaže više nego što možete razumjeti i uzvratite joj njezinim riječima. Prekinite je, ponovite njezine riječi, a tada dopustite da nastavi. Kako ćete znati da dobro postupate.  To

ćete znati kad osoba počne zalaziti dublje u svoje probleme. Pri mjerice, mjerice, druga osoba osoba može mo že reć r eći: i: »Ne, nije tako, više na na  likuj li kuje. e... ..«, «, a tada tada će se upustiti dubl dublje je u osjeća osjećajj da bi v i  djela što još osjeća. Znači da ste dobro postupili. Vaše su riječi možda bile pogrešne ili su možda zazvučale  po  p o g r e š n o drugoj osobi, oso bi, iako ia ko ste ste b i l i v r lo bliz bl izuu onom on omee što je izgovorila izgovorila prije prije kratkog kratkog vremena. vremena. Al A l i važn va žno o je da su vaše riječi navele osobu da se još dublje upusti u osjećanje osjećanje problema, tako da ste ste postigli željeni žel jeni rezultat. Što god osoba rekla nakon toga, prihvatite to i uzvrati te. To je još jedan korak dalje. Osoba jednostavno može mirno sjediti, bez riječi, zadovoljna što ste sve do toga trenutka shvatili. Ili vam može dati znak olakšanja, opuštanja, kao da cijelim tijelom govori: »Da, upravo je tako«, dubok udisaj ili uzdah. Takvi se pokazatelji pojavljuju tu i ta mo, a nakon njih dolaze novi, daljnji pomaci. Ako je sve u redu to ćete moći procijeniti prema  jo  j o š tana ta nani nijijim m znac zn acim imaa o p u š tan ta n j a , koj ko j i se poka po kazu zuju ju kad ka d osoba osjeća da ste je razumjeli - osjećaj koji svi mi 156

imamo kad smo nešto pokušavali reći i konačno u to me uspjeli: osjećaj da to  više ne moramo ponavljati. Dok osoba izlaže neku ideju ili neki njezin dio postoji na  peto  petost st,, suzdr suz držav žavanj anjee daha daha koje koje tra traje tijekom t ijekom kratk kratkoga oga vremena izlaganja. Kad je suština konačno izrečena i  pravilno shvaće shv aćena, na, kad osob soba na nju dobi dobije je i odgo odgovo vor, r, dolazi do opuštanja, kao pri izdisaju. Osoba tu ideju vi še ne mora zadržavati u tijelu. Tada mjesto te ideje mo že zauzeti nešto drugo. (Važno je prihvatiti tišinu koja se pojavljuje i može trajati i dugo vremena, minutu ili duže. Onaj koji radi fokusiranje sada osjeća unutarnje spokojstvo koje omogućuje nečemu drugome da se po uništiti to to spokojstvo spokojstvo nepotrebnim riječima.)  javi.  jav i. (Nemojte uništiti Kako  m o ž e t e otkriti jeste li pogriješili i što učini A ko osob osobaa ponovi pon ovi ono što je već ve ć ti u tome pogledu. Ako

rekla, to znači kako osjeća da vi to još niste shvatili. Provjerite koliko se njezine riječi razlikuju od vaših. Ako vam se čini da se ne razlikuju, tada ih ponovite i dodajte: »Ali to nije sve ili, na neki način, nije sasvim točno, zar ne?« Dok odgovarate na njezine riječi, na licu joj se mo že pojaviti napetost i zbunjenost. To pokazuje da poku šava razumjeti ono što govorite. Stoga mora da ste ne što pogrešno shvatili ili uopće niste shvatili. Zastanite i  ponovno zamolite zamolite osob osobu u da vam v am ponovi pon ovi.. Ako osoba koja radi fokusiranje promijeni temu (osobito ako počne govoriti o nečemu što je manje značajno ili manje osobno), to znači da je odustala od  poku  po kuša šaja ja da va vam m n e š t o prenese. Mo Možž ete et e je preki pre kinut nutii i reći nešto ovakvo: »Još uvijek razmišljam o onome što si upravo pokušavala objasniti... Znam da to nisam do  bro shvatio, ali al i želio žel io bih bi h sh shva vati titi ti.« .« Tada Tada izgovorite sa sa mo ono u što ste sigurni i zamolite da nastavi od te to čke. 157

Prije ili kasnije uspjet ćete shvatiti o čemu je riječ.  Nije  Nije važno žno kad kad će se to dog dogoditi. oditi. Možda tek tek u treće tre ćem m ili četvrtom pokušaju. Ljudi se najbolje mogu udubljivati u svo svoje je osjećaje kad drug drugaa oso osoba ba prih pr ihva vaća ća il i l i poku po kuša šava va  prihvatiti  prihvat iti svaki djelić djelić upravo upravo onako onako kako i oni sami to shvaćaju, bez ikakvih dodataka ili objašnjenja. Postoji stanovita usredotočenost koju je nakon stanovitoga vremena jednostavno prepoznati. Dobar je primjer vlak na tračnicama. Lako je osjetiti kad više niste na tračnicama. Sve se zaustavlja. Ako se to dogodi, vrati te se na ono mjesto koje ste zasigurno razumjeli i za molite osobu koja radi fokusiranje da nastavi odande. Ako uvidite da vam je teško prihvatiti osobu koja ima dosta nesimpatičnih osobina, razmišljajte o njoj kao da je u unutarnjem sukobu s tim osobinama. Naj češće je lako prihvatit prih vatitii osobu osobu koja koja se bori bor i protiv takvi ta kvih h osobina. Dok slušate uspjet će vam da je otkrijete. Dok u početku vježbate slušanje, svakako ponav ljajte gotovo svaku riječ koju vam druga osoba govori. To će vam pomoći da uvidite koliko je teško shvatiti ono što vam osoba pokušava reći a da tome ništa ne dodajete, da ništa ne mijenjate i ne unosite vlastita značenja. Kad ste u stanju na taj način slušati, tada uzvraćajte samo riječima kcje opisuju suštinu, smisao i osjećaje. Kako bi vam bilo jednostavnije na trenutak zasta nite i osjetite vlastito klupko emocija, napetosti i očeki vanja. Tada raščistite taj prostor. Slušati možete tek s toga toga čistoga mje mjest sta. a. Bit Bi t ćete će te živa ži vahn hnii i vjeroja vjerojatno tno poma lo uzbuđ uzb uđee ni. ni . Što će ta druga druga oso osoba ba izgovoriti u ta taj slobo slobo dni prostor koji postoji samo stoga da se u njega nešto izgovori? Vrlo je rijetko čovjeku pružen takav prostor od druge osobe. Ljudi se jedva ikada potrude dovoljno da  bi u o p ć e m ogli og li č u ti drugoga čovj čo vjek eka. a. 158

B. Pomozite oblikovanju osjetilnoga dojma.  Osoba se

može malo fokusirati između onoga što govori vama. Rekavši što je željela i nakon što ste je vi razumjeli, može se ponovno fokusirati prije nego što izgovori slje deće. Većina ljudi ne čine tako, nego jednostavno prela ze s jedne stvari na drugu, isključivo usmjereni na raz govor. Kako im možete pomoći da zastanu i pronađu os jetil  jet ilni ni dojam dojam onog onogaa što su upravo upravo rekli? r ekli? To je drugi drug i korak fokus fokusiran iranja. ja. Prona Pr onala lažen ženje je osjetil osjetil noga dojma dojma je kao kad kažet kaž etee sebi: »To, »To, upravo upr avo ondje, ondje, zbunj enost«, «, a onda ga to je ta zbunjenost ga ondje i osjetite. osjet ite. Osoba koja radi fokusiranje mora biti tiha, ne sa mo izvana nego i iznutra kako bi se osjetilni dojam mogao pojaviti. To traje otprilike minutu.  Neki ljudi neprest neprestan ano o govo govore re,, bilo nagl naglaas il i l i u sebi sebi.. Tada se ništa ne može oblikovati i sve ostaje u bolnoj nakupini zbunjenosti i napetosti. Kad se osjetilni dojam oblikuje osoba osjeća olak šanje. šanj e. Kao da su se svi negativni osjećaji osjećaji okupi oku pili li na jed nome mjestu, upravo ondje, a ostali dio tijela osjeća se slobodnijim. Jednom kad se osjetilni dojam pojavi, ljudi mogu raditi s njime. Mogu se pitati što se krije  u njemu i mo gu ga osjećati. Kada pomoći ljudima da dopuste osjetilnome dojmu da se pojavi.  - Kad ljudi kažu sve ono što su

mogli jasno reći, a nakon toga sve postaje nejasno ili su naišli na nerazriješenu gomilu napetosti i ne znaju kako bi nastavili dalje. - Kad postoji stanovito mjesto za koje osjećate da  bi se u njega jega moglo moglo dubl dublje je zaći. 159

- Kad ljudi obilaze oko nekoga predmeta i uopće se ne spuštaju u svoje osjećaje prema njemu. Možda su  poče  po čell i govo go vori riti ti o stvar st varima ima koje su oči oč i gl e dno dn o osobne i smislene, ali tada se prebace na nešto drugo. Ne govo re vam ništa značajnoga, ali se doima kao da bi to že ljeli. U toj tako uobičajenoj situaciji možete ih prekinu ti i blago ukazati na put koji vodi do dubljih razina os  je  j e ć a j a . OSOBA KOJA RADI FOKUSIRANJE: »Otkad se Karen vratila iz bolnice isključivo se brinem o njoj. Uopće nisam imala vremena za sebe. A sada kad imam vremena samo želim pobjeći i uhvatiti se ne kakvoga posla«.

SLUŠATELJ: »Već toliko dugo nisi imala vremena za sebe, a sada kad ga imaš kao da to više ne želiš«. OSOBA: »Neprestano joj je nešto potrebno i što god ja uradila nikada joj nije dovoljno dobro. Cijela  je njezina njezina obitel obiteljj takva. To me ljuti. ljut i. I njezin je otac otac  bio takav takav kad je bio bolestan bolestan,, a bolovao je godina ma. Uvijek su negativno usmjereni, prigovaraju i omalovažavaju jedno drugo.« SLUŠ SLUŠAT ATEL ELJ: J: »Ljutit »Ljutitaa si zbog toga što št o se ona tako tako  pon  p onaš ašaa i zbog toga što št o su svi oni on i t a k vi« vi « .

OSOBA: »Da. Ljuta sam. K vragu. Loše je to mje sto za život. Loše ozračje. Uvijek je sve sivo. Nikada ništa ne valja. Jučer sam...« SLUŠATELJ: (prekida): »Pričekaj malo. Ostani na trenutak s tim osjećajem ljutnje. Samo ga neko vri  jeme  jem e osjeć os jećaj. aj. V idi id i im imaa li još jo š neče ne čega ga u njem nj emu. u. N i o čemu ne razmišljaj.« 160

Kako pomoći oblikovanju osjetilnoga dojma. Po stoje razlike među ljudima u pogledu toga koliko im je  po  p o m o ć i potreb pot rebno no da bi stup st upililii u dodir dod ir s osjet os jetiln ilnim im doj mom. Uvijek u početku ponudite najmanju moguću  po  p o m o ć , a samo ako to nije dovolj dov oljno no p r u ž i t e više vi še..  Nek  N ekim imaa l j u ć i m a p o m o ć u o p ć e n e ć e trebati, treba ti, nego samo vaša voljnost da šutite. Ako ne govorite i ne zau stavljate ih ili ih ne skrećete s puta, osjetit će ono što im je potrebno osjetiti. Tišinu ne prekidajte barem jed nu minutu. Jednom kad reagirate i provjerite ono što ste izrekli te kad pravilno shvatite, ponovno ušutite. Osobi će možda biti potrebno da izgovorite jednu ili dvije rečenice kako bi napravila stanku u kojoj se mo že oblikovati osjetilni dojam. Takva bi rečenica jedno stavno mogla polagano ponoviti posljednju značajnu riječ ili nekoliko riječi koje ste upravo izgovorili. Mogla  bi jednosta jednostavno vno ponovno ukazati na ono što ste već ve ć sh vatili. Primjerice, u prethodnom ste primjeru mogli po lagano i naglašeno reći: »Uistinu si ljutita«. Nakon to ga biste trebali prestati govoriti. Tada bi se trebao poja viti cjelokupan osjet svega onoga što prati ljutnju. Što god vam osoba rekla nakon vašega pokušaja da  joj pomogn pomognete ete pro p rona naći ći osjetilni doja dojam m, uzvra uzvratite tite joj joj ta ko što ćete ponoviti suštinu onoga što je rekla. Ne bri nite ako ne možete odmah pribaviti duže razdoblje du  boke  boke tiš t išine ine za koj kojee osjećate da je potrebno. potrebno. Možete us us koro ponovno pokušati. Prihvatite sve što god se poja vilo, čak i ako je osoba na trenutak odlutala s puta. Ako ni nakon mnogo pokušaja osoba još ništa ne osjeti, tada joj se možete izravnije obratiti. Otvoreno recite: »Ostani uz taj osjećaj i dublje ga osjeti«. Isto joj tako tako može mo žett e ponov po novit itii sve sve il i l i sam samo o neke neke od uputa za fofokusiranje. Možete oblikovati i pitanje. Recite joj da to pitanje  postavi  postavi u sebi sebi,, da ne pita razum, razum, nego nego osjećaje. osjećaje. »Budi »Budi 161

mirna i nemoj riječima odgovoriti na pitanje. Samo  priček  pri čekaj aj dok se ne nešš t o ne pojavi u tvoji tvo jim m osjećaj osj ećajima ima.« .«  Na  Najbol jbolje je je da su takva takva pitanj pitanjaa otvorena. otvorena. »Što je to  zapravo?«  »Što tome onemogućuje da se promijeni?« Druga vrsta pitanja odnosi se na »cjelinu«. »Gdje sam to zapravo zaglibio u svemu ovome?« Ovakva pi tanja koristite kad je sve zbrkano ili kad osoba ne zna odakle bi počela. Ako je osoba dopustila osjetilnome dojmu da se oblikuje ali zatim ne može krenuti dalje, možda će joj  pomo  po moći ći postavlj postavljanje anje ovakvoga pitanja: »N »Naa koji koj i bi se način sve promijenilo kad bi sve bilo dobro? Kako bi trebalo izgledati?« Recite osobi da na neko vrijeme osjeća idealno stanje, a tada je zapitajte: »Što ti one mogućuje da tako i bude?« Osoba ne bi trebala poku šavati odgovoriti na to pitanje, nego bi trebala dobiti osjećaj toga što joj smeta. Svi ovakvi pristupi zahtijevaju da osoba prestane govoriti i naglas i u sebi.  Trebala bi dopustiti onome što po  stoji  stoji da se poja pojavvi na pov površini, ršini, a ne da ga sama pokušava izvući. Jednost Jednostavno avno zapitajte: zapitajte: »Na »Na kojemu koje mu je mjestu moj moj život još uvijek sputan?« To će vam vrlo brzo pružiti osjetilni dojam problema, samo ako ne odgovarate ri  ječi  je čima ma.. Postoji još jedan pristup: odaberite dvije ili tri naj važnije stvari koje je osoba izgovorila, ako osjećate da  pripadaju istome po podr druč učju ju.. Tad adaa osobi recite: »Kad iz iz  govorim ono što namjeravam izgovoriti, nemoj ništa reći ni meni ni sebi. Samo osjećaj što će se pojaviti.« Tada izgovorite te dvije ili tri stvari, svaku oblikovanu u samo jednu ili dvije riječi.  Na taj taj n ači ač i n može mo žett e po pomo moćć i osobi i kad ne želi iz iz  govoriti neke osobne ili bolne stvari. Ona može radi ti dalje ne govoreći vam zapravo ništa o tome što se 162

događa. Možete je slušati i pomagati a da ni ne znate o čemu je riječ, bez obzira na činjenicu što će vas to, na neki način, povrijediti ili zbuniti. Kako možete otkriti da stvari ne idu kako treba.

Ako vas ljudi gledaju ravno u oči, to znači da se još ni su počeli fokusirati na svoju nutrinu. Recite: »Ne mo žeš se udubiti a osjećaje dok mene promatraš. Dopusti mi da samo mirno sjedim ovdje dok se ti fokusiraš.« Ako progovori neposredno nakon što ste je zamo lili   da se umiri, to još  još   nije  fokusiranje.  Ponajprije, uz vratite joj riječima koje opisuju suštinu onoga što je re kla, a tada je zamolite da stupi u dodir s osjetilnim doj mom toga osjećaja. Ako ste se uistinu trudili, a ništa se korisno nije dogodilo, pustite osobu neka se petnaes tak minuta odmara, a tada ponovno pokušajte. Ako nakon stanovitoga razdoblja tišine osoba po čne s očekivanjima i nagađanjima, zapitajte je kako os jeća  taj problem. Ne kritizirajte je zbog toga što je po kušala analizirati. Usredotočite se na ono što uistinu kaže i nastavite je usmjeravati prema osjetilnome doj mu toga osjećaja. Ako kaže da ne može osjetiti nešto stoga što je to  previše  prev iše nemirno i l i nape napeto, to, ako se osjeć osjećaa praznom praznom il ili obeshrabrenom, ako se previše trudi, zamolite je da se fokusira upravo na to.  Može sâma sebi postaviti pitanje (ali ne i odgovoriti riječim rij ečimaa na njega) njega):: »Kakav je to ne miran osjećaj?« Ili: »Kakav je to napet (prazan) osje ćaj? Kakav je to osjećaj da se previše trudim?« Kako možete otkriti da je osoba pronašla osjetilni dojam.  Osoba je stupila u dodir s osjetilnim doj

mom kad osjeća više nego što razumije, kad je ono što se pojavilo veće od riječi i misli, kad nešto sasvim jasno doživljava, ali joj to još nije jasno, još se nije otvorilo niti oslobodilo. 163

Znat ćete da je osoba pronašla osjetim! dojam i da govori o njemu kad počne tražiti riječi i očigledno osje ća nešto što još ne može riječima oblikovati. Sve što se na ovakav način pojavi trebalo bi doče kati dobrodošlicom. To je sljedeći korak njezina orga nizma. Prihvatite ga i uzvratite upravo onako kako ga i osoba osjeća. Ugodno je dobiti nešto što izravno izranja iz nečije ga osjetilnog dojma. To blago mijenja osjećaje i oslo  ba  b a đ a tijelo tij elo.. Čak Ča k i ako ak o se osobi oso bi ne svid sv idii ono on o što št o se poja poja  vilo, osjećat će se ugodno. Ohrabrujuće je kad se doga đa i nešto više od pukih riječi. To čovjeku daje osjećaj  proc  proces esa, a, oslobađanja oslobađ anja od sputanih sputanih mjes mjesta ta.. Ovo je ključno načelo procesa slušanja, odgovara nja i uzvraćanja osjećaja na isti onakav način na koji ih osjeća i druga osoba. Temelji se na činjenici da osje ćaji i nevolje nisu tek zamisli ili ideje: oni su i tjelesni. Stoga smisao pomaganja nikada nije samo u nagađa nju i tumačenju. Mora se odvijati tjelesni proces pro nalaženja onoga mjesta na kojemu se nevolja osjeća u tijelu. Takav se proces pokreće kad dobar slušatelj rea gira na osobnu, osjećajnu stranu svega izgovorenoga, upravo kao što ga osoba i osjeća, bez ikakvih dodataka. Pomak u osjećajima i promjena događaju se kad osoba ima dovoljno mira da dopusti tjelesnom osjetu poteš koće da postoji, da ga osjeti i da se sam pomakne do vlastitoga idućeg koraka. Osoba sve to može učiniti i sama, ali prisutnost i reakcije slušatelja uvelike pomažu. DRUGA VRSTA POMAGANJA: KORISTITE SE VLASTITIM OSJEĆAJIMA I REAKCIJAMA PREMA DRUGOJ OSOBI

Može se učiniti i više od slušanja, ali ti načini pomaga nja neće biti od koristi ako ih obavljate bez slušanja! 164

U ovome ću vam odjeljku pokazati kako iskušati mnoge druge stvari, ali tako što će slušanje uvijek osta ti u temelju svega. Iskušajte neke od ovih metoda, jednu po jednu, a tada se ponovno na neko vrijeme vratite slušanju. Kako izgovoriti vlastitu reakciju. Što god rekli ili uči

nili, promatrajte lice druge osobe i reagirajte na te melju toga na koji su način vaše riječi utjecale na nju. Ako Ak o to ne možet mož etee dokuč do kučit iti, i, upitaj upitajte te je. Čak i ako ako se ono što kažete il i l i učinite učini te doima doima glupim i l i uvredljivim uvredljivim,, po sljedice će biti povoljne ako nakon toga postavite oso  bi pita pitanj njee o tome tome i uzvratite uzvratite joj joj oni o nim m što vam kaže. kaže . Ne  posred  posredno no nakon na kon što ste izgovorili izgovori li vlastitu reakcij reakciju u po svetite se slušanju.  Neka  Neka vaše izj izjav avee budu pitan pitanja ja,, a ne zaključc zaključci. i. Pita nja usmjeravajte na osjećaje, a ne samo na ideje. Po taknite osobu da se udubi u sebe i pokušajte odrediti osjeća osjeća li nešt neš t o nalik onome onome što st ste rekli re kli - i l i nešto neš to dru go. Nikada ne možete točno znati što osjeća. Samo pi tate i pomažete joj da sama sebi postavi pitanje.  Mogli  bist  bistee reći: reći : »Ne želim žel im reći da bih bi h ja to mog mogao ao znati. znati. Al Ali iskušaj i provjeri. Je li l i tako tako il i l i nekako nekako drukčije?« Obratite pozornost na to da osoba mora osjetiti što se ondje nalazi, da treba odgovoriti na pitanje ako joj ga postavite. Jednostavno otpustite svoju zamisao ako uvidite da vas vodi u rasprave ili nagađanja ili da naprosto ne vodi ni u kakav izravan osjećaj. Ako A ko mislite da je uisti uist i nu dobra ponovite je još jednom, ali je nakon toga na  pustite.  pustite. Možet Mož etee je ponovno spomenuti spomenuti kasn kasnije ije.. (Mo žda ste i u pravu, ali vjerojatno se najprije mora poja viti nešto drugo.) Svakako se pobrinite da u stanovitim razdobljima samo slušate. Ako osobu neprestano prekidate svojim 165

idejama i reakcijama, temeljni proces fokusiranja ne može se nastaviti. Povremeno biste, u razdobljima od desetak-petnaest minuta, trebali samo slušati. Ako se osoba udubljuje u svoj problem, pričajte što manje; ako se negdje zaustavila, pričajte malo više. Ako se doima da proces fokusiranja želi krenuti stanovitim putem dopustite mu to. Nemojte uporno zahtijevati da krene onim putem koji vi  smatrate is  pravnim. Ako vam osoba pokušava reći da se ponašate na stanoviti način, učinite tako. Primjerice, neki bi ljudi mogli izraziti potrebu da da bude budete te tiši ili il i razgovorljiviji il i da rad radite ite s njim njimaa na stan stanovi ovitt način nač in.. Poslušajte ih i h . Uv Uvi   jek se kasn kasnij ijee možete može te vratiti svom svomee nači na činu nu.. Ljudi nas često uče kako im možemo pomoći. Ako shvatite da ste naveli osobu da side sa svoga  puta  puta i ako ako se zbunila, vratite vratite cijeli cijeli proc proces es unatrag unatrag do  pos  posljed ljedn nje točke t očke u kojoj kojoj je osob osobaa bila u dodiru sa svo  jim  ji m osjećajima. osjećajima. Rec Recite: ite: »Govorila »Govorila si mi. mi . . . Vrati Vrati se se ona mo i odande kreni dalje.« Promatrajte-njezino lice i tijelo te ako vidite da se nešto događa postavite joj pitanje o tome. Neverbalne su reakcije često dobri znakovi, koji vas upućuju da  post  postav avlj ljat atee pita pitanj njaa kako kako bist bistee osob osobu u naveli da stupi u dodir s osjetilnim dojmom. Primjerice, osoba bi mogla reći: »To mi se dogodi lo, ali osjećam se dobro u tome pogledu«. Odgovorit ćete joj: »Osjećaš se dobro na neki način. Ali po tome što lup l upkaš kaš nogom o pod i po tom tomee kako izgledaš vid v idim im da nešto u tome možda i nije dobro. Jesam li u pra vu?« Kad nešto osjetite ne morate se zadržavati na to me jest jestee li u pravu pr avu il i l i niste. niste. Ako A ko neš n eštt o osje osjetit tite, e, to znači z nači da nešto postoji, ali možda niste u pravu u pogledu to ga o čemu je riječ. Stoga postavite pitanje. 166

 Nerijetko  Nerijetko ćete vidjeti da da lice lice drug drugee os osobe obe reag reagira ira na ono što kažet kaž etee il i l i učini uči nite te.. I o tome tome joj posta postavit vitee pitan pitanje. je.  Ne  Ne zabri zabrinj njav avaj ajte te se poradi toga toga što š to se drugo drugojj osobi osobi ne sviđa ono što radite. Možete promijeniti svoj pri stup, a možda i ne morate. Dopustite joj da izrazi svoje negativne reakc reakcije, ije, sasluša sas lušajte jte je i uzvratite riječima rije čima ko  je prenos prenosee smis smisao ao onoga onoga što je sâma rekla.  Nem  Nemojte ojte se uvijek usred usr edot otoč očiv ivat atii sam samo na riječi riječi koje izgovara. Zvuči li joj glas ljutito? Obeshrabreno? Uporno? Dolazi Dola zi li do naglih nagli h prekida? Kakv Ka kvii m je nagla  izgovor ila riječi? ri ječi? Upitajt Upitajtee je: »Zvučiš ljutito. ljuti to. Jesi li  skom  skom izgovorila ljuta lj uta?« ?« Ako Ak o je odgovor odgovor potvrdan, upitaj upitaj je zbog zbog čega čega je ljuta. Ako Ak o se čini čin i kao kao da ne može mož e dalj dalje, e, pitajte pitajte:: »Možeš li osjetiti kakva je to ljutnja?« Kako biste jasnije osjetili što se događa s drugom osobom osobom i l i s vama vama obom oboma možet mož etee se koristiti koristit i vlastitim reakcijama na ono što se zbiva. Ako vam je dosadno, ako ste ljutiti, nestrpljivi, bijesni, ako vam je neugod no ili ste uzbuđeni ili ako osjećate bilo kakav izraziti osjećaj, to vam nešto pokazuje. Usredotočite se na to što se zbiva u vama. Tada možete postaviti pitanje: »Osjećaš li ono što si uistinu željela osjetiti?« Ako ste  bijesni  bijesni - što je druga druga os osoba oba napravila da bi izazva izazvala la vaš  bije  bijes? s? Kad Ka d to otkrije otkrijete, te, možet mož etee i govoriti govorit i o tome. Pri Pri  mjerice: »Izdvajaš li me iz ovoga procesa zbog toga što ne želiš da ti više pomažem? Je li to istina?« Cijelo vrijeme dok radite s drugom osobom dopu stite si pojavu bilo kakvih osjećaja. Neka budu nezgo dni i iskreni koliko samo mogu biti. Na taj ćete način  biti  bi ti slobodn slo bodnii otkri otk rivat vatii ono što št o se dog događ ađaa u vašoj vašo j nu nutr tri i ni. To najčešće ukazuje na ono što Se zbiva u drugoj osobi ili na ono što se zbiva između vas dvoje. Ako na temelju dugotrajnijeg teorijskoga raz mišljanja ili dugačkoga niza natuknica naslutite što druga osoba osjeća, ne gubite vrijeme objašnjavajući. 167

Jednostavno zapitajte osobu može li otkriti taj osjećaj u sebi. Bilo koju slutnju ili ideju možete izraziti u obliku  pitanja  pitanja.. Katkad možet mož etee dodati dodati još neku moguć mog ućno nost st kako biste drugoj osobi stavili do znanja da nije riječ o zaključku nego o poticaju da još dublje ispita sam os  jeć  je ć aj. aj . »Je li to kao da si u p l a š e n a i l i m o ž d a p o s t i đ e n a ? Kako to osjećaš?« Nakon postavljanja pitanja slušajte.  Na  Na kraju kraju ovog ovogaa drug drugog ogaa odje odjelj ljk ka o pomag pomagan anju ju na vodim mnoge reakcije kojima biste se mogli koristiti kako biste nekome pomogli. Ne morate ih odmah sve  pročitati  proči tati i zapam zapamtiti. Kad K ad pos posta tane nete te dob dobar ar slušatelj slušatelj i po želite ispitati nove ideje možete se ponovno vratiti na ovaj dio knjige. Za sada biste vjerojatno trebali prijeći na treću vrstu pomaganja. Neka pitanja kojima biste mogli potaknuti pomak.

 Neri  Nerijet jetko ko je korisno korisno (iak (iako o ne uvijek uvijek i izvediv izvedivo) o) pitati drugu osobu kakav joj je seksualni život. Ako nije za dovoljna njime, moglo bi joj pomoći ako otkrije osjeća li seksualne potrebe kao zastrašujuće ili loše. Isto bi joj tako moglo pomoći da govori o onome što je sprečava da vodi dobar seksualni život te o tome kako bi mogla  promijeniti  promijeniti situacij situaciju u il i l i stupiti u nove odnos odnose. e. (Nekim (Nekimaa  bi se ljudima ljudima takva takva pitanja pitanja mogla ogla učinit uči nitii nametljivima nametljivima ili glupima. Nemojte ih ni postavljati ako niste sigurni da će ih druga osoba prihvatiti.) »Neobični« uvjeti često su povezani sa životnom situacijom druge osobe. Ako je vaša veza s tom osobom takva da je pitanja o osobnim stvarima neće šokirati i da ih neće smatrati nametljivima ili u slučaju da govo ri o neobičnim ili halucinantnim stanjima, zapitajte je ima li prijatelje, radi li, kakva mjesta posjećuje, kakav  joj je seksualn seksualnii život. život . Tako se oso osoba može fokusira fokusirati ti na te predmete, bez obzira hoće li ili neće podijeliti s va ma sve potankosti. 168

Osjećaji su izvana, a »odnosi« iznutra. Ali ta su dva  podr  po druč učja ja uvijek povezana i dobar slušat slu šatelj elj mož mo ž e zb zbu u njenoj osobi pomoći da pronađe način za promjenu i vanjskoga stanja. Govoreći o bilo čemu negativnom sa čime se iznu tra bore ili što ih zbunjuje, možete upitan: »Na koji je način ova negativna stvar dobra, korisna ili razumna?« To je složeno i duboko pitanje, a prije nego njega po stavite stavite mogli mogl i biste biste reći re ći neš n ešto to nalik na lik ovome: »Niti »Niti jedna negativna stvar koja se nalazi u čovjeku nije sasvim ne gativna. Ako je ondje, mogla bi posjedovati neki pra vilan ili koristan vid na koji moramo obratiti pozor nost. Ako Ak o otkrijemo za što je dobra tada tada je mož mo ž e mo ot  pusti  pus titi ti.. Stoga Stoga je prijateljski sasl sa sluš ušaj ajmo mo kako bismo v i  djeli što nam ima reći i u čemu je u pravu.« Smisao je u tome da osobi pomognete kako bi se prestala boriti  protiv  prot iv ne neže žell jeni je nihh stvari toliko tol iko dugo da im dopusti da se otvore, kako bi se pokazao njihov pozitivan vid.  Nerije  Nerijetko tko nas unutarnja unutarnja uznemi uznemirenost renost štiti od dru gih bolnih problema. Ako možemo otkriti od kakvog nas bolnog osjećaja štiti uznemirenost mogli bismo se katkad zaštititi mnogo bolje nego što nas štiti uznemi renost. Katkad je korijen čovjekovih nevolja u borbi pro tiv načina na koji se tijelo osjeća. Ako tome osjećaju je dnostavno dopustite da postoji, iz toga može uslijediti sljedeći pozitivan korak - onaj koji nikada ne biste mo gli nadomjestiti i prisiliti ga da se pojavi. Osobi sklonoj samoubojstvu katkad pomaže ovak vo pitanje: »Razmišljaš »Razmiš ljaš li o samoubojstvu samoubojstvu zbog  nekoga?  nekoga? Zbog  koga?«  (Hoću reći da time što bi počinila samo ubojstvo možda pokušava povrijediti neku drugu oso  bu.) Osoba to možd mo ždaa n eće eć e odmah odma h znati, zna ti, a tada će se  pozornos  pozornostt prebaciti onamo gdje i treba biti bit i - na taj taj od nos. Isto bi tako moglo pomoći ako kažete da ta osoba vjerojatno neće razumjeti taj pokušaj samoubojstva. 169

Katkad ako je osoba osoba ljutita ljutita korisno kori sno je upitat upi tati: i: »Jesi li zbog nečega povrijeđena?« Možete zapitati i ovo: »Osjećaš li da   nikada  ne mo žeš dobiti dobiti ono što š to želiš?« (Ako je tako, osoba osoba se treba udubiti u taj osjećaj.) Najmahnitije i naizgled vrlo ra zorne reakcije nekih ljudi zapravo su borba protiv ne kih dijelova vlastite osobnosti koji ih sprečavaju da ika da dobiju ono što im je potrebno, a takva borba zapra vo potvrđuje život. Smisao je prebaciti pozornost na tu  pretpo  pretposta stavk vku u il i l i prepre prepreku ku,, koja oja na neki način, nač in, mora bi ti lažna. Što to ona govori i zbog čega? Ako je taj osjećaj neprestano prisutan, ako se uvi  jek izno iz nova va javlj ja vlja, a, tada osobu m o ž e t e zam za m olit ol itii da »za »z a mijeni uloge « s osjećajem. Treba ustati, opustiti tijelo i pripremiti se kao da će nastupiti na pozornici. Njezina  je uloga ulo ga da  postane  taj osjećaj. »Malo pričekaj... osjeti taj osjećaj u svome tijelu, što bi taj osjećaj radio, kako  bi se pona po naša šao, o, što bi rekao, rekao, kako kako bi st stajao i l i se se kretao kretao?? Pričekaj i vidjet ćeš što se zbiva u tvome tijelu.« Katkad se spontano pojavljuju neki oblici tjelesno ga izražavanja: plač ili vikanje. Kad se to okonča važno  je p r o n a ć i osjetil osj etilni ni dojam i u s r e d o t o č iti it i se na njega ka ka  ko bi iz njega izašla ta izražajna »pražnjenja«. 5

Nekoliko prijedloga za upućivanje ljudi da krenu

prema naprijed.  naprijed.  Pomoći će im ako ih uvjerite da je sa svim u redu imati takve osjećaje - barem toliko dugo da osjete o čemu je riječ. Isto vrijedi i za potrebe, želje, stajališta. Kao što smo vidjeli, postoje različiti razlozi zbog kojih ljudi pokušavaju izbjeći svoje osjećaje. Me đu te razloge spada i strah da će ih negativan osjećaj navesti da učine nešto loše. 5

Metodu »zamjenjivanja uloga « izumio izum io je Fritz Perls. Perls. Ovdje Ovdje je ra dimo u skladu s metodom fokusiranja.

170

Ako se netko plaši osjećaja, recite mu: »Osjećaji i postupci nisu jedno te isto. Možete si do  pust  pu stiti iti da osje os jeća ćate te sve što št o god se poja po javi. vi. Tada Tada još jo š uvijek možete odlučiti što odabirete   učiniti.« »Sasvim je u redu imati potrebe. Pokušaj da se oslobodite oslobodite potrebe potrebe za onim on im što št o vam je potrebno za  pravo  pra vo izaziv iza zivaa m n o š t v o nevolj nev olja. a. Čak Ča k i ako ne m o ž e  te shvatiti neku svoju potrebu, ne borite se protiv nje.« »Fokusiranje nije puko prežvakavanje osjeća  ja. Nemojt emojtee se prep pr epuš ušta tati ti osjećajima, osjećajima, nego nego osta ostani nite te  pokra  pokrajj njih. Dopus Dopustite tite sebi sebi da da osjet osjetit itee sve sve što god se se  pojav  po javii i oček oč ekuj ujte te od tog osjeća osj ećaja ja da će se otvo ot vori rititi.« .« »Neobična stanja razlikuju se od osjećaja. Po moći će vam ako pokušate izaći iz njih i uputite se  prema  prem a ž ivo iv o tu i u obič ob ičaj ajee n im situacij situ acijam ama. a. N eobi eo bičn čnaa stanja vjerojatno neće oslabiti ako sve dublje zala zite u njih. Što je to u vašemu životu što pogoršava stvari? Što bi se dogodilo kad biste se okrenuli pre ma životu, umjesto što mu okrećete leda?«

Ako osoba nenadano osjeti nešto neobično ili ne stvarno, usporite rad. Malo se odmorite. Zamolite je da se osvrne po prostoriji i približite njezinoj pozornosti ono što je uobičajeno. Tada nastavite s radom. Ali ne biste trebali vi odlučivati treba li se osoba upustiti u nešto ili iz nečega izići. To ona sâma treba odlučiti. Možda će joj vaše društvo biti potrebno pri is  piti  pi tiva vanj njuu n e k i h n e u o b i č a j e n i h m isli is li,, a m o ž d a i n e ć e . »Kako bismo nešto promijenili ili učinili nešto što se doima preteškim, moramo pronaći onaj mali prvi korak koji ti zapravo možeš učiniti. Koji bi to korak mo gao biti?« Ako se osoba ničega ne može dosjetiti, sâmi  predložite  predl ožite takav takav prvi prv i kora korak, k, ali ne nav naval alju jujt jtee ako ako ga ona ona ne prihvaća sa stanovitim oduševljenjem i uvjerenjem 171

da je uist ui stinu inu mogu mo guć. ć. »Možeš li sastaviti sastaviti popis mje mjest staa na kojima možeš upoznati nove ljude? Neka prvi korak  bude  bude sastav tavlja ljanje popisa.«  Neki su ljudi toliko zabrinuti zbog zbog tog toga što netko drugi misli da im i m je potrebna potrebna pomoć po moć kako bi otkr o tkril ilii što oni sami misle i osjećaju. »Na trenutak otklonite ono što drugi misle i govo re kako bismo vidjeli što ti osjećaš o tome i kako ti to vidiš.« Rad s osobama koje imaju težih problema.  Možete

razgovarati o sebi, o tome kako ste proveli dan, o sve mu o čemu vam se govori. Ne morate se uvijek trudi ti da uđete duboko u probleme druge osobe. Naravno, ako se osoba koja radi fokusiranje nalazi usred priče o  problemima  problemima il i l i vam se čini kao kao da bi voljela voljela o njima njima razgovarati, ne biste trebali odbiti saslušati je. Ona bi trebala biti sigurna da ćete je saslušati. Ali osobi s teš kim problemima katkad će predstavljati olakšanje kad otkrije da možete razgovarati i o nekim drugim stvari ma. Vrlo Vrlo su korisna razdoblja razdoblja tišin tiš inee i spokojstv spokojstva. a. Dobro  je leći na travu, otići u šetnju, šetnj u, bez bez ikakve ikakve nape napetos tosti ti i iš čekivanja onoga o čemu će se govoriti. Takvu biste osobu čak mogli navesti da govori (ili nešto neš to učini) o neče ne čemu mu u čemu če mu je vrlo spret spretna na - prim primje je rice, o šivanju ili glazbi. To će joj pomoći da se neko vrijeme osjeća dobro, a vama će omogućiti da razgova rate sa sposobnom osobom, da reagirate pozitivno na nju.  Nerij  Nerijetk etko o se nakon takvih t akvih trenutak trenutaka, a, nakon što se  jednos  jednostav tavno no družila s vama, vama, događa da bi vam ta oso oso  ba rado rado obja objasn snila ila neke neke stvari stvari koje koje je uznemiruju. uznemiruju. Ako mnogo govori o nepoznatim stvarima koje ne možete može te razum razumjeti, jeti, a nakon nako n tog togaa kaže i nešt ne što o što je vrlo 172

razumno, držite se toga i ponovite te njezine riječi ne koliko puta . Te su riječi vaša uporišta. Sasvim je u re du vraćati se na njih. Između takvih vraćanja mogu bi ti razdoblja tišine ili razgovora o nekim drugim stvari ma, u trajanju i do jednoga sata. Ako osoba govori stvari koje ne mogu biti istinite, reagirajte radije na osjećaje nego na iskrivljene činjeni ce ili neistine. Primjerice: »Obitelj Martian oduzela mi  je sv svee što št o sam i m a o « . Tu se svakako skriva osjećaj. osje ćaj. Re cite: »Netko vam je oteo nešto vaše?« 6

Drugi načini pomaganja.  Recimo da neki muškarac od vas traži nešto što mu ne možete dati. Možda ćete morati odbiti sam zahtjev, ali možete mu reći kako vam je drago što je u dodiru s vlastitim potrebama. Re cite mu kako vam je drago i to što se osjećao dovoljno slobodnim da od vas to zatraži. To je osobito važno ako  je ta potre potreba ba povez povezana ana s razvoj razvojem em života i rasto rastom m te osobe te ako si je on prvi puta dopustio nešto poželje ti ili zamoliti to od nekoga drugoga. Ako se taj muškarac prema vama ponaša na oči gledno razoran ili neugodan način (a vi u sebi mislite: »Nije ni čudno što se mnogim ljudima ne sviđa«), evo nekoliko stvari koje možete učiniti: 1. Možete mu reći kakve osjećaje izaziva u vama. 2.  Možete mu ukazati na ono što čini i upitati ga ka ko te postupke osjeća u svome tijelu. Ne govorite o tim postupcima otvoreno, nego na nejasan na čin. Ako ih nazovete napadačkim, lijenim, jadikovanjem, pokušajem manipuliranja ili upravljanja ili bilo kakvim sličnim negativnim nazivom, time ćete opisati samo njihov vanjski vid. U njegovoj je 6

Ovuu je metodu »pona Ov » ponavlja vljanja« nja« razvio Garry Prouty. 173

nutrini riječ o nečemu mnogo složenijem. Stoga zauzmite stav postavljanja pitanja, čak i kad im možete pridati nazive koji bi izrazili osudu s vašega vanjskoga stajališta. 3. Ako Ak o osje osjetite tite da bi se iza takvoga negativnog pon pona a šanja mogla skrivati pozitivna životna snaga, tada reagirajte na nju. Mnogo je ružnih postupaka ruž no samo stoga što se nešto dobro obavlja samo na  pola  pola,, umjesto da se obavlja u potpunosti i slobod no. Ako reagirate na onu polovicu postupka koja  je očigl oči gled edna, na, time joj omog om oguć ućuj ujet etee da se upravo ta kva i odvija. Reagiranje na onu polovicu koja ne dostaje neće mnogo pomoći.

Primjer: neka osoba neprestano jadikuje. Ne bi joj koristilo reći r eći:: »Zbo »Zbogg čega nepres neprestano tano jadi ja dikuj kuješ eš i pona šaš se kao slabić? Zbog čega se ne zauzmeš za sebe i ne kažeš što želiš?« Mnogo je korisnije reagirati na onu  pozit  poz itivn ivnuu polovi pol ovicu cu takvoga postupka i reći re ći:: »Pok »P okuš uša a vaš ljudima reći što ti je potrebno od njih te ih pozivaš da ostave svoj posao i da te pogledaju«. Evo nekoliko zdravih procesa koji unapređuju ži vot: zauzeti se za sebe, braniti svoje stajalište, omogu ćiti sebi da budem slobodan osjećati ono što osjećam,  pokušat  poku šatii ostvarit ostvaritii pove poveza zano nost st s nekom n ekom osob osobom om,, poku poku  šati učiniti nešto što niste bili sposobni činiti već neko vrijeme, istraživati, postavljati si pitanja o sebi, poku šavati upoznati nove ljude, održavati seksualne odno se, posjedovati osjećaj kozmičkoga značenja ili tajanst venosti, tražiti spokojstvo, dopustiti nekome da vas upozna, iskušavati nešto novo, preuzeti odgovornost za situaciju, pripovijedati ljudima kakve su vam potre  be,  be, biti bi ti iskren, iskr en, nadati se, se, odbiti da odus odustanet tanete, e, biti bi ti spo spo sobni zatražiti pomoć. Sve su to pozitivni postupci.  Nitko ne bi treb trebao ao ovisiti ovi siti sam samo o vama. Dopus Dopustite tite drugoj osobi da susreće druge ljude koje poznajete ili 174

zamolite pomoć nekog prijatelja, ako ta osoba nema nikoga osim vas. Osoba bi trebala biti prisutna kad razgovaraju lju di koji joj pokušavaju pomoći. Teško je biti otvoren u  prisustvu  prisustvu osobe kojo kojojj pokuš po kušav avat atee pomoći pomo ći,, ali al i već ve ć smo se uvjerili zbog čega je to potrebno. Pomoć bi se trebala sastojati u tome da toj osobi  pomogn  pomognete ete prona pro naći ći posa posao, o, stan i slično tome. tome. Pomoć Po moć je ispunjavanje potreba, kakve god one mogle biti. Nije dobro odvajati »psihološke« probleme od ostalih. Oni u životu osobe uopće nisu razdvojeni. TREĆA VRSTA POMAGANJA: MEĐUSOBNI ODNOSI

Do sada ste uzvraćali osobi njezinim vlastitim riječima (prva vrsta pomaganja) ili ste joj govorili o svojim os  jeća  je ćajijim m a i idejama ideja ma koji ko ji se javljaj jav ljajuu povo po vodo dom m njez nj ezin inih ih osjećaja (druga vrsta). Do sada smo govorili samo o po maganju drugoj osobi. Sada ćemo govoriti o  vašim os  jećajima.  jećaj ima. Ovaj vaj se odjel djelja jak k odnosi odnosi podje podjedn dnak ako o na vas kao i na pomoć drugoj osobi. U idealnome slučaju obo  je bist bistee od toga toga trebali imati jednaku korist. Kad smo u društvu drugih ljudi naši se osjećaji, ne rijetko, odnose na te ljude. A ipak su to naši vlastiti os  jeć  je ć aji. aj i. Druge Dru ge ljude ljud e č esto es to k r i v im o zbog njih nj ih:: »Osjećam da si zauzela obrambeni stav«. »Osjećam da pokušavaš manipulirati mnome.« »Ljuta sam jer me uvijek prekidaš.« »Razočaran sam što se uopće ne osjećaš bolje.« U ovim primjerima svoje osjećaje izražavamo go voreći da druga osoba ništa ne vrijedi, da se loše pona ša ili da je ona uzrok naših osjećaja. Kako bismo svoje osjećaje izrazili na korisniji način moramo se  fokusirati na njih i stupiti u dodir s onime što se krije u nama. Ti 175

će se osjećaji i dalje odnositi na ono što je druga osoba učinila, ali će biti isključivo naši osjećaji, a ne teret dru ge osobe. Primjerice: »Uvijek mi je teško zadržati misli na jednome pred metu ili osjetiti kako je nešto vrijedno izreći. Stoga kad me prekineš time potičeš te moje slabosti. Os  jećam  jećam ka kao da nemam dov dovoljno prostora da bih ti mogla nešto reći. Zbog toga sam ljuta.« »Jako mi je važno mnogo pomagati ljudima. Pretpostavljam da sam razočaran zbog toga što se ne osjećaš nimalo bolje. I meni je jako stalo do te  be  be, ali vidim da je moje razočare razočarenje nje moj prob proble lem. m. Potrebno mi je da budem veliki pomagač.«

Kako izraziti sebe.  U nekome trenutku druženja mo žete se usmjeriti ili na sebe ili na drugu osobu. Primje rice, recimo da ste u društvu sa ženom koja je učinila nešto što vas je uzrujalo. U tome trenutku možete se usredotočiti ili na ono što je ona učinila, na to kakva  je i zbo zbogg čega je to uč učin inil ila. a. Ili Il i se može mo žett e us usre redo doto toči čiti ti na to kakvi ste vi i zbog čega vas je to uznemirilo.  Nemojte uč učin init itii ono prvo. prvo . Ostavite Ostavite to njoj. Uč Učin init itee drugo: od toga djelića odnosa usmjerite se prema vla stitim osjećajima. Pogledajte zbog čega vas je to zasme talo i podijelite te osjećaje s njom. Ljudima je teško slušati kad im kažete što s njima nije u redu. Lako je slušati dok govorite što s vama nije kako valja ili što je to u vama ranjivo, što je u vama la ko uznemiriti ili zbog čega vas je lako potresti. Izbjega vajte primjedbe koje počinju riječima »osjećam da ti«. Time napadate područje druge osobe, a svoje branite. Povjerite li drugoj osobi ono što se zbiva u vama vaša će veza postati otvorenija i osobnija. Druga se oso  ba tad tada može ugod ugodni nije je osjećati osjećati u pogled pogledu u povjera povjerava vanj njaa svojih osobnih problema vama. 176

 Nemo  N emojte jte reći re ći:: »Moram izraziti svoje osjećaje. Mogu li imati povje renja u tebe? Osjećam kao da me pokušavaš nadzi rati. «

Recite ovako: »Naljutim se i uznemirim kad ne mogu dovršiti ono što sam počela govoriti. Izgubim nit. Postanem nesigurna misleći kako zapravo nemam nikakvih  prav  pr avih ih ideja koje bi bilo bi lo vrijed vri jedno no izni iz nije jetiti.« .«

Prijeko je potrebno biti sasvim određen u izražava nju vlastitih osjećaja. Izbjegavajte općenite izjave. Dru ga osoba ipak osjeća kao prijekor kad joj kažete da vas  je ona uznemirila. uznemiril a. Nije to pravo pravo povj povjer erav avaanje nje ako ako go go vorite samo samo u opće op ćeni niti tim m pojmovima. Al A l i ako ako joj povje povje rite neke stvarne potankosti koje se upravo odvijaju u vama - vaš jedinstven osjetilni dojam situacije - tada ste zapravo sebe podijelili s njom. Te ćete potankosti  pr  p r o n a ć i foku fo kusi sira raju jući ći se na taj taj trenu tre nutak tak.. Budite spremni podnijeti mogućnost da će se oso  ba oglu og luši šititi na ono što št o joj povjerite povj erite.. M o ž d a n e ć e b iti it i sposobna odmah vas prihvatiti, možda će biti obuzeta vlastitom ljutnjom ili povlačenjem od vas, a možda ne će biti toliko otvorena kao vi. Možda će morati nešto ljutito reći ili se prezirno nasmijati. Vaša će otvorenost  biti  bit i očigledna, oči gledna, ali drug drugaa osoba oba možda nije nije sposo posobn bnaa  prih  pr ihva vatitititi je. je . Stoga ne oček oč ekuj ujte te   trenutačno  toplo prihva ćanje u odgovor na vlastitu iskrenost. Ako ste uzdrma ni pričekajte trenutak u kojemu će vaše riječi biti do voljno čvrste da možete podnijeti tuđu reakciju. Bolje je reći: »Bijesna sam«, nego izgovarati ljuti te riječi i dopustiti da druga osoba neizravno uoči vaš 177

 bije  bijes. s. Ako izravno izrazit izrazitee svo svoj osjeć osjećaj aj tada tada ga možet mož etee i povjeriti. Ako vam je teško izgovoriti riječi koje vam prve  padnu  padnu na um, nem nemojte ojte se boriti bor iti protiv proti v seb sebe. Pričekajte Priče kajte nekoliko trenutaka kako bi se pojavile neke druge ri  ječi  je či.. Čeka Če kajtjtee sve dok se ne pojave riječi rij eči koje ćete će te m o ć i izgovoriti. Nemojte odustati od onoga čemu je potreb no da da bud budee izraže izr aženo. no. Izravno se fokusirajte na ono čega se ponajviše  plaš  pl ašititee i l i na ono prot pr otiv iv čega čeg a se borit bo rite. e. A k o riječi rije či dru dr u ge osobe u vama izazovu snažnu napetost, obratite po zornost na ono čega se u tim riječima plašite te na ono značenje tih riječi kojega se plašite. Tada objasnite suš tinu onoga što ste otkrili u sebi.  Nerije  Nerijetko tko očajnički radimo radimo na povr p ovrši šini ni onog onogaa što osjećamo ili na površini vlastite reakcije, pokušavajući to popraviti i l i pretvoriti pretvoriti u nešt ne što o drugo drugo.. Al A l i vrlo je lako lako stvarnome osjećaju dopustiti da izravno progovori. Primjeri: »To vrijeđa moje osjećaje«. »Boli me to što si bijesna.« »Osjećam se prevarenom.« »Ne mogu dalje.«

Izravno progovorite o skrovitim stvarima koje se odvijaju u vašemu odnosu i recite kakve osjećaje u va ma izazivaju. Često se događaju stvari koje oboje osje ćate, ali se ujedno oboje nadate da ih ona druga stra na neće zamijetiti. Primjerice, možda vas druga osoba na nešto prisi ljava, a vi pokušavate izbjeći tome pritisku istodobno  pokušava  poku šavajuć jućii ne pokazat pokazatii da se odupirete. odupirete. Ili st ste možda mož da učinili nešto glupo i pogrešno, pa štetu pokušavate na doknaditi ne priznajući pogrešku, pretvarajući se da je riječ o nečemu drugom. 178

Kad uistinu dođe do takvih stvari, otvoren razgo vor o njima razrješava problem. Šutnja otežava odnos. Ako ste nešto učinili, a sada biste radije da niste,  pora  porazzgova govara rajt jtee o tome. Možda vam se čini da je preka preka sno, ali nikada nije prekasno poboljšati odnos. Primjeri: »Osjećam se tako glupo što sam se razbjesnio i po čeo vikati.« »Prije nekog vremena nešto si me pitao, a ja sam odgovorila potvrdno. Bila sam prevelika kuka vica da bih odbila. Plašila sam se sukobiti se s to  bom zbog zbog toga.«

Ono sa čime je nemoguće suočiti se, kako vjeruje te, često se pokaže kao osobita prigoda da postanete  blis  bl iski kijiji s n eko ek o m osobom oso bom.. Ako se ništa ne događa, a vi biste voljeli da se do godi - čak i kad se čini da se u vama ne zbiva mnogo toga - fokusirajte se. Ondje se uvijek mnogo toga do gađa, a neke od tih stvari pripadaju odnosu s tom oso  bom. Izrazi Izrazite te takve takve osjećaje. Ako netko previše navaljuje na vas, zastanite i od redite granicu. Učinite to prije nego što prasnete ili se razbjesnite. Zaštitite drugu osobu od onoga što se do gađa kad se ne brinete za svoje potrebe. Recite što želi te il i l i ne želit žel ite, e, dok još jo š uvijek imate imate vremena i dok dok vam  je još jo š stalo stalo do toga toga da čujete što to znači drug drugoj oj osobi. osobi. Primjerice: »Sviđa »Sviđa mi se što ti mogu mogu pomoć pomoćii kad sam ti potre  ban  ban, ali sada se se to to prečest prečesto o doga događa đa.. Stoga um umjesto da se zbog zbog toga toga osjećam osjećam dobro, kao što sam sam se prije prije osjećao, sada se osjećam prisiljenim prisiljenim pomagati. pomagati. Vo lio bih se osjećati dobro kad me nazoveš. Kad bih znao da ćeš zvati samo dvaput tjedno znam da bi mi se to ponovno počelo sviđati.« 179

Vi se ne pokušavate riješiti te osobe, nego postav ljate čvrste granice kako biste se u njihovu okviru po novno mogli početi osjećati dobro u odnosu prema njoj. Postavivši granice, ostat ćete i saslušati što ona mi sli o njima. Ako vam je prijateljica tiha osoba, recite nešto na lik ovome: »Ostat ću s tobom i praviti ti društvo«. Opu stite se. Pokažite joj da možete biti i sami te da nema  potr  potreb ebee da razg razgov ovar araa s vama. vama. U takv takvoj oj tišini, tiš ini, pogotovu pogotovu ako je dugotrajna, pojavit će se mnogi osjećaji, a neke od njih možete i izraziti (možda svakih nekoliko mi nuta).  Ne  Ne pričajte joj joj o osjećaj osjećajim imaa koje oje nemat nematee i koje oje bi b i ste željeli imati. Podijelite s njome bilo koji dragocjen osjećaj koji vam se javi. Ako otkrijete kako je bolno bi ti iskren, shvatite da drugim ljudima nije stalo koliko ste dobri, mudri ili prekrasni. Do toga je stalo samo va ma. Za drugu osobu nije opasno ako djelujete glupo ili nesavršeno. Ono što je istina već postoji. Ako je priznate, time ništa nećete pogoršati. Ne priznate li je time je nećete otkloniti. A budući da je to istina, s time se trebate uh vatiti ukoštac. Ne trebate se baviti onim što je neistini to. Ljudi mogu podnijeti istinu, jer je već i podnose. Kad ne trebate izraziti sebe.  Šutite dok se drugi fo-

kusiraju ili razgovaraju o svojim brigama ili bi to rado učinili kad biste im dali vremena. Odugovlačite s iz nošenjem svoga stajališta. Druga će vas osoba gotovo uvijek bolje čuti ako vi najprije poslušate nju. Isto ta ko, ako druga osoba iznese svoje stajalište to može pro mijeniti vaše osjećaje a da ništa ne morate ni reći. Mo glo bi vam biti teško dopustiti drugoj osobi da prva pro govori. Ali ako je prepuna nejasnih i uznemirujućih 180

osjećaja možda vas uopće neće moći saslušan ako ne  pr  p r i č e k a t e . Ako ste jako uznemireni te ako vaš odnos već nije odnos prepun povjerenja, pričekajte nekoliko trenuta ka prije nego što iznesete svoje mišljenje. Smirivši se  bolj  boljee ćete razluči razl učiti ti svoj svojee osjećaje. osjećaje. Ako Ak o se čini da nist nistee  preplavljeni osjećajima drugo drugojj će ih osobi osobi biti bit i jedno stav stavni nije je prihvat pri hvatiti iti..  Nem  Nemojt ojtee se odmah upuš up uštt ati at i u objašnjenja ako ako su vam osjećaji zbrkani, jer na taj način nećete uspjeti iz raziti razi ti svoj svojee najdublje najdublje osjećaj os jećaje. e. Fokusirajte se kako biste saznali koji su to osjećaji. Kad se trebate izraziti.  izraziti.  Izrazite svoje osjećaje kad želi te ostvariti bliskij blis kijii odnos. odnos. Ili kad ste na neki način »izbačeni iz kolosijeka«. Primjerice, odmah progovorite ako druga osoba nago vještava da osjećate nešto što zapravo ne osjećate. Tada  je ponovno ponovn o saslušajte. sasluš ajte. Sasvim Sasvim je u redu ako vam dru ga osoba ne vjeruje. Ne svađajte se. Isto se tako izrazite kad je drugoj osobi potrebno čuti ču ti više vi še o vama kako bi se uz vas vas ugodnije ugodnije osjećala osjećala il ili ako je krivo kri vo prot pr otumač umačil ilaa neki nek i vaš pos postup tupak ak.. Otvoreno recite što mislite. Ne dopustite joj da zauzme stav pre ma onome što vi zapravo uopće ne osjećate. Iako bi vam možda bilo jednostavnije da ostanete nevidljivi, neshvaćeni i nepristupačni, ako to učinite nikakav od nos nije moguć.  Nalazite  Nalazite li se u grupi, a ništa ni šta se ne događa, događ a, reci recite te nešto o sebi. To i drugima omogućuje da se izraze. Iz nesi nesite te im nešt neš t o osobn osobno o i značajn znač ajno. o.  Nije  Nije li druga druga osoba osoba sprem spremna na upustiti se u odnc odncss s vama, moglo bi biti bi ti od koris ko risti ti ako ako biste biste slobodno slobodno izrekl izre klii nešto o sebi. Na taj način ne morate dopustiti da vas  pone  ponese se t uđa uđ a energij energija. a. 181

Ako vas netko idealizira recite što je istina. Povje rite drugoj drugoj osobi osobi neku osobnu nevolju i l i ne baš sasvim  pozitivne  pozitivne osjeća osjećaje je koje koje nosit nositee u sebi. sebi. Izrazite se zabrine li se druga osoba zbog toga što vas je povrijedila. Potanko iznesite kako se osjećate. Dajte joj do znanja da vaša rana nije preduboka iako ste povrijeđeni ili uznemireni. Izrazite se kad osjećate potrebu za tim. U odnosu  postoj  postojii dvo dvoje je ljudi. Ima Imate jednaka jednaka prava. Možda Možda neće ne ćett e uvijek uvijek poželje pože ljeti ti saznati saznati zbog čega vam je potrebno izra i zra ziti se. ČETVRTA VRSTA POMAGANJA: MEĐUODNOSI U GRUPI

Ovo što slijedi odnosi se na sve grupe, bez obzira je li riječ o sas sastan tanku ku osob osoblja lja i l i o vašoj obitelji. o bitelji. Možda Mož da će to to  biti  bit i grup grupaa okupljen okupljenaa izričito zbog zbog fokus fokusira iranj njaa - a o to me ću govoriti u posljednjem poglavlju. Svi smo smo mi mi čuli čuli kako bi grupe grupe trebale trebale »pro »prolazi laziti ti kroz kro z  proces«,  pro ces«, odnosno odnosno otvoreno otvoreno prer pr erađ ađiv ivat atii nega negativn tivnee os osje ćaje. Najčešće to baš ne uspijeva najbolje. Ljudi povređuju jedni drug drugee i zapravo zapravo ne razrješuju razrj ešuju osjećaje. Svat Svat ko dobije priliku reći svoje mišljenje, ali nitko ne na  pravi velik broj broj koraka prema prema naprijed. naprijed. Nitko nikoga zapravo ne sluša, niti se itko uistinu fokusira, kako bi se osjećaji mogli promijeniti.  A to je, pak, potrebno i može se dogoditi. Al A l i najčešće se događa događ a sam samo uz slu šanje i fokusiranje. Fokusiranje se može odvijati u grupi koliko god velika ona bila. Netko pročita upute i svi se fokusiraju na svoju nutrinu.  Nakon tog toga trebal trebalo o bi postoj postojat atii jedno razd razdobl oblje je u kojemu bi svatko mogao nešto reći. Ako je grupa veli ka, može mo že se podijeliti na man manje je skupine. Razdijelite Razdijelite vri vr i   jeme  jeme koje koje vam je na rasp raspola olaga ganj nju u i neka netko mjeri 182

vrijeme svakoj osobi. Recimo da vas desetoro imate  pola sata vremena. vremena. Svak Svakaa osob osobaa može mož e govoriti dvij dvijee i  po  p o l m inu in u te. te . K a d ljud lj udii pripov pri povije ijeda daju ju o svem sv emuu i s v a č e m u dvije i pol minute je jako malo vremena, ali ako una  prijed  prijed zna znaju ju koliko kol iko dugo dugo mogu mogu govoriti te ako su se se fokusirali, dvije i pol minute možda će biti i više nego što  je nekima nekima potrebno potrebno.. Prvih Prvi h nekoliko minuta proved provedite ite u tišini kako bi ljudi otprilike mogli odrediti što će reći. Toplo grupno ozračje postoji kad su ljudi slobodni reći samo ono što žele, kad nitko nikoga ne kritizira, ne ispravlja niti dodaje onome što je već rečeno. Ako su članovi grupe vješti u slušanju ili se nauče slušati, osoba koja je na redu može pričati uvjerena da je svi slušaju. Ako članovi nisu vješti slušanju ili ga nisu na učili tada nitko ne bi smio reći ništa osim osobe koja je na redu. Ima li grupa problema s nekim članom ili vi sami s nekim imate problema, odvojite stanovito vrijeme i dogovorite se s nekoliko ljudi da porazgovaraju s tom osobom. Sastane li se samo nekoliko ljudi svatko će moći reći što želi i imat će dovoljno vremena. Neka svrha sastanka bude zajednički rast i ispravnost. Poteš koće između ljudi i s ljudima ne usporavaju rad i dina miku grupe. Ako se s poteškoćama postupa na ovakav način one će očvrsnuti grupu. Kad se problemi razrije še i svaki član grupe doživi napredak, svi će drugi biti uzbuđeni zbog toga. Ako nekoliko ljudi porazgovara s osobom koja je uznemirena ili uznemiruje druge, barem bi jedan član grupe trebao biti određen za to da se pobrine kako bi ta osoba uistinu mogla reći što želi i kako bi je ostali sa slušali. To će joj pomoći da se uhvati ukoštac s uznemi rujućom povratnom reakcijom drugih članova grupe. Pohvalite tu osobu zbog nekih dobrih ili naiz gled dobrih razloga onoga što u psihološkome smislu 183

uznemiruje ili je štetno, čak i ako se osjećate bijesni ili smatrate da je osoba nerazumna. Ako je nekakav odnos loš i takvim ostaje - recimo ako s nekim razgovarate deset minuta, a stvari se sa mo pogoršavaju - tada prestanite govoriti. Primijenite  prvi i drugi stup stupaanj slušanja. Pret Pretpo post stav avite ite da i drug drugaa osoba pokušava učiniti nešto dobro. Recite to. Pokušaj te pronaći što je to dobro, pa i to recite. (Ako vam se ne sviđa, možete reći da se ne slažete s time, ali da ra zumijete.) Tada, kad ste razjasnili ili saslušali osjećaje druge osobe, recite da sada vi želite izraziti svoje osje ćaje, pa to i učinite. Čak i ako ih osoba ne želi čuti, izrecite ono što želite prije završetka razgovora ili nepo sredno nakon njega. Možda bi bilo dobro da ih ispri  povi  povije jeda date te neko nekojj trećoj osobi osobi koja koja će vam pomoći pomoć i na taj način što će saslušati vaše osjećaje. Zbog čega biste svoj život i rad predali grupi, a da ne uložite nekoliko sati koliko je potrebno kako biste s nekom osobom razjasnili ono što se događa? Ljudi ne rijetko zadržavaju svoje misli i osjećaje iz obzira prema nekome, sve dok se toliko ne razljute da bi tu osobu iz  baci  ba cilili iz prostorije. prosto rije. Ponekad se i vama možda dogodilo da ste osjetili kako ste se obeshrabrili u odnosu prema grupi, kako više niste voljni obavljati sav posao, pitajući se obavlja te li ga na pravi način. Slušanjem pomozite drugoj oso  bi koja koja dana danass ima i ma takve takve probleme, probleme, čak i ako se ne os os  je  j e ć a t e ras ra s p o lož lo ž e ni za to. U grupi je korisno pozvati da govori osobu koja se  pok  po k uša uš a la izra iz razi zititi ruka ru kama ma,, koja je g u n đ a l a dok je pret pre t hodna osoba govorila, a nije dobila prigodu da izrazi  bilo  bi lo kaka ka kavv svoj svoj osje os jeća ćaj.j. Ako kaže nešto smisleno, a nakon toga mnoštvo  be  b e z n a č a j n ih stvari stva ri koje su već ve ć i drug dr ugii izre iz rekk li i l i posta posta  vi niz nevažnih pitanja koja su već i drugi postavljali, 184

tada ponovno pozovite onu prvu osobu da još nešto kaže. Kad se svi okome na jednu osobu, mora postojati netko koga će više zanimati da ta osoba dobije priliku da progovori, nego što će se pridružiti napadu. Čak i ako ste nesigurni ili ste novi u grupi, uvijek možete iz raziti želju da se čuju riječi i te osobe ili da ona pono vi nešto na što grupa uopće nije reagirala. Uvijek postoje načini na koje se može pomoći me đuodnosu dvoje ljudi. Ako dvoje ili više ljudi imaju po teškoća, a ako vi sami niste pretjerano uznemireni, možete svim tim osobama pomoći da ih se sasluša. U lošem odnosu najčešće nitko nikoga zapravo ne čuje. Ako odgovorite jednoj osobi, kao u prvom stupnju slu šanja, druga će to čuti i uočiti dobre rezultate takvoga  proce  procesa sa.. Tada se obratite obratite drugo drugojj osobi osobi i odgo odgova vara rajt jtee na njezine osjećaje. Neka prva samo sluša. (Ne posredujte i ne odredujte tko je u pravu. Svoje mišljenje zadr žite za neki kasniji trenutak ili ga možda sažeto izrecite, a tada se vratite njihovim osjećajima.)  Najv  N ajveći eći dio onoga onog a što št o smo izgo iz govo vori rilili o sluš sl ušan anju ju može vam pomoći u odnosima s ljudima koji su vam  bliski.  bli ski. Razlika je u tome tome što im ne pokuš po kušava avate te samo po  po moći; isto tako ujedno pokušavate živjeti i raditi; stoga očekujte da će proces biti teži i polaganiji. Prihvatite či njenicu da niste toliko uspješni kad ste i sami uključeni u problem. Nemojte se iznenaditi ako ne možete pažlji vo slušati dok vas napadaju. Čak i ako samo pokušate  prim  pr imijijen enititii te pristupe prist upe - bez obzira obzi ra k olik ol ikoo vam va m se to či nilo polagano ili teško - moglo bi se dogoditi da ćete ti me pomoći sugovorniku da se oslobodi sputanosti u osjećajima. U grupi može doći do velike promjene ako slušate, ako se fokusirate i ispričate ponešto o tome što ste otk r i l i   te ako i  druge  članove grupe  katkad zamolite  da se fokusiraju te da kažu više o svojim osjećajima. 185

četvrti dio

FOKUSIRANJE I DRUŠTVO

12 Novi odnosi

Ljudi se tijekom fokusiranja otvaraju i pozorno slušaju,  pa tako tako pronalaze pronalaze boga bogatstv tstvo o jedan u drugome drugome.. Posljedica toga je da odnosi postaju sve ispunjeniji i čvršći. Razvija se ozračje poštovanja. Svaki čovjek u onoj drugoj osobi osjeća i poštuje težnju za ispravnošću. Fokusiranje može pomoći razrješenju poteškoća u odnosu - čak i onih dugotrajnih. Obratite pozornost,  primj  pri mjeri erice, ce, na sluča slu čajj K ena en a i Eda, Ed a, dva dv a profesora na m o me sveučilištu. Sukobili su se prije gotovo dvadeset go dina. Od tada jedan drugoga izbjegavaju, osim na služ  benim  beni m sasta sastanc ncim ima. a. Nerijetko erijetko zajed ajedno no moraju oraju donositi donositi odluke. Ne mogu izbjeći međusobne razgovore. Njihov odnos nije težak, nego je samo zastao na nekoj točki.  Ne štet š tetee namjerno namjerno jedan jedan drugom drugome, e, ali si isto isto tako me đusobno ne pomažu. Prije nekoliko godina sudjelovao sam s njima u do nošenju neke odluke. Sjedio sam u Kenovu uredu dok  je razm ra zmiš išljljao ao o tome tom e što št o odlu od lučč iti. it i. Znao Zna o je što št o želi, že li, a li je nagađao kako će Ed vjerojatno drukčije misliti. Kenu  je bila bi la v a ž n a E dova do va potp po tpor ora. a. A k o n išta iš ta drugo, drug o, bilo bi lo m u  je potrebno barem to da mu se Ed aktivno akti vno ne suprot suprot stavi. Ken je odlučio izravno pristupiti Edu. Ali kako to učiniti? Odlučio je nazvati Eda iako je stanovao u istoj zgradi. Naravno, ništa se nije promijenilo.  Nj  N j ih dvojica dvo jica n išta iš ta ne znaju znaj u o fokus fok usira iranju nju i sluš sl ušaa  nju. Misle da se poznaju, a na neki je način to istina. 189

Dvadeset se godina promatraju. Obojica mogu točno  predv  predvidj idjeti eti što će onaj drugi učiniti učini ti u određ odr eđeno enojj situa situa ciji. Ali ne znaju da bi moglo doći do promjene kad bi radili fokusiranje i slušali jedan drugoga. Ne osjećaju  boga  bogats tstv tvo o koje koje se krije tik ispod ispod onih oni h nezgodnih nezgodnih osobi osobi na koje posjeduju. Ne znaju da bi na takvim ustajalim mjestima moglo doći do pomaka. pomaka.  Ne  N e bi im koris ko ristil tiloo reći re ći ono on o što št o se uob uo b iča ič a j eno en o govo govo  r i . »Zbog »Zbog čega vas vas dvojica jednostavno ne porazgovara te o tome?« To bi u njima izazvalo samo još više nega tivnih osjećaja. Obojica bi vjerojatno počela navoditi ono što kod drugoga ne valja. Kad bi to učinili, samo bi opravdali svoje uzajamno mišljenje, kao i općeniti stav da su ljudi takvi kakvi jesu te da će takvi i ostati. Ali u stvarnome procesu fokusiranja i slušanja obo  jica  ji ca bi se mogl mo glii prom pr omijijen eniti iti.. Nije Nij e potrebna potreb na temeljita pro pro  mjena: samo promjena u njihovim uzajamnim osjeća  jim  j imaa . Ken se u suštini, ispod onih osobina i navika koje Edu smetaju razlikuje od onoga što bez fokusiranja obojica očekuju. Kad bi to bogatstvo ljudskosti moglo izroniti na površinu, obojica bi se drukčije osjećali. U sukobima ljudi neprestano, uvijek iznova po navljaju svoje stavove. Uštedjet će vam mnogo vreme na ako ponovite tuđi stav: »Ne slažem se, ali dopusti mi da vidim jesam li shvatio što mi pokušavaš reći. Htio si reći...«. To će drugoj osobi omogućiti da presta ne ponavljati te da vas sasluša ili da napravi fokusira nje i sazna što još osjeća. Uzmimo za primjer nekakav bliskiji odnos. Ona želi slobodu kako bi mogla imati više ljubavnika. On je ljubomoran i zabrinut. U takvoj su situaciji već nekoli ko dana. U njihovu se odnosu neprestano ponavlja ovakav obrazac: kad god joj je ugodno s njime, tada izražava

190

svoju ljubav prema njemu, ali i navodi kako osjeća po trebu za izlascima s drugim muškarcima. On joj posta vlja pitanja pitanja:: s kime bi to izlazila? Kada? ada? Koli Kol i ko često? č esto? Ona bi se tada povukla u tišinu i negodovanje. Odnos  bi zapa zapao o u bezizlaznu bezizlaznu situaciju situaciju.. On ju je »po » pozna znava vao« o«,, ali samo samo toliko što je osjećao da se povlači od njega, iako nije razumijevao zbog čega. Ona je »poznavala« njega, ali samo u smislu nje gove posesivnosti. Smatrala je kako je želi posjedovati i ograničavati njezin život.  Napo  Naposlje sljetku tku,, nakon nekoliko nekol iko mje mjesseci eci takvih odno odno sa, počeli su raditi fokusiranje i slušati jedno drugo. On  je rekao: rekao: »Kad »Kad ti postavim sv sva ona o na pitan pitanja ja,, a ti se raz  bjesniš i ne želiš razgov razgovara arati ti sa mnom., što osjećaš? osjećaš? Sa Sa da te za promjenu mogu saslušati.« Umjesto da ponavlja svoje uobičajene prigovore u  pogledu  pogledu nje njego gove ve posesi posesivn vnost osti, i, ona se se upustila upustila u fokusi fokusi ranje. Neko su vrijeme oboje šutjeli. Tada je rekla: »Hank, kad postavljaš sva ona pitanja, ljuti me to što se iznena iznenada da pret pr etvar varaš aš u neprivlačnog, nepri vlačnog, nero ne romant mantič ičnog nog i uplašenog čovjeka i više nisam seksualno zainteresi rana za tebe. To se događa.« Jednostavno Jednostavno je rekao: »To nisam nisam znao. znao. Drago Drago mi je da si otkrila i rekla mi to.«  Naravno,  Naravno, to jedno foku fokusi sira ranj njee nije ije razriješilo nji hove pote po tešk škoć oće. e. A l i čak je i taj korak pomaknuo pomaknuo njihov odno odnoss iz bezizlazne bezizlazne točk to čke. e. Fokusiranje vam može uštedjeti vrijeme. Za njega  je potrebno potrebno sam samo nekoliko nekol iko minuta minu ta dnevno. dnevno. Pronađ Pro nađet etee mjesto na kojemu osjećate problem i ono se promije ni. ni . Kol Ko l i ko je to mnogo mnogo učinkov učin kovit itij ijee neg nego o odno odnoss bez bez iz laza, bez promjena, u kojemu veliki dio vremena i ener gije koristite na beskrajne svađe koje nikamo ne vode. Čini se očiglednim da bliski odnosi mogu imati koristi od redovita fokusiranja i slušanja. A kako je s 191

 poslovnim odno odnosim sima? a? Zar ljudi ne bi postal postalii previše previš e  bliski?  bliski? Možda bi im posta postalo lo pret pretije ijesn sno? o? Bi li nepre nepresta sta no vodili ozbiljne razgovore pa nitko ne bi obavljao po sao? Zamislite kako bi bilo kad biste svaki put kad ode te u prodajni odjel po nekakav obrazac petnaest mi nuta proveli slušajući nekoga!  Ne,  Ne, ne bi nalikovalo tome. tome. Pri Prije je bi se moglo oglo reći da bez  fokusiranja tako izgleda bez    fokusiranja i slušanja! Većina ureda pretrpana je negativnim osjećajima i odnosima. Svaki put kad Rhena posjeti prodajni odjel mora podnositi bolestan smiješak žene koja ju je pret godine  pokušala  pokušala  otpustiti.  B i l l  je negativno us hodne  godine  mjeren i nikome ne vjeruje, a Jim mu podilazi i pripo vijeda mu sve one nezgodne stvari o drugim zaposle nicima. I tako bez kraja i konca. Mnogi ljudi svakoga dana rade na takvome rad nom mjestu. A čak i ondje gdje je ugodno raditi obav ljalo bi se više posla kad bi ljudi slušali. Ljudi vole obaviti posao i to dobro ga obaviti. Obeshrabre se zbog toga što na većini radnih mjesta  post  postoj ojii golemi golemi broj broj preprek prepreka. a. Bit će nam potrebno mnogo vremena da poboljša mo radna mjesta, škole, bolnice i crkve. Prostor i vrije me potrebni za fokusiranje i slušanje mogu se osigura ti u svim ustanovama. Ali čak i kad svi nauče fokusirati se i slušati (vjerojatno u školama), valja imati na umu da će se naša radna mjesta i ustanove i dalje pola gano mijenjati.  Naše  Naše današnje današnj e usta ustano nove ve nude nude vrlo malo malo mogu mo gućn ćno o sti za osobni život i razgovor. Stvarni je život radnih ljudi uglavnom prigušen i tih, skriven u nutrini. Ljudi su osamljeni. U smislu društvenih ustanova, taj je pro stor prazan. Ako nekoga želite pobliže upoznati, moderno dru štvo pruža vam samo nekoliko bijednih mogućnosti. 192

Možete otići na psihoterapiju. Možete prisustvovati grupnim sastancima tijekom vikenda. Ako su ti sa stanci uspješni (a jedna od tri grupe ima uspjeha), zbližit ćete se s nekim ljudima i oni će vam postati bliski. Tada će se odnos raspasti. Ako želite više, tada se slje deći tjedan možete upoznati s novom grupom strana ca. Vaša se početna iskustva mogu ponoviti, ali nema trajnoga društvenog ustrojstva. Gdje se krije odgovor? Vjerujem da se nalazi u no voj vrsti društvenoga ustrojstva nazvanog »Promje ne«. Tijekom godina u različitim se dijelovima zemlje  pojavi  poj avilo lo neko ne koliliko ko takv ta kvih ih grupa, gru pa, a osno os nova valili su ih ljud lj udii koji znaju raditi fokusiranje i slušati. Takva grupa zbližava ljude u zajedništvo fokusiranja i slušanja. Važ no je da postoji i to kao trajno društveno ustrojstvo. To  je mje mjesto sto na koje koje možet mož etee otići kad vam je potreb potrebno no fo fo kusiranje i netko tko će vas slušati. I sami vrlo lako možete utemeljiti grupu »Promje na«. Kako bih vam pokazao na koji način takve grupe djeluju, dopustite mi da vam opišem jednu od njih: grupa »Promjene« iz Chicaga. Uobičajeno nedjeljno poslijepodne. U crkvi na kri žanju Pedeset sedme i Sveučilišne avenije održava se veliki sastanak. Dvije su prostrane odaje prepune lju di. Ako pobliže pogledate vidjet ćete da sjede u parovi ma. Za mnoštvom malih stolova, u uglovima, u hod nicima - ljudi sjede dvoje po dvoje. Jedan priča, drugi sluša. Nakon nekoga vremena zamijenit će uloge. Da ste došli ranije prisustvovali biste velikome sa stanku cijele grupe. Slušanje biste vidjeli na djelu. Net ko kaže nešto važno. Netko drugi se okrene govorniku i kaže: »Mislim da pokušavaš reći kako...«. Govornik 7

7

Grupu Gr upu »Prom » Promjene jene«« pokrenula je Kristin Kri stin Glase Glaser. r.

193

zastane, nakratko se usredotoči i kaže: »Da, ali je više nalik...«.  Na  Na takvim takvi m me se sast sastan anci cim ma uvijek uvijek doima doima to što se takve stvari redovito događaju. Iako mnogo, mnogo godina vježbam ljude slušanju, nerijetko zaboravim slušati kad se nalazim u velikoj grupi. Uvijek mi je dra go kad drugi ljudi to ne zaboravljaju. Ako nekoga pre kinem, netko drugi će mi reći: »Pričekaj, Gene, mislim da nam pokušava reći kako...«. Ponekad se dogodi da bi neka stidljiva osoba neko me željela nešto reći, pa će tu osobu u grupi zamoliti da je sasluša. To djeluje neobično. Sjećam se kako je na  jednom  jednomee sast sastan anku ku usta ustala la Susa Susan n i rekla: r ekla: »Hm... »Hm.. . Joe, bi li me htio poslušati tako da mogu reći što želim?« Joe kima glavom. Susan govori, a Joe joj uzvraća sažetkom njezinih riječi. Ona nastavlja, a to čini i Joe. Na taj na čin Susan uspijeva izraziti svoje misli i to prije nego što  je netko iz grupe grupe prekine ih joj joj se suprotsta suprotstavi. vi. Svatko Svatko razumije što je željela od Joea i zbog čega. Tijekom stanke postat će vam jasan još jedan raz log zbog kojega se u takvoj grupi sluša druge. Ljudi se kreću naokolo i razgovaraju u malim, neformalnim grupicama, kao i na bilo kojem drugom skupu. Netko će pristupiti nekoj osobi i reći: »Bok, Tome. Sada se na lazim u jako teškome razdoblju i potrebno mi je da me netko sasluša. Jesi li voljan slušati me?« »Naravno«, kaže Tom. »Bi li želio odmah sada?« »Pa, ako se ti sla žeš, želio bih da to bude sada.« I njih dvojica odlaze ka ko bi pronašli neki tihi kutak. Il i bi Tom mogao mogao reći: reći: »Ne, sada sada se ne osjeć osj ećam am tako da bih te mogao slušati. Oprosti.« Druga bi osoba na stavila dalje tražiti nekoga tko bi je saslušao. Ili bi Tom mogao predložiti da to odlože do drugoga dana. Isto je tako mogao reći i ovo: »Da, svakako, ali i meni je po treban netko tko bi me saslušao. Bismo li to mogli na  prav  pr avititii u z a j a m n o ? « 194

Kao što smo u ovoj knjizi već rekli, pravo slušanje  je rijetk rijetkaa stvar stvar.. Kad se All Al l an zbog zbog pos posla la prese preselio lio u Tuc Tucson, svakih bi se nekoliko mjeseci vraćao u Chicago sa mo da ga netko sasluša! sasluša! Jednom kad ljudi iskuse kako se nešto što je ispr va nejasno i nerazumljivo postepeno prepoznaje u vla stitoj nutrini i pretvara u promjenu, tada život bez fokusiranja postaje osamljen i prazan. Ako vas nitko ne sluša, teško možete čuti sami sebe. Čovjeka nerijetko smetaju ljudi koji se ne znaju fokusirati. Svako malo  poželjeli bis biste te postaviti postaviti pitanj pitanje: e: »Bi li moga mogao o pogled pogledati ati ima li tu još nečega?«, ali druga osoba ne zna što to značL Ljući misle da već znaju što osjećaju. Možda uisti nu poznaju onaj »osjećaj u želucu«, ali ne znaju što bi s njime. Ne znaju da bi se pred njima otvorila cesta sa mo kad bi osjetili što se skriva iza njihovih očiglednih osjećaja, kad bi zahvatili u ono što još nije sasvim ja sno. Stoga čovjek najčešće fokusiranju želi naučiti one s kojima bi želio biti blizak. Ne zbog toga da bi čuo što se zbiva. I tišina je dobra. Osjećat ću se osamljenim ako me ljudi smatraju nepromjenjivim u onome što osjećam i govorim, ako me ne saslušaju znajući kako postoje promjene i ste  penice  penice koje koje vode vode u dubinu dub inu.. Dosadn Dosadno o je ako ako ono ono što go go vor vo rim shvatite kao moj moj »stav« te ako zauzvrat zauzvrat iznese iznese te svoj. Tada više nemamo što govoriti. Oboje smo se ispraznili, kao zatvorena vrata.  Ne  N e i z n e n a đ u j e što št o je A l l a n dolaz dol azio io u C hicago hica go kako ka ko  bi ga netk ne tkoo s a s luš lu š a o . Sada, kad ka d se vješ vj eštitina na sluš sl ušan anja ja šir širi,i, »Promjene« više nisu osamljeni otok.  Nakon dijela dijela sast sastan anka ka u kome kome jedni jedn i slušaju drug druge, e, nastupa kratka stanka. Nakon toga ljudi se dijele na  pose  posebn bnee grupe. grupe. To su grup grupee za slušanje slušanj e i vježbu. Ima Ima 195

nekoli neko liko ko grupa grupa u kojima prevladava prevladava vrlo vrl o blago blago ozračje ozračj e i možda bi se previše stidjeli da vam dopuste da im se  pr  p r idr id r u ž ite it e . Ima i drug dr ugih ih akti ak tivn vnos ostiti.. N etko etk o bi u velik ve likoj oj grupi mogao spontano ustati i reći: »Večeras bih želio voditi plesnu grupu. Sastanak je u onome uglu.« Ne tko bi mogao pokrenuti grupu za promjenu ponašanja ili il i za jungovsko jungovsko tumače tuma čenj njee snova snova.. Uz pomoć fokusiranja sve ostale metode postaju mnogo mnogo učinko uči nkovi viti tije je,, jer ih dovodite u odnos odnos prema prema tje tje lesnom osjetilnom dojmu. Mi od fokusiranja nismo napravili sektu. Fokusiranje se dobro slaže sa svim onim metodama koje su nekome korisne i može se ra diti zajedno s njima. S druge strane, jako smo sretni kad nas netko nauči nekim drugim vještinama. Ljudi o različitim metodama govore kao da se one međusobno suprotstavljaju, ali kad je riječ o ljudskome tijelu, ono što pomaže ne sukobljava se s nečim drugim što isto tako pomaže. Fokusiranje vam omogućuje da osjetite  je li l i vam v am nešto neš to u stanov stanovitom itomee trenutku t renutku korisno. Vještine samopomoći iznimno su važne za ovakav rad u mreži, a fokusiranje i slušanje obuhvaćaju stano vite korake koje svi mogu naučiti.  Nerije  Nerijetko tko ćete ćet e otkriti da se u takvoj takvoj zaje zajedn dnici ici obav obav lja stvarna psihoterapija, koja bi trebala postojati is ključivo na službenoj terapiji. Možda ćete se zabrinuti zbog zbog toga toga što naizgled naizgled nešk ne škol olov ovan anii ljudi lju di rade rade takav takav po po sao. Što ako Tom ne zna dobro slušati ili ako drugima nameće svoje stavove? Je li to sigurno? Sigurnije je nego kad ste s liječnicima. Nitko ne misli kako je druga osoba nekakav autoritet. U takvim se grupama nitko neće tako lako složiti s onim što mu netko kaže, s nametnutim mišljenjima ili s prekidom terapije. Osoba koju ste zamolili da vas sasluša obična  je osoba. A k o vam va m se ne sviđa sv iđa n a č i n na koji ko ji vas Tom sluša, potražite nekoga drugoga. 196

Osoba koja ide na psihoterapiju, a nezadovoljna je onime što dobiva, mora mjesecima ili godinama čekati kako bi promijenila terapeuta. Bolesnik najčešće ovako razmišlja: »Mora biti da liječnik zna što se događa. Za sve to  moraju  postojati dobri razlozi.« »Promjene« su mnogo sigurnije od psihoterapije. Ako je psihoterapija uspješna tada je nezamjenjiva, ali bolesnik u tome slu čaju osjeća da u njegovu tijelu dolazi do promjena. Kako možet mož etee osnovati osnovati vlastitu grupu »Promjena«? »Promje na«? Počni Poč nite te tako što ćete će te pron pr onać aćii osobu osobu koja koja će željeti s va ma raditi fokusiranje i slušati vas. Ako u tome uspije te te ako oboje želite osnovati grupu, pozovite i treću osobu, a postepeno pronađite i druge članove. Svaku osobu kojoj se takav grupni rad sviđa potaknite da po zove i druge ljude. Svaka grupa »Promjena« jest uspješna zbog fokusiranja i slušanja. Nema nikakve potrebe za nekakvim načel nač elima, ima, tako tako da »Promjene« »Promjene « nemaju nemaju nikakv ni kakvih ih odre odre đenih načela. Naravno, postoji donošenje stanovitih odluka. Netko mora odlučiti kad ćemo se sastati, što ćemo će mo učinit uči nitii s malim mali m novč no včan anii m iznosima iznosima i tako tako dal dalje je.. U tradicionalno organiziranoj grupi - ali ne i u na šim grupama - takve odluke donosi mala i moćna gru  pa koj kojoj oj drugi nemaju nemaju pristup pristupa. a. Drugi oblik je »demo kracija« u kojo kojojj svi pokuša poku šavaj vaju u donijeti sve odluke. Al i odlučivanje je dosadno, ljudi postaju nestrpljivi, sa stanci su prepuni ljutnje, iako je riječ o donošenju po malo neva ne važn žnih ih odluka. »Promjene« su treći oblik. Riječ je o maloj grupi koja donosi donosi sve sve odlu odluke. ke. A l i svi znaju gd gdje i kada kada su sa sa stanci i svi su pozvani da im prisustvuju: jednom, po vremeno, redovito ili nikada. Većina članova ne dola zi na sastanke, ali bi se mogli i pojaviti. Svaka je grupa organizirana prema željama vlasti tih članova. Postoji i grupa »Changes International« 197

(Međunarodna grupa Promjena), ali ona samo vodi  popi  popiss takvih grup grupaa i povrem povremeno im šalje šalje literaturu. liter aturu. Ona Ona vam ne nameće name će nikakva ni kakva pravila. Fokusiranje i slušanje nisu jedino što se radi u tim grupam grupama, a, niti ni ti predst predstav avlja ljaju ju jedino jedi no stajalište stajal ište.. Al A l i svi koji ko ji žele mogu se tome naučiti. U tim grupama postoji mnogo terapeutskih promjena i ljudske bliskosti.

198

13 Iskustvo s onu stranu uloga

U naše doba dolazi do napretka u naravi ljudskoga bića. U cije cijelo lojj su se povijesti povijesti ljudi izražaval izra žavalii uobič uob ičaje ajeni nim m obrascima jezika, i na taj su način razumjeli jedno dru goga. Vrste emocionalnih iskustava bile su označene nazivima: ako vas je netko prevario, naljutili ste se; ako vam je netko nešto poklonio, bili ste zahvalni. Ne ma sumnje da su ljudi sumnjali kako postoji i nešto vi še - više nego što bi se moglo reći ili razumjeti - ali ni tko zapravo nije znao što to »više« jest. Kako bismo se izrazili (čak i pred sâmima sobom) i kako bismo se mogli uhvatiti ukoštac sa svojom situ acijom, moramo se upustiti u to nešto »više«. U počet ku se činilo kako smo u tome nečemu otkrili stanovi te uzroke i sadržaje koji kao da su odgovarali svakoj osobi. Naravno, nitko se nije mogao složiti s drugima oko tog togaa što točn to čno o jesu ti sveopći sadržaji, pa je nekoli nekol i ko sustava pokušalo odrediti o čemu je riječ. Tada je ot kriveno da ispod tih sustava izranjaju jedinstveni poje dinci.  Neda  Nedavno vno je došlo do do velikog velikogaa napretk napretka: a: milijuni milijun i su ljudi »došli u dodir sa svojim osjećajima«. Ako čovjek nije navikao često se okretati prema unutra, prema svojim osjećajima, to je veliki životni korak. Postoje mnoge metode i mnogi pokreti kojima je to suština. Fokusiranje je drukčije i predstavlja daljnji korak. Osim stupanja u dodir s osjećajima postoji različito 199

unutarnje unutarnje »mjesto«. Može se pojaviti cjelovit osjetilni do  jam,  jam, koji koji je u početk početku u neja nejasan. san. To je dojam cjelokupnoga cjelokupnoga značenja nekoga određenog problema. Na tome »mje  stu«  može doći do niza unutarnjih pomaka, što pred stavlja cestu s mnogo koraka. Otkriva se unutarnje tki vo potankosti koje se mijenjaju. Fokusiranje smo otkrili proučavajući bolesnike ko  ji su ga već ve ć radi ra dilili.. Mi smo ga samo odre od redi dilili i post po stav avili ili odrednice tako da možemo učiti druge ljude kako se to radi. Ljudsko iskustvo, sada to razumijemo, zapravo se ne sastoji od dijelova ili sadržaja koji imaju trajan ob lik. Dok čovjek osjeća točan i istančano složen oblik u stanovitom stanovitomee trenutku, tren utku, taj se oblik u tome tome trenut tre nutku ku mi mi   jenja.  jenja. Drugi ljudi ne mogu mogu shvatiti iskustvo neke osobe, a to čak ne može učiniti ni osoba koja ga doživljava. Ono se ne može izraziti uobičajenim izrazima. Iskustvo mo rate doživjeti, otkriti, osjetiti, obratiti pozornost na nje ga i omogućiti mu da se pokaže. Ovaj će vam primjer pokazati o čemu govorim. Zamolili su me da grupu psihoterapeuta i studena ta psihoterapije naučim slušanju i fokusiranju. Jedna žena koja je tek trebala postati terapeut, osjećala je ka ko u toj grupi nije ravnopravna. Osim nje, tu se nalazi la sam samo još jedna jedna žena. žen a. U grupi je bio njezin njezin nadr nad r eđe eđ e ni, ni , nekoliko suradnika, njezin terapeut i ja, predavač. Kad je na nju došao red da kaže nešto o svome  prob  pr oble lemu mu (kako bismo bism o m ogli og li vjež vj ežba batiti s luš lu š a nje) nj e),, rekl re klaa  je kako kako njezin njezin suprug suprug od nje kad se vrati kući kuć i uporno zahtijeva da govori. Pomagao joj je tijekom dugotraj noga profesionalnog obrazovanja, pa je sada želio da ona s njime podijeli svoja iskustva. Bio je to pošten do govor. Pa ipak, kad bi se vratila kući željela se samo od marati i povući se u sebe. Željela je da ga može odbiti.

200

Pokorio sam se pravilima dobroga slušanja i rekao samo ovo: »Čeznete za time da se povučete u sebe, da se odmarate te da ga možete odbiti. Je li to točno?« Iznenada se činilo da se u njoj nešto pokrenulo. Pogledala Pogledala je prema meni i oči o či su joj joj zablistale. zablistale. »Da, »Da, že ž e ljela bih da ga mogu odbiti! Da se mogu prepustiti svo  ji  j i m vlasti vla stitim tim potrebama potrebama i osjeća osj ećajim jima! a! Željela bih bi h kad bi to značilo nešto čak i u odnosu prema drugoj osobi! Da, to bih željela!« Drugi su sudionici imali neka pitanja. Nije li se  bičn  bi čnaa i neprijateljski ras ra s po polo lože žena na?? Zar ne izbjega izbjegava va do dir s drugim ljudskim bićem? Ne pokazuje li nedosta tak zrelosti svojom potrebom za povlačenjem kako bi  pron  pr onaš ašla la sebe sebe?? Iz to malo riječi riječ i koje je izrekl izr eklaa mogli mog li su se izvući cijeli nizovi zaključaka i njezinim su se riječi ma mogli pridati mnogi uobičajeni nazivi. Činilo se da nitko ne želi shvatiti ono što je rekla upravo tako kako je to rekla. Činilo se da svi žele   nešto drugo, nešto što nije rekla, kako bi to nešto drugo bilo »stvarno«. Ja sam »samo« slušao. Prkosila je nadređenome, terapeutu i drugima. Sa da je mogla osjetiti da točno zna što je iskusila. To je is kustvo odzvanjalo u njoj. Riječi su dodirnule iskustvo, a iskustvo je podržalo riječi. Time što je netko točno čuo njezine riječi otkrila je kako njezini osjećaji posjeduju vlastiti, osobni oblik i  postoj  postojan anje je.. Ali, bi li netko mogao tvrditi kako se iskustvo ove žene uklapa u uobičajeni obrazac? Žena koja potvrđuje stvarnost vlastita iskustva: nije li to obrazac 17B, da ta ko kažem?  Ne, osob osobno no iskustvo nije nije obrazac obrazac.. Mog Moglo lo bi se činiti da upravo ovoga trenutka odgovara obrascu, ali neko liko trenutaka kasnije odgovarat će nekom drugom ob rascu - ili nijednome. U svakom slučaju, to podudaranje 201

nikada neće biti potpuno, jer iskustvo je bogatije od obrazaca. Štoviše, ono se mijenja. Iskustvo je jedinstveno kad ga fokusiranje otkrije. Kao što mi je netko jednom rekao, a odnosilo se na  prostori  pros toriju ju u kojoj smo radi ra dilili fokusiranje fokusi ranje i s luš lu š a n je: je : »Ono što se događa u toj prostoriji nikada se prije u po vijesti svijeta nije dogodilo«. Time je mislio reći da se nitko do tada nije susreo s vlastitim osobnim i jedinst venim iskustvom. Ali je ujedno želio istaknuti činjeni cu kako tijekom cijele povijesti, sve do sada, obični lju di to nisu radili. To je novi korak ljudskoga razvoja kad ljudi ne sa mo da stupaju u dodir sa svojim osjećajima nego, uz to, prolaze mnoštvo koraka razotkrivanja i mijenjanja osjećaja. Krećemo s onu stranu uobičajenih obrazaca.  Nar  N arav avno no,, uvijek uvi jek je bilo bi lo m o g u ć e ne prista pri statiti na u obi ob i čajene obrasce. Ali oni koji su odbacili tradicionalne obrasce nerijetko su se našli prepušteni vlastitoj sudbi ni, izgubljeni, bez ikakvih vrijednosti i mjerila. Fokusi ranje nadomješta te obrasce tako što stvara nove. Ako zdušno odbacujemo stare oblike i obrasce, što će ih zamijeniti? Novi oblici koji su podjednako čvrsti i bolni? Novi oblici mogu se pojaviti iz   nutrine  svake osobe, umjesto da budu nametnuti izvana. Svijet u ko  jem  je m u se to doga do gađa đa n e ć e biti bi ti svijet u koje ko jemu mu će ljud lj udii b i  ti prisiljeni prihvaćati grčevite i bolne oblike. Bit će to svijet u kojemu ćemo se oblicima koristiti na novi način. Ispitajmo malo potanje tu mogućnost. Mnogi se ljudi danas bore sa zbunjujućom činjeni com: stari obrasci koji bi trebali olakšati život - a to su nekoć nek oć i činili činili dana danass više više nisu nisu korisni. U dana da našn šnje jem mu vremenu ne možemo biti roditelji ako se ponašamo kao što su se ponašali naši roditelji, ali nije uspostav ljen nikakav drugi obrazac koji bismo mogli slijediti. Moramo ih smišljati u hodu - često shvaćajući kako je ono što smo upravo učinili pogrešno.

202

 Na  N a lik li k tome, tom e, m n o gim gi m se ž e n a m a uloga ulo ga k u ć a n i c e či ni praznom i nepodnošljivom, ali rijetko su kad pri  prem  premlje ljene ne za nešt ne što o drugo, drugo, čak i kad znaj znaju u što bi to mo mo glo biti. Obrazac žene se mijenja, ali ljudi se ne mogu složiti koji se od novih obrazaca mijenja, kao da u konačnici na neki način mora biti nametnut nekakav čvr sti oblik. A koje su prave uloge za sinove i kćeri? Možete li  postat  postatii sam samostal ostalna na osob osobaa a i da dalje lje brinut bri nutii o svojim rodi teljima? To je pitanje s kojim se svaka mlada osoba suočava. Ti su stari obrasci nekada bili korisni. Najveći dio ljudi (iako je uvijek postojalo nekoliko neobičnih izu zetaka) uklopio se u uloge i modele koji su im bile do dijeljeni i koji su im pružale unutarnji emocionalni ži vot. Samo je manji broj obrazovanih ljudi koji su raz mišljali stvarao uloge i obrasce. obrasce. AJi se danas ta ovisnost o onome što je uobičajeno te o ulogama promijenila. Veliki dio ljudi obrazovani su i pismeni. Stvaralaštvo i stvaralačke potrebe ljudi su se proširile, a rutina previše ograničava. Ljudi otkrivaju kako imaju osjećaje koji su mnogo složeniji nego što ih  prih  pr ihva vaće ćene ne uloge uloge zahti zahtije jeva vaju ju il i l i nude.  Na  N a koji ko ji n a č i n razv ra zvije ijenij nijii poje po jedi dinc ncii stvaraju bolje društveno ustrojstvo? To je velik i nerazriješen pro  blem. Mnogo toga toga znamo znamo o tome tome na koji način nač in dru štveni obrasci oblikuju pojedince, ali ako počnemo od  pojedinaca...  pojedinaca... javlja javlja se praznina. Ne znam znamo o na koji na čin pojedinačni razvoj ikada može dosegnuti razinu društvenog ustrojstva. Zbog toga je karakter društve nih i političkih jedinica postigao tako slab napredak. Fokusiranje je samo djelić odgovora. On ljudima omogućuje da otkriju vlastiti unutarnji izvor koji će ih usmjeravati. To može biti izvor i novih obrazaca, koje iznova stvara svaki pojedinac. 203

Umjesto nepokretnih ustrojstava nama je potreb no stvaranje ustrojstva. Njih ne bi trebalo uništiti, jer  bez  bez ustro ustrojs jstv tvaa ništa se ne može dogoditi. dogoditi. Bilo Bil o bi to traj traj no, očekivano i shvaćeno preustrojavanje. Društvene situacije mogle bi biti ustrojene tako da ih njihovi su dionici mogu preustrojavati. Umjesto da imamo samo predvidljive i očekivane osjećaje koje zahtijevaju naše uloge, naši su osjećaji ne rijetko nejasni. Nejasni su stoga jer su »jasni« osjećaji oni koji su već uokvireni obrascima. Moramo stvoriti nove izraze kojima bismo mogli izraziti te nejasne os  jećaje, kao kao i nove nove oblike oblike postu postupa paka ka koji bi osjeća osjećaje je i zni zn i  jeli  jel i na svje svjetl tlo o dana dana.. To je proc proces stva stvara ranj njaa oblika. obli ka. Do određenoga stupnja svi smo mi sve više obu hvaćeni procesom stvaranja oblika. Iz toga može nastupiti velika promjena. Ako sami sebe i jedan drugoga prihvatimo kao stvaratelje oblika, oblike više neć ne ć emo morati nametati nametati ni sebi sebi ni drugima. Još i danas većina ljudi pretpostavlja da ćemo se u konačn kon ačnic icii sugl suglas asiti iti oko novoga novoga sklopa sklopa oblika. obl ika. Preš Pr ešut utno no se prihvaća da ćemo, kao i prije, te nove oblike mora ti nametati sebi i drugima. Istina je da još uvelike traje to tradicionalno name tanje obrazaca. Primjerice, ljudi sada misle kako je no vi obrazac da ne budu ljubomorni ili posesivni. Ako njihov supružnik ili ljubavnik ima seksualni odnos s nekom drugom osobom, osjećaju da bi to trebali prih vatiti vati ti.. Al A l i ne prihva pri hvaćaj ćaju. u. Tad Tada se bore sa sa sobom kako bi sami sebi nametnuli novi obrazac. Slobodni je seks no vi oblik, pa iako su spremni zamijeniti stari oblik, no vi oblik koji im je nametnut isto im tako ne odgovara. Beskrajna se borba nastavlja, popraćena osjećajima krivnje i samookrivljavanja, jer im ni taj novi oblik ne odgovara. »Što to nije u redu sa mnom?« postavljaju  pitanja  pitanja.. »Ako »Ako ov ovaj oblik pris prista taje je svim svimaa drugim drugimaa koji su 204

smioni i mladi, zbog čega ne odgovara meni?« Samo je obrazac nov. To je uobičajen način suprotstavljanja ob licima, podjednako starima i novima.  Ne  N e k i p a rov ro v i koji ko jim m a je fokusiranje fokus iranje poznat poz natoo razvij raz vija a  ju jedins jed instve tvene ne i druk dr ukčč ije ij e n a č i n e pobo po boljljša šava vanj njaa vlas vl astit titih ih odnosa. Drugi kažu kako osjećaju novo poštovanje  prem  prema ljubomori ljubomori koju osjeća osjećaju ju u svom svomee tijelu. Jasn Jasno o je kako usvajanje općenitih obrazaca, starih ili novih, nije  pravi način nač in.. Naša tijela tijela nepr nepres estan tano o upija upijaju ju nova zna zna nja, dodatke svojoj već golemoj riznici mudrosti. Do st varnoga učenja može doći samo u razgovoru s vlasti tim tijelom. Osjetljiv pristup fokusiranja može dovesti do uistinu životnih obrazaca koji odgovaraju svakome od nas pojedinačno te ljudima koji su nam bliski. Bilo bi dobro da usvojimo stvaranje obrazaca. Osjećaji se doimaju kao unutarnje stvari, snažni i često nepromjenjivi. Kako bismo otkrili da osjećaj nije stvar, moramo se zagledati u njegovu pozadinu. Sa svim je drukčije kad cjelinu situacije sagledamo kao još ne do kraja jasan tjelesni dojam. Osjećaji su, nerijetko, u sukobu s razumom. Mnogi su osjećaji manje mudri od razuma, pa ipak, razum je sam po sebi tek rijetko kad dovoljan kako bi nas pro mijenio ili kako bismo se na njega mogli osloniti. Cjelovit osjetilni dojam obuhvaća mnogo više toga nego razum. On obuhvaća uzroke nečega, kao i ono što  je dovelo do toga toga osjeća osjećaja, ja, a i mnogo više od toga. toga. Taj cjeloviti osjećaj možete proživjeti, a on posjeduje svoje vlastito usmjerenje. To je vaš osjećaj cjeline stvari, uklju čujući ono što znate, što mislite i što ste naučili. On obuhvaća i ono što mislite da biste »morali učiniti«, kao ka o i  ono što još nije razriješeno. Misao i osjećaj, moranje i želja u tome dojmu više nisu razdvojeni. Jedna je osoba rekla: »Sve više i više želim taj unu tarnji osjećaj znanja koji katkad osjetim. Želio bih da ga neprestano osjećam.« 205

Ono što u početku djeluje nejasno i cjelovito mno go je temeljnije od misli, osjećaja i načina postupanja koji su već oblikovani o blikovani i utisnuti ut isnuti u postoj p ostojeće eće obra obrasc sce. e. Društvo stvaratelja obrazaca tek dolazi. Neće moći drukčije nego biti društvo u kojemu su ljudi osjetljiviji na društvene okrutnosti i ugnjetavanja nego što su to danas, u kojemu ljudi neće trpjeti takve stvari i bit će sposo sposobni bniji ji nešt ne što o poduzeti poduzeti kako bi ih promijeni pr omijenili. li.

206

DODATAK

a. Filozofska bilješka b. Sažetak istraživanja i  pomoćna literatura

c. Fokusiranje: Fokusiranje: kratki kratki oblik

a. Filozofska bilješka

Fokusiranje je dio šire filozofije (o čemu je Gendlin go vorio 1962. i 1973. godine). Tijekom fokusiranja čo vjek obrača pozornost na »osjetilni dojam«. Njega osjećate u tijelu, ali on ipak ima svoje značenje. Posje duje sva ona značenja s kojima čovjek već živi, jer sva ku situaciju proživljavamo zajedno sa svojim tijelom. Osjetilni dojam čine tijelo i  um  um prije nego što su se raz dvojili. Kakav je odnos između toga nerascijepljenoga tijela-uma i najuobičajenijeg logičkog razmišljanja? Time sam se pitanjem sustavno bavio u svojim filozofskim radovima. Fokusiranje nije poziv da prestanete razmišljati i da samo osjećate. Time bi naši osjećaji ostali isti. Foku siranje počinje s onim neobičnim i malo poznatim »osjetilnim dojmom«, a tada razmišljamo verbalno, lo gički ili uz pomoć slika - ali na takav način da se osje tilni dojam mijenja. Kad se pojavi i tjelesna promjena, osjećamo da se naša uobičajena vrsta razmišljanja zdru žila s tijelom-umom te uspjela u tome da tijelu-umu dopusti da naprave korak naprijed. Povjerenja ne moramo imati samo u tijelo-um, ni u misao, pa čak ni u jedan takav korak. Vjerujemo ni zu takvih koraka. Razmišljanje na uobičajen, isključiv način može bi ti objektivno, istinito i moćno. Ali kad stupimo u dodir 209

s onim što tijelo već zna i što već živi, to razmišljanje  po  postaj taje besk beskra rajn jno o moćnij moćn ije. e. Ovdje je iznesena nova metoda, ne samo u osob ne svrhe, nego i kao teorija i znanost. Logičko razmiš ljanje ostaje unutar »konceptualnih ladica«, kakve god one bile, od kojih je i krenulo. Ono posjeduje samo različita tumačenja koja se među sobom nadmeću,  pretpostavk  pretpostavkee i stajališ staj ališta ta - a čovjek čovje k mora ostati u njiho nji ho vu okviru. Ako je osjetilni dojam mjerilo, čovjek može iskušati sve vrste različitih pojmova, ali neće ostati za robljen ni u jednom sklopu mišljenja. To čine znanst venici (sada već rijetko) kad, nakon što su dugo vre mena živjeli s problemom, otkriju nešto novo. Umjesto da se koristimo samo pojmovima, čovjek se može vra titi ti ti svome svome nerascijepljenom osj etil et ilno nom m dojmu onoga na čemu radi. Možemo prihvatiti ono što nam svaki skup pojmo va ili pretpostavki pruža, a ipak ujedno ostati slobodni i krenuti izravno prema osjetilnome dojmu. Na taj na čin možemo otkriti nešto što ideje nikada ne bi mogle otkriti te možemo stvarati nove ideje. Riječ je o novome temeljnom modelu, novome načinu razumijevanja iskustva i prirode. Iskustvo i pri roda ne nalikuju drugim našim zamislima. Naše su ide  je takv takvee kakve kakve jesu i nimalo drukčije. drukči je. Istin Istinaa se ne krije krije isključivo u razmišljanju. Krije se u načinu na koji se različite misli odnose prema iskustvu te u pitanju do nose li te misli iz iskustva u žarišnu točku nešto novo ili ne. Iskustvo nikada ne možemo izjednačili s idejama. Ali isto tako nije točno da iskustvo ne možemo defini rati. Ono je  organiziranije t e ima mnogo više tananijih vidova nego bilo koja ideja. A ipak je, uvijek iznova, sposobno za to da ga dalje proživljavamo u novome stvaralaštvu značenja koje u obzir uzima sva prethod na značenja i mijenja ih. 210

 Način na koji ova ovaj odno odnoss izmeđ iz među u idej idejaa i iskust iskustva va mijenja logiku i konceptualno ustrojstvo prikazano je na drugome mjestu (vidi bilješke 5 i 10). Ova filozofija vodi novoj metodi ljudskoga razmiš ljanja.

211

b. Sažetak istraživanja i literatura

Kao dodatak već spomenutim istraživanjima , do  pust  pustite ite mi da spomenem spomenem kako teče teč e trenutni trenut ni rad na učenju fokusiranja i kakve su njegove posljedice na drugim područjima. (Brojevi se odnose na radove na vedene u odjeljku bibliografije.) Fokusiranje se proučava u odnosu pitanja koja su među me đuso sobn bno o vrlo udalj udaljen enaa kao kao što su duhovno duh ovnost st , po sao sao , razrješavanje problema - , stvaralačko pisanje  te snovi. Fokusiranje se ne primjenjuje samo na osobne  problem  probleme. Stvaralašt Stvar alaštvo, vo, izvorno izvornost st i dubina dubina na bilo ko  jemu polju zahtij ahtijev evaj aju u nešt ne što o nalik fokusira fokusiranju nju:: spo spo sobnost obraćanja pozornosti na ono što još nije izra ženo riječima. Može biti riječ o nečemu intelektual nom, praktičnom ili bilo čemu drugom. Istraživanja navedena u ovome poglavlju obavlja la su se sa sposobnim ili normalnim ljudima, ali su fo kusira kusiranje nje s prilič pri lično no vel v elik ikim im uspjehom uspjehom i isto isto takvim takv im po sljedicama učili ljudi označeni kao »shizofreni« te »ljudi granične osobnosti« . Za umno zaostale ljude razvijena je nova metoda, ne fokusiranje nego izgra dnja iskustva. U jednome istraživanju se pokazalo da je fokusira nje korisno i učiteljima i normalnoj djeci s poteškoća ma u učenju. Murray  piše: »Temeljna uputa jest da sebi kažu: ja ovo razumijem, pamtim ovo što učim. 6,7,22

8,28

17

18

24

2

15

16

14

21

19

212

Tada trebaju biti mirni i pričekati - otići do osjetljivog mjesta - dopustiti mu da se identificira - oblikovati pi tanje - presložiti dijelove koji vam pomažu da dobije te odgovor.« U istraživanju   o starijim ljudima, na njihove od govore na neka osobna pitanja bila je primijenjena mjera fokusiranja kojom se koristimo u psihoterapiji (EXP mjerilo). Ti odgovori su zabilježeni deset godina ranije, ranije, kao dio velikoga poduhvata. poduhvat a. Ljudima je tada tada bi bi  lo otprilike sedamdeset godina. Oni koji su prema na šim mjerilima imali visoke rezultate deset godina kas nije većinom su bili živi. To je bilo jedno od mnogih is traživanja koje je predviđalo dugovječnost. Tjelesni vid fokusiranja isto se tako istražuje u ple su i tjelesnim pokretima   te u iscjeljivanju . Moždani valovi (EEG) tijekom fokusiranja, kad dođe do »tjelesne promjene« pokazuju karakteristični obrazac . To znači da je stroj za biofeedback  kojim  kojim mo žemo učiti fokusiranje sasvim moguć.  Naveo sam ne neko koli liko ko istr is traž aživ ivan anja ja s kojima sam upoznat. Svima je njima potrebno ponavljanje. Jedno istraživanje nikada ne predstavlja dokaz. Veliki do no vih istraživanja obavlja se ovdje te u drugim zemljama. Želio bih čuti o novim istraživanjima ili ponavljanjima te o svim mogućim primjenama fokusiranja. 18

1

20

4

LITERATURA

1. ALPERSON, E. D. Carrying experiencing forward th  Psychotherapy: apy: Theory, rough authenti authentic c body movem movement. ent. Psychother

 Res  Researc earch h, and Pra Practice, tice, 1974, 11, 11, (3), 211-214. 2. BONIME, F. Creative writing course. New School for Social Research, New York, N. Y. 3.   CAMPBELL, P., i McMAHON, E.  Cosmic Congruence.  U tisku.

213

Fokusiranje:

ukratko

1. Rašč Ra ščiš iš ćava ća vanj nje e pros prosto tora ra

Kako Kako se osjeć os jećat ate? e? Što vam va m smeta smeta da se dobro os os  je  j e ć a t e ?  Nem  Nemojt ojtee odgovoriti; odgovoriti; dopus dopustite tite da odgovori ono što se pojavi u vašemu tijelu.  Ne  N e p r e p u š taj ta j t e se n i k a k v i m osje os jeća ćajijima ma.. Prihvatite svaki problem koji se pojavi. Odložite ih sve na neko vrijeme pokraj sebe. Osim Osi m sveg svegaa toga, osje o sjećat ćatee li se dobro?

2. Osjetilni dojam

Odaberite jedan problem na koji ćete se fokusirati.  Ne  N e u p u š taj ta j t e se u prob pr oble lem m . Što osje os jeća ćate te u svome svom e tijelu kad se prisjetite cjeline toga problema? Osjetite sve to, taj osjećaj cijeloga problema, ne određenu nelagodu ili nejasan tjelesni osjet.

3. Pronađite ključnu riječ

Kakva je kvaliteta toga osjetilnog dojma? Koja riječ, rečenica ili slika izranjaju iz toga osje tilnog dojma? Koja bi mu riječ najbolje odgovarala? 214

4. Usklađivanje

Krećite se od riječi (ili slike) i osjetilnoga dojma. Odgovara li riječ osjetilnome dojmu? Ako odgovaraju jedrio drugome, nekoliko puta osjetite taj dojam usklađenosti. Ako se osjetilni dojam promijeni, slijedite ga ob raćajući pozornost na njega.

Kad postignete savršeno slaganje, kad riječi (slike) to čno odgovaraju vašemu osjećaju, osjećajte to slaganje otprilike jednu minutu.

5.  Postavljanje  pitanja »Što je to u pogledu cjeline ovoga problema, što u meni izaziva osjećaj...?« Ako se nađete u bezizlaznoj situaciji, postavite ova pitanja: Što je najgore najgore u ovome osjećaju? Što je je zapravo tako tako loše u svemu svemu tome? tome? Što je ovome osjećaju potrebno? Što bi se trebalo dogoditi?  Nemo  Nemojte jte sâmi sâmi odgov odgova arati, rati, nego nego pričeka pričekajte jte da se osjetil osjetilni ni dojampokrene i dade vamodgovor. Kako bi izgledao taj dojam da je sve u redu?  Dopus  Dopustite tite tijelu tijelu da odgov odgovori: ori: Što mi onemogućuje da se dobro osjećam?

6.   Prihvaćanje Prihvatite ono što se pojavi. Budite zadovoljni što se pojavilo. 215

Ovo je samo jedan korak u razrješavanju proble ma, a ne i posljednji. Sada kad znate gdje se nalazi problem možete ga ostaviti i kasnije mu se vratiti. Zaštitite ga od kritičkih glasova koji vas prekidaju. Želi li vaše tijelo još jedan krug fokusiranja ili je ovo mjesto na kojemu ste se našli dobro za prekid?

216

O AUTORU

Dr. sc. Eugene T. Gendlin, profesor je psi hologije na čikaškom sveučilištu. Mnogo je godina bio urednik uredni k časopisa Psychotherapy: Theory, Research, and Practice (Psihoterapija: teorija, teorija, istr is traži aživan vanje je i praksa). praksa). 1970. 1970. godine godine zbog svojih istraživanja na području ekspe  Psychotherapy Divisi Divisi rimentalne psihologije, psihologije, Psychotherapy on of the American American Psychological Psychological Association Association (Psihoterapijski odsjek Američkog psiholo škog udruženja) prvome mu je dodijelio nagradu kao »Iznimnom profesionalnom  psihologu  psihologu godine god ine«. «.

217