biblioteka ratna vremena knjiga 4. Erich von Manstein IZGUBLJENE POBJEDE STIH Zagreb, 2007. 7xi nakladnika Marijan Bor iæ Urednik Ante Kosteliæ Prijevod Alemka Mirkoviæ Prijelom i grafièka priprema Marijan Bor iæ ml. Tisak Naklada Stih CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 665211 IZGUBLJENE POBJEDE Erich von Manstein ¦ STIH Zagreb, 2007. DEM ANDENKEN UNSERES GEFALLENEN SOHNES GERO V. MANSTEIN UND ALLER FÜR DEUTSCHLAND GEFALLENEN KAMARADEN1 1 U spomen na na ega paloga sina Gera v. Mainsteina i sve suborce poginule za Njem aèku >L & aí S s .in - ¦= Sul Sadr aj UVOD Martin Blumenson 11 PREDGOVOR satnik B.H. Lidell Hart 15 AUTOROV PREDGOVOR 19 Prvi dio - Kampanja u Poljskoj 1. PRIJE OLUJE 23 2. STRATEGIJSKI POLO AJ 35 3. OPERACIJE ARMIJSKE SKUPINE JUG 48 Drugi dio - Kampanja na zapadu UVODNA NAPOMENA 67 4. SUMRAK O.K.H.2 72 5. SPOR OKO OPERATIVNOG PLANA 95 6. ZAPOVJEDNI GENERAL 38. KORPUSA KOPNENE 127 VOJSKE 7. IZMEÐU DVIJE KAMPANJE 149 Treæi dio - Rat na istoku 8. TENKOVSKI PRODOR 175 9. KRIMSKA KAMPANJA 20510. LENJINGRAD - VITEBSK 260 11. HITLER KAO VRHOVNI ZAPOVJEDNIK 273 12. STALJINGRADSKA TRAGEDIJA 288 13. ZIMSKA KAMPANJA 1942.-43. U JU NOJ RUSIJI 366 14. OPERACIJA "CITADELA" 441 15. ODLUÈUJUÆE BITKE 1943.- 44. 448 DODATAK I 548 DODATAK II 552 DODATAK IH 558 DODATAK IV 560 VOJNA KARIJERA 562 RJEÈNIK VOJNIH IZRAZA 565 2 O.K.H. - Das Oberkommando der Heeres, Vrhovno zapovjedni tvo njemaèke kopnene vojs ke u Drugome svjetskom ratu Ilustracije Zemljovidi 1. Raspored njemaèkih i poljskih snaga i provedba njemaèke ofenzive. 2. Operacije Armijske skupine Jug tijekom kampanje u Poljskoj. 3. O.K.H.- ov operativni plan njemaèke ofenzive na zapadu. 4. Njemaèke operacije na zapadu - prijedlozi Armijske skupine A. 5. Napredovanje 38. korpusa od Somme do Loire.
6. Prodor 56. tenkovskog korpusa u Rusiju. 7. Situacija Armijske skupine Sjever na dan 26. lipnja 1941. nakon stoje 56. ten kovski korpus zauzeo Dvinsk. 8. Opkoljavanje 56. tenkovskog korpusa kod Zoltsija (15.-18. srpnja 1941. godine ). 9. Prodor 56. tenkovskog korpusa u krilo 38. sovjetske armije, 19. kolovoza 1941 . godine. 10. Bitka na Azovskom moru i proboj na prevlaci Perekop. 11. Proboj kod Ishuna i osvajanje Krima (jesen 1941.). 12. Ponovno osvajanje poluotoka Kerch (svibanj 1942.). 13. Osvajanje Sevastopolja (lipanj - srpanj 1942.). 14. Bitka na jezeru Ladoga (rujan 1942.). 15. Situacija na njemaèkome ju nome krilu krajem studenoga 1942. godine: poku aji debl okade este armije. 16. Zimska kampanja 1942.- 43.: nastojanja Armijske skupine Don da odr i pozadinu Armijske skupine A. 17. Zimska kampanja 1942.-43.: bitke Armijske skupine Don za odr anje Komunikacijs ke zone. 18. Zimska kampanja 1942.- 43.: njemaèki protuudar, bitka izmeðu Donjeca i Dnjepra. 19. Zimska kampanja 1942.- 43.: njemaèki protuudar, bitka kod Harkova. 20. Operacija "Citadela" (srpanj 1943.). 21. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila od 17. srpnja do 30. rujna 1943. g odine. 22. Bitka za koljeno Dnjepra. 23. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila do sredine veljaèe 1944. godine. 24. Razvoj dogaðaja na ju nome krilu istoènoga boji ta krajem o ujka 1944. OBJA NJENJE SIMBOLA NA ZEMLJOVIDIMA XXXXX XXXX XXX Armijska skupina* Armija Korpus * stijeg pokazuje da se radi o polo aju zapovjedni tva XX Divizija Brigada (ili borbeni tim pukovnije) - XXXXX Granice armijske skupine XXXX Granice armije TAKTIÈKI SIMBOLI OD RAZINE DIVIZIJE NANI E, UKLJUÈUJUÆI I GRANE ORU ANIH SNAGA Pje a tvo Konjani tvo CD Oklopni tvo Brdska Zrakoplovna ESI Zrakoplovna postrojba Neprijateljske formacije Uvod Martin Blumenson Sve je u ratu jednostavno, rekao je Clausewitz; ali, dodao je, ono najjednostavn ije nevjerojatno je te ko. Uzmimo, primjerice, temeljni odnos izmeðu politike i rata. Clausewitz ga je defini rao savr eno jasnom, èak pojednostavljenom izrekom, svojim veæ klasiènim naèelom daje "rat nastavak politike drugim sredstvima". Drugim rijeèima, politièki ciljevi odreðuju rat ne napore. Drugim rijeèima, vojska je sredstvo za postizanje politièkih ciljeva. Pol
itièki voðe ih postavljaju, vojnici ih ostvaruju. Nema nièega jasnijeg i oèitijeg. Temeljna definicija rata glasi: rat je organizirano nasilje usmjereno na stjecanje politièkih probitaka. Inaèe bi sukobi i ubijanje bil i besmisleni i nemoralni. Clausewitz je to vrlo jasno izrazio u svojoj velièanstvenoj studiji 0 naravi rata. No Clausewitz se mogao baviti tek opæim zapa anjima 1 ponekim pojedinaènih primjerima. Drugu stranu medalje - politiku s kojom je rat izravno povezan - nije mogao sustavno prouèiti: nedostajala mu je dopunska rasprav a, ona o naravi meðunarodne politike. Ako prvenstvo politièkoga nad vojnim i jest neupitno, praktièna primjena toga odnosa u stvarnome svijetu donosi nevjerojatno slo ene probleme. Politièke elje i vojne met ode za njihovo ostvarivanje, politièki motivi i vojno djelovanje koje ih podupire, rijetko su u danom trenutku jasno razgranièeni i uravnote eni. Njih je sve prije ne go li lako sinkronizirati. tovi e, gdje je toèno ona fina i ponekad nevidljiva granic a izmeðu politièke i vojne sfere? Pouèan je sluèaj Adolfa Hitlera. Zanemarimo li kobne pogre ke koje su ga najposlije un i tile, Hitler je bio politièki genij toga doba. I kad je slijedio obrasce i kad je improvizirao, postizao je zapanjujuæe politièke pobjede. Bez posezanja za silom pono vo je militarizirao Rajnsku oblast, anektirao Austriju i pokorio Èehoslovaèku. Time je pro irio njemaèki teritor ij i moæ. Èak i kada je, u Poljskoj, svoje politièke te nje zadovoljio vojnim sredstvima , pokazao je blisku povezanost politike i rata. Na njegovu nesreæu, napad na Poljsku ubrzao je Drugi svjetski rat. Od toga trenutk a njegovo voðenje rata postaje sve vi e vojno, a sve manje politièko. Na samome kraju, borbe koje je poticao pretvorile su se u besmisleno uni tavanje i postale svrha s amima sebi, to se te ko mo e smatrati primjerenim politièkim ciljem. Erich von Manstein, namjerno ili nesvjesno, rasvjetljava Hitlerov postupni gubit ak politièke perspektive i neprestano pogor anje njemaèkih ratnih napora. Dok je Hitle r na sebe preuzimao sve vi e vojnih funkcija i bavio se dono enjem vojnih odluka, po litièku ulogu nije ispunjavao nitko. Krvoproliæe i rtve tako su izgubili svaki smisao . I Upravo to je feldmar al von Manstein elio reæi naslovom svoje j knjige Izgubljene pobjede. Do ljeta 1940. godine, nakon to je porazila Francusku, Hitlerova je Njemaèka bila gospodarica zapadne Europe. Sto dalje? zabri nuto se pita von Manstein. Kako nije imao dugoroènih planova, Hitler s Britanijom nije mogao niti sklopiti primirje, niti je osvojiti. Do ljeta sljedeæe godine, nakon to su pregazili Dansku i Norve ku, Njemaèka i Hitler zn ali su samo za pobjede. Jedino je Britanija pru ala otpor, no to je u tom trenutku bilo neva no. to dalje? Njemaèka moæ bila je na vrhuncu kada je Hitler, opijen uspjehom, u srpnju 1941. kriv o procijenio i svoje resurse i neizmjernu velièinu zadaæe i udario na Sovjetski Save z. Nesposoban odluèiti na koje bi se gospodarske i politièke ciljeve usredotoèio, razv odnio je i rascjepkao svoje napore. Na kraju je izgubio sve - i on i Njemaèka. Svi promi ljeni, upuæeni i razboriti njemaèki vojnici poput Man-steina suoèili su se s t ragiènom dvojbom: nastojali su odano slu iti svojoj zemlji, no nisu se slagali s Hit lerovim ciljevima i metodama. Slijedeæi tradiciju slijepe poslu nosti, veæina je - pon ovo poput Man-steina - gledala iskljuèivo na vojne zadaæe, zdvajajuæi pritom nad sve v eæim nedostatkom smjernica s politièkoga vrha. Dostojanstvenim, èak plemenitim prikazom rata iz njemaèke perspektive, Manstein je n apisao osobnu pripovijest o svojoj ulozi u zbivanjima, obja njavajuæi - na naèin razumljiv i neupuæenima - bitke u Poljskoj, Francuskoj i Rusiji. Buduæi da profesionalni èasnici moraju shvaæati i njima zabranjenu politièku di menziju, Manstein je ponudio panoramski pregled strategijskih prilika koje su se ukazale i bile propu tene. Sjajno secirajuæi Hitlerovu politiku i metode zapovijedanja, Manstein vrlo otvoren o i podrobno opisuje rastuæe nezadovoljstvo èasnièkoga kora Hitlerovim voðenjem, ukljuèujuæ i svoje osobne sukobe, oèi u oèi s Fuhrerom: "Ja sam d entlmen", o tro je rekao Hitleru . Na kraju, Manstein pripovijeda i o tome kako se ne to to je za njega djelovalo ka o uzbudljiva prièa o sjajnoj buduænosti pretvorilo u ru evinu.
Buduæi da ga je Hitler u o ujku 1944. godine razrije io du nosti, Manstein je ostatak ra ta prosjedio kod kuæe, promatrajuæi - nesumnjivo s oèajanjem - nepotreban produ etak veæ o dluèenog sukoba. Protiv njega je kasnije podignuta optu nica i sudilo mu se, u Brita niji, zbog ratnih zloèina u Rusiji. Progla en je krivim i osuðen na osamnaest godina z atvora. Iz zatvora je pu ten poslije èetiri. Iako je slu io zlom i okrutnom re imu, njegovi motivi bili su domoljubni; on se bori o za svoju zemlju. Odr ao je najvi e standarde u osobnom i profesionalnom pona anju, p ridr avao se vojnièkog kodeksa i meðu kolegama postao najpo tovaniji i najcjenjeniji èasni k. Ovom je knjigom, ka e, namjeravao prikazati "kako su kljuène osobe razmi ljale i reagi rale na dogaðaje". To mu je, a i mnogo vi e od toga, po lo za rukom. Njegova knjiga na jbolje je memoarsko djelo s njemaèke strane, prijeko potrebna za razumijevanje uvj eta i okolnosti Hitlerova rata. Prosinac 1981. Predgovor satnik B.H. Lideil Hart Svi njemaèki generali koje sam ispitivao 1945. godine bili su suglasni u ocjeni da se feldmar al von Manstein pokazao najsposobnijim zapovjednikom njihove kopnene v ojske i da je bio èovjek kojega su najvi e eljeli za vrhovnog zapovjednika. Oèito je po sjedovao vrhunski osjeæaj za moguænosti operativnog djelovanja i znanje potrebno za provedbu operacija, a potencijal mehaniziranih snaga shvaæao je bolje od bilo koje g zapovjednika koji nije pro ao obuku u oklopni tvu. Jednom rijeèju, bio je vojni geni j. U ranoj fazi rata, dok je djelovao kao sto erni èasnik, »iza scene« je bio veoma utjecaj an. Kasnije je postao izniman zapovjednik i odigrao kljuènu ulogu u divovskoj borb i na ruskoj boji nici od 1941. do 1944. godine. Mansteinovi detaljni opisi kampanj a, zajedljivi komentari i vrlo znaèajna otkriæa - sve to ovu knjigu èini jednim od naj va nijih i najpouènijih priloga povijesti Drugog svjetskog rata. Neobièno obilje je karijere Ericha von Mansteina je to to je -barem izvan Njemaèke - na jpoznatiji u svezi s operacijama koje su se odigrale dok je bio razmjerno nisko rangirani general i u kojima nije sudjelovao. Njegova se prvotna slava temelji n a njegovu utjecaju pri oblikovanju - ili, bolje reèeno, drugaèijoj podjeli uloga - p lana njemaèke ofenzive iz 1940. godine koja je probila zapadnu boji nicu i dovela do pada Francuske, sa svim dalekose nim posljedicama. Taj, novi plan, koji je predviða o odluèan proboj kroz bre uljkaste i umovite Ardene - linijom kojom se to najmanje oèek ivalo - postao je poznat kao "Man-steinov plan". To je priznanje za ono to je uèini o kako bi ga pobolj ao i izborio se za njegovo prihvaæanje i odustajanje od staroga plana - za puno izravniji napad kroz Belgiju - koji bi, po svemu sudeæi, zavr io odb ijanjem napada. U to vrijeme Meinstein je bio naèelnik sto era Armijske skupine generala Rundstedta. Kada je svojim argumentima za izmjenu plana poèeo ivcirati svoje nadreðene, èasno su ga maknuli s puta promaknuv i ga u zapovjednika pr ièuvnog pje aèkog korpusa netom prije nego to je novi plan, pod Hitlerovim pritiskom koji je odluku donio saslu av i Mansteinove argumente - ipak prihvaæen. Ova knjiga otk riva mno tvo svje ih podataka o tijeku tog operativnog sukoba i evoluciji plana koji je doveo do pobjede. U presudnoj, poèetnoj fazi ofenzive koja je "odrezala" saveznièko lijevo krilo i uhv atila ga u zamku na obali Kanala, Mansteinov je korpus odigrao samo prateæu ulogu. Ali u drugoj i konaènoj fazi, njegova je uloga bila znaèajnija. Pod Mansteinovim di namiènim vodstvom, u prodoru na jug preko Somme i Seine do Loire njegovo je pje a tvo napredovalo, i to pje ice, toliko brzo daje preteklo mehanizirani korpus. Nakon pada Francuske Hitler se nadao kako æe Britanija sklopiti mir, ali se razoèara o i poèeo se - sa zaka njenjem i nevoljko - pripremati za invaziju preko Kanala. Man stein je dobio zadaæu da povede prvo iskrcavanje, sa svojim korpusom koji je za te potrebe premje ten u podruèje Boulogne-Calais. Njegova knjiga sadr i zapanjujuæe koment are o tom problemu, o strategijskim alternativama i o tome kako se Hitler okrenu o obraèunu s Rusijom. Za potrebe napada na Rusiju 1941. godine Mansteinu su ispunili ivotnu elju - dali su mu zapovjedni tvo nad tenovskim korpusom. S tim je, 56. tenkovskim korpusom, iz veo jedan od najbr ih i najdubljih prodora u poèetnoj fazi invazije: od istoène Pruske do Dvine, vi e od 320 kilometara, u èetiri dana. Kada su ga promaknuli u zapovjedni
ka Jedanaeste armije, na jugu, provalio je na poluotok Krim probijajuæi utvrde na koljenu Perekop. U ljeto 1942. godine dokazao je svoju vje tinu u jo jednoj tehnici ratovanja - opsadi - osvojiv i kljuèno sredi te Krima, glasovitu utvrdu Sevastopolj, glavnu bazu ruske ratne mornarice na Crnome moru. Nakon toga ponovo su ga poslali na sjever, kako bi zapovijedao planiranim napado m na Lenjingrad, da bi ga urno opozvali i poslali da provede deblokadu von Paulus ove este armije koja je, nakon neuspjeha glavne njemaèke ofenzive 1942. godine, te zime "zaglavila" u Staljin-gradu. Poku aj deblokade je propao po to se Hitler, zabra njujuæi bilo kakvo povlaèenje, odbio suglasiti s onim na èemu je Manstein inzistirao da se Paulus probije na zapad i spoji sa snagama koje su mu pritekle u 16 pomoæ. Dugo poglavlje "Staljingradska tragedija" puno je zapanjujuæih otkriæa i vrlo p ouèno, posebice nakon dubinske analize u prethodnom poglavlju "Hitler kao vrhovni zapovjednik". Nakon von Paulusove predaje, pod pritiskom ruskih armija u napredovanju, na ju noj je njemaèkoj boji nici do lo do sveopæeg sloma, no Manstein je spasio situaciju briljan tnim protuudarom s krila kojim je ponovo zauzeo Harkov i izazvao zbrku u ruskim redovima. Taj protuudar bio je najbriljantniji operativni potez Mansteinove vojn e karijere i jedna od najveæih majstorija u vojnoj povijesti. Zbog njegove instruk tivne vrijednosti, Mansteinov podroban opis reèene operacije vjerojatno æe se prouèava ti sve dok postoje vojni studiji. Potom je, u posljednjoj velikoj njemaèkoj ofenzivi u ratu na istoku - "Operaciji C itadela", pokrenutoj u srpnju 1943. godine na izbojak3 kod Kurska - Mansteinova Armijska skupina Jug formirala desni krak obuhvata. U tome je bila poprilièno uspj e na, no uèinak je poni ten neuspjehom na njegovu lijevom kraku, podruèju odgovornosti A rmijske skupine Centar. tovi e, u tom kljuènom trenutku angloamerièko iskrcavanje na Si ciliju navelo je Hitlera da nekoliko divizija usmjeri na talijansko boji te. Zaust aviv i njemaèku ofenzivu, Rusi su pokrenuli vlastitu - veæih razmjera, na veæoj du ini boji nice i sa sve veæom silinom. Otada pa nadalje, Nijemci su bili prisiljeni na strategijsku defenzivu. Kad su d ogaðaji promijenili tijek, Meinstein je u nekoliko navrata bio pozvan suoèiti se s o nim to se oduvijek smatralo najte om zapovjednom zadaæom - voðenjem borbi u povlaèenju, u srazu s puno nadmoænijim neprijateljem. U te kim okolnostima pokazao je veliku vje tinu odbijajuæi uzastopne ruske prodore i u sporavajuæi napredovanje ruskih armija prema zapadu. U provedbi njegova koncepta s trategijske defenzive poseban naglasak stavljen je na ofenzivne akcije, pa je ne prestano tra io prigodu za brz i uèinkovit protuudar i èesto iskori tavao moguænosti koje bi se ukazale. No kada je preporuèio i dodatni korak - strategijsko povlaèenje - kako bi uèinak povratnog djelovanja iskoristio do kraja, u protuofenzivi protiv neprijatelja koji je u napredovanju pretjerano razvukao snage, Hitler se oglu io n a njegove argumente. 3 Izbojak - izboèena obrambena crta, izboèina utvrde Hitlerova nespremnost da odobri bilo kakvo povlaèenje - èime je propu teno nekoliko uz astopnih prigoda za stabilizaciju boji nice -i Mansteinov smisao za strategiju dov odili su do neprekidnih sukoba. Za razliku od mnogih svojih kolega, Manstein se dr ao stare pruske tradicije iskrenosti pa je svoje sna no protivljenje Hitleru izra a vao i u èetiri oka i na sastancima, i to na naèin koji bi zaprepastio sve nazoène. Èinje nica da ga je Hitler toliko dugo trpio predstavlja fantastièan dokaz njegova dubok og po tovanja prema Mansteinovim sposobnostima i iznimku u njegovu pona anju prema v eæini generala i Glavnome sto eru kao cjelini. No kumulativni je uèinak na kraju bio n epodno ljiv za Hit-lera - tim vi e stoje razvoj dogaðaja potvrðivao da su Mansteinova up ozorenja bila na mjestu. U o ujku 1944. godine Hitler je konaèno izgubio strpljenje i rije io se Mansteina, premda s daleko vi e pristojnosti negoli je inaèe pokazivao uv odeæi promjene u zapovjednom kadru. Time je zavr ila karijera najdojmljivijeg saveznièkog protivnika -èovjeka koji je suvr emene zamisli o mobilnosti kombinirao s klasiènim smislom za manevar, tehnièkim znan jima i velikim pokretaèkim duhom. Sijeèanj 1958. Autorov predgovor Ova je knjiga osobna pripovijest jednoga vojnika u kojoj sam se namjerno uzdr ao o
d rasprava o politièkim pitanjima ili o onome to nije izravno utjecalo na dogaðaje na boji nici.U istom kontekstu mo da je vrijedno prisjetiti se izjave satnika B.H. Lid ella Harta: "Njemaèki su generali u ovome ratu bili najbolji finalni proizvod svoje profesije u svijetu. Da su njihove spoznaje bile ire, a razumijevanje stvari dublje, bili b i jo bolji. No da su postali filozofi, prestali bi biti vojnici." Trudio sam se koliko sam mogao da stvari ne promatram u svjetlosti naknadnih spo znaja, nego da iznesem svoja iskustva, zamisli i odluke kakve su bile u vrijeme kada sam do njih dolazio. Drugim rijeèima, ne pi em kao povjesnièar, nego kao onaj koj i je u prièi koju elim isprièati djelatno sudjelovao. I premda sam o svemu to se dogod ilo, o ljudima koji su u to bili ukljuèeni i o odlukama koje su donosili, poku ao is prièati objektivnu prièu, moje je mi ljenje - kao mi ljenje sudionika - nu no subjektivno. Unatoè tomu, nadam se da æe prièa koju sam isprièao ipak biti korisna povjesnièarima, po t èak ni oni ne mogu spoznati istinu iskljuèivo iz slu benih arhiva i dokumenata. Znati kako su kljuène osobe razmi ljale i djelovale na dogaðaje od presudne je va nosti, a od govor na to pitanje, osobito cjelovit odgovor, rijetko se pronalazi u dokumentim a ili ratnim dnevnicima. Opisujuæi kako je nastao plan njemaèke ofenzive iz 1940. godine, prekr io sam pravilo general pukovnika von Seeckta po kojemu èasnici Glavnoga sto era trebaju ostati bezi meni. Sad kad je ta tema - bez ikakva utjecaja s moje strane - toliko dugo izlo en a javnoj raspravi, osjeæam da si takvo to smijem dopustiti. Prièu o reèenome planu satn iku Lidell Hartu (ja ga tada nisam imao zadovoljstvo upoznati) zapravo su isprièal i moj biv i glavni zapovjednik, feldmar al von Rundstedt, i na operativni zapovjednik , general Blumentritt. KNJI NICA ZELINA Opis vojne problematike i dogaðaja povremeno sam nadopunjavao stvarima osobne nara vi, vjerujuæi kako èak i u ratu mora biti mjesta za ono ljudsko. Razlog za nedostata k takvih osobnih razmi ljanja u kasnijim poglavljima knjige le i u èinjenici da su u t om razdoblju brige i teret odgovornosti zasjenili sve ostalo. Moje sudioni tvo u Drugom svjetskom ratu navelo me da se dogaðajima bavim uglavnom s a stajali ta vi e razine voðenja. Ipak se nadam da sam uèinio dosljedno razvidnim da su odluèujuæi èimbenici bili samopo rtvovnost, srèanost i posveæenost njemaèkog vojnika, a ust posobnosti zapovjednika na svim razinama i njihova spremnost da preuzmu odgovorn ost. To su kvalitete kojima mo emo zahvaliti na e pobjede. Upravo su nam one omoguæile suoèavanje sa silnom nadmoæi na ih protivnika. Ovom knjigom istodobno elim izraziti zahvalnost svom zapovjedniku na poèetku rata, feldmar alu von Rundstedtu, za povjerenje koje mi je uvijek ukazivao, zapovjednici ma i vojnicima svih rangova koji su slu ili pod mojim zapovjedni tvom te ljudima koj i su slu ili u mojim zapovjedni tvima, posebice naèelnicima sto era i sto ernim èasnicima, oji su me neprestano podupirali i savjetovali. Napokon, moram zahvaliti i onima koji su mi pomogli u pripremi ovih memoara: mom biv em naèelniku sto era, generalu Busseu, i na im sto ernim èasnicima von Blumroderu, Eis annu i Annusu, gospodinu Gerhardu Guntheru koji me je ohrabrio da svoje memoare stavim na papir, gospodinu Fredu Hilderbrandtu koji mije pru io dragocjenu pomoæ u n jihovu oblikovanju i diplomiranom in enjeru Materneu koji je pokazao veliko razumi jevanje radeæi na skicama vojnih zemljovida. von Manstein Prvi dio KAMPANJA U POLJSKOJ 1 Prije oluje Polo aj s kojega sam pratio razvoj politièkih dogaðaja nakon austrijskog anschlussa bi o je daleko od sredi ta vojnih poslova. Poèetkom veljaèe 1938. godine, nakon to sam napredovao do drugog najvi eg polo aja u Sto e u njemaèke kopnene vojske - mjesta Oberquartiermeistera I, odnosno zamjenika naèelni ka sto era - moja karijera èasnika u Glavnom sto eru naglo je prekinuta. Kada je, opak om partijskom spletkom, general zborabaron von Fritsch uklonjen s polo aja naèelnika Sto era kopnene vojske, iz Vrhovnog su zapovjedni tva kopnene vojske (O.K.H.) zajed no s njim povuèeni i mnogi njegovi najbli i suradnici, meðu kojima sam bio i ja. Od ta da su me, kao zapovjednika 18. divizije, dakako, prestali izvje æivati o onome to je spadalo u nadle nost Vrhovnog zapovjedni tva.
Tako sam se od poèetka travnja 1938. godine u potpunosti mogao posvetiti poslu div izijskog zapovjednika. Zadaæa je bila iznimno zahvalna - tih godina i vi e no inaèe ali i zahtijevala svaki gram energije, po to je razvitak kopnene vojske bio daleko od svr etka. Neprekidno ustrojavanje novih postrojba nametalo je stalnu reorganiz aciju postojeæih to je, uz brzinu u naoru avanju te, posebice, popratni rast èasnièkog i doèasnièkog kora, znaèilo da se od zapovjednika na svim razinama oèekivalo iznimno mnogo , ako smo eljeli postiæi na cilj: stvoriti uistinu stabilne i vrhunski uvje bane trupe koje æe jamèiti sigurnost Reicha. Uspjeh u tom poslu bio je jo veæi u itak, posebice u m om sluèaju, jer sam - poslije nekoliko godina u Berlinu - ponovo imao zadovoljstvo biti u izravnu dodiru s borbenim postrojbama. Stoga se s neizmjernom zahvalno æu sj eæam tih posljednjih godinu i pol mira, posebice Slezijaca koji su èinili veæinu sasta va 18. divizije. Sleska je od pamtivijeka raðala dobre vojnike pa su vojno obrazov anje i obuka novih postrojba bili zahvalna zadaæa. Toèno je da me je kratko meðurazdoblje "Cvjetnoga rata" - okupacije Sudeta - zateklo na mjestu naèelnika sto era armije kojom je zapovijedao generala zbora Ritter von L eeb. Tako sam i doznao za sukob u svezi èe kog pitanja koji je izbio izmeðu Hitlera i naèelnika Sto era kopnene vojske, generala Beèka, a koji je, na moje golemo aljenje, za vr io ostavkom naèelnika Sto era kojeg sam toliko po tovao. Ta je ostavka, pak, prekinul a nit koja me je povezivala s O.K.H. Tako sam za operaciju "Zapovijed bijelo", prvi ofenzivni raspored snaga koji je trebalo pripremiti po Hitlerovoj zapovijedi, doznao tek u ljeto 1939. godine. Do proljeæa 1939. godine toga nije bilo. Naprotiv, sve vojne pripreme na na oj istoènoj granici bile su obrambene. U gore spomenutoj zapovijedi sam, u svojstvu naèelnika sto era, bio dodijeljen Armij skoj skupini Jug èiji je vrhovni zapovjednik trebao biti tada veæ umirovljeni genera l zbora von Rundstedt. Planirano je da se Armijska skupina Jug rasporedi u Slesk u, istoènu Moravsku i dijelom u Slovaèku, prema detaljnom rasporedu kojega smo tek t rebali razraditi. Kako zapovjedni tva armijskih skupina nisu postojala u mirnodopskim uvjetima i for mirala su se samo u sluèaju opæe mobilizacije, novom se operativnom zapovijedi bavil a tek mala radna skupina formirana u tu svrhu. Skupina se sastala 12. kolovoza 1 939. godine u leskom podruèju za obuku Neuhammer. Trebala je raditi pod vodstvom pu kovnika Blu-mentritta, sto ernog èasnika predodreðenoga za efa operacija reèene armijske skupine (Ia), nakon mobilizacije. Ja sam to smatrao sretnim izborom po to sam s ti m iznimno sposobnim èovjekom bio u vrlo bliskim i povjerljivim odnosima. Uspostavi li smo ih tijekom zajednièke slu be u von Leebovom zapovjedni tvu tijekom sudetske kri ze i ja sam smatrao iznimno vrijednim imati kolegu na kojega se mo e osloniti u tak vim vremenima. Kao to to najèe æe biva, stvari koje nas privlaèe drugoj osobi prilièno su rivijalne. Ono to me je kod Blumentritta uvijek odu evljavalo bila je njegova fanat ièna sklonost telefonu. Brzina kojom je radio u svakom je sluèaju bila nevjerojatna, ali kad bi u rukama imao slu alicu mogao se nositi s cijelom lavinom upita, uvije k s istim nepokolebljivim dobrim raspolo enjem. Sredinom kolovoza u Neuhammer je stigao buduæi zapovjednik Armijske skupine Jug, g eneral zbora von Rundstedt. Svi smo ga poznavali. Kao pobornik "velike taktike"4 bio je briljantan - nadaren vojnik koj i u hipu shvaæa osnove svakog problema. Samo se time i bavio; sitne ga pojedinosti uopæe nisu zanimale. Bio je gospodin "stare kole" - vrsta koja je, bojim se, izumrla, ali koja je ivotu svojedobno davala prekrasnu raznolikost. General je posjedovao arm kojemu je podlegao èak i Hitler. Èinio se da mu se general istinski dopadao i, to je prilièno iznenaðujuæe, traèak tog divljenja zadr a se èak i nakon to ga je dvaput otpustio. Vjerojatno ga je privukao onaj neodreðeni d ojam koji je general ostavljao, dojam èovjeka iz pro losti koju Hitler nije shvaæao i ozraèja kojemu nikada nije imao pristupa. Zanimljivo je da se, kada se na a radna skupina sastala u Neuham-meru, moja 28. di vizija nalazila na obuèom podruèju na godi njim pukovnijskim i divizijskim vje bama. Ne trebam ni spominjati da smo svi bili uznemireni brojem kriza kroz koje je Fat herland5 prolazila od 1933. godine i pitali se kamo sve to vodi. Na a su tada nja ra zmi ljanja i privatni razgovori bili usredotoèeni na znakove nadolazeæe oluje koji su se skupljali na obzorju. Shvatili smo da je Hitler fanatièno odluèan u nakani da rij e i i posljednji teritorijalni problem koji je Njemaèka ba tinila Versailleskim ugovor
om. Znali smo da je jo u jesen 1938. godine zapoèeo pregovore s Poljskom kako bi do kraja ra èistio pitanje poljsko-njemaèke granice, ali kakav je napredak postigao - i je li ikakav - nije nam reèeno. Istodobno smo bili svjesni britanskih jamstava Pol jskoj i sa sigurno æu mogu reæi kako nitko od nas u vojsci nije bio toliko umi ljen, nes motren ili kratkovidan da posumnja u njihovu smrtnu ozbiljnost. Samo taj èimbenik - premda je bilo i drugih - bio je dovoljan da na u skupinu u Neuhmmeru uvjeri kako do rata na kraju ipak neæe doæi. Èak i kada bi plan rasporeðivanja snaga na kojem smo upravo radili i postao ope rativan to, po na emu mi ljenju, jo uvijek nije moralo znaèiti rat. Pozorno smo pratili dotada nji nesiguran hod Njemaèke po o trici britve i sve nas je vi e èudila nevjerojatna sreæa kojom je Hitler - bez posezanja za oru jem - postizao sve svoje javne i tajne politièke ciljeve. Taj je èovjek, èinilo se, posjedovao nepogre iv 4 "velika taktika" - organizacija i rasporeðivanje borbenih snaga kako bi se ispun io strategijski plan ili zamisao; izraz vrlo blizak dana njem operativnom planiran ju snaga. 5 Fatherland - njem. domovina instinkt. Uspjesi su se nizali jedan za drugim - ukoliko se taj poèetni niz naizgl ed sjajnih dogaðaja uopæe mo e nazvati uspjesima, s obzirom na to da su nas na kraju o dveli u propast. Sve je to bilo postignuto bez rata. Za to bi, pitali smo se, ovaj put bilo drugaèije? Pogledajte Cehoslovaèku. Premda je 1938. godine Hitler na nju p oveo prijeteæu gomilu vojnika, rata ipak nije bilo. Meðutim, u u ima nam je odzvanjala stara poslovica o vrèu koji ide na vodu dok se ne razbije. Na je trenutni polo aj bi o mnogo osjetljiviji, a igra koju je Hitler, èinilo se, elio zaigrati djelovala je puno opasnije. Ovaj put valjalo je raèunati i s britanskim jamstvima. No tada bism o se prisjetili Hitlerove primjedbe kako on, za razliku od njemaèkih voða iz 1914. g odine, nikad neæe biti toliko lud da se upusti u rat na dvije boji nice. To je, ako ni ta drugo, pokazivalo da mu je -iako u njemu vi e nije bilo nikakvih ljudskih osjeæa ja - preostalo ne to razboritosti. Podi uæi onaj svoj promukli glas, svojim je vojnim savjetnicima jasno stavio do znanja kako nije toliki idiot da se zbog Danziga il i poljskog koridora upetlja u svjetski rat. Glavni sto er i poljsko pitanje Poljska je neizbje no postala izvor na eg ogorèenja onoga dana kad je, iskoristiv i name tnuti Versailleski mir, anektirala njemaèka ozemlja na kojea nije imala nikakva ni ti povijesna, niti na samoodreðenju utemeljena prava. Za nas vojnike bila je stala n izvor nezadovoljstva u godinama njemaèke slabosti. Pri svakom pogledu na zemljov id prisjetili bismo se koliko je na e stanje nesigurno. Kakvo nerazumno razgranièenj e! Kakvo sakaæenje na e domovine! Taj je koridor istoènu Prusku odsjekao od domovine; s punim smo pravom strahovali za tu divnu pokrajinu! Meðutim, unatoè svemu, vojsci n ije padalo na pamet da takvo stanje dokine silom, napadom na Poljsku. Uza sve dr ugo, za tu je popustljivost postojalo i savr eno jednostavno vojno opravdanje: bil o kakvim napadom na Poljsku Reich bi se upustio u rat na dvije ili vi e boji nica s èi me se nikako ne bi mogao nositi. U razdoblju slabosti koju nam je nametnuo Versa illes, patili smo od kroniène cauchemar des coalitions - noæne more koja bi nas pri pomisli na aspiracije prema njemaèkom ozemlju - a koje su iri krugovi poljskoga nar oda i dalje gajili - dodatno uznemiravala. I premda nismo eljeli voditi agresivan rat, nismo imali puno iluzija (èak i kada bismo se potpuno suzdr ali od predrasuda prema poljskome me ntalitetu) kako bismo s Poljacima mogli sjesti za isti stol i mirno revidirati t e besmislene granice. Ni moguænost da Poljska, jednog dana, preuzme inicijativu i pitanje granice odluèi rije iti silom nije nam se èinila nemoguæom. U tom smo pogledu od 1918. godine veæ imali nekih iskustava a u godinama njemaèke nemoæi, na takvu smo mog uænost mogli i raèunati. Kada jednom u utkaju mar ala Pilsudskog a izvjesni nacionalistièk i krugovi u Poljskoj steknu presudan utjecaj, upad u istoènu Prusku ili gornju Sle sku postao bi izvjestan koliko i raniji napad na Vilnu. Na a su vojna razmi ljanja u tom smjeru, pak, rezultirala pronala enjem politièkog odgovora. Naðe li se Poljska u ulozi agresora a mi njezin napad uspijemo odbiti, Reich bi to nesretno pitanje g ranica bio u prilici rije iti politièkim putem. U svakom sluèaju, nitko u vojnome vodstvu glede tog pitanja nije imao pretjeranih iluzija. Premda general von Rabenau u knjizi Seeckt, Aus Meinem Leben, citira reèe nog generala zbora kada ka e "postojanje Poljske nepodno ljivo je i nekompatibilno s
osnovnim njemaèkim potrebama. Ona mora nestati, to zbog svoje unutarnje slabosti, t o zbog Rusije ... uz na u pomoæ", takva su stajali ta pregazili dogaðaji na politièkom i v ojnome polju. Imali smo prilièno jasnu sliku rastuæe vojne moæi Sovjetskog Saveza. Fra ncuska, zemlja èijim je èarima tako lako podleæi, bila je kao i uvijek neprijateljski raspolo ena i, kao i uvijek, tra ila je saveznike u njemaèkoj pozadini. No ako bi polj ska dr ava doista nestala, Sovjetski Savez postao bi puno opasniji saveznik Francu ske negoli je to, kao dr ava-tampon, trenutno bila Poljska. Bilo kakvo uklanjanje Poljske (i Litve) kao tampon-zone izmeðu Njemaèke i Sovjetskog Saveza vrlo je lako m oglo dovesti do svaðe izmeðu dviju velikih sila. Dok bi revizija granice prema Poljs koj bilo u obostranu interesu, u svjetlu sada nje, potpuno izmijenjene situacije, potpuno uklanjanje te dr ave te ko se moglo smatrati predno æu za Njemaèku. Dakle, sviðalo se to nama ili ne, zadr ati Poljsku izmeðu nas i Sovjetskoga Saveza bil o je bolje rje enje. Koliko god kao vojnici bili ogorèeni besmislenim i eksplozivnim razgranièenjem na istoku, Poljska je jo uvijek bila manje opasan susjed od Sovjets kog Saveza. Kao i drugi Nijemci, dakako, nadali smo se kako æe do revizije granice jednom ipak doæi i da æe podruèja s veæinskim njemaèkim stanovni tvom biti vraæena Reichu, sukladno prirodnom pravu njihovih stanovnika. U isto vrijeme, s vo jnog stajali ta, poveæanje na e poljske populacije bilo bi najnepo eljnije. to se tièe nje aèkih zahtjeva za ujedinjenjem istoène Prusije s Reichom, oni su se lako mogli uskla diti s poljskim te njama za vlastitom pomorskom lukom. To je, i ni ta drugo, bio pre vladavajuæe stajali te u razmi ljanjima o poljskom pitanju kojemu je bila sklona veæina njemaèkih vojnika u doba Reichsvvera - recimo, od kraja 1920-tih nadalje - kad god bi se potegnulo pitanje oru anog sukoba. A onda se kotaè sudbine ponovo okrenuo. Na pozornici se pojavio Adolf Hitler. Sve se promijenilo, ukljuèujuæi i temelje na ih odnosa s Poljskom. Reich je potpisao pakt o nenapadanju i sporazum o prijateljstvu s na im istoènim susjedom. Rije ili smo se noæn e more zvane moguæi poljski napad. U isto vrijeme, odnosi izmeðu Njemaèke i Sovjetskog a Saveza su zahladnjeli. Na je novi vladar u svojim javnim govorima vrlo otvoreno izra avao mr nju prema bolj evièkom sustavu. Poljska je, s obzirom na razvoj situacije, sigurno imala manje razloga za politièku suzdr anost, ali, to se nas ticalo, vi e nije predstavljala nikakvu opasnost. Ponovno naoru avanje Njemaèke i niz Hitlerovih vanj skopolitièkih uspjeha smanjivao je vjerojatnost da æe Poljska svoju novosteèenu slobod u iskoristiti za napad na Reich. A kada se pokazala vi e nego spremnom sudjelovati u komadanju Èehoslovaèke, ni ozbiljan razgovor o problemu granice vi e se nije èinio to liko neizglednim. Do proljeæa 1939. godine Vrhovno zapovjedni tvo njemaèke kopnene vojske u svojim arhiv ima nikada nije imala nikakav plan za ofenzivno djelovanje protiv Poljske. Do ta da su sve na e vojne mjere na istoku bile posve obrambene naravi. Rat ili blef? Je li ovaj put, u jesen 1939. godine, stvar bila ozbiljna? Je li Hitler doista el io rat ili je, kao 1938. godine u sluèaju Èehoslovaèke, samo poveæavao pritisak (vojni i svaki drugi) do granica podno ljivosti kako bi rije io pitanja Danziga i poljskog k oridora? Rat ili blef? To je pitanje muèilo svakoga tko nije imao pravi uvid u razvoj polit ièkih dogaðaja, a poglavito u Hitlerove nakane. A tko je, kad smo veæ kod toga, uopæe i imao bilo kakav uvid u njegove nakane? U svakom sluèaju, bilo je potpuno zamislivo daje, unatoè operaciji "Zapovijed bijelo ", cilj vojnih mjera poduzetih u kolovozu 1939. godine bio poveæati politièki pritis ak na Poljsku. Od ljeta su se, po Hitlerovoj zapovijedi, poslovi na Ostwallu (is toènoj inaèici Siegfriedove linije) nastavljali groznièavim tempom. Cijele divizije, m eðu njima i Osamnaesta, naizmjence su premje tane na granicu s Poljskom, gdje su na utvrdama radile i po nekoliko tjedana uzastopno. Èemu toliki trud ukoliko Hitler n amjerava napasti Poljsku? Èak i da je, unatoè obeæanjima, razmi ljao o ratu na dvjema bo ji nicama, Ostwall bi bio prilièno izvan ruke. U takvim okolnostima jedina primjeren a akcija bila bi napasti i svladati Poljsku, a na zapadu ostati u defanizivi. Ob ratno rje enje - ofenzivna djelovanja na zapadu a defenzivna na istoku - pri trenu tnom omjeru snaga nije dolazilo u obzir, posebice stoga to za napad na zapadu nis u obavljene nikakve pripreme. Dakle, ako je izgradnja Ostwalla u trenutnoj situa ciji imala ikakva smisla ili opravdanja, onda je to zasigurno bilo tek pojaèavanje pritiska na Poljsku razmje tanjem i koncentracijom znaèajnih vojnih snaga na njezin
oj granici. Èak ni rasporeðivanje pje aèkih divizija na istoènu obalu Odre u posljednjih d eset dana kolovoza te pokreti oklopnih i mehaniziranih divizija u podruèja okuplja nja (u prvo vrijeme) zapadno od rijeke, nisu morali biti priprema za napad; jedn ako su tako mogli slu iti i kao sredstvo politièkog pritiska. Bilo ovako ili onako, mirnodopski program obuke tekao je po uobièajenu rasporedu. Trinestoga i èetrnaestoga kolovoza odr ao sam posljednju vojnu vje bu u Neuhammeru koj a je zavr ila mimohodom pred generalom zbora von Rundstedtom. Petnaestog kolovoza odr alo se veliko topnièko gaðanje u suradnji s Luftwaffe kojega je obilje io tragièan dog aðaj. Cijela eksadrila bombardera, oèito pogre no obavije tena o visini oblaka, nije se na vrijeme uspjela podiæi iz poniranja i zabila se ravno u umu. Sljedeæi dan odr ana je jo jedna pukovnijska vje ba i zatim su se postrojbe iz sastava divizije vratile u svoje garnizone. Samo nekoliko dana poslije ponovo su krenule na lesku granicu. Devetnaestog kolovoza von Rundstedt i ja dobili smo zapovijed da se javimo na sa stanak koji se 21. kolovoza odr avao u Obersalz-bergu. Dvadesetog kolovoza odvezli smo se iz Leignitza na imanje mog urjaka u blizini Linza gdje smo prespavali i s ljedeæe jutro stigli u Berchtesgaden. Zapovjednici svih armijskih skupina i armija , naèelnici njihovih sto era te èelnici ratne mornarice i zrakoplovstva primjerene raz ine javljali su se Hitleru na prijavak. Sastanak ili, bolje reèeno, Hitlerovo obraæanje (pouèen iskustvom sa sastanka s naèelnic ima sto era, lani, uoèi èe ke krize, Hitler nije kanio dopustiti da se i ovaj pretvori u otvorenu raspravu), odr ao se u velikoj dvorani za primanja Berghofa s pogledom n a Salzburg. Kratko prije Hit-lerova dolaska u prostoriju je u ao Goring. Bio je to nevjerojatan prizor. Do tada sam mislio kako smo do li po ozbiljnu poslu no èinilo se da se Goring pripremio za ma kare. Bio je odjeven u bijelu ko ulju mekoga ovratni ka preko koje je nosio zeleni ko ni kaputiæ ure en velikom dugmadi od ute ko e. Uz to je nosio sive kratke hlaèice i duge sive svilene èarape koje su mu poprilièno otkrivale i mpresivne butine. Biranu galanteriju nadopunjavao je par glomaznih èizama na niranj e. Kao vrhunac, trbu ina mu je bila opasana remenom za maè od crvene ko e bogato ukra en e zlatom, s kojega je, u irokim koricama od istog materijala, visio ukrasni bode . Ne mogav i se suzdr ati, generalu von Salmutu koji je stajao do mene do apnuo sam: "Pr etpostavljam da je Debeljko tu u ulozi èvrste ruke?" Tada nji Hitlerov govor bio je tema razlièitih "dokumenata" tu iteljstva na suðenju u Nu rnbergu. U jednome od njih tvrdilo se kako je Hitler silno prostaèio, a da je Gori ng, odu evljen izgledima za rat, skoèio na stol i povikao "Sieg Heil!". Sve je to po tpuno netoèno. Jednako je netoèno i da je Hitler spomenuo "kako se jedino pla i da æe ne kakvo pseto u posljednji èas ponuditi mirovno posredovanje". Premda je definitivno govorio tonom èovjeka koji je donio èvrstu odluku, bio je previ e dobar psiholog da b i i pomislio kako ovakav skup mo e impresionirati tiradama i prostaèenjem. Sadr aj govora toèno je naveden u Greinerovoj knjizi Die Ober-ste Wehrmachtfuhrung 1 939. - 43. Navod se temelji na onome to je, za potrebe njegova ratnog dnevnika, a utoru ukratko preprièao brigadir Warlimont te na stenografskim zabilje kama koje je vodio admiral Ca-naris. Ne to podataka o tom govoru moglo se prikupiti i iz dnevni ka generala zbora Haldera - premda imam dojam da je i u njemu, kao i u Warlimont ovim i Canarisovim iskazima, navedeno mnogo toga to su od Hitlera èuli u drugim pri godama. Dojam koji smo stekli mi generali koji nismo pripadali naju emu vojnome vodstvu bi o je otprilike ovakav: Hitler je bio apsolutno odluèan da njemaèko-poljsko pitanje istjera do kraja, èak i po cijenu rata. Popuste li, pak, Poljaci pod njemaèkim pritiskom, koji se rasporedom njemaèkih armija (premda jo uvijek prikrivenim) bli io vrhuncu, mirno rje enje jo uvije k nije bilo iskljuèeno. Hitler je bio uvjeren da zapadne sile u konkretnoj situaci ji ni ovoga puta ne bi posegnule za oru jem. Tu se posljednju tezu posebno potrudi o obrazlo iti, a glavni su mu argumenti bili: zastarjelost britanskog i francuskog naoru anja, posebice zrakoplovstva i protuzraène obrane; praktièna nesposobnost zapad nih sila da Poljskoj pru e ikakvu uèinkovitu pomoæ, osim napadom na Siegfriedovu linij u - u to se nijedna od sila neæe biti sklona upu tati s obzirom na krvoproliæe koje je taj korak podrazumijevao; meðunarodna situacija, posebice napetost na Sredozemlju koja je Britaniji znaèajno umanjila slobodu kretanja; unutarnje stanje u Francusko j te posljednje, ali ne i najmanje va no, osobnosti odgovornih dr avnika. Ni Chamber lain ni Daladier, tvrdio je Hitler, neæe na sebe preuzeti odluku o pokretanju rata
. Iako je Hitlerova procjena zapadnih sila u mnogoèemu bila logièna i uvjerljiva, jo uv ijek sumnjam da je tim izlaganjem potpuno uvjerio tada nje slu atelje. Britansko jam stvo svakako je bilo jedina, ali prilièno velika, prepreka njegovim planovima! Ono to je Hitler rekao o eventualnom ratu s Poljskom, po mome mi ljenju, nije se mo glo tumaèiti onako kako je protumaèilo nurnber ko tu iteljstvo - kao politiku uni tenja. K ad je Hitler pozvao na brzo i bezobzirno uni tenje Poljske armije radilo se, vojnièk i govoreæi, tek o cilju na kojemu se temelji svaka velika ofenzivna operacija. U s vakom sluèaju, u onome to nam je tada rekao nije bilo nikakvih naznaka o tome kako æe kasnije postupati s Poljacima. Najveæe iznenaðenje i najdublji dojam izazvala je, sasvim prirodno, najava predstojeæe g pakta sa Sovjetskim Savezom. Na putu za Ber-chtesgarden veæ smo proèitali novinska izvje æa o zakljuèivanju gospodarskog sporazuma, to je veæ bilo ravno senzaciji. Sad nam je bilo reèeno kako ministar vanjskih poslova von Ribbentrop leti u Moskvu da sa Staljinom potpi e pakt o nenapadanju. Ministar je sudjelovao na sastanku i Hitler ga je na put otposlao u na oj nazoènosti. Tim je potezom, objavio je Hitler, zapadni m silama iz ruku izbio adut blokade. Od sada nadalje blokada Njemaèke neæe imati nik akva uèinka. Hitler je naznaèio kako je za potrebe sklapanja pakta veæ uèinio znaèajne ustupke Sovjetskome Save zu na Baltiku i u pogledu istoènih poljskih granica, no njegove naznake nisu daval e povoda za zakljuèak kako æe doæi do potpune podjele Poljske. tovi e, danas se zna kako je i dalje razmatrao moguænost da ostatke poljske dr ave ostavi na ivotu, èak i nakon p oèetka napada. Na temelju onoga to nam je Hitler iznio, ni von Rundstedt ni ja - a vjerojatno ni ti jedan drugi general - nismo zakljuèili daje rat neizbje an. Dva su nas èimbenika po sebno uvjerila kako æe, kao i u sluèaju Miinche-na, do dogovora doæi u pet do dvanaest . Prvo, zahvaljujuæi paktu sa Sovjetskim Savezom polo aj Poljske u samom bi startu bio beznadan. Osjeti li se Britanija - kojoj je blokada kao sredstvo ratovanja prak tièno izbijena iz ruku - prinuðenom da krene u krvavi napad na zapadu kako bi pomogl a Poljskoj, èinilo se prilièno izglednim da æe, pod pritiskom Francuza, savjetovati Va r avi da se preda. Isto tako, Poljskoj je dotad veæ moralo postati jasno da su brita nska jamstva praktièno neprovediva. Dapaèe, Poljaci su morali znati i da æe, doðe li do rata s Njemaèkom, Rusi krenuti u akciju u njihovoj pozadini kako bi zadovoljili st are zahtjeve za njezinim istoènim ozemljem. to je u takvoj situaciji Var ava i mogla uèiniti osim predati se? U obzir je trebalo uzeti i sastanak kojem smo upravo nazoèili. Èemu je imao slu iti? D o toga trenutka, s vojnog stajali ta, namjera da se Poljska napadne skrivala se na sve moguæe naèine. Nazoènost divizija u istoènim podruèjima opravdavala se izgradnjom ist oènog bedema. Kako bi se prikrili pravi razlozi za pokretanje trupa prema Istoènoj P ruskoj, organizirana je velika proslava bitke kod Tannenberga6. Pripreme za mane vre velikih oklopnih snaga tekle su do posljednjeg trenutka. Opæa mobilizacija nij e progla ena. Premda sve te mjere Poljacima nisu mogle promaknuti i premda su oèigle dno slu ile kao sredstvo politièkog pritiska, i dalje su bile obavijene najveæom tajno æu i prikrivane na sve moguæe naèine. A ipak, sada, na vrhuncu krize, Hitler je u Obers alz-bergu okupio sve najvi e èasnike, to se nikako nije dalo sakriti. Nama se to èinilo vrhuncem politike blefiranja. Nije li, drugim rijeèima, unatoè 6 Bitka kod Tannenberga - velika pobjeda njemaèke vojske u Prvom svjetskom ratu, 1 914. godine kod Tannenberga. Od tada se slavila kao dan sjeæanja na Paula von Hindenburga, "tannenber kog pobjednika". svojim ratobornim izjavama Hitler ipak radio na postizanju sporazuma? Nije li up ravo taj sastanak trebao biti sredstvo konaènog pritiska? Takva su bila moja i razmi ljanja generala zbora von Rundstedta dok smo napu tali Be rchtesgarden. Na putu do na eg zapovjedni tva u Neisseu, ponovno sam zastao u Leigni tzu kako bih proveo dan s obitelji. Veæ je i to bio dokaz koliko sam, intimno, sum njao u to da smo na samome pragu rata. U podne 24. kolovoza, general zbora von Rundstedt preuzeo je zapovijedanje na om a rmijskom skupinom. Dvadeset i petog kolovoza u 15,25 sati dobili smo sljedeæu ifrir anu poruku iz Vrhovnog zapovjedni tva kopnene vojske: "Operacija Plan Bijelo: dan-D = 26.8.: sat-H = 0430."
Dakle, odluka da krenemo u rat - moguænost u koju nismo eljeli vjerovati - oèito je b ila donesena. Bio sam na veèeri s generalom zbora von Rundstedtom u na im prostorijama u samostanu Svetoga kri a u Niesseu kad je, telefonom, stigla sljedeæa zapovijed Vrhovnog zapov jedni tva: "Ne zapoèinjati - ponavljamo, ne zapoèinjati - s neprijateljstvima. Zaustavite sve p okrete trupa. Mobilizaciju nastaviti. Raspored snaga za Planove Bijelo i Zapad n astaviti prema rasporedu." Svaki vojnik mo e procijeniti to znaèi kad se ovakva zapovijed poni ti u posljednji tre nutak. U roku od samo nekoliko sati tri armije koje su napredovale izravno prema granici, zonom koja se protezala od Donje leske do istoènog dijela Slovaèke, morale su stati - pri èemu valja imati na umu da je i cjelokupno osoblje zapovjedni tava do (najmanje) divizijske razine takoðer bilo u pokretu i da je jo uvijek na snazi bil a zabrana radio-prometa. Unatoè svim pote koæama uspjeli smo ih obavijestiti na vrijem e - osoblje operative i veze odradilo je prvorazredan posao. Ipak, jednu motoriz iranu pukovniju u istoènoj Slovaèkoj uspjeli su zaustaviti tek kad je èasnik u zrakopl ovu, Fieseler Storch, po mraku sletio na èelo kolone. Nije nam reèeno za to je Hitler svoju odluku da pokrene borbe povukao u posljednji èas . Sve to smo èuli bilo je da se pregovori nastavljaju. Razumljivo je da smo, kao vojnici, bili poprilièno uzdrmani ovakvim naèinom voðenja. N apokon, odluka da se krene u rat najozbiljnija je odluka koju dr avni poglavar uopæe mo e donijeti. Kako itko mo e donijeti takvu odluku a onda je unutar nekoliko sati opozvati - pos ebice kada ga to, u vojnom smislu, dovodi u daleko nepo-voljniji polo aj? Kao to sa m veæ naglasio opisujuæi sastanak u Obersal-zbergu, sve aktivnosti vojne naravi bile su usmjerene na iznenaðivanje protivnika. Mobilizacija nije bila progla ena, a prvi poziv bio je planiran za 26. kolovoza - dan napada koji je upravo zaustavljen. To je znaèilo da æemo u Poljsku umar irati s oklopnim i motoriziranim formacijama koje smo veæ okupili i ogranièenim brojem pje aèkih divizija koje su se veæ nalazile u pograniè im podruèjima ili su tek trebale postati "trenutno operativne". Vi e se nije moglo n i pomi ljati na hvatanje neprijatelja na spavanju. Premda su se trupe u podruèja kon centracije s druge strane granice premije tale noæu, njihovi pokreti zasigurno nisu promakli neprijatelju, posebice stoga to su se motorizirane postrojbe na mjestima okupljanja zapadno od Odre morale razviti po danu kako bi pre le rijeku. Slijedom toga, sada je - doðe li doista do rata - valjalo primijeniti alternativno rje enje: napad svim motoriziranim snagama kojima smo raspolagali. U svakom sluèaju, elemen t iznenaðenja bio je izgubljen. Kako prvotna odluka da zapoènemo s neprijateljstvima sigurno nije bila èin Hitlerove nepromi ljenosti i ta tine, mogli smo samo zakljuèiti da je cijela stvar jednostavno nastavak diplomatske taktike kojom se Poljake izlagalo sve veæem pritisku. Stoga s mo general von Rundstedt i ja i bili sumnjièavi kad smo, 31. kolovoza u 17,00 sati , primili novu zapovijed D= 1.9.: H = 0445, posebice stoga to o propasti pregovora nismo èuli ni rijeèi. U sva kom sluèaju, s obzirom na dogaðaje od 25. kolovoza, svi ljudi u sastavu na e armijske skupine ovaj su put bili pripremljeni za moguænost zaustavljanja operacije u poslj ednji èas. General i ja ostali smo budni do iza ponoæi oèekujuæi poni tenje zapovijedi. Mi slili smo kako bi ono jo uvijek moglo stiæi. Tek kad je pro la ponoæ, a s njome nestala i posljednja prilika da se operacija zaus tavi, vi e nije bilo nikakve dvojbe: od sada pa nadalje govorit æe oru je. 2. Strategijski polo aj Sljedeæi èimbenici bili su odluèujuæi u odreðivanju strategijskog polo aja u napadu na Polj ku: Prvo, nadmoæ njemaèkih snaga - uz uvjet da se njemaèko vodstvo bilo spremno izlo iti znaèa jnom riziku na zapadu kako bi veæi dio svojih snaga poslala na Poljsku. Drugo, zemljopisni polo aj, koji je Nijemcima omoguæio da izvedu obuhvat Poljske arm ije, iz Istoène Pruske s jednoga, a iz Sleske i Slovaèke s drugoga krila. Treæe, Sovjetski Savez kao latentna prijetnja u poljskoj pozadini od samoga poèetka. Raspored i operativni plan njemaèkih snaga Ranije spomenuti rizik na zapadu njemaèki su planeri u potpunosti prihvatili.
O.K.H. je napad na Poljsku pokrenuo sa 42 divizije redovnih trupa (ukljuèujuæi i jed nu novoustrojenu oklopnu diviziju, 10. Panzer diviziju) i jednom novom pje aèkom div izijom sastavljenom od posade utvrde u bazenu Odra-Varta (50. divizija). Saèinjava le su ih 24 pje aèke divizije, tri planinske divizije, est oklopnih divizija, èetiri la ke divizije, èetiri divizije motoriziranog pje a tva i jedna konjièka brigada. Bilo je t u i esnaest novih divizija ustrojenih tek nakon opæe mobilizacije, koje su se treba le anga irati izmeðu drugog i èetvrtog vala napada. Te se postrojbe isprva nisu mogle smatrati prvorazrednima. Za poljsku su kampanju odvojene i SS-divizija Leibstand arte Adolf Hitler te jedna ili dvije ojaèane SS-pukovnije. Za raspored na zapadu tako je preostalo tek jedanaest divizija redovnih snaga, d io trupa iz sastava posada utvrda èija je ukupna snaga pribli no odgovarala snazi jedne divizije (iz kojih æe se kasnije formirati 72. pje aèka divizija) i 35 novoustrojenih divizija sastavljenih od vojnika s druge do èetvrte linije. Oklopnih i motoriziranih snaga nije bilo. To je, ukupno, èinilo 56 divizi ja od kojih su tek tri èetvrtine bile kondicijski pripravne za akciju. Dvadeset i druga pje aèka divizija, uvje bavana i opremljena kao zrakoplovna, ostala j e na raspolaganju O.K.H.-u, unutar Reicha. Veæina na ih zraènih snaga takoðer je bila anga irana protiv Poljske. Bile su organizirane u dvije zraène flote dok je treæa, slabija, zadr ana na zapadu. Ovakvim rasporedom snaga njemaèko se vodstvo, nedvojbeno, izlo ilo iznimno velikom r iziku. Zahvaljujuæi neoèekivanoj kratkoæi poljske kampanje ( to je, jednim dijelom, bila i posljedica pogre aka samog gubitnika) i, iznad svega, potpunoj neaktivnosti zap adnih saveznika Poljske u vrijeme njezina poraza, nikad se nije uvidjela prava v elièina toga rizika. Treba shvatiti i kako je u tom kritiènom trenutku njemaèko zapovjedni tvo moralo raèunat i na Francusku armiju snage pribli no 90 divizija. Ujesen 1939. godine (prema von Tippelskirchu) Francuska je zapravo "podigla" 108 divizija u razdoblju od tri tj edna! Saèinjavalo ih je 57 pje aèkih, pet konjièkih, jedna oklopna i 45 prièuvnih ili "ter itorijalnih" divizija, sa sna nom tenkovskom i topnièkom potporom7. Ova posljednja k ategorija postrojbi bila je sastavljena od potpuno obuèenih prièuvnika to je bila pre dnost; nove njemaèke postrojbe bile su, u najveæoj mjeri, sastavljene od novaka ili prièuvnika iz Prvog svjetskog rata. Dakle, nema sumnje kako je na zapadu francuska vojska od prvoga dana bila brojèano daleko nadmoænija od njemaèke. Britanski doprinos u kopnenim snagama, s druge strane, bio je prilièno beznaèajan. S veo se na jedva èetiri divizije, a i one su pristigle tek u prvoj polovici listopa da. Temelj njemaèkog operativnog plana bio je do maksimuma iskoristiti polo aj granice i okru iti neprijatelja na samome poèetku kampanje. 7 Valja, pak, napomenuti kako je dio tih snaga, u poèetnim fazama rata, ostao u Sj evernoj Africi i na Alpskoj granici (napomena autora). Tako su njemaèke armije rasporeðene u dva iroko razdvojena krila dok je sredi nji sekto r (bazen Odra-Varta) ostao gotovo irom otvoren. Armijsku skupinu Sjever (zapovjednik general zbora von Bock, naèelnik sto era genera l von Salmuth) èinile su dvije armije sastavljene od pet pje aèkih i jednog oklopnog k orpusa. Pod njihovim zapovjedni tvom bilo je devet redovnih pje aèkih divizija (ukljuèuj uæi i novoustrojenu 50. pje aèku diviziju sastavljenu od posada utvrde koja jo uvijek n ije bila u punom sastavu), osam pje aèkih divizija formiranih nakon mobilizacije, dv ije oklopne divizije (kojima je pridodana novoustrojena specijalna tenkovska pos trojba "Kemp"), dvije divizije motoriziranog pje a tva i jedna konjièka brigada - ukup no 21 divizija. U Istoènoj Pruskoj pridodane su im i posade utvrda Königsberg i Lotz e, a u Pomeraniji brigada Netze. Treæa armija (generala von Küchlera) iz sastava ove armijske skupine rasporedila se u Istoènu Prusku, a Èetvrta (generala zbora von Klu-gea) u Istoènu Pomeraniju. Zadaæa armijske skupine bila je probiti se kroz poljski koridor, prebaciti veæinu sv ojih snaga istoèno od Visle - prema jugoistoku ili jugu - a onda slomiti liniju Na rew i iz pozadine zaskoèiti poljsku obranu. Armijska skupina Jug (zapovjednik general zboga von Rundstedt, naèenik sto era gener al von Manstein) bila je znatno jaèa. Saèinjavale su je tri armije - Èetrnaesta (gener ala zbora Lista), Deseta (generala zbora von Reichenaua) i Osma (generala zbora
Blaskowitza). Armijska je skupina raspolagala s ukupno osam pje aèkih i èetiri oklopna korpusa, s ukupno 15 redovnih pje aèkih divizija, tri planinske divizije, osam novo mobiliziranih divizija i nekoliko mehaniziranih formacija - èetiri oklopne, èetiri l ake i dvije motorizirane pje aèke divizije - dakle, ukupno, 36 divizija. Armijska skupina rasporedila je 14. armiju u industrijsku regiju Gornje Sleske, u Istoènu Moravsku i Zapadnu Slovaèku. Desetu armiju rasporedila je u Gornju Slesku, oko i ju no od Kreuzberga, a Osmu armiju u sredi nju Slesku, istoèno od Oelsa. Njezin a zadaæa bila je poraziti neprijatelja kod velikog koljena rijeke Visle i u Galici ji, sna nim motoriziranim snagama pojuriti prema Var avi, zauzeti prijelaze preko ri jeke Visle to je moguæe br e na to veæoj duljini boji nice i onda se spojiti s Armijskom kupinom Sjever i uni titi ostatke Poljske vojske. Raspored i operativni plan poljskih snaga U mirnodopsko vrijeme Poljska je raspolagala s trideset pje aèkih divizija, jedanaes t konjièkih brigada, jednom planinskom i dvije motorizirane (oklopne) brigade. Ima la je i nekoliko pukovnija Graniènog korpusa, velik broj domobranskih (O.N.) bojni i mornarièke snage smje tene na potezu Gdinja-Hal. Drugim rijeèima, raspolagala je prilièno velikim snagama. Njezino naoru anje, pak, pot jecalo je uglavnom iz Prvog svjetskog rata, a i njezino je zrakoplovstvo, koje j e brojilo pribli no 1000 zrakoplova, kaskalo za suvremenim standardima. Njemaèka je oèekivala kako æe Poljska u sluèaju rata udvostruèiti broj svojih divizija, pr emda se èinilo dvojbenim ima li za njih dovoljno naoru anja. Prema von Tippelkirchov oj Povijesti Drugog svjetskog rata, Poljska je prije poèetka neprijateljstava unov aèila dovoljno pukovnija tek za deset prièuvnih divizija, no oèito ih nije stigla rasp orediti - barem ne sve - po predviðenim divizijama. Ipak, tijekom kampanje, njemaèka je obavje tajna slu ba otkrila brojne prièuvne divizije. Poljsko je Vrhovno zapovjedni tvo svoje snage rasporedilo ovako: Du istoènopruske granice i ispred linije Bobr-Narew-Visla bile su rasporeðene: (I.) borbena skupina u sastavu dvije divizije i dvije konjièke brigade, izmeðu Suwal ki i Lomze i (II.) Armija Modlin sastavljena od èetiri divizije i dvije konjièke brigade, s obje strane Mtawe. U Koridoru se nalazila Armija Pomorze, sastavljena od pet divizija i jedne konjièk e brigade. Suèelice njemaèkoj granici od rijeke Varte do slovaèke granice nalazile su se tri armi je: (i) Armija Poznah, u sastavu èetiri divizije i dvije konjièke brigade, u zapadnom di jelu pokrajine Poznah; (ii) Armija Lodz (èetiri divizije i dvije konjièke brigade) u okolici Wieluna i (iii) Armija Krakov ( est divizija, jedna konjièka i jedna motorizirana brigada) izm eðu Czestochowe i Nowy Targa. U pozadini spomenutih armija nalazila se Armija Prus ka ( est divizija i jedna konjièka brigada) u podruèju Tomaszovv-Kielce. Napokon, duboko krilo du karpatske granice trebala je pokrivati Karpatska armija - sastavljena uglavnom od prièuvnih postrojbi i domobranskih bojni - u e alonskom po retku. Prièuvna skupina (armija generala Piskora) sastavljena od tri divizije i jedne mot orizirane brigade, ostala je na rijeci Visli u podruèju Modlin-Var ava-Lublin. Nadal je, tijekom kampanje, istoèno od rijeke Bug ustrojena je i samostalna Skupina Pole sie, vjerojatno kao za tita od napada iz Rusije. Kad je njemaèki napad zapoèeo rasporeðivanje poljskih snaga jo uvijek je bilo u tijeku i vjerojatno upravo stoga nikada i nije dovr eno u gore opisanom obliku. Neka razmi ljanja o rasporedu poljskih snaga Te ko je zakljuèiti na kojem se strategijskom cilju temeljio raspored poljskih snaga , osim ako se nije radilo o elji da se "pokrije sve" i da se ni ta dragovoljno ne p reda. Takvo postupanje slabiju stranu obièno vodi u poraz. Nekoliko godina poslije Hitler æe do ivjeti slièno iskustvo - i iz njega neæe nauèiti ni ta. Dakle, bilo je prilièno oèito da se Poljaci nalaze u te kom strategijskom polo aju, pona jprije zbog inferiornosti svojih snaga, a potom i zbog èinjenice da je linija boji n ice Nijemcima omoguæavala istodobni napad iz dva - a kasnije i tri - pravca. Èinjeni ca da se, unatoè tomu, poljsko Vrhovno zapovjedni tvo nije uspjelo othrvati porivu d a poku a "zadr ati sve" pokazuje koliko je psiholo ke i politièke inhibicije te ko pomirit
i s krutim vojnim èinjenicama. S izuzetkom mar ala Pilsudskog i jednog ili dvojice trezvenih politièara, vjerojatno nitko u Poljskoj nikada nije shvatio kolikoj se opasnosti zemlja izlo ila nameæuæi ne opravdane teritorijalne zahtjeve susjednim dr avama, Rusiji i Njemaèkoj. A ista ta P oljska imala je tek 35 milijuna stanovnika, od kojih su samo 22 milijuna bili po ljske nacionalnosti; ostatak su èinili pripadnici manjina - njemaèke, ukrajinske, bj eloruske i idovske - koje su, manje ili vi e, bile ugnjetavane. Uz to, ljudi u Poljskoj su, uzdajuæi se u svoje francuske saveznike, u godinama nj emaèke slabosti (i slabosti Sovjetskog Saveza) protratili previ e vremena snujuæi o na padu na Reich. Neki su sanjarili o napadima na izdvojenu Istoènu Prusku ili - zahvaljujuæi propagandi Lige poljskih ustanika - n a njemaèku Gornju lesku. Neki su razmi ljali i o pohodu na Berlin, bilo najkraæim putem preko Poznaha i Frankfurta, bilo osvajanjem Gornje leske i kasnijim napredovnjem prema prijestolnici zapadno od rijeke Odre. Kao to je svima poznato, te su snove poremetile njemaèke utvrde u Istoènoj Pruskoj i bazenu Odra-Varta, a kasnije i njezino ponovno naoru avanje. Ipak, malo je vjeroja tno da su poljski politièari i vojnici, uzdajuæi se u to da æe Francuzi istodobno pokr enuti ofenzivu na zapadu, takve agresivne ideje ikad izbacili iz glave. Premda s u gore spomenute dispozicije za prvu ruku mo da i imale poslu iti u obrambene svrhe, logièan je zakljuèak daje njihova prava namjena bila stvaranje uvjeta za ofenzivne akcije koje bi uslijedile na prve naznake francuske pomoæi. Sto se ostaloga tièe, poljski Glavni sto er nije posjedovao vlastitu tradiciju strat egijskog voðenja oblikovanu dugim iskustvom. S jedne strane, Poljaci su temperamen tom bili skloniji napadu negoli obrani. Opravdano je pretpostaviti i daje razmi lj anje poljskog vojnika jo uvijek bilo obojeno - barem na nesvjesnoj razini - roman tiènim predod bama iz davne pro losti. Sjeæam se jednog portreta ma ala Rydz-Smiglyja koje g sam svojedobno vidio; pozadinu portreta èinili su poljski konjièki eska-droni u ju ri u. S druge strane, novoformirana Poljska vojska odgajana je na francuskim zasad ama. Stoga su Poljaci - s obzirom na èinjenicu da se francuska vojna misao od 1918 . godine temeljila na iskustvu statiènog ratovanja - te ko mogli razviti osjeæaj za op erativnu brzinu i mobilnost. Stoga je sasvim moguæe da poljski raspored snaga nije imao nikakav jasan operativn i cilj (osim elje da se neprijatelju ne prepusti ni ta) i da se svodio na èisti kompr omis izmeðu agresivnih ambicija iz pro losti i nu de za pripremom obrane od nadmoænijeg neprijatelja. Poljaci su, pritom, pogre no pretpostavili kako æe Nijemci svoju ofenz ivu provesti po francuskom obrascu i da æe ona, stoga, brzo degenerirati u pozicij sko ratovanje. U tom je kontekstu zanimljivo jedno povjerljivo izvije æe o navodnim agresivnim namjerama Poljske, koje smo primili uoèi izbijanja rata. Stiglo je iz i zvora koji je pripadao naju em krugu ili poljskoga predsjednika ili mar ala Rydz-Smi glyja (i do tog se trenutka smatralo posve vjerodostojnim). U izvje æu se tvrdilo ka ko æe raspored poljskih snaga biti ofenzivnog karaktera i da æe u pokrajini Poznah b iti koncentrirane znaèajne snage. Od svega nas je najvi e osupnula tvrdnja da su reèeni pl an kampanje predlo ili i na njemu gotovo inzistirali - Britanci! S obzirom na okol nosti, sve to smo smatrali prilièno nevjerojatnim. Ipak, kasnije se pokazalo kako su Poljaci u pokrajini Poznah doista okupili razmjerno znaèajne snage, unatoè tome to je to - po njihovu vlastitu mi ljenju - bio posljednji pravac iz kojeg je trebalo oèekivati njemaèki napad. Armija Poznah konaènu æe sudbinu doèekati u bitci na rijeci Bzu ri. Èinjenica je da na poljskoj strani nije nedostajalo razumnih prijedloga. Tako je 1 942. godine, u svome izvje æu za Militarvvissen-schaftliche Rundschau, brigadir Herm ann Schneider napisao kako je general Weygand predlo io postavljanje obrane iza li nije koju su èinile rijeke Niemen, Bobr, Narew, Visla i San. To je, u operativnom smislu, bila i jedina primjerena preporuka; okru enje bi bilo onemoguæeno a, zahvalj ujuæi vodenim preprekama, znaèajno bi se ojaèala i obrana u odnosu na njemaèke oklopne f ormacija. tovi e, reèena se linija pru ala na vi e od 600 kilometara, za razliku od poljs ke granice na potezu od Suvvalki do prolaza u Karpatima koja se pru ala u obliku l uka promjera gotovo dvije tisuæe kilometara. Dakako, prihvaæanje reèenog prijedloga po drazumijevalo bi napu tanje cijele zapadne Poljske u kojoj su se nalazila najdrago cjenija industrijska i poljoprivredna podruèja. Takav bi potez te ko pre ivjela bilo k
oja poljska vlada. U obzir je valjalo uzeti i èinjenicu kako na moguæi francuski nap ad sa zapada povlaèenje takvih razmjera na samom poèetku neprijateljstava ne bi djel ovalo nimalo poticajno. Postavljalo se i pitanje ne bi li predaja cjelokupnog za pada Poljske Nijemcima ohrabrilo Ruse da, sa svoje strane, poduzmu urne korake i osiguraju svoj dio plijena na istoku. Slijedom toga, ka e brigadir Schneidler, naèelnik Poljske vojne akademije, general K utrzeba, ponudio je novo rje enje u memorandumu koji je poèetkom 1938. godine dostav io mar alu Rydz-Smiglyju,. Inzistirao je na tome kako o odustajanju od "poljske vi talne strategijske zone" koja je obuhvaæala industrijske pokrajine Lodz i Gornju le sku i dragocjena poljoprivredna podruèja Poznaha, Kutna i Kielcea ne mo e biti ni zb ora. U skladu s tim, predlo io je raspored snaga kojim bi se, dodu e, potpuno odusta lo od poku aja da se zadr i koridor ili pokrajina Poznah, ali koji je prilièno nalikov ao onome koji je najposlije 1939. godine i bio na snazi. Poljsku je obranu trebalo ojaèati izgradnjom opse nog sustava utvrda ju no od i stoènopruske granice, u irokom luku od Grudziadza da Poznana te du leske granice, od Ostrowa, preko Czestochowa do Cieszvna. Pritom je, nagla avao je general Kutrzeba, na reèenim utvrdama valjalo predvidjeti i izgradnju vrata koja æe kasnije poslu iti z a napade na Istoènu i Zapadnu Prusku i Slesku. Bilo je savr eno jasno da Poljska za izgradnju takvih utvrda, odgovarajuæe snage i na takvim udaljenostima, nema dovolj no potencijala. Ipak, general Kutrzeba bio je svjestan poljske vojne nedoraslost i Reichu. Njegova procjena francuske potpore bila je jednako razborita; dr ao je i zvjesnim kako bi se Poljska, sve da joj Francuska pru i najveæu moguæu vojnu pomoæ, prvi h est ili osam tjedana morala oslanjati iskljuèivo na vlastite resurse. Stoga je i zamislio "strategijsku obranu" du zapadne periferije gore spomenute "vitalne zone ", u èijoj je unutra njosti trebalo okupiti prièuvu za kasnije odluèujuæe operacije. Kao to sam veæ rekao, raspored snaga za koji se Poljska armija odluèila 1939. godine bio je vrlo slièan onomu koji je predlagao spomenuti general. Zamisao generala Kut rzebe bila je da se glavnina napora usredotoèi na podruèje Toruh-Bydgoszcz-Gniezno. Meðutim, 1939. godine oni su se usredotoèili na dva ari ta - jedno na podruèju Istoène Pru ke, a drugo nasuprot Sleskoj. Rapored poljskih snaga iz 1939. godine èiji je cilj bio pokriti sve, ukljuèujuæi i ist urenu pokrajinu Poznah, neizbje no je vodio u poraz. Njemaèka je bila nadmoænija i ima la je priliku za obila enje s krila to su, onda, Poljaci trebali uèiniti kako bi izbj egli poraz? Prvo pitanje koje treba razjasniti odnosi se na "vitalnu zonu" koju je spominjao general Kutrzeba. Je li trebalo izgubiti samo nju ili je -kao posljedicu njemaèko g okru enja s krila iz Istoène Pruske, leske i Slovaèke - zajedno s njom trebalo izgubi ti i Poljsku vojsku. Isto sam pitanje postavljao Hitleru, 1943. - 44. godine, ka dgod bi mi rekao da dr im Donjecki bazen, Dnjepar ili neko drugo podruèje u Rusiji. Po mom mi ljenju, Poljska je taj problem mogla rije iti sasvim jednostavno. Poljsko je Vrhovno zapovjedni tvo smatralo kako se Poljska vojska mora odr ati po svaku cije nu, sve dok ofenziva zapadnih sila Njemaèku ne prisili na povlaèenje veæine njezinih s naga s poljske boji nice. Premda se na prvi pogled èini kako bi gubitak industrijski h podruèja onemoguæio Poljsku da ratuje na iole du i rok, opstanak vojske kao borbene si le ostavio bi joj moguænost da ta podruèja vrati pod svoj nadzor. Poljska vojska u s vakom sluèaju nije smjela dopustiti daje okru e na zapadu ili na obalama Visle. Osnovni problem Poljske bilo je vrijeme. Valjalo ga je kupovati. Bilo je oèito da o konaènoj obrani uopæe ne treba razmi ljati prije linije Bobr-Narew-Visla, premda je tu boji nicu mo da i bilo moguæe pomaknuti sve do Dunajeca kako bi se zadr alo sredi nje i ndustrijsko podruèje izmeðu Visle i Sana. Najva nije od svega bilo je ukloniti moguænost njemaèkog okru enja iz pravca Istoène Prusk e i Zapadne Slovaèke. Na sjeveru se za to pru ala moguænost na liniji Bobr-Narevv i na rijeci Visli, nizvodno, sve do utvrda Modlin i Wysograd. To su u svakom sluèaju b ile znaèajne prirodne prepreke a dodatnu potporu pru ale su i - koliko god zastarjel e - nekada nje ruske utvrde. Nadalje, da se njemaèko oklopni tvo i pojavilo iz smjera Istoène Pruske, radilo bi se vjerojatno o ogranièenim snagama. Na jugu je obranom karpatskih prolaza trebalo onemoguæiti manevar okru enja duboko u poljskoj pozadini. Ijedno i drugo nesumnjivo se moglo izvr iti i s ogranièenim snag ama. Raspored poljskih snaga ispred linije Bobr-Narevv bio je veliki proma aj ba ka
o i njihovo gomilanje na koridoru i na isturenom podruèju pokrajine Poznah. Kad bi se, jednom, onemoguæilo okru enje iz dubine sa sjevernog -i ju nog krila, i akc ija na zapadu Poljske postala bi izvediva. Pritom bi stalno trebalo imati na umu kako glavni njemaèki prodor valja oèekivati iz pravca Sleske. Jedan razlog za to bi la je èinjenica da je cestovna i eljeznièka mre a u tom kraju svijeta omoguæavala br u kon entraciju velikih snaga nego to bi to bio sluèaj u Pomeraniji ili, kad smo veæ kod to ga, u Istoènoj Pruskoj. Drugi je razlog bila èinjenica da je prodor prema Var avi prek o Poznaha, nu no frontalan, u operativnom smislu bio najneuèinkovitiji, a time i naj manje izgledan. Poljske se snage nije smjelo okupljati u blizini granice, kao to je to bio sluèaj 1 939. godine. Trebalo ih je okupiti daleko iza granice kako bi branitelji uoèili gl avne pravce njemaèkih prodora. Podruèja koridora i Poznaha morala bi se odr ati s apso lutnim minimumom snaga kako bi glavni nalet, onaj iz Sleske, nai ao na maksimalan otpor i kako bi - stoje najva nije - na raspolaganju ostala odgovarajuæa strate ka prièuva. Da se Poljska (umjes to to je toliko dugo sanjarila o napadu) usredotoèila na ojaèavanje nekada njih njemaèkih utvrda na Visli, izmeðu Toruna i Grudziadza, mogla je barem odgoditi povezivanje njemaèkih snaga koje su napredovale kroz Pomeraniju i Istoènu Prusku. Isto tako, pra vilnim utvrðivanjem Poznaha mogla je Njemaèkoj ogranièiti slobodu kretanja tom pokraji nom. Nadalje, s obzirom na razvoj situacije, zamisao da se organizira unutarnja linij a obrane - koja bi poslu ila za protuudare na sjeveru i jugu zapadne Poljske - bil a bi te ko provediva u praksi. Za takvu operaciju niti je bilo dovoljno prostora, niti bi poljska eljeznièka mre a izdr ala takvo optereæenje. Osim toga, trebalo je raèunat i s tim da bi njemaèke zraène snage i tenkovske formacije vrlo brzo poremetile pokr ete bilo kakvih veæih snaga. Slijedom toga, konaèna linija obrane mogla se planirati najdalje na liniji Bobr-Narew-Visla-San (ili -Dunajec); bilo gdje ispred te lin ije mogle su se voditi samo borbe kojima bi se kupovalo vrijeme. Pritom se - nit i u jednom trenutku - nije smjelo zaboraviti da, od samoga poèetka, glavninu napor a valja usmjeriti na lesku i, istodobno, osigurati primjerenu za titu na sjevernom i ju nom krilu. Nitko ne mo e tvrditi kako bi bilo koja od spomenutih mjera Poljake spasila od kon aènog poraza u sluèaju da ih Zapad prepusti njihovoj sudbini ( to se i dogodilo). Ipak , da su ih poduzeli, ne bi ih s takvom lakoæom pregazili veæ u pograniènim podruèjima. P oljsko Vrhovno zapovjedni tvo tako vi e nije bilo u stanju organizirati bitku na kol jenu Visle niti je moglo povuæi snage iza duge rijeène linije i njima ojaèati pripreml jenu obranu. Od prvoga dana Poljska se mogla boriti samo da dobije na vremenu, zadr avati njemaèk e napade (na liniji rijeke) i èekati da njihovi saveznici, svojom ofenzivom na zap adu, Nijemce natjeraju na povlaèenje. Poljsko je vojno vodstvo, stoga, imalo du nost da sasvim otvoreno upozori svoju vladu kako u rat protiv Reicha ne mo e krenuti b ez ob-vezujuæih jamstava zapadnih sila da æe, èim izbiju neprijateljstva, svim raspolo i vim resursima pokrenuti ofenzivu na zapadu. Nijedna se vlada ne bi oglu ila na takvo upozorenje, s obzirom na odluèujuæi utjecaj k oji je u to vrijeme imao poljski vrhovni zapovjednik, mar al Rydz-Smigly. Vlada se morala pomiriti s gubitkom Danziga i koridora dok je jo bilo vremena, ako ni ta drugo a ono da odgodi rat s Njemaèkom. Godine 1940. na e postrojbe u Francuskoj zaplijenile su pismo generala Gamelina up uæeno poljskom vojnom izaslaniku u Parizu, s nadnevkom 10. listopada 1939. godine. Oèito se radilo o odgovoru na poljski upit kada mogu oèekivati stvarnu vojnu pomoæ. K omentar generala Gamelina koji je trebalo proslijediti generalu Rydz-Smiglyju gl asio je: "Vi e od polovice na ih regularnih divizija na sjeveroistoku je u akciji. Premda se Nijemci, otkako smo pre li granicu, energièno brane, uspjeli smo postiæi izvjestan nap redak. Meðutim, prinuðeni smo na statièno ratovanje protiv neprijatelja koji se dobro pripremio za obranu a ja jo uvijek nemam svo potrebno topni tvo . . . Od samog poèetk a, zraène operacije vode se usporedno s onima na zemlji; svjesni smo kako protiv s ebe imamo znaèajan dio Lujhvaffe. Time sam unaprijed ispunio obeæanje da æu ofenzivu pokrenuti dva tjedna nakon prvog dana opæe mobilizacije u Francuskoj. To je sve to sam mogao uèiniti."
Iz ovoga je vidljivo kako je Poljska doista imala francuska jamstva. Pitanje je samo je li se poljsko Vrhovno zapovjedni tvo trebalo zadovoljiti jamstvom koje je Francuze na "zapoèinjanje ofenzive" obvezivalo tek po isteku puna dva tjedna. U sv akom sluèaju, kasniji dogaðaji pokazali su kako je gore spomenuto obeæanje podrazumije valo sve samo ne brzu i uèinkovitu pomoæ Poljskoj. Poljski poraz bio je neizbje an ishod iluzija koje je vlada u Var avi gajila kako gl ede akcija koje su trebali poduzeti njezini saveznici, tako i glede sposobnosti Poljske vojske da pru i dugotrajan otpor. 3. Operacije Armijske skupine Jug Kad su na e postrojbe pre le granicu s Poljskom, u osvit 1. rujna 1939. godine, mi i z sto era Armijske skupine Jug bili smo, dakako, na svojim polo ajima, u samostanu S vetoga kri a u Neisseu. Ustanova za obuku katolièkih misionara smje tena u predgraðu pre dstavljala je idealan ratni smje taj za vi e osoblje zapovjedni tva, to zbog velièine i i zdvojenosti objekta, to zbog skromnosti uèionica i æelija. Spartanski naèin ivota uobièaj nih samostanskih stanara od kojih smo preuzeli dio zgrade, u izvjesnoj je mjeri utjecao i na na ivotni standard po to nas zapovjednik na ega tabora, premda je dolazio iz glasovitog L6wenbraua u Miinche-nu, nije imao namjeru maziti. Dobivali smo s ljedovanja hrane koja su dobivali i svi ostali vojnici, a nismo imali nikakvih z amjerki ni na paprika iz poljske kuhinje koji smo dobivali za ruèak. S druge strane , jednostavno ne mogu vjerovati da se veèernji obrok, dan za danom, doista morao s voditi na vojnièki kruh i konzervirane kobasice, koje su starija gospoda meðu nama t e ko vakala. Na sreæu, sveæenici su nam znali priskoèiti u pomoæ s ne to zelene salate ili kog drugog povræa iz vrta njihove kuhinje. Zapovjedniku armijske skupine i njegovi m vi im èasnicima uveèer se znao pridru iti opat, pripovijedajuæi - nadugaèko i na iroko cinantne prièe o samopo rtvovnom radu misionara u udaljenim krajevima svijeta. Kolik o god kratka bila, ta je razonoda bila dobrodo ao odmak od goruæih problema koji su nas oèekivali u neposrednoj buduænosti. Poslije 1. rujna ti su razgovori, meðutim, prekinuti. Od tada je, naime, svaki tre nutak na eg vremena bio podreðen bitci. Toga smo jutra u urede stigli vrlo rano, vi e zbog osjeæaja da moramo biti potpuno pripravni za trenutak kad na e postrojbe doðu u d odir s neprijateljem nego iz nekakvih praktiènih razloga. Bilo je, naime, sigurno kako æemo prve va ne vijesti od armija pod na im zapovjedni tvom primiti tek za nekoliko sati. A ti su sati poznati svakome tko je radio pri sto eru vi e formacije - bila je to faz a u kojoj su dogaðaji veæ krenuli svojim tijekom; preostajalo je samo èekati njihov ra zvoj. Svaki vojnik koji je iskusio boji nicu poznaje tu stra nu napetost uoèi napada, znade kako se ona nakuplja dok sat zapovjednika njegova voda ravnomjerno otkucava vrij eme, sve do trenutka kada se ta napetost oslobaða, trenutka poèetka napada. Od tog j e trenutka, meðutim, borac na prvoj crti u potpunosti obuzet bitkom usred koje se na ao i potpuno nesvjestan svega drugoga. Za sto er formacije vrijedi suprotno ( to je razina vi a ovo pravilo vi e vrijedi): trenutak napada oznaèava poèetak razdoblja i èekiva ja nabijenog napeto æu i tjeskobom. Podreðene formacije, s punim pravom, ne vole kad i h se zapitkuje kako bitka napreduje. Sklone su to tumaèiti kao znak nervoze. Stoga je bolje samo sjediti i èekati. U svezi s tim valja naglasiti i da poslovica "lo e se vijesti brzo ire" rijetko kad vrijedi u vojsci. Kad stvari teku dobro, vijesti o tome obièno pronaðu put i vrlo brzo se proèuju. Ako, s druge strane, napad "zaglavi ", boji nicu prekrije ti ina, bilo zbog prekida u komunikacijama, bilo stoga to je za interesirana strana odluèila prièekati povoljniji trenutak i poslati ne to poticajnije izvje æe. Tako se napetost razbija tek kad pristignu prva izvje æa, lo a ili dobra, svejedno. Do njihova primitka i mi mo emo samo sjediti i èekati. Hoæe li vojnici u koje smo ulo ili toliko truda i vremena ispuniti oèekivanja, s obzirom na to da su obuku sasvim sig urno pro li prebrzo? Konkretno, hoæe li velike oklopne formacije - èija su organizacij a i naèin uporabe bile potpuna novost - opravdati nade koje je u njih polagao njih ov idejni tvorac, general Guderian, i koje smo u njih polagali i mi ostali? Hoæe l i osoblje njemaèkih zapovjedni tava, posebice na e vlastite armijske skupine, uspjeti ovladati poèetnom situacijom i kasnije odnijeti potpunu pobjedu - uni titi neprijate lja na njegovim trenutnim polo ajima zapadno od Visle i tako ukloniti svaku moguænos
t voðenja rata na dvije boji nice? To su bila pitanja koja su nam prolazila glavama u tim satima napetosti i neizvjesnosti. Poèetna situacija O.K.H.-ov plan predvidio je operaciju velikih razmjera kojom bi se Poljska armij a opkolila s krila, iz pravca Istoène Pruske i Sleske. Prema tom planu Armijska skupina Sjever se, povezav i istoènu Prusku i Pomeraniju izbac ivanjem poljskih snaga s koridora, trebala probiti preko rijeke Visle i iz pozad ine napasti glavninu neprijateljskih snaga na velikom koljenu rijeke. S druge strane, Armijsku skupinu Jug zapala je zadaæa da neprijatelja uvuèe u borbe t o dalje od rijeke Visle i tako sprijeèi bilo kakvo povlaèenje njegovih snaga iza lin ije rijeka Visle i Sana. To je znaèilo da tenkovske formacije Desete armije (koju su, stoje moguæe bli e, morale pratiti i pje aèke divizije) moraju djelovati usklaðeno kak o bi pregazile nagomilane neprijateljske trupe èije se grupiranje, najvjerojatnije , odvijalo u blizini granice te da tenkovi Desete armije, bude li to moguæe, do pr ijelaza na rijeci Visli - od Demblina do Var ave - stignu prije neprijatelja. Plan je predviðao i da Èetrnaesta armija, koja je trebala napredovati kroz Galiciju, sti gne do rijeke San i prijeðe je najveæom moguæom brzinom. Za sluèaj da neprijatelj poslje dnju liniju obrane odluèi postaviti tek na Sanu i Visli, Èetrnaesta je armija - s ju ga - odmah morala svladati rijeène utvrde i spojiti se, duboko u neprijateljskoj p ozadini, s istoènim krilom Armijske skupine Sjever koja se pribli avala sa sjevera. Pritom joj je na ruku i la i èinjenica da njezino desno krilo, koje se na istoku pro tezalo sve do Slovaèke, predstavlja neposrednu prijetnju dubokom krilu neprijatelj skih snaga koncentriranih u podruèju Krakova, to je onemoguæavalo ikakvu eventualnu k asniju obranu Galicije. Na reèenom slijedu dogaðaja temeljilo se ukupno operativno djelovanje Armijske skupi ne Jug u Poljskoj. Tijekom cijele operacije nastojala je na sebe vezati i uni titi glavninu neprijateljskih snaga prije rijeke Visle, ali je, u isto vrijeme, mora la ostati budna i predvidjeti svaki poku aj neprijatelja da izbjegne bitku i odluèan otpor pru i tek kad se naðe iza linije San -Visla. Premda bi detaljna ra èlamba ove "munjevite" kampanje nesumnjivo bila korisna, ovdje neæu opisivati kako su se, iz dana u dan, odvijale spomenute operacije. Radije æu s e ogranièiti na iri opis kljuènih faza kampanje koje su, dijelom jedna za drugom a di jelom i istovremeno, tekle na sljedeæi naèin: Te ke bitke koje je Èetrnaesta armija vodila u Galiciji i proganjanje pora enog neprij atelja do Lw6wa i preko rijeke San. Proboj Desete armije na rijeku Vislu i Bitka u Radomskom d epu. Bitka na Bzuri, voðena izravno iz zapovjedni tva Armijske skupine 50 Jug, tijekom koje su Osma i Deseta armija uni tile najjaèe neprijateljske grupacije. Napad na Var avu i zavr ne bitke koje su bile posljedica èestih promjena u dogovorima koje je njemaèko politièko vodstvo sklapalo sa Sovjetima, koji su u tom trenutku veæ n apredovali prema istoènoj Poljskoj. Poljsku granicu pre li su 17. rujna 1939. godine . Prodor Èetrnaeste armije kroz Galiciju Glavni cilj Èetrnaeste armije bio je okru iti sna ne neprijateljske snage koje su se, po na im spoznajama, nalazile u podruèju Krakova. To je okru enje bilo unaprijed predv iðeno opse nim rasporedom snaga Èetrnaeste armije od leske preko pokrajine Moravske Ost rave (Marich-Ostrau) sve do Karpata. Dok je Osmi korpus (generala Buscha - 8. i 28. pje aèka te 5. tenkovska divizija) tr ebao probiti sna ne poljske pograniène utvrde na istoku Gornje leske i potom napredov ati prema Krakovu sjevernom obalom Visle, Sedamnaesti je korpus (generala Kleint za - 7. i 44. pje aèka divizija) krenuo na Krakov iz Moravske, pravcem ju no od Visle. Nadalje, zadaæa izravnog okru enja neprijateljskih snaga koje su se, po na im spoznaja ma, nalazile oko Krakova pripala je sljedeæim korpusima kopnene vojske: Dvadeset i drugom tenkovskom korpusu (generala von Kleista -2. oklopna i 4. laka divizija), koji je do Krakova trebao stiæi s juga, iz doline rijeke Orave u Karpa tima te Osamnaestom (planinskom) korpusu (generala Bayera - 2. i 3. planinska di vizija), koji se trebao probiti iz Popradske doline istoèno od Visokih Tatri s cil jem da napredovanjem preko Nowy Sacza (Neu-Sandeza) i Bochnije (zapadno od Tarno wa) neprijatelja kod Krakova zaskoèi iz pozadine.
Jo istoènije, slovaèke su snage koje je O.K.H. naknadno poslao, trebale su napasti kr oz prolaz Dukla, dobro poznat iz Prvog svjetskog rata. Tome krilu, koje je imalo zadaæu zatvoriti okru enje, ne to kasnije su pridodane i Prva planinska divizija, isk usna bavarska formacija, te dvije prièuvne divizije. Premda su se poèetne bitke Èetrnaeste armije pokazale te kima -posebice bitka Osmog les kog korpusa za poljske pograniène utvrde 51 Poèetna linija napade armijo i kofpusa mmm Daljnji fijek potjere 4k armiji u GaUciji, borfc! <\o. armije oko Ka do ma i t>i+k.e k«J B*ure <8.i di.i«l°vi' 40- firmi je) XXXX 4 T" Brest-Li+ow/sk lawa °5trv kole o 52 Zemljovid 2. Operacije Armijske skupine Jun u poljskoj kampanji 53 problem pograniènih pokrajina s operativnog je stajali ta bio praktièno rije en njihovim zaobila enjem s boka, iz smjera Karpata. Danas je poznato da do planiranog okru enj a neprijateljskih snaga nagomilanih u okolici Krakova, doslovno govoreæi, nikada n ije do lo; uoèiv i kakva mu opasnost prijeti, neprijatelj je pravodobno evakuirao istoèn u Galiciju. Ipak, veæi dio njegovih snaga uni ten je ili u tim, poèetnim bitkama, ili u potjeri koja je nakon njih uslijedila, tijekom koje je 22. tenkovki korpus usp io sustiæi svoj plijen. Planinski korpus i 17. korpus preuzeli su desno krilo Èetrna este armije, sve do Lwówa i utvrde Przemysl, i oba su cilja pala. Lijevo krilo, ko je su èinili tenkovski korpusi, Osmi i Sedmi korpus koje je armijska skupina dodij elila Èetrnaestoj armiji, uspjeli su prijeæi rijeku San iznad njezina u æa u Vislu i pre mda se protivnik u bitkama koje su uslijedile, dijelom i iznimno te kim, hrabro bo rio, snage koje su mu pritekle u pomoæ (neke od njih pristigle su iz Var ave, a neke èak i s boji nice Armijske skupine Sjever) bile su zbrisane. U odgovarajuæem smo se t renutku povezali s lijevim krilom Armijske skupine Sjever. Do 25. rujna, Lwow i Przemysl su pali i potjera je bila praktièno gotova, unatoè èinje nici da je uni tenje preostalih poljskih postrojba na tom podruèju zahtijevalo daljn je borbe. Proboj Desete armije i bitka u Radomskom d epu Dok je operativna zadaæa Èetrnaeste armije - uz uni tenje snaga rasporeðenih u zapadnoj Galiciji - bila goniti neprijatelja, uloviti ga u povlaèenju i tako ga, po svaku c ijenu, sprijeèiti da iznova organizira otpor s druge obale Visle, zadaæa dvaju armij a koje su napadale iz pravca Sleske bila je uvuæi ga u konaènu bitku s ove strane ri jeke. Kljuèna zadaæa proboja na Vislu dodijeljena je ojaèanoj Desetoj armiji (dobro po punjenoj oklopnim snagama), dok je slabija Osma armija trebala pokrivati sjevern o krilo operacije i tititi ga od upada neprijateljskih snaga koje su, po na im spoz najama, bile razmje tene na podruèju Ka-lisz-Lódz i u pokajini Poznah. Deseta armija napala je iz Gornje Sleske - lijevim krilom iz okolice Kreuzburga - s èetiri korpusa. Zdesna ulijevo (na Zemljovidu 2, op. pr.), bili su to 15. moto rizirani korpus (generala Hotha - 2. i 3. laka divizija), 4. korpus (generala vo n Schwedlera - 4. i 46. pje aèka divizija), 16. 54 tenkovski korpus (generala Hoepnera - 1. i 4. tenkovska divizija, 14. i 31. pje aèka divizija), a zatim 11. korpus (generala Leeba - 18. i 19. divizija) i 14. motor izirani korpus (generala von Wietersheima -13. i 29. motorizirana i 1. laka divi zija). Armiju su, kao prièuva Armijske skupine, slijedili 7. korpus (generala von Schober ta - 27. i 68. pje aèka divizija) i 62. pje aèka divizija. Osma armija, sastavljena od 13. korpusa (generala von Weichsa - 10. i 17. pje aèka i motorizirana Leibstandarte8 divizija) i 10. korpusa (generala Ulexa - 24. i 30. divizija), morala je, u dubokom e alonskom poretku, napredovati prema Lödzu. I Osmu
su armiju, kao prièuva Ami-jske skupine, pratile dvije divizije (213. i 221.). Netom nakon to su u zoru 1. rujna 1939. godine njemaèke armije pre le granicu, zapoèele su silovite borbe tijekom kojih je neprijatelj bio prisiljen na uzmak. Sljedeæih nekoliko dana imali smo velikih problema utvrditi namjerava li se on i nadalje u odluèujuæu bitku upustiti prije rijeke Visle ili trenutnim borbama samo kupuje vrij eme potrebno da se njegove snage povuku na drugu obalu rijeke. Na poèetku je, u sv akom sluèaju, bilo znakova da se u planinskom podruèju Lyse Gore u okolici Kielcea, kod Radoma i u okolici Lödza formiraju sna ne neprijateljske grupacije. Ono to je, meðutim, odluèilo ishod bitaka u tim prvim tjednima rata vjerojatno su dva èimbenika koja su se u toj kampanji pojavila po prvi put. Prvi èimbenik bilo je razbijanje neprijateljskih polo aja tenkovskim formacijama i n jihov prodor u dubinu neprijateljske pozadine koji su, usput reèeno, na e pje aèke diviz ije jedva uspijevale pratiti. Drugi èimbenik bila je èinjenica daje neprijateljsko zrakoplovstvo gotovo u cijelost i bilo izbaèeno iz igre i da su u uèinkovitim napadima Luftwaffe stradale njegova ko munikacijska i transportna mre a. Upravo iz tih razloga Poljaci ni u jednom trenut ku nisu imali sredi nji nadzor nad svojim operacijama. S obzirom na stanje u neprijateljskim redovima, zapovjedni tvo Armijske skupine (J ug, op. pr.) smatralo je nu nim Desetoj armiji ' Puni naziv Division Leibstandarte SS Adolf Hitler - u slobodnom prijevodu "div izija tjelesnih èuvara Adolfa Hitlera". Postrojba je, kao sigurnosna i borbena pos trojba, djelovala u sastavu Waffen SS-a, dakle borbenog krila SS-a. 55 odrediti dvije zadaæe. Jedna skupina zdesna (14. motorizirani korpus i 4. korpus), u pratnji 7. korpusa (koji je tek kasnije dodijeljen 14. armiji), morala je nap asti i poraziti neprijateljske snage koje su se nastavile grupirati kod Radoma. Druga skupina slijeva (koju su saèinjavali 16. tenkovski korpus, 14. motorizirani korpus ili. korpus) trebala je presjeæi neprijateljsku liniju povlaèenja iz okolice Lödza prema Var avi, dok je 18. armija napadala sa zapada. Ispunjavajuæi navedene zapovijedi, Deseta je armija u umskom podruèju Lyse Gore uspje la vezati poljsku radomsku grupaciju, dok se mobilni 15. motorizirani korpus pos tavio izmeðu Lyse Gore i prijelaza preko Visle kod Opatowa i Demblina. Èetrnaesti mo torizirani korpus, koji je djelovao u sastavu "lijeve" armijske skupine na sjeve ru, takoðer je zaprijeèio put prema Var avi. Do 9. rujna jedna se neprijateljska vojsk a, po prvi put u ovome ratu, na la uhvaæenom u "d ep". Premda se neprijatelj nastojao probiti iz obruèa koji gaje okru ivao pa su se borbe na podruèju Kielce-Radom nastavil e sve do 12. rujna, njegova je sudbina veæ bila zapeèaæena. Do kraja bitke u na im se ru kama na lo 60.000 zarobljenika i 130 topova, a neprijatelj je izgubio sedam divizi ja. Ne bi mu pomoglo èak ni da se uspio prebaciti na drugu obalu Visle; na dan rad omske bitke, Prva planinska divizija iz sastava 14. armije veæ je bila pred vratim a Lwöwa, a lijevo je krilo iste armije, pre av i rijeku San, veæ zauzelo polo aje koji bi onemoguæili bilo kakvu obranu na Visli. U meðuvremenu se 16. tenkovski korpus iz sastava "lijeve" skupine Desete armije pr obio do Visle pre av i Goru Kalwariju, ju no od Var ave, a jedna se oklopna divizija pro bila u njezina jugozapadna predgraða. S tako slabim snagama nije se mogao osvojiti grad utvrðen poput Var ave pa se oklopna divizija morala povuæi. To jo uvijek nije pro mijenilo èinjenicu da je zapadni prilaz gradu sada bio preprijeèen. Bitka na Bzuri Dok su se na podruèju Radoma jo vodile borbe, unatoè naznakama pobjede koje su se veæ n azirale, na u je pozornost privuklo stanje na sjevernom krilu armijske skupine gdj e je neprijatelj preuzeo inicijativu. Buduæi da je prvih devet dana kampanje sve t eklo tako glatko i sasvim po planu, bilo je lako podleæi napasti i pomisliti kako vi e praktièno 56 ni ta ne mo e omesti ili na bilo koji naèin promijeniti predviðeni tijek operacije. Ja s am, pak, i dalje imao nejasan osjeæaj kako se na sjevernom krilu na e armijske skupi ne ne to kuha. Napokon, znali smo da je neprijatelj u pokrajini Poznah grupirao zn aèajne snage koje jo nitko nije vidio. Zato sam, 8. i 9. rujna, naèelniku sto era Osme armije neprekidno napominjao da obrati posebnu pozornost na izvidnièke aktivnosti na svom sjevernom krilu. Rezultat rasprave koju smo glede polo aja poznahskih snag
a vodili s O.K.H.-om bila je teleprinterska poruka koju nam je O.K.H. proslijedi o 9. rujna. U njoj se navodilo kako neprijatelj, svim dostupnim prijevoznim sred stvima, reèene snage premje ta na istok te ih stoga vi e ne treba smatrati prijetnjom za dubinu krila Osme armije. Mi smo, pak, procijenili kako se ju no od Visle, izmeðu Lodza i Var ave, nalazi barem deset neprijateljskih divizija. Valja se prisjetiti kako je Armijska skupina Desetu armiju namjeravala iskoristi ti za blokadu rute kojom bi se neprijateljska grupacija u sastavu pet ili est div izija, koja se, po na im spoznajama, nalazila u okolici Lodza, mogla povuæi prema Va r avi. Osmoj je armiji zapovijeðeno da te snage napadne sa zapada. Prvotna zadaæa Osme armije - za tita operacija cijele armijske skupine na njezinu sjevernom krilu u d ubokom e alonskom poretku - i dalje je tekla sasvim dobro. Pokazat æe se, meðutim, da je zapovjedni tvo Osme armije gore spomenutoj zadaæi posvetil o znatno vi e pozornosti negoli dogaðanjima na sjeveru. U rane sate 10. rujna zapovj edni tvo je izvijestilo o iznenadnom napadu koji su, iz toga podruèja, na njegovu 30 . diviziju pokrenule poprilièno jake neprijateljske snage. Stanje je granièilo s kri zom, jer su poku aji armije da ga stabilizira protunapadima propadali jedan za dru gim. Ipak, Osma je armija raèunala kako jo uvijek mo e zaustaviti neprijateljske snag e - nesumnjivo brojnog sastava èiju su glavninu najvjerojatnije èinile snage povuèene iz pokrajine Poznan - i za te je potrebe dovukla oba korpusa iz vlastitog sastav a kako bi formirala crtu obrane prema sjeveru. Unatoè tomu zatra ila je urno pojaèanje u sastavu jednog tenkovskog korpusa kako bi sprijeèila proboj neprijatelja na jugo zapad, prema Lodzu, koji je 9. rujna zauzet bez otpora. Zapovjedni tvo Armijske skupine, pak, nije bilo nimalo sklono stabilizirati situac iju Osme armije pojaèavanjem njezinih polo aja. Sve da je na tom podruèju i do lo do lok alne krize - moguæe i ozbiljne krize - to 57 na operaciju kao cjelinu ne bi imalo apsolutno nikakva utjecaja. Naprotiv, ta na m je kriza pru ila prigodu da odnesemo veliku pobjedu; sna ne neprijateljske snage s ad su bile vezane u bitci zapadno od Visle koja æe - poduzmemo li prave korake - z avr iti njihovim uni tenjem. Umjesto da udovolji zahtjevu Osme armije i po alje joj tenkovski korpus koji je tr a ila kao dodatno pojaèanje, zapovjedni tvo Armijske skupine zapoèelo je s pripremama za opkoljavanje neprijateljskih snaga. Dvije divizije koje su Osmu armiju pratile kao prièuva jo uvijek su pristizale sa zapada. Njih se dalo iskoristiti za napad na zapadno krilo neprijatelja koji je Osmu armiju upravo napadao sa sjevera. Jedna je laka divizija - iz istih razloga - dobila zapovijed da napusti bitku kod Rad oma koja se veæ bli ila kraju. Vi e od svega Armijska je skupina neprijatelja eljela uv uæi u bitku na suprotnoj boji nici. S tom je nakanom i zapovijedila Osmoj armiji da "okrene" 16. tenkovski korpus - koji se u tom èasu nalazio na polo ajima ju no od Var av e - i 11. korpus u njegovoj pratnji, kako bi u bitci koju je vodila Osma armija djelovali s istoka. Sama je Osma armija imala zadaæu odbijati neprijateljske napad e sve dok njihova estina osjetno ne popusti, a onda krenuti u protunapad. Na temelju dojmova koje smo general zbora von Rundstedt i ja stekli pri posjetim a zapovjedni tvu Osme armije u to vrijeme (jednom od tih posjeta nazoèio je i Hitler ), Armijska je skupina odluèila preuzeti izravni nadzor nad operacijom. Napadom dv aju korpusa Desete armije koji su djelovali s juga i jugoistoka zapovijedao je g eneral zbora von Reichenau osobno. Zapovjedni tvo Osme armije nastavilo je zapovij edati borbama koje su njezina dva korpusa vodila na sjeveru i akcijama opkoljava nja neprijateljskih snaga sa zapada. Napokon, na zahtjev na e armijske skupine, na i m je snagama pridru en i Treæi korpus koji je pre ao Vislu sa sjevera i za ao u neprijat eljsku pozadinu kao dio Armijske skupine Sjever. Na njemu je bilo da zatvori obr uè. Kada je, tijekom bitke, postalo oèito kako velike skupine neprijateljskih snaga obalom rijeke Visle poku avaju umaknuti do utvrde Modlin, Armijska je skupina, iz okolice Radoma, povukla i 15. motorizirani korpus kako bi blokirala i tu posljed nju rutu za bijeg. Nakon te kih borbi tijekom kojih se neprijatelj poku ao probiti najprije na jug, pot om na jugoistok i konaèno na istok, njegov je otpor 18. rujna napokon slomljen. Do 20. rujna Deseta je armija prijavila 58 osamdeset tisuæa zarobljenika i ratni plijen od 320 topova, 130 zrakoplova i 40 te
nkova. Osma je armija prijavila devedeset tisuæa zarobljenika i tada jo neutvrðenu ko lièinu zaplijenjene opreme. U odbijanju ovoga napada sudjelovalo je mnogo vi e nepri jateljskih formacija negoli smo pretpostavljali - devet pje aèkih divizija, tri konj ièke brigade i dijelovi deset drugih divizija. Bitka na Bzuri bila je najveæa samostalna akcija u sklopu poljske kampanje i preds tavljala je njezin vrhunac, ako ne i odluèujuæu bitku cijele kampanje. U operativnom smislu, odluèujuæi potez bilo je okru enje poljskih snaga od strane Armi jske skupine Sjever sa sjevera i Èetrnaeste armije s juga. Masovni protunapad na k oji se poljsko vrhovno zapovjedni tvo odluèilo - ili u nadi da æe se na koljenu Visle situacija preokrenuti u njihovu korist ili da æe svojim snagama ju no od Visle tako ra èistiti prolaz do Var ave - ipak nije imao utjecaja na konaènu sudbinu Poljske vojske . Iako se po rezultatima ne mo e mjeriti s velikim bitkama istoga tipa (razbijanje o kru enja) koje su se kasnije vodile u Rusiji, bitka na Bzuri bila je najveæa takva b itka svog vremena. Takva se bitka nije mogla unaprijed isplanirati niti izvesti probijanjem neprijateljskih polo aja sna nim tenkovskim formacijama. Nastala je kao odgovor na poteze koje je povlaèio sam neprijatelj, a koji su se, neoèekivano, prome tnuli u veliku prednost. Zauzimanje Var ave Nakon bitke na Bzuri i niza akcija u umovitom podruèju ju no od Mod-lina protiv dijel ova neprijateljskih postrojba koje su poku avale umaknuti iz utvrde i domoæi se Var av e, na a je armijska skupina dobila zadaæu da zauzme prijestolnicu. Èak i tada dio njez inih formacija bio je premje ten na zapad, gdje su Francuzi i Britanci, na na e siln o iznenaðenje, dokono promatrali propast svog poljskog saveznika. O.K.H. smo veæ izvijestili kako pripreme za napad na Vara avu ne mo emo dovr iti prije 2 5. rujna s obzirom na to da smo u njemu htjeli upotrijebiti cjelokupno topni tvo, ukljuèujuæi i ono u sastavu Èetrnaeste armije. 59 Meðutim, nakon sovjetske intervencije od 17. rujna i nakon to je rijeka Visla utvrðen a kao crta razgranièenja, Hitleru se silno urilo da zauzme grad. Stoga je i zapovje dio da Var ava u na im rukama mora biti najkasnije posljednjeg dana toga mjeseca. I premda, pretpostavljam, nema nièeg nenormalnog u tome da politièari od generala oèekuj u pobjedu, definiranje toènoga datuma te pobjede definitivno je bilo ne to novo. Armijska je skupina, uz to, napad morala izvesti na naèin koji æe gubitke svesti na apsolutni minimum. Var avu je trebalo napasti samo zato to je neprijatelj za njezin u obranu anga irao cijelu jednu armiju, a poljski je vrhovni zapovjednik izjavio k ako æe je braniti do posljednjeg èovjeka. Armijskoj skupini bilo je potpuno jasno kako, u takvim uvjetima, o iznenadnom na padu na grad ne mo e biti ni govora. Ni u kojem se sluèaju, pak, i ni iz kakvih razl oga, nije htjelo dati uvuæi u bitku u samome gradu, jer bi ona, neizbje no, dovela d o silnih gubitaka i meðu napadaèima i meðu civilima. Tako je Osmoj armiji, zadu enoj zauzeti grad, zapovijeðeno da napad ogranièi na opsadu , da grad u potpunosti okru i gustim, neprekinutim lancem postrojba koji se, manje -vi e, poklapao s linijom kru ne eljeznice. Grad bi bio prinuðen na predaju izlaganjem kombinaciji topnièkog granatiranja i zraènih napada. Ako ni to ne bi urodilo plodom, uslijed nedostatka hrane i vode. Na ovome bih mjestu mogao spomenuti i to da se zapovedni tvo Armijske skupine uspje no suprotstavilo ranijoj Hitlerovoj elji da gra d bombardira Luftwaffe. Na je argument bio kako bombardiranje iz zraka, u tome tr enutku, ni na koji naèin ne bi koristilo vojnim operacijama. U novonastaloj situac iji, pak, isti nam je argument poslu io da bombardiranje opravdamo. Dana 25. rujna otvorena je vatra po vanjskim utvrdama i upori tima te po va nijim sr edi tima opskrbe. Istodobno su zapoèeli i lokalizirani napadi kojima je trebalo dose gnuti unaprijed odreðenu liniju opsade. Dan poslije bacili smo letke kojima smo st anovnike upozorili kako æe grad ubrzo biti bombardiran i pozvali ih na predaju. Bu duæi da su poljske snage nastavile s tvrdoglavim otporom, bombardiranje je doista zapoèelo, uveèer istoga dana. U podne 27. rujna, general zbora von Rundstedt i ja smo, tijekom posjeta 18. div iziji, mojoj nekada njoj matiènoj postrojbi, koja je upravo 60 zauzela dvije utvrde, doznali daje neprijatelj ponudio predaju. Granatiranje je
istog trena obustavljeno. Predaju su, sutradan, potpisali zapovjednik Poljske armije i general zbora Blask owitz, zapovjednik njemaèke Osme armije. Civilnom stanovni tvu i neprijateljskim ran jenicima odmah je pru ena pomoæ. Vojnièka èast neprijatelja pora enoga nakon srèane borbe p ovana je na svaki naèin. Dogovoreno je da se èasnicima ostave njihove sablje kao i d a se doèasnici i vojnici u zarobljeni tvu zadr e samo koliko je potrebno da se obave n eophodne formalnosti. Prema podacima poljskoga opunomoæenika, u Var avi se predalo 120.000 èasnika i vojnika . Pri potpisivanju dokumenta o predaji poljski je general rekao: "Kotaè se stalno ok reæe." Na kraju se pokazalo da je imao pravo, samo ne u smislu u kojem su to njego ve rijeèi imale nagovijestiti - barem u pogledu kasnije sudbine njegove domovine. Konaène bitke istoèno od Sana i Visle Iako je veæina snaga rasporeðenih ispred rijeke Visle eliminirana tijekom bitke na B zuri i padom Var ave, brojni su se dugi sukobi - neki od njih i prilièno estoki - jo u vijek vodili na podruèju odgovornost Èetrnaeste armije u istoènoj Galiciji i ni e na dru goj obali Sana, protiv pojedinaènih neprijateljskih skupina koje su izbjegle uni ten je. U meðuvremenu Deseta je armija kod Deblina na drugu stranu Visle prebacila jed an korpus koji je napredovao prema Lublinu. Usred borbi smo, iznenada, iz Vrhovn og zapovjedni tva dobili zapovijed da Lwow - koji se upravo predao snagama Èetrnaest e armije - prepustimo Sovjetima te da polo aje cijele armijske skupine povuèemo iza linije razgranièenja koju je von Ribbentrop dogovorio u Moskvi. Ta se linija prote zala od prolaza Uzok do Przemysla i zatim obalom rijeka San i Visla, do podruèja s jeverno od Var ave. Za postrojbe Armijske skupine Jug to je znaèilo da su bitke koje su vodile na drugoj obali dvaju rijeka bile èisto gubljenje vremena i da su se nj ima okoristili samo Sovjeti! Da bi se povukli preko Sana morali smo se izvuæi iz okr aja s neprijateljskom grupac ijom koja se, po na im procjenama, sastojala od dvije ili tri divizije i jedne ili dvije konjièke brigade. Te su snage pokazale 61 fantastiènu hrabrost i - potpuno krivo tumaèeæi cjelokupnu situaciju -krenule u napad na na 7. i 8. korpus kako bi ih sprijeèile da stignu do rijeke. Tu je ponovo do lo do te kih borbi koje su bile izravna posljedica politièkih natezanja njemaèke i sovjetsk e vlade. Koliko se daleko u tome i lo najbolje ilustrira èinjenica da je 1. listopad a linija razgranièenja iznova pomaknuta. Ovoga puta dobili smo zapovijed da ponovo zauzmemo pokrajinu Lublin. Stoga je 14. motorizirani korpus ponovo pre ao Vislu i prihvatio predaju posljednjih aktivnih neprijateljskih grupacija koje su se pov laèile prema rijeci uzmièuæi pred Sovjetima. Poljska kampanja bila je zavr ena. Armijska skupina jug zarobila je 523.236 vojnik a i zaplijenila 1401 poljski top, 7600 strojnica, 274 zrakoplova, 96 borbenih vo zila i nemjerljive kolièine ostale opreme. Neprijateljski gubitci u krvi bili su, bez ikakve sumnje, iznimno veliki. Neprijatelj je u borbama pokazao silnu odva nos t i smrtnu odluènost da se odr i i u najbezizlaznijim situacijama. Gubici na e armijske skupine bili su sljedeæi: Èasnika: 505 mrtvih; 759 ranjenih; 42 nestala. Doèasnika i vojnika ostalih rangova: 6049 mrtvih; 19.719 ranjenih; 4022 nestala. Petoga listopada Hitler je u Var avi odr ao pobjednièki mimohod u kojemu su sudjeloval e sve divizije stacionirane u gradu i okolici. Postrojbe su, njemu u èast, mar irale velikom avenijom koja je vodila od Belvederea do dvorca. Na alost, prigoda je za vr ila neugodno æu koja je sasvim bjelodano pokazala Hitlerov stav prema vojnome èelni tvu . Bilo je dogovoreno da se Hitler, prije nego odleti natrag u Njemaèku, sastane sa z apovjednicima i èasnicima zapovjedni tava snaga koje su sudjelovae u mimohodu. Za tu je prigodu, u jednome hanga-ru, postavljen stol na kojem je trebalo poslu iti juh u iz poljske kuhinje. Meðutim, kada je u ao u hangar i ugledao bijele stolnjake i je senjsko cvijeæe na stolu, Hitler se okrenuo na peti, izi ao iz hangara i pridru io se vojnicima u poljskoj kuhinji. Pojeo je nekoliko lica juhe, poprièao s ljudima oko s ebe, a onda se uputio ravno u zrakoplov koji ga je èekao. Bio je to otvoreni poku aj da poka e svoju "privr enost narodnim masama". Ipak, sumnjam daje njegovo pona anje b ilo potaknuto eljom za odobravanjem na ih hrabrih grenadira. Siguran sam kako bi on
i istinski cijenili da je, kao poglavar dr ave, nakon tolikih pobjeda koje su za n jega izvojevali, posjetom njihovim zapovjednicima odao poèast svim 62 vojnicima. Naèin na koji se ponio prema èasnicima, a posebice trenutak u kome je to uèinio, bio je znak prijezira nad kojim se èovjek morao zamisliti. Poljsku kampanju uskoro su poèeli opisivati kao blitzkrieg - "munjeviti rat". Daka ko, po brzini kojom je izvedena i po ishodu taje kampanja bila ne to dotad neviðeno. Kasnije, tijekom njemaèke ofenzive na zapadu, sliène kampanje, ali puno veæih razmjer a, postat æe uobièajene. Objektivna procjena kampanje, meðutim, tra i osvrt na sve to je u prethodnom poglavlj u reèeno o tome kakvi su bili poljski izgledi u tome ratu. S obzirom na premoæ i daleko povoljnije poèetne polo aje, Njemaèka je poljsku kampanju j ednostavno morala dobiti, zadovoljiv i dva za to neophodna preduvjeta: Prvo, kako bi na istoku osiguralo potrebnu nadmoæ, njemaèko je zapovjedni tvo prihvati lo iznimno visok stupanj rizika na zapadu. Drugo, zapadne sile spomenuti rizik nisu ni na koji naèin iskoristile kako bi Polj acima pru ile pravovremenu i uèinkovitu pomoæ. Uopæe ne treba sumnjati da su stvari mogle ispasti i sasvim drugaèije da su zapadne sile, to je moguæe prije, krenule u ofenzivu na zapadu. Dakako, takav scenarij podr azumijevao bi i postojanje poljskog zapovjedni tva s puno vi e osjeæaja za stvarnost, zapovjedni tva koje bi svoje resurse (umjesto da ih u nastojanju da zadr i ono to se zadr ati ne mo e od samoga poèetka razbaca posvuda) koncentriralo na kljuène toèke i susta vno se borilo za vrijeme potrebno da Nijemce suoèe s dilemom moguæeg rata na dvije b oji nice. Hrabrost s kojom su se, do samoga kraja, borile poljske postrojbe bila b i dovoljno jamstvo da se mogu odr ati dok se njihovi saveznici ne dokopaju Rajne i natjeraju njemaèko zapovjedni tvo da ozbiljno razmisli o odustajanju od kampanje u Poljskoj. Ovo je bio jedan od onih sluèajeva - kako je to jednom rekao grof Schlieffen - kad je slabija strana i sama pripomogla pobjedi protivnika. S druge strane, valja priznati i da su brzina i temeljitost na eg uspjeha u Poljsk oj - uz operativnu prednost na poèetku operacije i brojèanu nadmoæ koju smo postigli i zla uæi se velikom riziku na zapadu - bile posljedica vi e kakvoæe njemaèkih borbenih snag a i njihova voðenja. Vitalni èimbenik koji je utjecao na brzinu na eg uspjeha bila je nekonvencionalna up oraba velikih samostalnih tenkovskih formacija 63 s daleko nadmoænijom zraènom potporom. Ali ono to je definitivno bilo odluèujuæe, uz nepo kolebljivu hrabrost i posveæenost njemaèkog vojnika, bio je duh koji je prevladavao u njemaèkim zapovjedni tvima i borbenim postrojbama. I dok su materijalna postignuæa p onovnog naoru avanja Njemaèke svakako bila Hitlerova zasluga, materijalna nadmoæ sama po sebi ne bi jamèila ovako brzu i uvjerljivu pobjedu. Najva nija od svega bila je èinjenica da je na mali Reichswehr, na kojeg su mnogi svo jedobno gledali svisoka, o ivio slavnu njemaèku tradiciju obuke i voðenja koju je spas io i pronosio nakon poraza 1918. godine. Novi je njemaèki Wehrmacht, kao pravo dij ete nekada njeg Reichswehra, prona ao naèin (i vjerojatno je u tome bio jedini) kojim æe sprijeèiti prerastanje sukoba u statièni rat iliti " eljezariju", kako ga je - opisuj uæi zavr nu fazu Prvog svjetskog rata - nazvao general Füller. U njemaèkom su Wehrmachtu otkrili kako je, uz pomoæ novih borbenih sredstava, moguæe obnoviti istinsko umijeæe voðenja pokretnih operacija. Individualnost u voðenju ohrabrivala se na svim razinam a, sve do najni eg doèasnika ili pje aka, to je bio presedan do tada nezabilje en u drugi m vojskama. To je bila tajna na eg uspjeha. Svoj prvi ispit novi je Wehrmacht polo i o s najvi im ocjenama. Armijski su sto eri djelovali bez utjecaja izvana. Vojni su z apovjednici imali pune zapovjedne ovlasti. Trupe su vodile iskljuèivo vojne bitke; stoga su ih jo uvijek mogle voditi èasno. Dana 15. listopada, brigadir Heusinger iz Operativnog odjela O.K.H.-a stigao nam je u posjet i donio nam radosnu vijest: da se krajem mjeseca i na e zapovjedni tvo premje ta na zapadnu boji nicu. Na e je mjesto trebalo zauzeti zapovjedni tvo Osme armij e kojom je zapovijedao general zbora Blaskowitz. Ubrzo potom i ja sam dobio zapo vijed da se 21. listopada javim u O.K.H. u Zossenu i zaprimim zapovijedi za na e o peracije na zapadu.
Lodz sam napustio 18. listopada kako bih nakratko posjetio obitelj i urjaka koji je ranjen le ao u bolnici u Breslauu. A onda se trebalo suoèiti s novom zadaæom. 64 Drugi dio KAMPANJA NA ZAPADU Uvodna napomena 'U arko se ljeto prometnula zima na ih jada...' (Richard III) Sretno to je izbjeglo nezahvalnu zadaæu djelovanja u svojstvu okupacijske sile u Po ljskoj, na e je zapovjedni tvo na zapadnu boji nicu stiglo 24. listopada 1939. godine, kako bi preuzelo zapovijedanje no-voustrojenom Armijskom skupinom A. Isturene d ivizije armija pod na im zapovjedni tvom (Dvanaesta i esnaesta) bile su rasporeðene du g ranice s ju nom Belgijom i Luksemburgom, a pozadinske postrojbe u njihovu sastavu nizale su se sve do desne obale Rajne. Za sjedi te zapovjedni tva Armijske skupine b io je odreðen Koblenz. U propisano vrijeme preselili smo u hotel Reisen-Furstenhof na obali Rajne - mje sto koje sam, na poèetku kolovanja u kadetskoj koli u obli njem trgovi tu Engersu, smatr ao vrhuncem elegancije i kulinarske rafiniranosti. Ratne su restrikcije, meðutim, ostavile traga i na toj slavnoj ustanovi. Na i su uredi bili smje teni u nekoæ dra esnu zgradu u blizini Deutsches Ecka u kojoj je, do izbijanja rata, bila smje tena Divi zija Koblenz. Nekada prekrasne sobe u stilo rokokoa sada su bile ogoljene i tmur ne. Nedaleko od zgrade, na malenu trgu omeðenu prastarim stablima, stajao je iznim no zanimljiv obelisk s bombastiènim natpisom. Podigao gaje francuski zapovjednik K oblenza 1812. godine kako bi obilje io prelazak velike Napoleonove armije preko Ra jne u pohodu na Rusiju. Ispod izvornog natpisa bio je ugraviran jo jedan, otprili ke sljedeæeg sadr aja: "Primljeno k znanju i ovjereno." Potpis je pripadao ruskom ge neralu koji je zapovjednikom Koblenza postao 1814. godine. teta to ga Hitler nije vidio! Na moj prijedlog, osoblje na eg zapovjedni tva (tj. njegova op67 erativnog odjela) dobilo je dragocjenu popunu, jo jednog starijeg sto ernog èasnika. Bio je to pukovnik von Tresckow, koji si je u srpnju 1944. godine oduzeo ivot kao jedan od glavnih sudionika urote protiv Hitlera. Tresckow je u mirnodopsko doba veæ radio pod mojim zapovjedni tvom, u Prvome odjelu9 Glavnog sto era kopnene vojske. Bio je iznimno nadaren èasnik i gorljiv domoljub. Iznimno inteligentan, s nizom p ostignuæa za sobom, kozmopolitskog i gospodskog dr anja, bio je armantan i sam po seb i, no njegovu je elegantnu, aristokratsku pojavu u potpunosti nadopunjavala prek rasna i jednako inteligentna supruga, kæer biv ega ministra rata i naèelnika Glavnog s to era kopnene vojske von Falkenhayna. U to je doba u berlinskim vojnim krugovima bilo te ko pronaæi par armantniji od braènoga para Tresckow. Tresckowa i mene povezivala je osobna naklonost koja je granièila s prijateljstvom , jo od vremena kada smo zajedno radili u Operativnom odjelu. I ovdje, u Koblenzu , pru ao mi je dragocjenu pomoæ u nastojanju da se za ofenzivu na zapadu prihvati pl an koji je izradila sama Armijska skupina. Kasnije, kada sam postao najprije zap ovjednik tenkovskog korpusa a potom i zapovjednik armije, tra io sam da mi za naèeln ika sto era dodijele Tresckowa. Meðutim, oba su zahtjeva odbijena s prilièno originaln im obrazlo enjem: da mi "ne treba pametan èovjek". Kada su mi ga, u proljeæe 1943. god ine, napokon ponudili za naèelnika sto era moje armijske skupine, nisam mu mogao dat i prednost nad svojim voditeljem operacija, generalom Busseom, koji je bio iste dobi i koji je svoju srèanost dokazao u mnogim bitkama koje smo zajedno vodili. Ov o spominjem samo zato to je jedan Tresckowu blizak gospodin irio glasine kako sam ga odbio zato to je bio nedovoljno pouzdan nacionalsocijalist. Svatko tko me pozn aje zna da svoje osoblje nikada nisam birao po takvim mjerilima. Ako su se mjeseci provedeni u Koblenzu i prometnuli u "zimu na eg nezadovoljstva", to se dogodilo ponajprije zbog napetosti koja je pratila rat sjenki, ili drôle de guerre10 kako su ga nazivali Francuzi, 1939.-1940. 9 Odjel za taktièki raspored snaga. 10 drole de guerre - franc. "smije ni rat", "ludorija od rata" ili "èudni rat", razd oblje ni rata ni mira koje je uslijedilo nakon pada Poljske, tijekom kojega je r at bio objavljen ali ratnih operacija nije bilo.
68 godine. Ta bi nam napetost bila puno podno ljivija da smo se od samog poèetka mogli usredotoèiti na sustavne pripreme postrojba pod na im zapovjedni tvom za ofenzivu koja je slijedila u proljeæe. Na alost, zna se da je Hiter tu ofenzivu elio pokrenuti ka snije iste jeseni ili (kad se to pokazalo nemoguæim) barem tijekom zime. Svaki put kad bi njegovi meteorolo ki" treberi" iz Luftvvaffea predvidjeli razdoblje lijepog a vremena, aktivirao bi lozinku za pokretanje postrojba prema konaènim mjestima ok upljanja. I svaki bi put meteorolozi povukli rijeè, to zbog te kih pljuskova koji bi na terenu izazvali pravi kaos, to zbog o troga mraza ili snije nih nanosa zbog kojih bi uporaba tenkova i zrakoplova bila krajnje nepreporuèljiva. A za vojnike i zapov jednike nema gore stvari od nedosljednosti u izdavanju zapovijedi. Hitlerovo nep ovjerenje u vojna izvje æa koja nisu odgovarala njegovim eljama u tom je razdoblju po stalo napadno. Kad je zapovjedni tvo Armijske skupine ponovilo kako neprekidno ki no vrijeme onemoguæava rasporeðivanje snaga za ofenzivu, svom je vojnom poboèniku Schmun dtu zapovjedio da osobno provjeri stanje na terenu. Tresckovv je za takve stvari bio idealan. Svog je nekada njeg pukovnijskog suborca cijeli dan povlaèio po blatu - po jedva prolaznim cestama, preko natopljenih oranica i moèvarnih livada, uz i n iz klizave bre uljke. Kad bi se uveèer vratili u zapovjedni tvo, Schmundt bi bio potpu no iscrpljen. Od toga dana Hitler se suzdr avao od sliènih, potpuno neprimjerenih, m etoda provjere na ih vremenskih izvje æa. Osoba koju su neprestane promjene i apsurdno traæenje truda i vremena najvi e muèili b io je, dakako, zapovjednik na e Armijske skupine, general zbora von Rundstedt, koj emu strpljenje nikad nije bilo jaèa strana. Vrlo brzo na e je zapovjedni tvo zapljusnu la poplava papirologije koja se u mirnijim fazama rata redovito obru avala na zapo vjedni tva borbenih postrojba i formacija. Von Rundstedta to i nije previ e pogaðalo, zahvaljujuæi vrlo zgodnom nepisanom pravilu Njemaèke vojske po kojemu generala koji zapovijeda formacijom ne treba optereæivati sitnim pojedinostima. Tako je svakoga jutra mogao odlaziti u duge etnje Rheinpromenadeom. Kako sam se i ja morao baviti nekakvom tjelovje bom, èesto sam ga susretao. Èak i te ledene zime, kad je Rajna veæ bi la prekrivena ledom, Rundstedt je oblaèio tek lagani mantil. Kada sam mu prigovori o da bi se tako mogao na smrt prehladiti, 69 samo mi je odbrusio kako u ivotu nije imao kaput i da ga u ovim godinama definiti vno ne namjerava kupiti! I nije. I poslije tolikih godina stari je gospodin nosi o tragove svoje spartanske obuke u Kadetskom korpusu. Druga von Rundstedtova nav ika podsjeæala me je na moje vlastite kadetske dane. Kada bi se vratio za svoj rad ni stol, èekajuæi dnevna usmena izvje æa koja smo mu podnosili ja i drugi èlanovi sto era, rijeme bi kratio èitajuæi krimiæe. Kao i mnogim drugim va nim ljudima i njemu je takva l iteratura predstavljala dobrodo lu razonodu, ali kako se te svoje sklonosti popril ièno sramio, roman bi èitao tako da bi ga stavio u ladicu koju je na brzinu mogao za tvoriti èim bi netko do ao. Istu smo stvar radili i mi kadeti kad bi - tijekom vreme na za individualno uèenje - u na e odaje u ao netko od instruktora! Ipak, na e nezadovoljstvo te zime samo je dijelom bilo posljedica Hitlerove prevrt ljivosti i tetnog uèinka koje je imala na vojnike (nakon nekog vremena poèeli su sumn jati koliko su uopæe smislene zapovijedi koje se neprekidno poni tavaju), a èinjenicu da je to remetilo raspored obuke, posebno va ne u sluèaju novoustrojenih divizija, d a i ne spominjem. Pravi razlog na eg nezadovoljstva - ili, da budem precizniji, na e nelagode - bio je dvojake naravi. Ono je, u prvom redu, proizlazilo iz dogaðanja koja mogu opisati jedino kao sumrak O.K.H.-a. Osobno, te sam dogaðaje dr ao posebno uznemirujuæim po to sam se, sve do zime 1937.- 38. godine, kao Ober-quartiermeister I Glavnog sto era i Fritschov i Becko v pomoænik, borio za to da - u sluèaju rata - O.K.H. dobije odgovarajuæe mjesto u okvi ru ukupne ratne politike. Nadalje, zapovjedni tvo Armijske skupine cijele je zime uzaludno poku avalo natjerat i O.K.H. da prihvati jedini operativni plan (barem po na em mi ljenju) koji je jamèio odluènu pobjedu na zapadu. Plan je, kao osnova za ofenzivu, na kraju ipak usvojen, ali tek na Hitlerovu intervenciju i tek nakon to me je O.K.H. (nesumnjivo kao ka znu za na e navaljivanje) smijenio s polo aja naèenika sto era Armijske skupine. Te su dvije èinjenice - "degradacija" O.K.H. i natezanje oko ne eg operativnog plana
- dobrim dijelom obilje ile pozadinu zapadne kampanje kojoj je posveæen ovaj dio kn jige. Pojedinosti njezina daljnjeg tijeka toliko su poznate da nema nikakve potr ebe da ih i ja obrazla em. 70 Namjeravam govoriti samo o onome èemu sam, kao zapovjednik korpusa, svjedoèio. Usprkos svemu, nakon "zime na eg nezadovoljstva" ipak je uslijedilo "velièanstveno p roljeæe"! 71 4 Sumrak O.K.H. Opæenito se smatra kako je do uklanjanja O.K.H.-a, odnosno Glavnog sto era kopnene v ojske kao institucije odgovorne za voðenje rata na kopnu, do lo nakon to je Hitler ot pustio feldmar ala von Brauchitscha te, uz zapovijedanje Wehrmachtom kao cjelinom, preuzeo i zapovijedanje kopnenom vojskom. Prava je istina, meðutim, drugaèija. Glav ni je sto er u svakom praktiènom smislu (premda ne i u formalnom) uklonjen u prvim t jednima poslije pohoda na Poljsku. Nakon posjeta Zossenu, 21. listopada 1939. godine, kad sam u ime Armijske skupin e A (kako æe se Armijska skupina Jug ubuduæe zvati) zaprimio "Operativnu zapovijed ut o", u svoj sam dnevnik zapisao: "Glazbena pratnja u sastavu Halder, Stiilpnagel i Greifenberg iznimno depresivna." General von Stiilpnagel bio je, kao Oberquart iermeister I, desna ruka naèelnika Glavnog sto era kopnene vojske Haldera. Brigadir Greifenberg bio je na èelu Operativne uprave O.K.H.-a. Iz primjedaba reèene gospode bilo je savr eno vidljivo daje O.K.H. odobrio ratni pla n koji mu je nametnuo Hitler. Njihov i stav samog vrhovnog zapovjednika prema za misli o ofenzivi na zapadu bio je oèit i duboko negativan. Po njihovu mi ljenju, rat se na taj naèin nije*mogao privesti kraju. Iz onoga to su govorili dalo se razabra ti kako njemaèka kopnena vojska, opet po njihovu mi ljenju, neæe biti u polo aju da name tne odluèan rasplet na zapadu. Takav su dojam potrkrijepili i Operativna zapovijed - koju æu analizirati kada za to doðe vrijeme - i kojekakvi posjeti vrhovnog zapovj ednika i njegovog naèelnika sto era zapovjedni tvu Armijske skupine. Bilo je savr eno jasno da se o brzini i izgledima njemaèke ofenzive na zapadu (poseb ice u razdoblju kasne jeseni i zime 1939. godine) mi ljenja razilaze. Ono to me je u asnulo bila je spoznaja koliko se status O.K.H.-a u sklopu Vrhovnog zapovjedni tva srozao. I to netom nakon stoje izveo jednu od najsjajnijih kampanja u njemaèkoj povijesti! Zna se kako je Hitler mi ljenje O.K.H.-a zanemario i u jednoj ranijoj prigodi - ti jekom sudetske krize. No tada je na kocki bilo ne to sasvim drugo, ne to to je bilo s tvar politièke odluke, a ne stvar vojnoga vodstva. Do razmirica izmeðu Hitlera i O.K .H.-a (ponajprije njegova naèelnika Beèka) nije do lo glede voðenja vojne operacije nego glede pitanja hoæe li djelovanja protiv Cehoslovaèke dovesti do intervencije zapadn ih sila, a time i do rata na dvije boji nice koji njemaèka kopnena vojska ne bi bila kadra voditi. Meðutim, slu bena procjena tog pitanja bila je posao politièkog vodstva , koje je politièkim sredstvima moglo sprijeèiti tijek zbivanja koji bi vodio ratu n a dvije boji nice. I premda je - prepu tajuæi u toj prigodi primat politici - vrhovni zapovjednik na sebe preuzeo silnu vojnièku odgovornost, njegov mu primat, u èisto vo jnoj sferi, ni na koji naèin nije bio uskraæen. U vrijeme poljske krize do na ih u iju nisu stigle nikakve informacije o tome da je izmeðu Hitlera i O.K.H.-a do lo do razila enja u mi ljenju. tovi e, sklon sam vjerovati ka o se O.K.H. - nakon to se Hitlerova procjena zapadnih sila u sluèaju Cehoslovaèke pok azala toènom - nadao da æe ista vrijediti i u jesen 1939. godine. U svakom sluèaju, vj erujem daje i O.K.H., do samoga kraja, pretpostavljao - ba kao to smo to pretposta vljali i mi iz Armijske skupine Jug - da æe cijela stvar ponovo zavr iti politièkim do govorom nalik onome postignutom u Miinchenu. Kako bilo da bilo, izuzmu li se nje gove elje u pogledu rasporeda u istoènoj Pruskoj, s kojima se O.K.H. suglasio, ne m o e se reæi kako se Hitler mije ao u provedbu operacija u Poljskoj. Sada nja je situacija, meðutim, bila posve drugaèija. Toèno je, dakako, da je pitanje naèi na na koji je rat trebalo nastaviti nakon poraza Poljske bilo pitanje sveukupne politike o kojoj je, kao dr avni poglavar i vrhovni zapovjednih "VVehrmachta, odluèi vao Hitler. Meðutim, ako je rje enje bila kopnena ofenziva na zapadu, odluka je mora la ovisiti iskljuèivo o tome kako, kada i mo e li kopnena vojska reèenu zadaæu izvr iti. V
ojno je vodstvo u odgovoru na ta tri pitanja imalo neotuðiv primat. Hitler je, meðutim, u ta tri pitanja Vrhovno zapovjedni tvo kopnene vojske stavio pr ed fah accompli kad je 27. rujna, bez prethodnih konzultacija s naèelnikom kopnene vojske, naèelnicima sto era svih triju rodova vojske priopæio odluku da iste jeseni krene u ofenzivu na zapadu i, pritom, naru i neutral nost Nizozemske, Belgije i Luksemburga. Taje odluka vrlo brzo i formalizirana, k roz zapovijed O.K.W.-an od 9. listopada 1939. godine. Na temelju onoga to sam preuzimajuæi "Operativnu zapovijed uto" èuo od tri ranije spom enuta èasnika morao sam zakljuèiti kako se O.K.H. s tim capitis diminutio12 pomirio. Izdao je zapovijed za ofenzivu kojoj se uporno protivio i u èiji uspjeh - ili bar em presudnu ulogu - nije vjerovao. Gledajuæi tada nje odnose snaga na zapadnoj boji ni ci, valja priznati kako takve dvojbe i nisu bile neosnovane. Sve to sam, stoga, mogao zakljuèiti bilo je da se O.K.H. u ovome sluèaju potpuno odre kao uloge tijela odgovorna za kopneno ratovanje i da je pristao djelovati iskljuèi vo kao tehnièko, izvr no tijelo. Dogaðalo se upravo ono to smo general zbora Beck i ja svojedobno nastojali sprijeèiti, preporuèujuæi racionalnu podjelu odgovornosti na vrhu u vrijeme rata. Pozivali smo na uspostavljanje jedinstvenog zapovjednog tijela koje bi (i iskljuèivo ono) dr avnog poglavara savjetovalo o pitanjima vojne politike i koje bi nadziralo i operacije kopnene vojske i sveukupno voðenje rata. Ili je n aèelnik kopnene vojske trebao zapovijedati cijelim Wehrmachtom, ili je naèelnik Glav nog sto era Reicha odgovoran za upravljanje Wehrmachtom istovremeno trebao kreirat i politiku kopnene vojske - barem dok se ne razrije i situacija na kontinentu. Ono to je po svaku cijenu trebalo izbjeæi bila je situacija da o operacijama kopnene v ojske odluèuju dva sto era - sto er Wehrmachta i sto er kopnene vojske. Èinilo se da se upravo to dogodilo. Hitler i njegov O.K.W. nisu odluèivali samo o to me koje bi operacije kopnena vojska trebala provesti, nego i o vremenu i naèinu na koji bi ih trebala provesti. O.K.H.-u je prepu tena razrada odgovarajuæih zapovijed i bez obzira na to je li uopæe suglasan s ciljevima na èije su ispunjenje reèene zapov ijedi pozivale. " O.K.W. - Das Oberkommando der Wehrmacht, Vrhovno zapovjedni tvo njemaèke vojske. 12 capitis diminutio - promjena u pravnom polo aju rimskog graðanina usljed kazne, s mrtne ili gubitka slobode ili nekih prava; u prenesenom smislu, izraz za poni enje . Naèelnik kopnene vojske degradiran je iz statusa vojnog savjetnika efa dr ave u podreðe nog zapovjednika obvezanog na bespogovornu poslu nost. To æe postati sasvim oèito kada se za operacije u Norve koj bude ustanovilo "O.K.W.-ovo" podruèje operacija. Kako je do lo do toga da se O.K.H. na takav naèin ukloni s puta? Obja njenje treba tra i ti i na razini osobnih odnosa i u naèinu na koji se rje avalo pitanje nastavka rata nakon poraza Poljske. Hitler - von Brauchitsch - Halder Glavni razlog za pojavu gore spomenutog trenda bila je Hitlerova osobnost, njego va neuta iva eð za moæi i pretjerano samopouzdanje potaknuto neospornim uspjesima i pot icano ulizni tvom partijskih efova i dijela njegove svite. U odnosu na njegove vojn e protivnike, to to je bio ne samo dr avni poglavar nego i vrhovni zapovjednik Wech rmachta - dakle, njihov nadreðeni - silno mu je pomagala. Nadalje, u jednome je bi o pravi genij: svoje bi vojne suradnike, potpuno neoèekivano, zasuo gomilom politièk ih i ekonomskih argumenata èiju vrijednost oni toga èasa nisu mogli osporiti, a i opæe nito se smatralo kako je jedan dr avnik u tim pitanjima nu no veæi struènjak. Meðutim, pravi razlog zbog kojeg je, uz ulogu efa dr ave i vrhovnog zapovjednika, uzu rpirao i ulogu vrhovnog ratnog voðe bila je Hitlerova udnja za moæi. Jedan na razgovor iz 1934. godine u tom se pogledu pokazao vrlo ilustrativnim. Bila je to jedna o d mnogih prigoda u kojima sam Hitlera poku ao potaknuti da racionalizira sustav za povijedanja - drugim rijeèima, da voðenje vojnih operacija, s punim povjerenjem, pre pusti naèelniku Glavnog sto era. U prigodi koju spominjem Hitler me je gorljivo uvje ravao kako nema nikakvu elju "glumiti gospodara rata" - premda ga je slava koja j e uz to i la nesumnjivo privlaèila. Naprotiv, tvrdio je, jedino to mu je doista prije ko potrebno jesu moæ i ekskluzivne ovlasti potrebne da nametne svoju volju. Moæ je b ila jedino u to je vjerovao, a svoju je volju smatrao utjelovljenjem te moæi. Osim toga, razumno je pretpostaviti kako se Hitler nakon Poljske kampanje pribojavao kako bi uspjeh njegovih generala mogao ugroziti njegov ugled u narodu i daje to
bio razlog zbog kojeg se, glede provedbe kampanje na zapadu, prema O.K.H.-u post avio tako diktatorski. Upravo su se s takvim èovjekom - krajnje beskrupuloznim, vrlo inteligentnim, neslo mljive volje - morali hrvati generali von Brauchitsch i Halder. Ne samo da ga je narod priznavao kao efa dr ave, nego je Hitler zauzimao i najvi i polo aj u generalsko j hijerarhiji. Bila bi to neravnopravna borba èak i da su Hitlerovi protivnici u v ojsci bili drugaèiji ljudi. Buduæi feldmar al von Brauchitsch bio je vrlo sposoban èasnik. Premda se nije mogao mj eriti s barunom von Fritschem, Beèkom, von Rundstedtom, von Bockom i Ritterom von Leebom, definitivno im je bio blizu i, kako su kasniji dogaðaji pokazali, posjedov ao je sve kvalitete dobrog naèelnika kopnene vojske. Sto se tièe von Brauchitscheva karaktera, njegovi standardi osobnog pona anja bili s u besprijekorni. Ne osporavam mu ni snagu volje, premda iz vlastita iskustva zna m kako se èe æe oèitovala kao pone to negativna nepopustljivost, nego kao kreativna odluèno t. Radije je èekao da mu se odluka predlo i nego da do nje doðe sam i nametne je na vl astitu inicijativu. tovi e, dono enje odluka èesto je izbjegavao nadajuæi se kako æe time zbjeæi borbu u kojoj se nije osjeæao ravnopravnim. Von Brauchitsch se, u mnogo sluèaje va, ustrajno borio za interese kopnene vojske - jedan od primjera su i napori ko je je ulagao ne bi li Hitler javno rehabilitirao generala von Fritscha, itekako svjestan koliko to Hit-leru nije drago. Dnevna zapovijed u povodu von Fritscheve smrti bila je dokaz njegove hrabrosti. S druge strane, pak, von Brauchitsch nij e bio borac. Nije bio od onih ljudi koji bi ono to ele postizali èistom snagom osobn osti. General zbora Beck, primjerice, ogorèeno mi se alio na mlakost kojom je von B rauchitsch zastupao stajali ta O.K.H.-a u vrijeme èe ke krize i na to kako ga je (Beèka) ostavio na cjedilu. S druge strane, kad ljudi poput gospodina von Hassela, biv eg veleposlanika u Rimu, okrivljuju von Brauchitscha za neodluènost u pitanju moguæeg nasilnog svrgavanja Hitlera, zaboravljaju kljuènu razliku izmeðu kovanja urote u sit uaciji kada èovjek vi e ne obna a nikakvu odgovornu du nost ( to je bio sluèaj s gospodinom von Hasselom) i u situaciji jednog naèelnika kopnene vojske koji bi se trebao obve zati na coup d'etat koji u mirnodopsko vrijeme mo e dovesti do graðanskog rata, a u ratno doba do pobjede vanjskih neprijatelja. Feldmar al von Brauchitsch bio je elegantan mu karac sa svim obilje jima aristokrata i uvijek se dr ao dostojanstveno. Bio je korektan, uljudan, èak i armantan, premda nis te uvijek imali dojam kako se iza tog arma krije unutarnja toplina. Nedostajalo m u je agresivnosti koja kod neprijatelja izaziva po tovanje ili barem potièe na oprez nost, a nije imponirao ni sna nom, produktivnom osobno æu. Tako je ostavljao opæi dojam hladnoæe i suzdr anosti. Cesto je djelovao pone to ukoèeno, a sigurno je bio prilièno osje tljiv. Te su mu kvalitete svakako jamèile potporu neposrednih suradnika koji su po t ovali "velikog èovjeka" u njemu, ali ne i puno povjerenje vojske kakvo je u ivao bar un von Fritsch. Niti se tim znaèajkama mogao dojmiti èovjeka poput Hitlera. Zna se d a je general Seeckt bio puno hladnija, gotovo nepristupaèna osoba, ali u njega je svatko mogao osjetiti unutarnju vatru koja ga je nadahnjivala i èeliènu volju koja g aje uèinila voðom. Von Brauchitscha nije zapala nijedna od tih kvaliteta, niti je bi o blagoslovljen vojnièkom hrabro æu kojom je (uz odlike vrsnog zapovjednika) von Frits ch osvojio srca svojih vojnika. Sto se tièe von Brauchitschevih odnosa s Hitlerom, uvjeren sam kako ga je borba s èo vjekom tako nemilosrdne volje duhovno izmorila. Njegova narav, podrijetlo i odgo j sprjeèavali su ga da u sukobima s Hitlerom posegne za oru jem koje se ovaj, oslanj ajuæi se na svoj polo aj efa dr ave, nimalo nije libio koristiti. Brauchitsch je gutao srd bu i bijes, pogotovu to se argumentacijom nije mogao mjeriti s Hitlerom. I tako je to i lo sve dok ga srèane smetnje napokon nisu prisilile na '* umirovljenje kad je to Hitleru najvi e odgovaralo. Treba biti pravedan i dodati kako se von Brauchitsch u odnosu na Hitlera isprva na ao u puno nepovoljnijem polo aju od onoga koji je u ivao njegov prethodnik. Za poèeta k, otkako je Blomberg odstupio s mjesta vrhovnog zapovjednika Wehrmachta, Hitler je djelovao ne samo kao ef dr ave nego i kao najvi i vojni autoritet. Ministar rata von Blomberg kopnenoj je vojsci zadao konaèni udarac kad je Hitleru sugerirao da p reuzme zapovijedanje Wehrmachtom, premda se, dakako, dade raspravljati i o tome ne bi li se Hitler toga dosjetio i sam. Uglavnom, do vremena kada je von Brauchitsch preuzeo du nost, Hitler je prema kopn
enoj vojsci, posebice O.K.H.-u, razvio stav puno drugaèiji od onoga koji je prema njima imao prethodnih godina. Nema sumnje da je, kad je do ao na vlast, vojnome èeln i tvu iskazivao izvjesno po tovanje i da je cijenio njegove profesionalne sposobnosti. Prema ljudima pop ut von Rundstedta takav je stav zadr ao do kraja, premda ga je tijekom rata dvaput smjenjivao s du nosti zapovjednika. Hitlera su na promjenu stajali ta o kopnenoj vojsci u posljednjim godinama mira na vele posebno dvije èinjenice. Prva je bila spoznaja daje kopnena vojska pod vodstvom generala zbora baruna von Fritscha (kao i pod von Brauchitschevim vodstvom) ostala vjerna tradicionalnim idejama jednostavnosti, vite tva i vojnièkog poimanja èasti. I premda je Hitler nije m ogao optu iti za nelojalnost dr avi, bilo je savr eno jasno kako se kopnena vojska svo jih vojnièkih naèela ne namjerava odreæi u korist nacionalsocijalistièke "ideologije". I sto je tako bilo jasno i da upravo tome duguje svoju popularnost u iroj javnosti. Premda je Hiter isprva odbijao slu ati objede na raèun visokih èasnika koje su mu ser virali kojekakvi partijski izvori, demago ka kampanja protiv kopnene vojske - najv eæim dijelom maslo ljudi poput Go-ringa, Himmlera i Goebbelsa - na kraju je urodil a plodom. Hitlerovo je nepovjerenje, iako nesvjesno, pothranjivao èak i ministar r ata von Blomberg inzistirajuæi na tome kako je Hitlerova du nost "sjediniti vojsku i nacionalsocijalizam". Rezultati tog agitiranja jasno su se pokazali u jednom Go ringovu obraæanju skupini visokorangiranih vojnih du nosnika, u proljeæe 1939. godine. Goring, tobo nji "visoki èasnik "VVehrmachta", kopnenoj je vojsci tada uputio prilièn o otvoren prijekor zbog toga to (za razliku od drugih rodova) inzistira na nazoru ogrezlom u tradiciju, neprimjerenom nacionalsocijalistièkom sustavu. General zbor a von Brauchitsch, koji je bio meðu nazoènima, taj govor nikako nije smio pre utjeti. Drugi izvor napetosti u Hitlerovim odnosima s O.K.H.-om bilo je ne to to je kasnije obièavao opisivati, da citiram najmanje uvredljiv od njegovih epiteta, kao "beskr ajno oklijevanje generala." Pritom je mislio na dvije stvari. Jedna su bili posve primjereni napori O.K.H.-a da utjeèe na prekomjernu brzinu ponovnog naoru avanja, èije je sustavno ubrzavanje i lo na tetu kakvoæe postrojbi. Drugo, Hitler je tvrdio kako je sve uspjehe na vanjskop olitièkom planu postigao unatoè protivljenju generala, koji su svaki put bili previ e oprezni da bi djelovali. U odgovoru na te tvrdnje mogu kazati kako general zbora von Fritsch - odnosno O.K.H. - nije imao nikakvih primjedaba na Hitlerove planove, niti u pogledu uvoðenja vojne obveze, niti u pogledu okupacije Rajnske ob lasti.13 Niti je general Beck (von Brauchitsch u to vrijeme nije bio u Berlinu) prosvjedovao kad je Hitler odluèio upasti u Austriju. Opæoj vojnoj obvezi se, iz van jskopolitièkih razloga, protivio ministar rata von Blomberg. U vrijeme pohoda na R ajnsku oblast, isti taj Blom-berg je (bez znanja O.K.H.) Hitleru savjetovao da p ovuèe garnizone s lijeve strane rijeke nakon to su Francuzi objavili djelomiènu mobil izaciju. Èinjenica daje umalo prihvatio Blombergov savjet (odvratila gaje tek prim jedba ministra vanjskih poslova von Neuratha kako nije vrijeme da se gube ivci) kao stalni podsjetnik na vlastitu slabost - vjerojatno je pripomogla da se Hitl erova mr nja prema generalima u buduænosti samo pojaèa. Kada je O.K.H. u godinama pono vnog naoru avanja in-zistirao na tome kako kopnena vojska nije ni pribli no spremna za rat, èinio je samo ono to mu je bila du nost. Hitler se, slu beno, s takvim upozoren jima uvijek slagao no ona su samo poveæavala njegov animozitet prema O.K.H.-u. Hitlerova je vanjska politika na formalno protivljenje po prvi put nai la na sasta nku ministra vanjskih poslova s naèelnicima triju rodova, 5. studenoga 1937. godin e, sastanku na kojemu je Hitler obznanio svoje namjere prema Èehoslovaèkoj. To to se sukobio s ministrom vanjskih poslova von Neurathom, ministrom rata von Blombergo m i naèelnikom kopnene vojske barunom von Fritschom, zasigurno je bio jedan od pov oda da se takvih savjetnika rije i prvom prilikom. Danas se opæenito vjeruje kako je pristanak njemaèkih generala na smjenu generala zb ora baruna von Fritscha Hitleru pokazao da se, od tog trenutka, prema O.K.H.-u m o e pona ati kako ga volja. Je li i on tada do ao do istog zakljuèka, ne bih znao. Ako j est, definitivno je krivo protumaèio njihove motive. Pona anje generala nije bilo zn ak slabosti, daleko od toga. Bilo je posljedica nepoznavanja stvarnih èinjenica, v ojnièkog po tenja koje je prijeèilo pomisao da je èelni tvo dr ave sposobno za tako neèasne letke i spoznaje da je u takvim okolnostima coup d'etat praktièno nemoguæ.
Konaèno, nema nikakve sumnje da su stranaèke osobe koje sam ranije spomenuo u razgov orima s Hitlerom neprekidno "gudile" na temu "vjeèitih generalskih zamjerki". 13 Zwischen Wehrmacht und Hitler, autor general Hossbach. Stoga je prilièno izvjesno da se von Brauchitsch, to se Hitlera tièe, odmah na ao u izn imno te ku polo aju. K tome su ga, kad je stupio na du nost, krivo savjetovali da pris tane na cijeli niz ustupaka glede osoblja, ukljuèujuæi i sasvim neopravdano smjenjiv anje cijelog niza generala s izvrsnim dosjeima i imenovanje brata generala Keite la za naèelnika Heerenpersonalamta14. Bio je to prvi u nizu von Brauchitschevih fa talnih koraka. O.K.H-ov polo aj u odnosu na Hitlera konaèan je udarac do ivio u doba sudetske krize. Zapadne su se sile pokazale prilagodljivima to je Hitleru poslu ilo kao dokaz daje - nasuprot svim zamjerkama i primjedbama kopnene vojske - on bio u pravu. Von Br auchitsch je tada rtvovao svog naèelnika sto era no time je samo dodatno oslabio vlas titi polo aj u Hitlerovim oèima. Druga osoba u O.K.H.-u koja se nakon Beckova razrje enja morala nositi s Hitlerom, general zbora Halder, po kvalifikacijama je bio ravan feldmar alu von Brauchitsch u. U svakom sluèaju, njih su dvojica vrlo usko suraðivali i sklon sam vjerovati kako je von Brauchitsch Halderove preporuke prihvaæao iz uvjerenja. Kao i veæina èasnika k oji su karijeru zapoèeli u bavarskom glavnom sto eru, Halder je izvrsno poznavao sve aspekte rada u sto eru, a k tomu je bio i neumoran radnik. Moltkeova uzreèica "geni jalnost je radi nost" mogla je biti i njegovo geslo. Halder ipak nije zraèio onom "s vetom vatrom" koja u ljudima budi velike vojnike. Iako to da je za rusku kampanj u pripremio operativni plan (èiji je "nacrt" izradio Oberquartiermeister I, genera l Paulus, na temelju studija koje su izradili naèelnici sto era armijskih skupina) g ovori o njegovu osjeæaju za odgovornost, ostaje èinjenica kako je temeljni koncept p lana kampanje trebao nastati u glavi èovjeka koji je tu kampanju trebao i voditi. Sto se vanj tine tièe, Halder nije posjedovao von Brauchitschevu eleganciju. U svoji m je izjavama bio neizljeèivo objektivan a osobno sam ga èuo kako, krajnje otvoreno, kritizira Hitlera. Istom sam se prigodom uvjerio i koliko se odluèno zauzima za i nterese vojnika na terenu i koliko suosjeæa s njima kad mu nametnu pogre nu odluku. Na alost, objektivnost i umjerenost nisu bile kvalitete koje bi se dojmile Hitler a, a suosjeæanje prema vojnicima ostavljalo gaje potpuno hladnim. Naèelnik personalne slu be kopnene vojske, op. pr. Ono to je konaèno dovelo do Halderova pada, po mom mi ljenju, bila je njegova podijel jena lojalnost. Hitlerovim je neprijateljem progla en jo dok je preuzimao du nost od Beèka. U svojoj knjizi Njemaèki Glavni sto er, Walter Görlitz pi e kako je Haider, pri pre uzimanju du nosti, von Brauchitschu rekao kako se te du nosti prihvatio samo da bi s e mogao boriti protiv Hitlera. Haldem se pripisuje cijeli niz planova za Hitlero vo svrgavanje, no koliko uspje nim bi se ti planovi pokazali u praksi te ko je reæi. S druge strane, Helder je bio naèelnik i njemaèkog a kasnije - nakon to je ovaj preuz eo zapovijedanje kopnenom vojskom - i Hitlerova sto era. Igrati dvostruku ulogu, o nu pouzdana savjetnika i onu urotnika, za politièara je mo da i normalno, no vojnici su najèe æe nesposobni za takvo to. Prije svega, situacija u kojoj vrhovni zapovjednik i naèelnik Glavnog sto era ne vjeruju jedan drugome u Njemaèkoj je tradicionalno neza misliva. U svjetlu Hitlerovih postupaka, moguænost da naèelnik Glavnoga sto era svrgne efa dr ave i vrhovnog zapovjednika mo da bi se i mogla smatrati prihvatljivom u mirn odopsko vrijeme; dvostruka uloga naèelnika Glavnog sto era/urotnika u ratu neizbje no bi stvorila nerje ivu dvojbu. Kao naèelnik Glavnog sto era, Halder je imao du nost te iti pobjedi vojske kojom je, jednim dijelom, i sam zapovijedao. Drugim rijeèima, morao se pobrinuti da vojne operacije njegovog vrhovnog zapovjednika zavr e uspjehom. U drugoj od tih dvaju uloga, pak, on takvu pobjedu ne bi pri eljkivao. Nema nikakve sumnje da se Haider, kada se suoèio s tim te kim izborom, odluèio za svoju vojnièku du no st i da je èinio sve to je bilo u njegovoj moæi da pomogne Njemaèkoj kopnenoj vojsci. I stovremeno, njegova druga uloga zahtijevala je da se po svaku cijenu odr i na polo a ju koji æe mu, nadao se, jednoga dana omoguæiti da svrgne Hitlera. Da bi to postigao , pak, morao se povinovati Hitlerovim vojnim odlukama èak i kad se s njima nije sl agao. Na tom je polo aju, sasvim sigurno, ostao prvenstveno zato to je mislio kako nema drugog naèina da kopnenu vojsku za titi od posljedica Hitlerovih vojnih proma aja . No to je imalo i svoju cijenu: bio je prinuðen izvr avati zapovijedi protivne njeg ovim vojnièkim uvjerenjima. Taj ga je unutrarnji sukob morao iscrpiti i dovesti do
konaènog pada. Jedno je sigurno: general zbora Haider se na polo aju naèelnika Glavno g sto era odr ao toliko dugo ne zbog sebe nego zbog onoga to je bilo na kocki. Trudio sam se naèiniti skicu osobnosti dvojice ljudi za èijeg je mandata, u jesen 19 39. godine, kulminirao proces koji mogu opisati jedino kao sumrak O.K.H.-a. Na t emelju onoga to sam do sada rekao jasno je za to se nijedan od tih èasnika, neosporno prvorazrednih, nije mogao nositi s nekim poput Hitlera. Èinjenica da je O.K.H. sv eden na obièno izvr no tijelo neposredno nakon to je izvojevao sjajnu pobjedu u Poljs koj bila je, meðutim, i posljedica naèina na koji su Hitler s jedne, a O.K.H. s drug e strane, pri li problemu daljnjeg nastavka rata. Sve do rata i neposredno nakon izbijanja rata, Njemaèka je (sasvim prirodno) pripr emala samo obranu prema zapadu. Tko je mogao i pomisliti da æe zapadne sile izigra ti pru ena jamstva i tako sramotno iznevjeriti Poljsku? Njihov slaba an prodor u pre dnju zonu Siegfriedove linije, du rijeke Saar, poslije kojeg su se odmah povukli na francusko ozemlje, ne mo e se promatrati èak ni kao pripremni korak za kakvu kasn iju veliku ofenzivu. Sve dok se takva ofenziva doista oèekivala, mogli smo samo èekati i provjeriti hoæemo li je zaustaviti na Siegfriedovoj liniji ili æemo - u sluèaju da ofenziva krene prem a Ruhru, kroz Luksemburg i Belgiju - uzvratiti protuudarom, èim se za to neophodne snage oslobode s poljskog rati ta. Meðutim, pasivnost zapadnih sila potpuno je izmi jenila situaciju. Uzimajuæi u obzir èak i francuske metode ratovanja i vrijeme potre bno da Britanci krenu u akciju, od zapadnih se sila u neposrednoj buduænosti nije mogla oèekivati nikakva ofenziva, posebice nakon to je Poljska bila pora ena, a cijel a Njemaèka vojska raspolo iva za rat na zapadu. Sudbina Poljske konaèno je zapeèaæena 18. rujna kada je zavr ila bitka na Bzuri a Sovjeti, dan ranije, pre li njezinu istoènu gr anicu. To je, dakle, bio krajnji rok do kojega su Hitler i naèelnik sto era kopnene vojske trebali razmijeniti mi ljenja o tome to im je poduzeti na zapadu. Sudeæi po do danas objavljenim knjigama (posebice one generala von Lossber-ga, tada njeg vi eg o perativnog èasnika u O.K.W.-u i Ministerialrata Greinera, koji je vodio ratni dnev nik O.K.W.-a), do tog razgovora nikada nije do lo. Mo e se pretpostaviti kako su Hitler i O.K.H. potpuno razlièito reagirali na fenomen alan uspjeh u Poljskoj i neoèekivanu pasivnost zapadnih sila. Nepokretanje ofenziv e anglo-francuskih snaga Hitler je nesumnjivo smatrao znakom slabosti koji je ot varao moguænost njemaèkog napada na zapadu. tovi e, dogaðaji u Poljskoj uvjerili su ga kako vi e ne postoji zadaæa s kojom Njemaèka vojska ne mo e iziæi na kraj. Pokazat æe se kako O.K.H. ni u kom sluèaju nije dijelio takvo mi ljenje. S druge strane, iz pona anja zapadnih sila dalo se zal juèiti kako su u rat u le samo da saèuvaju obraz pa bi se, stoga, s njima dalo postiæi n ekakav dogovor. Moguæe je i da se general Haider poigravao idejom da svrgavanjem H itlera utaba stazu takvom sporazumu. Njemaèka ofenziva na zapadu bi, u tako presud nom trenutku, bila sasvim neprimjerena. Kako god bilo, O.K.H. je zasigurno znao kako Hitler dotada, pa èak ni nakon pada P oljske, nije ni pomi ljao na ofenzivu na zapadu. Neoboriv dokaz za tu tvrdnju dobi o sam zimi 1939./40. godine. U jednoj od onih brojnih prigoda kad bi Hitler akti virao pripremnu lozinku za konaèno pokretanje trupa prema mjestima okupljanja, pos jetio me je naèelnik flote ratnog zrakoplovstva koja je djelovala kao potpora Armi jskoj skupini A, general Speerle. Rekao mi je kako njegove formacije ne mogu pol ijetati s vodom natopljenih pista. Kad sam mu prigovorio kako je Luftwaffe imao nekoliko mjeseci da izgradi èvrste poletno-sletne staze, Speerle me je uvjeravao k ako je Hitler, jednom ranijom prigodom, strogo zabranio bilo kakve radove vezane za buduæu ofenzivu. S tim u svezi valja napomenuti kako ni proizvodnja streljiva nije dosegla razinu potrebnu za eventualnu ofenzivu na zapadu. U O.K.H.-u su, oèigledno, pogre no procijenili Hitlerov naèin razmi ljanja: pretpostavil i su da su njegova stajali ta nepromjenjiva. Prema Greineru, u drugoj polovici ruj na, dok se rat u Poljskoj bli io kraju, O.K.H. je raspolagao dokumentom koji je ra zmatrao nastavak rata na zapadu, a koji je pripremio general Heinrich von Stülpnag el. Stülpnagel je do ao do zakljuèka kako æe njemaèka kopnena vojska za probijanje linije Maginot biti adekvatno opremljena najranije 1942. godine. Moguænost zaobila enja kro z Belgiju i Nizozemsku nije ni razmatrao, jer je vlada Reicha te zemlje jo doneda vno uvjeravala kako æe po tivati njihovu neutralnost. Na temelju reèenog dokumenta i n a temelju Hit-lerovih dotada njih stavova, O.K.H. je zakljuèio kako æe se defanzivna p
olitika na zapadu nastaviti. U skladu s tim je, pri kraju Poljske kampanje, zapo vjedio da se defenzivni raspored kopnenih snaga na zapadu pojaèa, oèito bez Hitlerov a prethodnog odobrenja. U sasvim novoj situaciji nastaloj potpunim raspadom Poljske, takva je politika H itleru jamèila inicijativu u pogledu svih buduæih planova. Vojno je èelni tvo izabralo potpuno krivi naèin oèuvanja vlastitog utjecaja na daljnji t ijek rata, kakav god on bio. Osim toga, zakljuèci do kojih je do ao von Stiilpnagel nisu se mogli smatrati rje enjem problema buduæe njemaèke ratne politike. Da smo s pro bijanjem linije Maginot èekali do 1942., zapadne bi sile vrlo vjerojatno dostigle na u razinu proizvodnje naoru anja. Uz to, nakon uspje nog probijanja linije Maginot b ilo kakva odluèujuæa ofenziva bila bi potpuno nemoguæa. S obzirom na to daje neprijate ljska strana, od 1939. godine, raspolagala s najmanje 100 divizija, to svakako n ije bio naèin za postizanje odluèujuæih rezultata. Sve da je za obranu same linije Mag inot anga irao velike snage, neprijatelju bi jo uvijek preostala strate ka prièuva od 4 0-60 divizija s kojima je trenutno mogao zaustaviti i naj iri prodor kroz utvrde. Borba bi se, nema sumnje, rasplinula i prerasla u rovovsko ratovanje. To nije bi o njemaèki strate ki cilj. Za pretpostaviti je, dakako, da su general zbora von Brauchitsch i njegov naèelnik sto era smatrali kako se defenzivnom strategijom na duge staze ne mo e postiæi ni ta. I pak su se, barem isprva, nadali da æe zapadne sile pristati na dogovor ili da æe, u krajnjem sluèaju, same krenuti u ofenzivu na zapadu. Na alost u prvom sluèaju odluke nisu bile u njihovoj nbadle nosti, dok æe se u drugom njihove nade u ofenzivu savezn ika pokazati nerealnima. Èinjenica je kako je, s vojnog stajali ta, proljeæe 1940. god ine bila ne samo prva nego i posljednja prilika za ofenzivu na zapadu od koje je Njemaèka mogla oèekivati uspjeh. Prema Greineru, Hitler nije znao za Stiilpnagelov memorandum. Ipak, morao je bit i svjestan kako æe se O.K.H. dr ati defenzivne politike na zapadu. Umjesto da s naèeln ikom kopnene vojske pravovremeno (najkasnije sredinom rujna) porazgovara o buduæem tijeku rata, Hitler ga je stavio pred svr eni èin svojom odlukom od 27. rujna i zap ovijedi O.K.W.-a koja je uslijedila 9. listopada. Bez ikakvih prethodnih konzult acija s naèelnikom kopnene vojske, Hiter je ne samo zapovjedio poduzimanje ofenziv nih mjera na zapadu nego je donio odluku i o terminu i metodama njihove provedbe . Sve te stvari svakako je valjalo dogovoriti s naèelnikom kopnene vojske. Hitler je zahtijevao da se ofenziva pokrene stoje moguæe prije - svakako prije kraja jese ni. Prema generalu von Lossbergu, prvotni krajnji rok bio je 15. listopada. To b i znaèilo da je, u krajnjem sluèaju, oklopne i zraène snage iz Poljske trebalo povuæi pri kraju bitke na Bzuri. Hitler je, nadalje, propisao i kako predlo enu ofenzivu treba izvesti - zaobila enjem linije Maginot preko Belgije i Nizozemske. Naèelniku kopnene vojske prepu tena je tek tehnièka provedba operacije u svezi s kojom ga namjerno nisu konzultirali i koja - barem u jesen 1939. godine - nièim nije ja mèila uspje an i odluèan ishod. Onima koji se pitaju kako je naèelnik kopnene vojske uopæe mogao pristati na takav c apitis diminutio vlastita polo aja i pristati na Hitle-rove zamisli, odgovor - vje rojatno pravi - nudi Greiner, u svojoj knjizi Die Oberste Wehrmachtjuhrung. On s ugerira kako je von Brauchitsch, osjeæajuæi da izravnim protivljenjem neæe postiæi ni ta, isprva glumio prihvaæanje, nadajuæi se kako æe Hitlera kasnije uspjeti odgovoriti od t oga plana. Sasvim sluèajno isto viðenje iznosi i general von Lossberg, na temelju vl astitih spoznaja o Hitleru i njegovu onovremenu pona anju. Brauchitsch je mo da raèuna o i na to da æe, reèenog dana, kasnojesenj-sku ili zimsku operaciju onemoguæiti vremen ske prilike. Uspije li se odluka o poèetku ofenzive odgoditi do proljeæa, u meðuvremen u bi se mogli iznaæi i naèin i sredstva da se rat zavr i politièkim kompromisom. Ako su naèelnik kopnene vojske i njegov naèelnik sto era doista tako razmi ljali, bili s u u pravu - to se vremena tièe. No zamisao da bi Hitlera netko uspio "odgovoriti" o d tako bitne odluke - pa bio to i general von Richenau, kojemu je O.K.H. odmah p ovjerio tu zadaæu - bila ^ je, po meni, potpuno jalova. Za to bi i bilo nekakve na de da je O.K.H. Hitleru uspio ponuditi vlastito, bolje rje enje koje bi ga se dojm ilo. to se tièe moguænosti da rat, u tom trenutku, zavr i mirovnim pregovorima, takva se mog uænost nije pojavila. Mirovnu ponudu koju im je Hitler uputio nakon poljske kampan je, zapadne su sile glatko odbile. Uz to, Hitler bi najvjerojatnije odbio bilo k
akvu razumnu nagodbu glede Poljske, koja bi omoguæila postizanje sporazuma sa Zapa dom. U svakom sluèaju, sada, kada je Sovjetska Rusija progutala istoènu polovicu Pol jske, takva je nagodba bila te ko zamisliva. Dvojbeno je i kako bi Njemaèka, u tom t renutku, postigla èastan mir bez Hitlera. Kako bi ga svrgnuli? Ako je u listopadu 1939. godine general Halder i imao kakav novi plan za vojnu akciju protiv Berlin a, mogu reæi samo to da bi u vojsci nai ao na puno manje potpore negoli u jesen 1938 . godine. Poðimo, dakle, od toga da se general zbora von Brauchitsch suglasio s Hitlerovim n akanama i daje O.K.H., sukladno politici koju je Hitler iznio, sastavio nacrt "O perativne zapovijedi uto". Do 27. listopada, meðutim, naèelnik kopnene vojske i njego v naèelnik sto era poku avali su nagovoriti Hitlera da - iz vojnih razloga - odgodi of enzivu i poduzme je u povoljnije godi nje doba, misleæi vjerojatno na proljeæe 1940. g odine. Prema Greineru, Hitleru je, nekoliko dana ranije, istu stvar preporuèio i g eneral von Richenau - vjerojatno na von Brauchitschev zahtjev. Premda argumente koje su mu predoèili nije u potpunosti odbacio, Hitler nije odustao od termina za poèetak ofenzive (12. studenoga) koji je utvrdio jo 22. listopada. Nadnevak je osta o na snazi. Von Brauchitsch gaje 5. studenoga ponovo poku ao odvratiti. Toga je dana, uz pretp ostavku da napad doista poène 12. studenoga, trebalo aktivirati lozinku za poèetak p okreta trupa prema naznaèenim podruèjima okupljanja. Premda su razgovarali nasamo15, pojedinosti toga razgovora pro-curile su i izazv ale, po mom mi ljenju, nepopravljivu neslogu izmeðu Hitlera i generala. Prema onome t o je Greiner doznao od Keitela, von Brauchitsch je Hitleru proèitao memorandum u k ojemu je naveo razloge zbog kojih se protivi ofenzivi ujesen. Naveo mu je neospo rne èinjenice poput vremenskih prilika i nepripremljenosti novih formacija, ali i iznio argument zbog kojega je Hitler problijedio od srd be: kritièki prikaz djelovan ja borbenih postrojba u poljskoj kampanji. Po Brauchitsche-vu mi ljenju, pje a tvo nij e pokazalo napadaèki duh ravan onome iz 1914. godine, a - kao posljedica brzine po novnog naoru avanja - stega i izdr ljivost pojedinih borbenih postrojba nisu uvijek bile na eljenoj razini. Da su von Brauchitscha slu ali vi i zapovjednici, shvatili bi o èemu govori. Onako kako ju je iznio, govoreæi opæenito, njegova tvrdnja da pje a tvo ni je pokazalo agresivnost ravnu onoj iz 1914. godine bila je potpuno neutemeljena. Radilo se o krivom shvaæanju transformacije pje aèkih napada do koje je do lo u godinam a izmeðu dva rata. Metode pje aèkog napada iz 1914. godine sad su bile jednostavno nez amislive. S druge strane, ne mo e se poreæi kako su pojedine postrojbe povremeno pok azivale znakove nervoze, posebice za vrijeme borbi u utvrðenim 15 Keitel je pozvan tek kasnije, napomena autora. podruèjima - to se dogaða svim neiskusnim postrojbama na poèetku svakog rata. Nadalje, zapovjedni tva mnogih vi ih formacija bila su prinuðena slamati sluèajeve neposluha. Sve to nimalo ne iznenaðuje uzme li se u obzir da je Reichswehr, u èijem je sastavu bil o 100.000 ljudi, u samo nekoliko godina napuhan u vojsku od nekoliko milijuna, o d kojih se veliki dio u njoj na ao tek poslije opæe mobilizacije. No, s obzirom na p objedu u Poljskoj, ni ta od toga nije moglo poslu iti kao valjana osnova za zakljuèak kako je kopnena vojska nesposobna za ofenzivu na zapadu. Da se von Brauchitsch u svojim tvrdnjama ogranièio na to kako nedostatak obuke i unutra nje stabilnosti spr jeèava uporabu novoustrojenih divizija a da se ofenziva na zapadu ne da provesti s amo s proku anim divizijama, njegova bi primjedba bila opravdana koliko i ona o go di njem dobu. Gore spomenuto uopæavanje bilo je posljednji argument koji je trebalo potegnuti u bilo kojem razgovoru s Hit-lerom. Naime, Hitler se smatrao stvaratel jem novog Wehrmachta èije su se borbene kvalitete time dovodile u pitanje. I u izv jesnoj mjeri imao je pravo: upravo je on svojom politièkom drsko æu progurao ponovno n aoru avanje, a njegov je nacionalsocijalizam o ivio vojnièki duh èak i u onim dijelovima dru tva koji su ga za Weimarske Republike bojkotirali. Bez toga, novi Wehrmacht n ikada ne bi dosegnuo snagu koju je imao 1939. godine. Hitler je pritom namjerno previðao kako je za taj uspjeh jednako zaslu an bio i stari Reichswehr. Bez iskrene predanosti njegovih èasnika i doèasnika i truda koji su ulo ili u preliminarno planira nje i materijalne pripreme, ne bi bilo ni Wehrmachta kojeg je Hitler smatrao vla stitom tvorbom, ni pobjeda u Poljskoj. Pote uæi takve primjedbe pred Hitlerom, samodr cem èije je samopouzdanje ionako bilo pre napuhano, von Brauchitsch je postigao potpuno suprotan uèinak. Hitler je njegove p
rimjedbe do ivio kao kritiku vlastitih postignuæa, uvrijedio se i, ignorirajuæi sve vo n Brauchitscheve utemeljene argumente, naprasno prekinuo razgovor. Sad je na ope rativnom nadnevku - 12. studenoga - inzistirao. Na sreæu, upravo je tada stvari u svoje ruke preuzeo bog atmosfer-ilija i nametnuo odgodu - to æe se do kraja sijeènja ponoviti petnaest puta. Dakle, premda je O.K.H. u pogledu moguæeg nadnevka ofenzive Hitleru na kraju ipak dokazao da je u bio pravu, raskol do kojeg je do lo potaknuo je krizu voðenja koja æe u daljnjem tijeku rata postati zastra ujuæe uoèljiv m. Neposredni uèinak tog raskola bio je prestanak svih kontakata izmeðu Hitlera i vo n Brauchitscha. 18. sijeènja 1940. godine prvi èasnik opæih poslova Operativne uprave, buduæi general Heusinger, rekao mi je kako von Brauchitsch Hitlera nije vidio od 5. studenoga, to je bilo potpuno neodr ivo stanje. Daljnja posljedica raskola od 5. studenoga bio je govor koji je Hitler 23. studenoga u kancelariji Reicha odr ao n aèelnicima svih armijskih skupina, armija i korpusa i njihovim naèelnicima sto era. Neæu zalaziti u pojedinosti, buduæi da se o tom govoru veæ puno pisalo. Va no je, ipak, sp omenuti daje Hitler u tom govoru naglasio kako je njegova odluka da ofenzivu na zapadu pokrene to je moguæe prije nepromjenjiva i da je - veæ tada - izrazio sumnju u to kako æe Reich jo dugo biti siguran od napada iz pozadine, na istoku. to se tièe njegova obja njenja za to je pokretanje ofenzive na zapadu od temeljne va nost i, primjedbe koje je iznio bile su dobro razraðene, a mislim i uvjerljive, osim gl ede termina. Ostatak govora uglavnom se sveo na te ke optu be na raèun ne samo O.K.H.a nego i na raèun kompletnog generalskog kora kopnene vojske. Hitler ih je napao k ako neprestano koèe njegovu hrabrost i poduzetnost. U tom je pogledu to najneobjek tivniji Hitlerov govor koji sam ikada èuo. Naèelnik kopnene vojske uèinio je jedino to se u takvim okolnostima moglo uèiniti: ponudio mu je svoju ostavku. Hitler ju je o dbio, no krizi tu oèito nije bio kraj. O.K.H. se ipak morao primiti nezahvalne zad aæe pripremanja ofenzive koju nije odobravao. Naèelniku kopnene vojske ukinut je sta tus savjetnika za pitanja ukupne ratne politike; bio je sveden na polo aj obiènog ge nerala. Svako propitkivanje razloga za takav razvoj odnosa na relaciji dr avni poglavar vojno èelni tvo pokazalo bi kako su odluèujuæi èimbenik sukoba bile Hitlerova pohlepa za v la æu i njegova sve veæa bahatost. I jednu i drugu svojim su spletkama pothranjivali k ojekakvi Goringi i Himmleri. Ipak, valja napomenuti kako je i O.K.H., svojim pri stupom problemu nastavka rata po zavr etku poljske kampanje, pripomogao vlastitu u klanjanju. Odluèiv i da na zapadu ostane u defenzivi, O.K.H. je Hitleru prepustio inicijativu premda je, neosporno, upravo O.K.H. dr avnom poglavaru trebao preporuèiti koje bi korake valjalo poduzeti nakon to je kopnena vo jska, uz uèinkovitu potporu Luftvvaffea, tako munjevito porazila Poljsku. Ujesen 1939. godine O.K.H. je, s punim pravom, smatrao kako je - to zbog vremenski h prilika, to zbog nezrelosti novih formacija - ofenziva u tom razdoblju neprepor uèljiva. Meðutim, utvrðivanje èinjeniènog stanja i mjere poduzete kako bi se ojaèao obrambe i raspored na zapadu sami po sebi nisu bili adekvatan odgovor na pitanje kako na , u vojnom smislu, zadovoljavajuæi naèin okonèati rat. Ako je elio zadr ati utjecaj na uk upnu strategiju, odgovor na to pitanje trebao je ponuditi upravo O.K.H.. Naèelnik kopnene vojske svakako je mogao i imao je pravo preporuèiti i postizanje po litièkog dogovora sa zapadnim silama. No to je trebalo uèiniti ukoliko se za to ne uk a e prilika? Ako se ofenziva na zapadu trenutno i nije èinila uputnom, O.K.H. je - u pravo tada - morao ukazati na nekakvo vojno rje enje. S èovjekom poput Hitlera to je bilo apsolutno neophodno. Po zavr etku poljske kampanje trebalo je razmotriti tri pitanja: Prvo, mo e li se rat zavr iti na zadovoljavajuæi naèin inzistiranjem na defenzivnoj takt ici ili se taj cilj mo e postiæi iskljuèivo pobjedonosnom njemaèkom ofenzivom na zapadu? Drugo, poka e li se takva ofenziva nu nom, kad bi je trebalo pokrenuti da bi imala i kakvih izgleda za odluèujuæi uspjeh? Treæe, kako je provesti da bi se njome postigla stvarna pobjeda na kontinentu? to se prvog pitanja tièe, postojale su dvije moguænosti. Jedna moguænost bila je da Njemaèka nakon pada Poljske postigne dogovor sa zapadnim silama. O.K.H. je od poèetka morao sumnjati u takvo rje enje, dijelom zbog britansko g nacionalnog mentaliteta (zbog kojega su izgledi da Velika Britanija pristane n
a takav dogovor bili prilièno slabi), a dijelom i stoga to ni Hitler - nakon poraza Poljske - ne bi pristao ni na kakvo kompromisno rje enje problema njemaèko-poljske granice. Napokon, da bi do ikakvog sporazuma sa zapadnim silama uopæe moglo doæi, Hi tler bi morao "uskrsnuti" Poljsku to nije mogao nakon to je njezin istoèni dio prepu stio Sovjetima. Na tu èinjenicu ne bi mogla utjecati èak ni nova njemaèka vlada koja b i preuzela vlast nakon svrgavanja Hitlera. Druga moguænost za uspje an zavr etak rata iz defenzivne pozicije bila bi eventualna o fenziva zapadnih sila. U tom sluèaju Nijemci bi bili u prilici odnijeti odluèujuæu pob jedu na zapadu poduzimanjem protuudara. Ista se ideja pojavljuje i u knjizi Gesp räche mit Halder, u kojoj se citira Halderova izjava o "operaciji povratnog udara" . Prema generalu Heusingeru, pak, O.K.H. je takav projekt poèeo razmatrati puno ka snije - toènije, negdje u prosincu - a ne na prijelazu iz rujna u listopad, u fazi toliko presudnoj za njegov vlastiti polo aj. Operacija povratnog udara bila je, bez ikakve sumnje, iznimno privlaèna ideja. Pom isao da se neprijatelja "navuèe" na ofenzivu na Sieg-friedovu liniju umjesto da se naru i neutralnost Luksemburga, Belgije, pa èak i Nizozemske, bila je nesumnjivo pr imamljiva. No nisu li to bili samo pusti snovi, barem u doglednoj buduænosti? Koli ko je realna bila moguænost da æe zapadne sile - koje se na takvu ofenzivu nisu odva i le ni kad je veæi dio njemaèkih snaga bio vezan u Poljskoj - napasti sada, kada bi p rotiv sebe imale cijeli Wehrmacht? Sumnjam - a i tada sam sumnjao - kako je njem aèka "operacija povratnog udara" imala ikakve osnove. Takvo je stajali te svoju punu potvrdu dobilo u "ratnome planu" koji je u to doba razraðen po zapovijedi naèelnika sto era saveznièkih snaga, generala Gamelina. Glavna ra zmi ljanja iznesena u tom dokumentu (koji je kasnije pao u njemaèke ruke) bila su: Silu dovoljnu za protunjemaèku ofenzivu na zapadu saveznièke snage neæe prikupiti prij e proljeæa 1941. godine. Brojèanu premoæ u kopnenim snagama valja osigurati pridobivan jem novih saveznika. Britanci æe za sudjelovanje u velikoj ofenzivi biti spremni tek 1941. godine, osim u sluèaju djelomiènog sloma Njemaèke. (Ova primjedba jasan je dokaz kako su postojale nade da æe u Njemaèkoj doæi do revolucije i pokazuje to smo mogli oèekivati od dr avnog u ara.) Sto erna zadaæa zapadnih sila 1940. godine mora biti za tita cjelovitosti francuskog o zemlja i, dakako, urna pomoæ Belgiji i Nizozemskoj, budu li napadnute. Uz to, bit æe poduzeti svi potrebni napori da se Njemaèkoj nametnu nova podruèja opera cija. Poimence se spominju nordijske zemlje i - ostane li Italija neutralna - Ba lkan. I, dakako, nastavit æe se napori da se Belgiju i Nizozemsku privuèe na stranu saveznika. Konaèno, Reichu æe se onemoguæavati prijeko potreban uvoz, ranije spomenutim nametanje m novih podruèja operacija i jaèanjem blokade, pritiskom na neutralne sile. Iz ovoga "ratnog plana" postaje savr eno jasno kako su zapadne sile odluèile voditi rat iscrpljivanjem - u to je moguæe vi e zona operacija - sve dok ne postignu jasnu n admoæ koja bi im omoguæila (premda nikako prije 1941. godine) pokretanje ofenzive na zapadu. Premda za ovaj ratni plan saveznika O.K.H. u to vrijeme nije mogao znati, bilo j e potpuno izgledno kako æe se zapadne sile odluèiti za dugotrajan rat u spomenutom o bliku. S obzirom na krvave posljedice koje je napad na Siegfriedovu liniju povlaèio za so bom, O.K.H. se pri dono enju bilo kakvih odluka nije mogao voditi oèekivanjima kako æe "stanje ni rata ni mira" izmoriti francuski i britanski narod. Njemaèka nije smje la èekati da njezin neprijatelj postigne prednost u naoru anju (s obzirom na Rooseve ltova stajali ta, valjalo je raèunati i s amerièkom vojnom pomoæi) - na kopnu, na moru i u zraku. To si je ponajmanje mogla priu titi sa Sovjetskim Savezom za leðima. Sovje ti, koji su do tog vremena dobili sve èemu su se od Hitlera mogli nadati, s Reicho m vi e nisu dijelili nikakve interese. I to zapadne sile budu postajale jaèe, to æe pol o aj Njemaèke postajati osjetljiviji. Dakle, vojno se èelni tvo nakon poljske kampanje suoèilo sa sljedeæom situacijom: odgovo r na prvo od gore navedenih pitanja - dakle, mo e li se rat uspje no zavr iti zadr avajuæi defenzivni raspored na zapadu - morao je biti negativan, osim ukoliko politièko èel ni tvo ipak ne uspije postiæi kompromis sa zapadnim silama. Naèelnik kopnene vojske Hi tleru je, s punim pravom, mogao savjetovati da pribjegne kompromisu, ako ni zbog
èega drugoga a ono zbog vojnog rizika koji je produ etak rata podrazumijevao. Takav bi potez, dodu e, podrazumijevao i privremenu odgodu aktivnosti na zapadnoj boji ni ci. Bez obzira na to, du nosnici kopnene vojske Hitleru su morali dati vojne smjer nice. To je bilo i njihovo pravo i njihova du nost. Oni su njemu morali reæi to, u vo jnome smislu, valja poduzeti ukoliko se sukob ne razrije i politièkim putem! Drugim rijeèima, O.K.H. je Hitleru - u sluèaju da se politièki kompromis (kojemu se i Hitler oèito od poèetka nadao) poka e nemoguæim - morao prezentirati alternativni vojni plan. Nije se trebalo zavaravati kako æe Hitler svaku pomisao o ofenzivi na zapadu odbijati i nakon poraza Poljske niti je trebalo èekati da vojnu odluku o tome don ese na svoju ruku. Vojne preporuke u pogledu daljnjeg voðenja rata nisu se mogle svoditi iskljuèivo na odr avanju defenzivnog rasporeda na zapadu, osim ako nije vladalo mi ljenje da se Br itaniju mo e baciti na koljena zraènim i podmornièkim ratovanjem - to je bila pretposta vka bez ikakve realne osnove. Stoga je kopnena vojska u pogledu rata na zapadu, za sluèaj da se politièko rje enje poka e nemoguæim, mogla preporuèiti samo jedno: ofenzivu tovi e, O.K.H. je nakon davanja takve preporuke, jednostavno morao osigurati inici jativu u pogledu odluèivanja o terminu i metodama njezine provedbe. to se tièe termina, O.K.H. je dijelio mi ljenje svih zapovjednika na zapadnoj boji nici kako se ofenzivom pokrenutom u kasnu jesen ili zimu ne bi postigli odluèujuæi rezul tati. Glavni razlog bilo je godi nje doba. Tijekom jeseni i zime vremenske prilike onemo guæile bi Wehrmachtu da svoje dvije uzdanice, oklopni tvo i zrakoplovstvo, iskoristi do kraja. Uz to, u to doba godine dani su kratki pa bi odnijeti bilo kakvu pobj edu u jednome danu, pa bila ona i taktièka, bilo praktièki nemoguæe. Time bi se brzina operacija osjetno smanjila. Drugi razlog bio je jo uvijek neprimjeren standard obuke u svim novim formacijama , odnosno onima koje su nastale po izbijanju rata. U jesen 1939. godine jedine p ostrojbe doista spremne za djelovanje bile su regularne divizije. Sve ostale pos trojbe imale su premalo iskustva u rukovanju oru jem i integriranom djelovanju u s klopu veæe formacije, a nisu postigle ni propisani stupanj unutarnje stabilnosti. Nadalje, obnavljanje oklopnih formacija nakon poljske kampanje jo uvijek je bilo u tijeku. Ako smo ofenzivu na zapadu namjeravali pokrenuti prije kraja jeseni 19 39. godine, mehanizirane divizije u Poljskoj trebalo je osloboditi ranije, no Hi tleru takvo to nije palo na pamet. I napokon, i najva nije, u Lufftvvaffeu je bilo ozbiljnih problema. Dakle, bilo je jasno kako za kampanju prije proljeæa 1940. godine nema nikakvog op ravdanja. To je, sa stanovi ta kopnene vojske, bila dobrodo la èinjenica. Ostavljala j e vremena da se pronaðe politièko rje enje sukoba, premda je Hitler za tu moguænost malo mario nakon to je njegova mirovna ponuda s poèetka listopada odbijena. S obzirom na to da su metode - toènije, strategijske pripreme za ofenzivu na zapad u - tema sljedeæeg poglavlja, nema smisla da ih ovdje posebno razlazem. Unaprijed se mo e reæi samo ovo: plan ofenzive koji je Hitler nametnuo 9. listopada bio je pol ovièna mjera. Taj je plan (barem u poèetku) bio usredotoèen iskljuèivo na prijelazne cil jeve, ne i na potpuno razrje enje stanja na kontinentu. Taj je argument bio O.K.H.-ova prilika da uvjeri Hitlera kako mu njegovi savjetn ici mogu ponuditi i ne to bolje od djelomiènog rje enja koje nije bilo vrijedno toliko g rizika. Sve to, dakako, pod uvjetom da je i sam O.K.H. bio uvjeren kako bi pok retanjem te ofenzive konaèno razrije io stanje na kontinentu. Jo uvijek se ne zna to je èelnike O.K.H.-a potaklo na toliku suzdr ljivost u pitanjima buduæe politike na zapadu u tim presudnim tjednima nakon poljske kampanje, kad je vojno odluèivanje praktièno prepu teno Hitleru. Mo da su se rukovodili sasvim opravdano m eljom da ga natjeraju na tra enje politièkog kompromisa. Mo da su se, s punim pravom, skanjivali ponovnog naru avanja belgijske neutralnosti i^.. svega to je uz to i lo. U to doba, meðutim, vanjski je promatraè imao dojam kako èelni tvo O.K.H. dvoji (najbla e reèeno) u odluèujuæi uspjeh njemaèke ofenzive. Bilo kako bilo, O.K.H. je Hitleru prepustio inicijativu u dono enju vojnih odluka. Kad je, kasnije, popustio Hitleru i izdao zapovijed za operaciju s kojom se oni koji su je trebali voditi privatno nisu slagali, O.K.H. se praktièno odrekao ulog e tijela nadle nog za kopneno ratovanje. Kad su mu, ubrzo potom, operativne prepor uke zapovjedni tva Armijske skupine A i pru ile priliku da povrati prija nji polo aj, pu
stio je da mu ona sklizne kroz prste. Kad je zapadna ofenziva, zahvaljujuæim istim tim prijedlozima, postigla izvjestan uspjeh i nadma ila èak i njegova prvotna oèekivanja, Hitler je stekao dojam kako O.K.H . mo e zaobiæi èak i u pitanjima velike taktike. Hitler je na sebe preuzeo funkcije koje, po Schleiffenovu mi ljenju, u na e doba, u najboljem sluèaju, mo e obavljati samo trijumvirat kralj-dr avnik-vojskovoða. Hitler je sada uzurpirao i ulogu vojskovoðe. Ali je li "kap Samuelova ulja" kojom je, po Sch lieffenovu mi ljenju, morao biti pomazan barem jedan od trijumvira, doista kapnula na Hitlerovu glavu? 5 Spor oko operativnog plana Pojedinosti o pozadini plana koji je zamijenio izvornu O.K.H.-ovu "Operativnu za povijed uto" od 19. i 29. listopada 1939. godine, plana na kojemu se temeljila na a ofenziva na zapadu i koji je doveo do tako brze i odluène pobjede protiv anglo-fr ancuskih, belgijskih i nizozemskih snaga, u javnost su iza le tek po zavr etku rata. Kako je do lo do tog "novog" plana prvi je otkrio najvjerojatnije Liddel Hart16 k oji ga je - na temelju iskaza koje su mu dali feldmar al von Rundstedt i general B lumentritt, na ef operacija u vrijeme o kojemu govorimo - i povezao s mojim imenom . Buduæi da me se u ovoj stvari mo e smatrati kljuènim igraèem, èini mi se opravdanim da na ovome mjestu, na temelju dokumenata kojima raspola em, poku am prikazati kako je reèen i plan nastao, posebice stoga stoje njegovo znaèenje odonda dobilo na va nosti. Napo kon, plan se temeljio na mojim zamislima i ja sam bio i autor svih dopisa O.K.H. -u kojima smo tra ili da se operacija planira na jedini naèin koji je, po na emu mi ljen ju, vodio odluèujuæem uspjehu. Ja sam, takoðer, bio onaj koji je - kada su me veæ smijen ili s polo aja naèelnika sto era operativne skupine - dobio priliku da Hitleru osobno obrazlo im zamisli na ega sto era koje je O.K.H. tako dugo odbacivao. Samo nekoliko da na kasnije, O.K.H. je izdao novu operativnu zapovijed utemeljenu na na im preporuk ama! Isto tako elim napomenuti i da su moj zapovjednik, general zbora von Rundstedt, i moji suradnici, Blumentritt i Tresckovv, u potpunosti dijelili moja stajali ta i da je von Rundstedt, vlastitim potpisom, bezrezervno podupro na e preporuke. Da ni je, morali bismo odustati Usp. The Other Side ofthe Hill, Cassel, 1948. od poku aja da, reèenim dopisima, natjeramo O.K.H. da promijeni mi ljenje. Kakav ratni povjesnièar ili èasnik koji prouèava povijest taj bi intelektualni sukob z asigurno smatrao vrijednim podrobnijeg prouèavanja. Za potrebe ove knjige ja æu se, ipak, ogranièiti najprije na kratak opis O.K.H.-ova plana, a onda i objasniti to sa m smatrao manjkavostima njihova (toènije, Hitlerova) strategijskog koncepta. Potom æu, kroz usporedbu s O.K.H.-ovim planom, razmotriti kljuène argumente na kojima su se temeljila strategijska razmi ljanja na e armijske skupine. Na kraju æu, ukratko, pr ikazati kako je izvorni operativni plan, nakon dugog niza razoèaranja i bez sumnje na Hitlerov zahtjev, konaèno do ivio izmjene koje su se podudarale sa stajali tima na e g zapovjedni tva. O.K.H.-ov (ili Hitlerov) plan Kada bi od mene tra ili da definiram - na temelju operativnih zapovijedi koje je i zdao O.K.H. - temeljnu strategiju koju je to tijelo (a i Hitler) planiralo primj eniti na zapadu, uèinio bih to ovako: Sukladno Hitlerovoj zapovijedi od 9. listopada, O.K.H. je predlo io da se jako des no krilo njemaèkih armija preko Nizozemske po alje u sjevernu Belgiju i svlada tamo zateèene anglo-francuske snage, Belgijce i Nizozemce. To se navalno krilo, sastavl jeno od Deta mana N kopnene vojske (deta man kopnene vojske ili Armee-Abteilung - je manja armija sastavljena od dva ili tri korpusa kopnene vojske) i Armijske skup ine B (generala zbora von Bocka), trebalo okupiti na podruèju donje Rajne i sjever nog Eifela. Armijska skupina B pod svojim je zapovjedni tvom imala tri armije. Sje verno je krilo obuhvaæalo ukupno trideset pje aèkih divizija i nekoliko mobilnih forma cija (devet oklopnih i èetiri pje aèke divizije). Buduæi da je za potrebe zapadne boji nic e Njemaèka raspolagala s ukupno 102 divizije, reèene postrojbe èinile su gotovo polovi cu svih na ih snaga. Dok je zadaæa Deta mana N bila uklanjanje Nizozemske, tri armije iz sastava Armijske
skupine trebale su napasti preko sjeverne Belgije, zaobilazeæi Liege sa sjevera i juga. Presudnu ulogu u poku ajima slamanja neprijatelja trebale su odigrati jake tenkovske snage. No 29. listopada do lo je do izmjene prvotne operativne zapovijedi, vjerojatno na zahtjev O.K.H.-a: Nizozemsku je, u poèetnim fazama operacije, trebalo ostaviti na miru. Tako je Armijska skupina B trebala napasti s obje strane Liegea s dvije armije, (Èetvrtom i estom) a slijedile bi ih jo dvije (Osamnaesta i Druga). Meðutim, Nizozemsk a je kasnije ponovno ukljuèena u operaciju. Ovaj put, njezino je uklanjanje povjer eno Osamnaestoj armiji. Zemljovid 3. O.K.H.-ov operativni plan njemaèke ofenzive na zapadu. Odluèan prodor Armijske skupine B trebala je pokrivati Armijska skupina A, na ju nom e krilu. U njezinu sastavu bile su dvije armije (Dvanaesta i esnaesta) te ukupno dvadeset i dvije divizije (od kojih nijedna u svom sastavu nije imala mehanizira ne snage). Nakon okupljanja u ju nom Eifelu i Hunsriicku, Armijska je skupina A tr ebala napredovati kroz ju nu Belgiju u Luksemburg. Dvanaesta je armija trebala nap redovati lijevo od Armijske skupine B i usput uspostavljati e alonsku obranu kako bi daljnje napredovanje Armijske skupine B bilo sigurno od neprijateljskih upada. esnaesta armija trebala je proæi kroz Luksemburg i krenuti na jug, kako bi za titila duboko krilo cijele operacije uspostavom obrambenih polo aja u blizini linije Magi not, cijelom njezinom sjevernom du inom u smjeru zapada, izmeðu Saara i Meuse istoèno od Sedana. Armijska skupina C je, s dvije armije i osamnaest pje aèkih divizija, trebala branit i Siegfriedovu liniju, od granice s Luksemburgom sve do vicarske. Sedamnaest pje aèki h i dvije mobilne divizije ostale su na raspolaganju kao prièuva. Cilj operacije bio je definiran u prvom pasusu O.K.H.-ove operativne zapovijedi od 19. listopada, pod naslovom "Opæi cilj" (slijedom Hitlerove O.K.W.-zapovijedi o d 9. listopada). Glasio je: "Poraziti to je moguæe veæe dijelove francuskih i saveznièkih armija i, istodobno, zauz eti to je moguæe vi e teritorija u Nizozemskoj, Belgiji i sjevernoj Francuskoj, kao o snovu za uspje ne zraène i pomorske operacije protiv Britanije i kao iroku za titnu zon u Ruhra." U drugom pasusu Operativne zapovijedi navodilo se kako primarni cilj napada dvij e armijske skupine, koje je trebao koordinirati naèelnik kopnene vojske von Brauch itsch, mora biti "Eliminacija nizozemskih oru anih snaga, poraz to je moguæe veæeg dijela belgijske vojs ke u blizini graniènih utvrda i brza koncentracija mehaniziranih snaga, èime bi se s tvorila osnova za trenutno izvoðenje napada sna nim desnim krilom, te brzo zauzimanj e belgijske obale." U gore spomenutim izmjenama operativne zapovijedi izdane 29. listopada, O.K.H. j e zadaæu operacija Armijske skupine B pone to pro irio. Nova formulacija "Opæega cilja" sad je glasila: "Napasti i uni titi to je moguæe veæe dijelove Francuske vojske u sjevernoj Francuskoj i Belgiji i tako stvoriti povoljne uvjete za nastavak rata protiv Francuske i En gleske, na kopnu i u zraku." U pasusu naslovljenom "Borbena zapovijed i zadaæe", O.K.H. je Armijskoj skupini po stavio zadaæu da "Uni ti saveznièke snage sjeverno od Somme i probije se do obale Kanala"." Britanski kanal ili La Manche, op. pr. Za titna uloga Armijske skupine A pro irena je, premda je i dalje bila uglavnom defe nzivna. Njezinu je "desnu" armiju (Dvanaestu) sada trebalo prebaciti preko rijek e Meuse, nasuprot i ju no od Fumava, a onda je - kroz francusku utvrðenu pograniènu zo nu - poslati prema Laonu. Najbolji opis operativnoga cilja obje operativne zapovijedi mo da bi bio sljedeæi: ( sna na) desnica trebala je prikovati dijelove anglo-fran-cuskih snaga koje smo oèeki vali u Belgiji, a (slabija) ju je ljevica pritom trebala pokrivati. Teritorijaln i cilj bila je obala Kanala. to bi trebalo uslijediti nakon tog prvotnog udara, n ije reèeno. Primjedbe
Prilièno znakovito, moja prvotna reakcija na plan izlo en u spomenutim operativnim z apovijedima bila je prije emocionalna negoli racionalna. Èinilo mi se kako su stra tegijski ciljevi koje je postavio O.K.H., u osnovi, kopija glasovitog Schlieffen ova plana iz 1914. godine. Èinjenicu daje na a generacija sposobna tek za ponavljanj e starog recepta - pa bio to recept i èovjeka Schleiffenova kalibra - dr ao sam, u n ajmanju ruku, poni avajuæom. to se, uopæe, moglo postiæi ratnim planom koji su na i protiv ici veæ jednom isprobali na nama i èijeg smo se ponavljanja morali itekako èuvati? Sva kome tko je razmi ljao na vojnièki naèin bilo je jasno kako æe Nijemci za napad na linij u Maginot 1939. godine biti jo nespremniji - ili nesposobniji - negoli za napad n a utvrde na liniji Verdun-Toul-Nancy-Epinal 1914. godine. Meðutim, u toj sam prvotnoj, prilièno emocionalnoj reakciji bio nepravedan prema O.K .H.-u. Prvo, plan je bio Hitlerova ideja. Drugo, realno govoreæi, nije bio ni bliz u Schlieffenovu. iroko rasprostranjeno mi ljenje da se radi o kopiji njegova plana temeljilo se iskljuèivo na dvije èinjenice: kao i onaj iz 1914. i plan iz 1939. godi ne glavno je te i te njemaèke ofenzive stavljao na sjeverno krilo, a oba su plana pred viðala i pohod kroz Belgiju. U svemu ostalom, planovi iz 1914. i 1939. godine, pop rilièno su se razilazili. Prije svega, situacija je bila potpuno drugaèija: 1914. godine jo se i moglo - kao u Schleiffenovu sluèaju - raèunati na strategijsko iznenaðenje. To je, mo da, jo uvijek v rijedilo za pohod kroz Belgiju, no za gomilanje njemaèkih snaga na krajnjem sjever nom krilu zasigurno nije. Hitler godine 1939. takve namjere nije mogao sakriti od neprijate-lja. Nadalje, 1914. godine mogli smo raèunati - kao to je i Schleiffen raèunao - da æe nam F rancuzi uèiniti uslugu i pokrenuti preuranjenu ofenzivu na Lorraine. Godine 1939. takav se razvoj dogaðaja nije mogao oèekivati. Neprijatelj bi, istoga èasa, u borbu ub acio jake snage ne bi li zaprijeèio na pohod kroz Belgiju i Nizozemsku i njima bism o se - za razliku od 1914. godine - morali suprotstavljati uglavnom frontalno. U mjesto da, prije vremena, preuzmu inicijativu po sredini boji nice, Francuzi bi vj erojatno uzvratili sna nim protuudarom po ju nome krilu glavnine na ih snaga u napredo vanju kroz Belgiju. Drugim rijeèima, Schleiffenov je plan bilo jednostavno nemoguæe ponoviti. Ubrzo sam shvatio kako ni O.K.H. ni Hitler uopæe nisu namjeravali kopirati Schleif fenov plan, onako kako je u cjelosti bio zami ljen. Schleiffen je svoj plan razrad io imajuæi na umu potpuno i konaèno uni tenje Francuske vojske. Njegov cilj bio je obu hvatiti neprijatelja irokom desnom "kukom" sa sjevera, potom se iz sjeverne Franc uske - koju je do kraja oèistio - spustiti do podruèja zapadno od Pariza i cijelu ne prijateljsku armiju potisnuti prema boji nici koja se pru ala od Metza, preko Vosges a, do vicarske granice, i na kraju ga prisiliti na predaju. Da bi to postigao, pr ihvatio je rizik poèetnih poraza u Alsaceu, nadajuæi se kako æe neprijatelj pokrenuti ofenzivu na Lorraine, i time i sam pomoæi da velika njemaèka operacija okru ivanja s b oka zavr i potpunim uspjehom. S druge strane, u operativnom planu iz 1939. godine nigdje nije bilo jasno naznaèe no kako æe se borbe u ovoj kampanji voditi s ciljem postizanja konaène pobjede. Njeg ov su cilj, sasvim oèito, bili djelomièna pobjeda (poraz saveznièkih snaga na sjeveru Belgije) i teritorijalni dobici (zauzimanje obale Kanala kao baze za buduæe opraci je). Mo da su se general zbora von Brauchitsch i njegov naèelnik sto era pri izradi operati vne zapovijedi 1939. godine vodili onim to je u predgovoru rasprave Glavnog sto era o ratu 1870.-71. napisao Moltke: "Svaki operativni plan sa sigurno æu mo e pokriti tek prvi susret s glavninom neprijat eljskih snaga. Samo amateri misle kako je tekuæa kampanja dio nekakvog prvobitnog plana koji se, sustavno i do posljednjeg detalja, ispunjava sve dok ne postigne zami ljeni cilj." Ako se pri planiranju doista vodio Moltkeovom tezom, O.K.H. je namjeravao zadr ati pravo odluèivanja o tome treba li i kojim sredstvima ofenzivu nastaviti kada budu postignuti njezini primarni ciljevi - djelomièna pobjeda na desnome krilu na sjeveru Belgije i zauzimanje obale Kanala. Meðutim, na temelju onoga to sam èuo kada mi je u Zossenu uruèena operativna zapovijed, mogao sam pretpostaviti samo da je O.K.H. smatrao kako su izgledi za definitivn u pobjedu na francuskom boji tu mr avi, ako ne i nikakvi. Taj su dojam kasnije samo
pojaèali brojni posjeti naèelika kopnene vojske i njegovog naèelnika sto era na em zapovje dni tvu. Nijedan od njih nikada nije ozbiljno razmotrio tvrdnju na kojoj smo tolik o puta inzistirali - da treba te iti totalnoj pobjedi. Jednako tako sumnjam daje, u to doba, i sam Hitler vjerovao kako se predviðenom operacijom Francuska mogla u potpunosti poraziti. Dapaèe, tada ga je vjerojatno najvi e optereæivalo sjeæanje na prop ast na e ofenzive iz 1914. godine, kad nam je ponestalo svih neophodnih sredstava, èak i onih za podmornièki rat s Britanijom. Zato je i pridavao toliki znaèaj postizan ju onoga najelementarnijeg - zauzimanju obale Kanala. Sad je bilo savr eno jasno kako se operacija usmjerena na potpuni poraz Francuske vi e ne mo e obaviti u jednom potezu, kako ju je planirao Schleiffen. U ranijem dije lu teksta veæ je obja njeno kako za to potrebnih uvjeta vi e nije bilo. Ipak, daje bil o predlo eno da se operacija (kad se pobjeda koju je zamislio O.K.H. jednom postig ne) nastavi s nakanom da se Francuska kao protivnik u potpunosti porazi, zami ljen a je operacija s tim krajnjim ciljem morala imati barem nekakve veze! Kao prvo, morala je dovesti do potpunog uni tenja neprijateljskog sjevernog krila, èime bi se postigla odluèujuæa nadmoæ potrebna za poduzimanje sljedeæeg poteza. Cilj tog poteza bio bi uni tenje preostalih zapadnih snaga u Francuskoj. Kao drugo, morala je stvorit i strategijsku situaciju povoljnu za prodor koji je imao uslijediti. Po mom mi ljenju, onako kako je bila osmi ljena, reèena operacija nije nudila jamstva za ispunjeneje ta dva temeljna zahtjeva. Kad bi njemaèka navalna formacija, Armijska skupina B, ukupne snage od èetrdeset i t ri divizije, stigla u Belgiju, naletjela bi na dvadeset belgijskih i - ukoliko s e Nizozemska ukljuèi u rat - jo deset nizozemskih divizija. Koliko god, u kvalitati vnom smislu, te postrojbe bile inferiorne njemaèkima, njihove izglede za otpor pov eæavale su sna ne utvrde (s obje strane Liegea i du Albertova kanala) i prirodne prepreke (Albertov je kanal u Belgiji vodio sve do tvrðave Antwerp i utvrðene linije na Meusei uklinje ne kod grada Namura; u Nizozemskoj je bilo mno tvo vodenih puteva). tovi e, u roku ne koliko dana tim bi se snagama pridru ile i francusko-engleske armije (i sve tenkov ske i motorizirane divizije u njihovu sastavu) koje su, grupirane na francusko-b el-gijskoj granici, èekale njemaèku invaziju. Tako se, ba kao ni 1914. godine, njemaèko navalno krilo ne bi ni na lo u prilici da, velikim manevrom s boka, postigne strategijsko iznenaðenje. Po dolasku anglo-franc uskih snaga to bi se krilo moralo suprotstaviti protivniku koji mu je po snazi b io ravan i napasti ga manje-vi e frontalno. Uspjeh prvog udara valjalo je, dakle, osigurati taktièkim sredstvima buduæi da u sklopu strategijskog razmje taja za potrebe ofenzive za to nije bilo uvjeta. Kad bi jo pokazao i koliko-toliko vje tine voðenja, neprijatelj bi uspio izbjeæi potpun i poraz u Belgiji. Ako i ne bi uspio zadr ati utvrðenu liniju Antwerp-Liege-Meuse (i li Semois), od njega se jo uvijek moglo oèekivati organizirano povlaèenje na drugu ob alu u dolini rijeke Som-me. Kada bi tamo jednom stigao, mogao je podiæi svoju veli ku prièuvu i utvrditi novu boji nicu. Njemaèka bi ofenziva do tada veæ izgubila na zamah u, a Armijska ga skupina A vi e ne bi bila u stanju - to zbog rasporeda, to zbog jaèin e svojih snaga - sprijeèiti da formira crtu obrane od ruba linije Maginot, istoèno o d Sedana, do doline rijeke Somme. Tako bi se njemaèka kopnena vojska na la u situaci ji nalik onoj iz 1914. godine, pri kraju jesenskih borbi. Jedina njezina prednos t bilo bi zauzimanje ireg podruèja uzdu Kanala. Slijedom toga, niti bismo uspjeli un i titi neprijateljske snage u Belgiji - to je bio preduvjet za postizanje nadmoæi u o dluèujuæoj fazi operacije - niti bi situacija u kojoj bismo se na li bila povoljna za konaènu bitku. Operacija koju je isplanirao O.K.H. donijela bi djelomièu pobjedu i n i ta vi e. Kako se pokazalo, neprijatelj je 1940. godine u Belgiji bio potuèen do nogu. Zahva ljujuæi vje tini Armijske skupine B, belgijska i nizozemska vojska bile su prisiljen e na predaju. Ali koliko god vjere imali u njemaèki naèin voðenja i udarnu snagu na eg o klopni tva, te uspjehe nismo smjeli uzimati zdravo za gotovo. Da je druga strana b ila bolje voðena, prièa je mogla zavr iti sasvim drukèije. Potpuni poraz koji je do ivio u sjevernoj Belgiji neprijatelj je, gotovo sigurno, dugovao èinjenici da su - zahvaljujuæi naknadnim promjenama operativnog plana - tenk ovske postrojbe Armijske skupine B uspjele presjeæi njegove komunikacijske linije i potisnuti ga podalje od rijeke Somme.
Napokon, O.K.H. je u svojim razmatranjima propustio jo jednu stvar: moguænosti mane vra otvorene odva nom i odluènom neprijateljskom zapovjedniku. Za pretpostavku kako takvih zapovjednika neæe biti nije bilo nikakve osnove, posebice kad se uzme u obz ir kakvu je reputaciju u nas u ivao general Gamelin. Za jednog prijeratnog posjeta , na generala Beèka svakako je ostavio izvrstan dojam. Poduzetan neprijateljski zapovjednik bio je u polo aju zaustaviti oèekivani njemaèki p rodor kroz Belgiju i, istodobno, pokrenuti opse nu protuofenzivu na ju nom boku njem aèkog sjevernog krila. Èak i kad su snage koje su slu ile kao potpora Belgijcima i Niz ozemcima ubaèene u Belgiju, pedeset ili ezdeset divizija potrebnih za takav protuud ar svakako se moglo pronaæi na liniji Maginot, a ona ih se komotno mogla odreæi. to j e dalje Armijska skupina B napredovala u smjeru Kanala i u æa rijeke Somme, to je du blje neprijateljsko zapovjedni tvo moglo prodrijeti u bok njemaèkog sjevernog krila. Veliko je pitanje bi li Armijska skupina A, sa svoje dvadeset i dvije divizije, takav prodor uspjela zaustaviti. Kako god bilo, svaki takav dogaðaj imao bi nepov oljan uèinak na konaèan ishod sukoba na zapadnom boji tu. Spomenute primjedbe, prikazane u kratkim crtama, onako kako su mi padale na pame t dok sam prouèavao operativnu zapovijed O.K.H.-a, èinile su osnovu prijedloga koje smo prosljeðivali u brojnim dopisima, a kojima smo vojno èelni tvo poku avali pridobiti za na e zamisli. Buduæi da se sadr aj tih dopisa neizbje no (donekle) ponavljao, ovdje æu ih jednostavno rezimirati i naglasiti u èemu su se razlikovali od operativnih zami sli O.K.H.-a: 1. Cilj zapadne ofenzive, predlo io sam, mora biti nametanje rje enja na kopnu. Ogra nièeni ciljevi postavljeni u operativnoj zapovijedi O.K.H.-a nisu opravdavali ni p olitièke (naru avanje neutralnosti triju dr ava), ni vojne rizike koje su podrazumijev ali. Ofenzivni kapaciteti Njemaèke kopnene vojske bili su na a uzdanica na kontinent u i protratiti ih na poloviène mjere bilo bi neprihvatljivo - ako ni zbog èega drugo ga a ono zbog Sovjetskog Saveza. Zemljovid 4. Prijedlozi Armijske skupine A za njemaèku ofenzivu na zapadu 2. Nositelj te i ta na ega napada mora biti Armijska skupina A, a ne Armijska skupina B. Predlo eni prodor podrazumijevao je manje-vi e frontalni sraz Armijske skupine B s neprijateljem. Njime bi se mo da i postigao nekakav poèetni uspjeh, no on se lako mogao razvodniti na rijeci Somme. Pravu smo priliku imali samo s Armijskom skupinom A. Prilika se sastojala u pokr etanju iznenadnog napada kroz Ardene - terenom na kojemu neprijatelj svakako nij e oèekivao oklopni tvo - u smjeru rijeke Somme, kako bi se snage ubaèene u Belgiju odb acile od rijeke. To je bio jedini moguæi naèin da se uni ti kompletno neprijateljsko s jeverno krilo u Belgiji, kao uvod za konaènu pobjedu u Francuskoj. 3. Uz Armijsku skupinu A vezala se najbolja prigoda, ali i najveæi rizik njemaèke of enzive. Reagira li neprijatelj na primjeren naèin, poku at æe izbjeæi za njega nepovoljnu borbu u Belgiji, moguæe i povlaèenjem na drugu obalu Somme. Sve svoje raspolo ive snage tada bi mogao poslati u veliku protuofenzivu na na emu ju nom boku, ne bi li glavninu nj emaèkih snaga u Belgiji ili ne to dalje, na donjoj Rajni, uhvatio u okru enje. Koliko god neskloni bili pripisati takvu poduzetnost francuskom vrhovnom zapovjedni tvu i unatoè tomu to bi se francuski saveznici tako smjelom rje enju svakako usprotivili, ta se moguænost nije mogla odbaciti. Ukoliko bi na u ofenzivu kroz sjevernu Belgiju uspio zaustaviti u dolini rijeke So mme, neprijatelj bi - ako ni ta drugo - s prièuvom koju je imao pri ruci, uspio form irati neprekinutu obrambenu liniju. Ta bi se linija mogla protegnuti od sjeveroz apadnog ruba linije Maginot, istoèno od Sedana, pa sve do Kanala (zahvaljujuæi priro dnim vodenim preprekama Aisne i Somme). Kako bismo to sprijeèili, morali smo razbiti svaki poku aj koncentracije neprijatelj skih snaga na na em ju nom boku - na obalama rijeke Meuse ili izmeðu rijeka Meuse i Oi se. Kohezija neprijateljskih polo aja na tom podruèju morala se razbiti na samom poèet ku, ne zaboravljajuæi pritom kako desni bok kasnije treba okrenuti prema liniji Ma ginot. 4. Armijskoj skupini A, koja mora biti glavni nositelj te i ta operacije (èak i ako æe u poèetku, iz prostornih razloga, Armijska skupina B moæi obuhvatiti veæi broj divizija ), umjesto dvije treba dodijeliti tri armije. Jedna armija probila bi se kroz ju nu Belgiju preko rijeke Meuse, kako je planom i
predviðeno, no tada bi morala krenuti u prodor u dolinu Somme i svladati neprijat eljske snage u pozadini Armijske skupine B. Drugu armiju valja poslati na jugozapad sa zadaæom da poduzimanjem ofenzivnih akti vnosti uni ti sve neprijateljske snage koje se zapadno od Meuse grupiraju za protu napad na na em ju nom boku. Treæa armija mora, kao to je planom i predviðeno, pokriti dubinu boka cjelokupne oper acije s polo aja sjeverno od linije Maginot izmeðu Sierka i Maouzona (istoèno od Sedan a). U nastojanju da se glavno te i te operacije sa Armijske skupine B prebaci na Armijsk u skupinu A, pravovremeno smo zahtijevali: (i) jo jednu armiju (koja mora biti na raspolaganju od samog poèetka premda æe se u o peraciju ukljuèiti tek kada ona poodmakne) i (ii) jake oklopne snage. To su, ukratko, bili glavni pravci razmi ljanja koji su se neprekidno ponavljali u brojnim dopisima koje je Armijska skupina upuæivala O.K.H.-U. Borba za plan Armijske skupine A Naravno, toga listopada (1939. godine) nisam do ao do instant-opera-tivnog plana. Prije nego to postigne bilo kakav cilj, obièni se smrtnik najprije mora dobro narad iti i potruditi. Gotova umjetnièka djela ne iskaèu iz njegova uma onako kako je Aten a iskoèila iz Zeusove glave. Ipak, temeljna naèela tog "novog" plana sadr ana su veæ u prvim preporukama operativne politike u sluèaju njemaèke ofenzive (od 31. listopada 1939. godine) koje je Armijs ka skupina uputila O.K.H.-u. Da budem preciznji, O.K.H.-u su tada odaslana dva dokumenta. Prvi je bilo pismo zapovjednika Armijske skupine upuæeno naèelniku sto era kopnene vojske u kojemu se raz matrao temeljni problem provedbe njemaèke ofenzive u tada njoj situaciji. Svoje pismo von Rundstedt je zapoèeo napomenom kako ofenziva planirana na temelju operativnih zapovijedi od 19. i 29. listopada ne mo e presudno utjecati na ishod r ata. S obzirom na odnos njemaèkih i neprijateljskih snaga, potpuna pobjeda nije do lazila u obzir, a zbog posve frontalnog karaktera operacije nije bilo nikakvih i zgleda za zaobila enje neprijatelja i napad iz pozadine. Vjerojatan ishod bila bi frontalna bitka na rijeci Somme. Von Rundstedt je ukazao i na pote koæe koje su prij eèile uèinkovitu uporabu na ih aduta - tenkova i zrakoplova - ujesen i zimi. Ofenzivu je ipak tebalo pokrenuti ukoliko bi se time stvorili preduvjeti za napa d na e flote i zrakoplovstva na Britaniju. Iskustva iz Prvog svjetskog rata pokaza la su kako za takav napad nije dovoljno kontrolirati samo dio obale Kanala; u sj evernoj Francuskoj morali smo je kontrolirati cijelom du inom, sve do Atlantika. Potro iti ofenzivne kapacitete njemaèke kopnene vojske na djelomiènu pobjedu, i to sa Sovjetskim Savezom za leðima, bilo bi potpuno neodgovorno. Ti su kapaciteti bili odluèujuæi èimbenik na kontinentu, a Sovjetski æe se Savez pona ati prijateljski samo dotle dok budemo raspolagali kopnenim snagam a sposobnim za ofenzivne akcijeOfenzivni kapaciteti kopnene vojske trenutno su se ogranièavali na regularne diviz ije, a glede toga stanje se neæe promijeniti sve dok nove postrojbe ne dostignu za dovoljavajuæu razinu obuke i stabilnosti. Kljuènu se ofenzivu, meðutim, nije moglo pok renuti samo s regularnim divizijama. Zapadne se sile mo da i moglo natjerati da pokrenu ofenzivu - pritiskom Luftwaffea na Britaniju. Meðutim, to to bi Britanija mo da i zatra ila pokretanje takve akcije jo uvijek nije znaèilo i da bi francuski borbeni moral podnio krvoproliæe koje bi nu no u slijedilo. S na eg stajali ta, bilo bi vrlo po eljno da teret napada na utvrðene polo aje i ljagu zbog kr enja belgijske (i nizozemske) neutralnosti neprijatelj preuzme na sebe. Meðutim, ta se igra ivaca nije smjela igrati beskonaèno. Britanija bi time kupi la vrijeme potrebno da uhvati korak u proizvodnji zrakoplova i drugog naoru anja. S vojnog stajali ta, rat protiv Britanije mogao se dobiti samo na moru i u zraku. Izgubiti ga se moglo samo na kopnu, traæenjem ofenzivnih kapaciteta kopnene vojske na parcijalne bitke. Von Rundstedtovo pismo je, u osnovi, bilo upozorenje kako se njemaèka ofenziva ne smije pokrenuti prerano - drugim rijeèima, ujesen ili u zimskim mjesecima. Glede t oga su Armijska skupina A i O.K.H. bili potpuno suglasni. Ono oko èega se, pak, ni su slagali bilo je pitanje metode. Zapovjednik Armijske skupine slu beno se usprot
ivio provedbi operacija na naèin koji nije jamèio presudan uspjeh, na to su operativn e zapovijedi O.K.H.-a neizravno upuæivale. Drugi dokument koji je Armijska skupina A uputila O.K.H.-u, slu beni dopis njezina sto era, bio je nadopuna von Rundstedtove procjene. Dopis je sadr avao konkretne pr eporuke za provedbu njemaèke ofenzive. U reèenom dokumentu, koji je veæ sadr avao temelj ne postavke "novoga" plana, nagla avala se nu nost: (a) prebacivanja glavnog te i ta cjelokupne operacije na ju no krilo; (b) rasporeðivanja jakih oklopnih snaga na naèin koji æe omoguæiti njihov prodor s juga u pozadinu saveznièkih snaga u sjevernoj Belgiji; (c) anga iranja dodatne armije, zadu ene za ofenzivne akcije namijenjene odbijanju p otencijalnih protunapada veæih razmjera na na emu ju nom boku. Bilo kakav odgovor na reèeni dopis nije ni trebalo oèekivati do 3. studenoga, kad su nas posjetili naèelnik kopnene vojske i njegov naèelnik sto era. Ipak, taj mije dopis omoguæio da - po zapovijedi generala zbora von Rundstedta - izravno prezentiram n a e mi ljenje. Meðutim, general zbora von Brauchitsch odbio je moj zahtjev za dodatnim snagama (jo jednom armijom i jakim tenkovskim snagama), uz komentar kako to "ne mo e, ni uz najbolju volju ". Time nam je jasno dao do znanja kako se i dalje u po tpunosti protivi na im stajali tima. Na kraju nam je ipak obeæao prièuvne snage - jednu oklopnu diviziju i dvije motorizirane pukovnije. Na alost, i na i su posjetitelji jasno iskazali silnu suzdr anost glede operacije na zapadu opæenito, a posebice prema izgledima za konaènu pobjedu. Dakako, od zapovjedn ika na ih armija i korpusa zatra ili su izvije æe o trenutnom stanju njihovih formacija, ali iz njihove se reakcije na pritu be (brojne, dakako) na stanje u novoformirani m divizijama, dalo zakljuèiti kako oni osobno toj ofenzivi i ne pridaju pretjerano znaèenje. Kako bi ubla io taj dojam, general zbora von Rundstedt se, nekoliko dana poslije, osobno obratio generalima iz sastava na e armijske skupine. Naznaèujuæi operativna sta jali ta svog sto era, dao im je do znanja kako ofenzivu, dodu e, ne bi bilo uputno pok retati prije proljeæa, ali da su izgledi za odluènu pobjedu na zapadu sasvim realni. Mi smo 6. studenoga, u dopisu kojim smo, na zahtjev O.K.H.-a, definirali vlastit e ciljeve u provedbi Operativne zapovijedi, ponovili svoje preporuke ali, odgovo r nismo dobili. Cijelo to vrijeme Hitlerovi "meteotrolo ki treberi" iz Ministarstva zrakoplovstva v eselo su skakutali po ljestvama svojih meteorolo kih kuæica. Kad god bi predvidjeli èa k i trunku dobra vremena, Hitler bi aktivirao lozinku za rasporeðivanje trupa na k onaèna mjesta okupljanja. Ali, " treberi" bi se svaki put predomsilili i napad bi bi o opozvan. Dana 12. studenoga potpuno nas je zatekla sljedeæa teleprinterska poruka: "Fiihrer je upravo zapovjedio da se na ju nome krilu Dvanaeste armije ili u sektor u odgovornosti esnaeste armije formira treæa skupina brzih trupa koja æe se usmjeriti na Sedan ili na podruèje istoèno od njega, iskori tavajuæi prednosti nepo umljenog terena s obje strane Arlona, Tintignyja i Florenvillea. Sastav: zapovjedni tvo 19. korpu sa, Druga i Deseta tenkovska divizija, jedna motorizirana divizija te pukovnije Leibstandarte i Grosss-Deutschland. Zadaæa ove skupine biti æe: (a) Poraziti mobilne neprijateljske snage ubaèene u ju nu Belgiju i time olak ati zadaæu Dvanaestoj i esnaestoj armiji; (b) Iznenadnim zauzimanjem upori ta na zapadnoj obali Meuse, kod ili jugoistoèno od Sedana, osigurati povoljne uvjete za provedbu sljedeæe faze operacije, posebice u sluèaju da oklopne postrojbe pod zapovjedni tvom este i Èetrnaeste armije dozive neuspj eh u svojim sektorima. " Spomenutu poruku pratila je i odgovarajuæa nadopuna Operativne zapovijedi O.K.H.-a . Iz njezina se sadr aja jasno i èitavalo kako je 19. korpus Armijskoj skupini A dodij eljen na Hitlerov zahtjev. Sto ga je na to potaknulo? Moguæe je da je na tu ideju do ao nakon razgovora sa zapovjednikom esnaeste armije, generalom Buschom. General je znao moja stajali ta i mo da mu je spomenuo na u elju za brzim prodorom oklopnih sna ga kroz Ardene. Moguæe je i da je Hitler odluku donio i sam. Imao je oko za taktièko otvaranje, a i provodio je -puno vremena mozgajuæi nad zemljovidima. Mo da je shvat io kako bi rijeku Meuse najlak e bilo prijeæi kod Sedana i da bi uzvodno od grada ok lopni tvo Èetvrte armije puno te e napredovalo. Vrlo je vjerojatno shvatio kako je Sed
an pravo mjesto za prijelaz preko rijeke Meuse (u smislu da je ju nome krilu Armij ske skupine A nudio izlaz na rijeku) i, kao i obièno, elio se dokopati svih primaml jivih ciljeva odjednom. Koliko god bili zadovoljni popunom u vidu tenkovskog kor pusa, svoje smo oklopne snage, u praksi, i dalje morali rastezati. Iz istog razl oga ni zapovjednik 19. tenkovskog korpusa, general Guderian, isprva nije bio odu e vljen novom ulogom svoje formacije. Uvijek je tvrdio kako tenkove treba koristit i za"sna an udar" po pojedinaènim ciljevima. Kad sam ga upoznao s operativnim motivi ma koji su Armijsku skupinu naveli da zatra i premje tanje te i ta cijele operacije na j u no krilo i skrenuo mu pozornost na u æe Somme u neprijateljskoj pozadini, Guderian se na im planom iskreno o du evio. Na kraju je upravo njegov polet i potaknuo na e tenkove na munjeviti prodor do obale Kanala, neprijatelju iza leða. Spoznaja kako moju ideju o prodoru veliko g broja tenkova preko te ko prohodnog terena u Ardenima izvedivom dr i i jedan Guder ian za mene je, dakako, bila silno olak anje. Da se jo jednom vratimo premje taju 19. tenkovskog korpusa. Nema sumnje kako ga je Hitler zamislio samo kao taktièku mjeru koja æe omoguæiti i prijelaz Armijske skupine B preko rijeke Meuse. Redifinicija ciljeva nije se spominjala niti u nadopunama O.K.H. ove operativne z apovijedi. U njoj nije bilo ni rijeèi o moguæoj konaènoj pobjedi - èak ni o utiranju put a za takvu pobjedu - pokretanjem operacije okru ivanja s boka, iz sektora Armijske skupine A, u smjeru u æa rijeke Somme. Naèelnik kopnene vojske i njegov naèelnik sto era ponovno su nas 21. studenoga posjeti li u Koblenzu. Sastanku su, uz zapovjednike armija u sastavu Armijske skupine A, nazoèili i zapovjednik Armijske skupine B, general zbora von Bock, i zapovjednici njegovih armija. Dogaðaj je vrijedan spomena posebice stoga stoje von Brauchitsch, u toj prigodi, o d zapovjednika armijskih skupina i armija zatra io oèitovanje o ciljevima i raspored u snaga namijenjenih izvr enju operativne zapovijedi O.K.H.-a. No, kad je do ao red na nas, naglasio je kako eli èuti iskljuèivo zapovjednike armija. Oèito je elio otklonit i svaku moguænost da Armijska skupina A ponovno iznese svoje neslaganje s Operativ nom zapovijedi. Tako nam nije preostalo ni ta drugo nego da èelnicima O.K.H.-a predamo unaprijed pri premljeni memorandum u kojemu smo ponovili svoje viðenje ofenzive i naèina njezine p rovedbe. U njemu smo, kao i u prethodnima (od 31. listopada i 6. studenoga), ba kao i u sl jedeæa èetiri (od 30. studenoga, 6. prosinca, 18. prosinca i 12. sijeènja), iznijeli n aèelna razmi ljanja na kojima se temeljio operativni plan Armijske skupine A. Svaki je dopis odluèno promicao iste zamisli. Buduæi da sam ih veæ jednom iznio, suzdr at æu se od njihova ponavljanja. Hitler je, izgleda, u meðuvremenu razmislio o premje tanju 19. tenkovskog korpusa u sektor Armijske skupine A i o problemu aktiviranja dodatne potpore za sluèaj da se oklopni tvo - i dalje skoncentrirano u sastavu A rmijske skupine B - ne uspije probiti oèekivanom brzinom. Prema onome to nam je rek ao Greiner, koji je vodio ratni dnevnik O.K.W.-a, Hitler je, otprilike sredinom studenoga, upitao O.K.H. mo e li se, i kako, Guderianovo oklopni tvo pojaèati, uka e li se potreba. Greiner navodi i kako je Hitler, negdje oko 20. studenoga, izdao zap ovijed kojom je od O.K.H.-a zatra io da obavi sve potrebne pripreme za brzo prebac ivanje glavnog te i ta operacije s Armijske skupine B na Armijsku skupinu A, za sluèaj da "ova druga postigne br e i dalekose nije rezultate". Oèito po njegovoj zapovijedi, O.K.H. je krajem studenoga premjestio 14. motorizira ni korpus s polo aja istoèno od Rajne na polo aje u pozadini podruèja okupljanja Armijsk e skupine A. Ipak, korpus je ostao u sastavu prièuve a O.K.H. je zadr ao iskljuèivo pr avo odluèivanja o tome hoæe li ga, sukladno situaciji, na kraju dodijeliti Armijskoj skupini A ili B. Nejasno je je li Hitler do ideje o prebacivanju te i ta operacije na Armijsku skupin u A do ao sam i je li uopæe znao za stajali ta Armijske skupine A. Dan nakon to se u Berlinu obratio naèelnicima triju rodova, Hitler je 24. studenoga primio generala zbora von Rundstedta te generale Buscha i Guderiana. Pri povrat ku u Koblenz, od Buscha sam doznao kako je tijekom razgovora Hitler pokazao puno razumijevanja za stajali ta Armijske skupine. Ako je tomu doista bilo tako, misli
m da se to ponajprije odnosilo na pojaèavanje oklopni tva na e armijske skupine kao sr edstva za otvaranje linije na rijeci Meuse kod Sedana - u interesu Armijske skup ine B. Dr im malo vjerojatnim kako je von Rundstedt tu priliku iskoristio kako bi Hitleru prezentirao nacrt na ega plana, posebice zbog von Brauchitscha koji je, up ravo u to vrijeme, bio u iznimno osjetljivu polo aju. Greinerove izjave kako je Hitler za na plan èuo jo krajem listopada od svog poboènika Schmundta, èine mi se u najmanju ruku dvojbenima, posebice u smislu termina. Dodu e, Schmundt nas je - po Hitle-rovoj zapovijedi - doista posjetio, kako bi provjeri o jesu li istinite na e tvrdnje da lo e vrijeme i stanje na terenu onemoguæavaju ofenz ivu. Tom su mu prigodom na ef operacija, brigadir Blumentritt, i pukovnik von Tresckow u povjerenju rekli kako je Armijska skupina O.K.H.-u poslala plan napad a koji smatra puno boljim od njihovog. Nekoliko dan potom Blumentrittu sam, vrlo nevoljko (premda s von Rundstedtovim o dobrenjem), dopustio da brigadiru Schmundtu po alje kopiju mog posljednjeg dopisa. Je li ga proslijedio Hitleru ili èak Jodlu, ne mogu reæi. U svakom sluèaju, kad je 17 . veljaèe 1940. godine poslao po mene kako bi èuo moje mi ljenje o ofenzivi na zapadu, Hitler mi nièim nije pokazao daje vidio ijedan od na ih dopisa O.K.H.-u. Mo da je Hitlerov cilj krajem studenoga bio stvoriti uvjete potrebne da se glavno te i te operacije prebaci s Armijske skupine B na Armijsku skupinu A kad operacije v eæ zapoènu. No to jo uvijek nije ukazivalo ni na kakvo odstupanje od aktualnog plana, niti je znaèilo da je Hitler prihvatio na e operativne naputke. Premda je 14. motor izirani korpus prebaèen na polo eje u pozadini na eg podruèja okupljanja, Operativna zap ovijed je ostala na snazi. Kao i dotada, uspjeh operacije temeljio se ponajprije i ponajvi e na sna nom prodoru Armijske skupine B kroz sjevernu Belgiju, a Armijska skupina A i dalje je imala tek za titnu ulogu. Jedina razlika odnosila se na Hitl erovu elju da si ostavi moguænost da u nekoj kasnijoj fazi - ako Armijska skupina B ne postigne oèekivane rezultate ili ako Armijska skupina A svoje ostvari br e - gla vno te i te operacije prebaci s prve na dugu. Na to je savr eno jasno ukazivao i odgovor generala Haldera na moj posljednji memo randum, odaslan 30. studenoga. Usput reèeno, bio je to prvi sluèaj da je netko na na e preporuke uopæe reagirao. Na e su se primjedbe, u osnovi, svodile na to kako nam se èini da se na a zamisao o no vom te i tu napada (Armijskoj skupini A) napokon poèinje razvijati i da se - uspije li prodor preko Ardena - opseg operacije mora pro iriti, kako smo i predlagali. Premda se suglasio kako se na a stajali ta uvelike poklapaju s onima O.K.H.-a, Halde r je ustrajao u tvrdnji kako njihove zapovijedi u pogledu 19. i 14. korpusa ne p remje taju glavno te i te operacije nego samo stvaraju preduvjete za njegovo premje tanj e, ukoliko se za to uka e potreba. "Iz razloga na koje ne mo emo utjecati", dodao je , "odluka o glavnom te i tu operacije pre la je iz domene planiranja u domenu zapovije danja tijekom same operacije." Iz spomenutoga se dadu i èitati dvije stvari. Prvo, da Hitler svoje pravo odluèivanja u kljuènim stvarima namjerava pro iriti i na samu provedbu ofenzive. Drugo, da odluku o glavnom te i tu ofenzive eli povezati s njezinim napretkom i da z a na plan ili ne zna, ili ga ne eli prihvatiti. Potvrdu da je u pitanju ovo drugo dobio sam iz odgovora generala Haldera tijekom ne eg telefonskog razgovora 15. prosinca. Prije toga, 6. prosinca, poslao sam mu jo jedno osobno pismo u kojemu sam ukratko ponovio sve prednosti na ega plana. Kompletan "novi plan", zapravo. Halder mi nij e odgovorio do 15. prosinca, pa sam nazvao generala von Stiilpnagela, Oberquarti ermeistera I, i upitao ga do kada O.K.H. namjerava ignorirati na e prijedloge.Tako je i do lo do spomenutog telefonskog razgovora. Halder me je uvjeravao kako nas èel ni tvo kopnene vojske u potpunosti podr ava, ali da ima izrièitu zapovijed da glavno t e i te operacije prepusti Armijskoj skupini B ili, sukladno vlastitim procjenama, do pusti njegovo prebacivanje, ali tek kad ofenziva krene. Iz ovoga bi se dalo zakljuèiti kako je èelni tvo O.K.H.-a doista prihvatilo na e stajali t e i da je Hitleru, na ovaj ili onaj naèin, na njega skrenulo pozornost. Meðutim, u i sto sam vrijeme od generala Warli-monta, Jodlova zamjenika, kao i od glavnog ope rativnog èasnika Operativnog sto era Wehrmachta, buduæeg generala von Lossberga, dozna o kako O.K.H. Hitleru nikada nije dao niti jednu preporuku utemeljenu na na im pri jedlozima! Sve je to bilo poprilièno zbunjujuæe, barem za nas. Nevezano za to je li
se O.K.H. iskreno slagao s nama, zamisao o prebacivanju glavnog te i ta operacije na Armijsku skupinu A kad ofenziva veæ zapoène, svakako je bila nespojiva s operacijam a koje smo mi imali na umu. Kao to je svima poznato, Napoleon je skovao frazu on's engage partout et on voit. Ta je fraza za Francuze postala gotovo aksiom, posebice nakon to se njihova inic ijativa na rijeci Loire iz 1914. godine pokazala pravom blama om. Istim se naèelom, bez ikakve sumnje, moglo voditi i zapovjedni tvo saveznièkih snaga 1940. godine. Bud uæi da su teret preuzimanja ofenzive ionako eljeli prebaciti na nas, s punim su pra vom mogli sjediti i samo èekati. Da bi sa to je moguæe jaèim snagama izveli protuudar p o na em ju nome krilu, morali su izbjeæi odmjeravanje snaga u Belgiji. 4t Mi, s druge strane, ni sluèajno nismo smjeli èekati i birati gdje æemo i kada odigrati svoje adute po to se operativni plan Armijske skupine A temeljio na iznenaðenju. Ne prijatelj zasigurno nije oèekivao da bi se jake oklopne snage, s cijelom jednom ar mijom za leðima, mogle probiti kroz Ardene. No, one su svoj cilj - proboj u dolinu rijeke Somme - mogle postiæi samo pod uvjetom da neprijateljske snage ubaèene u ju nu Belgiju budu uspje no prega ene. Ukoliko smo eljeli svladati neprijateljske snage u pozadini Armij ske skupine B, rijeku Meuse morali smo prijeæi kad i ostaci tih snaga. Isto tako, razbijanje jake neprijateljske prièuve na na em ju nom boku (izmeðu Meuse i O ide, recimo) prije negoli se do kraja rasporedi - a koje je predstavljalo odskoènu dasku za "drugi èin", uni tenje ostataka neprijatel jskih snaga - moglo je uspjeti samo uz uvjet da na tom podruèju imamo dovoljno sna ga da zadr imo inicijativu. Èekati i promatrati "kamo æe maèka skoèiti" i tek onda odluèiti gdje æemo postaviti glavno e i te ofenzive, znaèilo je propustiti priliku za uni tenje neprijateljskih snaga u sjev ernoj Belgiji okru ivanjem s boka, s juga. Time bi, ujedno, neprijatelju pru ili pri liku da se pregrupira za protuudar na na em ju nom boku, a time i za pobjedu. Prilik u koju neprijateljsko vrhovno zapovjedni tvo, dodu e, nikad nije iskoristilo. to se tièe zamisli da se Armijskoj skupini A dodijele odgovarajuæe snage a da se odlu ka o tome hoæe li se te i te operacije prebaciti na nju donese ovisno o tome hoæemo li i znenaðenje postiæi neodgovarajuæim snagama, èovjek samo mo e citirati Moltkeovo pravilo ka ko je "pogre ke poèinjene u ranim stadijima rasporeda nemoguæe ispraviti." Ukratko, nije se smjelo èekati i pratiti razvoj na e ofenzive, naime, hoæe li neprijat elj u Belgiji biti uni ten sna nim prodorom Armijske skupine B i hoæe li se usamljeni 19. tenkovski korpus probiti do Seda-na. Ako se plan Armijske skupine A namjerav ao primijeniti, na samom su nam poèetku morali dodijeliti primjerene oklopne snage i tri armije, premda se treæa armija u operacije ne bi mogla ukljuèiti sve dok se, napredovanjem ostalih, ne bi otvorio prostor i za nju. Zato sam, u svom memorand umu od 6. prosinca, umjesto dvije armije sa 22 pje aèke divizije i samo jednim tenko vskim korpusom, zatra io tri armije sa èetrdeset divizija i dva mobilna korpusa. (Us put reèeno, upravo smo toliko postrojbi i osigurali kad je, na Hitlerovu intervenc iju, na plan ipak odobren). I tako su se na e muke nastavile. Na a je prva briga bila osigurati da se u prodoru kroz Ardene, preko rijeke Meuse kod Sedana i prema dolini Somme, ne anga ira samo 19. tenkovski nego i 14. motorizirani korpus. Nadalje, treæu armiju koju smo tra ili morali smo imati na raspolaganju od samog poèetka kako bi, ofenzivnim djelovanjem , sprijeèila rasporeðivanje neprijateljskih snaga na na em ju nom boku, zapadno od Meuse . Kad bismo uspjeli ispuniti ta dva zahtjeva - èak i ako O.K.H. odbije na a rje enja kao cjelinu - ofenzivu bi neizbje no kanalizirali prema konaènoj pobjedi kojoj smo stal no te ili. Jasno je kako èak ni na operativni plan ne bi (kako je to rekao Moltke) i ao dalje od prvotnog sraza s glavninom neprijateljskih snaga, a ponajmanje u sluèaju da, uslj ed nedostataka odgovarajuæih snaga, napad "zapne" u nekoj od uvodnih faza. Meðutim, Moltke je u istom kontekstu istaknuo i da vojni zapovjednik mora gledati i dalje od tog prvotnog sraza i "ostati usredotoèen na konaèni cilj". Po na em mi ljenju , konaèni cilj je mogla biti jedino potpuna pobjeda na europskom kopnu. To je mora o biti cilj cjelokupne njemaèke ofenzive, èak i ako je njezina provedba zahtijevala dvije pojedinaène faze.
Ranije citirano Napoleonovo naèelo - na to su se, u konaènici, i svodile Hitlerove za dr ke u pogledu lokacije glavnog te i ta ofenzive - u drugoj se situaciji moglo pokaza ti divljenja vrijednim rje enjem. U na em sluèaju, njime bi potpuno proma ili cilj - pot punu pobjedu. Kako moje pismo naèelniku sto era od 6. prosinca nije proizvelo eljeni uèinak, von Rund stedtu sam, 18. prosinca, predao "Nacrt operativne zapovijedi" za ofenzivu na za padu, utemeljen na na im operativnim zamislima, koji mu je trebao poslu iti kao krat ki podsjetnik u razgovorima s naèelnikom kopnene vojske i, ako ovaj na to pristane , u razgovorima s Hitlerom. Razgovor s von Brauchitschem obavio je 22. prosinca, a do razgovora s Hitlerom nikada nije do lo. Gore spomenuti nacrt, u pisanom obli ku, dostavljen je i O.K.H.-u. Nadao sam se kako æu O.K.W.-ovu Operativnu upravu u na a stajali ta lak e uvjeriti tim instant-prikazom negoli dotada njim teoretskim razmat ranjima. Tek po zavr etku rata doznao sam kako Halder Operativnoj upravi nije pros lijedio niti jedan na dopis. Vremenske prilike u drugoj polovici prosinca uèinile su bespredmetnom svaku pomisa o na ofenzivu. Nama se svakako èinilo uputnim pustiti da proðe ne to vremena prije neg oli ponovno poènemo "gurati" izmjene operativnog plana. Smatrali smo kako smo O.K. H.-u veæ pru ili dovoljno materijala za razmi ljanje. Tako sam mogao otiæi kuæi za Bo iæ. N ovratku iz Leignitza za Koblenz navratio sam u O.K.H. u Zossenu, provjeriti kakv e je reakcije potaknuo na nacrt plana. General von Stülpnagel ponovo me je uvjerava o kako se razmi ljanja O.K.H.-a u mnogo èemu poklapaju s na ima, ali da ga obvezuje Hi tlerova zapovijed da odluka o polo aju glavnog te i ta ofenzive mora ostati otvorena. I ovaj put ostalo je nejasno je li naèelnik kopnene vojske na e preporuke uopæe spomin jao Hitleru. Vjerojatnost da jest bila je mala, po to sam od brigadira Heusingera, tada njeg prvog èasnika opæih poslova Operativne uprave, doznao kako se von Brauchits ch i Hitler nisu vidjeli od 5. studenoga. Poèetkom godine Hitlerovi su meteorolozi ponovno ivnuli. Vedro, mrzlo vrijeme obeæava lo je razdoblje povoljnih klimatskih uvjeta u kojima bi Luftwaffe mogao krenuti u akciju, premda hladnoæa - popraæena debelim snje nim pokrivaèem u Eifelu i Ardenima nikako nije pogodovala oklopni tvu. Bilo kako bilo, Hitler je ponovo aktivirao loz inku za pokretanje trupa prema konaènim mjestima okupljanja. Sve to nas nije obeshrabrilo, pa smo 12. sijeènja O.K.H.-u poslali novi dopis, pod naslovom Zapadna ofenziva. U njemu smo jo jedanput iznijeli mi ljenje koje smo dot ada iznosili nekoliko puta: da cilj operacije mora biti odluèujuæa pobjeda. Premda s e Operativna zapovijed u tom trenutku nije mogla mijenjati, dr ali smo kako æe se na a stajali ta morati uzeti u obzir kad ofenziva jednom zapoène. Uostalom, kako je zapo vijed za poèetak ofenzive povuèena u toliko navrata, bilo je za oèekivati kako æe se to ponoviti i ostaviti nam vremena da plan iz temelja izmijenimo. Da bismo to postigli, morali smo ukloniti kamen spoticanja koji je ometao usvaja nje na ega plana. Ali gdje je on bio? Prema onome to nam je spominjao O.K.H., glavn i kamen spoticanja bio je Hitler. O.K.H. je neprestano nagla avao kako je, unatoè to mu to se sla e s veæinom na ih stajali ta, obvezan po tovati Hitlerovu zapovijed da se te napada ne utvrðuje prije poèetka operacija. No, je li O.K.H., zapravo, Hitleru ikad spomenuo na plan, plan koji se tako korjenito razlikovao od njegovog? I nije li Hitlera bilo moguæe razuvjeriti da ga je netko upoznao s pl anom koji je, umjesto da se ogranièi na djelomiène ciljeve, bio usmjeren k neèemu o èemu (koliko smo mi uspjeli zapaziti) niti on sam, niti èelni tvo O.K.H. do tada nisu oz biljno razmi ljali - na moguænost odluèujuæe pobjede na zapadu? Kako bi se to jednom za svagda ra èistilo, dopis je pratilo i pismo generala zbora v on Rundstedta koje je zavr avalo sljedeæom reèenicom: "Sada kad je ova armijska skupina obavije tena kako su Hitler i vrhovni zapovjedni k preuzeli potpuni nadzor nad operacijama, zadr avajuæi za sebe pravo odluèivanja o nj ihovu glavnom te i tu (odnosno, da O.K.H. ne mo e donositi samostalne operativne odluk e), zahtijevam da se ovaj dopis proslijedi Fiihreru osobno. (potpis) v. Rundstedt" Ovakav zahtjev - kojega sam ja predlo io, a general ga, istoga trena, bio spreman potpisati - u izvjesnoj se mjeri kosio s njemaèkom vojnom tradicijom po kojoj je d avanje preporuka vrhovnom zapovjedniku u iskljuèivoj nadle nosti naèelnika kopnene voj ske i njegovog naèelnik sto era. Meðutim, ako je doista dijelio na a stajali ta, O.K.H. je bez ikakvih problema mogao p
reuzeti na plan i predstaviti ga Hitleru kao svoj. Tako bi dobili priliku da ga i mpresioniraju i povrate status glavnog autoriteta u pitanjima kopnenih operacija . Da se to dogodilo, nitko sretniji od mene, s obzirom na to koliki smo trud - u pravo u svezi s time - ulo ili general zbora von Fritsch, general Beck i ja, tijek om moje slu be na du nosti Oberquartiermeistera I18. Ukoliko je, s druge strane, Hitler veæ odbio preporuke O.K.H.-a usklaðene s na ima, pr edla uæi mu plan kojega je inicirao general zbora von Rundstedt - o kojemu je Hitler imao visoko mi ljenje - O.K.H. bi znaèajno ojaèao vlastitu poziciju. Dakle, Hitlera se jo uvijek dalo odgovoriti od zamisli da glavno te i te ofenzive ve e uz tijek operacija. To je (barem nas je u takvom uvjerenju ostavljao O.K.H.) bil a glavna prepreka provedbi na e politike. 18 Armijska skupina A malo je dr ala do publiciteta to dokazuje i èinjenica da su pra vi autori nove strategije otkriveni tek po zavr etku rata, nakon Liddell Hartovih razgovora s von Rundstedtom i Blumentrittom. (Autor) Na taj smo dopis primili razoèaravajuæi odgovor. U njemu je stajalo kako je na a pretp ostavka da O.K.H. te i iskljuèivo ogranièenim ciljevima pogre na; ostali ciljevi definir at æe se kad za to doðe vrijeme. Armijskoj skupini A osigurane su dodatne snage i do datno zapovjedni -vo, no kada æe joj biti dodijeljeni odluèit æe naèelnik kopnene vojske. Na dopis (s kojim se zapovjednik kopnene vojske naèelno slagao) nije prezentiran Hi tleru jer za to nije bilo prilike. Time nam ipak nisu uspjeli zamazati oèi. Premda su nas uvjeravali kako se s nama u potpunosti sla e, naèelnik kopnene vojske nije pokazivao spremnost da pred Hitlerom zastupa bitne promjene koje smo predlagali u svom operativnom planu. Naprotiv, operativna je zapovijed, nepromijenjena, ostala na snazi. Ishod bitke u Belgiji i dalje je ovisio o frontalnom prodoru Armijske skupine B na koju je, barem u prvoj fazi, i dalje bilo koncentrirano glavno te i te operacije. Armijska sk upina A i dalje je imala iskljuèivo za titnu ulogu. Nije uèinjeno ni ta kako bi se njezi na zadaæa pro irila na prodor prema rijeci Somme i u pozadinu neprijateljskih snaga koje je Armijska skupina B frontalno napadala u sjevernoj Belgiji. Svaka potencijalna promjena glavnog te i ta njemaèke ofenzive i dalje je ovisila o nap retku operacija. Armijska skupina A nije dobila oklopni tvo koje je, prema na oj ope rativnoj shemi, pod njezinim zapovjedni tvom moralo biti od samog poèetka, ukoliko s e u ju noj Belgiji eljelo postiæi ikakvo iznenaðenje i ukoliko se eljelo zaobiæi neprijat ljske snage na putu do u æa rijeke Somme. Armijskoj skupini A uskraæena je i ona dodat na armija, neophodna za bilo kakvu ofenzivnu operaciju kojom bi se glavni prodor za titio od oèekivanog neprijateljskog protunapada. Drugim rijeèima, i dalje smo inzistirali na Moltkeovim "nepopravljivim pogre kama u ranim fazama operacije". Odgovorni se nisu eljeli obvezati na operaciju koju je g eneral Jodl u veljaèi 1940. godine opisao kao "obilaznicu na kojoj bi nas bog rata mogao zaskoèiti." Sasvim nesvjesno, oba su vrhovna zapovjedni tva - njemaèko i saveznièko - do la do istog zakljuèka: da je sigurnije frontalno napasti protivnika u sjevernoj Belgiji nego se upu tati u riziène operacije -njemaèka strana prihvaæanjem plana Armijske skupine A, a saveznièka strana izbjegavanjem presudne bitke u Belgiji kako bi se snagama na j u nom boku njemaèke ofenzive nanio bolan udarac. Tada se, meðutim, dogodilo ne to to æe mnogi smatrati presudnim èimbenikom koji je doveo do bitnih promjena u operativnom planu i do njegovog kasnijeg usklaðivanja s prepo rukama Armijske skupine A. Prvi èasnik za operativne poslove 7. zraène divizije pogre kom je sletio na belgijski teritorij i u belgijske je ruke pao barem dio operativne zapovijedi namijenjen P rvoj zraènoj floti. Bilo je za pretpostaviti kako æe za postojeæi operativni plan, pre ko Belgije, doznati i saveznici. Spomenuta nezgoda nije dovela ni do kakvih promjena operativnog plana, premda su Hitler i O.K.H. nakon toga bili ne to spremniji razmotriti prijedloge na e armijske skupine. Bilo kako bilo, na sastanku koji je 25. sijeènja u Bad Godesbergu naèelnik kopnene vojske odr ao sa zapovjednicima armijskih skuina A i B i zapovjednicima n jima podreðenih armija, nije bilo nikakvih promjena u osnovnom stavu O.K.H.-a. Pre mda je sastanak odr an prilièno dugo nakon spomenute nezgode, zadaæe armijskih skupina i armija nisu se promijenile. Zadaæa Armijske skupine B pro irila se samo utoliko to je ona svojoj Osamnaestoj armiji sada trebala dopustiti okupaciju cijele Nizoze
mske, a ne - kao to se ranije namjeravalo - samo onih njezinih dijelova koji su l e ali izvan takozvane "Tvrðave Nizozemske". Za Armijsku skupinu A sve je ostalo kako je i bilo. Premda smo zapovjedni tvo Druge armije sada mogli premjestiti u na e por uèje odgovornosti, ono je - ba kao i 14. motorizirani korpus - ostalo na raposlagan ju O.K.H.-u. Iako sam, po naputcima svoga zapovjednika, napomenuo kako sada - ka d je neprijatelj na rijeci Meusi nagomilao znaèajne snage (Drugu francusku armiju) - za uspje no osvajanje Sedana preko Ardena nije dovoljno poslati samo 19. tenkov ski korpus, von Brauchitsch ga i dalje nije elio staviti pod na e zapovjedni tvo. To je pokazalo kako je Vrhovno zapovjedni tvo jo uvijek odluèno u svojoj namjeri da glav no te i te ofenzive ne mijenja sve dok ne postane jasno kamo vode na e operacije. To j e bio i dokaz da se razmi ljanja onih na vrhu nisu mijenjala, unatoè tome to je opera tivna zapovijed pala u ruke Belgijanaca. Unatoè svemu, pet dana nakon spomenutog sastanka zapovjedni tvo na e armijske skupine O.K.H.-u je poslalo novi dopis, utemeljen na obavje tajnim podacima koje smo u meðuv remenu dobili. Napomenuli smo kako je vrlo izgledno da æe u ju nu Belgiju biti ubaèene jake francuske snage - posebice mehanizirane postrojbe. U takvim okolnostima 19. tenkovski korpus nikako nije mogao samostalno svladati spomenute neprijatelj ske grupacije, niti se mogao probiti na drugu obalu rijeke. Na e je stajali te potvrdila i simulacijska vje ba19 odr ana u Ko-blenzu, 7. veljaèe, tije kom koje smo simulirali napredovanje 19. tenkovskog korpusa i dvaju armija iz sa stava na e armijske skupine. Iz vje be je bilo sasvim oèito koliko se problematiènom mog la pokazati izolirana uporaba 19. tenkovskog korpusa. Stekao sam dojam kako je g eneral Halder, koji je vje bi nazoèio u svojstvu promatraèa, poèeo shvaæati vrijednost na i stajali ta. U meðuvremenu, moja je osobna sudbina do ivjela nagli obrat. 27. sijeènja dobio sam ob avijest da su me imenovali zapovjednim generalom 38. korpusa èije se zapovjedni tvo upravo ustrojavalo. Od generala zbora von Rundstedta doznao sam kako ga je naèelni k kopnene vojske o tome, u povjerenju, izvijestio na onom sastanku koji se odr ao 25. sijeènja. Odluku je obrazlo io time da me vi e ne mogu zaobilaziti pri novoj raspo djeli polo aja, po to je èak i generalu Reinhardtu, koji je bio mlaði od mene, dodijelje n korpus. I premda u tom potezu nije bilo nièeg sumnjivog, nièeg to bi ukazivalo na t o da tu nije rijeè o uobièajenu promaknuæu, smjenjivanje naèelnika sto era armijske skupin e pred sam poèetak velike ofenzive èinilo se èudnim. Napokon, problem èina koji je poslu i o kao izlika za moje smjenjivanje mogao se i drukèije rije iti. Stoga nema nikakve s umnje kako me je O.K.H. smijenio ne bi li se rije io dosadnog zabadala koje se vla stitim operativnim planom usudilo protusloviti njegovom. Pri zavr etku spomenute simulacijske vje be, koju sam pomogao voditi, von Rundstedt mi je pred svima zahvalio na svemu to sam uèinio kao naèelnik sto era. Rijeèima koje je o dabrao za tu prigodu, veliki je zapovjednik pokazao svu svoju dobrotu i vite tvo. Jo veæu zadovolj tinu priu tila mi je èinjenica kako su i dva zapovjednika armija u na em astavu - generali Busch i List - kao i general Guderian, bili ne samo zgro eni neg o i iskreno zaprepa teni mojim smjenjivanjem. Devetog veljaèe napustio sam Koblenz i otputovao u Liegnitz. 19 U izvorniku vje ba na stolnom pje èaniku - stolni pje èanici koriste se kao sredstvo ta ktièke obuke, za prezentacije, ra èlambu provedenih akcija i obuku u èitanju topografski h zemljovida (op. pr.). Moji vjerni suradnici, brigadir Blumentritt i pukovnik von Tresck-ow, meðutim, nis u namjeravali baciti ruènik u ring. Smatrali su kako bitka za na operativni plan ne zavr ava mojim odlaskom. Pretpostavljam kako je upravo von Tresckovv nagovorio svoga prijatelja Schmundta , Hitlerova vojnog poboènika, da mi omoguæi susret s Hitlerom tijekom kojega bismo m ogli porazgovarati o tome kako bi, po na em mi ljenju, trebalo provesti ofenzivu na zapadu. Bilo kako bilo, 17. veljaèe zapovijeðeno mije da se, kao i svi drugi novopostavljeni zapovjednici korpusa, javim u Berlin na prijavak Hitleru. Nakon razgovora slije dio je ruèak za kojim je, kao i obièno, Hitler vodio glavnu rijeè. Pokazao je zadivlju juæe poznavanje tehnièkih inovacija, kako domaæih tako i onih u neprijateljskim dr avama . Izvje æa 0 napadu britanskog razaraèa na Altmark unutar norve ih teritorijalnih voda potaknul a su ga da nadugaèko i na iroko razglaba o nesposobnosti malih dr ava da saèuvaju svoju
neutralnost. Kada smo se, pri kraju ruèka, poèeli razilaziti, Hitler me je pozvao u svoj kabinet i zatra io da mu, ukratko, iznesem vlastite poglede na naèin voðenja zapadne ofenzive. Nisam znao je li ga Schmundt veæ upoznao s na im planom i, ako jest, koliko podrobn o. U svakom sluèaju, Hitler je s iznenaðujuæom lakoæom prihvaæao argumente koje je na a arm jska skupina zastupala mjesecima i u potpunosti se slagao sa svime to sam mu govo rio. Neposredno nakon razgovora s Hitlerom, na znanje zapovjedni tvu Armijske skupine A poslao sam sljedeæu zabilje ku: "17. veljaèe 1940. godine, pri podno enju prijavka Fuhreru u svojstvu zapovjednog ge nerala 38. korpusa, biv i naèelnik sto era Armijske skupine A imao je priliku prezenti rati stajali ta Armijske skupine A o provedbi ofenzive na zapadu. Sadr aj njegova iz laganja bio je sljedeæi: 1. Ofenziva mora te iti odluèujuæem ishodu na kopnu. Politièki 1 vojni ulozi previsoki su za ogranièene ciljeve definirane u aktualnoj operativno j zapovijedi - poraz najveæeg moguæeg dijela neprijateljskih snaga u Belgiji i zauzi manje dijelova obale Kanala. Cilj ofenzive mora biti konaèna pobjeda na kopnu. Stoga se operacije moraju usmjeriti na postizanje konaène pobjede u Francuskoj i s lamanje francuskog otpora. 2. Sukladno tomu (a suprotno postavkama navedenima u operativnoj zapovijedi), nositelj glavnog te i ta ofenzive, od samog poèetka, mora biti ju no krilo, odnosno Armijska skupina A. Armijska skupina B ne mo e ostati nositeljem t e i ta, niti ono smije ostati nedefinirano. Po sada njim postavkama, jedino rje enje bio bi frontalni napad na anglo-francuske snage u napredovanju prema Belgiji i njih ovo odbacivanje na rijeku Somme, nakon èega bi operacija vjerojatno bila zaustavlj ena. Prebaci li se glavno te i te na Armijsku skupinu A na jugu, èija je zadaæa prodor kroz j u nu Belgiju, preko rijeke Meuse u dolinu Somme, jake neprijateljske snage koje oèek ujemo u sjevernoj Belgiji - budu li odbaèene frontalnim napadom Armijske skupine B - moraju biti odsjeèene i uni tene. To æe biti moguæe samo pod uvjetom da se Armijska s kupina A dovoljno brzo probije do rijeke Somme. To bi morala biti prva faza oper acije. Druga faza bit æe obuhvat cijele Francuske armije sna nim desnim krakom. 3. Kako bi ispunila reèenu zadaæu, Armijska skupina A u svom sastavu mora imati tri armije. Stoga na njezin sjeverni bok valja rasporediti jo jednu armiju. Najsjevernija (Druga) armija u sastavu Armijske skupine morala bi se, preko rije ke Meuse, probiti u dolinu rijeke Somme i presresti neprijateljske snage u povlaèe nju pred Armijskom skupinom B. Ne to ju nije, druga bi armija (Dvanaesta) s obje str ane Sedana morala prijeæi rijeku Meuse te potom skrenuti na jugozapad i napasti fr ancuske snage. Time bi bio sprijeèen svaki poku aj Francuza da na podruèju zapadno od Meuse rasporedi iole jaèe snage. Treæa bi armija ( esnaesta) preuzela prvotnu defenzivnu zadaæu pokrivanja ju nog boka op eracije, izmeðu rijeka Meuse i Moselle. Od presudne je va nosti da Luftwaffe, to je moguæe ranije, razbije koncentracije fran cuskih trupa. Naime, Francuzi æe - odluèe li se uopæe na ne to - poku ati izvesti protunap ad velikih razmjera, zapadno ili s obje strane rijeke Meuse, koji bi se mogao ra stegnuti sve do rijeke Moselle. 4. Poslati 19. tenkovski korpus u samostalno forsiranje rijeke Meuse kod Sedana bilo bi polovièno obavljanje posla. Ako nam se neprijatelj u ju noj Belgiji suprotst avi jakim motoriziranim snagama, korpus æe biti preslab da ih na brzinu uni ti i pro du i ravno preko rijeke. Ako se, pak, neprijatelj ogranièi na dr anje linije na Meusei jakim snagama kojima tamo trenutno raspola e, 19. korpus rijeku ne bi uspio prijeæi bez ièije pomoæi. Budu li napad predvodile motorizirane snage, Meuse u isto vrijeme moraju prijeæi j o barem dva korpusa, kod Charlevillea i Sedana, neovisno o oklopni tvu koje bi na M euse, kod Giveta, poslala Èetvrta armija. Stoga je 14. korpus, od samog poèetka, val jalo spojiti s Gude-rianovim; odluka o tome koja æe ga armijska skupina koristiti nije se smjela vezati za moguæi razvoj dogaðaja. Fiihrer je izrazio slaganje s predlo enim zamislima. Nedugo zatim izdana je nova i konaèna operativna zapovijed." Na alost, konaènoj operativnoj zapovijedi vi e nisam imao pristupa. Znao sam samo daj
e izdana, po Hitlerovoj zapovijedi, 20. veljaèe. U svojim osnovnim stavkama, operativna je zapovijed udovoljavala zahtjevima koje sam toliko dugo zastupao. Zapovijed je osiguravala: 1. Dva tenkovska korpusa (19. korpus generala Guderiana i 14. korpus generala vo n Wietersheima) koji æe predvoditi napredovanje preko linije na rijeci Meuse izmeðu Charlevillea i Sedana. Korpusi su objedinjeni i stavljeni pod novoformirano zapo vjedni tvo "tenkovske skupine" koju je vodio general von Kleist. 2. Konaèno premje tanje Zapovjedni tva Druge armije iz sastava Armijske skupine B u sa stav Armijske skupine A i njezinu popunu potrebnim snagama. Drugu je armiju sada bilo moguæe ubaciti u prostor unutar granica Armijske skupine koji æe se otvoriti k ada esnaesta armi-' ja odjuri na jug. 3. Stavljanje Èetvrte armije (ranije u sastavu Armijske skupine B) pod zapovjedni tv o Armijske skupine A. Time je Armijska skupina stekla pokretljivost neophodnu za napredovanje prema dolini Somme. (Armijska skupina A uporno je tra ila da joj se dodijeli barem najju niji korpus Èetvrte armije ne bi li, tako, pro irila opseg napred ovanja. Gre-iner grije i kad tvrdi da je do ove promjene ratnog rasporeda do lo jo u studenome. Novi je ratni raspored primijenjen tek po usvajanju nove operativne z apovijedi.) Iz novih se zapovijedi dalo i èitati kako je O.K.H. u potpunosti prihvatio stajali ta Armijske skupine A. Glavno te i te operacije u cjelini prebaèeno je na ju no krilo, onol iko koliko su to dopu tali teren kojim smo raspolagali sjeverno od linije Maginot i tamo nja cestovna infrastruktura. U isto vrijeme, Armijska skupina B - koja je i sama raspolagala s tri armije - ostala je dovoljno jaka da svoju zadaæu u sjevernoj Belgiji i Nizozemsko j izvr i zapanjujuæe uspje no. Armijska je skupina A, s druge strane, sada mogla iznenaditi neprijatelja prodor om kroz Ardene, prelaskom preko Meuse i izlaskom u dolinu Somme. Tako je mogla s prijeèiti povlaèenje neprijateljskih snaga koje su se borile u Belgiji na drugu stra nu te rijeke i uspje no zaustaviti svaki veliki protunapad na ju nom boku njemaèke ofe nzive. U svezi s provedbom njemaèke navalne operacije u svibnju 1940. godine, reæi æu samo ov o: Zahvaljujuæi superiornosti njemaèkih postrojba, posebice oklopnih, napad Armijske sk upine B pokazao se znatno uspje nijim nego to se oèekivalo s obzirom na snagu belgijs kih utvrda i s obzirom na to da ih je Armijska skupina B morala napasti frontaln o. Ipak, pravi i presudni razlog posvema njeg poraza saveznika u sjevernoj Belgiji bi o je iznenadni prodor kroz Ardene, preko Meuse sve do u æa rijeke Somme i, na kraju, do luka na Kanalu. Mislim da je za taj uspjeh, uz energièno vodstvo generala zbor a von Rundstedta, najzaslu niji bio silni ar s kojim je general Guderian operativna naèela Armijske skupine provodio u djelo. Uspjeh u sjevernoj Belgiji mogao je biti i veæi. Prema Churchillovim podacima, nep rijatelj je iz Dunkerque uspio evakuirati 338.226 ljudi (od toga 26.176 Francuza ), iako su pritom ostali bez cjelokupnog te kog topni tva i opreme. Za uspjeh evakua cije valjalo je zahvaliti Hiteru koji je, u dva navrata, intervenirao i sprijeèio da na e oklopni tvo pomete neprijatelja - prvi put dok je napredovalo prema obali, a drugi put pred samim Dunkerque. Ta se odluka - kojom je Britanskoj vojsci praktièno dopu teno povlaèenje preko Kanala - kasnije opravdavala trima razlozima. Prvi je razlog, navodno, bila Hitlerova el ja da njemaèko oklopni tvo po tedi druge faze francuske kampanje s obzirom da mu je Ke itel, opet navodno, rekao kako je teren oko Dunkerque jako lo za tenkove. Prema d rugoj verziji, Göring je uvjerio Hitlera kako je Luftwaffe sposoban sprijeèiti bijeg iz Dunkerquea bez ièije pomoæi. S obzirom na Göringovu glad za presti om i sklonost hva lisanju, uopæe ne sumnjam daje takvo to doista izjavio. S vojnog stajali ta, oba su argumenta bila pogre na. Po treæoj verziji Hitler je - sudeæi po zabilje kama njegovih razgovora s von Rundsted tom - namjerno dopustio bijeg Britanaca, vjerujuæi kako æe to olak ati postizanje spor azuma s Britanijom. Kako god bilo, Dunkerque je bio jedna od najveæih Hitlerovih pogre aka. Poremetio je njegove planove za napad na Britaniju i, kasnije, omoguæio Britancima da se bore
u Africi i Italiji. Premda je usvojio ideju Armijske skupine A o odsijecanju neprijatelja u sjeverno j Belgiji prodorom kroz Ardene do mora i pustio da on odmakne pred sama vrata Du nkerquea, Hitler nije u potpunosti prihvatio njezinu ideju da se istodobno osigu ra i poèetna toèka za drugu fazu. Njemaèko se zapovjedni tvo tako zadovoljilo time da tit i juri mehaniziranih postrojba Armijske skupine A do mora od protunapada s bilo k oje obale Meuse, rasporeðujuæi divizije koje su ih slijedile kao dugu bisernu ogrlic u kako bi branile ugro eni ju ni bok. Oèito je smatralo preriskantnim da se svaki iole veæi protunapad zaustavi trenutnim udarom ju no na zapadnoj strani Meuse i time, je dnom za svagda, raskine neprijateljske polo aje izmeðu Meuse i Oise. Kao to æe se pokazati kasnije, tijekom ruske kampanje, Hitler je imao izvjestan ins tinkt za operativne probleme, ali mu je nedostajala temeljita zapovjedna obuka k oja je svakom vojnom zapovjedniku omoguæavala da tijekom operacije prihvati i veli ke rizike, znajuæi kako s njima mo e iziæi na kraj. U ovom se sluèaju, prema tomu, Hitle r radije odluèio za sigurno rje enje - defenzivnu akciju - nego za ono hrabrije Armi jske skupine A. Sreæom po njega, neprijateljski zapovjednik nije pokrenuo nikakvu masovnu protuofenzivu, premda je, zapravo, za to mogao prikupiti i do pedest div izija s obje strane Meuse - a moguæe i sve do Moselle - èak i ako bi to znaèilo privre meno napu tanje svega u Nizozemskoj i Belgiji izvan utvrðenih zona. I tako, nakon to je zavr io prvi èin njemaèke ofenzive, oba su se protivnika na la oèi u o na neprekinutoj boji nici koja se protezala du linije Maginot do Carignana, a onda i du Aisne i dolinom Somme. Nijemcima je prva zadaæa bila ponovno probiti te polo aje . To daje druga faza njemaèke ofenzive tako brzo dovela do potpune predaje neprija telja valja zahvaliti prvenstveno njegovoj nesposobnosti da, nakon gubitaka koje je pretrpio u sjevernoj Belgiji, odgovarajuæim brojem ljudi popuni sve svoje polo aje, od vicarske granice sve do mora. Drugi je razlog bilo to da je moral u Francuskoj vojsci veæ bio jako opao, a da i ne spominjemo kako neprijatelj nije imao ni ta èime bi mogao parirati kakvoæi njemaèkih tenkovskih formacija. Da je za povjednik saveznièkih snaga napravio ono to je zapovjedni tvo Armijske skupine A misl ilo da treba uèiniti, odluèio bi se za ofenzivu velikih razmjera s obje strane Meuse . Armijska ju je skupina, pak, planirala razbiti jo u fazi okupljanja. Daje armij ska skupina B, nakon simultanog okru ivanja neprijatelja u sjevernoj Belgiji, jurn ula naprijed preko doline Somme i okru ila francuske snage po obrascu Schliffenova plana, bitku bismo zavr ili u pozadini linije Maginot, sa suprotnim polo ajima. S obzirom na to da smo - izuzimajuæi britanski bijeg iz Dunkerquea na koncu odnije li sjajnu pobjedu na francuskom boji tu, gore spomenute primjedbe mogu se èiniti suv i nima. Mo da je njihova jedina svrha pokazati kako bi "novi" plan, èak daje neprijate lj i pokazao vi e energije i bolju procjenu, jo uvijek dobio kampanju, èak i ako uraèun amo kritiène trenutke do kojih je moglo doæi u prvoj fazi, izmeðu Meuse i Moiselle. 6. Zapovjedni general 38. korpusa kopnene vojske Sluèajni promatraè Uloga koju sam odigrao u kasnijoj provedbi zapadne ofenzive bila je toliko beznaèa jna da bih je iz ovih memoara komotno mogao i ispustiti. Ipak, govorit æu o tomu, ponajprije kako bih odao zahvalnost i priznanje hrabrosti i iznimnim postignuæima vojnika koji su u to doba slu ili pod mojim zapovjedni tvom. Drugo, operacije 38. ko rpusa koje su slijedile uspje ni njemaèki prodor na Sommeu poslu it æe kao ilustracija p otjere koja se nastavila s druge strane Seine sve do Loire, a koja neprijatelju nije dala mira sve dok konaèno nije pokleknuo. I dok su tijekom sljedeæih nekoliko mjeseci drugi razraðivali zamisli za koje sam se zalagao, mene je isprva zapala skromna zadaæa nadgledanja zapovjedni tva mojeg korp usa i pristo erne pukovnije veze koji su se okupljali u Stettinu. S vremena na vri jeme, dobivao bih zapovijedi da nadgledam nove divizije koje su se upravo formir ale u Pomera-niji i Poznahu. Za poèetak njemaèke ofenzive na zapadu doznao sam 10. svibnja 1940. godine, u Leigni tzu, kamo sam oti ao na kratki dopust, i to putem radija. Ne treba ni spominjati k ako su sljedeæih nekoliko dana sve moje najusrdnije elje i nade bile usmjerene na n a e vojnike koji su se probijali kroz Ardene. Hoæe li uspjeti protutnjati Luksemburg om i probiti belgijske utvrde s obje strane Bastogne prije nego ih opkole sna ne f rancuske snage? Hoæe li tijekom prelaska Meuse kod Sedana oklopni tvo uspjeti odr ati
zamah i postaviti temelje za okru enje neprijateljskog sjevernog krila? Èitatelj æe shvatiti kako nisam osjeæao posebnu zahvalnost prema tijelu koje me je pro gnalo u njemaèko zaleðe upravo u trenutku kad se na zapadu poèeo ostvarivati plan za koji sam se toliko dugo i uporno zalagao. « Rennes LA MAK1C-H5 J38 -- ^Dieppe '' ,i Prodor net SOrrfmet MY foi V'^i^ L^îf ri/ iL~4 5s » r\ \s&i,' / vf liters', w i»n y S'Sooql-gOi fiers Konciiicowfy' Jbrrfoise (Laval ^ v; ' 'I'm" ¦»*>ie. Mans TOUR.S Cooler °i ORLCAtNS Vi'ôfion 50 Zemljovid 5. Napredovanje 38. korpusa od Somme do Loire Uveèer 10. svibnja stigla je zapovijed da se zapovjedni tvo 38. korpusa premjesti u Brunswick. Od tamo smo, u sljedeæem koraku, premje teni u Diisseldorf, gdje smo dodi jeljeni zapovjedni tvu Armijske skupine B. Sljedeæih nekoliko dana nisam imao nikakv a posla osim "glavinjati" uokolo i prouèavati jake belgijske polo aje koji su pali t ijekom prvog napada na Meuse kod Maastrichta i du Albertova kanala, kao i vrlo su vremenu utvrdu Eben-Emael, osvojenu u iznenadnu napadu, na koju su belgijske bit nice iz duboke pozadine i dalje pucale. Posjetio sam i Armijsku skupinu B i estu armiju kako bih se obavijestio o napretku operacija. Shvatio sam kako jo uvijek nemaju jasnu sliku 0 tome to neprijatelj u konaènici namjerava uèiniti. Èinilo se da to ne zna niti O.K.H. po to je sve svoje buduæe poteze obavio velom tajnosti 1 ogranièio se na to da crtu razdvajanja izmeðu dvije armijske skupine pro iri dalje n a sjeverozapad. Na je sto er 16. svibnja stavljen pod zapovjedni tvo Armijske skupine A i ja sam se, sljedeæi dan, javio na prijavak svom nekada njem zapovjedniku, generalu zbora von Ru ndstedtu, u Bastogne. I on, i moj nasljednik general von Sodenstern i ostatak mo g starog osoblja doèekali su me iznimno srdaèno. Tu sam napokon doznao kako je napre dovala na a operacija prodora kroz Ardene i preko Meuse. Na korpus trebao se pridru i ti Dvanaestoj armiji koja je trebala nastaviti prodor na zapad prema dolini Somm e, dok se nova, Druga armija, trebala ubaciti izmeðu Dvanaeste i esnaeste i okrenut i se na jugozapad. f Odmah po dolasku u zapovjedni tvo Dvanaeste armije susreo sam se s primjerom Hit lerova mije anja u provedbu vojnih operacija. Po Hi-tlerovu nalogu O.K.H. je posla o zapovijed prema kojoj tenkovska skupina Kleist, do daljnjega, ne smije napredo vati dalje od Oise. Dvanaesta armija trebala je skrenuti na jugozapad i prijeæi u defenzivu. Druga se armija sada trebala ubaciti izmeðu Èetvrte i Dvanaeste i preuzet i napredovanje prema zapadu. Zapovijed se obrazlagala Hitlerovom eljom da po svak u cijenu izbjegne bilo kakvo (koliko god privremeno) njemaèko povlaèenje, koje bi po diglo beskrajno nizak moral francuskog stanovni tva. Pla io se da bi do takvog povlaèe nja doista moglo doæi ukoliko Dvanaesta armija nastavi s predviðenim prodorom na zap ad, prema dolini Somme, a Francuzi na njezino krilo izvedu protunapad s juga, s polo aja zapadno od Meuse. Drugim rijeèima, posao vrhovnog zapovjednika, veæ tada, poèeli su ote avati promièeni inte resi politièara. S jedne strane, bilo je jasno kako se zaustavljanjem tenkovske sk upine Kleist na Oisi u pitanje dovodila i moguænost uni tenja neprijateljskih snaga u sjevernoj Belgiji koje je tenkovska skupina trebala zaskoèiti iz pozadine. Istod obno, zapovijed da Dvanaesta armija na jugozapadnoj boji nici prijeðe u defenzivu, p
odrazumijevala je odustajanje od inicijative na podruèju izmeðu Meuse i Oise. Usput, u to doba nije bilo nikakvih naznaka o protunapa-du veæih razmjera u tom sektoru. Armijska skupina A dr ala je kako bi neprijatelju bilo potrebno najmanje tjedan dana da okupi snage nu ne za protuofenz ivu - ukoliko je takvo to uopæe planirao. Najveæi je problem, meðutim, bio u tome to je za za titu ju nog krila tijekom prodora u dolinu Somme trebalo pronaæi ofenzivno rje enj e, to je i bio jedan od temeljnih zahtjeva koje je Armijska skupina tijekom zime neprestano postavljala O.K.H.-u. Sad je bilo potpuno jasno kako si Hitler, koji se nije usuðivao prihvatiti ni priv remeni rizik na ju nome krilu njemaèke ofenzive, veæ uzima za pravo da osobno, do poje dinosti, upravlja operacijama kopnene vojske. Meðutim, za izgovor kako svojim uplitanjem sprjeèava cijeli niz potencijalnih njemaèki h povlaèenja (pa bila ona i privremena), Hitler je vjerojatno mogao zahvaliti i sa mom O.K.H.-u koji Drugu armiju -unatoè ranijim upozorenjima Armijske skupine - nij e uspio ubaciti na boji nicu èim su prve njemaèke postrojbe pre le rijeku Meuse. Moglo j u se rasporediti ili izmeðu Èetvrte i Dvanaeste armije, odakle bi nastavila prodor u dolinu Somme, ili izmeðu Dvanaeste i esnaeste armije, za potrebe ofenzivnog prodor a na jugozapad, u podruèje izmeðu Meuse i Oise. Taj se propust nije mogao opravdati nedostatkom prostora za dodatne postrojbe na boji nici. Bilo je iznimno va no da se zapovjedni tvo armije na vrijeme postavi na boji nicu, za potrebe razdvajanja koje j e trebalo uslijediti u pravcu prodora. S vremenom, nakon to se zona operacija pro i ri, na lo bi se prostora i za vi e divizija. Ovaj primjer slu i iskljuèivo kao dokaz kako se nijedan operativni plan, nikada, ne primjenjuje u potpunosti onako kako su ga zamislili njegovi zaèetnici, èak i kad za odstupanja od tog plana nema nikakvih uvjerljivih razloga. I premda svojim uplitanjem u ovoj prigodi Hitler nije ozbiljnije na tetio operacij ama (kao to je to bio sluèaj kasnije, kada je Tenkovska skupina Kleist zaustavljena pred Dunkerqueom), defenzivna uloga koju je dodijelio Dvanaestoj armiji ipak je omoguæila neprijatelju da na rijeci Aisne organizira nove polo aje koje je, u drugo m dijelu francuske kampanje, uz vrlo te ke borbe, valjalo ponovo razbijati. Prigod a da se bilo kakvoj suvisloj francuskoj obrani na tom dijelu boji nice ofenzivnim djelovanjem konaèno stane na kraj, nepotrebno je prokockana. Upravo je to - uz okr u ivanje neprijateljskog sjevernog krila - bila jedna od temeljnih pretpostavki na ih operativnih preporuka O.K.H.-u, pri razmatranju neizbje n e druge faze njemaèke ofenzive. U meðuvremenu, na e je zapovjedni tvo istureno sve do slikovitog gradiæa Clerfa u Luksem burgu.U toj fazi vi e nismo bili samo promatraèi; pod svoje smo zapovjedni tvo dobili nekoliko divizija koje su se kretale u pozadini Druge armije to, u trenutku kada je odluèan poraz na neprijateljskom sjevernom krilu bio nadohvat ruke, i nije bila osobito nadahnjujuæa zadaæa. Negdje u to vrijeme do mene su stigle vijesti kako se moj urjak, Egbert von Loesc h, vodi kao nestao. Bio je zapovjednik eskadrile bombardera i nestao je u blizin i Bruxellesa. Egbert, drugi najmlaði brat moje supruge, godinama je, za vrijeme kol ovanja, ivio s nama u Dresdenu i Magdeburgu. Oduvijek je bio miljenik moje suprug e i mi smo ga zavoljeli kao sina, a i njegova je mlada supruga sada ivjela s nama u Leignitzu. Ona, njezina majka i moja supruga u sljedeæih su nekoliko tjedana bi le rastrzane brigom i neizvjesno æu, jer o sudbini Egbertova zrakoplova i posade nis u stizale nikakve vijesti. S priliènom se sigurno æu znalo tek da su sru eni kada je Egb ertova ekadrila krenula u napad. Valjanu istragu mogao sam provesti tek po zavr et ku francuske kampanje. Nakon duge potrage olupina zrakoplova pronaðena je u blizin i Bru-xellesa. Istragom meðu stanovnicima susjednoga sela, otkrilo se kako je zrak oplov izravno pogoðen protuzraènom granatom, upravo kada je krenuo u poniranje. Dva èl ana posade uspjela su iskoèiti no obojicu su ustrijelili belgijski vojnici, jednog a dok se jo spu tao, a drugoga kada je veæ sigurno doskoèio. Moj ogor i ostali poginuli su u zrakoplovu. 25. svibnja moje je zapovjedni tvo dobilo zapovijed da zamijeni zapovjedni tvo 14. t enkovskog korpusa kojega je general von Kleist - zajedno s Devetom tenkovskom i Drugom motoriziranom divizijom - ostavio za sobom kako bi si osigurao pozadinu u dolini Somme, u sektoru Abbevi lle-Amiens. Du nost smo preuzeli 27. svibnja.
U toj fazi u dolini Somme jo uvijek nije bilo èvrste boji nice. Druga motorizirana di vizija 14. tenkovskog korpusa (koju je trebala zamijeniti 57. pje aèka divizija) dr al a je mostobran oko Abbevillea na lijevoj, odnosno ju noj, obali rijeke. Deveta ten kovska divizija obavljala je istu zadaæu kod Amiensa. Podruèje razdvajanja jo uvijek smo samo nadzirali. Uz to, neprijatelj jo nije uspio prikupiti snage potrebne za utvrðivanje novih obra mbenih polo aja u dolini Somme. Nasuprot na em mostobranu kod Amiensa bile su jedna francuska kolonijalna divizija i ne to britanskih snaga, a nasupot onome u Abbevil leu jedna britanska divizija. Na a je zadaæa bila odr ati oba mostobrana. Prema prvotnom planu, Deveta tenkovska i D ruga motorizirana divizija koje su èekale zamjenu u Abbevilleu, trebale su se zadr a ti sjeverno od rijeke Somme kao mobilna prièuva. Ubrzo su, meðutim, sasvim opravdano , povuèene na obalu Kanala kako bi sudjelovale u tamo njim borbama. Prilikom primopredaje du nosti, general von Wietersheim, zapovjedni general 14. te nkovskog korpusa, rekao mije kako ne predviða nikakvo neprijateljsko djelovanje veæi h razmjera. Sat vremena po njegovu odlasku, pristigla su izvje æa da su oba mostobra na estoko napadnuta i da se na oba mjesta pojavilo neprijateljsko oklopni tvo. Ipak , oba su napada odbijena do poslijepodneva, nakon to je kod Amiensa uni teno nekoli ko francuskih te kih tenkova, a kod Abbevillea trideset, to lakih, to srednjih brita nskih tenkova. U toj je drugoj bitci topnik po imenu Bringforth sam uni tio devet tenkova. Bio je prvi vojnik kojeg sam predlo io za Vite ki kri . Unatoè tomu, te sam napade smatrao jasnim pokazateljem kako neprijatelj ili oèekuje pojaèanja s druge obale Somme koja bi olak ala polo aj njegovom sna no pritisnutom sjeve rnom krilu ili namjerava organizirati novu liniju obrane u dolini Somme. Tako sm o se suoèili s problemom koji sam ranije spomenuo, govoreæi o Hitlerovoj zapovijedi Dvanaestoj armiji: trebamo li u dolini Somme ostati u defenzivi ili trebamo poku a ti preuzeti inicijativu? Defenzivno rje enje, po svoj prilici nametnuto 14. tenkovskom korpusu, bez ikakve bi sumnje neprijatelju omoguæilo formiranje nove sna ne obrambene linije cijelom du in om doline Somme. tovi e, kad bi neprijatelj dovukao svje e snage i na bi polo aj na most obranima kod Abbevillea i Amiensa postao problematièan. Dvije mehanizirane divizij e, zadr ane sjeverno od Somme kao privremena prièuva, bile su potpuno neprimjerene z a bilo kakvu bitku za mostobrane. Nisu mogle poslu iti kao pojaèanje obrani mostobra na jer ih se ondje nije moglo dovuæi, a ni za protunapad ih se nije moglo iskorist iti sve dok neprijatelj doslovce ne "poravna" mostobrane, uni ti divizije koje su ih dr ale i prijeðe na drugu obalu Somme. Zakljuèak koji sam iz toga izvukao - i u nekoliko navrata proslijedio generalu von Klugeu, zapovjedniku Èetvrte armije u èijem smo sastavu djelovali - bio je da bismo obje mehanizirane divizije (ili obje pje aèke divizije koje su ih trebale zamijenit i) trebali iskoristiti za iznenadno forsiranje rijeke izmeðu dva mostobrana i udar na bok neprijateljskih snaga koje su ih napadale. Ono to sam imao na umu bilo je mobilno borbeno djelovanje ju no od rijeke (odnosno, ispred nje) koje je trebalo potrajati do okonèanja bitke u sjevernoj Belgiji kada bi njemaèko sjeverno krilo bil o u prilici prijeæi Sommeu. Mi smo taj prolaz trebali odr ati otvorenim i sprijeèiti n eprijatelja u formiranju trajne obrambene linije. Dakako, neosporno je kako se k orpus tom taktikom poduzimanja samostalnih borbenih djelovanja ju no od rijeke mog ao dovesti u te ku situaciju. No na takav smo rizik trebali pristati, ukoliko smo, u interesu strategijskog kontinuiteta, eljeli izbjeæi nimalo laku zadaæu napada na p olo aje na Sommei koje bi neprijatelj stigao stabilizirati i konsolidirati. Na alost, zapovjednik Èetvrte armije oglu io se na sve na e predstavke i odbio nam prepu stiti prièuvne divizije za forsiranje rijeke. Je li to bila njegova osobna odluka ili ju je donio po zapovijedi O.K.H.-a, ne znam. Tako nismo imali drugog izbora negoli braniti mostobrane, a neprijatelj je dobio priliku izmeðu njih du rijeke org anizirati trajnu liniju obrane. Veæina ljudi èula je za obranu rijeke s njezine drug e obale ili za odr avanje nadzora nad rijekom pomoæu uèvr æenih mostobrana. Moguænost zauzi anja rijeène linije mobilnim borbenim djelovanjem prije same rijeke obièno se ne spo minje u ud benicima. Sljedeæih nekoliko dana neprijatelj je nastavio s napadima na mostobrane i polo aj k od Amiensa jedno se vrijeme èinio problematiènim. Ipak, dr anje tamo njih postrojba uvje
rilo me kako je sve u redu. Posebno istaknutu ulogu u tim defenzivnim djelovanji ma odigrala je 116. pje aèka pukovnija koju je tada vodio moj kolega iz Treæe gardijsk e pukovnije, buduæi general Herrlein. Meðutim, 29. svibnja situacija kod Abevillea postala je kritièna. Tu je, nakon niza iscrpljujuæih hodnji, 57. pje aèka divizija - koja do tada nije imala nikakva borbena iskustva - zamijenila Drugu motoriziranu diviziju. Nedugo po njezinu dolasku, ne prijatelj potpomognut jakim britanskim oklopnim snagama uspio je probiti cijeli niz njemaèkih polo aja i nanijeti i m te ke gubitke, ne samo u smislu ubijenih i ranjenih nego - kako je kasnije utvrðeno - i zarobljenih. Osobno sam se odvezao do Abevillea tam an na vrijeme da susretnem njemaèku bojnu koja je, vjerojatno pogre no tumaèeæi zapovije di, napustila polo aje i krenula prema gradu. Odmah sam je poslao natrag i divizij a je s vremeom ovladala situacijom. General von Kluge koji nas je ovlastio da se u sluèaju nu de povuèemo s mostobrana, gl atko je odbio na zahtjev da rijeku Somme prijeðemo s obje strane Abevillea i neprij atelja koji nas je tamo napadao uhvatimo u klije ta. Bilo je oèito kako ljudi na vrh u ele izbjeæi svaki pa i najmanji rizik sve dok borbe u sjevernoj Belgiji ne zavr e i sve dok se snage potrebne za slamanje polo aja koje je neprijatelj u meðuvremenu fo rmirao ne budu mogle rasporediti na "primjeren" naèin. Ne treba ni spominjati kako je neprijatelj taj predah iskoristio kako bi dovukao svje u prièuvu i utvrdio nove polo aje na rubu linije Magi-not u podruèju Carignana sve do u æa Somme. Hitler je veæ jednom - izmeðu Oise i Meuse - neprijatelju namjerno prepustio inicijativu i omoguæio mu da reorganizira svoje polo aje na rijeci Aisne. Sada se ponovno odustalo od svakog p oku aja zadr avanja inicijative ju no od Somme. Juri na Loireu Mo da sam veæi dio prve faze zapadne kampanje i proveo praktièno kao promatraè, no barem sam u njezinoj drugoj fazi do kraja mogao iskusiti ulogu zapovjednika vi e formac ije. Svi na i poku aji da svoje nadreðene nagovorimo da nam dopuste prelazak rijeke Somme p rije no to neprijatelj na njezinoj drugoj obali organizira èvrstu obranu, pokazali su se uzaludnima. Prve dane lipnja provodili smo u pripremama za napad koji je Èet vrta armija planirala pokrenuti u ranim satima 5. lipnja. Sektor s obje strane Abevillea preuzeo je Drugi korpus (generala grofa Brockdorf fa). Izmeðu njega i 38. korpusa, kod Aillvja, bio je stisnut 15. tenkovski korpus generala Hotha. Mostobran kod Amiensa je, zajedno s Devetom tenkovskom divizijom , preuzeo 14. tenkovski korpus (generala von Wietersheima), koji je pritom pre ao pod zapovjedni tvo susjedne armij e. Tako je 38. korpusu prepu ten sektor irok tek 220 kilometara, s obje strane Picq uignyja. Za poèetni je napad na raspolaganju imao dvije spremne divizije - 46. sud etsku pje aèku diviziju (generala bojnika von Hassea) zdesna, te 27. vapsku diviziju (generala pukovnika Bergmanna) slijeva. esta vestfalska divizija (generala bojnik a von Biegelebena20) na poèetku je trebala slu iti samo kao prièuva a kasnije, kad èelne divizije prijeðu rijeku, dovr iti proboj. Dok se teren na na oj strani rijeke valovito spu tao prema Som-mei, na njemu nije bi lo ume koja je mogla poslu iti kao koliko-toliko uèinkovit zaklon, teren na ju noj obal i rijeke uzdizao se strmo, tako da je neprijatelj imao sjajan pogled na polo aje s kojih smo namjeravali krenuti u napad. U samoj udolini rijeke, irokoj tek nekoli ko stotina metara, dvije su protivnièke linije prikrivali tek brojni gu tici na rubu vode. Na ju noj strani u dolini je bilo i nekoliko sela - Breilly, Ailly i Picqui gny - koja su, kako se èinilo, dr ale jake neprijateljske snage. Kao i u veæini francu skih sela, i u njima je bilo masivnih kuæa i zidova koji su predstavljali odlièna ob rambena upori ta. Na uzvisini iznad strme ju ne obale, u pozadini neprijateljske obr ambene zone, bilo je jo sela koja je neprijatelj mogao koristiti kao sredi ta otpor a te mnogo uma koje su mu mogle poslu iti kao zaklon za topni tvo. Nasuprot na em korpusu sad su stajale dvije divizije - crnaèka kolonijalna i 13. (al za ka) divizija. Obavje tajna izvje æa ukazivala su na to da je neprijateljsko topni tvo b rojèano jednako na emu, ako ne i nadmoænije. S obzirom na prirodu terena i omjer snaga , smatrao sam kako na napad ima najvi e izgleda za uspjeh ukoliko primijenimo eleme nt iznenaðenja. Stoga smo topni tvu zapovjedili da ostane potpuno nijemo sve do poèetk
a juri a. Tek je tada na ju nu obalu i sela u dolini trebalo udariti punom snagom i ukloniti svaki otpor forsiranju rijeke. Noæ uoèi napada pje a tvo na ih dvaju divizija, s gumenim èamcima, pontonima i mostiæima za krcavanje, premje teno je u ipra je na obali rijeke sa zadaæom da u praskozorje iznenad a prijeðe rijeku i zaobiðe sela na drugoj obali. 20 Od ta tri isku ana divizijska zapovjednika, general von Hasse pogubljen je nako n poku aja atentata na Hitlera 20. srpnja 1944. godine, general Bergmann je poginu o na istoku a general von Biegeleben je umro za vrijeme rata. (Autorova napomena ) Forsiranje rijeke u zoru 5. lipnja uspjelo je cijelom duljinom boji nice i izazval o potpunu pomutnju u neprijateljskim redovima. Neprijateljski je otpor, meðutim, u brzo ponovo o ivio, na strminama i u selima uz rijeku. Neprijatelj se hrabro borio - crnci s njima svojstvenom krvoloèno æu i prijezirom prem a ljudskom ivotu, a Alza ani s odluèno æu koja se mogla oèekivati od alemanskog naroda koj je u Prvom svjetskom ratu Njemaèkoj priskrbio toliko dobrih vojnika. Ti su njemaèki momci u ovim borbama bili neprijatelji, stoje bilo doista tragièno. Kada bih razg ovarao sa zarobljenicima, mnogi od njih bi mi rekli - s nemalo ponosa - kako su njihovi oèevi slu ili u Njemaèkoj kopnenoj vojsci, Gardi ili u Carskoj mornarici. Sve mi je to u misli vratilo one silne alza ke novake koje sam obuèavao u Treæoj gardijsko j, a veæina su - poput mog raèunaèa21, razvodnika Deschanga - bili izvrsni vojnici. Poèetak napada promatrao sam sa zapovjednog mjesta smje tenog u jednom umarku prilièno blizu boji nice. Èim smo utvrdili kako je, sve u svemu, forsiranje rijeke uspje no oba vljeno, krenuo sam naprijed svojim automobilom. Sad je zapoèela borba za nadzor na d dominantnim uzvisinama i selima uz obalu. Razmjerna pasivnost neprijateljskog topni tva zaèudila nas je; bila je u priliènu neskladu s brojem bitnica koje smo otkri li. Francuski su se topnici, oèito, jo uvijek previ e oslanjali na liniju Maginot. Nj ihova paljba bila je nedovoljno prilagodljiva, a brzina kojom su ostvarivali sna n u koncentriranu paljbu bila je ispod standarda koje je zahtijevalo mobilno ratov anje. tovi e, njihova tehnika izviðanja daleko je zaostajala za na om, a kakvoæa njihovih specijalista na tom polju nije se mogla mjeriti s onom koju su posjedovale na e i zvidnièke bitnice. Pobjednici iz 1918. oèito su predugo poèivali na lovorikama. U svak om sluèaju spoznaja kako se uèinak neprijateljskog topni tva ni izbliza nije mogao mje riti s onim koji smo iskusili u statiènim uvjetima Prvog svjetskog rata, za nas je bilo ugodno znenaðenje. Moj prelazak preko ravnica uz Sommeu pokazao se pomalo "èupavim", jer je nedavno p ostavljeni improvizirani most i dalje bio na dometu neprijateljskih snaga smje ten ih u selu Breillvju. Ipak, uspio 21 raèunaè - èlan topnièke posade èija je zadaæa izraèunavanje koordinata za topnièku paljb sam se sigurno probiti do 63. pje aèke pukovnije 27. divizije koja je, pod vodstvom izvrsnog zapovjednika brigadira Greinera, upravo zauzela uzvisine na suprotnoj o bali, premda uz te ke gubitke. Ono to me je osobito zadivilo bila je smirenost ranj enika koji su le eæi na goloj zemlji èekali vozila koja ih u tom ranom stadiju borbi n isu mogla evakuirati. Potom sam se vratio na drugu obalu Sommeu kako bih oti ao do drugog prijelaza i obi ao 40. pje aèku pukovniju iste divizije, koja se probila po li jevom krilu korpusa. Bila je prikovana kod ume Neuillv, èiji je veæi dio spadao u sek tor susjednog 14. tenkovskog korpusa, a neprijatelj ju jo dr ao. I ovdje smo, bojim se, do ivjeli znaèajne gubitke postoje pukovnija bila izlo ena vatri iz pozadine, iz sela Aillvja, koje je i dalje bilo u neprijateljskim rukama. Unatoè tomu, i ovdje smo zauzeli uzvisinu koja je dominirala dolinom. 146. pje aèka divizija, desno od nas, uspje no je pre la rijeku i uzvisine na drugoj oba li sad su bile u njezinim rukama. Rezultati prvoga dana bili su zadovoljavajuæi, i ako su borbe za sela uz rijeku potrajale do kasno u noæ. to se tièe korpusa na na im bokovima, 15. je korpus takoðer pre ao rijeku, ali neko vrije me nije mogao napredovati jer je neprijatelj, koji se estoko borio za veliki loka litet zvan Arraines, blokirao cestu neophodnu za prolaz oklopnih vozila. Nama slijeva, 14. tenkovski korpus koji je nakon topnièke pripreme napao s mostobr ana u Amiensu, nai ao je na ozbiljnu prepreku - neprijateljska minska polja. Korpu s je preusmjeren na jugozapad nakon èega smo, do kraja napredovanja, izgubili svak i kontakt s njim. Napadom od 5. lipnja osvojen je toliki prostor uz rijeku da smo tijekom noæi na to
podruèje mogli dovuæi prve topnièke bitnice. Ipak, ostalo je nejasno hoæe li neprijatel j prihvatiti poraz ili æe nastaviti estoki otpor iz dubine pozadine. U takvim situa cijama za odgovor na tako vitalna pitanja nema apsolutno nikakvih podataka. Nepr ijateljske polo aje i namjere obavio je pla t neizvjesnosti, a neizvjesnost je jedin a konstanta u ratu. Bilo kakva brzopletost u takvim prilikama mogla je dovesti d o ozbiljnih posljedica, no svako je oklijevanje - pa potrajalo ono i samo nekoli ko sati - neprijatelju ostavljalo moguænost da organizira nove polo aje to je moglo d onijeti nove te ke gubitke. Terenski zapovjednik koji u takvim prilikama èeka savr eno toène obavje tajne podatke ko jima æe razbistriti situaciju, te ko æe se naæi u milosti bo ice rata. Stoga sam se u rani m satima 6. lipnja odvezao do zapovjednog mjesta 46. divizije koje se u meðuvremen u premjestilo na ju nu obalu rijeke. Svi koje sam tamo zatekao oèito su jo uvijek nap ola spavali iscrpljeni dogaðajima od prethodnog dana. Objasnio sam im kako je potj eru nu no nastaviti odmah, po to divizija nije imala nikakvih izravnih kontakata s n eprijateljem. Nakon toga sam se odvezao do isturenih divizijskih polo aja gdje sam prona ao postrojbe 42. pukovnije. Iako se na njihovom dijelu boji nice sve orilo od zvukova borbi, postrojbe nisu dobile nikakvu zapovijed. Dao sam se na posao i p ripremio ih za pokret. Potom sam obi ao pukovniju na desnom dijelu boji nice. Premda je bila spremna za pokret, èekala je da vidi uèinak topnièke paljbe po selu Coisy i s usjednim uzvisinama i umama. Izvidnièkih izvije æa nije bilo. Kako sam imao dojam da ni ti u selu, niti na okolnim uzvisinama i u okolnim umama nema nikoga, zapovjedniku pukovnije naredio sam da krene naprijed, po irini boji nice, ali u raspr enim skupin ama. Ako ih jo uvijek ima, neprijateljske snage morat æe otkriti svoje polo aje i na e æe ih topni tvo (koje je bilo u stalnu stanju pripravnosti) uni titi. Sve dok je napre dovala po obrascu koji sam zapovjedio, pukovnija se nije trebala pla iti te kih gubi taka. Kako je zapovjednik pokazivao ozbiljnu sumnju u moju procjenu situacije, k renuo sam naprijed u svom Kubelwagenu22. Na ulazu u Coisy nai li smo na cestovnu p repreku, ali na njoj nije bilo nikoga. Iz sela su se èuli povremeni pucnji, koje s u oèito ispaljivali zalutali vojnici zaostali za svojim postrojbama. Nakon kratkog osmatranja, odvezli smo se u selo i otkrili da u njemu - ba kao ni na uzvisinama i rubovima obli nje ume - doista nema nikoga. S tom informacijom u d epu vratio sam se u pukovniju koja je sad veæ bila spremna za pokret. Sugerirao sam im da ubuduæe o rganiziraju vlastito izviðanje. Premda odlasci u izvidnièke ophodnje nisu spadali u opis poslova zapovjednika korpusa, smatrao sam kako je u trenutnim okolnostima ( vojnici s prve crte jo me nisu poznavali, a ja sam bio uvjeren kako uèinkovitost po tjere ovisi o inicijativi zapovjednika) nu no pru iti oèigledan primjer. 22 Kübelwagen - ratna inaèica Volkswagena, njemaèki ekvivalent amerièkom Jeepu. Moj aide-de-camp23, poruènik von Schwerdtner i moj mladi vozaè, narednik Nagel, u ival i su u tom neoèekivanom izviðaèkom pohodu, to me je silno razveselilo. Tijekom poslijepodneva obi ao sam dvije pukovnije 27. divizije koje su sudjelovale u napadu na selo Saisemont. Donekle nenamjerno, zatekao sam se u razgovoru sa z apovjednikom satnije na samoj prvoj crti. Nakon to me je izvjestio o situaciji, oèi to zakljuèiv i kako nema nikakva razloga ne iskoristiti nazoènost visokog èasnika, naveo me je ne okoli ajuæi da rasprostrem svoj veliki situacijski zemljovid i iznesem mu, do pojedinosti, svoje viðenje cijele bitke. Tek kad sam uta io njegovu eð za informaci jama mogao sam krenuti natrag u korpus. Usput sam povezao jednog ranjenika koji je pokazivao jednako ivo zanimanje za moju procjenu situacije. Povratak je, sreæom, kratko trajao, jer je moje taktièko zapovjedni tvo u meðuvremenu premje teno u jedan uma rak blizu boji nice. Sedmoga lipnja esta pje aèka divizija, koja je dan ranije i sama pre la rijeku, upustil a se u u bitku na krajnjem desnom boku korpusa. Neustra ivi Vestfalci - koji su od uvijek bili dobri vojnici - pokazali su zadivljujuæi elan. Kad sam se tijekom posl ijepodneva odvezao u obilazak divizije otkrio sam kako je strma udolina u sektor u Poix - koja je neprijatelju slu ila kao izvrsno upori te - veæ osvojena, da je gradiæ Poix u na im rukama i da pukovnija upravo napada selo na drugom kraju sektora. Meðut im, i Poix i cesta koja je do njega vodila bili su izlo eni vatri dalekometnog top ni tva to je bilo iznimno neugodno. Situaciju je donekle razvedrio jedan vozaè kamion a sa streljivom koji se, uhvaæen u minobacaèku vatru, odluèio baciti u zaklon - ispod svog vozila natovarenog granatama! Toga sam poslijepodneva obi ao i jednu pukovniju 46. divizije prikovanu neprijatel
jskom vatrom pred samim sektorom Poixa. Èim je uspostavila dotad nepostojeæu vezu s te kim i ostalim topni tvom i ona je, do veèeri, uspjela prijeæi rijeku. Potjera je dobrano dobivala na zamahu, pa smo 27. diviziju, koja je na svojim leði ma iznijela najte i teret borbi, mogli rasporediti na pri21 Aide-de-camp ili A.D.C. - u nekim vojskama sinonim za aðutanta ili poboènika; èasni k bojne koji djeluje kao zamjenik zapovjednika, a odgovoran je i za odr avanje ste ge. èuvnu liniju. Njezine polo aje na lijevom boku korpusa preuzimala je Prva konjièka div izija. Osmoga lipnja potjera se nastavila. Tempo su i dalje nametali Vest-falci. Iz 46. divizije izvijestili su o koncentraciji stotinu tenkova na koje su odmah poslal i bormardere. Divizija je dobila zapovijed da iskoristi priliku i zarobi reèene te nkove. Iako je munjevita akcija mogla donijeti eljene rezultate, od toga, na alost , nije bilo ni ta: tenkovi su nestali. Analizirajuæi tijek borbi 7. i 8. lipnja, zapovjedni tvo korpusa steklo je dojam kak o je na te ko oslabljeni protivnik sposoban tek za ogranièeni i privremeni otpor na o tvorenom. Iz toga se dalo zakljuèiti kako æe sve snage koje su mu preostale poku ati p ovuæi u nizine uz rijeku Seineu i tamo, uz pomoæ preostale prièuve, po svoj prilici jo jednom poku ati odbiti napad. Dakle, sve je (barem po mi ljenju korpusa) ovisilo o n a oj sposobnosti da snage na brzinu prebacimo na drugu stranu rijeke i tako neprij atelju uskratimo vrijeme ili priliku da organizira obranu. Tako je - unatoè tomu to se uveèer 8. lipnja korpus jo uvijek nalazio na vi e od 70 kilometara od rijeke Sein e - isturenim divizijama izdana zapovijed da u roku dvadeset i èetiri sata preko r ijeke prebace svoje udarne motorizirane snage. Glavnina pje a tva i topni tva s konjsk om vuèom trebala je, to je moguæe br e, krenuti za njima i, takoðer 9. lipnja, stiæi do Se ne. esta divizija upuæena je na prijelaz kod Les Andelvsa, a 46. divizija na onaj k od Vernona. Za vojnike koji su protekla èetiri dana proveli u borbama to je predstavljalo prav i pothvat, no u svakome ratu ima trenutaka kad vi i zapovjednik mora nametnuti naj o trije zahtjeve ne eli li prokockati prigodu koja bi njegove vojnike kasnije ko tala jo te ih borbi. U sluèaju ove operacije, tovi e, sve je govorilo u korist poduzimanja munjevite akcij e. Francuzi su, do sada, pokazivali odluènost da obrane Pariz. Unutar obrambenog s ustava metropole, koji se od Oise pru ao daleko na sjever, sve do rijeke Marne, bi le su stacionirane sna ne neprijateljske snage. Ako bismo Seineu uspjeli prijeæi ni e od Pariza, reèene obrambene utvrde izgubile bi oslonac, a snage koje su ih dr ale ne bi imale puno izbora: morale bi se na brzinu odmaknuti od grada kako ih ne bism o odsjekli. Dakle, stroge zahtjeve koji su se postavljali pred vojnike diktirala je situacij a u kojoj se na ao cijeli korpus. Od zapovjednika na svim razinama zahtijevala se krajnja inicijativa i maksimalna brzina djelovanja. Ovako povoljna prilika morala se zgrabiti objeruèke. Od ranoga jutra pa sve do kasne veèeri 9. lipnja bio sam na cesti kako bih se uvje rio da su isturene divizije korpusa stigle na zadana odredi ta. Sa zadovoljstvom s am utvrdio daje na e pje a tvo, unatoè svemu stoje pro lo, dobro raspolo eno i spremno dose nuti granice izdr ljivosti kako bi stiglo do svog konaènog cilja - rijeke Seine. Dakako, bilo je i uobièajenih trvenja, premda je u sluèaju este divizije sve pro lo vrl o glatko. Nakon ranojutarnjeg sastanka s dvojicom divizijskih zapovjednika posje tio sam 46. diviziju. Kad sam, na kraju, negdje oko podneva stigao do prijelaza e ste divizije kod Les Andelvsa, otkrio sam kako je njezina izvidnièka bojna veæ stigl a do rijeke i da se divizijski sto er veæ priprema za prelazak, koji je trebao uslij editi istog poslijepodneva. Na alost, do trenutka kad je izvidnièka bojna stigla do njega, most je veæ bio dignut u zrak. Slikoviti gradiæ Les Andelvs, smje ten na vrhu litice, gorio je poslije zraènoga napada. Taj smo napad smatrali krajnje nepo eljnim , jer je neprijatelj tako unaprijed upozoren na na dolazak. U sluèaju 46. divizije, meðutim, iskrsnulo je nekoliko pote koæa. Prvo, krenula je tri s ata kasnije negoli se oèekivalo. Do vremena kada sam se vratio iz obilaska este div izije, Èetrdeset i esta je izgubila svaki kontakt sa svojom izvidnièkom bojnom. Gdje god bila, sigurno nije bila na Seinei, za razliku od izvidnièke bojne este divizije . Zapovjedni-v! ku 46. divizije mogao sam samo preporuèiti da se te veèeri sastanemo
na njegovu mjestu prijelaza, kod Vernona. Dodao sam i kako bi sa sobom mogao po vesti barem izvidnièku bojnu koju je izgubio. Kada sam se, u meðuvremenu, vratio u Les Andelvs, esta je divizija na tri toèke veæ pre lazila rijeku, nailazeæi na vrlo slab otpor. Na alost, neprijatelj je i tu uspio un i titi most. Vernon je bio pod jakom strojnièkom vatrom s ju ne obale rijeke pa sam za povjedio da je izvid-ni tvo prijeðe tek uveèer, pod okriljem tame. U svoj toj jurnjavi Prvu konjièku diviziju - koja je u meðuvremenu stigla u podruèje o dgovornosti na ega korpusa - nisam uspio rasporediti onako kako sam elio. Jo je bila predaleko u pozadini, a i armija mi ju je ustupila samo uz izrièitu obvezu da je rasporedim na Oiseu, odakle bi lijevi bok armije titila od bilo kakve prijetnje i z smjera Pariza. Sasvim sluèajno, reèena je divizija izvijestila kako su je - jo uvijek daleko iza mojih divizija u napredovanju - napale jake neprijateljske oklopne snage. Oèito se radil o o tenkovima koji su umakli 46. diviziji. Ti su tenkovi sada harali po na em rast egnutom boku. Kad sam se, nakon kratkog noænog poèinka, u ranim satim 10. lipnja vratio u Vernon, i 46. je divizija preko rijeke uspjela prebaciti svoje prve dijelove. Tako je 38 . korpus postao prva postrojba sa sna nim upori tem na ju noj obali rijeke. Vojnici su se, s punim pravom, mogli ponositi onim to su postigli. Mene je, pak, veselila s poznaja kako je ta munjevita akcija korpus po tedjela te kih borbi za prijelaze na S einei. Ipak, 38. korpus na ao se u nimalo zavidnom polo aju. Bio je jedina postrojba na ju no j obali rijeke. Petnaesti korpus, s njegove desne strane, do Seine je stigao tek 10. lipnja da bi ga, odmah potom, preusmjerili na Le Havre. Drugi korpus koji g aje slijedio bio je jo daleko. Na lijevome boku, u daljini, ocrtavao se veliki up itnik - Pariz. Broj snaga koje su se u njemu skrivale bio je potpuna nepoznanica . K tomu, 38. korpusu su trebala dva dana da preko rijeke prebaci sve svoje snag e. Dva slaba na pontonska mosta kod Les Andelvsa i Vernona bili su na stalnom udar u RAF-a, koji je most kod Vernona, na neko vrijeme, i uspio izbaciti iz uporabe. Daje neprijateljski zapovjednik na tom krilu jo uvijek raspolagao s nekakvom prièu vom i daje odluèio preuzeti inicijativu, za svoju bi metu neizbje no izabrao 38. kor pus, izoliran na ju noj obali. Na poèetku ofenzive, zapovjednik Èetvrte armije, general pukovnik von Kluge, rekao m i je kako je operativni cilj koji mu je zadao O.K.H. glasio "zauzeti mostobrane ju no od Seine". Ako Vrhovno zapovjedni tvo drugu fazu francuske kampanje i nije elje lo zavr iti onako kako sam to ja zamislio (na naèin da jako sjeverno krilo, slijedeæi linije Schlieffenova plana, naèini zaokret i zauzme polo aje zapadno od Pariza), neg o se radije odluèilo za prodor jakih oklopnih snaga na jug, do polo aja istoèno od Par iza ( to se kasnije pokazalo najuspjelijim rje enjem) - zadaæa Èetvrte armije i dalje se èinila neprimjerenom. Ako je prodor na polo aje istoèno od Pariza i bio zami ljen kao o dluèujuæi pothvat (prodor Armijske skupine C kroz liniju Maginot i prodor Armijske s kupine B u dolinu Somme vjerojatno su bili procijenjeni kao sekundarni), inicija tivu smo ipak morali zadr ati. Armijska skupina A tek je 9. lipnja poèela prelaziti Aisne i tek je trebalo vidjeti hoæe li to dovesti do konaènog uspjeha koji se od tog prijelaza oèekivao. Bilo je za pretpostav iti kako neprijatelj - koji je i sam razmi ljao prema logici Schlieffenova plana neæe previdjeti kakvu opasnost predstavlja na iroki manevar zaobila enja s boka, kroz dolinu Seine, i da æe odmah poduzeti protumjere. To je bio razlog vi e da na desnom krilu njemaèkih armija zadr imo inicijativu i neprijatelju uskratimo vrijeme potreb no da na tom mjestu rasporedi svoje snage - bilo za obranu, bilo za protuna-pad. Ako je, dakle, strategijska uloga Èetvrte armije (barem sam ja to tako vidio) dav ala povoda za nastavak napada ju no od rijeke, èinilo mi se pogre nim pustiti 38. korp us da besposleno sjedi na mostobranu i èeka da neprijatelj prikupi snage koje bi g a mogle nadjaèati. Stoga sam od Armije zatra io dopu tenje da - umjesto da odr avam mostobran, koji se u meðuvremenu pro irio do Eurea - krenem u napad na jug, èim topni tvo mojega korpusa prij eðe rijeku. Kao mjeru predostro nosti, na ju nu je obalu Seine trebalo prebaciti i 27. pje aèku diviziju. Nadalje, 11. lipnja zarazio sam dopu tenje da Prvu konjièku diviziju s njezinih polo aja na Oisei (gdje je upravo toga dana glatko porazila ranije spo menute oklopne snage) premjestim ju no od Seine. U trenutnim okolnostima èinilo mi s
e sasvim logiènim da jedinu konjièku diviziju koju smo imali iskoristim kao udarnu s nagu napada. Namjeravao sam je iskoristiti za to je moguæe br u blokadu eljeznièkih i ce stovnih linija prema Parizu. Na alost, moji su prijedlozi odbijeni s obrazlo enjem kako Armija ne smije poduzima ti djelovanja za koja nije dobila zapovijedi. Prva konjièka divizija mije oduzeta. Stavljena je pod zapovjedni tvo Prvoga korpusa i rasporeðena u drugu liniju napada. Zapovijeðeno joj je da nastavi tititi bok kod Oisea i, u svakom sluèaju, ostane na s jevernoj obali Seine. Time je, na moje neizmjerno aljenje, toj sjajnoj diviziji u skraæena jedina uloga koja je bila u skladu s njezinom specijalno æu. Dva incidenta koja su se odigrala uveèer 11. lipnja poslu ila su, po mom mi ljenju, ka o dokaz opravdanosti na ih zahtjeva. Prvo je 58. pje aèka pukovnija este divizije obori la jednog neprijateljskog pilota koji je uza se imao dokumente koji su upuæivali n a to da je izdana zapovijed za sveobuhvatno povlaèenje. Potom je 46. divizija izvi jestila je kako je izlo ena sna nom napadu neprijateljskih tenkova - to je bio znak d a protivnik na u nazoènost ju no od rijeke smatra krajnje nepo eljnom. S njegova stajali ta, na a je pasivnost samo jaèala njegov polo aj. 46. divizija je, uz nezanemarive gubitke, napad odbila jo iste veèeri, ali je rano ujutro izvijestila kako se neprijatelj ispred nje ponovno priprema za napad (u i zvje æu se spominjalo 110 tenkova) i urno zatra ila pomoæ. Odluèio sam, na vlastitu inicij tivu, krenuti u napad na tamo nje neprijateljske snage i to sa sve tri divizije. M eðutim, samo to su zapovijedi za akciju izdane, k meni je stigao zapovjednik Èetvrte armije osobno. Premda se slagao s mojom odlukom, smatrao je kako u nedostatku no vih zapovijedi O.K.H.-a mora èekati povoljniju priliku. Oèito se upla io da æu korpus po krenuti na svoju ruku. Kasnije je izrièito zapovjedio da se napad mora zaustaviti najdalje na liniji Evreux-Pacy. Kako bi se dodatno osigurao, istu je veèer izdao i armijsku zapovijed istoga sadr aja. Dok je, lijevo od nas, napad 27. divizije dobro napredovao, 46. divizija je izvi jestila kako se jo uvijek ne mo e pokrenuti uslijed manjka topni tva, streljiva i hra ne na ju noj obali. Unatoè tomu, uspjela je odbiti tenkovske napade, premda se pokaz alo da je u njima sudjelovalo najvi e pedeset- ezdeset tenkova. Uslijedilo je novo razdoblje potjere koje je potrajalo sljedeæih nekoliko dana. 13 . lipnja Drugi je korpus, desno od nas, pre ao Seineu. Toga smo se dana smjestili u maleni dvorac koji je pripadao znamenitoj knji evnici Colette d'Arville, koje, n a alost, nije bilo. Tako sam prespavao u gospoðinoj spavaonici: poput salona, i ona je bila iznimno elegantno namje tena, a imala je i privatni ulaz iz parka, koji j e, vjerojatno, datirao iz veselijih vremena. Veliki vanjski bazen bio je prava b lagodat za sve nas. Sljedeæeg dana posjetio nas je naèelnik kopnene vojske i ja sam se na ao u prilici da mu prikazem sve dotada nje uspjehe svojega korpusa. Podatke je primio k znanju, no o buduæim ciljevima nije rekao ni rijeèi. General pukovnik von Kluge obavijestio me je 15. lipnja kako je novi cilj Èetvrte armije Le Mans i naglasio kako na njega treba krenuti izravno, ne osvræuæi se na for macije na bilo kojemu od bokova. U na em je sluèaju, pomislio sam, to upozorenje bil o sasvim suvi no. Dan poslije divizije u sastavu na ega korpusa nai le su na organizirani otpor du lini je Ferte-Senoches-Chateauneuf. Neprijateljske snage èinili su dijelovi Prve, Druge i Treæe mehanizirane divizije koji su, nakon borba u Flandriji, pobjegli preko Dunkerquea i onda se ponovno iskrcali u Br estu. Uoèeni su i vojnici dvaju spahijskih brigada24 i jedne marokanske divizije. Neprijateljski otpor slomljen je do veèeri. I ovaj put najvi e su me zadivili ljudi iz este divizije koju sam posjetio pri redovnom obilasku divizija. Te smo veèeri primili armijsku zapovijed koja je definitivno potvrdila da na e napre dovanje mora iæi osovinom Le Mans-Angers. Prvi se korpus postupno trebao ubaciti n ama slijeva i pod svoje zapovjedni tvo preuzeti 46. diviziju. 15. tenkovski korpus - s iznimkom jedne divizije odreðene za zauzimanje Cherbourga - trebao je napredo vati donjim tokom Loire i »ondje stvoriti mostobran«. To je, èinilo se, bilo va nije od svega. 17. lipnja objavljena je vijest o ostavci francuskog premijera Rey-nauda. Najavl jeno je i kako æe novim premijerom biti imenovan mar al Petain. Je li starina trebao iznova organizirati otpor ili su tom glasovitom veteranu iz Prvoga svjetskoga r
ata francuski politièari namjeravali prepustiti potpisivanje kapitulacije? U Fiihrerovoj zapovijedi koja je do nas stigla 18. lipnja zahtijevao se nemilosr dan progon neprijatelja - to, opet, za nas i nije bila nekakva novost. Istom se z apovijedi tra ilo zauzimanje "starih teritorija Reicha - Toula, Verduna i Nancvja" , tvornice u Creusotu i luka Brest i Cherbo-urg. Pre li smo na usiljenu hodnju. Je dna od na ih pukovnija pre la je gotovo osamdeset kilometara, a motorizirana izvidnièk a bojna brigadira Lindemanna uspjela je stiæi do pola aja zapadno od Le Mansa. Prenoæi o sam u srednjovjekovnom dvorcu Bonnetable. Imao je iskop i pokretni most, èetiri prednje kule gotovo tri metra debelih zidova i ceremonijalne vrtove iznad koji s u se dizale jo dvije stra nje kule. Uz dvorce na Loirei koje æu uskoro vidjeti, bila je to najimpresivnija graðevina svoje vrste na koju sam nai ao u Frnacuskoj. I unutr a njost je bila jednako rasko na, a dio slu inèadi i dalje je ivio u dvorcu. Na alost, vl snik dvorca, gospodin de Rochefoucauld, vojvoda od Doudaigne, pobjegao je. 19. lipnja vozio sam se pedesetak kilometara do Lindemannove izvidnièke bojne, a d a usput nisam vidio nijednog njemaèkog vojnika. U Le Mansu, u koji je sedamdeset g odina ranije trijumfalno umar irao Spahijske brigade - sjevernoafrièke konjanièke brigade u sastavu Francuske vojske moj djed, oti ao sam do velièanstvene katedrale. Cijelim putem susretali smo skupine razoru anih francuskih vojnika koji su i li na istok i cijele topnièke pukovnije koje su se - s cjelokupnim topni tvom i voznim parkom - predale Lindemannu. Neprijatel jske snage oèito su bile u rasulu. Unatoè tomu, kada sam ju prona ao, Lindemannova je bojna bila zaglavila u sektoru Mayenne, kod Lion d'Angersa. Na suprotnoj su obal i zamijeæeni tenkovi, a na most se neprekidno pucalo iz strojnica. Lin-demann je n eprijatelja uzaludno poku avao otjerati jedinim topni tvom koje je posjedovao, motor iziranom bitnicom 1 OO-milimetarskih topova. Kad sam si ao do najisturenijeg polo aj a uz rijeku, podalje od mosta, otkrio sam kako u okolici, s izuzetkom polo aja oko samoga mosta, nema znaèajnijih neprijateljskih snaga. Dapaèe, da ih uopæe nema. Na ob ali rijeke spazio sam jednog zapovjednika satnije koji je s toga mjesta poku avao utvrditi hoæe li neprijatelj dragovoljno predati most. Predlo io sam mu da, ne to nizv odnije, prepliva rijeku. Ako eli, dodao sam, rado æu mu se pridru iti. Ponuda je upal ila. Ubrzo potom cijela se satnija, naga kao od majke roðena, bacila u rijeku i si gurno stigla na drugu obalu. Most je bio na , premda je dotada, bojim se, prilaz m ostu s na e strane bio prekriven mno tvom tijela mrtvih Nijemaca. S vojnicima iz izv idni tva ostao sam sve dok nisu nastavili pohod na drugu stranu rijeke, a onda sam se vratio u korpus, na svoje zapovjedno mjesto. S obzirom da je spomenutu izvid nièku postrojbu kod Mayennea osam sati zadr avala tek nekolicina neprijateljskih ten kova i strojnica, svog sam starijeg poboènika, poruènika Grafa, poslao ravno Lindema nnu s izrièitom zapovijedi da Loireu prijeðe jo iste noæi. Dakako, kada je Graf stigao k njima, vojnici su se upravo spremali na poèinak, i to na na oj strani rijeke. Ipak , Graf je prenio poruku i bojna je iste noæi pre larijeku. Graf je zapovijedao gumen im èamcem na èelu. U noænim satima obje su divizije zapovjedni tvu korpusa dojavile kako je njihovo izv idni tvo pre lo Loireu. Odmah sam krenuo za njima. Velièina rijeke jednostavno me se m orala dojmiti. Na zapadnom prijelazu, kod Ingradesa, struja je bila jaka, a udal jenost izmeðu obala iznosila je pribli no 550 metara. Dva luka visokoga mosta bila s u razne-sena i nastalu je prazninu valjalo premostiti pontonskim mostom. Kako bi kompenzirali visinsku razliku od pribli no devet metara, morali smo postaviti str mu prilaznu rampu. S obzirom da se tako nastala strmina pokazala preopasnom èak i za Kübelwagen, te ka je vozila preko rijeke ipak trebalo pre baciti skelom to, s obzirom na irinu rijeke, brzinu struje i mno tvo pje èanih sprudova, nije bila nimalo laka zadaæa. Na drugom prijelazu, onome kod Chalonnesa, stvari su bile ne to jednostavnije, jer se rijeka na tom mjestu raèvala u tri rukavca. Mostovi preko dvaju sjevernih ruka vaca pali su nam u ruke netaknuti, pa nam je preostalo prijeæi tek razdaljinu od 1 50 metara. Na tom sam mjestu svjedoèio vrlo neobiènu dvoboju. Naime, tijekom jutra n a drugoj obali rijeke mogli su se vidjeti netom razoru ani francuski vojnici. Tije kom poslijepodneva, pak, tamo su se pojavili te ki tenkovi. Snage koje smo dotad u spjeli prebaciti nisu ih mogle zaustaviti, jer nije bilo moguæe da preko rijeke pr ebace i svoje topove. S polo aja pokraj mosta u Chalonnesu gledao sam kako 88-mili metarski njemaèki protuzraèni top i jedan te ki francski tenk u isto vrijeme zauzimaju
polo aje na suprotnim obalama rijeke i u istom trenutku otvaraju vatru jedan na d rugoga. Na alost, stradao je na top. Samo trenutak kasnije, njegovo je mjesto zauz eo laki protuoklopni top, koji je imao vi e sreæe: neprijateljski 32-tonac dobio je izravan pogodak u svoju jedinu slabu toèku. Tenk se odmah zapalio. Te sam veèeri preselio u dvorac Serrant u blizini Chalonnesa. Bila je to velièanstve na, divovska graðevina u obliku potkove unutar koje su le ali ceremonijalni vrtovi, okru ena masivnim tornjevima i ancem. Vlasnik dvorca bio je vojvoda de la Tremouill e, kraljeviæ od Tarenta, to je bilo jedno od prvih imena drevne Francuske. Naslov k raljeviæa vojvode su stekle brakom, negdje oko 1500. godine, kao nasljedno pravo n apuljske obitelji Anjou. An uvinci ipak nisu uspjeli osvojiti i napulj-sko prijest olje; preuzeo gaje Ferdinand Katolièki. Bayard i Tremouille imali su iskljuèivo prav o na titulu chevalier sans peur et sans reproche (vitez bez straha i mane - op. prev.). Uz prekrasnu biblioteku, dvorac je posjedovao i pravo blago povijesnih a rtefakata, ukljuèujuæi i mnoge koji su potjecali iz vremena kada su njegovi gospodar i podr avali dinastiju Stuart. Prizemlje je bilo zatvoreno, jer je to bio jedan od dvoraca u koje se pospremao namje taj iz palaèe Versailles. Smjestio sam se u sobu u jednom od tornjeva, potpuno namje tenu za grand lever, s rasko nim krevetom natkri ljenim sedam i pol metara visokim baldahinom. Na sobu se nastavljala jednako ras ko na garderoba s prekrasno ukra enim baè-vastim stropom. Dvorac èiji su vanjski zidovi bili presvuèeni bijelim pje èenjakom, a tornjevi izgraðeni od oblutaka, le ao je u golemu parku. Velièanstveno stu bi te ispod renesansnog svoda u obliku luka, vodilo je u odaje na prvome katu. Zid ovi u mnogima od tih soba bili su oblo eni prekrasnim drvenim oplatama, ukra eni sli kama i presvuèeni prelijepim goblenskim tapiserijama. Ne treba ni spominjati kako smo i tu, kao i na svim drugim mjestima na kojima bismo boravili, po tovali vlasni kovu imovinu i s njome postupali krajnje obzirno. Do 22. lipnja preko Loire smo uspjeli prebaciti i 6. i 27. diviziju. Njihove su izvidnièke postrojbe oti le i ne to dalje kako bi prihvatile predaju nebrojenih francu skih vojnika. 23. lipnja doznali smo kako je dan ranije, u Compiegneu, potpisano primirje. Fra ncuska kampanja bila je gotova. Smatrao sam primjerenim da u dnevnoj zapovijedi korpusa divizijama pod mojim zapovjedni tvom - od kojih nijedna, naglasio sam, nij e u ivala blagodati oklopa ili mehanièkog pogona - zahvalim na samopo rtvovnosti, hrab rosti i zajednièkim postignuæima. One su bile zaslu ne za potjeru od gotovo pet stotin a kilometara koja je uslijedila nakon uspje no izvedene napadne operacije. Ta se p otjera, s punim pravom, mogla nazvati "juri om na Loireu"! Kotaè sudbine se okrenuo. Put izmeðu Compiegnea 1918. i Com-piegnea 1940. godine bio je dug. Kamo li æe nas sada odvesti? Izmeðu dvije kampanje Dan kada su Francuzi polo ili oru je izbrisao je jednu od najmraènijih uspomena u njem aèkom kolektivnom pamæenju - sjeæanje na predaju 11. suðenoga 1918. godine, potpisanu u e ljeznièkom vagonu mar ala Focha u Compiegneu. Sada je Francuska morala potpisati pre daju, na istome mjestu i u istom eljeznièkom vagonu. 22. lipnja 1940. godine predstavljao je vrhunac Hitlerove karijere. Francuska, èij a je vojna moæ Njemaèkoj prijetila jo od 1918. godine, bila je - ba kao i njezini sate liti na istoku - uklonjena kao protivnik. Britanija, dodu e, nije bila ni blizu ko naènog poraza, no bila je protjerana s kontinenta. Unatoè Moskovskom paktu, novi sus jed Reicha, Sovjetski Savez, predstavljao je latentnu prijetnju na istoku. Ali n akon njemaèkih pobjeda nad Poljskom i Francuskom, izgledi za napad s istoka u dogl edoj buduænosti bili su mali. Ako su u Kremlju uopæe razmatrali moguænost da njemaèki an ga man na zapadu iskoriste za daljnje irenje na zapad, propustili su priliku. Kreml j oèito nije raèunao na tako brzu i odluènu pobjedu Wehrmachta nad saveznièkim snagama. To to je Wehrmacht u Poljskoj i Francuskoj postigao takav uspjeh nikako nije znaèil o i da su njegovi voðe planirali osvetnièki rat jo od onoga dana u Compiegneu godine 1918. Suprotno tvrdnjama neprijateljske promièbe, politika Glavnoga sto era u razdob lju od 1918. do 1939. godine - zahvaljujuæi trezvenoj procjeni opasnosti koje bi u sluèaju neprijateljstava zaprijetile Reichu - te ila je sigurnosti Reicha, a ne agr esivnom ili osvetnièkom ratu. Danas se zna da su vojni èelnici najposlije dopustili da ih Hitler nasamari. No isto se tako mo e reæi i da su se pomirili s time da polit ika ima prednost - èak i politika s kojom se nisu slagali - i da bi jedini naèin sup
rotstavljanja toj politici bio dr avni udar. to se ostaloga tièe, postignuti uspjesi ni sluèajno se nisu mogli opravdati razmjerim a ponovnog naoru avanja koje je Hitler promicao svim moguæim sredstvima. Dakako, s o bzirom na stanje bespomoænosti koje je Njemaèkoj nametnuto Versaillesom, ponovno nao ru avanje zasigurno je bilo najelementarniji uvjet za uspje no voðenje rata. No Wehrma cht nije bio ni blizu vojnoj nadmoæi koju æe, kasnije, Sovjetski Savez u ivati na kopn u, a saveznièke snage u zraku. Naprotiv, po broja formacija, tenkova i topova, sav eznièke sile bile su jednake, a u nekim sluèajevim i jaèe od Njemaèke. Kampanju na zapad u nije odluèila kolièina naoru anja; odluèila ju je vi a kakvoæa postrojba i voðenja s njem strane. Wehrmacht nije zaboravio nepromjenjive zakone ratovanja, samo je od 1918 . godine pone to i nauèio. Nakon potpisivanja primirja, O.K.H. je krenuo u demobilizaciju veæeg broja divizij a. Neke od pje aèkih divizija su, u isto vrijeme, pretvarane u oklopne ili motorizir ane. Preustroj dijela tih divizija preuzelo je zapovjedni tvo 38. korpusa premje ten o u pokrajinu Sanserre, u sredi njem dijelu doline Loire. Tako smo velièanstveni dvo rac u Ser-rantu, prepun povijesnih uspomena, zamijenili manjim, kojega je - na v rhu strmoga brijega s kojega je pucao pogled na dolinu Loire - izgradio proizvoðaè g lasovitog piæa Cointreau. Na novi dom, koji je trebao izgledati kao drevna utvrda, imao je sva obilje ja neuk usa koja su pratila sliène imitacije. Opæi dojam nije popravljala ni kula u blizini stambenih prostorija, sagraðena kao ru evina. Ni maleni topovi, poredani du terase, n isu slièili ratnim trofejima èemu se njihov vlasnik, proizvoðaè piæa, moguæe nadao. Jedino je doista krasilo graðevinu bio je pogled s vrha brijega na daleku, plodnu dolinu Loire. Pravi pokazatelj skorojeviækog mentaliteta vlasnika dvorca bila je golema slika to je visjela na zidu njegove radne sobe. Prikazivala je, okupljene oko stola, okru njene europske glave s prijelaza stoljeæa - na ega Kaisera, staroga cara Franju Josi pa, kraljicu Viktoriju i tako dalje. Na alost, svi su izgledali kao da su popili previ e Cointreaua. Pokraj stola, vlasnik dvorca slavodobitno je nazdravljao uzdig nutom èa om svojega piæa. Tu smo nakazu od slike uklonili, to je bila jedina preinaka k oju smo napravili u "dvorcu". Sve vi e èasnike Wehrmachta 19. srpnja pozvali su u Berlin, na sjednicu Reichstaga na kojoj je Hitler objavio kraj kampanje na zapadu. Tom je p rilikom, u ime zahvalne nacije, vojnim èelnicima podijelio niz odlièja i promaknuæa. S udeæi po njihovu broju, Hitler je rat smatrao praktièno dobivenim. Za njemaèki narod d odjela odlièja zaslu nim vojnicima bila je najnormalnija stvar na svijetu, no mi, lj udi iz vojske, smatrali smo kako se pritom pretjeralo, i u broju i u vrsti ukaza nih poèasti. Imenovanjem desetak feldmar ala i jednoga Großadmirala25 Hitler je neizbje no umanjio presti najuglednijeg vojnog èina u Njemaèkoj. Takva se poèast, dotad, mogla ukazati isk ljuèivo èovjeku koji je osobno vodio kampanju, dobio bitku ili osvojio utvrdu (s izn imkom nekolicine feldmar ala koje je u mirnodopsko vrijeme promaknuo Keiser Wilhel m). Na kraju poljske kampanje, tijekom koje su i naèelnik kopnene vojske i zapovjednic i obaju armijskih skupina ispunili reèene kriterije, Hitler se nije osjeæao du nim zah valiti kopnenoj vojsci njihovim promaknuæem u èin feldmar ala. Sada je u taj èin (osim n aèelnika kopnene vojske koji je vodio dvije sjajne kampanje) promaknuo desetak lju di, ukljuèujuæi i naèelnika O.K.W.-a koji nije obna ao ni zapovjednu ni du nost naèelnika s o era, i podtajnika za Luftwaffe kojega se - unatoè silnim zaslugama za vrsnost orga nizacije - nije moglo smatrati ravnim naèelniku kopnene vojske. Najnapadniji pokazatelj Hitlerova stava prema vojsci bilo je potez kojim je Göring a promaknuo u èin mar ala Reicha i dodijelio mu (i samo njemu) odlièja Velikog i eljezn og kri a èime ga je uzdigao iznad naèelnika kopnene vojske i ratne mornarice. U tada nji m okolnostima takva je podjela odlièja jasno pokazivala Hitlerov stav prema O.K.H. -u i mogla se protumaèiti samo kao namjerna uvreda von Brauchitschu. Na dan zasjedanja Reichstaga doznao sam kako su zapovjedni tvu na ega korpusa dodije lili novu zadaæu. Premje teni smo na obalu Kanala kako bi se pripremili za invaziju na Englesku, a pod na e su zapovjedni tvo stavljene tri pje aèke divizije. Na e novo odred i te bio je Le Touquet, elegantno morsko ljetovali te blizu Boulognea prepuno prekra snih vila, mnogih u vlasni tvu Engleza. I dok je zapovjedni tvo
25 Povijesni èin u Njemaèkoj ratnoj mornarici, ekvivalent dana njem èinu admirala flote. rekviriralo jedan od nevjerojatno luksuznih hotela, moje najbli e osoblje i ja use lili smo u vilu jednog francuskog brodograditelja. Vlasnik je pobjegao, no poslu ga je ostala, tako da smo odmah imali osoblje koje je trebalo voditi kuæanstvo, br inuti o pokuæstvu i slièno. Za razliku od onoga to se kasnije dogaðalo u Njemaèkoj, nismo ni pomi ljali na to da se sada mo emo pona ati kao vlasnici i gospodari koji s neprij ateljskom imovinom mogu èiniti to ih je volja. Naprotiv, kuæe koje su zauzeli njemaèki vojnici strogo su se provjeravale. Uzimanje "suvenira" - od-vo enje cijelih komple ta pokuæstva ili zapljena dragocjenosti - definitivno nije spadalo u kodeks pona anj a Njemaèke kopnene vojske. Kad sam jednog jutra izi ao na jahanje, pro ao sam pokraj v ile koju je jedna njemaèka postrojba koja ju je donedavno koristila, kao i obièno, o stavila u popriliènu neredu. Veæ sljedeæeg jutra sto erni narednik iz sastava te satnije s jednim je odredom vojnika stigao u vilu i osobno se pobrinuo da je dovedu u r ed. Zahvaljujuæi primjernom pona anju na ih vojnika, tijekom est mjeseci koliko sam proveo u slu bi u Francuskoj nije se dogodilo ni ta to bi naru ilo na e odnose s civilnim puèanst om. Francuzi su bili uljudni, ali i dostajanstveno rezervirani, to smo mogli samo po tovati. Inaèe, svatko je, pretpostavljam, prije ili kasnije morao podleæi èarima te blagoslovljene zemlje, njezinim prekrasnim krajolicima i pravom bogatstvu spomen ika jedne stare kulture - glasovitu kuhinju da i ne spominjemo! A tek roba koja je i nadalje bila u trgovinama! Na a je kupovna moæ bila ogranièena, jer je ljudima sa mo dio plaæe isplaæivan u okupacijskoj valuti. Taj se propis u kopnenoj vojsci strog o primjenjivao, kako bi se prirodni poriv za tro enjem, to je bilo itekako va no za u gled We-hrmachta, odr ao pod nadzorom. Ipak, svatko je imao dovoljno novca da povr emeno ode u Pariz i na jedan dan u iva u njegovim èarima. Mi koji smo bili na obali mogli smo se kupati sve do sredine studenoga - u èemu su moj novi poboènik, poruènik Specht, moj odani vozaè Nagel i moj posilni Runge u ivali j ednako temeljito kao i u galopiranju pla om. Jedno smo prilikom, meðutim, zaboravili na redovne promjene plime na Kanalu. Razlika izmeðu plime i oseke tamo je znala d osegnuti i do osam metara ( to se, usput reèeno, pokazalo iznimno znaèajnim èimbenikom k ada su zapoèele rasprave o potencijalnom iskrcavanju na englesku obalu, o terminim a tog iskrcavanja i o invaziji na engleske luke). Naime, kad smo veæ dobrano odmakli od obale, na Mercedes parkiran na pla i poèeli su za pljuskivati valovi. U zadnji èas, kad je pijesak veæ sasvim omek ao, uspjeli smo pronaæi traktor kako bismo automobil izvukli iz nadolazeæe plime. Ipak, ni svi u ici i zanimljivosti te prekrasne zemlje ni odmor nakon uspje ne kampa nje nisu smek ali na e vojnike - to se okupacijskim snagama redovito dogaðalo. Naime, t rupe smo morali uvje bati za planiranu invaziju, za njih potpuno novu zadaæu, i vojn ici su svakodnevno vje bali na pje èanim dinama i po okolnim treseti tima, koji su u mno go èemu slièili terenu na planiranim mjestima iskrcavanja. Kad je pristigla na a trans portna oprema - preraðene teglenice s Rajne i Elbe, male ko-èarice i motorni èamci - m ogli smo, po mirnu vremenu, s mornaricom uvje bavati ukrcavanje i iskrcavanje. Vrl o èesto bi desantni èamci nespretno "prizemljili" na pla u i nekolicini sudionika priu t ili tu iranje hladnom vodom. Mladi mornarièki doèasnici tek su trebali nauèiti svoj posa o. Nitko im nije mogao zamjeriti nedostatak odu evljenja. Umjesto elegantnih krsta rica ili podmornica, zapale su ih teglenice s Elbe. Uz to, nisu se ba uvijek dobr o slagali ni sa starim morskim vukovima, vlasnicima tih fantastiènih invazijskih p lovila, koji bi im na komandnom mostu stajali za vratom. Ipak, cjelokupno je oso blje s krajnjom revno æu prionulo obuci za njima potpuno stranu zadaæu i bili smo uvje reni kako æe je, s vremenom, svladati kao i sve druge. Operacija "Morski lav" Èini mi se kako bi na ovome mjestu bilo dobro navesti nekoliko kritièkih napomena o Hitlerovu planu invazije i o razlozima koji su ga naveli da od njega odustane. Ako je doista vjerovao da je poraziv i Francusku dobio rat i da æe to, s vremenom, s hvatiti i Britanci, Hitler se jako varao. Ledena ravnodu nost s kojom su Britanci doèekali njegovu (ionako prilièno maglovitu) mirovnu ponudu, pokazala je kako se ni britanska vlada ni britanski narod na takvo to neæe dati nagovoriti. Tako su se i Hitler i O.K.W. suoèili s pitanjem "Sto dalje?" U ratno doba, s takvim se problemom mo e suoèiti svaki dr avnik ili vrhovni zapovjedni k kad se, uslijed vojnoga poraza, stanje potpu-
no izmijeni ili kad na politièkom polju doðe do nekog neoèekivanog dogaðaja - kad se, pr imjerice, u rat na strani neprijatelja ukljuèi jo jedna svjetska sila. U takvim oko lnostima mo da mu i ne preostaje ni ta drugo nego odustati od postojeæeg "ratnog plana ". Tada gaje, meðutim, lako i optu iti daje precijenio vlastite i podcijenio neprija teljske resurse ili da je donio krivu politièku odluku. No, kad se poglavar dr ave ili ratnog stroja mora zapitati "Sto dalje?" nakon to su njegove ratne operacije u potpunosti ispunile ili - kao u ovome sluèaju - i prema i le njegova oèekivanja, nakon to su dovele do poraza jednog neprijatelja, a drugog n atjerale na munjevito povlaèenje u njegovu otoènu utvrdu, èovjek se mora zapitati je l i njemaèka strana ikada imala ne to to se moglo nazvati "ratnim planom". Dakako, nijedan rat ne odvija se toèno onako kako je to isplanirala ova ili ona za raæena strana. No s obzirom na to daje u rujnu 1939. godine prihvatio rizik rata s Francuskom i Britanijom, Hitler je bio du an unaprijed razmotriti moguæe reakcije d vaju sila i kako æe sa svakom od njih iziæi na kraj. Sasvim je oèito kako prije, pa èak ni tijekom, ofenzive u Francuskoj njemaèko Vrhovno zapovjedni tvo nije imalo nikakav "ratni plan" na temelju kojega bi donijelo odluku o mjerama koje valja poduzeti kad se odnesu oèekivane pobjede. Hitler se nadao da æe Britanija popustiti. Njegovi su se vojni savjetnici, pak, oèito smatrali du nima èekati "Fiihrerovu odluku". Spomenuto stanje stvari esktremni je primjer neuèinkovitosti krovne vojne organiza cije koja je bila neizbje na posljedica stanja u kojem je Hitler preuzeo zapovijed anje vojskom, a da pritom nije postavio naèelnika Sto era Reicha zadu enog za opæu strat egiju. Oèito je da uz dr avnog poglavara, koji donosi politièke odluke, istovremeno nije bilo vojnog autoriteta koji bi preuzeo odgovornost za opæu strategiju. Zahvaljujuæi Hitleru, O.K.W. je od samoga poèetka bio sveden na status vojnog sekret arijata, a njegov naèelnik Keitel ionako nije bio dovoljno kvalificiran da u pitan jima strategije savjetuje Hitlera. Sto se tièe naèelnika triju vojnih rodova, Hitler im je praktièno onemoguæio bilo kakav utjecaj u pitanjima opæe strategije. S vremena na vrijeme, u osobnim razgovorima s Hitlerom, bili bi u prilici iznijeti vlastito mi ljenje, no konaène je odluke ipak donosio sam Hitler, na temelju vlastit ih razmi ljanja. Toliko je uporno izistirao na svom pravu na politièku inicijativu d a - osim u sluèaju Norve ke, za koju je inicijalni prijedlog podnio vjerojatno Räder ne znam ni za jednu fundamentalnu odluku koja je utjecala na opæu ratnu politiku a mogla se pripisati sto eru nekog od triju rodova vojske. Buduæi da nitko - ponajmanje O.K.H. - nije imao ovlasti za izradu "ratnoga plana", stvari su se prepu tale "Führerovoj intuiciji". Neki, poput Keitela i Göringa, lakovj erno i udvornièki a drugi, poput Braue-hitscha i Rädera, s rezignacijom. To to su sva tri roda provela vlastite interne studije dugoroène politike, nije imala nikakva utjecaja (jo u zimu 1939./40., primjerice, Großadmiral Räder zapovijedio je Operativn om sto eru ratne mornarice da ispita tehnièke moguænosti i zahtjeve za operaciju iskrc avanja na englesku obalu). Pravoga naèelnika Glavnoga sto era - autoriteta ili osobn osti koju bi Hitler prihvatio ne samo kao struènjaka ili izvr itelja nego ga i izrav no zadu io za sveukupnu strategiju - i dalje nije bilo. Kao to sam ranije napomenuo, zahvaljujuæi tom i takvom zapovjednom obrascu, po zavr e tku kampanje na zapadu nismo znali to bismo dalje. Uza sve reèeno, njemaèko se Vrhovno zapovjedni tvo moralo suoèiti s jo dvije èinjenice: Prvo, s Britanijom, nepora enom i potpuno nespremnom za suradnju. Drugo, s opasno æu od intervencije na ega novoga susjeda, Sovjetskog Saveza, koliko go d miroljubivo se on u meðuvremenu pona ao. Na tu je prijetnju Hitler ukazao jo u stud enome 1939. godine, kako bi naglasio potrebu za brzom i odluèujuæom pobjedom na zapa du. U svjetlu spomenutih èinjenica bilo je jasno kako je zavr etak rata s Britanijom, u najkraæem moguæem roku, prioritet Reicha. Samo je tako Staljin mogao izgubiti i posl jednju priliku da nesuglasice meðu europskim narodima iskoristi za vlastite ekspan zionistièke nakane. Ako nije bilo naèina da s njome postigne dogovor, Njemaèka se svog posljednjeg proti vnika, Engleske, morala rije iti snagom oru ja. Tragedija je to se u tom kratkom razdoblju, u kojemu se sudbina Europe mogla rije i ti na du i rok, nijedna strana nije trudila pronaæi
razumno rje enje za prekid sukoba. Sigurno je samo jedno: Hitler je nastojao izbjeæi borbu na ivot i smrt s Britanskim carstvom; njegovi pravi ciljevi bili su na ist oku. Naèinom na koji je svoju (krajnje nejasnu) mirovnu ponudu obrazlo io na sjednici Rei chstaga nakon kampanje u Francuskoj, te ko je mogao izazvati pozitivne reakcije. O sim toga, pitanje je bi li Hitler, veæ opijen osjeæajem vlastite nepogre ivosti, uopæe p rihvatio razuman i pravedan mir, sve da mu je suprotna strana takvo to i ponudila . Dapaèe, Hitler je postao talac vlastitih odluka. Polovicu Poljske i Baltika prep ustio je Sovjetskom Savezu i tu je odluku mogao povuæi samo po cijenu novoga rata. Probudio je talijanske apetite za ozemljima pod francuskim suverenitetom, èime se , u odnosima sa saveznikom, doveo u polo aj ovisnosti. I napokon, poslije Praga u oèima svijeta izgubio je svaku vjerodostojnost; nitko vi e nije vjerovao da æe po tovati sporazume koje potpi e. Prema tome, da im je Hitler nakon poraza Francuske predoèio razuman mirovni sporaz um utemeljen na pregovorima, veæina bi ga Nijemaca prihvatila aklamacijom. Narod n ije udio za time da se dijelovi prete ito poljskog ozemlja pripoje Reichu, niti je gajio posebne simpatije za one koji su, sanjajuæi daleku pro lost, zahtjeve za tim o zemljima temeljili na èinjenici da su svojedobno bili dio Svetog rimskog carstva. Ideju o rasi gospodara kojoj je suðeno vladati Europom - pa èak i cijelim svijetom ozbiljno je shvaæala tek nekolicina stranaèkih fanatika. Hitler je samo trebao opoz vati èopor svojih revnih propagatora i ta bi opæa potpora potpisivanju razumnog miro vnog sporazuma izi la na vidjelo. S druge strane, sasvim je moguæe kako je britanski nacionalni znaèaj - tako dojmljiv o utjelovljen u osobi Winstona Churchilla - sprijeèio Britaniju da u toj fazi (kao i u svim kasnijim fazama) rata ozbiljno razmotri i najrazumniji mirovni sporazu m. Britance je krasila zadivljujuæa ilavost koja ih je tjerala da idu do kraja u sv akom pothvatu kojeg bi se prihvatili, koliko god prijeteæim se èinilo trenutno stanj e. Povrh toga, zaslijepljeni "bezuvjetnom" mr njom prema Hitleru i njegovu re imu (i prema "pru-sizmu", u sluèaju nekolicine politièkih voða), Britanci su previðali puno veæu prijetnju Europi, Sovjetski Savez, èiji je politièki sustav bio jo gori. Britansku p olitiku diktirala je tradicionalna te nja za ravnote om moæi u Europi, i to ju je, na koncu, i potaknulo da uðe u rat. Njemaèka je postala previ e moæna na kontinentu; obnova stare ravnote e moæi zahtijevala je njezi n poraz. Britanci su bili slijepi za èinjenicu da se svijet promijenio i da je - s obzirom na moæ koju je stekao Sovjetski Savez i na opasnosti koje su proizlazile iz njegove posveæenosti ideji svjetske revolucije - silno potrebna ravnote a moæi na s vjetskoj razini. A povrh svega, Churchill je bio prevelik borac. Njegova je pozornost bila usmjer ena iskljuèivo na bitku i na konaènu pobjedu. Tako usredotoèen na vojni cilj, nije gle dao u politièku buduænost. Prirodu sovjetske prijetnje Churchill je shvatio tek neko liko godina kasnije, kad su se Rusi poèeli pribli avati Balkanu,. Tada, meðutim, vi e ni je mogao utjecati na Roosevelta i Staljina. U meðuvremenu se uzdao u izdr ljivost na roda i sposobnost amerièkog predsjednika da iznaðe naèin da Ameriku ukljuèi u rat na bri tanskoj strani - rat kojemu amerièki narod u tom trenutku nije bio nimalo sklon, k oliko god mu se Hitler gadio. Nadalje, netko poput Churchilla nije mogao previdjeti latentnu prijetnju koju je Sovjetski Savez predstavljao za Njemaèku. Glede rata, to je smatrao predno æu za Brit aniju. S druge strane, o tome da se s Njemaèkom poku a nagoditi - pretpostavljajuæi ka ko bi time, vrlo brzo, izazvao sukob dvaju totalitarnih dr ava - nije, èini se, ni r azmi ljao. I to unatoè tome da bi ga realistièna procjena prednosti i nedostataka dvaj u sila najvjerojatnije navela na zakljuèak kako nijedna od njih ne mo e nadvladati o nu drugu i da je puno izglednije da æe jedna drugoj vezati ruke, na vlastitu tetu, i to na du e vrijeme.U takvoj situaciji anglosaksonske sile automatski bi povele i gru, a da i ne spominjemo kako bi borba dvaju totalitarnih dr ava vjerojatno zapeèat ila sudbinu njihovih re ima. No u to doba, doba - bojim se - diktatura, ideologija i "kri arskih ratova", doba kada je masovnim emocijama upravljala neobuzdana promièba - rijeè "razum" nije se pi sala velikim slovom. Tako se, na tetu obaju naroda i na nesreæu cijele Europe, poka zalo kako ni Britanija ni Njemaèka ne vide nikakvu praktiènu alternativu ratu. Stoga je i odgovor njemaèkog Vrhovnog zapovjedni tva na pitanje "Sto nakon zavr etka k
ampanje na zapadu?" glasio: nastaviti borbu, protiv Britanije. To to, iz razloga koje sam veæ spomenuo, njemaèki planovi nisu i li dalje od kampanje n a zapadu, imalo je ozbiljne posljedice. Sad se Hitler s Britanijom planirao (premda se nije i konaèno odluèio) obraèunati invazijom, no za provedbu toga plana nisu obavljene apsolutno nikakve pripreme. Tako smo propu stili najbolju priliku. Britansku slabost trebalo je iskoristiti odmah. Naknadno zapoèete pripreme oduzele su toliko vremena da je uspjeh iskrcavanja, veæ i zbog sa mih vremenskih prilika, postao dvojben. Ova posljednja èinjenica, kao i neke druge kojima æemo se vratiti kad za to doðe vrije me, Hitleru su poslu ile kao opravdanje - ili bolje reèeno izgovor - da odustane od zamisli o invaziji, u potpunosti digne ruke od Britanije i udari na Sovjetski Sa vez. Ishod je dobro poznat. Mislim da bih, prije negoli se pozabavim razlozima za tu odluèujuæu promjenu boji nice , trebao razmotriti kakvi bi bili na i izgledi daje Hitler ustrajao u borbi protiv Britanije. Na raspolaganju bismo imali tri metode. Prvo, Britaniju smo mogli poku ati baciti na koljena prekidajuæi joj prekomorske linije opskrbe. Tu je Njemaèka imala dobrih i zgleda na uspjeh, s obzirom na to da je u potpunosti nadzirala norve ku, nizozemsk u, belgijsku i francusku obalu kojima se mogla poslu iti kao bazama za zraèno i podm ornièko ratovanje. U pogledu borbenih resursa, stanje je bilo ne to nepovoljnije. Broj podmornica kojima je u to vrijeme raspolagala Njemaèka ratna mornarica - da n e spominjemo te ko brodovlje, posebice nosaèe zrakoplova, s kojima bi podmornice mor ale zajednièki djelovati - nije bio ni pribli no dovoljan. Uz to, smatralo se kako æe britanske protupodmornièke utvrde biti neosvojive sve dok iz stroja ne izbacimo RA F. Sto se tièe na ih zraènih snaga, Luftwaffe bi na sebe morala preuzeti sljedeæe zadaæe: (i) preuzeti nadzor nad zraènim prostorom, barem u tolikoj mjeri da se RAF-u onemo guæi protupodmornièko djelovanje; (ii) paralizirati britanske luke; (iii) uèinkovito suraðivati s podmorni tvom u napadima na neprijateljsko brodovlje. Cijela se stvar u praksi svela na svladavanje RAF-a i uni tenje njegovih proizvodn ih sredi ta. Godine 1940. Luftwaffe je bila preslaba za takve ciljeve, to se u bitc i za Britaniju i pokazalo. Bi li zavr ilo drugaèije da vremenski uvjeti u kolovozu i rujnu nisu bili tako neoèekivano nepovoljni i da se njemaèko zapovjedni tvo u tom, za neprijatelja kritiènom trenutku, umje sto na borbu protiv RAF-a nije usredotoèilo na bombardiranje Londona, ostat æe vjeèita nepoznanica U svakom sluèaju, u ljeto 1940. godine, uz vrlo ogranièen broj bombardera i bez lova ca veæega dometa, RAF i njegova proizvodna sredi ta nisu se mogli uni titi na brzinu. Svaka bitka koja se zasniva na èistom omjeru materijalnih sredstava zahtijeva vi e v remena i puno vi e snaga negoli su to predviðale prvotne procjene. Brze pobjede u bi tkama izmeðu manje-vi e podjednakih protivnika mogu se izvojevati iskljuèivo superiorn im voðenjem, a rijetko odmjeravanjem snaga, to bi ovdje oèito bio sluèaj. Stoga smo se, od samoga poèetka, morali pripremati za dugotrajnu borbu. Kako bi se zajamèio njezi n uspjeh, najprije je valjalo poveæati podmornièku flotu, a sliène je korake trebalo p oduzeti i s Luftwaffe. Valja priznati i to da je ideja kako æe dr ava velièine Britanije pokleknuti pred "str ategijskim zraènim ratovanjem" (onako kako ga je zami ljao general Douhet), barem u to vrijeme, bila èista ma tarija. Isto se mo e ustvrditi i za kasnije saveznièko zraèno ra tovanje protiv Reicha. U svakom sluèaju, kad je jednom odluèeno da se Britaniju ima "spustiti na zemlju" pr ekidom njezinih pomorskih veza, cjelokupnu je ratnu proizvodnju Reicha trebalo u smjeriti na poveæanje njegove podmornièke i zraène moæi, a brojnost ljudstva u kopnenoj vojsci smanjiti i i osloboditi za potrebe industrije. Du ina te borbe znaèila je i njezinu najveæu opasnost. Nitko nije znao koliko dugo æe Ru si mirovati. Smanjenje njemaèke kopnene vojske i usmjeravanje kompletnog zrakoplov stva na Englesku, Sovjetskom su Savezu, èak i ako se ne bi ukljuèio u rat, mogli pos lu ili kao izvrsno sredstvo ucjene. Drugu opasnost predstavljala je moguænost amerièke intervencije na samom poèetku opsad e. Polagano gu enje Britanije bilo je ne to to Amerika ne bi mogla mirno promatrati.
U bitku izmeðu zraènih i pomorskih snaga Amerikanci su se mogli umije ati razmjerno br zo. Meðutim, da je doista do lo do njemaèke invazije na Englesku, zasigurno bi stigli prekasno. Ipak, da je Reich imao razraðenu strategiju, takva bi akcija bila potpun o izvediva i imala bi izgleda za uspjeh. Dakako, ne gubeæi iz vida opasnost od intervencije Sovjetskog Saveza ili Sjedinjenih Dr ava i isl juèivo pod uvjetom da se strogo dr imo ciljeva uni tenja RAF-a i prekidanja britanskih linija opskrbe. Svako udaljavanje od zacrtanog plana i skretanje k nejasnim cil jevima tipa zraènih napada na gradove kako bi se uni tio moral neprijateljskog stano vni tva, samo bi ugro avalo izgede za pobjedu. Drugi potencijalni naèin slamanja Britanije nazvao bih bitkom za Sredozemlje. Hitl eru, ali i njemaèkom vojnom èelni tvu u cjelini, prigovaralo se kako se ne mogu oslobo diti "kontinentalnog" naèina razmi ljanja i kako nikada nisu prepoznali va nost Sredoz emlja kao ile kucavice Britanskog carstva. Tvrdnja da je Hitler razmi ljao samo u okvirima kontinenta vjerojatno stoji. Meðutim , ostaje upitno bi li, s jedne strane, zbog gubitka polo aja u Sredozemlju Britani ja doista odustala od borbe i, s druge strane, kakve bi za Reich bile posljedice toga osvajanja. Gubitak Sredozemlja bio bi, neosporno, gadan udarac za Britaniju. Uèinci, u smislu pristupa Indiji i Bliskome istoku, a time i zalihama nafte, mogli su biti iznim no ozbiljni. Nadalje, potpuna blokada pomorskog prometa znaèajno bi pogor ala i brit anske probleme s hranom. No bi li taj udarac doista bio smrtonosan? Po mom mi ljen ju ne bi. Britanija bi i dalje imala vezu s Indijom i Srednjim istokom oko Rta D obre nade, koju smo mogli presjeæi iskljuèivo tijesnom podmornièkom i zraènom blokadom b ritanskog otoèja - drugi rijeèima, prvom metodom koju sam spomenuo. Takva bi blokada , meðutim, prikovala cjelokupne resurse Luftwaffe, pa za Sredozemlje ne bi ostalo ni ta! Gubitak Gibraltara, Malte i polo aja u Egiptu i na Bliskom istoku za Britanij u bi bio bolan, ali ne i fatalan. Dapaèe, poznavajuæi Britance, taj bi gubitak samo ojaèao njihovu nacionalnu odluènost. Britanski se narod s tim gubitkom ne bi pomirio ; nastavio bi se boriti jo ogorèenije. I time, po svoj prilici, dokazao neutemeljen ost uzreèice o Sredozemlju kao ili kucavici Britanskoga carstva. Uz to, njezini joj dominioni zasigurno ne bi uskratili potporu. Drugo je pitanje kakve bi posljedice borba za Sredozemlje ostavila na Reich. Ovdje ponajprije valja istaknuti kako bi u tom odmjeravanju snaga Italija, dodu e, poslu ila kao dobra baza za operacije, ali bi doprinos njezine vojske bio veoma skroman. Nije trebalo èekati daljnji razvoj dogaðaja da bi se to dokazalo; bilo je oèito. Definitivno nije trebalo oèekivati kako æe talijanska f lota protjerati Britance iz Sredozemlja. Njemaèka bi, tako, najveæi teret te borbe morala iznijeti na vlastitim leðima, pri èemu joj saveznik, koji je Sredozemlje smatrao svojim privatnim rezervatom i koji bi, sukladno tomu, najvjerojatnije zahtijevao da on zapovijeda cijelom operacijom, ne bi bio od velike pomoæi. Ako smo Britancima eljeli oteti polo aje na Sredozemlju nadajuæi se kako æemo im time z adati smrtni udarac, morali smo zauzeti Maltu i Gibraltar i istjerati ih iz Egip ta i Grèke. Da je za svoje novo strate ko te i te doista odabrala Sredozemlje, Njemaèka bi spomenute ciljeve, bez ikakve sumnje, morala postiæi vojnim putem. No to jo nije bilo sve. Gibraltar smo mogli preuzeti ili uz privolu panjolske - ko ju nikada ne bismo dobili - ili pritiskom na panjolce. Obje opcije znaèile bi kraj p anjolske neutralnosti. Reich tada ne bi imao puno izbora. S pristankom Madrida i Lisabona ili bez njega, morao bi tititi cijelu iberijsku obalu i brinuti za njez inu opskrbu. U obje zemlje mogao se oèekivati otpor, posebice u Portugalu èije bi ko lonije Engleska odmah okupirala. U svakom sluèaju, Iberijski poluotok na du e bi vri jeme "progutao" poprilièan broj njemaèkih snaga, a reakcije u SAD-u i Latinskoj Amer ici na okupaciju panjolske i Portugala mogle su biti katastrofalne. Ako s Francuskom ne bismo uspjeli postiæi sporazum, to su talijanski i panjolski zah tjevi za francuskim kolonijama veæ dovodili u pitanje, na kraju bi morali okupirat i i francusku Sjevernu Afriku, ako smo pomorsku silu poput Britanije eljeli sprij eèiti da, jednoga dana, uspostavi novo upori te na Sredozemlju. Kad bi Britance jednom istjerali iz Egipta i, u sluèaju da se tamo premjeste, iz G rèke, daljnji razvoj dogaðaja u istoènom Sredozemlju neizbje no bi vodio zemljama Blisko ga istoka, posebice ako se prisjetimo kako je trebalo presjeæi i britanske linije
za opskrbu naftom. Izra eno je stajali te kako bi stvaranje baze na Bliskome istoku Njemaèkoj donijelo dvije prednosti: prvo, moguænost da napada Indiju i drugo, otvara nje drugoga boka prema Sovjetskom Savezu, koji bi ga odvraæao od napada na Njemaèku. Te argumente smatram nerealnim. Sasvim neovisno o problematiènom uèinku koji bi na narode Bliskoga istoka izazvalo rasporeðivanje njemaèkih vojnika na njihovu tlu, na umu je valjalo imati jo dvije stv ari. Operacija protiv Indije ili Sovjetskog Saveza iz bliskoistoène regije veæ iz logistièk ih razloga nije bila izvediva u razmjerima koji bi jamèili uspjeh. Britanija je, k ao pomorska sila, glede toga bila u velikoj prednosti. to se tièe Sovjetskog Saveza, izlazak Njemaèke na Bliski istok izazvao bi potpuno sup rotan uèinak; umjesto da ga sprijeèi, samo bi ubrzao sovjetski napad na Njemaèku. Glavni problem sa Sredozemljem, po mojemu mi ljenju, bio je sljedeæi: Sudbina Britanije ne bi bila zapeèaæena gubitkom polo aja na Sredozemlju. Nadalje, odluèna bitka za nadzor nad Sredozemljem vezala bi znaèajne njemaèke snage to liko dugo da bi napad na Njemaèku za Sovjetski Savez postao prevelika napast. Ova tvrdnja postaje jo toènija kad se u obzir uzme i to da bi se plijena za koji je bio zainteresiran - Balkana i dominantnog utjecaja na Bliskome istoku - Sovjetski S avez tada mogao dokopati jedino tako da ga preotme Njemaèkoj. Slamanje Britanije posredstvom Sredozemlja predstavljalo bi zaokret koji se moga o usporediti s onim koji je napravio Napoleon odluèiv i zadati smrtni udarac Britani ji u Indiji, posredstvom Egipta. Takvo rje enje podrazumijevalo je dugotrajan anga m an njemaèkih snaga koji ne bi donio odluèujuæe rezultate. Dapaèe, matica Britanija time bi dobila vrijeme potrebno da se ponovno naoru a, a Sovjetski Savez doista povoljn u priliku za napad na Reich. "Sredozemna" je metoda, zapravo, davala naslutiti kako ne vjerujemo u odluèujuæu pob jedu izravnim napadom na Britaniju. Tako dolazimo do treæeg naèina za rje avanje problema Britanije, invazije na Britaniju 1940. godine. Prije toga elio bih napomenuti jo ne to vezano za na u "sredozemnu" strategiju i njezi n praktièni ishod. Kao to je to kasnije èesto bivalo s Rusijom, Hitler za nju nije pr ipremio prave snage u pravo vrijeme. Njegovo odustajanje od poku aja da osvoji Mal tu - koju se u tom ranom stadiju gotovo sigurno dalo osvojiti - svakako je bila kardinalna pogre ka. Taj je propust, nedvojbeno, najvi e doprinio konaènom gubitku Sjeverne Afrike i svemu to je potom slijedilo. U svakom sluèaju, u lipnju 1940. godine Hitler je osmislio plan za invaziju na Bri taniju (ali se, kao to rekoh, za njega nije konaèno odluèio) i zapovjedio da se pokre nu odgovarajuæe pripreme. Operaciju je trebalo pripremiti pod ifrom Morski lav, no provesti ju je trebalo t ek kad se ispune odreðeni preduvjeti. Naèin na koji se ta operacija planirala i nepr estane sukobe koji su je pratili - prvenstveno izmeðu sto era kopnene vojske i ratne mornarice - veæ su obradili drugi autori, ba kao i razloge (ili izgovore) kojima s e opravdavalo odustajanje od tog projekta. Ovdje æemo, stoga, obraditi tek tri najva nija pitanja: 1. Bi li invazija na Englesku dovela do njezine predaje i bi li ona - dakako, da je zavr ila uspje no - do kraja rije ila problem? 2. Je li se uspjeh invazije uopæe mogao oèekivati i kakve bi bile posljedice njezina neuspjeha? 3. Koji su razlozi naveli Hitlera da na kraju odustane od spomenutog plana (a ti me i od ideje da problem Britanije rije i silom) i okrene se Sovjetskom Savezu? Odgovor na prvo pitanje glasi: invazija bi bila najbr i naèin za slamanje Britanije. Druge dvije metode o kojima sam govorio ne bi donijele tako brze rezultate. Ali , bi li ona do kraja rije ila problem? Postojala je realna moguænost - dapaèe, bilo je izvjesno - kako bi se Churchillova vlada, sve daje otok i bio osvojen, nastavil a boriti iz Kanade. Bi li bi ostali britanski dominioni slijedili njezin primjer , te ko je reæi. Ipak, osvajanje samoga otoka ne bi znaèilo i potpuni poraz Britanskog carstva26. Jedno je sigurno: da je Njemaèka osvojila otok, druga bi strana ostala bez baze pr ijeko potrebne za pomorske napade na kontinentalnu Europu. U to bi doba bilo nem oguæe pokrenuti invaziju s druge strane Atlantika, a da se pritom britanski otok n
e iskoristi kao odskoèna daska, 26 Bi li britansko stanovni tvo - za razliku od francuskog - u sluèaju uspje ne invazi je nastavilo pru ati otpor ili bi - to je èak i Churchill smatrao moguæim - britanska v lada potpisala kapitulaciju, èisto je hipotetsko pitanje o kojemu ovdje ne treba r aspravljati. (Isto vrijedi i za pitanje bismo li u sluèaju kapitulacije uopæe imali sredstava prehraniti britansko stanovni tvo, kao , primjerice, ono belgijsko u Prv om svjetskom ratu.) (Nap. autora) èak i da su Sjedinjene Dr ave u le u rat. Da je Britanija bila okupirana, RAF eliminir an, britanska flota protjerana na drugu stranu Atlantika, a ratni potencijal oto ka obezvrijeðen, Njemaèka bi bez imalo ustruèavanja osvojila Sredozemlje. Stoga se mo e ustvrditi kako bi britanska vlada, sve da se nakon gubitka domovine i poku ala boriti, imala malo izgleda na uspjeh. Bi li joj u takvim okolnostima nj ezini dominioni nastavili pru ati potporu? Bi li latentna opasnost koja je Reichu prijetila od Sovjetskog Saveza u potpunos ti nestala kad Rusi vi e ne bi mogli raèunati na otvaranje druge boji nice u doglednoj buduænosti? Ne bi li se Staljin tada - uz Hit-lerovu privolu - okrenuo Aziji? Bi li Sjedinjene Dr ave krenule u svoj "kri arski rat" protiv Reicha da su znale da bi cijenu toga rata morale platiti same? Konaènog odgovora na ta pitanja nema, niti æe ga ikada biti. Zna se kako Reich ne bi bio u stanju nametnuti mir s druge strane mora. Jedno je ipak sigurno: njegov polo aj nakon uspje ne invazije na Britaniju bio bi neusporedi vo povoljniji od bilo èega to æe ga snaæi na putu kojim je krenuo Hitler. S vojnoga stajali ta, dakle, invazija na Britaniju 1940. godine (dakako, ona koja bi imala izglede na uspjeh) nesumnjivo je bila pravo rje enje. Racionalna njemaèka p olitika uvijek je trebala te iti postizanju mirovnog sporazuma. Pitanje koje je ko rake glede toga trebala ili mogla poduzeti u sluèaju njemaèke pobjede, prelazi okvir e vojne studije kojom se ovdje bavimo. Stoga se radije vratimo vojnim aspektima i poku ajmo utvrditi bi li invazija na Br itaniju 1940. godine imala ikakvih izgleda na uspjeh. Pretpostavljam kako æe mi ljenja o tom pitanju zauvijek ostati podijeljena. Operacij a Morski lav svakako je podrazumijevala silan rizik. Ipak, nije dovoljno ukazati na ogromne kolièine tehnièke opreme koje su saveznicima trebale za iskrcavanje 1944. godine da bi se dokazalo kako bi njemaèka invazija, k oja se oslanjala na daleko primitivniju transportnu opremu, neizbje no propala. Ni ti je dovoljno pozvati se na potpunu nadmoæ saveznika u zraku i na moru 1944. godi ne, koliko god se ona u oba sluèaja pokazala odluèujuæom. U ljeto 1940. godine Njemaèka nije u ivala nijednu od tih prednosti. S druge strane, ona se nije morala suoèiti s organiziranom obranom na britanskoj obali u obliku primjereno naoru anih, obuèenih i voðenih postrojba, to je bila odluèujuæa prednost. Britanija je u ljeto 1940. godine, barem u pogledu kopnen ih snaga, bila poprilièno bespomoæna. Da Hitler nije dopustio da Britanske ekspedici jske snage pobjegnu iz Dunkerquea bila bi potpuno bespomoæna. Uspjeh invazije na Englesku u ljeto 1940. godine ovisio je o dva èimbenika: 1. O njezinoj provedbi u najkraæem moguæem roku, kako bismo na Britaniju udarili pri je negoli organizira obranu i kako bismo iskoristili ljetno vrijeme. (Iz vlastit a iskustva znali smo kako su u srpnju, kolovozu i poèetkom rujna vode Kanala gotov o uvijek mirne poput ulja.) 2. O na oj sposobnosti da eliminiramo RAF i Britansku flotu na podruèju Kanala, tije kom i neposredno nakon njegova prelaska. Isto je tako toèno i daje Morski lav bio iznimno riskantna operacija, to zbog vreme nskih uvjeta, to zbog sposobnosti Luftwaffe da stekne premoæ u zraku, barem u mjeri u kojoj je to zahtijevala sama operacija, a ni na jedan od tih èimbenika nismo mo gli u potpunosti raèunati. S obzirom na rizik, valja vjerovati kako su nadle ni ljud i Wehrmachta operaciji pristupili s odreðenom nelagodom i kojekakvim mentalnim zad r kama. Veæ je tada bilo jasno kako ni Hiter nije nacistu sa svime. Na svim razinama plani ranja nedostajala je, obièno vrlo uoèljiva, pokretaèka sila s vrha. General Jodl, naèeln ik Operativnog sto era svih vojnih rodova, svaki je poku aj invazije smatrao oèajnièkim i, s obzirom na opæu situaciju, potpuno nepotrebnim. Kao i obièno, èelnika Luftwaffe, Göringa, Vrhovno zapovjedni tvo nije uspjelo zadr ati na
uzdi. "Svoju" zraènu ofenzivu - od vitalnog znaèenja za cijelu operaciju - Göring nipo t o nije smatrao sastavnim dijelom Wehrmachtove zdru ene invazije. Naprotiv, naèin na koji je iskoristio i na kraju protratio resurse Luftwaffe pokazuje da je zraènu of enzivu na otok smatrao samostalnom operacijom kojom je, isto tako samostalno, za povijedao on. Vrhovno zapovjedni tvo ratne mornarice, tijelo koje je prvo trebalo pokrenuti pita nje invazije na Britaniju, na temelju svoje studije praktiènih problema vezanih za invaziju zakljuèilo je, ako ni ta drugo, kako je operacija izvediva ukoliko se ispu ne odreðeni preduvjeti. No oni su vjerojatno i najbolje znali koliko je oprema kojom su raspolagali neprimj erena za tu operaciju. Nesumnjivo najpozitivniji stav prema invaziji imalo je Vrhovno zapovjedni tvo kopn ene vojske, iako o njoj prije pada Francuske oèito uopæe nije razmi ljalo. Jedno je sigurno: najvi e energije i smjelosti u provedbi priprema pokazivali su o ni koji su prvi trebali staviti glavu u torbu kad bi se operacija Morski lav pok renula - postrojbe kopnene vojske koje su u njoj trebale sudjelovati. Govorim to s punim pravom, jer je formacija pod mojim zapovjedni tvom, 38. korpus, bila odreðe na za prijelaz Kanala u prvome valu, s polo aja izmeðu Boulogne i Etaplesa na dio br itanske obale izmeðu Bexhilla i Beachy Heada. Vjerovali smo u uspjeh, ne podcjenju juæi opasnosti. Mo da, jedino, nismo bili dovoljno svjesni sumnji koje su gajila dru ga dva roda vojske, posebice mornarica. Dobro se znade kako je Hitler za odustajanje od plana Morski lav imao dva razlog a, ili izgovora. Prvo, pripreme su potrajale tako dugo da bi prvi invazijski val Kanal mogao prij eæi najranije 24. rujna. U tom razdoblju vi e ne bi bilo moguæe, sve da prvi val iskrc avanja i uspije, raèunati na kontinuirano razdoblje lijepa vremena potrebno za isk rcavanje snaga koje bi slijedile prvi val. Drugi i doista odluèujuæi razlog jest èinjenica kako Luftwaffe ni do toga nadnevka ne bi stekao premoæ u britanskom zraènom prostoru. Sve da ove dvije èinjenice i prihvatimo kao razlog za odustajanje od invazije u ru jnu 1940., one jo uvijek ne daju odgovor na pitanje bi li njemaèka invazija bila mo guæa da je Vrhovno zapovjedni tvo stvari organizirala drugaèije. A svaku objektivnu pr ocjenu Hitlerove odluke da izbjegne borbu na ivot i smrt s Britanijom i okrene se Sovjetskom Savezu valja temeljiti upravo na tome. Problem je, dakle, jesu li se dvije gore spomenute èinjenice - ka njenje operacije M orski lav i neodluèni rezultat bitke za Britaniju - mogle izbjeæi. Prva od njih - pomicanje nadnevka iskrcavanja na kraj rujna - apsolutno se mogla izbjeæi. Daje postojao ratni plan koji bi jasno predviðao slamanje Britanije, dobar dio tehnièkih priprema za invaziju mogao se obaviti jo u vrijeme kampanje na zapad u. Da je takav plan postojao, Hiter (kakvim se god motivima vodio) ni u snu ne bi dopustio bijeg britanskih ek spedicijskih snaga iz Dunkerquea. Datum iskrcavanja ne bi se razvukao sve do kas ne jeseni da je odluka o napadu na Britaniju donesena (u najgorem sluèaju) u vrije me pada Francuske - dakle, sredinom lipnja - a ne cijelih mjesec dana kasnije. P rireme za invaziju provedene sukladno zapovijedi iz srpnja i u granicama tada njih moguænosti zavr ile su sredinom rujna. Da je odluka donesena èetiri tjedna prije, Kan al smo mogli prijeæi veæ sredinom kolovoza. Sto se tièe drugog razloga za odustajanje od operacije Morski lav - nepovoljnog ra zvoja bitke za Britaniju - valja se prisjetiti sljedeæeg: Zamisao o postizanju premoæi u britanskom zraènom prostoru izoliranim zraènim ratovanj em, tjednima prije najranijeg moguæeg nadnevka invazije, bila je pogre ka u voðenju. Ovladavanje britanskim zraènim prostorom prije invazije trebalo je jamèiti njezin us pjeh. Spomenuto rje enje samo je dovelo do preuranjenog rasipanja Luftwaffeovih sn aga na bitku koju je vodio u nepovoljnim uvjetima. Da je naèinilo trezvenu procjenu vlastitih u odnosu na neprijateljske snage, zapov jedni tvo Luftwaffe bi, u najmanju ruku, ozbiljno po-sumnjalo u to da su njegove s nage primjerene ili dovoljne za uspje nu akciju protiv RAF-a i njegovih proizvodni h sredi ta. Kao prvo, èelni tvo Luftwaffea podcijenilo je snagu britanskog lovaèkog zrakoplovstva i precijenilo uèinak svojih bombardera. Uz to, druga je strana posjedovala djelotv
oran radarski sustav, to je za Luftwaffe bilo potpuno iznenaðenje. Znalo se, takoðer, kako njemaèki bombarderi - a lovaèki zrakoplovi posebno - ne posjed uju zadovoljavajuæi dolet. RAF je, tako, mogao izbjeæi sve na njega usmjerene razorn e napade. S druge strane, uvjeti u kojima su njemaèki lovci djelovali na nebu izna d Britanije bili su puno povoljniji za njihove protivnike. Bombarderi su, pak, v rlo èesto morali djelovati bez odgovarajuæe pratnje i za tite lovaèkih zrakoplova, èim bi poletjeli dalje od njihova doleta. To je trebao biti dovoljan razlog da se zapovjedni tvo Luftwaffe ne upu ta u sukob s Britanskim ratnim zrakoplovstvom sve dok ono ne bude prinuðeno na bitku pod sliènim uvjetima - to jest, iznad Kanala i njegovih obala - u neposrednoj operativnoj v ezi sa samom invazijom. Napokon, njemaèko je Vrhovno zapovjedni tvo pogrije ilo i mijenjajuæi operativni cilj sv oje zraène ofenzive upravo u trenutku kad su - unatoè dijelom predvidljivim a dijelo m neoèekivanim nedostacima Luftwaffe u odnosu na RAF - izgledi za dobivanje bitke bili izjednaèeni. Dana 7. rujna glavno te i te zraènih napada preusmjereno je na London - cilj koji u pogledu priprema za invaziju vi e nije imao nikakvu operativnu va nost . Iako zamisao o postizanju premoæi u zraku prije poèetka invazije uvijek zvuèi privlaèno, pa ljiva ra èlamba svih relevantnih èimbenika potaknula bi njemaèko Vrhovno zapovjedni tvo da za odluèujuæi udar anga ira Luftwaffe, ali iskljuèivo u sklopu invazije. Dakako, mo e se prigovoriti kako se od Luftwaffe, s obzirom na raspolo ive resurse, oèekivalo previ e. Luftwaffe je dobio sljedeæe zadaæe: napadati britanske zraène baze na jugu Engleske; pokrivati ukrcavanje u francuskim lukama; tititi transportne brodove tijekom prelaska Kanala; pru iti potporu prvom valu invazijskih trupa tijekom njihova iskrcavanja; i, u suradnji s ratnom mornaricom i obalnim topni tvom, sprijeèiti uplitanje Britans ke flote. Luftwaffe je reèene zadaæe mo da trebao obaviti jednu za drugom, ali ne i istodobno. P rimjerice, Britanska flota - osim lakih juri nih pomorskih snaga stacioniranih u l ukama na jugu Engleske - najvjerojatnije bi intervenirala tek po iskrcavanju prv og vala invazijskih snaga. Sve bi ovisilo o ishodu velike zraène bitke koja bi se povela iznad Kanala ili izn ad ju ne Engleske èim bi kopnena vojska i mornarica zapoèele invaziju. Ipak, uvjeti u kojima bi Luftwaffe djelovao bili bi daleko povoljniji od onih u kojima je poduz imao zraène napade u unutra njosti zemlje. Naravno, ovim oblikom djelovanja sve bi bilo stavljeno na jednu kartu. Tu se cij enu, meðutim, u reèenim okolnostima moralo platiti, ukoliko se invaziju uopæe eljelo po duzeti. Kad je Hitler, iz gore spomenutih razloga, u rujnu 1940. godine praktièno odbacio plan invazije na Englesku, ti su razlozi zvuèali prilièno uvjerljivo. To da su se uopæe pojavili valjalo je zahvaliti nepostojanju bilo kakv a autoriteta unutar njemaèkog Vrhovnog zapovjedni tva (osim politièara Hitlera), odgov ornog za sveukupnu strategiju. Nije bilo autoriteta koji bi na vrijeme razradio plan koji bi obuhvaæao i Britaniju, autoriteta koji bi uèinkovito upravljao invazijo m kao zdru enom operacijom svih triju vojnih rodova. Njemaèko je Vrhovno zapovjedni tvo tako odbacilo svaku moguænost za uspje an odluèujuæi okr s Britanijom. Razloge za to treba tra iti ne samo u nedostacima sto erne organizaci je nego, u velikoj mjeri, i u Hitlerovu politièkom razmi ljanju. Nema nikakve sumnje kako je Hitler oduvijek elio izbjeæi okr aj s Britanijom i Britan skim carstvom. Vrlo je èesto isticao kako uni tenje Britanskog imperija nikako ne bi bilo u interesu Reicha. Ono je za njega bilo divljenja vrijedno politièko postign uæe. Iako takve izjave nije trebalo uzimati zdravo za gotovo, jedno je sigurno: Hi tler je znao kako Britansko carstvo - bude li uni teno - neæe naslijediti ni on ni N jemaèka. Naslijedit æe ga Sjedinjene Dr ave, Japan ili Sovjetski Savez. Iz te realistièn e perspektive, njegov odnos prema Britaniji i ima nekakvog smisla. Hitler niti j e elio niti je oèekivao rat s Britanijom i stoga je obraèun s njome nastojao izbjeæi, d okle god to bude moguæe. Takvi stavovi kao i èinjenica da Hitler nije oèekivao tako zapanjujuæu pobjedu nad Fra ncuskom, obja njavaju za to nije usvojio ratni plan koji bi te io i porazu Britanije,
kad Francuska jednom padne. Stvar je u tome to se Hitler nije elio iskrcati u Brit aniji. Njegov se politièki koncept na ao u opreci sa strategijskim zahtjevima proiza l ima iz pobjede na zapadu. to je najgore, spomenuti politièki koncept nije pobudio n ikakve simpatije u Britaniji. Hitlerov odnos prema Sovjetskom Savezu, s druge strane, bio je bitno drugaèiji, un atoè savezni tvu koje je 1939. godine sklopio sa Staljinom. Rusima nije vjerovao, a i podcjenjivao ih je. Njihove su ga tradicionalne ekspanzionistièke te nje pla ile pre mda im je upravo on, potpisivanjem Moskovskog pakta, otvorio put. Za pretpostaviti je kako je Hitler znao da se dva totalitarna re ima, kad postanu susjedi, prije ili kasnije moraju sukobiti. Osim toga, Hitler je bio opsjednut L ebensraumom - ivotnim prostorom koji je bio du an osigurati njemaèkom narodu. A njega je mogao pronaæi samo na istoku. Iako ga ni ta od navedenoga nije spreèavalo da konaèni sukob sa Sovjetskim Savezom odl o i za kasnije, za èovjeka poput Hitlera - koji se nakon pada Francuske osjeæao gospod arom Europe - ti su razlozi naglo dobili na hitnosti. Njegove je dojmove dodatno pojaèalo prijeteæe gomilanje sovjetskih snaga na istoènoj njemaèkoj granici - trend koj i je, u svakom sluèaju, morao probuditi sumnje u politièke namjere Krem-lja. Hitler se sada suoèio s problemom invazije na Englesku. Bio je svjestan rizika koj i ona povlaèi za sobom. Ako propadne, izgubit æe snage kopnene vojske i mornarice ko je su u njoj sudjelovale, a i Luftwaffe bi iz bitke iza ao veoma oslabljen. Ipak, s iskljuèivo vojnoga stajali ta, neuspjeli poku aj invazije ne bi nepopravljivo na kodio njemaèkoj vojnoj moæi. Taj bi neuspjeh imao puno dalekose niji politièki uèinak - s jedne bi strane potaknuo odluènost Britanaca da nastave s ratom, a s druge utjecao na s tavove Sjedinjenih Dr ava i Sovjetskog Saveza. Spektakularni vojni neuspjeh ove vr ste ipak bi najozbiljnije na tetio dik-tatorovu presti u, i u Njemaèkoj i u svijetu. Takav si rizik jedan diktator nije mogao priu titi. Ba kao to je, zbog svog opæeg stav a prema Britanskom carstvu, odbacivao svaku pomisao na sukob s njim i ba kao to je , zbog la nog po tovanja prema britanskom mentalitetu, ivio u nadi kako æe s Britancima , na kraju, ipak uspjeti postiæi nekakav dogovor, tako je i sada ustuknuo pred riz ikom. Nije se usuðivao krenuti u konaèni obraèun s Britanijom. Umjesto da je uni ti kao silu, mislio je kako je u potrebu za postizanjem sporazuma mo e uvjeriti poku ajem ( kako je on to govorio) da joj iz ruku izbaci posljedni maè koji je mogla okrenuti protiv Njemaèke na kontinentu. Ali time to je izbjegao svakako iznimno znaèajan vojni i politièki rizik, Hitler je n apravio golemu pogre ku u procjeni. Naime, jedno je sigurno: radi Hitlerova skanji vanja da se upusti u bitku s Britanijom u za njega najpovoljnijem trenutku, Njem aèka se prije ili poslije morala naæi u neizdr ivoj situaciji. to se rat s Britanijom d ulje otezao, to je opasnost koja je Reichu prijetila s istoka postajala veæa. Kad je u ljeto 1940. godine Hitler odustao od poku aja da Britaniji zada odluèan uda rac i propustio jedinstvenu priliku koja mu se za to pru ila, vi e nije mogao igrati na kartu èekanja i kupovanja vremena. Bio je prinuðen krenuti u preventivni rat pro tiv Sovjetskog Saveza i poku ati ga ukloniti, i to odmah, dok na zapadu nema neprijatelja koji bi mu zaprije tio na kontinentu. Meðutim, zaziruæi od rizika vezanog za invaziju na Britaniju, Hi-tler je zapravo pre uzeo puno veæi rizik - rizik rata na dvije boji nice. Uz to, Hitler je na premi ljanje oko plana invazije - koji je na kraju odbacio - protratio godinu koja je Njemaèko j trebala donijeti konaènu pobjedu. Vrijeme koje je tada izgubila, Njemaèka nikad ni je uspjela nadoknaditi. Kada je Morski lav krajem rujna otkazan, 38. korpus se vratio redovnoj obuci. Za nas prikupljena oprema za vodeni transport povuèena je iz luka na Kanalu, gdje jo j je veæ prijetio RAF. O Hitlerovim nakanama prema Sovjetskom Savezu u to se doba nije moglo èuti ni ta. Konaènu odluku da ga napadne donio je mnogo kasnije. Prve nazna ke o tome to se sprema do mene su stigle tek u proljeæe 1941. godine, kad sam dobio novo postavljenje. 171 Treæi dio RAT NA ISTOKU 8 Tenkovski prodor Krajem veljaèe 1941. godine predao sam zapovjedni tvo nad 38. korpusom smje tenim na o
bali Kanala kako bih preuzeo 56. tenkovski korpus èije se zapovjedni tvo upravo ustr ojavalo u Njemaèkoj. Tako mi se ispunila elja koju sam gajio i prije kampanje na za padu - da zapovijedam mehaniziranim korpusom kopnene vojske. Kao zapovjednika korpusa, dakako, nitko me nije pitao za mi ljenje 0 tome koliko je kampanja protiv Sovjetskog Saveza uputna i kako bi je trebalo p rovesti. Svoju operativnu zapovijed primili smo vrlo kasno - u svibnju 1941. godine, koliko se sjeæam - a i tada je pokrivala tek neposredne obveze tenkovske skupine kojoj je pripadao i moj korpus. Stoga provedbu operacija protiv Sovjetskog Saveza 1941. godine ne mogu komentira ti ni izbliza op irno koliko onu zapadne kampanje, kod koje sam i osobno sudjelova o u konaènu oblikovanju operativnog plana. Ipak, mislim da mogu govoriti o dva èimbenika koja su kasnije postala opæim mjestom. Prvi èimbenik je pogre ka koju je, ako nitko drugi, napravio Hit-ler podcjenjujuæi res urse Sovjetskog Saveza i borbene kvalitete Crvene armije. Sve njegove odluke tem eljile su se na pretpostavci da se Sovjetski Savez mo e poraziti vojnim sredstvima u jednoj kampanji. Da je 1 bilo moguæe, takvo to moglo se postiæi samo u sluèaju da se Sovjetski Savez, istodobn o, uru i iznutra. Meðutim, politika koju je Hitler - ignorirajuæi sve primjedbe vojnoga èelni tva - preko komesara Reicha i Sigurnosne sl u be (SD) provodio na okupiranim istoènim podruèjima, nu no je izazvala potpuno suprotan uèinak. Drugim rijeèima, dok je na strategijskoj razini te ilo to br em uni tenju sovjets og sustava, njegovo politièko djelovanje i lo je u dijametralno suprotnom smjeru. I u drugim su se ratovima politièka i vojna èelni tva èesto razmimoilazila u ciljevima. U ov om sluèaju, i vojna i politièka vlast bile su u Hitlerovim rukama. Tako je i do lo do potpunog razmimoila enja izmeðu strategijskih zahtjeva koje si je postavio i politièki h mjera koje je provodio na istoku. Njegova je strategija time izgubila i ono ma lo izgleda za brzu pobjedu. Zemljovid 6. Prodor 56. tenkovskog korpusa u Rusiju. Drugi èimbenik je neuspjeh u usugla avanju strategije na vrhu, tj. izmeðu Hitlera i O. K.H.-a. Isto vrijedi i za planiranje cjelokupne operacije i njezinu provedbu u k ampanji 1941. godine. Hitlerovi strategijski ciljevi temeljili su se ponajprije na politièkim i gospodar skim razmi ljanjima. Ti su ciljevi bili: (a) osvajanje Lenjin-grada (grada kojega je Hitler smatrao kolijevkom bolj evizma) preko kojega se namjeravao spojiti s Fin cima i dominirati Baltikom i (b) zauzimanje sirovinama bogatih regija u Ukrajini , sredi ta industrije naoru anja u Donjeckom bazenu, a kasnije i naftnih polja na Ka vkazu. Hitler se nadao kako æe osvajanjem tih podruèja sasvim onesposobiti sovjetsku ratnu ekonomiju. O.K.H. je, s druge strane, s pravom tvrdio kako je preduvjet za osvajanje i zadr a vanje tih, neosporno va nih, strategijskih podruèja poraz Crvene armije. Njezina æe gl avnina, tvrdili su, biti koncentrirana na putu prema Moskvi27. Taj je grad bio s redi te sovjetske moæi i sovjetski se re im ne bi usudio riskirati njegov pad. Za to s u postojala tri razloga. Prvo, Moskva je - za razliku od 1812. godine - doista b ila politièko sredi te Rusije. Drugo, gubitak podruèja s postrojenjima za proizvodnju naoru anja oko Moskve i istoèno od nje bi, u najmanju ruku, silno na tetio sovjetskoj ratnoj ekonomiji. Treæi i, sa strategijskog stajali ta, mo da i najva niji razlog bio je polo aj Moskve kao èvori ta prometne mre e europskog dijela Rusije. Njezin gubitak rusk u bi obranu rascije-pio napola, èime bi sovjetsko zapovjedni tvo izgubilo svaku moguæn ost organiziranog jedinstvenog i koordiniranog djelovanja. Strategijski gledano, razlika u stajali tima izmeðu Hitlera i O.K.H. svodila se na s ljedeæe: Hitler je te io rje enju na oba krila (za to, s obzirom na relativne prednosti i ogromne razmjere podruèja operacija, Njemaèka nije posjedovala odgovarajuæe snage), dok je O.K.H. te io rje enju na sredini boji nice. Njemaèko voðenje operacija na kraju se i iscrpilo upravo na tim razila enjima u temelj noj strategiji. Premda se Hitler suglasio s rasporedom snaga kojeg je predlo io O. K.H. - po kojemu je veæi dio kopnene vojske trebalo podijeliti u dvije armijske sk upine na sjeveru i samo jednu na podruèju ju no od Pripetskih moèvara - natezanje oko strategijskih ciljeva nastavilo se tijekom cijele kampanje. Neizbje na posljedica takvog stanja bila je èinjenica da Hitler ne samo da nije postigao svoje
27 Reèenu procjenu kasnije nije u potpunosti potvrdio stvarni raspored sovjestkih snaga. (Napomena autora) ionako pre iroko postavljene ciljeve, nego je i O.K.H.-u dodatno ote ao problem. "Opæi cilj" koji je Hitler naveo u svojoj zapovijedi "Barbarossa" (uni tenje veæeg dij ela ruske vojske smje tene u zapadnoj Rusiji smje-lim operacijama koje ukljuèuju i d uboki prodor oklopnih udarnih snaga; sprjeèavanje povlaèenja borbeno znaèajnijih dijel ova ruske vojske u unutra njost Rusije) bio je strategijska - ili, èak, taktièka - for mula i ni ta vi e. Kao to je poznato, zahvaljujuæi superiornom voðenju sto ernih poslova i dr anju njemaèkih borbenih trupa, postigli smo izvanredan uspjeh koji je sovjetske o ru ane snage doveo na sam rub poraza. No, spomenuta "formula" nije mogla poslu iti k ao zamjena za operativni plan èije bi planiranje i provedbu pratio apsolutni konse nzus èelni tva i koji bi - s obzirom na relativnu prednost koju su u ivale protivnièke a rmije, kao i na ogromne udaljenosti koje je pokrivao - uva io pretpostavku da æe za uni tenje sovjetskih oru anih biti potrebne i dvije kampanje. Kao to sam ranije istaknuo, kao zapovjednik korpusa nisam bio upuæen u planove i na kane Vrhovnog zapovjedni tva pa tako ni svjestan siline razmirica izmeðu Hitlera i O .K.H.-a u pogledu strategije. Ipak, posljedice tih razmirica uskoro su se poèele o sjeæati èak i na toj razini. 56. tenkovski korpus u napad je trebao krenuti iz Istoène Pruske, u sastavu Èetvrte tenkovske skupine Armijske skupine Sjever. Armijska skupina Sjever (feldmar ala Rittera von Leeba) dobila je zadaæu da prodorom iz Istoène Pruske uni ti neprijateljske snage na podruèju Baltika i potom krene na Le njingrad. Zadaæa Èetvrte tenkovske skupine (generala pukovnika Hoepnera) u sklopu te operacije bio je prodor prema rijeci Dvini, nasuprot i nizvodno od Dvinska (Diinaburga) èij i je cilj bilo zauzimanje svih prijelaza preko Dvine, nu nih za daljnje napredovan je u smjeru grada Opoèke. Èetvrtoj armijskoj skupini zdesna. esnaesta je armija (generala pukovnika Buscha) m orala proæi kroz grad Kovno (Kaunas); Armijskoj skupini slijeva, Osamnaesta je arm ija (generala von Kuchlera) trebala krenuti u smjeru Rige. U poduèje okupljanja 56. tenkovskog korpusa stigao sam 16. lipnja. General pukovni k Hoepner izdao je sljedeæe zapovijedi za napredovanje Èetvrte tenkovske skupine: 56. tenkovski korpus (Osma tenkovska divizija, Treæa divizija motoriziranog pje a tva i 290. pje aèka divizija) je iz umskog podruèja sjeverno od grada Memela i istoèno od gra da Tilsita trebao prodrijeti na istok i, sjeveroistoèno od Kovna, zauzeti glavnu c estu za Dvinsk. Njemu slijeva, 41. tenkovski korpus generala Reinhardta (Prva i e sta tenkovska divizija, 36. divizija motoriziranog pje a tva i 269. pje aèka divizija) t rebao je krenuti prema prijelazu preko Dvine kod Jakobstadta. SS Totenkopf28 div izija, takoðer u sastavu Èetvrte tenkovske skupine, reèene je postrojbe isprva trebala samo pratiti. Kasnije ju je trebalo poslati u pozadinu korpusa koji bude najbr e napredovao. Kako bi se odrezale neprijateljske snage pred Dvinom, a operacija Armijske skupi ne nastavila, bilo je iznimno znaèajno zauzeti mostove na Dvini prije nego ih nepr ijatelj uni ti, po to je ta moæna rijeka predstavljala veliku prepreku. Napredovanje Èet vrte tenkovske skupine trebalo se, dakle, pretvoriti u utrku dvaju korpusa do ri jeke Dvine. 56. tenkovski korpus bio je odluèan u nakani da u toj utrci pobijedi, po to je pobjeda donosila i odreðene prednosti. Prema raspolo ivim obavje tajnim podacim a, naime, u tom bi sluèaju nai ao na slabiji otpor u neprijateljskoj pozadini od ono ga na koji bi nai ao 41. tenkovski korpus. Upravo mu je zato dodijeljena jedna ten kovska divizija vi e. Moj prijedlog da glavninu napada radije usmjerimo na mjesta na kojima smo oèekivali najslabiji otpor, nije dobio potporu zapovjedni tva tenkovsk e skupine. Prije negoli opi em operacije 56. tenkovskog korpusa koje su bile posebne samo po tome to su prerasle u tenkovski prodor u pravom smislu te rijeèi, ne to pozornosti eli o bih posvetiti problemu koji je jasno razotkrio jaz izmeðu vojnièkih i standarda na e g politièkog èelni- tva. Nekoliko dana prije poèetka ofenzive primili smo zapovijed Vrhovnog zapovjedni tva o ru anih snaga (O.K.W.), danas poznatu kao "Komesarsku zapovijed". Ta se zapovijed, u naèelu, svodila na to da sve zarobljene politièke komesare Crvene armije imamo st rijeljati na licu mjesta, kao eksponenete bolj evièke ideologije.
Sla em se kako je sa stanovi ta meðunarodnog prava status ruskih politièkih komesara bio iznimno neodreðen. Oni definitivno nisu Totenkopf - njem. mrtvaèka glava. Napomena prevoditelja. bili vojnici, u smislu u kojemu vojnicima nisam smatrao ni dodijeljene mi Geulei tere, zadu ene za politièki nadzor. S druge strane, ruskim se komesarima nije mogao priznati status neborbenog osoblja kakav su u ivali vojni du ebri nici, medicinsko oso blje i ratni izvjestitelji. Naprotiv, iako nisu bili vojnici, ruski politièki kome sari bili su fanatièni borci, ali borci èije se djelovanje moglo smatrati nezakoniti m samo prema tradicionalnom shvaæanju ratovanja. Njihova se zadaæa nije svodila samo na politièki nadzor sovjetskih vojnih èelnika. Politièki komesari poticali su maksima lnu okrutnost u borbi, dajuæi joj karakter potpuno nespojiv s tradicionalnim poima njem vojnièkog pona anja. Upravo su oni bili najodgovorniji za borbene metode i tret man zarobljenika koji su tako eklatantno kr ili odredbe Haa ke konvencije o kopnenom ratovanju. Sto god mislili o statusu komesara u meðunarodnom pravu, nijedan vojnik nije smatr ao normalnim strijeljati zarobljenike, pa bili oni i komesari. Kommissarbefehl j e bio krajnje nevojnièka zapovijed. Njezino ispunjavanje naru ilo bi ne samo èast na ih borbenih trupa nego i njihov moral. Stoga mi je preostalo samo jedno: obavijesti ti nadreðene kako nitko pod mojim zapovjedni tvom neæe po tovati Komesarsku zapovijed. M eni podreðeni zapovjednici tu su odluku u potpunosti podr ali i na podruèju djelovanja na ega korpusa ona se dosljedno primjenjivala. Moram pripomenuti kako su takav st av podr avali i moji nadreðeni. Silna nastojanja da se Komesarska zapovijed opozove uspjela su tek puno kasnije - kad je, naime, postalo jasno kako upravo zbog nje komesari pose u za najbrutalnijim metodama kako bi svoje postrojbe natjerali na bo rbu do posljednjeg èovjeka29. 21. lipnja u 13,00 sati, na e je zapovjedni tvo primilo obavijest o poèetku ofenzive u 03,00 sati sljedeæeg jutra. Kocka je baèena. Zbog ogranièenog prostora koji je mom korpusu dodijeljen u umskom podruèju sjeverno o d Memela, za napad na neprijateljske pograniène polo aje (za koje smo utvrdili da su zauzeti) mogli smo uporabiti 29 Da je i ostatak kopnene vojske dijelio moje stavove postalo je oèito kada sam p reuzeo Osmu armiju. Ni tamo nisu po tivali Komesarsku zapovijed. Nekolicina komesa ra koji su, unatoè tomu, bili strijeljani nisu bili zarobljeni u akciji nego uhvaæen i u pozadini i osuðeni kao voðe ili organizatori partizanskih skupina. Njihovi su se sluèajevi vodili u skladu s vojnim zakonom. Napomena autora. samo Osmu tenkovsku i 260. pje aèku diviziju. Treæa divizija motoriziranog pje a tva moral a je, privremeno, ostati na polo ajima ju no od rijeke. Neposredno uz granicu isprva smo nai li na slaba an otpor, vjerojatno s isturenih ob rambenih polo aja. Ubrzo je, meðutim, dobro pripremljen sustav okruglih bunkera izaz vao zastoj koji je prekinut tek oko podneva, kad je Osma tenkovska divizija prob ila neprijateljske utvrde sjeverno od Memela. Sovjetsko je zapovjedni tvo veæ prvoga dana pokazalo svoje pravo lice. Na i su vojnici prona li ljude iz njemaèke ophodnje koju je neprijatelj ne to ranije odrezao od ostat ka snaga. Svi su bili mrtvi i stravièno izmasakrirani. Moj poboènik i ja, koji smo èes to obilazili sektore boji nice na kojima je jo uvijek bilo neprijateljskih snaga, s uglasili smo se kako nikad neæemo dopustiti da nas neprijatelj uhvati ive. Kasnije je bilo puno sluèajeva da sovjetski vojnici podignu ruke kao da se predaju a onda, kada im na e pje a tvo priðe dovoljno blizu, dohvate oru je i zapucaju. Ili se pretvaraju da su mrtvi, a onda na na e vojnike zapucaju s leða. Na je opæi dojam bio kako na napad uopæe nije iznenadio neprijateljske trupe na samoj boji nici, ali da ga sovjetsko vojno zapovjedni tvo najvjerojatnije nije oèekivalo - i li barem ne jo - i da upravo stoga veliku prièuvu kojom je raspolagalo nije stiglo rasporediti na iole koordiniran naèin. Puno se raspravljalo o tome je li raspored sovjetskih snaga bio ofenzivnog ili d efenzivnog karaktera. Jaèina snaga nagomilanih na zapadnoj granici Sovjetskog Save za i sna na koncentracija oklopni tva na podruèju Bjalistoka i u okolici Lvova, navodi la je na zakljuèak - zakljuèak do kojega je do ao i Hitler te ga iskoristio kao opravd anje za odluku da krene u napad - kako bi Sovjetski Savez, prije ili kasnije, kr enuo u ofenzivu. S druge strane, raspored sovjetskih snaga na dan 22. lipnja 194 1. godine nije ukazivao na neposredne agresivne namjere Sovjetskog Saveza.
Mislim kako je opis sovjetskog rasporeda - koji je nakon okupacije Poljske, Besa rabije i baltièkih teritorija veæ obuhvaæao silne snage - kao "rasporeda za sve moguæe s ituacije", najbli i istini. Bez ikakve sumnje, na dan 22. lipnja 1941. godine, sna ge Sovjetskog Saveza jo su bile toliko razvuèene da su mogle djelovati samo defenzivno. Ipak, taj se obrazac zaèas mogao prilagoditi svakoj promjeni vojne ili politièke situacije u Njemaèkoj. Crv ena armija - èija je svaka armijska skupina, ako ne kvalitativno a ono kvantitativ no, bila nadmoæna suprotstavljenim joj njemaèkim armijskim skupinama - s minimalnim se ka njenjem mogla pregrupirati i krenuti u napad. Raspored sovjetskih snaga tako je, zapravo, predstavljao latentnu prijetnju, iako je sve do 22. lipnja, u form alnom smislu, bio defenzivan. Tako je Sovjetski Savez, èim bi se za to ukazala pov oljna prilika - vojna ili politièka - mogao prerasti u izravnu prijetnju Reichu. Dakako, u ljeto 1941. godine Staljin je izbjegavao sukob s Reichom. Ali da je, u bilo kojem trenutku, uslijed razvoja dogaðaja na meðunarodnom planu, sovjetsko èelni tv o povjeravalo kako Njemaèku mo e izlo iti politièkom pritisku ili joj èak zaprijetiti vojn om intervencijom, sovjetski se improvizirani defenzivni raspored s lakoæom mogao p retvoriti u ofenzivni. Bio je to, kao to rekoh, "raspored za sve moguæe situacije". Vratimo se sada 56. korpusu. Da bi ispunio svoju zadaæu i zauzeo, netaknute, prijelaze kod Dvinska, korpus se m orao usredotoèiti na dvije stvari. Veæ prvoga dana morao je prodrijeti 80 kilometara u unutra njost neprijateljskog ozem-lja kako bi zaueo prijelaz preko rijeke Dubis se kod Airogole. Sektor Dubisse poznavao sam iz Prvoga svjetskoga rata. Tamo nas je èekala duboka strma udolina èije obronke nije mogao svladati nijedan tenk. U Prv om svjetskom ratu na a je eljeznièka in enjerija mjesecima radila kako bi je premostila , pravim remek-djelom drvene konstrukcije. Ukoliko je neprijatelj uspio uni titi v eliki vijadukt kod Airogole, korpus je mogao zaglaviti u toj udolini. Neprijatel j bi, pak, imao vremena da na suprotnoj obali rijeke podigne obrambene polo aje na strmini koju bi korpus ionako iznimno te ko svladao. Bilo je savr eno jasno kako o iznenadnom napadu na Dvinsk, nakon toga, vi e ne bi bilo ni govora. Prijelaz kod A irogole bio nam je prijeko potrebna odskoèna daska. Koliko god pretjeranima se èinili zahtjevi koje je zapovjedni tvo korpusa postavilo pred Osmu tenkovsku diviziju (s èijim sam zapovjednikom, generalom Brandenbergerom , proveo veæi dio toga dana), ona je uspjela ispuniti svoju zadaæu. Nakon to se probi la kroz pograniène polo aje i skr ila neprijateljski otpor u njihovoj pozadini, izvidnièke snage Osme ten kovske divizije zauzele su prijelaz kod Airologe do veèeri 22. lipnja. 290. divizi ja je krenula za njom, rekordnom brzinom. Treæa divizija motoriziranog pje a tva koja je prema Memelu krenula u podne, preusmjerena je na prijelaz ju no od Airogole. Pr vi je korak uspio. Drugi preduvjet za uspjeh kod Dvinska bila je brzina. Korpus je morao pojuriti r avno prema gradu, bez obzira na to mogu li formacije na njegovim bokovima dr ati k orak. Zauzimanje tih dragocjenih mostova u potpunosti je ovisilo o na oj sposobnos ti da neprijatelja uhvatimo na spavanju. Dakako, bili smo savr eno svjesni kolikom se riziku time izla emo. Kako se ispostavilo - i kako smo se nadali - korpus je naletio na slijepu toèku u neprijateljskoj obrani. Unatoè ponovljenim neprijateljskim protunapadima, od kojih su se neki prometnuli i u estoke okr aje, divizije su neprijateljski otpor uspjele slomiti razmjerno brzo. Dok je, nama slijeva, 41. tenkovski korpus zaustavila sna na neprijateljska grupac ija ukopana u okolici Siaulaiaja (Schaulena), a nama zdesna, lijevo krilo esnaest e armije vodilo borbe za Kovno, 56. tenkovski korpus je 24. lipnja iza ao na autoc estu za Dvinsk, na podruèju Wilkomierza. Za av i gotovo 170 kilometara u dubinu neprij ateljskog ozemlja, korpus je za sobom ostavio ne samo njemaèke formacije koje su m u titile bokove nego i sovjetske snage u pograniènoj zoni i podruèju iza nje. Sada mu je do eljenih mostova kod Dvinska valjalo prijeæi manje od 130 kilometara. No jesm o li mogli odr ati taj tempo? Bilo je izvjesno kako æe neprijatelj na nas poslati sv je e snage. Dapaèe, u svakom je trenutku mogao - makar i privremeno - "pokrpati" lin ije iza nas i prekinuti nam opskrbu. Ali unatoè upozorenjima zapovjedni tva tenkovsk e skupine, nismo imali namjeru dopustiti da nam, zbog pretjerane opreznosti, bo ic a Fortuna izmakne. Iako 290. pje aèka divizija nije mogla dr ati korak s ostatkom korp
usa, èinjenica da nas prati u stopu davala nam je izvjesnu sigurnost, posebice sto ga to je na sebe veæ privukla pozornost jakih neprijateljskih snaga koje bi nas inaèe napale iz pozadine. U meðuvremenu, zapovjedni tvo korpusa i dvije mobilne dvizije Osma tenkovska autocestom, a Treæa motorizirana, s puno vi e pote koæa, pomoænim cestama ju no od nje - jurile su prema glavnom zgoditku: gradu Dvinsku. Obje su uspjele izaæi na kraj s neprijateljskom prièuvom ko ju su na njih poslali. U tim je borbama, od kojih su neke bile i prilièno estoke, n eprijatelj izgubio 70 tenkova (pribli no polovicu tenkovskih snaga kojima smo mi r aspolagali) i velik broj topnièkih bitnica. U tom trenutku nismo imali ni vremena ni ljudi koji bi pokupili zarobljenike. U ranim satima 26. lipnja Osma tenkovska divizija bila je pred Dvinskom, a u 08, 00 sati istoga dana u njihovu sam zapovjedni tvu primio izvje æe da je na juri na dva ve lika mosta u potpunosti uspio. U samome gradu i s druge strane rijeke jo uvijek s u se vodile borbe, no veliki je cestovni most u na e ruke pao nedirnut. Stra ari koj e su poslali da aktiviraju eksploziv, prega eni su na samom prilazu mostu. eljeznièki most bio je neznatno o teæen manjim eskplozijama, ali jo uvijek upotrebljiv. Sljedeæeg dana, uzvodno od grada, Treæa divizija motoriziranog pje a tva izvela je iznenadno fo rsiranje rijeke. Ostvarili smo cilj! Prije poèetka operacije pitali su me koliko æe nam trebati da doðemo Zemljovid 7. Situacija Armijske skupine Sjever na dan 26. lipnja 1941. godine, n akon to je 56. tenkovski korpus zauzeo Dvinsk. do Dvinska, pod pretpostavkom daje to uopæe moguæe. Odgovorio sam kako ne mo emo raèunat i na to da æemo prijelaze zauzeti netaknute, ukoliko do Dvinska ne stignemo za èetir i dana. A toèno za èetiri dana i pet sati od nultoga sata, mi smo u danonoænom juri u pr eko neprijateljskog ozemlja uspjeli prijeæi vi e od 320 kilometara zraène linije. To n am je uspjelo zato to je Dvinsk bio glavna misao svakog èasnika i vojnika i zato to smo se, u nastojanju da postignemo zadani cilj, odva ili na veliki rizik. To to je je neprijatelj, prije nego to se iz njega izvukao, dobar dio grada zapalio, nije umanjilo fantastièan osjeæaj uspjeha koji smo iskusili kad smo u njega u li, pre av i prek o mosta. Posebno nam je zadovoljstvo, pak, prièinjavala èinjenica kako za to nismo m orali platiti previsoku cijenu. Dakako, polo aj na ega korpusa - makar samo na sjevernoj obali Dvine - bio je sve sa mo ne siguran. Dijelovi 41. tenkovskog korpusa i lijevoga krila esnaeste armije b ili su od nas udaljeni od 96 do 160 kilometara. Izmeðu nas i njih nekoliko se korp usa sovjetske kopnene vojske upravo povlaèilo prema Dvini. Mogli smo oèekivati kako æe neprijatelj uèiniti sve to je u njegovoj moæi da nas napadne na sjevernoj obali rije ke. No morali smo za tititi i polo aje na ju noj obali, kojima su se neprijateljske fo rmacije pribli avale s juga. Koliko je na polo aj osjetljiv postalo je jo oèitije kada j e logistika na eg korpusa napadnuta iz pozadine, u umi nedaleko od mog taktièkog zapo vjedni tva. Ipak, pitanje to bi trebao biti na sljedeæi korak brinulo nas je vi e od poprilièno izol irana polo aja u kojemu smo se na li (ta izoliranost, naime, nije mogla potrajati vj eèno). Je li na sljedeæi cilj bio Lenjingrad ili smo se trebali okrenuti Moskvi? Zapo vjednik Tenkovske skupine koji nam je, u Fieseler Storchu, 27. lipnja stigao u p osjet, nije nam mogao reæi ni ta. Po nekakvoj normalnoj logici, zapovjednik cijele t enkovske skupine morao je biti upuæen u buduæe ciljeve, no ovdje to oèito nije bio sluèa j. Na e je odu evljenje naglo splasnulo kada smo dobili zapovijed da pro irimo mostobr an kod Dvinska i dr imo tamo nji prijelaz. Trebali smo èekati da se 41. tenkovski korp us i lijevo krilo esnaeste armije pregrupiraju, buduæi da je esnaesta armija dobila zapovijed da rijeku prijeðe kod Jakobstadta. Radilo se o "sigurnom", oglednom kolskom rje enju, no mi smo imali druge zamisli. K oliko smo vidjeli, svojim iznenadnim pojavljivanjem ovako daleko iza prve crte izazvali smo popriliènu pomutnju u neprijateljsk im redovima. Rusi æe nas, jasno, na sve moguæe naèine poku ati odbaciti natrag preko rij eke, a postrojbe koje im za to budu potrebne dovuæi æe odakle god uzmognu. Stoga, to br e krenemo dalje, to su manji izgledi da nam se suprotstave, sustavno i s nadmoæni jim snagama. Nastavimo li prema Pskovu - dakako, i dalje titeæi prijelaz preko Dvin e - a zapovjedni tvo tenkovske skupine za nama, kroz Dvinsk, odmah po alje drugi ten kovski korpus, neprijatelj æe nam se poku ati suprotstaviti snagama kojima u tom tre nutku bude raspolagao i, barem na neko vrijeme, neæe biti u stanju voditi organizi
ranu bitku. Sto se tièe pora enih neprijateljskih snaga na polo ajima ju no od Dvine, nj ih smo mogli prepustiti i pje aèkim armijama koje su dolazile za nama. Dakako, to je dublje tenkovki korpus (ili èak cijela tenkovska skupina) zalazio u r usku unutra njost, to je rizik postajao veæi. S druge strane, pak, sigurnost svake t enkovske formacije koja djeluje u neprijateljskoj pozadini uvelike ovisi o njezi noj mobilnosti. Èim se zaustavi, neprijateljska æe je prièuva napasti sa svih strana. Vrhovno zapovjedni tvo nije dijelilo na e mi ljenje i nismo mu mogli zamjeriti. Napoko n, mo da bismo bo icu Fortunu - da smo joj se nastavili dr ali za skute - doveli u pre veliku napast. Nakon ovoga, lako nas je mogla odvesti u provaliju. Tako je, barem za nas, u neposrednoj buduænosti Lenjingrad ostao tek daleki cilj; do daljnjega smo morali èekati u Dvinsku. Kao to smo i predvidjeli, neprijatelj je poèeo dovlaèiti pojaèanja - ne samo iz Pskova nego i iz Minska i Moskve. Ubrzo smo ima li pune ruke posla, odbijajuæi napade koje je poduzimao sa sjeverne obale Dvine uz potporu jedne oklopne divizije. Na veæem broju polo aja situacija je postala prilièno kritièna. Tijekom protunapada koje je Treæa tenkovska divizija izvela kako bi vrati la dio terena s kojega su se na e snage privremeno povukle, u poljskom previjali tu koje je neprijatelj zauzeo dan ranije vojnici su prona i trupla trojice èasnika i tr idesetorice vojnika. Bila su neopisivo iznaka ena. U sljedeæih nekoliko dana Sovjetsko ratno zrakoplovstvo èinilo je sve to je moglo kak o bi ispravilo pogre ku i uni tilo mostove koji su pali u na e ruke. Na i lovci i protuz raèni topovi ru ili su cijele ruske es-kadrile koje su, s gotovo magareæom uporno æu, letj ele u visini drveæa. Tako su, u samo jednom danu, izgubili 64 zrakoplova. Drugoga srpnja, kada se korpusu pridru ila i SS Totenkopf divizija i kada su tri m obilne formacije 41. tenkovskog korpusa pre le Dvinu kod Jakobstadta, napokon smo mogli krenuti dalje. Èetvrta tenkovska skupina trebala je napredovati pravcem Rezek-ne-Ostrov-Pskov. Da kle, Lenjingrad nam se napokon smije io! Meðutim, od iznenadnog juri a na eg korpusa na Dvinsk pro lo je veæ est dana. Neprijatelj e stigao oporaviti od oka koji je jamaèno do ivio nai av i na njemaèke postrojbe na sjever oj obali Dvine. Tenkovski prodor poput onoga kojim je 56. tenkovski korpus stigao do Dvinska nei zbje no izaziva zbrku i paniku u neprijateljskoj zoni komunikacija i razbija njego v zapovjedni lanac, èime mu se, praktièno, onemoguæava koordiniranje protumjera. Odluk om zapovjedni tva Èetvrte tenkovske skupine da se konsolidira na Dvini (koliko god p lemeniti bili motivi koji su iza nje stajali) ta se prednost istopila. Moguænost d a je, nekim sretnim sluèajem, nadoknadimo bila je, najbla e reèeno, dvojbena. To smo m ogli uèiniti jedino i iskljuèivo u sluèaju da tenkovska skupina svoje snage anga ira kao cjelinu. Kao to æemo kasnije vidjeti, ona to nije uèinila, iako je neprijatelj i dal je pru ao otpor nedostatan da zaustavi njezino napredovanje. Ipak, Tenkovska je skupina, u poèetku, prilièno jedinstveno krenula s linije DvinskJakobstadt u smjeru Pskova. 56. korpus produ io je najprije glavnom cestom DvinskRezekne-Ostrov-Pskov, a onda skrenuo na istok. Lijevo od njega napredovao je 41. tenkovski korpus. Neprijateljski otpor na koji su nailazili bio je ozbiljniji i sustavniji negoli u prvim danima kampanje, ali su ga ipak uspijevali slomiti. Tenkovska skupina pribli avala se Staljinovoj liniji, sustavu utvrda (razlièite jako sti) koji se protezao izvornom sovjetskom graniènom linijom, od ju noga kraka jezera Peipus zapadno od Pskova do, nekoæ male, ruske pograniène utvrde Zeba . U tom trenutku Zapovjedni tvo tenkovske skupine poslalo je 41. tenkovski korpus na glavnu cestu kojom je trebao nastaviti napredovanje prema Ostrovu. 56. tenkovsk i korpus naglo je preusmjeren na istok, u smjeru Zeba a i Opoèke, s nakanom da probi je Staljinovu liniju i s istoka - zaobila enjem s boka - zaskoèi jake oklopne snage smje tene (prema na im saznanjima) u Pskovu. Bio bi to sjajan plan da su spornenute snage doista postojale i da je 56. tenkovski korpus reèeni manevar mogao izve sti dovoljno brzo. Po na emu mi ljenju, pak, spomenutih oklopnih snaga nije bilo, a reèeni je manevar bio neizvediv. Pravac kojim se, sukladno zapovijedi, korpus treb ao kretati vodio je preko velikih moèvara koje su se pru ale ispred Staljinove linij e. Na i odluèni zahtjevi da se oba korpusa zadr e na prvotnoj liniji napredovanja prem a Ostrovu pokazali su se uzaludnima, a na e primjedbe u svezi s moèvarama, na alost, potpuno opravdanima.
Osma tenkovska divizija krenula je cestom od trupaca koja je vodila preko moèvara no cestu su veæ potpuno zakrèila vozila jedne sovjetske motorizirane divizije. Osmoj je trebalo nekoliko dana da ra èisti put i zamijeni uni tene mostove. A kad se napoko n izvukla iz moèvare, nai la je na sna an otpor koji je slomljen tek nakon razmjerno es tokog okr aja. Treæa motorizirana divizija prona la je tek uski povi eni nasip na kojemu su njezina v ozila uskoro potpuno zaglavila. Valjalo ju je izvuæi i poslati za 41. tenkovskim k orpusom u O trov. SS Totenkopf diviziju koja je napredovala prema Zeba u zapao je bolji teren, ali j e na njemu nai la na jaku liniju betonskih utvrda. I tu se pokazala slabost specif ièna za postrojbe èijim je èasnicima i doèasnicima nedostajala odgovarajuæa obuka i iskust vo. Sto se tièe stege i vojnièkog dr anja, reèena divizija neupitno je ostavljala dobar dojam. Njezinu iznimnu mar evsku stegu - va an preduvjet za uèinkovit manevar motorizi ranih formacija - mogao sam samo pohvaliti. Divizija je bila jaka u napadu i izd r ljiva u obrani. Kasnije je u nekoliko navrata bila pod mojim zapovjedni tvom i mis lim kako je to bila najbolja Waffen SS divizija koju sam ikad vidio. Njezin tada n ji zapovjednik bio je hrabar èovjek; uskoro je bio ranjen, a kasnije je i poginuo. Ni ta od toga, meðutim, nije mogla nadoknaditi nedostatke u obuci i voðenju. Divizija je pretrpjela prevelike gubitke jednostavno zato to njezini vojnici, prije odlask a u akciju, nisu nauèili ono to su postrojbe kopnene vojske odavno svladale. A zbog tih su gubitaka, i u nedostatku iskustva, propu tali povoljne prilike to ih je pon ovno tjeralo u nepotrebne akcije. Ne znam postoji li lekcija te a od one kako prep oznati trenutak kad popu tanje neprijateljske obrane napadaèu nudi prijelomnu prilik u. Posljedica svega toga bila je da sam joj svako malo morao priskakati u pomoæ, a èak ni tada nisam uspijevao sprijeèiti nagli porast gubitaka. Nakon samo tri tjedna, tri pukovnije spomenute divizije trebalo je preustrojiti u dvi je. Iako su se Waffen SS divizije, u pravilu, vrlo hrabro borile i postizale sjajne rezultate, formirati ih kao posebnu vojnu organizaciju bilo je neoprostivo. Pomn o birani kadrovi koji su mogli popuniti do-èasnièka mjesta u kopnenoj vojsci, u nedo pustivim su se razmjerima tro ili u Waffen SS-u. Takvom politikom plaæana je cijena u krvi potpuno nesrazmjerna koristima koje donosila. Naravno, za to nisu bili kr ivi pripadnici SS-a. Za to nepotrebno rasipanje ljudskih resursa krivnju je snos io èovjek koji je te specijalne postrojbe - unatoè protivljenju svih kompetentnih lj udi u kopnenoj vojsci - osnovao iz èisto politièkih razloga. Meðutim, nipo to ne smijemo zaboraviti da su pripadnici Waffen SS-a bili sjajni subo rci, da su se na boji nici borili rame uz rame s kopnenom vojskom i da se na njiho vu hrabrost uvijek moglo raèunati. Puno njih bi, bez ikakve sumnje, bilo presretno da je nadle nost koju je imao nad njima Himmleru bila uskraæena i da su ih raspored ili u sastav kopnene vojske. Prije nego se vratim dogodov tinama 56. tenkovskog korpusa, elio bih èitatelju opisat i kako je u pro lome ratu funkcionirao zapovjedni sto er jedne tenkovske formacije. Sve do bitke kod St. Privat-Gravelottea, u ratu 1870.-71., moj bi djed svoj sto er okupljao na brdu s kojega se vidjela cijela boji nica i s kojega je osobno upravl jao operacijama svojih korpusa. Do svojih je pukovnija - dok su se rasporeðivale z a napad - znao i odjahati i, barem se tako prièa, dobro "izribati" bitnicu koja bi top prednjak postavila predaleko od neprijatelja. Takvi su prizori, dakako, stvar pro losti. U Prvom svjetskom ratu domet neprijatel jskog topni tva stalno se poveæavao pa su se i sto eri povlaèili sve dublje u pozadinu. Poveæala se i irina boji nice, to je vizualni nadzor nad boji nicom i osobno zapovijedan je na bojnome polju uèinilo nemoguæim. Odluèujuæi èimbenik postale su pouzdane telefonske linije. Schlieffenova slika vrhovnog ratnog zapovjednika koji sjedi za stolom i zapovijedi za pokret izdaje telefonom, ubrzo je postala stvarnost. Drugi svjetski rat je, opet, zahtijevao druge metode zapovijedanja, posebice u s luèaju visoko mobilnih formacija. U njihovu sluèaju situacija se tako naglo mijenjal a, a povoljne prilike pojavljivale i nestajale tako brzo da si nijedan zapovjedn ik tenkovskih snaga nije mogao priu titi zapovjedno mjesto duboko u pozadini. Ako bi ostao predaleko u pozadini i èekao izvje æa isturenih postrojbi, odluke bi donosio prekasno i brojne bi povoljne prilike bile propu tene. Uz to, nakon uspje no izveden e akcije, zapovjednik se èesto morao boriti s posljedicama (potpuno prirodnog) fen
omena zamora nakon bitke i udahnuti novi ivot u svoje ljude. S obzirom na dotad neviðene zahtjeve koje je na novi oblik ratovanja - ratovanje u pokretu - stavljalo pred èasnike i vojnike, od kljuène je va nosti bilo da se visoki èas nici, to je moguæe èe æe, pojavljuju meðu ljudima s prve crte. Obièni vojnik nije smio ima dojam da su "glave ine" negdje duboko u pozadini, prezauzeti izmi ljanjem zapovijedi i nemaju pojma o tome kako je njima na boji nici. Vojnik osjeæa izvjesno zadovoljst vo kada na boji nici, tu i tamo, vidi zapovjednog generala, bilo da se tamo zateka o usred bitke, bilo da samo promatra uspje an napad. Èovjek je mogao doznati njihove potrebe, saslu ati njihove brige i pomoæi im samo ako je s njima bio iz dana u dan. Vi i zapovjednik nije smio biti tek osoba koja neprestano postavlja nove zahtjeve ne bi li ispunio vlastitu zadaæu; morao je biti i njihov saveznik i suborac. Uza sve to, iz tih je posjeta i on sam crpio novu energiju. Èesto bih tijekom posjeta divizijskim zapovjedni tvima slu ao zabrinute izjave o opadanju borbenog morala i o pretjeranim naporima kojima su se borbene postrojbe èesto i neizbje no izlagale. Kak o je vrijeme odmicalo, zapovjednike su takve brige sve vi e zaokupljale jer su upr avo oni bili najodgovorniji za svoje pukovnije i bojne. Ali kad bih oti ao do vojn ika na prvoj liniji, èesto bih s odu evljenjem otkrio kako su, zapravo, puni samopou zdanja i optimizma - èesto i zbog toga to bi u meðuvremenu izveli nekakvu uspje nu akci ju. I dok bih pu io s posadom tenka ili s pje aèkom satnijom èavrljao o opæoj situaciji, u vijek bih nailazio na isti neuta iv poriv da se krene dalje, istu spremnost da se ulo i i posljednju trunku energije - obilje ja koja su krasila njemaèkog vojnika. Za j ednog vi eg zapovjednika nema ljep eg iskustva. Na alost, sa svakim novim promaknuæem t akva iskustva postaju sve rjeða. General koji zapovijeda korpusom stigne se dru iti s borbenim trupama; zapovjedniku armije ili armijske sk upine to je naprosto nemoguæe. Dakako, èak ni zapovjednik korpusa ne mo e biti stalno na terenu. Èovjek koji nepresta no jurca po isturenim polo ajima i kojega ne mogu pronaæi kad ga trebaju, zapovijeda nje korpusom, praktièno, prepu ta svom osoblju. U mnogim sluèajevima to i ne mora biti lo e, no zapovijedanje korpusom je ipak njegova zadaæa. Sve, na kraju, i ovisi o racionalnoj organizaciji zapovjednih du nosti i njezinu k ontinuitetu koji se mora odr ati pod svaju cijenu - posebice u visoko mobilnim for macijama. Kako ne bi dolazilo do prekida u opskrbi, logistika korpusa obièno bi se po nekoli ko dana zadr avala na istome mjestu. S druge strane, pak, zapovjedni general i nje gova operativa svoje su taktièko zapovjedni tvo morali premje tati jedanput ili dvaput dnevno, kako bi ostali u vezi sa svojim mehaniziranim divizijama. To je zahtije valo i visok stupanj mobilnosti samog zapovjedni ta, to se dalo postiæi iskljuèivo redu ciranjem taktièkog osoblja na minimum ( to je, kad je u pitanju zapovjedni tvo, uvijek korisna mjera) i odricanjem od uobièajenih udobnosti. Ne treba ni spominjati kako bi, kada bismo djelovali u takvim uvjetima, svetac za titnik birokracije (koji se uza sve svoje uobièajene aktivnosti, bojim se, voli vuæi i za vojskama na terenu) u mirao od dosade. Na tra enje smje taja nismo gubili vrijeme. U Francuskoj smo ga samo tebali zatra iti i dobili bi dvorac ili palaèu. Ruske drvene kolibice uopæe nas nisu privlaèile, posebi ce stoga to je u njima uvijek bilo "kuænih ljubimaca". Stoga je na e taktièko zapovjedn i tvo praktièno stalno ivjelo u atorima i u dva zapovjedna kamiona. Kada bismo mijenja li lokaciju, u njima bismo, kao i u nekoliko ratnih Volkswagena i nekoliko vozil a radio-veze i telefonije, prevozili ostale èlanove osoblja. Ja sam spavao u vreæi z a spavanje u malome atoru kojega sam dijelio sa svojim poboènikom. Koliko se sjeæam, za vrijeme cijelog tenkovskog prodora u pravom sam krevetu spavao najvi e triput. Jedini èovjek koji je mrzio spavati u atoru, na vi i vojni asistent, radije je spavao u svom automobilu. Na alost, kako je imao duge noge, morao bi ih ispru iti kroz vra ta automobila i nakon ki ne noæi nikada ne bi mogao izuti èizme. Na smo maleni logor obièavali podiæi u umi ili umarku blizu glavnog pravca napredovanja i, kada bi to bilo moguæe, pokraj jezera ili potoka u koji smo se mogli na brzinu buænuti, prije doruèka ili kad bi se, prekriveni slojevi ma pra ine i blata, vratili s boji nice. Naèelnik sto era ostajao bi na zapovjednom mjestu, vodio posao i obavljao telefonske razgovore dok bih ja dane - a èesto i dijelove noæi -provodio na putu. U obilazak d ivizija i vojnika na isturenim polo ajima obièno bih krenuo rano ujutro, nakon to bih
primio dnevna izvje æa o situaciji i izdao sve potrebne zapovijedi. U podne bih se nakratko vratio na zapovjedno mjesto, a onda krenuo u obilazak sljedeæe divizije, jer bi upravo predveèer dolazilo do raspleta situacije; divizije bi tada ili posti zale uspjeh ili bi im za njega zatrebao svje i poticaj. Kad bismo se vratili u na t abor (koji bi u meðuvremenu premjestili na novu lokaciju) bili bismo mrtvi umorni i crni poput dimnjaèara. Ponekad bismo, u takvim prilikama, s posebnim u itkom otkri li da æemo - zahvaljujuæi obzirnosti mog drugog poboènika, bojnika Niemanna - umjesto uobièajenog veèernjeg obroka od ra ena kruha, dimljene kobasice i margarina, veèerati pi le s ra nja, èak ga i zaliti s bocom vina iz njegovih skromnih zaliha. Nekakvo pile ili gusku, meðutim, rijetko bismo prona li, koliko god daleko odmakli. Njih bi, u pr avilu, veæ pokupili drugi sladokusci koji bi na mjesto dogaðaja stigli prije nas. Ka d nam je, s poèetkom ranojesenskih ki a, u atorima postalo pehladno, otkrili smo saun e. Pronalazili smo ih na gotovo svakom majuru. I koliko god primitivne bile bora vak u njima bio je ugodno i osve avajuæe iskustvo. Dakako, ovako prilagodljivo voðenje mogao sam si priu titi iskljuèivo zahvaljujuæi radio -komunikacijskom vozilu i na em izvrsnom èasniku veze Kohleru koji su me pratili na tim putovanjima. Kohler je kasnije postao bojnik u Glavnome sto eru. Zahvaljujuæi za divljujuæoj brzini kojom bi uspostavljao radio-veze s na im taktièkim ili bilo kojim d rugim divizijskim zapovjedni tvom, u svako sam doba znao kakva je situacija u cije lom sektoru odgovornosti mojega korpusa, a odluke koje bih donosio ondje gdje sa m bio stizale bi na odredi te s minimalnim zaka njenjem. Ovdje bih volio istaknuti k ako je Kohler - kad sam nakon rata oti ao u zarobljeni tvo - kao pravi prijatelj, ne sebièno pomagao mojoj supruzi. Osim mojih vjernih vozaèa Nagela i Schumanna i dvojice moto-ciklista, dru tvo mije n a tim putovanjima redovito pravio i moj poboènik, poruènik Specht. Zbog njegovog sitnog ilavog stasa, mladenaèke svje ine i vesele naravi , zvali smo ga "Pepo". Bio je prvorazredan konjièki èasnik: ustar, energièan, glede opa snosti i pone to lakomislen, pronicljiv i inteligentan, vjeèito dobre volje, a pomal o i drzak. Zbog tih mi je osobina bio iznimno drag. Sjajno je jahao (njegov otac bio je strastveni uzgajivaè konja, a majka prvorazredna jahaèica) i uoèi rata je, kao mlad novopeèeni èasnik, odnio nekoliko pobjeda na velikim turnirima. Bio je spreman uèiniti bilo to. Najvi e je, pak, volio odvuæi svog zapovjednog generala u borbenu oph odnju. Dok smo bili u sastavu tenkovskog korpusa i svakodnevno odlazili u akciju , Pepo je bio zadovoljan, i sa mnom i sa svojim dru tvom. Meðutim, kad sam postao za povjednik armije, na boji nicu vi e nisam mogao odlaziti tako èesto i Pepo je postao m alèice nestrpljiv. Za mlada èasnika to je nestrpljenje bilo sasvim normalno i ja sam ga, u nekoliko navrata, pustio s uzde. Na Krimu je, vrlo vje to i odluèno, dvaput p redvodio izvidnièku èetu. Kad smo stigli pred Lenjingrad ponovo sam ga poslao u divi ziju no ovaj put nije se vratio. Njegov se Fieseler Storch na putu do tamo sru io. Bio je to stra an udarac za mene. Vratimo se sada 56. tenkovskom korpusu. Do 9. srpnja postalo je potpuno jasno ka ko - zbog moèvarnog tla i sna nog neprijateljskog otpora - poku aj Èetvrte tenkovske sku pine da, usmjeravajuæi na korpus na istok, neprijateljske snage u Pskovu obuhvati s boka, nema nikakvih izgleda na uspjeh. Nije bilo druge nego prekinuti manevar i zapovjedni tvo korpusa i Osmu tenkovsku diviziju (kao i Treæu diviziju motorizirano g pje a tva prije njih) preusmjeriti na prvotni sjeverni pravac prema Ostrovu,. Ipak , od svog odlaska iz Dvinska na je korpus - prema obavje tajnim izvje æima koje smo vid jeli 10. srpnja - uni tio èetiri ili pet neprijateljskih pje aèkih divizija, jednu tenko vsku i jednu motoriziranu diviziju - njemu brojèano daleko nadmoænije snage. Od prel aska granice Reicha, na je ratni plijen - uz tisuæe zarobljenika - obuhvaæao i 60 zra koplova, 316 topova ( to protuoklopnih, to protuzraènih), 205 tenkova i 600 kamiona. Meðutim - kao to æe se uskoro pokazati - neprijatelj je bio odbaèen na istok, ali ne i pora en. Sad kad se Tenkovska skupina skoncentrirala oko Ostrova, mi iz 56. tenkovskog ko rpusa nadali smo se brzu, izravnu i zdru enu juri u na Lenjingrad: 56. korpusa preko Luge, a 41. preko Pskova. Za tita izlo enog istoènog boka operacije mogla se povjeriti esnaestoj armiji koja je napredovala za Èetvrtom tenkovskom skupinom. Meðutim, najvjerojatnije po zapovijedi s najvi e razine, zapovjedni tvo Tenkovske skup ine donijelo je drukèiju odluku.
41. tenkovski korpus rasporeðen je ne glavnu cestu kojom je, preko Luge, trebao kr enuti na Lenjingrad. 56, tenkovski korpus ponovo je preusmjeren na istok. Preko Pork-hova i Novgoroda trebao je stiæi do Èudova i to prije prekinuti komunikacije izmeðu Lenjingrada i Moskv e. Premda se radilo o va noj zadaæi, ta je zapovijed ponovo raspr ila snage dvaju korpusa , pa su i jedan i drugi ostali bez neophodne udarne moæi. Èinjenica da je teren koji je valjalo prijeæi do Lenjingrada veæim dijelom bio ili moèvaran ili umovit - dakle, p otpuno neprimjeren za pokrete velikih oklopnih formacija - samo je poveæavala7 riz ik. Potez posebno vrijedan aljenja bilo je izmje tanje SS Totenkopf divizije iz sastava 56. tenkovskog korpusa. Nju je, u meðuvremenu, na podruèju Zebe -Opoèka, zamijenila 290 . pje aèka divizija. Reèena je SS divizija zadr ana ju no od O trova, kao prièuva Tenkovske upine. Tako se ponovila situacija s poèetka operacije, kad smo krenuli s njemaèke gr anice. Glavno te i te Tenkovske skupine ponovno je prebaèeno na njezino lijevo krilo 41. tenkovski korpus. 56. tenkovski korpus trebao je, u irokom luku, zaobiæi Èudov, i to samo s jednom oklopnom i jednom pje aèkom divizijom. Tako je njegov otvoreni ju n i bok ostao bez osnovne za tite koju mu je pru ala SS divizija koja ga je, u e alonsko m poretku, obièno pratila zdesna. Bio je to iznimno riskantan potez, s obzirom na jaèinu neprijateljskih snaga. Iako je s njima do tada uspijevao izaæi na kraj, korpu s ih nije u potpunosti uni tio. Dapaèe. Bez obzira na to, mi smo i dalje vjerovali kako je korpus siguran sve dok se kreæe brzinom kojom se dotad kretao. Treæu motoriziranu diviziju koja je, samo to se vratila pod zapovjedni tvo u Ostrovu, nakon te kih borbi veæ 10 srpnja zauzela Porkhov, poslali su na sporednu cestu koja je vodila na sjever. Osma tenkovska divizija trebala je proæi kroz Zolci kako bi zauzela va an prijelaz preko u æa rijeke M age u jezero Ilmen. U nizu bitaka, od kojih je veæina bila estoka, napredovanje se nastavilo sljedeæih nekoliko dana. Osim jednog napada na zapovjedno mjesto korpusa na sjevernoj obali rijeke Selon u ranim satima 14. srpnja - koji su, oèito, izvel e neprijateljske izvidnièke snage - na na em otvorenom ju nom krilu neprijatelj se jo n ije pojavio. Istoga dana, na moje inzistiranje, Osma tenkovska divizija koja je nakon bitke s topni tvom i oklopni tvom dobro opremljenim neprijateljskim snagama za uzela Zolci, krenula je u sektor M aga. Otkrili su kako je tamo nji most veæ uni ten. U meðuvremenu, zapovjedni tvo Tenkovske skupine prebacilo je glavno te i te napredovanja jo zapadnije od ceste za Lugu. Tri mehanizirane formacije iz sastava 41. tenkovs kog korpusa poslalo je na sjever, da presjeku put neprijateljskim snagama koje s u se, bje eæi pred Osamnaestom armijom, povlaèile iz Narve, sjeverno od jezera Peipus. Na cesti za Lugu zapovjedni tvo je ostavilo tek jednu pje aèku diviziju tog korpusa: 269-tu. Tako je 56. tenkovski korpus iznenada postao jo izoliraniji negoli je bio prije s kretanja za Èudov. Stoga smo zapovjedni tvo Tenkovske skupine odmah opomenuli kako j e korpusu - ako zapovjedni tvo doista eli da on izvr i svoju zadaæu kod Èudova - potrebna urna potpora SS Totenkopf divizije i Prvoga korpusa esnaeste armije koji je bio r azmjerno blizu. Prije no to je zapovjedni tvo na taj zahtjev uspjelo odgovoriti, 56. korpus se na ao u nevoljama. U ranim satima 15. srpnja na zapovjednom mjestu kod elona, zapadno o d Zolcija, primili smo hrpu vrlo neugodnih izvje æa. Neprijatelj je sa sjevera pokre nuo sna an napad na bok Osme tenkovske divizije. Dio njezinih snaga trenutno se iz vlaèio prema M agi a dio je, na jugu, odbaèen preko rijeke elon. To je znaèilo da su vojn ici Osme tenkovske divizije na polo ajima izmeðu Zolcija i M age ostali odsjeèeni od poz adinskih divizijskih e alona na èijem je podruèju bio smje teno i zapovjedni tvo korpusa. No to nije bilo sve. I mi smo se na li u zamci. Neprijatelj je s juga pokrenuo sna a n prodor s ciljem da poremeti na u liniju opskrbe. U isto vrijeme, Treæu motoriziran u diviziju koja je i dalje nepredovala na sjever, zaskoèile su nadmoæne neprijateljs ke snage, sa sjevera i sjeveroistoka, kod mjesta Mali Utogro . Neprijatelj je oèito namjeravao okru iti 56. tenkovski korpus dok je jo izoliran. Kak o na na em stra njem desnom boku vi e nije bilo SS Totenkopf divizije, mogao nas je napasti preko elona, dijelom svojih snaga na pol o ajima ju no od nas. Istodobno, kad se 41. tenkovski korpus maknuo s ceste za Lugu,
sna ne neprijateljske trupe na tamo njim polo ajima krenule su u napad na na ju ni bok. Na se korpus na ao u nimalo zavidnom polo aju i mi smo posumnjali kako smo ovaj put p revi e riskirali. Jesmo li, zaneseni svojim dosada njim uspjesima, neprijatelju na j u nome boku poklonili premalo pozornosti? Ipak, kako smo drugaèije mogli izvr ili svoj u zadaæu? Kako su stvari stajale, preostalo nam je samo da Osmu tenkovsku diviziju povuèemo natrag kroz Zolci ne bi li, tako, izbjegli okru enje koje nam je prijetilo . Kako bi se korpusu omoguæila sloboda kretanja u pozadini, istodobno je trebalo o sloboditi i Treæu motoriziranu diviziju. Sljedeæi su se dani pokazali kritiènima. Nepr ijatelj je skupljao posljednje atome snage kako bi nas zadr ao u okru enju i onda, o sim svojih streljaèkih divizija, u bitku ubacio i dvije oklopne divizije s jakom t opnièkom i zraènom potporom. Osma tenkovska divizija ipak se preko Zolcija uspjela p robiti na zapad i pregrupirati, premda ju je privremeno trebalo opskrbljivati iz zraka. Prije negoli je napustila svoje dotada nje polo aje, Treæa motorizirana divizi ja morala je odbiti nekoliko uzastopnih napada. U meðuvremenu, zapovjedni tvo Tenkov ske skupine vratilo je SS diviziju Totenkopf pod na e zapovjedni tvo, pa smo sada mo gli ra èistiti i svoju liniju opskrbe. Do 18. srpnja kriza je praktièno zavr ila. Korpus se dotad sna no utvrdio oko mjesta D no, na boji nici okrenutoj u smjeru istok-sjeveroistok. Raniju prijetnju na em otvor enom ju nom boku neutralizirao je Prvi korpus esnaeste armije koji se pribli avao Dnu . Jedinu nam je utjehu predstavljalo pismo koje smo prona li u zarobljenom neprijate ljskom kurirskom zrakoplovu. Pismo je potpisao mar al Voro ilov kojega sam upoznao u Moskvi 1931. godine, a sada je zapovijedao "frontom" nasuprot nama. Pismo je po tvrðivalo kako su iznimno znaèajni dijelovi sovjetskih armija zbrisani, i to upravo u bitkama u okolici Zolcija. Za cijelog trajanja okru enja na a jedina veza s pozadinom bili su, u najboljem sluèaj u, radio ili zrakoplov. Meðutim, èim su uobièajene komunikacijske linije ponovo uspost avljene, na nas se obru ila hrpa papira. Jedan od njih je, zbog svog prijeteæeg sadr a ja, posebno vrijeZemljovid 8. Okru enje 56. tenkovskog korpusa kod Zoltsyja (15.-18. srpnja 1941.) dan spomena. Radilo se o telegrafskom upitu Vrhovnog zapovjedni tva. Pomalo preura njeno likujuæi nad okru enjem na ega korpusa, Radio--Moskva je objavila kako su zaplij enjeni izvjesni tajni podaci o na im vi ecijevnim raketnim bacaèima. Sovjetima se to n ovo oru je, kojim smo ih zasipali projektilima goruæe nafte, nije nimalo sviðalo. Sovj etska armija nasuprot nama veæ nam je preko radija jasno poruèila kako æe, ne prestane mo li ga koristiti, uzvratiti plinom - to je, dakako, bila prazna prijetnja s obz irom na to daje njihova vlastita za tita od kemijskog oru ja bila apsolutno nikakva. U takvim okolnostima bilo je potpuno shvatljivo kako æe Rusi od zarobljavanja tih podataka napravit cijelu predstavu. Mi smo, pak, morali objasniti kako je taj s uper-tajni dokument uopæe pao u neprijateljske ruke. Sovjeti ga oèito nisu zaplijeni li od borbenih postrojba nego u transportu koji su presreli kada su nam presjekl i liniju opskrbe. Takvo to moglo se dogoditi svakoj oklopnoj formaciji koja je djelovala tako daleko od linije boji nice. U odgovoru na upit Vr hovnog zapovjedni tva izvjestili smo o èinjenicama vezanima za taj sluèaj i dodali kak o æemo se ubuduæe - kako bi izbjegli sliène kritike - suzdr avati od toga da sami kru imo uokolo stotinjak kilometara iza neprijateljskih linija. Na dan 19. srpnja zapovjedni tvo Tenkovske skupine nas je izvijestilo kako 56. ten kovski korpus namjerava, preko Luge, poslati na Lenjin-grad. 269. pje aèka divizija, koja se okupila na cesti za Lugu, veæ je bila stavljena pod na e zapovjedni tvo. Na pr ijedlog da se snage Tenkovske skupine napokon grupiraju za zdru eni napad - i to n a sjeveru, s 41. tenkovskim korpusom istoèno od Narve (gdje su se nalazile èetiri pr ohodne ceste koje su vodile do Lenjingrada), a ne pravcem preko Luge, koji je vo dio kroz velika umovita podruèja - i dalje je nailazio na gluhe u i. Inaèe, mi smo, za poèetak, zajedno s Prvim korpusom trebali krenuti u napad na istok , u sektoru M age, kojeg smo se veæ jednom bili dokopali. Vrhovno se zapovjedni tvo oèit o i dalje dr alo svoga plana okru ivanja s boka u irokom luku, ako treba i sve do jez era Ilmen. Upravo su se stoga na i Prvi korpus upustili u nove bitke kojima je neprijatelj odbaèen na drugu obalu M age. Dana 26. srpnja posjetio nas je O.K.H.-ov Oberquartiermester I von Paulus. Izvij estio sam ga o bitkama koje smo do tada vodili i naglasio koliko se na tenkovski
korpus iscrpio na terenu potpuno neprimjerenom za oklopne snage. Obratio sam mu pozornost i na posljedice raspr ivanja resursa Tenkovske skupine. Gubici tri mobil ne divizije u sastavu na ega korpusa veæ su dosegli 6000 ljudi, a i vojnici i oprema bili su izlo eni pretjeranim naporima. Ipak, Osma tenkovska divizija mogla je, na kon nekoliko dana odmora, broj upotrebljivih tenkova s trenutnih 80 poveæati na 15 0. Rekao sam von Paulusu kako bi, po mom mi ljenju, cijelu Tenkovsku skupinu bilo naj bolje povuæi s podruèja na kojemu je brzo napredovanje bilo gotovo nemoguæe i upotrije biti ju za napad na Moskvu. Ukoliko se, s druge strane, zamisao o prodoru do Len jingrada i poduzimanju irokog manevra okru enja preko Èudova ipak eli provesti, apsolu tno je neophodno pribaviti i pje a tvo. Kad napokon izaðe iz umovitog podruèja, na se kor us mora èuvati za konaèni prodor prema gradu. U protivnom, kada napokon stignu do Le njingrada, mobilne postrojbe vi e neæe biti u stanju boriti se. U svakom sluèaju, istaknuo sam, takva operacija zahtij eva vrijeme. Ukoliko smo Lenjingrad i obalu eljeli zauzeti na brzinu, to smo mogl i uèiniti samo koncentracijom cijele Tenovske skupine na podruèje istoèno od Narve (na sjeveru), odakle je mogla jur-nuti ravno na grad. General von Paulus sa mnom se u potpunosti suglasio. Na poèetku je, meðutim, sve ispalo posve drukèije. esnaesta armija, sastavljena od Prvo g i jo jednog novoprido log korpusa, preuzela je boji nicu kod M age, zapadno od jezera Ilmen, a odluka da 56. korpus krene u prodor prema Lenjingradu, preko Luge, nap okon je donesena. Za te su nam potrebe dodijeljene Treæa divizija motoriziranog pj e a tva, 269. pje aka divizija i tek pristigla Policijska SS-divizija. Ovakvim su se rje enjem, meðutim, mehanizirane snage Tenkovske skupine raspr ile kao n ikad dotada. SS Totenkopf divizija ostala je sa esnaestom divizijom kod jezera li mena, a Osma je tenkovska divizija ostavljena kao prièuva Tenkovske skupine. Njezi na je prva zadaæa bila oèistiti komunikacijske zone od partizana. Uz to to nije bila pretjerano va na, ta je zadaæa bila i potpuno neprimjerena za takvu postrojbu. Na je korpus na podruèju Luge sad imao tek jednu mobilnu diviziju (Treæu motoriziranu), a tri divizije iz sastava 41. tenkovskog korpusa bile su u akciji istoèno od Narve. Geslo generala pukovnika Guderiana o uporabi oklopni tva bila je "klotzen, nich kl eckern" - "Ne tapkajte, zgazite ih!" U na em su sluèaju, èinilo se, stvari i le u sasvim suprotnom smjeru. Svi na i poku aji da u sastavu korpusa zadr imo tri mobilne divizij e bez obzira na to kamo æe ga poslati, pokazali su se neuspje nima. Iskustvo je odav no pokazalo kako je - kad mu ponestane snaga - rijetko koji zapovjednik u stanju odr ati uredan tijek bitke i izbjeæi razbijanje svojih formacija. Opis bitaka u okolici Luge oduzeo bi previ e prostora. Te su se bitke pokazale izn imno te kima. Vrlo skromne snage kojima je neprijatelj u proteklih nekoliko tjedan a raspolagao na tom podruèju dosegnule su snagu kompletnog korpusa od tri divizije , s jakim topni tvom i oklop-ni tvom. Povrh svega, teren u okolici Luge Rusima je sl u io kao poligon za obuku. Neprijatelj ga je, dakako, poznavao do pojedinosti, a i mao je i dovoljno vremena da se tamo ukopa. Spomenute su bitke jo uvijek trajale kad je na korpus dobio novu zadaæu. Napokon se trebao prikljuèiti 41. tenkovskom korpusu na sjeveru, radi n apada na Lenjingrad. Meðutim, èak su i sada u tomu tebali sudjelovati tek Zapovjedni t vo korpusa i Treæa motorizirana divizija; Osma tenkovska i SS Totenkopf divizija t rebale su nastaviti svoju dotada nju zadaæu. Dana 15. kolovoza Lugu smo prepustili zapovjedni tvu 50. korpusa kojim je zapovije dao general Lindemann, moj stari prijatelj iz Prvog svjetskoga rata, i krenuli n a sjever. Put do na eg novog zapovjednog mjesta na jezeru Samrou, 40 kilometara ju gozapadno od Narve, bio je toliko lo da smo udaljenost od jedva dvjestotinjak kil ometara uspjeli prijeæi za osam sati. Tek to smo, kasno naveèer, stigli do jezera Sam roa, telefonom smo od zapovjedni tva Tenkovske skupine dobili zapovijed da zaustav imo Treæu motoriziranu diviziju, koja je pristizala za nama, i da se ujutro vratim o na jug i javimo zapovjedni tvu esnaeste armije u Dnu. Trebali smo se, zajedno s S S Totenkopf i Treæom motoriziranom divizijom, pridru iti toj formaciji. To nas glavi njanje, pristojno reèeno, nije pretjerano odu evljavalo. Na logistièar, bojnik Kleinsch midt, bio je jedini, divljenja vrijedan izutetak. Njegovu vedrinu i smirenost ni je mogla naru iti èak ni vijest kako æe transport i opskrbu koju je upravo organizirao morati okrenuti za 180 stupnjeva.
Tako smo se 6. kolovoza vratili do Dna istim onim odvratnim putem koji smo pre li dan ranije. Ovaj put valjalo nam je prijeæi 260 kilometara i za to nam je trebalo 13 sati. Na sreæu, Treæa motorizirana divizija nije odmakla predaleko na sjever, pa je mogla skrenuti na vrijeme. to su o svemu tome mislili vojnici ne usudim se ni razmi ljati. Osnovni razlog za takvu promjenu vjerojatno je bila èinjenica da su na e ukupne snag e bile nedostatne za osvajanje Lenjingrada i da je cijelo podruèje izmeðu Lenjingrad a, Pskova i jezera limena bilo potpuno neprimjereno za uporabu tenkova. Kad smo stigli u zapovjedni tvo esnaeste armije, stanje su nam prikazali ovako: Des eti korpus, koji se borio na armijskome desnom krilu ju no od jezera limena, napal e su i odbacile daleko nadmoænije neprijateljske snage (38. sovjetska armija sasta vljena od osam divizija i postrojbi konjani tva). Korpus je trenutno vodio te ke def enzivne borbe ju no od jezera limena, na boji nici okrenutoj prema jugu. Neprijatelj ga je, na zapadu, oèito elio okru iti s boka. Deseti je korpus trebao urnu pomoæ 56. te nkovskog korpusa. Zemljovid 9. Prodor 56. tenkovskog korpusa u krilo 38. sovjetske armije, 19. kol ovoza 1941. Ono to je na korpus trebao uèiniti - a da, po moguænosti, pritom ne privuèe pozornost ne prijatelja - bilo je da u njegovo zapadno krilo istoèno od Dna ubaci dvije mehaniz irane divizije i izaðe na boji nicu dok je neprijatelj jo zauzet napadom na na 10. kor pus na sjeveru. Bila je to zgodna zadaæa, a bilo je lijepo vidjeti i koliko su SSovci zadovoljni to su se ponovo na li pod na im zapovjedni tvom. teta je samo to za ovak vrijednu operaciju nismo mogli odvojiiti i Osmu tenkovsku diviziju. Dana 18. kolovoza, pa ljivo prikriveno premje tanje dvaju divizija u zamaskirano pod ruèje okupljanja na neprijateljskom zapadnom boku uspje no je zavr eno. Kad je korpus, u ranim satima sljedeæeg dana, krenuo u juri , neprijatelj je bio potpuno zateèen. Na plan da na boji nicu provalimo s boka pokazao se potpuno uspje nim. U okr ajima koji su uslijedil i, mi i 10. korpus koji je sad krenuo u napad, zajednièkim smo snagama do nogu por azili 38. sovjetsku armiju. Do 22. kolovoza stigli smo do Lovata, jugoistoèno od S taraje Ruse, unatoè èinjenici da je po tamo njem pjeskovitu terenu, na kojem nije bilo praktièno nijedne ceste, pje a tvo dvaju motoriziranih divizija veæi dio puta moralo pr oæi pje ice. U tih je nekoliko dana samo 56. tenkovski korpus zarobio 12.000 vojnika , 141 tenk, 246 topova i nekoliko stotina komada automatskog oru ja i motornih voz ila. Plijen je ukljuèivao i dva iznimno zanimljiva predmeta. Prvi je bila potpuno nova 88-milimetarska protuzraèna bitnica njemaèke prozvodnje iz 1941. godine. Drugi je bio prvi sovjetski vi ecijevni raketni bacaè koji je pao u njemaèke ruke. Htio sam ga to prije evakuirati no, na moje zgra anje, netko mu je veæ poskidao gume! Pokazalo se daje prijetupnik nitko drugi do moj drugi pomoænik, bojnik Niemann, koji je ot krio kako gume savr eno odgovaraju onima na na em zapovjednom kamionu. Djelovao je p omalo pokunjeno kada sam mu rekao da ih preda kako bismo ih vratili na njihovo m jesto. Dok su borbene trupe, ponovo iscrpljene do krajnjih granica, u ivale u kratkome pr edahu na Lovatu, poèelo se prièati o tome kako æe 56. tenkovski korpus odande povuæi i a nga irati ga negdje drugdje. No tada je napredovanje esnaeste armije na istok, do p olo aja ju no od jezera Ilmen, napokon zavr ilo. Meðutim, krajem kolovoza krenuli su prv i ljetni pljuskovi i sve su se ceste pretvorile u kalju e. Obje su divizije zaglav ile u blatu. Za to vrijeme neprijatelj je dovukao nove snage. Na polo ajima pora ene 38 armije, du boji nice Kolm-Ilmen, nasuprot na oj esnaestoj armiji pojavile su se tr i nove - 27., 34. i 11 armija. Uslijedile su nove bitke, ali njihov podroban opi s oduzeo bi previ e prostora. 56. tenkovski korpus forsirao je rijeku Polu i krenu o u juri na toèku u neposrednoj blizini Demjanska. Uz to to je neprijateljski otpor jaèao, napredovanje cestama prekrivenima metar debelim slojem blata, bilo je iznim no naporno i za ljude i za opremu. U tom sam razdoblju stalno bio sa svojim divi zijama, no na tim je "cestama" posustao èak i moj izdr ljivi Kubelvagen. Kako bi kol iko-toliko napredovao, èesto gaje morao vuæi traktor. U tom smo razdoblju poèeli osjeæati posljedice razila enja u ciljevima kojima su te ili Hitler (Lenjingrad) i O.K.H. (Moskva). Zapovjednik esnaeste armije, general pukovnik Busch, rekao mije da kani gurati na istok sve d o Valdajskih visova, kako bi kasnije mogao krenuti u smjeru Kalinjin - Moskva. Èin
ilo se kako se zapovjedni tvo Armijske skupine Sjever s time ne sla e - ponajprije z bog moguænosti zapreèavanja armijskog istoènog boka. Poèetkom rujna 57. tenkovski korpus ukljuèio se u na e operacije s polo aja Armijske skupine sredi te na jugu. Nama je, pak , 12. rujna reèeno kako æe i nas i Treæu motoriziranu diviziju uskoro premjestiti na j ug i staviti pod zapovjedni tvo Devete armije u sastavu Armijske skupne sredi te. Pr emda, kao zapovjednik korpusa, u tom rezanju i premje tanju nisam uspijevao razazn ati ni glavu ni rep, stekao sam dojam kako se Hitler i O.K.H. nate u oko toga bi l i strategijski cilj trebao biti Lenjingrad ili Moskva. U svakom sluèaju, bitke koje je u tih nekoliko tjedana vodila esnaesta armija i u k ojima je sudjelovao i 56. tenkovski korpus, redom su zavr avale pobjedama, pa je O .K.H. 16. kolovoza mogao objaviti poraz znaèajnih dijelova 11., 27. i 34. sovjetsk e armije. Smatralo se daje deset neprijateljskih divizija potpuno, a jo devet dje lomièno uni teno. Ipak, mi u svim tim postignuæima jo uvijek nismo nalazili pravo zadovoljstvo, po to v i e nikome nije bilo jasno to je zapravo cilj na e strategije i kojem su vi em cilju sv e te bitke trebale poslu iti. Kako god se stanje dalje razvijalo, razdoblje senzac ionalnih prodora nalik onom na emu kod Dvinska bilo je zavr eno. Moji dani na èelu 56. tenkovskog korpusa bili su odbrojani. Uveèer 12. rujna, pod ra vnomjernim mlazovima ki e, sjedio sam u svom atoru u dru tvu jednog ili dvojice svoji h èasnika. Otkako su se dani skratili, obièavali smo kartati brid jo dugo nakon to bi p rimili veèernja situa-cijska izvje æa. Telefon pokraj mene iznenada je zazvonio. Zamol ili su me da preuzmem poziv moga prijatelja Buscha, zapovjednika armije. Telefon ska poruka u tako kasne sate obièno nije slutila na dobro, no ovaj put mi je Busch telefonski proèitao zapovijed koja je teleprinterom stigla iz O.K.H.-a: "General pje a tva v. Manstein smjesta æe otiæi u Armijsku skupinu jug kako bi preuzeo z apovjedni tvo nad Jedanaestom armijom." Svaki æe vojnik shvatiti osjeæaje ponosa i sreæe koji su me obuzeli pri pomisli da od tog trenutka zapovijedam cijelom armijom. Tad mi se èinilo kako sam dosegao vrhuna c svoje vojne karijere. Rano sljedeæeg jutra oprostio sam se - na alost, samo telefonom - sa svojim osoblje m i s divizijama kojima sam dotad zapovijedao. Sa zahvalno æu sam se prisjetio svega to su 56. tenkovski korpus i njegovo zapovjedni tvo postigli proteklih mjeseci, ti jekom kojih su zapovjedni tvo i divizije prerasli u temeljito integriranu cjelinu. Bio sam sretan to preuzimam novu i znaèajniju zadaæu, ali i potpuno svjestan kako tim e zavr ava vjerojatno najsretnije doba mog vojnièkog ivota. Cijela tri mjeseca ivo sam blizu vojnika na prvoj crti, dijelio ne samo njihove ku nje i nevolje, nego i nji hov ponos zbog postignutih uspjeha. Iz tog sam zajednièkog iskustva, iz te intimno sti i prijateljstva i posveæenosti s kojom su se svi prihvaæali posla, neprekidno cr pio novu snagu. Na svom æu novom polo aju s vojnicima raditi puno rjeðe nego dosad. Izgledi da do ivim i ta slièno estokom juri u 56. tenkovskog korpusa u prvim danima ove k ampanje - ispunjenju snova svakog zapovjednika tenkovskih snaga - bili su praktièn o nikakvi. Stoga mi je odlazak jako te ko pao - posebice rastanak od mog iskusnog naèelnika sto era, brigadira baruna von Elverfeldta, hladnokrvnog, plemenitog i uvij ek pouzdanog savjetnika. Isto je vrijedilo i za mog ustrog i talentiranog efa oper acija, bojnika Detleffsena, za naèelnika mog obavje tajnog odsjeka, Giuda von Kassel a, i neumornog logistièara, bojnika Kleinschmidta. Jo jedan od onih koje sam morao ostaviti za sobom bio je naèelnik mojih poboènika, bojnik von der Marwitz, koji nam se pridru io prije samo nekoliko tjedana i s kojim sam gajio bliske prijateljske v eze jo iz dana kada smo zajedno pohaðali vojnu akademiju u Pomeraniji. Kad sam se, ujutro 13. rujna, i formalno oprostio od svog prijatelja Buscha, jed ini ljudi koje sam poveo sa sobom bili su moj poboènik Specht i moja dva vozaèa, Nag el i Schumann. Nijedan od njih danas vi e nije iv. 9. Krimska kampanja Bitke koje su na Krimu vodili pripadnici 11. armije i njihovi rumunjski kolege p oku at æu opisati ponajprije kako bih odao poèast svojim suborcima iz Krimske armije, ali i kako bih ljudima koji su te bitke pre ivjeli u cjelosti prikazao dogaðaje o ko jima su oni tada imali tek nepotpunu sliku. U razdoblju 1941.- 1942. godine ti su se ljudi nevjerojatno iskazali, vodeæi jednu bitku za drugom, protiv, u pravilu, borbeno nadmoænijeg neprijatelja. Njihov je b
orbeni duh u napadu i potjeri bio jedinstven; bez krzmanja bi skoèili i borili se i kad se situacija èinila beznadnom. I premda èesto nisu znali za to pred njih postavl jamo naizgled nemoguæe zahtjeve i za to ih bacamo s jedne boji nice na drugu i iz jedn e akcije u drugu, dosezali su granice izdr ljivosti kako bi na e zahtjeve ispunili, uzvraæajuæi tako povjerenje koje su im ukazivali ljudi koji su ih vodili. Meðutim, kampanja 11. armije na Krimu zaslu uje i pozornost onih ^ , koji u njoj nis u sudjelovali s obzirom na to daje predstavljala popriliènu rijetkost. Tu je kampa nju, naime, kopnena vojska jo uvijek mogla voditi neovisno, na odijeljenu podruèju djelovanja, prepu tena samoj sebi i bez uplitanja Vrhovnog zapovjedni tva. U toj je desetomjeseènoj kampanji bilo i ofenzivnih i defenzivnih bitaka, i mobilnog ratova nja s punom slobodom djelovanja, i operacija potjere, i iskrcavanja neprijateljs kih snaga koje su nadzirale more, i partizanskog djelovanja i napada na sna no bra njene utvrde. Napokon, ta je kampanja zanimljiva i zbog toga to se vodila za crnomorski poluoto k na kojemu su svoj trag ostavili i Grci, i Goti, i Genove ani i Tatari. To je mje sto i ranije bilo ari te povijesti, u ratu od 1854.- 1856. godine, a imena mjesta k oja su u tome ratu imala kljuènu ulogu - Alma, Balaklava, Inkerman i Malakov - poj avljivat æe se i ovdje. Meðutim, u operativnom smislu, rat iz 1854. - 1856. ne mo e se usporediti s kampanjo m koja se na tom mjestu vodila 1941. - 1942. godine. U prvom sluèaju, premoæ na moru i sve pripadajuæe prednosti u ivale su zapadne sile. U kampanji 1941. - 1942. godin e Crno su more kontrolirali Rusi. Stoga je na a 11. armija morala ne samo osvojiti Krim i Sebastopolj, nego se i nositi sa svim moguænostima koje je takva prednost otvarala Rusima. Stanje po preuzimanju zapovjedni tva Dana 17. rujna 1941. godine stigao sam u sto er 11. armije u Nikolajevu, ruskoj po morskoj bazi na u æu rijeke Bug, i preuzeo zapovjedni tvo. Moj prethodnik, general pukovnik Ritter von Schobert, sahranjen je dan ranije, u gradu. Tijekom redovnog dnevnog obilaska boji nice njegov je Fieseler Storch slet io u rusko minsko polje te su on i njegov pilot poginuli. Njegovom pogibijom nje maèka kopnene vojska izgubila je iznimno èestita èovjeka i jednog od najskusnijih vojn ika, èasnika kojega su njegovi vojnici bili spremni slijediti bilo kamo. Zapovjedni tvo 11. armije, iz èijeg æe se operativnog sto era kasnije razviti zapovjedni t vo Armijske skupine Don, èinili su redom vrhunski kadrovi. Sa zahvalno æu se sjeæam mnog ih sjajnih èasnika koji su mi, tijekom dvije i pol gadne godine rata, pru ali svaku moguæu pomoæ. Odlièno smo se slagali i kad sam 1944. godine napu tao du nost, mnogi od nji h nisu htjeli ostati u sto eru. Moja se nova du nost od prethodne nije razlikovala samo po poveæanu opsegu ovlasti ( s razine korpusa na razinu armije). Tek sam po dolasku u Nikolaj doznao kako uz 11. armiju preuzimam i njoj pridru enu Treæu rumunjsku armiju. Iz politièkih razloga, lanac zapovijedanja na tom dijelu istoène boji nice nije bilo l ako organizirati. Zapovijedanje rumunjskim saveznièkim snagama - Treæom i Èetvrtom rumunjskom armijom kao i njemaèkom 11. armijom, povjereno je rumunjskom efu dr ave, mar alu Antonescuu. No An-tonescu je pritom morao slijediti zapovijedi Armijske skupine jug kojom je z apovijedao feldmar al von Rundstedt. Sto er 11. armije slu io je kao poveznica izmeðu ma r ala i zapovjedni tva Armijske skupine te kao tijelo koje je Antonescua savjetovalo u operativnim pitanjima. Kada sam stigao onamo, Antonescu je zadr ao tek Èetvrtu rumunjsku armiju, koju je po slao u napad na Odesu. Treæa rumunjska armija, koja je takoðer sudjelovala u kampanj i, stavljena je pod zapovjedni tvo 11. armije, koja je primala zapovijedi izravno od zapovjedni tva Armijske skupine jug. Situacija u kojoj zapovjedni tvo jedne armije kontrolira drugu, samostalnu armiju, bila je u najmanju ruku neugodna. Takva je zadaæa dvaput te a kad je rijeè o saveznièko j armiji. Stvar su dodatno ote avale ne samo izvjesne razlike u organizaciji, obuc i i voðenju - to je sa saveznicima uvijek sluèaj - nego i zamjetan kontrast u borbeni m kvalitetama te smo se, s vremena na vrijeme, u voðenje operacija na ih saveznika m orali umije ati grublje nego smo to èinili s vlastitim snagama i nego to je to, u int eresu dobrih odnosa, bilo po eljno. To to smo s osobljem rumunjskih zapovjedni tava i rumunjskim vojnicima uspijevali s
uraðivati bez ikakvih ozbiljnih sukoba valjalo je zahvaliti ponajprije odanosti za povjednika Treæe rumunjske armije, generala (kasnije generala pukovnika) Dumitresc ua. Svojom taktièno æu - a kada je trebalo i odluèno æu - toj su suradnji doprinijeli i njemaèki timovi za vezu , pridodani svim rumunjskim zapovjedni tvima do razine divizija. U tom smislu ponajprije valja spomenuti mar ala Antonescua. Kakav god sud o njemu kao politièaru donijeli buduæi nara taji, Antonescu * je bio istinski domoljub, dobar vojnik i svakako na najodaniji saveznik. Povezav i sudbinu svoje zemlje sa sudbinom Reicha, vojnik Antonescu je, sve do svog smjenjivanja, vojnim potencijalima i v ojnom moæi svoje zemlje nastojao pru iti maksimalan doprinos postizanju zajednièkih ci ljeva. Zbog okolnosti koje su vladale u njegovoj zemlji i unutarnjih problema nj egova re ima, to mu i nije uspijevalo u mjeri u kojoj je on to htio. Uglavnom, ost ao je vjeran svojim saveznicima i ja o na em zajednièkom radu mogu govoriti samo sa zahvalno æu. to se Rumunjske vojske tièe, ona je, bez ikakve sumnje, patila od znaèajnih slabosti. Rumunjski vojnici - podrijetlom najèe æe sa sela - bili su skromni ljudi i najèe æe sposobni, hrabri ratnici. Moguænosti da ih se obuèi kao individualne borce koji u akciji razmi ljaju svojom glavom, jo manje kao doèasnike, bile su u velikoj mjeri ogranièene niskim standardom opæeg obrazovanja u Rumunjskoj. Kad bi netko od pripadnika njemaèk e manjine i uspio dosegnuti potrebne standarde, Rumunji bi ga, zbog nacionalnih predrasuda, onemoguæili u napredovanju. Podizanju kvalitete vojnièkog kadra nisu pom agali ni zastarjeli obièaji poput bièevanja. Zbog takvog su re ima rumunjski vojnici n jemaèkog podrijetla èinili sve to su mogli ne bi li se pridru ili nekom od njemaèkih vojn ih rodova ili - s obzirom na to da ih oni nisu smjeli novaèiti - Waffen SS-u. Rumunjske su snage, u smislu unutarnje stabilnosti, patile od nedostatka doèasnièkog kadra kakvoga mi poznajemo. Pla im se da ljudi u dana njoj Njemaèkoj prebrzo zaboravl jaju koliko nas je na sjajni profesionalni doèasnièki kor u pro losti zadu io. Drugi iznimno va an èimbenik bila je èinjenica da dobar dio rumunjskih èasnika na visoki m i srednjim polo ajima nije zadovoljavao mjerila. I, povrh svega, Rumunjima je ne dostajala bliska povezanost èasnika i vojnika, tako uobièajena i normalna u Njemaèkoj vojsci. U Rumunjskoj vojsci nije bilo ni traga toj "pruskoj tradiciji". Rumunji nisu imali nikakva ratnog iskustva, pa je i njihova borbena obuka zaosta jala za potrebama modernog ratovanja. To je dovodilo do nepotrebnih gubitaka i n eizbje no utjecalo na borbeni moral. Vojno èelni tvo koje je jo od 1918. godine bilo pod francuskim utjecajem i dalje je r azmi ljalo u terminima Prvog svjetskog rata. Naoru anje i oprema bili su dijelom zas tarjeli i neadekvatni, posebice u protutenkovskim postrojbama. Od njih se, stoga , i nije moglo oèekivati da zadr e sovjetske tenkovske napade. Je li im Njemaèka u tom pogledu mogla pru iti i vi e pomoæi, nije na meni da procijenim. Poseban problem s anga manom rumunjskih vojnika na istoènoj boji nici bilo je silno st rahopo tovanje koje su osjeæali prema Rusima. U te kim situacijama ono se znalo pretvo riti u pravu paniku. Na taj problem valja raèunati u svakome ratu protiv Rusije u kojemu sudjeluju ljudi s jugoistoka Europe. U sluèaju Bugara i Srba, spomenutu nes igurnost dodatno je pojaèavao osjeæaj slavenskog srodstva. U procjeni borbene uèinkovitisti rumunjskih vojnika ne smije se zanemariti jo jedan èimbenik. U vrijeme o kojemu ovdje govorim, Ru-^munjska je veæ bila postigla svoj t emeljni cilj - ponovno zauzimanje Be-sarabije. Rumunjska je veæ zauzimanjem Transd njestra - oblasti izmeðu Dnjestra i Buga - kojega je osvojila na Hitlerov nagovor, prema ila svoja ratna oèek ivanja. Stoga je sasvim razumljivo kako zamisao o jo dubljem prodoru u Rusiju, ko je su se toliko pla ili, Rumunji i nisu najbolje primili. Unatoè svim spomenutim ned ostacima i zadr kama, rumunjski su vojnici svoje du nosti obavljali najbolje to su mo gli. Sto je najva nije, Rumunji su spremno prihvaæali njemaèko vojno vodstvo i, za raz liku od nekih drugih saveznika, materijalne potrebe stavljali iznad presti a. Bez ikakve sumnje, glede toga odluèujuæi utjecaj imao je vojnièki mentalitet generala Anto nescua. Ukratko, moji su tada nji savjetnici smatrali kako æe Treæa rumunjska armija, u sluèaju iole znaèajnijih gubitaka, biti neupotrebljiva za ofenzivne akcije, a da æe i za def enzivne biti sposobna samo ako se ojaèa njemaèkim "korzetom".
Sektor kojim sam zapovijedao èinio je najju nije krilo istoène boji nice. Sire gledano, sektor je obuhvaæao Krim i dio koljena rijeke Dnjepar ju no od Zaporo ja. S glavninom snaga Armijske skupine jug sjeverno od Dnjepra nismo imali izravnih kontakata to je bilo dobro; 11. armija tako je imala punu slobodu djelovanja. Nakon umovitih, tenkovskom ratovanju potpuno neprimjerenih predjela sjeverne Rusije u kojima smo moj korpus i ja dotad djelovali, iznenada sam se zatekao u beskrajnim prostrans tvima stepa u kojima nije bilo gotovo nikakvih prirodnih prepreka (dodu e, ni zakl ona). Teren je bio idealan za tenkove, samo to ih 11. armija, na alost, nije imala . Jednoliènost terena prekidale su tek rjeèice èija su korita ljeti presu ivala i pretvara la se u duboke strme pukotine poznate kao balke. U jednoliènu stepskom krajoliku d jelovale su èudno, jedinstveno i fascinantno. Svakoga od nas taj je beskrajni pros tor barem jedanput opèinio. Èovjek se njime mogao voziti satima - èesto iskljuèivo uz po moæ kompasa - a da ne naiðe ni na kakvu uzvisinu i ne ugleda nijedno ljudsko biæe ili naseobinu. Daleko je obzorje nalikovalo na nekakav ogromni planinski lanac iza k ojega se mogao kriti i sam raj, ali se do njega nikako nije moglo stiæi. Jednoliènos t terena naru avali su tek stupovi anglo-iranske telefonske mre e koju je nekoliko g odina ranije postavio Siemens. A onda, u sumrak, stepe bi se pretvarale u osupnj ujuæu eksploziju boja. U istoènom dijelu Nogajskih stepa, oko i sjeveroistoèno od Meli topolja, mogla su se pronaæi prekrasna sela s njemaèkim imenima poput Karlsruhea ili Helentala. Le ala su usred bogatih planta a voæa, a njihove kvalitetno graðen e kamene kuæe svjedoèile su o blagostanju. Stanovnici tih sela jo uvijek su govorili najèi æi njemaèki jezik, no bili su to uglavnom starci, ene i djeca. Mu karce su deportira e sovjetske vlasti. Zadaæa koju je 11. armiji namijenilo Vrhovno zapovjedni tvo podrazumijevala je djelo vanje u dva potpuno suprotna pravca. S jedne strane, napredujuæi po desnom krilu Armijske skupine jug, 11. je armija tr ebala nastaviti potjeru za neprijateljem koji se povlaèio na istok. Glavnina armij e je, sjevernom obalom Azovskog mora, trebala krenuti u opæem smjeru Rostova. Ista je armija, s druge strane, trebala zauzeti Krim. Ta je zadaæa iz dva razloga progla ena posebnim prioritetom. Prvo, zauzimanje poluotoka imalo bi pozitivan uèina k na pona anje Turske. Drugo, i znatno va nije, krimske zraène baze predstavljale su p rijetnju naftnim poljima u Rumunjskoj koja su za Njemaèku bila od ivotnog znaèenja. N akon osvajanja Krima, korpus planinskih snaga 11. armije trebao se, preko tjesna ca Kerè, probiti na Kavkaz - oèito kako bi ojaèao ofenzivu prema Rostovu. Dakle, vojnom kampanjom iz 1941. godine Vrhovno je zapovjedni tvo i dalje namjerav alo ostvariti neke prilièno dalekose ne ciljeve. Uskoro æe se pokazati kako je dvostru ka uloga koju je Zapovjedni tvo dodijelilo 11. armiji potpuno nerealistièna. Poèetkom rujna Jedanaesta je armija forsirala rijeku Dnjepar kod Berislavla. Bilo je to pravo junaèko djelo, a glavninu je odradila 22. (donjesaska) pje aèka divizija. Ipak, zavr etak te akcije bio je toèka u kojoj je dvojakost zadaæe 11. armije neizbje no prepolovila osovinu njezina napada. Pri preuzimanju zapovjedni tva, zatekao sam sljedeæu situaciju: Dva armijska korpusa - 30. korpus, pod zapovjedni tvom generala von Salmutha (72. i 22. pje aèka divizija i Liebstandarte Adolf Hitler) i 49. planinski korpus generala Kublera (170. pje aèka te 1. i 4. planinska divizija) - nastavili su napredovati na istok, goneæi neprij ateljske snage pora ene na Dnjepru. Pribli avali su se liniji koja se pru ala od Melit o- _polja do koljena rijeke Dnjepar, ju no od Zaporo ja. 54. korpus pod zapovjedni tvom generala Hansena preusmjeren je na prevlaku Perekop koja je vodila na Krim. Dio 50. pje aèke divizije pristigle iz G rèke bio je pod zapovjedni tvom Èetvrte rumunjske armije pred Odesom, a dio je bio ang a iran u èi æenju crnomorske obale. Treæa rumunjska armija, sastavljena od jednog planinskog (Prve, Druge i Èetvrte plan inske brigade) i jednog konjanièkog korpusa (Pete, este i Osme konjièke brigade), jo u vijek se nalazila zapadno od Dnj-epra, gdje je neko vrijeme trebala mirovati. Od luka o njezinu polo aju vjerojatno je bila posljedica elje da se po svaku cijenu iz bjegne prijelaz preko Dnjepra, s obzirom na to daje veæ i prijelaz rijeke Bug prem a ivao rumunjske politièke ciljeve. Suoèeno s dvostrukom zadaæom - potjerom za neprijate ljskim snagama u smjeru Rostova i osvajanjem Krima za potrebe kasnijeg juri a na K avkaz preko Kerèa - zapovjedni tvo 11. armije moralo je odluèiti hoæe li te dvije razlièit
e zadaæe obaviti istodobno ili jednu za drugom. Tako je armiji prepu tena odluka koj u je moralo donijeti Vrhovno zapovjedni tvo. Èinilo se izvjesnim kako se, sa snagama kojima smo raspolagali, reèene zadaæe ne mogu izvr iti istodobno. Osvajanje Krima zahtijevalo je puno jaèe snage od 54. korpusa koji se nalazio pred Perekopom. Iako su obavje tajna izvje æa ukazivala na to da su se na prevlaku (s Dnje pra) izvukle tek tri divizije, nije se znalo kojim snagama Rusi raspola u na samom e Krimu, posebice u Sebasto-polju. Ubrzo se pokazalo kako neprijatelj, samo za a kciju na prevlaci, mo e odvojiti ne tri nego est divizija. Te æe snage kasnije pojaèati i sovjetska armija koja je u to doba branila Odesu. Meðutim, s obzirom na prirodu terena, neprijatelj bi i tvrdoglavom obranom sa samo tri divizije 54. korpusu najvjerojatnje uspio onemoguæiti prilaz Krimu ili mu bar em nanijeti znatne gubitke u borbama za prevlaku. Krim je od kopna dijelilo takozvano Lijeno more, Ziva . Radi se o svojevrsnoj blat noj naplavini, poluslanoj moèvari praktièno neprohodnoj i za pje a tvo, a (zbog pliæine) p otpuno neprohodnoj za desantne èamce. Do Krima su vodila samo dva èvrsta prilaza - p revlaka Perekop na zapadu i jedan uski tjesnac zapadno od Genièeska na istoku. irin a tjesnaca na nekim se mjestima svodila tek na irinu povi ene ceste ili eljeznièke pru ge, od kojih je svaka bila pro arana dugim mostovima. Za potrebe napada, dakle, ta j je tjesnac bio potpuno neupotrebljiv. Kako je èak i prevlaka Perekop bila u a od osam kilometara, moglo se govoriti iskljuèi vo o frontalnom napadu i to na terenu bez ikakve moguænosti zaklona. Napad s boka nije dolazio u obzir zbog blizine mora s obje strane. Osim to je bila naèièkana sna nim terenskim utvrdama, prevlaka je i la toèno sredinom Tatarskog jarka, drevne zemljan e utvrde duboke petnaestak metara. Kada bi jednom i svladali Perekop, morali bismo se pozabaviti jo jednim uskim grl om, ne to ju nije, kod I una. Na tom se mjestu, zbog slanih jezera, teren za napad su av ao na samo tri kilometra. S obzirom na pote koæe s terenom, ali i premoæ neprijatelja u zraku, èekala nas je te ka i iscrpljujuæa borba. Bilo je veliko pitanje bi li korpusu - sve da se i uspije pro biti kod Perekopa - preostalo snage za bitku kod I una. U svakom sluèaju, dvije-tri divizije nikako nisu mogle zauzeti cijeli Krim, ukljuèujuæi i Sebastopolj. Prema tome, ako je eljela brzo zauzimanje Krima, armija je po svaku cijenu morala odvojiti dio snaga koje su sudjelovale u potjeri za neprijateljem na istoku. I preostale bi snage bile sasvim dovoljne za tu potjeru - sve dok se neprijatelj p ovlaèio. Za svladavanje nekog udaljenijeg cilja - primjerice Rostova, ukoliko je n eprijatelj u njegovoj pozadini namjeravao formirati novu boji nicu ili dovuæi svje e s nage - bile bi preslabe. Ako bi napredovanje prema Rostovu dobilo prioritet, Krim bi, privremeno, valjalo ostaviti na miru. U tom bi sluèaju, pak, bilo te ko reæi kad bismo (i da li bismo uopæe ) dobili snage potrebne za osvajanje poluotoka. Uz to, u rukama neprijatelja koj i je vladao Crnim morem, Krim bi se pretvorio u ozbiljnu prijetnju boku istoène bo ji nice, a zraène baze na poluotoku i dalje bi prijetile rumunjskim naftnim poljima. Da smo, pak, sa dva armijska korpusa poku ali izvesti operaciju usmjerenu na udalj eni Rostov i njegovu pozadinu te, istodobno, sa samo jednim korpusom poku ali zauz eti Krim, ni u jednom ni u drugom sluèaju ne bismo postigli bogzna to. Jedanaesta je armija, stoga, za prioritet izabrala Krim. No, u tu se zadaæu ni u k ojem sluèaju nismo namjeravali upustiti s nedostatnim snagama. Slijedom toga, Pede set i èetvrti korpus je dobio cjelokupno topni tvo kojim je armija raspolagala te in e njeriju i protuzraène topove. Korpus je, uz to, s polo aja u pozadini trebao dovuæi i 50. pje aèku diviziju i to najkasnije tijekom druge faze - bitke za prevlaku kod Is-huna. No, sve to jo nije bilo dovoljno. Kako bismo Krim zauzeli odmah nakon proboja (ako n am ne bi zatrebao i za sam proboj) preko jezera kod I una, morali smo dobiti jo jed an korpus. Odluèili smo se za Njemaèki planinski korpus kojega je Vrhovno zapovjedni t vo ionako namjeravalo (preko Kerèa) poslati na Kavkaz. U meðuvremenu, dvije divizije u njegovu sastavu bile su puno korisnije u planinskim predjelima ju nog Krima neg oli vani, u stepama. Uza sve reèeno - dakako, kad bismo se jednom probili na poluotok - trebali smo zau zeti i utvrdu Sebastopolj, iznenadnim juri om motoriziranim snagama. Upravo se zat
o Liebstandarte divizija trebala okupiti u pozadini 50. korpusa, kad ovaj jednom krene u napad. Ovakvo je rje enje, dakako, podrazumijevalo osjetno slabljenje armijskih polo aja na istoku. Za popunu polo aja tamo njih snaga - osim dijelova 22. pje aèke divizije koji s u pokrivali obalne utvrde sjeverno od Krima - preostala je samo Treæa rumunjska ar mija. S obzirom na zadr ke Rumunja (koje sam ranije spominjao), organizirao sam pr ivatni razgovor s generalom Dumitrescuom i uspio ga uvjeriti da svoju armiju urno prebaci preko Dnjepra. Bilo je savr eno jasno da se 11. armija ovakvim mjerama izla e velikom riziku, u sluèa ju da se neprijatelj na istoènom dijelu njezine boji nice zaustavi i poku a preuzeti i nicijativu. No to je bila cijena koju je valjalo platiti ukoliko u osvajanje Kri ma nismo eljeli krenuti s nedostatnim snagama. Bitka na dvije boji nice Prodor kod Perekopa i bitka na Azovskom moru Dok se 54. korpus pripremao za napad na Perekop (zbog problema s opskrbom te su se pripreme razvukle sve do 24. rujna), a na e se snage nastavile grupirati na ran ije naznaèenim linijama, do nas su stizali znakovi da se situacija na istoènoj boji ni ci 21. rujna poèela mijenjati. Neprijatelj je zaposjeo unaprijed pripremljene polo aje du boji nice koja je vodila o d podruèja zapadno od Melitopolja sve do koljena Dnjepra. Potjera za njegovim snag ama morala je stati. Ipak, armija je nastavila s premje tanjem Njemaèkog planinskog korpusa. Kako bi se rizik smanjio na minimum, preostalim njemaèkim formacijama zapovijeðeno je da se pomije aju s onima Treæe rumunjske armije. Rumunjski konjièki korpus u ju nom sektoru rasporeðen je u sastav njemaèkog 30. korpusa, dok je Treæa rumunjska armija u sjevernom sektoru p reuzela njemaèku 170. pje aèku diviziju kako bi ojaèala rumunjski Planinski korpus. Do 24. rujna, 54. je korpus mogao krenuti u napad na prevlaku Perekop. Iako su d obile najveæu moguæu topnièku potporu, 45. i 73. pje aèka divizija djelovale su u najgorim moguæim borbenim uvjetima. Morale su napredovati po silnoj egi, preko slanih stepa na kojima nije bilo traga ni vodi ni zaklonu. Neprijatelj je prevlaku pretvorio u sna an, 16 kilometara dubok sustav obrane i ogorèeno se borio za svaki rov i svako upori te. Unatoè svemu, korpus je 26. rujna, nakon to je odbio jake neprijatelj ske protunapade i pre ao Tatarski rov, zauzeo Perekop. Zauzimanje ostatka neprijat eljske obrambene zone i, poslije osvajanja sna no branjenog Armijanska, izlaz na o tvoreni prostor oduzeli su nam jo tri dana, uz intenzivne borbe. Nakon to je pretr pio te ke gubitke, neprijatelj se povukao na podruèje izmeðu I unskih jezera. U na e je ru ke palo 1000 zarobljenika, 112 tenkova i 135 topova. No zavr ni plod ove te ko izvojevane pobjede, konaèni prodor na Krim, tek je trebao sa zrijeti. Premda je neprijatelj do ivio te ke gubitke, broj divizija s kojima se korp us trebao obraèunati u meðuvremenu je porastao na est. Sve je ukazivalo na to da bi n astavak juri a na usko grlo kod I una bio bi prevelik zalogaj za na e trupe, s obzirom na odnos snaga i stra ne rtve koje bi njemaèki korpus neizbje no pretrpio. Nakanu 11. armije da, u tom trenutku, u pojaèanje pozove Planinski korpus i Liebst andarte diviziju neprijatelj je veæ osujetio. Oèito je shvatio kako Krim namjeravamo zauzeti na brzinu pa je na polo aje izmeðu Azovskog mora i Dnjepra dovukao svje e sna ge. Tu su 26. rujna istoène polo aje na e armije napale Osamnaesta i Deveta ruska armija, sastavljene od dvanaest divizija - to novih, to starih koje su upravo bile na odmo ru. Pri prvom napadu na na 30. korpus neprijatelj je do ivio neuspjeh (premda je ta mo nja situacija postala prilièno napeta), ali je u sektoru odgovornosti Treæe rumunjs ke armije uspio pregaziti Èetvrtu planinsku brigadu i naèiniti 16 kilometara iroku pu kotinu u na im polo ajima. Spomenuta brigada izgubila je dobar dio topni tva i èinilo se daje na izmaku snaga. I dvije su rumunjske brigade pretrpjele te ke gubitke. Nismo imali puno izbora. Njemaèki planinski korpus, koji je veæ krenuo prema prevlac i Perekop, morali smo skrenuti udesno kako bi povratio izgubljene polo aje Treæe rum unjske armije. Da stvar bude gora, 11. je armija upravo tada ostala bez svoje je dine brze formacije -Leibstandarte divizije. Vrhovno zapovjedni tvo zapovjedilo jo j je da ostane gdje jest i pripremi se za juri na Rostov, u sastavu Prve tenkovsk e skupine kamo je uskoro trebala biti premje tena. Stoga smo morali odustati od na kane da uz pomoæ Liebstandarte kapitaliziramo pobjedu na prevlaci. Diviziji je zap ovijeðeno da se vrati na istoènu boji nicu.
Kako bi bili to bli e dvjema boji nicama, armijski je operativni odjel 21. rujna organizirao dva taktièka zapovjedni tva: jedno u Askani-ji Novoj i j edno u Nogajskim stepama, koje su svojedobno pripadale njemaèkoj obitelji Falz-Fei ns. Nekoæ uzorno imanje poznato diljem Rusije pretvoreno je u kol-hoz. Gospodarske zgr ade bile su alosno zapu tene, a sovjetske su trupe pri povlaèenju uni tile cjelokupnu m ehanizaciju. Gomile ovr enog ita koje su le ale na otvorenom ruski su vojnici polili benzinom i zapalili. Tjednima se dimilo i nije bilo naèina da ga ugasimo. Sve ozbiljnija situacija na boji nici ponukala nas je da se 29. rujna s malim takt ièkim snagama pribli imo problematiènoj toèki. To je, u kriznim situacijama, uvijek kori stan potez, ako ni zbog èega drugog, a ono da se sprijeèi preuranjeno povlaèenje podreðe nih zapovjedni tava koje uvijek lo e djeluje na vojnike. U ovom sluèaju taj se potez p okazao posebno primjerenim; dobar je dio rumunjskog zapovjednog osoblja, naime, bio spreman prije vremena promijeniti polo aj. Istoga dana Njemaèki planinski korpus i Leibstandarte divizija probili su neprijat eljski ju ni bok na mjestima na kojima je protivnik uspio probiti polo aje Treæe rumun jske armije, ali svoj poèetni uspjeh nije uspio valjano kapitalizirati. Na tom se podruèju situacija jo i dala sanirati. Na sjevernom krilu 30. korpusa, gdje je jedn a rumunjska konjièka brigada posustala, kuhala se nova kriza. Morao sam ustro reagi rati, i to odmah, kako bih sprijeèio ishitreno povlaèenje. Proboj koji je tamo prije tio sprijeèila je Liebstandarte divizija koja je skrenula u tom smjeru. Premda je, kao rezultat gore spomenutih dogaðaja, situacija na na im istoènim polo ajima postala napeta, imala je i sva obilje ja zlatne prilike. Stalnim napadima kojima je nastojao osujetiti na e namjere na Krimu, neprijatelj je obje svoje armije veza o na frontalnoj osnovi; bilo je oèito da ne raspola e prièuvom koja bi ga za titila od f orsiranja Dnje-pra kod Zaporo ja i Dnjepropetrovska, gdje se Prva tenkovska skupin a generala von Kleista mogla probiti kroz njegov sjeverni bok. Nekoliko dana ran ije, Armijskoj skupini jug odr ao sam prezentaciju u kojoj sam se zalo io za interve nciju na tom podruèju. Dana 10. listopada izdane su odgovarajuæe zapovijedi u tom sm islu. I dok je 11. armija èvrsto dr ala neprijatelja koji je i dalje napadao, tenkov ska je skupina postupno poveæavala pritisak sa sjevera. Neprijatelj je poèinjao uzmi cati i 1. je listopada do lo vrijeme da i 30. korpus i Treæa rumunjska armija krenu u napad. U sljedeæih nekoliko dana, u suradnji s Prvom tenkovskom skupinom, uspjel i smo okru iti glavninu snaga obje sovjetske armije na podruèju Bola, na liniji Tokm ak-Mariupol-Berdjanks ili ih uni titi pri povlaèenju. Tom je prilikom u njemaèke ruke palo 65.000 zarobljenika, 125 tenkova i vi e od 500 topova. Osvajanje Krima Nakon bitke na Azovskom moru do lo je do izmjene u slijedu bitke na njemaèkome ju nom krilu. Vrhovno je zapovjedni tvo izgleda shvatilo da nijedna armija nije u stanju istodobno voditi operaciju prema Rostovu i operaciju na Krimu. Stoga je napredov anje prema Rostovu povjereno Prvoj tenkovskoj skupini, kojoj jeli. armija, po za povijedi, prepustila 49. planinski korpus i Liebstandarte diviziju. Iskljuèiva zadaæa Jedanaeste armije sad je bilo osvajanje Krima, sa dva korpusa - Pe desetim, sastavljenim od 22., 72. i 170. pje aèke divizije te Pedeset i èetvrtim, u èije m su sastavu bile 46., 73. i 50. pje aèka divizija (treæina ove posljednje postrojbe j o uvijek je bila u okolici Odese). Treæa rumunjska armija, koja se vratila pod zapovjedni tvo mar ala Antonescua, bila je odgovorna samo za obranu obale Crnoga i Azovskog mora. Meðutim, nakon to sam mu se osobno obratio, mar al Antonescu mi je ustupio zapovjedni tvo Rumunjskog planinskog korpusa u èijem su sastavu bile jedna konjièka i jedna planinska brigada, i dopusti o da ga rasporedim na Krim, gdje je trebao nadzirati istoènu obalu. Sad kad je misiju 11. armije suzilo na jedan cilj - zauzimanje Krima - Vrhovno j e zapovjedni tvo postalo nestrpljivo. Naime, zapovjedni tvo je, to je moguæe prije, s d ruge strane tjesnaca Kerè (u smjeru Kubana) eljelo rasporediti jedan korpus. Taj je zahtjev jasno pokazivao koliko Hitler podcjenjuje neprijatelja. Stoga se 11. armija osjetila ponukanom istaknuti kako se prije takve operacije s Krima mo raju ukloniti sve neprijateljske snage. Protivnik æe se, bez ikakve sumnje, za pol uotok boriti do posljednjeg èovjeka i radije æe nam prepustiti Odesu nego Sebastopol j. tovi e, sve dok su Sovjeti i samo jednom nogom na Krimu, dijelovi 11. armije - koja
je ionako raspolagala sa samo dva korpusa - nisu se, ni u kom sluèaju, smjeli prebacivati preko Kerèa na Kuban. Tu smo priliku iskoristil i i da zatra imo dodatni korpus od tri divizije i u sljedeæih nekoliko tjedana (najv jerojatnije zbog gore spomenutog Hitlerovog zahtjeva) na a je armija ojaèana zapovje dni tvom 42. korpusa, 132. i 24. pje aèkom divizijom. S obzirom na oèajnièke poku aje Sovje a da se odr e na Krimu, ta æe se pojaèanja u predstojeæim bitkama za poluotok pokazati n eprocjenjivima. Borba za prevlaku I un Trenutno najva niji problem, meðutim, bio je nastavak borbi za prilaze Krimu i otvar anje prolaza preko I una. Reklo bi se: obièna borbena operacija. Meðutim, ta desetodne vna bitka prelazi granice uobièajenog ofenzivnog djelovanja i istièe se kao svijetli primjer borbenog duha i samopo rtvovnosti njemaèkog vojnika. Nijedna od prednosti koje se smatraju nu nim preduvjetom za napad na utvrðene polo aje nije bila na na oj strani. Sovjetski branitelji bili su brojèano nadmoæniji njemaèkim napadaèima. est divizija u sas tavu 11. armije ubrzo se sukobilo s osam sovjetskih streljaèkih i èetiri konjièke divi zije. Rusi su, naime, 16. listopada evakuirali utvrdu Odesa - koja je dotad bila meta brojnih neuspjelih napada Èetvrte rumunjske armije - i tamo nju obrambenu armi ju morskim putem prebacili na Krim. Iako je Luftwaffe tvrdio kako je potopio 32. 000 tona brodovlja, dobar dio konvoja iz Odese ipak se uspio iskrcati, to u Sebas topolju, to po lukama du zapadne obale poluotoka. Prve divizije Sovjetske vojske o svanule su na boji nici ubrzo nakon poèetka na e ofenzive. Njemaèko topni tvo, definitivno superiornije ruskome, pru alo je uèinkovitu potporu pje a t u u napadu. No suprotna je strana raspolagala oklopljenim obalnim bitnicama koje su mogle djelovati i sa sjeverozapadne obale Krima i s ju ne obale Ziva a i njemaèko im topni tvo, barem isprva, nije moglo parirati. I dok su Rusi raspolagali obiljem oklopnih snaga koje su mogli poslati u protunapad, 11. armija nije posjedovala ni jedan jedini tenk. I, najva nije od svega, vi e zapovjedni tvo nije imalo nikakvu priliku za taktièki manev ar koji bi olak ao muènu zadaæu pje a tva. U takvoj situaciji potpuno je nemoguæe uhvatiti neprijatelja na spavanju; on je samo trebao sjediti u svojim dobro utvrðenim rovovima i èekati da se napad razma e. Kao i u sluèaju Perekopa, more s jedne i Ziva s druge strane iskljuèivali su svaku moguænost zaobila enja s boka pa èak i napada cijelom irinom formacije. Naprotiv, napad je treb alo izvesti sasvim frontalno, pravocrtno, du tri uska komadiæa zemlje na koje je pr evlaka bila podijeljena jezerima. irina tih triju nasipa dopu tala nam je da u prvi mah u napad ukljuèimo samo tri divi zije 54. korpusa (73., 46. i 22.). Trideseti korpus nije se mogao ni pomaknuti s ve dok se ne to ni e na jugu ne osigura barem minimum manevarskog prostora. Slane stepe na prevlaci, ravne poput palaèinke i bez ikakve vegetacije, napadaèima n isu pru ale nikakvu moguænost zaklona. Zraènim prostorom iznad njih dominiralo je Sovj etsko ratno zrakoplovstvo èiji su se lovci i lovci-bombarderi obru avali na svaku me tu koju bi prona li. Kako bi se za titili od neprijateljskih zrakoplova ukopati se n isu morali samo pje a tvo i poljsko topni tvo na prvoj crti, nego je u pozadini ratne zone bilo neophodno iskopati rupu za svako vozilo i za svakog konja. Stvari su s e toliko pogor ale da se protuzraène bitnice vi e nisu usuðivale otvarati vatru kako ih Rusi ne bi odmah zbrisali iz zraka. Nebo se moglo kontrolirati, a i tada samo po danu. tek u posljednjim danima ofenzive, kad je armija u pomoæ pozvala Moldersa30 i njegovu skupinu lovaca. Noæu nam nije pomagao ni Molders. Zahtjevi koji su na e juri ne trupe morale zadovoljiti bili su nenormalno visoki. U takvim borbenim uvjetima, oèi u oèi s neprijateljem koji je tvrdoglavo branio svaki centimetar terena, njihovi su gubici bili iznimno visoki. U tom sam razdoblju st alno bio na terenu i osobno provjeravao kako se stvari razvijaju i kako se juri ni m trupama ta te ka borba mo e olak ati. Brzina kojom je na a borbena moæ opadala pla ila me je. Divizije koje su izvr avale ovu te ku zadaæu veæ su podnijele silne rtve u bitkama za Perekop i Azov. Do ao je trenutak d a se èovjek zapita ima li ta borba za uske koridore ikakvih izgleda na uspjeh i hoæe li na e trupe Glasoviti as lovaèkog zrakoplovstva iz Drugog svjetskog rata. (Nap. prevoditelja.) - dakako, ako se uspijemo probiti - uopæe biti u stanju preoteti Krim neprijatelju
èija je snaga neprekidno rasla. Do 25. listopada na e su trupe djelovale potpuno iscrpljeno. Zapovjednik jedne izn imno kvalitetne divizije veæ je dvaput izvijestio kako su pukovije pod njegovim za povjedni tvom na izmaku snaga. U okr ajima poput ovoga, prije ili kasnije, uvijek na stupi onaj presudan trenutak, trenutak u kojem ishod bitke balansira na o trici br itve. U tom se trenutku pokazuje je li volja napadaèa da se izlo i krajnjim granicam a fizièke izdr ljivosti jaèa od volje branitelja da nastavi s otporom. Bitka koja odluèuje o tome hoæe li se poduzeti onaj posljednji i najveæi napor, pa i p o cijenu da se sve rtve na kraju poka u uzaludnima, vodi se iskljuèivo u srcima zapov jednika. Taje bitka, meðutim, potpuno bespredmetna ukoliko iza nje ne stoji samopo uzdanje vojnika i njihova odluènost da od borbe ne odustanu. Nakon svega to je zahtijevala od svojih vojnika, 11. armija nije eljela popustiti pred vlastitom slabo æu i, u pet do dvanaest, odustati od pobjede. Kako se pokazalo, neslomljivi borbeni duh na ih vojnika nadma io je smrtnu odluènost neprijatelja da se odr i. Nakon jo jednog iznimno muènoga dana, 27. listopada, konaèno smo uspjeli. Sljed eæeg dana, poslije deset dana ogorèene borbe, sovjetska obrana napokon se slomila il i. armija mogla je krenuti u potjeru. Potjera Potjera koja je uslijedila bila je jo jedan sjajan primjer odva nosti i inicijative zapovjednika na svim razinama i samoprijegora borbenih trupa. Gledajuæi kako te, te kim gubicima oslabljene i besprimjernim zahtjevima kampanje gotovo iscrpljene p ukovnije, juri aju za sirenskim zovom ju ne obale Krima, èovjek se morao prisjetiti vo jnika jedne druge armije koji su 1796. godine na prepad osvojili talijanska polj a koja im je obeæao Napoleon. Do 16. studenoga potjera je zavr ila i cijeli je Krim - osim utvrðenog podruèja Sebast opolja - bio u na im rukama. est divizija 11. armije zbrisale su najveæi dio dvaju ne prijateljskih armija ukupne snage dvanaest streljaèkih i èetiri konjièke divizije. Od 200.000 ljudi kojima je neprijatelj raspolagao na poèetku, nakon borbe za dva koma diæa zemIje i potjere koja je uslijedila, u zarobljeni tvu je zavr ilo vi e od 100 tisuæa. Nepri jatelj je izgubio i 700 topova i 160 tenkova. Dio vojnika je kroz tjesnace Kerè us pio pobjeæi u Sebastopolj, no bili su to tek ostaci nekada njih postrojbi bez ikakvo g te kog naoru anja. Meðutim, ljudi koji su prona li utoèi te u utvrdi odmah su se organizi ali u prave postrojbe. Zahvaljujuæi prevlasti koju je u ivao na moru, neprijatelj je uz minimalan zastoj mogao dovuæi zamjenske trupe i zalihe. Administrativni dio zapovjedni tva 11. armije preselio se u Zimfe-ropolj, rusifici ranu prijestolnicu Krima smje tenu u prekrasno okru enje na sjevernom rubu Jailskog gorja. Na e je taktièko zapovjedni tvo, pak, oti lo u Zarabus, poveliko selo sjeverno od Zimferopolja, u kojem smo -u jednoj od novih kola koje su Sovjeti izgradili u go tovo svim veæim selima - prona li vrlo zgodan smje taj. Naèelnik sto era i ja ivjeli smo u maloj seoskoj kuæi na voæarskom kolhozu. Svaki od nas na raspolaganju je imao po jed nu skromnu sobu. Pokuæstvo u mojoj èinili su krevet, stol i stolac, stalak za lavor i nekoliko vje alica. Dakako, ne to pokuæstva mogli smo nabaviti u Zimferopolju, ali n a e zapovjedni tvo nije eljelo u ivati u udobnostima u kojima nije mogao u ivati i obièni ojnik. U tim smo skromnim odajama ostali sve do kolovoza 1942. godine, s kraæim prekidima - kad smo, u dva navrata, nakratko boravili na zapovjednom mjestu na boji nici ko d Kerèa i u razdoblju kada je taktièko zapovjedni tvo bilo smje teno u Sebastopolju. Za sve nas to je, nakon nomadskog ivota koji smo dotad vodili, bila potpuna premda n e nu no i dobrodo la promjena. Èim bi se stacioniralo, zapovjedni tvo bi zapadalo u ruti nu i iznova zapoèinjalo "papirnati rat". Te zime taj sam papirnati rat vodio u jed noj uèionici izmeðu dvije peæi koje smo sazidali po ruskim nacrtima, buduæi da su sustav centralnog grijanja Sovjeti, dakako, uni tili. Ovdje bih se mogao dotaknuti problema koji me je, iako se utopio u silnim operat ivnim problemima koje nam je nametnula zima 1941. / 1942., uvijek silno optereæiva o. Èovjek koji zapovjeda armijom ujedno je i njezin vrhovni sudac. Najte a zadaæa koja ga mo e zapasti jest potvrda smrtne kazne. S jedne strane, zapovjednik je du an odr a vati stegu i - u interesu samih vojnika - strogo ka njavati zloèine u akciji. S drug e strane, bilo je grozno pomisliti kako neèiji ivot ovisi samo o va em potpisu. Dakako, smrt u ratu svakodnevno odnosi na tisuæe rtava a od svakog se vojn
ika oèekuje da u tom ratu polo i i vlastiti ivot. Ipak, èasno poginuti u borbi bilo je jedno; biti sramotno izbrisan iz redova ivih, pred cijevima pu aka vastitih suborac a, bilo je ne to sasvim drugo. Dakako, kad bi vojnik nekim svojim èinom okaljao èast svoje armije ili skrivio smrt svojih suboraca, milosti nije moglo biti. No bilo je i mnogo drukèijih sluèajeva, sl uèajeva koji nisu bili posljedica pokvare-nosti nego sasvim obja njive i ljudske pog re ke. Unatoè tomu, nadle ni vojni sud morao se dr ati strogih odredbi vojnoga zakona i odrediti smrtnu kaznu. Ni u jednom sluèaju u kojemu se od mene tra ila potvrda smrtne kazne pri dono enju kon aène odluke nisam se vodio iskljuèivo tumaèenjem vojnih sudaca - dakako, odreda èasnih l judi. Uvijek bih osobno prouèio sluèaj. Kad su, na poèetku rata, dva vojnika iz sastav a mog korpusa osuðeni na smrt zbog silovanja i ubojstva jedne starice, dobili su o no to su zaslu ili. Posve drukèiji bio je sluèaj jednog vojnika koji je u poljskoj kamp anji zaradio eljezni kri , da bi ga, nakon kratkog oporavka u bolnici, rasporedili u nekakvu èudnu postrojbu. Kad je, veæ prvoga dana u novoj postrojbi, cijela posada mitraljeza kojoj je pripadao pobijena, èovjek je izgubio ivce i pobjegao. Po zakonu se, dakako, mogao oprostiti sa ivotom. Ali - premda je doista bio kriv za kukavièl uk, a time i za ugro avanje morala svoje postrojbe - bilo je osnove da se u njegov u sluèaju primijene druga mjerila. Kako presudu vojnoga suda nisam mogao poni titi t ek tako, za ovaj i sve njemu sliène sluèajeve razradio sam poseban postupak: posavje tovao bih se s èovjekovim zapovjednikom i, uz njegov pristanak, suspendirao kaznu na èetiri tjedna. Ako se èovjek u tom razdolju uspio iskupiti u akciji, presudu bih poni tio. Ukoliko bi ponovo pogrije io, kazna bi bila izvr ena. Od svih osuðenika kojima je to razdoblje uvjetne kazne odobreno, samo je jedan prebjegao neprijatelju. S vi su drugi ili dokazali svoju vrijednost ili poginuli kao pravi vojnici, u te kim borbama na istoku. Prvi napad na Sebastopolj Sljedeæa zadaæa 11. armije bio je napad na posljednje neprijateljsko upori te na Krimu - Sebastopolj. I to to prije, po to æe neprijatelj tako imati manje vremena za organ izaciju obrane pa æe i na i izgledi za uspjeh biti veæi. Dapaèe, time bi se smanjili i i zgledi za intervenciju s mora. Prema na im izraèunima, premje taj snaga i doprema streljiva trebali su zavr iti 27. ili 28. studenoga. Taj smo nadnevak izabrali i kao krajnji rok za poèetak ofenzive. A onda nas je uhvatila ruska zima, s katastrofalnim uèinkom. Na samome Krimu krenu le su ki e i sve tamo nje neasfaltirane ceste uskoro su postale neupotrebljive. Sjev ernu unutra njost zemlje okovao je o tar led koji je trenutno onesposobio èetiri od uk upno pet lokomotiva kojima smo raspolagali ju no od Dnjepra. Opskrba 11. armije sv e èe æe se svodila na jedan ili dva vagona dnevno. I na Dnjepru je bilo leda, ali kako se on jo uvijek nije stisnuo, rijeku se jo uvijek nije moglo prelaziti preko leda . Pripreme za napad su se razvukle. Umjesto 27. studenoga, preliminarno bombardira nje iz zraka moglo je zapoèeti tek 17. prosinca. Naj-poslije, nakon tri tjedna zak a njenja (koje æe se u konaènici pokazati presudnim), 54. i 30. korpus mogli su krenut i u napad na sjevernom, odnosno ju nom sektoru. Meðutim, 11. armija prethodno je mor ala donijeti jednu te ku odluku. 17. listopada do lo je do kritiènog preokreta u okoli ci Rostova uslijed èega nam je na a armijska skupina zapovjedila da im trenutno prep ustimo 73. i 170. pje aèku diviziju. Unatoè svim na im upozorenjima kako je napad na Seb astopolj bez tih snaga nemoguæ, dopustili su nam da zadr imo samo 170. diviziju koja se jo kretala uz obalu kako bi se spojila s 30. korpusom i koja do Rostova ionak o ne bi stigla na vrijeme. Taj ustupak nije puno promijenio. Premje tanjem 73. div izije snage koje su trebale napasti sjeverni sektor ostale su bez neophodne prièuv e. Morali smo odluèiti mo emo li u takvim okolnostima uopæe krenuti u napad. Odluèili sm o poku ati. Tijek toga napada ovdje je nemoguæe opisati do detalja. Prva je zadaæa bio iznenadni prodor s istoka kojim smo neprijatelja trebali istjerati s isturenih polo aja izm eðu Kaèe i Belbeka i zauzeti njegova upori ta u dolini Belbeka i du njezine ju ne uzvisine. Napad je potom trebalo nastaviti, pre ko utvrda ju no od Belbeka, ravno do zaljeva Sjevernaje. Najveæa odgovornost za uspj eh bitke le ala je na leðima vite ke 22. (donjosaske) pje aèke divizije i njezinog iznimno g zapovjednika, generala pukovnika Wolffa. Divizija je poèistila isturene neprijat
eljske polo aje izmeðu Kaèe i Belbeka. Potom je, zajedno s 132. pje aèkom divizijom, najur i zauzela uzvisine na jugu doline Belbeka i probila se u samu utvrðenu zonu ju no od nje. No isturena se borbena linija postupno su avala. Naime, 50. i 24. pje aèka divizi ja koje su se do zaljeva Sjevernaje trebale probiti s istoka, nisu postigle goto vo nikakav napredak na te kom planinskom terenu, dijelom prekrivenom gotovo neproh odnim raslinjem. Te ke borbe za bunkere koje je neprijatelj branio s tvrdoglavom o dluèno æu, cijedile su snagu iz na ih vojnika. Uslijedila je o tra hladnoæa koja ih je goto o potpuno iscrpila. Ipak, u posljednjim danima prosinca - borba se nastavila sve do Bo iæa - prethodnica udarnih snaga stigla je do Staljinove utvrde, èijim bi osvaja njem na e topni tvo uspostavilo barem vizualni nadzor nad zaljevom Sjevernaja. Treba le su nam jo samo svje e trupe i juri na zaljev nije mogao propasti. No nakon to su n am oduzeli 73. diviziju, upravo su nam one nedostajale. Gubitak 73. divizije nis mo mogli nadoknaditi ni drastiènim gomilanjem juri nih divizija od kojih smo poku ali formirati udarnu snagu napada. Usred te situacije Rusi su se iznenada iskrcali, najprije kod Kerèa a potom i kod Feodosije. Radilo se o smrtonosnoj prijetnji. Ruske su se snage pojavile upravo u trenutku kad su sve postrojbe na e armije - osim jedne njemaèke i dvije rumunjske brigade - bile zauzete akcijom kod Sebastopolja! Bilo je jasno kako snage iz Sebastopolja, stoje moguæe br e, moramo prebaciti na ugr o ene polo aje. I najmanje ka njenje moglo se pokazati sudbonosnim. Meðutim, je li napad na Sebastopolj trebalo prekinuti u trenutku kada se èinilo kako nas od zauzimanja zaljeva Sjevernaja dijeli jo samo jedan juri ? Dapaèe, snage sa Sebastopolja bilo bi znatno lak e povuæi nakon pobjede na sjevernoj b oji nici negoli nakon njezinog preuranjenog napu tanja. Svaki sat odgaðanja povlaèenja na ih trupa iz Sebastopolja znaèio je rizik, no 11. je ar mija taj rizik odluèila prihvatiti. Isprva je samo 30. korpus dobio zapovijed da prekine s napadom, a 170. divizija upuæena je na ugro eni poluotok Kerè. Istodobno, u dogovoru sa zapovjednikom 54. korpusa i njemu podreðenim divizijskim zapovjednicima, odluèeno je da se na sjevernoj boji nici jo jedanput kre ne u osvajanje konaènog cilja - zaljeva Sjevernaja. Kao i obièno, vojnici su dali sve od sebe i prethodnica 16. pje aèke pukovnije brigadi ra von Choltitza uspjela je probiti vanjski prsten Staljinove utvrde. Do tada su , meðutim, svi bili na izmaku snaga. Zapovjednici juri nih divizija 30. su prosinca izvijestili kako se u sluèaju daljnjih poku aja nastavka napada ne treba nadati uspj ehu. Napad je valjalo prekinuti. Nakon to je armijska skupina, u hitnom telefonsk om obraæanju, u to napokon uspjela uvjeriti i samog Hitlera, zapovjedni tvo 11. armi je izdalo je zapovijed za konaèni prekid napada. Uz to je, premda nevoljko, moralo zapovjediti i povlaèenje sjeverne boji nice na uzvisine sjeverno od doline Belbeka. Novih snaga koje bi nam u tome pomogle nije bilo, a suvi no je nagla avati da je si tuacija na uskim isturenim borbenim linijama, na dulje vrijeme, bila neodr iva. Èinj enica da se Hitler toj odluci protivio (premda u vezi s njome nije mogao uèiniti n i ta), buduæi da se kosila sa strogom zabranom svih dragovoljnih povlaèenja koju je up ravo proglasio, nije imala nikakvu te inu u usporedbi s na om odgovorno æu prema vojnici ma koji su podnijeli tolike rtve. Tako je propao prvi poku aj osvajanja Sebastopolja najuri . Staljinova ofenziva za povrat Krima Ubrzo se pokazalo kako iskrcavanje sovjetskih trupa na polutotok Kerè - upravo u t renutku kada je bitka 11. armije na sjevernoj boji nici kod Sebastopolja u la u odluèu juæu fazu - nije tek mjera za odvraæanje pozornosti. Sovjetske radio-postaje objavil e su da se radi o punokrvnoj ofenzivi za povrat Krima. Ofenzivu je isplanirao i vodio Staljin osobno i najavljivalo se kako neæe zavr iti sve dok 11. armija ne bude izbrisana sa zemljovida. Ubrzo je postalo jasno kako se ne radi o pukoj prijetn ji. Iz same velièine snaga ukljuèenih u ofenzivu, ali i krajnje bezoènosti kojom su se tro ile, dala se osjetiti Staljinova brutalna volja. Nakon stoje pre ao tjesnace Kerè, neprijatelj je 26. prosinca poèeo rasporeðivati dvije divizije, po jednu sa svake strane grada. Na sjevernoj obali poluotoka uslijedila su manja iskrcavanja. 42. korpus (generala grofa Spon ecka), koji se u obrani poluotoka u potpunosti oslanjao na 46. pje aèku diviziju, na a o se u nimalo zavidnu polo aju. Grof Spo-neck je zatra io dopu tenje za evakuaciju pol uotoka, nadajuæi se kako æe prilaze do njega presjeæi kasnije, kod Parpaèa. Mi u 11. arm
iji mislili smo drukèije. Ukoliko neprijatelj uspije zauzeti upori te na Kerèu, na Kri mu æe se otvoriti druga boji nica i, sve dok je Sebastopolj u neprijateljskim rukama , cijela æe armija biti u velikim pote koæama. Stoga smo 42. korpusu zapovjedili da ud ari na neprijatelja prije no to se uspije stabilizirati nakon iskrcavanja i odbac i ga natrag u more. Za tu nam je zadaæu trebala cijela 46. divizija pa smo, istodo bno, u Feodosiju poslali Èetvrtu i Osmu rumunjsku planinsku brigadu (prva je èuvala istoènu obalu Krima, a druga je bila kod Zimferopolja) koje su trebale sprijeèiti ne prijateljsko iskrcavanje na tom podruèju. Uz to, jedina pukovnijska skupina 73. di vizije koja je ostala na Krimu - ojaèana 213. pje aèka pukovnija - dobila je zapovijed da u Feodosiju krene iz Genièeska. Do 28. prosinca 46. pje aèka divizija uspjela je eliminirati neprijateljske mostobra ne sjeverno i ju no od Kerèa. Preostali su tek manji dijelovi postrojba koji su se i dalje borili na sjevernoj obali. Unatoè tomu, grof Sponeck je ponovo zatra io dopu te nje za evakuaciju poluotoka Kerè i ona mu je ponovo izrièito zabranjena. I dalje smo , naime, smatrali kako bi predaja poluotoka Kerèa lako mogla dovesti do situacije koju armija ne bi uspjela rije iti sa snagama kojima je raspolagala. U meðuvremenu, 28. prosinca, 54. korpus krenuo je u svoj posljednji napad na Sebas topolj. Neprijatelj je, pak, bio na putu da nam nanese novi udarac. U ranim sati ma 29. prosinca èuli smo kako se tijekom noæi, pod za titom jakih pomorskih snaga, usp io iskrcati u Feodosiji. Slaba ne snage kojima smo tamo raspolagali (jedna in enjeri jska bojna, protutenkovske snage i nekoliko obalnih bitnica, a Rumunji su poèeli p ristizati tek sljedeæeg jutra) nisu mogle sprijeèiti iskrcavanje. Na e su telefonske l inije sa zapovjedni tvom 42. korpusa, smje tene negdje na sredini poluotoka, bile pr ekinute. U 10,00 sati su nas radio-vezom izvijestili kako je - zbog novih iskrca vanja kod Feodosije - grof Sponeck zapovjedio trenutnu evakuaciju poluotoka. Odm ah smo izdali protuza-povijed, ali je vezisti 42. korpusa nikad nisu primili. Ia ko smo potpuno shvaæali njihov strah da æe ih neprijateljske snage kod Feodosije ods jeæi od ostatka na ih snaga, i dalje smo vjerovali kako se njihovim naglim povlaèenjem si tuacija neæe nimalo popraviti. Istodobno s izdavanjem protuzapovijedi glede evakuacije poluotoka Kerè, 11. je arm ija izdala i zapovijed Rumunjskom planinskom korpusu da neprijateljske snage koj e su se iskrcale kod Feodosije odbaci natrag u more, uz pomoæ dvaju ranije spomenu tih brigada i rumunjske motorizirane pukovnije koja je bila na putu. Iako glede napadaèkih sposobnosti spomenutih rumunjskih formacija nismo imali nikakvih iluzij a, smatrali smo kako neprijatelj u Feodosiji jo uvijek nije nazoèan u punoj snazi p a bi ga èak i one, odluènim napadom, mogle uhvatiti na krivoj nozi. U najgorem sluèaju , mislili smo, Rumunji æe ga na uskom mostobranu kod Feodosije uspjeti zadr ati dok tamo ne stignu njemaèke snage. Razvoj situacije na poluotoku Kerè No, èak su se i te nade pokazale iluzornima. Umjesto da kod Feodosije krene u napa d, Rumunjski je planinski korpus dopustio da ga skupina sovjetskih tenkova odbac i na polo aje istoèno od Starog Krima. U nizu usiljenih hodnji 46. pje aèka divizija uspjela je stiæi do uskoga pojasa zemlje kod Parpaèa. Putem je, meðutim, na ledom okovanim cestama morala ostaviti veæinu svoj ih topova, a i njezini su vojnici na odredi te stigli potpuno iscrpljeni. S maloga mostobrana sjeverno od Kerèa na kojemu se uspio odr ati (i s pojaèanjima koja su mu p reko zamrznutih tjesnaca brzo pristizala), neprijatelj se odmah bacio u potjeru. Da je sovjetski zapovjednik te prednosti iskoristio do kraja, da je 46. korpus posve potjerao s Kerèa i dobrano stisnuo Rumunje koji su se povlaèili od Feodosije, u pitanje bi do la sudbina cijele 11. armije. On, kako se pokazalo, nije znao prep oznati pravu priliku. Ili nije znao kakva mu se prilika pru a, ili se nije odva io i skoristiti je. Tako smo - uz pomoæ iznurene 46. divizije, 213. pje aèke pukovnije (koja je u meðuvremen u stigla iz Genièeska) i Rumunja - uspjeli formirati obrambenu liniju, premda opas no tanku, izmeðu sjevernih obronaka Jailskoga gorja u blizini Starog Krima i kod Z iva a, zapadno od Ak-Monaya. Kako bismo ojaèali rumunjske trupe i za titili njihovo te k o naoru anje, u rumunjske smo postrojbe rasporedili sve raspolo ive njemaèke èasnike i vojnike, ukljuèujuæi i one koje smo mogli odvojiti iz zapovjedni tva 11. armije.
Do 15. sijeènja, 30. i 42. korpus bili su spremni za protunapad na boji nici kod Feo dosije. Napad je bio rizièan i odluku o njemu nije bilo lako donijeti s obzirom na to da je tri i pol oslabljene njemaèke divizije ijednu rumunjsku planinsku brigad u trebalo poslati na protivnika èija je snaga u meðuvremenu narasla na osam divizija i jednu brigadu. Neprijatelj je, uz to, na raspolaganju imao i ogranièen broj ten kova, dok ih mi uopæe nismo imali. Potpora Luftwaffe bila je vi e nego dvojbena, bud uæi da je vrijeme u proteklih nekoliko dana sprjeèavalo zraène napade na Feodosiju. Ip ak, morali smo prihvatiti rizik i napasti. Zahvaljujuæi hrabrosti na ih vojnika napad je uspio i do 18. sijeènja Feodosija je bil a na a. U borbama je poginulo 6700 neprijateljskih vojnika. Mi smo, pak, zarobili 10.000 vojnika, 177 topova i 85 tenkova. Tek se tada pokazalo kako je Luftwaffe ipak obavio dobar posao u luci Feodosija u kojoj je, unatoè lo im uvjetima letenja, uspio potopiti mno tvo transportnih plovila. Dakako, odmah smo poèeli razmi ljati o tome da uspjeh kod Feodosije iskoristimo za i zbacivanje sovjetskih armija s poluotoka Kerèa. Ideja je bila vrlo primamljiva no 11. je armija, nakon pa ljivog razmatranja, zakljuèila da je - s trenutno raspolo ivim snagama - i neizvediva. Posebice sada, kad su tenkovska bojna i dva puka bombar dera koje su nam obeæali (a za reèenu bi nam zadaæu trebale upravo takve snage), dodij eljeni Armijskoj skupini. Tako jeli. armija morala odustati od poku aja da na brzinu iskoristi uspjeh kod Fe odosije i zadovoljiti se time da neprijatelja odbaci sve do uskoga grla kod Parp aèa (izmeðu Crnog i Azovskog mora), gdje se poluotok Kerè mogao zatvoriti. U toj odluc i nije bilo nikakvog kukavièluka; jednostavno smo shvatili da bi time od svojih vo jnika, nakon svega to su dotad pro li, oèekivali previ e. A prevelika su oèekivanja mogla dovesti do ozbiljnih preokreta. "Staljinova ofenziva" se nastavlja Iako smo ponovnim zauzimanjem Feodosije i zatvaranjem pouotoka Kerèa na neko vrije me izbjegli smrtnu opasnost, nismo se dali uljuljkati la nim osjeæajem sigurnosti. Upravo u to vrijeme neprijatelj je, posvuda po istoènom b oji tu, nastojao nadoknaditi poraze koje je do ivio pro log ljeta i preuzeti inicijati vu. Za to bi Krim, gdje je radi prevlasti na moru imao iznimno dobre izglede na us pjeh, bio izuzetak? Posljedice toga uspjeha - politièke (Turska) i gospodarske (po vrat zraènih baza i nastavak napada na naftna polja u Rumunjskoj) - mogle su presu diti ukupnu situaciju na Istoku. U obzir je trebalo uzeti i èinjenicu da ofenzivu na Krim Rusi zasigurno neæe prekinuti nakon to ju je sovjetska promièba usko povezala sa Staljinovim imenom. I, dakako, uskoro smo otkrili kako neprijatelj na Kerè dovlaèi pojaèanja. Mogao je to i unatoè gubitku luke u Feodosiji, buduæi da su mu na raspolaganju stajali zamrznuti tjesnaci. Fotografije iz zraka redovito su pokazivale velike koncentracije snag a po neprijateljskim crnomorskim lukama i aerodromima sjeverno od Kavkaza. Veæ 29. sijeènja obavje tajna su izvje æa neprijateljske snage na boji nici kod Parpaèa procjenjiv le na vi e od devet divizija, dvije skupine streljaèkih brigada i dvije samostalne t enkovske brigade. I sebastopoljska je boji nica ponovo o ivjela, posebice topni tvo. Nakon nekoliko tjedana prividnog mira nabijenog napeto æu, neprijatelj je 27. veljaèe napokon pokrenuo veliku ofenzivu. Te ke bitke koje su su uslijedile i na sebastopoljskoj i na boji nici kod Parpaèa s ne smiljenom su se estinom nastavile sve do 3.o ujka. Potom je uslijedilo razdoblje is crpljenosti na obje strane. Na boji nici kod Parpaèa uspjeli smo sprijeèiti neprijatel jski prodor u sjeverni sektor iskoristiv i tamo nje moèvare. Kontinuitet boji nice nije bio naru en no njezini su se sjeverni dijelovi poprilièno pomaknuli na zapad. Neprijatelj je 13. o ujka pokrenuo jo jedan masovni napad, ovoga puta sa osam strel jaèkih divizija i dvije samostalne oklopne brigade. Premda smo u prva tri dana usp jeli uni titi 136 tenkova, krize su se umno avale. O te ini borbi najbolje govori èinjen ica da su pukovnije 46. divizije, koje su ovom prilikom podnijele najveæi teret na pada, u istom razdoblju morale odbijati izmeðu deset i dvadeset i dva napada dnevn o. 18. o ujka, 42. nas je korpus bio primoran izvijestiti kako vi e nije kadar izdr ati b ilo kakav veæi napad. Buduæi da nam je u meðuvremenu (iz sastava Armijske skupine,
a po zapovijedi O.K.H.-a), pristigla novoustrojena 22. tenkovska divizija, zaklj uèili smo kako iznimno napeta situacija opravdava njezinu uporabu, i to u protunap adu. Tim smo protunapadom eljeli uspostaviti nekada nju glavnu borbenu liniju - pre ko uskoga grla na prevlaci Parpaè - i tako odrezati dvije-tri neprijateljske diviz ije smje tene na sjevernom izboju boji nice. Zajedno s malobrojnim taktièkim osobljem, premjestio sam se na zapovjedno mjesto t ik uz ugro enu boji nicu kod Parpaèa, kako bih nadgledao pripreme za protunapad koje j e vodilo zapovjedni tvo 42. korpusa. Napad koji smo poduzeli 20. o ujka, a èije su bokove trebale pokrivati 46. i 170. pj e aèka divizija, do ivio je neuspjeh. U ranojutarnjoj magli nova je oklopna divizija u letjela ravno u podruèje okupljanja sovjetskih snaga. Poslati je u veliku bitku pr ije no to se uvje bala za zajednièko djelovanje s matiènom postrojbom bila je oèita pogre a. I dok joj se taj napad, usmjeren na razmjerno ogranièeni cilj, obio o glavu, is ta je divizija, samo nekoliko tjedana kasnije - odradiv i u simuliranim ratnim uvj etima obuku djelovanja u sklopu veæe formacije - u potpunosti ispunila oèekivanja. A li to smo drugo, u takvim okolnostima, i mogli uèiniti nego preuzeti rizik i poslat i je u bitku? Ako ni ta drugo, spomenuta je postrojba, u najkritiènijem trenutku, u neprijateljskim redovima izazvala pravi ok i poremetila pripreme za njegov sljedeæi veliki napad. Kad je 26. o ujka taj napad doista i uslijedio, 42. korpus ga je od bio. Neprijatelj je za taj napad anga irao samo èetiri divizije. Ili su njegove osta le postrojbe bile iscrpljene ili je, sad kad je po prvi put vidio tenkove i na n a oj strani, odluèio ogranièiti svoje ciljeve. 22. tenkovsku diviziju morali smo povuæi s boji nice kako bi se odmorila i obnovila opremu, na boji nicu je, u meðuvremenu, pristigla prethodnica 28. lake divizije31. S ad smo smireno mogli èekati novi neprijateljski napad. Napad je uslijedio 9. travnja. Bio je to posljednji neprijateljski poku aj ponovno g zauzimanja Krima. U napad je krenulo izmeðu est i osam streljaèkih divizija uz potp oru 160 tenkova. Do 11. travnja na31 Nove "lake" divizije, za razliku od prija njih, vi e nisu bile kompromis izmeðu okl opnih i motoriziranih. Po svojoj strukturi i opremi bile su bli e planinskim diviz ijama. Kasnije su preimenovane u "divizije za potjeru". (Nap. autora) Zemljovid 12. Ponovno zauzimanje poluotoka Kerè (svibanj 1942.). pad je bio odbijen, a neprijatelj je pretrpio te ke gubitke. Time su bili iscrplje ni ofenzivni kapaciteti neprijatelja na tom podruèju djelovanja. Hrabre divizije koje su tu defenzivnu bitku - unatoe-simim naporima koji im je n ametnula - dovele do uspje nog zavr etka, mogle su se opustiti, premda ih se jo uvije k nije smjelo maknuti s boji nice. Nakon estoke zime prepune besprimjernih isku enja i kriza, Zapovjedni tvo kopnenene v ojske okrenulo se sljedeæoj zadaæi kojom se trebalo pozabaviti - pripremama za ofenz ivu koja bi Ruse konaèno otjerala s Krima. Operacija "Velika droplja"32 Ponovno zauzimanje poluotoka Kerè U razdoblju izmeðu pretposljednje i posljednje defenzivne bitke na poluotoku Kerè, m ar al Antonescu stigao je na Krim i sa mnom krenuo u obilazak rumunjskih divizija na sebastopoljskoj boji nici. Svojim je vojnièkim dr anjem ostavio izvrstan dojam, a èin ilo se da ga se visoki rumunjski èasnici boje kao samoga vraga. Obeæao mi je jo dvije rumunjske divizije na èemu sam mu bio iznimno zahvalan. Naime, O.K.H. je za predv iðenu ofenzivu mogao odvojiti samo dvije novoprido le divizije - 22. tenkovsku i 28. laku. Sukladno zapovijedima O.K.H.-a, protjerivanje Sovjeta s Krima, ukljuèujuæi i Sebasto polj, trebalo je poslu iti kao uvod za veliku ofenzivu koju je Vrhovno zapovjedni tv o planiralo pokrenuti u ju nome sektoru istoènog boji ta. Svakako prva briga 11. armije bilo je uni tenje neprijateljskih snaga na poluotoku Kerèu. Jedan od razloga bila je i nemoguænost procjene koliko æe operacija èi æenja Sebast polja potrajati. Najva niji je razlog ipak bila èinjenica da je boji nica kod Kerèa - ko ju je bilo najlak e ojaèati - i dalje bila glavna prijetnja 11. armiji. Neprijateljs kim snagama na tom mjestu nismo smjeli ostaviti vremena da se oporave od gubitak a koje su do ivjele u propalim napadima. Sebastopolj je morao èekati sve dok se s po luotoka Kerè ne poèiste i posljednje sovjetske snage. Odnos ruskih i njemaèkih snaga na Krimu, meðutim, nije ostavljao puno prostora za op timizam u pogledu ishoda tih dvaju velikih pothvata.
GroBtrappe - droplja, ili velika droplja. (Nap. prevoditelja.) Neprijatelj je na Krimu raspolagao s tri armije kojima je zapovijedao novoformir ani Sto er krimske boji nice smje ten najvjerojatnije u Kerèu. Utvrdu Sebastopolj i dalje je branila Obalna armija èiju smo snagu u veljaèi procije nili na sedam streljaèkih divizija, jednu streljaèku brigadu, dvije pomorske brigade i jednu konjièku diviziju pretvorenu u streljaèku. Tijekom na e ofenzive na Kerè te su snage na ju nim i sjevernim linijama utvrde mogli zadr avati samo 54. korpus i novop rido la 19. rumunjska divizija koja je zauzela polo aje njemaèke 50. divizije s obziro m da je ova trebala sudjelovati u napadu na Kerè. Na ju noj boji nici kod Sebastopolja ostala bi tek 72. pje aèka divizija. Rumunjski planinski korpus pod èijim je zapovjedni tvom ostala tek Èetvrta planinska b rigada morao je braniti cijelu ju nu obalu Krima od iznenadnih napada s mora. Dakl e, u elji da Kerè napadne najveæim moguæim snagama, 11. je armija morala ogoliti sve os tale linije. Na boji nici kod Kerèa neprijatelj je jo uvijek raspolagao 44. i 51 armijom. Krajem t ravnja 1942. godine njihov je sastav brojio 17 streljaèkih divizija, tri streljaèke brigade, dvije konjièke divizije i èetiri samostalne oklopne brigade - ukupno 26 for macija. Toj smo zastra ujuæoj vojnoj sili mogli suprotstaviti samo pet pje aèkih (ukljuèujuæi i 50. iz Sebastopolja) Ijednu tenkovsku diviziju (22.) ojaèane novoproprido licama - rumun jskim Sedmim korpusom sastavljenim od 19. rumunjske divizije, 8. rumunjske konjièk e brigade i 10. rumunjske divizije, od kojih je ova posljednja premje tena sa zapa dne obale. Kako su, u ofenzivnom smislu, spomenute rumunjske postrojbe bile tek djelomice upotrebljive, brojèani dispapritet u predstojeæoj ofenzivi - èiji su se plan ovi vodili pod ifrom "Velika droplja" - dodatno se poveæao. Valjalo je raèunati i s tim kako æe napad kod Parpaèa, u poèetnim fazama, biti iskljuèivo frontalan. Zaobila enje s boka bilo je neizvedivo po to je prolaz, s obje strane, ok ru ivalo more. Nadalje, protivnik je snage na obrambenim polo ajima svrstao u e alonsk i raspored i on se pru ao prilièno duboko u pozadinu. Kako smo u takvim okolnostima i uz brojèanu premoæ neprijatelja od najmanje dva naprama jedan, uopæe mogli postiæi cil j - uni titi obje protivnièke armije? Jedno je bilo sigurno: frontalnim udarom na dvije neprijateljske armije - pa èak n i jednostavnim prodorom - ne bismo postigli ni ta. Ukoliko bi, nakon gubitka polo aja na Parpaèu, neprijatelj svoje polo aje uspio organizir ati negdje drugdje, na a bi operacija neizbje no zapela. Poluotok Kerè se prema istoku sve vi e iri; stoga bi i neprijatelj, pomicanjem na istok, sve lak e iskori tavao svoj u brojèanu premoæ. Sam prolaz kod Parpaèa mogli smo probiti sa svojih est divizija. Bud uæi da je bio tek 18 kilometara irok, neprijatelj na njega nije mogao poslati sve s nage odjednom. Ali kako bismo napredovali dalje na istok, gdje se trebalo boriti na boji nici od 40 kilometara? Na je cilj, prema tome, morao biti ne samo proboj k roz neprijateljske polo aje na Parpaèu i prodor u dubinu, nego smo, na samom poèetku p roboja, morali uni titi i glavninu ili barem znaèajniji dio protivnièkih snaga. Povoljnu priliku za to pru io nam je sam protivnik. U njegovom ju nom sektoru (izmeðu Crnoga mora i Koy-Assana), na izvornoj boji nici kod Parpaèa, neprijateljski su vojn ici i dalje uglavnom mirovali u svojim dobro organiziranim utvrdama. Dobrano iza one kod Parpaèa, u irokom luku sve do Kieta na zapadu, str ala je protivnièka sjeverna boji nica iz vremena kada je neprijatelj pregazio 18. rumunjsku diviziju. Sudeæi po naèinu na koji je rasporedio svoje trupe, sovjetski je zapovjednik znao da æemo, po svoj prilici, tu izboèinu poku ati prerezati. Prema na im obavje tajnim podacima , dvije treæine svojih snaga - i onih na prvoj crti i prièuve - nagurao je to u sjeve rni sektor, to u njegovu pozadinu. Na jugu su, meðutim, na prvoj crti stajale samo tri divizije, a u prièuvi tek dvije ili tri. Razlog za takav raspored snaga vjeroj atno je bio raniji neuspjeli napad 22. tenkovske divizije èiji je cilj bio odsjeæi p olo aje zapadno od Koy-Assana. To je bila situacija na kojoj se temeljio plan napada 11. armije u sklopu operac ije "Velika droplja". Odluèni smo prodor planirali ne ba na mjestu na kojemu je boj i nica tr ala na zapad, nego ne to ni e, u ju nom sektoru, uz crnomorsku obalu. Drugim rij ma, na mjestu na kojemu je to neprijatelj najmanje oèekivao. Tu je zadaæu na sebe trebao preuzeti 30. korpus u èijemu su sastavu bile 28. laka, 1 32. i 50. pje aèka te 22. tenkovska divizija. 170. pje aèka divizija se, u poèetnoj fazi,
trebala zadr ati u sredi njem sektoru kako bi zavarala neprijatelja. Kasnije je i sa ma trebala krenuti na jug. Plan je bio sljedeæi: 30. je korpus s tri divizije trebao probiti polo aje kod Parpaèa i premostiti duboki tenkovski rov u smjeru istoka, kako bi ga 22. tenk ovska divizija mogla prijeæi. Korpus je, èim se ona pokrene, trebao jurnuti na sjeve r i probiti se u bok i pozadinu naeprijateljskih snaga koncentriranih u sjeverno m sektoru i, konaèno - u suradnji s 42. korpusom i 7. rumunjskim korpusom - okru iti neprijateljske snage na sjevernoj obali poluotoka. Istoèni bok 30. korpusa od neprijateljskih je napada trebala tititi Brigadna skupin a Groddek, mobilna formacija sastavljena od njemaèkih i rumunjskih motoriziranih p ostrojbi. Radilo se o ofenzivnoj zadaæi. Naime, ubrzanim napredovanjem prema Kerèu B rigadna skupina Groddek morala je osujetiti svaki poku aj povlaèenja dijelova neprij ateljskih snaga u pozadini. Za potrebe inicijalnog prodora kod Parpaèa 11. je armija organizirala napad s mora , desantnim brodovima, vjerojatno prvu operaciju takve vrste. Bojne koje desantn im brodovima stignu iz Feodosije trebalo je, pri prvom danjem svjetlu, iskrcati u pozadinu polo aja kod Parpaèa. Za odluèujuæi napad korpusa osigurana je ne samo sna na topnièka nego i potpora Osmog zr akoplovnog korpusa. Osmi zrakoplovni korpus, u èijem su sastavu bile i jake protuzraène postrojbe, po sv ojoj je strukturi bio najveæa i najjaèa formacija Luftwaffe za operativnu potporu. N jezin je zapovjednik, general barun von Richthofen, svakako bio najistaknutiji v oða postrojbi Luftwaffe u Drugom svjetskom ratu. Postrojbama pod svojim zapovjedni t vom postavljao je nevjerojatne zahtjeve, ali je, isto tako, osobno nadzirao svak i va niji napad u kojem su sudjelovale. Stalno je bio na boji nici, obilazio najistu renije postrojbe i procjenjivao moguænosti zraène potpore operacijama na kopnu. Uvij ek smo iznimno dobro suraðivali, i u 11. armiji i u Armijskoj skupni jug. Von Rich thofenovih i postignuæa njegovog zrakoplovnog korpusa uvijek se prisjeæam s krajnjim divljenjem i zahvalno æu. 42. njemaèki i 7. rumunjski korpus najprije su simuliranim napadom trebali prikova ti neprijateljske snage na preostalom dijelu boji nice kod Parpaèa, a onda se - èim doðe do prodora na jugu - pridru iti glavnini napada. Uspjeh operacije ovisio je o dvojemu. Prvo, o na oj sposobnosti da neprijatelja uv jerimo kako æe na glavni napad uslijediti na sjeveru i u tom ga uvjerenju odr imo sve dok ne bude prekasno da se izvuèe iz klopke ili u ju ni sektor ubaci prièuvne snage. I, drugo, o brzini kojom æe se 30. kor pus - posebice 22. tenkovska divizija - probiti na sjever. Prvi od tih preduvjeta zadovoljen je opse nom taktikom zavaravanja. Osim la nih radi o-poruka, ta je taktika ukljuèivala i la nu topnièku pripremu i pokrete snaga u sredi nj em i sjevernom sektoru. Taktika je oèito upalila; dobar dio neprijateljske prièuve o stao je u pozadini sjevernog krila sve dok za pokret nije bilo prekasno. Pred sam poèetak ofenzive izgubili smo svog iznimno iskusnog naèelnika sto era, genera la W6hlera, èija nam je podr ka u te kim danima prethodne zime bila neprocjenjiva i ko ji je odigrao vodeæu ulogu u pripremama za operaciju "Velika droplja". I meni i nj emu bilo je iznimno te ko to se moramo rastati ba u trenutku kada smo napokon preuze li inicijativu. Meðutim, W6hler je postavljen za naèelnika sto era Armijske skupine ce ntar i ja mu, u smislu promaknuæa, oèito nisam mogao ponuditi ni ta bolje. Wohlera je naslijedio general Schultz koji æe se pokazati jednako pouzdanim savjet nikom i prijateljem. Bio mije od neprocjenjive pomoæi u najte im fazama zimske kampa nje 1943. godine i tijekom cijelog razdoblja u kojemu smo se borili za spas este armije. Uz iznimnu osobnu hrabrost, Schultz je posjedovao èeliène ivce, izniman osjeæaj za nevolje i potrebe borbenih trupa i savr enu mirnoæu. Vite ki je kri , u najte oj moguæo situaciji, zaradio veæ kao naèelnik sto era korpusa. Korpus iz sastava Armijske skupi ne jug kojim je kasnije zapovijedao, bio mi je glavni oslonac. Dana 8. svibnja 11. je armija pokrenula operaciju "Velika droplja". 30. je korpus uspio prijeæi protutenkovsku prepreku i probiti najisturenije neprij ateljske polo aje. Ekspedicija u desantnim brodovima postigla je potpuno iznenaðenje , to je znatno pomoglo na em desnom krilu koje je napredovalo obalom. Ipak, nije to bila lagana bitka. Ozem-lje s druge strane protutenkovskog jarka bio je premali da se na njega prebaci oklopna divizija, a i napad 42. korpusa napredovao je s
velikim pote koæama. Ipak, iako smo na sebe vezali veæ deset neprijateljskih divizija i razbili neprijateljsko ju no krilo, nije bilo nikakvih naznaka pokreta protivnièke prièuve sa sjevernog krila. Prije negoli je skrenula na sjever, 22. tenkovska divizija, koju smo prebacili i rasporedili tek 9. svibnja, morala je odbiti sna an tenkovski napad. A onda se spustila ki a. Padala je cijele noæi i 10. svibnja ujutro tenkovske su pos trojbe zaglavile, a od Luftvvaffeove postrojbe za blisku potporu nije bilo prakt ièno nikakve koristi. Premda se vrijeme do po-slijepodneva razvedrilo, jednodnevni je zastoj morao na koditi operaciji toliko ovisnoj o brzini. Tje ilo nas je to to je Brigadna skupina Groddek prije ki e uspjela naglo skrenuti na istok, èime je onemog uæen svaki poku aj neprijatelja da dublje u pozadini organizira novu boji nicu. Neprij atelj oèito nije predvidio tako odva an juri u dubinu njegove komunikacijske zone. Na alost, hrabri zapovjednik brigadne skupine, brigadir von Groddek, u toj je opera ciji te ko ranjen i ubrzo je preminuo. Od 11. svibnja operacija je napredovala bez ikakvih ozbiljnijih zastoja. 22. ten kovska divizija probila se na sjevernu obalu. Za sobom je, u procjepu, ostavila pribli no osam neprijateljskih divizija, pa je armija zapovijedila potjeru. I na i i rumunjski vojnici potegnuli su iz petnih ila kako bi potjera uspjela i 16. svibn ja su 170. divizija i 213. pukovnija uspjele zauzeti Kerè. Uslijedile su jo e æe borbe, kako bi se s poluotoka pomeli ostaci neprijateljskih snaga koji su se poku avali p rovuæi na istoènu obalu. Uoèi napada ponovo sam pre ao na zapovjedno mjesto uz boji nicu i cijele dane obilazio divizijska zapovjedni tva i vojnike na prvoj crti. Za vojnika taje estoka jurnjava bila oèaravajuæa. Sve su ceste bile zatrpane neprijateljskim vozilima, tenkovima i topovima, a njihovim su se rubovima kretale dugaèke kolone zarobljenika. Pogled s brijega u blizini Kerèa, gdje sam se trebao sastati sa generalom von Richthofenom, oduzimao je dah. Dolje, ispod nas, okupani u suncu, le ali su tjesnaci Kerè - cilj koji smo tako dugo sanjali. Na pla ama ispred nas razbacana su le ala sovjetska vozi la svih moguæih vrsta. Neprijateljski torpedni èamci poku avali su evakuirati preostal e ljude, no na a ih je topnièka vatra rastjerivala. Kako bismo svoje pje a tvo po tedjeli daljnjih gubitaka i skupine neprijateljskih snaga koje su na samoj obali i dalje pru ale oèajnièki otpor natjerali na predaju, te smo posljednje d epove otpora zasuli b ara nom topnièkom vatrom. Do 18. svibnja bitka za poluotok Kerè bila je zavr ena. U sljedeæih nekoliko tjedana, pod pritiskom nekolicine fanatiènih komesara, manje su neprijateljske skupine nastavile braniti tek podzemne pilje u okolici Kerèa. Pre ma izvje æima koja su pristizala, u na e je ruke palo 170.000 zarobljenika, 1133 topa i 258 tenkova. Pet njemaèkih pje aèkih i jedna oklopna divizija te dvije rumunjske pje aèke divizije i je dna konjièka brigada, uni tile su dvije sovjetske armije sastavljene od 26 formacija . Kroz tjesnace Kerèa do poluotoka Taman provukli su se samo zanemarivi dijelovi n eprijateljskih snaga. Bila je to prava bitka do uni tenja i mi smo iz nje izi li kao pobjednici! Operacija "Jesetra" Zauzimanje Sebastopolja Jedanaestu je armiju tek èekala najte a zadaæa: zauzimanje Sebastopo-lja. O na oj namjeri da napadnemo utvrdu Sebastopolj Hitlera sam izvijestio jo sredinom travnja, tijekom posjeta njegovu zapovjedni tvu. Bio je to na prvi susret otkako sa m mu, u veljaèi 1940. godine, izlo io svoje viðenje operacije na zapadu. Ba kao i tada, i sada sam imao dojam kako Hitler nije bogzna kako upuæen u detalje bitaka koje s u se do tada vodile, ali da istinski cijeni kada mu se prezentiraju operativni a rgumenti. Pozorno me je slu ao i u potpunosti podr ao stavove 11. armije i u pogledu operacije Kerè i u pogledu napada na Sebastopolj. Nije se niti poku ao umije ati u na e planove niti je, kao to je to kasnije èesto èinio, odlutao u nekakav beskrajan monol og ili buncao o brojkama i proizvodnji. Ipak, tom prigodom nismo raspravili presudno pitanje: treba li - s obzirom na pl aniranu ofenzivu u Ukrajini - za napad na sna nu utvrdu Sebastopolj anga irati cijel u 11. armiju, na vrijeme koje je bilo nemoguæe sa sigurno æu unaprijed odrediti, poseb ice sad kad je pobjedom na Kerèu uklonjena prijetnja s Krima. Na to je pitanje odg ovor moglo dati samo Vrhovno zapovjedni tvo. U svoje ime mogu reæi kako odluku da se 11. armija po alje na Sebastopolj i danas dr im ispravnom, ba kao to sam je dr ao i tad
a. Da smo utvrdu Sebastopolj nastavili dr ati u okru enju, dobre tri ili èetiri njemaèke divizije (plus rumunjske snage) - dakle, polovica 11. armije - ostale bi vezane na Krimu. Meðutim, odluka Vrhovnog zapovjedni tva da 11. armiju nakon Zemljovid 13. Zauzimanje Sevastopolja (lipanj - srpanj 1942.) pada Sebastopolja povuèe s ju noga krila Istoènog boji ta i njezine snage iskoristi dije lom za napad na Lenjingrad, a dijelom za "krpanje" linija, svakako je bila pogre k a. Prema prvotnom planu 11. se armija, preko tjesnaca Kerè, trebala prebaciti do K ubana i presresti neprijateljske snage koje su se, bje eæi pred Armijskom skupinom A , iz doline Dona povlaèile na Kavkaz. Ukoliko bi je u tome sprijeèio faktor vremena, armiju je svakako trebalo rasporediti u pozadinu ju nog krila, kao prièuvu. Tako se staljingradska tragedija mo da i mogla izbjeæi. Za potrebe napada na Sebastopolj 11. armija poèela se pregrupirati odmah po zauzim anju Kerèa. Zadaæa za tite poluotoka Kerè i ju ne obale Krima dodijeljena je 42. korpusu. Jedine postrojbe rasplo ive za tu namjenu bile su one 46. pje aèke divizi je kojoj su pridodane snage 7. rumunjskog korpusa: 10. i 19. pje aèka te 4. planinsk a divizija33 i 8. konjièka brigada. Sve ostale snage smjesta su otpremljene na Seb astopolj34. Nije bilo nikakve sumnje da æe ovaj napad na utvrdu biti te i od onoga iz prosinca p rethodne godine. Neprijatelj je imao godinu dana da ojaèa fortifikacije, pojaèa ljud stvo i iz svojih skladi ta, morskim putem, dovuèe gomile zaliha. Glavnu snagu utvrde Sebastopolj nisu èinile suvremene fortifikacije (premda je i n jih bilo) nego iznimno te ak teren, naèièkan manjim obrambenim instalacijama. Tim je i nstalacijama bilo gusto premre eno cjelokupno podruèje od doline Belbeka do obale Cr noga mora. Posebice sna an pojas utvrda pru ao se podruèjem izmeðu doline Belbeka i zaljeva Sjevern aja. Sjeverna boji nica vodila je ju no od Belbeka, premda je jednim prostranim upori tem n eprijatelj raspolagao i sjeverno od njega, u okolici i sjeverno od lokaliteta Lj ubimovka. Samu dolinu i obronke koji su se uzdilazi prema jugu vatrom s boka pok rivala je bitnica 305-milime-tarskih topova postavljenih na najsuvremenije oklop ljene topovske platforme, nama poznata pod nazivom "Maksim Gorki I". Same obronk e prekrivala je 1,6 kilometara duboka, gusta mre a rovova, dijelom i betoniranih. Iza nje le ala su brojna kvalitetno graðena, uglavnom betonska upori ta kojima su na i v ojnici dali nadimke "Staljin", "Volga", "Sibir", "Molotov", "GPU." i "Èeka", meðusob no povezana lancem ukopanih polo aja. Posljednju prepreku izlasku na sjevernu obal u zaljeva Sjevernaja èinila je zona obrambenih upori ta ukljuèujuæi i "Donjec", "Don", " Lenjin", utvrðeni lokalitet Bartenjevku, staru Sjevernu utvrdu i obalne bitnice na "Rtu bitnica". Na litice iznad zaljeva Rusi su dovukli komore za odlaganje zali ha i streljiva. Istoèna boji nica odvajala se od sjeverne otprilike dva kilometra istoèno od sela Belb eka. Prostor meðu njima titio je duboki klanac Kami li. Sjeverni krak istoène boji nice v odio je kroz podruèje prekrive33 Slièno kao i ranije spomenuta 4. planinska brigada. Rumunji su svojim planinski m brigadama promijenili naziv ali ih nisu i ojaèali do razine divizije. Napomena p revoditelja. 34 22. tenkovsku diviziju morali smo ustupiti Armijskoj skupini Jug. Napomena au tora. no gustom ikarom koja na tom podruèju prekriva strme obronke Vail-skoga gorja. U to j se ikari skrivalo bezbroj malih d epova otpora - dio ih se ugnijezdio u eksploziv om izbu enim rupama u stijenama - koje napadaèevo topni tvo nije moglo ni taknuti. umov iti sjeverni sektor istoène boji ice zavr avao je strmim liticama ju no i jugoistoèno od l okaliteta Gajtani. Premda su se ume prema jugu prorjeðivale, teren je postajao sve te i. Na samoj obali nalikovao je kamenitom planinskom lancu. Prilaz ju noj zoni utvrde s obje strane autoceste koja je ju nu obalu povezivala sa Sebastopoljem prijeèio je najprije niz strmih, kupolastih vrhunaca koje su Rusi pr etvorili u sna na upori ta. Veterani s Krima zasigurno se sjeæaju imena "Glava eæera", "S jeverni nos", "Brdo kapelice" i "Brdo ru evina". Slijedilo je sna no branjeno selo K
amari i, na kraju, stjenoviti masiv sjeveroistoèno od zaljeva Balaklava. Kad je 19 41. godine na a 105. pukovnija u odva nom napadu zauzela utvrdu Balaklava, neprijate lj se na tom mjestu uspio odr ati. Probijanje tog lanca utvrðenih vrhunaca i litica dodatno je ote avala èinjenica da je jedno brdo uvijek titilo bok drugoga. Iza te isturene obrambene zone na jugu, sjeverno od ceste za Sebas-topolj uzdiza o se masiv Fejukini. Protezao se na jug sve do planinskog lanca na obali, a na n jemu su bila smje tena upori ta poput "Orlove preèke" i utvrðnoga sela Kadikovka. Sve to èinilo je svojevrstan "prednji plan" za najjaèe neprijateljske fortifikacije raspor eðene po Zapunskim visovima, lancu bre uljaka strmih istoènih padina. Zapoèinjali su s l iticama Inkerman koje su dominirale dolinom Èornaja sve do polo aja ju no od Gajtanija , potom skretali na jugozapad, prepreèavali cestu za Sebas-topolj i zavr avali na mo ru s kojim gaje povezivalo "Brdo vjetrenjaèa", zapadni bedem na obalnom lancu. Pol o aj kod Zapuna - zahvaljujuæi naglim padovima terena i moguænosti meðusobne za tite bokov a - predstavlja iznimno te ak teren za pje aèki napad. Uz to, topnièki promatraèi s tog su polo aja imali pregled nad cijelim podruèjem utvrde, dokle god pogled dose e. Ti su v isovi, usput reèeno, tijekom Krimskoga rata bili u rukama zapadnih sila koje su s tamo nje linije pokrivale pozadinu svoga napada na Sebastopolj i rusku vojsku koja se sporo povlaèila. Ali zauzimanjem tog dominantnog polo aja nevolje napadaèa jo nisu zavr avale. Na samoj obali bile su rasporeðene obalne bitnice ukljuèujuæi i oklopljenu topovsku platformu "Maksim Gorki II". I oko samoga grada, p olukru no, irila se kontinuirana linija obrambenih polo aja. Zapoèinjala je kod Inkerma na u zaljevu Sjevernaja i kasnije se povezivala sa zaljevom Stjeletskaja. Èinili s u je jedan protutenkovski jarak, prepreke od bodljikave ice i mno tvo okruglih bunk era. Jugoistoèno od Sebastopolja nalazilo se i britansko groblje iz doba Krimskoga rata koje su Rusi pretvorili u sna nu bitnièku platformu. I, na kraju, cijelom periferijom grada pru ala se linija fortifikacija, a nekoliko je bedema nadziralo i poluotok Hersones na istoku. Rusi su bili poznati po vje ti ni postavljanja i maskiranja poljskih utvrda, a kod Sebastopolja su imali i doda tnu prednost: dr ali su dio terena koji im je nudio izvanredne moguænosti za vatreno djelovanje s bokova. Nadalje, na tamo njem kamenitom terenu svoje topove i minoba caèe mogli su prikriti tako dobro da ih se moglo uni titi isljuèivo izravnim pogotkom. I, buduæi da smo imali posla s Rusima, mogli smo oèekivati i minska polja, ne samo na rubovima nego i unutar obrambenih zona. Razmatrajuæi moguæe inaèice napada na podruèje utvrde, 11. je armija do la do istoga zaklj uèka do kojega je do la i prethodne zime. Zamisao da za odluèujuæu operaciju iskoristimo sredi nji dio opsadne boji nice mogli smo zaboraviti. Na tom umovitom terenu na i najj aèi aduti - topni tvo i zraèna potpora - bili bi tek djelomièno uèinkoviti i na i bi gubici bili preveliki. Stoga smo i ovaj put u napad mogli krenuti samo sa sjevera i sje veroistoka, a u istoènom sektoru s juga. I ovaj puta je - barem za poèetak - glavninu udara valjalo usmjerii na sjever. Pre mda su neprijateljske fortifikacije sjeverno od utvrde iznad zaljeva Sjevernaja bile daleko jaèe i brojnije negoli na polo ajima ju no od nje, do njih je bilo puno la k e doæi. I, to je najva nije, topni tvo i Luftwaffe na sjeveru su se mogli koristiti dal eko uèinkovitije negoli u brdovitom ju nom sektoru. Dakako, trebalo je izvesti napad i na jugu. Ponajprije, neprijateljsku se obranu moralo rascijepiti istovremenim napadom iz vi e pravaca. Zatim, bilo je za oèekivat i kako æe se neprijatelj - èak i nakon to izgubi utvrðeno podruèje sjeverno od zaljeva Sj evernaja - odr ati u samome gradu i na rtu Hersones. Morali smo zapamtiti kako zad aæa koja nas oèekuje u Sebastopolju ne podrazumijeva tek zauzimanje utvrde nego i sv ladavanje armije koja nam je, ako ne materijalno a ono u ljudstvu, bila ravna.35 Ni ta manje va an, meðutim, nije bio ni èimbenik kojim se na a zimska napadn a taktika ponajvi e vodila: potreba da to prije preuzmemo nadzor nad lukom. Time bi se, sve dok 11. armija u iva potporu Osmog zrakoplovnog korpusa, neprijatelju one moguæila dotad neometana opskrba morskim putem. Na tim se razmi ljanjima temeljio plan 11. armije za operaciju pod kodnim imenom " Jesetra". Namjeravali smo napasti sjevernu boji nicu i ju ni dio istoène boji nice te, istodobno, prikovati neprijateljske snage u sredi njem sektoru, na potezu od Mekensije do Ver h-Èorguna. Na sjeveru su primarni ciljevi bili sjeverna obala zaljeva Sjevernaja i
uzvisine oko Gajtanija, a na jugu zauzimanje dominantnih Zapunskih visova, s ob je strane cesta koje su s ju ne obale i Balaklave vodile do Sebastopolja. Napad na sjeveru trebao je izvesti 54. korpus satavljen od 22., 24., 50. i 132. pje aèke divizije (kojima su zapovjedali generali Wolff, barun von Tettau, Schmidt i Lindemann) i ojaèana 213. pje aèka pukovnija. Korpus je dobio zapovijed da svoje snag e dr i strogo koncentriranima na glavnom pravcu napada, na povi enu terenu sjeverno od istoènog dijela zaljeva Sjevernaja. Sve dijelove utvrðene zone koji se zaobiðu u pr vom naletu valjalo je uklije titi kako bi ih se, u to veæem broju, kasnije napalo iz pozadine. Lijevo krilo korpusa trebalo je preuzeti visove kod Gajtanija i teren jugoistoèno od njega kako bi se otvorio put kojim bi Rumunjski planinski korpus ka snije mogao napredovati dalje na jug. Napad na jugu trebao je voditi sto er 30. ko rpusa, pod èijim su zapovjedni tvom bile 72. i 170. pje aèka divizija te 28. laka divizi ja. Njihov prvi posao bilo je zauzimanje poèetne linije i topnièkih izvidnièkih polo aja nu nih za napredovanje prema Zapunskim visoravnima. Kako bi to postigle, spomenut e snage morale su zauzeti najistureniju neprijateljsku zonu (koju su èinila uspori t a "Sjeverni nos", "Brdo kapelice", "Brdo ru evina", Kamari i "Visoka litica" ju no o d Kamarija) te elimini35 Prema podacima kojima je raspolagala 11. armija, ratni raspored trupa u utvrd i u to vrijeme bio je sljedeæi: zapovjedni tvo Obalne armije (generala Petrova); 2., 25., 95., 172.. 345., 386. i 388. streljaèka divizija, 40. (stacionirana) konjièka divizija te 7., 8. i 79. brigada pomorskog pje a tva. (Vjerovali smo kako su te ko osl abljene divizije Obalne armije, koje su svojedobno pobjegle u utvrdu, sada ponov no u punoj snazi.) Napomena autora. rati boènu vatru sa stjenovitih planina istoèno od Balaklave na jugu. Da bi rije ila t aj problem, 72. pje aèka divizija morala je napredovati objema stranama autoceste pr ema Sebastopolju, dok je 28. laka divizija - sukladno svojoj specijalistièkoj uloz i - morala zauzeti najsjevernije vrhunce planinskog lanca istoèno od zaljeva Balak lave. 170. divizija je, na neko vrijeme, ostavljena u prièuvi. Zbog iznimno kr evito g terena u tom sektoru, spomenute zadaæe bilo je moguæe izvr iti samo pa ljivo pripremlj enim lokaliziranim napadima. Stisnut izmeðu dvije velike navalne skupine, Rumunjski planinski korpus najprije j e trebao "prikovati" neprijateljske snage na vlastitoj boji nici. Pojedinaèno govoreæi , 18. rumunjska divizija trebala je - lokaliziranim napadima i topnièkim djelovanj em - tititi lijevo krilo 54. korpusa od neprijateljskih poku aja okru ivanja s boka iz smjera juga. Dalje na jugu, Rumunjska planinska divizija trebala je zauzeti "Gl avu eæera" i djelovati kao potpora sjevernom krilu 30. korpusa. U topnièkoj pripremi za napad, 11. armija obilato se poslu ila bara nom vatrom, toliko popularnom kod na ih protivnika. Od nje se nije mogao oèekivati presudan uèinak, s ob zirom na osobitosti terena i brojnost neprijateljskih polo aja, niti smo za takvo t o imali dovoljno streljiva. Priprema je trebala zapoèeti pet dana uoèi pje aèkog napada, najprije napadom iz zraka, a potom i pravim topnièkim udarom po linijama opskrbe i nama poznatim mjestima koncentracije neprijateljske prièuve. U sljedeæih pet dana na i su topnici, jednoliènom usmjerenom vatrom, trebali obuzdati neprijateljsko topn i tvo i smek ati neprijateljske polo aje u najudaljenijoj obrambenoj zoni. Osmi je zra koplovni korpus cijelo to vrijeme trebao nastaviti s napadima na grad, luku, ins talacije za opskrbu i zrakoplovne piste. Evo sada i nekoliko rijeèi o na oj topnièkoj moæi. Za potrebe napada 11. je armija, dakako, anga irala svaki top koji joj se na ao pri ruci, a O.K.H. je pribavio i najte a moguæa oruða. Sve u svemu, 54. korpus (zapovjednik topni tva general Zucker-tort) raspolagao je sa 56 te kih i srednje te kih bitnica, 41 lakom i 18 minobacaèkih bitnica te s dvije b ojne juri nih topova. Dakle, s ukupno 118 bitnica i dvije izvidnièke bojne u potpori . Te ko opsadno topni tvo ukljuèivalo je bitnice topova kalibra i do 190 mm kao i samost alne bitnice obiènih i te kih haubica kalibra 305mm, 350 mm i 420 mm. Nadalje, bila su tu i dva posebna 600-mili-metarska topa i glasovita 800-milimetarska Velika Dora. To su èudovi te konstruirali za potrebe b ormardiranja najotpornijih dijelova linije Maginot, ali nije bilo zavr eno na vrij eme. Bila je pravo tehnièko èudo. Cijev joj je bila duga barem 27 metara, a lafeta v isoka poput dvokatnice. Na polo aj ju je moralo vuæi 60 trenova i to prugom postavlj
enom iskljuèivo za tu namjenu, redovito u pratnji dvaju protuzraènih pukovnija. Nesu mnjivo, uèinkovitost samoga topa nije opravdavala trud i tro kove njegove izrade. Ip ak, jedna njezina granata uni tila je veliko skladi te streljiva koje je neprijatelj zakopao na dubinu od gotovo 30 metara u prirodni kamen na sjevernoj obali zalje va Sjevernaja. Topni tvom 30. korpusa zapovijedao je general Martinek (isti je èin imao i u nekada nj oj austrijskoj vojsci), doista izniman topnièki èasnik. Na alost, kasnije je, kao zap ovjednik korpusa, poginuo na istoku. Korpus je raspolagao s ukupno 25 te kih i srednje te kih, 25 lakih i 6 minobacaèkih bi tnica, jednim juri nim topom i dvije izvidnièke bojne, a pridodana mu je i 300. tenk ovska pukovnija koja je raspolagala tenkovima na daljinsko uravljanje napunjenim eksplozivom. Rumunjski planinski korpus svoju je zadaæu trebao obaviti sa 12 srednjih i 22 lake bitnice. General von Richthofen, zapovjednik 8. zrakoplovnog korpusa, pobrinuo se da juri n o topni tvo dobije ijedan dobrodo ao dodatak: dio svojih protuzraènih pukovnija prenam ijenio je za uporabu na zemlji. U cijelom Drugom svjetskom ratu, na njemaèkoj strani nikad na jednom mjestu nije b ilo okupljeno tako dojmljivo i brojno topni tvo -posebice velikog kalibra - kakvo je prikupljeno za napad na Sebastopolj. Ipak, u usporedbi s gomilama topni tva koj e su Rusi kasnije smatrali neophodnima za proboj na otvoreni terirorij, bila je to prava sitnica! Napadaè je kod Sebastopolja, na kojih 35 kilometara boji nice, ras polagao s 208 bitnica (ukljuèujuæi i protuzraène). Dakle, u prosjeku, est bitnica po ki lometru boji nice. U samim sektorima napada taj je omjer, dakako, bio veæi. Sovjetsk a ofenziva 1945. godine temeljila se na odnosu 400 topova na svakih kilometar i pol linije napada! Nekoliko dana prije napada nakratko sam posjetio ju nu obalu kako bih izbliza pogl edao pripreme 30. korpusa. Na e tamo nje zapovjedno mjesto bila je dra esna mala palaèa u maorskom stilu, isturena na litici iznad Crnoga mora. Nekoæ je pripadala nekom velikom vojvodi. Posljednjeg da na posjeta krenuo sam u izvidnicu u na em jedinom ju-ri nom plovilu, talijanskom tor pednom brodu36, uz obalu, sve do Balaklave. elio sam procijeniti koliki je dio ob alne ceste - kojom su morala proæi sva pojaèanja i kompletna opskrba korpusa - vidlj iv s mora i time podlo an ciljanom bombardiranju iz tog kvadranta. Vjerojatno iz p o tovanja prema na oj Luftwaffe, Crnomorska se flota nikad nije odluèila za takvu akci ju. U povratku, na samom izlazu s Jalte, dogodila se nesreæa. Èinilo se niotkud, odjedno m nas je zasula prava ki a metaka i granata. Na nas su se obru ila dva sovjetska lov ca; sunce im je bilo za leðima pa ih nismo vidjeli, a brujanje jakog brodskog moto ra prigu ilo je zvuk njihova poniranja. U nekoliko sekundi, od esnaest ljudi na bro du njih sedmorica bili su ili mrtvi ili ranjeni. Na brodu je izbio po ar i njegova je vrelina prijetila aktiviranjem torpeda prièvr æenih na bok. Kapetan broda, mladi t alijanski potporuènik, ponio se izvanredno. Koraci koje je poduzimao kako bi spasi o i nas i svoj brod ukazivali su da je zadr ao prisutnost duha. Ne mareæi za opasnos t od mina, "Pepo" (moj poboènik) skoèio je u more, isplivao na obalu i tamo, gol - g olcat, zaustavio neki kamion u prolazu. Odjurili smo u Jaltu i tamo prona li jedan hrvatski motorni brod koji nam je pritekao u pomoæ i na brod odvukao u luku. Bilo je to stra no putovanje. Kapetan von Wedel, zapovjednik luke u Jalti, takoðer je pog inuo. Ali . . . meni pod nogama, te ko ranjen u bedro, le ao je najveæi prijatelj na s vijetu, moj vozaè Fritz Nagel. Talijanski kapetan potrgao je vlastitu ko ulju i upor abio je umjesto zavoja, no krv koja je tekla iz ozlijeðene arterije bilo je nemoguæe zaustaviti. Fritz Nagel iz Karlsruhea bio mi je vozaè od 1938. godine. Toliko smo toga vidjeli i pre ivjeli zajedno. Putujuæi sa mnom veæ je jednom bio ranjen, tijekom na e slu be u 56 . korpusu. Svih tih godina bio mi je odani suborac, a s vremenom smo postali i p ravi prijatelji. Imao je divne iskrene smeðe oèi, a u njegovu dr anju nije bilo ni tra ga servilnosti. Izgledao je kao porta , a po prirodi je bio istinski èestit i marljiv èovjek, 36 U izvorniku "E-boat" - engleski naziv za njemaèki Schnellboot (ili S-Boot), mal i brzi torpedni brod iz Drugog svjetskog rata. Slovo E oznaèava neprijateljsko (En
emy) plovilo. (Nap. prevoditelja.) pravi veseljak koji je osvajao srca i vojnika i zapovjednika. Tek to smo dodirnul i kopno, odveo sam ga ravno u poljsku bolnicu. Poku ali su ga operirati, no veæ je i zgubio previ e krvi. Iste noæi njegov se mladi ivot ugasio. I njega i njegove njemaèke i talijanske suborce sahranili smo na jaltskom groblju, visoko iznad mora - vjer ojatno jednom od najljep ih mjesta na cijeloj toj velièanstvenoj obali. Roditeljima Fritza Nagela poslao sam kopiju govora koji sam odr ao nad njegovim gr obom. Ipak, rat ne staje ni zbog koga. Nekoliko dana kasnije taktièko zapovjedni tvo 11. a rmije, èije je osoblje svedeno na apsolutni minimum, organiziralo je zapovjedno mj esto sebastopoljske boji nice kod Juhari Karalesa, tatarskog sela ugnije ðenog u usku dolinu meðu liticama. Sovjeti su sigurno znali da se tu smjestio zapovjedni sto er s vlastitom vezom. Njihov nas je "de urni pilot" svaku veèer nadlijetao i iz svoje st are Rate - meðu vojnicima poznatije pod nadimkom " ivaæi stroj" - izbacivao nekoliko b ombi. Na sreæu, nikada nije izazvao apsolutno nikakvu tetu. Na vrhu litice iznad se la, u gorju Cerkes-Kermen, gdje su svojedobno i Goti sagradili upori te, organizir ali smo promatraènicu. Tu smo se, uveèer 6. lipnja, smjestili kako bi promatrali pje aèk i napad koji je sljedeæeg jutra trebao uslijediti cijelom du inom boji nice. Upravo sm o tamo, u malenoj zemunici na koju se nastavljao promatraèki rov opremljen stereoteleskopima, moj naèelnik sto era, efovi operative i obavje tajne, "Pepo" i ja proveli tihe noæne sate uoèi oluje. I opet je upravo Pepo u tu, inaèe sjetnu noæ unio malo vesel ja. Naime, bilo mi je sugerirano da vojnicima po aljem dnevnu zapovijed u kojoj bih im objasnio va nost predstojeæe bitke. Ja, inaèe, nisam bio pretjerano sklon toj vrsti p oticaja. Na stranu èinjenica da takve zapovijedi rijetko prijeðu prag sobe poboènika, na e vojnike nije trebalo podsjeæati stoje na kocki. Meðutim, kako se radilo o neèem uob ièajenom u takvim prigodama, napisao sam nekoliko rijeèi na list papira i predao ga Pepu koji ga je, pak, trebao proslijediti svim zapovjedni tvima korpusa. Ubrzo se vratio i izvijestio: "Herr General, prenio sam reklamicu." Bila je to prilièno drs ka primjedba, no Pepo je samo glasno izrekao ono to su svi vojnici o takvim progl asima mislili, pa smo se svi samo slatko nasmijali. Ujutro 7. lipnja, dok je zora rastjerivala sjene iz udolina i istoèno nebo pretvar ala u zlato, na e je topni tvo zapoèelo preludij pje aèkog napada zapucav i, punom estinom z svih cijevi. Istodobno, eksadrile Luftwaffe sruèile su se na naznaèene mete. Prizo r pred nama bilo je nemoguæe opisati; u suvremenom ratovanju, prava je rijetkost d a zapovjednik armije pred oèima ima cjelokupno boji te. Na sjeverozapadu pogled se p ru ao od uma pod èijim je plastom lijevo krilo 54. korpusa vodilo estoke bitke, pa sve do uzvisina ju no od doline Belbek, za koje smo vodili ogorèene borbe. Na zapadu su se vidjeli visovi Gajtani, a iza njih, daleko u pozadini, na mjestu na kojemu s e spajao s Crnim morem, svjetlucao je zaljev Sjevernaja. S toga su se mjesta, po lijepu vremenu, vidjeli èak i rtovi poluotoka Hersones, na kojima æemo pronaæi tragov e helenske kulture. Na jugozapadu su se uzdizali prijeteæi Zapunski visovi i nazub ljene litice stjenovitog obalnog lanca. U irem pojasu utvrde noæu su se vidjeli blj eskovi neprijateljske topnièke vatre a danju oblaci kamena i dima koje su podizale eksplozije na ih te kih granata i bombi koje su izbacivali njemaèki zrakoplovi. Doist a, bila je to fantastièna scenografija za pravi super-spektakl! Kod Sebastopolja se dogaðalo ne to vi e od sraza jedne armije sa sebi (brojèano barem) r avnim neprijateljem, ne to vi e od razaranja u èelik, beton i granit usaðenih utvrda naj suvremenijim topni tvom i zrakoplovima. Kod Sebastopolja su se sukobili duh njemaèko g vojnika -sva njegova hrabrost, inicijativa i samopo rtvovnost - i nepopustljivos t, ilavost i postojanost ruskog vojnika, ojaèani eljeznom stegom sovjetskog sustava i prednostima terena. Tu borbu - koja se otprilike mjesec dana vodila po pravoj e gi (èak su i ranojutarnje temperature dostizale 41°C) - nemoguæe je opisati rijeèima dos tojnima juna tva i vje tine koje su pokazali i napadaèi i branitelji. Ono to su na e trup e u toj bitci postigle vrijedno je epa no ovdje imamo mjesta tek za kratak opis sukoba do tada neviðenih razmjera. Na svom desnom krilu, 54. korpus je 132. diviziju poslao u frontalni napad dolin om Belbeka prema dominantnim uzvisinama na njezinom ju nom kraju, zaobilazeæi neprij ateljski mostobran kod Lubjimovke. Lijevo od njega, 22. pje aèka divizija morala je 132. diviziji otvoriti put u dolinu, nadiruæi dolinom Belbeka s istoka, preko vodo
derine Kami i. Tom se prodoru, iz smjera jugozapada, trebala pridru iti i 50. pje aèka divizija, napadom preko lokaliteta Kami i. Na samome rubu lijevog krila korpusa, 2 4. pje aèka divizija se, preko umovitih planina, trebala probiti do visova Gajtani, p ri èemu joj je lijevi bok èuvala 18. rumunjska divizija. Zahavljujuæi sveopæoj potpori sna nog juri nog topni tva i neumornim napadima 8. zrakoplov nog korpusa, veæ prvoga dana uspjeli smo prijeæi vododerinu Kami i i dolinu Belbeka te zauzeti upori te na visovima koji su dominirali ju nim dijelom doline. Dolje, na jugu, prvi posao 30. korpusa bio je zauzeti poèetne polo aje s obje strane autoceste za Sebastopolj, za potrebe vlastitog napada koji je trebao uslijediti nekoliko dana kasnije. Drugu fazu ofenzive, koja je trajala do 17. lipnja, obilje ile su ogorèene borbe za svaku stopu zemlje, svaki bunker i svaki rov, na objema boji nicama. Rusi su nepre stano poduzimali silovite protuna-pade kako bi povratili ono to su u meðuvremenu iz gubili. I u velikim upori tima i u najmanjim bunkerima èesto su se borili do posljed njeg èovjeka i posljednjeg metka. I premda su glavninu tereta tih bitaka na svojim leðima iznijeli pje a tvo i in enjerija, poseban spomen zaslu uju i isturena promatraèka m esta na ega topni tva. Upravo su ona usmjeravala vatru koja je omoguæila zauzimanje po jedinaènih upori ta i bunkera. Juri no topni tvo i topnièki promatraèi bili su najbolji pri atelji pje a tva. 13. lipnja, hrabra 16. pje aka pukovnija iz sastava 22. divizije koju je predvodio brigadir von Choltitz, uspjela je zauzeti Staljinovu utvrdu, pred kojom je zaus tavljen napad prethodne zime. Kakvo je raspolo enje vladalo u na em pje a tvu pokazuje s luèaj jednoga ranjenika koji je, smrskane ruke i glave u zavojima, povikao: "Nema veze, samo nek' smo sredili Staljina!" Do 17. lipnja uspjeli smo, premda uz te ke gubitke, naèiniti duboki klin u utvrðenoj z oni na sjeveru. Neprijateljski polo aji na drugoj liniji obrane - "Èeka", "GPU", "Si bir" i "Volga" - bili su u na im rukama. Istoga dana 30. je korpus uspio naèiniti klin u isturenoj obrambenoj zoni ispred p olo aja kod Zapuna. Nakon estokih borbi, 72. divizija uspjela je zauzeti upori ta "Sj everni nos", "Brdo kapelice" i "Brdo ru evina". 170. divizija osvojila je Kamari. Sjeverno od korpusa, nakon cijelog niza jalovih juri a, Prva rumunjska planinska d ivizija napokon je osvojila "Glavu eæera". S druge strane, pak, 28. laka divizija vrlo je sporo nap redovala preko nazubljenih litica obalnog planinskog lanca -"Brda ru a" i "Vermill iona I i II" - buduæi da je u tom labirintu pukotina i bezdana jedini primjenjiv n aèin djelovanja bio onaj u juri nim skupinama, polo aj po polo aj. Sve, dakako, uz silne gubitke. Unatoè cijeni kojom smo platili svoje uspjehe, sljedeæih nekoliko dana ishod bitke èin io se uglavnom neizvjesnim. Izdr ljivost na ih snaga kopnila je naoèigled. U sluèaju 54. korpusa, 132. diviziju morali smo privremeno maknuti s prve crte i njezine iscr pljene snage zamijeniti onima 46. divizije s poluotoka Kerè. Njezino mjesto zauzel a je 24. divizija koju smo, u te svrhe, morali maknuti s lijevoga krila korpusa. Upravo je tada O.K.H. poèeo pritiskati 11. armiju da mu - ukoliko ne mo e jamèiti skor i pad Sevastopolja - za potrebe ofenzive u Ukrajini prepusti 8. zrakoplovni korp us. Mi smo, pak, inzistirali na tome da napad pod svaku cijenu treba nastaviti, do konaène pobjede. Ona je, meðutim, izravno ovisila o stalnoj nazoènosti 8. zrakoplov nog korpusa. Na kraju je prevladalo na e stajali te. Ali tko je tada, gledajuæi kako snaga na eg pje a tva kopni, uopæe mogao jamèiti skori pad tvrde? Shvativ i da bi se na e trupe mogle prerano iscrpiti, 11. armija zatra ila je t ri dodatne pje aèke pukovnije i O.K.H. joj je odmah iza ao u susret. Ako ni ta drugo, te æe postrojbe u konaènoj fazi bitke veæ biti na terenu. U postojeæoj situaciji, u sluèaju oba korpusa, pokazalo se uputnim -iskoristiti pred nost napadaèa da pravac glavnine napada mijenja po volji i tako neprijatelja uhvat i na prepad. 54. korpus skrenuo je na zapad i, pritom, u bitku ubacio 213. pje aèku pukovniju i 2 4. diviziju. 213. pukovnija brigadira Hitzfelda zauzela je oklopljenu bitnicu "M aksim Gorki I". Jedan od njezinih topova veæ je bio izbaèen iz pogona izravnim pogot kom na e bitnice. Drugi su uni tili na i in enjerci, koji su se na njega uspjeli popeti. Ipak, garnizon u nekoliko katova dubokoj utvrdi nije se predao sve dok se - raz valiv i toranj u visini tla - u nju nije probila na a in enjerija. U jednom poku aju pro
boja iz utvrde poginuo je komesar koji je njome zapovijedao; njegovi su se ljudi sa strahom bo jim predali. Nakon toga, 24. divizija je do 21. lipnja uspjela oèisti ti ostatak sjevernog sektora du zapadne obale, sve do fortifikacija koje su èuvale ulaz u zaljev Sjevernaju. Nenadanom promjenom ari ta napada 30. korpus je 17. lipnja postigao va nu pobjedu. Ko rpus je odluèio zaustaviti napredovanje sjevernim dijelom obalnog planinskog lanca istoèno od Balaklave, koncentrirati svoje snage ju no, tik uz glavnu cestu, i krenu ti u odluèujuæi juri . Napadu s boka, iz smjera obalnog lanca, moglo se suprotstaviti iskljuèivo topni tvo. 72. divizija uspjela je na brzinu pregaziti neprijateljske pol o aje ju no od ceste, a njezina je izvidnièka bojna, pod vodstvom bojnika Baakea, taj poèetni dobitak hrabro iskoristila. Uletjela je meðu neprijateljske snage u neredu, probila se sve do polo aja "Orao"i dr ala ga u rukama sve dok mu divizija nije posla la pojaèanja. Nakon toga, na se prodor u neprijateljski obrambeni sustav mogao nast aviti i na sjever. I u treæoj fazi koja je uslijedila, nagle su promjene ari ta napada, posebice topni tva , dovele do uspjeha. Na sjeveru je to znaèilo konaèno zauzimanje prvog cilja, zaljev a Sjevernaje, a na jugu zauzimanje poèetnih polo aja za napad na liniju Zapun. Cjelokupna topnièka vatra u sjevernom sektoru bila je koncentrirana na cilj 24. di vizije: zauzimanje utvrda koje su dominirale ulazom u zaljev Sjevernaja. Najdojm ljivije bilo je staro, ali jo uvjek sna no upori te poznato kao Sjeverna utvrda. 22. divizija uspostavila je nadzor nad cijelom boji nicom na liticama iznad zaljev a Sjevernaja. Iznimno te ke borbe vodile su se za eljeznièki tunel na razdjelnici izm eðu 22. i 50. divizije, iz kojeg je jedna novoprodo la neprijateljska brigada krenul a u sna an protunapad. Nakon granatiranja ulaza, tunel je napokon osvojen. Iz njeg a su iza le ne samo stotine vojnika nego i povelik broj civila, ukljuèujuæi i ene i dje cu. Posebne pote koæe iskusili smo poku avajuæi istjerati neprijatelja iz njegova poslje dnjeg skrovi ta na sjevernoj obali zaljeva, gdje su duboke galerije za odlaganje z aliha i streljiva bile ukopane u same stijene. Galerije su bile opremljene za ob ranu, meðu inim i dodatnim èeliènim vratima. Buduæi da njihovi stanari, pod pritiskom sv ojih komesara, nisu pokazivali znakove predaje, morali smo poku tai razvaliti vrat a. Kad su na i in enjerci pri li prvim vratima, iznutra se zaèula eksplozija. Veliki kom ad stijene obru io se i zatrpao ne samo stanovnike kazemata nego i cijeli odred na i h in enjeraca. Komesar koji je zapovijedao utvrdom digao ju je u zrak zajedno s lj udima koji su bili u njoj. Ostale kazemate je, na kraju, na silu otvorio jedan potporuènik juri nog topni tva izbliza pucajuæi u nj ih iz topa kojeg je pod neprijateljskim granatama dovukao s ju ne strane obale. Iz kazemata su iza le gomile potpuno iscrpljenih vojnika i civila; njhovi komesari o duzeli su si ivot. Nakon dosta te kih okr aja na gu ticima pokrivenom terenu u svom sektoru, 50. divizija uspjela je stiæi do istoènog ruba zaljeva Sjevernaje i zauzeti visove Gajtani koji su dominirali ulazom u dolinu Crne rijeke (Èornaje). Lijevo od nje, desno krilo Rumunjskog planinskog korpusa probijalo se umovitim po druèjem na brdima jugoistoèno od Gajtanija. Srce i du a tog juri a bio je general Lascar (kasnije zarobljen u Staljingradu). I 30. je korpus profitirao od iznenadne promjene smjera napada. Iskoristiv i prili ku koju mu je osvajanjem "Orlove preèke" pru ila 72. divizija, korpus je svoju 170. diviziju skrenuo s juga i poslao je u napad na masiv Fedjukini. Neprijatelj - èija je pozornost bila usmjerena na istok i koji se vjerojatno i sam spremao napasti Zapunske visove - ostao je potpuno zateèen i masiv smo zauzeli razmjerno brzo. Ti me je stvorena dobra osnova za konaèni napad na liniju Zapun. U istih nekoliko dana izvjestan je napredak postignut i na lijevom krilu Rumunjs kog planinskog korpusa (Prve planinske divizije). Tako je 11. je armija u jutarnjim satima 26. lipnja u rukama imala cijeli vanjsk i pojas utvrde. Neprijatelj je odbaèen u unutarnju utvrðenu zonu, èiju je sjevernu boj i nicu èinila strma kamenita ju na obala zaljeva Sjevernaja, a istoèna se protezala od v isova Inkerman, du Zapun-skog lanca i sve do litica oko Balaklave. 11. armija morala je smisliti naèin da probije i taj unutarnji prsten fortifikacij a. Neprijatelj u Sebastopolju jamaèno æe nastaviti pru ati otpor s jednakom odluèno æu - po ebice kad se uzme u obzir kako se u objavama njima neposredno nadreðenog Sto era kri mske boji nice, moguænost evakuacije nije spominjala niti jednom rijeèju.
Iako je neprijatelj tro io posljednje prièuvne snaga, valjalo je priznati kako su i ofenzivni kapaciteti njemaèkih pukovnija na izmaku. Posljednje tjedne ofenzive, svako sam jutro i svaku veèer obilazio zapovjedni tva na i h korpusa, zapovjednike topni tva, divizija, pukovnija, bojni i topnièkih izvidnièkih polo aja. Bio sam savr eno svjestan u kakvom su stanju na e postrojbe. Pukovnije su se svele na po nekoliko stotina ljudi, a sjeæam se i jedne satnije koju smo povukli s prve crte, a koja se svela na jedog èasnika i osam vojnika. Kako smo, onda, mogli zavr iti bitku za Sebastopolj, sad kad je pred 54. korpusom bio zaljev Sjevernaja, a pred 30. korpusom te ki napad na Zapunske visove? Idealno rje enje u tom trenutku bilo bi preno enje te i ta cjelokupne ofenzive na 30. ko rpus na ju nome krilu. Meðutim, u praksi je to bilo jednostavno nemoguæe. Sam premje taj divizija potrajao bi nekoliko dana, èime bi neprijatelj dobio priliku povratiti s nagu. Dva sektora u frontalnom podruèju povezivala je tek uska cesta koju smo, uz neizmjerne pote koæe, pro le zime uspjeli probiti u planinama, a ona ionako ne bi podn ijela te inu te koga topni tva. Uz to, za prebacivanje tolikog topni tva u ju ni sektor, p reko Jalte, trebali bi nam tjedni, a trebalo ga je jo opskrbiti streljivom. Na um u je valjalo imati i namjeru Vrhovnog zapovjedni tva da 8. zrakoplovni korpus èim pr ije povuèe s Krima. Tek to je 22. divizija stigla do zaljeva Sjevernaja, obi ao sam njezine pukovnije k ako bih s izvidnièkog polo aja na sjevernoj obali sagledao situaciju u cjelini. Pred amnom se pru ao oko devetsto metara irok vodeni pojas, u kojem su se znale usidriti cijele flote. Na drugoj obali, s desne strane, le ao je grad Sebastopolj, a ravno ispred mene litice naèièkane neprijateljskim polo ajima. Shvatio sam kako bi se zapun ske fortifikacije mogle srediti upravo odatle - drugim rijeèima, s boka. Naime, za ljev Sjevernaja bio je zadnje mjesto s kojega je neprijatelj oèekivao napad. Kad sam o tom planu prvi put razgovarao sa zapovjednikom 54. korpusa i njemu pod reðenim zapovjednicima, bilo je puno sumnjièavosti i odmahivanja glavom. Kako æe, pita li su, desantni èamci prijeæi zaljev tolike irine, i to pokraj tolikih topova i utvrd a koji su nadzirali ju nu obalu? I, kad smo veæ kod toga, kako bismo te èamce uopæe dovu kli na obalu i ukrcali ljude, ako se vodi moglo priæi samo niz dvije strme vododer ine koje je neprijatelj s ju ne obale pokrivao vatrom? Meðutim, upravo zato to se èinio nemoguæim, napad preko zaljeva Sjevernaja neprijatelja bi uhvatio nespremna. Taj je napad mogao biti kljuè uspjeha i stoga sam, unatoè svi m prigovorima (i koliko god te ko bilo zapovjediti tako riskantan pothvat kad vas va vlastiti polo aj sprjeèava da u njemu sudjelujete), ostao pri svom planu. Kad je odluka jednom donesena, svi su se krajnje energièno bacili na posao. Pritom posebno treba istaknuti in enjerce koji su se veæ iskazali poma uæi pje a tvu u zauzimanju polo aja u bunkerima. Opæa ofenziva na unutra njost utvrde - prijelaz 54. korpusa preko zaljeva Sjevernaja i napad 30. korpusa na Zapunske visove - trebala je zapoèeti u ranim jutarnjim sa tima 29. lipnja. Veæ 28. lipnja 50. je divizija uspjela prijeæi Crnu rijeku u donjem dijelu toka i zauzeti Inkerman. Na tom je mjestu do lo do tragedije koja je pokaz ivala fanatizam kojim su se bolj evici borili. Visoko iznad Inkermana uzdizala se ravna litica koje se protezala daleko na jug. U njoj su bile smje tene ogromne kom ore u kojima su krimske tvornice ampanjca skladi tile vino. Bolj evici su u komore pr epune vina dovukli streljivo i u njih smjestili tisuæe ranjenika i izjeglica. Upra vo kada su na e trupe ulazile u Inkerman, cijela litica iza njih zadrhtala je od s tra ne eksplozije. S visine od kojih 800 metara, 27 metara stijene obru ilo se i zat rpalo tisuæe ljudi pod sobom. Iako se radilo o èinu nekolicine fanatiènih komesara, ta j je dogaðaj pokazao kako je apsolutni prijezir prema ljudskom ivotu postao naèelo te azijatske sile! Kad su, negdje oko ponoæi 28. na 29. lipnja, pripreme za prelazak zaljeva Sjeverna ja bile gotove, meðu ljudima koji su u toj operaciji sudjelovali zavladala je stra n a napetost. Kako bi prikrio buku na sjevernoj obali, 8. zrakoplovni korpus nasta vio je sa zraènim napadima na grad. Cjelokupno topni tvo bilo je u stanju pripravnos ti. Njegova zadaæa bila je da vrhove litica na ju noj obali zaspe ubitaènom vatrom èim n eprijatelj, otvaranjem paljbe s tamo njih polo aja, poka e da je shvatio to namjeravamo . No na drugoj je obali sve ostalo tiho i te ki posao dovlaèenja i ukrcavanja desant nih èamaca pro ao je bez pote koæa. U jedan ujutro, prvi val 22. i 24. divizije u èamcima
se otisnuo prema suprotnoj obali. Prelazak koji je neprijatelja zatekao potpuno nespremna pokazao se kao potpuni uspjeh. Kad su se neprijateljske snage na stije nama napokon pokrenule, na i su neustra ivi grenadiri veæ zauzeli polo aje na obali ispo d njih. Od tog trenutka, na i vojnici koji su se uspinjali do platoa na vrhu litic e, s lakoæom su uni tavali svako neprijateljsko oru je koje bi otkrilo svoj polo aj. Tak o je, napadom s boka, svladan i stra ni Zapun. Èim se razdanilo na i su vojnici krenuli u napad na zapunsku boji nicu. Na lijevome krilu 54. korpusa, 50. divizija i nedavno anga irana 132. divizija (ko ju su sada saèinjavale pje aèke pukovnije 46. divizije) krenule su sa svojih polo aja u okolici i ju no od Gajtanija u napad na uzvisine izmeðu Inkremana i jedne toèke ju no od njega. Bok napada titila je vatra topni tva na sjevernoj obali zaljeva Sjevernaje a u napad se ukljuèilo i desno krilo Rumunjskog planinskog korpusa. I 30. je korpus u zoru krenuo u odluèujuæi juri na liniju Zapun, uz potporu dalekomet nih bitnica 54. korpusa i koncentrirane napade 8. zrakoplovnog korpusa. Dok je v lastitim topni tvom stvarao privid da priprema napad po irini boji nice, 30. korpus j e, na malenu podruèju visova Fedjukini, okupio 170. diviziju i dodijelio joj ulogu interventne postrojbe. Uz potporu juri nog topni tva, 300. tenkovske bojne i izravn u vatru protuzraène pukovnije, 170. divizija ubrzo je zauzela uzvisine s obje stra ne autoceste za Sebastopolj. Iskoristiv i zbrku u neprijateljskim redova, divizija je produ ila dalje, na sjever, zapad i jug, i zauzela ozem-lje na koje je korpus mogao premjestiti ostatak svojih divizija. Nakon uspje nog prelaska zaljeva, zauzimanja visova Inkerman i probijanja polo aja k od Zapuna od strane 30. korpusa, sudbina utvrde Sebastopolj bila je zapeèaæena. Uslijedila je posljednja oèajnièka bitka, no ona nije mogla odgoditi potpuni poraz o brambene armije, niti je Sovjetima mogla donijeti ikakvu korist u pogledu sveuku pne situacije. Bila je potpuno nepotrebna èak i sa stajali ta vojnièkog ponosa. I sam Bog zna da se sovjetski vojnici nisu mogli hrabrije boriti! No njihov je politièki sustav zahtijevao nastavak te uzaludne borbe. Sad kad su zauzele litice na ju noj obali zaljeva, divizije 54. korpusa koje su iz vele prelazak veæ su se na le u irem vanjskom prstenu polo aja kojima je utvrda bila op asana. I dok su dijelovi korpusa taj prsten èistili u smjeru juga, njegova se glav nina mogla okrenuti na zapad i pozabaviti rubnim fortifikacijama i samim gradom. Padom glasovite utvrde Malakov, bedema koji je u Krimskome ratu ko tao toliko krv i, korpus je napao obrambene polo aje samog Sebastopolja. U meðuvremenu, prije isteka 29. lipnja, dvije pozadinske divizije 30. korpusa koje su imale zadaæu simulirati iroki frontalni napad - 28. laka i 72. divizija - vje to su se provukle za 170. divizijom. Kad su stigle do polo aja kod Zapuna koji je 170 . divizija veæ zauzela, ra irile su se u lepezu kako bi zauzele poluotok Hersones. 28. laka divizija probila je vanjski prsten fortifikacija jugoistoèo od Sebastopol ja, zauzev i Englesko groblje koje su Rusi pretvorili u glavno upori te tog prstena. Mramorni spomenici podignuti engleskim vojnicima bili su gomila ru evina. Poginul i iz ove bitke le ali su po granatiranjem razorenim starim grobovima. Divizija je, potom, krenula u prodor prema polo ajima ju no od grada, eleæi ih u sluèaju da budu branjeni zauzeti sa zapada, ili, u suprotnom sluèaju, sprijeèiti neprijatelj ski proboj iz grada preko tih polo ajaCilj 170. divizije bio je svjetionik na najudaljenijem, zapadnom vrhu poluotoka Hersones, mjesto s kojega je mo da i Ifigenija pogledom "èeznutljivo tra ila grèke zemlj e". 72. diviziju zapala je zadaæa proboja du inom ju ne obale. Svladavajuæi polo aje kod Zapun a u smjeru juga, najprije je zauzela dominantno "Brdo vjetrenjaèa" i time, za potr ebe korpusa, osigurala glavnu cestu za Sabastopolj. Slijedila ju je Èetvrta rumunj ska planinska divizija, koja je krenula u èi æenje obrambenog sustava oko Balaklave iz pozadine. Rezultat - 100.000 zarobljenika. Na temelju dotada njih iskustava sa sovjetskim metodama ratovanja, posljednji poku a j neprijateljskog otpora oèekivali smo najprije na polo ajima na periferiji Sebastop olja, a potom i u samome gradu. Braniteljima grada su, posredstvom radija, nepre stano ponavljali Staljinovu zapovijed da se dr e do posljednjeg èovjeka i posljednje g metka. Znali smo kako je u gradu mobiliziran svaki civil sposoban nositi oru je. Na e zapovjedni tvo je, za dobro vojnika 11. armije, moralo raèunati i na tu moguænost. U gradskim borbama napadaè bi pretrpio daleko vi e gubitaka. Kako bi te gubitke izbj
egli, zapovjedili smo topni tvu i 8. zrakoplovnom korpusu da - prije negoli divizi je nastave s napadom - jo jedanput krenu u akciju. Neprijatelju je trebalo pokaza ti da ne treba oèekivati kako æe u borbama za svaku kuæu od nas iznuditi novi danak u krvi. I tako je, 1. srpnja, zapoèelo masovno bombardiranje rubnih fortifikacija i neprij ateljskih upori ta unutar grada. Nije pro lo dugo, a na i su izvidnièki zrakoplovi izvij estili kako vi e ne trebamo oèekivati nikakav ozbiljniji otpor. Granatiranje je pres talo i divizije su krenule. Èinilo se izglednim da je neprijatelj glavninu svojih snaga prethodne noæi izvukao na zapad. Ipak, borbama jo nije bio kraj. Premda je sovjetska Obalna armija predala grad, uèi nila je to samo kako bi nastavila pru ati otpor s izoliranih utvrðenih polo aja na pol uotoku Hersones - ili po tujuæi Staljinovu zapovijed da se bore za svaku kuæu, ili u n adi da æe plovila Crvene flote, pod okriljem noæi, iz dubokih uvala zapadno od Sebas topolja evakuirati barem dio njihovih snaga. Kako se pokazalo, jedan ruski motor ni tor-pedni brod evakuirao je tek nekolicinu najvi ih zapovjednika i komesara, meðu njima i zapovjednika armije, generala Petrova. Kad je njegov nasljednik poku ao p objeæi istim putem, presreo gaje onaj na talijanski motorni torpedni brod. Tako je konaèna bitka za poluotok Hersones potrajale sve do 4. srpnja. 72. divizij a zarobila je oklopljenu utvrdu "Maksim Gorki II." koju je branilo nekoliko tisuæa ljudi. Ostale divizije neprijatelja su postupno odguravale prema krajnjem rubu poluotoka. Rusi su se svake noæi poku avali probiti na istok, vjerojatno u nadi da æe se tamo pridru iti partizanima u planinama Jaila. Masovno su juri ali na na e linije, spojenih pu aka, kako nitko ne bi ustuknuo. Na èelu su im, potièuæi ih, èesto bile ene i d evojke iz Komunistièke mlade i, i same s oru jem u rukama. Takvi su napadi, dakako, za vr avali silnim gubicima. Ostaci Obalne armije posljednje su utoèi te potra ili u velikim peæinama na obali poluot oka Hersones, gdje su uzalud èekali da ih evakuiraju. Kada su se 4. srpnja predali , iz tog je malenog vr ka kopna iza lo 30.000 ljudi. Sve u svemu, broj vojnika zarobljenih u samoj utvrdi prelazio je 90 tisuæa, a nepr ijateljski gubici u poginulima mnogostruko su nadma- ivali na e. Kolièine ratnoga plij ena bile su tolike da ih se nije moglo odmah izraèunati. Prirodno jaka utvrda, ojaèa na i konsolidirana na sve moguæe naèine, utvrda koju je branila cijela jedna armija, napokon je pala. Armija je uni tena i cijeli se Krim na ao u njemaèkim rukama. S oper ativnog stajali ta, u pravi èas. 11. armiju sad se moglo iskoristiti za veliku njemaèk u ofenzivu na ju no krilo istoènog boji ta. Veèer 1. srpnja proveo sam sa svojim najbli im suradnicima na zapovjednom mjestu u m alom tatarskom naselju Juhari Karales. Sovjetski "de urni pilot" koji bi u sumrak na nas dolazio izbaciti pokoju bombu, vi e se nije pojavljivao. Prisjeæali smo se bi taka koje smo vodili proteklih mjeseci i suboraca kojih vi e nije bilo meðu nama. A onda su se, na radiju, zaèule pobjednièke fanfare koje su najavljivale posebno pri opæenje o padu Sebastopolja. Uskoro potom, teleprinterom je stigla sljedeæa poruka: "Zapovjedniku Krimske armije generalu pukovniku von Mansteinu U znak iskrene zahvalnosti za va u iznimnu i hvale vrijednu slu bu u pobjednièkim bitk ama za Krim koje su kulminirale zauzimanjem utvrde Sebastopolj, ovim vas promièem u èin feldmar ala. Va im promaknuæem i ustanovljavanjem komemorativne znaèke koju æe nositi svi sudionici Krimske kampanje, u ime cijelog njemaèkog naroda odajem poèast junaèkim postignuæima vojnika koji se bore pod va im zapovjedni tvom. Adolf Hitler. " 10. Lenjingrad - Vitebsk Dok su se divizije 11. armije oporavljale od nedavnih borbi, a ja bio na dopustu u Rumunjskoj, sto eri razlièitih formacija razraðivali su planove za prelazak tjesnac a Kerè koji je armija trebala izvesti prije nego se prikljuèi velikoj ofenzivi koja je, u meðuvremenu, pokrenuta na njemaèkom ju nom krilu. Za cijelog trajanja dopusta mo j me je ef operative, brigadir Busse, redovito posjeæivao i izvje æivao o tijeku pripre ma. Na alost, cijeli se posao pokazao uzaludnim, buduæi da je Hitler - koji se, po obièaju, usredotoèio na previ e ciljeva - precijeniv i poèetni uspjeh ofenzive, odustao od prvotne namjere da u spomenute operacije ukljuèi ili. armiju. Kada sam se 12. kolovoza vratio s dopusta, na Krunu me je èekala nova direktiva Vr hovnog zapovjedni tva. Plan za prebacivanje 11. armije preko tjesnaca Kerè odbaèen je
u korist operacije u kojoj su trebali sudjelovati tek zapovjedni tvo 42. korpusa, 46. divizija i ne to rumunjskih snaga. Sama 11. armija bila je zadu ena za zauzimanj e Lenjingrada. Topni tvo za tu operaciju, isto ono koje je sudjelovalo i u zauzima nju Sebastopolja, veæ je bilo na putu. K tomu su nam, na alost, oduzete i tri diviz ije: 50. divizija trebala je ostati na Krimu, a jednoj od na ih najboljih formacij a, 22. diviziji, vraæen je status zrakoplovne postrojbe. Poslali su je na Kretu gd je æe, manje-vi e besposleno, èamiti do kraja rata. Napokon, kad smo veæ krenuli, 72. di vizija preusmjerena je na podruèje Armijske skupine centar gdje je trebala rije iti nekakvu krizu koja je tamo izbila. Tako su, na kraju, od njezina izvornog borben og ustroja, 11. armiji preostali tek zapovjedni tva 54. i 30. korpusa, 24., 132. i 170. pje aèka te 28. laka divizija. Kakvi god bili motivi Vrhovnog zapovjedni tva, ov akvo komadanje armije èiji su korpusi i divizije tako dugo suraðivali bio je aljenja vrijedan potez. Meðusobna poznanstva i povjerenje skovano u zajednièkim bitkama iznimno su va an èimbenik ratovanja kojeg se nikako ne smije zanemarivati. Ali u pitanju je bilo i ne to mnogo va nije. Èime se, uopæe, moglo opravdati povlaèenje 11 . armije s ju nog krila istoènog boji ta sad kad je Krim bio slobodan i njezin anga man u daleko manje va noj zadaæi - zauzimanju Lenjingrada? Napokon, u ljeto 1942. godine njemaèka je strana odluèujuæe rezultate oèekivala na jugu boji ta. Bila je to jedna od on ih zadaæa za koju nikad niste imali previ e snaga, pogotovo to je veæ bilo jasno kako æe Hitlerov dvostruki cilj - Staljingrad i Kavkaz - ofenzivu rascijepiti u dva smje ra te da æe s odmicanjem ofenzive na istok i isturena linija sjevernog krila posta jati sve du a. Kasniji su dogaðaji pokazali da je puno bolje rje enje bilo ostaviti 11. armiju na j u nome krilu, bilo zato da prijeðe tjesnac Kerè i sprijeèi neprijateljsko povlaèenje s Kav kaza ili da, u poèetku, samo slijedi napadne armijske skupine kao operativna prièuva . Kad sam odletio na sjever kako bih u Hitlerovu zapovjedni tvu porazgovarao o svoji m novim obvezama, taj sam problem detaljno raspravio s naèelnikom Glavnog sto era, g eneralom pukovnikom Halderom. Halder mi je otvoreno rekao kako se u potpunosti p rotivi Hitlerovu prijedlogu da istodobno povede ofenzivu na jugu i poku a zauzeti Lenjin-grad. Ali, rekao je, Hitler je na toj ideji nastavio inzistirati. Meðutim, kad sam ga upitao misli li on kako se na jugu mo e bez cijele 11. armije, rekao mi je kako misli da mo e. I dalje sam bio sumnjièav, ali mi ljenje naèelnika Glavnog sto era , dakako, nisam mogao unaprijed pobiti. Tom sam prigodom sa zgra anjem otkrio i koliko su lo i odnosi izmeðu Hitlera i njegovo g naèelnika sto era. Jedna od toèaka dnevnog reda sastanka bila je i kriza u sektoru A rmijske skupine centar koju je izazvala ogranièena sovjetska ofenziva na tom podruèj u - upravo ona radi koje je na a 72. divizija dobila novi raspored. Kad ju je Hitl er iskoristio za tiradu protiv vojnika koji su se borili na boji nici, Halder mu s e otvoreno suprotstavio. Napomenuo je kako su borbene trupe veæ dugo preoptereæene i kako veliki gubici u redovima èasnika i posebice doèasnika, nisu mogli proæi bez posl jedica. Iako ih je Halder "umotao" u jezik savr ene objektivnosti, njegove kritike izazvale su pravu provalu Hitlerova bijesa. Hitler je - krajnje netaktiènim rjeènik om - u pitanje doveo Halderovo pravo na drukèije mi ljenje rekav i kako on, Hitler, kao pje adinac s prve crte iz Prvog svjetskog rata, o tome mo e suditi neizmjerno ob jektivije od Haldera koji u tom polo aju nikada nije bio. Cijeli je prizor bio toliko muèan da sam demonstrativno ustao od stola sa zeljovid ima i nisam se za njega vraæao sve dok se Hitler nije smirio i pozvao me da ponovo sjednem. Smatrao sam potrebnim da o tom incidentu izvijestim i naèelnika Personal ne uprave i Hitlerovog glavnog vojnog savjetnika, generala Schmundta. Rekao sam mu kako je potpuno neodr ivo da izmeðu vrhovnog zapovjednika i naèelnika Glavnog sto era vladaju takvi odnosi. Ili Hitler mora slu ati svog naèelnika sto era i iskazivati mu barem minimum po tovanja, ili Halder mora uèiniti jedino to mu preostaje. Na alost, ni t a od toga nije se dogodilo. est tjedana poslije sve je okonèano Halderovim razrje enj em. Zapovjedni tvo 11. armije stiglo je 27. kolovoza na lenjingradsku boji nicu ispitati moguænosti napada u sektoru 18. armije i razraditi plan napada na grad. Po osvaja nju grada namjeravali smo preuzeti dio boji nice 18. armije u pravcu sjevera, dok bi sama 18. armija dr ala istoèni dio te boji nice kod Volkova. Boji nica 11. armije bil
a je podijeljena u tri dijela: na sektor Nevu (od jezera Ladoga do polo aja jugois toèno od Lenjingrada), samu liniju napada ju no od Lenjingrada te boji nicu na kojoj s e, na ju noj obali Finskoga zaljeva oko Oran-ienbauma, nalazio roki mostobran kojeg su Sovjeti jo uvijek dr ali u rukama. Uz sna no juri no topni tvo, dio kojeg smo dovukli iz Sebasto-polja, armija je na rasp olaganju imala i vi e od 13 divizija, ukljuèujuæi panjolsku Plavu diviziju, jednu oklop nu i jednu planinsku diviziju te jednu SS-brigadu. Za sam napad na Lenjingrad, m eðutim, mogla je iskoristiti tek devet i pol divizija, po to je za polo aje na Nevi i kod Ora-nienbauma morala odvojiti po dvije divizije. Buduæi da je neprijetelj u Le njingradu dr ao cijelu jednu armiju, sastavljenu od 19 streljaèkih divizija, jedne s treljaèke brigade, jedne brigade pograniène garde i jedne ili dvije samostalne oklop ne brigade, to i nisu bile bogzna kakve snage S obzirom na odnos snaga, finske trupe koje su odsjekle tjesnac Karelian sjevern o od Lenjingrada bile bi nam itekako dobrodo le. Meðutim, kad smo to pitanje proslij edili njemaèkom èasniku za vezu pri finskom zapovjedni tvu, generalu Erfurthu, pokazal o se da finsko Vrhovno zapovjedni tvo odbija sudjelovati u ofenzivi. Finci su se, prema generalovim rijeèima, jo od 1918. godine dr ali naèela po kojemu Finska nikada neæe bi ti prijetnja Lenjingradu. Dakle, na finski doprinos ofenzivi nije trebalo raèunati . Tako se 11. armija u provedbu zadaæe morala upustiti iskljuèivo vlastitim snagama. B ili smo itekako svjesni da je uspjeh operacije donekle problematièan, a to daje ta operacija potpuno nepotrebna nije nam nimalo pomagalo. U ljeto 1941. godine ima li smo vjerojatno najbolju priliku da Lenjingrad osvojimo coup de maineomF. Prem da je, u tim ranim danima, osvajanje Lenjingrada Hitler smatrao glavnim priorite tom, taje prilika iz ovog ili onog razloga propu tena. Hitler je kasnije mislio ka ko-ee Lenjingrad iscrpiti glaðu, no Sovjeti su mu pomrsili raèune. Grad su opskrblji vali preko jezera Ladoga - ljeti brodovima, a zimi eljeznièkom prugom postavljenom preko leda. Nijemcima je, tako, ostala boji nica koja se protezala od jezera Ladog a do polo aja zapadno od Oranienbauma i koja je polako cijedila njihove resurse. P remda je uklanjanje Lenjingrada bilo vrlo po eljno, zamisao da se on napadne uprav o tada, kad se raspetljavala situacija na jugu istoènog boji ta, bila je vrlo dvojbe na. Kao stoje to Schiller jednom rekao: "Sve to u jednom trenutku propustimo, izg ubljeno je zauvijek." Ipak, na nama je bilo da se za napad za koji su nas anga irali pripremimo to bolje mo emo. Premda ga je titila cijela mre a rovova rasporeðenih po dubini, svakome tko ga je promatrao s polo aja ju no od grada Lenjingrad se èinio nadohvat ruke. S tih su se polo aja vidjela i velika postrojenja Kolpino na Nevi koja su i dalje proizvodila tenkove kao i brodogradili te Pulkovo u Finskom zaljevu. U daljini su se nazirali i obrisi katedrale svetoga Isaka, iljati toranj Admiraliteta i utvrda Petra i Pav la. Po lijepome vremenu vidio se èak i ratni brod na Nevi uni ten topnièkom vatrom. Bi lo je to jedno od plovila nosivosti 10.000 t koje smo Rusima prodali 1940. godin e. Sa aljenjem sam ustanovio kako je u ratu, u po arima izazvanim eksplozijama rusk ih granata, stradalo i nekoliko carskih rezidencija koje sam vidio 1931. godine - prelijepa Ka-tarinina palaèa u Carskome selu, manja palaèa na istom mjestu u kojoj je ivio posljednji ruski car te prekrasni Peterhof u Finskom zaljevu. Na temelju provedenih izviðanja zakljuèili smo kako se 11. armiIznenadnim napadom. (Nap. prevoditelja) ja, ni po koju cijenu ne smije upu tati u borbe u utvrðenim podruèjima Lenjingrada, gd je bi se njezine snage vrlo brzo istro ile. Hitler je bio uvjeren kako se grad mo e prisiliti na predaju zraènim prepadima 8. zrakoplovnog korpusa, no mi u to nismo v jerovali ni ta vi e no to je u to vjerovao i zapovjednik korpusa, general von Richtho fen. Napad smo, stoga, namjeravali zapoèeti probijanjem boji nice ju no od Lenjingrada, uz maksimalnu topnièku i zraènu potporu, no na tom podruèju nismo namjeravali iæi dalje od njegova ju nog perime-tra obrane. Odmah potom, dva su korpusa trebala skrenuti na istok i jugoistoèno od grada munjevito prijeæi rijeku Nevu, uni titi i tamo nje i sve os tale neprijateljske snage do jezera Ladoga, prekinuti liniju opskrbe preko jezer a i izolirati Lenjingrad s istoka. To bi - kao to je svojedobno bio sluèaj i s Var av om - dovelo do brze predaje grada, bez uliènih borbi.
Na alost, onaj Schillerov citat ubrzo se pokazao jako toènim. Neprijatelju, dakako, nije promaklo gomilanje njemaèkih snaga u lenjin-gradskom sektoru pa je veæ 27. kol ovoza krenuo u napad na istoène polo aje 11. armije i prisilio nas da 170. diviziju, odmah po dolasku, ubacimo u borbu. U sljedeæih nekoliko dana pokazalo se da su So vjeti krenuli u veliku oslobodilaèku ofenzivu koja je trebala odgoditi na napad. U poslijepodnevnim satima 4. rujna nazvao me je Hitler osobno. Rekao mi je kako je apsolutno neophodno da interveniram na boji nici kod Volkova i sprijeèim katastro fu koja je tamo prijetila. Trebao sam preuzeti tamo nje zapovjedni tvo i ofenzivnom akcijom spasiti situaciju. Istoga dana neprijatelj je izveo dubok prodor irim dij elom (uske) boji nice 18. armije ju no od jezera Ladoga. Dakako, oduzeti zapovjedni tvo 18. armiji, u njezinu vlastitu sektoru, i to upravi o u trenutku kada je u njemu do lo do krize, bilo je pomalo neugodno. Osoblje sto er a, sasvim razumljivo, nije bilo nimalo odu evljeno idejom da se 11. armija po alje u napad na Lenjingrad. Ipak, unatoè uvredi koju je od nas do ivjelo, zapovjedni tvo 18. armije uèinilo je sve to je bilo u njegovoj moæi da nam, u nedostatku vlastite logis tike, tu zadaæu olak a. Predviðeni napad na Lenjingrad zamijenila je bitka ju no od jezera 4 Ladoga. Zemljovid 14. Bitka na jezeru Ladogi (rujan 1943.) Sjeverno od eljeznièke pruge koja je Lenjingrad spajala s istokom zemlje, neprijate lj je uspio pregaziti osam kilometara dug komad boji nice 18. armije i prodrijeti trinaestak kilometara u njezinu dubinu, do toèke iznad gradiæa Mga kroz koji je prol azila spomenuta eljeznièka pruga. Prvi je problem bio zaustaviti neprijatelja s ono malo snaga to ih jeli. armija imala. Nakon estokih borbi u sljedeæih nekoliko dana to joj je ipak po lo za rukom a kada je okupila divizije koje su u meðuvremenu prist igle, 11. je armija mogla krenuti i u odluèni protunapad. Napad je pokrenula s dva jo uvijek nedirnuta boka kako bi neprijateljsku isturenu borbenu liniju prerezal a u korijenu. Juri s juga izveo je 30. korpus, u èijem su sastavu tada bile 24., 132. i 170. pje aèka te 3. planinska divizija. Sa sjevera je stigao 26. korpus kojem u je ovo bilo izvorno podruèje odgovornosti, pod èijim su zapovjedni tvom bile 121. pj e aèka, 5. planinska i 28. laka divizija. 21. rujna, nakon te kih borbi, neprijateljsk a je nadmoæ "neutralizirana". U sljedeæih nekoliko dana odbijeni su siloviti napadi svje ih neprijateljskih snaga s istoka kojima je protivnik poku avao osloboditi opko ljene udarne snage. Ne to slièno poku ala je i Lenjingradska armija. S osam divizija k renula je u napad s druge strane rijeke Neve i s boji nice ju no od Lenjingrada, no i taj je poku aj zavr io jednako neuspje no. Istodobno smo se, meðutim, morali rije iti i sna nih neprijateljskih snaga koje su zag lavile izmeðu Gajtolova i Mga38. Kao i obièno, premda je njegov polo aj bio beznadan, a nastavak borbe - èak i sa stajali ta operacija kao cjeline - potpuno uzaludan, nep rijatelj na predaju nije ni pomi ljao. Naprotiv, naprestano se poku avao izvuæi iz d epa u koji je upao (mi se, usput reèeno, na takvom terenu nikada ne bismo odluèili na p roboj). Kako su cijelo podruèje prekrivale guste ume, svaki na poku aj da se neprijate lju suprotstavimo pje a tvom zavr io bi silnim gubicima. Stoga je 11. armija na to pod ruèje dovukla i maksimalno koncentrirala topni tvo s lenjingradske boji nice i neprija teljski d ep izlo ila danonoænom bombardiranju. U razdoblju od samo nekoliko dana, nep rekidnim granatiranjima i zraènim napadima Luftwaffe, dotad umovito podruèje pretvori lo se u razrovanu pustopoljinu èiju su jednoliènost naru avali tek batrljci donedavno divovskog drveæa. Pribli nu sliku o uèinku tog bombardiranja stekli smo tek kasnije, n a temelju zapisa iz zaplijenjenog dnevnika zapovjednika jedne sovjetske pukovnij e. Iz njega smo doznali i za silnu okrutnost politièkih komesara koji su snage u d e pu prisiljavali na nastavak otpora. Takvim metodama u d ep smo uspjeli prodrijeti 2. listopada. Na je protivnik, Druga juri na armija, u bitku ubacio najmanje esnaest streljaèkih divizija, devet streljaèkih i pet oklopnih brigada. Od tih snaga sedam streljaèkih divizija, est streljaèkih i èet iri oklopne brigade zavr ile su u d epu. Ostatak je, u jalovim poku ajima da se na sil u pro38 Mga - ruski gradiæ u Lenjingradskoj oblasti. Njegovo ime zapravo su inicijali n jegove biv e posjednice, Marije Gregorevne Apraksin. i stoga ga je te ko sklanjati. (Nap. prevoditelja) bije do opsjednutih snaga, pretrpio iznimno te ke gubitke. Zarobljeno je 12.000 lj
udi, a vi e od 300 topova, 500 minobacaèa i 244 tenka je ili zarobljeno ili uni teno. Broj poginulih neprijatelsjkih vojnika mnogostruko je nadma ivao broj zarobljenika . Iako smo time ispunili zadaæu i stabilizirali polo aje 18. armije na istoènoj boji nici, na e su divizije pretrpjele te ke gubitke i potro ile popriliènu koliènu streljiva namije njenog napadu na Lenjingrad. O trenutnom nastavku ofenzive, stoga, nije moglo bi ti ni rijeèi. Unatoè tomu, i premda inaèe nije bio sklon ogranièenim ciljevima, Hitler i sprva nije elio odustati od zauzimanja Lenjingrada. Time, dakako, jo uvijek ne bis mo postigli glavni cilj - konaènu neutralizaciju lenjingradske boji nice - pa je 11. armija odmah upozorila kako u ofenzivu na zapad ne mo e krenuti prije nego to se s nage kojima raspola e odmore i obnove zalihe - nove snage da i ne spominjemo. U ra spravama o tom problemu i neprestanoj izmjeni planova pro ao je cijeli listopad. Situacija je bila vi e nego frustrirajuæa. Dok smo mi gubili vrijeme na sjeveru, na a ofenziva na jugu je kopnila - i na Kavkazu i pred vratima Staljingrada. Stoga me nezadovoljstvo koje je ponovo obuzelo mog poboènika poruènika Spechta (a koje obuzm e svakog mladog èasnika u sto eru vi e formacije kad nema nikakva ozbiljnog posla), uo pæe nije iznenaðivalo. "Pepo" se poèeo natezati sa mnom, a ja mu, znajuæi kako se osjeæa, nisam mogao odbiti elju. Poslao sam ga u 170. armiju koja je bila u akciji na Nev i, u èijim se redovima neko vrijeme borio na Krimu. Na putu do pukovnije u kojoj j e nekada slu io, njegov se Fieseler Storch sru io i jadni je momak poginuo. Sahranil i smo ga 25. listopada. Njegova smrt bila je te ak udarac za sve, posebno za mene. Nikad vi e neæu èuti njegov zvonak glas i veseo smijeh. Koliko æe mi samo nedostajati m oj mladi suborac, moj suputnik na tolikim napornim i opasnim putovanjima, èovjek k oji nam je razvedrio tolike zajednièke sate i koji tu vedrinu, samopouzdanje i ene rgiju nikada nije gubio. Nakon pogibije mog dobrog prijatelja Nagela, bio je to drugi bliski suradnik kojeg nam je oduzeo rat na istoku. Uoèi Spechtova sprovoda morao sam odetjeti u Vrhovno zapovjedni tvo i preuzeti feldm ar alsku palicu. Kakvo bi to uzbuðenje za njega bilo! Hitler je, kao i uvijek dotad, prema meni bio vrlo ugodan. Sa zahvalno æu je govorio o naèinu na koji se 11. armija ponijela u bitci za jezero Ladog u. Ja sam prigodu iskoristio da mu skrenem pozornost na iznimne napore kojima je bilo izlo eno na e pje a tvo. Na istoku smo, u borbama protiv ovakvog neprijatelja, nu no trpjeli silne gubitke. Pje aèke je pukovnije, stoga, to je moguæe br e, valjalo vraæati n njihovu staru snagu. Bilo je to ivotno va no pitanje. Kad popune ne bi stigle na v rijeme - a od poèetka ruske kamapnje nikada nisu stizale na vrijeme - pje a tvo se u a kcije upu talo s nedovoljnim snagama i borbene su se trupe neizbje no sve vi e iscrplj ivale. Znali smo kako Luftwaffe, po Hitlerovim uputama, priprema 22 takozvane terenske divizije Luftwaffea, jaèine 170.000 ljudi. To nas i nije posebno iznenadilo. Sve to je Göring radio bilo je grandiozno i rastro no, ne samo u smislu novca i objekata n ego i brojno æu ljudi. Isto tako, odavno se pokazalo kako Luftwaffe nije u stanju is punjavati svoje temeljne operativne obveze, po to ne uspijeva pronaæi ni dovoljno po sada ni dovoljno letjelica. Na ovome mjestu ne mo emo istra ivati kako je i za to do t akve situacije uopæe do lo. Temeljno je sljedeæe: daje Luftwaffe raspolagao s pribli no 170.000 ljudi i da ih je na vrijeme aktivirao, san o strategijskom zraènom ratovan ju bi - u praktiènom smislu - zavr io veæ s bitkom za Britaniju. Tih 170.000 ljudi sad se trebalo rasporediti u Luftwaffeove privatne postrojbe n amijenjene kopnenom ratovanju. S obzirom na slobodu koju je Luftwaffe imao u oda biru kadrova, reèene su divizije nesumnjivo èinili prvorazredni vojnici. Da su, ujes en 1941. godine, ti ljudi mobilizirani kao popuna, divizije kopnene vojske bi za dr ale punu borbenu moæ i njemaèka bi kopnena vojska izbjegla veæinu kriza koje su izbil e u zimskim mjesecima 1941742. godine. Rasporeðivanje tih izvrsnih vojnika u divizije Luftwaffe bila je èista ludost. Gdje su ti ljudi mogli proæi neophodnu obuku za borbu izbliza i steæi iskustvo zajednièkog djelovanja s drugim formacijama? Gdje su mogli steæi borbeno iskustvo, toliko prij eko potrebno na istoku? I gdje je Luftwaffe namjeravao pronaæi zapovjednike tih di vizija, njihovih pukovnija i bataljuna? Sve te aspekte Hitleru sam, tijekom razgovora, iznio do pojedinosti, a ne to kasni je mu ih dostavio na pozornost i u pisanu obliku. Iako je moje argumente prilièno pozorno slu ao, Hitler ih nije usvojio.
Rekao mi je kako je cijelu stvar veæ u potpunosti razmotrio i da ostaje pri svojoj odluci. Nedugo potom, tada nji naèelnik operative Armijske skupine centar - èovjek ko ji je zahvaljujuæi prijateljstvu s Hitlerovim poboènikom uvijek bio dobro obavije ten - rekao mi je èime je Göring Hitleru obrazlo io svoju elju da Luftwaffe organizira vlas tite divizije. Göring je tvrdio kako "svoje" vojnike, odgojene u duhu nacionalsoci jalizma, ne mo e predati u ruke kopnene vojske koja je jo uvijek imala kapelane i k oju su vodili èasnici ogrezli u keiserovsku tradiciju. Svojim je ljudima veæ rekao k ako i Luftwaffe mora podnijeti rtve, inaèe æe ispasti kako ih ima samo kopnena vojska . I to su bili argumenti kojima je Göring svoju ideju prodao Hitleru! Na a lenjingradska zadaæa bli ila se kraju. Za vrijeme moga posjeta Vinici, Hitler je izjavio kako æe moje zapovjedni tvo vjerojatno premjestiti u Armijsku skupinu centar , u regiju Vitebsk, gdje su se pojavile naznake velike neprijateljske ofenzive. Ako i kada do nje doðe, na a je zadaæa zaustaviti je vlastitom ofenzivom. Istom mi je prigodom rekao kako æe me, ukoliko on i njegovo zapovjedni tvo budu prisiljeni napus titi Vinicu, postaviti za zapovejdnika Armijske skupine A. Nakon to je feldmar ala Lista, bez ikakva valjana razloga, poslije jedne svaðe, maknuo s tog mjesta, Hitle r je Armijskom skupinom A zapovijedao osobno, onako usput - stoje, na du i rok, bi o nemoguæ aran man. Jo me je vi e iznenadilo ono to mi je tom prigodom rekao o mom event ualnom postavljenju na mjesto naèelnika sto era armijske skupine. Rekao mi je kako r azmi lja o tome da se, sljedeæe godine, preko Kavkaza probije na Bliski istok s jedn om jedinom motoriziranom skupinom! To je bio pravi pokazatelj koliko su njegove procjene ukupne vojne situacije i njezinih strategijskih moguænosti bile nerealist iène. Moje posljednje dane ne lenjingradskoj boji nici obilje io je najte i udarac koji smo moja draga supruga, ja i moja djeca do ivjeli u pro lome ratu - smrt na eg najstarijeg sina Gera. Pao je za na u ljubljenu Njemaèku 29. listopada, kao poruènik 51. tenkovsk e grenadirske pukovnije moje stare 18. divizije. Dr im kako mi se, kao èovjeku pod èij im su zapovjedni tvom tolike tisuæe mladiæa dale ivot za Njemaèku, ipak mo e oprostiti to dje spominjem taj sasvim osobni gubitak. rtva koju je podnio na sin ni po èemu se ne razlikuje od rtve koju su podnijeli toliki mladi Nijemci, njihovi oèevi i majke. Ipak, mislim da u mojim mem oarima mora biti mjesta za sina koji je polo io ivot za Fa-therland. On ovdje preds tavlja sve druge koji su i li istim putem kojim je i on i ao, èija je rtva bila jednaka njegovoj i koji ive u srcima svojih najdra ih ba kao to na ljubljeni sin ivi u na ima Na je Gero poginuo u dvadesetoj godini. Roðen na Silvestrovo 1922. godine, od roðenja je bio osjetljivo dijete. Od djetinjstva je patio od astme i samo je zahvaljujuæi stalnoj brizi moje supruge uspio stasati u mladiæa sposobnog za vojnu slu bu. Njego va mu je bolest u djetinjstvu uskratila puno toga, ali ga je uèinila i neobièno zrel im i odluènim da se, unatoè svim zaprekama, othrva svim izazovima koje ivot pred njeg a postavi. Gero je bio posebno drago dijete - ozbiljno, promi ljeno, ali uvijek veselo. Nakon to je polo io zavr ne ispite na Ritterakademie u Leig-nitzu 1940. godine, izrazio je elju da postane vojnik i pridru i se mojemu rodu - pje a tvu - koje su u Njemaèkoj naziv ali kraljicom boji ta, buduæi da je, od pamtivijeka, najte i dio tereta borbi na svoji m leðima nosilo upravo pje a tvo. Kao roditelji, shvaæali smo njegovu elju da krene stopa ma nekoliko generacija svojih predaka, ali nitko od nas nikad, ni na koji naèin, n ije utjecao na njegov odabir zanimanja. To mu je jednostavno bilo u krvi. elio je postati profesionalni èasnik, elio je obuèavati njemaèku mladost i, u doba nevolja, st ati na njezino èelo, I tako se, nakon ispita, pridru io 51. tenkovskoj grenadirskoj pukovniji u Leignit zu. Cijelu ljetnu kampanju 1941. godine u Rusiji pro ao je kao obièan vojnik. Promak nut je u èin desetnika, a kad se s jo nekoliko dragovoljaca vratio po suborca ranje nog u ophodnji, dodijeljen mu je i eljezni kri . U jesen 1941. godine poslali su ga kuæi, u èasnièku kolu. U proljeæe 1942. godine dobio je svoje prvo postavljenje. Nakon oporavka od te ke bolesti, vratio se u pukovniju koju je toliko volio. Ona j e u to vrijeme bila u akciji na jezeru Ilmen, u sklopu 16. armije. Imao sam ga z adovoljstvo vidjeti kad me je, na putu onamo, posjetio u mom vagonu na boji nici, tijekom bitke za jezero Ladoga. Nakon toga vidio sam ga samo jo jednom, kad sam 1 8. listopada posjetio svog prijatelja Buscha u zapovjedni tvu 16. armije. Pozvao j e i Gera pa smo zajedno s Buschem i na im dragim Spechtom, mojim poboènikom, proveli
ugodnu veèer. Specht je poginuo samo nekoliko dana kasnije. U ranim satima 30. listopada 1942. godine, nakon to su pristigla jutarnja situaci jska izvje æa, moj odani naèenik sto era, Wohlerov nasljednik, general Schultz, donio mi je vijest kako je Gera prethodne noæi ubila ruska granata. Kao pomoænik poboènika svo je bojne i ao je na boji nicu prenijeti zapovijed jednom zapovjedniku voda. Dragoga smo djeèaka sahranili sutradan, na obali jezera Ilmen. Du- ebri nik 18. tenkov skog korpusa, pastor Kriiger, svoju je propovijed zapoèeo rijeèima: "Poruènik pje a tva . . ." Na sin ni ta drugo ne bi ni po elio. Nakon sprovoda odletio sam kuæi kako bih nekoliko dana proveo sa svojom dragom sup rugom, koja se za djeèaka skrbila i njegovala ga tolike godine. Unatoè brigama koje nam je zadavala bolest s kojom se tako hrabro nosio, donio nam je samo radost. N jegovu smo du u predali u ruke Gospodinove. Gero Erich Sylvester von Manstein, kao i toliki drugi mladi Nijemci, poginuo je hrabro, u akciji, kao pravi vojnik. Èasnièki poziv bio je njegova ivotna zadaæa i on ju je ispunjavao sa - za tako mlada èovjeka - rijetkom zrelo æu. Ako se o tako neèemu uopæe mo e govoriti, Gero je bio pravi mladi aristokrat, ne samo pojavom - bio je visok, vitak, dugih udova i profinjenih crta lica - nego ponajprije znaèajem i stavom. P ona anje toga momka bilo je primjerno: bio je skroman, uljudan, uvijek spreman pom oæi drugima, istodobno i ozbiljan i razdragan. Nije mislio na sebe; za njega su po stojali samo drugarstvo i milosrðe. Njegov um i njegov duh bili su otvoreni za sve to je plemenito i dobro. Potekao je iz stare vojnièke loze; to je bilo njegovo nas lijeðe. Naèin na koji je obavljao svoje vojnièke du nosti uèinio ga je i gospodinom, u pra vom smislu te rijeèi. Bio je gospodin - i kr æanin. Dok sam, nakon Gerova sprovoda, jo boravio u Leignitzu, zapovjedni tvo 11. armije p remjestilo se iz Lenjingrada na podruèje Vitebska, u sektoru Armijske skupine cent ar. Sljedeæih nekoliko tjedana koje je tamo provelo nije se dogaðalo ni ta vrijedno sp omena. Prije nego to su pripreme za preventivni napad kojim smo se trebali suprot staviti predviðenoj sovjetskoj ofenzivi i zapoèele, usljed dogaðaja na jugu istoènog boj i ta do lo do promjene plana. Na a se uloga izmijenila. 20. studenoga dobili smo zapovijed da, u svojstvu zapovjedni tva novoformiranee "A rmijske skupine Don", preuzmemo sektor s obje strane Staljingrada. Moj naèelnik st o era, general Busse, i ja bili smo na putu za boji nicu gdje smo eljeli obiæi von der Chevallerie korpus. Putem smo se zadr ali jer nam je ispod vlaka ekslodirala mina. Tim se ozemljem, zbog partizana, moralo putovati ili u oklopnim kolima ili u po sebno za tiæenim eljeznièkim vagonima. Vrijeme je 21. studenoga bilo iznimno lo e pa smo, umjesto zrakoplovom, iz Vitebsk a krenuli vlakom i ponovo zaglavili zbog miniranja pruge. U zapovjedni tvo Armijsk e skupine B koja je tada jo uvijek nadzirala na buduæi sektor, stigli smo 24. studen oga, na moj 55. roðendan. Sto smo tamo doznali o polo aju 6. armije i susjednim boji n icama koje su dr ale 4. tenkovska te 3. i 4. rumunjska armija, bit æe obraðeno u pogla vlju o Staljingradu. 11 Hitler kao vrhovni zapovjednik Nakon postavljenja na mjesto zapovjednika Armijske skupine Don, po prvi sam se p ut na ao u situaciji da zapovijedi primam izravno od Hi-tlera, vrhovnog zapovjedni ka oru anih snaga (Wehrmacht) i kopnene vojske (Heer). Tek sam tada bio u prilici vidjeti kako uz du nosti efa dr ave Hitler poku ava obavljati i du nosti ratnoga voðe. Nje ov utjecaj na vojne odluke dotad sam osjeæao u najboljem sluèaju neizravno i izdalek a. A kako su sva operativna pitanja bila obavijena velom tajnosti, o njemu nisam mogao formirati ni valjano osobno mi ljenje. Tijekom kampanje u Poljskoj nismo osjeæali da se Hitler, na bilo koji naèin, mije a u voðenje kopnene vojske. Von Rundstedtovu armijsku skupinu posjetio je dvaput i u o ba je navrata sa simpatijama saslu ao na a tumaèenja situacije i podr ao na e planove, ni ne poku avajuæi se u njih mije ati. Sto se tièe plana okupacije Norve ke, za njega nije znao nitko osim onih koji su na njemu radili. Hitlerova stajali ta glede ofenzive na zapadu veæ sam potanko opisao. Èi njenica da je u toj stvari potpuno zaobi ao O.K.H. bila je zabrinjavajuæa i alosna, a li pritom valja priznati i da je njegovo stajali te (kako rje enje na zapadu mora bi ti ofenzivno) u vojnom smislu bilo potpuno ispravno, osim glede rokova. Danas zn
amo kako plan koji je tada osmislio nije vodio konaènom rje enju. Ipak, kada mu je p lan Armijske skupine A takvu moguænost otvorio, njihovu je ideju odmah shvatio i s premno prihvatio - uz izvjesna ogranièenja koja su odavala njegovu nesklonost rizi ku. Fatalna pogre ka koju je napravio zaustaviv i oklopni tvo pred Dunkerqueom, vanjsk om promatraèu nije bila odmah uoèljiva. Prizor pla a krcatih razbacanom napu tenom oprem om mogao je zavarati svakoga tko nije shvaæao kakav su uspjeh Britanci postigli pr ebaciv i svoje snage na drugu obalu Kanala. Meðutim, èinjenica da Njemaèka nije imala "ratni plan" koji bi omoguæio pravovremene pri preme za invaziju, razotkrila je nesposobnost èelni tva Wehrmachta - drugim rijeèima, Hitlerovu nesposobnost. S druge strane, onima koji u njezinu dono enju nisu izravn o sudjelovali bilo je nemoguæe procijeniti je li odluka da se okrenemo Sovjetskom Savezu, iz politièkih razloga, bila neizbje na. Raspored sovjetskih snaga na njemaèkoj , maðarskoj i rumunjskoj granici svakako je djelovao prijeteæe. Kao zapovjednik korpusa, a kasnije i 11. armije, o Hitlerovu utjecaju na plan na pada na Sovjetski Savez i provedbu operacija u prvoj fazi ruske kampanje, znao s am jednako malo kao i o njegovu utjecaju na planove ljetne ofenzive 1942. godine . U provedbu Krimske kampanje Hitler se definitivno nije mije ao. tovi e, kad sam ga u proljeæe 1942. godine posjetio, na e je planove prihvatio bez ikakve zadr ke i èinio j e sve to je mogao kako bi na napad na Sebastopolj uspio. Veæ sam napomenuo kako sam uporabu 11. armije nakon pada te utvrde dr ao pogre nom. Sad sam, kao zapovjednik armijske skupine pod izravnim Hit-lerovim zapovjedni tvom , stjecao prva iskustva s naèinom na koji je Hitler obna ao du nost vrhovnog zapovjedn ika. Hitlera, analizirajuæi njegovu ulogu vojnoga voðe, nipo to ne treba podcjenjivati kli ej ima tipa "kaplar iz Prvog svjetskog rata". Hitler je, nesumnjivo, znao prepoznati povoljnu operativnu priliku, to je i dokaz ao odluèiv i se za plan koji je Armijska skupina A osmislila za kampanju na zapadu. Ta je osobina vrlo èesta u vojnih amatera - povijest inaèe ne bi zabilje ila toliko us pje nih zapovjednika meðu vojvodama i prinèevima. Hitler je, uz to, posjedovao i osupn jujuæe pamæenje i ma tovitost. Zahvaljujuæi tim svojim osobinama, brzo je shvaæao tehnièke ojedinosti i probleme naoru avanja. Raspolagao je nevjerojatno opse nim znanjem o na jnovijim neprijateljskim oru anim sustavima, a mogao je "istresti iz rukava" cijel e stupce brojèanih podataka, i o na oj i o neprijateljskoj ratnoj proizvodnji. tovi e, to je bila njegova omiljena tehnika za skretanje s teme koja mu se nije sviðala. N ema nikakve sumnje kako su za mnoga postignuæa u sferi naoru anja zaslu ni upravo njeg ova iznimna energija i upuæenost u tu tematiku. Meðutim, njegovo uvjerenenje kako je glede toga apsolutni autoritet, imalo je katastrofalne posljedice. Njegovo uplitanje u organizaciju Luftwaffe onemoguæilo je pravovremeni i neometani razvoj ratnog zrakoplovstva, a nema nikakve sumnje kako je upravo o n osujetio razvoj raketnog pogona i atomskog oru ja. Nadalje, Hitlera je zanimalo sve to je imalo veze s tehnikom, no ta ga je sklonos t nagonila na precjenjivanje vlastitih tehnièkih resursa. Upravo je zato i raèunao k ako situacije u kojima su kakve-takve izglede za uspjeh imale samo velike formac ije, mo e rije iti i nekoliko odjeljenja juri nih topova ili novih tenkova tipa "Tigar ". Ono to mu je, opæenito govoreæi, nedostajalo bile su vojnièke vje tine utemeljene na isku stvu - ne to to njegova "intuicija" nije mogla nadoknaditi. Hitler je mo da znao prepoznati i objema rukama zgrabiti povoljnu priliku koja bi mu se ukazala, ali nije znao procijeniti preduvjete i provedivost pojedinog oper ativnog plana. Nije shvaæao da ciljevi i konaèni doseg operacije moraju biti izravno proporcionalni vremenu i snagama potrebnima za njezinu provedbu - logistiku da i ne spominjemo. Nije shvaæao - ili to nije elio - da svaka dugoroèna operacija zahti jeva postupno "bildanje" snaga, daleko veæih od onih koje bi prve krenule u napad. Sve se to zapajujuæe jasno pokazalo tijekom planiranja i provedbe ljetnje kampanj e 1942. godine. Drugi je primjer fantastièna ideja koju mi je otkrio u jesen 1942. godine o proboju na Bliski istok preko Kavkaza i Indije s jednom motoriziranom armijskom skupinom. Kao i u politièkoj (u svakom sluèaju nakon uspjeha iz 1938. godi ne), Hitleru je i u vojnoj sferi manjkala sposobnost prosudbe, sposobnost da pro cijeni to je moguæe a to nije. U jesen 1939. godine, unatoè prijeziru prema francuskim obrambenim sposobnostima, Hitler isprva nije prepoznao moguænost da kvalitetno pl
aniranom ofenzivom odnese konaènu pobjedu. Kada ju je, pak, veæ imao u rukama, èim su se uvjeti izmijenili izgubio je svoj "njuh" za povoljne prilike. Znanja iz podruèj a strategije i opæe taktike definitivno su mu nedostajala. Njegov aktivni mozak polakomio bi se za gotovo svakim ciljem koji bi mu zagolica o ma tu pa je njemaèke snage rasipao uludo, na nekoliko ciljeva odjednom, èesto u potp uno nepovezanim podruèjima ratnih djelovanja. Pravilo da na kljuènom mjestu nikad ne ma dovoljno snaga, kao ni to da se na manje vitalnim boji nicama od njega ponekad moralo i odustati i prihvatiti rizik njihova radikalnog slabljenja ne bi li se p ostigao neki dalekose niji cilj - Hitler nikad nije shvatio. Upravo se zato u ofen zivama 1942. i 1943. godine nije uspijevao natjerati da u pobjedu ulo i sve. A kad bi dogaðaji krenuli u krivu smjeru, o koracima koji bi nepovoljan razvoj situacij e kompenzirali Hitler nije ni znao ni elio razmi ljati. to se tièe Hitlerovih strategijskih ciljeva (barem u ratu sa Sovjetskim Savezom), o ni su u velikoj mjeri bili uvjetovani politièkim motivima i potrebama njemaèkog vojn og gospodarstva. Na tu sam èinjenicu veæ ukazao u uvodnim napomenama o ruskoj kampan ji. O njoj æe jo biti rijeèi u dijelu teksta posveæenom obrambenim bitkama iz 1943744. godine. Pitanja politièke i gospodarske naravi nesumnjivo su iznimno va na pri definiranju s trategijskih ciljeva. Meðutim, Hitler je pritom previðao da je poraz neprijateljskih oru anih snaga nu an preduvjet za osvajanje i, to je jo va nije, zadr avanje nekog terit rijalnog dobitka. Kao to sukob sa Sovjetskim Savezom jasno pokazuje, dokle god je vojna situacija nerije ena, ostvarivanje teritorijalnih ciljeva (recimo gospodars ki vrijednih podruèja) je problematièno, a njihovo zadr avanje jednostavno nemoguæe. U t o se vrijeme zraènim napadima i voðenim projektilima neprijateljskim proizvodnim sre di tima ili transportnim sustavima nije mogla nanijeti teta koja bi neprijatelja on esposobila za daljnju borbu. Premda strategija, bez ikakve sumnje, mora biti instrument u rukama politièkog vod stva, ono ne smije zaboraviti - to je Hitler pri definiranju operativnih ciljeva u velikoj mjeri èinio - daje strategijski cilj svakoga rata uni tenje neprijateljske obrambene vojne moæi. Put za postizanje politièkih i gospodarskih ciljeva otvara se tek kad je pobjeda osigurana. Time dolazim do èimbenika koji je vjerojatno ponajvi e obilje io prirodu Hitlerova vod stva - njegovo precjenjivanje snage volje. Tu je volju, po njegovu mi ljenju, samo trebalo pretvoriti u vjeru kojom bi i posljednji vojnik na boji nici njegove odlu ke prihvatio kao ispravne i uspjeh njegovih zapovijedi bio bi zajamèen. Jaka volja vrhovnog zapovjednika svakako je jedan od osnovnih preduvjeta za pobj edu. Mnoge su bitke izgubljene i mnoge pobjede propu tene samo zato to je, u kritièno m trenutku, zapovjednik izgubio snagu volje. Volja za pobjedom koja zapovjedniku daje snagu da se izvuèe iz najgorih kriza i Hi tlerova volja, koja se temeljila na njegovoj vjeri u vlastitu "misiju", dvije su potpuno razlièite stvari. Takvog je èovjeka nemoguæe urazumiti. On je, naime, uvjeren kako njegova osobna volja djeluje i izvan okvira krute stvarnosti - bilo da je rijeè o nadmoænijim neprijateljskim snagama, o vremenskim i prostornim uvjetima ili jednostavno o tome da i neprijatelj posjeduje vlastitu volju. Opæenito govoreæi, uvjeren kako æe njegova volja na kraju uvijek pobijediti, Hitler je u svoje kalkulacije nerado ukljuèivao izgledne poteze neprijatelja. Jednako je ne sklon bio i izvje æima, koliko god pouzdana ona bila, o neprijateljskoj nadmoæi, èak i k ada je neprijatelj bio nekoliko puta jaèi. Takva bi izvje æa ili glatko odbacivao ili bi im, primjedbama o neprijateljskim slabostima i beskonaènim nabrajanjem podataka o njemaèkoj vojnoj proizvodnji, umanjivao vrijednost. U srazu s njegovom voljom, osnovni elementi "procjene" situacije na kojima se nu n o temeljila odluka svakog zapovjednika gubili bi svaku vrijednost. Hitler bi, ta ko, potpuno zanemario stvarnost. Ono to je u svemu tome uistinu zanimljivo jest to da svo to precjenjivanje snage volje, zanemarivanje neprijateljskih resursa i potencijalnih planova, nije prati la i odgovarajuæa hrabrost u dono enju odluka. Èovjek koji je nakon uspjeha koje je po stigao do 1938. godine postao politièki kockar, skanjivao se rizika na vojnom polj u. Jedina hrabra vojna odluka kaoja mu se mo e pripisati bila je ona o zauzimanju Norve ke, premda je opæa zamisao za tu operaciju potekla od admirala flote Raedera. No Hitler je èak i tamo, èim je kod Narvika izbila kriza, umalo zapovijedio evakuaci
ju grada i rtvovao temljeni cilj cijele operacije -otvaranje ruta za dopremu eljez a. Kao to smo veæ vidjeli, i tijekom kampanje na zapadu Hitler je pokazivao izvjesn u nesklonost vojnim rizicima. Hitlerova odluka da napadne Sovjestki Savez bila j e, zapravo, neizbje an ishod odgaðanja invazije na Britaniju koju je takoðer smatrao p reriskantnom. Tijekom ruske kampanje Hitlerov strah od rizika oèitovao se na dva naèina. Ponajprij e (kao to æemo vidjeti kasnije), Hitler je odbijao ideju operativne elastiènosti koja se, u uvjetima koji su vladali nakon 1943. godine, mogla postiæi iskljuèivo namjern om, privremenom predajom osvojenog ozemlja. Drugo, èak i kad je to bilo iznimno op asno, Hitler se pla io ogoliti sekundarne boji nice ili pomoæna podruèja djelovanja u korist toèke u ko joj se vodila odluèujuæa bitka. Tri su moguæa razloga zbog kojih je Hitler izbjegavao rizike na vojnome polju. Kao prvo, moguæe je da je potajno osjeæao kako ne posjeduje vojna znanja potrebna da s tim rizicima iziðe na kraj. Iz istog je razloga bio izrazito nesklon priznati da n jegovi generali takva znanja posjeduju. Drugi je razlog bio strah svojstven svim diktatorima, strah od poraza koji bi mogao na koditi njegovu ugledu. Takav ga je stav u praksi navodio na vojne pogre ke koje su njegovu ugledu nanosile jo veæu tetu. Treæe, u svojoj duboko ukorijenjenoj gladi za moæi, Hitler je mrzio pu tati bilo to èega bi se doèepao. U istom se kontekstu mo e spomenuti jo jedna Hitlerova osobina s kojom smo se i ja i njegov naèelnik sto era, general pukovnik Zeitzler, uzaludno borili tijekom cijelo g razdoblja mog zapovijedanja Armijskom skupinom Don. Kad god bi se na ao pred odlukom koja mu se nije sviðala, ali ju nikako nije mogao i zbjeæi, Hitler bi je odgaðao to je dulje mogao. To se dogaðalo svaki put kad bismo u bi tku urno morali ubaciti nove snage, kako bi neprijatelja na vrijeme sprijeèili u po stizanju nekakvog operativnog uspjeha ili u kapitalizaciji toga uspjeha. Prije n ego to bi, iz nekog manje ugro enog sektora, uspio izdvojiti i poslati snage potreb ne za saniranje kakve krizne toèke, Glavni se sto er s Hitlerom morao natezati danim a. U veæini sluèajeva Hitler bi odobrio premalo snaga, i to obièno kada je veæ bilo prek asno - da bi, na kraju, morao pribaviti snage daleko veæe od onih koje su se tra ile na poèetku. Kad je u pitanju bilo povlaèenje s polo aja koji se nisu mogli odr ati - po put podruèja Donjeca 1943. godine ili koljena Dnjepra 1944. godine - natezanje bi trajalo tjednima. Ista se stvar ponavljala i u sluèajevima u kojima je dodatne sna ge valjalo pribaviti evakuacijom neva nih isturenih borbenih linija na mirnim dije lovima boji nice. Hitler je vjerojatno oèekivao da æe stvari uvijek, na kraju, ispasti po njegovu, pa je odluke koje su mu bile odbojne odugovlaèio, ako ni zbog èega drug oga a ono zbog toga to bi njihovim dono enjem priznao da se mora prilagoditi akcija ma neprijatelja. Njegova prenapuhana vjera u vlastitu snagu volje, izvjesna aver zija prema preuzimanju rizika u mobilnim operacijama (u, primjerice, retour offe nsif) èiji se uspjeh nije mogao zajamèiti unaprijed, i njegova nesklonost prema namjernom povlaèenju - to su bili èimbenici koji su, s vremenom, sv e vi e utjecali na Hitlerov naèin voðenja rata. Tvrdoglava obrana svake stope terena p ostupno se pretvorila u naèelo. Upravo je zato Hitlerova reakcija na prvu krizu na moskovskoj fronti i bila onakva kakva je bila. Nakon iznimnih uspjeha to ih je, upravo zahvaljujuæi operativnoj mobilnosti, Wehrmacht postigao u prvim godinama ra ta, Hitler je tada usvojio Staljinov recept tvrdoglave obrane svakog polo aja. Bud uæi da gaje takva politika 1941. godine dovela na sam rub ponora, sovjetsko je èelni t vo od nje napokon odustalo kada su Nijemci 1942. godine pokrenuli novu ofenzivu. Kad je. zahvaljujuæi otporu na ih vojnika, sovjetska zimska ofenziva 1941. godine pr opala, Hitler je bio uvjeren kako je upravo njegova zapovijed o opæoj zabrani povl aèenja Nijemce po tedjela sudbine Napoleonove velike armije 1812. godine. Njegova pr atnja i nekolicina zapovjednika na boji nici svojim su povlaðivanjem samo pothranjiv ali njegove tlapnje. Stoga je Hitler - kad je u jesen 1942. godne izbila nova kr iza, nakon to je njemaèka ofenziva "zaglavila" pred Staljingradom i na Kavkazu - po novo pomislio kako je tajna uspjeha u tome da ono to veæ ima zadr i po svaku cijenu. Te se fiks-ideje nikada nije uspio osloboditi. Opæe je poznato kako je, od dva oblika borbe, obrana onaj jaèi. Meðutim, to je toèno sam o kad je obrana toliko djelotvorna da napadaè iskrvari napadajuæi polo aje branitelja. Na istoènom boji tu takvo to nije dolazilo u obzir. Njemaèka nikada nije raspolagala s
nagama nu nima za organizaciju tako sna ne obrane. Neprijatelj je bio nekoliko puta jaèi od nas pa je svoje snage, u svakom trenutku, mogao nagomilati na bilo kojoj t oèki i probiti na e prerazvuèene polo aje. Stoga velik broj njemaèkih snaga nije uspio izb jeæi okru enje. Snage Sovjetskog Saveza mogle su se poraziti iskljuèivo u mobilnim ope racijama, u kojima je nadmoæ njemaèkih sto era i borbenih trupa dolazila do punog izra a ja. Hitler je, s vremenom, sve vi e naginjao naèelu "odr ati se po svaku cijenu", a uèinci k oje je to proizvelo bit æe do pojedinosti obraðeni u poglavlju posveæenom defenzivnim bitkama koje su se na istoènom boji tu vodile 1943. i 1944. godine. Razlog za toliko inzistiranje na tom naèelu mo da se krio i u njegovoj osobnosti. Hitler je o ratova nju razmi ljao samo u terminima krajnje brutalnosti. Njegov naèin razmi ljanja prije je odgovarao mentalnoj slici gomile neprijateljskih vojnika koji pr ed na im linijama krvare na smrt, negoli predod bi o suptilnom maèevaocu koji zna napr aviti i pokoji korak untrag kako bi u iznenadnu napadu zadao odluèan udarac. Po nj egovu mi ljenju, ono to je jamèilo maksimalnu uèinkovitost bila je surova sila potaknut a snagom volje, a ne umijeæe ratovanja. Buduæi daje snagu sile pretpostavljao èak i snazi volje i daje silno cijenio vojnièku hrabrost, ali ne i vojnièko znanje, nimalo ne iznenaðuje da je, isto onako kako je p recjenjivao tehnièke moguænosti, bio opsjednut i s la rage du nombre. Opijao se proi zvodnim pokazateljima njemaèke vojne industrije koju je, bez ikakve sumnje, poveæao do zapanjujuæih razmjera. Pritom je, meðutim, previðao da su proizvodni pokazatelji ne prijateljske vojne industrije jo veæi. Hitler je zaboravljao koliko je obuke i vje tine potrebno kako bi novo oru je dostig lo punu djelotvornost. Za njega je bilo dovoljno da ono stigne na boji nicu. Nije ga zanimalo je li ono testirano u ratnim uvjetima i jesu li ga postrojbe koje su ga dobile i svladale. Na potpuno isti naèin Hitler je neprestano izdavao zapovijedi za ustrojavanje novi h divizija. Premda je porast broja na ih formacija bio krajnje po eljan, nove su se postrojbe popunjavale na tetu postojeæih divizija, koje su se s vremenom potpuno is crpile. U isto vrijeme, uslijed nedostatka borbenog iskustva, nove su formacije u poèetku plaæale silnu cijenu u ljudskim ivotima. Najeklatantniji primjeri bili su t erenske divizije Luftwaffe, brojne SS-divizije i, na kraju, takozvane Narodne gr enadirske divizije. Najposlije, vrijedi spomenuti i to kako je Hitler - premda je uvijek "bajao" o t ome kako na stvari gleda iz "perspektive vojnika" i nagla avao kako je njegovo voj no iskustvo iskustvo vojnika s prve crte - s mislima i osjeæajima vojnika imao mal o zajednièkog, ba kao to je i njegova stranka imala malo zajednièkog s pruskim vrlinam a na koje se tako rado pozivala. Hitler je primao izvje æa armijskih skupina i armija i sasvim je sigurno znao kakvi uvjeti vladaju na boji nici. Uz to, èesto je razgovarao s èasnicima koji su stizali iz podruèja borbenih djelovanja. I kako je znao za postignuæa na ih vojnika, znao je i d a su oni, od samog poèetka ruske kampanje, izlo eni iznimnim naporima. Mo da ga upravo zato nikad nismo uspjeli odvuæi ni blizu boji nice na istoku. Uspjeli smo ga nagovoriti da posj eti zapovjedni tvo na e armijske skupine, to je bilo pravo postignuæe; nije mu padalo n a pamet iæi dalje. Takva su putovanja mogla raspr iti njegove snove o nepobjedivosti volje i mo da ih se upravo zato pla io. Premda je svoj nekada nji status vojnika s pr ve crte neprestano isticao, nikada nisam imao dojam da mu je do ljudi s prve crt e posebno stalo. Gubici su, to se njega ticalo, bili tek brojke, pokazatelj opada nja borbene moæi. Ti ga gubici, kao èovjeka, vjerojatno uopæe nisu pogaðali39. U jednom su Hitlerova stajali ta ipak bila sasvim vojnièka: glede vojnih odlièja. Njim a je ponajprije i ponajvi e elio nagraditi najhrabrije vojnike. Propisi koje je, na poèetku kampanje, izdao u pogledu dodjele eljeznoga kri a mogli su poslu iti kao ogled ni primjer. To je odlièje, odluèio je, trebalo dodjeljivati samo za djela iznimne hr abrosti i 39 Jedan biv i èasnik O.K.W.-a, kojega su nakon te kog ranjavanja na boji nici vratili u 0:K:W. a koji je zbog prirode posla gotovo svakodnevno kontaktirao s Hitlerom, uglavnom tijekom dnevnih kolegija ali i kroz osobnije razgovore, o tome mi je na pisao sljedeæe: "Takav mi je subjektivni osjeæaj potpuno razumljiv (osjeæaj da Hitler nije imao simp
atija za vojnike na boji nici i da je gubitke smatrao samo brojkama). Puno je ljud i steklo isti dojam no za Hitlera je, zapravo, vrijedilo gotovo suprotno. S vojn ièkoj stajali ta bio je mo da i previ e mekan i svakako pretjerano podlo an osjeæajima. Èin ica da se nije mogao suoèiti s u asima rata bila je simptomatièna. Hitler se pla io vlas tite slabosti i tankoæutnosti, pla io se da bi ga one mogle omesti u dono enju odluka koje je od njega zahtijevala njegova politièka volja. Gubici s kojima bi se suoèio o sobno ili oni koje bi mu vjerno opisali drugi, u njemu su izazivali u as i oèito su ga pogaðali koliko i smrt ljudi koje je poznavao. to se tièe primjedbe o njegovoj "vi egodi njoj nepopustljivosti" vjerujem da se nije ra dilo o glumi nego, naprosto, o jednoj strani njegova karaktera. Prema van je, da kle, glumio ravnodu nost kako ga osobine kojih se i sam pla io ne bi ometale u poslu . To je i dublji razlog koji gaje sprjeèavao da odlazi na boji nicu ili posjeti neki od bombardiranih gradova. Sigurno se nije radilo o nedostatku osobne hrabrosti. Naprosto se pla io kako æe ga ono to bude vidio u asnuti. U privatnim razgovorima o pote koæama i postignuæima borbenih trupa èesto se zapa alo kako prema njima osjeæa silnu zahvalnost i simpatije." Mi ljenje ovoga èasnika, koji nije bio ni prista a ni obo avatelj Adolfa Hitlera, pokazu je - ako ni ta drugo - koliko su razlièiti dojmovi to su ih o Hitlerovu karakteru i m entalitetu mogli steæi razlièiti ljudi i koliko ga je te ko bilo "proèitati". Ako je - k ako se u tekstu navodi - Hitler doista bio toliko osjetljiv, kako objasniti brut alnu okrutnost koja je s vremenom sve vi e obilje avala njegov re im? Napomena autora. za iznimno voðenje - to je znaèilo da su ga, barem to se tièe ove druge kategorije, mogl i dobiti samo zapovjednici formacija i vi i èasnici njihovih sto era. Na alost, mnogi o d onih koji su o dodjeli toga odlièja odluèivali tog se, vrlo lucidnog i hvale vrije dnog pravila nisu pridr avali - dijelom, valja priznati, i zbog toga to se kasnilo s uvoðenjem Kri a za zasluge u ratnoj slu bi, Kriegsverdienstkreutz, namijenjenog onim a koji su slu ili na polo ajima za koje se eljezni kri nije mogao dodijeliti, a zaslu iv ali su odlièje. Kod Hitlera je odlièje Vite koga kri a uvijek bilo te e osigurati za zaslu og generala negoli za èasnika ili vojnika na boji nici. Oni koji su kasnije bili skloni podcjenjivati razlièite medalje i oznake koje je H itler ustanovio tijekom rata, trebali bi se prisjetiti to su sve, tijekom tih dug ih ratnih godina, na i vojnici postigli. Znaèke poput one za borbu izbliza (Nahkampf spange) i Krimske znaèke 11. armije, nosile su se s ponosom u svim prigodama. Osim toga, broj odlièja koje nose vojnici protivnièke strane pokazuju kako pitanje ratni h odlièja ne treba podcjenjivati smije nim primjedbama o "limenim znaèkicama". Nedostaci koje sam opisao Hitlera su zasigurno, i to u znaèajnoj mjeri, ogranièvali u obavljanju du nosti vrhovnoga vojnog voðe, koju si je sam namijenio. Ti su se nedostaci ipak mogli kompenzirati da je bio spreman podijeliti odgovorn ost i poslu ati savjete iskusnog naèelnika Glavnoga sto era. Napokon, Hitler je posjed ovao brojne kvalitete dobrog vrhovnog zapovjednika: snagu volje, ivce koji nisu p opu tali ni u najgorim krizama, neosporno pronicav um i, kao to sam veæ rekao, spoj o dreðenog talenta za operativna pitanja i osjeæaja za tehnièke prednosti. Da je nedosta tak vojnih znanja i iskustva - poglavito u pogledu strategije i opæe taktike - usp io iskombinirati sa znanjima i vje tinama kojima je raspolagao naèelnik sto era, Hitle r je, unatoè svim spomenutim nedostacima, mogao postati pravi vojskovoða. Meðutim, upr avo je ta kombinacija Hiteru bila potpuno neprihvatljiva. Njegova vjera u snagu vlastite volje koju je smatrao apsolutno odluèujuæom i njegovi politièki uspjesi - a, svakako, i vojne pobjede s poèetka rata, koje je smatrao oso bnim postignuæem - naveli su ga da u procjeni vlastitih sposobnosti izgubi svaki s misao za mjeru. Savjete naèelnika Glavnog sto era nije do ivljavao kao nadopunu vlasti tih odluka; smatrao ih je nametanjem tuðih odluka. Tomu treba dodati i njegovo podrijetlo i odgoj, vjeèiti izvor nepovjerenja prema vojnom èelni tvu èiji su mu kodeks i naèin razmi janja bili potpuno strani. Hitler je elio biti drugi Napoleon; i on je podnosio s amo poslu nike koji su njegove odluke provodili bespogovorno. Na alost, nije posjed ovao ni Napo-leonova vojna znanja, ni njegov vojni genij. Kao to sam veæ objasnio, u poglavlju koje se bavilo planom invazije na Britaniju, H itler je Vrhovno zapovjedni tvo organizirao tako da mu je oduzeo kljuène ovlasti; ta ko mu vi e nitko nije smio davati savjete glede opæe strategije niti je smio izradit i ratni plan. Za te je zadaæe, u teoriji, bio zadu en Operativni sto er (Wehrmachtfuhr
ungsstab) O.K.W.-a. U praksi se, pak, Operativni sto er sveo na najobiènije vojno ta jni tvo èiji je jedini raison d'etre bio pretoèiti Hitlerove ideje i upute u vojne zap ovijedi. No èekalo nas je i ne to jo gore. Hitlerova odluka da Norve ku proglasi" O.K.W.-ovim op erativnim podruèjem " nad kojim O.K.H. nije imao nikakve ovlasti, bila je tek prvi korak u razbijanju kopnenih operacija. S vremenom su i sva ostala podruèa operaci ja pre la u nadle nost O.K.W.-a. Na kraju je u ovlasti O.K.H.-a ostalo tek istoèno boj i te, a i tada mu je na èelu bio Hitler osobno. Time je naèelniku kopnene vojske uskraæe na moguænost da na bilo koji naèin utjeèe na druga podruèja operacija, ba kao to je i naè icima drugih dvaju rodova uskraæen utjecaj na opæu strategiju. Glede rasporeðivanja sn aga kopnene vojske njezin naèelnik nije imao pravo glasa i èesto nije znao koje su t oèno postrojbe i materijal upuæeni u koje podruèje operacija. U takvim okolnostima, su kob izmeðu Operativnog sto era O.K.W.-a i Sto era kopnene vojske bio je neizbje an. Hitl er je takve sukobe vjerojatno namjerno izazivao, kako bi u svakom trenutku imao posljednju rijeè. Naravno, takva organizacija najvi eg vojnog èelni tva morala je dovest i do njegova raspada. Precjenjujuæi snagu vlastite volje i osobne vojne sposobnosti, Hitler se svojim za povijedima sve èe æe petljao i u voðenje ni ih formacijaNjemaèko se vojno èelni tvo oduvijek oslanjalo na zapovjednike na ni im razinama, na nji hovu spremnost da poka u inicijativu i preuzmu odgovornost, i tu je jedinstvenu kv alitetu promicalo svim moguæim sredstvima. Upravo su zato "smjernice" vi ih zapovjed ni tava i zapovijedi srednjih i ni ih zapovjedni tava redovito sadr avale i tzv. "domaæe zadaæe" z a podreðene im formacije. Njihova detaljna provedba bila je posao ni ih zapovjednika . Upravo je takvom sustavu zapovijedanja njemaèka kopnena vojska dugovala uspjehe koje je postizala; njezin je protivnik u svojim zapovijedima aktivnosti ni ih zapo vjednika obièno propisivao do najsitnije pojedinosti. Kod nas se u ovlasti ni ih zap ovjedni tava zadiralo samo kad drugog izbora nije bilo. Hitler je, pak, smatrao kako on, sjedeæi za stolom, situaciju mo e sagledati puno ob jektivnije od zapovjednika na terenu. Pritom je ignorirao èinjenicu kako je veæina p odataka to ih je unosio na svoje (ionako predetaljne) situacijske zemljovide, bil a zastarjela. tovi e, s tolike udaljenosti on nikako nije mogao procijeniti koju bi aktivnost na samom mjestu bilo primjereno i nu no poduzeti. Sve se èe æe mije ao u voðenje armijskih skupina, armija i ni ih formacija, izdajuæi posebn apovijedi koje nisu bile njegova briga. Iako sam, barem dotad, u svom podruèju zap ovijedanja toga bio po teðen, feldmar al von Kluge (kojega sam pri povratku iz Vitebsk a u Rostov susreo na eljeznièkoj postaji) upozorio me je na tu moguænost. Rekao mi je kako on, u Armijskoj skupini centar, mora konzultirati Hitlera prije svake oper acije koja podrazumijeva grupiranje snaga velièine bojne navi e. Osobno, ja tako nep odno ljivo mije anje nisam do ivio ni kasnije. Hitler je svojim "petljanjem" izazvao p oprilièan broj sukoba u Vrhovnom zapovjedni tvu. Za razliku od pojedinaènih zapovijedi za koje je pokazivao pravu strast (kojima je najèe æe samo smetao zapovjednim sto erima i nanosio im operativnu tetu), Hitler se groz io dugoroènih operativnih smjernica. to je vi e inzistirao na naèelu "zadr ati pod svaku cijenu" kao alfi i omegi svoje politike, to je bio neskloniji izdavanju dugoroènih smjernica koje bi razmatrale, obièno predvidljiv, razvoj strategijske situacije. Bio je slijep za èinjenicu da æe ga takve metode na kraju dovesti u nepovoljan polo aj u odnosu na neprijatelja. Uzrok tog sljepila bilo je nepovjerenje prema podreðeni m mu zapovjednicima. Njegove dugoroène smjernice omoguæile bi im slobodu djelovanja koju su mogli iskoristiti i na naèin koji mu ne bi bio po volji. Time je dokinut s am smisao voðenja. Nijedna formacija, èak ni armijska skupina, na du i rok nije mogla funkcionirati bez ikakvih smjernica Vrhovnog zapovjedni tva, posebice kad je, kao dio ire boji nice, morala tititi bok susjedu. Èesto smo se s nostalgijom p risjeæali dana na Krimu gdje je podruèje borbenih operacija pripadalo samo nama. Jo mi preostaje prikazati - koliko to mogu na temelju vlastita iskustva - obrasce sukoba koji su, uslijed ovakvog odnosa prema vojnom èelni tvu, neizbje no izbijali iz meðu Hitlera i èelnika kopnene vojske. U mnogim memoarima Hitler se opisuje kao èovjek koji se pjeni od bijesa, èak povremeno grize tepih. Iako je, bez daljnjega, znao izgubiti nadzor nad sobom, ona epizoda s Halderom koju sam ranije spomenuo bila je prva i posljednja prigoda u kojoj je, u mojoj nazoènosti, podigao glas ili se r
u no pona ao. Hitler je oèito znao procijeniti koliko daleko smije iæi sa svojim sugovornikom i ko je ljude mo e zastra iti izljevima bijesa koji su èesto bili èista gluma. Moram priznati da se prema meni uvijek pona ao pristojno i da bi se, kad bi meðu nama i do lo do nes laganja, dr ao èinjenica. Kad je, jednom prigodom, postao preosoban, mirno je primio moj iznimno o tar odgovor. Hitler se majstorski znao prilagoditi psihologiji osobe koju je elio pridobiti za svoja stajali ta. Dakako, uvijek je znao razlog posjeta, pa je protuargumente mog ao pripremiti unaprijed. Posjedovao je zadivljujuæu sposobnost da se svojom samouv jereno æu - glumljenom ili istinskom - nametne drugima, posebice èasnicima koji su mu u posjet dolazili s boji nice, a nisu ga dobro poznavali. Èovjek bi stigao s nakanom da "Hitleru ka e kako stvari doista stoje", a vraæao se preobraæen i prepun samopouzd anja. Ono to me se najvi e dojmilo u razlièitim prepirkama o operativnim pitanjima koje sam , kao zapovjednik armijske skupine, vodio s Hi-tlerom, bila je upornost kojom je branio svoja stajali ta. Neki posjetitelji postigli bi cilj s kojim su do li, neki bi se (u najboljem sluèaju utje eni praznim obeæanjima) povukli praznih ruku, no i jed ni i drugi bi se, prije toga, s njim natezali i po nekoliko sati. Nisam poznavao nikoga èija se izdr ljivost u takvim raspravama mogla mjeriti s Hitlerovom. Zapovje dnici s boji nice s njime su se morali natezati, u najgorem sluèaju, i po nekoliko s ati. Da bi Hitlera nagovorio na nekakvu akciju, naèelnik Glavnog sto era, general Ze itzler, s Hitlerom se èesto morao boriti danima. Kad bi koji od tih sukoba bio u t ijeku, Zeitzlera smo obièavali pitati u kojoj su "rundi". Uz to, argumente kojima je Hitler branio svoja stajali ta (a pod tim podrazumijeva m i ona èisto vojna) niste mogli odbaciti tek tako. Napokon, svaka rasprava o oper ativnim planovima bavi se stvarima èiji ishod nitko ne mo e predvidjeti s apsolutnom sigurno æu. Kada se sve zbroji i oduzme, ni ta u ratu nije sigurno. Èim bi zakljuèio kako svojim stajali tima o strategiji ne posti e eljeni uèinak, Hitler bi "potegnuo" neki politièki ili gospodarski argument. A buduæi da je o politièkoj i gosp odarskoj situaciji znao vi e od svakog zapovjednika s boji nice, nitko od njih njego ve argumente nije mogao osporiti. Èovjeku je tada preostajalo samo jedno: inzistir ati na tomu kako æe, ne suglasi li se Hitler s njegovim prjedlozima i zahtjevima, vojna situacija krenuti u krivom smjeru to æe, onda, imati jo gore politièke i gospoda rske posljedice. S druge strane, Hitler se znao pokazati kao odlièan slu atelj, èak i kad mu se ono to b i od njega tra ili nije sviðalo. U takvim se prigodama s njime dalo objektivno raspr avljati. Dakako, izmeðu vojnih èelnika i fanatiènog diktatora kojeg su zanimale samo njegove po litièke aspiracije i njegova "misija", nije se mogao razviti nikakav intimniji odn os. Hitlera taj osobni element uopæe nije zanimao. Za njega su ljudska biæa bila tek oruðe u slu bi njegovih politièkih ambicija. Njega prema njemaèkom vojniku nije obveziv ala nikakva prisega. Sve uoèljiviji nedostaci njemaèkog vojnog vodstva - dijelom posljedica Hitlerova znaèa ja, a dijelom i posljedica spomenute potpuno nemoguæe organizacije Vrhovnog zapovj edni tva - nametnuli su pitanje mo e li se glede toga togod poduzeti. I ovdje bih, ka o to to èinim u cijeloj knjizi, radije izbjegao politièke aspekte. Hitlera sam, u najmanje tri navrata, poku ao uvjeriti da, u interesu racionalnijeg voðenja rata, prihvati neke izmjene u Vrhovnom zapovjedni tvu. I koliko znam, nitko mu, nikada, na tako otvoren naèin nije stavio do znanja koliko je njegovo voðenje r ata neodgovarajuæe. Bio sam potpuno svjestan èinjenice da se Hitler svoje uloge vrhovnog zapovjednika nikada neæe slu beno odreæi. Kao diktator on to i nije mogao uèiniti, a da pritom ne do iv i, za njega nepodno ljiv, gubitak presti a. Po mom mi ljenju, Hitlera je samo trebalo nagovoriti da nominalno zadr i poziciju vrhovnog zapovjednika a da voðenje operacija u svim podruèjima djelovanja prepusti naèelniku sto era i imenuje vrhovnog zapov jednika istoènog boji ta. Moji su se poku aji, na alost, pokazali uzaludnima. O njima æu reæi ne to vi e kada doðem dogaðaja iz 1943744. godine Ti su poku aji za mene bio iznimno riskantni. Hitler je jako dobro znao kako sam upravo ja èovjek kojega bi mnogi ljudi iz kopnene vojske rado vidjeli na mjestu naèelnika sto era ili vrhovnog zapovjednika na istoku.
Ovdje se ne namjeravam baviti pitanjem smjenjivanja èelni tva Reicha nasilnim sredst vima - èiji su primjer i dogaðaji od 20. srpnja 1944. godine - premda jednoga dana m o da i hoæu. Za potrebe ovih memoara reæi æu samo kako sam osjeæao da, kao èovjek odgovoran za cijelu armijsku skupinu na rati tu, nemam prava razmi ljati o moguænosti dr avnog uda ra usred rata. To bi, po mom dubokom uvjerenju, izazvalo trenutni raspad boji nice , a vjerojatno i u kaos u Njemaèkoj. Osim toga, uvijek preostaju i pitanja vojnièke prisege i prihvatljivosti politièki motiviranog ubojstva. Kao to sam rekao na svom suðenju: "Nijedan vojni zapovjednik ne mo e godinama oèekivati od svojih vojnika da polo e ivote za pobjedu, a onda vlastitim postupcima ubrzati poraz." U svakom sluèaju, do tog je vremena bilo potpuno jasno kako saveznici, èak ni u sluèaj u dr avnog udara, ne bi odustali od zahtjeva za bezvjetnom predajom. Po mom mi ljenj u, u vrijeme kada sam ja obna ao zapovjednu du nost, jo uvijek nismo dosegnuli toèku u kojoj je takav postupak predstavljao jedino moguæe rje enje. 12. Staljingradska tragedija Poði, neznance, Sparti pripovjedi: Pali smo slu ajuæ' to nam zapovjedi. Ovi stihovi o juna tvu branitelja Termopila koji se smatraju istinskom odom hrabro sti, odanosti i vojnièkoj poslu nosti, nikada neæe biti uklesani u kamen u Staljingrad u, u spomen na muèeni tvo este armije na Volgi. Niti æe njemaèkim vojnicima i èezlima bez ga koji su tamo gladovali, smrzavali se i umrli ikada biti podignut kri ili spome nik. Ipak, uspomena na njihove neopisive patnje, njihovo besprimjerno juna tvo i po rtvov nost ivjet æe dugo nakon to se uzvici pobjednika uti aju, a oni o alo æena i ogorèena src azbijenih iluzija zauvijek za ute. Bitku za Staljingrad Sovjeti, sasvim razumljivo, smatraju prekretnicom u ratu. B ritanci slièan znaèaj pripisuju bitci za Britaniju. Amerikanci su konaènu pobjedu save znika skloni pripisati svom ulasku u rat. I u samoj Njemaèkoj mnogi ljudi staljingradsku bitku nu no smatraju odluèujuæom bitkom D rugoga svjetskoga rata. Meðutim, nijedan od tih pojedinaènih dogaðaja ne zaslu uje takav status. Ishod rata odluèi lo je mno tvo èimbenika od kojih je vjerojatno najva niji beznadno inferioran polo aj Nj emaèke u odnosu na njezine protivnike, koji je bio posljedica Hitlerove politike i strategije. Staljingrad je doista bio prekretnica utoliko to su se njemaèke ofenzive razbile na Volgi i povukle se poput velikog vala u vrijeme oseke. Ipak, gubitkom este armij e, koliko god on ozbiljan bio, rat na istoku - i ipso facto rat u cjelini - nije bio bespovratno izgubljen. Neprijatelju se jo uvijek mogla nametnuti pat-pozicij a, da su se njemaèka politika i njezino vojno èelni tvo takvom rje enju uspjeli prilagod iti. Slikovni prilozi S pripadnicima njemaèke manjine u Siebenbiirgenu, u pratnji sina Gera i poruènika Sp echta. Maksim Gorki I. Ruska bitnica na ulazu u zaljev Sjevernaja. Sa barunom von Richthofenom u Kerèu, svibanj 1942. Vrhovno zapovjedni tvo u Vinici. Zemljovid 15. Situacija na njemaèkom ju nom krilu krajem studenoga 1942.; borba za d eblokadu este armije. Put do Staljingrada Glavni razlog propasti este armije bilo je Hitlerovo odbijanje, uglavnom radi pre sti a, da se Staljingrada odrekne dragovoljno. Ipak, esta se armija u takvom polo aju nikada ne bi na la da Vrhovno zapovjedni tvo una prijed pri planiranju i provedbi ofenzive iz 1942. godine nije naèinilo niz operat ivnih pogre aka, a napose glede zavr ne faze ofenzive. O nevoljama u kojima se, zahvaljujuæi tim pogre kama, u kasnu jesen 1943. godine na lo cijelo njemaèko ju no krilo vi e æe rijeèi biti u poglavlju o zimskoj kampanji 1942./43. godine. U ovom æu se poglavlju usredotoèiti samo na probleme koji su zapeèatili sudbin u este armije. Kako su se Hitlerovi strategijski ciljevi vodili uglavnom potrebama ratnog gospo
darstva, njemaèka ofenziva iz 1942. godine rascijepila se i krenula u dva razlièita smjera - prema Kavkazu i prema Staljingra-du. Tako je, kad je njemaèko napredovanj e zaustavljeno, nastala nova boji nica za èije odr avanje nije bilo dovoljno raspolo ivi h snaga. Da bude jo gore, nije bilo ni strategijske prièuve, buduæi da je Vrhovno zap ovjedni tvo, odmah nakon Krima, snage 11. armije razbacalo na sve moguæe strane. Armijska skupina A - èija je boji nica bila okrenuta na jug - bila je smje tena sjever no od Kavkaza, izmeðu Crnog i Kaspijskog mora. Armijska skupina B dr ala je boji nicu prema istoku i sjeveroistoku, koja je poèinjala na Volgi, ju no od Staljingrada. Sje verno od grada boji nica je skretala i izbijala na Don, èijom se obalom nastavljala sve do polo aja sjeverno od Voronje a. Spomenute armijske skupine bile su preslabe z a odr avanje boji nica tolike du ine, posebice ako se^prisjeti-mo daje neprijateljsko ju no krilo uspjelo izbjeæi uni tenje. Pretrpjelo je te ke gubitke, ali je bilo daleko o d poraza. Uz to, neprijatelj je u drugim sektorima pod svojim nadzorom kao i u u nutra njosti zemlje raspolagao vrlo sna nom stretegijskom prièuvom. Na kraju, izmeðu dvi ju armijskih skupina, u Kalmièkim stepama, zjapila je tristotinjak kilometara iroka rupa koju je, potpuno neodgovarajuæim snagama, èuvala jedna jedina divizija - 16. m otorizirana divizija - stacionirana u Jelisti. Poku aj da se takva, pretjerano razvuèena, boji nica odr i na du e vrijeme bio je prva u n izu pogre aka zbog kojih æe se esta armija, krajem studenoga 1942. godine, naæi u oèajnu polo aju. Drugu i jo goru pogre ku poèinio je Hitler kada je Armijsku skupinu B primorao da svo je udarne snage - Petu tenkovsku i estu armiju - ve e u borbama u Staljingradu i ok o njega. Posao za tite dubokog sjevernog boka armijske skupine prepu ten je Treæoj rum unjskoj armiji, jednoj talijanskoj i jednoj maðarskoj armiji te, u sektoru Voronje , slaba noj njemaèkoj Drugoj armiji. Hitler je morao znati kako spomenute saveznièke ar mije, èak ni iza Dona, ne mogu zadr ati bilo kakav sna niji sovjetski napad. Isto je vrijedilo i za Èetvrtu rumunjsku armiju kojoj je p ovjerena zadaæa za tite izlo enog desnog boka Èetvrte tenkovske armije. Poku aj da se osvajanjem Staljingrada preuzme nadzor nad Volgom i to pozicijskom b itkom nakon tek djelomièno uspje nog prvotnog juri a bio je neprihvatljivo rje enje ili, u najboljem sluèaju, prihvatljivo kratkoroèno rje enje. Ali tjednima ostaviti glavnin u armijske skupine u Staljingradu bez odgovarajuæe za tite bokova, bila je kardinaln a pogre ka. Tim smo potezom neprijatelju prepustili inicijativu na cijelom ju nom kr ilu i praktièki ga pozvali da okru i estu armiju. Treæa pogre ka bio je potpuno nakaradan lanac zapovijedanja na njemaèkom ju nom krilu. Armijska skupina A uopæe nije imala zapovjednika. Njome je u, nazovimo to "privrem enom svojstvu", zapovijedao Hitler osobno Armijska skupina B pod svojim je zapovjedni tvom imala najmanje sedam armija, uklj uèujuæi i èetiri saveznièke. Nijedno armijsko zapovjedni tvo ne mo e iziæi na kraj s vi e o armija, a kad je veæina tih armija k tomu i saveznièka, njegova zadaæa postaje doslov ce nemoguæa. Zapovjedni tvo Armijske skupine B se, potpuno ispravno, smjestilo u Sta robjelsk, iza obrambenih polo aja na Donu, odakle je saveznièke armije moglo dr ati na oku. Na toj je lokaciji, meðutim, bilo predaleko od desnoga krila svog sektora. S ituaciju mu je dodatno ote avao Hitler koji se èesto mije ao u voðenje operacija i time mu, u velikoj mjeri, dokinuo nadzor nad estom armijom. Toèno je da je O.K.H. uoèio probleme u zapovjednom lancu i da je planirao osnivanje nove Armijske skupine Don kojom bi zapovijedao mar al Antonescu. Njezino zapovjedn i tvo, meðutim, jo nije bilo formirano, buduæi da je Hitler najprije elio vidjeti pad St aljingrada. Ne iskoristiti tog rumunjskoga mar ala bila je ozbiljna pogre ka. Njegov e su zapovjedne sposobnosti, dodu e, jo uvijek bile nepoznanica, ali Antonescu je d efinitivno bio dobar vojnik. U svakom sluèaju, da smo ga imali uza se, na i zahtjevi za dodatnim snagama nu nima za za titu bokova staljingradske boji nice dobili bi na t e ini. Antonescu je, napokon, bio i ef dr ave i Hitler se na njegovo mi ljenje obazirao vi e negoli na mi ljenje zapovjednika armijske skupine i armije. I stoje najva nije, Antonescu bi pozitivno djelovao i na rumunjske zapovjednike koji su ga po tovali k oliko i Ruse. Iz strastvenoga pisma koje mi je mar al uputio èim sam preuzeo du nost zapovjednika bi lo je razvidno kako je, u nekoliko navrata, upozoravao na to koliko je opæe stanje na boji nici - a onda i polo aj Treæe rumunjske armije - pogibeljno. Meðutim, sve dok t om boji nicom nije i zapovijedao, njegovi komentari nisu imali te inu koju bi imali
da ih je poslao kao ef dr ave koji je, ujedno, odgovoran za ugro eni sektor. Iz njego va je pisma, isto tako, bilo vidljivo da su i Armijska skupina B i esta armija up ozoravale kako se neprijatelj priprema za veliku ofenzivu na polo aje s obje stran e Staljingrada. Napokon, valja spomenuti i ne to to je imalo ozbiljne posljedice, kako za estu armij u tako i za cijelo ju no krilo. Kompletna Armijska skupina A, kao i Èetvrta tenkovsk a i esta armija, Treæa i Èetvrta rumunjska armija te Talijanska armija, ovisile su o jednom jedinom prijelazu preko Dnjepra, eljeznièkom mostu kod Dnjepropetrovska. Rad ovi na popravku eljeznièkog mosta kod Zaporo ja i linije kroz Ukrajinu preko Nikolaje va i Hersona do Krima, a time i do tjesnaca Kerè, bili su ili obustavljeni ili ned ovr eni. Veza sjever-jug iza njemaèkih linija bila je jednako nezadovoljavajuæa. Kako je neprijatelj raspolagao znatno djelotvornijim sustavom komunikacija, i to u sv im pravcima, njemaèko je Vrhovno zapovjedni tvo glede dovlaèenja svje ih postrojba ili b rzog pregrupiranja snaga u pozadini, uvijek bilo u nepovoljnijem polo aju. eli li postiæi uspjeh, svaki se vrhovni zapovjednik mora izlagati rizicima. Vrhovno zapovjedni tvo, meðutim, nikada nije smjelo preuzeti rizik koji je preuzelo u kasnu jesen 1942. godine, kad je najbolje udarne snage Armijske skupine B vezalo za S taljingrad, i to dugoroèno, i pritom se zadovoljilo da mu polo aje na Donu, cijelo t o vrijeme, tite snage koje se moglo razbiti bez veæih pote koæa. Valja, dodu e, napomenut i kako je Vrhovno zapovjedni tvo bilo potpuno zateèeno brzim i temeljitim raspadom s aveznièkih armija. Ipak, Rumunji koji su nam i dalje bili najbolji saveznici, bori li su se onako kako smo, pouèeni iskustvom s Krima, od njih i oèekivali. Iluzije o t alijanskim borbenim sposobnostima, pak, nisu se mogle nièim opravdati. Rizik koji je Vrhovno zapovjedni tvo trebalo preuzeti (nakon to smo, u ljetnjoj ofe nzivi, zauzeli vi e teritorija, ali nismo i do kraja porazili sovjetsko ju no krilo) bio je rizik ponovnog prelaska na mobilne operacije na podruèju izmeðu Kavkaza ipod ruèja u sredi njem toku Dona, kojima se - iskori tavanjem prednosti koje je pru alo veliko koljeno rijeke neprijatelja moglo sprijeèiti da preuzme inicijativu. No Hitler jednostavno nije r azmi ljao na taj naèin. Nakon to je ofenziva koju je pokrenuo posustala (a da njome n ismo postigli nikakav odluèujuæi rezultat), Hitler nije poduzeo ni ta. Time je izravno utro put staljingrad-skoj tragediji! Razvoj situacije u okolici Staljingrada do mog preuzimanja Armijske skupine Don U zapovijedi O.K.H.-a koju je zapovjedni tvo 11. armije primilo 21. studenoga na p odruèju Vitebska, od nas se tra ilo da - u cilju bolje koordinacije armija ukljuèenih u muène obrambene bitke zapadno i ju no od Staljingrada - preuzmemo zapovijedanje Èetv rtom tenkovskom armijom, estom armijom i Treæom rumunjskom armijom u svojstvu "zapo vjedni tva Armijske skupine Don". Buduæi da nismo raspolagali vlastitom logistikom, novoj se armijskoj skupini trebala pridru iti ona koju su organizirali za mar ala An tonescua. Vodio ju je brigadir Finkh, sto erni èasnik iznimne èvrstoæe znaèaja i jednako i znimnog talenta za organizaciju opskrbe i transporta, koji je s vremenom svladao sve pote koæe s opskrbom s kojima se Armijska skupina neprestano susretala. Na alost , opskrba este armije zraènim putem nije bila u njegovoj nadle nosti. Nakon mog opozi va u travnju 1944. godine, brigadir Finkh je prebaèen u sto er vrhovnog zapovjednika na zapadu, gdje je, kako su mi rekli, opskrbu i transport ubrzo doveo do savr ens tva - koliko je to dozvoljavalo neprijateljsko zrakoplovstvo koje je vladalo tam o njim zraènim prostorom. Nakon poku aja atentata na Hitlera 20. srpnja 1944. godine, Finkh je pogubljen kao jedan od ljudi upletenih u urotu. Sukladno spomenutoj zapovijedi O.K.H.-a, zadaæa Armijske skupine Don bila je "potp uno zastaviti neprijateljske napade i povratiti na e ranije zauzete polo aje". Jedina pojaèanja koja su nam na poèetku obeæali bili su jedno zapovjedni tvo korpusa i j edna divizija koje je trebalo premjestiti u Mille-rovo, u pozadinu buduæeg desnog krila Armijske skupine B. Iz formulacije zapovijedi kao i iz zanemarivih pojaèanja koja smo dobili bilo je r azvidno kako Vrhovno zapovjedni tvo jo uvijek ne shvaæa koliko je situacija oko Staljingrada opasna, premda se, upravo toga dana, n eprijateljski prsten oko este armije potpuno zatvorio. Daljnje informacije èekale su me u Vitebsku, gdje sam, u predahu putovanja vlakom, uspio porazgovarati s feldmar alom von Klugeom i njegovim naèelnikom sto era, general om Wohlerom. U razgovoru sam doznao kako su iznimno jake neprijateljske snage pr
obile boji nicu Treæe rumunjske armije na Donu, sjeverozapadno od Staljingrada. U na padu su sudjelovale jedna ili dvije sovjetske tenkovske armije i poprilièno konjan i tva - sve u svemu, tridesetak formacija. Ista se stvar, ju no od Staljingrada, dog odila i Èetvrtoj rumunjskoj armiji koja je djelovala u sastavu Èetvrte tenkovske arm ije. Stoga sam, prije odlaska iz Vitebska, naèelniku Glavnog sto era teleprinterom poslao poruku u kojoj sam istaknuo da se, sudeæi po razmjerima neprijateljskih napada, n a a zadaæa u Staljingradu vi e ne mo e ogranièiti na ponovno zauzimanje utvrðenog dijela bo i nice. Situacija je izmakla nadzoru i da bismo ga ponovno uspostavili bile su nam potrebne snage velièine jedne armije koje, ako je ikako moguæe, ne treba koristiti za protuofenzivu sve dok se ne okupe do kraja. General Zeitzler se suglasio sa mnom i rekao mi kako æe nam poku ati poslati jednu o klopnu i dvije ili tri pje aèke divizije kao pojaèanje. Teleprinterom sam poslao i zahtjev Armijskoj skupini B. estoj je armiji trebalo z apovjediti da svoje snage bez oklijevanja povuèe s obrambenih polo aja kako bi odr ala pozadinske polo aje na prijelazu preko Dona kod Kalaèa. Nikada nisam doznao je li t akva zapovijed ikada proslijeðena estoj armiji. Potpunu sliku nedavnih dogaðaja i tre nutne situacije dobili smo tek kad smo, 24. studenoga, stigli u zapovjedni tvo Arm ijske skupine B. Prikazali su nam je general pukovnik barun von Weichts i njegov naèelnik sto era, general von Sodenstern. U ranim satima 19. studenoga, nakon strahovite bara ne topnièke pripreme, neprijatel j je krenuo u juri sa svog mostobrana na Donu kod Kremenskaje i istodobno ne to dal je pre ao rijeku i napao lijevo krilo este armije (11. korpus) i Treæu rumunjsku armi ju (Èetvrti i Peti rumunjski korpus). Istodobno je pokrenuo i sna an napad na polo aje Èetvrte tenkovske armije (generala pukovnika Hotha) ju no od Staljingrada, na kojim a su njezine snage bile izmije ane s onima Èetvrte rumunjske armije. I dok se lijevo krilo este armije èvrsto dr alo, neprijatelj je uspio pregazi ti Rumunje na obje boji nice. Na oba mjesta prodora, jake sovjetske tenkovske snag e odmah su krenule u juri po dubini ( to su nauèile od nas) i veæ u ranim satima 21. st udenoga spojile se na Donu, kod Kalacha. Kalaèski most, toliko vitalan za opskrbu e ste armije, pao im je u ruke netaknut. Dakle, toga se prijepodneva neprijateljsk i prsten oko este armije te njemaèkih i rumunjskih dijelova Èetvrtog tenkovskog korpu sa - potisnutih u d ep napadima s podruèja ju no od Staljingrada - potpuno zatvorio. U okru enju se na lo pet njemaèkih korpusa s ukupno dvadeset divizija, dva rumunjska ko rpusa, gomila topni tva koje nije bilo na lenjingradskoj boji nici te mno tvo in enjerij skih postrojbi. Armijska skupina nikada nije utvrdila toèan broj njemaèkih vojnika k oji su zaglavili u tom d epu. Podaci koje nam je slala esta armija varirali su izmeðu 200.000 i 270.000 ljudi, no pritom valja imati na umu kako je navedeno brojno s tanje ukljuèivalo ne samo rumunjske vojnike nego i tisuæe lokalnih dragovoljaca (tak ozvanih "Hivvija") i ratnih zarobljenika. Najèe æe spominjana brojka od 300.000 ljudi svakako je pretjerana. Dio trupa iz komunikacijske zone kao i dio transporta e alo na-B, mnogi ranjenici i ljudi na dopustu, uspjeli su izbjeæi okru enje. Iz tih su os tataka kasnije rekonstiturane divizije este armije, èija je snaga dosezala i do 155 0-3000 ljudi po diviziji. Uzme li se u obzir i daje brojnost ljudstva u divizija ma este armije opala jo u studenome, procjena po kojoj je u d epu ostalo izmeðu 200 00 0 i 250 000 ljudi, raèunajuæi i topnièke i in enjerijske snage, vjerojatno je najtoènija. Stanje na dan 24. studenoga bila je otprilike ovakvo: Èetvrtoj tenkovskoj armiji preostale su tek dvije nedirnute postrojbe: 16. motoriz irana divizija na ju nome krilu - razvuèena po stepama s obje strane Jeliste - te 18 . rumunjska divizija na sjeveru. Ostale rumunjske snage bile su ili odbaèene u Sta ljingrad ili prega ene. S ostacima rumunjskih postrojba koje je uspjela prikupiti te s dijelom njemaèkih trupa iz komunikacijske zone, armija je poku ala odr ati prièuvnu obrambenu crtu pred gradom Koteljnjikovim i Rusi je, zasad, vi e nisu napadali. O staci Èetvrte rumunjske armije (ukljuèujuæi i njezino zapovjedni tvo) stavljeni su pod z apovjedni tvo generala pukovnika Hotha. Nakon sloma Rumunja, njegov se Èetvrti korpu s (koji je dotad pokrivao dio boji nice ju no od Staljingrada) povukao na polo aje ju no i jugoistoèno od Staljingrada i pre ao po d zapovjedni tvo este armije. esta armija, sastavljena od 4., 8., 11. i 51. armijskog te 14. tenkovskog korpusa , bila je opkoljena u Staljingradu. 11. i 8. korpus este armije zapovjedni tvo je s
njihovih dotada njih polo aja (na obalama Dona, prema sjeveru) premjestilo na novou spostavljenu zapadnu boji nicu, u samome d epu, koja se protezala na istok sve do ka laèkog mosta. Od prièuvnih snaga i dijelova Èetvrte tenkovske (ili Èetvrte rumunjske) ar mije odbaèenih u Staljingrad, zapovjedni tvo je formiralo novu ju nu boji nicu. D ep se u smjeru istok-zapad protezao na pedesetak, a u smjeru sjever-jug na èetrdesetak kil ometara. Oba krila Treæe rumunjske armije bila su probijena. Odsjeèena u sredini, skupina od pribli no tri divizije (koju je predvodio isti onaj general Lascar koji se toliko iskazao u Sebastopolju) pru ila je hrabar otpor, no ubrzo je pala u okru enje i smat rala se zarobljenom. 48. tenkovski korpus koji se, kao prièuva, nalazio u pozadini polo aja okrenutih mos tobranu na Donu, krenuo je u nekakav zaka njeli protunapad. Poku aj je propao i obje divizije 48. tenkovskog korpusa na le su se u okru enju. Sad su dobile zapovijed da se probiju na zapad. Zapovjednika korpusa, generala Heima, po Hitlerovoj su zap ovijedi trenutno smijenili i zapovjedili mu da se javi u Hitlerovo zapovjedni tvo. Tamo gaje Hitler osudio na smrt, temeljem presude vojnoga suda kojim je predsje davao Goring, uvijek na raspolaganju za takve zadaæe. Obrazlo enje presude bilo je d a je general Heim kriv za neuspjeh protu-napada 48. korpusa. Heim je kasnije reh abilitiran, kad se utvrdilo da su njegove snage bile definitivno preslabe za zad aæu koja im je dodijeljena. 48. korpus saèinjavale su novoustrojene rumunjske oklopn e divizije bez ikakva borbenog iskustva te 22. tenkovska divizija, koja za tu za daæu nije ispunjavala tehnièke standarde. Treæoj rumunjskoj armiji tako su preostale tek tri divizije, iz sastava Prvog i Dr ugog rumunjskog korpusa smje tenih na Donu (tik do Talijana), koji dotad nisu sudj elovali u borbama. Prema procjenama Armijske skupine B, estoj je armiji preostalo streljiva za najvi e dva, a hrane za najvi e est dana (te su se procjene kasnije pokazale odvi e pesimist iène). Zraèni je most, kad je uslijed vremenskih prilika uopæe funkcionirao, do tog vr emena uspijevao osigurati tek desetinu potreba este armije za streljivom i gorivom. Za potrebe zraènoga mosta obeæano je stotinu zrakoplova Junkers (ekvivalent 200 tona radne nosivosti, minus nezbje ni gubici), a trebalo ih je stiæi jo . Prema obavje tajnim izvje æima, u pukotinu koju je probio u polo ajima ju no od Staljingra da neprijatelj je ubacio pribli no 24 formacije (divizije i oklopne ili mehanizira ne brigade). Reèene postrojbe odmah su produ ile na sjever, prema ju nom krilu este arm ije, i sad su ga estoko napadale. S polo aja na kojima je probio Treæu rumunjsku armiju neprijatelj je, u smjeru Kalaèa, u pozadinu este armije poslao jo 24 formacije. Ne to zapadnije otkrivene su jo dvade set i tri. Napredovale su s juga i jugoistoka, u pravcu rijeke Èir. Tomu je valjal o pridodati i sovjetske trupe u samom Staljingradu koje su cijelo vrijeme odbija le napade este armije, a kojima su preko Volge stigla pojaèanja kao i nadmoæne sovjet ske snage koje su i dalje stajale nasuprot sjevernim polo ajima este armije, izmeðu V olge i Dona. Neprijatelj je, uza sve to, eljeznicom neprestano dovlaèio nova pojaèanj a. Veæ 28. studenoga, na podruèju operacija nove Armijske skupine Don otkrivene su u kupno 143 velike formacije (divizije, oklopne brigade i slièno). Armijsku skupinu Don pod mojim zapovjedni tvom èinile su sljedeæe snage: esta armija u Staljingradu, okru ena triput jaèim neprijateljskim snagama, sastavljena od 20 veoma iscrpljenih njemaèkih i rumunjskih divizija. Njezine su se zalihe streljiva, gori va i hrane topile, a redovnog dotoka novih nije bilo, dok je njezinu, okru enjem i onako ogranièenu, slobodu operativnog djelovanja u potpunosti dokinula Hitlerova i zrièita zapovijed da "utvrdu Staljingrad" zadr i pod svaku cijenu. Tu su, potom, bili ostaci Èetvrte tenkovske armije i dvaju rumunjskih armija. Najbolje èime smo u tom trenutku raspolagali bile su, dotada nedirnute, snage njem aèke 16. motorizirane divizije (koju, meðutim, nismo mogli povuæi s njezinih obrambeni h polo aja u stepama; ona je, naime, bila jedina za tita pozadini Armijske skupine A ) te èetiri netaknute rumunjske divizije, po borbenoj vrijednosti neosporno inferi orne Rusima. Subordinacija este armije zapovjedni tvu Armijske skupine Don bila je manje-vi e fiktivna. U praksi, esta je armija bila izravno podreðena O.K. H.-u i Hitleru. Upravo ju je on vezao u Staljingradu, kad se iz njega jo mogla iz
vuæi. Sada je, operativno govoreæi, bila nepokretna. Armijska joj skupina vi e nije mo gla "zapovijedati", samo pomagati. Hitler ju je pod izravnim nadzorom dr ao preko sto ernog èasnika za vezu kojega je postavio u zapovjedni tvo este armije i koji je ras polagao posebnim odjeljenjem veze. Hitler je imao posljednju rijeè èak i u pitanjima opskrbe, po to je samo on raspolagao sredstvima kojima se esta armija mogla opskrb ljivati iz zraka. Stoga sam, strogo govoreæi, s punim pravom mogao zatra iti da se es ta armija iskljuèi iz sastava moje armijske skupine i inzistirati na tome da i for malno ostane pod izravnim zapovjedni tvom O.K.H-a. Tada to ipak nisam uèinio, misleæi kako æe izravna suradnja snaga koje krenu u deblokadu i snaga opkoljene armije lak e teæi preko mene negoli preko O.K.H. Za to u odluèujuæoj fazi operacije do takve suradnj e ipak nije do lo, bit æe obja njeno kasnije. Osim este armije - operativno neupotrebljive, buduæi da je bila u okru enju - Armijsk u skupinu Don doèekali su samo ostaci snaga. Armijska je skupina trebala dobiti sljedeæe nove snage i rasporediti ih na sljedeæi naèin: Snage zapovjedni tvo 57. divizije 23. tenkovska divizija jako armijsko topni tvo } iz sastava Armijske skupine A dodijeljene esta tenkovska divizija (nedavno popunjena do pune snage) zapovjedni tvo jednog korpusa èetiri/pet divizija } zapad } Èetvrtoj tenkovskoj armiji uloga deblokada Staljingrada juri em s juga . rumunj. armiji (lijevo krilo) } deblokada Staljingrada prodorom na istok iz gornjega toka Èira kao Armijski deta man Hollidt U zapovjedni tvu Armijske skupine B pokazali su mi radio-poruku koju je general Pa ulus, zapovjednik este armije, poslao Hitleru, koliko se sjeæam, 22. ili 23. studen oga. U njoj se navodilo kako zapovjednici njegovih korpusa dr e da je proboj este a rmije na jugoistok apsolutni imperativ. Meðutim, da bi prikupio snage potrebne za takvu operaciju, Paulus je morao pregrupirati dio formacija unutar svoje armije i, radi ekonomiènosti, povuæi i skratiti svoju sjevernu boji nicu. U zapovjedni tvu Armi jske skupine B prevladavalo je mi ljenje kako takav proboj - sve da ga Hitler odma h odobri - ne dolazi u obzir prije 28. studenoga. Meðutim, Hitler je odbio Paulusov zahtjev i zabranio bilo kakvo povlaèenje sjeverne boji nice. Da ne bude nikakve zabune, zapovijedanje tom boji nicom povjerio je gener alu von Sevdlitzu. Osoblje Armijske skupine Don nije imalo ni vremena ni prilike analizirati to se d otad dogaðalo u estoj armiji. General Paulus oèito je èinio sve to mo e (u granicama Hitl rove zapovijedi koja gaje vezivala za Staljingrad) da izvuèe snage s manje ugro enih polo aja svoje armije. Tako je, primjerice, povukav i 4. korpus 4. tenkovske armije , na otvorenom ju nom boku armije uspio organizirati novu obrambenu liniju. 14. te nkovski korpus prebacio je s istoène na zapadnu obalu Dona, kako bi za titio pozadin u armije. Na alost, korpus su zapadno od rijeke doèekale nadmoænije sovjetske snage. U isto je vrijeme, iz pozadine, napadnut ili. korpus, koji je i dalje dr ao svoje, sjeveru okrenute, polo aje zapadno od Dona. Kako bi zaokru ila boji nicu izmeðu Dona i Volge, esta je armija bila prisiljena povuæi oba korpusa, najprije na mostobran na zapadnoj obali Dona, a potom na istoènu obalu. Time je izbjegla vrtlog poraza koji je progutao njezine susjede, no mjere koje j e poduzimala vodile su je ravno u okru enje. Jedno, ipak, mora biti savr eno jasno: zapovijed koja bi joj ostavila kakav-takav manevarski prostor i priliku da izbjegne okru enje, estoj je armiji trebalo izdati
Vrhovno zapovjedni tvo. Razboritiji i dalekovid-niji voða od samog bi poèetka znao da grupiranje svih njemaèkih navalnih snaga u Staljingradu i oko njega, bez odgovaraj uæe za tite bokova, reèene postrojbe dovodi u smrtnu opasnost, jer æe ih neprijateljske snage okru iti èim probiju okolne polo aje. Kad su 19. studenoga Sovjeti pokrenuli vel iku ofenzivu preko Dona i ju no od Staljingrada, njemaèko je èelni tvo moralo znati to se sprema. Èekati da neprijatelj pregazi Rumunje bilo je n edopustivo, jer, sve da njihove armije i nisu bile tako brzo raskomadane, esta je armija, u ulozi pokretne postrojbe, trebala srediti stanje na ju nom krilu Armijs ke skupine B. Dakle, Vrhovno je zapovjedni tvo, najkasnije naveèer 19. studenoga, est oj armiji moralo izdati novu zapovijed, zapovijed koja bi joj osigurala slobodu manevra. Ne ulazeæi u pojedinosti prvih nekoliko dana sovjetske ofenzive, s popriliènom se si gurno æu mo e reæi kako je esta armija okru enje mogla izbjeæi samo poku ajem proboja, u r stadijima ofenzive, na zapad, preko Dona, ili prodorom na jugozapad, istoènom obal om rijeke. No zapovijed za taj proboj moralo je izdati Vrhovno zapovjedni tvo. Pre mda se general Paulus iz Staljingrada svakako mogao i trebao povuæi i na svoju ruk u, O.K.H. je takvu odluku mogao donijeti i puno prije, buduæi da je - za razliku o d Paulusa - bio obavije ten o stanju u podruèjima odgovornosti susjednih armija. Kad je, 22. ili 23. studenoga, Paulus zatra io dopu tenje za proboj, bilo je vjerojatno prekasno; kljuèni su sati bili izgubljeni. Drugo, time to je od Hitlera uopæe zatra io dopu tenje za proboj Paulus je poèinio ozbiljnu psiholo ku pogre ku. Hitlerova stajali ta u vezi rata na istoku Paulus je znao jo od zime 1941. godine, kad je radio u O.K .H.-u kao Oberquartiermeister I. Znao je da Hitler misli kako je upravo on, svoj om zapovijedi da se brani svaka stopa zemlje, te zime njemaèku vojsku spasio od ka tastrofalnog povlaèenja kakvo je do ivio Napoleon. Paulus je morao znati kako nakon primjedaba o Staljingradu, koje je iznio u svom govoru u Sportpalastu, Hitler ni kada neæe pristati na povlaèenje. Pojam Staljingrada bio je preusko vezan za njegovu osobnu vojnu reputaciju. Stoga je jedino rje enje bilo povuæi estu armiju iz Staljin grada i staviti Hitlera pred svr eni èin. Dakako, Paulusa je takav potez mogao stajati glave. Ipak, bilo bi potpuno krivo pomisliti kako se Paulus nije usudio uzeti stvar u svoje ruke, kako ono to je mis lio da treba uèiniti nije uèinio iz straha za osobnu sigurnost. Puno je vjerojatnije (posebice kad se u obzir uzme i daje s O.K.H.-om bio u izravnoj radio-vezi) daj e dopu tenje za proboj este armije zatra io iz èiste lojalnosti prema Hitleru. I, kao to sam veæ napomenuo, Paulus je imao premalo spoznaja o sveukupnom stanju. Odluku da djeluje na vlastitu ruku vjerojatno je ote avala i èinjenica da je proboj, toga trenutka, za estu armiju bio puno riskantniji od polo aja je a40 u Staljing radu. Armijska skupina Don: procjena stanja na dan 24. studenoga Zapovjedni tvo Armijske skupine Don u tom trenutku jo uvijek nije moglo utjecati na dogaðaje. Punu odgovornost nije moglo preuzeti sve dok na predviðenu lokaciju zapov jedni tva, Novoèerkask, ne stigne zapovjednik, s koliko-toliko potpunim operativnim sto erom, i dok se ne uspostave neophodne komunikacijske linije. I jedan i drugi u vjet bit æe ispunjeni tek nekoliko dana poslije. (Za poèetak, zrakoplov kojim smo pu tovali meæava je prizemljila u sredi njem sektoru, pa smo putovanje morali nastaviti vlakom.) Ipak, kao buduæi zapovjednik armijske skupine, na temelju situa-cijskog izvje æa koje smo primili 24. studenoga, jednu sam nedoumicu morao razrije iti odmah. Treba li es ta armija (ukoliko je to jo uopæe moguæe) poku ati proboj i u ovako kasnoj fazi ili sad a, kada je za to propustila prvu priliku, s probojem treba prièekati, dok joj snag e namijenjene deblokadi ne krenu ususret? Nakon pomna razmi ljanja - i uz punu suglasnost mog naèelnika sto era, generala Schult za, i mog efa operative, brigadira Bussea - do ao sam do sljedeæeg zakljuèka: Neprijatelj æe, za poèetak, napraviti sve to mo e da uni ti opkoljenu estu armiju. Morali smo raèunati i s time da æe, istodobno, poku ati iskoristiti i slom Treæe rumunjske armi je i mehaniziranim se snagama, preko irokog koljena Dona, poku ati probiti do Rosto va i prekinuti komunikacijske linije ne samo este i Èetvrte armije nego i cijele ar mijske skupine. Neprijatelj je raspolagao s dovoljno snaga (a cestovnim i eljeznièk im transportom ih je, nesumnjivo, mogao i poveæati) da istodobno krene na oba cilj a.
Nadalje, zakljuèio sam, primarna zadaæa Armijske skupine Don mora biti oslobaðanje este armije. Prvo, u pitanju je bila sudbina dvje40 Je - naziv za samostalni obrambeni pojas (prednji kraj kru ne obrane) za tiæen protu tenkovskim i protuzrakoplovnim oru jem, minskim poljima i poljskim utvrdama, obièno opremljene topni tvom. Ovakvom organizacijom (dakako, uz primjerenu opskrbu) snage unutar je a sposobne su pru ati samostalni otpor, meðu inim i kada su privremeno odsj eèene i izolirane od ostatka svojih snaga. sto tisuæa njemaèkih vojnika. Drugo, ukoliko se opkoljena armija ne odr i na ivotu i, n a kraju, ne oslobodi, stanje na desnom krilu istoènog boji ta bit æe nemoguæe popraviti. Jedno je bilo sigurno: èak i ako uspijemo prekinuti opsadu i ponovo se pove emo sa e stom armijom, ona ne smije ostati u Staljingradu. Po na em mi ljenju, Staljingrad ni je bio nikakav presti an cilj. Naprotiv, uspijemo lije izvuæi iz grada, esta æe nam arm ija, i to urno, morati pru iti svu moguæu pomoæ da stanje na ju nom krilu stabiliziramo d ovoljno da u miru prezimimo. Pravu priliku za proboj esta je armija propustila. Kljuèno je pitanje bilo treba li se na proboj odluèiti upravo sada. Buduæi da su od Paulusova zahjeva Hitleru pro la v eæ dva dana, armija je u proboj - prema procjenama Armijske skupine B - mogla kren uti najranije 29. ili 30. studenoga. Neprijatelju bi tako preostalo vi e od tjedan dana da stegne obruè oko staljingradskog d epa. Armija bi raspolagala sa samo dvije rute za bijeg, a neprijatelj je bio priprava n na obje. Jedna je moguænost bila da se probije prema prijelazu preko Dona kod Ka laèa. No, sve da i uspije probiti obruè u tom smjeru, valjalo joj je svladati i Don. Veæinu streljiva potro ila bi u prvom dijelu proboja, a onda bi jo morala forsirati rijeku, pred brojnim ruskim snagama to su, nailazeæi na zanemariv otpor, zapadno od Dona napredovale prema dolini Èira. Izgledi da u tome uspije - s manjkom streljiv a i pod silnim pritiskom neprijateljskih snaga sa sjevera, istoka i juga - bili su vi e nego dvojbeni. Ne to je bolje mogla proæi da se poku ala probiti u smjeru jugozapada, do ostataka Èetvr te tenkovske armije istoèno od Dona - premda je neprijatelj bio pripravan i za tu moguænost. Lo a strana toga rje enja bila je to armija, èak i da joj poèetni proboj uspije na tom mjestu, barem isprva, ne bi mogla raèunati na pomoæ drugih njemaèkih snaga. Is todobno, za petama bi joj bile sovjetske armije koje su trenutno pokrivale istoène , sjeverne i zapadne polo aje este armije oko Staljingrada, a neprijateljske snage zapadno od rijeke mogle su je slijediti na jug i sprijeèiti je da prijeðe rijeku. Ar mija bi tako, prije ili kasnije, morala stati i upustiti se u borbe, bez odgovar ajuæih zaliha streljiva, goriva ili hrane! Neki njezini dijelovi (tenkovske postro jbe, primjerice) mo da bi se i uspjeli izvuæi, no sudbina armije kao cjeline bila bi zapeèaæena. Tako bi se sovjetske snage koje bi dotad vezivala na sebe oslobodile, a to bi, pak, dovelo do uni tenja cijelog ju nog krila njemaèkih armija - ukljuèujuæi i Ar mijsku skupinu A, koja je jo uvijek bila na Kavkazu. estu smo armiju, stoga, u njezinu, ali i u interesu stanja na ju nom krilu opæenito, po svaku cijenu morali izvuæi iz staljingradskog d epa, cijelu i pripravnu za borbu. Da joj je, netom je moguænost da ostane u okru enju postala realna, Vrhovno zapovje dni tvo osiguralo slobodu djelovanja, ona je to mogla uèiniti i sama. Sad je za to b ilo prekasno. esta se armija iz okru enje vi e nije mogla izvuæi (i pritom ostati u sta nju boriti se dalje) bez pomoæi vanjskih interventnih snaga. Nadalje, anga iranjem jedne ili dvije interventne skupine, esta bi se armija - u op erativnom smislu - na la u znatno boljem polo aju. Da su se neprijateljske snage koj e su napredovaole zapadno od Dona morale pozabaviti drugim postrojbama, esta bi s e armija rije ila barem jednog protivnika. Da se, uz to, istovremeno s pokretom est e armije, druga interventna skupina probila u pozadinu sovjetskih snaga koje su Staljin-grad opsjedale s polo aja istoèno od Dona, neprijatelj bi te polo aje morao os labiti i opkoljena bi armija dobila priliku za poèetni proboj41. U obzir je svakako valjalo uzeti i to da je svako daljnje odlaganje operacije iz nimno opasno, buduæi da se neprijatelju time ostavlja dodatno vrijeme za uèvr æenje polo a ja oko opsjednutog grada. Takav se rizik mogao prihvatiti jedino uz jamstvo Vrho vnog zapovjedni tva da æe estu armiju opskrbljivati iz zraka, sve dok se ne steknu uv jeti za njezino oslobaðanje. Upravo se na toj pretpostavci temeljila odluka da esta armija ipak ne posegne za oèajnièkom mjerom samostalna proboja, nego da èeka bolju priliku. Ta se prilika trebal
a ukazati èim se pokrenu interventne skupine. Na temelju svega reèenog, naèelnika sto era este armije telefonom sam izvijestio kako s u stajali ta Armijske skupine sljedeæa: Po svemu sudeæi, proboj este armije na jugozapad jo uvijek je bio izvediv. Svako dal jnje zadr avanje este armije u Staljingradu bilo bi iznimno riskantno, s obzirom na nesta icu streljiva i goriva. 41 Premda u konaènici nije kori tena u ulozi interventne skupine, armijska skupina H ol-lidt ipak je vezala sovjetske snage koje su operirale zapadno od Dona. Isto t ako, napredovanje Èetvrte tenkovske armije prisililo je neprijatelja da znaèajno osl abi svoje polo aje oko Staljingrada. Napomena autora. Ipak, buduæi da je najbolju priliku za samostalan proboj veæ propustila, smatrali sm o kako bi estoj armiji, s operativnog stajali ta, trenutno bilo bolje prièekati da jo j u pomoæ stignu predviðene interventne snage - dakako, samo ukoliko mo e raèunati na ad ekvatnu pomoæ iz zraka. Opskrba iz zraka je, naglasili smo, apsolutno presudna. Op eracija deblokade mogla se pokrenuti snagama koje su trebale pristiæi poèetkom prosi nca. No one su eljeni uèinak mogle postiæi samo uz redovit dotok pojaèanja, buduæi da æe i neprijatelj u borbu ubacivati sve jaèe snage. Opciju samostalna proboja este armije jo uvijek nije trebalo odbaciti, za sluèaj da nas neprijateljski pritisak sprijeèi u rasporeðivanju novih snaga. Apsolutni preduvjet za prihvaæanje rizika koji je odustajanje od samostalna proboj a iz Staljingrada podrazumijevalo, bio je da se estoj armiji, zrakoplovima, svako dnevno doprema 400 tona potrep tina42. U spomenutom telefonskom razgovoru jasno sam naglasio kako je trenutna situacija este armije neodr iva i kako bi, ukoliko joj se ne zajamèi opskrba iz zraka, produ ava nje takva stanja, koliko god privremeno bilo, za nju predstavljalo prevelik rizi k. Svi oni koji su pratili razvoj staljingradske tragedije - Hitlerovo tvrdoglavo u strajanje na tome da se grad zadr i, O.K.H.-ovo namjerno propu tanje posljednje pril ike za deblokadu este armije (o èemu æe kasnije biti vi e rijeèi), ka njenje u okupljanju nterventne skupine Èetvrte tenkovske armije i razbijanje talijanskih polo aja koje j e onemoguæilo bilo kakvu akciju Armijskog deta mana Hollidt u cilju deblokade Saljin -grada - do li su do zakljuèka da bi stvar zavr ila puno bolje da se inzisti-ralo na t renutnom proboju este armije. Za pretpostaviti je kako bi se barem neki dijelovi opkoljene formacije uspjeli p robiti do ostataka Èetvrte tenkovske armije - tenkovske postrojbe svakako, a vjero jatno i dobar dio pje aèkih bojni. S druge strane, armija vjerojatno vi e ni ne bi mogla djelovati kao formacija. Do nadnevka koji je bio utvrðen kao najraniji moguæi za poèetak proboja, stvari su veæ oti le predaleko. Dijelovi este armije koji bi se uspjeli izvuæi spojili bi se s Èetvrtom 42 400 tona goriva za vozila, pje aèkog i protuoklopnog streljiva, bio je dnevni min imum armijskih potreba. Kada su se zalihe hrane i ostaloga iscrpile, dnevni je m inimum poveæan na 550 tona. Napomena autora. tenkovskom armijom, to bi bilo dobro. No tad bi i neprijateljske snage koje su gr ad dr ale pod opsadom imale slobodne ruke, to bi, po svoj prilici, zapeèatilo sudbinu cijelog ju nog krila njemaèkih snaga na istoku - ukljuèujuæi i sudbinu Armijske skupine A. Svakako elim naglasiti kako ova posljednja moguænost ni na koji naèin nije utjecala n a na u procjenu situacije od 24. studenoga. Nije nam bilo ni na kraj pameti da estu armiju rtvujemo, kako bismo spasili ju no krilo. Jednostavno smo smatrali kako æe nj ezini izgledi za bijeg biti veæi bude li djelovala u suradnji s dvije skupine pred viðene za njezinu deblokadu, umjesto da se, u ovako kasnoj fazi, poku a probiti sama . Moji ljudi i ja nadali smo se izvuæi kompletnu armiju sposobnu za daljnja djelov anja, a ne samo njezine ostatke. Staljingrad i uz njega vezan èimbenik presti a bili su nam posljednja briga. Toga smo dana, upravo iz tih razloga, odustali od zamisli da Hitleru po aljemo kon aèan zahtjev za proboj este armije ili da ga zapovijedimo na vlastitu odgovornost. Tomu valja pridodati i èinjenicu da bi se general Paulus - koji bi trebao birati h oæe li poslu ati Hitlera ili zapovjedni tvo vlastite armijske skupine - te ko priklonio ovome drugome.
Inaèe, bilo nam je savr eno jasno da se esta armija - sve da se interventne snage pro biju do nje - vi e ne smije zadr avati u Staljingra-du. U meðuvremenu je, po svaku cij enu, morala zadr ati to je moguæe vi e borbene moæi. Vi e izgleda za to imala je u samom S aljingradu, uz primjerenu opskrbu iz zraka, negoli vani u stepama, uhvaæena u poku a ju bijega. Provedivost ovakve opcije oslobaðanja este armije ovisila je, meðutim, o odgovoru na dva pitanja. Prvo, mo e li Luftwaffe zadovoljiti vitalne potrebe este armije? I drugo, mo e li Vrh ovno zapovjedni tvo osigurati dodatne interventne snage - i ako mo e, hoæe li to i uèini ti? Oba smo pitanja jasno istaknuli u svojoj poruci O.K.H.-u. Jedina osoba koja je mogla procijeniti izgled-nost takve operacije i donijeti odgovarajuæu odluku bi o je Hitler, koji je kao vrhovni zapovjednik Wehrmachta upravljao i zraènim i kopn enim snagama na svim podruèjima operacija. Hitlerova pozitivna odluka znaèila bi da mo emo napustiti ideju o oèajnièkom samostalnom proboju i zadr ati estu armiju u Staljing radu. Ali ako u pomoæ Staljingradu, dok za to jo ima vremena, ne po alje svakog slobo dnog èovjeka, ili ako se, unatoè realnim pokazateljima, prepusti iluzijama o borenim kapacitetima Luftwa ffe, snosit æe krivicu za u asnu neodgovornost. Isto se mo e reæi i za one koji su, kako se kasnije pokazalo, u njemu budili i ohrabrivali takva uvjerenja ili one koji nisu shvaæali da je sudbina este armije prioritet i da njezine potrebe imaju predno st pred potrebama svih ostalih podruèja operacija. Nitko od nas vojnika nije mogao predvidjeti kako nam Göring, nakon krajnje lakomis lena obeæanja o uspostavi odgovarajuæeg zraènoga mosta, na raspolaganje neæe staviti ni ono èime doista raspola e. Niti je itko od nas mogao predvidjeti do koje æe mjere Hitler ignorirati èinjenice k oje nisu i le u prilog njegovoj teoriji "zadr ati ili izginuti". Tko je mogao pretpo staviti da æe za raèun imena Staljingrad prihvatiti gubitak cijele jedne armije? Prvi dojmovi i odluke U poslijepodnevnim satima 24. studenoga nastavili smo putovanje od Starobjelska do Novoèerkaska. Deset godina prije, i èekujuæi mno tvo zanimljivih dojmova, istom sam pru gom putovao u Rostov, kako bih nazoèio vojnim vje bama Crvene armije na Kavkazu. Tam o me je, ovaj put, èekala zadaæa o èijoj ozbiljnosti ni moje osoblje ni ja nismo gajil i nikakve iluzije. Iako nam je moj poboènik, poruènik Stahlberg, ugodnom glazbom s g ramofona i razgovorom o drugim problemima nastojao odvratiti misli od Staljingra da, neprestano smo razmi ljali o svojim nesretnim suborcima opkoljenima u tom grad u. Stahlberg, koji nam se pridru io nakon Pepove pogibije (doveo ga je njegov stri c, moj nekada nji kolega Tresckow), ostao je sa mnom do kraja rata. Svih tih godin a vjerno mi je pomagao u svim osobnim stvarima. Ujutro 26. studenoga prekinuo sam putovanje u Rostov, kako bih posjetio generala Hauffea, efa njemaèke vojne misije u Rumunjskoj, koji je imenovan za njemaèkog naèelni ka sto era pri Antonescuovoj armijskoj skupini. Dvije rumunjske armije na staljing radskoj boji nici Hauffe mi je prikazao u iznimno nepovoljnom svjetlu. Od 22 diviz ije kojima su izvorno raspolagale, devet ih je bilo potpuno zbrisano, a devet ih se razbje alo i zasad se nije moglo vratiti u akciju. Samo su èetiri jo uvijek bile sposobne za borbu. Hauffe se nadao kako æe, s vremenom, od tih ostataka ipak uspjeti organizirati nekoliko dodatnih formacija. Pismo koje mi je poslao mar al Antonescu bilo je prava anti-titeza Haufferovu izvj e æu. Antonescu je bio ogorèen na Vrhovno zapovjedni tvo. Optu ivao gaje da ne poklanja do voljno pozornosti njegovim uèestalim upozorenjima o rastuæoj prijetnji na mostobranu Kre-menckaja, nasuprot polo ajima Treæe rumunjske armije. Po alio se i na naèin na koji se njegovo imenovanje na mjesto zapovjednika neprestano odlagalo. Mar al je, nadalje, s punim pravom istaknuo kako su, od svih njemaèkih saveznika, up ravo Rumunjska i on osobno dali najveæi doprinos postizanju zajednièkih ciljeva. Po njegovoj smo osobnoj zapovijedi za potrebe kampanje 1942. godine na raspolaganje dobili 22 rumunjske divizije. I, za razliku od Talijana i Maðara, on ih je, bez i kakve zadr ke, stavio pod njemaèko zapovjedni tvo, premda ga na to nije obvezivao nika kav sporazum s Reichom. Bilo je to pismo vojnika koji je, potpuno opravdano, izgubio sve iluzije i koji je gledao kako, tuðom pogre kom, ginu gomile njegovih ljudi. Iako sam mar alove kritike smatrao potpuno opravdanima, odgovorio sam mu kako ih n
e mogu komentirati buduæi da u reèenim dogaðajima nisam sudjelovao, ali da æu pismo pros lijediti Hitleru (kojemu je ono, dakako, i bilo namijenjeno). Hitleru svakako ne bi na kodilo da proèita tako otvorenu kritiku svog najodanijeg saveznika. Osim toga , pismo se doticalo i jednog politièkog problema: pitanja povjerenja meðu saveznicim a. Antonescu je u pismu spomenuo kako je njegovog smrtnog neprijatelja, zapovjed nika eljezne garde, Himmler maknuo u Njemaèku i da ga tamo dr i "za crne dane". eljezn a garda bila je radikalna politièka organizacija koja je svojedobno poku ala izvesti puè protiv Antones-cua. Na poèetku su èak uspjeli opkoliti mar alovu slu benu rezidenciju . Iako je Antonescu na kraju uspio ugu iti pobunu, voða eljezne garde uspio je pobjeæi u inozemstvo. Sad je bio pod Himmlerovom osobnom za titom i Antonescu se, sasvim r azumljivo, osjeæao prevarenim. Takva taktika nije doprinosila jaèanju savezni tva. Antonescu mi je pisao ponajprije da mi se po ali kako njemaèki èasnici i vojnici, i sl u beno i neslu beno, prema rumunjkim vojnicima postupaju iznimno grubo i o njima ire uvredljive primjedbe. Premda se, u svjetlu nedavnih dogaðaja i neuèinkovitosti koju su pokazale mnoge rumunjske postr ojbe, takvo to i moglo oèekivati, odmah sam poduzeo odgovarajuæe mjere. Koliko god ne tko suosjeæao s njemaèkim vojnicima koje su postrojbe njihovih saveznika ostavile na cjedilu, takve su stvari kodile svima. Veæ sam objasnio to se, u razlièitim situacijama, od rumunjskih vojnika moglo oèekivati . Ipak, Rumunji su i nadalje bili na i najbolji saveznici i na mnogim su se boji nic ama sjajno borili. 26. studenoga stigli smo u na e novo zapovjedni tvo u Novoèer-kasku. Jedina postrojba za za titu bila je bojna dragovoljaca, Kozaka, koji su dr anje stra e ispred zgrade za povjedni tva smatrali iznimnom èa æu. Sljedeæe noæi na i glavni komunikacijski kanali bili spremni i mi smo, 27. studenoga ujutro, preuzeli zapovjedni tvo Armijske skupine D on. Pred nama je bila dvojaka zadaæa. Prvo, morali smo deblokirati i spasiti estu armiju; o tomu je ovisilo i sve drugo . Bio je to prioritet ne samo u humanitarnom smislu; ta je zadaæa bila apsolutno n ajva nija i s operativnog stajali ta. Bez snaga este armije, stanje na ju nom krilu Ist oènog boji ta - pa èak i na cijelom istoènom rati tu - biti æe nemoguæe popraviti Drugi dio zadaæe - i to je stalno trebalo imati na umu - odnosio se na prisutnu i realnu opasnost od uni tenja cijelog ju nog krila njemaèkih armija. Kad bi se to dogod ilo, borbama na istoku vjerojatno bi do ao kraj i mi bismo izgubili rat. Isto tako , kad bi Rusi uspjeli poderati krhki za titni paravan - koji su trenutaèno èinili tek ostaci rumunjskih armija, pripadnici njemaèkih postrojbi e alona-B te ad hoc postroj be43 i koji je, ne raèunajuæi takozvanu utvrdu Staljingrad, èinio jedinu za titu cijelog podruèja operacija izmeðu pozadine Armijske skupine A i boji nice na 43 Ad hoc postrojbe bile su sastavljene od neborbenih postrojbi, osoblja zapovje dni tava, pripadnika Luftvvaffea i armijskog osoblja koje se vraæalo u matiène postroj be nakon nagradnog dopusta ili lijeèenja. Buduæi da su se "krpale" na brzinu, nedost ajali su im ne samo kohezivnost nego i iskusan èasnièki kadar i naoru anje (posebno pr otutenkovksa sredstva i topni tvo). Veæina nije imala borbenog iskustva ili ga je im ala vrlo malo a nije pro la ni obuku za borbu izbliza. Stoga je i borbena vrijedno st takvih postrojba bila mala. Ipak, kada bi ih, za potrebe odreðene akcije, na ne ko vrijeme okupili, èesto su se borile iznimno dobro. Napomena autora. Donu - u bezizlaznu se polo aju ne bi na la samo esta armija. Polo aj Armijske skupine A postao bi jednako kritièan. Zahvaljujuæi zapovjedniku Èetvrte tenkovske armije, generalu pukovniku Hothu, i neda vno postaljenom naèelniku sto era Treæe rumunjske armije, brigadiru Wencku, tih smo kr itiènih dana u studenome uspjeli organizirati za titne paravane i zatvoriti ogromne rupe izmeðu polo aja este armije, polo aja Armijske skupine A i polo aja na Donu. Tako sm o sprijeèili Ruse da iskoriste nepovoljan polo aj u kojem smo se na li. Da su tada u d olinu Dona kod Rostova uspjeli ubaciti jednu brzu armiju - za to su definitivno i mali snage - lako smo mogli izgubiti i Armijsku skupinu A i estu armiju. Premda je ju nome krilu neprestano prijetila smrtna opasnost, Armijska skupina nij e dopu tala da se ijedan èovjek i spremi te streljiva potreban za spa avanje este armije preusmjeri na neku drugu zadaæu. Sve dok su postojali i najmanji izgledi za uspjeh , armijska je skupina bila spremna preuzeti najveæi moguæi rizik i za razbijanje blo kade upo-rabiti sve to ima.
U tome, na kraju, ipak nismo uspjeli, ponajprije zbog nevjerojatne premoæi neprija teljskih i slabosti na ih vlastitih snaga. Drugi nedostaci odnosili su se na vreme nske prilike (koje su u velikoj mjeri onemoguæavale aktivnosti Luftwaffe, posebice opskrbu este armije) i uvjete prijevoza koji su onemoguæavali pravovremenu dopremu i pokretanje interventnih snaga. Nadalje, tada smo se po prvi put susreli s ogranièenjima koja nam je nametalo Vrho vno zapovjedni tvo, a koja su bila posljedica Hitlerove osobnosti, njegovih stajal i ta i znaèaja (koje sam veæ opisao u poglavlju o Hitleru kao vrhovnom zapovjedniku). Uèinak tih odnosa u ovom se sluèaju ogledao u nespremnosti Vrhovnog zapovjedni tva da za raèun spa avanja este armije riskira poraz na nekoj drugoj boji nici. Nadalje, prior itene odluke redovito su kasnile, iako je bilo savr eno jasno kamo trenutna situac ija vodi, na to je na e zapovjedni tvo neprestano upozoravalo Hitlera. Prvi dio zadaæe koje je preuzimanjem zapovjedni tva na a armijska skupina prihvatila izvlaèenje este armije - praktièno je zavr io do Bo iæa 1942. godine, kad je postalo jasn kako se Èetvrta tenkovska armija s njome vi e nikako ne mo e spojiti. Kako je Hitler i dalje inzistirao na Staljingradu, zapovjedni tvo este armije u presudnom je trenutku, sup rotno smjernicama Armijske skupine, odustalo od proboja i propustilo, po svoj pr ilici, posljednju moguænost za spas i time si, praktièno, zapeèatilo sudbinu. Hitler j e mislio kako je mo e osloboditi i kasnije, uz pomoæ jednog tenkovskog SS-korpusa ko jega bi iz Harkova dovukao u sijeènju, no to je od poèetka bila èista tlapnja. Kad su napadi Èetvrte tenkovske armije napokon zastali, u staljin-gradskom je d epu uslijedila prava bitka na ivot i smrt. Ipak, Armijska skupina Don imala je jo jedn u zadaæu: sprijeèiti uni tenje cijelog njemaèkog ju nog krila. Bitku u samom Staljingradu tako smo mogli poku ati prekinuti tek kada je u la u zavr nu fazu, predla uæi predaju koja bi estu armiju po tedjela daljnjih patnji i gubitaka. Bitke za spas este armije bile su, dakako, usko povezane s razvojem dogaðaja na cij elom njemaèkom ju nom krilu. Kako bih to jasnije prikazao razlièite operativne zamisli iz tog vremena, razvoju dogaðaja na ju nome krilu odluèio sam posvetiti posebno poglav lje. Stanje u trenutku preuzimanja du nosti Stanje koje je Armijska skupina Don zatekla pri preuzimanju du nosti vrlo se malo razlikovalo od onoga od 24. studenoga. Neprijatelj je glavninu svojih snaga skoncentrirao na Staljingrad, kako bi to br e zatvorio prsten oko este armije. Od 134 formacije koliko ih je otkriveno na podruèj u cijele Armijske skupine, njih barem 60 cijelo je vrijeme radilo na opkoljavanj u este armije. 28. studenoga snage na njezinim ju nim polo ajima pretrpjele su, ali i odbile, estok napad. Na svim ostalim polo ajima este armije krajem studenoga vodile su se tek ogranièene borbe, tijekom kojih su obrambeni polo aji ojaèani. Poku aj proboj a u tom trenutku bio bi veoma riskantan; esta bi armija nai la na estok neprijateljs ki otpor, a zalihe streljiva i goriva u staljingradskom d epu bile su pri kraju. Èak i da se uspjela probiti iz okru enja, armija bi na Don stigla bez streljiva i gor iva, a ondje nije bilo postrojbe koja bi je doèekala i pomogla joj. Neprijatelj se polako probijao i prema slaba nim snagama koje su pokrivale rupe u polo ajima ju no i zapadno od Staljingrada, u èijoj su se pozadini trebale okupiti sna ge za deblokadu este armije. Trenutno najva niji problem Armijske skupine bio je slo iti to je moguæe detaljniju sli ku o stanju i namjerama este armije. Podaci koje je uspjela izvuæi iz O.K.H.-a i ne koliko stotina kilometara udaljene Armijske skupine B, oèito su bili nepotpuni. Veæ 26. studenoga primio sam pismo generala Paulusa44. Donio ga je jedan èasnik koji je doletio iz staljingradskog d epa. Paulus je u pismu naglasio kako mu je nu na "s loboda djelovanja u krajnjoj nu di", po to bi razvoj situacije, za koji dan ili èak za koji sat, mogao zahtijevati hitan proboj na jugozapad. Podatke o stanju zaliha e ste armije koje Paulus u pismu nije naveo, dobio sam iz izvje æa koje mi je pribavio general Pickert, èasnik Luftwaffe koji je i sam doletio iz d epa, a kojega je zapov jednik Èetvrte zrakoplovne flote, general pukovnik von Richthofen, zadu io za organi zaciju zraènoga mosta. Prema Pickertu, armija je raspolagala sa zalihama obroka - skromnih, dodu e - dovo ljnima za dvanaest dana. Zalihe streljiva iznosile su 10%-20% uobièajenih, to je bi la kolièina koja se dala potro iti u samo jednom danu intenzivnih borbi! Goriva je b
ilo tek za minimalne pokrete trupa i ne bi dostajalo ni za koncentriranje tenkov a za proboj. Ako su te brojke bile toène, èovjek se morao zapitati kako to esta armij a namjerava provesti plan proboja o kojemu nas je izvijestila èetiri dana ranije. U svjetlu tih informacija odluèio sam odletjeti u staljingradski d ep i osobno poraz govarati s Paulusom. Moj naèelnik sto era i moj ef operative na kraju su me od toga i pak odgovorili. Èinilo se izvjesnim kako bih, zbog vremenskih prilika, tamo mogao zaglaviti dva ili vi e dana, a to si nisam smio priu titi. Stanje je bilo napeto i n etko je O.K.H. morao redovito podsjeæati na stajali ta Armijske skupine. Stoga sam u d ep poslao svog naèelnika sto era, generala Schultza, a ne to kasnije i svog naèelnika o perative, brigadira Bussea. Schultzova je primarna zadaæa bila steæi dojmove iz prve ruke o situaciji i uvjetima koji su vladali u estoj armiji i njezinu zapovjedni tvu. Uz to je zapovjednika arm ije trebao izvijestiti o planovima za prekid opsade. Tako je Paulus dobio prilik u komentirati izglede za uspjeh i vremenske rokove operacije. Usklaðivanje stajali t a bilo je od presudne va nosti, jer je, u nedostatku telefonskih i kurirskih veza, Armijska skupina na odluke este armije imala vrlo ogranièen utjecaj. Potrebu za 44 Pogledati Dodatak I. potpunim razumijevanjem poveæavali su i nazoènost i utjecaj O.K.H.-ova èasnika za vezu preko kojega je Hitler, sukladno promjenama raspolo enja, svojim zapovijedima utj ecao na odluke zapovjedni tva este armije. Paulusovo pismo otkrivalo je duboku i potpuno razumljivu poti tenost zbog situacij e za koju je krivnju snosilo iskljuèivo Vrhovno zapovjedni tvo. No meni se èinilo kako mi Paulus, eljom za "slobodom djelovanja u krajnjoj nu di" koju je izrazio u tom p ismu, poku ava dati do znanja kako se iz staljingradskog d epa namjerava probiti uko liko situacija postane neodr iva. To je moglo znaèiti dvoje: da je neprijatelj veæ usp io probiti ili èak slomiti jedan ili vi e obrambenih polo aja armije - èime je taktièka si tuacija postala neodr iva - ili da vojnici posustaju. U oba sluèaja, po mom mi ljenju, poku aj proboja mogao je zavr iti samo katastrofom. U situaciji kakva je trenutno p revladavala, dvije su stvari bile od presudnog znaèenja. esta se armija najprije tv rdoglavom obranom morala odr ati na ivotu. Tek je potom slijedio proboj, pa ljivo tem piran (dok armija za njega jo bude imala snage) i usklaðen s operacijom deblokade d e pa izvana. To nikako nije smio biti potez oèajnika. To su bila stajali ta s kojima je Schultz oti ao Paulusu. Ukupni dojam koji je tamo stekao (a kojega je kasnije potvrdio i brigadir Busse) bio je da esta armija - dakako, ukoliko joj se osigura primjerena zraèna opskrba svoj polo aj ne dr i potpuno bezizglednim. (Kasnije æemo vidjeti da i takav stav mo e b iti opasan.) Time dolazimo do pitanja je li o uspostavi zraènoga mosta do este armije uopæe trebal o razmi ljati. U na em izvje æu O.K.H.-u od 24. studenoga silno sam se namuèio obja njavajuæi koliko je zr i most presudan. Naime, intervencija snaga za deblokadu poveæala bi izglede este ar mije da se izvuèe iz okru enja, pa bi i proboj, u tom smislu, bilo bolje odlo iti. Meðut im, naglasio sam, takva je odgoda dolazila u obzir iskljuèivo pod uvjetom da se za lihe este armije redovito popunjavaju iz zraka. Jamstva za to Hitler je praktièno i dao, samo dan prije telefonskog razgovora sa m nom, kad je odbio Paulusov zahjev za proboj. Odluku je temeljio na uvjeravanjima koja je dobio od Goringa, èije je osoblje doista jedino moglo procijeniti moguænost i opskrbe este armije iz zraka. Kad sam preuzeo Armijsku skupinu Don, general pukovnik von Richthofen, zapovjednik Èetvrte zrakoplovne flote koja nam je pru ala zraènu potporu i bila zadu ena za zraènu opskrbu este armije, rekao mi je kako sumnja da je, u tada p revladavajuæim vremenskim uvjetima, uspostava kvalitetnoga zraènoga mosta uopæe moguæa. Zraèni je most smatrao dugoroèno neodr ivim, èak i da se vrijeme popravi, i na to je upo zorio Göringa. Dakako, dodao je Richthofen, podaci o ostalim resursima kojima je Gör ing raspolagao njemu su bili nedostupni. Armijska je skupina von Richtenhofovo mi ljenje odmah proslijedila O.K.H.-u koji n am je odgovorio tek da æe na e transportne es-kadrile uskoro dobiti pojaèanja. Na istu su reakciju nai la i na a dnevna izvje æa o tome kako je kolièina tereta koji se prevozi u staljingradski d ep daleko od planiranih kvota. Nove su eskadrile doista pristig le i njihove su posade svoj posao obavljale doista po rtvovno. Meðutim, iako je kod
Staljingrada izgubio 488 zrakoplova i oko 1000 ljudi, Luftwaffe estoj armiji nika da nije uspio dostaviti ni minimun njezinih potreba. Tako su se obeæanja koje je Göring Hitleru dao 23. studenoga (a mo da i ranije) pokaza la potpuno neosnovanima. Jesu li se ona temeljila na krivim procjenama moguænosti Luftwaffe, ili ih je Hitleru dao tek tako, kako bi mu ugodio ili se pred njim hv astao, ne znam. Krivicu je, u svakom sluèaju, snosio Göring. Ipak, Hitler je trebao provjeriti koliko su Göringove izjave pouzdane. Isto tako, poznavajuæi Göringa, Hitler je dobro znao èime Luftwaffe doista raspola e. Za razliku od Hitlera, sto er Armijske skupine i naèelnik Èetvrte zrakoplovne flote ni su imali naèina provjeriti èinjenice koje su im servirali, a time i nikakav neposred an razlog da posumnjaju u provedivost zamisli o kratkoroènom zraènom mostu. Uostalom , zimi 1941./42. godine, Luftwaffe je ljudima zarobljenima u demjanskom d epu dost avio sve to im je trebalo. Iako je ovoga puta u okru enju ostalo dvostruko vi e ljudi , mi smo mislili kako to znaèi da dopremu zaliha zrakom samo treba organizirati na ne to du e vrijeme, na nekoliko tjedana mo da. esta se armija iz staljingradskog d epa m orala probiti èim joj se interventne snage dovoljno pribli e. Ostaviti je u Staljing radu na du e vrijeme nije dolazilo u obzir. Naèelnik Luftwaffe samo je trebao naèiniti realnu i iskrenu procjenu. Minimalne potrebe este armije za svim vrstama zaliha dostizale su 550 tona dnevno, ili barem 400 tona, dok se zalihe u samome d epu potpuno ne is crpe. Da bi joj dostavili reèenih 550 tona zaliha - pod uvjetom da svaki zrakoplov leti samo jedanput dnevno - bilo nam je potrebno 225 zrakoplova Ju-52 (ili vi e zrakopl ova He-111, nosivosti od samo 1,5 tone). Od baza Morozovski i Tacinskaja valjalo im je preletjeti 177, odnosno 217 kilometara; u oba sluèaja samo je posljednjih p edesetak kilometara vodilo preko neprijateljskog ozemlja. (Oba su aerodroma u ne prijateljske ruke pala tek na Bo iæ 1942. godine, kad je sudbina este armije veæ bila o dluèena.) Od zrakoplova su se, u povoljnim vremenskim uvjetima, oèekivala dva leta u dvedeset i èetiri sata to je znaèilo da ih je trebalo dvostruko manje. Te su brojke predstavljale polaznu osnovu na kojoj je naèelnik Luftwaffe trebao te meljiti procjenu moguænosti opskrbe este armije iz zraka. U obzir je, pritom, treba lo uzeti i sljedeæe èimbenike: Prvo, moguænost da æe u zimskome razdoblju nepovoljni vremenski uvjeti "prizemljiti" eskadrile koje su sudjelovale u zraènom mostu. Nastali manjak zrakoplova trebalo je nadoknaditi poveæanjem tona e u danima pogodnima za letenje - tada se, naime, bro j zrakoplova morao poveæati. Premda je bilo te ko procijeniti koliko æe vremenske pril ike utjecati na letenje, Luftwaffeovi meteorolozi trebali su se poslu iti meteorol o kim podacima prethodne zime. Drugi èimbenik koji je valjalo uzeti u obzir bilo je da æe - u ovom ili onom trenutk u - dio letjelica biti izvan pogona. Statistike su to jasno pokazivale. Broj let ova je, u velikoj mjeri, ovisio i o zemaljskim posadama i objektima za odr avanje kojima su raspolagale dvije spomenute zrakoplovne baze. Tom æu se problemu vratiti ne to kasnije. Napokon, valjalo je raèunati i na to da æe odreðeni postotak letjelica biti sru en ili u ni ten. Ti su gubici uvelike ovisili o potpori lovaèkih zrakoplova koju je Luftwaffe mogao osigurati transportnim zrakoplovima. Zbog svega reèenog, naèelnik Luftwaffe g lede zraènoga mosta nije smio davati nikakva èvrsta jamstva, a da prethodno, s krajn jom ozbiljno æu, ne odvagne dva kljuèna pitanja. Prvo, ima li ikakvih izgleda da, odjednom, osigura 550 tona transportnog prostor a, raèunajuæi tu i posebne zahtjeve koje je nametalo lo e vrijeme i neraspolo ivost zrak oplova iz tehnièkih razloga? Drugo, mo e li tu brojku i odr ati, stalnim priljevom zamjenskih snaga, posebice lov aca i tragaèa, koji su se oèekivanoj neprijateljskoj protuzraènoj obrani mogli odupira ti sve dok se ne steknu uvjeti za de-blokadu este armije? Potpuno zadovoljavajuæe odgovore na ta pitanja mogao je dati iskljuèuvo Göring. Samo j e on mogao reæi mo e li se pribaviti potreban broj zrakoplova i mo e li se njihova upo raba u Staljingradu opravdati, u svjetlu ostalih obveza Luftwaffwe. Ukoliko ni ta od toga nije bilo moguæe, Göring je to bio du an reæi Hitleru osobno, kada je ovaj donos io konaènu odluku o estoj armiji - dakle, negdje 22. ili 23. studenoga. Göringova je du nost bila i da, kad je Hitler estoj armiji zapovi-jedio da ostane u S
taljingradu, u borbu odmah ubaci posljednje prièuve transportnih i lovaèkih zrakoplo va i radionica za odr avanje. Sumnjam kako je Göring u svezi s time uèinio sve to je mogao. Poèetkom sijeènja, nakon ni za pritu aba Armijske skupine, Hitler je za-povijedio da upravljanje zraènim mostom preuzme feldmar al Milch. Buduæi da su mu na raspolaganju bile sve Luftwaffeove snag e i resursi u Njemaèkoj, Milch je definitivno bio u moguænosti unaprijediti njegovu temeljnu uèinkovitost. Na alost, s operativnog stajali ta, Milch u to doba vi e nije mo gao napraviti ni ta. Isto je vrijedilo i za sam zraèni most. Naime, dvije ranije spo menute zraène baze u meðuvremenu su izgubljene, pa su se zalihe morale dopremati s p uno veæih udaljenosti. Kao da svojim obeæanjima od 23. studenoga veæ nije nanio dovoljno tete, Göring je - pro pustiv i sve moguænosti koje su mu se pru ale u prvim, vitalnim tjednima opsade - stan je i dodatno pogor ao. U to su vrijeme, naime, poku aji spa avanja este armije jo imali kakvih-ta-kvih izgleda na uspjeh. Kako je pitanje zraènoga mosta postajalo sve probiematiènije i konfuznije, polo aj este armije postajao je sve te i i valjalo ju je osloboditi to je moguæe prije. Prema poj edinostima koje je dostavio Armijskoj skupini, O.K.H. je za te potrebe na raspol aganje namjeravao staviti sljedeæe snage: (a) U sklopu Èetvrte tenkovske armije: 57. tenkovski korpus generala Kirchnera (ko ji je trebalo premjestiti iz Armijske skupine A), pod èijim su zapovjedni tvom bile 6. i 23. tenkovska divizija te 15. terenska divizija Luftwaffe. Te su snage u Ko telnikovo trebale stiæi do 3. prosinca. (b) U sektoru Treæe rumunjske armije: novu formaciju poznatu kao Armijski deta man H ollidt, koju su tvorile 62., 294. i 336. pje aèka divizija; 11. i 22. tenkovsku divi ziju iz sastava 48. tenkovskog korpusa (generala von Knobelsdorffa); 3. planinsk u diviziju te 7. i 8. terensku diviziju Luftwaffe. Taje skupina potpunu operativ nu sposobnost trebala postiæi petoga prosinca, na polo ajima u gornjem toku rijeke Èir . Sve u svemu, Armijska je skupina oèekivala interventne snage jaèine èetiri oklopne div izije, èetiri pje aèke ili planinske divizije i tri terenske divizije Luftwaffe. Od poèe tka se, dakako, pretpostavljalo kako æe namjena terenskih divizija Luftwaffe, u na jboljem sluèaju, biti defenzivna (da æe, primjerice, tititi bokove navalnih snaga). Uz pomoæ navedenih postrojbi - dakako, pod uvjetom da one stignu u spomenutom sast avu i na vrijeme - mogli smo se privremeno spojiti sa snagama este armije i osigu rati im slobodu kretanja. Meðutim, te snage ni u kom sluèaju nisu mogle poraziti nep rijatelja u mjeri koja bi nam omoguæila, u Hitlerovu argonu statiènog ratovanja, "vraæa nje polo aja koje smo dr ali prije napada." 27. studenoga O.K.H. je u teleprinterskoj poruci odgovorio na procjenu situacije koju mu je Armijska skupina dostavila tri dana ranije. Hitler je i dalje bio ne sklon zamislima o kojima sam veæ govorio. Zadr avanje Staljingrada obrazlagao je tim e to æemo - ako ga sada napustimo - sljedeæe godine, uz puno veæe rtve, ponovo morati os vajati teren koji smo uz silne rtve zauzeli 1942. godine. Je li ponavljanje ofenzive iz 1942. godine (kad za to doðe vrijeme) uopæe izvedivo i li uputno bilo je sasvim drugo pitanje koje trenutno nije bilo na dnevnome redu. Pravo je pitanje bilo mo emo li, i na koji naèin, popraviti stanje na ju nom krilu is toènog boji ta. Gubitkom este armije izgledi za to bili bi praktièno nikakvi. Stoga sam 28. studenoga Hitleru poslao detaljnu procjenu stanja s tablicom koja je prikazivala jaèinu neprijateljskih snaga (ukupno 143 velike formacije) koje su djelovale protiv nas. Jasno sam mu prikazao i stanje i uvjete koji su vladali u e stoj armiji, posebno istièuæi kako æe ona, uslijed nedostatka streljiva i gubitkom pok retljivosti, uskoro ostati bez topnièke potpore. U takvim okolnostima, naveo sam, veliko je pitanje mo emo li uopæe èekati da do nas stignu sve interventne snage, posebice Armijski deta man Hollidt. Bilo je prilièno jasno kako æe se interventne snage Èetvrte tenkovske armije morati p okrenuti i ranije. Time se, dakako, nije moglo postiæi ni ta presudno, buduæi daje cij ela operacija - na to smo upozorili veæ 24. studenoga - ovisila o moguænosti pribavlj anja dodatnih snaga. Najvi e èemu smo se mogli nadati bilo je uspje no probijanje kori dora do este armije, kojim bi joj se mogle dostaviti popune u gorivu i streljivu (i time joj vratiti pokretljivost). Poslije toga se estu armiju moralo izvuæi iz st aljingradskog d epa, buduæi da vani, u stepama, nikako ne bi pre ivjela zimu.
I to je najva nije, napisao sam Hitleru, na e je postrojbe strategijski nemoguæe veziva ti za jedno iznimno malo podruèje, dok neprijatelj u iva slobodu kretanja na stotina ma kilometara boji nice. Ono to smo po svaku cijenu morali povratiti bila je moguænos t manevra; rje enje koje smo lani primijenili u Demjansku ovdje nije dolazilo u ob zir. Daljnji razvoj dogaðaja tu je procjenu potvrdio u potpunosti. Odgovor na to temeljno pitanje operativne politike primio sam tek 3. prosinca - t o je jo jedan primjer Hitlerova obièaja da ote e stvari koje mu nisu po volji. Ipak, u odgovoru je stajalo kako Hitler podr ava na a stajali ta. Jedina ogranièenja koja nam je postavio odnosila su se na dva pitanja. Prvo, Hitle r nije elio da se sjeverna staljingradska boji nica povlaèi ili skraæuje, kako bi se do l o do dodatnih snaga. Drugo, premda nije pobijao broj neprijateljskih formacija k oje sam naveo u svojoj procjeni, tvrdio je kako je snaga sovjetskih divizija sma njena i da æe neprijateljsko zapovjedni tvo, zbog neoèekivanih uspjeha koje su one pos tigle, imati problema s opskrbom i nadzorom osvojenog ozemlja. to se tièe snage ruskih divizija, tu je mo da i bio u pravu. Ipak, taj je argument gu bio na te ini u svjetlu èinjenice da su, nakon nekoliko mjeseci te kih borbi, i na e sna ge bile silno oslabljene - to je bila tema brojnih, nimalo uvijenih izvje æa Armijske skupine. Sovjeti, veæ tada, sigurno nisu imali nikakvih problema s opskrbom, a pr etpostavka da imaju pote koæa s nadzorom ozemlja bila je èista hipoteza. Kako bilo. iz Hitlerove naèelne potpore na im stajali tima dalo se i èitati kako je prihva tio (a to je i bilo najva nije) tri elementarne èinjenice: (i) Ako nam i poðe za rukom da se do nje probijemo, esta se armija ne smije zadr avat i u Staljingradu. (ii) Armiji se, zraènim putem, mora dostavljati dnevni prosjek zaliha. (iii) Kao to je Armijska skupina upozoravala jo od 21. studenoga, potreban je stal an dotok pojaèanja. S vremenom æe se pokazati kako Hitleru nije bilo ni na kraj pameti da estu armiju p usti iz Staljingrada, a da ni druga dva preduvjeta nu na za uspjeh operacije neæe bi ti ispunjena. Prva stvar koju smo otkrili bila je da velièina snaga koje nam O.K.H. alje za potre be oslobaðanja este armije i termin njihove raspolo ivosti nemaju nikakve veze s obeæan jima koja smo dobili u Starobjelsku. Ponajprije, postrojbe su na nove polo aje pristizale s popriliènim zaka njenjem. U sluèa ju Armijskog deta mana Hollidt, razlog za to bila je neuèinkovitost eljeznice, a u sl uèaju interventne skupine Èetvrte tenkovske armije èinjenica da se u doba kada su step e u okolici Staljingrada bile okovane ledom, na Kavkazu sve topilo od ju ine. Tako vozila 23. tenkovske divizije nisu, kao to je bilo planirano, mogla napredovati cestama; morali su ih dopremiti eljeznicom. S obzirom daje njihovo napredovanje bilo usporeno, krajnji rok za poèetak operacij e 57. tenkovskog korpusa pomaknut je za nekoliko dana - u situaciji u kojoj je s vaki dan bio va an. Snaga interventnih skupina pokazala se jo problematiènijom: 15. terenska divizija L uftwaffea, koja se trebala pridru iti 57. tenkovskom korpusu, tek se ustrojavala stoje bio postupak koji je obièno zahtijevao nekoliko tjedana. Kad je napokon bil a spremna, u operaciju se morala ubaciti na vrhuncu krize (u vrijeme kada je pro blem spa avanja este armije veæ bio rije en, i to neuspje no) pa se raspala veæ u prvim da ima akcije. S izuzetkom jedne Nebeltruppen-pukovnije45, nama dodijeljeno topni tvo iz sastava Armijske skupine A, nikad nije stiglo. Otkrili smo i da su se dvije (62. i 294.) od ukupno sedam divizija namijenjenih in45 Nebeltruppen - topnièke postrojbe u èijem su sastavu bili estocijevni bacaèi granata poznatih kao Nebelwerfer - dimne granate. Premda ime naoru anja i trupa asocira i skljuèivo na dim, osim dimnih granata ovo je oru je ispaljivalo i zapaljive i visoko eksplozivne projektile. Napomena prevoditelja. terventnoj skupini Hollidt, veæ morale anga irati na drugome mjestu, na polo ajima Treæe rumunjske armije, gdje su trebale odr ati kakvu-takvu stabilnost. Povlaèanje tih dv aju divizija izazvalo bi trenutni slom boji nice 1. i 2. rumunjskog korpusa. Tako su, od samog poèetka, bile iskljuèene iz operacije spa avanja. Meðu obeæanim formacijama k oje se nikada nisu pojavile bila je i Treæa planinska divizija. Polovicu te postro jbe (koja se veæ ukrcala u vlakove) O.K.H. je preusmjerio na polo aje Armijske skupi
ne A, gdje je trebala razrije iti nekakvu lokalnu krizu; drugu je polovicu, iz slièn ih pobuda, zadr ala Armijska skupina sredi te. 22. tenkovska divizija, koja je na poèe tku sovjetske ofenzive pripojena Treæoj rumunjskoj armiji, pokazala se kao potpuna olupina; nakon gubitaka koje je pretrpjela u prosinaèkim bitkama, bila je potpuno nesposobna za ofenzivno djelovanje. Buduæi da se divizije Luftwaffe nisu mogle is koristiti za ofenzivna djelovanja, praktièno jedine udarne snage iz sastava Èetvrte tenkovske armije i Armijskog deta mana Hol-lidt preostale za operaciju spa avanja bi le su one 57. tenkovskog korpusa (jaèine dvaju oklopnih divizija) i 48. tenkovskog korpusa (11. tenkovska i 336. pje aèka divizija, od kojih je ova prva jo uvijek bila na putu). 17. tenkovska i 306. pje aèka divizija koje je O.K.H. kasnije poslao kao zamjenu za postrojbe koje se nisu pojavile, niti su bile dovoljno jake niti su s e u akciju mogle ukljuèiti brzinom koju je operacija zahtijevala. U takvim okolnostima, uslijed nedostatka snaga, moralo se odustati od izvorne za misli o oslobaðanju este armije iz dva pravca - djelovanjem Èetvrte tenkovske armije s podruèja Kotelnikova istoèno od Dona i Armijskog deta mana Hollidt od sredi njeg Èira pr ema Kalaèu. Najvi e èemu smo se sada mogli nadati bilo je da æemo najednom mjestu uspjet i okupiti dovoljno snaga. Kako su stvari stajale, za napad nam je preostala tek Èe tvrta tenkovska armija. Ona je bila najbli e Staljingradu, a putem nije morala pre laziti prepreke poput rijeke Don. Isto tako, podruèje istoèno od Dona bilo je poslje dnje mjesto s kojega je neprijatelj oèekivao napad, buduæi daje cjelokupno stanje bi lo takvo da bi okupljanje veæih snaga na tom mjestu za nas bilo iznimno riskantno. Iz istog smo razloga na neprijateljske polo aje kod Kotelnikova isprva poslali ra zmjerno slabe snage. Na tom je mjestu, zasad, Èetvrtu tenkovsku armiju èekalo tek pe t neprijateljskih divizija. Na liniji kod Èira neprijatelj ih je rasporedio veæ petn aest. Zapovijed za operaciju "Zimska oluja" koju je Armijska skupina izdala 1. prosinc a predviðala je sljedeæe: Na dan napada, koji je tek trebalo odrediti (ali svakako ne prije 8. prosinca), glavnina snaga Èetvrte tenkovske armije trebala je napustiti podruèje Kotelnikova i napasti neprijateljske polo aje istoèno od Dona. Kad se jednom probije kroz za titne n eprijateljske snage, njezina je zadaæa bila da postrance napadne i, rov za rovom, osvoji ju ne i/ili zapadne neprijateljske opsadne polo aje oko Staljingrada. Manji dio snaga 48. tenkovskog korpusa iz sastava Armijskog deta mana Hollidt treb ao se, preko mostobrana Don-Èir kod Ni nje Èirskaje, probiti u pozadinu neprijateljski h za titnih snaga. Ukoliko neprijateljske snage nasuprot Èetvrtoj tenkovskoj armiji sjeverno od Kotelnikova prije napada osjetno ojaèaju, ili se situacija s Èetvrtom ru munjskom armijom - èija je zadaæa bila za tita izdu enog istoènog boka Èetvrte tenkovske ar ije - ponovno naglo promijeni, na snagu je stupao sljedeæi alternativni plan: oklo pne divizije Èetvrte tenkovske armije naglo æe skrenuti na sjever i zapadnom obalom Dona krenuti u kljuèni prodor preko mostobrana Ni nja Èirskaja. Plan je predviðao i da n e to slabija ok-skupina46 s mostobrana Don-Èir na zapadnoj obali Dona krene na Kalaè, p resijeèe tamo nje neprijateljske komunikacijske linije i za prolaz este armije otvori most na Donu. to se tièe este armije, zapovijed je predviðala da se ona, dan nakon to Èetvrta tenkovsk armija krene u napad (nadnevak njegova poèetka Armijska skupina tek je trebala od rediti), najprije probije na jugozapad, u smjeru Donskaje Carice s ciljem da se pove e s Èetvrtom tenkovskom armijom i pomogne joj u svladavanju ju nih i zapadnih nep rijateljskih opsadnih polo aja i u zauzimanju mosta na Donu. Na Hit-lerov izrièit za htjev esta je armija i dalje trebala dr ati svoje polo aje u staljingradskom d epu. Bil o je savr eno jasno kako æe to biti potpuno nemoguæe kad se esta armija jednom probije na jugozapad kako bi se spojila s Èetvrtom tenkovskom armijom. Kad Sovjeti krenu n a njezine sjeverne i istoène linije, ona æe ih morati prepu tati, korak po korak. Hit46 Pripadnici takozvanih ok-trupa (Stosstruppen) ili specijalnih snaga, posebno o dabranih, uvje banih i naoru anih postrojbi èija je zadaæa da povedu napad. Napomena pre voditelja. ler bi se, u tom sluèaju, jednostavno morao pomiriti s èinjenicama, kao to je to kasn ije èesto èinio. (To, dakako, nismo smjeli navesti u operativnoj zapovijedi. Preko s vog èasnika za vezu pri zapovjedni tvu este armije Hitler bi to doznao i odmah bi izd ao protuzapovijed.) Prvih nekoliko dana po mom preuzimanju du nosti, na boji nici Ar mijske skupine bilo je uglavnom mirno. Neprijatelj je, oèito, pripremao koncentrièan
napad na estu armiju. S druge strane, nije pokazivao nikakvu namjeru da jakim ok lopnim snagama krene u iznenadni juri na Rostov. Nije poku ao zauzeti èak niti za Arm ijsku skupinu vitalne ciljeve: prijelaz preko Donjeca ili eljeznièko raskri je kod Li kahe. Rusi su vjerojatno smatrali kako im rizik tenkovskog juri a ba i ne treba, bu duæi da na koljenu Dona raspola u toliko nadmoænim snagama da im je uspjeh, ovako ili onako, zajamèen. Ipak, time su propustili veliku priliku. Krajem studenoga i poèetko m prosinca, naime, mi jednostavno nismo imali snaga kojima bismo takav juri zaust avili. Neprijateljski napadi na estu armiju Neprijatelj je 2. prosinca krenuo u prvi napad na estu armiju. Zahvalju-juæu hrabro sti vojnika u staljingradskom d epu i taj i napadi koji su uslijedili 4. i 8. pros inca, zavr ili su u krvi. Sreæom, trenutno stanje opskrbe bilo je znatno povoljnija negoli smo se, u poèetku, uopæe usudili nadati. Naime, 2. prosinca Armija je izvijes tila kako se smanjenjem obroka i klanjem veæine svojih konja, s trenutnim zalihama (raèunajuæi od 30. studenoga) mo e odr ati jo dvanaest do esnaest dana. Istodobno, zbog ovoljnih vremenskih prilika, ponadali smo se kako æe se i kolièine zaliha dopremljen ih zrakom poveæati. Tako je 5. prosinca u staljingradski d ep zraènim putem dostavljen o rekordnih 300 tona zaliha. (Na alost, taj æe rekord ostati nenadma en.) Ipak, bilo je jasno kako se to prije moramo spojiti sa estom armijom i bez odlaganja je izvuæi iz staljin-gradskog d epa. Jedino to nam je u tom trenutku i lo u prilog bila je èinjenica da se neprijatelj nij e odva io iskoristiti priliku da presijeèe komunikacije u pozadini Armijske skupine, na prijelazu preko Donjeca ili kod Rostova (gdje je, istodobno, mogao odrezati i Armijsku skupinu A). Inaèe, u sektorima iz kojih je trebalo krenuti u oslobodilaèk i juri , stanje se naglo pogor avalo. U sluèaju Èetvrte tenkovske armije, iz razloga koje sam veæ naveo, dolazak 57. tenkovs kog korpusa s Kavkaza kasnio je. Prvotni nadnevak okupljanja, 3. prosinca, prolo ngiran je na 8., a potom i na 11. prosinca. Naravno, neprijatelj u tako dugu raz doblju nije mogao sjediti prekri enih ruku. 3. prosinca jakim je snagama krenuo na Kotelnikovo, gdje se 57. tenkovski korpus trebao iskrcati s vlaka, oèito s ciljem da po èisti tamo nje polo aje. Sutradan ga je odbacila esta tenkovska divizija, koja je u meðuvremenu dostigla punu operativnu sposobnost. Od 8. prosinca nadalje bilo je znakova da se na sjevernim polo ajima Èetvrte tenkovske armije (sjeverostoèno od Kotel nikova) gomilaju velike neprijateljske snage. Na tom je mjestu otkrivena i jedna nova (55.) sovjetska armija. S druge strane, na istoènim polo ajima Èrtvrte tenkovske armije koje su dr ali uglavnom vojnici podreðene joj Èetvrte rumunjske armije, sve je bilo mirno. Isto je vrijedilo i za 16. motoriziranu diviziju u okolici Jeliste. Kako bismo umirili Rumunje, dio lakih motoriziranih snaga 16. divizije odaslali smo na sjever, da osmotre pozadinu sovjetskih polo aja koje su pokrivali. Ophodnj a je utvrdila kako zapadno od Volge, trenutno, nema znaèajnijih neprijateljskih sn aga. Kriza na èirskoj boji nici Na podruèju Armijskog deta mana Hollidt (u sektoru Treæe rumunjske armije) dogaðaji su p oprimali puno ozbiljniji tijek. Tu su - u donjem dijelu toka rijeke Èir, sedamdese tak kilometara uzvodno od njezina u æa u Don - na terenu (osim nekoliko protuzraènih s kupina) bile tek Alar-meinheiten-postrojbe,47 sastavljene od dijelova e alona-B est e armije, dakle, od ljudi koji su se vraæali s dopusta. Te su snage kasnije ojaèane s dvije divizije Luftwaffe, izvorno namijenjene Armijskom deta ma47 Alarmeinheiten - najslobodnije prevedeno "postrojbe za izvanredna stanja". Iz raz najèe æe obilje ava ad hoc postrojbe koje su èinili pripadnici pozadinskih postrojbi a za potrebe ogovora na iznenadne lokalne krize poput zraènoga desanta, iskrcavanja s mora, lokalnih pobuna i partizanskih djelovanja. Takva se postrojba obièno slal a na mjesto okupljanja gdje se pridru ivala drugim sliènim postrojbama. Tamo bi (eve ntualno) dobivale dodatnu opremu i odlazile na polo aj, bilo kao zasebna postrojba , bilo kao pojaèanje nekoj veæoj postrojbi. U svakom sluèaju, radilo se o privremenim postrojbama bez posebnog ili elitnog statusa. tovi e, takve su se postrojbe najèe æe orga nizirale kako bi negdje "zakrpale rupe" na boji nici. Napomena prevoditelja. nu Hollidt. Buduæi da nisu imale nikakva borbenog iskustva i da im je manjkalo kolo vanih èasnika i doèasnika, te su divizije bile tek djelomièno upotrebljive. Procjep izmeðu koljena rijeke Èir kod Bolj oj Trenovskoga i jo uvijek netaknute boji nice
na Donu (koji je nastao kad su, u studenome, Rusi probili polo aje Treæe rumunjske armije), zakrpan je okupljanjem dijelova desnog krila Treæe rumunjske armije na Do nu (1. i 2. rumunjskog korpusa) te dovoðenjem znaèajno oslabljene 22. tenkovske divi zije i ostataka prega enih rumunjskih divizija. Na istom su mjestu trebale biti ra sporeðene i pje aèke divizije dodijeljene Armijskom deta manu Hollidt, koje su tom 120 k ilometara dugom dijelu boji nice trebale osigurati barem minimum stabilnosti. Poèetk om prosinca bilo je sve vi e zloslutnih naznaka da na èirskoj boji nici slijedi velika ofenziva. Dva dana kasnije, na obali u ni em toku rijeke, otkriveno je sna no nepri jateljsko topni tvo. Upravo su tu 4. prosinca zapoèeli ruski napadi. Bez zastoja, Ru si su napadali èas na jednom, èas na drugom mjestu. I to su njihovi poku aji da se prob iju bili ustrajniji, to je na polo aj postajao kritièniji. Taj smo dio rijeke morali zadr ati po svaku cijenu, buduæi da je na mostobran u kutu koji su zatvarali Èir i Don (ukljuèujuæi i most preko Dona kod Ni nje Èirskaje) bio presudan za spa avanje este armije Osim toga, uspje nim prodorom preko Èira neprijatelj bi si otvorio put i do zraènih b aza Morozovski i Tacinskaja (udaljenih tek 40, odnosno 80 kilometara) kao i do p rijelaza preko Donjeca kod Rostova. Armijskoj skupini nije preostalo ni ta drugo n ego da 48. tenkovski korpus (èije su 11. tenkovska i 336. pje aka divizija do tog vr emena pristigle) privremeno iskoristi za jaèanje èirske boji nice. Reèeni se korpus zate kao u ulozi vatrogasca; jurio je s jednog mjesta na drugo tek to bi se koja od Al armeinheiten-postrojba na la pred slomom. Naravno, Armijski deta man Hollidt time je na odreðeno vrijeme ostao bez jedinih divizija kojima je, tijekom akcije deblokad e, sa svoga pravca mogao djelovati ofenzivno. Dakako, na a je namjera bila da se k orpus - èim to situacija dopusti - prebaci preko mosta kod Ni nje Èirskaje, kako bi dj elovao zajedno s interventnom skupinom Èetvrte tenkovske armije. Devetoga prosinca napadi na estu armiju, nai av i na izuzetno sna an otpor, poèeli su sla bjeti. To je najvjerojatnije znaèilo da su snage koje su trebale sprijeèiti poku aje r azbijanja blokade veæ na putu. Premda je neumorno pojaèavao pritisak na èirsku boji nicu, na sjevernim polo ajima Èetvrte tenkovske armije, nakon propasti operacije Kotelnikovo, neprijatelj je pokaziva o odreðenu suzdr anost. Dono enje odluka - propali poku aji U toj sam kritiènoj situaciji, dakako, bio u stalnu telefonskom kontaktu s naèelniko m kopnene vojske, generalom Zeitzlerom. Naèelnik se u potpunosti slagao s mojim pr ognozama o daljnjem razvoju dogaðaja i zakljuècima koje sam iz njih izvlaèio. No nagov oriti Hilera da poduzme odgovarajuæe (i pravovremene) mjere, bilo je ne to posve dru go. Uz na e stalne zahtjeve za pojaèanjima transportnim eskadrilama Luftwaffe koje su od r avale zraèni most do Staljingrada, valjalo je rije iti jo dva otvorena problema: Prvo, esta armija, ako je i uspijemo deblokirati, ni u kom sluèaju nije smjela osta ti u Staljingradu. Hitler je - kao i u sluèaju Demjanska prethodne zime - inzistir ao na tome da se grad zadr i, a esta armija opskrbljuje kopnenim koridorom. Armijska skupina Don tu je odluku i dalje smatrala potpuno pogre nom. Ukoliko je el jela izbjeæi propast, esta je armija ponovo morala djelovati kao pokretna postrojba . Natezanje oko tog pitanja nastavilo se sve dok nije propu tena i posljednja pril ika za njezino spa avanje. Drugi problem odnosio se na pojaèanja snagama namijenjenima deblokadi. Otkako smo otkrili kako od sedam divizija koje su nam prvotno obeæane (za potrebe poku aja debl okade u koji se trebao upustiti Armijski deta man Hollidt) u najboljem sluèaju mo emo oèekivati 48. tenkovski korpus jaèine dvaju divizija, smatrali smo kako po svaku cij enu moramo ojaèati Èetvrtu tenkovsku armiju. Svima je bilo jasno kako ona sa samo dv ije divizije (6. i 23. tenkovskom) nikad neæe stiæi do Staljingrada. Ta su se pojaèanja mogla iskoristiti na dva naèina: Armijska skupina Don neprestano je tra ila da joj se dodijeli Treæi korpus Armijske skupine A s dvije divizije, koje ionako nije trebalo koristiti u planinskim podruèjima. Svi na i zahtjevi odbijeni s u uz obrazlo enje da Armijska skupina A tvrdi kako nam reèenu postrojbu ne mo e prepus titi ukoliko joj se ne dopusti napu tanje izboèenih polo aja koji su se protezali daleko na Kavkaz - na to Hitler, dakako, nikad ne bi pristao. Jed nako neuspje ni bili smo i u poku ajima da Armijsku skupinu A nagovorimo da nam ustu pi jednu pukovniju koja bi zamijenila 16. motoriziranu diviziju koja je u Jelist i titila dubinu boka Prve tenkovske armije. Kad je glede toga ne to napokon uèinjeno,
situacija u Staljingradu veæ je bila potpuno izvan na eg nadzora. Drugi naèin da se Èetvrta tenkovska armija pravodobno ojaèa za prodor prema Staljingra du bio je da joj O.K.H. osigura dodatne snage. U vrijeme o kojemu govorim, 17. t enkovska divizija i novoustrojena 306. pje aèka divizija bile su, tim redosljedom, n a putu prema Armijskoj skupini Don. Uslijed ka njenja u okupljanju 57. tenkovskog korpusa kod Kotelnikova, prva je postrojba mogla stiæi taman na vrijeme da zajedno s 57. korpusom krene na Staljingrad. Na alost, O.K.H. je spomenutu diviziju iskr cao iz vlaka i uporabio je kao vlastitu prièuvu, u pozadini lijevoga krila Armijsk e skupine, buduæi da se, ne bez razloga, pla io kako se tamo sprema napad velikih ra zmjera. Ipak, O.K.H. nije mogao imati i ovce i novce: i uspjeh Èetvrte tenkovske a rmije i osiguranje protiv krize s kojom, da je doista izbila, 17. tenkovska divi zija ionako ne bi uspjela iziæi na kraj. I dok smo mi preferirali uspjeh Èetvrte ten kovske armije, Hitler se odluèio za sigurnost koju se nadao postiæi zadr avanjem 17. t enkovske divizije. Kad ju je, po dolasku 306. pje aèke divizije, napokon oslobodio, 17. tenkovska divizija stigla je prekasno za prvu fazu operacije deblokade. Mo da je upravo time propu tena odluèujuæa prilika za uspjeh cijele operacije! Kako bih pojaèao uèinak telefonskih razgovora sa Zeitzlerom i olak ao mu svakodnevne b itke s Fiihrerom, Hitleru sam teleprinterom svako malo dostavljao dnevne procjen e situacije, preko Zeitzlera, ali i izravno. Jedna od tih "procjena" - ona od 9. prosinca 1942. godine - prilo ena je u Dodatku II, kako bi pokazala koliko smo se trudili da Hitler i O.K.H. ostanu upuæeni u st anje. Ona je, ujedno, dojmljiv dokaz brojèane nadmoæi neprijatelja s kojom se Armijs ka skupina suoèavala, a pokazuje i s kakvim je snagama (izuzimajuæi nekoliko novopri stiglih divizija) trebala voditi bitke izvan staljingradskog d epa. Napokon, ona p okazuje i koliko se Armijska skupina trudila objasniti sr operativnih problema Vr hovnom zapovjedni tvu. Za potrebe kritiènijih èitatelja, u svezi sa spomenutim procjenama ovdje valja naves ti i dva zasebna komentara: Netko bi nam mogao predbaciti da smo u tim procjenama uopæe spominjali moguæe naèine i sredstva kojima bi se bitka nastavila ukoliko bi esta armija ostala u Staljingra du i ukoliko bi se do nje probio koridor. Odgovor na to bio bi sljedeæi: nekoga po put Hitlera bilo je potpuno bespredmetno uvjeravati kako je zadr avanje cijele jed ne armije u Staljingradu - èak da je opskrba takvim koridorom i bila moguæa - potpun o nepotrebno. Jedini naèin da ga se navede na zakljuèak kako estu armiju ipak mora pu stiti bio je ukazati mu na probleme s pojaèanjima koji ga oèekuju, ukoliko grad ipak poku a zadr ati. Na alost, kad je u pitanju bio presti , nikakvo pozivanje na razum ni je moglo uzdrmati njegovu tvrdoglavost. Ipak, u to smo se vrijeme jo uvijek nadal i kako æe, kad za to doðe vrijeme, Hitler prihvatiti neizbje no. Drugo, to da je Armijska skupina - unatoè za nju iznimno nepovoljnom odnosu snaga - i dalje vjerovala da mo e osloboditi estu armiju, mo e zvuèati iznenaðujuæe. Moglo bi na se, èak, zamjeriti da smo podcjenjivali neprijatelja. Meðutim, ako smo na im suborcima iz este armije eljeli pru iti ikakvu ansu za spas, mora i smo preuzeti maksimalan rizik. To je, po na em mi ljenju, bilo kljuèno u cijeloj stv ari. Dogaðaji su pokazali da smo bili vrlo blizu tome da im otvorimo put u slobodu . To to u tome na kraju ipak nismo uspjeli dugovali smo uzrocima koje æu obraditi n e to kasnije. Utrka na ivot i smrt I mi i neprijatelj bili smo spremni za poèetak utrke koja je odluèivala o ivotu i smr ti. Na je cilj bio spasiti estu armiju, no da bismo u tome uspjeli na kocku smo st avili sudbinu ne samo Armijske skupine Don nego i Armijske skupine A. Ta je utrka trebala odluèiti hoæe li se interventna skupina Èetvrte tenkovske armije u spjeti spojiti sa estom armijom istoèno od Dona prije no to nas neprijatelj primora na prekid operacije. A to mu je moglo poæi za rukom; da je pregazio na e slaba ne polo a je na Èiru ili na lijevome krilu Armijske skupine Don (a moguæe i na desnome krilu A rmijske skupine B), bio bi u prilici presjeæi sve pozadinske komunikacije armijskih skupina Don i A. Ta je opasnost iz dana u dan postajala sve akutnija. Organizirati i odr ati napadn u operaciju istoèno od Dona u tom je trenutku znaèilo izlo iti se dotad rijetko zabilj e enu riziku. Mislim kako to Hitler, u tom trenutku, nije u potpunosti shvaæao. Da j
est, gotovo bi sigurno posegnuo za znatno radikalnijim mjerama. Ako ni ta drugo, o sigurao bi pojaèanja Èetvrtoj tenkovskoj armiji nu na za brzu deblokadu Staljingrada. Umjesto toga, kako je to rekao general Zeitzler, Hitler nam je neprestano "gurao klipove pod kotaèe". Tu tvrdnju potvrðuju dva primjera: tijekom cijele poèetne faze o peracije, Hitler je 17. tenkovsku diviziju zadr avao na pogre nu mjestu, a 16. motor iziranu diviziju pristao je osloboditi tek kad je veæ bilo prekasno. Hitler je gen erale i èasnike Glavnoga sto era èesto nazivao obiènim "kalkulantima", nespremnima preuz eti ikakav rizik. Rizik kojemu se Armijska skupina Don izlo ila zapovjediv i Èetvrtoj tenkovskoj armiji da krene na Staljingrad i od napada ne odustaje sve dok situac ija ne zaprijeti uni tenjem cjelokupnog ju nog krila njemaèkih armija, bio je najbolji dokaz da su spomenute Hitlerove tvrdnje bile potpuno neosnovane. Tu utrku na ivot i smrt, koja je zapoèela 12. prosinca, kad je Èetvrta tenkovska armi ja krenula na Staljingrad, mo e se opisati tek u kratkim crtama. Brojne i munjevit e promjene do kojih je dolazilo u bitkama izmeðu 57. tenkovskog korpusa i neprijat elja koji je neprestano ubacivao svje e snage - ponajprije (i najva nije) tenkove nemoguæe je prikazati do pojedinosti. To je razdoblje sjajno demonstriralo okretnost na ega oklopni tva i superiornost na ih tenkovskih posada, kao i juna tvo na ih grenadira te vje tinu na ih protutenkovskih pos trojba. Pokazalo se to sve jedna iskusna oklopna divizija poput este tenkovske mo e postiæi s divljenja vrijednim zapovjednikom kakav je bio general Rauss i tenkovski m specijalistom kakav je bio brigadir von Hiindersdorff (koji je, na alost, na èelu te divizije kasnije i poginuo), kada u akciju krene s punim brojem oklopnih voz ila i juri nih topova. Koliko je, za usporedbu, te ko bilo 23. tenkovskoj diviziji ( kojom je zapovijedao general von Vormann, moj nekada nji kolega iz Operativnog odj ela O.K.H.-a, koji je u Prvom svjetskom ratu ranjavan pet puta) koja je svoj dio posla morala obaviti s jedva dvadeset tenkova! Poku ajmo sad popratiti barem one dijelove bitke koji su bili presudni za njezin k onaèan ishod. Dok je 57. korpus dovr avao okupljanje istoèno od Dona, u okolici Kotelnikova, jake neprijateljske snage su 10. prosinca ponovo poèele nasrtati na na e polo aje u donjem dijelu Èira. Bilo je jasno kako udaljavanje 48. tenkovskog korpusa s tog dijela bo ji nice, njegov anga man u proboju kod mostobrana Èir-Don i zajednièko djelovanje s 57. tenkovskim korpusom vi e ne dolaze u obzir. Bilo je va nije nego ikad da se 57. tenkovski korpus pokrene to je moguæe prije. Nako n to je skr io poku aj neprijatelja da ga pregazi tijekom iskrcavanja iz vlakova i ok upljanja, korpus je 12. prosinca uspio prijeæi poèetnu liniju. Istoèni mu je bok, iz s mjera Volge, titio Sedmi rumunjski korpus, a zapadni, sve do Dona, esti rumunjski korpus. Napad je neprijatelja zatekao nespremna. Sovjeti ga oèito nisu oèekivali tak o brzo i na e su postrojbe u poèetku lijepo napredovale. Neprijatelj, meðutim, nije pr e ao na defenzivnu taktiku. Svje im snagama koje je na brzinu dovukao s podruèja Stalj ingrada neprekidno je pokretao pro-tunapade, ne bi li povratio teren koji su osv ojile na e tenkovske snage ili svojim, brojèano nadmoænijim oklopni tvom, manje dijelove tih snaga uhvatio u okru enje. Iako je te velike skupine neprijateljskih snaga èist io jednu za drugom, 57. korpus sve do 17. prosinca nije postigao nikakav odluèujuæi rezultat. U tom trenutku 17. tenkovska divizija mogla je intervenirati barem na polo ajima istoèno od Dona. Nakon brojnih zahtjeva koje mu je uputilo moje zapovjedn i tvo, O.K.H. joj je napokon dozvolio da napusti pozadinu lijevog krila Armijske s kupine gdje se iskrcala s vlakova. Meðutim, divizija se u bitke koje su se vodile istoèno od rijeke nije mogla ukljuèiti odmah. Najprije joj je valjalo prevaliti dug put do i preko mosta na Donu kod Potemskaje. Dok se 57. tenkovski korpus trudio odnijeti pobjedu na istoènoj obali rijeke, na p olo ajima zapadno od njega neprijatelj je udvostruèio napore da uru i njemaèku boji nicu n a Èiru. Mostobran Don-Èir bio je stalna meta sovjetskih napada jo od 12. prosinca. Ne prijatelj je oèito shvatio koliko nam taj mostrobran (i uz njega izravno vezan mos t preko Dona) doista znaèi. Most smo 14. prosinca morali napustiti i dignuti u zra k. Veæ 15. prosinca bilo je potpuno jasno kako bitka u dolini Èira ne mo e potrajati d u e od nekoliko dana. U isto to vrijeme, na irokom koljenu Dona poèela se pomaljati nova opasnost. 15. pr osinca pojavile su se jasne naznake da neprijatelj sprema veliki napad na polo aje na lijevom krilu Armijske skupine Don i desnom krilu Armijske skupine B. Ogranièe
ni napadi uslijedili su veæ sutradan. Isprva nam nije bilo jasno radi li se tek o uobièajenom "ispipavanju" boji nice uoèi odluènog prodora, ili nas neprijatelj poku ava sp rijeèiti da snage iz tog sektora prebacujemo na boji nicu istoèno od Dona. A onda su n a i radio-tragaèi otkrili novu sovjetsku armiju (Treæu gardijsku), to je znaèilo da Rusi na umu imaju nekakav dalekose niji cilj - Rostov, primjerice. Sve dok je na polo ajima istoèno od Dona morala voditi borbe za deblokadu este armije , Armijska skupina nije si mogla priu titi odluèujuæu bitku na svom lijevom krilu. Nep rijatelja je, ukoliko to bude moguæe, morala zadr ati podalje. Kako bi odgovorno zap ovjedni tvo, ono Armijskog deta mana Hollidt, osiguralo prièuve potrebne za akciju zad r avanja, Armijska ga je skupina povukla dublje u pozadinu, na kraæu boji nicu, pritom ne gubeæi iz vida èinjenicu da mora oèuvati kontinuitet s desnim krilom Armijske skup ine B. 18. prosinca uslijedila je kriza najvi eg stupnja. Istoèno od Dona, 57. tenkovski korpus se - niti nakon dolaska 17. tenkovske divizi je - nije uspio probiti do toèke iz koje bi, s kakvim-takvim izgledima, mogao kren uti u juri prema Staljingradu i stvoriti uvjete za proboj este armije. Naprotiv, èin ilo se kako æe biti prinuðen prijeæi u defenzivu, buduæi daje na svakom koraku nailazio na nove snage koje je neprijatelj na njega slao s opsadnih polo aja u okolici grad a. Neprijatelj jo nije uspio probiti na e polo aje u dolini Èira, no tamo su se i dalje vo dile estoke borbe. Najozbiljnija kriza razvijala se na lijevom krilu Armijske sku pine. Neprijatelj je pokrenuo veliki napad na Armijski deta man Hollidt i talijans ku armiju koji su èinili desno krilo Armijske skupine B. U sluèaju Armijskog deta mana Hollidt, dva su se rumunjska korpusa pokazala potpuno nedoraslima napadu, a pojavile su se i prve sumnje u to hoæe li se i njemaèke postro jbe na pomoænim polo ajima odr ati u kakvom-takvom poretku, nakon to ih njihovi savezni ci ostave na cjedilu. Stvar se dodatno pogor ala kada je neprijatelj, u prvom naletu pregaziv i talijansku armiju, probio bok Armijske skupine Don. Istoga dana Armijska skupina pozvala je O.K.H. da poduzme urne mjere za poèetak pro boja este armije prema Èetvrtoj tenkovskoj armiji. Jo uvijek je postojala moguænost da 57. tenkovski korpus - kad se u potpunosti osjeti nazoènost 17. tenkovske divizij e - osvoji jo ne to ozemlja u smjeru staljingradskog d epa. Drugim rijeèima, jo uvjek sm o se mogli nadati povoljnom ishodu borbi na polo ajima istoèno od Dona. A sve to mog lo se postiæi i znatno ranije, samo da smo u operaciji deblokade koju je vodila Èetv rta tenkovska armija od poèetka mogli iskoristiti 17. tenkovsku i 16. motoriziranu diviziju (ova druga jo uvijek je bila vezana u Jelisti)! Iako smo uporno isticali nu nost da se urno donese odluka kojom bi se estoj armiji o dobrio proboj iz Staljingrada, Hitlerov naèelik sto era izvijestio nas je kako je Hi tler takvu odluku odbio donijeti - i usput nam rekao kako su sve postrojbe koje su tada bile na putu preusmjerene Armijskoj skupini B, radi prijetnje nastale slomom talijanske armije. To da nas je Vrhovno zapovjedni tvo u isto vrijeme pitalo mo e li se Staljingrad ipak odr ati, pokazivalo je koliko je zapravo znalo - ili eljelo znati - o ozbiljnosti situacije. Hitlerovo odbijanje da estu armiju u toj fazi pusti iz Staljingrada nije sprijeèilo Armijsku skupinu da se, ako ni ta drugo, pripremi za neizbje no. 18. prosinca u sta ljingradski d ep poslao sam svog glavnog obavje tajnog èasnika, bojnika Eismanna. Eism ann je estoj armiji trebao objasniti na a stajali ta o operaciji proboja koja æe, u vrl o bliskoj buduænosti, postati apsolutno nu na. Evo glavnih naglasaka onoga to im je Eismann trebao reæi: Kritièna situacija na èirskoj boji nici i, jo vi e, na lijevom krilu Armijske skupine, pokazivala je kako Èetvrta te nkovska armija borbe kojima je, istoèno od Dona, trebala osloboditi estu armiju ne mo e voditi unedogled. Nadalje, bilo je dvojbeno mo e li ona uopæe stiæi do opsadnih pol o aja, buduæi da joj neprijatelj, upravo s tih polo aja, u susret neprestano alje nove snage. Iz istog razloga, meðutim, izgledi este armije da se probije iz opsadnog prs tena nikad nisu bili bolji. Povezivanje s Èetvrtom tenkovskom armijom sad je ovisi lo ponajprije o estoj armiji; njezina je uloga odsad morala biti znatno aktivnija . Kad esta armija jednom krene u proboj iz staljigradskog d epa na jugozapad, neprijatelj svoju opsadnu boji nicu neæe smjeti dodatno oslabljivati. Èetvrtoj te
nkovskoj armiji to æe, pak, pomoæi u daljnjem napredovanju u smjeru staljingradskog d epa. Zadaæa koja joj je dodijeljena temeljem zapovijedi "Zimska oluja" od 1. prosinca da bude u stanju pripravnosti za prodor u smjeru sjeverozapada, sve do Donskaje Carice, gdje se trebala spojiti s Èetvrtom tenkovskom armijom - vjerojatno æe se pr o iriti. Armija æe sada mo da morati iæi i dalje od cilja koji je trebala dostiæi u sklopu operacije "Zimska oluja" i produ iti na jugozapad, sve dok se ne spoji s Èetvrtom t enkovskom. I dok je "Zimska oluja" predviðala da esta armija - u skladu s Hitlerovi m zapovijedima - nastavi dr ati Staljingrad, novi alternativni plan predviðao je nje zino povlaèenje, sektor po sektor, sukladno napredovanju na jugozapad. Bojnik Eismann trebao je istaknuti i da Armijska skupina - premda je glede toga uèinila sve to je mogla - ne vjeruje kako se zraèni most do Staljingrada mo e unaprijed iti u mjeri koja bi estoj armiji omoguæila daljnje pre ivljavanje u Staljingradu. Ta misija bojnika Eismanna - usklaðivanje stajali ta dvaju zapovjedni tava - imala je obeshrabrujuæi ishod. Paulus nije ostao ravnodu an pred onim to mu je Esiamann rekao, premda mu nije prop ustio spomenuti razmjere pote koæa i rizika koji je plan koji mu je Eismann prezenti rao podrazumijevao. Iste pote koæe Eismannu su istaknuli i ef operacija i glavni logistièar este armije no o bojica su kazala i to kako je, u danim okolnostima, poku aj proboja u to skorije vr ijeme ne samo prijeko potreban, nego i posve izvediv. Na konaèni stav zapovjedni tva este armije presudno je utjecalo mi ljenje naèelnika sto er , generala bojnika Arthura Schmidta. On je ustvrdio kako se esta armija u tom tre nutku nikako ne mo e probiti i da bi prihvaæanjem takvog rje enja njezino zapovjedni tvo "pristalo na katastrofu". " esta æe armija," rekao je Eismannu, "na svojim polo ajima biti i na Uskrs. Sve to vi trebate uèiniti jest bolje je opskrbljivati." Schmidt j e oèito dr ao kako njegovu armiju iz situacije u kojoj se nije na la na om pogre kom treba izvuæi (i u meðuvremenu je opskrbljivati iz zraka) ili Vrhovno zapovjedni tvo ili Arm ijska skupina. To je bilo razumljivo stajali te na koje je, u teoriji, imao apsolutno pravo. Na alost, trenutne su okolnosti imale veæu te inu. Eismann je istaknuo kako Armijska skupina glede opskrbe èini sve to je u njezinoj moæi, ali da je ne treba kriviti kad se zraèni most, uslijed vremenskih prilika, doslovce zablokira. Podsjetio ga je i da Armij ska skupina transportne zrakoplove ne izvlaèi iz e ira. No, Schmidt se nije dao impre sionirati. Nije popustio èak ni kada mu je Eismann poku ao objasniti daje proboj este armije nu an i u interesu operacije kao cjeline. Zapovjednik este armije o taktici je znao vi e od Schmidta, a vjerojatno je i zdrav ije razmi ljao, no èinilo se daje njegov naèelnik sto era jaèa osobnost48. Razgovor je zavr io time da je i general Paulus proboj proglasio potpuno nemoguæim i istaknuo kako je predaja Staljingrada zabranjena "Fiihrerovom zapovijedi". Misi ja bojnika Eismanna bila je uspje na utoliko to je zapovjedni tvo este armije u situac iju i planove Armijske skupine sada bilo upuæeno do pojedinosti. Meðutim, do usklaðiva nja stajali ta o zadaæi este armije ipak nije do lo. Kako smo od zapovjedni tva armije mo gli oèekivati uspje nu provedbu iznimno opasne operacije u èiju su izvedivost sumnjali i zapovjednik te armije i njegov naèelnik sto era? U nekim drugim vremenima takvo razila enje u mi ljenjima predstavljalo bi valjanu os novu za zahtjev za smjenu armijskog zapovjedni tva. U tada njoj kritiènoj situaciji, m eðutim, za takav postupak ne bi bilo opravdanja. Tko god naslijedio zapovjednika i li naèelnika sto era morao bi se najprije "uigrati", to je bilo nemoguæe u situaciji u kojoj je svaki dan bio presudno va an. U svakom sluèaju, Hitler nikad ne bi odobrio smjenu èovjeka koji se zalagao za odr anje Staljingrada. Unatoè svemu, Armijska skupina Don nije namjeravala propustiti posljednju priliku za spas este armije, kolike god (i kakve god) opasnosti i pote koæe to podrazumijeval o. A podrazumijevalo je i izdavanje slu bene zapovijedi kojom se zapovjednik armij e u potpunosti oslobaðao 48 Koliko god katastrofalnom se pokazala u ovome sluèaju, Schmidt se kasnije, u za robljeni tvu, istaknuo svojom tvrdoglavo æu. Po svemu to se o tome dalo èuti, u zarobljen i tvu se iskazao i kao vojnik i kao suborac, to gaje ko talo kazne od 25 godina prisi lnog rada. Stoga, pravednosti radi, njegovu dr anju moramo odati i du nu poèast. Napom ena autora.
odgovornosti, kako za rizièni proboj tako i za napu tanje Staljingrada. Na taj smo k orak bili sasvim spremni. Razloge zbog kojih esta armija tu zapovijed nije ispo tovala obradit æu kasnije, u od govarajuæem kontekstu. Ti su razlozi bila tema brojnih razgovora koje smo Paulus i ja (kao i na i naèelnici sto era) vodili putem novouspostavljenog UHF-sustava, ali i razgovora mog zapovjedni tva s Vrhovnim zapovjedni tvom. Dan poslije, 19. prosinca, ponadali smo se kako æe situacija istoèno od Dona uskoro uæi u fazu u kojoj æe planirana suradnja dvaju armija dovesti do uspje nog izvaèenja este armije iz Staljingrada. Toga je dana 57. tenkovski korpus postigao sjajan uspjeh. Uspio je prijeæi rijeku Aksaj i probiti se na sjever sve do Mi kova. Njegove isturene udarne snage stigle su na 48 kilometara od ruskih opsadnih polo aja! Trenutak koji smo èekali od preuzim anja du nosti, trenutak u kojemu je, pribli avanjem snaga za deblokadu, estoj armiji ponuðena moguænost da se probije iz okru enja, napokon je stigao. Ukoliko esta armija s ada krene u proboj, a Èetvrta tenkovska armija nastavi napadati na sjever ili bare m odvuèe dio snaga s opsadnih polo aja, neprijateljske snage u sredini naæi æe se izmeðu d vije vatre. Time bi bili stvoreni izgledi da se, ako ni ta drugo, estoj armiji dost ave gorivo, streljivo i hrana potrebni za nastavak proboja. Za te je namjene Arm ijska skupina, u pozadini Èetvrte armije, okupila kolonu transportnih vozila natov arenih sa 3000 tona zaliha i traktore za vuèu topova este armije. Sve je to trebalo pojuriti do blokirane armije, èim tenkovi oèiste - makar privremenu -put do nje. Situacija na polo ajima Armijske skupne zapadno od Dona na dan 19. prosinca ukaziv ala je na to da æe i tamo nje snage uspjeti - barem dok se esta armija ne probije na jugozapad - sprijeèiti razvoj dogaðaja koji bi nas prinudio na prekid ofenzive istoèno od rijeke. Na a boji nica u dolini Èira jo uvijek se dr ala. Iako je Armijska skupina morala intervenirati kako bi povlaèenje Armijskog deta mana Hollidt na aleternativne polo aje pro lo bez pote koæa, njihovo se zauzimanje èinilo izvj esnim. Meðutim, prijetnja otvorenome lijevom boku Armijskog deta mana i dalje je bil a prisutna. Utrka na ivot i smrt s obje strane Dona u la je u posljednju i odluèujuæu f azu! Je li Armijska skupina situaciju na irokom koljenu Dona mogla odr ati jo nekoliko da na, dok esta armija ne iskoristi bez sumnje posljednju priliku koja joj se pru ala? Mogla je, no samo ukoliko se ne bude gubilo ni sata! Stoga je u podne 19. prosinca Vrhovnom zapovjedni tvu teleprinterom odaslala hitan zahtjev da se estoj armiji dopusti izlazak iz Sta-ljingrada i juri na jugozapad k ako bi se pridru ila Èetvrtoj tenkovskoj armiji49. Kad ni na tu poruku nitko nije reagirao, Èetvrtoj tenkovskoj i estoj armiji je, u 1 8,00 sati50, izdana zapovijed. estoj je armiji nareðeno da odmah krene u proboj na jugozapad. Prvu fazu operacije predstavljao je napad predviðen planom "Zimska oluj a" od 1. prosinca. Da bi se uspostavio kontakt sa Èetvrtom tenkovskom armijom i st vorili uvjeti da se konvoj sa zalihama probije do grada, napad este armije - bude li nu no - trebao se nastaviti i iza Donskaje Carice. Zapovijed je predviðala i drugu fazu proboja koja bi - poka e li se nu nom - uslijedil a odmah nakon "Zimske oluje". Po primitku lozinke "Grom", esta je armija trebala nastaviti napredovati prema Èetvrtoj tenkovskoj armiji i, istodobno, zapoèeti evakua ciju Staljingrada, sektor po sektor. Lozinka je bila nu an instrument; napadne ope racije obaju armija trebalo je sinkronizirati, a tek je trebalo vidjeti je li pr olazak konvoja moguæe uskladiti s tim operacijama. I, to je najva nije, Armijska je s kupina morala uvjeriti Hitlera da povuèe zapovijed estoj armiji da Staljingrad zadr i po svaku cijenu. Premda bi samom objavom lozinke "Grom" odgovornost za kr enje te zapovijedi Armijska skupina preuzela na sebe, zapovjedniku este armije ruke su b ile vezane dokle god je spomenuta zapovijed bila na snazi. Propu tanje prilike za spas este armije Ako se od kraja studenoga (kad je Hitler odbio Paulusov zahtjev da esta armija kr ene u proboj prije negoli neprijatelj uèvrsti prsten oko Staljingrada) ikad ukazal a prilika za spa avanje este armije, onda je to Pogledati Dodatak III. Napomena autora. Pogledati Dodatak IV. Napomena autora. bilo 19. prosinca. Armijska skupina izdala je zapovijed za proboj este armije, un atoè pote koæama koje je taj potez podrazumijevao i unatoè opasnoj situaciji koja se u m
eðuvremenu razvila na ostatku armijske boji nice. Rizik kojemu smo se glede potonjeg a izlo ili, obradit æu kad za to doðe vrijeme. Neposredni problem - to æe reæi u razdoblju od 19. do 25. prosinca - bio je mo e li esta armija izvr ti zapovijed koju smo joj iz dali i je li na to uopæe spremna? Hitler se, na kraju, ipak suglasio s idejom da esta armija krene u napad na jugoz apad kako bi se spojila s Èetvrtom tenkovskom armijom. Ipak, ostao je pri odluci d a armija nastavi dr ati sjeverne, istoène i ju ne polo aje oko grada. Jo uvijek se nadao probijanju "koridora" koji bi armiji u Staljingradu jamèio opskrbu na trajnoj osno vi. Takav je plan imao dva, vrlo oèita, nedostatka: Prvo, zbog situacije u kojoj se na la kao cjelina - posebice kad se u obzir uzme i razvoj situacije u susjednom podruèju Armijske skupine B - Armijska skupina A vi e si nije mogla priu titi da joj na podruèju istoèno od Dona ostanu vezane cijele dvije armije ( esta i Èetvrta tenkovska). Pod znakom pitanja vi e nije bila samo sudbina este armije nego i Armijske skupine Don i Armijske skupine A. Poduzimanjem kakve odl uènije akcije neprijatelj je obje armijske skupine mogao odrezati od njihovih komu nikacijskih zona. Drugo, bilo je apsolutno nemoguæe da esta armija za proboj na jugozapad mobilizira sve preostale ofenzivne snage i istodobno odr i polo aje oko Staljingrada. Takvo to m oglo joj je poæi za rukom dan ili dva, dok neprijatelj ne shvati njezine nakane. M oguænost da simultano, na du e vrijeme, dr i grad i odr ava vezu s Èetvrtom tenkovskom arm ijom nije dolazila u obzir. I dok su razlozi Hitlerova protivljenja provedbi plana izlo enog u zapovijedi Armi jske skupine od 19. prosinca bili nerealni, primjedbe zapovjedni tva este armije ni su se mogle olako odbaciti. One su ukazivale na velièinu rizika kojem bi se, izvr en jem zapovijedi Armijske skupine, nu no izlo ila Kad je esta armija izjavila da u proboj ne mo e krenuti sve dok Hitler inzistira na zadr avanju Staljingrada, uèinila je to s punim pravom. Upravo je zato Armijska sku pina izdala izrièitu zapovjed da se utvrðeno podruèje evakuira, po receptu "Grom". Meðut im, zapovjednik este armije morao je odluèiti koga æe poslu ati - Hitlera ili zapovjednika Armijske sku pine. Nadalje, Armija je dr ala da joj za pripreme za proboj treba est dana. Po na emu mi lje nju u trenutnoj situaciji ta je procjena bila neprihvatljiva i pretjerana, èak i k ada se u nju uraèunaju sve pote koæe s kojima se armija suoèavala, a koje su bila poslje dica znaèajnog gubitka mobilnosti. Odgoda od est dana bila nam je neprihvatljiva, a ko ni zbog èega drugoga a ono zbog stanja na lijevome krilu Armijske skupine. I, n ajva nije, neprijateljske snage na opsadnim polo ajima oko grada sigurno neæe besposlièa riti dok im se, punih est dana, pred nosom odvijaju pripreme za proboj. Pripreme se mo da i dalo prikiti - po cijenu slabljenja drugih polo aja este armije - na neko vrijeme. Ali, potraje li okupljanje snaga za proboj cijelih est dana, prije negol i sam proboj dobije na zamahu, neprijatelj æe poèeti napadati druge polo aje. To se po svaku cijenu moralo izbjeæi. Armija je sumnjala i da s polo aja koje je u tom trenutku dr ala uopæe mo e odvojiti sna ge potrebne za proboj, buduæi da su oni veæ bili izlo eni lokaliziranim napadima. I tu je brzina bila sve. Ako bi u proboj krenula na vrijeme, armija ne bi morala rea girati na svaki neprijateljski upad na svoje polo aje; njezine bi se akcije ogranièi le na zadr avanje neprijateljskih snaga tijekom povlaèenja. U teleprinterskim porukama koje smo razmjenjivali Paulus i ja i na i naèelnici sto era , armija je s pravom nagla avala kako lozinka "Grom" mora uslijediti odmah nakon " Zimske oluje" te da za stanku - primjerice kod Donskaje Carice - neæe biti vremena . Glede toga smo postigli punu suglasnost, buduæi da je zapovijed Armijske skupine i predviðala izravnu povezanost "Groma" i "Zimske oluje". Ono to je, bez ikakve sumnje, silno optereæivalo zapovjednika este armije bilo je pi tanje ima li takav pothvat - uslijed opæe slabosti vojnika i smanjene mobilnosti p ostrojba (nakon to su konje za vuèu poklali za hranu) i sve to u uvjetima ekstremne hladnoæe - ikakih izgleda na uspjeh. Ono zbog èega je esta armija na kraju ipak odustala od proboja i to je Armijsku skup inu uvjerilo da na izvr enju svoje zapovijedi ne treba inzistirati bilo je stanje s gorivom. General Paulus je izvijestio kako raspola e s dovoljno benzina da njego vi tenkovi - stotinjak ih je
jo uvijek bilo u voznu stanju - prijeðu maksimalno tridesetak kiom-etara. To je znaèi lo da se esta armija mo e pokrenuti samo ako joj se zajamèe odgovarajuæe zalihe goriva (i obroka) ili ako Èetvrta tenkovska armija svlada tih dodatnih tridesetak kilomet ara neprijateljske boji nice. Nitko nije sporio kako tenkovi este armije, koji su èin ili osnovu njezine udarne snage, razdaljinu od pedesetak kilometara ne mogu svla dati sa zalihama goriva koje su dostajale za samo tridesetak. S druge strane, ni smo mogli èekati da armijske zalihe goriva dostignu tra enu razinu od 4000 tona (na stranu èinjenica da smo iz praktiènog iskustva znali kako je tolike kolièine goriva po tpuno nemoguæe dostaviti zraènim putem). Svakim odlaganjem rasipalo se vrijeme preos talo za operaciju proboja este armije. estoj je armiji valjalo pre ivjeti s onim èime je raspolagala i krenuti u akciju s on im to je imala - ukljuèujuæi, dakako, i zalihe goriva koje joj uspiju dopremiti u slj edeæih nekoliko dana, dok se njezine snage jo okupljaju. Dalje joj se valjalo nadat i kako æe se zalihe stalno popunjavati iz zraka, tijekom samog proboja. Ovdje treba naglasiti notornu èinjenicu da vojska uvijek raspola e s vi e goriva negol i to prikazuje u slu benim izvje æima. Ali sve da se to i nije uzimalo u obzir, bilo j e za oèekivati da æe se stvari odvijati po sljedeæem scenariju. Èim esta armija pokrene n apad u pravcu jugozapada, situacija Èetvrte tenkovske armije æe se popraviti, buduæi d a neprijatelj na nju vi e neæe moæi slati svje e snage sa staljingradske boji nice. Kad bi , djelovanjem este armije, pritisak na nju popustio, Èetvrta tenkovska armija, èije j e daljne napredovanje preko Mi kova 19. prosinca izgledalo vrlo neizvjesno, nesumn jivo bi uspjela prijeæi dodatnih dvadesetak kilometara. Raèunati na tu moguænost znaèilo je preuzeti silan rizik no mi nismo vidjeli drugog naèi na da spasimo estu armiju. Ipak, kljuèni razlog zbog kojeg se pitanje goriva na kraju pokazalo odluèujuæim za odl uku o zadr avanju este armije u Staljingradu bilo je to to je Hitler u staljingradsk om d epu imao èasnika za vezu. Tako je i doznao za Paulusov zakljuèak da esta armija, z bog stanja s gorivom, ne samo da ne mo e pokrenuti operaciju proboja, nego ne mo e n iti krenuti s poèetne linije. Proveo sam mnogo vremena u telefonskim razgovorima s Hitlerom, poku avajuæi ga nagovoriti da estoj armiji ipak dopusti proboj iz Staljingrada. "Ne shvaæam kamo ciljate," bilo je sve to mije imao reæi. "Paulus raspola e gorivom za najvi e dvadesetak-tridesetak kilometara. I on sam ka e kako se trenutno ne mo e probi ti." Tako se Armijska skupina, s jedne strane, morala boriti s Vrhovnim zapovjedni tvom koje je od este armije oèekivalo da krene u napad na jugozapad i pritom odr i preost ale staljingradske polo aje te, s druge strane, sa zapovjedni tvom este armije koje j e izjavilo kako zbog situacije s gorivom ne mo e izvr iti zapovijed Armijske skupine . Hitler je sad mogao pravdati svoju odluku, pozivajuæi se na izjavu zapovjednika armije kojemu bi ta te ka zadaæa bila povjerena. Da nije bilo tog izgovora, Hitler b i pod pritiskom dogaðaja mo da i odustao od zahtjeva da se grad odr i, èak i nakon to pro boj jednom krene. U tom bi sluèaju, meðutim, i general Paulus na cijeli problem, vrl o vjerojatno, gledao drugim oèima, buduæi da vi e ne bi djelovao suprotno Hitlerovim i zravnim zapovijedima. Motivima koji su zapovjednika este armije naveli da propusti posljednju priliku z a spas svoje armije pozabavio sam se ovako podrobno iz osobna uvjerenja: smatrao sam kako mu to dugujem, bez obzira na njegov znaèaj i kasnije pona anje. Kao to sam veæ rekao, nijedan od razloga kojima je pravdao svoju odluku nije se mogao olako o dbaciti. Ipak, ostaje èinjenica da nam je to bila jedina i posljednja prilika da s pasimo estu armiju. Ne iskoristiti je - bez obzira na rizik koji je to podrazumij evalo - znaèilo je odbaciti svaku nadu u spas. Iskoristiti tu priliku znaèilo je sta viti sve na jednu kartu, a to, po mi ljenju ljudi iz este armije, u tom trenutku ni je bilo nu no. Dr anje buduæeg feldmar ala Paulusa u tim presudnim danima danas je lako kritizirati. Svakako se nije radilo tek o "slijepoj poslu nosti" Hitleru, buduæi da je Paulus ozb iljno dvojio oko toga treba li poduzeti operaciju koja bi - suprotno jasno izra en im Hitlerovim eljama - neizbje no dovela do predaje Staljingrada. U svezi s tim val ja napomenuti i da bi takva predaja, kad bi do nje do lo pod prevladavajuæim neprija teljskim pristiskom, bila potpuno opravdana i u skladu s Hitlerovom zapovijedi t e da bi punu odgovornost za napu tanje grada snosila Armijska skupina koja gaje i
zapovjedila. Zapovjednika este armije nije muèio samo sukob lojalnosti. Izvrenjem zapovijedi Armijske skupine on bi na sebe preuzeo i silan rizik. Premda je proboj bio prilika za spas njegove armije, jednako je tako mogao dovesti i do nj ezina uni tenja. Da je prvi poku aj proboja kroz neprijateljske linije zavr io neuspje hom, da je esta armija zaglavila na pola puta do Èetvrte tenkovske armije, a da ova nije mogla napredovati dalje, ili da je neprijatelj uspio pregaziti njemaèke post rojbe koje su proboj titile iz pozadine i s bokova, sudbina este armije bila bi uèas zapeèaæena. Zadaæa pred kojom se nalazila bila je nevjerojatno zahtjevna i krajnje ri skantna. Poput boksaèa, esta se armija na putu do Èetvrte tenkovske armije trebala po krivati sa sve èetiri strane; postojala je stalna prijetnja da æe njezin napad na ju gozapad biti zaustavljen ili da æe njezina pozadinska i boèna za tita biti eliminirane . Nadalje, zadaæu je morala izvr iti s postrojbama izmorenima glaðu i veoma ogranièene p okretljivosti. Meðutim, nada da æe se uskoro dokopati slobode i izbjeæi smrt mogla ih je potaknuti da tu, naizgled nemoguæu zadaæu, ipak obave. Kad je general Paulus propustio i tu posljednu priliku, kad je nakon du eg oklijev anja napokon odluèio da se u ne upusti u taj pothvat, uèinio je to pod teretom odgov ornosti koji je nosio na leðima. Premda ga je svojom zapovijedi Armijska skupina el jela osloboditi od svake odgovornosti, on je se nije mogao odreæi, bilo u odnosu n a Hitlera, bilo pred vlastitom savje æu. Tjedan dana nakon to je Armijska skupina izdala zapovijed za trenutni proboj, sud bina este armije bila je odluèena. Punih est dana Armijska se skupina izlagala svim moguæim rizicima ne bi li estoj arm iji stvorila priliku da se, uz pomoæ Èetvrte tenkovske armije, probije na slobodu. C ijelo to vrijeme Armijskoj je skupini prijetila opasnost da se neprijatelj - odl uèno kapitalizirajuæi prodor na podruèje talijanske armije - preko otvorena prijelaza preko Donjeca probije do Rostova, da napadne ilu kucavicu cijelog na eg lijevog kri la, da se uvuèe u pozadinu lijevoga krila Armijske skupine Don, Armijskog deta mana Hollidt. Tu smo joj priliku morali pru iti, èak i po cijenu da se tanki paravan za titnih polo aj a u dolini Èira (Treæa rumunjska armija) i na podruèju Armijskog deta mana Hollidt, rasp adne. Unatoè svemu, Armijska je skupina Èetvrtu tenkovsku armiju V zadr avala na izlo enu polo aju istoèno od Dona dokle god je bilo izgleda da æe esta armij ipak iskoristiti tu posljednju prigodu za bijeg. Vrijeme je isteklo kada nas je situacija na lijevome krilu Armijske skupine prisilila da tamo prebacimo snage s istoène obale Dona i kad je, 25. prosinca, polo aj 57. tenkovskog korpusa na rijec i Mi kovoj postao neodr iv. Analizirajmo, ukratko, dramatiène dogaðaje toga tjedna. Sve je poèelo na lijevom krilu Armijske skupine ili, toènije, na lijevom boku Armijs kog deta mana Hollidt. to se toèno dogodilo Talijanima, nitko nije znao. Èinilo se kako na tom mjestu otpor vrijedan spomena pru aju tek jedna laka i jedna pje aèka divizija. Kako bilo da bilo, u jutarnjim satima 20. prosinca njemaèki general koji je zapovijedao korpusom na d esnome krilu Talijana do ao nas je izvijestiti kako se dvije talijanske divizije p od njegovim zapovjedni tvom ubrzano povlaèe, oèito zbog izvje æa da su im se u dubinu boko va uvukla veæ dva neprijateljska oklopna korpusa. Povlaèenjem Talijana bok Armijskog deta mana Hollidt ostao je potpuno izlo en. Èim je od njega primilo obavijest o spomenutom dogaðaju, zapovjedni tvo Armijske skupi ne zapovjedilo je generalu Hollidtu (iako je on, zapravo, pripadao Armijskoj sku pini B) da svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju zaustavi povlaèenje talij anskih divizija. Armijski deta man kojim je zapovijedao dobio je zapovijed da osta ne na svom polo aju na gornjemu Èiru te da svoj lijevi bok preustroji i brani u e a-lo nskom poretku. Tijekom dana su polo aji samog deta mana probijeni na dva mjesta. Sedma rumunjska di vizija povukla se bez dopu tenja, a zapovjedni tvo Prvog rumunjskog korpusa u panici je napustilo svoje zapovjedno mjesto. Uveèer 20. prosinca stanje u dubini boka Armijskog deta mana Hollidt bilo je krajnje nejasno. Niko nije znao pru aju li Talijani (koji su djelovali na njemu susjednim
polo ajima) jo otpor i - ako ga pru aju - gdje. Izvje æa o pojavi isturenih neprijateljs kih oklopnih snaga pristi-zala su iz svih dijelova pozadine Armijskog deta mana Ho llidt, èak i s udaljenog, iznimno va nog donjeckog prijelaza kod Kamensk- ahtin-skoga. U sljedeæa dva dana polo aj Armijskog deta mana Hollidt postajao je sve osjetljiviji. Sad kad su i njegovi polo aji bili probijeni, deta man vi e nije mogao slu iti kao boèna i pozadinska za tita od neprijateljskog oklopni tva. A ono je sada u ivalo punu slobodu djelovanja u sektoru gdje su Talijani bili prega eni. Takva se situacija morala o draziti i na Treæu rumunjsku armiju u dolini Èira. Armijski deta man Hollidt najprije je morao uèiniti sve to mo e da uspostavi novu linij u boji nice, pribli no u ravnini s boji nicom koju je dr ala Treæa rumunjska armija. Tako je mogao pokriti i njezine bokove i zraène baze Morozovski i Tacinskaja, neophodne za odr anje zraènoga mosta do Staljingrada. Pod svaku je cijenu valjalo odr ati i va ne prijelaze preko Donjeca kod Forchstadta i Kamensk-Sahtinskoga. Bilo je savr eno jasno da se tim privremenim intervencijama situacija na lijevome krilu Armijske skupine mo e odr ati tek nekoliko dana. Veæ 20. prosinca, u teleprinter skoj poruci koju je odaslala Vrhovnom zapovjedni tvu, Armijska je skupina jasno st avila do znanja kako bi se neprijatelj - ukoliko nakon probijanja talijanskih po lo aja krene u odluèan napad - mogao obru iti na Rostov i poku ati se, jednom zauvijek, rije iti i Armijske skupine Don i Armijske skupine A. Karakteristièno za tada nju situ aciju u Vrhovnom zapovjedni tvu, ni sam naèelnik njemaèke kopnene vojske na u poruku Hit leru nije mogao prenijeti istoga dana jer je ovaj - u nazoènosti tek nekolicine pr edstavnika O.K.W.-a - ba tada pregovarao s jednom talijanskom delegacijom. Jedini odgovor bila je smjernica O.K.H. koju smo primili 22. prosinca. O.K.H. je Armij skom deta manu Hollidt zapovjedio da preuzme obrambenu liniju koje odavno nije bil o. Na terenu se, upravo toga dana, odluèivalo hoæe li njemaèke i nekoliko rumunjskih f ormacija u sastavu Armijskog deta mana uopæe pre ivjeti borbe koje su vodile. Bilo je oèito kako Vrhovno zapovjedni tvo ne namjerava poduzeti ni ta to bi Armijskoj s kupini pomoglo stabilizirati polo aje u procjepu koji je, nakon talijanskog debakl a, nastao u njezinim i polo ajima Armijske skupine B. Zapovjedni tvo je odbilo èak i z ahtjev za urnim premje tajem jedne pje aèke divizije iz sastava Armijske skupine A, za potrebe neposredne za tite Rostova. Preostalo nam je tek posegnuti za vlastitim re sursima. Ta nam je odluka bila posebno bolna buduæi da se mogla provesti samo na te tu desnoga krila Armijske skupine B - dakle, snagama anga iranima na Donu. Meðutim, vremena za oklijevanje nije bilo; 24. prosinc a kriza Armijskog deta mana Hollidt dosegnula je vrhunac. Tri neprijateljska tenko vska i mehanizirana korpusa probila su linije koje su dr ali Talijani i Treæa rumunj ska divizija. Dva neprijateljska korpusa (25. tenkovski i 50. mehanizirani) veæ su se pribli avala vitalnim bazama Morozovski i Tacinskaja, dok je treæi (Osmi tenkovs ki korpus) zaobi ao dijelove Armijskog deta mana koji su se jo uvijek borili na obala ma Èira, u sredi njem i u gornjem dijelu toka te rijeke. Premda je situacija na lijevom krilu Armijske skupine - posebice na njezinu otvo renu zapadnom boku - postajala sve ozbiljnija, nastavili smo s nastojanjima da es toj armiji osiguramo uvjete za proboj. On je i dalje ovisio o Hitlerovu odustaja nju od Staljingrada i spremnosti same armije da se upusti u proboj. Èetvrta tenkovska armija je, u meðuvremenu, èinila sve to je mogla da izvede konaèni skok do Staljingrada, nadajuæi se kako æe joj esta armija tu zadaæu olak ati pokreæuæi napad n ugozapad. Po dolasku u Mi kovu (19. prosinca), interventna je armija danima vodila te ke borbe s cijelim valovima ruskih snaga koje su neprestano pristizale iz Staljingrada i poku avale zaustaviti njezino napredovanje. Unatoè tomu, 57. tenkovski korpus uspio je zauzeti upori te na sjevernoj obali rijeke i, poslije niza bitaka u kojima je prevladavala èas jedna èas druga strana, formirati mostobran. U masovnim napadima ne prijatelj je pretrpio krvave gubitke. Prethodnice korpusa na obzorju su veæ vidjel e odsjaj topnièke vatre oko Staljingrada! Uspjeh je bio nadohvat ruke. esta je armi ja sada samo trebala krenuti u napad i, ako ni ta drugo, sprijeèiti neprijatelja da na Èetvrtu tenkovsku armiju neprekidno alje svje e snage. Meðutim, iz razloga koje smo veæ naveli, esta armija u taj napad nikad nije krenula. U poslijepodnevnim satima 23. prosinca, Armijska se skupina, te ka srca, morala sk oncentrirati na situaciju na svom lijevom krilu. Ona je, do tog vremena, postala vi e nego kritièna i Armijska je skupina dio svojih snaga morala prebaciti na to po
druèje. Treæa rumunjska armija dobila je zadaæu da oslobodi zapovjedni tvo 48. tenkovsko g korpusa ili. tenkovske divizije i obnovi polo aje na zapadnom krilu Armijske sku pine. Polo aje Treæe rumunjske armije u dolini Èira preuzela je jedna oklopna divizija iz sastava Èetvrte tenkovske armije. Armija se spornenute divizije jednostavno morala odreæi, buduæi da se boji nica u dolini Èira bez nje ne bi uspjela odr ati. Va nost te odluke pokazala se veæ sutradan. Aerodrom Tacinskaja bio je izgubljen; za jedno s njim nestala je i moguænost opskrbe este armije iz zraka. Aerodrom smo pono vno zauzeli tek 28. prosinca. Muènu odluku da Èetvrtoj tenkovskoj armiji oduzme cijelu jednu diviziju, Armijska je skupina donijela tek kad je postalo posve jasno da je za proboj este armije prek asno. Od te je odluke mogla odustati da je veæ tada na raspolaganju imala 16. moto riziranu armiju. Naime, 20. prosinca O.K.H. je napokon popustio pred zahtjevima mog zapovjedni tva i izdao zapovijed za premije tanje 16. motorizirane armije. Na po lo ajima kod Jeliste trebala ju je zamijeniti Vikin ka divizija iz sastava Armijske skupine B. Na alost, cijeli je proces zahtijevao deset dana. Sasvim sluèajno, uprav o je toliko vremena pro lo otkako je Armijska skupina prvi put zatra ila da joj se u stupi 16. motorizirana divizija! Da je dopu tenje izdano odmah, divizija se na èirsk oj boji nici mogla anga irati veæ 23. prosinca, a 57. tenkovski korpus ne bi se morao odreæi jedne oklopne divizije. Kao i iz mnogih prija njih odluka O.K.H.-a, i iz ove se dala i èitati Hitlerova sklonost otezanju. Hitler je Armijskoj skupini sada obeæavao i Sedmu tenkovsku diviziju, no bilo je j ednostavno nemoguæe da ona na teren stigne na vrijeme i ukljuèi se u veæ poodmaklu ope raciju deblokade. Hitler se isto tako nadao kako æe stvari krenuti na bolje kad na m pristigne prva bojna "Tigrova", koja je bila na putu. I ta se pretpostavka, meðu tim, pokazala sasvim pogre nom. Uz to to je za njihov dolazak trebalo podosta vreme na, tenkovi "Tigar" nisu bili testirani u borbenim uvjetima. Bolovali su od toli ko djeèjih bolesti da od njih, u poèetku, nije bilo nikakve koristi. To je, usput reèe no, bio tipièan primjer Hitlerova precjenjivanja moæi novoga oru ja. Tako je do lo vrijeme da neprijatelji preuzme inicijativu i na boji tu istoèno od Dona . 27. prosinca, neprijatelj je u sektoru Mi kove, u kojemu je sustavno gomilao snage , napao 57. tenkovski korpus i odbacio ga do rijeke Aksai. U sljedeæih nekoliko da na postalo je jasno kako Sovjeti korpus kane obuhvatiti s istoka i sa zapada. Na sjevernoj i ju noj boji nici Èetvrte tenkovske armije otkrivene su dvije sovjetske armije (51. i 2. gardijska, koju su èinile tri mehanizirana, je dan tenkovski, tri streljaèka i jedan konjièki korpus). Veæi dio tih snaga Sovjeti su dopremili s opsadnih polo aja kod Staljingrada, premda je dio pojaèanja pristigao i preko Volge. Dan ili dva poslije, ogromna premoæ snaga koje je neprijatelj nagomilao prisilila je Èetvrtu tenkovsku armiju na povlaèenje sve do Kotelnikova, odakle je 12. prosinca i krenula prema Staljingradu. Povlaèenje Èetrvrte tenkovske armije bilo je aspolutn o neizbje no. Postrojbe Èetvrte rumunjske armije (koja je djelovala pod njezinim zap ovjedni tvom), koje su trebale tititi bokove 57. tenkovskog korpusa tijekom te ke bit ke koju je vodio na rijeci Aksai, pokazale su se potpuno nedoraslima toj zadaæi. V ojnici Sedmog rumunjskog korpusa, koji su trebali dr ati istoèni armijski bok prema Volgi, i vojnici estog rumunjskog korpusa, koji je trebao dr ati teren izmeðu 57. ten kovskog korpusa i Dona, izgubili su svaku volju za borbu - dijelom i uslijed sla ba nih poku aja njihovih zapovjedn tava da odr e borbeni moral. Iako nas je uvjeravao ka ko èini sve to je u njegovoj moæi da ponovo okupi svoje snage i suprotstavi se neprij atelju, pokazalo se kako zapovjednik Èetvrte rumunjske armije nije u stanju sprijeèi ti potpuno rasulo svojih snaga. Nije nam preostalo drugo nego da spomenute postr ojbe povuèemo s boji nice i po aljemo ih kuæi, u Rumunjsku. Poku aj deblokade este armije koji je zapoèeo 12. prosinca do ivio je neuspjeh. Je li, sudeæi po daljnjem razvoju dogaðaja, uopæe bilo izgleda za novi poku aj? Danas, kad se zna smjer kojim su krenuli dogaðaji na podruèju odgovornosti Armijske skupine B, odgovor na to pitanje zasigurno je negativan. U to vrijeme, meðutim, ni tko nije mogao predvidjeti da æe se nakon katastrofe koju je do ivjela talijanska ar mija, prije kraja sijeènja dogoditi nova i jo veæa katastrofa u sektoru maðarske armije na Donu.
Upravo stoga, unatoè svim primjedbama, Armijska skupina nije eljela odustati od pla na dostave pomoæi estoj armiji. U tom cilju sam, 26. prosinca, O.K.H.-u poslao slje deæe prijedloge: Kako bismo barem neko vrijeme odr ali polo aje na lijevom krilu Armijske skupine, gd je nam je prijetio neprijateljski proboj u smjeru Rostova, zatra ili smo to je moguæe br u intervenciju jedne borbene skupine velièine armije (Armeegruppe) koju je O.K.H. veæ poèeo oku-pljai u okolici Mil lerova, u neposrednoj pozadini desnoga krila Armijske skupine B. Nadalje, zatra il i smo i da se jedna pje aèka divizija Sedamnaeste armije iz sastava Armijske skupine A urno premjesti u Rostov, za potrebe neposredne obrane toga grada. Isto tako, n ama privremeno dodijeljena Sedma tenkovska divizija stizala je prekasno da je ra sporedimo na Don, pa se sada morala ukljuèiti u bitke na lijevome krilu Armijske s kupine. Najgore to se moglo oèekivati na sredini boji nice Armijske skupine bilo je povaèenje n a liniju Don - Donjec. Osim toga, situacija u dolini Èira u posljednjih se nekolik o dana smirila; neprijatelj je svoje snage skoncentrirao ne to zapadnije, kako bi zauzeo na e aerodrome Tacinskaja i Morozovski. Odgovor na pitanje je li novi poku aj razbijanja blokade Staljingrada bio izvediv, ovisio je o na oj sposobnosti da na podruèju istoèno od Dona skupimo snage koje bi Èetv rtoj tenkovskoj armiji omoguæile pobjedu nad neprijateljskim snagama koje su je u tom trenutku progonile. Kako bi ojaèala Èetvrtu tenkovsku armiju, Armijska skupina D on je od O.K.H.-a zatra ila (a isto je tra ila jo od 18. prosinca, ako ne i prije) da joj odmah dodijeli Treæi tenkovski korpus i jednu pje aèku diviziju iz sastava Prve t enkovske armije. Po mi ljenju Armijske skupine te su snage - u kombinaciji sa 16. motoriziranom divizijom (èiji je dolazak takoðer trebalo ubrzati) - omoguæavale ponovn i pohod Èetvrte tenkovske armije na Staljingrad. Nadalje, smatrali smo kako bi se one Èetvrtoj tenkovskoj armiji mogle pridru iti u roku od est dana. Buduæi da nam je Vr hovno zapovjedni tvo u meðuvremenu obeæalo i vi e eskadrila transportnih zrakoplova, esto j su se armiji u istom razdoblju zraènim putem morale dostaviti neophodne zalihe g oriva (1000 tona) i hrane (500 tona). Baze Tacinskaja i Morozovski biti æe osloboðen e za dan ili dva. Dakako da smo, u isto vrijeme, u nekoliko navrata zahtijevali da se estoj armiji omoguæi sloboda djelovanja. Premda je i ona sama poku aj proboja u tom trenutku smatrala beznadnim, zapovjedni tvo Armijske skupine inzistiralo je n a tome da je opskrba Armije u sta-ljingradskom d epu potpuno nemoguæa i da proboj ne ma alternative. S obzirom na opæu situaciju i stanje u kojemu su bili vojnici este armije, smatrali smo kako do proboja mora doæi najkasnije oko Nove godine, do kada bi Èetvrta tenkovska armija - pod uvjetom da joj stignu sva pojaèanja - mogl a pokrenuti nov napad u smjeru staljingradskog d epa. Dakako, sve da poku aj proboja i uspije, nitko nije oèekivao da æe esta armija, kad stigne do Èetvrte tenkovske, biti formacija kakva je nekoæ bila. Ipak, najveæi dio njezinih vojnika vjerojatno bi se uspio probiti. Pravo je pitanje bilo mo e li se Prva tenkovska armija u tom trenutku odreæi gore sp omenutih postrojbi. I Hitler i zapovjedni tvo Armijske skupine A zakljuèili su da ne mo e. Koliko je to odbijanje bilo opravdano, nije na meni da sudim. U svakom sluèaju, 27 . prosinca Armijska skupina Don poslala je O.K.H.-u (i Hitleru na pozornost) izj avu o odnosu snaga koji je ukazivao na to da je premje taj triju divizija koje smo zatra ili savr eno provediv. Prema brojkama koje smo prilo ili, omjer njemaèkih i nepri jateljskih snaga na podruèju odgovornosti Armijske skupine A bio je, bez ikakve su mnje, puno povoljniji od onoga na podruèju odgovornosti Armijske skupine Don. Nada lje, postrojbe pod zapovjedni tvom potonje u posljednjih su mjesec i pol dana sudj elovale u te kim borbama i bile su iscrpljene. Armijska skupina Don morala se bori ti na otvorenu terenu; polo aji koje su armije iz sastava Armijske skupine A dr ale jo od vremena kad se ofenziva na Kavkazu rasplinula, do sada su zasigurno bili pr imjereno ojaèani. Ali sve da, ustupajuæi nam tri divizije, i nije mogla izdr ati sna nij e neprijateljske napade, Prva se tenkovska armija jo uvijek mogla poslu iti elastièno m taktikom i usporiti neprijateljsko napredovanje dok se situacija sa estom armij om ovako ili onako ne razrije i. Hitler, meðutim, u to vrijeme za takvu moguænost nije htio ni èuti, premda mu je na e zapovjedni tvo u nekoliko navrata napominjalo kako - èa k i da izvuèe estu armiju - polo aje na Kavkazu ne mo e zadr ati. "Veliko rje enje" koje s
o zastupali - a koje je podrazumijevalo izvlaèenje este armije iz Staljingrada i pr elazak na mobilne operacije na podruèjima armijskih skupina Don i A - Hitleru je b ilo neprihvatljivo. Osim opæenite nespremnosti da se odrekne bilo èega, za Hitlerovu odluku da ne oslabi Armijsku skupinu A postojao je jo jedan razlog. Hitle je oèito smatrao kako estoj a rmiji mo e pomoæi i na drugi naèin, premda tek kasnije. Sudeæi po smjernicama O.K.H.-a koje smo zaprimili 31. prosinca, Hitler je odluèio da sa zapadnog na istoèno podruèje operacija premjesti (fizièki i tehnièki oporavljen) Tenkovski korpus SS-a, sastavljen od tri tenkovske g renadirske divizije - "Leibstandarte", "Totenkopf' i "Reich". Korpus se trebao k oncentrirati u okolici Harkova i otuda krenuti u oslobodilaèku ofenzivu na Staljin grad. Meðutim, zbog ogranièenih kapaciteta eljeznice, okupljanje Korpusa na podruèju Ha rkova zavr eno je tek krajem veljaèe. Nitko nije spominjao kako bi se esta armija, u meðuvremenu, trebala odr ati na ivotu. Iako u to vrijeme nitko nije predviðao kako æe maða ski sektor do ivjeti istu katastrofu kakva je zadesila i Talijane, dolazak Tenkovs kog korpusa SS-a i dalje se smatrao nu nim, buduæi da je situacija na podruèju izmeðu Ar mijske skupine B i Armijske skupine Don postajala sve ozbiljnija. Meðutim, za pret postavku da æe snage jednog jedinog SS-korpusa dostajati za ofenzivu sve do Stalji ngrada, nije bilo apsolutno nikakve osnove. Ono to se na razmjerno maloj udaljeno sti od Kotelnikova do Staljingrada (kojih 130 kilometara) moglo postiæi u prosincu , kada se Èetvrtu tenkovsku armiju moglo pojaèati bez veæih problema, u veljaèi je bila èi sta fanazija. Tada je, naime, trebalo pokriti vi e od 560 kilometara od Harkova. A ko je Hitler doista vjerovao da je takvo to moguæe, to samo potkrepljuje ono to sam o njemu rekao u prethodnom poglavlju. Kada je Hitler odbio i posljednje zahtjeve Armijske skupine Don da se krajem pro sinca Èetvrtoj tenkovskoj armiji po alju urna pojaèanja, sudbina este armije bila je kon aèno zapeèaæena. Uzalud smo na kocku stavili i posljednjeg èovjeka i posljednju granatu kojima smo raspolagali! I uzalud smo se, do posljednjeg trenutka, riskirajuæi sudb inu cijele Armijske skupine, trudili izvesti deblokadu! Od poèetka sijeènja, dogaðaji na podruèju odgovornosti Armijske skupine Don mogli bi se, manje-vi e, podijeliti u dvije paralelene faze: Zavr nu bitku este armije u okolici Staljingada i borbu za oèuvanje ju noga krila, koje je obuhvaæalo armijske skupine A, B, i Don. I dok drugu fazu, radi operativnog kontinuiteta, valja obraditi zasebno, prva se obraðuje u posljednjem dijelu ovoga poglavlja. Iz tog æe se prikaza vidjeti koliko je posljednja bitka este armije utjecala na odr anje ju nog krila njemaèkih armija. Posljednja bitka este armije Prièa o agoniji este armije, koja je zapoèela negdje ne prijelazu godine, je prièa o ne opisivoj patnji. Vi e od oèaja i opravdanog ogorèenja vojnika èije je povjerenje bilo iz igrano, tu je prièu obilje ila postojanost s kojom su se isti ti vojnici suoèili s nez aslu enom, ali neizbje nom sudbinom, njihova srèanost, drugarstvo i posveæenost du nosti, njihova tiha pomirenost i ponizna vjera u Boga. Ovdje æu se suzdr ati od toga da o tome raspredam nadugaèko i na iroko, to nikako ne znaèi daje zapovjedni tvo Armijske skupine pred svim tim dogaðajima ostalo ravnodu no. Iz po t ovanja prema juna tvu kojemu nema - a mo da nikada i neæe biti - premca, osjeæam se nesp osobnim odati priznanje kakvo dogaðaji vezani za Staljingrad zaslu uju. Ipak, postoji jedno pitanje na koje se osjeæam i pozvanim i - kao zapovjednik Armi jske skupine Don - kvalificiranim odgovoriti. Je li bilo opravdano ili nu no - i a ko jest, koliko dugo - zahtijevati takvu rtvu od na ih vojnika? Drugim rijeèima, je l i od konaène bitke este armije bilo ikakve koristi? Da bi se do lo do pravog odgovora , pitanje se mora prouèiti u okvirima tada nje situacije i ozbiljnih kriza koje je o na nametala, prije nego u svjetlu konaènog njemaèkog poraza. 26. prosinca zapovjednik este armije poslao nam je poruku navedenu u nastavku tek sta. Buduæi da smo se cijelo vrijeme dr ali toga da stajali ta este armije prika emo onak vima kakva su bila, bez dotjerivanja, poruku smo odmah proslijedili O.K.H.-u. (O d toga trenutka sva izvje æa s polo aja u Staljingradu stizala su nam ili putem radioveze ili preko èasnika-teklièa koji bi doletjeli iz staljingradskog d epa. UHF-ra-dio, koji nam je neko vrijeme omoguæavao teleprintersku komunikaciju, bio je izvan pog ona.)
Poruka generala pukovnika Paulusa glasila je: "Krvavi gubici, hladnoæa i nedostatne zalihe ozbiljno su naru ile borbenu moæ divizija . Stoga moram izvijestiti sljedeæe: 1. Armija je u stanju odbijati napade manjih razmjera i rje avati lokalne krize jo neko vrijeme, no samo pod uvjetom da joj se opskrba pobolj a i da joj se, to je moguæe br e, zraènim putem dostave zamjenske snage. 2. Ukoliko neprijatelj s Hothove51 boji nice dovuèe znaèajnije snage i te ili neke dru ge snage iskoristi za pokretanje masovnog napada na Staljingradsku utvrdu, ona s e ne mo e dugo odr ati. 3. Proboj je nemoguæ ukoliko se prethodno ne probije koridor, a Armija ne opskrbi svje im ljudstvom i zalihama. Stoga od predstavnika na najvi im razinama zahtijevam poduzimanje energiènih mjera z a brzu deblokadu, osim ako sveukupna situacija ne zahtijeva rtvovanje cijele armi je. Armija æe, dakako, uèiniti sve to je u njezinoj moæi da se odr i do posljednjeg moguæe trenutka. Takoðer izvje æujem da nam je zraènim putem danas dostavljeno tek 70 tona. Neki æe korpusi posljednje zalihe kruha potro iti sutra, masti jo veèeras, a veèernjih obroka sutra. N u ne su urne i radikalne mjere." Sadr aj poruke pokazao je koliko je Paulusov naèelnik sto era bio u krivu kad je, samo tjedan dana prije, tvrdio da se uz odgovarajuæu opskrbu Armija mo e odr ati do Uskrsa . Poruka je takoðer pokazala daje zapovijed za proboj iz staljingrad-skog d epa koju j oj je Armijska skupina (uzimajuæi u obzir i pribli avanje Èetvrte tenkovske armije) up utila prije tjedan dana, bila ne samo prva nego i (stoje vidljivo iz opisa stanj a u kojemu se Armija nalazila) i njezina posljednja prilika za spas. Inaèe, ne raèunajuæi manje lokalne napade, krajem prosinca i poèetkom sijeènja, na boji nic este armije vladao je razmjeran mir. Za to su postojala dva moguæa obja njenja. Prvo , da neprijatelj svoje topni tvo oprema streljivom uoèi velikog napada i drugo, da o kuplja sve raspolo ive snage ne bi li uni tio Èetvrtu tenkovsku armiju i odnio pobjedu kojoj je te io na irokom koljenu Dona. Osmoga sijeènja, na povratku iz posjeta Hitleru, u zapovjedni tvu Armijske skupine p ojavio se general Hube. Kako bi mogao doæi u Lotzen i izvijestiti ga o situaciji s a estom armijom, Hitler je po njega 51 General pukovnik Hoth. zapovjednik Èetvrte tenkovske armije. Napomena prevodite lja. u Staljingrad poslao zakoplov. Hube mi je rekao kako je situaciju u staljingrads kom d epu Hitleru prikazao bez uljep avanja. (Njegovo se izvje æe ni po èemu nije razlikov alo od dnevnih situacijskih izvje æa to ih je Armijska skupina dostavljala Hitleru, s amo to on na u verziju dogaðaja oèito nije bio spreman prihvatiti bez dodatnih dokaza.) Ipak, bilo je nevjerojatno koliko je posjet Lotzenu impresionirao Hubea i u kojo j je mjeri Hitlerovo samopouzdanje (iskreno ili glumljeno) utjecalo na njega. Hi tler je izjavio kako æe poduzeti sve potrebne mjere za dugoroènu opskrbu este armije, a onda mu predstavio novi plan za njezinu deblokadu, koja je trebala uslijediti ne to kasnije. Tako se Hube, pun samopouzdanja, vratio u staljingradski d ep odakle su ga, po Hitlerovoj zapovijedi, uskoro ponovo izvukli, kako bi izvana zapovije dao zraènim mostom. No njega nije mogao pobolj ati èak ni Hube, ne radi nedostataka u samoj organizaciji, nego zbog lo eg vremena i neadekvatnih resursa Luftwaffea. Jed na me je Hubeova izjava osobno pogodila. Rekao mi je kako estom armijom kru i glasi na da sam im poslao poruku: "Dr ite se - ja æu vas izvuæi. Manstein." Premda sam u pok u aju da estu armiju izvuèem iz Staljingrada prevrnuo svaki kamen, vojnicima nikada n isam davao obeæanja koja nisu ovisila iskljuèivo o meni i èije ispunjenje nisam mogao jamèiti. General Hube, neustra iv èovjek, Hitleru je poku ao objasniti koliko su dogaðaji poput o kru enja este armije pogubni za ugled dr avnog poglavara. Time je Hitleru elio sugerir ati da zapovijedanje, barem istoènim boji tem, prepusti vojniku. Kako je na putu do Lotzena Hube navratio i do nas, Hitler je sigurno mislio kako je Hubeov de-march e moje maslo, to nije bio sluèaj. Promjene na najvi im razinama zapovijedanja Hitleru sam, nakon pada Staljingrada, predlo io i osobno. Kako su ga na to unaprijed upozorili, moje je prijedloge glatk o odbio. Da nisu, Hitler bi - pogotovu to je tada jo bio pod dojmom vlastite odgov
ornosti za gubitak este armije - bio prijemèiviji za moje zamisli. Devetoga sijeènja neprijatelj je estu armiju pozvao na predaju. Po Hitlerovoj zapov ijedi, zahtjev je odbijen. Mislim da mi se ne mo e zamjeriti da sam Hitlerove odluke i postupke u vojnoj sfer i prihvaæao nekritièki. Ipak, odluku koju je tom prilikom donio u potpunosti podupir em. Koliko god okrutno djelovala s humanitarnog stajali ta, u tom je trenutku bila nu na. Ovdje ne namjeravam raspravljati o èisto vojnièkom stajali tu kako se nijedna armija n e smije predati sve dok se mo e boriti. Odustajanje od tog naèela znaèilo bi kraj vojn ièke profesije. Sve dok ne dosegnemo sretno doba u kojemu æe dr ave funkcionirati i be z vojne moæi i u kojemu vi e neæe biti vojnika, taj se koncept vojnièke èasti morao odr ati Ima situacija kad se predajom dade izbjeæi oèito beznadna bitka, no to, samo po seb i, nije dovoljno opravdanje. Kad bi svaki vrhovni zapovjednik kapitulirao èim mu s e situacija uèini beznadnom, nitko nikada ne bi dobio rat. I iz takvih se situacij a, naime, na kraju èesto uspije pronaæi nekakav izlaz. General Paulus je kapitulacij u odbio jer je to bila njegova vojnièka du nost. Jedina iznimka od spomenutog pravil a odnosila se na armiju èiji je polo aj izgubio svako znaèenje, to je i nastavak otpora s njezine strane èinilo potpuno bespredmetnim. Time dolazimo do kljuènog opravdanja za Hitlerovu odluku da odbije predaju este armije, a Armijskoj skupini zabrani i ntervenciju u korist takve akcije, upravo u tom trenutku. Koliko god je, na dulj i rok, bio uzaludan - i koliko god je uopæe mogao potrajati - otpor este armije bio je od presudnog znaèenja za cjelokupnu strategijsku situaciju. esta je armija, sto je moguæe du e, na sebe morala vezati neprijateljske snage. Poèetkom prosinca je na opsadnom prstenu oko este armije otkriveno ukupno oko 60 ne prijateljskih formacija (steljaèkih divizija, oklopnih i mehaniziranih brigada itd .). Napad Èetvrte tenkovske armije zasigurno je, na neko vrijeme, odvukao dio tih postrojbi, no Sovjeti su na njihove polo aje dovukli nove. Do 19. sijeènja, 90 od 25 9 formacija otkrivenih na polo ajima ispred Armijske skupine Don bilo je anga irano oko este armije. U svjetlu svega reèenog o tada njem polo aju Armijske skupine i prijet nji cijelom ju nom krilu njemaèkih armija, potpuno je jasno to bi se dogodilo da se es ta armija 9. sijeènja predala i tako oslobodila veæinu od tih 90 formacija. Armija se jo uvijek mogla boriti, iako je - s njezina stajali ta - ta borba bila po sve uzaludna. Njezina sposobnost da se odr i bila je od odluèujuæe va nosti za situaciju na ju nom krilu. Svaki novi dan koji je esta armija izdr ala, vezujuæi za sebe neprija teljske snage koje su je okru ivale, bio je od ivotne va nosti za cijelo istoèno boji te. Danas je bespredmetno isticati kako smo taj rat na kraju ipak izgubili i kako n as je njegov raniji svr etak mogao po tedjeti beskrajne bijede; to je, jednostavno, sin drom naknadne pameti. U to doba nije bilo nimalo sigurno da æe Njemaèka, u vojnome s mislu, izgubiti rat. Da se situacija na ju nom krilu njemaèkih armija stabilizirala, nastala bi vojna pat-pozicija koja bi, sasvim moguæe, dovela do sliène situacije na politièkom polju. To je, pak, ponajprije i ponajvi e ovisilo o estoj armiji. Ona se morala nastaviti boriti i zadr avati neprijateljske snage sve dok je za to imala i najmanje snage. Bila je to okrutna nu nost rata, nu nost koja je Vrhovno zapovjedni t vo nagnala da od hrabrih vojnika u Staljingradu zatra i i tu, posljednju rtvu. To to je isto Vrhovno zapovjedni tvo odgovorno za nesretnu sudbinu este armije, u ovom j e kontekstu neva no. Kad se esta armija 9. sjeènja odbila predati, nakon intenzivne topnièke pripreme i uz potporu velikog broja tenkova, Sovjeti su krenuli u napad na svim boji nicama. Gl avnina pritiska bila je usmjerena na isturenu liniju koja se protezala na zapad sve do Marinovke. Neprijatelj ju je uspio probiti na nekoliko mjesta. Stanje je 11. sijeènja postalo jo kritiènije. U nedostatku streljiva i goriva esta arm ija nije mogla uèiniti vi e ni ta da bi ga koliko-toliko popravila. Gubitkom polo aja u dolini Karpovki - posebice tamo njih naselja koja su im pru ala kakav-takav zaklon vojnici na zapadnoj boji nici ostali su i bez elementarne za tite od hladnoæe. Vremen ski su uvjeti onemoguæavali zraènu opskrbu este armije. Pogor anje stanja este armije vidljivo je iz posebnog izvje æa od 12. sijeènja koje je Ar mijska skupina odmah proslijedila O.K.H.-u. "Unatoè junaèkom otporu vojnika," navodilo se u armijskom izvje æu, "te ke borbe u protekl ih nekoliko dana rezultirale su dubokim prodorima neprijateljskih snaga koje smo
dosad uspijevali zaustavljati, ali uz silne pote koæe. Prièuva vi e nema, niti ih se da de formirati. Te ka oruða su nepokretna. Ozbiljni gubici i neadekvatne zalihe, u kom binaciji s hladnoæom, znatno su umanjili borbenu moæ postrojba. Ukoliko neprijatelj nastavi napadati sada njom estinom, boji nica oko utvrde neæe se odr ati dulje od nekolik o dana. Otpor æe se raspasti i svesti na ogranièena djelovanja." Istoga dana vremenske su prilike ponovo sprijeèile zraèni most i borbeno djelovanje Luftevvaffe. esta je armija ostala bez zraène potpore. Iste veèeri iz staljingradskog je d epa stigao general Pickert, èovjek zadu en za nadzor Luftvvaffeaova dijela zraènoga mosta. Njegov opis stanja u est oj armiji bio je pora avajuæi. Pickert je tvrdio kako æe otpor armije potrajati jo najv i e dva do èetiri dana (zahvaljujuæi hrabrosti i samopo rtvovnosti vojnika ta æe se procje na pokazati netoènom). Po Pickertovu mi ljenju, buduæi da polo aje koje je neprijatelj p robio armija nije imala èime pokrpati, pitanje kakvoæe zraènoga mosta postalo je bespr edmetno. Iz izvje æa koje nam je Paulus (koji je u meðuvremenu promaknut u èin generala pukovnika ) poslao preko Pickerta, o taktièkoj situaciji u staljingradskom d epu doznali smo s ljedeæe: Na sjeverozapadnoj boji nici neprijatelj je u napad krenuo sa snagama jaèine 10 do 1 2 divizija. Dijelovi 3. i 29. divizije motoriziranog pje a tva flankirani su sa sjev era i zdrobljeni i na tom se mjestu nije dala organizirati nova linija obrane. D vije su hrabre divizije iz stroja izbacile 100 tenkova, no neprijatelju ih je pr eostalo jo 50. Na ju noj boji nici d epa, unatoè herojskom otporu 297. pje aèke divizije, neprijatelj se n kon dva dana intenzivnog topnièkog bombardiranja uspio probiti. Ni tu vi e nije bilo snaga koje bi zatvorile nastalu pukotinu. Od pribli no 100 sovjetskih tenkova koj i su sudjelovali u napadu, iz stroja ih je izbaèeno èetrdeset. Istoèna boji nica d epa jo uvijek se dr ala, premda se neprijateljski pritisak i tu pojaèa ao. Na sjeveroistoènoj boji nici neprijatelj se, na nekoliko mjesta, uspio probiti u dub inu polo aja. Borbena moæ 16. tenkovske divizije bila je iscrpljena. Paulus je, nadalje, naveo kako æe se armija dr ati i boriti do posljednjeg metka. Bi lo kakvo smanjivanje velièine d epa koje je Hitleru predlagao general Hube52 samo bi ubrzalo njezin slom, buduæi da svoja te ka oruða vi e nije mogla premije tati. Kako je zr aèna opskrba cijelo vrijeme bila neodgovarajuæa, nikakva pobolj anja zraènoga mosta vi e j oj nisu mogla pomoæi. Trajanje otpora este armije sad je ovisilo iskljuèivo o estini n eprijateljskih napada. Istoga dana izgubljen je i aerodrom Pitomnik. Sad nam je za 52 U vrijeme kada je bilo vitalno va no akumulirati snage za proboj, Hitler je izd ao zapovijed koja je to izrièito zabranjivala. Napomena autora. potrebe opskrbe snaga u staljingradskom d epu preostao samo onaj u Gumraku. Tijekom noæi, meðutim, Paulus je izvijestio kako jo uvijek ima nekakvih izgleda da se grad nastavi braniti, ako se u njega, zraènim putem, dopremi nekoliko bojni sa sv im naoru anjem. Paulus je i ranije, u nekoliko navrata, tra io da mu na taj naèin dopr emimo nekoliko tisuæa ljudi koji bi nadoknadili njegove gubitke. Armijska mu skupi na nije mogla izaæi u susret, buduæi da nije raspolagala nikakvim zamjenskim snagama , a njezine su vlastite bile anga irane do posljednje bojne. Uz to, nakon prekida spasilaèkog pohoda Èetvrte tenkovske armije, Armijska skupina takvim zahtjevima este armije ionako ne bi udovoljila, ako ni zbog èega drugoga a ono zbog toga to za slan je bilo kakvih popuna ili zamjena vi e nije bilo nikakva opravdanja. Veæ i to to smo u grad, zrakoplovima, morali vraæati sto erne èasnike koji su pristizali s dopusta bil o je dosta lo e. Osim to ih je armija hitno trebala, ti su èasnici - od kojih su neki nosili stara vojnièka prezimena poput Bismarcka ili Be-lowa - sami ustrajno zahti jevali da se vrate svojim vojnicima, dokazujuæi kako je tradicija samozatajnosti i drugarstva jaèa od svake ku nje. Vi i poboènik generala pukovnika Paulusa, satnik Behr, uzorni mladi èasnik koji je veæ z aradio Vite ki kri , 13. sijeènja doletio nam je u posjet i donio ratni dnevnik este ar mije. Prièao nam je s kolikom se hrabro æu njihovi vojnici i dalje bore i s kakvom se du evnom snagom svi pripadnici este armije nose sa svojom okrutnom sudbinom. Behr je sa sobom donio i pisma koja su Paulus i njegov naèelnik sto era Schultz posl ali meni - pisma koja su odra avala hrabrost, integritet i po tenje kojima se u svoj
im razmi ljanjima vodio svaki njemaèki vojnik. Shvaæali su da je Armijska skupina podu zela sve to je bilo u ljudskoj moæi da izvuèe estu armiju. S druge strane, dakako, iz pisama se dalo i èitati ogorèenje zbog neispunjenih obeæanja vezanih uz opskrbu iz zraka . Sve to glede mogu reæi jest da im ta obeæanja nismo dali ni general pukovnik von Ri chthofen, ni ja. Odgovornost za ta neispunjena obeæanja snosio je iskljuèivo Goring. estoke borbe na svim dijelovima boji nice nastavile su se 16. sijeènja. Uslijed gubit aka koje su nam tijekom dana nanijele neprijateljska kopnena i lovaèka protuzraèna o brana, neko vrijeme nismo uspijevali prizemljiti nijedan zrakoplov. Zalihe smo m ogli dostavljati uglavnom noæu ili izbacivanjem iz zraka. Neizbje no je dobar dio tako dostavljenih z aliha zavr avao na krivim mjestima. Istoga dana Hitler je upravljanje zraènim mostom prepustio feldmar alu Milchu. 17. s ijeènja Armija je dojavila da je aerodrom u Gumraku ponovno u funkciji, no Luftwaf fe se s tom procjenom nije slo io. Armijska je skupina, pak, inzistirala na tome d a zrakoplovi tamo ipak poku aju sletjeti. S Milchom, koji se prethodnog dana lak e ozlijedio kad se automobil kojim je putov ao na sastanak sudario s lokomotivom, prvi put sam razgovarao 19. sijeènja. Uvjera vao sam ga kako se zraèni most mora pobolj ati, i to urno, koliko god bezizlaznom se èi nila situacija este armije. Rekao sam mu kako esta armija obavlja vitalnu operativ nu zadaæu i kako svojim suborcima, koji u Staljingradu zadr avaju 90 sovjetskih form acija, dugujemo barem toliko da im, dokle god to bude moguæe, dopremamo zalihe. S obzirom na kritiènu situaciju na ostalim polo ajima Armijske skupine i na njezinu ot vorenom boku prema Armijskoj skupini B, estu smo armiju u akciji morali odr ati to d u e. Svaki dan koji smo joj time kupili, mogao se pokazati presudnim. Milch mi je obeæao kako æe "podiæi" sve raspolo ive resurse s pozadinskih polo aja, ukljuèujuæi i zadnj rièuve transportnih zrakoplova i tehnièkog osoblja za odr avanje i popravke zrakoplova . To nam je osoblje bilo potrebnije nego ikad, buduæi daje - otkako su aerodromi M orozovski i Tacinskaja pali u neprijateljske ruke - zraèni most funkcionirao iz No voèerkaska, Rostova, pa èak i iz baza dublje u pozadini. Prema onome to sam od njega èuo, zakljuèio sam kako bismo bili u puno lak oj situaciji da su nam Milcha poslali samo nekoliko tjedana ranije. Milch je, naime, imao pri stup i resursima kod kuæe koji su von Richthofenu bili nedostupni, a koje nam Göring nije dostavio na vrijeme. To je bio jo jedan dokaz Göringove neodgovornosti. Naèelnik kopnene vojske general Zeitzler 24. sijeènja dostavio nam je sljedeæu poruku: "Ovdje smo primili sljedeæu radio-poruku: 'Utvrda se mo e odr ati jo samo nekoliko dana. Vojnici iscrpljeni a oru je nepomièno, sve uslijed izostanka dopreme zaliha. Neizbje an gubitak aerodroma zalihe æe svesti na minimum. Za izvr enje zadaæe odr anja Staljingrada nema vi e nikakve osnove. Rusi veæ u stanju probiti pojedinaène bo ji nice, èije cijele dijelove dr e tek umiruæi ljudi. Juna tvo èasnika i vojnika ipak neslo ljivo. Da bi se ono iskoristilo za konaèni udar, prije konaènog sloma nu na zapovijed da se svi dijelovi snaga, organizirani u skupine, probiju na sjeverozapad. Neki æe se probiti i posijati paniku u pozadini ruskih linija. Ostanak bi znaèio kraj za sve, jer bi i zarobljenici poumirali od zime i gladi. Predla em da se iz grada zra koplovom izvuèe dio ljudi, èasnika i ostalih, specijalista koji æe biti korisni u buduæi m operacijama. Odgovarajuæu zapovijed treba izdati brzo jer objekata za spu tanje zr akoplova uskoro neæe biti. Molim deta irati èasnike poimence, dakako, bez mene. Paulus' "Odaslan sljedeæi odgovor: 'Poruka primljena. Identièna mojim preporukama od prije nekoliko dana. Na moj pono vljeni zahtjev, Hitler zapovjedio: 1. U vezi proboja: Führer zadr ava pravo konaène odluke. Molim poslati novu poruku, za svaki sluèaj. 2. U vezi izvlaèenja osoblja: Führer za sada odbio. Molim vas, po aljite nam Zitzewitz a, da ponovo prezentira sluèaj. Ja æu ga odvesti Führern. Zeitzier" U vezi zahtjeva generala pukovnika Paulusa da iz grada izvuèe pojedine pripadnike svoje armije, elio bih napomenuti sljedeæe: Sa stajali ta vojne ekspeditivnosti, svakako je bilo po eljno spasiti to je moguæe vi e n ezamjenjivih specijalista - pri èemu je, dakako, valjalo voditi raèuna da se izbor n
e temelji iskljuèivo na èinu. S humanitarnog stajali ta, iz grada je trebalo izvuæi i po sljednjeg èovjeka. Ipak, pritom je valjalo razmi ljati i o vojnièkoj etici koja je dik tirala da prednost pri evakuaciji imaju ranjenici. (U èemu smo u prilièinoj mjeri i uspjeli.) U ovom sluèaju evakuacija specijalista mogla se provesti samo na tetu ran jenika. Uz to, veæina evakuiranih specijalista bili bi èasnici. Razlog je bila njiho va èasnièka obuka koja ih je u ratu èinila va nijima od vojnika, osim ako i vojnik nije posjedovao neke posebne kvalifikacije, primjerice tehnièke ili znanstvene. Meðutim, u situacijama u kakvoj se nalazila i esta armija, njemaèki je vojnièki kodeks propisi vao da - kada su ivoti u pitanju - vojnici imaju prednost pred èasnicima. Upravo iz tih razloga Armijska skupina nije ni poku ala uvjeriti Hitlera da prihvati prijedlog zapovjednika este a rmije. U pogledu poku aja proboja kroz neprijateljske linije u manjim skupinama, Hitler s pomenutu "konaènu odluku" nije donio nikada. Pa ipak, skupinama koje se uspiju pro biti Armijska je skupina eljela pru iti kakvu-takvu priliku za pre ivljavanje. Na raz lièitim toèkama iza neprijateljskih linija izbacila je pakete s hranom i u potragu z a njima poslala izvidnièke zrakoplove. Meðutim, nitko od na ih pilota nije ih uoèio, nit i je ijedna takva skupina ikad stigla do polo aja Armijske skupine. Bilo kako mu drago, Paulusova poruka pokazuje kako pripadnici este armije kojima je preostalo koliko-toliko snage nisu izgubili volju za borbu. tovi e, bili smo sig urni kako æe se - kad za to doðe vrijeme -dio mlaðih èasnika i vojnika po svaku cijenu p oku ati probiti kroz neprijateljske linije. Zato smo i poduzeli mjere koje sam spo menuo, premda su se pokazale beskorisnima. Rusi su 22. sijeènja stigli do aerodroma Gumrak. Zrakoplovi sa zalihama vi e nisu mo gli slijetati. Nakon to ga je izvijestio kako vi e ne mo e "krpati" rupe u tamo njim po lo ajima i da su njegove zalihe streljiva i obroka pri kraju, Paulus je od Hitlera zatra io dopu tenje da zapoène pregovore o predaji. S Hitlerom sam o tome vodio duge telefonske rasprave. Nagovarao sam ga da odobri predaju, vjerujuæi kako je - premd a je svakodnevno slabljenje otpora este armije pogor avalo situaciju cijele Armijsk e skupne - do lo vrijeme da se ta herojska bitka okonèa. Armija je vodila estoke bitk e i posljednjim atomima snage zadr avala daleko nadmoænijeg neprijatelja, èime je dala odluèujuæi doprinos spa avanju Istoènog boji ta te zime. Sada, kad nam vezivanje neprijat eljskih snaga za nju vi e nije pru alo nikakvu prednost, daljnje su patnje bile posv e izli ne. U dugoj i estokoj svaði Hitler je odbio i moj i Paulusov zahtjev i zapovjedio armij i da se bori do kraja. Svoju je odluku temeljio na tome da svaki dan koji neprij ateljske divizije - umjesto da djeluju negdje drugdje - ostanu vezane za Staljin grad, predstavlja vitalnu u tedu. Ipak, sad kad su Rusi pregazili i maðarsku armiju na Donu i Armijsku skupinu B praktièno izbrisali sa zemljovida, situacija je bila prilièno ozbiljna. Od Voro ilovgrada na Donjecu sve do Voronje a na Donu zjapila je ru pa kroz koju su, gotovo neometano, nadirale jake neprijateljske snage. Bilo je vi e n ego dvojbeno mogu li se u takvoj situaciji Armijska skupina Don i Armijska skupi na A (u povlaèenju s Kavkaza) uopæe spasiti. Hitler je tvrdio da esta armija mo da i ne mo e odr ati povezanu boji nicu, ali da se jo eko vrijeme mo e boriti, u manjim d epovima. Na kraju je izjavio da je predaja uzalu dna, jer se Rusi ionako nikad ne dr e dogovora. Da je glede toga imao pravo - mo da ne ba doslovno, ali u osnovi svakako - pokazuje i èinjenica da je od 90.000 ljudi koji su zavr ili u ruskom zarobljeni tvu danas53 ivo jedva nekoliko tisuæa. Ovdje valja naglasiti kako su Sovjeti raspolagali netaknut om eljenièkom prugom koja je vodila gotovo do samog Staljingrada i da su zarobljeni ke, da je za to bilo dobre volje, zasigurno mogli nahraniti i evakuirati. Premda su - uslijed hladnoæe i iscrpljenosti - silni gubici bili neizbje ni, toliki broj p oginulih ipak se èini prevelikim. Kada je Hitler odbio moj zahtjev za predaju este armije, suoèio sam se s osobnom dv ojbom. Morao sam odluèiti hoæu li svoje neslaganje izraziti ostavkom na mjesto zapov jednika armijske skupine. O ostavci nisam razmi ljao prvi put. Taj me je problem posebno muèio o Bo iæa 1942. godi ne, kad Hitlera nisam uspio nagovoriti da odobri proboj este armije. U mjesecima koji su slijedili s tom sam se dvojbom susretao sve èe æe.
Mislim kako je razumljivo da èovjek koji je prinuðen voditi neprestane, za ivce pogub ne bitke s vlastitim Vrhovnim zapovjedni tvom ne bi li ono poduzelo kakvu hitnu vo jnu mjeru, prije ili poslije po eli da ga oslobode du nosti. Koliko me je problem os tavke u to vrijeme muèio najbolje govori primjedba koju je moj GSOl54 (tada jo brig adir) Busse spomenuo glavnom in enjercu este armije, neposredno po Bo iæu 1942. Busse m u je navodno rekao: "Da ga (Mansteina) nisam preklinjao da ostane zbog vojnika, on bi se na tom poslu Hitleru davno zahvalio." Nesmotrena izjava mog (u to doba) najbli eg suradnika najbolje ilustrira moje tada nje raspolo enje i stavove. Dopustite da na ovom mjestu ukratko prokomentiram i pitanje os53 Memoari su prvi put objavljeni 1955. godine. Napomena prevoditelja. 54 General Staff Officer lst grade - prvi sto erni èasnik, u nekim vojskama i oznaka za sto ernog èasnika za obavje tajne poslove. Napomena prevoditelja. tavke visokorangiranog zapovjednika na terenu. Prvo, ba kao ni obièni vojnik, ni on se ne mo e jednostavno pokupiti i otiæi doma. Hitlera se nije moglo prisiliti da pr ihvati neèiju ostavku niti bi on to, u ovom konkretnom sluèaju, uèinio. Vojnici na ter enu ne mogu si priu titi luksuz koji u ivaju politièari. Kad stvari krenu naopako ili im se smjer kojim ide njihova vlada ne sviða, politièari se slobodno mogu pokupiti i otiæi. Vojnik se mora boriti kada i gdje mu zapovijede. Dakako, ima i sluèajeva kad vi i zapovjednik - da bi izvr io zapovijed koju je dobio od tog pravila mora i odstupiti. Tada, poput Sevdlitza u Zorndosrfskoj bitci, m ora reæi: "Poslije bitke kralj s mojom glavom mo e èiniti to mu je volja; tijekom bitke æe mi ljubazno dopustiti da se njome slu im po vlastitu nahoðenju." Nijedan general n e mo e se pravdati da je neku bitku izgubio jer je - protiv vlastite volje i razum a - morao izvr iti zapovijed koja vodi u poraz. U tom sluèaju preostaje mu jedino ne posluh, za koji odgovara vlastitom glavom. Ishod bitke obièno poka e koliko je njego va odluka bila ispravna. Upravo sam zato 19. prosinca, unatoè Hitlerovoj izrièitoj zapovijedi, estoj armiji i zapovjedio trenutni proboj na sjeverozapad. S tom zapovijedi, istina je, nisam p ostigao ni ta, ali samo zato stoje esta armija nije izvr ila. Time je propustila i po sljednju priliku za spas, no, buduæi da nitko ne zna bi li taj proboj uspio, nikad a sa sigurno æu neæemo utvrditi koliko je njezina odluka bila opravdana. Hitlerove sam zapovijedi ignorirao i kasnije, kada je to bilo apsolutno nu no. Usp jesi koje sam postizao dokazivali su da sam bio u pravu, pa je i Hitler moj nepo sluh tolerirao. (Neodobrena akcija koja bi susjednu armijsku skupinu uvalila u n evolje bila je potpuno neprihvatljiva.) Pitanje ostavke ima jo jedan aspekt: odgovornost visokorangiranog zapovjednika pr ema njegovim vojnicima. U vrijeme o kojemu govorimo, esta armija nije bila moja jedina briga. Na kocki je bila sudbina cijele moje armijske skupine, kao i sudbina Armijske skupine A. Ia ko su moji motivi za ostavku, u svjetlu Hitlerova pona anja u svezi s predajom este armije, djelovali opravdano i humano, imao sam dojam kako bih - da sam u tom tr enutku doista odustao od dodijeljene mi zadaæe - izdao i sve one hrabre vojnike ko ji su se za pre ivljavanje borili izvan staljingradsko d epa. Èinjenica da se Armijska skupina Don na kraju ipak uspjela izvuæi iz jedne od najte ih situacija u cijelome ratu opravdala je, po mom mi ljenju, moju odluku da toga dan a ne podnesem ostavku iz èistog gaðenja. Vitalno znaèenje ogorèenog otpora koji je pru ala esta armija dade se i èitati iz kratkog rikaza dogaðaja na podruèjima odgovornosti armijskih skupina Don, A i B, u sijeènju 19 43. godine. O.K.H. je napokon 29. prosinca popustio pred pritiscima Armijske skupine Don i z apovjedio povlaèenje Armijske skupine A s Kavkaza. Za poèetak se njezino lijevo kril o (Prva tenkovska armija) trebalo povuæi na liniju Pjatigorsk-Praskoveja kod Kume (250 kilometara jugoistoèno od Salska). Kako je izvlaèenje opreme zahtijevalo mnogo vremena, premije tanje je teklo iznimno sporo i na tom podruèju trenutno nije bilo s lobodnih snaga. Dana 9. sijeènja, na dan kada je esta armija odbila poziv na predaju, Prva tenkovsk a armija jo nije stigla do linije na rijeci Kumi. Nakon te kih borbi s daleko nadmoænijim neprijateljem (jaèine tri armije) ju no od Dona, Èetvrta tenkovska armija - èija je zadaæa bila tititi pozadinu Armijske skupine A ju no od Dona i odr avati njezine komunikacije preko Rostova - morala se povuæi na zapad.
Do 9. sijeènja vodila je te ke obrambene bitke kod mjesta Kuberlea, izmeðu rijeka Sala i Manièa. Vidjeli smo daje neprijatelj namjerava okru iti s bokova. Njezin 3. gardi jski tenkovski korpus, na Donu u okolici Konstantinovke, skretao je na jugoistok i napredovao prema mjestu Proleterskaja u pozadini Èetvrte tenkovske armije. Isto dobno, na obali Manièa, sovjetska 28. armija (nedavno pristigla iz Kalmièkih stepa) poku avala je izvesti manevar zaobila enja s boka prema jugu. Armijski deta man Hollidt se, nakon te kih borbi koje je vodio na irokom koljenu Dona , morao povuæi u sektor Kagalnik. Neprijatelj je, meðutim, i tamo uspio probiti njeg ov ju ni bok; 7. sijeènja, naime, manje neprijateljske snage pre le su Don kod Novoèerka ska (gdje je bilo smje teno zapovjedni tvo Armijske skupine). Na sjevernom krilu Arm ijskog deta mana Sedma je tenkovska divizija - taktikom lokalnih udara - poku avala usporiti pribli avanje neprijateljskih snaga donjeck-om prijelazu. Prijelaz kod Ka menska pokrivale su tek Alarmeinheiten-postrojbe i ne to Rumunja koji se nisu razb je ali s boji nice. Sjeverostoèno od te toèke protezala se ogromna rupa nastala raspadom talijanske armi je. Borbe u okolici Millerova, povremeno i u potpunom okru enju, vodila je tek sla ba na Borbena skupina Fretter-Pico iz sastava Armijske skupine B. 24. sijeènja, na dan kada se esta armija konaèno raspala u tri gusto nabijene skupine , u Staljingradu i oko njega, koje na sebe vi e nisu mogle vezati nikakve spomena vrijedne sovjetske snage, situacija na ostatku boji nice izgledala je ovako: Sjeverno krilo Armijske skupine A jo uvijek se nalazilo u okolici Bjelaje Gline, èa k i ne to ju nije, kod Armavira, dakle 160 - 200 kilometara od Rostova. O.K.H. je na pokon odobrio povlaèenje glavnine snaga Prve tenkovske armije preko Rostova. Jugoistoèno od Rostova, Èetvrta tenkovska armija iz sastava Armijske skupine Don oèajn ièki se borila da zadr i prijelaz preko Dona kojim se Prva tenkovska armija trebala povuæi. Prvu tenkovsku armiju namjeravao sam prebaciti na lijevo krilo svoje armij ske skupine kako bi odr ala polo aje na Donjecu, u Voro ilovgradu i iznad njega. Armijski deta man Hollidt branio je Donjec, od njegova u æa u Don sve do jedne toèke iza Forchstadta. Borbena skupina Fretter-Pico (sastavljena od dvije veoma naèete divizije) èuvala je Donjec s obje strane Kamenska. 19. sijeènja, raspadom talijanske i maðarske armije (ova druga je, u meðuvremenu, preg a ena na Donu), od Voro ilovgrada na Donjecu do * Voronje a na Donu zjapila je rupa od kojih 320 kilometara. 23. sijeènja, zapovjedni tvo Armijske skupine Don preuzelo je "boji nicu" sve do Starobjelska. Praktièno jedine snage koje su tamo ostale bile su one 19. tenkovske divizije, poprilièno uzdrmane nakon to su, pod pritiskom tri sov jetska korpusa, napustile Starobjelsk. Kad se 1. veljaèe ugasio i posljednji otpor este armije, neprijatelj je prijetio pr elaskom Donjeca kod Voro ilovgrada, sa skupinom od tri tenkovska, jednog mehanizir anog i jednog streljaèkog korpusa, a èinilo se kako jednu skupinu sastavljenu od tri ili èetiri tenkovska i jednog streljaèkog korpusa namjerava rasporediti linijom rij eke, od Lisièanska do Slavjanska. Bilo bi bespredmetno pekulirati o tome kako bi se stanje izmeðu 9. sijeènja i 1. velj aèe razvijala i to se nakon toga moglo dogoditi da nije bilo herojskog otpora este armije koji je neprijatelja tako dugo zadr avao u S taljingradu. Vratimo se sada posljednjoj bitci este armije. 24. sijeènja njezina se boji nica razbila u tri mala d epa - jedan u sredi tu Staljingra da, a druga dva na sjevernom i ju nom rubu grada. 31, sijeènja zapovjednik este armije (u meðuvremenu promaknut u èin feldmar ala) i njegov sto er pali su u rusko zarobljeni tvo. 1. veljaèe okonèane su i posljednje borbe, kad su se na sjeveru grada predali i osta ci 11. korpusa. Bitka este armije bila je zavr ena! Sovjetsko zarobljeni tvo samo je dovr ilo proces èiji su poèetak obilje ile krajnje okrutn e borbe, nemilosrdna glad i ledena hladnoæa ruskih stepa. Vojnici koji su sve to d o ivjeli predali su se tek kad vi e nisu imali snage ni da podignu oru je, kad ga vi e n isu mogli dr ati u promrzlim rukama, kad se - potro iv i i posljednje zalihe streljiva -vi e nisu imali èime suprotstaviti neizmjerno nadmoænijem neprijatelju! Po rtvovno æu pos da njemaèkih zrakoplova, iz d epa se uspjelo izvuæi pribli no 30.000 ranjenika.
Svima koji su se pitali na kome le i izravna odgovornost za staljin-gradsku traged iju, odgovor je stigao iz Hitlerovih usta. 5. veljaèe pozvali su me u Vrhovno zapo vjedni tvo; Hitler je ignorirao sve moje apele da doðe na boji nicu i osobno se uvjetr i u stanje, ili da nam barem po alje naèelnika Glavnog sto era ili generala Jodla. Razgovor je zapoèeo otprilike ovim rijeèima: "Za Staljingrad sam odgovoran isljuèivo ja! Mo da bih dio krivnje mogao prebaciti na Goringa, reæi kako mi je netoèno prezentirao Lujt-wqffeove potencijale. Alija sam g a imenovao svojim nasljednikom i, kao takvoga, ne mogu ga okriviti za pad Stalji ngrada!" Èinjenica da u ovom sluèaju nije ni poku ao pronaæi rtvenog jarca i to je svu odgovornost preuzeo na sebe, Hitleru je svakako slu ila na èast. S druge strane, iz poraza koji je skrivio svojim pogre kama u voðenju on, na alost, oèito nije izvukao nikakve pouke z a buduænost. Postoji, meðutim, ne to to zasjenjuje i pitanje odgovornosti i sve ono to je kasnije u tjecalo na stavove svakog pripadnika rtvovane armije - okrutnost zatoèeni tva, ispira nje mozga i opravdano ogorèenje. Svojom jedinstvenom hrabro æu i predano æu, èasnici i vojnici este armije njemaèkoj su vojsci podigli spomenik koji æe - premda nije izgraðen ni od k amena, ni od bronce - pre ivjeti stoljeæa. To je nevidljivi spomenik u koji su ukles ane rijeèi s poèetka ove prièe, rijeèi o najveæoj tragediji koja mo e zadesiti vojnika. Sljedeæa zapovjedni tva i formacije este armije i èezli su u Staljingradu: Zapovjedni tva 4., 8. i 11. korpusa te zapovjedni tvo 14. tenkovskog korpusa; 44., 71., 76., 79., 94., 113., 295., 297., 305., 371., 376., 384. i 389. pje aèka di vizija; 100. streljaèka (Jäger) divizija i 369. hrvatska pukovnija; 14., 16. i 24. tenkovska divizija; 3., 29. i 60. motorizirana divizija; kao i mnogi vojnici iz sastava Armije i Armijske skupine, postrojbe protuzraène ob rane i zemaljske posade Luftwaffe. Napokon, tu su i 1. rumunjska konjièka divizija i 20. rumunjska pje aèka divizija. 13 Zimska kampanja 1942.143. u ju noj Rusiji 'Strategija je sustav zakrpa' Moltke Dok su na prijelazu iz 1942. na 1943. godinu sve oèi u Njemaèkoj bile uprte u Stalji ngrad, a srca ispunjena zebnjom molila za sinove koji su se tamo borili, na ju nom krilu istoènog boji ta vodila se bitka te a i od one za ivote i slobodu 200.000 ljudi iz este armije. U pitanju vi e nije bila samo sudbina este armije nego i sudbina cijelog ju nog krila istoènog boji ta i svih njemaèkih armija na istoku. Ta bitka ne samo to nije zavr ila tragiènim porazom, nego je bila posljednji kratak b ljesak na e pobjede u Drugome svjetskom ratu. Osim isku enja este armije koja su obil je ila njezin poèetak, cijeli niz besprimjernih napetosti i gotovo fatalnih kriza tu su kampanju uèinile jednom od najuzbudljivijih u cijelome ratu. Njemaèka u njoj nije vidjela posljednju priliku za konaènu pobjedu. Zahvaljujuæi pogre k ama u voðenju ljetne i jesenske kampanje 1942. godine, prvenstveni cilj kampanje, barem u poèetku, mogao je biti tek - kako bi to rekao Schleiffen - "izbjeæi poraz do nogu". U srazu s mnogostruko nadmoæijim neprijateljem koji je imao sve anse za pob jedu, njemaèko je zapovjedni tvo bilo prinuðeno na stalna dovijanja, a vojnici na boji n ici na besprimjerno juna tvo. Premda njezin zavr etak nisu obilje ile ni pobjednièke fanfare ni prigu eni bubnjevi pos mrtnog mar a este armije, ova kampanja ipak zavrijeðuje da je se zabilje i. Kao i u sva koj operaciji povlaèenja i u ovoj nije bilo nièeg slavnog. Ipak, nije to bila obièna p objeda. Osim to je sprijeèila poraz, taje kampanja Vrhovnom zapovjedni tvu pru ila jo je dnu priliku da, ako ni ta drugo, postigne vojnu pat-poziciju. Strategijska osnova zimske kampanje Da bi se u potpunosti shvatilo koliko je ta kampanja bila opasna, ali i doista v a na za ju no krilo, nu no je nakratko razmotriti operativne polo aje na njezinu poèetku. Zimi 1941742. ruski vojni resursi bili su taman dovoljni da zaustave njemaèki napa d na Moskvu, a time i njemaèku kampanju u cjelini. Potom se, u ljeto 1942. godine, plima u smjeru istoka ponovno podigla, da bi, na koncu, na Volgi i na Kavkazu,
nastupila oseka. Meðutim, zimi 1942743., neprijatelj se osjeæao dovoljno sna nim da preuzme inicijativu . Sad je glavno pitanje bilo hoæe li do njemaèkog poraza na istoku doæi upravo te zime . Koliko god znaèajan i muèan bio, poraz kod Staljingrada - sam po sebi - Njemaèkoj ni je mogao nanijeti konaèni udarac (govorim u okvirima Drugoga svjetskog rata). Uni te nje cijelog ju nog krila njemaèkih armija, meðutim, moglo je dovesti do brze pobjede. Sovjetsko vrhovno zapovjedni tvo nadalo se kako æe taj cilj postiæi na jugu istoènog boj i ta, i to iz dva razloga. Jedan je bila iznimna brojèana nadmoæ ruskih snaga; drugi j e bila povoljna operativna situacija u kojoj su se Sovjeti na li zahvaljujuæi njemaèki m pogre kama u voðenju vezanima uz Staljingrad. Premda ga nije i postiglo, sovjetsko je vrhovno zapovjedni tvo tome cilju svakako te ilo. Dopustite mi da najprije opi em strategijsku situaciju na poèetku zimske kampanje u Ju noj Rusiji 1942743. U studenome 1942. godine njemaèka je boji nica imala oblik luka koji se protezao dal eko na istok, sve do Kavkaza i istoène Ukrajine. Desno krilo toga luka je, kod Nov orosijska, izlazilo na Crno more i nastavljalo se cijelom du inom boji nice Armijske skupine A (Sedamnaeste armije i Prve tenkovske armije) preko sjevernog Kavkaza, jedino to na istoku nije izlazilo na Kaspijsko jezero. Duboki, jugu okrenuti otvoreni bok te boji nice u smjeru doline Volge na istoku po krivala je tek 16. motorizirana divizija. Divizija se nalazila u Kalmièkim stepama istoèno od Jeliste. Boji nica Armijske skupine B zapoèinjala je na toèki ju no od Staljingrada, odatle se sp u tala prema Donu, a onda se, obalom rijeke, protezala sve do Voronje a. Dr ale su je Èe tvrta rumunjska armija, Èetvrta tenkovska armija, esta armija, Treæa rumunjska armija , po jedna talijanska i maðarska armija i, na kraju, Druga njemaèka armija. Glavnina njem aèkih snaga proteklih je mjeseci bila nagurana u okolici Staljingrada dok je ostat ak boji nice, posebice linija na Donu, bio prepu ten saveznièkim armijama. U pozadini polo aja armijskih skupina A i B nije bilo nikakvih spomena vrijednih prièuva. Neprijatelj, èije su armije formirale "Kavkasku frontu", "Jugozapadnu frontu" i "V oronje ku frontu", raspolagao je superiornim snagama na samoj boji nici, ali i sna nom prièuvom - u pozadini svojih armijskih skupina, u sredi njem ili moskovskom sektoru Istoènog boji ta i u unutra njosti zemlje. Istinsku predod bu o tome koliko je spomenuta situacija bila opasna i do koje je m jere pogodovala neprijatelju, dade se steæi iz prikaza dvaju strategijski znaèajnih meðuprostora. Udaljenost izmeðu sektora Don u kojemu je Treæa rumunjska armija prega ena 19. studeno ga (tj. nasuprot i zapadno od ruskog mostobrana na Donu kod Kremenskaje) te sekt ora koji je, s obje strane Kasanskaje, dr ala talijanska armija i prijelaza preko Dona kod Rostova iznosila je tek ne to vi e od 297 kilometara. Preko Rostova su vodi le pozadinske komunikacije ne samo cijele Armijske skupine A nego i Èetvrte rumunj ske i Èetvrte tenkovske armije. Lijevo krilo Armijske skupine A nalazilo se barem 600 kilometara od Rostova, dok je Èetvrta tenkovska armija, na svojim polo ajima ju no od Staljingrada, bila 400-tinjak kilometara dalje. Jo dublje u pozadini, komunikacijske linije ju nog krila njemaèkih armija vodile su p reko prijelaza na Dnjepru kod Zaporo ja i Dnjeprope-trovska. Linije koje su vodile preko Krima i tjesnaca Kerè nisu bile bogzna kakve. Vitalni prijelazi preko Dnjep ra u pozadini njemaèkog ju nog krila od Staljingrada su bili udaljeni oko 700 kilome tara, a od lijevog krila kavkaske boji nice i vi e od 900 kilometara. S druge strane , od neprijateljskih polo aja na Donu (mjereæi od Kazanskaje do Zaporo ja ili od Svobo de do Dnjepropetrovska) dijelilo ih je tek 400-tinjak kilometara! Sto to praktièno znaèi znao sam itekako dobro, buduæi da sam 1941. godine s 56. tenkovskim korpusom u èetiri dana pre ao ne to vi e od 300 kilometara od Tilsita do Dvinska, svladavajuæi prot ivnièki otpor daleko veæi od onoga to su mogle pru iti talijanska i maðarska armija na Do nu. U to su vrijeme Rusi imali i daleko vi e prièuva negoli smo ih mi imali zimi 194 2. godine. Uz ove strategijske prednosti, Rusi su u ivali i neizmjernu brojèanu premoæ. Omjer sna ga na poèetku borbi Armijske skupine Don bio je prikazan u poglavlju o Staljingrad u. Kako se razvijao tijekom zime pokazuju dva podatka. U o ujku 1943. godine na bo ji nici od Azovskog mora do Harkova u du ini od 700 kilometara Armijska skupina Jug
(ranije Don) raspolagala je s 32 formacije. U sektoru nasuprot njima, na samoj l iniji ili iza nje, neprijatelj je rasporedio 341 formaciju. Te su formacije obuh vaæale steljaèke divizije, tenkovske ili mehanizirane brigade i konjièke divizije. Dakle, borbene uvjete Armijske skupine Don stalno su nametala dva èimbenika: Prvo, apsolutna brojèana premoæ protivnika. Èak i kada su Armijsku skupinu, ojaèanu glav ninom snaga Prve tenkovske armije i novim snagama koje joj je pribavio O.K.H., èin ile tri, a kasnije i èetiri njemaèke armije, omjer njemaèkih i neprijateljskih snaga i znosio je 1:7. (Tu je uraèunata i brojèana inferiornost dijela ruskih formacija u od nosu na njemaèke divizije.) Drugi èimbenik bila je stalna strategijska prijetnja koja je proizlazila iz èinjenic e da neprijatelj, koji je bio jaèi od nas i koji je u to vrijeme (nakon sloma save znièkih armija) u ivao punu slobodu djelovanja, do ivotno va nih linija njemaèkoga ju nog rila - Rostova i prijelaza na Dnjepru - treba prijeæi udaljenost manju od one koju smo morali prijeæi mi. Kombinacija tih dvaju èimbenika ukazivala je na opasnost od odbacivanja ju nog krila (kada mu jednom prekinu linije opskrbe) sve do obale Azovskoga i Crnoga mora, a onda - buduæi da je sovjetska Crnomorska flota bila vi e nego spremna za blokadu i od njegova uni tenja. Uni tenjem Armijske skupine Don i Armijske skupine A, sudbin a cijele istoène boji nice bila bi, prije ili kasnije, zapeèaæena. Kljuène operativne zamisli Na temelju gore opisane poèetne strategijske situacije, cijela bitka na ju nom krilu zimi 1942./43. godine (a sudbina je htjela da se ona promakne u najva niju bitku na istoku te zime) za obje se zaraæene strane svodila na isto pitanje: hoæe li Sovje ti njemaèko ju no krilo uloviti u stupicu i napraviti odluèan korak prema konaènoj pobjedi ili æe njemaèko zapovjedni tvo tu ka tastrofu ipak uspjeti izbjeæi? Rusi glede operativnoga plana uopæe nisu dvojili. Bio im je ponuðen na srebrnom plad nju, kad je njemaèko Vrhovno zapovjedni tvo dopustilo da se boji nica u zavr noj fazi lj etne ofenzive umrtvi. Za Sovjete je bilo najprirodnije da najprije iskoriste pri liku i u stupicu uhvate estu armiju zbijenu oko Staljingrada. Bilo je za oèekivati kako æe neprijatelj u daljnjem tijeku operacija iskoristiti svo ju munjevitu pobjedu u rumunjskom, talijanskom i maðarskom sektoru i da æe - stalnim , po snazi i opsegu sve jaèim napadima - njemaèko ju no krilo poku ati okru iti sa zapada i sjevera, s ciljem da ga odre e od komunikacijskih zona i da ga, najposlije, izol ira na obali. Bio je to strategijski koncept koji je do maksimuma iskori tavao pol o aj u kome se, uslijed propusta Vrhovnog zapovjedni tva, na lo i nedopustivo dugo zad r alo ju no krilo njemaèkih armija. Njemaèka se strana suoèavala s puno te im problemom. Mi smo morali pronaæi naèin da se izv uèemo iz opasnosti u koju smo se uvalili to vlastitim propustima, to poèetnim neoèekivan im uspjesima neprijatelja na polo ajima s obje strane Staljingrada. U svjetlu cjel okupne strategijske situacije, na em je Vrhovnom zapovjedni tvu od prvoga dana nepri jateljske ofenzive moralo biti jasno kako æe se stvari dalje razvijati i, posebice , kolikoj se opasnosti izla e Armijska skupina A na Kavkazu. Opæenito govoreæi, pred njemaèkim Vrhovnim zapovjedni tvom stajale su dvije moguænosti. Pr va moguænost bila je da estu armiju, veæ nakon prvih napada, premjesti s Volge kako n e bi zaglavila u tijesnome okru enju i onda, uz pomoæ znatnih pojaèanja, stanje na irok om koljenu Dona ponovno poku a dovesti u red. Pritom je sve sektore na Donu koje s u dr ali saveznici moralo ojaèati njemaèkim snagama. Meðutim, Vrhovno zapovjedni tvo oèito ije raspolagalo za to potrebnim postrojbama; sve i da jest, one na polo aje ne bi stigle na vrijeme, s obzirom na ogranièene kapacitete nekoliko preostalih eljeznièkih pruga. Uz to, Vrhovno se zapovjedni tvo nikako nije moglo odluèiti hoæe li estu armiju izvlaèiti iz Staljingrada. I, dakako, veæ nakon prvih nekoliko tjedana sovjetske of enzive bilo je jasno daje esta armija izgubljena. Sve to je, u okviru operacije ka o cjeline, jo mogla uèiniti bilo je da na sebe ve e to veæe snage, na to du e vrijeme. Hrabra armija tu je zadaæu ispunjavala do samoga kraja i radi nje podnijela konaènu rtvu. Ipak, èak i kad su dogaðaji - zahvaljujuæi Hitlerovom tvrdoglavom odbijanju da se odre kne Staljingrada - krenuli tim zlosretnim tijekom i kad je i posljednja nada u i zvlaèenje este armije konaèno ugasnula, Vrhovnom je zapovjedni tvu preostala jo jedna mo guænost. Da je odustalo od ozemlja osvojenog u ljetnjoj kampanji (koji ionako nije
moglo zadr ati), ozbiljna kriza mogla se preokrenuti u pobjedu! Da bi se u tome u spjelo, snage armijskih skupina Don i A valjalo je - po strogo definiranom raspo redu - s isturenih istoènih polo aja povuæi najprije na polo aje iza Dona ili Donjeca, a potom i u dolinu Dnjepra. U meðuvremenu, sve je raspolo ive snage - ukljuèujuæi i divizije iz sastava dvaju armijs kih skupina koje se dalo prerasporediti skraæivanjem boji nice - valjalo koncentrira ti, recimo negdje u okolici Harkova. Zadaæa tih snaga bio bi udar po boku neprijat eljskih snaga koje su na e armijske skupine poku avale izmoriti ili ih odrezati od p rijelaza na Dnjepru. Drugim rijeèima, glavna je zamisao bila da se veliko povlaèenje pretvori u operaciju okru ivanja, s ciljem da se neprijatelja odbaci do mora i on dje uni ti. Spomenuto rje enje Armijska skupina Don predlo ila je O.K.H.-u kad vi e nije bilo izgl eda da se esta armija oslobodi i èim je postalo jasno da je polo aj Armijske skupine A na Kavkazu neodr iv te da neprijateljski prodor kroz talijanske polo aje prijeti o dsijecanjem cijeloga ju nog krila. Meðutim, Hitler nije bio od onih koji bi prihvatili rje enje zbog kojega bi se, u pr vo vrijeme, morao odreæi ratnog plijena osvojenog u ljeto 1942. godine i koje je p odrazumijevalo poprilièan operativni rizik. Takav korak bio bi potpuno opreèan osobn osti koju sam analizirao u poglavlju o Hitleru kao vrhovnom zapovjedniku. S obzi rom na njegovo neiskustvo u operativim pitanjima, Hitler se - èak i tada - vjeroja tno nadao da æe situaciju na ju nome krilu stabilizirati ubacivanjem SS-ova tenkovsk og korpusa koji je bio na putu za Harkov. to se tièe zapovjedni tva Armijske skupine Don, prva od spomenutih dvaju moguænosti bil a je unaprijed iskljuèena, buduæi da se do tog vremena esta armija veæ na la u potpunu ok ru enju. Uz to, ostaci razbijenih snaga koje su nam dodijelili pod firmom "Armijsk e skupine Don" i pojaèanja koja smo dobivali na kapaljku bili su nedostatni da, s bilo kakvi m izgledima na uspjeh, povedemo bitku na irokom koljenu Dona. Izgledi za to posta li su jo manji kad su, nakon poraza talijanske armije, nama namijenjena pojaèanja z adr ana u sektoru Armijske skupine B. Sto se tièe drugog rje enja, onoga kojim se veli ko povlaèenje trebalo pretvoriti u protuudar na sjeverni bok kojeg je neprijatelj u napredovanju morao izlo iti, Armijskoj su skupini nedostajale apsolutne ovlasti za njegovu provedbu. Da bismo se primili te zadaæe, morali smo dobiti ovlast zapov ijedanja cijelim ju nim krilom Istoènog boji ta i slobodu da se prièuvama O.K.H.-a slu imo po vlastitu nahoðenju. Umjesto toga, Armijska se skupina morala usredotoèiti na probleme koji su, jedan z a drugim, nicali u njezinoj zapovjednoj zoni. Kako bi uklonila opasnost koja je proizlazila iz izvorne strategijske situacije i koja je s odmakom vremena postaj ala sve veæa - opasnost neutralizacije cijeloga ju nog krila - Armijska je skupina b ila prinuðena osmi ljavati kojekakve "zakrpe". Prva zadaæa Armijske skupine bila je deblokada este armije. Taje zadaæa, u poèetku, bil a apsolutni operativni prioritet. Kada se njezina provedba (iz razloga koje sam naveo u poglavlju o Staljingradu) pokazala nemoguæom, Armijska skupina trebala se pozabaviti problemom koji je prije tio jo veæom katastrofom: gubitkom cijelog ju nog krila. Buduæi da su snage kojima je, u svojstvu prièuve, O.K.H. jo uvijek raspolagao bile nedovoljne za odr avanje komunik acijskih linija ju nog krila u dolini Dona i Dnjepra, preostalo nam je tek da snag e s istoènog krila Armijske skupine grupiramo i prebacimo ih na zapadno krilo. Sve je, dakle, ovisilo o na oj sposobnosti da u svakom trenutku razmi ljamo unaprijed i da snage s istoènog na zapadno krilo prebacimo dovoljno rano da sprijeèe pokrete ne prijateljskih snaga usmjerene na okru enje, koje su, postupno, sve vi e odmicale na zapad. Tu je zadaæu dodatno ote avala èinjenica da je (uslijed gubitka saveznièkih armij a) nama susjedna postrojba - Armijska skupina B na sjeveru - polako ali sigurno nestajala s vidika. S druge strane, da bismo zapadno krilo pokrili dovoljnim bro jem vojnika trebale su nam i snage iz sastava Armijske skupine A, kojima Armijsk a skupina Don nije zapovijedala. Premda je bila zami ljena kao ne to dugoroènija i sveobuhvatnija, bila je to ista ona zadaæa s kojom se general Paulus suoèio u Staljingradu, u razdoblju izmeðu 19. i 23. s tudenoga. Njezin je uspjeh, i ovoga puta, ovisio o brzom premje taju snaga (bez ob zira na lokalne posljedice) na polo aje o kojima je ovisio opstanak na ih pozadinski
h komunikacija i, istodobno, o zadr avanju operativne mobilnosti. Razlika se svodi la na èinjenicu da je general Paulus odluku o tome morao donijeti u roku nekoliko dana, mo da èak i nekoliko sati, i da nije mogao raèunati ni na kakva pojaèanja. U na em s luèaju, pak, na æe se cjelokupni pristup operacijama temeljiti upravo na toj zamisli, to æe nas uvuæi u vi emjeseène sukobe s Vrhovnim zapovjedni tvom. U biti, zamisao o prebacivanju snaga s istoka na zapad, kojim bi se neprijatelja sprijeèilo u poku aju da "odsijeèe" njemaèko ju no krilo, bila je iznimno jednostavna. Með tim, u ratu je èesto najte e postiæi upravo najjednostavnije stvari; prave pote koæe ne kr iju se toliko u dono enju odluke, koliko u njezinoj nepokolebljivoj provedbi. U ov om se sluèaju bilo kakvim povlaèenjem snaga s istoènog krila to krilo izlagalo silnoj opasnosti, a nitko sa sigurno æu nije mogao tvrditi da æe tu opasnost i pre ivjeti. Nada lje, da bi od od njega bilo ikakve koristi, premje taj snaga morao je zapoèeti prije (mo da i nekoliko tjedana prije) negoli opasnost od odsijecanja ju nog krila postan e akutna, èak i po Hitlerovim mjerilima. I najposlije, ali ne i najmanje va no, razv oj dogaðaja u sektoru Armijske skupine A - kao to æe se kasnije pokazati - dugo nas j e sprjeèavao da plan "prebacivanja" primijenimo u praksi. Premda je taj na temeljni pristup bio jednostavan i samorazumljiv, njegova se dos ljedna primjena, u sve ozbiljnijim okolnostima, pokazala te kom. Na iste smo pote koæe nai li pri poku ajima da za njega dobijemo suglasnost Vrhovnog zapovjedni tva (na vri jeme, kako bi uopæe imao uèinka), buduæi da su njegova stajali ta bila dijametralno supr otna na ima. Hitler je ustrajavao na naèelu rigidnog zadr avanja onoga to je osvojio, d ok smo mi smatrali da je pravi kljuè pobjede u operativnoj mobilnosti - u èemu su, u odnosu na neprijatelja, na i operativni sto eri i borbene trupe bili u prednosti. Situacija s kojom se suoèila u trenutku preuzimanja du nosti, u kombinaciji s ogranièe njima koja joj je nametalo Vrhovno zapovjedni tvo, kao i ovisnost o akcijama i dr an ju susjednih armijskih skupina, naveli su Armijsku skupinu Don da usvoji "sustav zakrpa", a da se pritom ipak ne o drekne temeljne formule. Na temelju svega prethodno reèenog, zimska kampanja Armijske skupine Don (kasnije Jug) 1942./43. godine mo e se podijeliti u èetiri susljedne faze: Prvu fazu predstavljala je borba za deblokadu este armije, za èije je potrebe Armij ska skupina Don na kocku stavila apsolutno sve to s èime je raspolagala. Drugu fazu je èinila borba Armijske skupine za oèuvanje pozadine Armijske skupine A tijekom njezina povlaèenja s kavkaske boji nice. Treæu fazu predstavljala je sama bitka za oèuvanje komunikacijskih linija ju nog krila njemaèkih armija i spreèavanje njegova "odsijecanja". Sve je to dovelo do zavr ne, èetvrte faze, u kojoj je Armijska skupina uspjela pokre nuti protuudar (dodu e, manjih razmjera negoli je to eljela) koji je kulminirao bit kom za Harkov. Prva faza: borba za osloboðenje este armije Poku aj oslobaðanja este armije, odnosno stvaranja uvjeta za njezin proboj iz Staljin grada, veæ je opisan do pojedinosti. Èineæi sve to mo e kako bi proboj este armije uspio, Armijska skupina Don dosegnula je s ame granice dopustivog rizika. U tome je i uspijevala, sve do trenutka kada je s udbina este armija bila konaèno zapeèaæena, tj. do kraja prosinca 1942. godine, minimal nim snagama rasporeðenima u sredini i lijevo od polo aja Armijske skupine. Taj je ta nani za titni paravan spomenute sektore trebao tititi od potencijalnih napada sve d ok Èetvrta tenkovska armija, bitkom koju je vodila istoèno od Dona, zarobljenoj armi ji ne otvori put do slobode. Tek kad za uspjelo spajanje Èetvrte tenkovske i este armije nije bilo vi e nikakvih i zgleda i kad je - istodobno - poraz talijanske armije ogolio zapadno krilo Armij ske skupine Don i neprijatelju otvorio put do Rostova, Armijska se skupina u pot punosti posvetila problemu odr anja cijelog ju nog krila istoènog boji ta. U tom kontekstu, preostaje mi jo samo da ukratko opi em kako se situacija Armijske skupine Don pogor ala, to uslijed odluke este armije da ne kreæe u proboj, to kao posljedica razvoja dogaðaja na desnom krilu Armij ske skupine B (talijanske armije). Veæ sam objasnio te ak polo aj s kojim se Èetvrta tenkovska armija suoèila na istoènom kril Armijske skupine, kamo je neprijatelj - s opsadnih polo aja oko Staljingrada - neprekidno ubacivao nove i sve jaèe snage.
Nakon to su ga Rumunji ostavili samoga na boji tu, u bitkama izmeðu Aksaija i Kotelni kova kao i u borbama za samo Ko-telnikovo (odskoènu dasku za oslobodilaèku ofenzivu Èe tvrte tenkovske armije), 57. tenkovski korpus pretrpio je velike gubitke. Ozbilj no oslabljena i prije te operacije, 23. tenkovska divizija posebno je te ko strada la. Pojaèanja iz sastava Armijske skupine A nisu pristizala pa se èinilo da Èetvrta te nkovska armija neæe uspjeti sprijeèiti prebacivanje jakih neprijateljskih snaga u po zadinu Prve tenkovske armije. Razvoj dogaðaja na ostatku boji nice Armijske skupine Don nije bio ni ta manje ozbilja n. U nekada njem sektoru Treæe rumunjske armije, Èetvrta tenkovska armija na polo ajima istoèno od Dona poèela je uzmicati. To je neprijatelju omoguæilo da - najprije u okoli ci Potemski-naje, a ne to kasnije i kod Cimljanskaje - prijeðe ledom okovanu rijeku i ugrozi na e polo aje na Èiru, i iz pozadine i s boka. Umjesto zapovjedni tva Treæe rumun jske armije, tim je dijelom boji ice, u meðuvremenu, poèeo zapovijedati general Mieth. Buduæi da su Rusi nadirali preko Dona, s istoka i s juga, isprva nismo imali puno izbora: Skupini Mieth zapovjedili smo borbeno povlaèenje na polo aje iza Kagalnika. Situacija na lijevom krilu Armijske skupine djelovala je jo kritiènije. Premda je o stao bez rumunjskih divizija, Armijski deta man Hollidt svoje je snage uspio vrati ti na polo aje ju no od gornjega Èira. Meðutim, novoprido la, nedavno ustrojena divizija k oja je trebala preuzeti obranu boka Armijskog deta mana na Bistroj Gnjiloj, bez ik akva je obja njenja predala prijelaz kod Miljutinskoga. Time je neprijatelju omoguæi la prodor u Hollidtov bok i otvorila mu put do va ne zraène baze Morozovski. Da stvar bude jo ozbiljnija, zbog raspada talijanske armije i gotovo potpune elim inacije Prvog i Drugog rumunjskog korpusa (na lijevom krilu Armijskog deta mana Ho llidt), neprijatelj se - praktièki neometano - mogao uputiti prema prijelazima preko Dona kod Forchstadta, Kamenska i Voro ilov grada. Na otpor je nai ao samo u Millerovu, gdje je - na desnom krilu Armijske skupine B - Skupina Fretter-Pico str ala poput otoka u crven oj bujici. U svakom sluèaju, neprijatelj je potpuno neometano mogao produ iti na ist ok, u pozadinu Armijskog deta maa Hol-lidt ili Skupine Mieth, odnosno, alternativn o, na jug, prema Rostovu. Dakle, Armijska skupina Don bila je u iznimno ozbiljnu polo aju. Da je djelovala p otpuno neovisno, krizu bi razrije ila na, za nju, jedini ispravan naèin: trenutnim a ktiviranjem opcije prebacivanja snaga. Èetvrta tenkovska armija se, jednim potezom , mogla povuæi u Rostov i iskoristiti za za titu lijevoga krila Armijske skupine i n jezinih komunikacija prema zapadu. Snage Skupine Mieth i Armijskog deta mana Holli dt koje su djelovale na irokom koljenu Dona morale bi se povuæi na Donjec. Ovo je rje enje imalo samo jednu manu: Armijska skupina A jo uvijek je bila èvrsto uk opana na svojim polo ajima na Kavkazu. Premje tanjem snaga Armijske skupine Don na z apadno krilo pozadina Armijske skupine A ostala bi izlo ena, to nije dolazilo u obz ir. Du nost Armijske skupine Don bila je upravo za tita pozadine Armijske skupine A i odr avanje njezinih komunikacijskih linija preko Rostova. Dakle, zamisao o premje tanju glavnog te i ta operacije Armijske skupine na zapad - èime bi se omeli neprijateljski poku aji izoliranja cijeloga krila njemaèkih armija - bi la je, barem trenutno, neprovediva. U prvih nekoliko tjedana po preuzimanju du nos ti, Armijska ju je skupina namjerno stavila ad acta, za raèun este armije. Sada - u drugoj fazi - unatoè rastuæoj opasnosti to je prijetila njezinom zapadnom krilu, Arm ijska skupina Don morala se upustiti u bitku za odr anje pozadine Armijske skupine A. Druga faza: borba za odr anje pozadine armijske skupine A Njemaèko je Vrhovno zapovjedni tvo, od samoga poèetka, moralo biti svjesno kako Armijs ka skupina A ne mo e ostati na Kavkazu ukoliko bitka za oslobaðanje este armije ne us pije iz prve - drugim rijeèima, ukoliko se ne osiguraju realni uvjeti da se situac ija na irokom koljenu Dona koliko-toliko stabilizira. Kada je neprijatelj probio desno krilo Armijske skupine B i time si otvorio put prema Rostovu, svima je tre balo biti savr eno jasno da o zadr avanju polo aja na Kavkazu vi e nema zbora. Osim, naravno, ako Hitler na te polo aje nije mogao i elio prebaciti velike djelove snaga s drugih podruèja borbenih djelovanja. Veæ 20. prosinca, na dan kada su se dvije talijanske armije razbje ale sa svojih pol o aja na boku Armijskog deta mana Hollidt i Rusima otvorile put do prijelaza na Donj ecu, napomenuo sam generalu Zeitzleru kako je uspje nim prodorom u smjeru Rostova
neprijatelj dobio priliku da nanese odluèujuæi udarac cijelom njemaèkom ju nom krilu. 24. prosinca ponovno sam upozorio na to kako u pitanju vi e nije samo sudbina Armi jske skupine Don, nego i ona Armijske skupine A. Veæ sam spomenuo kako je moj zahtjev da se dio snaga iz sastava Armijske skupine A rasporedi u Rostov i u sastav Èetvrte tenkovske armije bio odbijen. Iako za novi poku aj spa avanja este armije nije bilo vi e nikakvih izgleda, Armijskoj skupini A i d alje je bilo u interesu da se Èetvrta tenkovska armija ojaèa. Naime, porazom Èetvrte t enkovske armije neprijatelj bi dobio izravan pristup pozadini Armijske skupine A . Buduæi da se Armijska skupina A - sasvim razumljivo - nije eljela odreæi nijedne po strojbe, Vrhovno je zapovjedni tvo to, toliko potrebno, ujednaèavanje snaga dvaju ar mijskih skupina moralo zapovjediti. Jedan od moguæih razloga zbog kojih nam je Arm ijska skupina A odbila prepustiti divizije koje smo od nje zatra ili (pogledati po glavlje o Staljingradu) vjerojatno se krio u èinjenici da su njezine formacije i p ostrojbe bile "protresene" i meðusobno isprepletene do ruba pomutnje. Premje tanje n eke od veæih postrojbi bila bi, nesumnjivo, te ka i dugotrajna zadaæa. Takvo je stanje stvari, jednim dijelom, bilo neizbje na posljedica nu de da se - u nedostatku primj erene prièuve - krpaju rupe nastale neprijateljskim prodorima. Nadalje, ono je sva kako bilo i posljedica èinjenice da Armijska skupina A mjesecima nije imala zapovj ednika koji bi stvari doveo u red. Èak ni u najboljim moguæim uvjetima mnogi vojni z apovjednici ne shvaæaju da postrojbe, ele li postiæi maksimalnu uèinkovitost i saèuvati s posobnost manevra, moraju odr ati uobièajeni borbeni raspored. Kada, kao u ovome sluèa ju, na du e vrijeme ostanu bez zapovjednika, normalno je da postanu dezorganiziran e. Na uporno tra enje Armijske skupine Don, Hitler je 29. prosinca napokon zapovjedio povlaèenje istoènog i najizlo enijeg krila Armijske skupine A - Prve tenkovske armije - u sektor Pjatigorsk-Praskoveje na rijeci Kumi. Unatoè tomu, Hitler nije namjera vao odustati od cijele kavkaske boji nice. Oèito se nadao kako æe istoèno krilo Armijske skupine A, nakon povlaèenja na Kumu, uspjeti ukliniti u Manjièkim ravnicama i tako stabilizirati situaciju iz meðu Manjièa i Dona te odr ati komunikacije ju noga krila preko Dnjepra. Dakle, "balkon" koji je irenjem boji nice prema Kavkazu i Volgi nastao u studenome ( to nas je i dov elo u ovako nepovoljan polo aj) nije trebalo ukloniti, nego tek smanjiti. Kojim bi smo, pak, snagama trebali nadoknaditi gubitak talijanskih i rumunjskih (a ubrzo i maðarskih) snaga, ostala je potpuna tajna. Upravo su zato, nakon nekog vremena, napu teni i svi ostali polo aji na Kavkazu. U toj, drugoj fazi, Armijska skupina Don suoèila se sa sljedeæim zadaæama: Umjesto da, sukladno stanju, te i te djelovanja premjesti na svoje desno krilo i tak o ukloni opasnost da je odre u od ostatka snaga, Armijska je skupina, suoèena s rast uæom krizom, bila prisiljena kupovati vrijeme. Ju no od Dona morala je tititi pozadinu Armijske skupine A te istovremeno odr avati n jezine komunikacije preko Rostova. S obzirom na velièinu ozemlja izmeðu Kavkaza i Do na koje su trebale nadzirati i s obzirom na snagu neprijatelja koji je na tom po druèju djelovao, slaba ne snage Èetvrte tenkovske armije s tom su dvostrukom obvezom t e ko mogle iziæi na kraj. Na irokom koljenu Dona i na polo ajima ispred Donjeca, Armijski deta man Hollidt treb ao je usporiti napredovanje neprijateljskih snaga sjeverno od Dona i sprijeèiti ih da, u munjevitu juri u na Rostov s istoka, odre u Èetvrtu tenkovsku armiju, a time i Armijsku skupinu A. Uz to, deta man je trebao onemoguæiti prijelaz neprijateljskih s naga preko linije Forchstadt-Kamensk-Voro ilovgrad na Donjecu i tako mu zaprijeèiti prilaz Rostovu sa sjevera. Napokon, Armijska je skupina trebala pronaæi naèin i sredstva da odr i komunikacijske linije koje su vodile dolinom Dnjepra na zapadu, bilo vlastitim resursima, bilo uz pomoæ ono malo prièuva koje nam je O.K.H. uspio poslati. Sve to trebali su obaviti vojnici koji su, veæ dugo, bili izlo eni pretjeranim napor ima, i to u srazu s daleko nadmoænijim neprijateljem. Iako je ta zadaæa, ili niz zadaæa, sama po sebi bila te ka, najveæa opasnost krila se u nesposobnosti Armijske skupine A da se na brzinu povuèe s Kavkaza. Bio je to tipièan primjer procesa "oko tavanja", koji bi neizbje no uslijedio kad god bi neka mobilna operacija degenerirala u statièno ratovanje. Ako ni zbog èega drugoga a ono zbog ek onomiziranja vlastitih snaga, nepokretno je oruðe valjalo ukopati, a obroke i stre
ljivo nagomilati. Da bi se vojnicima pobolj ali uvjeti ivota, valjalo je izgraditi cijeli niz objekata - mjera koja je osobito va na kad, u nedostatku prièuve, vojnici ne mogu odlaziti na dopust. Kako se konji u statièkoj borbenoj zoni najèe æe ne mogu hr aniti, valjalo ih je smjestiti dublje u pozadinu, no time se, s druge strane, sm anjivala pokretljivost borbenih postrojba. (Dodatna pote koæa bilo je stanje na cest ama tijekom ruske zime, posebice u brdovitim predjelima.) Proces redovito zavr ava time da vojnici i zapovjedni tva izgube sposobnost brze pri lagodbe novu stanju (a promjena stanja je u mobilnu ratovanju svakodnevna pojava ). U postrojbi zavladaju inercija i stagnacija, buduæi da svaka promjena podrazumi jeva neugodne smjene, premje tanje snaga, neudobnost, a èesto i opasnost. Neizbje an p roces gomilanja streljiva, opreme i drugih zaliha dovodi do blokiranja sredstava ; postrojba, naime, poèinje misliti kako bez tih sredstava ne mo e do kraja rata. Ka d je i prinuðeno na veliko povlaèenje, zapovjedni tvo takve postrojbe uvijek tra i du e ro kove za pripremu evakuacije. Buduæi da opremu i zalihe koje je nagomilalo dr i nezam jenjivima, cijelu zamisao o povlaèenju u stanju je i glatko odbiti. Valja se prisj etiti kako se - kad je njemaèka ofenziva 1918. godine zastala u mjestu - èak ni zapo vjednik poput Ludendorfa nije mogao natjerati da pametno osmi ljenim povlaèenjem pri jeðe na ratovanje u pokretu. A u mobilnu je ratovanju, u to vrijeme, le ala posljedn ja nada za konaènu pobjedu Njemaèke u ratu. Ludendorf se, na kraju, nije mogao odreæi materijala nagomilanog na njemaèkoj boji nici i u njezinoj pozadini. Ili se, mo da, ni je mogao odreæi ozemlja osvojenog po cijenu tolikih rtava. Stanje na boji nici Armijske skupine A bilo je vrlo slièno. U razgovoru s naèelnikom s to era Prve tenkovske armije otkrili smo kako njegova formacija s povlaèenjem ne mo e zapoèeti prije 2. sijeènja. Pomogli smo joj oko benzina, pa je za pokret bila spremn a 1. sijeènja. Unatoè tomu, nekoliko dana poslije, Armijska skupina A je izvijestila da se Prva tenkovska divizija na liniju na Kumi mora povlaèiti sektor po sektor, kako bi izvu kla opremu i evakuirala ranjenike iz planinskih odmarali ta na Kavkazu. Za to æe joj , navodilo se, trebati 155 vlakova (dvadeset po diviziji), a na polo aje du linije na Kumi æe - zbog ogranièenih eljeznièkih kapaciteta - stiæi tek za 25 dana. Dakle, premd a je jo od kraja studenoga bilo jasno kako æe barem pozadina Armijske skupine A, pr ije ili kasnije, biti ugro ena, glede priprema za njezinu evakuaciju oèito nije uèinje no ni ta. Do tog je propusta do lo svakako i stoga to je Hitler takve pripreme zabran jivao (pa se oèekivalo da æe i ove zabraniti, tek to za njih dozna). Jednako va an razl og, siguran sam, bilo je i to to Armijska skupina A posljednjih nekoliko mjeseci nije imala odgovornog zapovjednika. O.K.H. je razmatrao zamisao da Armijsku skupinu A (koju je, do tog vremena, preu zeo general pukovnik von Kleist) stavi pod moje zapovjedni tvo. Opæenito govoreæi, pod rediti jednu armijsku skupinu zapovjedni tvu druge, jednako rangirane postrojbe, n ikad nije dobro. U ovako kritiènoj situaciji to bi vjerojatno imalo i nekakvih pre dnosti -dakako, pod uvjetom da nema nikakvih "boènih vjetrova". I Hitleru i Armijs koj skupini A morala se uskratiti moguænost da izdaju zapovijedi u suprotnosti s m ojima. Buduæi da su moji uvjeti Hitleru bili neprihvatljivi, Armijska skupina A os tala je neovisna. Armijskoj skupini Don preostalo je tek da nastavi "pritiskati" kako bi se mjere za povlaèenje Armijske skupine A ubrzale, a snage èija je interven cija ju no od Dona i kasnije na zapadnom krilu Armijske skupine Don bila od presud nog znaèenja, to je moguæe br e oslobodile. Drugu fazu zimske kampanje valjalo je maksi malno skratiti, kako bi se situacija na njemaèkom ju nom krilu napokon stabilizirala . To se dalo postiæi jedino uni tenjem neprijateljskih snaga koje su krilo poku avale okru iti sa zapada. U tom se sluèaju i rok za evakuaciju snaga s Kavkaza mogao znaèajn o skratiti. Gore spomenute neprilike dijelom su bile naizgled neizbje na posljedica djelovanja u uvjetima statièkog ratovanja i pote koæa vezanih za planinsko podruèje djelovanja, a dijelom i posljedica nesklonosti Vrhovnog zapovjedni tva da se bilo èega odrekne dra govoljno. Sudeæi po onome to se dogaðalo Armijskoj skupini B, anga iranjem Armijske sku pine Don u bitci na podruèju Dona, koja je potrajala od kraja prosinca do poèetka veljaèe, opasnost da cijelo ju no krilo bude odrezano samo se poveæala. Spomenuta bitka koju su vodile dvije armije u sastavu Armijske skupine Don bila je prava ilustracija Moltkeove definicije strategije. Unatoè cijelom nizu kriza, s voju smo zadaæu uspjeli izvr iti jer su se i sto er Armije i sto er Armijske skupine str
ogo pridr avali dvaju, u praksi dokazanih, njemaèkih naèela voðenja: (i) Operacije uvijek provoditi elastièno i domi ljato; (ii) Stvoriti to je moguæe veæi prostor za inicijativu i samostalnost zapovjednika na svim razinama. Oba naèela su, dakako, bila potpuno opreèna Hitlerovu naèinu razmi ljanja. Prvo æe se jasn o i èitati iz opisa bitke koju su vodile na e dvije armije; sada bih nekoliko rijeèi pos vetio drugom naèelu. Njemaèki naèin vojnoga voðenja ni im je zapovjednicima ostavljao puno prostora za samost alno djelovanje. Pojedinaèni zapovjednik nije mogao birati zadaæu, no izbor metoda z a njezinu provedbu bio je njegovo diskrecijsko pravo. Upravo je to naèelo od pamti vijeka (a svakako od vremena Moltkea starijeg) njemaèki sustav voðenja èinilo jedinstv enim. Druge vojske svojim zapovjednicima nisu ostavljale ni izbiliza toliko slob ode djelovanja na taktièkoj razini. Dapaèe, dugim i detaljnim smjernicama obièavale su propisivati naèin na koji æe se odreðena zapovijed izvr iti, a odreðeno taktièko djelovanj prilagoditi specifiènom obrascu. Takav se sustav voðenja u Njemaèkoj smatrao lo im. Dak ako, takav je sustav umanjivao moguænost neuspjeha (u sluèaju da zadaæa zapadne osredn jeg zapovjednika), no odgovornog bi zapovjednika èesto sprjeèavao da djeluje u sklad u sa situacijom na terenu. Sto je najgore, u svojoj zaokupljenosti sigurno æu, takav se sustav odrièe prilike koja se mo e ukazati kad podreðeni zapovjednik, neovisnom ak cijom, u kljuènom trenutku iskoristi nekakvu povoljnu situaciju. Njemaèka metoda svo je korijene vuèe iz njemaèkog mentaliteta, kojeg - suprotno kojekakvim besmislicama o "slijepoj poslu nosti" - odlikuju sna na individualnost i ( to je vjerojatno dio nje govog germanskog naslijeða) odreðena sklonost riziku. Dakako, ni i zapovjednici toliku neovisnost mogu u ivati samo ako se cjelokupna vojna hijerarhija pridr ava odreðenih taktièkih i operativnih aksioma. Mislim kako mogu ustvrditi i da je njemaèka Zapovjedno-sto erna kola jedina institucija koja je u stanju postiæi takvu dosljednost. Ipak, vi i zapovjednik na terenu èesto se suoèi s dvojbom preuzeti operacije armija i drugih formacija pod svojim zapovjedni tvom u vlastite ruke ili ih ipak prepusti ni im zapovjednicima. Stoje situacija slo enija i to su snage kojima tu situaciju mor a razrije iti manje, to je i napast da se upetlja u posao podreðenih veæa. Kad je rijeè o mome zapovjedni tvo, mislim kako slobodno mogu reæi da smo se u operaci je na ih armija mije ali samo kad je to bilo apsolutno nu no. To je posebno vrijedilo za situacije u kojima su operativni planovi Armijske skupine predviðali preuzimanj e odgovornosti koje, u redovitim okolnostima, nijedno zapovjedni tvo armije ne bi prihvatilo. S druge strane, u naèelu smo se klonili neslu benih "savjeta" koji ubija ju svaku inicijativu i zamagljuju odgovornost. Kao to sam veæ spomenuo, Hitler je za stara njemaèka naèela voðenja slabo mario i svojim se posebnim zapovijedima neprekidno mije ao u operacije ni ih zapovjedni tava. Kad bi se njegove zapovijedi odnosile na pokrete susjednih armijskih skupina ili na akc ije koje su trebale izvesti formacije koje su jo uvijek slu ile kao prièuva O.K.H.-u, nije se dalo uèiniti ni ta. Meðutim, kada su te zapovijedi propisivale da se pojedina linija dr i do posljednjeg èovjeka i posljednjeg metka, konaènu bi prevagu, u mnogo s luèajeva, odnijele okolnosti na terenu. Puno veæi problem, o kojemu sam takoðer veæ govo rio, bila je Hitlerova sklonost otezanju pri dono enju prijeko potrebnih odluka. N apokon, nismo ga mogli natjerati da izda zapovijed. U takvim smo sluèajevima mogli samo izvijestiti kako æemo, u nedostatku smjernica O.K.H.-a, do toga-i-toga vreme na ili do toga-i-toga dana, djelovati po vlastitu nahoðenju. Za usporedbu, iskreno sumnjam kako se bilo koja armija pod na im zapovjedni tvom, ti jekom ove ili bilo koje kasnije kampanje, mogla potu iti na sporost u dono enju odlu ka. Kad god bi koja od njih mojemu zapovjedni tvu poslala nekakav upit ili preporu ku, odgovor bi dobila odmah. Armijska je skupina odgovor odlagala samo u te kim si tuacijama, i to na vrlo ogranièeno vrijeme - na najvi e nekoliko sati ili do sljedeæeg jutra. U cjelini - osim u sluèaju Staljingrada - Armijska je skupina, unatoè Hitlerovu omet anju i otezanju, na kraju uvijek uspijevala poduzeti odgovarajuæu akciju. Bitke Èetvrte tenkovske armije na ju nom Donu Èetvrta tenkovska armija morala je oèuvati pozadinu Armijske skupine A. Da bi to uèini la, morala je izvr iti dvije zadaæe. Morala se pobrinuti da se neprijateljske snage koje su joj bile za petama ne zav uku u pozadinu Prve tenkovske armije, sve dok se potonja s Kavkaza ne povuèe na bo
ji nicu okrenutu istoku. Istovremeno, morala se pobrinuti da se neprijateljske snage s polo aja u donjem di jelu toka rijeke Don ne probiju do Rostova i odre u komunikacijske zone Èetvrte tenk ovske armije i Armijske skupine A. Bilo je jasno da Èetvrta tenkovska ne raspola e snagama dovoljnima da neprijatelju z aprijeèi cijelo podruèje izmeðu donjeg toka rijeke Don i sjevernih kavkaskih vijenaca. Nakon gubitka rumunjskih snaga, u okolici Kotelnikova raspolagala je sa samo dv ije, ozbiljno oslabljene divizije (17. i 23. tenkovskom) 57. tenkovskog korpusa. 15. terenska divizija Luftwaffe jo nije bila spremna za akciju, a 16. motorizira na divizija jo je bila kod Jeliste, u sastavu Armijske skupine A. Svi poku aji Armijske skupine Don da spomenutu armiju na vrijeme ojaèa, pokazali su se bezuspje nima. O.K.H. nam je odbio ustupiti Treæi tenkovski korpus iz sastava Arm ijske skupine A, a Sedmu tenkovsku diviziju, koju je Armijska skupina Don namjer avala iskoristiti u kombinaciji s Èetvrtom tenkovskom armijom, Hitler je zadr ao u R o-stovu kako bi, nakon sloma talijanske armije, tamo nji prijelaz za titila sa sjeve ra. To, u osnovi, i nije bio lo potez, samo to su ga jednako uspje no mogle izvesti i pje aèke divizije koje smo zatra ili od Armijske skupine A (odnosno, Sedamnaeste arm ije). Te nam je snage, kao to rekoh, Hitler uskratio, pla eæi se kako æe nakon njihova povlaèenja iz Novorosijska, tamo nje rumunjske snage popustiti. U pozadini Prve tenkovske armije pojavila se ozbiljna prijetnja. Jaki dijelovi n eprijateljskih snaga koji su slijedili Èetvrtu tenkovsku armiju naglo su skrenuli na jug i krenuli na Prvu tenkovsku armiju, ba kada se poèela povlaèiti. Da je stigla na vrijeme, 16. motorizirana divizija te je snage mogla napasti i preprijeèiti im put iz smjera Manjièa. Meðutim, njezin je dolazak ponovno odgoðen, pa se borbama koje je vodila Èetvrta tenkovska armija pridru ila tek sredinom sijeènja. Armijska je skupina ipak prona la naèin da ojaèa Èetvrtu tenkovsku armiju, resursima iz vlastitog podruèja odgovornosti, meðutim neprijatelj ju je spri jeèio u toj nakani. Naime, na polo aje Èetvrte tenkovske na irokom koljenu Dona namjera vali smo dovesti 11. tenkovsku diviziju. Meðutim, upravo kad se ona spremala preba citi na polo aje na Donu, neprijatelj je rijeku pre ao na dva mjesta s ciljem da - s juga i jugoistoka - upadne u pozadinu Skupine Mieth, koja je i dalje dr ala polo aj e na donjemu Èiru okrenute sjeveru. Kako bi im se suprotstavili i omoguæili da se Sk upina Mieth povuèe na polo aje iza Kagalnika, okrenute istoku, 11. tenkovsku divizij u morali smo rasporediti na polo aje sjeverno od Dona. Tako je Èetvrta tenkovska arm ija ostala i bez nje. Stoga su jedina pojaèanja koja su dvije divizije iz sastava 57. tenkovskog korpusa na kraju dobile bile Vikin ka SS-divizija, koju nam je ne to ranije ustupila Armijs ka skupina A, te - sredinom sijeènja - 16. motorizirana divizija. Do tog vremena Èetvrtu tenkovsku armiju su, iz smjera Kotelniko-va, stisnule dvije sovjetske armije (Druga gardijska i 51.), ukupne snage jednog tenkovskog, tri m ehanizirana, tri streljaèka i i jednog korpusa konjani tva. Ne to ju nije, iz smjera Kal mièkih stepa, ubrzo se pojavila i treæa, 28. sovjetska armija. S popriliènom se sigurno æu mo e pretpostaviti kako spomenute sovjetske armije Èetvrtu ten kovsku nisu namjeravale samo prikovati u mjestu, nego je, najposlije, i zaobiæi, p robiti se na sjever i jug i potpuno je okru iti. Ako je Hitler mislio kako je njegova zapovijed dovoljna da Èetvrta tenkovska armij a, uz ogromnu premoæ neprijateljskih snaga i golemo ozemlje koji je trebalo pokrit i, odr i ovu ili onu "liniju" i ne povlaèi se prije nego to za to dobije njegovu sugl asnost - grdno se varao. U situaciji u kakvoj se nalazila Èetvrta tenkovska armija , kruta obrambena linija je, kao prepreka, bila uèinkovita koliko i pauèina. Unatoè to mu, Hitler joj je odbijao poslati pojaèanja, a nama je, sliènim zapovijedima, uporno poku avao ogranièiti slobodu djelovanja. Osjeæao sam kako moj posao nema vi e nikakva s misla i daje do lo vrijeme da zatra im smjenu s polo aja zapovjednika Armijske skupine Don. Stoga sam, 5. sijeènja, naèelniku Glavnog sto era uputio teleprintersku poruku u kojoj je, meðu ostalim, stajalo: " Ukoliko se ovi prijedlozi ne usvoje i ukoliko se ovom zapovjedni tvu ruke nastav e vezivati u mjeri u kojoj se to èinilo dosad, ne vidim èemu bi moj daljnji ostanak na mjestu zapovjednika Armijske skupine Don imao poslu iti. S obzirom na okolnosti, bilo bi puno primjerenije da me zamijeni jedna od 'pomoæn ih uprava' sektora logistike."
(Logistièke "pomoæne uprave" u armijskim skupinama vodili su stariji èasnici koji su u skladu s izravnim uputama sredi nje uprave za logistiku - brinuli za opskrbu i transport svoje formacije.) Kako su stvari trenutno stajale, temeljna zadaæa Èetvrte tenkovske armije stubokom s e promijenila: umjesto da cijelom du inom pretjerano rastegnute boji nice pru a neadek vatan otpor, armija je preostale snage trebala dr ati na okupu. Samo je tako mogla pru iti sna an otpor na vitalnim toèkama ili pokretati iznenadne udare, kad god joj s e za to uka e prilika. Bilo je jasno kako æe dijelove podruèja koje je pokrivala s vre menom morati ogoliti do kraja te da æe i ostatak toga podruèja tititi tek slaba an obra mbeni paravan. General pukovnik Hoth - uz potporu svog sjajnog naèelnika sto era, generala Fangohra - te se zadaæe prihvatio s tihom odluèno æu. Hotha je, kao zapovjednika, krasila je jo j edna, jednako va na kvaliteta: svestranost. Napredovanje neprijateljskih snaga koj e su pritiskale njegove polo aje usporavao je vrlo vje to. Ni na jednom mjestu nije se zadr avao predugo, a neprijatelju je, munjevitim grupiranjem snaga s oba krila, neprekidno zadavao udarce i time sprjeèavao sve njegove poku aje da ga okru i s boka. Premda joj nije mogla osigurati snage dostatne za te ku zadaæu koja ju je èekala, najs lo eniji je problem te zadaæe Armijska skupina odluèila preuzeti na sebe. Kao to sam veæ spomenuo, Èetvrta tenkovska armija imala je dvije paralelne zadaæe. Morala je sprijeèi ti da se bilo koja od tri neprijateljske armije koje su je slijedile zaskoèi Prvu tenkovsku armiju iz pozadine, prije nego to se ona povuèe s Kavkaza, zauzme nove po lo aje okrenute istoku i pripremi se za samostalnu obranu. Istovremeno, morala je sprijeèiti i svaki poku aj neprijatelja da se donjim rukavcem Dona probije do Rostov a. Ako bi mu to po lo za rukom, tri armije koje su se borile ju no od Dona ostale bi odsjeèene. Èetvrta tenkovska armija je, u najboljem sluèaju, mogla izvr iti jednu od tih zadaæa. Ko ja bi od njih trebala imati prednost mogla je odluèiti samo Armijska skupina. U du goroènom smislu, prijetnja Rostovu èinila se znatno va nijom. Ipak, da je neprijatelj Prvu tenkovsku armiju uspio opkoliti pri povlaèenju na nove polo aje, borba za Rostov izgubila bi svaki smisao, a tri njemaèke armije ju no od Dona bile bi osuðene na propast. Ukoliko bi, s druge st rane, povlaèenje Prve tenkovske armije pro lo prema planu, na lo bi se i naèina i sredst ava da se sprijeèi i kriza u Rostovu. Neprijatelj je poku ao iskoristiti dvije gore naznaèene prilike. Veæ smo spomenuli da bi 16. motorizirana divizija stigla taman na vrijeme da dijelove sovjetskih snag a presretne na putu u pozadinu Prve tenkovske armije. Ipak, s istim operativnim ciljem na umu, neprijatelj je u nekoliko navrata Èetvrtu tenkovsku armiju poku ao ob uhvatiti s juga i ubaciti se na polo aje koji su je dijelili od Prve tenkovske arm ije. Istodobno se svim silama trudio da se dolinom Dona i preko Konstan-tinovke probije do Rostova. Omanje neprijateljske snage 7. sijeènja pojavile su se na sjev ernoj obali Dona, pribli no 19 kilometara od lokacije zapovjedni tva Armijske skupin e kod Novoèerkaska, nakon to je obrana na tom dijelu obale (koji su dr ali Kozaci i g raniène trupe) popustila. Toga smo se "kuænog uljeza" rije ili uz pomoæ nekoliko tenkova koje smo za te potrebe dovukli iz radionica. Tenkovski korpus kojemu su te snag e pripadale kreuo je prema mjestu Proleterskaja u pozadini Èetvrte tenkovske armij e, to je znaèilo da smo, barem na nekoliko dana, uklonili prijetnju Rostovu. Sama Èet vrta tenkovska armija tu je prijetnju na svom sjevernom boku mogla ukloniti bez veæih problema. Prva je tenkovska armija povlaèenje zavr ila 14. sijeènja, buduæi da gaje, u meðuvremenu, uspjela i pone to ubrzati. Na svom je lijevom krilu utvrdila liniju koja se protez ala od Èerkaska do Petrovskaje. To je znaèilo da Prva i Èetvrta tenkovska armija sad m ogu uspostaviti kakvu-takvu operativnu suradnju, premda je izmeðu Petrovskaje i Pr oleters-kaje i dalje zjapila iroka pukotina. (Taj su problem, barem djelomice, rj e avale blatne manjièke ravnice.) Èetvrta tenkovska armija obavila je prvi dio svoje zadaæe: osigurala je pozadinu Arm ijske skupine A na podruèju ju no od Dona. Sad joj je valjalo obaviti i drugi dio te zadaæe - odr ati komunikacijske linije Armijske skupine Don preko Rostova. Provedbu drugog dijela zadaæe zakomplicirala je èinjenica da se - unatoè mnogostrukoj nadmoæi neprijateljskih snaga - Prva tenkovska armija na liniji koju je dostigla trebala zadr ati nekoliko dana, kako bi pripremi
la daljnju evakuaciju svoje pozadine. tovi e, Èetvrta tenkovska armija bila je vrlo b lizu tome da zadaæu uopæe ne izvr i, buduæi da se Hitler, èak ni tada, nije mogao odluèiti oæe li u potpunosti odustati od Kavkaza. Odgovor na pitanje treba li Prvu tenkovsk u armiju povuæi na sjevernu obalu Dona ili bi cijelu Armijsku skupinu A trebalo os taviti u Kubanu i dalje je visio u zraku. Bitke Armijskog deta mana Hollidt Prvom polovicom sijeènja Èetvrta tenkovska armija izvr avala je svoju zadaæu ju no od Dona , no ni posao koji je Armijski deta man Hollidt obavljao na irokom zavoju rijeke ni je bio ni ta lak i. Kao to je bilo navedeno u poglavlju o Staljingradu, prethodnih ne koliko tjedana neprijatelj je neizmjerno nadmoænijim snagama neprestano napadao po lo aje Armijskog deta mana na Èiru. Na boji nici duljine kojih dvjestotinjak kilometara koja se protezala od Dona kod Ni nje Èirskaje pa sve do Kamensk- aktinskoga, general Hollidt je - uz Skupinu Mieth k oja je sad bila pod njegovim zapovjedni tvom - raspolagao sa èetiri pje aèke divizije (6 2., 294., 336. i 387.), krajnje iscrpljene dotada njim borbama. U odr avanju boji nice pomagalo je i nekoliko Alarmeinheiten-postrojbi te ( to je tamo bilo od posebne p omoæi) protuzraène postrojbe pod zapovjedni tvom iskusnog generala Stahela. to se tièe dv aju terenskih divizija Luftwaffe u sastavu Armijskog deta mana Hollidt, ono to je o d njih ostalo moralo se ukljuèiti u druge formacije. Glavninu snaga Armijskog deta m ana èinile su 6. i 11. tenkovska divizija, ojaèane novoprido lom 7. tenkovskom divizij om. Uslijed te kih gubitaka, 22. tenkovska divizija morala se rasformirati. Tim je snagama general Hollidt trebao sprijeèiti neprijateljske snage na sjeveru d a se spuste u donji tok rijeke Don (odnosno u pozadinu Èetvrte tenkovske armije) i , to bi bilo najgore, probiju se do Rostova, sve dok su Èetvrta tenkovska armija i Armijska skupina A na podruèju ju no od Dona. Nadalje, Armijski deta man Hollidt morao se pobrinuti i da se neprijateljske snage nasuprot njegovu lijevom krilu ne pro biju do prijelaza preko Donjeca izmeðu Forchstadta i Voro ilovgrada i time si otvore put do Rostova sa sjeverozapada. Pritom su, meðutim, bokovi samog Armijskog deta mana bili izlo eni prijetnji - sa zapada, nakon to su Talijani nestal i s tamo njih polo aja (nadomjestila ih je Skupina Fretter-Pico koja se iz podruèja Mi llerova polako probijala natrag prema Donjecu) i s istoka, nakon to je nekoliko n eprijateljskih armijskih korpusa pre lo Don, najprije kod Potemkinskaje, a onda i kod Cimljanskaje. Kao to smo veæ napomenuli, te se snage moglo zaustaviti jedino ub acivanjem 11. tenkovske divizije i vraæanjem Skupine Mieth na boji nicu iza Kagalnik a okrenutu prema istoku. Kao i Èetvrta tenkovska armija, u svladavanju zadaæe praæene te kim borbama i neprestani m krizama i Armijski je deta man Hollidt iskazao èvrstinu i svestranost voðenja. I tu je, meðutim, konaènu rijeè imala Armijska skupina koja je Deta manu zapovjedila da grupi ra svoje oklopne snage i koristi ih za kratke ofenzivne prodore, iako su se time ogoljeni polo aji izlagali velikoj (premda ne i neposrednoj) opasnosti. To da je Armijski deta man neprijatelja uspio zaustaviti na Donjecu i time ga spri jeèio da Èetvrtu tenkovsku armiju i Armijsku skupinu A odre e na polo ajima ju no od Dona, valja pripisati ponajprije i ponajvi e - ne zanemarujuæi pritom kvalitetu voðenja ope racija - hrabrosti s kojom su se njegove pje aèke divizije, a i sve druge formacije i postrojbe koje su im pomagale da odr e svoje polo aje, odupirale neprestanim nepri jateljskim napadima. Ipak, ta se obrana ne bi odr ala da nije bilo na ih oklopnih di vizija koje su svako malo, u pravom trenutku, "uska-kale" na problematièna mjesta. S jedne strane, te su snage svojom intervencijom uklonile neposrednu prijetnju okru enja desnoga krila Armijskog deta mana Hollidt pri njegovu povlaèenju u Kagalnik, a kasnije su i sprijeèile prodor neprijateljskih snaga u taj sektor. S druge su s trane, pak, iznenadile neprijetelja uletjev i u podruèja okupljanja njegovih snaga u pravo u trenutku kada je spremao napad na sjeverne polo aje Armijskog deta mana pred Donjecom. Premda su takvi protuudari bili zadaæa i sastavni dio obrambene uloge A rmijskog deta mana Hollidt, konaènu odgovornost za rizik koji su takve operacije pod razumijevale obièno je snosila Armijska skupina. Armijski se deta man morao oslobodi ti odgovornosti za bilo kakvu krizu koja je mogla izbiti kad bi on, po uputama A rmijske skupine, svoje oklopni tvo grupirao na jednome mjestu i time ugrozio ostal e sektore na svom dijelu boji nice. Treæa faza: borba za odr anje komunikacija na ju nome krilu Operativna situacija sredi nom sijeènja 1943.
Do sredine sijeènja 1943. godine operativni problemi na ju nom krilu istoènog boji ta do segnuli su kritiènu razinu. Ta je kriza vukla korijene jo iz kasne jeseni 1942. god ine, kad je na e vojno zapovjedni tvo dopustilo da se boji nica uèvrsti i pretvori u, du goroèno gledano, operativno neodr ivu liniju obrane. Pogor anje stanja koje se nasluæiva lo jo od tjedna uoèi Bo iæa 1942. godine, kad je propu tena i posljednja prilika za izvlaè nje este armije, sad je dostiglo vrhunac. Ozbiljnu krizu spreèavala je tek oèajnièka bo rba koju su vodile njemaèke borbene trupe i zapovjedni sto eri. esta armija bila je osuðena na propast. Jedino to joj je preostalo bilo je da suborc ima na koljenu Dona i na Kavkazu uèini posljednju uslugu i kraæe vrijeme na sebe ve e jake neprijateljske snage. Bilo je jasno kako se, nakon gubitka este armije, ne mogu zadr ati èak ni manji dijel ovi Kavkaske regije. Zahvaljujuæi upornosti i okretnosti s kojima se Èetvrta tenkovska armija borila na p odruèju ju no od Dona, postojali su barem teoretski izgledi da zajedno s Kavkazom ne izgubima i Armijsku skupinu A. Najveæa prijetnja, ona na istoènom krilu, bila je uk lonjena. I premda ju je od prijelaza u Rostovu jo uvijek dijelilo tristotinjak ki lometara, Prva tenkovska armija uspjela se izvuæi iz planina, a ni iz pozadine joj vi e nije prijetila nikakva opasnost. Od toga trenutka se, u najgorem sluèaju, naza d mogla probiti i sama. Na podruèju izmeðu Dona i Donjeca neprijatelju su jo uvijek bili uskraæeni prilazi Rost ovu, a time i moguænost da sa sjevera zatvori stupicu iza triju armija rasporeðenih ju no od donjeg rukavca Dona. No bilo je oèigledno kako ni Armijski deta man Hollidt ni Skupina Fretter-Pico (koja se trenutno borila u okolici Millerova, a sastojala se od zapovjedni tva 30. korp usa, pod èijim su zapovjedni tvom bile 3. planinska i 304. pje aèka divizija) ne mogu sp rijeèiti neprijatelja da uzvodno - kod Kamensk- aktinskoga - prijeðe Donjec, èim bude do voljno jak za takav prodor na zapad. Kada mu to jednom poðe za rukom, moæi æe birati h oæe li sa sjeverozapada krenuti na Rostov ili æe se spustiti ravno do Azovskog mora. naiu. Zemljovid 17. - Zimska kampanja 1942.-43.: bitke Armijske skupine Don za odr anje komunikacijske zone. Da bude jo gore, otprilike u isto vrijeme sektor Armijske skupine B na sredi njem D onu, koji je dr ala maðarska armija, pao je pod pritiskom nove neprijateljske ofenzi ve. Polo ajima koji su se na njega naslanjali na sjeveru takoðer je prijetila katast rofa. Armijska skupina B svoje je snage eljela povuæi iza rijeke Aidara, sve do Sta robjelska, èime bi donji tok Donjeca nizvodno od Voro ilovgrada ostao potpuno izlo en. Meðutim, to je krilo Armijske skupine i ovako i onako za nekoliko dana prestalo p ostojati. Od Voro ilovgrada prema sjeveru sad se pru ala velika pukotina u kojoj su ogranièen oèajnièki otpor pru ale tek izdvojene njemaèke borbene skupine iz sastava Armijs ke skupine B. Maðari su - ba kao i Talijani prije njih - nestali s boji nice. Izgledi da O.K.H. pukotinu popuni prièuvama koje su bile na putu bili su prilièno mali. to se tièe Armijske skupine Don, ona je smatrala kako je - ukoliko se nepriajtelja e ljelo sprijeèiti u poku aju da Armijsku skupinu Don i Armijsku skupinu A odre e od ost atka snaga - do lo vrijeme da se jaèe snage iz podruèja ju no od Dona prebace na podruèje sredi njeg Donjeca. Njemaèko Vrhovno zapovjedni tvo, meðutim, na to i dalje nije pristajalo. Ili nije bilo u stanju predvidjeti smjer kojim æe dogaðaji neizbje no krenuti, ukoliko ne poduzme o zbiljnije mjere i ojaèa nas na kljuènim podruèjima izmeðu Donjeca i donjega Dnjepra, ili jednostavno nije uviðalo koliko je situacija opasna. Hitler se i dalje nije elio odreæi Kavkaske regije. Jo uvijek je mislio kako æe polo aje ju no od Dona ipak nekako odr ati, èime bi u posjedu zadr ao barem naftonosna polja Mai kop. Minimum njegovih zahtjeva bilo je odr anje prostranog mostobrana u Kubanu, s kojeg se kasnije ponovo mogao dokopati kavkaske nafte. Tako je Armijska skupina, u tjednima koji su uslijedili, u interesu sustavnog po vlaèenja Armijske skupine A bila prisiljena voditi ogorèene borbe s obje strane Dona . Cijelo to vrijeme s Vrhovnim je zapovjedni tvom vodila o tre rasprave o zamisli o prebacivanju snaga na podruèje Donjeca, kako glede njezine naèelne prihvatljivosti t ako i glede brojnosti snaga Armijske skupine A koje je preko Rostova trebalo vra titi na odluèujuæu boji nicu. Sa stajali ta operacije kao cjeline, vezivanje znaèajnih dij elova Armijske skupine A na mostobranu u Kubanu bilo je - po na emu mi ljenju - tek
pusta elja. Bitke u drugoj polovici sijeènja 14. sijeènja, na dan kada je Prva tenkovska armija stigla na liniju Èer-kask-Petrovs koje i utvrdila polo aje prema istoku, na podruèju Armijskog deta mana Hollidt kuhala se nova kriza. Toga se dana jedan neprijateljski tenkovski korpus uspio probiti do Donjeca na d esnom krilu Armijske skupine B, na podruèju Skupine Fretter-Pico, ju no od Millerova . Premda je O.K.H. Skupinu ojaèao novom pje aèkom divizijom (302.), njezine snage nisu bile ni izbliza dostatne za stabilizaciju stanja na rijeci. Kad je O.K.H. 16. sijeènja Skupinu Fretter-Pico stavio pod zapo-vjedi tvo Armijske s kupine Don (i ovoj posljednjoj produ io boji nicu sve do Aidara), ipak jo nije bilo i zvjesno hoæe li se Skupina Fretter-Pico uspjeti povuæi preko Donjeca. U meðuvremenu se pokazalo kako neprijatelj na Donjec namjerava poslati tri ili èetiri mehenizirana korpusa, s obje strane Kamensk- aktinskoga, na podruèje koje je dr ala upravo Skupina Fretter-Pico. Sreæom, zahvaljujuæi glatkoj pobjedi koju je - iznenadnim udarom dvjema oklopnim div izijama na Kalitvu - nekoliko dana ranije izvojevao Armijski deta man Hollidt, pla nirani neprijateljski napad bio je razbijen veæ u pripremnoj fazi. Stoga smo Armijskom deta manu zapovjedili da planirano povlaèenje na polo aje na Donje cu izvede tako da jedna njegova oklopna divizija, to je moguæe br e, bude na raspolag anju za mobilnu obranu donjeckog sektora Forchstadt-Kamensk. Za operacije u novo oosvoje-nom sektoru Kamensk-Voro ilovgrad pri ruci nismo imali ni ta - osim talijans kih vojnika koji su se, zaostav i za svojim postrojbama, tamo slijevali u gomilama . Drugim rijeèima, postojala je opasnost da polo aji Armijske skupine Don na Donjecu ubrzo padnu u okru enje, sa zapada. Postalo je razvidno kako neprijatelj kani opkoliti i Armijski deta man Hollidt, s istoka. U pukotini izmeðu njegova lijevog krila, na mjestu na kojemu se Donjec uli jevao u Don, i Èetvrte tenkovske armije - koja je, ispred Salska na Manjièu, sjevern i bok Prve tenkovske armije i dalje titila od daleko namoænijeg neprijatelja - u tr okutu koji su tvorili Sal, Don i Manjiè, otkrivena su dva neprijateljska korpusa. Bilo je za oèekivati kako æe spomenute snage poku ati prijeæi Don i krenuti na Rostov; druga je mog uænost bila da se probiju u pozadinu Armijskog deta mana Hollidt. Stoga je Armijska skupina Don upravo tada zatra ila dopu tenje da Èetvrtu tenkovsku ar miju prebaci na desno krilo (s tim da pred Ro-stovom ostavi jednu diviziju koja æe odr ati prijelaz nu an za prolaz Prve tenkovske armije). To je, dakako, znaèilo i da O.K.H. mora izdati paralelne zapovijedi za povlaèenje Armijske skupine A - Prve te nkovske armije prema Rostovu, a Sedamnaeste armije u Kuban. Hitlera je, i opet, bilo nemoguæe natjerati da donese brzu odluku. Prijedlog Armij ske skupine da se oklopne divizije Armijske skupine A grupiraju na podruèju Èetvrte tenkovske armije i izvedu kratki ofenzivni udar kako bi Prvoj tenkovskoj armiji pomogle pri povlaèenju i time ubrzale deblokadu Èetvrte tenkovske armije, Hitler je takoðer odbio. Tek 18. sijeènja, O.K.H. je Èetvrtoj tenkovskoj armiji napokon odobrio ogranièenu slob odu kretanja, pa ova vi e nije morala pokrivati sjeverni bok Prve tenkovske armije na Manjièu, sjeveroistoèno od Sal-ska. S druge strane, Armijska skupina Don je Armi jskoj skupini A i dalje morala jamèiti prolaz eljeznièkom linijom Rostov-Tihorec, sve dok 88 vlakova sa zalihama ne stigne do skladi ta na mostobranu u Kubanu. Hoæe li s e Prva tenkovska armija povuæi prema Rostovu ili u Kuban, nitko nije znao. Dakako, vrijeme potro eno na dono enje odluke o prebacivanju' snaga unutar njemaèkoga ju nog krila neprijatelju je samo i lo na ruku. Omoguæilo mu je da iskoristi slom tali janskog i maðarskog sektora Armijske skupine B i okupi velike snage potrebne za pr odor preko sredi njeg Donjeca prema obali Azovskoga mora ili prema prijelazima na Dnjepru - snage kojima se mi, toga trenutka, nismo imali èime oduprijeti. Neprijat elj je, takoðer, dobio priliku da koncentrira formacije za izravni napad na Rostov i da, preko Voro ilovgrada, opkoli zapadno krilo Armijskog deta mana Hollidt. 20. sijeènja su neprijateljske snage na podruèju Èetvrte tenkovske armije krenule u na pad na Rostov, preko donjeg Manjièa, sa èetiri korpusa razmje tena upravo za tu namjen u. Sovjetski tenkovi stigli su da aerodroma u Rostovu. Premda je stalnim prodori ma u neprijateljski bok s ju ne obale Manjièa usporavala neprijateljsko napredovanje
podruèjem izmeðu Dona i Manjièa, 16. tenkovska divizija (koju je Èetvrta tenkovska armija pre bacila na svoje sjeverno krilo), dakako, nije mogla zaustaviti sva èetiri korpusa. Istodobnim napadima na 57. tenkovski korpus, koji se s polo aja na sredi njem Manjièu postupno povlaèio prema Rostovu, neprijatelj je glavninu snaga Èetvrte tenkovske arm ije nastojao zadr ati pred Rosto-vom, sve dok ne zauzme prijelaze u Rostovu u njih ovoj pozadini. Nadalje, neprijatelj je estoko napadao polo aje Armijskog deta mana Hollidt. Oèito je i tu namjeravao prikovati na e snage sve dok ih - zauzimanjem Rostova i forsiranjem Donjeca po sredini toka - ne uhvati u okru enje. Napadima na korpus generala Miet ha na kutu koji su zatvarali Don i Donjec, kao i s obje strane Kamenska, neprija telj je vjerojatno poku avao sprijeèiti i da s toga podruèja oslobodimo snage koje bis mo, na srednjem Donjecu, mogli iskoristiti protiv njega. Armijska je skupina ponovo morala birati kojom æe se prijetnjom najprije pozabavit i. Na podruèju Armijskog deta mana Hollidt dvije su oklopne divizije (7. i 11. tenko vska) èekale prebacivanje na desno krilo, na sredini Donjeca. Koliko god se, na du i rok, situacija na tome mjestu mogla pokazati ozbiljnom, Armijska je skupina sma trala kako je u tom trenutku ipak va nije ukloniti prijetnju Rostovu. Morala je uèin iti sve to je bilo u njezinoj moæi kako bi kroz grad povukla ne samo Èetvrtu nego i c ijelu Prvu tenkovsku armiju. U suprotnom, izgledi da se na zapadnom krilu Armijs ke skupine ikada okupe snage dostatne da uklone prijetnju okru ivanja cijeloga ju no ga krila na morskoj obali bili bi ravni nuli. Stoga je, kako bi sprijeèila zauzimanje Rostova, Armijska skupina Don odluèila kako æe spomenute dvije oklopne divizije za poèetak iskoristiti za o tar udar po neprijatel jskim snagama koje su, preko srednjega Manjièa, nadirale u smjeru grada. Meðutim, us lijed nesta ice goriva (u to vrijeme svi vlakovi sa zalihama odlazili su na mostob ran u Kubanu, preko Rostova!) i u nedostaku zraène potpore (koja se u tada njim vrem enskim uvjetima nije mogla organizirati), priprema reèenog protuudara zahtijevala je vi e vremena nego je stanje dopu talo. A vrijeme nas je sve vi e pritiskalo. Otpor e ste armije bli io se kraju i mi smo morali raèunati s time da æe nam se veæina neprijate ljskih snaga anga iranih u Staljingradu za dva do tri tjedna naæi za vratom. Veæ 2. si jeènja rekao sam generalu Zeitzleru kako me ne bi iznenadilo da se pojave na podru èju Starobjelska, tj. u irokoj pukotini koja je zjapila izmeðu Armijske skupine Don i Armijske skupine B. Istoga dana Hitler je napokon odluèio kako barem jedan dio Prve tenkovske armije u mjesto na mostobran u Kubanu preko Rostova treba povuæi na, kako æe æe se kasnije poka zati, presudno va nu boji nicu. Za nas to je bilo tek kompromisno rje enje. Ipak, sa s tajali ta operativnih zamisli same Armijske skupine, i takvo je rje enje bilo vi e neg o dobrodo lo. Povlaèenje spomenutih snaga moralo se izvesti maksimalno brzo, kako bi se i Èetvrta tenkovska armija, to je moguæe prije, prebacila na zapadno krilo armijske skupine. Brzina povlaèenja Prve tenkovske armije preko Rostova ovisila je iskljuèivo o sposob nosti drugih dijelova Armijske skupine A da brzinu vlastitih pokreta prilagode b rzini povlaèenja. Ipak, veæ je tada bilo jasno kako armijska skupina neæe postiæi brzinu koju je situacija zahtijevala. Zadovoljavajuæe obja njenje za to nisam prona ao ni do danas. U svakom sluèaju, kad su stigli pod moje zapovjedni tvo, ljudi iz Prve tenko vske armije tvrdili su da se armija od samoga poèetka mogla kretati puno br e da je kojekavim zapovijedima "odozgo" nisu neprekidno zaustavljali. I Armijska skupina A i O.K.H. te su tvrdnje poricali. Bilo kako bilo, ostaje èinjenica da je Armijsk a skupina A premje tanje svojeg lijevoga krila (koje se 23. sijeènja jo uvijek nalazi lo u okolici Bjelaje Gline, pedesetak kilometara od Tihoreca) tempirala tako da do Tihoreca stigne najranije 1. veljaèe! Armijsku skupinu Don 23. sijeènja zapala je jo jedna "ostav tina". Ovaj put bio je to ju ni dio boji nice Armijske skupine B, izmeðu Donje-ca i Starobjelska. Kao i obièno, o stav tinu su èinile uglavnom obveze: dodatnih 65 kilometara boji nice i tri neprijatel jska korpusa (od kojih jedan oklopni i jedan mehanizirani) koja su u tom sektoru napredovala. Jedina "aktiva" koju smo naslijedili - sad kad na Talijane vi e nije trebalo raèunati - bila je 19. tenkovska divizija, u tom trenutku stacionirana u okolici Starobjelska. Starobjelsk je, meðutim, veæ sljedeæeg dana morala prepustiti ne
prijatelju. To da se uopæe uspjela probiti na zapad za tu je hrabru diviziju - pod zapovjedni tvom sjajnog generala pukovnika Postela - bila pravo postignuæe. Akciju kojom je neprijatelj, skrenuv i na jug, pre ao Donjec nikako nije mogla sprijeèiti. Hitler je 24. sijeènja odluèio da se, ukoliko je to moguæe, preko 1Af Rostova povuèe cijela Prva tenkovska armija. Njezino se ju no krilo jo uvijek nalazil o u Almaviru to je, naravno, znaèilo da æe Èetvrta tenkovska armija na polo ajima ju no od Dona morati ostati puno du e kako bi prijelaz u Rostovu ostao otvoren. Time je i p ravovremeno prebacivanje armije na zapadno krilo Armijske skupine dovedeno u pit anje. Ipak, postojala su i dva razloga za zadovoljstvo. Prvo, Armijska skupina A koja je, potpuno razumljivo, nerado gledala kako joj ci jela jedna armija nestaje s druge strane Dona, napokon je shvatila kako æe se i o njezinoj sudbini odluèivati na Donjecu, a ne u Kubanu. Uz to, opskrba bilo kakvih ozbiljnijih snaga u Kubanu, preko tjesnaca Kerè, postajala je sve upitnija. Stoga je i Armijska skupina A podr ala ideju o povlaèenju to je moguæe veæeg dijela snaga preko Rostova. Drugo, 25. sijeènja je ranije spomenuti napad na ih dvaju oklopnih divizija na nepri jateljske snage koje su napredovale dolinom Manjièa napokon urodio uspjehom kojem smo se nadali. Time je, barem trenutno, bila uklonjena neposredna opasnost koja je prijetila prijelazima u Rostovu. S druge strane, situacija na ju nome krilu Èetvrte tenkovske armije do ivjela je jo jed an kritièni obrat. Dovukav i svje e snage (po svemu sudeæi iz sastava sovjetskih armija koje su gonile Armijsku skupinu A), neprijatelj se poku ao uvuæi u prostor izmeðu Èetvrt e tenkovske armije i sjevernog krila Prve tenkovske armije kako bi prvu okru io s juga, a drugu potjerao podalje od Rostova. Stoga je Armijska skupina Don Armijsk oj skupini A uputila konaèni zahtjev da se, s jednom svojom divizijom, ukljuèi u tu bitku i da, svim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju, ubrza povlaèenje Prve tenkovske armije prema Rostovu. Najposlije se 27. sijeènja pod zapovjedni tvom Armijske skupine Don na la najmanje pol ovica Prve tenkovske armije (njezin sjeverni dio), pa smo napokon mogla zapovjed iti poduzimanje mjera koje sam maloprije spomenuo. Buduæi da je Èetvrta tenkovska armija jo neko vrijeme morala èuvati prijelaze u Rostovu , armijska je skupina odluèila kako æe na sredi nji Donjec najprije rasporediti snage zapovjedni tva Prve tenkovske armije, koje su se s polo aja ju no od Dona mogle povuæi p rije ostalih. Za njima su, èim proðu Rostov, trebale krenuti i divizije Prve tenkovske armije kao i snage Èetvrte tenkovske armije, èim se za to steknu uvjeti. Do 31. sijeènja situacija se razvijala smjerom koji je obeæavao uspje no povlaèenje Prve tenkovske armije preko Rostova. Hoæe li ona do Donjeca stiæi na vrijeme da zaustavi neprijateljski prodor preko rijeke do morske obale, bilo je sasvim drugo pitanj e. Na na u nesreæu, èak ni tada na kljuèni dio boji nice nismo mogli prebaciti sve formaci je iz sastava Prve tenkovske armije. Pedeseta divizija (jedna od izvrsno obuèenih formacija biv e Krimske armije) koja se - zbog Hitlerova oklijevanja pri dono enju o dluke hoæe li armiju povuæi preko Rostova ili æe je prebaciti u Kuban - nije uspjela p ravovremeno pridru iti snagama koje su se kretale prema Rostovu, pre la je Sedamnaes toj armiji. Nadalje, nakon vi ednevnog premi ljanja, Hitler je 13. tenkovsku divizij u u posljednji èas (i nakon to smo se mi, posljednjim snagama, trudili saèuvati prola z kojim se trebala provuæi u Rostov) dodijelio Armijskoj skupini A, za anga man u Ku banu. Kljuèna je boji nica tako ostala bez cijele dvije divizije dok je u Kubanu, do slovce nepokretno, sjedilo 400 tisuæa ljudi. Dakako, oni su na sebe trebali vezati jake neprijateljske snage koje su se uzaludno trudile rije iti tamo njeg mostobrana . No snage u Kubanu nikada nisu postigle operativni uèinak kojem je Hitler te io, pa je neprijatelj, na kraju, mogao birati kolike æe snage ostaviti na tom mjestu. Ni Hitlerov argument da Kuban moraju dr ati velike snage kako bi se neprijatelju zap rijeèio pristup pomorskoj luci u Novosibirsku nije dr ao vodu. Na kraju se morao odr eæi i njega. Buduæi da se glavno te i te operacija Armijske skupine prebacilo s Dona na Donjec, 29. sijeènja na e se zapovjedni tvo iz Taganroga (kamo je stiglo 12. sijeènja) preselilo u Staljino.
Tijekom bitaka na irokom koljenu Dona i ju no od njega, èiji je neposredni cilj bio p okriti povlaèenje Armijske skupine A s Kavkaza, a o èijem je ishodu ovisilo ne to puno va nije, naime, mo e li se njemaèko ju no krilo uopæe odr ati, veæ se pomaljao novi proble postalo je upitno hoæe li to ju no krilo uopæe uspjeti saèuvati donjecko podruèje. To je podruèje - smje teno izmeðu Azovskog mora, u æa Dona i donjeg i srednjeg Donjeca, na zapadu otprilike omeðeno linijom Mariu-polj-Krasnoarmejskoje-Izjum - igralo temel jnu ulogu u Hitlerovim operativnim kalkulacijama jo od 1941. godine. Hitler je nj egovo osvajanje smatrao ivotno va nim za ishod rata. Tvrdio je kako bez ogromnih zaliha donjeckog u gljena rat ne mo emo voditi ekonomièno te da bi, s druge strane, osvajanjem donjecki h rudnika ugljena nanijeli stra an udarac sovjetskim vojnim naporima. Donjecki je ugljen, tvrdio je Hitler, jedini ugljen pogodan za kuhanje kojim Rusi raspola u (b arem u europskom dijelu Rusije). Prije ili kasnije njegova æe nesta ica paralizirati njihovu proizvodnju tenkova i streljiva. O utemeljenosti tih tvrdnji ne namjera vam raspravljati. Ipak, ostaje èinjenica da su tijekom 1942. i 1943. godine, i bez donjeckog ugljena, Rusi uspjeli proizvesti tisuæe tenkova i milijune granata. Pravo je pitanje bilo mo emo li mi, uopæe, ostati vojni gospodari Donjeckog bazena. Sa stajali ta na e ratne ekonomije to je bilo definitivno po eljno, uz jednu ogradu: i ako smo za vlastite potrebe vadili znaèajne kolièine donjeckog ugljena, sav ugljen z a eljeznicu kojom je tekla opskrba tog ogromnog prostora morao se dovlaèiti iz Njem aèke, buduæi da onaj donjecki nije odgovarao na im lokomotivama. Kako je Reichs-bahn s vakodnevno vozio nekoliko kompozicija natovarenih ugljenom za vlastite potrebe, broj vlakova namijenjenih prijevozu vojnika morao se smanjiti. U svakom sluèaju, Hitler je ustrajao na tome da njemaèko ratno gospodarstvo ne mo e be z Donjeckog bazena. (Godinu dana poslije isto je tvrdio i za proizvodnju mangana u Nikopolju.) A na a je prevlast nad tim ozemljem postala upitna onog trenutka ka d su se maðarski polo aji ju no od Voronje a raspali, èime je neprijatelju otvoren put do Donjeca i preko njega, sve do prijelaza preko Dnjepra ili do Azovskog mora. Pitanje koliko je borba za Donjecki bazen za nas uopæe smislena prvi se put pojavi lo u telefonskom razgovoru koji sam 19. sijeènja vodio s generalom Zeitzlerom. Gen eral je htio èuti moje mi ljenje o tomu, buduæi da je istu temu - dodu e neuspje no - dan ranije poku ao naèeti s Hitlerom. Bilo je to onoga dana kad nam je zaprijetila opasn ost da se cijela boji nica od Voro ilovgrada do Voronje a uru i. Zeitzleru sam rekao kak o je na to pitanje lako odgovoriti, koliko god znaèajno ono bilo s gospodarskog st ajali ta. Ukoliko se eljelo zadr ati cijelo donje-cko podruèje, bez ikakva je odlaganja valjalo okupiti jake snage, i to to je moguæe istoènije, po moguænosti ispred Harkova. Ukoliko nam to ne poðe za rukom - zato to vlada mi ljenje kako armijske skupine Centar i Sjever ne mogu odvojiti za to potrebne snage, zato to nove popune kod kuæe nisu spremne, zato to O.K.W. ne eli dirati snage na drugim boji nicama ili, napokon , zato to eljeznica, u stanju u kakvom jest, ne bi podnijela takav iznenadni raspo red snaga - jednostavno æemo morati prihvatiti posljedice. Ostane li u dolini Dona , ju no krilo njemaèkih armija nastalu pukotinu neæe moæi "zakrpati" vlastitim snagama. Niti æe se tamo moæi i dalje boriti posve izdvojeno, ukoliko se dolazak oèekivanih poj aèanja previ e odu i i ukoliko se ta pojaèanja rasporede predaleko u pozadini, tj. ostan u li izvan doticaja s operacijama ju noga krila. Da bi zadr ala operativnu koherentn ost, bitka ju nog krila morala se prostorno uskladiti s rasporedom novih snaga. Za to su postojale dvije moguænosti: prva, da se nove snage rasporede brzo i razmjer no daleko na istoku i tada bi armijska skupina mogla ostati u dolini Dona i Donj eca; i druga, da se armijska skupina povuèe i spoji s novopristiglim snagama. Ne p ovuèemo li nijedan od tih poteza, neprijatelj æe dobiti priliku da odre e cijelo ju no k rilo prije negoli se uopæe osjeti da su stigla nekakva pojaèanja. General Zeitzler s e suglasio sa mnom. Bilo je jasno kako snage Tenkovskog SS-korpusa koje su se do sredine veljaèe treba le okupiti oko Harkova neæe biti dovoljne da zatvore pukotinu izmeðu Voro ilovgrada i Voronje a. Spomenuti korpus, uz to, punu operativnu sposobnost nije mogao dostiæi na vrijeme da krene u odluèni prodor sjeverno od Donjeca, s ciljem da oslobodi bok j u noga krila za sluèaj da ono "zaglavi" u dolini Dona i Donjeca. Sljedeæi je dan samo poveæao zabrinutost armijske skupine za razvoj dogaðaja u dubini njezina boka. Veæ 20. sijeènja primijetili smo kako dva neprijateljska korpusa poku avaju okru iti lij
evo krilo Armijske skupine (Skupinu Fretter-Pico kod Kamenska), kreæuæi se u smjeru Voro ilovgrada. Neprijatelj je, istodobno, "ispipavao" prilaz ostacima talijanskih snaga s druge strane Donjeca i istoèno od Voro ilovgrada. Inaèe, glavnina njegovih sn aga oèito se, u prvi mah, nastojala probiti zapadno od Starobjelska, oèito s ciljem da zauzme kakav-takav poèetni manevarski prostor. Moglo se pretpostaviti kako æe nep rijatelj, kad jednom ostvari te ciljeve, nastojati ne samo okru iti Skupinu Frette r-Pico nego i - ubacivanjem jakih snaga jo zapadnije - prijeæi Donjec te krenuti pr ema prijelazima na Dnjepru ili prema obali Azovskog mora. Samo èetiri dana kasnije, 24. sijeènja, poèela su pristizati izvje æa o neprijateljskom ko njani tvu ju no od Donjeca, u regiji Voro ilovgrada, premda je moguæe da se radilo i o l a noj uzbuni koju je digao neki nervozni gradonaèelnik u pozadini. O.K.H.-u sam 31. sijeènja poslao teleprintersku poruku u kojoj sam ponovio svoja s tajali ta glede zadr avanja Donjeckog bazena. Prvi uvjet da ga zadr imo, naveo sam, bio je da se pravodobnom akcijom iz smjera H arkova smanji pritisak kojemu smo bili izlo eni i da se neprijateljske snage na po lo ajima sjeverozapadno od grada poraze prije poèetka blatne sezone. Ukoliko se ni ta od toga ne poka e izvedi-vim (a èinilo se daje, na alost, tako), Donjecki æe bazen biti nemoguæe zadr ati - barem ne u cijelosti. U tom sluèaju, s operativnog stajali ta, svak o daljnje zadr avanje u dolini Dona i Donjeca bilo bi pogre ka. Drugi èimbenik koji se nije smio previdjeti, nastavio sam, bio je da na e trenutne snage nisu u stanju z adr ati cijelo donjecko podruèje ukoliko - a to se èinilo izvjesnim - neprijatelj s Ka vkaza i iz Staljingrada dovuèe nove snage. Na to da æe se neprijatelj iscrpiti (prem da bi u srazu s njemaèkim snagama svakako pretrpio znaèajne gubitke) ili da æe, uslije d pote koæa s opskrbom, njegove operacije naglo zastati, jednostavno nije trebalo raèu nati. (To su bili argumenti koje je Hitler iznosio generalu Zeitzleru kad god bi mu ovaj, na temelju prilièno toènih obavje tajnih izvje æa koja je primao od nas, skrenuo pozornost na silnu brojèanu nadmoæ neprijatelja. Njegovi argumenti nisu bili bez ik akve osnove, samo je pritom na umu valjalo imati i to da su napadi na saveznièke s nage neprijatelja stajali vrlo malo i daje on o opskrbi i transportu ovisio dale ko manje od nas koji smo se nalazili na neprijateljskom ozemlju.) Procjena armij ske skupine o neprijateljskim nakanama dobila je potvrdu veæ za nekoliko dana. Pos talo je jasno kako neprijatelj namjerava zgaziti na e polo aje na Donjecu i da nas, istodobno, namjerava opkoliti sa zapada. Neprijateljske snage 2. veljaèe pre le su Donjec istoèno od Voro ilovgrada ne nai av i ni n kakav ozbiljniji otpor Talijana koji su dr ali tamo nje polo aje. Juri na skupina koju je neprijatelj okupio sastojala se od tri tenkovska, jednog mehaniziranog i jedn og streljaèkog korpusa i oèito je pripadala snagama koje su ne to ranije pregazile Tal ijane na Donu. Cilj skupine je, po svoj prilici, bio ili Rostov ili Tagan-rog. Nakon to je 19. tenkovsku diviziju izbacio iz Starobjelska, neprijatelj je jugoza padno od linije Slavjansk-Lisièansk skrenuo jo jednu sna nu formaciju sastavljenu od tri ili èetiri tenkovska i jednog streljaèkog korpusa. Bilo je jasno kako tim manevr om, ne to zapadnije, planira okru iti na e krilo. Oèekivao je kako æe mu to, zanemare li s e ostaci talijanskih snaga, poæi za rukom ili u okolici ili èak istoèno od Voro ilovgrad a. Osim na mjere koje je mogla poduzeti u vlastitom zapovjednom podruèju, a krajnj i im je cilj bio prebaciti Prvu tenkovsku armiju preko srednjeg Donjeca, armijsk a je skupina poèetak veljaèe potro ila na prepirke s O.K.H.-om glede nastavka operacij e kao cjeline. Kao to sam veæ naveo, generalu Zeitzleru sam jo 19. sijeènja naglasio kako se cijeli D onjecki bazen mo e zadr ati samo brzom i pravovremenom intervencijom znaèajnijih snaga iz smjera Harkova. Buduæi da za to nije bilo nikakvih izgleda, zatra io sam dopu tenj e da reduciram e alonski raspored na na em istoènom krilu i tako oslobodim barem dio s naga koje bi armijskoj skupini mogle zatrebati bude li odsijecanje ju noga krila m orala sprijeèiti vlastitim resursima i obeæanim joj pojaèanjima. Prvu tenkovsku armiju veæ smo poslali na sredi nji Donjec da sprijeèi okru enje koje je, sad veæ ozbiljno, prijetilo tamo njim polo ajima. Sad je s "balkona" na donjemu Donu i Donjecu trebalo maknuti i Èetvrtu tenkovsku a rmiju. Samo smo tako na vrijeme mogli sprijeèiti poku aj neprijatelja da nas, napred ovanjem linijom Izjum-Slavjansk, odre e od prijelaza na Dnjepru. Nadalje, svakako je valjalo oèekivati da æe u gornjemu toku Dona neprijatelj preko rijeke prebaciti i u dolinu Dnjepra dovuæi trupe brojnije od onih koje su otkrivene kod Slavjan-ska.
Osim 1. divizije tenkovskog SS-korpusa, koji je u meðuvremenu pristigao u Harkov, na cijelom podruèju odgovornosti Armijske skupine B tim su se silnim neprijateljs kim snagama mogli suprotstaviti tek izmoreni ostaci na ih trupa koji ih nisu mogli sprijeèiti da nam se uvuku u dubinu boka. Èetvrta tenkovska armija mogla se oslobod iti samo znaèajnijim skraæivanjem boji nice armijske skupine. Umjesto da nastavi dr ati i roki luk koji su - od Rostova sve do podruèja zapadno od Voro ilovgrada - formirali donji Don i Donjec, desno krilo armijske skupine moralo se povuæi na tetivu toga l uka. "Tetivu" je èinio sustav obrambenih polo aja koje je njemaèko ju no krilo dr alo 1941 . godine nakon prvog povlaèenja iz Rostova - linija iza Miusa koja se nastavljala na sjever sve do srednjeg Donjeca. Dakako, povlaèenje na te polo aje podrazumijevalo je napu ta nje istoènoga dijela donjeckih ugljenokopa. Kako bih to povlaèenje opravdao, Vrhovnom sam zapovjedni tvu poku ao pojasniti svoj ko ncept dugoroène provedbe vojnih operacija. U teleprinterskoj poruci upuæenoj Hitleru na pozornost objasnio sam ga, otprilike, ovako: Sa snagama kojima je armijska skupina raspolagala, izboèenu obrambenu liniju Don-D onjec bilo je nemoguæe odr ati na du e vrijeme, èak ni u èisto obrambenom kontekstu. Ukoli ko je Vrhovno zapovjedni tvo, uslijed gubitka este armije i njezinih dvadeset diviz ija, 1943. godinu moralo provesti u defenzivi, poku aj da se obrani cijeli Donjeck i bazen podrazumijevao bi anga man svih raspolo ivih snaga na tome mjestu. Neprijate lju bi to, meðutim, ostavilo odrije ene ruke da - daleko nadmoænijim snagama - pokrene ofenzivu na ostatku boji nice, i to na mjestu koje mu bude najvi e odgovaralo. Armi jskoj skupini Don trenutno je prijetila opasnost da "zaglavi" na Azovskome moru (nakon èega bismo izgubili i Armijsku skupinu A u Kubanu). Stoga smo s popriliènom s igurno æu mogli pretpostaviti kako æe - sve da tu opasnost i izbjegnemo i uspijemo zad r ati cijelo Donjecko podruèje - sljedeæi neprijateljski cilj biti okru ivanje cijelog j u nog krila istoènog boji ta na Crnom moru. Ukoliko se, s druge strane, Vrhovno zapovjedni tvo tijekom 1943. godine odluèi pokre nuti novu ofenzivu, to æe ponovno moæi uèiniti samo na ju nom krilu, ali nikako s isture ne linije Don-Donjec, uslijed sad veæ poznatih te koæa s opskrbom i opasnosti od okru iv anja s boka kojemu bi svaki napad projiciran s toga "balkona" od poèetka bio izlo en . Ofenzivno je rje enje (ukoliko je takvo to uopæe bilo izvedivo) moglo donijeti rezu ltate samo ako neprijateljske snage odvuèemo na zapad, prema donjem Dnjepru na na em ju nom krilu. Nakon toga, morali bismo pokrenuti sna an napad s podruèja Harkova i ra zoriti ruske polo aje koji su se na tome mjestu spajali, a potom skrenuti na jug i okru iti neprijatelja na Azovskom moru. Hitler, meðutim, o takvim zamislima nije elio razmi ljati. Zeitzler me je kasnije oba vijesti da mu je osobno priopæio kako je sada jedino pitanje hoæemo li donjecko podr uèje napustiti ili izgubiti, a zajedno s njim i Armijsku skupinu Don. Hitler mu je odgovorio kako je, s operativnog staja li ta, vjerojatno u pravu, ali daje predaja donjeckog podruèja nemoguæa iz gospodarski h razloga - ne toliko zbog gubitaka koje bismo pretrpjeli gubitkom donjeckog ugl jena, koliko zbog toga to bi se njemaèkim povlaèenjem neprijatelj ponovno dokopao sir ovine presudne za proizvodnju èelika. Kao prijelazno rje enje, Hitler je zapovjedio da SS-ova divizija "Reich", formacija iz sastava tenkovskog SS-korpusa koja je p rva stigla u Harkov, napadne pozadinu neprijateljskih snaga koje su napredovale prema na im polo ajima na Donjecu. Na stranu èinjenica da su snage jedne jedine divizije bile apsolutno nedovoljne za tako dalekose nu operaciju (spomenimo tek da bi usput morala pregaziti est divizij a) i da se njezin sve du i sjeverni bok ne bi imao èime pokriti. Njezinim anga iranjem u toj operaciji razbila bi se jedina udarna snaga Tenkovskog SS-korpusa - koji nam se u doglednoj buduænosti trebao pridru iti. Divizija "Reich", meðutim, u toj oper aciji vi e nije mogla sudjelovati. Armijska skupina B veæ ju je, naime, ubacila u bo rbu, kako bi zaustavila ubrzano napredovanje Sovjeta prema Harkovu. U tom je tre nutku bila anga irana u prilièno bezizglednoj de-fenzivnoj akciji sjeveroistoèno od gr ada Voloèanska. U sljedeæa dva dana (4. i 5. veljaèe) situacija na boji nici Armijske skupine Don uoèlji vo se pogor ala. Neprijatelj je pojaèavao pritisak na Èetvrtu tenkovsku armiju koja je pokrivala prolazak Prve tenkovske armije kroz Rostov. Dvije sovjetske armije s nekada nje kavkaske fronte - 44. i 58., - sad su se pridru ile trima koje su veæ bile
pred Prvom tenkovskom armijom. Bio je to siguran znak da su Rusi - unatoè "prijetn ji" koju je 17. armija iz sastava Armijske skupine A u Kubanu trebala predstavlj ati njihovu boku - na kljuèni dio boji ta uspjeli prebaciti znaèajne snage. Armijsku s kupinu Don èekao je vrlo skori masovni napad, i na Rostov i na polo aje na Donu s ob je strane Novoèerkaska. Uoèeno je i kako se prema Donu iz smjera Staljingrada kreæu jake mehanizirane snage. I stanje na lijevome krilu Armijske skupine postajalo je sve ozbiljnije. Istoèno o d Voro ilovgrada, 6. tenkovska divizija koju je Armijski deta man Hollidt - sukladno zapovijedi Armijske skupine od 14. sijeènja - hitno otpremio na sredi nji Donjec, n ije uspjela odbaciti neprijatelja natrag preko rijeke. Sad ga je samo mogla zadr a vati na mostobranu koji je tamo uspostavio. Ne to zapadnije, neprijatelj je na irokom potezu boji nice uspio prijeæi Donjec, buduæi d a na tom mjestu praktièno nije bilo snaga koje bi ga branile. Neprijateljske su sn age zauzele Izjum i sad su veæ bile pred Slavjanskom. Stoga je, veæ tada, i povlaèenje Armijskog deta mana Hollidt na polo aje na Miusu postal o problematièno. Armijska skupina ga je, do 5. sijeènja, namjeravala razmjestiti na liniju Novoèerkask-Kamensk, no on je - buduæi da nam Hitler nije dopustio povlaèenje b oji nice na Mius - ostao na Donu i Donjecu. Obrambene polo aje na Miusu neprijatelj je mogao zaèas destabilizirati, da se iz Slavjanska naglo zaletio na jugoistok. Premda su zapovjedni tvo Prve tenkovske armije i snage koje smo mu dodijelili veæ na predovali od Rostova prema sredi njem Donjecu, utjecaj te armije na tamo nju situaci ju mogao se osjetiti tek za nekoliko dana. Da stvar bude gora, raskva ene ceste u obalnom podruèju silno su usporavale napredovanje na ih oklopnih divizija; jo potpuno zamrznuti teren na sjeveru, pak, nije ogranièavao rusku mobilnost. Potaknuta ovakvim razvojem dogaðaja, armijska je skupina ne samo ponovila zahtjev za trenutnim povlaèenjem svojeg desnog krila na Mius, nego je O.K.H.-u uputila i c ijeli niz posebnih zahtjeva kojima je eljela naglasiti koliko je stanje ozbiljno: zatra ila je da se snage 7. protuzraène divizije, anga irane u protuzraènoj obrani komu nikacijske zone, koncentriraju na protuzraènu i zemaljsku za titu opskrbne rute koja je vodila preko Dnjepropetrovska; zatra ila je urnu pripremu zraènog mosta, za sluèaj da joj neprijatelj prekine pozadinske komunikacije; zatra ila je znatno poveæanje tr ansportnih kapaciteta eljeznice na tetu opskrbe Armijske skupine B koja je ionako jedva imala vojnika koje je trebalo prehraniti; zatra ila je da - osim u sluèaju da obeæani napad SS-ove divizije "Reich" postigne potpuni uspjeh (odnosno, stigne do Kupjanska) - tenkovski SS-korpus, do 6. veljaèe, krene u napad ju no od Donjeca prem a Izjumu, èim mu poveæanje broja vlakova za prijevoz vojnika omoguæi okupljanje snaga u okolici Harkova. Napokon, armijska je skupina zatra ila trenutni premje taj borbenih postrojba 13. te nkovske divizije i dvaju pje aèkih divizija Sedamnaeste armije na donji Dnjepar, gdj e su se trebale opremiti novim naoru anjem i preuzeti transport e alona-B i kolone s opskrbom este armije smje tene na tom podruèju. Ako je i zanemarivao na a stajali ta o voðenju dugoroènih operacija, Hitler je iz tih za htjeva morao i èitati koliko je stanje kritièno. I, dakako, nedugo nakon spomenute teleprinterske poruke, 6. veljaèe jedan zrakoplo v tipa Kondor sletio je na na u poletno-sletnu pistu kako bi me odveo u Vrhovno za povjedni tvo, na razgovor s Hitlerom. Njegova odluka da me osobno saslu a dijelom je , vjerojatno, bila i posljedica posjeta u koji nam je, krajem sijeènja, stigao nje gov vi i vojni savjetnik Schmundt. Schmundtu smo tada, vrlo agresivno, iznijeli sv oje viðenje trenutnog stanja i naèina na koji su se stvari vodile na vrhu. Moj sastanak s Hitlerom, 6. veljaèe 1943. godine, omoguæio nam je da izbjegnemo kata strofu koja je prijetila njemaèkom ju nom krilu, a njemaèkom je Vrhovnom zapovjedni tvu pru io jo jednu priliku da na istoku postigne, ako ni ta drugo, pat-poziciju. Kao to sam to veæ opisao u poglavlju o Staljingradu, Hitler je razgovor zapoèeo otvor enim priznanjem vlastite odgovornosti za sudbinu este armije, koja je nekoliko da na ranije do ivjela tragièan svr etak. Tada sam imao dojam da ga je ta tragedija dubok o pogodila, ne samo stoga to je otvoreno ukazivala na proma aje u njegovu voðenju rat a, nego i na èisto osobnoj razini - daje duboko poti ten sudbinom vojnika koji su se , uzdajuæi se u njega, borili do kraja, s tolikom hrabro æu i po rtvovno æu. Ipak, kasnije am poèeo sumnjati u to da je u Hiterovu srcu uopæe bilo mjesta za vojnike koji su mu tako bezgranièno vjerovali i koji su mu ostali odani do kraja. Dotad sam se poèeo p
itati nije li ih - sve njih, od feldmar ala do posljednjeg vojnika - smatrao tek o ruðem za postizanje svojih ratnih ciljeva. Bilo kako mu drago, gesta kojom je na sebe preuzeo neposrednu i iskljuèivu odgovor nost za Staljingrad, zvuèala je plemenito. Naèinom na koji je (namjerno ili nesvjesn o) zapoèeo razgovor, pokazao je silnu psiholo ku vje tinu. Hitler je svoje pona anje uvi jek znao prilagoditi sugovorniku; u tome je bio pravi majstor. Ja sam, sa svoje strane, s Hitlerom odluèio raspraviti dvije stvari. Prvo, buduæu provedbu operacija u mojemu podruèju odgovornosti, koja je ovisila o do bivanju Hitlerove suglasnosti za napu tanje istoènog dijela Donjeckog bazena. Bilo j e iznimno va no da suglasnost tog dana izvuèem iz njega. Druga stvar koju sam elio raspraviti bilo je pitanje Vrhovnog zapovjedni tva, odnosno naèina na koji je Hitler njime upravljao jo od smjene feldmar a la von Brauchitscha. Posljedica takvoga stila voðenja, Staljingrad, bila je sasvim dovoljan razlog da potegnem to pitanje. Dopustite mi da s dnevnoga reda najprije skinem drugo pitanje. Ukratko reèeno, gle de toga nismo do li ni do kakvog zadovoljavajuæeg rje enja. Shvaæajuæi da se diktator popu t Hitlera nikad ne bi odrekao uloge vrhovnog zapovjednika, poku ao sam ga nagovori ti da prihvati rje enje koje ne bi tetilo njegovu ugledu, a koje bi ubuduæe ipak jamèil o suvislo vojno voðenje. Zatra io sam da jedinstvo voðenja osigura imenovanjem nekakvo g naèelnika Glavnoga sto era, èovjeka kojemu, dakako, mora bezrezervno vjerovati, ali mu i prepustiti odgovarajuæe ovlasti i autoritet. No Hitler oèito nije bio spreman za objektivnu raspravu o tom pitanju. Neprestano se pozivao na osobne aspekte tog pitanja, alio se na razoèaranje koje je do ivio s vo n Blombergom kao ministrom rata, pa èak i s von Brauchitschem. Nadalje, sasvim je otvoreno izjavio kako nikome, ni u kom sluèaju, ne mo e dodijeliti polo aj nadreðen Gori ng-ovu - Goring se nikad ne bi podredio naèelniku Glavnog sto era, èak ni ako bi ovaj djelovao u Hitlerovo ime. Je li mu to poslu ilo kao izgovor ili doista nije htio u vrijediti Goringa, ne znam. Time se vraæamo na prvo pitanje, ono o buduænosti operacija na podruèju odgovornosti A rmijske skupine Don. Hitleru sam, za poèetak, prikazao trenutno stanje Armijske skupine Don, a onda mu nabrojao zakljuèke koji su se iz toga mogli izvuæi. Istaknuo sam kako na e snage ni u kom sluèaju nisu dovoljne da zadr e podruèje Dona i Donjeca. Koliku god mu je va nost (z a obje strane) Hitler pridavao, jedino i pravo pitanje bilo je elimo li - u nasto janju da zadr imo cijeli Donjecki bazen - izgubiti i njega i Armijsku skupinu Don (a s vremenom i Armijsku skupinu A), ili, dobro tempiranim povlaèenjem iz dijela D onjeckog bazena, sprijeèiti katastrofu koja nam je prijetila. Nakon to sam mu prikazao vidljive aspekte trenutne situacije, Hitleru sam poku ao o bjasniti to nam - ukoliko ostanemo na "balkonu" Don-Donjec - neizbje no slijedi. Sa d kada je Armijska skupina B bila gotovo izbaèena iz stroja, neprijatelj je ogromn e snage koje su napredovale njezinim podruèjem djelovanja slobodno mogao preusmjer iti na donji Dnjepar ili na obalu, i tako odrezati cijelo ju no krilo. A ono to se dogodi na ju nom krilu, naglasio sam, odluèit æe ishod cjelokupnog rata na istoku . Neprijatelj æe zasigurno nastaviti dovlaèiti svoju jo uvijek sna nu prièuvu (posebice i z okolice Staljingrada), kako bi bio siguran da æe njegova borba za odsijecanje di jela njemaèkog ju nog krila zavr iti uspjehom. Upravo zato nikakav protuudar tenkovsko g SS-korpusa nije mogao sprijeèiti iroki manevar okru ivanja s boka koji je neprijate lj planirao. Neprijatelj æe imati sasvim dovoljno snaga da izvede manevar i da ga za titi sa zapada, u okolici Harkova. Sva moguæa njemaèka pojaèanja zajedno neæe biti u st anju zaustaviti taj prodor. Stoga je bilo apsolutno neophodno da za Prvom tenkov skom armijom, koja je trenutno napredovala prema sredi njem Donjecu, odmah krene i Èetvrta tenkovska armija i ukloni (jo uvijek relativno slabu, ali svakako neizbje nu ) prijetnju neprijateljskog okru enja na podruèju izmeðu Donjeca i Dnjepra. Tek tada æe se, uz pojaèanja koja su pristizala, situacija na njemaèkom ju nom krilu Istoènog boji ta - tj. na cijelom potezu boji nice, od obale Azovskog mora do desnog krila Armijske skupine Centar - moæi dovesti u red. Ukoliko se Èetvrta tenkovska armija ne povuèe s polo aja na donjemu Donu, to æe biti nemoguæe. Dakako, povlaèenje Èetvrte tenkovske armije s tamo njih polo aja podrazumijevalo je i povlaèenje s izboèene linije Don-Donjec na po lo aje kod Miusa. S tim se vi e nije smjelo odugovlaèiti, niti dana. Zbog odugovlaèenja pri dono enju odgovarajuæe odluke, veæ je postalo upitno hoæe li se Armijski deta man Holl
idt - koji je trenutno nosio obranu cijele boji nice od morske obale do srednjega Donjeca - do Miusa uopæe uspjeti povuæi na vrijeme. Stoga sam, jo istoga dana, morao dobiti dopu tenje da se na istoènom dijelu donjeckog podruèja povuèemo sve do Miusa. Nakon te izjave (Hitler ju je, usput reèeno, primio savr eno mirno), uslijedila je v i esatna svaða oko Donjeckog bazena. Hitler se na njega neprestano vraæao èak i u drugom dijelu razgovora, kad smo, u èetiri oka, raspravljali o problemu voðenja. Kao i u ranijim sliènim prigodama, Hitler je izbjegavao pravu raspravu o operativn im problemima o kojima sam mu govorio. Nije ni poku ao predlo iti nekakav vlastiti p lan kojim bi odbacio pretpostavke na kojima sam temeljio svoje argumente. Moja p redviðanja o buduæem razvoju situacije nije osporavao. Svaku izjavu koja nije imala izravne veze s najnu nijim trenutnim potrebama tretirao je kao èistu hipotezu, koja se mo e, ali i ne mora pokazati toènom. Dakako, sva razmatranja operativne naravi (p osebice kad neprijatelj preuzme inicijativu) u konaènici se i temelje na procjenam a ili hipotezama o sljedeæim koracima koje bi neprijatelj mogao poduzeti. Premda n itko ne mo e unaprijed dokazati kako æe se situacija doista razvijati, uspje nim vojni m zapovjednikom smatra se samo vojni zapovjednik koji zna razmi ljati unaprijed, k oji je sposoban prozrjeti veo tajne koji redovito obavija buduæe neprijateljske ak cije, barem u mjeri koja æe mu omoguæiti da pravilno procijeni moguænosti koje se otva raju i njemu samome i neprijatelju. Sto je njegov djelokrug zapovijedanja veæi, to vi e mora razmi ljati unaprijed. I to su veæe udaljenosti koje valja pokriti i kojima se formacije moraju kretati, to je i vremenski interval koji mora proæi prije nego to njegova odluka donese opipljive rezultate du i. Meðutim, dugoroèno razmi ljanje nije bilo po Hitlerovu ukusu - barem ne na operativnom planu. Vjerojatno stoga to bi d o ao do zakljuèaka koji se ne bi poklapali s njegovim eljama. A kako ih ne bi mogao z anemariti, u takvu se situaciju - ako je to bilo ikako moguæe - nije ni elio dovodi ti. Stoga je, i ovaj put, svoje argumente izvlaèio uglavnom iz drugih podruèja. Na poèetku je nadugaèko raspredao o tome kako je sasvim razumljivo da je te ko osvojeno ozemlj e nesklon dragovoljno predavati sve dok se ne doka e - kako je on to mislio - da d rugog izlaza nema. Takvo bi stajali te podr ao svaki vojnik. Meni je, posebice, bilo potpuno neprirodno to - u toj kao i u mnogim kasnijim prigodama - Hitlera moram nagovarati na predaju ozemlja. I meni bi bilo puno dra e da sam mu umjesto sa zami slima o neizbje nim povlaèenjima dolazio s planovima uspje nih ofenziva. No poznato je ratno naèelo da onaj tko poku ava zadr ati sve, na kraju ostane bez ièega. Drugi argument na kojemu je Hitler ustrajao bio je kako bi se skraæivanjem boji nice koje sam predlagao, a kojim sam elio doæi do dodatnih snaga, oslobodile podjednako brojne neprijateljske snage koje bi, potom, na kljuènom mjestu mogle odnijeti pre vagu. Taj je argument, samo po sebi, bio prilièno dobar. Meðutim, pri svakom takvom premje tanju snaga najva nije je bilo koji æe od dvaju protivnika steæi prednost - drugi m rijeèima, kome od njih æe se prvom ukazati prilika da pravodobnim djelovanjem preu zme inicijativu na nekoj kljuènoj toèki i neprijatelju koji se sporije kretao (èak i u kupno jaèem neprijatelju) nametne svoje uvjete. Nadalje, pri svakom poku aju da se izboèena linija Don-Donjec za dr i, iznimna duljine boji nice praktièno bi neutralizirala uobièajenu prednost branitel ja u odnosu na napadaèa. U takvim uvjetima napadaè je prenapregnutu boji nicu mogao pr obiti gdje god to po eli, razmjerno malim snagama i bez znaèajnijih gubitaka. A kako obrana nije raspolagala prièuvom, mogao je uni titi cijelu strukturu. Hitler je takoðer tvrdio kako se èak i ofenzivna moæ sovjetskih armija jednoga dana mo ra iscrpsti - ukoliko se svaka stopa zemlje ogorèeno brani i ukoliko neprijatelj k rvavo plati svaku koju ipak osvoji. Rusi su nas bez prestanka napadali veæ dva i p ol mjeseca. Pretrpjeli su silne gubitke i njihove su trupe vjerojatno veæ bile na izmaku snaga. Nadalje, to su odmicali dalje od svojih poèetnih polo aja, to je njihov a opskrba postajala problematiènija. Pote koæe s opskrbom sprjeèavat æe bilo kakav ambicio zniji manevar okru ivanja koji su, mo da, planirali. U svemu to je Hitler govorio bilo je poprilièno istine. Neprijatelj je nesumnjivo p retrpio silne gubitke (barem u napadima na sektore koje su dr ali Nijemci), stoje znatno slabilo njegovu ofenzivnu moæ. S druge strane, u sektorima u kojima nije na ilazio na tvrdoglavi otpor njemaèkih vojnika, odnosio je lake pobjede. Bilo je toèno i to da su gubici - ponajprije i ponajvi e pje a tva - uvelike smanjivali kakvoæu sovje tskih postrojba. Da nisu, uz ovakav omjer snaga, mi nikad ne bismo odr ali kvalite
tu vlastitih postrojba. Meðutim, premda su gubici smanjivali borbenu uèinkovitost so vjetskih divizija, uvijek bi se na le nove koje su ih mogle zamijeniti. to se tièe po te koæa koje su Sovjeti imali s opskrbom, doista se moglo oèekivati da æe one - kako nep rijateljske operacije budu odmicale dalje - postajati sve ozbiljnije. Ali u doba motoriziranog transporta, udaljenosti od armijskih eljeznièkih postaja do Azovskog mora ili donjega Dnjepra nisu bile prepreka koja bi omela juri kojim su Sovjeti namjeravali odrezati njemaèko ju no krilo. U Prvom svjetskom ratu jo uvijek je vrijedilo pravilo kako se armija od eljeznièke p ostaje ne smije udaljavati vi e od 152 kilometra. Upravo smo mi, svojim operacijam a i na istoku i na zapadu, dokazali kako to pravilo u Drugom svjetskom ratu vi e n e vrijedi. Uz to, Rusi su bili pravi majstori za popravke eljeznièkih pruga, to u og romnim ruskim ravnicama i nije predstavljalo poseban in enjerski problem. U svakom sluèaju, na e se aktivnosti nisu smjele temeljiti na varljivoj nadi kako æe neprijatelj uskoro dosegnuti granice snage ili pokretljivosti. Na kraju, n i na e divizije - odavno preoptereæene i ozbiljno osakaæene - nisu bile daleko od iscr pljenosti. Glede toga moram istaknuti kako je Hitler bio potpuno svjestan u kakv om su stanju na e postrojbe i koliko je bilo gubitaka meðu na im vojnicima. Ono to nije htio priznati bilo je kako novoustrojene divizije bez borbenog iskustva u poèetku nu no plaæaju previsoku cijenu u krvi. S druge strane, slo io se s time da su se tere nske divizije Luftwaffe pokazale pravim proma ajem; priznao je èak i to da su reèene p ostrojbe ustanovljene kako bi se zadovoljila Göringova glad za presti em. Hitler je glede operativne situacije rekao samo to kako je uvjeren da æe, juri em na sjeveroistok iz regije Harkov prema Izjumu, tenkovski SS-korpus uspjeti uklonit i ozbiljnu prijetnju polo ajima na sredi njem Donjecu. Njegova jedina zadr ka odnosila se na èinjenicu da se - do vremena kada druga divizija iz sastava tog korpusa,"Li ebstandarte", pristigne - divizija "Reich" mora obraèunati s neprijateljem na Volèan sku. (Treæa divizija dolazila je istom poslije.) Njegova vjera u prodornu moæ tog no voustrojenog tenkovskog SS-korpusa oèito je bila bezgranièna. Inaèe, njegove su izjave pokazivale kako jo uvijek ne shvaæa (ili ne eli shvatiti) kolika nam opasnost prije ti u bliskoj buduænosti, pogotovu kad na boji nici osvanu neprijateljske formacije i z Staljingrada. Hitler je, kao presudan argument, neprestano isticao kako, po njegovu mi ljenju, o d donjeckog podruèja nikako ne mo emo odustati. Pla io se kakve bi to posljedice moglo imati primjerice za Tursku. Najvi e je, meðutim, nagla avao va nost donjeckog ugljena z a na e ratno gospodarstvo i uèinak koji je èinjenica da do njega ne mo e doæi imala na nep rijatelja. Rusi æe svoju proizvodnju èelika, a time i proizvodnju tenkova, topova i streljiva moæi odr ati samo ako se ponovno dokopaju donjeckog ugljena, govorio je. K ad sam ga podsjetio na to da su - unatoè gubitku Donjeckog bazena - Rusi uspjeli p roizvesti svu silu tenkova i streljiva, Hitler mi je odgovorio kako oni jednosta vno pre ivljavaju na postojeæim zalihama èelika. Ne vrate li ugljenokope, uporno je tv rdio, Rusi neæe uspjeti odr ati dosada nju proizvodnju, to æe ih, pak, sprijeèiti u tome d organiziraju velike ofenzive. Zbog gubitka lo ivog ugljena, èelika i drugih materij ala iz Donjeckog bazena, neprijatelj je neosporno imao problema s proizvodnjom. To je, po mom mi ljenju, dokazivalo i to to Sovjeti jo uvijek nisu uspjeli nadoknaditi silno topni t vo koje su izgubili 1941. godine. Upravo to nam je, svojedobno, pomoglo da obran imo onu krpam od Èirske boji nice. Te je zime neprijatelj imao dovoljno topova da ih u velikom broju koncentrira na ogranièenim dijelovima boji nice - kao, primjerice, tijekom tri uzastopna proboja na Donu - no oèito ih jo uvijek nije imao dovoljno da potpuno mobilnim topni tvom opremi sve svoje divizije. Usput reèeno, ova rasprava o gospodarskom znaèaju Donjeckog bazena omoguæila je Hitleru da poka e svoje doista zad ivljujuæe poznavanje proizvodnih pokazatelja i potencijala pojedinih om ja. U tom sukobu mi ljenja o uputnosti poku aja zadr avanja Donjeckog bazena, meni je preo stao jo samo jedan adut. Uoèi mog leta u Lot-zen, na e je zapovjedni tvo posjetio Paul Pleiger, predsjednik Reichsve-reinigunga Kohle, njemaèkog kartela proizvoðaèa ugljena. Kad sam ga upitao koliko je donjecko podmèje doista va no za njemaèko i rusko ratno g ospodarstvo, Pleiger me je uvjeravao kako rudnici u okolici Saktija - tj. u dije lu bazena istoèno od Miusa - nemaju nikakvo vitalno znaèenje jer je tamo nji ugljen ne pogodan za kuhanje ili za pogon lokomotiva. To je opovrgavalo sve Hitlerove prim jedbe sa stajali ta gospodarskog ratovanja!
Svatko tko misli da ga je takvo to moralo natjerati da prizna kako nije u pravu, nema pojma koliko je Hitler bio tvrdoglav. Njegov posljednji izgovor za zabranu evakuacije izboèene linije Don-Donjec bili su vremenski uvjeti. Sasvim sluèajno - i potpuno neuobièajeno za to doba godine - u posljednjih nekoliko dana vladala je ju i na. Ledena cesta preko zaljeva Tangaroga postala je nesigurna za vo nju. Premda su i Don i Donjec jo bili pod ledom, postojala je moguænost da se taj led - ukoliko s e toplije vrijeme nastavi - poène otapati. Hitler se poslu io svom svojom rjeèito æu ne bi li me uvjerio kako bi se iroka dolina Don a, veæ za nekoliko dana, mogla pretvoriti u nepremostivu prepreku koju neprijatelj ne bi mogao prijeæi i krenuti u napad prije ljeta. Po istom naèelu, ukoliko je sad premjestimo na zapad, na a bi Èetvrta tenkovska armija mogla zaglaviti u blatu. S ob zirom na okolnosti, rekao je, ne bi me ni ta ko talo da s operacijom prièekam jo nekoli ko dana. Kada mu ni to nije upalilo, buduæi da sam sudbinu svoje armijske skupine odbio prepustiti æudima vremena, Hitler se napokon suglasio da istoènu boji ni cu Armijske skupine povuèemo do Miusa. Raèunajuæi i razgovor o problematici zapovijeda nja, na je sastanak potrajao cijela èetiri sata. Razmjere Hitlerove upornosti ilustrira sitnica koja se odigrala taman kada sam b io na odlasku. Nakon to je odobrio moje operativne planove, samo to sam iza ao iz nj egove sobe, Hitler me je pozvao nazad. Rekao mi je kako, naravno, ne eli mijenjat i jednom usagla enu odluku, ali da me ipak moli da jo jednom razmislim mogu li jo ma lo prièekati. Ju ina u Donskom bazenu mogla nam je pomoæi da izboèenu liniju Don-Donjec ipak odr imo. Nisam popustio. Obeæao sam mu tek da zapovijed za povlaèenje neæu izdati p rije nego, sutradan u podne, stignem u svoje zapovjedni tvo - osim ako situacijska izvje æa koja mi stignu te veèeri ne budu zahtijevala trenutnu akciju. Spomenutom razgovoru s Hitlerom posvetio sam ovoliko prostora ne samo zato da po ka em njegov odluèujuæi uèinak na ishod kampanje te zime nego i stoga to ga po mnogo èemu r im tipiènim primjerom Hitlerova pona anja i pote koæa s kojima se èovjek suoèavao kad bi poku ao nagovoriti na ne to to nije bilo u skladu s njegovim osobnim eljama. Razvoj dogaðaja do kraja veljaèe Bilo bi pogre no pretpostaviti kako smo time to smo, nakon duga natezanja, od Hitle ra uspjeli izvuæi suglasnost za povlaèenje istoènog dijela Donjeckog bazena ( to nam je, pak, omoguæilo da Èetvrtu tenkovsku armiju prebacimo na na e zapadno krilo) uklonili opasnost koja je prijetila cijelom njemaèkom ju nom krilu. Prvo, s obzirom na udalje nost koju je valjalo prijeæi i stanje na cestama, proces prebacivanja Èetvrte tenkov ske armije s istoka na zapad zahtijevao je pribli no dva tjedna. Drugo, nije bilo jamstava da æe Armijski deta man Hollidt stiæi do polo aja na Miusu, buduæi da su neprijat eljske snage koje su se kod Voro- ilovgrada probile u dubinu njegova boka veæ izbile ju no od Donjeca. Nadalje, jo uvijek nismo znali mo e li Prva tenkovska armija zadr at i, a donekle i povratiti, polo aje na sredi njem Donjecu. I, konaèno, stanje na podruèju Armijske skupine B - odnosno, u okolici Harkova - nije slutilo na dobro. Neprijatelju se na tom podruèju otvarao cijeli niz moguænos ti. On se sada mogao probiti do prijelaza kod Dnjepropetrov-ska i Zaporo ja i prek inuti komunikacije Armijske skupine Don na tom mjestu, a Dnjepar je mogao prijeæi i ne to uzvodnije i armijsku skupinu zablokirati sa zapada. Trebalo je, dakle, ne samo prebaciti Èetvrtu tenkovsku armiju na zapadno krilo, nego i ustrojiti novu bo rbenu grupaciju koje æe zamijeniti saveznièke armije iz sastava Armijske skupine B, koje su se do tog vremena praktièno raspale. U podne 7. veljaèe vratio sam se u svoje zapovjedni tvo u Staljinu. Situacija na Don u pogor ala se zauzimanjem Batajska, predgraða Rostova na ju noj obali rijeke. Èim sam s e vratio, armijska je skupina izdala zapovijed za povlaèenje na drugu obalu Dona i zapoèela s prebacivanjem zapovjedni tva Èetvrte tenkovske armije i svih divizija koji ma je to zapovjedni tvo raspolagalo na zapadno krilo. Armijski deta man Hollidt dobi o je naputak da se, za poèetak, povuèe na liniju Novoèer-kask-Kamensk. Dvije nove krize izbile su 8. veljaèe kod Rostova i Voro ilovgrada, gdje se neprijat elj probio s ranije osvojenog mostobrana. Polo aj Prve tenkovske armije, koja je u tom trenutku vodila borbe na sredi njem Donjecu, bio je jednako kritièan buduæi da ni je uspijevala potuæi neprijatelja koji je napredovao preko rijeke, na potezu izmeðu Lisièanska i Slavjanska. U okolici Harkova, na podruèju Armijske skupine B, upravo se * formirao novi armij
ski deta man pod zapovjedni tvom generala Lanza. Tenkovski SS-korpus koji je jo uvije k pristizao, stavljen je pod njegovo zapovjedni tvo. Doznali smo kako divizija "Re ich", koja je trebala uni titi neprijateljske snage koje su kod Volèanska pripremale juri na jugoistok, prema Izjumu, nije ni blizu pobjede kojoj smo se nadali. Napr otiv, divizija se povukla iza Donjeca. Bilo je jasno kako, u takvim okolnostima, od prodora tenkovskog SS-korpusa (a od cijeloga korpusa zasad smo raspolagali s amo divizijom "Reich") kojeg je Hitler predlo io i koji je trebao smanjiti pritisa k na na zapadni bok, neæe biti ni ta. 9. veljaèe, sjeverno od Harkova, na podruèju Armijske skupine B, neprijatelj je zauz eo Bjelgorod i Kursk. Njegove su snage napredovale i zapadno od koljena Donjeca u okolici Izjuma. Praktièno jedine snage koje su pokrivale pukotinu izmeðu Dnjepra i desnog krila Armijske skuskupine odbio prepustiti æudima vremena, Hitler se napokon suglasio da istoènu boji ni cu Armijske skupine povuèemo do Miusa. Raèunajuæi i razgovor o problematici zapovijeda nja, na je sastanak potrajao cijela èetiri sata. Razmjere Hitlerove upornosti ilustrira sitnica koja se odigrala taman kada sam b io na odlasku. Nakon to je odobrio moje operativne planove, samo to sam iza ao iz nj egove sobe, Hitler me je pozvao nazad. Rekao mi je kako, naravno, ne eli mijenjat i jednom usagla enu odluku, ali da me ipak moli da jo jednom razmislim mogu li jo ma lo prièekati. Ju ina u Donskom bazenu mogla nam je pomoæi da izboèenu liniju Don-Donjec ipak odr imo. Nisam popustio. Obeæao sam mu tek da zapovijed za povlaèenje neæu izdati p rije nego, sutradan u podne, stignem u svoje zapovjedni tvo - osim ako situacijska izvje æa koja mi stignu te veèeri ne budu zahtijevala trenutnu akciju. Spomenutom razgovoru s Hitlerom posvetio sam ovoliko prostora ne samo zato da po ka em njegov odluèujuæi uèinak na ishod kampanje te zime nego i stoga to ga po mnogo èemu r im tipiènim primjerom Hitlerova pona anja i pote koæa s kojima se èovjek suoèavao kad bi poku ao nagovoriti na ne to to nije bilo u skladu s njegovim osobnim eljama. Razvoj dogaðaja do kraja veljaèe Bilo bi pogre no pretpostaviti kako smo time to smo, nakon duga natezanja, od Hitle ra uspjeli izvuæi suglasnost za povlaèenje istoènog dijela Donjeckog bazena ( to nam je, pak, omoguæilo da Èetvrtu tenkovsku armiju prebacimo na na e zapadno krilo) uklonili opasnost koja je prijetila cijelom njemaèkom ju nom krilu. Prvo, s obzirom na udalje nost koju je valjalo prijeæi i stanje na cestama, proces prebacivanja Èetvrte tenkov ske armije s istoka na zapad zahtijevao je pribli no dva tjedna. Drugo, nije bilo jamstava da æe Armijski deta man Hollidt stiæi do polo aja na Miusu, buduæi da su neprijat eljske snage koje su se kod Voro- ilovgrada probile u dubinu njegova boka veæ izbile ju no od Donjeca. Nadalje, jo uvijek nismo znali mo e li Prva tenkovska armija zadr at i, a donekle i povratiti, polo aje na sredi njem Donjecu. I, konaèno, stanje na podruèju Armijske skupine B - odnosno, u okolici Harkova - nije slutilo na dobro. Neprijatelju se na tom podruèju otvarao cijeli niz moguænos ti. On se sada mogao probiti do prijelaza kod Dnjepropetrov-ska i Zaporo ja i prek inuti komunikacije Armijske skupine Don na tom mjestu, a Dnjepar je mogao prijeæi i ne to uzvodnije i armijsku skupinu zablokirati sa zapada. Trebalo je, dakle, ne samo prebaciti Èetvrtu tenkovsku armiju na zapadno krilo, nego i ustrojiti novu bo rbenu grupaciju koje æe zamijeniti saveznièke armije iz sastava Armijske skupine B, koje su se do tog vremena praktièno raspale. U podne 7. veljaèe vratio sam se u svoje zapovjedni tvo u Staljinu. Situacija na Don u pogor ala se zauzimanjem Batajska, predgraða Rostova na ju noj obali rijeke. Èim sam s e vratio, armijska je skupina izdala zapovijed za povlaèenje na drugu obalu Dona i zapoèela s prebacivanjem zapovjedni tva Èetvrte tenkovske armije i svih divizija koji ma je to zapovjedni tvo raspolagalo na zapadno krilo. Armijski deta man Hollidt dobi o je naputak da se, za poèetak, povuèe na liniju Novoèer-kask-Kamensk. Dvije nove krize izbile su 8. veljaèe kod Rostova i Voro ilovgrada, gdje se neprijat elj probio s ranije osvojenog mostobrana. Polo aj Prve tenkovske armije, koja je u tom trenutku vodila borbe na sredi njem Donjecu, bio je jednako kritièan buduæi da ni je uspijevala potuæi neprijatelja koji je napredovao preko rijeke, na potezu izmeðu Lisièanska i Slavjanska. U okolici Harkova, na podruèju Armijske skupine B, upravo se * formirao novi armij ski deta man pod zapovjedni tvom generala Lanza. Tenkovski SS-korpus koji je jo uvije k pristizao, stavljen je pod njegovo zapovjedni tvo. Doznali smo kako divizija "Re
ich", koja je trebala uni titi neprijateljske snage koje su kod Volèanska pripremale juri na jugoistok, prema Izjumu, nije ni blizu pobjede kojoj smo se nadali. Napr otiv, divizija se povukla iza Donjeca. Bilo je jasno kako, u takvim okolnostima, od prodora tenkovskog SS-korpusa (a od cijeloga korpusa zasad smo raspolagali s amo divizijom "Reich") kojeg je Hitler predlo io i koji je trebao smanjiti pritisa k na na zapadni bok, neæe biti ni ta. 9. veljaèe, sjeverno od Harkova, na podruèju Armijske skupine B, neprijatelj je zauz eo Bjelgorod i Kursk. Njegove su snage napredovale i zapadno od koljena Donjeca u okolici Izjuma. Praktièno jedine snage koje su pokrivale pukotinu izmeðu Dnjepra i desnog krila Armijske skupine Centar, bile su one Armijskog deta mana Lanz (èije je okupljanje u Harkovu veæ bi lo ugro eno) i te ko oslabljene Druge armije iz sastava Armijske skupine B, zapadno od Kurska. S obzirom na to da je neprijatelj sad bio u prilici poduzeti iroki manevar opokol javanja preko Dnjepra, uzvodno od Dnjepropetrovska, bilo je jasno da, unatoè korac ima koje je poduzela da Èetvrtu tenkovsku armiju prebaci na zapadno krilo, Armijsk a skupina Don, iskljuèivo vlastitim snagama, ne mo e jamèiti sigurnost svojih pozadins kih komunikacija na du i rok. Valjalo je poduzeti ne to radikalno. Stoga sam general u Zeitzleru poslao teleprintersku poruku u kojoj sam zatra io da se u sljedeæa dva t jedna jedna nova armija, sastavljena od najmanje pet ili est divizija, rasporedi sjeverno od Dnjepropetrovska te da se jo jedna armija po alje u pozadinu Druge armi je - dakle, zapadno od Kurska - za potrebe prodora na jug. Kako bi se to postigl o, rekao sam, temeljna uèinkovitost transporta mora se pobolj ati, buduæi da divizije koje su do tada stizale "na kapaljku" nisu imale nikakav pozitivan utjecaj na tr enutno stanje. General Zeitzler me je uvjeravao kako su izgledi da dobijemo uèinkovitu pomoæ doista dobri. Iz sastava armijskih skupina Centar i Sjever nadao se odvojiti barem est dodatnih divizija. One su nam trebale stizati br e nego dotada; Zeitzler je, naime , predviðao dnevni prosjek od 37 vlakova. To je znaèilo da mo emo raèunati kako æe nam sva ki drugi dan pristizati po jedna od est obeæanih divizija. Dakako, s obzirom na vel ièinu pukotine probijene u njemaèkim polo ajima, te su snage mogle poslu iti samo za krp anje rupa to nam je trebalo pomoæi da se odr imo do poèetka sezone blata. O tome hoæe li one stiæi na vrijeme odluèivali su dogaðaji u okolici Harkova na koje armijska skupina nije imala nikakva utjecaja. U svakom sluèaju, nad njemaèkim ju nim krilom i dalje se nadvijala sjena smrtne opasnosti: prijetnja da se neprijatelj, prije ili neposr edno nakon sezone blata, probije do Azovskog mora ili, udarajuæi jo zapadnije, do C rnoga mora. Premda je armijsku skupinu najvi e brinulo stanje u dubini njezina boka, ni razvoj dogaðaja na njezinim obrambenim linijama nije djelovao nimalo ohrabrujuæe. Prva tenkovska armija (zapovjednik general von Mackensen; naèelnik sto era brigadir Wenck), koja je neprijatelja koji je pre ao sredinji Donjec trebala odbaciti natrag preko rijeke, morala je svladati dvije nadmoænij e skupine neprijateljskih snaga. Prva, koja je Donjec pre la kod Voro ilovgrada, pok u avala se probiti na prostor izmeðu Armijskog deta mana Hollidt koji se povlaèio prema Miusu i Prve tenkovske armije koja je s juga napredovala prema Donjecu. Drugu sk upinu èinile su snage koje su Donjec pre le na liniji Lisièansk-Slavjansk. i koje su g lavninu udara nastojale prebaciti na svoje zapadno krilo, s obje strane Krivojeg a Torjeca. Prva tenkovska armija, kojoj je prijetilo okru enje s obaju bokova, mor ala se obraèunati s obje neprijateljske skupine. Po mi ljenju armijske skupine, Prva tenkovska je u napad trebala krenuti najprije na svom desnom krilu i rije iti se neprijateljskih snaga kod Slavjanska, a zatim, ne to jaèim snagama, krenuti na Voro il ovgrad. Na alost, buduæi da je dio svojih snaga od poèetka morala vezati za drugu nep rijateljsku skupinu, armija je za obraèun s onom kod Slavjanska bila preslaba. To je, pak, znaèilo da ju no od Voro ilovgrada neæe biti dovoljno snaga da se sprijeèi neprij ateljski prodor na jugozapad. I kao to je to èesto sluèaj u krizama, nevolje velikih razmjera pojaèavale su one manje , lokalne naravi. Na temelju izviðanja koje je provela prije negoli je 40. tenkovs ki korpus poslala na neprijateljske snage koje su napredovale iz smjera Slavjans ka, Prva tenkovska armija je zakljuèila kako njezini tenkovi neprijatelja ne mogu opkoliti kreæuæi se podruèjem zapadno od Krivojega Torjeca, buduæi da su duboki procjepi
koji su premre avali taj dio terena bili prekriveni snijegom. Slijedom toga, 40. tenkovski korpus napad je postavio manje-vi e frontalno, du i istoèno od rijeène doline . Buduæi da, zbog iznimne hladnoæe ruske zime, vojnici noæu praktièno nisu mogli boravit i na otvorenom, veæi dio borbi vodio se u okolici naselja u dolini Krivoj Torjec. Prvi glavni cilj bilo je zauzimanje velikog industrijskog grada Kramatorskaje. M eðutim, u takvim borbama bilo je nemoguæe odnijeti brzu pobjedu (koja nam je silno t rebala) nad neprijateljskim snagama u Slavjansku. 11. tenkovska divizija koja je predvodila napad napredovala je, ali uza silne pote koæe. Tako je propala namjera armijske skupine da neprijatelja okru i sa zapada i odre e g a od Donjeca. U noæi 11. veljaèe jake neprijateljske oklopne snage pre le su, navodno neprohodno, podruèje zapadno od Krivojega Torjeca i probile se sve do Gri ina. Jo jed nom se pokazalo kako ne to to je neprohodno po zapadnjaèkim, ne mora biti neprohodno i po ruskim mjerilima - dijelom i stoga to su ruska oklopna vozila, zbog irine gusjenica, lak e svladavala blato ili duboki snijeg u kojem su na i tenkovi zaglavlj ivali. Zauzimanjem Gri ina neprijatelj se uspio probiti u dubinu boka Prve tenkovs ke armije i blokirati liniju Dnjeprop-etrovsk-Krasnoarmejskoje, glavnu eljeznièku l iniju armijske skupine. Sad joj je preostala tek pruga preko Zaporo ja, no i njezi ni su kapaciteti bili ogranièeni, buduæi da veliki most preko Dnjepra, koji su nepri jateljske snage uni tile jo 1941. godine, jo nije bio upotrebljiv. Tako se sav mater ijal morao prekrcavati, a vagoni-cisterne uopæe nisu stizali do boji nice. Uz to to nam je poremetio opskrbu, posebice benzinom, i Prvoj tenkovskoj armiji z aprijetio okru enjem sa zapada, neprijatelj ju je, snagama koje su se probile prek o Voro ilovgrada, poku ao skrenuti s istoka. Konkretno, jedan konjièki korpus uspio se probiti sve do va nog eljeznièkog èvori ta Debaljceva, koje je le alo ne samo duboko u po adini armijskoga desnog krila, nego èak i iza polo aja na Miusu koje je trebao zauze ti Armijski deta man Hollidt. Premda ga se u Debaljcevu dalo opkoliti, uni tenje spo menutog korpusa bilo bi te ko i dugotrajno s obzirom na ogorèeni otpor koji je pru ao u okolnim selima. Tako se 17. tenkovska divizija, koju je Prva tenkovska hitno t rebala na svom zapadnom krilu, jo neko vrijeme morala zadr ati na tom mjestu. Na istoènoj su boji nici sovjetske oklopne snage, koje su se upravo vratile s odmora i popune, estoko gonile Armijski deta man Hollidt koji se povlaèio na Mius. (Armijsk i deta man je na polo aje na Miusu ipak uspio stiæi, i organizirati obranu, 17. veljaèe. ) Na zapadnom se krilu, u meðuvremenu, ukazala moguænost da se - ubacivanjem divizije "Viking" pristigle s Dona - neprijateljsko oklopni tvo zaustavi kod Gri ina. Ipak, d ivizija se neprijateljskih snaga nije mogla rije iti na brzinu. Osim to je u nedavn im bitkama bila znatno oslabljena, patila je i od kroniènog nedostatka èasnika. Divi zija koju su èinili dragovoljci SS-a iz baltièkih i nordijskih zemalja do ivjela je to like gubitke da vi e nije bilo èasnika koji bi njezinim snagama mogli zapovijedati n a odgovarajuæem jeziku. To je, dakako, imalo negativan utjecaj na borbenu uèinkovito st toga, inaèe istinski korisnog, dijela borbenih trupa. U meðuvremenu je Èetvrta tenkovska armija jo uvijek, cestama i prugom, s donjega Dona napredovala prema zapadnom krilu. Njezino napredovanje znatno je usporavalo stanje u kome su bile ceste. Uzimajuæi u obzir i èinjenicu da s e neprijatelj veæ zavukao duboko u bok Prve tenkovske armije u Gri inu i daje snagam a koje su privremeno dr ale tamo nje polo aje mogao poslati svje a pojaèanja, iz pukotine koja je zjapila na potezu izmeðu lijevoga krila Prve tenkovske armije i regije Har kov i dalje nam je prijetila silna opasnost. Na tom podruèju neprijatelj je imao p otpunu slobodu djelovanja. Ovako kritièan razvoj dogaðaja na svom podruèju Armijska je skupina dugovala ponajprij e èinjenici da su se, kako bi pokrile povlaèenje Armijske skupine A, njezine snage p redugo zadr ale na Donu i Donjecu. Na e je zapovjedni tvo sa sve veæom zabrinuto æu pratilo i dogaðaje u sektoru Armijske skup ne B. Neprijatelj je - pokriv i se, pritom, iz smjera Harkova - snagama koje su prema na i m izvje æima napredovale na zapad, prema Izjumu, mogao krenuti na Pavlovgrad, odakle se mogao dokopati prijelaza kod Dnjepropetrovska i Zaporo ja te presjeæi komunikaci je armijske skupine preko Dnjepra. Mogao je, nadalje, poku ati pregaziti Armijski deta man Lanz, koji se jo uvijek okupljao. Time bi si otvorio put preko Dnjepra s o bje strane Kremenèuga i stvorio priliku da nam preprijeèi prilaze Krimu i prijelazu
preko Dnjepra kod Hersona. To bi rezultiralo okru enjem cijelog njemaèkog ju nog krila . Sve da sezona blata - koja je obièno zapoèinjala krajem o ujka - i omete tako daleko se nu operaciju, neprijatelj je spomenuti cilj mogao ostvariti i po njezinu zavr etk u. Na temelju tih i takvih razmi ljanja, O.K.H.-u sam 12. veljaèe uputio novu procjenu situacije koju je trebalo proslijediti Hitleru. Na temelju gore spomenutih opera tivnih èinjenica, poseban naglasak stavio sam na dva pitanja: Prvo pitanje odnosilo se na omjer snaga. Istaknuo sam kako, unatoè tomu to je nepri jatelj situaciju na istoènom boji tu - to uni tenjem, to izolacijom na ega ju nog krila ku avao ubrzati veæ gotovo tri mjeseca, na a se strana pri rasporeðivanju snaga na tu èinj enicu uopæe nije obazirala. I uz velik broj divizija koje su Armijskoj skupini Don upuæene posljednjih mjeseci, omjer njemaèkih i sovjetskih snaga - i na njezinom i n a podruèju Armijske skupine B - jo uvijek je iznosio najmanje 1:8, dok se u sluèaju armijskih skupina Centar i Sjever zadr ao na razini 1:4. O.K.H., sasvim razumljivo, nije elio stvarati nova krizna ari ta oduzimajuæi snage ar mijskim skupinama Centar i Sjever. Nadalje, OKH je s punim pravom isticao i kako je, odgovarajuæi na moje prija nje zahtjeve u tom smislu, Armijskoj skupini Don upu tio gotovo sve raspolo ive zamjenske snage i naoru anje i da je, uslijed toga, borbe ni potencijal armijskih skupina Centar i Sjever i ni i od njezinog. Na sve to, meðut im, mi smo mogli uzvratiti èinjenicom da - za razliku od dvaju armijskih skupina n a sjeveru -divizije iz sastava Armijske skupine Don veæ mjesecima vode neprekidne i vrlo te ke borbe. Uz to, na e su se divizije borile na otvorenom, u ravnici, dok s u snage armijske skupine Centar i Sjever bile ukopane u podzemna skloni ta izraðena od drveta. U svakom sluèaju, glavnina neprijateljskih napora bila je usmjerana na ju no krilo a ne na sredi nji ili sjeverni sektor njemaèkih armija i to je bilo najva ni je. Na a brojèana inferiornost bila je neodr iva. Mogli smo raèunati s time da neprijatelj - sve i da ga sprijeèimo u poku aju da nam za prijeèi pristup prijelazima na Dnjepru - neæe odustati od svog dugoroènog cilja: opkol javanja i uni tenja njemaèkog ju nog krila na morskoj obali. Upravo zato omjer snaga n a njemaèkom ju nom krilu morao se radikalno pobolj ati, po svaku cijenu, pa èak i na raèun drugih dijelova boji ta ili drugih podruèja operacija. Osim to sam pokrenuo temeljno pitanje ukupne razdiobe snaga, O.K.H.-u sam iznio i svoje mi ljenje o daljnjoj provedbi operacija na njemaèkom ju nom krilu. To æe pitanje biti podrobnije obraðeno u poglavlju o operaciji Citadela. U noæi 12. veljaèe, zapovjedni tvo armijske skupine (u meðuvremenu preimenovane u Armijs ku skupinu Jug) premjestilo se u Zapo-ro je, kako bi to lak e nadziralo bitku na - ka ko æe se ubrzo pokazati - odluèujuæem dijelu boji nice. U noæi 13. veljaèe primili smo smjernice O.K.H.-a koje su oèito slijedile moje prijedl oge od 9. veljaèe. U skladu s tim prijedlozima, O.K.H. je zapovjedio rasporeðivanje dvaju novih armija: jedne na liniju Poltava-Dnjepropetrovsk i druge u pozadinu j u nog krila Druge armije. Nijedna od njih, meðutim, nije stigla na odredi te. Ona koju je trebalo rasporediti u pozadinu Druge armije nije se ni pojavila. Armija koju je trebalo rasporediti na liniju Poltava-Dnjepropetrovsk bio je, zapravo, Armijski deta man Lanz, koji je veæ bio anga iran u Harkovu. I Deta- man i cijeli sektor Armijske skupine B (ukljuèujuæi i Belgorod) kasnije je stavljen pod zapovjedni tvo Ar mijske skupine Jug. Druga armija pre la je Armijskoj skupini Centar, a zapovjedni tv o Armijske skupine B na kraju je potpuno povuèeno iz borbenog rasporeda i s istoènog boji ta. Èetvrta faza: "Njemaèki protuudar" Tako je, sredinom veljaèe 1943. godine, ozbiljna kriza na podruèju Armijske skupine Jug dosegnula novi vrhunac. Opasnost da se - okru iva-njem s boka velikim pokretom neprijateljskih snaga iz susjednog, sjevernog sektora - cijelo njemaèko ju no krilo naðe u okru enju, poèela je poprimati sve jasnije obrise. Paradoksalno, upravo se u v rhuncu te krize krio zametak protuudara. Isprva je, pak, slika postala jo mraènija. Povuæi Armijsku skupinu B, i to upravo u tom trenutku, s dominantnog polo aja na ras cijepljenoj boji nici bio je, nesumnjivo, kockarski potez. Premda je, izuzimajuæi Dr ugu armiju, raspolagala tek izmrcvarenim ostacima razlièitih postrojba, Armijska s kupina B jo uvijek je predstavljala iznimno va nu kariku u lancu zapovijedanja na i stoènom boji tu. Njezinim se uklanjanjem boji nica izmeðu armijskih skupina Centar i Jug
morala raspasti po avovima. K tomu, buduæi da sustav veza jo uvijek nije djelovao, zapovje- **** dni tvo Armijske skupine Jug nije moglo preuzeti zapovijedanje har-kovskim sektorom koji mu je d opao (a kojega je dr ao Armijski deta man Lanz). Oèekivalo se kako æe Harkov pasti prije negoli nad njim uspijemo preuzeti zapovjedni tvo. Za brzinu kojom smo, unatoè svemu , zapovjedni tvo ipak uspjeli preuzeti, valjalo je zahvaliti uobièajeno vrlo uspje noj pukovniji veze armijske skupine i naèinu na koji je na naèelnik veze, general Miille r, vodio na e komunikacije. Kao i obièno, dobili smo i obilatu pomoæ mojeg prijatelja, generala Fellgeibela, naèelnika korpusa veze. Premda je uklanjanje zapovjedni tva Armijske skupine B zakom-pliciralo operacije n a najosjetljivijoj toèki Istoènog boji ta, od njega je ipak bilo koristi. Ukljuèivanjem Armijskog deta mana Lanz u sastav Armijske skupine Jug, na e je zapovjedni tvo steklo iskljuèivo pravo zapovijedanja na odluèujuæem mjestu i u odluèujuæem trenutku. Upravo je to, i to znatno, doprinijelo konaènom uspjehu zimske kampanje 1942743. godine. U meðuvremenu, i unatoè tomu to je Armijska skupina B (ili bolje reèeno Hitler, svojim osobnim intervencijama) njime zapovijedala jo nekoliko dana, podruèje Harkova posta jalo je novi izbor briga za armijsku skupinu. Armijskom deta manu Lanz Hitler je zapovjedio da po svaku cijenu zadr i Harkov. Prij etila je opasnost da Harkov, kao i svojedobno Sta-ljingrad, postane pitanje pres ti a. Armijski je deta man, nadalje, trebao smanjiti pritisak na lijevi bok Armijske skupine Jug, i to tako da jezgra njegovih snaga - tenkovski SS-korpus - krene u prodor u smjeru Loso-vaje. Od tri oklopne divizije kojima je izvorno raspolagao , tenkovskom SS-korpusu preostale su jo samo dvije. Jasno je kako je Armijski deta man, sa snagama kojima je zapovijedao, mogao obavit i tek jednu od tih zadaæa. Mogao se ili boriti u okolici Harkova ili pomoæi lijevome krilu Armijske skupine Jug. Stoga sam i Hitleru i Armijskom deta manu Lanz predlo i o da, privremeno, odustanu od Harkova i umjesto toga poku aju uni titi neprijateljsk e snage na polo ajima ju no od grada. Time bi se, barem privremeno, uklonila prijetn ja okru ivanja Armijske skupine s druge strane Dnjepra i s obje strane Kremenèuga. S druge strane, postojala je sasvim realna pretpostavka da bismo, ubacivanjem Èetvr te tenkovske armije, s neprijateljskim snagama koje su grabile prema prijelazima na Dnjepru kod Zaporo ja i Dnjepropetrovska i sami mogli izaæi na kraj. Rije iv i se ne prijateljskih snaga ju no od Harkova, Lanz se mogao posvetiti ponovnom zauzimanju Harkova. Takvo rje enje, meðutim, nije odgovaralo Hitleru, kojemu je Harkov, po velièini èetvrti grad u Sovjetskom Savezu, veæ postao simbol presti a. Stoga je Armijskom deta manu Lan z, preko Armijske skupine B, 13. veljaèe poslao izrièitu zapovijed da Harkov zadr i po svaku cijenu. Ja sam, pak, od O.K.H.-a odmah zatra io obja njenje hoæe li ta zapovijed ostati na sna zi i nakon to Lanz prijeðe pod moje zapovjedni tvo i trebamo li ga po tovati i u sluèaju da tenkovskom SS-korpusu zaprijeti opasnost da ga opkole u Harkovu. Zatra io sam i komentar opæe procjene koju sam, dan ranije, poslao u Lotzen. Odgovorio mi je general Zeitzler. R ekao je kako je Hitler moju procjenu opisao kao "pretjerano dugoroènu", na to sam mu odbrusio kako ja dr im sasvim normalnim da armijska skupina razmi lja èetiri do osam tjedana unaprijed, za razliku od Vrhovnog zapovjedni tva koje, èinilo se, nikada ne razmi lja dalje od tri-èetiri dana unaprijed. to se tièe stanja u Harkovu, okolnosti su se pokazale jaèima od Hi-tlerove volje. 15. veljaèe - i oèito u suprotnosti sa zapovijedima generala Lanza - tenkovski SS-korpu s kojemu je prijetila realna opasnost da ostane u okru enju, napustio je grad. To nam je, kao gotovu èinjenicu, priopæila Armijska skupina B, koja nam je, negdje u to vrijeme, prepustila zapovjedni tvo. Daje evakuaciju Harkova zapovjedio armijski g eneral, Hitler bi ga nedvojbeno poslao na vojni sud. Buduæi da je tu akciju - s pu nim pravom - poduzeo sam tenkovski korpus SS-a, ni ta takvo nije se dogodilo. Ipak , nekoliko dana poslije, dotada njeg zapovjednika Armijskog deta mana Lanz zamijenio je general Kempf, s obrazlo enjem da je Lanz planinar, dok je Kempf specijalist z a tenkove. U vrijeme kada je Armijska skupina B harkovsko podruèje prepustila Armijskoj skupi ni Jug, situacija u Harkovu naoèigled se pogor avala, a time je i opasnost da armijs
ka skupina ostane odrezana od svojih komunikacija preko Dnjepra postajala sve oz biljnija. U izvje æima koja smo primili 16. veljaèe navodilo se kako neprijateljske snage, to smo od njih veæ neko vrijeme i oèekivali, u velikom broju napreduju prema Pavlovgradu i Dnjepropetrovsku s podruèja zapadno od Izjuma. Uspiju li stiæi do èvori ta Losovaje ili do Pavlovgrada (ili, alternativno, do postaje Sinsinikovo jugozapadno od Pavlov grada), eljeznièka veza preko Poltave bit æe presjeèena. Istodobno, dolazak pojaèanja koja nam je obeæavao O.K.H. ponovo se otegnuo. Umjesto predviðenih 37, do 14. veljaèe dnevno je pristizalo tek est vlakova. Nadalje, Armijska skupina Centar je objavila kako trenutno nema snaga za bilo ka kvu ozbiljniju suradnju s Armijskom skupinom Jug, na liniji procjepa koji nas je dijelio. Oèito bi bila vi e nego zadovoljna da je time uspjela zaustaviti Drugu arm iju koja se povlaèila u udubinu koja se na zapadu veæ protezala sve do Kurska. Stanje je postalo toliko kritièno da me je Hitler odluèio posjetiti u mom zapovjedni tvu. Pretpostavljam kako su ga brojni komentari koje sam mu upuæivao naveli na razmi ljanje. Premda mi je prilika da mu osobno iznesem svoje viðenje stan ja te da se i osobno uvjeri u ozbiljnost stanja u veoma odgovarala, bilo je izni mno te ko jamèiti mu osobnu sigurnost u velikom industrijskom gradu poput Zaporo ja (p rema kojemu je neprijatelj napredovao), pogotovu to je izrazio namjeru da se u nj emu zadr i nekoliko dana. On i njegova pratnja, koja je ukljuèivala naèelnika Glavnoga sto era i generala Jodla (te, kao i obièno, Hitlerova osobnog kuhara), bili su smje t eni u uredsku zgradu u kojoj smo i mi boravili. Cijelo se okolno podruèje moralo h ermetièki zatvoriti, no ni to nije jamèilo potpunu sigurnost, buduæi da Hitleov dolaza k nije pro ao nezapa eno. Vojnici i èlanovi stranke koji su se zatekli na ulici dok se s aerodroma vozio prema Zaporo ju, prepoznali su ga. Praktièno jedine trupe kojima smo raspolagali bile su na a za titna satnija i nekoliko protuzraènih postrojbi, a nep rijateljski su tenkovi, vrlo brzo, stigli do polo aja u blizini grada s kojih su b ez problema mogli gaðati aerodrom smje ten na drugoj obali Dnjepra. Hitler je u zapovjedni tvo stigao u podne 17. veljaèe. Sastanak sam zapoèeo sljedeæim pr ikazom stanja: Armijski deta man Hollidt je, upravo toga dana, stigao na polo aje na Miusu. Neprija teljske snage bile su mu za petama. Prvu tenkovsku armiju neprijatelj je zaustavio kod Gri ina, no jo je nije dokrajèio. I borbe na podruèju Kremenskaje, s neprijateljskim snagama koje su stigle linijom Lisièansk-Slavjansk, jo uvijek su bile u tijeku. Armijski deta man Lanz se, nakon evakuacije Harkova, povukao na jugozapad, prema s ektoru Mo . Hitlera sam, potom, izvijestio kako tenkovski SS-korpus kanim povuæi iz Harkova i da u njemu namjeravam ostaviti tek ostatke Armijskog deta mana Lanz. Tenkovski SS-korpus je iz Krasnograda trebao krenuti u prodor na jugozapad, u opæe m smjeru Pavlovgrada, i svoje napredovanje uskladiti s Èetvrtom tenkovskom armijom koja je napredovala u istom smjeru. Te su snage trebale uni titi neprijatelja koj i je napredovao irokim jazom izmeðu Prve tenkovska armije i Armijskog deta mana Lanz. Èim one to obave i èim se ukloni opasnost da Armijski deta man Hollidt i Prva tenkovska armija padnu u okru enje, mo emo nastaviti s napadom na podruèju Harkova. Hitler je isprva glatko odbio slijed operacija koji sam predlagao. Nije vjerovao da podruèjem izmeðu Prve tenkovske armije i Armijskog deta mana Lanz doista napreduju jake snage. Pla io se i da æe operacije na podruèju izmeðu Dnjepra i Donjeca, koje sam predviðao, zaglaviti u blatu. Kako je zima bila poprilièno odmakla, na tu je moguænost svakako valjalo raèunati. No glavni motiv za ovako negativnu reakciju najvjerojat nije se krio u Hitlerovoj elji da to je moguæe br e povrati Harkov, a on se nadao kako æe to biti moguæe èim tenkovski SS-korpus okupi sve svoje divizije. Stanje je zapravo bila takva da o bilo kakvom udaru u smjeru Harkova nije trebalo ni razmi ljati pr ije negoli se ukloni opasnost koja je prijetila prijelazima preko Dnejpra. Ni Pr va tenkovska, ni Armijski deta man Hollidt, bez te komunikacije nisu mogli pre ivjet i. Nadalje, za udar na Harkov bila je nu na barem djelomièna suradnja Èetvrte tenkovsk e armije. Bilo je sigurno kako æe ju ina zaustaviti sve operacije, ali ponajprije on e na podruèju izmeðu Donjeca i Dnjepra, a tek potom one na terenu u okolici i sjever no od Harkova. Stoga smo se s punim pravom nadali kako æe nam za napad na Harkov p reostati dovoljno vremena nakon to sredimo neprijatelja koji je trenutno napredov
ao izmeðu Prve tenkovske armije i Armijskog deta mana Lanz. Mogu li se te dvije oper acije izvesti obrnutim redom bilo je vi e nego dvojbeno. Hitler se tvrdoglavo dr ao svojih stajali ta i uslijedila je jo jedna beskrajna raspr ava. Na kraju sam je prekinuo rekav i kako se tenkovski SS-korpus ionako najprije mora okupiti na cesti Harkov-Krasnograd. Kako to nije mogao uèiniti prije 19. velj aèe, odluka o tome hoæe li potom krenuti na sjever ili na jug mogla se donijeti i ta da. Takav pristup mogao sam si priu titi buduæi da sam zakljuèio kako ni Èetvrta tenkovs ka armija neæe biti raspolo iva prije 19. veljaèe. Uz to, pretpostavljao sam da æe se, p otaknut dogaðajima koje je sad imao priliku upoznati iz prve ruke, Hitler ipak ura zumiti. S Hitlerom sam se ponovno sastao 18. veljaèe. Jake neprijateljske snage napale su polo aje na Miusu i na nekoliko mjesta probile jo uvijek nekonsolidiranu boji nicu Ar mijskog deta mana Hollidt. Nadalje, ni neprijateljski konjièki korpus okru en u pozadi ni tih polo aja, u De-baljcevu, jo nije bio svladan. Hitleru sam rekao kako, unatoè t omu, i premda to, u tom trenutku, nije bilo izvedivo, motorizirane postrojbe svakako mo ramo urno prebaciti na zapadno krilo. Ni neprijateljski mehanizirani korpus u dub ini boka Prve tenkovske armije kod Gri ina jo uvijek nije bio svladan, pa su i tamo rasporeðene snage ostale vezane na svojim polo ajima. S druge strane, sad smo imali nepobitne dokaze kako se prijelazima na Dnjepru, j azom izmeðu Prve tenkovske armije i Armijskog deta mana Hollidt, doista pribli avaju j ake neprijateljske snage. Sovjetska 267. streljaèka divizija otkrivena je ju no od K rasnograda, a 35. gardijska divizija, u èijem je sastavu bila i jedna tenkovska bo jna, veæ je zauzela Pavlograd. Talijanska divizija stacionirana na tom mjestu (ost atak talijanske armije) urno se povukla èim se neprijatelj pribli io. Armijski deta man Lanz izvijestio je kako su vozila SS-ove "To-tenkopf' divizije p otpuno zaglibila izmeðu Kijeva i Poltave. Udar na sjever kojim je trebalo vratiti Harkov, glavni predmet Hitlerova zanimanja, vi e nije dolazio u obzir. Nitko sa si gurno æu nije mogao reæi kad æe "Totenkopf' divizija biti na raspolaganju, a ako bez nje grad nije uspio zadr ati, jo je manje izgleda bilo da ga tenkovski SS-korpus bez n je ponovno zauzme. Dakle, preostalo nam je samo jedno: udariti na jugozapad i un i titi neprijatelja koji je napredovao pukotinom izmeðu Armijskog deta mana Lanz i Prv e tenkovske armije. Buduæi da se i na tom podruèju vrlo skoro oèekivala ju ina, nije bil o vremena za gubljenje. U takvim okolnostima Hitler je prihvatio moju zamisao da diviziju "Reich", prvu raspolo ivu formaciju tenkovskog SS-korpusa, odmah po aljemo prema Pavlogradu. Divizija "Liebstandarte" trebala je tititi operaciju Èetvrte ten kovske armije protiv neprijateljskih snaga koje su iz Harkova silovito napredova le na jug. Sad kad smo je ojaèali divizijom "Reich" mogli smo se nadati da æe u tome i uspjeti. Hitleru sam, potom, prikazao svoje viðenje opæe situacije nagla avajuæi kako - sve da pr ije sezone blata i uspijemo izbjeæi sve potencijalne krize (za to nije bilo nikakvi h jamstava) - i dalje moram razmi ljati unaprijed. Blato æe nam osigurati predah, al i samo na nekoliko tjedana. Nakon toga Armijska æe skupina dr ati vi e od 750 kilometa ra boji nice s trideset i dvije divizije, raèunajuæi tu i snage Armijskog deta mana Lanz . Bilo je sigurno kako æe neprijatelj, po zavr etku sezone blata, glavninu svojih na pora ponovo usmjeriti na njemaèko ju no krilo i da æe ga poku ati okru iti iz smjera Crnog a mora. Boji nicu du u od 750 kilometara koju brani tek tridesetak divizija, rekao sam Hitle ru, jaèe neprijateljske snage mogu probiti gdje god po ele. I to je najgore, nije bil o nikoga tko bi ih sprijeèio da Armijsku skupinu postupno okru uju sa sjevera sve do k ne stignu do Azovskog ili Crnog mora. Dakle, kad sezona blata jednom zavr i, Armijska skupina ne smije ostati na mjestu i èekati da se neprijatelj negdje probije ili je okru i sa sjevera. Takvo to si je mo gla dopustiti samo ukoliko O.K.H. uspije pokrenuti dobro tempirani ofenzivni uda r koji bi smanjio pritisak na boji nicu koja se jo uvijek protezala daleko na istok . Svoje sam zamisli Hitleru iznio ne bih li ga natjerao da, barem ovaj put, o oper acijama razmi lja dugoroèno. On se, meðutim, oèito nije namjeravao obvezivati ni na to. P remda je priznao kako æe snage armijske skupine biti nedostatne za obranu tolike b oji nice u nadolazeæoj godini, omjer snaga koji sam mu prezentirao nije prihvaæao. Na e
podatke prema kojima se na polo ajima ispred nas nalazila 341 neprijateljska forma cija nije osporavao, no tvrdio je kako su te formacije neupotrebljive. Kad sam m u napomenuo kako su i na e divizije na izmaku snaga, odgovorio je kako ih tijekom sezone blata mo emo popuniti do pune snage i opremiti novim oru jem ( to je i uèinjeno). Zatvarao je oèi pred èinjenicom da æe neprijatelj, u istom razdoblju, na boji nicu izve sti cijelu generaciju roðenu 1926. godine, od milijun i pol ljudi. Nije htio prizn ati ni da æe neprijatelj s tenkovima koje proizvede u sljedeæa dva mjeseca. - koliko je, pribli no, trajala sezona blata - moæi opremiti otprilike 60 oklopnih brigada. Neumorno je, pak, nagla avao kako æe donjecko podruèje, padne li ponovo u neprijateljs ke ruke, presudno utjecati na sovjetsku proizvodnju tenkova. to se tièe provedbe nj emaèkih operacija na istoku tijekom 1943. godine, snage potrebne za veliku ofenziv u nije mogao odvojiti s bilo kojeg drugog podruèja operacija, niti ih je mogao pro naæi meðu tek unovaèenim postrojbama. Smatrao je kako æemo, uz pomoæ novog oru ja, moæi pod mati ogranièene lokalizirane akcije. A èim se dotakao teme oru ja i proizvodnje oru ja, iz Hitlera se vi e nije dala izvuæi nikakva informacija o planovima za predstojeæu lje tnu kampanju. Nas smo dvojica, èinilo se, ivjeli u razlièitim svjetovima. 19. veljaèe odr ali smo novi sastanak, na koji je bio pozvan i feldmar al von Kleist. Èinilo se kako je Hitler, b oraveæi u mom zapovjedni tvu, napokon shvatio koliko je stanje na njemaèkom ju nom krilu opasno. Obj avio je kako æe Armijska skupina A od tog trenutka Armijskoj skupini Jug prebaciva ti sve snage koje joj ne budu neophodno potrebne. Po njegovim vlastitim rijeèima, Armijska skupina A je od tog trenutka preuzimala ulogu "spremnika snaga" za boji n icu Armijske skupine Jug. To je, po svoj prilici, znaèilo da je odustao od planova da se, u kasnijoj fazi, ponovo posveti mostobranu u Kubanu. Na alost, buduænost je pokazala kako se iz spomenutog "spremnika" nije dalo izvuæi ni onoliko snaga koli ko su dopu tali transportni kapaciteti na Krimu. Mostobran na Kubanu nastavio je iv otariti u izolaciji. A snage koje bi ostale vezane na pogre nom mjestu bilo je naj te e osloboditi; to smo odavno nauèili, na vlastitoj ko i. Toga se dana napetost dodatno pojaèala kad su, oèito jake, neprijateljske snage stig le do eljeznièke postaje u Sinsinokovu. Time su ne samo privremeno blokirale glavnu opskrbnu liniju cijelog sredi njeg i desnog krila Armijske skupine nego i stigle na kojih 60-80 kilometara od zapovjedni tva u kojemu je boravio Fiihrer njemaèkog Re icha! Kako na podruèju koje nas je od njih dijelilo nije bilo apsolutno nikakvih p ostrojba, doista mi je laknulo kad je Hitler istog popodneva odletio kuæi. Moglo s e oèekivati kako æe neprijateljski tenkovi veæ sljedeæeg dana zaprijeèiti prilaz na em aero romu na istoènoj obali Dnjepra. Posljednje to sam Hitleru napomenuo bilo je kako æe mi za udare koje sam namjeravao poduzeti na zapadnom krilu trebati gotovo sve raspolo ive oklopne divizije. To je znaèilo da æu ih morati povuæi s polo aja na Miusu. Te smo polo aje ionako uspjeli zadr at samo zato to je glavnina neprijateljskih snaga koje su mu se pribli avale morala p roæi usko grlo kod Rostova i do njega jo nije stigla. Moguænost da se donjecko podruèje zauzme s istoka, dakle, nije trebalo ignorirati. A njegovo zauzimanje nismo mog li sprijeèiti ukoliko se najprije ne pobrinemo da armijska skupina ne ostane odrez ana od svojih pozadinskih komunikacija. Hitleru je to, èinilo se, bilo jasno. U svakom sluèaju, imao sam dojam kako je za posjeta mojem zapovjedni tvu Hitler napo kon shvatio kako ju nom krilu istoènog boji ta doista prijeti opasnost da ostane u okr u enju i da æe ta opasnost potrajati jo neko vrijeme. Unatoè tomu, O.K.W. ili general S chmundt uskoro su poèeli iriti prièu kako je Hitler svojim posjetom zapravo elio "potaknuti odluènost armijske skupine". Koliko je meni bilo poznato, mojem zapovje dni tvu odluènosti nikad nije nedostajalo. Premda nismo bili spremni uèiniti sve to bi Hitler od nas zatra io i premda se nismo borili za svaku stopu zemlje ne mareæi za p osljedice "odr avanja po svaku cijenu", mislim kako bi bilo te ko pronaæi zapovjedni tvo koje se, suoèeno s tolikim krizama, po tvrdoglavosti i volji za pobjedom moglo mj eriti s na im. Izmeðu mojih ljudi i mene glede toga nikad nije bilo nikakva razmimoi la enja. Bitka izmeðu Dona i Donjeca Armijska je skupina 19. veljaèe zapovjedila Èetvrtoj tenkovskoj armiji da se raspore di za protunapad na neprijateljske snage koje su pre le liniju Pere èepino-Pavlograd-G ri ino, kako bi armijsku skupinu odrezale od Dnjepra.
Sljedeæeg dana neprijateljske su nam namjere postale potpuno jasne. A pokazalo se da neprijatelj planira upravo ono to smo predviðali. Na na oj istoènoj boji nici napao je polo aje Armijskog deta mana Hollidt na Miusu i probi o se na tri glavne toèke. Kako bi presjekao na e komunikacije preko Dnjepra, uz snage koje je dr ao u Gri inu i Karamatrorskajoj, neprijatelj je, èinilo se, anga irao jo jednu armiju, sastavljenu o d tri streljaèke divizije, dva tenkovska korpusa i ne to konjani tva. Istodobno se trudio probiti slaba nu boji nicu Armijskog deta mana Kempf (deta man je pr omijenio ime kada je genarala Lanza zamijenio general Kempf), zapadno i jugozapa dno od Harkova. Armijski deta man Kempf poku ao je obuhvatiti s njegova sjevernog kr ila i onda ga, probiv i se na sjever, i sasvim okru iti. S obzirom na razvoj dogaðaja, armijska je skupina morala postiæi dvije stvari. Moral a je, kako god zna, odr ati istoènu boji nicu na Miusu - premda je bilo veliko pitanje mo e li to uèiniti s tako ogranièenim snagama i bez ikakve prièuve. Drugo, morala je iskoristiti Èetvrtu tenkovsku armiju kako bi na brzinu porazila n eprijatelja na polo ajima izmeðu Prve tenkovske armije i Armijskog deta mana Kempf i t ime sprijeèila vlastito odvajanje od prijelaza na Dnjepru. Ukoliko joj to ne bi po l o za rukom, veæi dio snaga armijske skupine ubrzo bi, uslijed nedostatka goriva, ostao nepokretan. Kad bi nam jednom po lo za rukom da porazimo neprijatelja na podruèju izmeðu Donjeca i Dnjepra, ovisno o tome kako bi se situacija u meðuvremenu razvijala, svojim bismo mobilnim snagama odmah mogli pojuriti na sjever i povratiti polo aje Armijskog de ta mana Kempf. S druge strane, Èetvrta tenkovska armija mo da bi najprije morala izves ti jo jednu akciju na podruèju Prve tenkovske armije, ukoliko se ova s neprijateljs kim snagama u Gri inu i Kramatorskajoj ne bi uspjela obraèunati sama. U svakom sluèaju, zasad smo se morali odr ati na sjevernom krilu, odnosno na podruèju Armijskog deta mana Kempf. Deta man je sada imao samo jednu zadaæu: naj e æim moguæim otpor neprijatelju zaprijeèiti prilaze Dnjepru, bilo preko Krasnograda do Dnjepropetro-v ska, bilo preko Poltave do Kremenèunga. Ukoliko se neprijatelj, kojim sluèajem, spre mao krenuti na Kijev (a za to je bilo puno naznaka, to je Hitlera èinilo sve nervoz nijim), mogli smo mu samo po eljeti sretan put. Takvim dalekose nim manevrom i nije mogao postiæi bogzna to prije poèetka sezone blata. 21. veljaèe uoèili smo prve naznake smirivanja na tada najva nijim dijelovima boji nice armijske skupine. Istoèna boji nica na Miusu se odr ala. Ostaci neprijateljskog konjani tva, veæ dugo opkolj eni u njezinoj pozadini, u Debalcevu, napokon su se morali predati. Na propast j e bio osuðen i neprijateljski tenkovski korpus koji se, nakon to je boji nicu na Mius u probio kod Matvejevkurgana, na ao u okru enju. Na desnom krilu Prve tenkovske armije neprijatelj je nastavio pritiskati Skupinu Fretter-Pico, oèito s ciljem da unese nered na polo ajima na Miusu ili da sjeverne polo aje Prve tenkovske armije okru i s boka. Na polo ajima nasupurot onima Prve tenko vske armije sve je bilo mirno. Prislu kivanjem radio-poruka doznali smo kako sovje tskim snagama anga iranima na zapadnoj boji nici Prve tenkovske armije u Gri inu i na podruèju Kramatorskaje (Skupina Popov) ne ide nimalo dobro. Kod njih je oèito je do lo do sloma u opskrbi. Èetvrta tenkovska armija zauzela je Pavlovgrad. Sada smo se mogli nadati kako æe se i njezine posljednje formacije spojiti s glavninom snaga prije negoli se ceste p romoèe. Dio neprijateljskih tenkovskih snaZemljovid 18. Zimska kampanja 1942.143: njemaèki protuudar, bitka izmeðu Donjeca i D njepra ga koji se probio gotovo do Zaporo ja nije predstavljao bogzna kakvu prijetnju. Dv adesetak kilometara od grada ostale su bez goriva i uèas su bile temeljito zbrisan e. Na nesreæu, kad je veæ krenula k nama, novu diviziju koja je trebala otiæi u Pavlov grad (332.) O.K.H. je preusmjerio na desno krilo Armijske skupine Centar. Premda ni situacija Druge armije nije bila nimalo ru ièasta, sad kad je bila blizu tome da povrati inicijativu Armijska skupina Jug bila je prioritet. Hoæe li se i koliko n eprijatelj u meðuvremenu pribli iti Kijevu bilo je potpuno neva no. A da je doista imao takve nakane pokazala je èinjenica da je velik broj sovjetskih snaga iz smjera Belgoroda napredovao prema Aktirki, oèito s ciljem da zaobiðe sjeve rni bok Armijskog deta mana Kempf.
U sljedeæih nekoliko dana protuudar Èetvrte tenkovske armije postigao je uspjeh koje mu smo se nadali. Time je njemaèka strana napokon povratila inicijativu. Za poèetak, Èetvrta je armija skr ila snage koje su napredovale prema prijelazima na D njepru - dakle, snage u okolici i ju no od Pavlov-grada. Èinjenice koje je Hitler po bijao sada su dobile svoju potvrdu: u borbama su sudjelovala dva tenkovska, jeda n streljaèki i jedan konjièki korpus. Odmah potom, u suradnji s Prvom tenkovskom arm ijom, Èetvrta je armija uspjela poraziti èetiri neprijateljska tenkovska i mehanizir ana korpusa koji su prijetili polo ajima Prve tenkovske na zapadu. Prvog o ujka bilo je jasno kako, uslijed poraza na podruèju izmeðu Donjeca i Dnjepra, neprijateljske snage na polo ajima nasuprot sjevernoj boji nici Prve tenkovske armij e poèinju popu tati i da æe ta armija uspjeti povratiti donjecku liniju u tom sektoru. Bili smo u silnoj napasti da, preko jo uvijek zamrznute rijeke, pojurimo za nepr ijateljem i na-padnemo ga iz pozadine, u samom Harkovu i zapadno od njega. Meðutim, kako bismo za napredovanje preko sredi njeg Donjeca imali odrije ene ruke, iz igre smo najprije morali izbaciti ju no krilo jake neprijateljske Skupine Harkov, smje tene u Berestovaji, jugozapadno od grada. S obzirom na nadolazeæu ju inu takav j e potez bio vi e nego upitan. Shodno tomu, Armijska se skupina, za poèetak, morala z adovoljiti time da pronaðe i uni ti svog harkovskog neprijatelja zapadno od Donjeca. U ju nom pojasu operativnog podruèja armijske skupine, u blizini morske obale, tlo s e veæ poèelo otapati. Krajem veljaèe neprijatelj je odustao od poku aja da polo aje na Miusu probije oklopnim i drugim mehaniziranim sna gama i odluèio tamo poslati streljaèku diviziju. Oèito je elio da prije sezone blata, a ko ni ta drugo, uspostavi nekoliko mostobrana na zapadnoj obali rijeke. Taj napad po irini boji nice propao je, a ofenziva se pretvorila u jalove lokalne napade. Armijska je skupina 2. o ujka mogla naèiniti "inventuru" rezultata svog prvog protuu dara, koji su, protiv neprijateljskih snaga izmeðu Donjeca i Dnjepra, izveli Èetvrta tenkovska armija i lijevo krilo Prve tenkovske armije. U tom napadu, kao i tije kom uspje ne defenzive Armijskog deta mana Hollidt na Miusu, armije u sastavu neprij ateljske "Jugozapadne fronte" dobile su gadne batine; trenutno su bile nesposobn e za bilo kakva nova ofenzivna djelovanja. Posebno gadno pro le su snage koje su s e preko lijevoga krila Prve tenkovske armije probile u pukotinu izmeðu nje i Armij skog deta mana Kempf - sovjetske esta armija, Skupina Popov koja se borila na Gri inu i Prva gardijska armija. Neprijatelj je mogao otpisati svoj 25. tenkovski korpu s i tri streljaèke divizije, a znalo se i da su njegov 3. i 10. tenkovski korpus, 4.gardijski tenkovski korpus, jedna samostalna oklopna brigada, jedna mehanizira na brigada, jedna streljaèka divizija i jedna skija ka brigada ozbiljno oslabljeni. Prvi gardijski tenkovski korpus, 18. tenkovski korpus, est streljaèkih divizija i d vije skija ke brigade pretrpjeli su te ke gubitke. Prema izvje æima koja smo primili od na ih postrojba, neprijatelj je na boji nici Donjec -Dnjepar ostavio pribli no 23.000 poginulih, a ratni je plijen ukljuèivao 615 tenkov a, 354 topnièka oruða, 69 protuavionskih topova i velik broj strojnica i minobacaèa. U usporedbi s tim brojkama, procjena od 9.000 zarobljenika èinila se preskromnom. O bja njenje za tako mali broj zarobljenika skrivalo se u èinjenici da na e snage, uglav nom oklopne, neprijatelja nisu uspijevale uhvatiti u potpuni obruè. Kako su se usl ijed hladnoæe, posebice noæu, na i vojnici okupljali u selima i oko njih, sovjetski vo jnici i postrojbe koji bi napustili svoja vozila s lakoæom su se provlaèili izmeðu nji h, preko nièije zemlje. Prilaz Do-njecu u neprijateljskoj pozadini bilo je nemoguæe zaprijeèiti, a rijeka je jo uvijek bila potpuno zamrznuta te time i prohodna, poseb ice za lako naoru ane neprijateljske snage koje su se kretale pje ice. Uz ranije navedene neprijateljske gubitke valja spomenuti da su i sovjetski 4. g ardijski mehanizirani korpus, koji je ostao u okru enju u pozadini boji nice na Miusu, i 7. gardijski konjièki korpus bili potpuno zbrisani. Bitka za Harkov Nakon to je pobjedom na podruèju izmeðu Donjeca i Dnjepra povratila inicijativu, sukl adno zapovijedi od 28. veljaèe armijska je skupina napala "Voronje ku frontu" - nepr ijateljske snage locirane na podruèju Harkova. Cilj tog napada bio je napasti ju ni bok tih snaga i zatim ga ili preusmjeriti, ili, bude li to moguæe, kasnije, s isto ka, uletjeti u neprijateljsku pozadinu. Dakle, nije nam bio cilj zauzeti Harkov, nego poraziti - i, po moguænosti, uni titi - neprijateljske postrojbe locirane na t om podruèju.
Prioritet nam je, stoga, bilo uni tenje neprijateljskog ju nog krila koje je èinila Tr eæa sovjetska tenkovska armija smje tena jugozapadno od grada Berestovaje. Èetvrta ten kovska armija taj je cilj postigla 5. o ujka. Od cijele sovjetske Treæe tenkovske ar mije, 12. i 4. tenkovski korpus, korpus konjani tva i tri streljaèke brigade bili su dijelom uni teni, a dijelom zarobljeni u malenom d epu kod Krasnograda. Premda ni o vaj put nismo imali puno zarobljenika, na i su vojnici broj mrtvih na neprijateljs koj strani procjenjivali na 12.000, a izvijestili su i da su zarobili 61 tenk, 2 25 topova i 600 motornih vozila. Promjena vremenskih prilika sprijeèila je Armijsku skupinu da odmah krene u pozadi nu neprijateljskih snaga koje su kod Aktirke i Poltave neprekidno napadale Armij ski deta man Kempf i prisili ih na bitku na suprotnoj strani boji nice. To bi, naime , zahtijevalo da Èetvrta tenkovska armija nizvodno od Harkova prijeðe Donjec, no led na rijeci mogao je popustiti svakog trenutka, a nijedan pontonski most ne bi iz dr ao udare ploveæih ledenih santi. Sad kad se tlo otapalo, te ko izvedivim èinio se i o granièeni manevar okru ivanja s boka prelaskom preko Mo a i zauzimanjem grada, preko k ojega su vodile neprijateljske komunikacije, iz pozadine. Stoga je neprijatelja valjalo poku ati zaskoèiti s boka i time ga potjerati od Harkova. S tim ciljem na umu, Èetvrta tenkovska armija - ukljuèujuæi i tenkovski SS-korpus èija j e posljednja formacija, divizija "Totenkopf', u meðuvremenu pristigla u punom sast avu - 7. je o ujka iz podruèja Krasnograda napala prema sjeveru. Armijski deta man Kempf pridru io joj se èim je neprija teljski pritisak na njegove polo aje poèeo popu tati. Sljedeæih nekoliko dana napad je lijepo napredovao. Neprijatelj je, meðutim, shvatio da je njegova Voronje ka fronta u opasnosti. Na i radio-tragaèi otkrili su da je iz p odruèja Voro ilovgrada prema Izjumu pokrenuo nekoliko tenkovskih i mehaniziranih kor pusa, kojima je vjerojatno namjeravao napasti bok Èetvrte tenkovske armije koja je napredovala prema Harkovu. Te snage, meðutim, nisu postigle ni ta spomena vrijedno; mo da su svoje ofenzivne kapacitete istro ile u prija njim bitkama u okolici Voro ilovg rada ili na Miusu, a mo da ih je u djelovanju omelo i odmrzavanje Donjeca. Neprija telj je, eventualno, mogao osvojiti tek manji mostobran na ju noj obali rijeke, sj everozapadno od Izju-ma. S istoka je u Harkov poslao Drugi gardijski tenkovski k orpus, a dio snaga kojima je napadao sjeverno krilo Armijskog deta mana Kempf i Dr uge armije, povukao je u Bogoduhov. Buduæi da je Druga armija bila preslaba za ofe nzivu, èinilo se kako æe nam neprijateljske snage koje su odmakle daleko na zapad pr ema Aktirki i sjeverno od nje, ipak pobjeæi na istok. U svakom smo sluèaju neprijate ljske snage nasuprot Armijskom deta manu Kempf eljeli potjerati od Harkova prema ju gu, ili ih, alternativno, odrezati od prijelaza na Donjecu istoèno od rijeke. U to m sluèaju Harkov se mogao zauzeti coup de maineom. Armijska je skupina, po svaku c ijenu, eljela izbjeæi da se Harkov pretvori u drugi Staljingrad i da njene juri ne sn age u njemu ostanu zauvijek. Meðutim, ime "Harkov" neizbje no se pretvorilo u èarobnu rijeè koja je èinila èuda za moral borbenih trupa i vi eg zapovjednog osoblja. Tenkovski SS-korpus koji je ponovno os vojeni grad, kao simbol pobjede, svojemu Fuhreru elio podastrijeti pod noge, do H arkova je elio stiæi najkraæim moguæim putem. Armijska je skupina, u nekoliko navrata, morala o tro intervenirati kako se tenkovski korpus ne bi zaletio u frontalni napa d na Harkov i zaglavio. Time bi, naime, dijelovi neprijateljskih snaga koji su s e jo uvijek borili zapadno od grada dobili sjajnu priliku za bijeg. Tenkovski SSkorpus na kraju smo preusmjerili na istok. Grad je pao bez ikakvih pote koæa, a uspj eli smo sprijeèiti i povlaèenje znaèajnog broja neprijateljskih snaga preko Donjeca. Kao to smo vidjeli, situacija oko Harkova i ju no od njega primorala je neprijatelj a da prorijedi snage suprotstavljene Armijskom Zemljovid 19. Zimska kampanja 1942.143.: njemaèki protuudar, bitka za Harkov deta manu Kempf, i to u trenutku kada su se veæ pribli ile Poltavi i, ne to sjevernije, zauzele Aktirku. Na kraju ih je morao povuæi prema Harkovu i Belgorodu. Armijski d eta man Kempf bio im je za petama. Hitler je 10. o ujka ponovno posjetio na e zapovjedni tvo. Izvijestio sam ga o trenutn u stanju, a onda mu, do pojedinosti, obrazlo io na a stajali ta o tome kako bi operaci je valjalo voditi kad sezona blata, koja je upravo zapoèinjala, jednom zavr i. O tome æe vi e rijeèi biti u sljedeæem poglavlju. Tenkovski SS-korpus je 14. o ujka zauzeo Harkov. U isto vrijeme, na sjevernom kril
u Armijskog deta mana Kempf, divizija "Gross Deutschland" krenula je u juri na Belg orod. Ne bi li zaustavio napad, neprijatelj je u bitku ponovo ubacio jake oklopn e snage, no one su zbrisane kod grada Gajvorona. Buduæi da blatnjavi teren nije dopu tao daljnje operacije, zauzimanjem Harkova i Bel goroda armijska je skupina zakljuèila svoj drugi protuudar. Bilo bi joj puno dra e d aje, uz pomoæ Armijske skupine Centar, sezonu zavr ila èi æenjem neprijateljske isturene l inije koja se od Kurska protezala na zapad, i tako skratila njemaèku boji nicu. Meðuti m, od tog je plana morala odustati, buduæi da se Armijska skupina Centar proglasil a nesposobnom za tu vrstu suradnje. Taj je istureni polo aj nastavio funkcionirati kao problematièna udubina u na im polo ajima koja je neprijatelju otvarala kojekakve moguænosti i, istodobno, sputavala na e operacije. Ipak, cijela donjecka boji nica, od Belgoroda pa sve do mjesta na kojemu su se raèva li polo aji na Miusu, sad je bila u rukama Armijske skupine Jug. Donjecka i miuska boji nica zajedno tvorile su istu onu boji nicu koju su njemaèke trupe dr ale u zimu 19 41./42. Osvrt Ukoliko, u zakljuèku, jo jedanput pogledamo cijeli tijek i ishod zimske kampanje 19 42743 godine u ju noj Rusiji, najprije moramo priznati neosporno velike uspjehe ko je je postigla sovjetska strana. Rusi su uspjeli okru iti i uni titi njemaèku estu armi ju, na u najjaèu postrojbu na tom bojnome polju. Nadalje, Rusi su sa zemljovida izbr isali èetiri saveznièke armije. Mnogi hrabri pripadnici tih postrojba poginuli su u borbi, a mno tvo ih je zavr ilo u zarobljeni tvu. Ostatak tih postrojba se raspao i, p rije ili kasnije, morao se zauvijek povuæi iz zone operacija. Premda je od ostatak a postrojbi i zamjena bilo moguæe iznova ustrojiti glavninu divizija este armije i premda je Armijski deta man Hollidt u o ujku mogao preuzeti zadaæu este armije, gubitak dvadeset divizija i dobrog dijela armijskog topni tva i in enjerije nije se mogao n adoknaditi. Koliko god ogranièene bile njihove borbene sposobnosti, gubitak saveznièkih ar mija itekako se osjetio; vi e nismo imali postrojba koje bi na mirnijim dijelovima boji nice zamijenile njemaèke snage. Premda je njemaèki borbeni raspored ostao bez pet cijelih armija, nitko sa sigurno æu ne mo e ustvrditi kako je upravo to odluèilo ishod rata. Gubitak snaga pratio je i g ubitak golemih ozemlja i uz njih vezanih prirodnih resursa koje smo osvojili u l jetnjoj ofenzivi 1942. godine. Jedan od kljuènih ciljeva te ofenzive - osvajanje n aftonosnih polja na Kavkazu - nije postignut, a ovdje mo emo napomenuti kako je ta j gospodarski cilj, na kojem je Goring toliko inzistirao, definitivno uzrokovao cijepanje ofenzive. U utrci za kavkaskom naftom, mnogi su zaboravili kako osvaja nje i zadr avanje takvih ciljeva redovito ovisi o porazu glavnine neprijateljskih snaga. Ipak, za ratne napore kljuèni dio Donjeckog bazena mogao se zadr ati. Premda su odnijeli mnoge pobjede, Rusi se nisu uspjeli rije iti njemaèkog ju nog krila , èije uni tenje vjerojatno nikada ne bismo uspjeli nadoknaditi. Na kraju zimske kam panje inicijativa je ponovo bila u njemaèkim rukama, a Rusi su do ivjeli dva poraza. Premda po znaèaju nisu bili odluèujuæi, ti su porazi doveli do stabilizacije boji nice i njemaèkom zapovjedni tvu pru ili priliku da u ratnim operacijama na istoku postigne pat-poziciju. Ipak, mogli smo odbaciti svaku nadu da æemo ofenzivom u ljeto 1943. godine promijeniti tijek rata. Na a je borbena moæ za takvo to veæ bila previ e naru ena. Vrhovnom se zapovjedni tvu nametao oèit zakljuèak: sa svime èime je raspolagala, Njemaèka se morala rije iti barem jednoga od svojih protivnika. Isto tako, Vrhovno je zapov jedni tvi moralo shvatiti kako u nastavku rata na istoku mora tedjeti vlastite snag e, izbjegavati gubitke (posebice cijelih armija, kao u sluèaju Staljingrada) i nas tojati iscrpiti ofenzivne kapacitete neprijatelja. Njemaèka je, u tom cilju -odluèno ignorirajuæi sve sekundarne aspiracije - glavninu napora morala usmjeriti na istoèn o boji te, prije no to njezini zapadni protivnici dobiju priliku da joj zadaju krit ièan udarac na Sredozemlju ili se uspiju iskrcati u Francuskoj. Vratimo se sada na zimsku ofenzivu 1942743. i njezin ishod. Jedno pitanje u vezi te kampanje nameæe se samo po sebi: za to sovjetsko zapovjedni tvo, unatoè silnim pobje dama koje je odnijelo, nije postiglo i konaèan uspjeh - uni tenje cijelog njemaèkog ju nog krila? Napokon, uza svu silu forma cija i operativne prednosti koje su od samog poèetka bile na njegovoj strani, u ru kama je imalo najjaèe adute.
Odmah valja naglasiti kako sovjetskom zapovjedni tvu nije nedostajalo agresivnosti i da se, u nastojanju da postigne svoje ciljeve, uopæe nije obaziralo na gubitke. Sami su se vojnici, to je s Rusima gotovo uvijek sluèaj, borili sa silnom hrabro æu, a povremeno i s nevjerojatnom po rtvovno æu. Ipak, do lo je do oèitog pada kakvoæe pje a tva i rusko se topni tvo jo uvijek nije oporavilo od gubitaka koje je pretrpjelo 1941. i 1942. godine. Sovjetsko je vodstvo od poèetka rata, bez ikakve sumnje, puno nauèil o, posebice u pogledu organizacije i uporabe velikih oklopnih formacija. Premda je neprijatelj i 1941. godine raspolagao velikim brojem tenkova, tada ih nije zn ao koristiti kao dijelove jedinstvene cjeline. Sad je veæ znao organizirati svoje tenkovske i mehanizirane korpuse, a preuzeo je i njemaèku tehniku prodora u dubinu . Unatoè tomu, te smo tenkovskae i mehanizirane formacije gotovo redovito (osim on e situacije u studenome 1942. godine) pobjeðivali ili uni tavali, èak i kada bi veæ prod rle u dubinu njemaèkih izboèenih polo aja. Meðutim, nakon uspje nog opkoljavanja este armi e, Rusi se do vitalnih toèaka vi e nikada nisu uspjeli probiti brzinom i snagama koj e bi im omoguæile odsijecanje njemaèkog ju nog krila - na Donu, na obali Azovskog mora ili na donjemu Dnjepru. Osim u Staljingradu, gdje mu je priliku za to pru io Hitl er, sovjetsko zapovjedni tvo nikad nije do kraja provelo nijednu operaciju opkolja vanja nalik na ima iz 1941. godine u kojima smo, u razlièitim prigodama, zarobljaval i na tisuæe zarobljenika. Taj se trend odr ao, unatoè ogromnoj brojèanoj predosti koju s u Rusi u ivali u zimu 1942./43. godine i unatoè tomu to su im poèetno stanje i slom sav eznièkih armija omoguæavali slobodan prolaz u pozadinu njemaèke boji nice. Mi smo, pak, 1941. godine morali voditi uglavnom frontalne bitke. Razmotrimo sada sovjetsko vodstvo. S obzirom na operativnu situaciju pri kraju n jemaèke ljetne ofenzive, opkoljavanje njemaèkog ju nog krila jednostavno se nametalo k ao strategijski cilj. I zamisao o prodoru kroz linije saveznièkih armija bila je oèi to rje enje. Drugim rijeèima, Sovjeti nisu morali biti nikakvi genijalci da, u kasnu jesen 1942. godine, osmisle operativni plan. Njihov prvi potez, opkoljavanje este armije, bio je nesumnjivo ispravan potez. Ev entualni uspjeh (a njemaèko vrhovno zapovjedni tvo uèinilo je sve to je moglo da do nje ga doðe), znaèio je uklanjanje najjaèih njemaèkih udarnih snaga. Rusi bi uèinili puno bolje da su taj prvi udar koordinirali s ofenzivom na polo aje talijanskih i maðarskih armija. Tako su, od samoga poèetka, mogli ujediniti napore i jednom jedinom juri nom operacijom velikih razmjera odrezati njemaèke snage, u Rost ovu ili na Azovskom moru. Topni tvo kojim su raspolagali oèito nije bilo doraslo zad aæi i vjerojatno ih je upravo to navelo da operaciju prodora provedu postupno. Mog uæe je i da im stanje transporta nije dopu tala istodobno okupljanje juri nih snaga i njihovu opskrbu. Meðutim, neoèekivano brz potpuni slom saveznièkih armija na na oj strani u dobroj je mje ri nadomje tao nedostatke koje je donosila ofenzivna operacija razlomljena u tri d ijela. Èinjenica je da sovjetsko zapovjedni tvo nije uspjelo vezati njemaèko ju no krilo na donjemu Donu, na Azovskome moru ili, na kraju, na Dnjepru. No obja njenje po k ojemu je ruska ofenziva morala "zaglaviti" u tako velikoj zoni operacija jednost avno ne stoji. Kad se sve razmatra sa stajali ta suvremenog ratovanja, udaljenosti koje su sovjetske juri ne snage morale prijeæi kako bi stigle do ciljeva nisu bile pretjerane. Sovjetska ofenziva nije zastala nadomak konaènog cilja i, na kraju, do i vjela ozbiljan preokret ni zbog naknadno ubaèene njemaèke prièuve. Ona za to jednostav no nije bila dovoljno sna na. Naprotiv, mora se reæi kako sovjetsko zapovjedni tvo (osim u sluèaju Staljingrada) u n apadima na kljuène toèke u pravilu nije uspijevalo uskladiti snagu i brzinu. U prvoj fazi zimske ofenzive sovjetsko je zapovjedni tvo protiv este armije anga iral o definitivno prevelike snage kako joj plijen ne bi izmakao. Time je propustilo priliku da presijeèe opskrbne linije njemaèkog ju nog krila na donjemu Donu. Sovjetske snage koje su napadale na èirskoj boji nici bile su jake, ali i lo e koordinirane. Na slièan naèin, nakon probijanja talijanskih polo aja, sovjetsko je zapovjedni tvo prop ustilo priliku da - staviv i sve na jednu kartu - na brzinu prijeðe Donjec i stigne do Rostova. Dakako, u napadu na tako udaljen cilj, na meti su se mogli naæi i rusk i bokovi, no neophodnu za titu mogle su im pru iti i snage namijenjene ofenzivi na maðarske polo aje, koja je t rebala uslijediti neposredno nakon prvog napada. Rizièno, sla em se. Ali tko nije sp reman na takve rizike, ne mo e postiæi ni oduèujuæe, ni, stoje u ovom sluèaju bilo presudn
o, brze rezultate. Èak i nakon uspje nog slamanja maðarske armije i "paranja" njemaèke b oji nice od Donjeca do Voronje a, sovjetsko je zapovjedni tvo propustilo priliku da, p unom brzinom i snagom, navali na prijelaze na Dnjepru. I umjesto da sva jaja sta vi u jednu ko aru, a za titu od ofenzive sa zapada prepusti jednoj sna noj i koncentri ranoj specijalnoj postrojbi, sovjetsko je zapovjedni tvo rasipalo snage poduzimajuæi cijeli niz nekoordiniranih juri a na udaljene ciljeve kod Aktirke i Poltave preko Kurska, na Dnjepru i s druge strane Donjeca, linijom Slavjansk-Lisièensk-Voro i-lov grad. Time je njemaèkom zapovjedni tvu pru ilo priliku da na vrijeme ojaèa najva nije polo je. Schleiffen je jednom rekao kako akcijama koje poduzimaju obje strane - dakle, i gubitnik i pobjednik - doprinose ishodu bitke ili kampanje u kojoj sudjeluju. Od govornost njemaèkog Vrhovnog zapovjedni tva za gubitak este armije - kao i za krizu k oja je na ju nome krilu Istoènoga boji ta izbila u zimu 1942./43. godine - jasno je na vedena u prija njem dijelu teksta. Stoga je po teno spomenuti i kako je, na kraju, n jemaèka strana sprijeèila ruske snage da okru e njezino ju no krilo. U vezi s tim valja reæi samo jedno: bez gotovo nadljudskog juna tva njemaèkih vojnika i njihovih zapovjednika u srazu s brojèano nekoliko puta nadmoænijim neprijateljem, armijska ga skupina nikada ne bi uspjela "potuæi do nogu". Zimske kampanje ne bi n i bilo bez na ih hrabrih pje aèkih divizija (kojima je, za razliku od saveznièkih, èesto n edostajala adekvatna protutenovska za tita), koje su odolijevale naletima neprijat eljskih oklopnih formacija, koje su pu tale ruske tenkove u dubinu svojih polo aja i onda ih tamo "zatvarale" i uni tavale. Slièno vrijedi i za na e tenkovske divizije ko je su pokazale dotad neviðenu okretnost i koje su, prebacujuæi se s jednog dijela bo ji nice na drugi, praktièno udvostruèile svoju uèinkovitost. Uvjerene u svoju vojnièku sup eriornost, njemaèke su borbene trupe ustrajavale i u najbezizgledni-jim situacijam a, a njihova hrabrost i samopo rtvovnost u dobroj su mjeri kompenzirale brojèanu nad moæ neprijatelja. Jedno nikako ne smijemo zaboraviti: konaènu pobjedu i uni tenje njemaèkog ju nog krila, koji su neprijatelju veæ bili u rukama, sprijeèila je esta armija , koja se hrabro i odano borila do samoga kraja. Da se predala èim je polo aj postao beznadan i da nije nastavila pru ati otpor sve do poèetka veljaèe, Rusi bi na kljuèna m jesta dovukli dodatne snage dostatne za ispunjenje konaènog cilja - okru ivanja cije log ju nog krila njemaèkih snaga. Da nije bilo este armije, mi u o ujku 1943. godine ne bismo uspjeli stabilizirati situaciju na istoènom boji tu. Premda se, s obzirom na konaèni ishod rata, rtva koju su podnijeli pripadnici este armije pokazala uzaludnom , to nikako ne umanjuje njezinu moralnu vrijednost. Upravo zato, na kraju ovog poglavlja, jo jedanput valja istaknuti svijetli primje r este armije, èiji su pripadnici ispunili najte u moguæu vojnièku zadaæu: da se u posve b zizlaznu polo aju, za raèun svojih suboraca, bore do kraja. 14. Operacija "Citadela" U prethodnom smo poglavlju pokazali kako zimska kampanja 1942743., koja je zapoèel a ruskim prodorom na Don i Volgu s obje strane Staljin-grada, sovjetskom zapovje dni tvu nije donijela odluèujuæi operativni uspjeh kojemu se nadalo. Sad je valjalo odluèiti kako æe se njemaèka strana boriti sljedeæeg ljeta. Jasno, velika ofenziva nalik onima iz 1941. i 1942. godine nije dolazila u obzir. Za to joj j e, nakon gubitka tolikih velikih formacija, jednostavno nedostajalo snaga. Ipak, uz primjereno voðenje s njemaèke strane, dalo se uèiniti sljedeæe: iscrpiti Sovjetski S avez do te mjere da - umoran od ionako velikih gubitaka - prihvati pat-poziciju. U vrijeme o kojemu ovdje govorim, to nije bilo nimalo nerealno. S druge strane, taj se cilj nije mogao postiæi prelaskom na èisto defenzivno, statièko ratovanje. Pon ajprije, Njemaèka za obranu boji nice koja se rastegnula od Baltika do Crnog mora ni je imala dovoljno divizija. Drugo, izgledi da Sovjeti krenu u akciju prije nego se zapadni saveznici iskrcaju u Francuskoj bili su vrlo mali. S obzirom na nedav ne dogaðaje u Sjevernoj Africi, taje opasnost postajala sve izvjesnija. Njemaèkom je zapovjedni tvu, dakle, ostalo vrlo malo vremena da na istoku nametne pa t-poziciju. A to je moglo uèiniti samo ukoliko, u okviru sada veæ neizbje ne strategij ske defenzive, uspije odoljeti sna nim neprijateljskim lokalnim udarima koji bi do kraja iscrpili njegove snage (ponajprije i ponajvi e zarobljavanjem njegovih vojn ika). To je od nas zahtijevalo operativnu elastiènost; samo u takvim uvjetima do m
aksimuma se mogla iskoristiti jo uvijek superiorna kakvoæa njemaèkog zapovjednog osob lja i borbenih trupa. Morali smo, dakako, razmi ljati i o tome to æe sovjetsko zapovjedni tvo poduzeti kad se zona blata jednom zavr i. Hoæe li Staljin èekati da njegovi saveznici napokon udovolje njegovim brojnim zahtjevima i Zemljovid 20. Operacija "Citadela" (srpanj 1943.) iskrcaju se na europski kontinent? To se èinilo sasvim prirodnim rje enjem, no za nj ega je bilo i puno protuargumenata. Sovjetima je, nakon velikih uspjeha od preth odne jeseni, samopouzdanje svakako poraslo. No jesu li, psiholo ki govoreæi, sovjets ki voðe smjeli zaustaviti "oslo-baðenje svetoga ruskoga tla" koje su dotad reklamira li na sva usta? Nije li Kremlj elio preteæi svoje saveznike na Balkanu, tradicional nom cilju ruskog ekspanzionizma? Bilo je izvjesno kako æe Sovjeti - ukoliko odluèe nastaviti ofenzivu èim nadoknade gub itke koje su pretrpjeli - glavninu pritiska svojih napada i dalje usmjeravati na ju no krilo njemaèke boji nice, odnosno na Armijsku skupinu Jug. Izboèeni dio njemaèke boji nice, koji se od jedne toèke ispod Harkova protezao du inom Don jeca i Miusa i obuhvaæao vrijedna nalazi ta ugljena i industrijsko podruèje ju no od Har kova, veæ se poèeo raspadati. Neprijatelj je - uspije li se probiti negdje oko Harko va ili èak preko sredi njeg Donjeca - jo uvijek mogao postiæi cilj koji nije postigao p rethodne zime: uni titi njemaèko ju no krilo na crnomorskoj obali. (U tom trenutku, Ar mijska skupina A jo uvijek se nalazila na mostobranu u Kubanu!) Rusi su, tako, je dnim jedinim potezom, mogli povratiti i dragocjeno donjecko podruèje i ukrajinsku i tnicu i probiti si put do Balkana i rumunjskih naftnih polja, sa svim politièkim p osljedicama koje je to podrazumijevalo glede Turske. Ni u kojem drugom sektoru i stoènog boji ta Sovjetskom se Savezu nisu pru ale tako beskrajne moguænosti na vojnom, g ospodarskom ili politièkom polju. Dakle, Rusi æe odluèujuæi udar usmjeriti na Armijsku s kupinu Jug - to, s obzorom na na brojèanu nadmoæ njihovih snaga, nije iskljuèivalo i mo guænost manjih ofenziva na drugim dijelovima boji ta. Armijska skupina Jug je u brojnim prigodama ova razmi ljanaj po-dastirala i O.K.H. -u i Hitleru. Hitler je morao donijeti konaènu odluku o tome trebamo li - i dopu ta li nam to sveukupno stanje - èekati da Rusi pokrenu ofenzivu i onda im, prvom pril ikom, uzvratiti estokim "bekhendom" ili, to je moguæe prije, mi trebamo napasti njih - i dalje u okviru strategijske defenzive - laganim "bekhendom". Armijska skupina bila je sklonija prvom rje enju, smatrajuæi kako joj ono daje bolje operativne izglede. Okvirni plan koji je Hitleru dostavila jo u veljaèi predviðao je sljedeæe: reagiraju li Rusi sukladno na im oèekivanjima te sa sjevera i s juga pokrenu napad s dvostrukim obuhvatom na po druèju Donjeca (na koji bi se, prije ili kasnije, nastavila ofenziva u okolici Har kova), na e su snage - po dogovorenu rasporedu - trebale napustiti boji nicu u oblik u luka du Donjeca i Miusa i odvuæi neprijatelja na zapad, prema donjem Dnjepru. Usp oredo s tim, sve raspolo ive prièuve, posebice glavninu oklopni tva, trebalo je okupit i na podruèju zapadno od Harkova, kako bi najprije razbile neprijateljski napad ko ji smo na tom mjestu oèekivali, a onda se probile u bok snaga koje su napredovale prema donjemu Dnjepru. Na taj bi naèin neprijatelj na obali Azovskoga mora doèekao s udbinu koju je na Crnom moru on namijenio nama. Meðutim, Hitler taj plan nije odobrio. I dalje su ga optereæivali gospodarski vidovi Donjeckog bazena, a pla io se i moguæih reakcija Turske i Rumunjske na na e, makar i privremeno, povlaèenje. Presudno je, meðutim, bilo njegovo mi ljenje da se moramo bori ti za svaku stopu zemlje koju je u zimu 1941. godine oteo Staljinu i time, po nj egovu mi ljenju, "spasio njemaèku vojsku od napoleonskog povlaèenja". Uz to, Hitler je sigurno zazirao od rizika koji je predlo ena operacija podrazumijevala. Moguæe je i da je intimno osjeæao kako se s tim rizikom ne mo e nositi. Premda je imao dara za taktiku, Hitlera nisu krasile sposobnosti i vje tine velikog vojskovoðe. Mi smo se, stoga, usredotoèili na zamisao o "bekhendu". Neprijatelju se morao zada ti udarac ogranièenih razmjera, prije nego se oporavi od gubitaka koje je do ivio ti jekom zimske kampanje i o ivi svoje iscrpljene snage. Primjerenim ciljem uèinila nam se izboèena sovjetska linija koja se pru ala duboko unu tar na ih polo aja u blizini Kurska. Kad je nastupila sezona blata, Rusi koji su dr al i polo aje izmeðu armijskih skupina Centar i Jug, uspjeli su je odr ati. Ta je linija predstavljala odskoènu dasku za napade na bokove dvaju njemaèkih armijskih skupina o
kojima su Sovjeti zasigurno razmi ljali. Liniju su dr ale znaèajne sovjetske snage ko je smo mogli odrezati, ukoliko na napad uspije i ukoliko ga poduzmemo dovoljno br zo da ih uhvatimo "na spavanju". Da stvar bude bolja, neprijatelj bi morao anga ir ati, pred kraj zimske kampanje ozbiljno iscrpljene, oklopne postrojbe i tako nam pru io priliku da ih do kraja uni timo. Tako se rodila operacija "Citadela" - posljednja velika ofenzivna operacija koju su Nijemci poduzeli na istoku. Za taj napad na izboèe-nu liniju kod Kurska Armijs ka skupina Jug osigurala je dvije armije - Èetvrtu tenkovsku i Deta man Kempf - sast avljene od jedanaest to oklopnih, to tenkovskih grenadirskih divizija te pet pje aèkih divizija. Dakako, da bi do la do tih snaga, morala je poprilièno "stanjiti" linije na Donjecu i Miusu. Za potrebe napada sa sjevera Armijska skupina Centar osigurala je Devetu armiju sastavljenu od est to oklopnih, to tenkovskih grenadirskih divizija te pet pje aèkih di vizija. Najveæi rizik operacije odnosio se na mjesto okupljanja. Armija se morala okupiti na izboèini Orjol koja je str ala na istok i neprijatelj ju je mogao napasti iz pozadine, s istoka i sa sjevera. Operaciju "Citadela" planirali smo pokrenuti poèetkom svibnja. Procijenili smo kak o æe se teren do tada dovoljno prosu iti, ali i da neprijatelj do tada neæe stiæi obnovi ti svoje snage, posebice oklopne. Poèetkom svibnja, meðutim, Hitler je - ignorirajuæi savjete zapovjednika dvaju armijsk ih skupina - "Citadelu" odluèio odgoditi do lipnja. Nadao se kako æemo dotad na e divi zije opremiti novim tenkovima i tako ih dodatno ojaèati. Ostao je pri svome èak i ka da su mu istaknuli kako bi nepovoljan razvoj dogaðaja u Tunisu mogao dovesti do vr emenskog poklapanja "Citadele" i neprijateljskog iskrcavanja na kontinent. Hitle r nije shvaæao kako æe Rusi (koji su ionako proizvodili. vi e tenkova od nas) to du e bud emo èekali imati sve vi e oklopa. Na kraju, uslijed ka njenja u dostavi novih tenkova, armijska je skupina "Citadelu" mogla pokrenuti tek poèetkom srpnja. A cijela se z amisao temeljila upravo na tome da neprijatelja napadnemo prije nego obnovi snag e i preboli zimske gubitke. Isto tako, sa svakim odlaganjem poèetka operacije poveæa vao se i rizik kojemu su bile izlo ene armije iz sastava Armijske skupine Jug na i zboèenoj liniji Donjec-Mius (koje su nam trebale prepustiti sve raspolo ive snage), a posebice na izboèini Orjol (koja je Devetoj armiji iz sastava Armijske skupine J ug trebala poslu iti kao odskoèna daska). Njemaèke su armije 5. srpnja napokon mogle krenuti u napad. Premda smo primijenili sve moguæe mjere zavaravanja i maskiranja, pro lo je previ e vremena; vi e se nismo nad ali da æemo neprijatelja uhvatiti nespremnog. Na liniji napada Armijske skupine Centar, Deveta je armija, u prva dva dana, usp jela probiti neprijateljske utvrde u dubini 14,5 kilometara. Nakon estokih okr aja u kojima je morala odbiti protunapade neprijateljske prièuve, uspjela se probiti i desetak kilometara dublje. 9. srpnja nai la je na sustav ukopanih polo aja na domin antnoj uzvisini u pozadini boji nice i zastala. Napad je namjeravala nastaviti pos lije nekoliko dana. Meðutim, 11. srpnja neprijatelj je jakim snagama, sa sjevera i sjeveroistoka, napao izboèinu Orjol koju je dr ala Druga tenkovska armija. Kako bi joj pomogla da odr i boji nicu, Armijska je skupina u bitku na Orjolu morala ubaciti jake mobilne snage Devete armije. Ofenziva na podruèju Armijske skupine Jug razvijala se ne to povoljnije. I ovdje se napad na duboko e alonirane neprijateljske obrambene polo aje pokazao poprilièno te kim i sporo je napredovao. Ipak, do 11. srpnja svladani su i posljednji neprijateljs ki polo aji na podruèju Prohorovke i Objana. Nagli protunapadi neprijateljskih mobil nih prièuva odbijeni su, a deset to tenkovskih, to mehaniziranih korpusa uni teno je i li ozbiljno oslabljeno. Do 13. srpnja, Armijska skupina Jug zarobila je 24.000 n eprijateljskih vojnika, 1800 tenkova, 267 komada topnièkog oruða i 1080 protuzraènih t opova. 13. srpnja, kad je bitka bila na vrhuncu a pobjeda nadohvat ruke, Hitler je pozv ao zapovjednike dvaju armijskih skupina koje su sudjelovale u operaciji. Sastana k je zapoèeo vije æu da su se zapadni saveznici toga dana iskrcali na Siciliju i da je tamo nje stanje do ivjelo iznimno ozbiljan preokret. Talijani se nisu ni poku ali bra niti i otok je, po svoj prilici, bio izgubljen. Buduæi da je sljedeæi korak zapadnih saveznika vrlo lako moglo biti iskrcavanje na Balkanu ili na jugu Italije, i u Italiji i na zapadnom Balkanu valjalo je formirati nove armije. Snage potrebne z
a to morale su se odvojiti s istoènog boji ta i stoga je "Citadela" morala biti prek inuta. Dogodilo se upravo ono na to sam Hitlera upozoravao jo u svibnju. Zapovjednik Armijske skupine Centar, feldmar al von Kluge, izjavio je kako Deveta armija vi e ne napreduje i da je sve mobilne snage svoje armije morao poslati na O rjol kako bi zaustavile duboke neprijateljske prodore na tamo nje polo aje. "Citadel a" se nije mogla nastaviti, ni odmah, ni ne to kasnije. Govoreæi u ime svoje armijske skupine istaknuo sam kako je bitka na vrhuncu i da b ismo - kad bismo je sad prekinuli - praktièno odbacili pobjedu. Neprijatelja nikak o nismo smjeli pustiti na miru prije negoli uni timo mobilnu prièuvu koju je ubacio u bitku. Unatoè tomu, Hitler je odluèio kako "Citadelu" treba opozvati zbog situacije na Sred ozemlju i stanja u Armijskoj skupini Centar. Njegov jedini ustupak bilo je dopu te nje Armijskoj skupini Jug da nastavi s napadima sve dok ne uni ti neprijateljske p rièuvne oklopne snage. Ona to, meðutim, nije mogla uèiniti, buduæi daje, nekoliko dana p oslije, dobila zapovijed da Armijskoj skupini Centar ustupi nekoliko oklopnih di vizija. Juri ne skupine obaju formacija morale su se povuæi na poèetne polo aje. Tako je posljednja njemaèka ofenziva na istoku zavr ila fijaskom, premda su neprijat eljske snage u srazu s dvjema armijama Armijske skupine Jug po broju zarobljenih , poginulih i ranjenih pretrpjele èetiri puta te e gubitke. 15. Odluèujuæe bitke 1943.144. Opozivom "Citadele", Rusi su inicijativu na istoènom boji tu konaèno i zauvijek preuze li u svoje ruke. Jake neprijateljske snage na izboèenim linijama kod Kurska nismo opkolili, akcija protiv neprijateljske mobilne prièuve prekinuta je prije negoli j e i ta i mogla postiæi i brojèana nadmoæ neprijatelja jednostavno se morala osjetiti. Ne prijateljski napad na izboèinu Orjol bio je tek uvod u veliku ofenzivu. Armijska skupina Jug na la se u defenzivi, defenzivi koja se svodila na èistu improv izaciju i krpanje rupa. Za pravu pasivnu obranu, na tako dugoj boji nici i s tolik o puta jaèim neprijateljem, bila je preslaba. Svoje je napore, stoga, morala usmje riti na mjesta sovjetskih prodora gdje je, pa ljivom koncentracijom snaga (kakve g od to posljedice imalo za trenutno manje ugro ene sektore), neprijatelja mogla zau staviti ili mu barem zadati udarac. Duboki neprijateljski prodori mogli su doves ti do toga da neki od dijelova Armijske skupine ostanu odrezani i dozive sudbinu este armije u Staljingradu. To se moralo sprijeèiti po svaku cijenu. "Ostati na bo jnome polju" i, to je moguæe vi e, oslabiti ofenzivnu moæ neprijatelja - na to se, u su t ini, svela na a borba. Prva bitka na Donjecu Kao to smo i oèekivali, prvi neprijateljski udar bio je usmjeren na boji nicu koja je okru ivala donjecko podruèje. 17. srpnja, neprijatelj je pokrenuo sna nu ofenzivu na polo aje este armije na Miusu i Prve tenkovske armije na sredi njem Donjecu. Uspio je prodrijeti prilièno duboko, no ipak se nije uspio probiti. pusi Su OThaceni sæncbrtjoi -XXXXX- Stanice arm- skupne XXXX frranfcg. armijeOrel Njem. polo aji poslije "Citadele" Prva sov. ofenziva prema podruèju Donjecka i uspio njem. protuudar 6. armije (17.7 . do poèetka kolovoza 1943.) Druga sov. ofenziva na podruèju Belgorod-Harkov i na donjecko podruèje; njem. protuu dar 4. oki. i 8. armije Sov. proboj kroz linije 2. armije (Arm. skupina Centar) i 6. armije - napadi du c ijele fronte Njem. linija fronte sredinom rujna 1943. Njem. linija fronte poslije povlaè. iza Dnjepra 30.9.43. Prvi ruski mostobrani s druge strane Dnjepra i Desne xxxxx= Crno hi ore. Zemljovid 21. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila od 17. srpnja do 30. ruj na 1943.
esta je armija, rasporeðujuæi dvije preostale mehanizirane formacije kao prièuvu na don jeckom podruèju, uspjela zaustaviti napad nakon stoje neprijatelj osvojio dvadeset ak kilometara irok i esnaestak kilometara dubok mostobran na zapadnoj obali Muisa, sjeverno od Kujbi eva. U sluèaju Prve tenkovske armije, neprijatelj je, jugoistoèno od Izjuma, na kojih tri deset kilometara boji nice uspio prijeæi Donjec. Ubacivanjem dvaju divizija 24. tenk ovskog korpusa koji je pristizao iz Harkova, uspjeli smo ga sprijeèiti da na ju noj obali rijeke zauzme jo prostora. Premda smo te sovjetske napade s kraja srpnja uspjeli zaustaviti, dugoroèno gledan o stanje na donjeckom podruèju bilo je neodr ivo. Kad je 17. srpnja, temeljem Hitlerove zapovijedi, konaèno odustala od operacije "C itadela", armijska skupina odluèila se za privremeno povlaèenje znatnijeg dijela okl opni tva s toga krila, kako bi sredila stanje na donjeckom podruèju. Nadali smo se k ako smo tijekom "Cita-dele" neprijatelju nanijeli toliko tete da na tom dijelu bo ji nice mo emo raèunati na malo mira. Gledajuæi kasniji tijek dogaðaja na sjevernome krilu armijske skupine, ta je odluka, bez ikakve sumnje, bila katastrofalna. Neprijatelj je na tom mjestu, naime, pok renuo ofenzivu prije negoli smo to oèekivali. No koliko god pogre an bio, taj je pot ez uvjetovalo Hitlerovo uporno tra enje da zadr imo donjecko podruèje. Privremeno slab ljenje sjevernog krila u praksi se svelo na povlaèenje zapovjedni tva 3. tenkovskog korpusa i 3. tenkovske divizije. Naime, onaj tenkovski SS-korpus -namijenjen tal ijanskom boji tu - Hitler je ponovo stavio na raspolaganje armijskoj skupini, za p rotuudar na podruèju Donjeca. Buduæi da su zapovjedni tva dvaju korpusa i èetiri oklopne divizije namijenjene donjec kom podruèju mogla pristizati samo jedno po jedno, armijska je skupina predlo ila da dvije èeone divizije SS-korpusa neprijatelju najprije nanesu kratak, o tar udarac i ojaèaju polo aj na e Prve tenkovske armije na Donjecu. Nakon toga, na e smo cjelokupno oklopni tvo mogli iskoristiti da uni timo veliki neprijateljski mostobran u sektoru e ste armije i rekonstruiramo boji nicu na Miusu. Hitler je, meðutim, br e-bolje zabrani o bilo kakvu akciju na podruèju Prve tenkovske armije kako se tenkovski SS-korpus u toj akciji ne bi predugo zadr ao, iako za to nije bilo nikakva razloga. Buduæi da je sliènih up-litanja u voðenje operacija armijske skupine bilo i tijekom "Citadele" (kad je Hitler sprijeèio zdr u eno djelovanje 24. tenkovskog korpusa i Armijskog deta mana Kempf), bio sam prinuðen po aliti se O.K.H.-u. Evo to sam napisao generalu Zeitzleru: "Budu li se moje bojazni o predstojeæem razvoju dogaðaja i dalje ignorirale i budu l i se moji planovi - èiji je jedini cilj uklanjanje pote koæa do kojih je do lo tuðom krivn jom - i dalje ometali, bit æu prinuðen vjerovati kako Fiihrer u ovo zapovjedni tvo nem a dovoljno povjerenja. Ne smatram se nezamjenjivim, daleko od toga. Svatko èini po gre ke - èak i veliki vojskovoðe poput Friedrichass i Napoleona. U isto vrijeme elim na glasiti kako je 11. armija u Krimskoj kampanji odnijela pobjedu u vrlo te kim uvje tima i da je Armijska skupina Jug, krajem pro le godine, prona la izlaz iz naoko bez izlazne situacije. Ukoliko Fiihrer smatra da mo e pronaæi zapovjednika armijske skupine ili zapovjedni tv o s vi e petlje negoli smo je mi pokazali pro le zime, vi e inicijative negoli smo je mi pokazali na Krimu, na Donjecu ili u Harkovu, èiji dar za improvizaciju ili spos obnost predviðanja nadma uju na e, ja sam im potpuno spreman prepustiti zapovjedni tvo! Dokle god sam na ovoj du nosti, meðutim, treba me pustiti da se slu im svojom glavom." 30. srpnja, anga irajuæi oklopni tvo koje smo dovukli sa sjevernog krila Armijske skup ine, pokrenuli smo protunapad s podruèja este armije i stanje na miuskoj boji nici do veli u red. Omjer snaga u toj bici, indikativan za tada nju situaciju, pokazivao j e i koliko su njemaèki vojnici kvalitativno superiorniji. Neprijateljski mostobran dr alo je najmanje 16 streljaèkih divizija, dva mehanizirana korpusa, jedna oklopna i dvije protutenkovske brigade. Njemaèki protunapad izvele su èetiri oklopne, jedna tenkovska grenadirska i dvije pje aèke divizije. Tijekom tog protunapada i u sovjetskim napadima koji su mu prethodili, zarobili smo 18.000 vojnika, 700 tenkova, 200 komada poljskog topnièkog oruða i 400 protutenk ovskih topova. Friedrich II. Napomena prevoditelja. Bitka zapadno od Belgoroda i borba za Harkov
Stanje u sektoru este armije uspjeli smo dovesti u red; gnojnu ranu na polo ajima P rve tenkovske armije na Donjecu, meðutim, vi e nismo mogli sanirati, zbog oluje koja se spremala na sjevernom krilu armijske skupine. Otkako su se povukli na polo aje koje su dr ali prije "Citade-le", Armijski deta man Kempf i Èetvrta tenkovska armija bili su izlo eni stalnom neprijateljskom pritisku. Negdje pred kraj mjeseca, prisl u kivanjem radio-poruka i izviðanjem iz zraka, ustanovili smo kako na izboèenoj liniji kod Kurska neprijatelj okuplja i koncentrira jake oklopne snage. Svje e je snage oèito dovlaèio sa sredi njeg dijela istoènog boji ta. Neprijateljske ofenzivne pripreme za bilje ene su i na koljenu Donjeca, jugoistoèno od Harkova. O.K.H.-u smo 2. kolovoza javili kako uskoro oèekujemo napad na sjeverne polo aje arm ijske skupine, zapadno od Belgoroda. Vjerovali smo kako æe, u isto vrijeme, jugois toèno od Harkova uslijediti jo jedan napad, èiji æe cilj biti dvostruki obuhvat na ih sna ga u okolici grada i ra èi æavanje prilaza Dnjepru. Zatra ili smo da nam se vrate dvije ok lopne divizije dodijeljene Armijskoj skupini Centar a zatra ili smo i dopu tenje da tenkovski SS-korpus zadr imo i uporabimo na svom sjevernom krilu. Uz to, naredili smo da se 3. tenkovski korpus i 3. tenkovska divizija s donjeckog podruèja premjes te u Harkov. Prvi neprijateljski napad na Èetvrtu tenkovsku armiju i zapadne polo aje Armijskog d eta mana Kempf, zapadno od Belgoroda, zapoèeo je 3. kolovoza. Neprijatelj se uspio p robiti u granièno podruèje dvaju armija. U sljedeæih nekoliko dana uspio je taj prodor i poprilièno ra iriti, i po opsegu i po dubini. Èetvrta tenkovska armija odbaèena je na zapad, a Armijski deta man Kempf na jug, prema Harkovu. Veæ 8. kolovoza, sjeverozap adno od grada, izmeðu dvije armije zjapila je rupa iroka 56 kilometara. Neprijatelj je, preko Poltave, slobodno mogao produ iti do Dnjepra. Kako bi ga Armijski deta man Kempf mogao anga irati za upad u istoèni bok neprijateljs kih snaga koje su predvodile prodor, armijska je skupina 3. tenkovskom korpusu56 zapovjedila da ode u Harkov. Èetvrta 56 Èinile su ga dvije oklopne SS-divizije koje nam je Hitler napokon dopustio zadr a ti te Treæa tenkovska divizija. Napomena autora. tenkovska armija je, istodobno, trebala napasti zapadni bok tih snaga, s dvije o klopne divizije koje nam je vratila Armijska skupina Centar i jo jednom tenkovsko m grenadirskom divizijom. Bilo je, meðutim, jasno kako spomenute snage - pa èak ni snage cijele armijske skupi ne - nastali problem ne mogu rije iti dugoroèno. Gubici na ih divizija dosegli su zabr injavajuæe razmjere; dvije od njih su se, uslijed stalnog preoptereæenja, potpuno ra spale. Nadalje, neprijatelj je napredovao takvom brzinom da smo velik broj tenko va izgubili dok su jo bili u radionicama. Nasuprot svemu reèenom, neprijatelj je gubitke koje je pretrpio u "Citadeli" oèito n adoknadio br e negoli smo mi to oèekivali. I, to je najva nije, s drugih boji nica dovuka o gomilu novih snaga. Kad nam je, 8. kolovoza, naèelnik Glavnog sto era stigao u posjet, rekao sam mu, pos ve otvoreno, kako se vi e ne mo emo ogranièavati na izolirane probleme tipa mo e li se t a-i-ta divizija ostaviti Armijskoj skupini Jug ili treba li mostobran u Kubanu e vakuirati ili ne. Na a je najva nija zadaæa da, kako god znamo i umijemo, sprijeèimo uni t enje njemaèkog ju nog krila. To smo mogli uèiniti na dva naèina. Prvo, tako da odmah eva kuiramo donjecko podruèje i tako oslobodimo snage potrebne na sjevernom krilu Armi jske skupine te da se na Dnjepru odr imo barem na jugu. Drugo rje enje bilo je da O. K.H., na brzinu, najmanje deset divizija s drugih boji nica prebaci na polo aje Èetvrt e tenkovske armije i Druge armije iz sastava Armijske skupine Centar (koja se na nju naslanjala sa sjevera) i da ih jo deset uputi prema Dnjepru. No ni ovaj put, unatoè ponovljenim zahtjevima armijske skupine, nije uèinjeno ni ta. Stanje se, u meðuvremenu, sve vi e pogor avalo. Èetvrtu tenkovsku armiju neprijatelj je odguravao sve dalje na zapad i bilo je jasno da, slu eæi se rupom koju je probio, Ar mijski deta man Kempf istodobno namjerava obuhvatiti s boka i opkoliti ga u Harkov u. 12. kolovoza napao je i na e polo aje istoèno i jugoistoèno od grada. Divizije koje s u dr ale tamo nje polo aje, veæ rastegnute do krajnjih granica, napokon su popustile. Ok ru enje Armijskog deta mana Kemf èinilo se neminovnim. Kao i obièno - samo ovaj puta ponajprije i ponajvi e iz politièkih razloga - Hitler je zahtijevao da se grad odr i po svaku cijenu, nagla avajuæi negativne posljedice njegova pada na stajali ta Turske i Bugarske. Kolik
o god to bilo toèno, armijska skupina za raèun Harkova nije namjeravala rtvovati nije dnu armiju. 22. kolovoza Harkov je ispra njen kako bi se pribavile snage koje æe pokriti ugro ena krila Armijskog deta mana Kempf i sprijeèiti njegovo opkoljavanje. Deta man je, u meðuvr emenu, preimenovan u Osmu armiju, a preuzeo gaje moj nekada nji naèelnik sto era, gene ral W6hler. Premda sam se i s generalom Kempfom dobro slagao, toj se promjeni do koje je do lo na Hitlerov prijedlog - nisam protivio. U trenutnoj situaciji, W6 hlerova opreznost i hladnokrvnost, toliko puta isku ane na Krimu, predstavljale su dodatnu vrijednost. 22. kolovoza je, inaèe, doista bio krizni dan. Na podruèju Donjeca, neprijatelj je ponovo napao. Premda je uspjela zaustaviti pro dor koji je tamo prijetio, esta je armija bila preslaba da situaciju vrati u prij a nje stanje. Prva tenkovska armija zaustavila je jo jedan veliki napad, no i ona j e bila na izmaku snaga. Dok se Osma armija iz Harkova izvukla bez gubitaka, Èetvrt a tenkovska armija morala se upustiti u estoke borbe. Ipak, u jednoj defenzivnoj akciji na svom ju nom krilu uspjela je odnijeti pobjedu. Do 23. kolovoza, ubacivanjem oklopni tva koje je pristizalo s donjeckog podruèja i i z Armijske skupine Centar, uspjeli smo - barem privremeno - zaustaviti neprijate ljski prodor prema Poltavi. Koliko god tanka i nepotpuna, boji nica u sektorima Èetv rte tenkovske i Osme armije - od jedne toèke ju no od Harkova do polo aja jugozapadno od Aktirke - ponovno je uspostavljena. Èetvrta tenkovska armija uspjela je odr ati k ontakt s desnim krilom armijske skupine, ali na njezinoj boji nici jugozapadno od Aktirke i dalje je zjapila velika rupa. Zatvorili smo je krajem mjeseca, jednim napadom koji smo poduzeli kako bi poravnali boji nicu. Obavje tajna slika na dan 23. kolovoza pokazuje s èime su dvije armije morale izaæi na kraj. Samo protiv Èetvrte tenkovske armije neprijatelj je anga irao svoju "Voronje ku frontu" - u napad su krenule tri armije (dvije streljaèke i jedna tenkovska) a èetv rta ih je slijedila. Ispred Osme armije na la se "Stepska fronta" koju je saèinjaval o najmanje est armija, od kojih jedna oklopna. Polo aj Armijske skupine u cjelini jo se jasnije dade i èitati iz analize komparativnih prednosti (ukljuèujuæi i irine boji nica) koju smo, 20. ili 21. kolo voza, poslali O.K.H.-u: Na e formacije irina boji nice Broj divizija Pribli na borbena moæ Broj nep rijateljskih formacija (ne raèunajuæi do tada povuèene) esta armija 250 km 10 pje aèkih 1 oklopna ekvivalent. 3,5 divizije ekvival ent. 3,5 divizije 31 streljaèka divizija 2 mehaniz. korpusa 7 oklopnih briga da 7 oklop, pukovnija (ukupno oko 400 tenkova) Prva tenkovska armija 250 km 8 pje aèkih 3 oklopne (ili tenkovske grenadirske) ekvivalent 5,5 divizija ekvivalent 1,25 divizija 32 streljaèke divizije 1 t enkovski korpus 1 mehaniz. korpus 1 oklopna brigada 6 oklopn. pukovnija 1 korpus konjani tva (ukupno oko 220 tenkova) Osma armija 209 km 13 pje aèkih 5 oklopnih ekvivalent 5,75 divizija ekvival ent 2,33 divizije 44-45 streljaè. divizija 33 mehaniz. korpusa 3 tenkovska k orpusa 11 oklopnih brigada 16 oki. pukovnija (ukupno oko 360 tenkova) Èetvrta tenkovska armija 273 km 8 pje aèkih 5 oklopnih ekvivalent 3 divizije ek vivalent 2 divizije 20-22 streljaè. divizija 1 mehaniz. korpus 5 tenkovskih ko rpusa 1 oklopna brigada 1 oklopna pukovnija (ukupno oko 490 tenkova) Armijska skupina Jug 980 km 38 pje aèkih 14 oklopnih ekvivalent 18 pje aèkih ekv valent 6 oklopnih Pri procjeni borbene moæi neprijateljskih snaga pretpostavili smo kako se ona u veæi ne streljaèkih i oklopnih formacija kreæe negdje izmeðu 30% i 50%. U sluèaju manjeg broj a jo uvijek svje ih divizija i pojedinaènih tenkovskih ili mehaniziranih korpusa, ona se kretala izmeðu 70% i 80%. Dakle, i neprijatelj je, oèito, pretrpio vrlo te ke gubi tke, buduæi da je njegova borbena moæ (manje-vi e), opala koliko i na a. Ono u èemu Sovjetima nikako nismo mogli parirati bio je broj formacija, pogoto vu kad su, poslije nekoliko dana, s Orjola dovukli svje e snage. Gore navedena komparativna analiza pokazuje i do koje su mjere neprijateljske sn age, ponajprije i ponajvi e oklopne, na sjevernom krilu Armijske skupine bile konc entrirane. Gomilanje snaga na polo ajima ispred Osme armije i desnoga krila Èetvrte tenkovske armije bilo je jasan signal da se neprijatelj namjerava probiti do Dnj
epra. U sljedeæem koraku, nakon to dovuèe dodatna pojaèanja, najvjerojatnije je namjera vao okru iti Èetvrtu tenkovsku armiju na sjeveru i odbaciti je od Kijeva. Iz na eg prikaza snaga vidljivo je i da je - u usporedbi sa snagama koje je neprij atelj nagomilao od poèetka "Citadele" (55 streljaèkih divizija, dva tenkovska ili me hanizirana korpusa, niz oklopnih brigada i tako dalje...) - poveæanje snaga Armijs ke skupine Jug bilo prilièno beznaèajno. Do kraja kolovoza ono se svelo na devet pje aèk ih i jednu oklopnu diviziju. Od spomenutih snaga, èetiri pje aèke divizije pripale su 7. korpusu koji je s desnoga krila Armijske skupine Centar prebaèen Èetvrtoj tenkovs koj armiji. Buduæi da se boji nica Èetvrte tenkovske time produ ila za 120 km, spomenute èetiri divizije i nisu bile neko pojaèanje. Ipak, sad smo raspolagali sa est dodatnih divizija: pet pje aèkih i jednom oklopnom. Da smo ih dobili prije "Citadele", te su formacije mogle ubrzati prvu ofenzivnu pobjedu armijske skupine i ishod bitke okrenuti u na u korist. Nema nikakve sumnje da ih je prije "Citadele" bilo puno lak e odvojiti; nakon nje, stanje je posvuda postalo puno napetije. Po ar se iri I dok je ponovna uspostava prilièno stabilne boji nice od Harkova do Sumija do 27. k olovoza, barem nakratko, smanjila tenzije na sjevernom krilu Armijske skupine, s tanje na podruèju Donjeca bilo je opasnije nego ikad. Stoga je Armijska skupina up utila kategorièan zahtjev: ili æe se njezino ju no krilo ojaèati dodatnim snagama (bez i kakvih promjena u zadaæama), ili æe joj se omoguæiti sloboda djelovanja, kako bi na sk raæenoj boji nici, ne to dalje u pozadini, zaustavila neprijatelja. To je Hitlera potaknulo da napokon doðe k nama, u ju nu Rusiju. Sastanak se odr ao u V inici, gdje je svojedobno bilo smje teno i njegovo zapovjedni tvo. Tijekom razgovora smo zapovjednici mojih armija i ja, kao i zapovjednici korpusa i divizija, Hitleru pokazali pravu sliku stanja, s posebnim osvrtom na stanje n a ih postrojba, veæ dugo izlo enih pretjeranim naporima. Posebnu pozornost posvetio sa m tome da smo kao zamjenu za 133.000 ljudi koliko smo izgubili, dobili tek 33.00 0 novih. Borbena moæ neprijatelja mo da je i oslabljena, rekao sam, no on raspola e ve likim brojem formacija, ukljuèujuæi i divizije sposobne za ofenzivna djelovanja. Osi m toga, neprijatelj æe snage nastaviti dovlaèiti i iz drugih sektora istoènog boji ta. Sumirajuæi trenutno stanje, ustrajao sam u tvrdnji da se snagama kojima trenutno r aspola emo donjecko podruèje ne mo e odr ati te da njemaèkom ju nom krilu kao cjelini puno eæa opasnost prijeti na sjevernom krilu na e armijske skupine. Dugoroèno, Osma i Èetvrta tenkovska armija nisu mogle sprijeèiti izlazak neprijateljskih snaga na Dnjepar. Hitleru sam predoèio jasnu alternativu: Ili æemo armijsku skupinu urno ojaèati novim snagama (svakako s barem 12 divizija) i na e izmorene divizije zamijeniti onima s mirnijih dijelova boji ta; ili æemo neprijatelju prepustiti donjecko podruèje i time osigurati snage potrebne A rmijskoj skupini. Premda nas je uporno poku avao skrenuti na trabunjanja o kojekakvim tehnièkim pojedi nostima, Hitler je tijekom cijelog sastanka uspio zadr ati objektivnost. Slo io se s mi ljenjem kako je armijskoj skupini nu na energièna pomoæ i obeæao kako æe joj dodijeliti sve formacije koje armijske skupine Sjever i Centar uspiju odvojiti iz svojih se ktora. Pitanje zamjene izmorenih divizija onima iz mirnijih dijelova sektora, re kao je, ra èistit æe se za dan ili dva. Veæ sutradan bilo je jasno kako od tih obeæanja neæe biti ni ta. Rusi su napali lijevo krilo Armijske skupine Centar (Druga armija) i na jednome se mjestu probili te spomenutu armiju natjerali na povlaèenje na zapad. Drugu loka lnu krizu u istoj armijskoj skupini izazvao je uspjeli sovjetski napad u sektoru Èetvrte armije. Nakon to je 28. kolovoza feldm ar al von Kluge posjetio Vrhovno zapovjedni tvo, o bilo kakvom odvajanju snaga iz nj egova sektora vi e nije bilo govora. Sad je i Armijska skupina Sjever tvrdila kako se ne mo e odreæi nijedne divizije. to se tièe drugih podruèja ratnih djelovanja, Hitler se najprije elio uvjeriti kako æe se dogaðaji tamo dalje razvijati, odnosno hoæe li se Britanci iskrcati u Apuliji ili na Balkanu ili æe svoje snage vezati na Sardiniji - to je bilo i nevjerojatno i potpuno neva no. Na alost, Rusi se na Hitlerove elje uopæe nisu obazirali. Nastavili su napadati i st anje je postajalo sve kritiènije.
esta armija bila je probijena, a njezinu korpusu koji se borio na morskoj obali z aprijetilo je okru enje. Buduæi da su divizije koje je O.K.H., suprotno eljama armijs ke skupine (koja ih je eljela na sjevernome krilu), poslao na donjecko podruèje bil e nedostatne za stabilizaciju stanja, estoj je armiji 31. kolovoza izdana zapovij ed da se povuèe na unaprijed pripremljeni polo aj u pozadini, poznat pod nazivom tes tudo57. Time je naèinjen prvi korak u napu tanju donjeckog podruèja. Iste veèeri, Hitler je Armijskoj skupini napokon odobrio postupno povlaèenje este armije i desnog kril a Prve tenkovske armije, "ali samo", naglasio je, "ako to situacija apsolutno na la e i ako ne postoji nikakva alternativa." Paralelno s tim, izdani su i nalozi da se na podruèju Donjeca uni te svi objekti od vojne va nosti. Da joj je takva sloboda djelovanja bila odobrena samo nekoliko tjedana prije, ar mijska je skupina bitku na ju nom krilu mogla voditi znatno ekonomiènije. Mogla je o sloboditi formacije neophodne vitalnom sjevernom krilu i pritom, jo uvijek, zaust aviti neprijateljsko napredovanje na skraæenoj boji nici, mo da i ispred Dnjepra. Sada joj je, pak, ta sloboda kretanja slu ila tek da svoje ju no krilo spasi od propasti . Unatoè tomu, ostalo je dvojbeno mo e li se ispred rijeke jo uvijek uspostaviti ikak va suvisla boji nica. Dok se Prva tenkovska armija uspjela odr ati na sredi njem Donje cu (s izuzetkom dijela njezinog desnog krila koji se u sklopu povlaèenja este armij e morao povuæi na nove polo aje), stanje na sjevernom krilu Armijske skupine opet se pogor avalo. 57 Testudo - starorimski "kornjaèa", zbijena formacija vojnika pokrivenih vlastiti m titovima (odozgo). Napomena prevoditelja. Osma armija, èije je polo aje ju no od Harkova neprijatelj sad napadao i sa sjevera i s istoka, neprijateljski je prodor uspjela usporiti samo povlaèenjem - na sreæu, ne predaleko - i skraæivanjem boji nice. Povlaèenje njezinog sjevernog susjeda, Druge armije iz sastava Armijske skupine Ce ntar, prinudilo je Èetvrtu tenkovsku armiju da sklopi svoje lijevo krilo. Time se njezina, ionako tanahna boji nica, morala rastegnuti vi e no ikad. Kad se, nadalje, zbog nesposobnosti svoga zapovjedni tva, najju niji korpus Druge armije (trinaesti) morao povuæi na podruèje Èetvrte tenkovske armije, na njezina su leða pale ne samo èetiri dobrano naèete divizije, nego i dodatnih 90 kilometara boji nice, okrenute sjeveru. Èe tvrta tenkovska, to je bilo jasno, nije bila u stanju zaustaviti neprijateljsku ofenzivu kad se ona jednom nastavi (napadna moæ protivnika nakratko je oslabila). Taje prijetnja postala jo ozbiljnija kad je na sjevernom krilu armije izbila nova kriza. Pogor anje stanja i, jo vi e, izostanak bilo kakve odluke glede pojaèanja, potaknuli su me da 3. rujna odletim u istoènu Prusku, u Vrhovno zapovjedni tvo. Zamolio sam feld mar ala von Klugea da poðe sa mnom, kako bismo zajednièki poradili na rasporedu na ih sn aga koji æe napokon uzeti u obzir i, sad veæ oèite, namjere neprijatelja. Tu smo prili ku eljeli iskoristiti i kako bismo naèeli temu nu ne racionalizacije cjelokupnog voðenj a. Drugim rijeèima, eljeli smo se rije iti dvostruke linije zapovijedanja (O.K.W. - O .K.H.) na istoènom boji tu. Prethodnog sam dana generalu Zeitzleru poslao pismo u ko jem sam zatra io da se -konaèno poduzme ne to kako bi se napori na presudnoj toèki istoèno g boji ta napokon koncentrirali. S obzirom na razvoj dogaðaja na susjednim krilima a rmijskih skupina Jug i Centar, rekao sam, pred Kijevom smo, kao mjeru predostro no sti, morali okupiti jaku armiju. Bude li se dolazak pojaèanja s drugih podruèja ratn ih djelovanja odlagao do iskrcavanja zapadnih saveznika na kontinent, na istoku æe za nas biti prekasno. Napokon, iz rasporeda pomorskih snaga i pristani ta zapadni h saveznika, nije bilo te ko pogoditi kakve su im namjere. Zeitzler mi je rekao ka ko se Hitler, kad mu je pokazao pismo, zapjenio od bijesa i ustvrdio kako je sve to mene zanima tek provedba genijalnih operacija i opravdanje u ratnom dnevniku. To sam smatrao prilièno naivnim. Sa aljenjem moram reæi kako razgovor koji smo von Kluge i ja obavili s Hitlerom nij e donio nikakva rezultata. Hitler je izjavio kako nam ne mo e pribaviti dodatne snage, ni s drugih podruèja ratnih djelovanja, ni iz s astava Armijske skupine Sjever. Njegova reakcija na ideju o stvaranju jedinstven og zapovjedni tva, preno enjem zapovjednih ovlasti nad svim podruèjima ratnih djelovan ja na naèelnika Glavnoga sto era, bila je jednako negativna. Tvrdio je kako to ne bi promijenilo, pogotovo pobolj alo, sveukupnu provedbu ratnih operacija. Hitler je, dakako, bio potpuno svjestan kako je krajnji cilj toga prijedloga (da naèelnik Gl
avnog sto era preuzme ovlasti nad svim podruèjima ratnih djelovanja) bilo dokidanje njegova (Hitlerova) utjecaja na provedbu operacija, premda je prijedlog predviðao kako æe upravo on u svemu imati posljednju rijeè. Toga se utjecaja nije elio odreæi, ba kao to se nije elio odreæi ni zapovijedanja na istoku, postavljanjem naèelnika sto era z adu enog za to podruèje ratnih djelovanja. Kako u sljedeæih nekoliko dana O.K.H. nije poduzeo ni ta to bi pobolj alo situaciju Arm ijske skupine Jug, 7. rujna poslao sam novu te-leprintersku poruku u kojoj sam j o jednom analizirao situaciju na boji nici svoje armijske skupine. Nabrojao sam sna ge koje je neprijatelj veæ anga irao protiv nas (55 divizija, dva tenkovska korpusa i tako dalje...) i naglasio kako veæinu tih snaga ne èine njegove prièuve, nego snage iz drugih sektora istoènog boji ta. Nove snage bile su na putu. Jo jedanput morao sam inzistirati na poduzimanju hitnih mjera kojima bi armijska skupina zadr ala nadzo r nad situacijom. Hitler se veæ sutradan pojavio u na em zapovjedni tvu u Zaporo- ju. Tamo je pozvao i fel dmar ala von Kleista, zapovjednika Armijske skupine A, i generala Ruoffa, èija je 17 . armija jo uvijek bila u Kuhanu. Na tom sam sastanku jo jednom naglasio ozbiljnost situacije u kojoj se armijska s kupina nalazi i stanja koje vlada u njezinim postrojbama te posljedice koje bi e ventualni slom sjevernog krila imao ne samo za nas, nego i za Armijsku skupinu A . Naglasio sam kako se desno krilo armijske skupine vi e ne mo e rasporediti ispred Dn jepra. Na sjevernom krilu este armije neprijatelj je uspio naèiniti 45 km duboku pu kotinu u na im polo ajima na kojima su se borili jo samo ostaci dvaju divizija. Iako smo krenuli u napad, s ono malo oklopni tva kojim smo raspolagali nismo je mogli z atvoriti. Dakle, sviðalo se to nama ili ne, morat æemo se povuæi na drugu stranu Dnjepra, posebice kad se uzmu u obzir i moguæe posljedice iznimno napete situacije na sjevernom krilu armijske skupine. Kako bih do ao do snaga potrebnih za odr anje sjevernog krila, predlo io sam da se Arm ijska skupina Centar iza linije na Dnjepru povuèe odmah. Njezina bi se boji nica tim e skratila za treæinu, a snage koje bi se time u tedjele bile bi dovoljne za za titu t e vitalne toèke Istoènog boji ta. Hitler je naèelno prihvaæao potrebu da se desno krilo Armijske skupine vrati na lini ju Melitopolj-Dnjepar, premda se jo uvijek nadao kako se to dade izbjeæi dovlaèenjem novih bitnica juri nih topova. Kao i obièno, mislio je kako su tehnièka sredstva dovol jna da sprijeèe dogaðaje koji su se mogli sprijeèiti samo ubacivanjem nekoliko divizij a. Meðutim, to se tièe pribavljanja snaga povlaèenjem Armijske skupine Centar na gornji Dn jepar, Hitler je ustrajao u tvrdnji kako se ona u tako kratkom vremenu ne mo e pov uæi tako daleko. Sezona blata zapoèet æe prije no to njezino povlaèenje zavr i, pa æemo, k o se to dogodilo i pri evakuaciji Orjola, u povlaèenju izgubiti previ e opreme. Najb olje rje enje bilo bi povlaèenje na nekakvu liniju u blizini. Time, dakako, ne bismo postigli ekonomiènost u ljudstvu kojoj smo te ili. Sve se svodilo na pitanje operativne fleksibilnosti, a to je bilo ne to u èemu su se - sudeæi po iskustvima iz zimske kampanje na Krimu 1942743. - na a i razmi ljanja O.K .H.-a, pa èak i drugih armijskih skupina dijametralno razlikovala. U spomenutim ka mpanjama na e je djelovanje uvijek bilo brzo i mobilno; za opse no planiranje i prip reme nikad nije bilo vremena. Brzinu kojom smo zapoèinjali i izvodili opse ne pokret e snaga, Hitler i druge armijske skupine dr ali su nedopustivom. Dakako, brzu evak uaciju boji nica koje su dugo vremena djelovale statièno dodatno je komplicirala Hit lerova zapovijed po kojoj su sve armije morale prikupiti tromjeseène zalihe obroka i streljiva i zbog koje su one zastajale kad god bi do lo do zastoja u dopremi za liha. Premda se jednostavno nije usuðivao odobriti radikalno rje enje poput mog prijedloga da se boji nica Armijske skupine Centar skrati, Hitler je shvaæao koliko je nu no ojaèa ti Armijsku skupinu Jug. Na prijedlog naèelnika Glavnog sto era, Armijskoj skupini Centar naredio je da na gr anici s Prvom tenkovskom armijom sastavi jedan korpus od dvije oklopne i dvije pje aèke divizije. Tim je potezom trebalo usporiti okru i vanje na eg sjevernog krila. Uz to, Hitler je obeæao iziæi u susret mojim zahtjevima da nam, za potrebe obrane pr
ijelaza na Dnjepru, pribavi dodatne divizije. I, napokon, kako bi nam pribavio d odatne snage, odluèio je evakuirati mostobran u Kubanu koji veæ dugo nije imao nikak vu operativnu vrijednost. Po procjeni feldmar ala von Kleista, ta se operacija mog la zavr iti do 12. listopada. Na alost, nije nam dozvoljeno da u skladu s tim odmah izdamo odgovarajuæe zapovijed i. Ali kad sam ga ispraæao na aerodromu, prije nego Jtto je u ao u zrakoplov, Hitler mi je jo jednom obeæao poslati pojaèanja. Istog poslijepodneva. estoj i Prvoj tenkovskoj armiji izdali smo zapovijed da pri jeðu na mobilnu defenzivu i daje provode na naèin koji æe odr ati stabilnost trupa i osi gurati to vi e vremena za povlaèenje. to se tièe polo aja Èetvrte tenkovske i Osme armije, armijska skupina nadala se kako æe kad Hitler jednom ispuni svoje obeæanje -protunapadom koji æe izvesti korpus koji n am je trebala osigurati Armijska skupina Centar, stanje na sjevernom krilu Èetvrte tenkovske armije ponovo biti pod nadzorom. Tamo nju boji nici mogli smo ojaèati diviz ijama koje su bile na putu prema Dnjepru. U tom sluèaju, neprijatelja smo mo da mogl i zaustaviti i ispred rijeke - negdje oko Poltave. Na alost, novi je dan donio nova razoèaranja. Zapovijed za povlaèenje èetiri divizije n a liniju na Dnjepru, koju je - opra tajuæi se sa mnom - Hitler èvrsto obeæao izdati, nij e izdana. Nadalje, Armijska skupina Centar kasnila je s okupljanjem korpusa na n a emu desnom krilu. I dalje je bilo upitno hoæemo li, kada i koliko snaga uopæe dobiti . Zamolio sam naèelnika Glavnog sto era da poruèi Hitleru kako u takvim okolnostima mora mo prihvatiti moguænost da se neprijatelj probije preko prijelaza na Dnjepru, uklj uèujuæi i onaj u Kijevu. S obzirom na to daje Vrhovno zapovjedni tvo neprestano odlaga lo odluke i izigravalo obeæanja na temelju kojih je armijska skupina provodila vla stite mjere, smatrao sam nu nim poruku nadopuniti jednim ulomkom koji se Hitleru, zbog otvorenosti, mogao dostaviti samo u pisanu obliku. Ovdje ga doslovno navodi m, buduæi da jasno pokazuje razila enje u mi ljenjima Vrhovnog zapovjedni tva i Armijske skupine Jug: "Jo od zavr etka zimskih bitaka, armijska je skupina izvje æivala kako svoju boji nicu neæ moæi obraniti snagama kojima raspola e i neprestano, bez ikakva uèinka, pozivala na r adikalnu prilagodbu snaga na samoj istoènoj boji nici te izmeðu nje i drugih podruèja ra tnih djelovanja. S obzirom na va nost ozemlja za èiju je obranu Armijska skupina Jug zadu ena te s obzirom na potpuno oèitu èinjenicu da æe glavninu svoje ofenzive Rusi usm jeriti upravo protiv nje, spomenuta je prilagodba apsolutno neophodna. Umjesto toga, armijskoj je skupini nakon "Citadele" oduzet dio snaga. Kad bi, pa k, na njezinom podruèju do lo do krize, ona nikada ne bi dobila ni odgovarajuæa ni pra vovremena pojaèanja. Ovakvim izjavama ne elim utvrðivati naknadnu odgovornost za razvoj dogaðaja na istoku ; elim se tek pobrinuti da se odgovarajuæe mjere ubuduæe poduzimaju na vrijeme." Ono to smo mi smatrali neizbje nim - dragovoljno povlaèenje Armijske skupine Centar n a liniju na Dnjepru i oslobaðanje snaga dovoljnih za sreðivanje stanja na njemaèkom ju n om krilu - Hitleru je oèito bilo neprihvatljivo. Nisu pomogli ni apeli naèelnika Gla vnog sto era, ni novi dopis Armijske skupine Jug, u kojem smo iznijeli stajali te da æe se ruska ofenziva na Armijsku skupinu Centar koje se Hitler toliko pla io svesti na ogranièene napade, s ciljem da se sprijeèi bilo kakva radikalnija koncentracija snaga na na em sjevernom krilu. Povlaèenje Armijske skupine Centar na liniju na Dnje pru, dodali smo, neæe ozbiljnije ugroziti ni operacije, ni ratno gospodarstvo. Buduæi da Armijska skupina Centar nije èinila ni ta kako bi okupila snage obeæane na em sj evernom krilu (na koje je neprijatelj neprestano dovlaèio nove formacije), Èetvrtoj tenkovskoj armiji zaprijetilo je okru enje sa sjevera. Postojala je opasnost daje neprijatelj odbaci ju no od Kijeva. Takav razvoj dogaðaja onemoguæio bi uspostavljanje nove boji nice na drugoj obali Dnjepra, no to nije bilo sve. Time bi i Armijskoj skupini Jug zaprijetilo okru enje. U izvje æu od 14. rujna, u kojemu je O.K.H. upozorila i na takvu moguænost, armijska j e skupina najavila kako æe u roku 24 sata i svom sjevernom krilu morati izdati zap ovijed da se povuèe na drugu stranu rijeke, s obje strane Kijeva. Osma je armija v eæ dobila zapovijed da prijeðe na mobilnu taktiku. Ideju o zaustavljanju neprijatelja ispred Dnj-epra, na skraæenoj boji nici, negdje u okolici Poltave, Hitlerovo otezanje uèinilo je bespredm
etnom. O.K.H. mi je odgovorio porukom u kojoj mi je nalo eno da reèenu zapovijed ne izdajem prije nego 15. rujna jo jedanput porazgovaram s Hitlerom. Odgovorio sam im kako je takav sastanak potpuno besmislen ukoliko s njim ne mogu razgovarati u èetiri ok a, eventalno u nazoènosti naèelnika Glavnog sto era. Tom sam prilikom Hitleru ponovio kako su se - od njegovog posljednjeg posjeta stvari na na oj boji nici dodatno pogor ale i naglasio kako bi se kriza koja se sprema na sjevernom krilu moje armijske skupine mogla pokazati kobnom ne samo za nas n ego, u konaènici, i za istoèno boji te kao cjelinu. Taje kriza, dodao sam, posljedica nespremnosti Armijske skupine Centar da nam prepusti dio svojih snaga. S obzirom na to da je Armijska skupina Jug sliène zapovijedi O.K.H.-a redovito i poslu no izv r avala, ne uviðamo za to to ne bi èinile i druge armijske skupine. Ukoliko se Èetvrta ten kovska armija slomi, Armijska skupina Centar i ovako i onako spomenutim snagama ne mo e odr ati svoju boji nicu. Premje taj snaga, koji je i samo smatralo nu nim i hitnim , Vrhovno zapovjedni tvo oèito nije bilo u stanju provesti, stoje po meni, rekao sam , potpuno nedopustivo. Sto bi bilo s nama da zapovjednici Armijske skupine Jug n isu radili ono to im se kazalo? Ja sam, u svakom sluèaju, bio siguran da æu svoje zap ovijedi izvr iti! (Dakako da u ovom sluèaju s Armijskom skupinom Centar nije mogao p ostiæi ni ta; o skraæivanju njezine boji nice nije razmi ljao na vrijeme niti je zahtijeva o brzu provedbu te operacije, bez obzira na prigovore.) Svoje sam izlaganje zakljuèio tvrdnjom kako je trenutno vrlo dvojbeno mo e li se uopæe Èetvrta tenkovska armija povuæi na drugu obalu Dnjepra. Armijska je skupina svakako namjeravala uèiniti sve to mo e kako bi ta operacija pro la bez pote koæa. No pritom smo orali inzi-stirati na tome da nam se na raspolaganje stave sve èetiri eljeznièke prug e, èime bi se osiguralo nesmetano dopremanje èetiri divizije iz sastava Armijske sku pine Centar na na e sjeverno krilo, sve dok stanje na tom mjestu ne stavimo pod na dzor. (Da to zahtjeva povlaèenje Armijske skupine Centar na liniju na Dnjepru podr azumijevalo se samo po sebi.) Sudbina cijelog istoènog boji ta dovedena je u pitanje , rekao sam. Taj se problem mogao rije iti na jedan jedini naèin: trenutnim dovlaèenjem velikih pojaèanja na podruèje Kijeva. Premda je Hitler moje neizravne kritike na raèun njegova voðenja primio mirno, u raz govoru sasvim sigurno nije nimalo u ivao. Ipak, neposredno nakon tog sastanka, Arm ijskoj skupini Centar izdana je zapovijed da od 17. rujna, koristeæi sve èetiri eljez nièke pruge odjednom, èetiri divizije iz svoga sastava, to je moguæe br e, prebaci Armijs koj skupini Jug. Obeæane su nam i neke pje aèke postrojbe i zamjenske snage sa zapada kojima smo trebali ojaèati svoje divizije - sveukupno 32 bojne. Èim sam se vratio u zapovjedni tvo Armijske skupine, svim armijama pod na im zapovjedn i tvom izdana je zapovijed da se uveèer 15. rujna povuku na liniju koja se od Melito polja, du inom Dnjepra, protezala sve do jedne toèke iznad Kijeva odakle se nastavlj ala du inom rijeke Desne. Èitatelj je mogao steæi dojam kako se u ijednima u kojima je Armijska skupina vodila borbe pred Dnjeprom, njezino zapovjedni tvo uglavnom bavilo svaðama s Hitlerom. I d oista, na i poku aji da Vrhovno zapovjedni tvo nagovorimo na to da neophodne mjere pod uzima na vrijeme (a one neizbje ne prije nego za to bude prekasno), ko tali su nas p uno napora i mentalne energije. Moj je sto er bio naviknut na brzo dono enje odluka, a ni ja osobno nisam u ivao u tome da neprestano ponavljam oèito. Najposlije, borba za pravodobno prepoznavanje operativnih potreba bila je glavno obilje je njemaèke k ampanje 1943./44. godine. Povlaèenje na drugu obalu Dnjepra U zapovijedi armijske skupine izdanoj 15. rujna, po mom povratku iz Vrhovnog zap ovjedni tva, stajalo je kako tempo povlaèenja armija na liniju na Dnjepru treba u po tpunosti podrediti potrebi odr avanja borbene moæi trupa. U njoj se izrièito navodilo kako "sve zapovijedi i odluke kao prioritetno moraju po tivati sljedeæe naèelo: sve do k su netaknute, postrojbe æe prevladati sve pote koæe; nikakvo povlaèenje ne mo e se izves ti trupama koje su izgubile borbenu moæ ili stabilnost". Kako bi kupile vrijeme po trebno za povlaèenje, gdje god je to bilo moguæe, armije su neprijatelja trebale pu tati da energiju tro i na napade. esta armija je svoja dva ju na korpusa trebala povuæi na pripremljene polo aje izmeðu Mel itopolja i koljena Dnjepra, ju no od Zapo-ro ja. Njezin sjeverni korpus trebao se po
vuæi na mostobran u Zaporo- ju. Sektor toga korpusa pre ao je pod zapovjedni tvo Prve te nkovske armije, dok je ostatak este armije pre ao Armijskoj skupini A, èija se 17. ar mija iz Kubana povukla na Krim. Prva tenkovska armija Dnjepar je morala prijeæi kod Zaporo ja i Dnjepropetrovska te preuzeti boji nicu koja se protezala od Zaporo ja do jedne toèke tridesetak kilometara istoèno od Kremenèuga. Po zavr etku prijelaza istok-zapad, mostobran u Dnjepropetrovs ku trebalo je napustiti, a onaj u Zaporo ju, na izrièitu Hitlerovu zapovijed, zadr ati . Desno krilo Osme armije, koje se takoðer trebalo povuæi na Dnjeprope-trovsk, pre lo je pod zapovjedni tvo Prve tenkovske armije. Armija je dobila naputak i da poduzme sve potrebne korake i ju no od Dnjepra okupi 40. korpus (snage dviju oklopnih i jedne tenkovske grenadirske divizije te jedn e SS-divizije konjani tva), radi njegova prebacivanja na lijevo krilo armijske sku pine. Taj je manevar, meðutim, omela Hitlerova zapovijed o zadr avanju mostobrana u Zaporo ju. O posljedicama te zapovijedi vi e æe rijeèi biti kasnije. Osma armija je na drugu obalu trebala prijeæi u sektoru èije su bokove titili mostobr ani u Kremenèugu i Cerkasima. Drugoga se prijelaza trebala dokopati oklopnim snaga ma koncentriranima na svom lijevom krilu. Buduæi daje na drugoj obali Dnjepra treb ala dr ati boji nicu koja se protezala sve do jedne toèke tridesetak kilometara ju no od Kijeva, Osma je armija, odmah po prelasku rijeke, trebala preuzeti 24. tenkovsk i korpus iz sastava Èetvrte tenkovske armije. Èetvrta tenkovska armija spomenuti je korpus preko Dnjepra trebala prebaciti kod K aneva. Glavnina njezinih snaga rijeku je trebala prijeæi kod Kijeva i tamo ponovno uspostaviti kontakt s desnim krilom Armijske skupine Centar. Povlaèenje na polo aje Melitopolj-Dnjepar, pokrenuto spomenutom zapovijedi i izvr eno unatoè nesmiljenu pritisku daleko jaèeg protivnika, predstavlja vjerojatno najte u ope raciju koju je armijska skupina izvela tijekom cijele kampanje 1942743. godine. Na desnom krilu, na podruèju este armije, manevar je tekao razmjerno lako, buduæi da su se snage este armije povlaèile frontalno, na konsolidirane polo aje sjeverno od Melitopolja i mostobrana u Zaporo- ju. Glavnu prijetnju u tom s ektoru predstavljale su nadmoæne neprijateljske snage koje su ih slijedile - poseb ice oklopne, koje su se mogle probiti u sredi te na ih snaga u pokretu. Pri povlaèenju na drugu stranu rijeke, preostale tri armije nai le su na iznimne pot e koæe. Snage koje su pokrivale boji nicu du ine oko 700 kilometara morale su se sliti n a najvi e pet prijelaza na Dnjepru. A kad su jednom pre le Dnjepar, na drugoj su oba li morale formirati (i na njoj se rasporediti) jednako dugu defenzivnu boji nicu, prije nego neprijatelj zauzme upori te na ju noj obali. A koncentracija cjelokupnih snaga jedne armije na jedan ili dva prijelaza za neprijatelja je predstavljala s avr enu priliku. Neprijatelj je, ne raèunajuæi ni ta drugo, u razdoblju u kojemu su se N ijemci povlaèili preko prijelaza u Dnjepropetrovsku, Kremenèugu, Èerkasima, Kanevu i K ijevu, rijeku s lakoæom mogao prijeæi izmeðu tih prijelaza. Povlaèenje je dodatno ote avalo to to se nijedan od sredi njih dijelova armijske skupin e - Osma armija i lijevo krilo Prve tenkovske armije - preko rijeke nije mogao p ovuæi osovinom okomitom na Dnjepar. Kako bi do li do eljenih rijeènih prijelaza, morali su se kretati sjeverno od rijeke i gotovo paralelno s njom. Osma se armija do s vog prijelaza - onoga u Èerkasima - morala probiti. Na lijevom krilu armijske skup ine, pak, kao posljedica razvoja dogaðaja na ju nome krilu Armijske skupine Centar, Èe tvrtoj tenkovskoj armiji prijetila je opasnost da bude odbaèena od Kijeva. To je iznimno te ko povlaèenje, optereæeno brojnim lokalnim krizama, ipak uspjelo zahv aljujuæi ponajvi e svestranom voðenju armijskih zapovjednika i fantastiènom dr anju vojnik a. Takvo to moglo je poæi za rukom samo zapovjednicima i zapovjedni tvima koji su se smatrali nadmoænijima protivniku i vojnicima koji se nisu osjeæali pora enima èak ni kad a su se pred njim povlaèili. Neprijatelj nije uspio omesti pokrete armija prema ne koliko prijelaza kojima su raspolagale. Niti je, unatoè svojoj snazi, njihovo okup ljanje na tim prijelazima uspio iskoristiti da na drugu obalu rijeke, na nekom d rugom mjestu, prebaci jaèe snage i time, od samoga poèetka, poremeti njezinu obranu. Dodu e, na jednom ili dva mjesta, neprijatelj se ipak uspio prebaciti na zapadnu obalu Dnjepra. No to je bilo neizbje no, buduæi da nije bilo njemaèkih snaga koje bi rijeku bran ile unaprijed. Tom æu se pitanju jo vratiti, kad za to doðe vrijeme. Spaljena zemlja
S obzirom na iznimno te ke uvjete u kojima je spomenute pokrete snaga trebalo prov esti, bilo je prijeko potrebno poduzeti sve moguæe mjere kojima se neprijatelj mog ao usporiti. Morali smo ga onemoguæiti da, kad mi jednom stignemo do Dnjepra, nast avi ofenzivu dok jo u iva prednosti potjere. Sad smo i mi morali posegnuti za taktikom "spaljene zemlje", koju su Sovjeti pri mjenjivali tijekom povlaèenja proteklih godina. U zoni od 24 kilometra ispred Dnjepra uni teno je ili evakuirano sve to je neprijat elju moglo pomoæi da, irokom frontom, krene ravno preko rijeke - sve stoje moglo po slu iti kao smje taj za sovjetske vojnike na podruèju okupljanja nasuprot na im obramben im polo ajima i sve to je moglo olak ati njihove probleme s opskrbom, posebice hranom . Istodobno, temeljem posebnih smjernica koje je objavilo Gorin-govo Gospodarsko z apovjedni tvo, iz zone je trebalo izvuæi sve namirnice, gospodarska dobra i strojeve od kojih je sovjetska ratna proizvodnja mogla imati koristi. U sluèaju moje armij ske skupine, te su se mjere ogranièile na izvlaèenje osnovnih strojeva, konja i stok e. Dakako, o "pljaèkanju" tog podruèja nije moglo biti ni rijeèi. To je bilo ne to to -za razliku od nekih drugih - Njemaèka vojska nije tolerirala. Na ceste su postavljen e kontrolne toèke na kojima se strogo pazilo da se protupravno oduzeta imovina ne v erca kamionima. Sto se tièe pokretnina i zaliha u tvornicama, skladi tima i sovhozim a, oni su ionako bili u vlasni tvu dr ave a ne privatno vlasni tvo. Buduæi da su Sovjeti provodili politiku da, èim povrate neki dio ozemlja, sve za bor bu sposobne mu karce do 60 godina odmah po alju u vojsku, a ostatak stanovni tva unovaèe za rad namijenjen vojnim potrebama, Vrhovno je zapovjedni tvo naredilo da se evak uira i civilno stanovni tvo. U praksi, ta se prisilna mjera primjenjivala samo na mu karce u dobi za vojsku koje bi Rusi odmah unovaèili. S druge strane, u elji da uma kne omra enim Sovjetima, dobar dio ruskog stanovni tva potpuno se dragovoljno pridru ivao na em povlaèenju, u kolonama nalik onima koje æemo ka snije viðati po istoènoj Njemaèkoj. Ti ljudi nisu bili silom odvedeni, daleko od toga. Njemaèke su im armije pru ale svu moguæu pomoæ i prebacile ih na podruèje zapadno od Dnje pra, gdje su njemaèke vlasti za njih organizirale hranu i smje taj. Sa sobom su mogl i ponijeti to god ele, ukljuèujuæi konje i stoku, a kad god smo mogli na raspolaganje smo im stavljali na a vozila. Premda im je rat donio silnu nesreæu i pote koæe, one se n isu mogle mjeriti s u asima bombardiranja koje je pro ivljavalo stanovni tvo u Njemaèkoj ili s onim to se kasnije dogaðalo na istoku Njemaèke. U svakom sluèaju, sve mjere koje je poduzimala njemaèka strana bile su nu ne s vojnog stajali ta. Jedna ili dvije brojke mogu poslu iti kao pokazatelj kakvo je izvanredno tehnièko po stignuæe bilo to povlaèenje. Za poèetak, valjalo je evakuirati 200.000 ranjenika. Za p rebacivanje njemaèke opreme i zaliha te rekvirirane sovjetske imovine trebalo je 2 500 vlakova. Ruskih civila koji su se povlaèili za nama bile su stotine tisuæa. Povl aèenje preko samo nekoliko prijelaza stavilo nas je pred posebne te koæe. Njima unatoè, povlaèenje je dovr eno u razmjerno kratku roku, to je onima koji su u to sumnjali dok azalo kako se èak i takva operacija mo e izvesti brzo. Do 30. rujna sve armije iz sastava Armijske skupine Jug bile su na liniji Melito polj-Dnjepar. Borba za liniju na Dnjepru Prelaskom Dnjepra, amijska je skupina zauzela polo aje koje je, barem u ljetno dob a, od neprijateljskih dijelila jaka prirodna prepreka. Ipak, smanjenje napetosti nije moglo potrajati dugo. Bili smo uvjereni kako æe neprijatelj u konaèni obraèun s nama krenuti upravo i iskljuèi vo u tom sektoru istoènog boji ta. Upravo su tu, naime, le ali i najveæi operativni, gos podarski i politièki dobici. Stoga je bilo za oèekivati kako æe neprijatelj do maksimu ma koristiti sve logistièke potencijale na svom ju nom krilu kako bi u borbu protiv Armijske skupine Jug nastavio ubacivati svje e snage - bilo prièuvu, bilo snage s dr ugih dijelova boji nice. Bilo je oèito i da se od pokretanja napada ili ogranièenih of enziva neæe uzdr avati ni na drugim dijelovima boji ta. Time je mogao odnijeti pokoju lokalnu pobjedu, no one - u usporedbi s dogaðajima na ju nome krilu - nisu imale nikakvo presudno znaèenje. Kakvi su bili izgledi da se Armijska skupina Jug odr i na svojim polo ajima? I je li bilo izgleda da neprijatelj u napadima na liniju na Dnjepru iskrvari do kraja? Ujesen 1943. godine puno pouzdaniji odgovor na ta pitanja mogao se dobiti da je
liniju na Dnjepru saèinjavao dobro pripremljen sustav jakih utvrda. Na alost, ni iz bliza nije bilo tako. Veæ u zimu 1942./43. godine Armijska je skupina pozvala O.K.H. da, bez ikakva odla ganja, utvrdi liniju na Dnjepru. Sama to nije mogla uèiniti, buduæi da rijeka, u to vrijeme, nije bila u njezinoj operativnoj zoni. Meðutim, Hitler je taj zahtev odbi o - dijelom stoga to se pozadinskim obrambenim polo ajima u naèelu protivio, dr eæi kako oni samo ohrabruju povlaèenje, a dijelom i stoga to je sve svoje napore i materijal elio usmjeriti na Atlantski zid. Kad su se borbe, prvih mjeseci 1943. godine, pr ibli ile Dnjepru, armijska je skupina na vlastitu inicijativu poduzela korake da s e Zaporo je, Dnjepropetrovsk, Kremen-èug i Kijev pretvore u mostobrane kako bi se ne prijatelju onemoguæilo presijecanje pozadinskih komunikacija na tim vitalnim prije lazima. Kad smo po zavr etku "Citadele" pre li na defenzivno ratovanje, koristeæi se r ekviriranom civilnom radnom snagom, bacili smo se na poveæanje i pro irenje dnjepars kih mostobrana. Èak i tada uspjeli smo izgraditi tek lake privremene utvrde, buduæi da smo glede strojeva, betona, èelika, bodljikave ice i mina ovisili o O.K.H.-u i g lede drvene graðe o Komesarijatu Reicha za Ukrajinu, a Hitler je u tom pogledu pre dnost i dalje davao Atlantskom zidu. Premda je Dnjepar, sve dok se ne bi zamrznu o, predstavljao ozbiljnu prirodnu prepreku, tamo nji obrambeni polo aji mogli su bit i uèinkoviti samo pod uvjetom da ih se pokrije snagama koje æe kompenzirati krhkost njihove strukture. Upravo je to, meðutim, bila na a slabost. U stalnim borbama u protekla dva i pol mje seca, snaga njemaèkih formacija zastra ujuæe se smanjila, a pristigle popune u ljudstv u i naoru anju - posebice tenkovima - nisu bile ni izbliza dostatne da se pokrpaju sve rupe na boji nici. Kao to sam veæ rekao, to je, u dobroj mjeri, bila posljedica Hitlerova inzisti-ranja na tome da nove divizije rasporedi kod kuæe, u Njemaèkoj. I prije no to je dovr ila povlaèenje, Armijska je skupina O.K.H.-u dostavila izvje æe o jaèini svojih snaga, iz kojega je bilo razvidno kako se linija na Dnjepru ne mo e odr ati na du e vrijeme. Istaknuli smo kako rijeku moramo braniti pje aèk im divizijama, buduæi da smo tenkovske zadr ali kao mobilnu prièuvu, spremnu za interv enciju na svakom mjestu na kojemu neprijatelj preko rijeke poku a prebaciti znaèajni je snageGlede istog pitanja morali smo izvijestiti i kako za neposrednu obranu sedamstot injak kilometara duge linije na Dnjepru armijska skupina u sastavu svojih triju armija raspola e s ukupno 37 pje aèkih divizija. (Taje brojka ukljuèivala i tri divizije koje su nas, u tom trenutku, trebale napustiti. Pet divizija èija se borbena moæ po tpuno iscrpila, apsorbirale su druge formacije.) Drugim rijeèima, svaka od spomenu tih divizija bila bi zadu ena za dvadesetak kilometara boji nice. Prosjeèni broj vojni ka sposobnih za du nost na prvoj crti sad je iznosio tek 1000 po diviziji - brojka koja se, èak ni nakon dolaska obeæanih pojaèanja, nije mogla popeti iznad 2000. Na ta kvoj osnovi nije mogla funkcionirati nijedna obrana, pa ni ona iza Dnejpra. Sto se tièe 17 oklopnih ili tenkovskih grenadirskih divizija kojima je armijska sk upina u tom trenutku raspolagala, naveli smo kako nijedna od njih nema vi e nikakv u udarnu moæ te da se u tenkovskim gardijskim divizijama naglo smanjio i broj tenk ova i broj ljudi. Armijska je skupina, stoga, zatra ila da joj se, uz tri divizije koje. su veæ bile n a putu, dodijele jo tri. Taj je zahtjev, smatrali smo, dodatno opravdavala i èinjen ica da se, kao posljedica njezina povlaèenja na Dnjepar, boji nica Armijske skupine Centar smanjila za treæinu. Nadalje, izgledi da Armijska skupina Centar (u svakom sluèaju, njezino ju no krilo) postane metom kakve veæe ofenzive bili su vrlo slabi, bu duæi da bi se neprijatelj time samo uvalio u Pinske moèvare. Jednako tako naglasili smo i kako bi u pogledu pojaèanja u ljudstvu i opremi forma cije Armijske skupine Jug morale imati prioritet, buduæi da æe upravo one podnijeti najveæi dio tereta borbi na istoènom boji tu, kao to su i dotad èinile. Isto tako, vi e ni e smjelo dolaziti do nesta ica u streljivu poput one koja je izbila tijekom povlaèen ja. Uspjeh neprijateljske ofenzive u borbi za liniju na Dnjepru, tvrdili smo, ovisit æe iskljuèivo o ispunjenju tih zahtjeva. U konaènici se, dakle, sve svodilo na pitanje raspola e li njemaèko Vrhovno zapovjedni tvo snagama i sredstvima potrebnima za pobjedu na dijelu istoènog boji ta na kojemu je neprijatelj 1943. godine stvari namjeravao izvesti na èistac.
U to vrijeme nitko sa sigurno æu nije mogao ustvrditi da za takvo to, s obzirom na sv eopæu premoæ sovjetskih snaga, nema nikakvih izgleda. Sve da je neprijatelj te godin e i bio spreman riskirati apsolutno sve kako bi odnio pobjedu na ju nome krilu, pr oblemi s opskrbom jo uvijek su mu nametali odreðena ogranièenja u pogledu snaga koje je mogao anga irati na tom dijelu boji nice. Stoga je najva nija zadaæa njemaèkog Vrhovnog zapovjedni tva bila sprijeèiti neprijateljski juri , koji je najvjerojatnije slijedio upravo na tom mjestu, pravovremenim gomilanjem vlastitih snaga odgovarajuæe jaèine na istome podruèju. A to je, oèito, moglo postiæi samo prihvaæanjem znaèajnih rizika na dr ugim sektorima istoènog boji ta i na drugim podruèjima ratnih operacija. Da smo poduze li spomenute mjere, neprijatelj bi u neuspjeloj ofenzivi na Armijsku skupinu Jug vjerojatno do kraja iscrpio svoju ofenzivnu moæ - to je moglo odluèujuæe utjecati na d aljnji tijek rata. Pitanje pravovremene i adekvatne potpore ju nom krilu njemaèkih armija pretvaralo se u pravu jabuku razdora izmeðu Armijske skupine Jug i njemaèkog Vrhovnog zapovjedni tv a. U pojedinosti bezbrojnih rasprava koje je izazvalo radije ne bih ulazio. Ista knut æu tek kako su naèelnik Glavnog sto era i Operativna uprava u potpunosti podr avali na a stajali ta. Primjerice, 3. listopada general Heusinger mi je rekao kako je pre dlo io evakuaciju Krima i povlaèenje Armijske skupine Sjever na skraæenu boji nicu, kako bi oslobodio snage potrebne Armijskoj skupini Jug u okviru istoènog boji ta. Heusin ger je predlo io i podizanje valjanog Osnvallcè* negdje u dubini pozadine. (Hitler s e, odnedavno, izrazom Ostwall slu io kada bi govorio o utvrdama na Dnjepru, izgraðen im usuprot njegovim eljama.) Fiihrer je odbio oba prijedloga. Zamisao o prebaciva nju formacija s drugih podruèja ratnih djelovanja bila je u razmatranju, rekao je Heusinger, no na taj se naèin moglo prikupiti najvi e nekoliko divizija. Vratimo se sada situaciji na Dnjepru. S8 Doslovni prijevod "istoèni bedem", sustav utvrda nalik Siegfriedovoj liniji ili ti Westvvallu. Napomena prevoditelja. Krajem rujna bilo je jasno da neprijatelj svoju ofenzivu namjerava nastaviti, pr eko rijeke i iza nje. estu armiju (od sredine mjeseca pod zapovjedni tvom Armijske skupine A) koja se pov laèila na polo aje Melitopolj-Dnjepar, slijedile su jake neprijateljske snage. Na putu do mostobrana u Zaporo ju, Prvu tenkovsku armiju slijedile su tri neprijat eljske armije (dvije u prednjem e alonu i jedna u prièuvi), sastavljene od 20 strelj aèkih divizija te dva tenkovska ili mehanizirana korpusa. Dvije armije sastavljene od 15 divizija iza kojih su napredovala dva tenkovska i li mehanizirana korpusa, napredovale su prema Dnejpru, podruèjem izmeðu Dnjepropetro vska i Kremenèuga. Dvije armije sastavljene od pribli no 12 streljaèih divizija, dva tenkovska i jednog mehaniziranog korpusa, iza kojih je napredovala tenkovska armija sastavljena od jo tri korpusa, napredovale su u smjeru Dnjepra, podruèjem izmeðu Èerkasa i R i èeva. S druge strane, prema na im prvotnim spoznajama, jedine snage koje su se kretale u smjeru Kijeva i u sektoru sjeverno od grada bila su tri streljaèka i jedan mehani zirani korpus. Neprijatelj je glavninu svojih operativnih napora oèito elio usmjeri ti ponajprije na koljeno Dnjepra, premda je upravo na dijelu rijeke sjeverno i j u no od Kijeva snage sa svoje Centralne fronte mogao premje tati puno br e. Iako je do 30. rujna, u veæ opisanim te kim uvjetima, svoje snage uspjela prebaciti preko Dnjepra, armijska skupina nije uspjela sprijeèiti neprijatelja da na ju noj ob ali, na dva mjesta, zauzme upori ta. Na pola puta izmeðu Dnjepropetrovska i Kremenèuga, iskoristiv i tamo nje rijeène otoke, ne prijatelj je - s obje strane razdjelnice izmeðu Prve tenkovske i Osme armije - usp io prijeæi rijeku. Na e snage na drugoj obali bile su preslabe da ga zaustave. Na alo st, 40. korpus, kojemu je armijska skupina zapovjedila da se ju no od Dnjepra grup ira kao mobilna prièuva, nije bio pri ruci. Jo uvijek se nalazio na mostobranu u Za poro ju. Trenutnim protunapadom, taj je korpus neprijatelja mogao odbaciti natrag preko rijeke. Kao to smo veæ spomenuli, Hitler je usred povlaèenja izdao zapovijed da se mostobrani u Zaporo ju, Dnjeprope-trovsku, Kremenèugu i Kijevu odr e. Toj se mjeri ne bi moglo zamjeriti ni ta da je Armijska skupina raspolagala snagama kojima ih je mogla odr avati. Buduæi da nije, po zavr etku prijelaza s istoène na zapadnu obalu, te su se s
nage morale evakuirati - na to je Hitler pre utno pristao, barem u sluèaju posljednja tri mostobrana. S druge strane, suprotno svim analizama koje su govorile drukèije , Hitler je izdao izrièitu zapovijed da se mostobran u Zaporo ju zadr i i dodatno pro ir i, pozivajuæi se na potrebu zadr avanja nadzora nad velikom branom i hidrocentralom na Dnjepru. Tvrdio je i kako se neprijatelj neæe usuditi napasti boji nicu este armij e na Melitopolju, sve dok je mostobran u na im rukama. To bi, u operativnom smislu , bilo sasvim zdravo stajali te da se Hitler ponovo nije usredotoèio na previ e ciljev a odjednom. Izvr avajuæi njegovu zapovijed o Zaporo ju, Prva tenkovska armija nije usp jela na vrijeme osloboditi 40. tenkovski korpus. To je dokinulo svaku moguænost da se brzim protunapadom neprijateljske snage izmeðu Dnjepropetrovska i Kremenèuga uni t e, prije nego ih preko rijeke prijeðe dovoljno da uspostave irok mostobran. Krajem rujna neprijatelj se preko rijeke probio na jo jednom mjestu, koristeæi se u skom petljom na Dnjepru ju no od Perejaslava (zapadno od kanevskog mosta). Na tom je mjestu oèito planirao veliki prijelaz, buduæi daje uzvodno, na obje obale, dovuka o najmanje èetiri tenkovska ijedan mehanizirani korpus. Ju no od Dnjepra izbacio je nekoliko padobranskih brigada i uskoro je unutar petlje imao osam streljaèkih divi zija i jedan tenkovski korpus. Sljedeæa kriza izbila je na samom vrhu sjevernoga krila armijske skupine. Tamo gor e, na razdjelnici izmeðu Èetvrte tenkovske armije i Armijske skupine Centar, neprija telj je pre ao rijeku Desnu. Premda je, sukladno ranije izdanim zapovijedima O.K.H .-a, Druga armija trebala okupiti snage koje su trebale ukloniti upravu tu prije tnju, one se nikada nisu okupile. Sredinom rujna armijska je skupina svoje zapovjedni tvo premjestila iz Zaporo ja u p rilièno va an Kirovograd, sredi te industrijskog podruèja na koljenu Dnjepra. S toga sam mjesta odlazio u obilaske novonastalih kriznih toèaka, pred Kijevom i na dijelu d njeparske boji nice koju su dr ale Prva tenkovska i Osma armija. Tada sam stekao doj am kako æe se polo aji Èetvrte armije vjerojatno odr ati, ali da imamo sve manje izgleda da se u potpunosti rije imo nevolje na razdjelnici izmeðu dviju armija. Poèetkom listopada armijska je skupina preselila na, za voðenje operacija na cijeloj boji nici armijske skupine, puno povoljniji polo aj: u nekada nje Vrhovno zapovjedni tv o u Vinici. Zapovjedni tvo je bilo smje teno u umi, na mjestu na kojemu je svojedobno trebalo ulo iti silan trud kako bi se mjestu, u kojemu su boravili Hitler i osobl je O.K.W.-a, osigurale vlastite zalihe vode i struje. Uredi i stambene prostorij e bili su smje teni u jednostavno graðene, ali zato ukusno ureðene drvene kolibe. Jedn a od zapanjujuæih osobitosti toga mjesta bila je i mre a podzemnih stra arnica koja se protezala ispod cijele ume. Hiter je oèito elio da ga èuvaju, ali nije elio da se one koji ga èuvaju i vidi. Nama, na sreæu, nisu trebale takve sigurnosne mjere. Vinica j e bila veliko ljeèili te smje teno usred slikovitog krajobraza rijeke Bug. Svi hoteli i drugi objekti u gradu koristili su se kao vojne bolnice, koje sam posjeæivao kad god bi mi posao dopu tao. Listopad 1943. godine armijsku je skupinu zatekao usred odluèujuæih borbi na dnjepar skoj boji nici. U to doba godine sjevernim sektorima istoènog boji ta vladali su ki a i blato, uvjeti u kojima èak ni Rusi nisu mogli pokretati bilo kakve veæe ofenzivne op eracije. Na jugu nije bilo tako. Tamo se borba neometano nastavljala. U skladu s neprijateljskim ratnim rasporedom koji smo otkrili jo krajem rujna, na podruèju Armijske skupine Jug iskristalizirale su se èetiri glavne toèke neprijateljs kog pritiska: (i) mostobran u Zaporo ju, èije su uklanjanje Sovjeti oèito smatrali neophodnim preduv jetom za nastavak ofenzive na svog ju nog susjeda - estu armiju; (ii/iii) dva dnjeparska sektora, gdje je neprijatelj veæ uspio zauzeti upori te na j u noj obali; (iv) sjeverno krilo Èetvrte tenkovske armije sjeverno od Kijeva. Premda je mostobran u Zaporo ju poèetkom listopada mogao odbiti jake sovjetske napad e ( to je, dakako, znaèilo i da 40. tenkovski korpus neæe na vrijeme ukloniti neprijat eljski mostobran izmeðu Dnjepropetrovska i Kremenèuga), neprijatelj je napravio tek kratak predah, potreban da dovuèe nova pojaèanja. Zasipajuæi nas bara nom vatrom gorom o d svega to smo dotad iskusili (upravo su se tu po prvi put pojavile cijele topnièke "divizije") i ubacujuæi najmanje deset divizija potpomognutih jakim oklopnim sng ama, neprijatelj se uspio probiti na mostobran. Nakon estokih borbi, mostobran sm o morali napustiti. Iako smo trupe koje su ga branile uspjeli prebaciti preko ri
jeke, a branu i eljeznièki most (èiji smo popravak zavr ili samo nekoliko mjeseci ranij e) uspjeli diæi u zrak, divizije koje su se borile na mostobranu bile su ozbiljno oslabljene i nije se znalo hoæe li uspjeti obraniti rijeku. U svakom sluèaju, cijena kojom smo platili Hitlerovu opsjednutost tim mostobranom bila je previsoka. I dok se (podizanjem mobilnih prièuva Prve tenkovske i Osme armije) neprijatelja u toèki prodora na pola puta izmeðu Dnjepropetrovska i Kremenèuga jo i dalo zaustaviti, iz upori ta koje je zauzeo na ju noj obali rijeke vi e ga se nije dalo istjerati. Na t om mjestu protivnik je postupno gomilao snage kako bi novouspostavljeni mostobra n poveæao i po opsegu i po dubini. O dogaðajima u tom kvadrantu, koji æe odluèujuæe utjeca ti na sve buduæe operacije na koljenu Dnjepra, vi e æe rijeèi biti kasnije. Neprijatelj je, istodobno, ulagao najveæe napore kako bi pro irio mostobran koji je uspostavio na lijevom krilu Osme armije, unutar one petlje na Dnjepru kod Pereja slava. Ipak, mobilne snage Èetvrte tenkovske i Osme armije sprijeèile su ga u poku aju da, u irokoj fronti, prijeðe rijeku. Snage koje je tamo veæ prebacio uspjele su uni ti ti. Ista je sudbina zadesila i padobranske brigade koje su Sovjeti izbacili i na tom mjestu i jugozapadno od Èerkasa. Tako smo neprijateljske snage na uskom mosto branu ju no od Perejaslava, iz kojeg se bilo vrlo te ko probiti, u dobroj mjeri imal i pod nadzorom. Na podruèju Èetvrte tenkovske armije neprijatelj je tijekom listopada uspio zauzeti upori te na zapadnoj obali Dnjepra, sjeverno od samog Kijeva. Nakon pobjede nad de snim krilom Druge armije, njegove su snage rijeku uspjele prijeæi i na irokoj boji ni ci nasuprot najsjevernijem korpusu te armije. U tom trenutku pojavila se prijetn ja koja je uvijek vrebala na razdjelnicama dvaju zapovjednih podruèja. I opet mjer e koje je namjeravala poduzeti kako bi sredila stanje na razdjelnici sa svojim s jevernim susjedom Armijska skupina Jug nije mogla poduzeti, buduæi da, unatoè zapovi jedi koju je dobila od O.K.H.-a, Druga armija nije okupila i Armijskoj skupini J ug prepustila snage predviðene za tu zadaæu. O.K.H. je na to nije uspio natjerati èak ni nakon to sam mu uputio vrlo grubo sroèeni prosvjed. Ipak, Èetvrta tenkovska armija se, nekoliko kilometara zapadno od Dnjepra, uspjela odr ati na jednom grebenu na podruèju dvaju korpusa koji su se borili sjeverno od Kijeva. Unatoè tomu, situacija je i dalje bila opasna. Oèe kivali smo kako æe neprijatelj, èim mu stignu za to potrebna pojaèanja, Kijev zaobiæi sa sjevera. Ono to nas je najvi e zabrinjavalo bilo je da smo veæ u tim poèetnim borbama morali ang a irati sve mobilne formacije Armijske skupine. Njihova borbena moæ slabila je istom brzinom kojom je opadala borbena moæ pje aèkih divizija na prvoj crti. Pronaæi nove mob ilne prièuve postajalo je sve te e; pojaèanja su nam bila sve potrebnija. Bitka na koljenu Dnjepra Armijska je skupina svoje sjeverno krilo i dalje morala smatrati najva nijim. Naim e, kad bi ga napokon razbio, neprijatelj bi potpuno neometano mogao izvesti opse a n manevar kojim bi, s boka, okru io i Armijsku skupinu Jug i Armijsku skupinu A. I pak tijekom listopada glavnina njegovih napora bila je usmjerena na koljeno Dnje pra. Hitler je, pak, iz gospodarskih i politièkih razloga, ustrajao na tome da zad r imo Krim. Kombinacija toga dvoga ponukala je armijsku skupinu da se na koljenu D njepra upusti u presudnu bitku. Cijeloga listopada zapovjedni tvo "Stepske fronte" (daleko najaktivnije neprijatel jsko zapovjedni tvo) je na mostobran ju no od Dnjepra na razdjelnici Prve tenkovske i Osme armije, dovlaèilo sve vi e i vi e snaga. Krajem mjeseca na tom je polo aju raspol agalo s vi e od pet armija (od kojih jedna potpuno oklopna), ili s ukupno 61 strel jaèkom divizijom i sedam tenkovskih ili mehaniziranih korpusa èija se snaga procjenj ivala na vi e od 900 oklopnih vozila. Njemaèka krila nisu se mogla nositi s tolikim snagama i morala su se povuæi na istok, odnosno na zapad. Izmeðu dviju armija otvori la se iroka pukotina kojom je neprijatelj, potpuno neometano, mogao prodrijeti u dubinu dnjeparskog koljena, u smjeru Krivoj Roga i Nikopolja, gradova èiji je opst anak Hitler smatrao presudnim za njemaèke vojne napore. Da stvar bude gora, svako daljnje neprijateljsko napredovanje neizbje no je vodilo izolaciji Prve tenkovske armije na istoènom dijelu dnjeparskog koljena. Po mi ljenj u armijske skupine, to je bila najveæa moguæa prijetnja. A ona, ni u kom sluèaju, nije namjeravala dopustiti da Prva armija ostane u okru enju.
U meðuvremenu, O.K.H. je napokon popustio pred na im zahtjevima da nam osigura dvije obnovljene oklopne divizije (14. i 24.) i jednu pje aèku diviziju. Obeæane su nam jo t ri oklopne divizije (1. tenkovsku diviziju, Leibstandarte diviziju, takoðer obnovl jena, koja se upravo vratila s odmora te jednu novu, 25. tenkovsku diviziju), èije je konaèno odredi te i vrijeme dolaska, dodu e, tek trebalo odrediti. Koliko su stvari mogle biti drukèije daje armijska skupina s tih pet oklopnih divi zija raspolagala èetiti tjedna prije, kad je stigla na Dnje-par! Sve da to, iz log istièkih razloga, tada i nije bilo izvedivo, kakve bi se operativne moguænosti pru ile Armijskoj skupini da je na te snage mogla raèunati znatno prije i kakvu bi slobod u kretanja imala na svom ju nom krilu! Tih pet oklopnih divizija, meðutim, vi e nismo mogli èekati. Do njihova dolaska, sudbi na Prve tenkovske armije mogla je biti zapeèaæena. Stoga smo se u protuudar morali upustiti samo sa snagama kojima smo u tom trenut ku raspolagali - 2. tenkovskom i 1. pje aèkom divizijom. S 40. tenkovskim korpusom n a èelu, te su snage - s podruèja na koje se povuklo krilo Osme armije - trebale kren uti na zapad i zavuæi se u pozadinu i bokove neprijateljskih snaga koje su napredo vale prema Krivoj Rogu. Kako bi za titila svoje vitalne komunikacije preko Krivoj Roga, Prva je tenkovska armija, sa svoje strane, u bitku morala ubaciti sve rasp olo ive pje aèke i oklopne snage. Kako bi joj u tome pomogla, armijska joj je skupina zapovjedila da na Dnjepru, na podruèju na kojemu je, s obje strane Dnjepropetrovsk a, rijeku branio 30. korpus, ostavi tek za titni paravan. Glavninu snaga toga korp usa trebalo je povuæi na skraæenu boji nicu koja se protezala od polo aja sjeverno od Za poro ja do polo aja sjeverno od Krivoj Roga, kako bi se oslobodile formacije potrebn e za akciju na kljuènoj toèki. Hitler se, sviðalo mu se to ili ne, morao pomiriti s pr edajom toga dijela dnjeparske obale. Zahvaljujuæi primjernoj suradnji dviju armija (tijekom operacije 40. tenkovski kor pus pre ao je u sastav Prve tenkovske armije), protuudar izveden krajem listopada sjeverno od Krivoj Roga (kojemu je neprijatelj veæ bio pred vratima) zavr io je glat kom pobjedom. Umjesto da na istoènom dijelu dnjeparskog koljena odre e Prvu tenkovsku armiju, neprijatelj je do ivio ozbiljan poraz. Prema izvje æima na ih armija, poginulo je pribli no 10.000 neprij ateljskih vojnika, a u na e je ruke palo 350 tenkova, isti toliko, ako ne i vi e, to pova i 5000 zarobljenika. Te su brojke, u usporedbi s ranijim podacima o zaroblj enoj opremi i ljudstvu, pokazivale iznimno pobolj anje materijalne opremljenosti C rvene armije. U svakom sluèaju, pretpostavljali smo kako su dva-tri tenkovska ili mehanizirana korpusa i osam streljaèkih divizija dobili ozbiljne batine, a da ih j e jo nekoliko bilo gadno izbubano. Nadalje, na prostoru izmeðu Prve tenkovske i Osm e armije opet smo mogli organizirati kontinuiranu boji nicu. Snagama kojima smo ra spolagali, meðutim, neprijatelja ipak nismo uspjeli odbaciti natrag, na sjevernu o balu Dnjepra. S tim smo morali prièekati dok nam se ne pridru e obeæane (tri) oklopne divizije - dakako, pod uvjetom da, u meðuvremenu, na nekom drugom mjestu, ne izbij e nova kriza. A upravo se to dogodilo, gotovo odmah. Neposredna prijetnja Prvoj tenkovskoj armiji bila je uklonjena. U njezinoj pozad ini, meðutim, pojavila se nova, vjerojatno puno ozbiljnija. Daleko nadmoænije neprij ateljske snage 28. listopada napale su estu armiju koja je dr ala polo aje izmeðu Dnjep ra i obale Azovskog mora, na podruèju Armijske skupine A. Dubina prodora bila je z naèajna i esta se armija, okretno æu koja nas je iznenadila, povukla na zapad. Njezino sjeverno krilo (4. i 29. korpus) povuklo se na pro ireni mostobran ju no od Dnjepra, to je znaèilo da su i pozadina Prve tenkovske armije i podruèje Nikopolja, barem zas ad, pokriveni. Ostatak armije povukao se jo zapadnije, prema prijelazu kod Berisl ava i na ni e dijelove rijeène obale - premda za brzu uspostavu nove boji nice u Nogaj skim stepama nije bilo nikakvih izgleda. Ovakav razvoj dogaðaja na podruèju este armije predstavljao je ozbiljnu prijetnju za Prvu tenkovsku armiju na istoènom dijelu dnjeparskog koljena. Naime, premda je pro tunapad 40. tenkovskog korpusa na sovjetske snage koje su napredovale prema Kriv oj Rogu omoguæio privremenu stabilizaciju njezinih polo aja, neprijatelj ni izdaleka nije bio pora en. Glavni udar koji mu je namjeravala zadati armijska je skupina m ogla planirati najranije sredinom studenoga, kad su trebale stiæi one tri dodatne oklopne divizije. Dotad bi, meðutim, ju no krilo este armije vjerojatno bilo odbaèeno i za donjega Dnjepra. 17. armija ostala bi odre-
zana na Krimu, a neprijatelj bi se s juga, prelazeæi Dnjepar s obje strane Nikopol ja, uspio uvuæi u pozadinu Prve tenkovske armije. Polo aj Prve tenkovske armije - io nako zbijene na usko cjevasto podruèje koje se protezalo na istok sve do Zaporo ja, s boji nicama okrenutima sjeveru i istoku - postao bi vi e nego problematièan. Krenu l i dogaðaji u tom smjeru, Prvu tenkovsku armiju se s istoènog dijela dnjeparskog kolj ena moralo izvuæi na zapad. Time bismo (manje-vi e) u potpunosti napustili spomenuto podruèje, izgubili Nikopolj i tamo nje zalihe mangana, a Krim prepustili njegovoj s udbini. Kako bih sprijeèio takav razvoj dogaðaja i, posebice, uklonio svaku moguæu prijetnju p ozadini Prve tenkovske armije, O.K.H.-u sam predlo io sljedeæu operativnu smicalicu: Po svr etku bitke na podruèju sjeverno od Krivoj Roga, s mostobrana ju no od Nikopolja koji je jo uvijek bio u rukama este armije, 40. tenkovski korpus trebao je pokren uti iznenadni napad s dvije, po moguænosti i s tri, oklopne divizije i uletjeti u bok neprijateljskih snaga koje su estu armiju kroz Nogajske stepe gonile prema do njemu Dnjepru. esta bi armija dobila priliku da formira boji nicu ispred Dnjepra i odr i kontakt sa Sedamnaestom armijom na Krimu, a i prijetnja pozadini Prve tenkov ske armije bila bi uklonjena. Najkasnije 12. studenoga korpus se morao vratiti na polo aje sjeverno od Dnjepra i pridru iti se trima dodatnim oklopnim divizijama (koje su do tog vremena veæ trebal e stiæi) u planiranom napadu na podruèju Prve tenkovske armije. Odluèujuæa pobjeda kojoj smo se nadali omoguæila bi nam daljnju intervenciju na podruèju este armije i ponovn o zauzimanje polo aja na liniji Melitopolj-Dnjepar. Hitler je, dakako, bio odu evljen prijedlogom, buduæi da se njime otvarala moguænost d a na kraju ipak zadr imo i Nikopolj i Krim. Od toga plana ipak nije bilo ni ta. Naime, kad se esta armija na brzinu povukla na polo aje na drugoj obali Dnjepra, juri 40. tenkovskog korpusa s mostobrana u Nikopo lju vi e nije imao nikakvih izgleda za uspjeh. Poslije toga su dogaðaji na sjevernom krilu Armijske skupine iskljuèili svaku moguænost da se tri oklopne divizije, koje su jo uvijek putovale k nama, uporabe na koljenu Dnjepra. Spomenuti plan ne bi bio vrijedan spomena da se iz njega nije dala izvuæi vrlo va na pouka: èak i kada je prisiljen na operativne smicalice, èovjek ni na trenutak ne smije zanemariti osnovnu ideju na kojoj je utemeljio prov edbu svojih operacija. Armijska je skupina neprestano nagla avala presudnu va nost svojega sjevernog krila, gdje se u bliskoj buduænosti mogao oèekivati jo jedan veliki neprijateljski napad. S ukladno na im temeljnim zamislima, morali smo poduzeti odgovarajuæe korake i sprijeèit i neprijatelja da iz tog napada izvuèe ikakvu korist. Tako smo 40. tenkovski korpu s, nakon uspje nog napada kod Krivoj Roga, s koljena Dnejpra morali povuæi u pozadin u sjevernog krila armijske skupine i, istodobno, obaviti pripreme za prihvat tri ju oklopnih armija koje su bile na putu. S obzirom na smjer kojim su krenuli dogaðaji na podruèju este armije, to bi neminovno znaèilo povlaèenje Prve tenkovske armije s istoènog dijela dnjeparskog koljena, a to bi, pak, znaèilo napu tanje Nikopolja i evakuaciju Krima. Bilo je potpuno jasno kako Hitler - koji je svih pet oklopnih divizija armijskoj skupini i prepustio samo zato da sredi situaciju na koljenu Dnjepra - na takav operativni plan nikad ne bi pristao. I dalje bi inzisti-rao na tome da se zadr e i koljeno Dnejpra i Krim. Armijska bi skupina, unatoè tomu, morala djelovati na gor e naznaèeni naèin. S obzirom na opasnost koja je prijetila Prvoj tenkovskoj armiji, moj je prijedlo g bio potpuno opravdan, ali s operativnog stajali ta armijske skupine kao cjeline i potpuno pogre an. Posljedice te odluke platio je 40. tenkovski korpus koji je os tao prikovan na koljenu Dnjepra. Dva su razloga za to sam djelovao suprotno vlastitoj temeljnoj zamisli o provedbi operacija. Prvo, nadao sam se kako æemo - sve dok je linija na Dnjepru s obje stra ne Nikopolja u na im rukama - neprijateljskim snagama na obje strane rijeke moæi zad ati nekoliko iznenadnih udaraca zaredom i, budu li ti udarci uspje ni, povratiti p olo aje na ju nom krilu. Drugo, da se nismo odluèili na tu operaciju, morali bismo se odreæi Krima, to bi posebno te ko palo nama koji smo, u sastavu 11. armije, svojedobn o vodili estoke bitke za taj poluotok. Ipak, bilo bi puno ispravnije da sam se na stavio pridr avati vlastitog naèela da je sjeverno krilo Armijske skupine operativno
va nije. Bitka za Kijev Poèetkom studenoga neprijatelj je ponovo napao sjeverno krilo armijske skupine - d njeparsku boji nicu Èetvrte tenkovske armije - i to velikim snagama. Nije bilo posve jasno je li rijeè o ofenzivi s nekakvim dalekose nijim ciljevima ili neprijatelj pr vo namjerava zauzeti dio ozemlja zapadno od rijeke, kako bi imao dovoljno prosto ra za okupljanje snaga. Uskoro je postalo jasno, kako se pred naletom daleko sna n ijih Rusa Èetvrta tenkovska armija ne mo e odr ati na Dnjepru. 5. studenoga postalo je izvjesno kako æemo izgubiti i Kijev. Armijska je skupina zakljuèila kako sve raspolo ive snage s toga podruèja mora prebaci ti na svoje sjeverno krilo, posebice one tri tenkovske divizije koje su tamo tek trebale stiæi. Buduæi da ih je Hitler namijenio iskljuèivo za uporabu na podruèju donje ga Dnjepra, za taj je potez valjalo dobiti odobrenje O.K.H.-a. Ukoliko on Èetvrtoj tenkovskoj armiji ne uspije pribaviti dodatna znaèajnija pojaèanja, koljeno Dnjepra morat æe se predati. Buduæi da na to sudbinsko pitanje nije stizao nikakav odgovor, 7. studenoga odletio sam u Vrhovno zapovjedni tvo. Na samom sastanku Hitler je izjavio kako nam prijedlog armijske skupine nudi "je dinstvenu priliku" da preuzmemo podruèje este armije i saèuvamo Krim te da on tu pril iku ne namjerava propustiti. Nikakva pobjeda kod Kijeva, rekao je, ne bi nam omo guæila da tamo nje oklopne snage na vrijeme oslobodimo i po aljemo u pomoæ ju nome krilu. Ni Krim, ni obrambeni polo aji na donjemu Dnjepru ne bi se odr ali tako dugo. Na to sam mu uzvratio kako æemo, budemo li se na koljenu Dnjepra i este armije prid r avali operativnog plana, sjeverno krilo izlo iti prevelikom riziku, a to je, pak, moglo utjecati na polo aj armijskih skupina Jug i A. Ni meni se zamisao da odustan emo od napada ju no od donjeg Dnjepra nije previ e sviðala. Ipak, u Kijevu smo sad jed nostavno morali intervenirati, sa sve tri oklopne divizije koje su nam stizale. Hitler mi je odgovorio kako postoje i vojni i politièki razlozi zbog kojih moramo odnijeti pobjedu koja nam se nudila na podruèju donjeg Dnjepra. Za poèetak, vojsku j e trebalo uvjeriti da je jo uvijek sposobna izvoditi uspje ne napade. Drugo, zalihe mangana u Nikopolju bile su ivotno va ne za na e ratno gospodarstvo. Nadalje, neprij atelju nismo smjeli dopustiti da povrati Krim, jer mu je poluotok mogao slu iti kao baza za zraèn e napade na rumunjska naftna polja. Premda sam Hitlerove motive dr ao potpuno opravdanima, ustrajao sam u tvrdnji kako se na sjevernom krilu izla emo prevelikom riziku. Krenu li stvari s Èetvrtom tenkov skom armijom u krivom smjeru, sudbina armijskih skupina Jug i A bit æe, prije ili kasnije, zapeèaæena. Hitler je priznao kako se izla emo silnom riziku, ali i ustvrdio kako ga, u trenut noj situaciji, jednostavno moramo prihvatiti te da je on spreman snositi odgovor nost za posljedice. Unatoè svemu, uspio sam ga nagovoriti da na na e sjeverno krilo po alje Èetvrtu tenkovsk u diviziju Druge armije koju su nam toliko puta obeæali (usput reèeno, nije se pojav ila ni ovaj put), SS-brigadu "Nordland" i, ne to kasnije, 2. padobransku diviziju. S vremenom se, dapaèe, i sam pomirio s èinjenicom kako - umjesto da ih po alje na kol jeno Dnjepra - na raspolaganje Èetvroj tenkovskoj armiji mora staviti ne samo jedn u nego i sve tri oklopne divizije. (25., 1. tenkovsku i Leib-standarte diviziju) . S druge strane, dvije oklopne divizije 40. tenkovskog korpusa (13. i 24.), mor ale su ostati na podruèju Prve tenkovske armije i odr ati prostor potreban za kasnij i udar na podruèju este armije. U svakom sluèaju, spomenute divizije nismo smjeli pre mje tati sve dok se Hitler ne predomisli i dopusti da se Prva tenkovska armija sa svojih ugro enih polo aja na koljenu Dnjepra prebaci na zapad, odrièuæi se tako i Nikopo lja i Krima. U sljedeæih nekoliko dana polo aj Èetvrte tenkovske armije naglo se pogor ao. Njezinih j edanaest pje aèkih divizija (èija se snaga, u veæini sluèajeva, svodila na snagu obiènih pu ovnija) vi e se nisu mogle othrvati protivniku koji je protiv Èetvrte tenkovske armi je, i to samo u prvom valu ofenzive, anga irao 17-20 potpuno popunjenih streljaèkih divizija, tri-èetiri tenkovska korpusa i jedan korpus konjani tva. Neprijateljske pr odore nisu uspijevale zaustaviti èak ni dvije oklopne divizije koje su armiji slu il e kao mobilna prièuva. Nakon estokih borbi, morali smo evakuirati Kijev kako tamo nji 7. korpus ne bi osta
o u okru enju. Korpus je odbaèen na jug; neprijateljske snage u napredovanju uspio j e zaustaviti tek pedesetak kilometara dalje. Na zapadnom krilu 7. korpusa, kojih 65 km jugozapadno od Kijeva, u ruske je ruke palo eljeznièko èvori te Fastov, toliko v italno za opskrbu Osme armije ljudstvom i materijalom. Oba korpusa na Dnjepru sjeverno od Kijeva odbaèena su natrag na zapad - 13. korpus do itomira a 49. korpus do Korostena. itomir i Korosten bili su va na eljeznièka èvori bitna za odr avanje komunikacija s Armijskom skupinom Centar i opskrbu Èetvrte tenk ovske armije. Neprijatelj je sada stigao do oba grada. Èetvrta tenkovska armija bila je razbijena u tri poprilièno razdvojene skupine. Jedi ni traèak nade u toj mraènoj situaciji bio je da se i neprijateljski napad rascijepi o u dva smjera - na sjever i na zapad. Dijelovi sovjetskih snaga koji su napredo vali na sjever izravnu su nam tetu mogli nanijeti samo u sluèaju da skrenu na jug t e armijsku skupinu, irokim manevrom, okru e s boka. U tome su ih, do rasporeðivanja p ojaèanja èiji je dolazak Armijska skupina oèekivala, trebala sprijeèiti ona dva korpusa koja je neprijatelj odbacio na zapad. Armijska je skupina odgovarajuæe protumjere mogla poduzeti tek sredinom studenoga pa nam je valjalo pregurati nekoliko kritiènih dana. Spomenute protumjere ukljuèival e su protuudar novih divizija (25., 1. i Liebstandarte divizije pod zapovjedni tvo m 48. tenkovskog korpusa, koji je Armijskoj skupini ustupljen upravo za tu namje nu) na neprijateljsko oklopni tvo koje je iz Kijeva napredovalo na jugozapad. To s u, u tom trenutku, bile najopasnije neprijateljske snage na terenu. Poslije toga , tenkovski se korpus trebao prebaciti na zapad i uni titi neprijateljske snage ko je su 13. korpus gonile prema itomiru. Nakon pobjede na tom pravcu, korpusu se otvarala moguænost da se uvuèe u pozadinu ne prijateljskih snaga koje su na jugu napadale na e polo aje na Dnjepru. Kako bi dodat no ojaèala Èetvrtu tenkovsku armiju, armijska joj je skupina iz sastava Osme armije prebacila jo dvije oklopne divizije (3. i 10.), dvije tenkovske grenadirske diviz ije (20. i SS-diviziju "Reich") te 198. pje aèku diviziju. To je, dakako, oslabilo p olo aje Osme armije no armijska je skupina, za raèun trenutno najva nije toèke na boji nic i, jednostavno morala "stanjiti" njezine manje va ne dijelove. Na alost, kako se 48. tenkovski korpus mogao okupiti tek sredinom studenoga, a si tuacija jugozapadno od Kijeva se i dalje pogor avala, armijska je skupina, neoèekiva no, u ogranièeni napad kod Fastova (kojim je eljela oèuvati podruèje okupljanja tenkovs kog korpusa) morala poslati prvu raspolo ivu oklopnu diviziju, 25. tenkovsku. Pono vno smo bili svjedoci cijene koju je tek unovaèena divizija morala platiti za svoju in icijaciju u rat na istoku. Uz to, zapovjednik divizije, koji je s jednom izvidnièk om bojnom pojurio na boji nicu, bio je izbaèen iz stroja pri prvom susretu s neprija teljem. Taj je pothvat nanio te ak psiholo ki udarac vojnicima koji su vodili svoju prvu bitku na istoku i koji su, u toj bici, trebali povratiti èvori te u Fatovu. Nep rijatelja su, uz pomoæ snaga dovedenih iz Osme armije, ipak uspjeli zaustaviti na boji nici ju no od Kijeva. Time smo sprijeèili daljnje okru ivanje dnjeparske boji nice. 15. studenoga 48. tenkovski korpus napokon je pokrenuo planirani protuudar. Prvi cilj protuudara - poraz neprijateljskog korpusa koji je napredovao jugozapadno od Kijeva - postignut je. Korpus je, potom, skrenuo na zapad i smanjio pritisak na 13. korpus. Ubrzo smo osvojili i itomir. Meðutim, konaèni juri tenkovskog korpusa n a istok, du eljeznièke pruge itomir-Kijev, u pozadinu sovjetskih polo aja ju no od Kijev , propao je - zbog blata. Premda je to znaèilo da neprijatelja sa zapadne obale Dn jepra neæemo poèistiti do poèetka prosinca, krizu Èetvrte tenkovske armije jo uvijek smo mogli rije iti. Ta je armija sada dr ala boji nicu koja se od jedne toèke 40 kilometara od Kijeva protezala na sjever, sve do podruèja sjeverno od itomira. 49. korpus, i d alje na svojim izoliranim polo ajima u okolici Korostena, uspio je povratiti grad i obnoviti eljenièku vezu s Armijskom skupinom Centar. Po podacima Prve tenkovske a rmije, neprijatelj je izgubio oko 20.000 ljudi. Podatak da smo zarobili samo 500 0 ljudi, dok su izvje taji govorili o 600 zarobljenih tenkova, 300 komada poljskog topnièkog oruða i vi e od 1200 protutenkosvkih topova, ponovno je ukazao na stabilan rast razine opremljenosti Crvene armije59. Od svih snaga s kojima smo imali posl a na kijevskoj boji nici, dvije treæine pje aèkih divizija, èetiri tenkovska, jedan mehani zirani i jedan korpus konjani tva mogli su se smatrati ozbiljno oslabljenima. Na alost, poèetno munjevito povlaèenje Èetvrte tenkovske armije na jug i na zapad Hitle
ra je navelo na zamisao da zapovijedanje tom armijom prepusti nekom drugom. Prem da sam ga uvjeravao kako gubitak dnjeparske boji nice nije pogre ka armijskog vodstv a nego posljedica " Moguæe je da su se neki od tih podataka i duplicirali. Ipak, po svim moguæim raèunic ama, ti su podaci ipak bili reprezentativni. Napomena autora. nadmoæi neprijateljskih snaga i iscrpljenosti na ih divizija, Hitler je do ao do zaklj uèka kako je - nakon silnih napora kojima je bio izlo en u posljednjih nekoliko godi na - generalu pukovniku Hothu potreban odmor. General je, u skladu s tim, prebaèen u prièuvu. Tu sam smjenu silno alio, no barem sam dobio uvjeravanja kako æe Hothu, n akon dopusta, dodijeliti jednu armiju na zapadu. Hotha je naslijedio general Rau ss, biv i austrijski èasnik, koji se u Armijskoj skupini proslavio kao zapovjednik 6 . tenkovske divizije, a poslije ili. korpusa. Druga bitka na koljenu Dnjepra Dok su borbe na boji nici Èetvrte tenkovske armije jo uvijek trajale, neprijatelj se veæ sredinom studenoga oporavio od poraza koji je do ivio kod Krivoj Roga. Uz pomoæ sv je ih snaga, na koljenu Dnjepra pokrenuo je jo jedan veliki napad na sjeverne polo aj e Prve tenkovske armije i susjednog joj desnog krila (na boji nici okrenutoj istok u) Osme armije. Na istoènoj boji nici Prve tenkovske armije, ju no od Zaporo ja, poku ao j e prijeæi rijeku i s obje strane Èerkasa napasti polo aje Osme armije na Dnjepru. Ofen zivu je kasnije i dodatno pro irio, napadom s juga na mostobran u Nikopolju (korpu som este armije na tom mostobranu zapovijedala je Prva tenkovska armija.). Njegov e su namjere sada bile oèite: Prvu tenkovsku armiju elio je do kraja okru iti i uni tit i na istoènom dijelu dnjeparskog koljena. Potaknuta tijekom dogaðaja u drugoj polovici studenoga, armijska je skupina glede daljnje provedbe operacija zatra ila savjet O.K.H.-a. Dopis koji smo mu poslali 20. studenoga temeljio se na pretpostavci da, unatoè tre nutnom masovnom anga manu trupa na boji nici armijske skupine, neprijatelj i dalje r aspola e znaèajnim strategijskim prièuvama. Prema nama dostupnim izvje æima, istaknuli smo , 44 streljaèke divizije i velik broj oklopnih brigada koje su Sovjeti formirali t ijekom 1943. godine, jo uvijek se nisu ukljuèile u borbe. Pretpostavljali smo i da se u pozadini neprijateljskih polo aja odmaraju i obnavljaju jo 33 streljaèke divizij e i 11 tenkovskih ili mehaniziranih korpusa. Stoga se moglo oèekivati kako æe neprij ateljska ofenziva na ju no krilo istoènog boji ta potrajati cijelu zimu i da æe glavnina pritiska biti usmjerena na sjeverno krilo armijske skupine. Ukoliko na trenutni protuudar u sektoru Èetvrte tenkovske armije i proðe kako treba, neprijatelj æe zapadno od Dnjepra zadr ati prosto r namijenjen okupljanju snaga s kojega æe kasnije pokrenuti ofenzivu. Stoga nije d olazilo u obzir da se s operativno presudnog sjevernog krila armijske skupine od vajaju snage za potporu akciji na koljenu Dnjepra. Uspijemo li, unatoè svemu, odbiti neprijateljsku ofenzivu koja je na tom dijelu bo ji ta bila u punom zamahu i, istodobno, uèvrstiti polo aj u sektoru Prve tenkovske arm ije, stvari bi se jo uvijek razvijale na sljedeæi naèin: Armijska bi skupina morala prezimiti na boji nici za èiju obranu njezine gotovo sasv im iscrpljene divizije nisu imale ni pribli no dovoljno sredstava. Armijska skupin a ne bi imala ni dovoljno prièuva za odluèno odbijanje veæih neprijateljskih napada, p ogotovu na nekoliko mjesta odjednom. U operativnom smislu, dakle, armijska bi skupina bila prepu tena na milost i nemil ost neprijatelju - stoje, s obzirom na smanjenu borbenu moæ njezinih formacija, bi lo iznimno opasno. Nijedna bitka koja bi se vodila pod takvim uvjetima nije mogl a zavr iti znaèajnijim smanjenjem neprijateljskih ofenzivnih kapaciteta. Sovjeti bi nam neprestano diktirali akcije. Mi, s druge strane, nismo bili u stanju stvorit i prièuve kojima bi sprijeèili njihove udare. U takvoj smo situaciji mogli izgubiti ne samo mnogo ozemlja, nego i puno ljudi i oru ja. Preduvjet za uspje an nastavak borbe, tvrdili smo, bila je dovoljno udarnih prièuva. Ukoliko ih se nije moglo pribaviti s drugih podruèja ratnih djelovanja, te je prièu ve valjalo formirati radikalnim skraæivanjem boji nice na njemaèkom ju nom krilu (ukljuèuj uæi i povlaèenje 17. armije s Krima, morskim putem). Bude li se morala boriti bez pr ièuva, Armijska skupina neæe pre ivjeti zimu. Do kraja studenoga, situacija na ju nom krilu Istoènog boji ta razvijala se ovako: Ju no od donjeg Dnjepra (Armijska skupina A), desno krilo este armije i èezlo je u donj
em rukavcu rijeke, ostavljajuæi za sobom tek uski mostobran u Kersonu. 17. armija bila je odrezana na Krimu, a prilazi poluotoku bili su zaprijeèeni. S druge strane, mostobran u Nikopolju ipak se uspio odr ati u punom opsegu, premda je Èetvrta ukrajinska fronta, vodeæa sovjetska formacija na jugu, na njega usmjerila glavninu svojih snaga (18 divizija i jako oklopni tvo). Neprijatelj je, trenutno, stajao pred polo ajima na donjem rukavcu Dnjepra i na pr ilazima Krimu. Na koljenu Dnjepra neprijatelj je, na uskoj boji nici ju no od Zaporo ja, uspio prijeæi rijeku i formirati mali mostobran. Inaèe, defenzivna taktika Prve tenkovske armije pokazala se potpunim uspjehom. Premda ju je, neprestanim napadima, tu i tamo na tjerao na neznatna povlaèenja, neprijatelj se nigdje nije uspio probiti. Ipak, arm ija je u tim borbama bila prinuðena iskoristiti i posljednje prièuve. Krajem studeno ga Prva tenkovska armija dr ala je boji nicu koja se, u kontinuitetu, protezala od p olo aja sjeverno od Zaporo ja pa sve do polo aja sjeverozapadno od Krivoj Roga, gdje j e skretala na sjever i spajala se s polo ajima Osme armije. Polo aj same Osme armije postao je vrlo kakljiv - dijelom, dakako, i zato to je jedn u pje aèku i èetiri mobilne divizije morala ustupiti Èetvrtoj tenkovskoj armiji kako bi ova, poèetkom studenoga, razrije ila situaciju u Kijevu. Svoje upori te na podruèju ju no od Dnjepra, u sektoru Kremenèug, neprijatelj je uspio pro iriti uzvodno, i to toliko daleko daje sad pod nadzorom imao i èvori te u Kremenèugu. tovi e, jugozapadno od grada, u polo ajima armije okrenutima istoku uspio je naèiniti rupu - trenutno, dodu e, vrlo usku. Na sjevernoj boji nici Osme armije na Dnjepru neprijatelj je rijeku uspio p rijeæi s obje strane Èerkasa. Armija je, ostav i bez prièuva, morala napusiti pribli no 97 km obale i postaviti novu, premda iznimno tanku, obrambenu boji nicu iza moèvarnog rukavca koji teèe paralelno s Dnjeprom, pedesetak kilometara od matice. Premda joj je armijska skupina prepustila dvije mobilne formacije iz sastava Prv e, odnosno Èetvrte tenkovske armije (èim je to njihov polo aj dopustio), bilo je velik o pitanje mo e li Osma armija tu rupu zatvoriti i povratiti nadzor nad situacijom u Èarkasima. To najbolje pokazuje koliko je armijska skupina morala onglirati svoji m formacijama. Svaki poku aj da se mobilnim snagama sredi stanje na jednome mjestu neizbje no je izazivao krize na podruèjima armija s kojih bi se te formacije maknul e. U svakom sluèaju, krajem studenoga linija na Dnjepru - od polo aja sjeverno od Zaporo ja, do polo aja zapadno od Èerkasa te s polo aja ju no od Kijeva sve do sektora Armijske skupine Centar - pala je u neprijateljske ruke. Nakon uspje nog protuudara 48. tenkovskog korpusa, na sjevernom krilu Armijske sku pine Jug, na podruèju Èetvrte tenkovske armije, napetosti su se privremeno sti ale. Ip ak, nije bilo nikakve sumnje kako æe neprijatelj na tom mjestu okupiti svje e snage i zatim krenuti u odluèujuæi juri u dubinu boka armijske skupine. Unatoè tomu, nastavak borbi za koljeno Dnjepra zahtijevao je da se dvije ranije spomenute mobilne for macije hitno vrate u sastav Osme armije. Poèetkom prosinca desno krilo Èetvrte tenkovske armije jo uvijek je bilo na Dnjepru. Njezin se 24. tenkovski korpus, uzvodno od prijelaza u Kanevu, spajao s lijevim krilom Osme armije. Pedesetak kilometara ju no od Kijeva boji nica je s rijeke naglo skretala na zapad i ocrtavala neprekinutu liniju (48. i 7. tenkovski korpus te 13. korpus) sve do regije sjeverno od itomira. Ne to dalje, u okolici Korostena, s boji nicom okrenutom istoku, nalazio se 59. korpus. Borbe du linije Sovjetski poku aji da se nametnu na koljenu Dnjepra nastavili su se do kraja prosi nca. Uz povremene predahe, tijekom kojih je bitkom izmorene formacije zamjenjiva o novima ili u borbu ubacivao dodatne' snage, neprijatelj je tu na u istoènu utvrdu izlo io cijelom nizu napada u kojima je, nedvojbeno, trpio iznimno te ke gubitke. Na samome koljenu rijeke Treæa ukrajinska fronta neprestano je napadala sjeverne p olo aje Prve tenkovske armije (30. korpus i 57. tenkovski korpus), no, unatoè silnoj brojèanoj premoæi, nije postigao ni ta vrijedno spomena. Usporedo s tim, Druga ukrajinska fronta (dotada poznata kao "Stepska fronta") an ga irala je najmanje est streljaèkih i jednu tenkovsku armiju ne bi li pregazila lije vo krilo Prve tenkovske armije i polo aje Osme armije okrenute istoku. Neprijatelj se, masovnom koncentracijom oklopni tva, oèito namjeravao probiti sjeverozapadno i jugozapadno od Krivoj Roga, na razdjelnicu izmeðu dvije njemaèke armije. Tako bi do ao
u priliku da se probije do donjeg rukavca rijeke i okru i Prvu tenkovsku armiju na istoènom dijelu dnjeparskog koljena. Drugo podruèje na koje je, kak o se èinilo, usredotoèio svoju ofenzivu, bio je sjeverni dio istoènih polo aja Osme armi je ju no od Dnjepra. Neprijatelj je na tom mjestu vjerojatno elio uhvatiti Osmu arm iju u okru enje i, istodobno, pokrenuti iznenadni juri s mostobrana koji je zauzeo u Èerkasima. U isto vrijeme, tri armije iz sastava Èetvrte ukrajinske fronte s juga su napale m ostobran u Nikopolju te time, automatski, i pozadinu Prve tenkovske armije. I dok su ti napadi odbijeni, u napadu daleko nadmoænije Druge ukrajinske fronte na lijevo krilo Prve tenkovske armije neprijatelj je u srazu s Osmom armijom ipak postigao djelomièan uspjeh. U dva se navrata, na dvije se (gore spomenute) kljuène t oèke, uspio probiti prilièno duboko. Usljed toga, boji nicu smo postupno morali pomakn uti na podruèje izmeðu Krivoj Roga (koji se jo dr ao) i Dnjepra. U oba sluèaja armijska je skupina na problematiènim mjestima uspjela okupiti tenkovs ke snage (premda je time ozbiljno slabila trenutno manje ugro ene sektore) i na ne prijateljski prodor reagirati protuna-padom i neutralizirati njegov utjecaj na o peracije u cjelini. Ipak, nakon tolikih borbi, u njemaèkim su se formacijama sve èe æe p ojavljivali znakovi zasiæenja. Pje aèke divizije vi e nisu mogle ni predahnuti, a oklopn e su snage, poput vatrogasaca, jurile iz jednog sektora boji nice u drugi. Premda su neprijateljski gubici u mrtvima i ranjenima bili mnogostruko veæi od na ih, oni s u ih jo uvijek mogli nadomjestiti. S druge strane, svi poku aji Armijske skupine Ju g da uvjeri O.K.H. kako za zadr avanje na ih snaga na koljenu Dnjepra nema nikakvog operativnog opravdanja, ostali su bez rezultata. O.K.H. nije uspijevao pronaæi pop une u ljudstvu i materijalu kojima bi kompenzirao pad na e borbene moæi, a Hitler se protivio prijedlogu da se istoèna utvrda pravodobno preda, kako bi se iz nje izvu kle snage potrebne na operativno puno va nijem sjevernom krilu. Sva na a upozorenja kako trenutni uspjesi u obrani dnjeparskog koljena nisu nikakvo jamstvo da Prva tenkovska armija na kraju neæe ostati u okru enju, buduæi da neprijatelj i dalje dovlaèi nova pojaèanja, nai la su na gluhe u i. Jednako su pro li i na i poku aji uvjeravanja kako se na jugu. skraæivanjem boji nice, nu no i hitno mora formirati prièuva. Na kraju nam n ije preostalo drugo nego da, kao to sam veæ spomenuo, na koljeno Dnjepra prebacimo dvije divizije sa sjevernog krila armijske skupine, gdje je njihovo rasporeðivaje imalo znatno vi e smisla. Tek kad je na sjevernom krilu izbila velika kriza, Hitler je napokon - a i tada vrlo nevoljko - morao priznati kako je to pitanje operativne nu nosti. Zadr avanje na koljenu Dnjepra i dalje je opravdavao znaèajem Nikopolja i Krima za n a e ratne napore. Èak se ni tada nije prestao nadati kako æe - kad jednom zaustavi nap ade na koljenu Dnjepra - neprijatelju zadati novi udarac, u smjeru juga, i time oslobodili Krim. Na njegove je odluke neosporno utjecalo mi ljenje kako æe - bude li (Hitler) ustrajao na tome da se zadr i svaka stopa zemlje - neprijatelj na kraju iskrvariti na smrt, ba kao i 1941. godine pred Moskvom. tovi e, kad god bi mu netko spomenuo skraæivanje boji nice, pozvao bi se na te ko oboriv argument: skraæivanjem boji n ice oslobodio bi se i dio neprijateljskih formacija. Hitler je, meðutim, previðao èinj enicu da neprijatelj doista mo e nasmrt iskrvariti, ali samo na dobro branjenoj bo ji nici. Svaki poku aj da se zadr i boji nica koja se svodila na tanani paravan, morao j e zavr iti velikim gubicima meðu ionako slaba nim obrambenim snagama. Pod uvjetom, dak ako, da ih neprijatelj jednostavno ne pregazi. Udar koji je 48. tenkovski korpus Èetvrte tenkovske armije izveo na sjevernom kril u armijske skupine svakako nam je omoguæio da doðemo do daha, no nije bilo mjesta su mnji kako æe neprijatelj tamo nastaviti ofenzivu, èim nadoknadi gubitke. Èetvrta tenko vska armija je, stalnim iscrpljivanjem protivnika, taj trenutak morala odgaðati to je moguæe du e. Nadalje, kako je glavnina njezinih snaga bila rasporeðena uzdu (sjeveru okrenute) boji nice izmeðu Dnjepra i regije sjeverno od itomira, njezinom je zapadno m krilu i dalje prijetilo okru enje koje je mogao sprijeèiti samo 59. korpus. On je, meðutim, bio izoliran u okolici Korostena. Kako je Èetvrta tenkovska armija bila preslaba da, napadom u pravcu Kijeva, protje ra neprijatelja sa zapadne obale Dnjepra, Armijska je skupina desnom krilu te ar mije morala osigurati kakvu-takvu za titu. U na em je interesu bilo da ona to du e zadr i inicijativu koju je na tom mjestu povratio 48. tenkovski korpus. Stoga smo Èetvrtoj tenkovskoj armiji zapovjedili da iskoristi situaciju na (trenut
no otvorenom) zapadnom krilu i na podruèju itomir-Korosten pokrene ofenzivne udare na ogranièene ciljeve. Po zapovijedi armijske skupine, 48. tenkovski korpus izveden je na boji nicu okrenutu sjeveru i, kori tenjem opse nih mjera zavaravanja i maskiranja, tijekom noæi prebaèen na otvoreni desni bok neprijateljske este armije sjeverno od itomira. U iznenadnom napadu koji je uslijedio, neprijateljska je armija, sa zapada, razbijena rov po rov. Odmah potom, korpus je zadao jo jedan udarac neprijateljskim snagama koje su se okuplja le jugoistoèno od Korostena. U tom su napadu najmanje tri neprijateljska mehanizir ana korpusa pretrpjela ozbiljne gubitke. Na kraju smo, dakle, ne samo uni tili dijelove nove ofenzivne skupine, prije nego t o se ona uspjela okupiti zapadno od Dnjepra, nego i uspostaviti kakav-takav nadz or na podruèju nasuprot lijevom krilu Èetvrte tenkovske armije. To, meðutim, nije mijenjalo èinjenicu da se na istome krilu Armijske skupine spremal a nova, ozbiljna oluja. Buknula je 24. prosinca. Prva izvje æa o poèetku neprijateljskog napada s obje strane ceste Kijev-Zitomir primi o sam za vrijeme posjeta 20. tenkovskoj grenadirskoj diviziji (oti ao sam proslavi ti Bo iæ s tamo njim pukovnijama), koja je ugro enoj boji nici slu ila kao pozadinska prièu Vijesti, isprva, nisu zvuèale previ e ozbiljno; jedino podruèje na kojemu su stvari d jelovale pomalo osjetljivo bilo je podruèje 25. tenkovske divizije, ju no od ceste. Meðutim, veèernja situacijska izvje æa koja sam vidio po povratku u za-povjedn itvo u Vini ci ukazivala su na to da neprijatelj poku ava izvesti masovni prodor preko itomira. U sljedeæih nekoliko dana iskristalizirala se sljedeæa obavje tajna slika: U kijevskom sektoru Prva ukrajinska fronta je na podruèju zapadno od grada okupila vrlo jake snage za iroki prodor uzdu i ju no od ito-mirske ceste. Glavnu juri nu skupi nu èinile su 38., Prva gardijska i Prva tenkovska armija, s poèetnim snagma od vi e od 18 streljaèkih divizija i est tenkovskih ili mehaniziranih korpusa. Za nekoliko da na na istom smo mjestu otkrili i 18. armiju. Glavni se napad pro irio na jug, djelovanjem 40. armije ju no od Fastova. Na sjevernom krilu juri ne boji nice nedavno potuèena sovjetska esta armija (netom obno vljena do pune snage) i, ne to sjevernije, sovjetska 13. armija, napredovale su pr ema Korostenu. Pod svojim su zapovjedni tvom imale najmanje 14 streljaèkih divizija i jedan korpus konjani tva. Dio tih postrojba bio je ozbiljno oslabljen u ranije spominjanom napadu na eg 48. ten kovskog korpusa, no u njihovoj se pozadini, èinilo se, okupljala Treæa tenkovska gar dijska armija s najmanje est tenkovskih ili mehaniziranih korpusa. Dodu e, dva ili tri korpusa bila su veoma oslabljena u nedavnim borbama, no hidri su nastavljale rasti nove glave. Kako god bilo, ovakva koncentracija mobilnih snaga ukazivala je na to da prodor u koji je krenuo prema itomiru neprijatelj namjerava nadopunit i dalekose nom operacijom okru ivanja s boka iz smjera Korostena. Istina, 48. tenkovski korpus kojeg su èinile dvije udarne oklopne divizije, 168. p je aèka i 18. topnièka divizija (novoprido le na podruèju armijske skupine), stajao je u p ripravnosti u okolici itomira, u pozadini najugro enijeg sektora boji nice (kojim je sada zapovijedao 42. korpus). Bilo je, meðutim, dvojbeno mogu li te snage zaustavi ti nekoliko puta brojnijeg neprijatelja. Sve da im to i poðe za rukom, za zaustavl janje neprijateljskog juri a preko Korostena ipak nismo imali dovoljno snaga. A ta j je juri bio uvod u okru enje sjevernoga krila armijske skupine. Stoga je 25. prosinca armijska skupina O.K.H.-u uputila teleprinter-sku poruku u kojoj je prikazala na e i neprijateljske polo aje i istaknula kakve bi zakljuèke iz t oga trebalo izvuæi. Sa snagama kojima trenutno raspola e, izvijestili smo, Èetvrta ten kovska armija ne mo e zaustaviti neprijateljsku ofenzivu te time ni za tititi bokove armijskih skupina Jug i A. Armiju se, dakle, moralo radikalno ojaèati. Ukoliko O. K.H. za to vi e nema raspolo ivih snaga, armijska æe ih skupina morati osigurati sama, tako da sa svog desnog krila odvoji najmanje pet- est divizija. U tom sluèaju, meðuti m, ona oèito ne mo e ostati na svojim polo ajima na koljenu Dnjepra i stoga tra imo da j oj se zajamèi sloboda djelovanja. U isto vrijeme Èetvrta tenkovska armija dobila je zapovijed da, za prvu ruku, sve svoje snage upotrijebi protiv glavne sovjetske juri ne skupine i sprijeèi njezin pro dor prema itomiru, u sektoru 42. korpusa. Sjeverno krilo armije (13. i 59. korpus ) trebalo je onemoguæiti skretanje neprijateljskih snaga prema itomiru. 17. tenkovs ka divizija, koja je veæ napustila polo aje este armije na donjemu Dnjepru (armija je
privremeno vraæena pod zapovjedni tvo armijske skupine), prebaèena je Èetvrtoj tenkovsk oj armiji. Odgovarajuæi na nove upite O.K.H.-a koji je - nesumnjivo na Hit-lerov zahtjev - po novo zapovijedio postizanje kompromisnog rje enja na koljenu Dnjepra, Armijska je skupina izvijestila kako je "pro lo vrijeme kad se stanje na sjevernom krilu armij ske skupine nastojalo rije iti izoliranim mjerama poput premje tanja pojedinaènih divi zija"! S obzirom na snage koje je neprijatelj rasporedio na tom mjestu, naveli smo u po ruci, ofenzivu smo mo da i mogli zaustaviti, no to nam dugoroèno ne bi bilo od velik e pomoæi. Neprijatelj æe, naime, u bitku zasigurno i dalje ubacivati dijelove svojih zimskih prièuva. Situacija je sad potpuno ovisila o razvoju dogaðaja na podruèju Koro sten- itomir-Berdièev-Kijev. Tu æe se, u sljedeæih nekoliko tjedana, odluèivati hoæe li ju krilo njemaèkih armija biti odrezano i odbaèeno na jugozapad. Da bi se ta opasnost otklonila, bilo je neophodno poduzeti energiène mjere. Situac ija je slièila onoj u kojoj se armijska skupina na la u zimu 1942./43. godine, kad j e jedini moguæi naèin da se boji nica pokrpa bilo prebacivanje Prve i Èetvrte tenkovske armije s desnoga na lijevo krilo. Sad smo morali uèiniti ne to slièno: Prvu smo tenkov sku armiju morali osloboditi s koljena Dnjepra i, zajedno s najmanje pet ili est drugih divizija, prebaciti na polo aje prema Berdièevu. To se dalo postiæi samo napu tan jem istoènog dijela dnjeparskog koljena i povlaèenjem tamo nje boji nice na pripremljene prièuvne polo aje, na liniji koja se od koljena Dnjepra zapadno od Nikopolja protez ala sve do Krivoj Roga. Takvim skraæivanjem boji nice, objasnili smo, spasili bismo 12 divizija. Njih est, ka o to smo rekli, poslali bi Prvoj tenkovskoj armiji na sjevernom krilu Armijske sk upine. Ostale bismo ostavili estoj armiji - koja je trebala preuzeti dotada nji sek tor Prve tenkovske armije - kako bi uspostavila liniju obrane na donjem Dnjepru. Snage koje je trebalo prebaciti na sjeverno krilo armijske skupine trebale su, s istoka, udariti na isturene neprijateljske snage koje su nadi-rale prema itomiru . Uz to, kako bi sprijeèio okru enje koje nam je prijetilo, O.K.H. je na sjeverno kril o armijske skupine morao poslati dodatna pojaèanja. Te su snage, po moguænosti, kasn ije, sa zapada, trebale potpomoæi napad Prve tenkovske armije na glavnu sovjetsku juri nu skupinu. Istaknuli smo kako nam trenutna situacija na koljenu Dnejpra omoguæava da spomenut o pregrupiranje snaga izvedemo bez veæih rizika, buduæi da su neprijateljski napadi na tom podruèju nakratko popustili. No, i staknuli smo, predlo eno povlaèenje moglo bi se pokazati te kim, budemo li èekali da se neprijatelj ponovno spremi za napad na tom podruèju. Na kraju smo zakljuèili kako uzimajuæi u obzir sve spomenute èimbenike, kao i polo aj same Èetvrte tenkovske armije konaènu odluku o tome Vrhovno zapovjedni tvo mora donijeti brzo. Umjesto tra ene odluke, iz O.K.H.-a nam je 28. prosinca stiglo tek obeæanje kako æe Èetv rtoj tenkovskoj armiji osigurati jednu ili dvije divizije. Armijska je skupina, u skaldu s tim, 29. prosinca izdala sljedeæe zapovijedi: Zapovjedni tvo Prve tenkovs ke armije svoj je dotada nji sektor do 1. sijeènja moralo predati estoj armiji i do 3 . sijeènja preuzeti boji nicu Èetvrte tenkovske armije (odnosno, 24. tenkovskog i 3. k orpusa) koja se protezala od Dnjepra do polo aja èetrdesetak kilometara jugoistoèno od Bedièeva. U pozadini lijevoga krila te boji nice 3. je tenkovski korpus trebao okup iti èetiri divizije povuèene s koljena Dnjepra, odnosno iz sastava este armije - 6. i 17. tenkovsku diviziju, 16. tenkovsku grenadirsku diviziju i 101. laku (Jäger) di viziju. Ostale su ih divizije trebale slijediti. Jedan od razloga za tako ogranièe n premje taj snaga Prve tenkovske armije bila su transportna ogranièenja. Drugi se, pak, krio u èinjenici da Armijska skupina nije imala ovlasti zapovjediti evakuacij u istoènog dijela dnjeparskog koljena bez Hitlerove suglasnosti, buduæi da bi ona iz ravno utjecala i na polo aj Armijske skupine A. Na alost, èak i na razini armijske sk upine, moguænost dono enja odluka neovisno o Vrhovnom zapovjedni tvu zavr ava tamo gdje zapoèinje koordinacija izmeðu armijskih skupina. Na preostali dio boji nice Èetvrte tenkovske armije trebale su se rasporediti snage koje joj je O.K.H. stavio na raspolaganje (zapovjedni tvo 46. korpusa i njemu podr eðene 16. tenkovska, 1. pje aèka i 4. planinska divizija). Ipak, bilo je veliko pitanje hoæe li te snage biti dovoljne za dva planirana protu
napada na bokove glavne neprijateljske juri ne skupine koja je nadirala na jugozap ad. Neprijatelja je, u svakom sluèaju, najprije trebalo zaustaviti. Armijska je skupina 30. prosinca izvijestila O.K.H. o koracima koje je poduzela. Hitler je, veæ sutradan, za njih izdao naknadnu suglasnost. S druge je strane, pa k, nastavio izbjegavati odluku o napu tanju istoènog dijela dnjeparskog koljena, a time i mostobrana u Nikopolju, koju je urno trebalo donijeti. 31. prosinca, kad je prebacivanje snaga koje je zapovjedila armijska skupina veæ b ilo u tijeku, situacija u sektoru Èetvrte tenkovske armije postala je iznimno krit ièna. Glavna neprijateljska juri na skupina u irokom se pojasu uspjela probiti na jugozap ad, u smjeru Vinice. I dok se na polo ajima ju no od Kijeva (24. tenkovski i 7. korp us) jo uvijek dr ala, armija je svoje zapadno krilo morala, i to znatno, saviti una trag. U njegovoj pozadini, na podruèju na kojemu se trebao okupiti 3. tenkovski ko rpus, otvorila se osamdeset kilometara iroka pukotina. Prvi sljedeæi polo aji Èetvrte t enkovske armije bili su tanahni polo aji pedesetak kilometara jugoistoèno od Berdièeva , s istoène strane ceste Berdièev- itomir, a i oni su se, sjeverno od itomira, ponovo r asplinjavali. Borbe u okolici itomira, na polo ajima okrenutima sjeveru i istoku, v odio je 13. korpus. Izmeðu njega i 59. korpusa, odbaèenog na polo aje zapadno od Koros tena, zjapila je jo jedna, 80 kilometara iroka pukotina u kojoj se, ne to dublje u p ozadini, trebao koncentrirati 26. tenkovski korpus. Na sreæu, protivnièke su snage u tom trenutku bile usredotoèene na (veæ spomenute) izdvo jene skupine Èetvrte tenkovske armije. Sto se tièe irokih pukotina meðu njima, neprijat elj jo nije iskoristio (ili uopæe nije uoèio) moguænosti koje su mu pru ale. Njegove su m obilne snage, naime, kroz te pukotine mogle izbiti ravno u pozadinu armijske sku pine a mogle su im poslu iti i za okru ivanje Èetvrte tenkovske armije. Poèetkom sijeènja polo aj armijske skupine u cjelini sve vi e se pogor avao. Na koljenu Dnjepra (a to se odnosilo i na mostobran u Nikopolju) spremala se nov a ofenziva protiv este i Osme armije. Zapoène li prije nego to se istoèni dio obale sukladno zahtjevima armijske skupine - evakuira, situacija na tom krilu mogla bi postati iznimno ozbiljna. Najgore od svega, oklopne divizije koje su, u drugome valu, za zapovjedni tvom Prve tenkovske armije trebale krenuti na sjeverno krilo i èiji je premje taj armijska skupina veæ zapovjedila, vi e se ne bi mogle povuæi. Veliki neprijateljski napad uslijedio je 3. sijeènja kod Kirovograda i dvije su divizije zaglavile na tom mjestu. Problem dodatnih pojaèanja za potrebe sjevernoga krila postajao je sve ozbiljniji. Neprijatelj je, naime, u meðuvremenu shvatio kakve mu moguænosti nud e pukotine na boji nici Èetvrte tenkovske armije. Na (novom) podruèju odgovornosti Prve tenkovske armije - èije je zapovjedni tvo 3. sij eènja preuzelo sektor ju no i jugozapadno od Kijeva - neprijatelj se na jugu probio do jedne toèke pedesetak kilometara sjeverno od Umana. Tamo ga je privremeno zaust avio dolazak izboèe-nih dijelova Treæeg tenkovskog korpusa. Posebno ozbiljna kriza izbila je u Èetvrtoj tenkovskoj armiji. Suoèena s opasno æu da jo j oba krila padnu u okru enje, ona se 4. sijeènja morala povuæi na polo aje koji su zapoèi njali ezdesetak kilometara istoèno od Vinice, pru ali se na sjever prema Berdièevu (za koji su se veæ vodile borbe) i zavr avala ezdesetak kilometara istoèno od jednog grada na nekada njoj sovjetsko-poljskoj granici. Ne to sjevernije, u irokoj pukotini izmeðu nas i Armijske skupine Centar, 59. korpus se vratio se na svoje nekada nje polo aje uz i sjeverno od autoceste itomir-Rovno. Potaknut razvojem dogaðaja u prvih nekoliko dana sijeènja, 4. sijeènja odletio sam u H itlerovo zapovjedni tvo, kako bih ga, jednom za svagda, uvjerio u potrebu radikaln og premje taja na ih snaga s desnog na lijevo krilo armijske skupine. Zapoèeo sam opisom najnovije prijetnje na im polo ajima na dnje-parskom koljenu i sve kritiènije situacije na podruèju Èetvrte tenkovske armije. Potom sam mu do pojedinosti objasnio na plan da neprijatelja koji napada Èetvrtu ar miju zaskoèimo s bokova - 3. tenkovskim korpusom iz sastava Prve tenkovske armije s istoka i 26. tenkovskim korpusom, koji je pristizao za sjevernim krilom Èetvrte tenkovske armije, sa sjeverozapada60. Hitlera sam, pritom, upozorio kako planira ni protunapadi mogu donijeti tek privremeno olak anje. Dugoroèno gledano, stanje na sjevernom krilu Armijske skupine nije se mogla rije iti na taj naèin. Ukoliko se tam
o nji polo aji ne poèiste do kraja, cijelo ju no krilo istoènog boji ta naæi æe se u smrtno snosti, a armijske skupine Jug i A doèekat æe kraj, ili u Rumunjskoj ili na Crnome m oru. 60 Hitler je, tom prilikom, demonstrirao sposobnost zdravog rasuðivanja. Sumnjao j e da smo u stanju udariti na oba krila Èetvrte tenkovske armije. Kasniji dogaðaji da li su mu za pravo. Napomena autora. Ukoliko, dakle, Vrhovno zapovjedni tvo ne osigura znatna pojaèanja, ju no krilo armijs ke skupine morat æe se povuæi ( to je podrazumijevalo i napu tanje Nikopolja i ipso fact o Krima), kako bi se s njegovih polo aja izvukle snage potrebne kljuènom sjevernom k rilu. Ovdje moram naglasiti kako je armijska skupina povlaèenje s istoènog dijela dnjepars kog koljena dr ala tek prvim korakom u procesu prebacivanja te i ta snaga na sjeverno krilo, u mjeri u kojoj to bude zahtijevalo ukupno sstanje. Tako opse na reorganizacija snaga zahtijevala je daleko radikalnije skraæivanje ju ne boji nice. Zato je armijska skupina, za svaki sluèaj, ne to zapadnije obavila prethodna izviðanja i pripreme za uspostavu nove obrambene linije, to je Hitler, dakako, znao. Iskor i tavajuæi pogodne dijelove rijeène obale, ta se linija - uglavnom sjeverno i sjeveroz apadno od donjih dijelova obale Buga - protezala na krajnji jug podruèja na kojemu su trenutno pla-mtjele borbe sjevernog krila armijske skupine. Zaposjedanjem te linije, 900 kilometara duga boji nica koju su na koljenu Dnjepra trenutno dr ale est a i Osma armija praktièno bi se prepolovila. Ovako drastiènim kresanjem boji nice (u k ombinaciji s premje tajem 17. armije s Krima na kopno), u tedjeli bismo doista znatn e snage, to bi nam, ako ni ta drugo, omoguæilo prebacivanje glavnine snaga na sjevern o krilo. Na ju nom krilu ipak bi ostalo dovoljno snaga koje bi gore spomenutu lini ju titile od daleko nadmoænijeg neprijatelja. S druge strane, njegovoj smo eljeznièkoj mre i napravili dodvoljno tete da ga sprijeèimo da svoje snage s ju nog krila na podruèj e zapadno od Kijeva prebacuje brzinom kojom je to ranije èinio. Dakako, za tako opse no povlaèenje njemaèkog ju nog krila najprije je trebalo stvoriti n ekakvu osnovu, a mi smo je planirali stvoriti evakuacijom dnjeparskog koljena. D opu tenje za to, meðutim, nismo zatra ili odmah. Znali smo kako bi Hitler reagirao. On jednostavno nije shvaæao koncept dugoroène operativne politike. Naprotiv, Hitler je - èak i sada - odbijao svaku pomisao na evakuaciju dnjeparskog koljena i napu tanje Nikopolja. Ta je opcija, naime, podrazumijevala i gubitak Kr ima, a to je, zakljuèivao je Hitler, Tursku, Bugarsku i Rumunjsku moglo navesti na promjenu stavova. I dalje je tvrdio kako armijskoj skupini ne mo e pribaviti pojaèanja potrebna na nje zinu sjevernom krilu. Mogao ih je oduzeti samo Armijskoj skupini Sjever, i to sa mo ako se armija povuèe na jezero Peipus. Finska bi nam zbog toga mogla okrenuti l eða, èime bismo izgubili primat na Baltiku. Iz vedske vi e ne bismo mogli dopremati ple menite kovine, a ostali bismo i bez vitalnog podruèja za obuku na ih podmornica. to se tièe snaga na zapadu, rekao je Hitler, nije nam ih mogao ustupiti prije nego t o odbije neprijateljsko iskrcavanje ili prije nego to Britanci, kako je oèekivao, n e zaglave u Portugalu. Morao je kupovati vrijeme dok se stvari na zapadu ne razb istre, a na e nove formacije ne budu spremne za akciju. Nadalje, u svibnju æe se pok azati i prvi rezultati podmornièkog ratovanja. Na neprijateljskoj je strani bilo toliko nesuglasica, dodao je Hitler, da se koa licija jednostavno morala raspasti. Stoga je sad bilo najva nije dobiti na vremenu . Premda je prijetnju mojoj armijskoj skupini smatrao ozbiljnom koliko i ja, sma trao je kako se s tim rizikom mora pomiriti, dok se ne dokopa novih snaga. Hitle rove argumente nije vrijedilo pobijati. Na svaku moju primjedbu, samo bi odbrusi o ( to je u takvim prigodama èesto èinio) da mi nedostaje ira perspektiva. Mogao sam sa mo ponavljati kako je stanje na na em sjevernom krilu iznimno ozbiljno i kako prot umjere koje armijska skupina poduzima ne nude konaèno rje enje za postojeæu krizu. Kak o bismo sjeverno krilo armijske skupine spasili od okru enja, u njegovoj smo pozad ini, negdje na podruèju Ro-vna, na ovaj ili onaj naèin, na brzinu morali organizirat i novu armiju. Raspravu o tome bilo je besmisleno nastavljati u nazoènosti gomile ljudi koji su sudjelovali u dnevnim kolegijima. Stoga sam od Hitlera zatra io razg ovor u èetiri oka, u nazoènosti naèelnika Glavnog sto era. Hitler je - oèito se pitajuæi t mu ovaj put servirati - nevoljko pristao. Pred-stanici O.K.W.-a, Goring, kojekak
vi pomoænici, Hitlerov povjesnièar i dva stenografa uèas su se izgubili. (Stenografi s u bilje ili svaku rijeè izgovorenu na dnevnim kolegijima. Buduæi da pred sobom nisu im ali zemljovide, èesto nisu imali pojma o èemu se, zapravo, razgovara.) U Vrhovno sam zapovjedni tvo odletio odluèan u nakani da, uz raspravu o polo aju moje armijske skupine, ponovno pokrenem pitanje najvi e razine zapovijedanja. Tek to su svi osim generala Zeitzlera napustili sobu, zatra io sam dopu tenje da govo rim otvoreno. "Molim vas," rekao je Hitler. Dr ao se ne ba ledeno, ali svakako distancirano. "Jedna nam stvar mora biti jasna, mein Führer." zapoèeo sam. "Iznimno kritièna situaci ja u kojoj se nalazimo ne moze se pripisati jedino neprijateljskoj nadmoæi, kolika god bila. Valja je pripisati i na em naèinu voðenja." Èim sam to izgovorio, Hitlerovo se lice smrknulo. Zurio je u mene pogledom koji me je, osjeæao sam, trebao prisiliti da zasutim. Ne sjeæam se nijednog èovjeka èiji je pog led isijavao toliku snagu volje. Njegove su oèi bile najizra ajnija i vjerojatno jed ina privlaèna pojedinost na njegovu, inaèe obiènu, licu. Tim je oèima sada zurio u mene, kao da me i samim pogledom mo e baciti na koljena. Glavom mi je, u trenutku, prol etjela slika indijskog dresera zmija i znao sam kako nisam prvi èovjek kojeg je ta j pogled zastra io. Ipak sam nastavio govoriti. Rekao sam mu kako se stvari vi e jed nostavno ne mogu voditi kao dosad i kako se moram vratiti na zamisao koju sam mu veæ dvaput predlo io: za pitanja velike strategije trebao mu je jedan naèelnik sto era, s punim ovlastima, na èije se savjete - i samo na njegove savjete - morao oslanja ti u svim pitanjima vojne politike. U sklopu tog aran mana, istoèno je boji te moralo dobiti vrhovnog zapovjednika koji æe, u okvirima opæe strategije, u ivati punu neovisn ost - kao to je to veæ bio sluèaj u Italiji i na zapadu. Kao i u ranijim prigodama u kojima sam mu ukazivao na potrebu radikalne promjene u njegovu naèinu voðenja (koja se - mo da ne formalno, ali u praksi svakako - svodila na to da zapovijedanje prep usti nekom drugom), njegova je reakcija bila potpuno negativna. Hitler je napome nuo kako jedino on mo e odluèiti koje su snage raspolo ive na kojem podruèju ratnog djel ovanja i kakvu politiku na tom podruèju treba voditi. U svakom sluèaju, rekao je, Göri ng se nikad ne bi povinovao tuðim zapovijedima. Sto se tièe imenovanja vrhovnog zapovjednika za istoèno podruèje ratnih operacija, veæ s am spomenuo kako mije Hitler odbrusio kako nitko ne posjeduje njegov autoritet. "Èak ni ja ne mogu natjerati feldmar ale da me poslu aju!" vikao je. "Mislite li vi, m o da, da bi vas slu ali? U najgorem sluèaju ja ih mogu smijeniti. Nitko drugi nema ovl asti za to." Kada sam mu rekao kako ja uvijek izvr avam zapovijedi, odbio je svaki daljnji kome ntar i prekinuo sastanak. Dakle, Hitlera ni ovaj put nisam uspio nagovoriti da izmjeni sustav zapovijedanj a na vrhu, na naèin koji bi zadovoljio ratne potrebe, a ne bi ugrozio njegov ugled . Njegova nespremnost da zapovijedanje prepusti profesionalnom vojniku dijelom j e bilo posljedica njegove pretjerane samouvjerenosti. Hitler, èak ni privatno, nij e elio priznati daje u neèemu grije io ili da mu treba vojni savjetnik. Drugi je razl og vjerojatno bilo nepovjerenje koje je diktatora uèvrstilo u vjeri kako vojsku, z a svaki sluèaj, mora zadr ati pod svojim nadzorom. S druge strane, bio sam posve siguran kako bi bilo kakav poku aj nasilnog rje avanja tog problema doveo do sloma na ih armija na terenu. Po mom mi ljenju, moguænost da se Rusi probiju na njemaèko ozemlje kao i anglosaksonski zahtjev za bezuvjetnom pred ajom, poduzimanje nasilnih mjera èinili su potpuno bespredmetnim. Tako sam se u svoje zapovjedni tvo vratio a da nisam uspio pobolj ati ni polo aj armij ske skupine, ni organizaciju zapovijedanja na najvi oj razini. To, ni u kom sluèaju, nije znaèilo da æemo odustati od poku aja da na em desnom krilu na koljenu Dnjepra osig uramo slobodu kretanja i da ojaèamo svoje sjeverno krilo. S obzirom na negativan ishod sastanka s Hitlerom, armijskoj skupini nije preosta lo drugo nego nastaviti borbu na koljenu Dnejpra. Na njezinu sjevernom krilu ope racije je valjalo voditi tako da se neprijatelju onemoguæi opkoljavanje Èetvrte tenk ovske armije i proboj na jug, to bi dovelo do presijecanja pozadinskih komunikaci ja èitavog ju nog krila. Cijeloga sijeènja neprijatelj se na koljenu Dnjepra, svime to je imao, nastavio obr u avati na upori te koje smo tamo i dalje morali dr ati. Posebno estoko napadao je istoèn u boji nicu Osme armije - premda su i snage u sektoru kojim je sada zapovijedala es
ta armija morale odbiti cijeli niz neprijateljskih napada, ne samo na polo aje unu tar koljena rijeke okrenute sjeveru, nego i na mostobran u Nikopolju, s juga. Unatoè mnogostrukoj nadmoæi u ljudstvu i materijalnim sredstvima, zahvaljujuæi juna tvu njemaèkih vojnika i kojekakvim zakrpama koje su osmi ljavala zapovjedni tva dviju armi ja, neprijatelj je na tom ratnom podruèju i dalje postizao tek ogranièene uspjehe. P remda se boji nica Osme armije neznatno povukla na zapad i premda je Kirovo-grad bio ispra nj en, neprijatelju nikako nije polazio za rukom odluèujuæi prodor koji bi mu omoguæio da na e snage na koljenu Dnjepra uhvati u zamku. Na lijevom krilu armijske skupine, pak, stanje je bilo je sve te e. Èetvrta tenkovska armija popustila je pod neprijateljskim pritiskom i morala se po vuæi iz Berdièeva. Kako bi oèuvala barem minimum kontinuiteta na glavnom dijelu svoje boji nice, morala se povuæi jo dalje na zapad i jugozapad. No to jo nije bilo ono najg ore. Neizmjerno veæa prijetnja krila se u tome to je neprijatelj, otprilike 6. sijeènja, s hvatio kakve mu moguænosti nudi pukotina izmeðu Prve tenkovske armije i desnog krila Èetvrte tenkovske armije, kao i iroka èistina nastala izmeðu Èetvrte tenkovske armije i Armijske skupine Centar. Na toj se èistini slaba ni i usamljeni 59. korpus u borbeni m mukama povlaèio prema Rovnu. Sad je bilo jasno kako se neprijatelj uzdu boji nice Èetvrte tenkovske armije zaustav io samo kako bi iskoristio priliku za napad na njezine izlo ene bokove. Sjeverno krilo Èetvrte tenkovske armije poku ao je uni titi uz pomoæ tri armije (18., Pr ve gardijske i Prve gardijske tenkovske), dok je svoju estu i 13. armiju odaslao dalje na sjever, prema Rovnu. Istodobno, jake sovjetske snage (Prva tenkovska i 40. armija) produ ile su na jugo zapad, u pukotinu izmeðu na e Prve i Èetvrte tenkovske armije. Njihove su perthodnice stigle na tridesetak kilometara od Umana, glavne logistièke baze Prve tenkovske ar mije, i pribli ile se Vinici u kojoj je, svojedobno, bilo smje teno zapovjedni tvo arm ijske skupine. Zapovjedni tvo se, samo nekoliko dana prije - kad su u iznenadnu so vjetskom juri u o teæene njegove veze s desnim krilom armijske skupine - premjestilo u Proskurov. Neprijateljsko je oklopni tvo na kraju uspjelo privremeno zablokirati i najva niju eljeznièku liniju za opskrbu armijske skupine u Zmerinki. (Linije ju no od Zmerinke vodile su kroz Rumunjsku i nisu bile bogzna kako uèinkovite.) U takvoj situaciji, armijskoj su se skupini nudila dva moguæa rje enja. Mogla je pod uzeti korake kojima bi sprijeèila daljnji neprijateljski prodor u svoj gotovo irom otvoreni bok. No, nije li time neprijatelju otvarala moguænost da kasnije, u iroku luku, s boka okru i njezino sjevemo krilo? Je li, mo da, bilo va nije sprijeèiti konaèni neprijateljski prodor u pukoti nu izmeðu Prve i Èetvrte tenkovske armije? Za istodobnu provedbu obje zadaæe nije bilo dovoljno snaga. Odluèili smo se pozabaviti najprije tom drugom, po nama ozbiljnijom prijetnjom. Do pustimo li neprijatelju da se sa znatnijim snagama probije u pukotinu i produ i na jug, prema gornjemu Bugu, postojala je realna opasnost da Osma i esta armija bud u odsjeèene. Daljnji neprijateljski prodor u dubinu sjevernog boka armijske skupine nije bio izravna prijetnja njezinu pre ivljavanju i neæe to biti jo neko vrijeme. Izvjesno ola k anje na tom dijelu boji nice donijet æe snage koje æe nam Hitler, prije ili kasnije, m orati pribaviti. Ukoliko nam neprijatelj, s druge strane, doista odre e dvije armije na ju nom krilu, nikako ih neæemo moæi izvuæi. Jedino ispravno rje enje - opse nije povlaèenje snaga s ju n krila armijske skupine i njihovo premje tanje na njezino sjeverno krilo - Hitler j e kategorièki zabranio. Na tragu tih razmi ljanja, odluèili smo kako æe na prvi korak biti okupljanje snaga (sv ih koje smo si mogli priu titi) za udar na neprijatelja koji je pukotinom izmeðu Prv e i Èetvrte tenkovske armije napredovao na jug. Ta je pukotina postala jo opasnija kad je - prisiljena neprijateljskim prodorom u smjeru Umana - Prva tenkovska armija svoje zapadno krilo jugozapadno od Kijeva savila na jug. Sad je, da tako ka em, stajala leða uz leða s Osmom armijom èija je boji ni ca na koljenu Dnejpra bila okrenuta na istok. Kako su unutarnja krila dviju armi ja i dalje dr ala Dnjepar s obje strane Kaneva, njemaèki su polo aji oblikovali vreæu, èij
i je vrh bio svezan na sjeveru, na Dnjepru. Stranice "vreæe" èinile su gore spomenut e linije dviju armija, okrenute na istok, odnosno na zapad. Ukoliko neprijateljs ke snage razmje tene unutar pukotine uspiju u svojim nakanama, tu æe "vreæu" bez kakvi h problema izolirati na jugu. Dakako, najpametnije rje enje bilo je isprazniti je; tro iti snage na njezinu obranu bilo je potpuno besmisleno. No Hitler ni tada uopæe nije htio razgovarati o dragovoljnu povlaèenju s obale Dnjepra. Jo se nadao kako æe mu izboèeni polo aji na njoj jednog dana poslu iti kao odskoèna daska za ponovno osvajan je istoènog dijela dnjeparskog koljena. I tako je "vreæa" ostala na svom mjestu. Ned ugo potom pretvorila se u èerkaski d ep. Udar na neprijateljske snage koje su napredovale izmeðu Prve i Èetvrte armije armijs ka je skupina namjeravala izvesti kao trozubi napad s obuhvatom. S istoka - iz sektora Prve tenkovske armije - Sedmi se korpus trebao probiti u n eprijateljski bok. Korpus je s gore spomenute izboèene linije na Dnjepru povuèen tem eljem zapovijedi armijske skupine, prema kojoj je na Dnjepru trebao ostaviti tek tanki defanzivni paravan. Ta se mjera isplatila utoliko to je Sedmi korpus kasni je izbjegao okru enje u èerkaskom d epu. U drugi se neprijateljski bok, sa zapada, trebao probiti 46. tenkovski korpus ko ji je, toga trenutka, jo uvijek bio na putu iz Francuske. Treæi tenkovski korpus, kojega je Armijska skupina povukla s koljena Dnjepra, treb ao je, s juga, presjeæi put neprijateljskim snagama. Njegova zadaæa bila je da, borb om u pokretu, ometa njihovo napredovanje sve dok se druga dva korpusa ne priprem e za napad. U drugoj polovici sijeènja sve je bilo spremno za protuudar. Zbog malog broja rasp olo ivih formacija, meðutim, valjalo ga je provesti u dvije faze. Pukotina izmeðu Èetvrt e i Prve tenkovske armije u meðuvremenu se pro irila na sedamdesetak kilometara. U prvom naletu, 7. i 3. tenkovski korpus potukli su 40. sovjetsku armiju u istoèno m dijelu pukotine. Na zapadu pukotine, u koncentriranom napadu 3. i 26. tenkovsk og korpusa (u kojemu su va nu ulogu odigrale 1. pje aèka, 4. planinska i 18. topnièka di vizija), znaèajni dijelovi neprijateljske Prve tenkovske armije uhvaæeni su u okru enj e i uni teni. U tom drugom napadu (podatke za prvi vi e nemam), ubijeno je pribli no 5 000 sovjetskih vojnika. Imali smo samo 5500 zarobljenika, no neprijatelj je osta o bez 700 tenkova, vi e od 200 poljskih i pribli no 500 protutenkovskih topova. Iako je barem dio neprijateljskih snaga izbjegao okru enje, u napadu je stradalo 14 so vjetskih pje aèkih divizija te pet tenkovskih ili mehaniziranih korpusa. Dakako, spor izmeðu armijske skupine i O.K.H.-a glede daljnjih operacija nastavio se. Uporno smo isticali koliko je va no da se na em desnom krilu zajamèi sloboda djelo vanja i da ga se prestane dr ati uklje- tenog na koljenu Dnjepra - stoje, s operativ nog stajali ta, veæ dugo bila nezdrava politika. U pismu koje sam - preko naèelnika Gl avnog sto era - uputio Hitleru, osvrnuo sam se na argument kojim je, 4. sijeènja, pravdao zadr avanje na Dnjepru. Buduæe pona anje Turske, Bugarske i Rumunjske manje æe o visiti o tome hoæemo li ili neæemo zadr ati Krim. U tom je smislu bilo puno va nije hoæemo li ispred i istoèno od granica dviju potonjih zemalja uspjeti rasporediti netaknu to njemaèko ju no krilo. Armijska je skupina ulo ila silan trud ne bi li Vrhovno zapovjedni tvo napokon uvjer ila u to da æe konaèno rje enje na njemaèkom ju nom krilu ovisiti o tome hoæemo li u okolic Rovna, u pozadini lijevog krila armijske skupine, na vrijeme formirati jednu ja ku armiju - bilo oslobaðanjem snaga desnoga krila nakon njegova povlaèenja na skraæenu boji nicu, bilo premje tanjem formacija iz sastava Armijske skupine Sjever, bilo ev akuacijom 17. armije s Krima. Ustvrdili smo kako samo pravodobnim formiranjem ar mije u okolici Rovna neprijatelja mo emo sprijeèiti da nas u iroku luku opkoli s boka i, time, cijelo ju no krilo na eg istoènog boji ta prisili na povlaèenje u Rumunjsku. I d ok se naèelnik Glavnog sto era s na im stajali tima u potpunosti slagao i poku avao nagovo riti Hitlera da nas poslu a, ovaj se tvrdoglavo dr ao svog naèela da se osvojeno mora i zadr ati, po svaku cijenu. Bilo kakve smjernice o tome kako on na du i rok (a to zn aèi du e od sljedeæih 24 sata) namjerava voditi operacije - bilo je nemoguæe dobiti Njegovo je voðenje bilo iracionalnije no ikad, posebice kad se u obzir uzme i èinjen ica daje èak i O.K.H. priznavao da neprijatelj i dalje raspola e sna nim strate kim prièuv ama i da æe ih, prije ili kasnije, upo-rabiti. Kako je itko na terenu svoju zapovj ednu du nost mogao obavljati sukladno pravilima, ukoliko Hitler èak ni armijskim sku pinama, èak ni u najuopæenijem smislu, nije priopæio kako zami lja buduæe operacije? I kak
o je itko - ako su spomenute neprijateljske prièuve doista postojale -uopæe mogao pr edvidjeti kad æe se one pokrenuti? Ovo nemoguæe stanje bilo je tema pisma u kojemu s am izjavio sljedeæe: "Svako vodstvo koje te i uspjehu nu no se temelji na harmoniènoj koordinaciji politike na svim razinama. Ona, pak, ovisi o jasnim smjernicama s vrha i konsenzusu u pr ocjeni situacije na neprijateljskoj strani. Armijska skupina ne mo e razmi ljati u t erminima dvadeset i èetiri sata. Ona ne mo e prihvatiti smjernice koje od nje zahtij evaju da se po svaku cijenu ne to zadr i, ako, u isto vrijeme, vidi da se neprijatel j sprema nametnuti rje enje manevrom okru enja koji ona nièim ne mo e sprijeèiti. Stoga od O.K.H.-a zahtijevam da prihvati stajali ta armijske skupine utemeljena na ranije dostavljenim procjenama, ili da nam - ukoliko ih odbije - dostavi vlasti tu procjenu buduæih dogaðaja." Kada ni na to pismo nisam dobio odgovor, Hitleru sam napisao dugo osobno pismo. U njemu sam, jo jedanput, opisao trenutni polo aj svoje armijske skupine, stanje u na im redovima i operativne moguænosti koje su se otvarale neprijatelju. Bio sam sav r eno jasan u pogledu toga kako æe se situacija razvijati ukoliko se mjere koje je p redlagala armijska skupina ne poduzmu. Posebno sam istaknuo da je apsolutno nu no - bez ikakve daljnje odgode - u pozadini sjevernoga krila formirati snage koje æe sprijeèiti (sad veæ sasvim izvjestan) neprijateljski poku aj opkolja-vanja s boka, sa svim posljedicama koje to podrazumijeva. Znajuæi koliko je stvar hitna i kakva nam opasnost prijeti ukoliko do izolacije ju n og krila armijske skupine na koljenu Dnjepra doista doðe, pismo sam zakljuèio rijeèima : "Dopustite mi da na kraju ka em sljedeæe, mein Fuhrer: po na emu mi ljenju, ovdje se ne radi o izbjegavanju opasnosti. Radi se o koracima koje valja poduzeti kako bi se prevladala opasnost s kojom æemo se uskoro morati suoèiti." Ta æe poruka uèiniti svoje kad se, nekoliko dana kasnije, budem posvaðao s Hitlerom. Hitler je 27. sijeènja u Vrhovno zapovjedni tvo pozvao zapovjednike svih armijskih s kupina i armija na istoènom boji tu, kao i brojne druge visoke èasnike. elio nam se obr atiti osobno, u svezi s pitanjem nacionalsocijalistièkog obrazovanja u sklopu vojs ke. Sto je vojna situacija bila te a, to je on vi e va nosti pridavao "vjeri" kao jams tvu pobjede. Taj æe stav, ubuduæe, sve èe æe primjenjivati kao mjerilo pri odabiru vi ih èa ka za du nosti do razine zapovjednika divizije. Po naèinu na koji me je, prije jednostavnog ruèka koji je prethodio sastanku, pozdra vio, dalo se naslutiti kako mi nije oprostio izravnu kritiku koju sam mu uputio u komentaru njegovih argumenata od 4. sijeènja. U svom je govoru oti ao toliko daleko da je ljudima èije su armije postigle tolike u spjehe u lice rekao sljedeæe: "Ako jednoga dana i doðe do poraza," rekao je, "upravo su feldmar ali i generali svo ju zemlju du ni braniti do posljednjega." Nikad nisam bio èovjek koji trpi uvrede. A ove su Hitlerove rijeèi svakom vojniku mo rale zazvuèati kao uvreda, jer su u pitanje dovodile na u hrabrost i spremnost da sv oje vojnièke du nosti obavljamo do gorkoga kraja. Nauèeni da nadreðenoga slu aju u ti ini, svi nazoèni su za utjeli. Mene je osobno, pak, ta vreda toliko pogodila da mi je krv navrla u glavu. Kad je, kako bi ih naglasio, Hitler ponovio svoje primjedbe, uzviknuo sam: "I hoæe, mein Fiihrerl" Moja izjava nije imala nikakve veze s nacionalsocijalizmom. Njome sam Hitleru sa mo elio staviti do znanja kako takva podmetanja neæemo trpjeti ni od koga, pa ni od njega. Kasnije su mi rekli kako su moji kolege, kojima su Hitlerove rijeèi zazvuèal e provokativno koliko i meni, odahnuli od olak anja kad sam progovorio. Hitler, meðutim, vjerojatno nikad nije do ivio da ga netko prekine usred govora koji je dr ao u svojstvu dr avnog poglavara - u ovom sluèaju, da stvar bude gora, i u svoj stvu vrhovnog zapovjednika. Godine u kojima su ga, na javnim skupovima, prekidal i odavno su bile za njim. Oèito je izgubio nit onoga o èemu je govorio. Uputio mi je ledeni pogled i povi enim glasom rekao: "Hvala vam, feldmar ale von Manstein!" Poto m je govor, pomalo naglo, priveo kraju. Dok sam ispijao èaj sa Zeitzlerom, pozvali su me na telefon i rekli kako me Hitler eli vidjeti, u Keitelovoj nazoènosti. "Feldmar ale," rekao mi je kada sam u ao, "ne mo gu dopustiti da me prekidate kad se obraæam generalima. Ni vi ne biste tolerirali takvo pona anje svojih podreðenih."
Na to se nije imalo to reæi i ja sam utio. Tada je Hitler, oèito silno iznerviran, nap ravio pogre ku. "Usput reèeno," rekao je, "prije nekoliko dana poslali ste mi jedan dokument o tre nutnoj situaciji. To je, pretpostavljam, va naèin da se u ratnom dnevniku opravdate pred buduæim nara tajima." Ovo je doista bilo previ e. "Mojim osobnim pismima," odbrusio sam, "nema mjesta u ratnom dnevniku. Oprostit æete mi to æu se poslu iti engleskim izrazom, no jedino to mog u reæi u vezi va e in-repretacije mojih motiva jest da sam ja d entlmen." Ti ina. Nakon kratke stanke, Hitler je rekao: "Hvala vam lijepa." Na veèernjem sastanku, za koji sam dobio poseban poziv, Hitler se prema meni opet pona ao sasvim prijateljski. Èak se posavjetovao sa mnom glede moguænosti obrane Krima , o èemu je zapovjednik 11. armije, general Janicke, upravo podnosio izvje æe. Naravno , znao sam kako mi onu bezobra tinu neæe oprostiti. No ja sam morao brinuti o stvari ma daleko va nijima od mog osobnog odnosa s vrhovnim zapovjednikom. Tijekom veljaèe, u vijestima æe se èesto spominjati tri sektora: Nikopolj, Èerkasi i Rov no. Gubitak Nikopolja Po Hitlerovoj zapovijedi koja je na snagu stupila 6. veljaèe, esta se armija vratil a u sastav Armijske skupine A. Razlog kojim je generalu Zeitzleru objasnio tu od luku bio je vrlo znakovit. Hitler je dvije divizije iz sastava este armije elio po slati na Krim, to je, veæ tada, bio potez oèajnika. Sad je obja njavao kako estu armiju stavlja pod zapovjedni tvo Armijske skupine A zato to reèene divizije ne mo e izvuæi od A rmijske skupine Jug. Armijska skupina Jug je odlazak este armije doèekala s izvjesnim olak anjem. Veæ smo im ali sasvim dovoljno briga! Ipak, njezinim odlaskom izgubili smo "spremnik" snaga u koji bismo mogli posegnuti ukoliko, u dogledno vrijeme, ipak dobijemo dopu tenj e za povlaèenje armije s istoènog dijela dnjeparskog koljena i s mostobrana u Nikopo lju. Ovim svojim potezom, Hitler je upravo to sprijeèio. Sad æe ga neprijatelj prisi liti da preda spomenuta podruèja. Neprijatelj je 31. sijeènja pokrenuo nove silovite napade na zapadnu boji nicu este a rmije istoèno od Krivoj Roga te s juga na mostobran u Nikopolju. Na mostobran se i probio. Nakon trodnevnih borbi, neprijatelj je postigao odluèujuæi prodor na sjever noj boji nici este armije. Iako je omjer divizija na tom dijelu boji ta iznosio samo 2:1 u korist Sovjeta, 12 streljaèkih divizija i dvije oklopne koje su ih slijedile dobro su ispra ile na 30. korpus. Premda je na prvoj crti imao est pje aèkih divizija, a u pozadini jo dvije oklopne, pje aèkim je divizijama nedostajalo i ljudi i oru ja pa se i njihova snaga svodila na snagu borbenih skupina. Oklopnim je divizijama, pa k, preostalo tek pet upotrebljivih , Sov. napadi radi odsijecanja 1. oki. armije u dnjeparskom zavoju pros. 43./sijeèanj 44. Sov. ofenziva na 4. oki. armiju i poku aj proboja prema U mari u w Njem. protuudari u podruèju 4. oki. armije (16.12.) i sjev. od Umana (poè. veljaèe 44.) Sov. prodor radi stvaranja èerkasijskog d epa - poèetak veljaèe 44. Njem. poku aj odtereæenja i proboja iz d epa sredina veljaèe 44. 9BK Sov, ofen. prema Rovnu - poè. o ujka 44. ^ Njemaèki polo 8. veljaèe 44. Zemljovid 23. Bitke koje je Armijska skupina vodila do sredine veljaèe 1944. tenkova! Pod takvim su optereæenjem, prije ili poslije, morali popustiti i najhrab riji vojnici. Buduæi da esta armija tada vi e nije bila pod zapovjedni tvom Armijske skupine Jug, neæu se baviti daljnjim tijekom operacija u njezinom sektoru. U svakom sluèaju, èim je ne prijatelj probio sjevernu boji nicu este armije, dva korpusa koja su se tamo borila , kao i dva korpusa na mostobranu u Nikopolju, bila su praktièno odrezana. Na taka v razvoj dogaðaja armijska je skupina upozoravala nebrojeno puta. Ovaj put Hitler je morao dopustiti povlaèenje s polo aja istoèno od koljena Dnjepra i s nikopoljkog mo stobrana. esta je armija, poslije te kih borbi, korpus ipak uspjela izvuæi iz omèe, ali po cijenu te kih gubitaka u ljudstvu i opremi. Pravodobnom evakuacijom iz tog smo upori ta mogli izvuæi cjelokupne snage i uporabiti ih na znatno va nijem sjevernom
krilu armijske skupine. Ovako smo, operativno govoreæi, formacije este armije potro i li na krivom mjestu i bilo je veliko pitanje mogu li one uopæe izdr ati pritisak nep rijatelja koji ih je gonio. Cerkaski d ep Na sredini boji nice armijske skupine, nakon to su u istoènom dijelu tamo nje pukotine izvele protuudar na Èetvrtu sovjetsku armiju, mobilne formacije Prve tenkovske arm ije prebacile su se na drugu "nogu", u zapadnom dijelu pukotine. Meðutim, èim su se na e oklopne divizije maknule s prve crte boji nice, neprijateljskoj hidri izrasle s u nove glave. Krajem sijeènja jake neprijateljske snage, ukljuèujuæi i nekoliko tenkovskih i mehaniz iranih korpusa, probile su se na sjeverozapadni dio projiciranog luka boji nice ko ju su unutarnja krila Prve tenkovske i Osme armije jo uvijek dr ala na Dnjepru, uzv odno od Èerkasa. Neprijatelj se probio na podruèje izmeðu 7. i 42. korpusa i na jug, s ve do podruèja Zvenigorodke. Neprijatelj je, istodobno, napao i istoku okrenutu boji nicu Osme armije jugozapad no od Èerkasa i probio je svje im snagama Prve gardijske i Prve gardijske tenkovske armije. Te su dvije armije odmakle na zapad toliko daleko da su se spojile sa sn agama koje su (sa sjeverozapada, u smjeru Zvenigorodke) probile Prvu tenkovsku a rmiju. Ranije spomenuta izboèena linija time je bila odrezana, a s njom i 42. korp us Prve tenkovske armije ili. korpus Osme armije. To je bilo stanje koja me doèekalo kad sam se 28. sijeènja vratio u zapovjedni tvo arm ijske skupine. Odmah su poduzete odluène mjere da se okru enim korpusima otvori nu ni izlaz. Prva tenkovska armija primila je zapovijed da to prije zavr i bitku sa snagama Prve sovjetske tenkovske armije na svom lijevom krilu i, to je moguæe prije, oslobodi T reæi tenkovski korpus. Njega je, zajedno sa 16. i 17. tenkovskom divizijom, Leibst andarte divizijom i pukovnijom te kih tenkova Baeke (koja se u gore spomenutoj bic i veæ istaknula) trebalo poslati na novu kriznu toèku. Prva tenkovska divizija treba la im se pridru iti èim bude moguæe. Osma je armija dobila naputak da sa svojih polo aja oslobodi zapovjedni tvo 47. tenkovskog korpusa i 3. tenkovsku diviziju i uputi ih na mjesto p roboja. 24. tenkovska divizija este armije dobila je istu zapovijed, kako bi svoj im snagama ojaèala prvu skupinu. Meðutim, kad je tamo stigla, Hitler joj je zapovjed io da se vrati Armijskoj skupini A jer je situacija na mostobranu u Nikopolju po stajala kritièna. Tamo je stigla prekasno da bi od nje bilo ikakve koristi. Sukladno zapovijedi armijske skupine, Prva tenkovska armija sa zapada i Osma arm ija s juga trebale su napasti bokove i pozadinu neprijateljskih snaga koje su ok ru ile 42. i 11. korpus. Armijska je skupina u deblokadi dvaju korpusa anga irala razmjerno velik broj divi zija. To nam se, meðutim, èinilo nu nim s obzirom na podatak da je neprijatelj na taj dio boji ta, sa sjeverozapada i s istoka, nagurao najmanje 26 streljaèkih divizija t e sedam do devet tenkovskih ili mehaniziranih korpusa. Istina, te su brojke prik rivale èinjenicu da su, do tog vremena, i sovjetske divizije bile na izmaku snaga. Jedini izuzetak bile su njihove nove ili nedavno obnovljene formacije. Prva zadaæa dviju na ih juri nih skupina bila je presjecanje pozadinskih komunikacija svih tih silnih sovjetskih formacija. Njihova druga zadaæa bila je uni tenje tih for macija, koncentriranim napadima. Na alost, njihovo okupljanje su usporili najprije snijeg, a potom blato. No kad s u se jednom pokrenule, uhvatile su se u ko tac i nanijele te ak poraz znaèajnom dijelu neprijateljskih snaga koje su èerkaski d ep dr ale u izolaciji. Dva su korpusa izvije stila da su, zajedno, zarobila vi e od 700 tenkova, vi e od 600 protutenkovskih topo va i oko 150 komada poljskog topnièkog oruða, ali i samo ne to vi e od 2000 zarobljenika . Ovaj posljednji podatak ukazivao je na to da su neprijateljske snage bile sast avljene uglavnom od motoriziranih formacija. Snijeg i blato na kraju su postali nepremostiva prepreka i napad je morao stati. Prethodnice 3. tenkovskog korpusa stigle su na 13 kilometara od sjeverozapadne boji nice d epa. 47. korpus izmuèio je do bar dio neprijateljskih snaga. Operativni sto er armijske skupine se, u zapovjednom vagonu, odvezao u Uman, kako bi odande nadzirao suradnju dviju armija u toj bici. Zapovjedni tvo Prve tenovske armije bilo je smje teno u samome Umanu, a iz grada se lako stizalo i do zapovjedn
i tva Osme armije. Tijekom boravka u Umanu, u dva sam navrata poku ao obiæi polo aje dvi ju skupina i u oba sluèaja automobilom zaglavio ili u blatu, ili u snijegu. Vrijeme se danomice mijenjalo, od meæave do ju ine. Jo jedanput se pokazalo kako se, zahvaljujuæi irokim tenkovskim gusjenicama, Sovjeti znatno lak e kreæu po snijegom pokr ivenom ili raskva enom terenu. Kako vi e nije bilo izgleda da oklopni tvo dovedemo do samoga d epa, opkoljenim korpus ima zapovjedio sam da se probiju na jugozapad. Oni su se, u meðuvremenu, pod te inom stalnih neprijateljskih napada, sa svih strana zbili na uski prostor promjera p edesetak kilometara u smjeru sjever - jug - i 16-19 kilometara u smjeru istok-za pad. Rusi su ih 4. veljaèe veæ pozvali na predaju. Pod vodstvom svojih zapovjednika, generala Stemmermanna i Lie-ba, dva su korpusa , u noæi sa 16. na 17. veljaèe, krenula u proboj prema 3. tenkovskom korpusu. Korpus im je, po posljednji put, blatnim bezdanom u susret poku ao poslati nekoliko tenk ova. Sukladno zapovijedi armijske skupine, korpusi u èerkaskom d epu svoje su cjelok upno topni tvo i streljivo trebali iskoristiti za potporu proboju. Kako se blatnja vim terenom bez cesta nisu mogle kretati, bitnice su - kada jednom potro e strelji vo - morale ostati u d epu. Manji dio topova ostavljen je za titnicama koje su probo j, topnièkom vatrom, trebale tititi od neprijateljskih snaga koje su se d epu pribli av ale sa sjeveroistoka i juga. Mo ete zamisliti s kakvim smo izmije anim osjeæajima nade i zebnje u svom zapovjednom vagonu èekali novosti o proboju. 17. veljaèe u 01,25 sa ti primili smo radosnu vijest: deblokirane trupe i izboèene postrojbe Treæeg tenkovs kog korpusa uspostavile su dodir. Neprijateljske snage izmeðu njih bile su doslovc e prega ene. Do 28. veljaèe doznali smo kako æe se iz d epa izvuæi izmeðu 30.000 i 32.000 l udi. S obzirom na smanjenje broja snaga na tamo njim polo ajima kao i na èinjenicu da je u okru enju ostalo est divizija i jedna brigada, raèunali smo kako smo iz d epa izvu kli glavninu snaga61. Najvi e nas je muèilo to to iz d epa nismo mogli izvuæi i veæinu ran enika. General Stemmermann poginuo je u borbama. Dva su korpusa tako,izbjegla sudbinu este armije u Staljingradu. Hitler je i u ov om sluèaju tra io da se d ep odr i po svaku cijenu, no na kraju je ipak izdao naknadnu s uglasnost za pripreme za proboj koje je 61 Ukupna snaga dvaju korpusa prije okru enja iznosila je 54 000 ljudi. Zamku je, meðutim, izbjegao i dio pozadinskih snaga. Napomena autora. zapovjedila Armijska skupina. Kako bi izbjegla moguæe protuzapovije-di, arimijska je skupina spomenute zapovjedi izdala ne tra eæi Hitlerovu suglasnost. Dakako, u proboju je dobar dio topova i te koga naoru anja zaglavio u blatu. Manji j e dio, zahvaljujuæi nadljudskim naporima vojnika, ipak izvuèen. est i pol osloboðenih d ivizija na neko smo vrijeme morali maknuti s boji nice. To je, dodu e, dodatno kompl iciralo polo aj armijske skupine i smanjivalo njezinu borbenu moæ, no taj je gubitak u velikoj mjeri nadomjestilo zadovoljstvo to smo iz okru enja uspjeli izvuæi dva kor pusa na ih suboraca. Prvoj tenkovskoj i Osmoj armiji preostala je jo jedna zadaæa - da èvrsto povezu svoje polo aje i, to je moguæe br e, oslobode oklopne snage za mobilnu prièuvu. Kada sam obi ao divizije koje su sudjelovale u proboju, moje se operativno zapovje dni tvo na brzinu vratilo u Proskurov. To je zahtijevala situacija na lijevome kri lu armijske skupine. Rovno Iz razloga koje sam veæ naveo, armijska je skupina tijekom veljaèe uèinila sve to je mo gla ne bi li sprijeèila neprijateljski prodor u sredi te svoje boji nice. Uspjela je o dgoditi izolaciju koja je prijetila njezinu desnom krilu koje se i dalje èvrsto dr a lo na koljenu Dnjepra. Potom je iz èerkaskog d epa morala izvuæi dva tamo opkoljena ko rpusa. Kad je i to bilo gotovo, svu svoju pozornost morali smo usmjeriti na dogaða je na sjeveru na eg podruèja odgovornosti. U to je vrijeme Èetvrta tenkovska armija dr ala prilièno kontinuiranu boji nicu okrenutu sjeveroistoku, od polo aja sjeveroistoèno od Vinice, do polo aja zapadno od gradiæa epet ovke. U tom gradiæu, 80 kilometara sjeverno od Proskurova, bilo je smje teno i zapov jedni tvo armijske skupine. Tu, 240 kilometara dugu, kontinuiranu boji nicu, dr alo je tek devet oslabljenih, ali za borbu jo uvijek sposobnih divizija u sastavu zapov jedni tava triju korpusa - pet pje aèkih, dvije oklopne i dvije tenkovsko grenadirske. Pritisak na armijsku boji nicu pone to je popustio; neprijatelj je, vjerojatno, mor ao napraviti stanku u napredovanju. Ipak, bilo je jasno kako æe, s gore spomenutim
snagama, Èetvrta tenkovska armija te ko odoljeti daleko nadmoænijem neprijatelju. No postojala je jo jedna prijetnja, s puno gorim posljedicama za polo aj cijele arm ijske skupine. Ispred sjevernog krila Èetvrte tenkovske armije - koje se protezalo ravno do ju ne r azdjelnice s Armijskom skupinom Centar na sjeveru - pru ala se èistina na kojoj nije bilo praktièno nijedne njemaèke formacije. Bilo je sigurno kako æe neprijatelj s tog podruèja, prije ili kasnije, pokrenuti opse an manevar okru ivanja Èetvrte tenkovske arm ije s boka - to je istovremeno znaèilo okru ivanje cijele Armijske skupine Jug. Premd a na terenu na sjevernom dijelu te èistine (Pinske moèvare) nikakva velika operacija nije dolazila u obzir, neposredno iznad polo aja Èetvrte tenkovske armije nalazio s e 64 kilometra irok povi en pojas zemlje koji je povezivao istok i zapad. Preko nje ga je vodila autocesta Kijev-Rovno preko itomira, koja se nastavljala na zapad sv e do Lvova i Lublina. Kako bi zablokirala taj zemljani pojas, armijska je skupina na sam rub sjevernog a krila prebacila 13. korpus. Korpus je odluèno vodio moj biv i naèelnik sto era u 38. k orpusu general Hauffe, koji je, na alost, u o ujku 1944. godine poginuo na èelu svoji h trupa. S ono malo snaga kojima je raspolagao, Hauffe je cijelu veljaèu i o ujak za dr avao nepi-jateljsko napredovanje s obje strane autoceste, izbjegavajuæi dvostruki obuhvat koji je njegov daleko nadmoæniji protivnik poku avao izvesti. Ne to dalje na sjeveru, veæ na podruèju Pinskih moèvara, skupina policijskih postrojba èuvala je veliku eljeznièku prugu koja je od Kijeva vodila do Poljske. Pri takvom omjeru snaga, dakako, usamljeni 13. korpus mogao je samo usporiti nep rijateljsko napredovanje. Kad je, veæ poèetkom veljaèe, pao grad Rovno, korpus se mora o povuæi na zapad, prema Dubnu. Komesar Reicha za Ukrajinu, gaulieter Koch, koji je stanovao u Rovnu, zbrisao je na brzinu, ali ne prije nego to je civilnoj administraciji i policijskim snagama pod svojom nadle no æu zapovjedio da se bore do kraja. Na isti æe naèin kasnije uteæi i iz istoène Pruske. Hitler je, s druge strane, tra io glavu generala odgovornog za pad g rada. Prema prièama generala Zeitzlera, èak se i Keitel zalagao za to da se tamo nji n jemaèki zapovjednik strijelja na licu mjesta. Kada se Zeitzler tomu energièno usprot ivio, tvrdeæi kako bi Hitler svakako elio èuti mi ljenje svojega generala, umije ao se Goring. "O, ne, nemojte," rekao je. "Kamo bismo stig li da smo to èinili svaki put kada se ovakvo to dogodilo? Uostalom, to i nije posao efa dr ave." Na stranu to to ga se cijela stvar uopæe nije ticala; Goring je bio posl jednja osoba koja je s ikakvim pravom mogla prozivati druge zbog zanemarivanja d u nosti. Njegova je primjedba bila samo jo jedan dokaz notorne mr nje koju je gajio p rema generalima i vojsci opæenito. Hitler, na kraju, nije prihvatio Kei-telov i Go ringov prijedlog, ali je zapovjedio sudsku istragu nakon koje je, umjesto prvoop tu enog generala, smrtnu kaznu dobio zapovjednik divizije zadu ene za podruèje Rovna. Hitler je tu osudu kasnije poni tio, na moje i tra enje zapovjednika armije, te na t emelju obrazlo enja razloga koji su doveli do pada Rovna. "Pokretni vojni sudovi", ovla teni za izvr enje smrtne kazne nad lokalnim zapovjednicima, u moje vrijeme jo n isu bili ustanovljeni. Ali vratimo se Èetvrtoj tenkovskoj armiji. Premda, kako sam rekao, njezinoj boji nici nije prijetila izravna opasnost, bilo j e savr eno jasno kako æe iroki pojas ozemlja na sjeveru, koji su titile tek neznatne s nage, neprijatelj uskoro iskoristiti kao osnovu za novu ofenzivu. Ona je mogla b iti usmjerena na Lvov na zapadu ili na zapadno krilo Èetvrte tenkovske armije na j ugu. Sjetit æete se kako je, predviðajuæi takvu moguænost, armijska skupina u nekoliko navrat a tra ila da se na podruèju Rovna okupi jedna armija. To se nikad nije dogodilo. Sna ge za tu namjenu Vrhovno zapovjedni tvo nikada nije odvojilo, ni iz sastava Armijs ke skupine Sjever, niti evakuacijom Krima. Niti je Armijskoj skupini Jug dopusti lo slobodu djelovanja na ju nom krilu i tako joj omoguæilo da potrebne snage prikupi sama. Nakon bitke kod Èerkasa, razumije se, armijska je skupina jake oklopne snage sa sr edi njeg dijela svoje boji nice prebacila na lijevo krilo, gdje su ostale sve do 15. o ujka. Ali, kako smo naglasili O.K.H.-u, te su snage, u najboljem sluèaju, bile do voljne da kod jo jednog velikog napada boji nicu Armijske skupine odr e koliko-toliko
stabilnom. S opse nim manevrom obuhvata armijskog desnog krila definitivno nisu m ogle iziæi na kraj. Kako je konaèni ishod bitke i dalje ovisio o razvoju situacije n a sjevernom krilu, bilo gaje apsolutno nu no ojaèati dodatnim snagama. Do tog vremena, meðutim, Vrhovno zapovjedni tvo glede toga nije poduzelo pr aktièno ni ta. Hitler je, oèito, pretpostavljao kako je neprijateljska ofenzivna moæ pri kraju. Uz to, oèekivao je kako æe sezona blata koja je bila pred vratima, Sovjetima onemoguæiti bilo kakvu znaèajniju aktivnost. Istina, napad koji smo pokrenuli u veljaèi kako bismo iz èerkaskog d epa izvukli ona d va korpusa, zaglavio je u blatu i meæavama. No bilo je ipak malo preuranjeno raèunat i s poèetkom sezone blata. to se tièe toliko pri eljkivanog iscrpljivanja neprijateljske ofenzivne moæi, o njemu s e smjelo razmi ljati iskljuèivo u kontekstu slabljenja na ih vlastitih formacija. Armi jska je skupina, na pozornost O.K.H.-u, dostavila niz brojèanih podataka o gubicim a i popunama na obje strane boji nice. Ispitivanjem ratnih zarobljenika do li smo do zakljuèka kako su, u razdoblju od srpn ja 1943. do sijeènja 1944. godine, neprijateljskim postrojbama na polo ajima nasupro t na ima, stigle popune od milijun i osamdeset tisuæa ljudi. Ta je brojka pribli no od govarala gubicima koje je neprijatelj pretrpio u istom razdoblju. S druge strane , gubici Armijske skupine Jug - u mrtvima, ranjenima i nestalima - u istom su se vremenskom razdoblju popeli do brojke od 405.409 ljudi. U na em sluèaju, popune su se svodile na 221.893 èovjeka. Dakle, premda su neprijateljske formacije pretrpjel e puno te e gubitke i premda se borbena vrijednost, posebice njegova pje a tva, sve br e smanjivala, gore spomenute brojke jasno su pokazivale kako se omjer snaga bitno izmijenio, i to na na u tetu. Trenutna situcija s oklopnim formacijama bila je sljedeæa: sovjetski tenkovski kor pusi na prvoj crti su, u prosjeku, raspolagali s 50-100 tenkova (osim u jednom i zdvojenom sluèaju, gdje ih je bilo samo 20), umjesto planiranih 200-250. Nasuprot tomu, prosjeèan broj tenkova koje su na e oklopne divizije mogle poslati u akciju iz nosio je, u najboljem sluèaju, 30. U boljem su stanju bile samo divizije koje su A rmijskoj skupini pristupile nedavno, no bilo je i onih u kojima je stanje bilo i puno gore. Sve u svemu, u razdoblju o kojemu govorimo, neprijateljske su snage dobile pribli no 2700 novih tenkova, dok smo ih mi imali samo 872 (uljuèujuæi i samoho dne juri ne topove). Spomenuti brojèani pokazatelji nisu obuhvaæali brojne prièuvne form acije kojima je neprijatelj raspolagao. Sljedeæi prikaz snaga koje su izradile armije pod na im zapovjedni tvom, bio je karakt eristièan za to doba. Dakako, dio podataka vjerojatno se ponavlja, posebice podaci o broju uni tenih tenkova. Prema tom izraèunu, neprijateljski gubici obuhvaæali su: zarobljenika tenkova poljskih topova protutenkovskih topova Sijeèanj: 1 7.653 2873 588 2481 Veljaèa: 7.700 1055 200 855 Ove brojke jasno ukazuju na iznimno visoku razinu opremljenosti Crvene armije u toj fazi rata. Vremena kada je Crvena armija u bitku morala ubacivati gomile lju di, bila su pro lost. Te su brojke otkrivale i zapanjujuæi nesrazmjer izmeðu broja zar obljenika i kolièine zaplijenjenih ili uni tenih materijalnih sredstava. Za to su po stojala dva obja njenja: ili su (Sovjeti), izbjegavajuæi zarobljavanje, za sobom ost avljali svoje te ko naoru anje ( to je ukazivalo na moguæi pad borbenog morala), ili su do ivjeli iznimno krvave gubitke. Hitlerove stavove (u svjetlu gore spomenutih brojki) u pogledu buduæe provedbe ope racija i potencijalno opasnog razvoja dogaðaja na sjevernom krilu armijske skupine , najbolje ilustrira telefonski razgovor koji sam 18. sijeènja vodio s generalom Z eitzlerom. Istièuæi prijetnju koja se mogla predvidjeti na na em sjevernom krilu, upoz orio sam ga na omjer snaga i napomenuo kako je on u na em sluèaju znatno nepo-voljni ji od onoga u drugim armijskim skupinama. Iz transkripta toga razgovora koji je naèinio jedan od mojih èasnika, citirat æu: Zeitzler: "Obavio sam jo jedan dugi razgovor s Fiihrerom na tu temu kao i na temu moguæih posljedica, ali nisam postigao ni ta." Ja: "Kako on, onda, vidi na e buduæe opreracije?" Zeitzler: "Ka e da Rusi jednom moraju prestati napadati. Napadaju nas od pro loga sr pnja i ne mogu nastaviti unedogled. Na to sam mu rekao: 'Mein Fiihrer, da ste na
njihovu mjestu, to biste vi uèinili?' 'Apsolutno ni ta,' rekao je. 'Pa,' rekao sam m u, 'ja bih napao. I ciljao bih na Lvov." Hitler je, meðutim, i dalje raèunao kako æe daljnje neprijateljske ofenzive zaustaviti iscrpljenost i vremenski uvjeti. A do svibnja æe - to je i meni svojedobno rekao - raspolagati novim divizijama. Da je za to potrebne ljude i opremu poslao na im, borbama oèelièenim divizijama, stvari su mogle zavr iti pun o drukèije. Dan obraèuna U o ujku 1944. godine na naplatu je stigao raèun za kardinalnu pogre ku Vrhovnog zapov jedni tva - njegovu nespremnost da se odrekne bilo èega (ni na istoku, ni bilo gdje drugdje) kako bismo na presudnom polo aju bili jaèi od neprijatelja. Sad smo, ponajv i e i ponajprije, morali platiti nespremnost Njemaèke da u pobjedu u obraèunu na istok u 1943. godine ulo i apsolutno sve. Tom je pobjedom, ako ni ta drugo, mogla nametnut i pat-poziciju ili iscrpiti rusku ofenzivnu moæ prije nego se na zapadu otvori dru ga boji nica. Druga pogre ka koju je valjalo platiti bilo je tvrdoglavo ustrajavanje na zamisli o zadr avanju ju noga krila istoène fronte u tijesnim utvrdama isturenima na istok - p rvo u Donjeckom bazenu i Kubanu, a potom i na Dnjepru i Krimu. Time smo neprijat elju samo pru ili priliku da spomenute snage odre e od glavnine. Vrhovno je zapovjed ni tvo, pritom, previðalo kako se konaèna bitka neæe voditi na tim utvrdama, nego na mje stu na kojemu je neprijatelj cijelo ju no krilo njemaèkih armija mogao odbaciti na C rno more ili u Rumunjsku. Jo od "Cita-dele", za ishod bitke odluèujuæa toèka nalazila s e na sjevernom krilu Armijske skupine Jug. Sad je bilo prekasno! Kljuèna 1943. godina procurila nam je kroz prste, a da nismo postigli ni ta, èak ni pat-poziciju. Je li se ona jo uvijek mogla postiæi ovisilo je o ishodu napada koja nas je u 1944. godini zasigurno èekao. No najprije je trebalo poravnati raèune na ju nom krilu istoènog boji ta! Hitlerova oèekivanja kako æe, krajem veljaèe, iscrpljenost sovjetskih snaga i poèetak se zone blata zaustaviti neprijateljsku ofenzivu, pokazalo su se - najbla e reèeno - pr euranjenima. Istina, zahvaljujuæi borbenom duhu njemaèkih vojnika, neprijatelj je svaki svoj dobi tak plaæao stra nim rtvama. Bilo je oèito i da kvaliteta njegovih pje aèkih formacija - u koje je neumorno tjerao sve za vojsku spo sobne mu karce s ozemlja koje bi vratio pod svoj nadzor - postupno opada. Neprijat elj je, meðutim, i dalje raspolagao mno tvom formacija sastavljenih od novih ili odm orenih vojnika, iz kojih je mogao izvlaèiti ljudstvo. Premda je, kao posljedica sp omenutih gubitaka, broj njegovih tenkovskih i mehaniziranih korpusa opao, jo uvij ek je vi estruko nadma ivao broj njemaèkih oklopnih divizija. Manjak popuna na njemaèkoj strani nije se mogao nadomjestiti ni sustavnim proèe ljavanjem pozadinskih postrojb a. Na e alon-B i logistiku veæ su popunjavale stotine tisuæa unovaèenih lokalnih dragovol jaca - uglavnom Ukrajinaca i Kavka ana. Unatoè politici koju su partijske vlasti pro vodile na okupiranim teritorijima, ti su nam ljudi bili potpuno odani i svoje su du nosti izvr avali krajnje ozbiljno. Suoèeni s moguæno æu da ponovo padnu pod bolj evièku t, odluèili su kako æe se radije boriti u redovima Njemaèke vojske. Sezona blata, prekidana povremenim mrazovima, zapoèela je poèetkom svibnja. Na poèetku nas je, meðutim, pogodila gore nego Ruse. Veæ sam spominjao kako su sovjetski tenko vi, zbog irine gusjenica, na snijegu i u blatu bili pokretljiviji od na ih. Uz to, na neprijateljskoj je strani bilo sve vi e amerièkih kamiona. Za razliku od na ih koji su se morali dr ati ono malo èvrstih cesta, ti su kamioni mogli voziti po svim vrst ama tla. Neprijatelj je tako i pje aèke dijelove svojih tenkovskih i mehaniziranih k orpusa prebacivao puno br e. I na kraju, na e su mobilne formacije veæe udaljenosti pr elazile veoma sporo, to je samo pogor avalo na e izglede u sukobu sa znatno pokretlji vijim neprijateljem. Armijska je skupina morala saèuvati sna no sjeverno krilo, ne samo do sezone blata ( koja æe, na neko vrijeme, zaustaviti neprijateljske ofenzivne operacije), nego sve do razdoblja u kojemu æe se borbe nastaviti. Neprijatelj æe, dakako, nastaviti i napade na Armijsku skupinu A (odnosno, estu arm iju) i na na u Osmu armiju. Neprijatelju se i dalje pru ala sjajna prilika da to kri lo, koje se u e alonskom poretku protezalo daleko na istok, razbije i odbaci na Cr no more. Prijelaze na Bugu, a kasnije i one na Dnjestru, mogao je osvojiti i ova
ko i onako. Tako bi do ao u priliku da povrati Besarabiju i otvori si put do Rumun jske i Balkana! To je podruèje, usput reèeno, Roosevelt silno elio prepustiti "Ujaku Joeu62". Unatoè svemu, njemaèka je strana na tom krilu jo uvijek mogla provesti elastièno povlaèen je i spasiti znaèajne snage s boji nice este armije, koju se u povlaèenju dalo znatno s kratiti. Neprijatelja se jo uvijek dalo zaustaviti na ljudstvom adekvatno popunje noj boji nici - ili iza Buga, ili na donjemu Dnjestru (u svakom sluèaju ispred nekad a nje rumunjske granice). Na prve naznake ofenzivnih priprema na polo ajima nasuprot ju nom krilu Osme armije (veæ 22. veljaèe), armijska je skupina zatra ila da se Osmoj armiji dopusti poduzimanj e akcija izbjegavanja. Na taj dio boji nice nismo mogli - niti smo tomu bili sklon i - prebaciti snage koje su nam bile daleko potrebnije na lijevom krilu armijske skupine. Prelazak Osme armije na elastiènu taktiku ovisio je, dakako, o tome hoæe l i joj njezina ju na susjeda, esta armija, pomoæi u manevru koji smo predlagali. Uprav o smo zato tra ili prethodnu suglasnost O.K.H.-a. Nimalo iznenaðujuæe, Hitler ju je odbio dati. Naprotiv, armijska je skupina kasnije morala odvojiti dodatne snage (3. i 24. tenkovsku diviziju) i krenuti u pomoæ estoj armiji kojoj je, na njezinoj pretjerano rastegnutoj boji nici, slijedio novi pora z. Operativno govoreæi, neprijatelj je konaènu pobjedu puno lak e mogao odnijeti protiv s jevernog krila armijske skupine negoli napredovanjem obalom Crnog mora i napadom na Armijsku skupinu A. Da je, maksimalnom koncentracijom snaga, uspio (mo da i uoèi sezone blata) pregaziti polo aje Èetvrte tenkovske armije, najprije bi se doèepao elje znièke pruge, koja je od Lvova preko merinke vodila u ju nu Ukrajinu, vitalne za opsk rbu cijelog njemaèkoj ju nog krila. Nakon toga se, napredujuæi na jug, mogao probiti i u dubinu boka i pozadine ju nog krila. Bilo je vi e nego sigurno kako æe u pukotini izmeðu sjevernog krila Armijske skupine J ug i ju nog krila Armijske skupine Centar neprijatelj okupiti jo jednu sna nu juri nu g rupaciju. Njezina bi zadaæa bila ili zaobiæi lijevo krilo armijske skupine, ili prod u iti prema Lvovu (moguænost koju je general Zeitzler nagovijestio Hitleru). Nedavno pojavlji'2 Josifu Staljinu. Napomena prevoditelja. vanje zapovjedni tva Prve bjeloruske fronte na tom podruèju (krajem veljaèe) bilo je n esumnjiv pokazatelj takvih namjera. S lijevim krilom u okru enju, armijska bi skup ina (mo da veæ s polo aja istoèno od Karpata) svakako bila odbaèena na jug. Sovjeti su se, pak, preko Lvova potpuno neometano mogli probiti u Galiciju ili u samu Poljsku. Takav se razvoj dogaðaja morao sprijeèiti po svaku cijenu. Èim je borba za oslobaðanje dvaju korpusa opkoljenih u okolici Èerkasa zavr ila, a konta kt izmeðu polo aja Prve tenkovske i Osme armije na tom podruèju ponovno uspostavljen, armijska je skupina zapovjedila radikalnu reorganizaciju snaga na svom lijevom k rilu. Iz sektora Prve tenkovske i Osme armije izdvojeni su zapovjedni tvo 3. tenko vskog korpusa, 1., 11. i 16. tenkovska divizija. Na podruèje okupljanja o okolici Proskurova, u pozadini Èetvrte tenkovske armije, za njima su, to je moguæe prije, tre bale krenuti i 17. tenkovska te jedna topnièka divizija. Èetvrtoj tenkovskoj armiji prebaèene su i 7. tenkovska divizija, Leibstandarte divizija i 305. bojna te kih ten kova. Ove posljednje formacije Èetvrta je tenkovska armija trebala okupiti u okoli ci Tarnopolja i staviti pod zapovjedni tvo 48. tenkovskog korpusa. Treæi tenkovski k orpus trebao je osujetiti prodor neprijateljskih snaga na polo ajima sjeverno od P roskurova, a 48. tenkovski korpus trebao je sprijeèiti opkoljavanje zapadnog krila preko Tarnopolja. Na podruèje Èetvrte tenkovske armije rasporeðene su i tri pje aèke divi zije koje je poslao O.K.H. (68., 357. i 359.). Dakako, trebalo je vremena da se spomenute divizije izdvoje iz matiènih armija. Po vrh toga, stanje na cestama i situacija s transportom vi e nisu dozvoljavali brze pokrete snaga pa su spomenute postrojbe na naznaèena odredi ta stigle tek sredinom o u jka. Poèetkom mjeseca armijska je skupina zapovjedila i da se podruèja njezinih armija ra stegnu prema sjevernom krilu, kako bi se Èetvrtoj tenkovskoj armiji otvorio prosto r za juri na sve va nije podruèje izmeðu Tarnopolja i Dubna. Svoje dotada nje polo aje koj su zavr avali u Se-petovki, Èetvrta je tenkovska armija prepustila Prvoj tenkovskoj armiji i zatim je preuzela podruèje od istoènog dijela Tarnopolja do Dubna. U to vr
ijeme na tom su mjestu bile razmje tene samo snage 48. korpusa koji je bio zauzet okupljanjem u okolici Tarnopolja, 13. korpusa koji je bio u akciji u okolici Dub na te jedna skupina policijskih postrojba u Kovelu. Svoj sektor boji nice sjeverno od Umana Prva je tenkovska armija prepustila Osmoj armiji. Po zapovijedi O.K.H.-a, korpus na desnom krilu Osme armije pre ao je estoj armiji. Poèetkom o ujka zapovjedni tvo armijske skupine eljelo se smjestiti u pozadinu vitalnog lijevog krila. Stoga se preselilo, najprije u Ka-menec-Podlsk, a kasnije u Lvov . Od Hitlera smo dobili zapovijed da ne ulazimo na rumunjsko ozemlje. U suprotno m smo se mogli smjestiti i u pozadinu sredi njeg dijela boji nice armijske skupine. Jo uvijek se dalo raspravljati o tome bi li gore spomenute mjere bile dovoljne da zaustave neprijateljsku ofenzivu pokrene li je on prije poèetka sezone blata. U r azdoblju koje je slijedilo (na to je armijska skupina neprestano upozoravala O.K. H.) u Lvov je valjalo dovuæi nove snage, velièine dvaju armija sastavljenih od 15-20 divizija. Samo smo tako mogli sprijeèiti opkoljavanje lijevoga krila armijske sku pine, sa svim ranije opisanim posljedicama. (Mo e se, meðutim, pretpostaviti kako ni svje e unovaèene snage o kojima je Hitler govorio, a o èijoj velièini armijska skupina nije znala ba ni ta, ne bi bile dovoljne za ovu namjenu. Potrebne su se snage, stog a, morale prikupiti daljnjim skraæivanjem boji nica Armijske skupine Sjever i este ar mije te evakuacijom Krima.) Jasno, uklanjanje tolikih snaga podrazumijevalo je silan rizik za Osmu i Prvu te nkovsku armiju. Neprijatelj je, naime, namjeravao napadati i njih, sve dok mu to dopu taju vremenske i prilike na terenu. Njegov æe cilj, u tom sluèaju, biti prodor d o sredi njeg Buga i prijelaza u Vinici i Voznjesensku. Meðutim, kako su stvari trenutno stajale, armijska je skupina morala izabrati manj e od dvaju zala. Gledajuæi opæe stanje, manje je zlo nesumnjivo bilo to da æe se nepri jatelj najprije pojaviti na podruèju desnog krila Prve tenkovske armije i na polo aj ima nasuprot Osmoj armiji. Operativni uèinak tog napredovanja jo uvijek se dao neut ralizirati, povlaèenjem susjedne este armije iza Buga ili - u najgorem sluèaju - iza Dnjestra. S druge strane, operativne posljedice konaène neprijateljske pobjede na lijevom krilu armijske skupine bile bi bespovratne. Sprijeèiti ih i, po svaku cije nu, Rusima preprijeèili put u dubinu bokova armijskih skupina Jug i A ili do Lvova - to je morao biti operativni cilj Armijske skupine Jug do poèetka sezone blata. Dodu e, njezino desno krilo - a potom i cijelu Armijsku skupinu A - neprijatelj je mogao prisiliti na daljnje povl aèenje na zapad, no to je bio rizik s kojim se morala pomiriti. Borba se nastavlja - usprkos blatu Premda su je vremenske prilike spreèavale da izviðanjem iz zraka uoèi pokrete ili konc entraciju trupa na suprotnoj strani, armijska je skupina krajem veljaèe napravila sljedeæu procjenu neprijateljskih planova: Nedavno otkrivena Prva bjeloruska fronta grupirat æe snage na podruèju Rovna kako bi opkolila zapadno krilo Armijske skupine. Prva ukrajinska fronta vjerojatno æe napasti boji nicu okrenutu na sjever s obje str ane Proskurova, koja je pod zapovjedni tvom Prve tenkovske armije. Druga ukrajinska fronta, pretpostavljali smo, obnovit æe napade na Osmu armiju i d esno krilo Prve tenkovske armije te, uspije li prijeæi Bug, krenuti na Èernovce (rum unjski Cernau{e). Treæa i èetvrta ukrajinska fronta i dalje æe poku avati razbiti estu armiju i desno krilo Osme armije. Treæega o ujka zapoèeo je napad na lijevo krilo armijske skupine na podruèju Prve i Èetvrt e tenkovske armije. Nadmoæne neprijateljske snage, ukljuèujuæi i jedan tenkovski korpu s, zaskoèile su 13. korpus u okolici Dubna i poku ale ga okru iti. Glavnina prodora, k oju su predvodile dvije tenkovske armije i 60. sovjetska armija, bila je usmjere na na jug, na liniju Proskurov-Tarnopolj. Neprijatelj je oèito namjeravao presjeæi n ajva niju komunikacijsku liniju armijske skupine i, dopuste li mu to vremenske pri like, produ iti ravno do Dnjestra. Istodobno, sovjetska 18. tenkovska armija poku av ala je odbaciti desno krilo Prve tenkovske armije na jugoistok. Iz sljedeæeg priloga mo e se steæi odreðena predod ba o omjeru snaga u tom razdoblju (vidi tablicu na sljedeæoj stranici). Kad sam 4. o ujka obi ao liniju na epetovki, 59. korpus veæ je bio u iznimno ozbiljnoj
situaciji. Neprijatelj je probio na e boji nice s obje strane epetovke i pripremao se za to da, napadima s istoka i sa zapada, 59. korpus uhvati u zamku. Kako bi izb jegao tu opasnost, korpus se morao povuæi. Taj je manevar, zahvaljujuæi stalo enu voðenj u zapovjednog generala Schultza, mog nekada njeg naèelnika sto era, i neprijateljske snage na dan 09. o ujka 1944. Nasuprot estoj armiji: (Armijska skupina A) Nasuprot Osmoj armiji: Nasuprot Prvoj tenkovskoj armiji: Nasuprot Prvoj tenkovskoj armiji 62 streljaèke divizije 3 tenk./meh. korpusa 1 korpus konjani tva 1 tenk. korpus (na odmoru) 57 streljaèkih divizija 11 tenk./meh. korpusa 37-40 streljaèkih divizija 11 tenk./meh. korpusa 18 streljaèkih divizija 5 tenk./meh. korpusa 1 korpus konjani tva na e snage na dan 29. veljaèe 1944. 18 pje aèkih divizija (pribli no) 3 oklopne divizije 5 pje aèkih divizija 4 okl./meh. grenad. divizija 8 pje aèkih divizija 1 topnièka divizija 1 oklopna divizija 8 pje aèkih divizija 1 obrambena divizija 1 policijska formacija 9,5 okl./tenk. gren ad. divizija sektori koje su dr ale na e snage 153 km 180 km 515km Pomak armijskih granica unutar Armijske skupine krajem o ujka rezultirao je sljedeæi m premje tajem snaga: u sastav Prve tenkovske armije Osme armije Èetvrte tenkovske armije Prve tenkovske armjje premje tene snage 3 pje aèke divizije 5 pje akih divizija 3,5 okl./tenk. grenad. divizije prijeðenih kilometara boji nice 59,5 201 zahvaljujuæi intervenciji 1. tenkovske divizije koja je upravo stigla na mjesto do gaðaja, izveden toèno na vrijeme. Ipak, neprijatelj od svog poku aja nije odustajao; n astavio je goniti korpus koji se povlaèio prema Proskurovu. Oba tenkovska korpusa rasporeðena u pozadinu toga krila armijske skupine, krenuli su u akciju. Treæi tenkovski korpus prebaèen je na polo aje sjeverozapadno od Proskuro va kako bi uni tio neprijateljske snage to su napredovale pukotinom izmeðu Prve i Èetvr te tenkovske armije. 48. tenkovski korpus poslan je u napad na neprijateljsko ok lopni tvo koje je nadiralo prema Tarnopolju. Do 7. o ujka, neprijatelj je u tom sektoru uporabio ukupno 22-25 streljaèkih divizij a i sedam tenkovskih ili mehaniziranih korpusa. Poèetkom o ujka, nakon to je u samo dva tjedna uspio nadoknaditi gubitke koje su mu t ijekom juri a za osloboðenje èerkaskoga d epa nanijeli na i tenkovski korpusi, neprijatelj je pokrenuo i ofenzivu na lijevo krilo Osme armije. Samo to smo ona dva korpusa premjestili iz tog sektora kako bi ih rasporedili u pozadinu lijevoga krila Armi jske skupine, neprijatelj je pokrenuo ofenzivu na Uman. U operaciji je anga irao n ajmanje 20 streljaèkih divizija i tako uspio uni titi 7. korpus. Devetoga o ujka bio j e pred vratima grada. I na podruèju Armijske skupine A ( este armije), neprijatelj je nastavio ofenzivu i uspio se probiti prema Nikolajevu na u æu Buga. U situacijskom izve æu upuæenom O.K.H.-u 7. o ujka, armijska je skupina navela kako joj preostaje samo da se bori, kako god zna i umije, dok sezona blata ne zaustavi ne prijateljske operacije. Pritom je, meðutim, morala istaknuti kako, prije zavr etka s ezone blata, na podruèju Tarnop-olj-Lutsk-Lvov mora raspolagati snagama koje æe biti
kadre sprijeèiti neprijateljski prodor prema Lvovu i koje æe se moæi uvuæi u pozadinu n eprijateljskog boka, ukoliko se on od Tarnopolja poku a probiti dalje na jug. Armijska je skupina sada morala kupovati vrijeme i èiniti sve to mo e - èak i po cijenu novih povlaèenja - da svoje formacije odr i u borbenoj formi sve dok sezona blata n e zaustavi neprijateljske napade. Na alost, dotad æe proæi podosta vremena. U toj fazi operacije Hitler se dosjetio novog naèina da zaustavi neprijateljsko na predovanje. Sva mjesta od ikakva taktièkog znaèenja - primjerice cestovna i eljeznièka èv ori ta - proglasio je "upori tima". Svakome od njih dodijeljen je ad hoc zapovjednik ili Kempfkommandant, koji je imao èast braniti mjesto i za njega odgovarati vlast itom glavom. Armije u èijim je sektorima Hitler osobno izabrao takva "upori ta" bile su zadu ena da ih to prije opskrbe i osiguraju im odgovarajuæe posade. Hilter je mis lio da takva mjesta, blokiranjem va nih cesta i skretanjem sovjetskih snaga, mogu usporiti neprijateljsko napredovanje. A od samog je poèetka bilo jasno kako ona to ne mogu. U praksi, snage potrebne za njihovu obranu bile su u potpunu nesrazmje ru s njihovom va no æu. Ta su "upori ta", bez odgovarajuæih utvrda i posada, prije ili kas nije morala pasti u neprijateljske ruke, a da pritom nisu ispunile svoju zadaæu. Armijska ih j e skupina (s jednim izuzetkom) uspjela isprazniti prije nego to su pala u okru enje . Izuzetak je bio Tarnopolj gdje su se iz okru enja uspjeli probiti samo ostaci ta mo nje posade. Krajem 1944. godine taje Hitlerova metoda dovela do znatnih gubitak a. Sukladno njezinoj novoj politici kupovine vremena i spa avanja armija od okru enja, armijska je skupina 11. o ujka Osmoj armiji morala zapovjediti da se povuèe, nakon to je neprijatelj probio polo aje na njezinu lijevom krilu. Dva dana poslije, iz ist og razloga, desno krilo Prve tenkovske armije povuèeno je na drugu obalu Buga. Kako bi se ponovno povezala s Èetvrtom tenkovskom armijom i smanjila pritisak na s vom desnom krilu. Prva tenkovska armija je na svom lijevom krilu morala nastavit i borbe na podruèju Proskurova. Èetvrta tenkovska armija trebala je sprijeèiti proboj neprijateljskog oklopni tva (ras poreðenog istoèno od Tarnopolja) preko Dnejstra na jug i odbacivanje Prve tenkovske armije na jugoistok. U isto vrijeme, ranije spomenute divizije koje je pribavio O.K.H. trebale su oèistiti komunikacijske linije na pravcu Lvov - Tarnopolj - Pros kurov. Stvari su se, meðutim, poèinjale ubrzavati. Do 25. o ujka neprijatelj je uni tio praktièno cijelo lijevo krilo Osme armije i tako naèinio iroku pukotinu izmeðu Umana i Prve te nkovske armije u Vinici. Pro-du iv i na jugozapad, neprijatelj se na podruèju Osme arm ije s druge strane Buga uspio doèepati vodeæih dijelova pet armija, meðu njima i jedne oklopne. Kako bi napala neprijatelja s druge strane rijeke, Osma je armija s de snog na lijevo krilo prebacila sve snage koje je za to mogla odvojiti. Ipak, bil o je jasno kako te snage za njega predstavljaju tek lokalnu smetnju. Nije bilo an se da one, na tako iroku prostoru, Bug pretvore u obrambenu liniju, niti da uspos tave kontakt s Prvom tenkovskom armijom. Naprotiv, jake neprijateljske snage koj e su upravo prelazile Bug dobile su priliku da izaðu na Dnjestar i Osmu armiju odb ace na jug. I na desnom krilu Prve tenkovske armije neprijatelj se uspio probiti i stiæi do Bu ga, ju no od Vinice. Premda je Hitler grad odmah proglasio "upori tem", o razvuèenoj o brani na tom mjestu nije moglo biti ni zbora. Za to bi nam trebale najmanje tri divizije. A otkud nam tri divizije? Lijevome krilu iste armije, zapadno od Proskurova, prijetilo je okru enje. Trebala gaje izvesti sovjetska Treæa gardijska tenkovska armija, pod èijim su zapovjedni tvom bila tri tenkovska korpusa. U sektoru Èetvrte tenkovske armije tri pje aèke divizije koje nam je pribavio O.K.H. i zvele su uspje an napad i time nam omoguæile da, barem privremeno, sredimo stanje na podruèju Tarnopolja. Nasuprot tomu, 13. korpusu koji se povlaèio u smjeru Brodija p rijetilo je okru enje. Cjelokupna slika jasno je ukazivala na to kako vi e nema nikakvih izgleda da se po lo aji na Bugu, na desnom krilu armijske skupine, povrate i zadr e. Veæ 16. o ujka jedna tenkovska armija iz sastava neprijateljskih snaga koje su pre le rijeku krenula j e na zapad, prema najbli em prijelazu preko Dnjestra. Druge tri armije, od kojih j edna oklopna, skre-tale su na jug, prema polo ajima na sjevernom krilu Osme armije
. Istodobno je krilima Prve tenkovske armije zaprijetilo okru enje. Unatoè pobjedi k od Tarnopolja, bilo je vrlo dvojbeno mo e li Èetvrta tenkovska armija, na bilo kakav du i rok, sprijeèiti neprijatelja da produ i prema Lvovu ili da skrene na jug. Usred svega toga pozvan sam u Obersalzberg. Nekoliko dana prije, u posjet mi je stigao Hitlerov vojni savjetnik general Schmundt i zatra io da potpi em jedan prilièno èudan dokument. Radilo se o svojevrsnoj zajednièkoj izjavi svih feldmar ala kojom su izra avali svoju odanost Hitleru, a koja je trebala poni titi uèinke promièbe koju je iri o von Sey-dlitz, general zarobljen u Staljingradu. Ideja je vjerojatno do la od sa moga Schmundta, koji je mislio kako æe time ojaèati Hitlerovo povjerenje u vojsku. B uduæi da su dokument veæ potpisali svi ostali feldmar ali (vrlo zanimljivo, Schmundt j e meðu potpisnike uvrstio i Modela, premda je on u tom trenutku bio tek general pu kovnik), nije mi preostalo drugo nego da ga potpi em i ja. Moje se odbijanje moglo protumaèiti kao potpora Seydlitzovim aktivnostima. Schmundtu sam ipak rekao kako je ta deklaracija s vojnièkog stajali ta potpuno nepotrebna; bilo je sasvim oèito da n jemaèki vojnici promièbi Komiteta za slobodnu Njemaèku ne pridaju nikakvu pozornost. K ao primjer spomenut æu kako su leci koje su Rusi nedugo prije toga bacali iznad èerkaskog d epa potpuno proma ili svrhu, kao i, dakako, pismo koje je Sevdlitz uputio generalu Liebu, èovjeku koji je èerkaskim d epo m zapovijedao. Otprilike u isto vrijeme jedno se drugo pismo, po svemu sudeæi aute ntièno, nekako na lo na mom stolu. Dostavljeno nam je nakon to gaje pokupio jedan ukr ajinski partizan63. Hitleru je spomenuti dokument 19. o ujka sveèano uruèio feldmar al von Rundstedt, u nazoèn osti brojnih predstavnika svih triju vojnih grana. Hitlera je ceremonija, èinilo s e, duboko ganula. A cijela stvar nije imala blage veze s vojnièkim kodeksom! S obzirom na to da je u pro losti odbijao sve moje prijedloge i ustrajno odbijao p rihvaæati neizbje no, bilo bi sasvim umjesno postaviti pitanje za to sam, nakon ovog p oziva da Hitleru izrazim svoju lojalnosti, i dalje ostao na du nosti. to se tièe opæenitih implikacija toga pitanja, sve to mogu reæi jest da, kao netko tko s e godinama bavio iskljuèivo te kim du nostima na terenu, pravu Hitlerovu narav i moral ni pad njegova re ima nisam uoèavao u mjeri u kojoj je to moguæe danas. Glasine takve vrste te ko su nalazile put do boji nice, a do na e ponajmanje. Optereæeni strahovima i problemima vezanima uz borbu, rijetko smo imali vremena za razmi ljanja o stvarima od ireg interesa. Glede toga, na je polo aj bio posve drukèiji od onoga u kojem su bi li vojnici i politièari u Njemaèkoj ili na okupiranim ozemljima na kojima se borbe n isu vodile. 63 Dok ih u istoènoj Ukrajini gotovo i nije bilo (cjelokupna tamo nja administracija bila je u rukama njemaèkih vojnih vlasti), na zapadnom djelu teritorija partizans ki je pokret bio itekako ativan. Jedan od razloga bio je i umoviti teren koji je partizanskim skupinama osiguravao siguma skrovi ta i olak avao napade na ceste i elje znièke pruge. Drugi je, meðutim, bila vladavina komesara Reicha Kocha, koji je stano vni tvo naprosto gurao u ruke partizana. Postojale su, usput reèeno, tri razlièite par tizanske skupine. Sovjetska inaèica borila se protiv Nijemaca i terorizirala mirne graðane. Druga, koju su èinili Ukrajinci koji su se borili protiv sovjetskih partiz ana, njemaèke bi zarobljenike samo razoru ala i pustila. Treæu kategoriju èinile su skup ine poljskih partizana koje su se borile i protiv Nijemaca i protiv Ukrajinaca. To je bilo posebno specifièno za okrug Lwöw koji se protezao u Galiciju. Na tom podr uèju urbanu su populaciju èinili uglavnom Poljaci a ruralnu uglavnom Ukrajinci. Podr uèjem Lwöwa - za razliku od ostatka Glavnog guvernmana - upravljalo se pametno. Prem da su u njegovu okrugu Ukrajinci bili privilegirani, komesar Wacht je titio i int erese poljske manjine. Na kraju je uspio "podiæi" cijelu jednu diviziju ukrajinski h dragovoljaca. Napomena autora. U vojnoj sferi, meðutim, Hitlerove pogre ke u voðenju nisam mogao previdjeti. O tome z a to sam njegovo uklanjanje nasilnim putem smatrao nemoguæim, veæ sam govorio. Svoju sam du nost, ne jednom, po elio napustiti. Èesto sam - kad bi Hitler odbio neku moju preporuku ili se poku ao petljati u posao mog zapovjedni tva - naèelniku Glavnoga sto era poruèivao kako bi bilo bolje da (Hitler) na mjesto zapovjednika Armijske sk upine Jug postavi nekoga drugoga. No ono to bi me (uz molbe mog naju eg osoblja) ob ièno odgovorilo od ostavke nije bila elja da "sprijeèim ne to jo gore" ( to se u sliènim jevima èesto navodi kao motiv). Prije je to bilo uvjerenje kako nijedno drugo zapo vjedni tvo nije moglo iziæi na kraj sa zadaæama koje su èekale zapovjednika na na em, pres
udnom sektoru boji ta. Moj bi odlazak znaèio puno vi e od promjene osobe na mjestu zap ovjednika Armijske skupine. Ne to mi je govorilo da svoje vojnike ne smijem ostaviti na cjedilu. Osim, dakako, u sluèaju da me nekakva katastrofa na pomolu ne natjera da ostavku iskoristim kao posljednje sredstvo da pritisnem Hitlera. Uskoro æu se, u svezi sa sudbinom Prve tenkovske armije, naæi upravo u toj situaciji. Sastankom u Obersalzbergu dobio sam priliku da, potaknut daljnjim pogor anjem situ acije, Hitleru iznesem sljedeæe prijedloge: (i) Trenutno povlaèenje este armije na drugu obalu Dnjestra. Ta je formacija jo uvij ek èamila na izboèenoj liniji koja se od polo aja zapadno od Buga protezala daleko na istok. Ta je linija zahtijevala previ e snaga. Istu stvar predlo io je i zapovjednik Armijske skupine A, feldmar al von Kleist. (ii) Povlaèenje i brzo prebacivanje jakih snaga este armije na sjever, na podruèje iz meðu rijeka Dnjestra i Pruta (na kojima je poèinjala nekada nja rumunjska granica), ka ko bi se sprijeèilo odbacivanje Osme armije s Dnjestra na jugoistok. (iii) Jasna odluka koja æe propisati da se zadaæa pokrivanja Rumunjske, bilo na Dnje stru, bilo na Prutu, od tog trenutka prebacuje Armijskoj skupini A i rumunjskim snagama. (iv) urna pomoæ sjevernom krilu Armijske skupine Jug kako je neprijatelj ne bi odba cio natrag na Karpate i kako se njegove snage ne bi probile do Lvova. Ovakvo rje enje, dodao sam, na poèetku podrazumijeva zatvaranje pukotine izmeðu armijs kih skupina A i Jug, elimo li sjeverno od Karpata uspostaviti èvrstu boji nicu. Ukoli ko se neprijatelj, kasnije, kroz tu pukotinu preko Maðarske poku a probiti na Balkan , èim nam stignu pojaèanja koja nam je Hitler obeæao jo u svibnju, moæi æemo ga sa sjevera napasti iz pozadine. Hitler, meðutim, nije bio raspolo en za dugoroèno planiranje. Zapovjedio je da Armijsk a skupina A ostane na Bugu i najavio kako æe sjeverno krilo Armijske skupine Jug d obiti tek neznatnu pomoæ. U detaljnoj procjeni situacije koju sam 22. o ujka poslao generalu Zeitzleru, pono vio sam gore navedene prijedloge. Ti su se prijedlozi temeljili na podacima o tr enutnom stanju na ih trupa i na èinjenici da nam postojeæa situacija vi e ne dopu ta zatva ranje boji nice izmeðu Osme i Prve tenkovske armije. Bilo je apsolutno neophodno, na veo sam, da Armijska skupina A - koja je pod svoje zapovjedni tvo sad morala preuz eti i Osmu armiju - pokrije Rumunjsku, a da Armijska skupina Jug sprijeèi neprijat eljsko napredovanje na zapad, na podruèje sjeverno od Karpata. Upravo je zato i bi lo nu no da se Èetvrta tenkovska armija odr i na svojim polo ajima. To je, pak, znaèilo da joj - hitno i po svaku cijenu - valja poslati pojaèanja. Najva nija obveza Prve tenkovske armije bilo je ponovno p ovezivanje sa Èetvrtom tenkovskom armijom i odbijanje napada koji ju je trebao odb aciti na jug. Karpatske tjesnace izmeðu dviju armijskih skupina morale su dr ati maðar ske snage. Maðari koji su manje-vi e prisilno u li u rat, i dalje su mjerkali ozemlje koji su im Rumunji oteli 1918. godine. Znalo se kako meðu na im rumunjskim i maðarskim saveznicim a vlada takvo nepovjerenje da su, i jedni i drugi, kod kuæe u pripravnosti dr ali el itne trupe koje su - uka e li se potreba - mogli iskoristiti jedni protiv drugih. Nakon poraza na Don u 1942./43. godine, dvije rumunjske, a kasnije i tri maðarske armije, bile su povuèe ne s boji nice. Unatoè tomu, mar al Antonescu je ponovno osigurao snage potrebne za obranu obale Azo vskog mora. Antonescu je, isto tako, dopustio da se rumunjske formacije ukljuèe u sastav 17. armije kako bi se ona odr ala na Kubanu, a potom i na Krimu. Sad nam je pribavio jo nekoliko novih armija za obranu Rumunjske u sklopu Armijske skupine A. Nakon povlaèenja njihove armije s prve crte, Maðari su u Ukrajini ostavili tek nekoliko divizija kojima su izrièito zabranili bilo kakav sukob sa So vjetima. Tako smo ih, kad god bi se boji nica pribli ila, morali povlaèiti prije nego se to dogodi. Njihove su se zadaæe ogranièavale na za titu komunikacijskih zona i èuvanj e cesta i eljeznièkih pruga od partizanskih napada. Stanje je, meðutim, postajalo sve kritiènije i za Maðarsku. Kako bismo obranili Karpat e i podruèje do Dnjestra, morali smo se poslu iti uslugama nedirnute armije koju je
dr ala na svom ozemlju. U isto vrijeme, maðarska se vlada poèela pona ati veoma sumnjivo . 15. o ujka, general Lindemann nam je iz O.K.H.-a donio naredbe za trenutno razor u avanje maðarskih postrojba u na j pozadini, ukoliko nas Maðarska napusti. Sreæom, te smo zadaæe ipak bili po teðeni. Nakon Horthvjeva posjeta Obersalzbergu, pod na e je zapovje dni tvo 23. o ujka rasporeðena Prva maðarska armija. Njezina dva korpusa obahuvaæala su po jednu motoriziranu i èetiri pje aèke divizije, no sve je njih tek trebalo mobilizirat i! Uz to, maðarsko naoru anje - ni kakvoæom, ni kolièinom - nije zadovoljavalo zahtjeve ratovanja protiv sovjetskih oklopnih postrojba. Ipak, moglo se oèekivati kako æe se na Karpatima unatoè svemu odr ati. Vjerovali smo kako æe Rusi na planinskom terenu moæi iskoristiti samo dio svojih oklopnih snaga. U tom nas je uvjerenju uèvrstilo sjeæanj e na hrabrost s kojom je Honved64 karpatske tjesnace branio od Rusa u Prvom svje tskom ratu. Sve æe, dakako, ovisiti o energiènosti maðarskog vodstva. Glede toga nas p osjet u koji su nam 28. o ujka stigli general Lakatos (koji je, koliko se sjeæam, ta da bio ili naèelnik Glavnog sto era ili ministar rata) i zapovjednik Prve maðarske arm ije, nije nimalo ohrabrio. Na sve na e zahtjeve, ta su dvojica odgovarala jedno te isto: kako su njihove trupe jo nepriremljene (u o ujku 1944. godine, ni manje ni v i e!) i kako im nedostaje protutenkovskog oru ja. Nismo se mogli oteti dojmu kako od reðeni visoki krugovi Maðarske vojske nisu raspolo eni za kakvu-takvu obranu granica v lastite domovine. to li su, zaboga, oèekivali od Rusa? Iz veèernjeg situacijskog izvje æa koje mi je, 19. o ujka, dostavljeno u Obersalzbergu, bilo je jasno kako se situacija Armijske skupine Jug dodatno pogor ala. Maðarska vojska. Napomena prevoditelja. Pokazalo se da Osma armija vi e nije u stanju braniti svoje lijevo krilo, unatoè tom u stoje na njega prebacilo kompletno oklopni tvo. Neprijatelj ga je namjeravao okr u iti sa zapada i odbaciti na jug. Kako se Hitler nije suglasio s rje enjem koje smo mu ponudili (povlaèenje este armije i prebacivanje njezinih snaga na lijevo krilo Osme armije), preostalo nam je samo jedno: nagovoriti mar ala Antonescua da nam, v eæ u ovoj ranoj fazi, ustupi svoje snage kako bismo boji nicu Osme armije produ ili na jugozapad. Mar al ih je namjeravao koristiti iskljuèivo za obranu Pruta. Na sjevernom krilu Armijske skupine dogodilo se ne to jo opasnijeNakon stoje svoje desno krilo morala povuæi s Buga, Prva tenkovska armija dr ala je boji nicu okrenutu na sjeveroistok koja se protezala, pribli no, od Dnjestra (sjever ozapadno od linije Mogiljev-Podolsk) do (rijeke) Zbruè, koja je, ujedno, bila i gr anica s Poljskom. Ne to zapadnije, kao to sam veæ spomenuo, protunapadom koji su izveli dijelovi novopr istiglih divizija, Èetvrta tenkovska armija privremeno je sredila stanje na podruèju istoèno od Tarnopolja. 20. o ujka, meðutim, u napadu u kojemu je anga irao dvije tenkovske armije (Prvu i Èetvr tu), neprijatelj se uspio probiti s obje strane me-ðuarmijske razdjelnice. Produ io je na jug, u smjeru gornjeg Dnjestra. 23. o ujka, isturene postrojbe sovjetske Prv e i Èetvrte tenkovske armije veæ su se pribli avale prijelazima sjeverno od Èernovica i ju no od Ka-mensk-Podolska. Neprijateljski su polo aji sad bili okomito u odnosu na komunikacijske linije Prve tenkovske armije. Èim je tu opasnost uoèila, Armijska je skupina Prvoj tenkovskoj armiji zapovjedila da svoje polo aje povuèe na skraæenu linij u i oslobodi snage kojima æe poèistiti vlastitu pozadinu. Armija je pod svoje zapovj edni tvo dobila i skupinu iz sastava Èetvrte tenkovske armije kojom je zapovijedao g eneral Mauss. Nakon to su dvije neprijateljske armije poèistile sve njemaèke snage u okolici, ta je skupina, poput stupa, nastavila str ati u pozadini Prve tenkovske a rmije. Zadaæa snaga pod zapovjedni tvom generala Maussa bila je zaustaviti glavninu neprijateljskih snaga i od nje odvojiti oklopne prethodnice te im tako prekinuti opskrbu. Dakako, sve te mjere nisu mogle popraviti stanje na sjevernom krilu Armijske skupine. Premda su se, trenutno, komunikacijskom zonom u dubokoj pozadini Prve tenkovske armije kretale tek neprijateljske oklopne snage (zbog èega je sovjetsko zapovjedni tvo veæ pripremalo zraèni most), sve je ukazivalo na to kako æe se obruè oko Prve armije potpuno zatvoriti. Ukoliko smo sjeverno od Karpata jo uvi jek eljeli organizirati koliko-toliko otpornu boji nicu, Prvu je tenkovsku armiju b ilo apsolutno nu no izvuæi iz okru enja. Armijska je skupina 23. o ujka od O.K.H.-a zatra ila hitno slanje snaga za deblokadu pozadinskih komunikacija Prve tenkovske armije. (One su se, smatrali smo, mogle
osloboditi iz Maðarske, koja je u meðuvremenu okupirana.) Sljedeæeg dana primili smo odgovor u kojemu se od Prve tenkovske armije tra ilo ne s amo da odr i svoju sada nju (pretjerano rastegnutu) boji nicu, nego daje i produ i na za pad sve do Tarnopolja te da svoju komunikacijsku zonu poèisti od neprijateljskih s naga. Nato je, u podne istoga dana, armijska skupina izvijestila kako æe Prvoj tenkovsko j armiji zapovjediti da se probije na zapad ukoliko do 15,00 sati istoga dana ne primi zapovijed u skladu sa svojim ranijim zahtjevima. U 16,00 sati istoga dana stigao je solomonski odgovor: Fiihrer, u naèelu, nema ni ta protiv toga da Prva tenkovska armija poèisti svoje pozadinske komunikacije na zap adu, ali i dalje inzistira na tome da ona odr i barem veæi dio svoje trenutne boji nic e izmeðu Dnejstra i Tarnopolja. Nije nam bilo jasno gdje bi to Prva tenkovska armi ja trebala pronaæi snage i za proboj na zapad i za èi æenje svoje komunikacijske zone od neprijateljskih snaga. Potpuno istu stvar napravio je i 1942. godine estoj armij i u Staljingradu. Hitler je i njoj dopustio proboj na jugozapad, prema Èetvrtoj te nkovskoj armiji, ali je, istodobno, od nje zahtijevao da zadr i grad, èime joj je, p raktièno, onemoguæio prikupljanje snaga za proboj. Kad sam nazvao generala Zeitzlera i ponovio kako je Hitlerov zahtjev potpuno nem oguæ, odgovorio mi je kako Hitler jednostavno ne shvaæa punu te inu situacije. Unatoè to mu, iste sam veèeri dobio zapovijed da se sutradan javim na prijavak u Vrhovno zap ovjedni tvo. Usporedo s ovom, sa zapovjednikom Prve tenkovske armije genZemljovid 24. Dogaðaji na ju nom krilu Istoènog boji ta krajem o ujka 1944. eralom pukovnikom Hubeom65, vodio sam jo jednu polemiku. Premda se slagao s na om o cjenom daje situacija Prve tenkovske armije postala neodr iva i da ona svakako mor a izbjeæi okru enje koje joj je prijetilo, Hube je elio da se ona, umjesto na zapad, povuèe na jug, na drugu obalu Dnjestra. To je, u tom trenutku, svakako bilo lak e rje enje. Da je krenula na zapad, armija b i putem morala svladati dvije sovjetske tenkovske armije. Preko Dnjestra se mogl a povuæi bez ikakvih ozbiljnijih borbi. 65 Hube, pje adinac koji je u Prvom svjetskom ratu ostao bez ruke, polo aj zapovjedn ika preuzeo je od generala pukovnika Mickensena u listopadu 1943. godine, kada j e ovome dodijeljena jedna armija u Italiji. Prije te du nosti zapovijedao je jedni m tenkovskim korpusom u Staljingradu. Poginuo je u zrakoplovnoj nesreæi, 1944. god ine. Napomena autora. Ja se s tim stajali tem ipak nisam mogao slo iti. Ponajprije, Prva tenkovska armija se jednostavno morala ponovno povezati sa Èetvrtom armijom na zapadu. Kako smo, in aèe, neprijatelja mogli sprijeèiti da se kroz Galiciju probije sjeverno od Karpata? Kad bi se armija povukla na jug, neprijatelj bi je na kraju, u najboljem sluèaju, odbacio u planine. U najboljem sluèaju. Na prvi pogled povlaèenje preko Dnjestra dje lovalo je manje riskantno. Pa ljivijim razmatranjem, pak, nu no se dolazilo do zaklj uèka kako bi je to odvelo u katastrofu. Armija nije imala graðevinskog materijala za prelazak rijeke u irokoj fronti. Poku ajem prelaska preko ono malo preostalih sigu rnih mostova, armija bi se izlo ila napadima neprijateljskog zrakoplovstva i izgub ila veæinu te ke opreme. Da stvar bude gora, neprijatelj je s istoka veæ napredovao pr ema ju nom Dnjestru. Prije ili poslije, Prva tenkovska armija na la bi se u sendvièu i zmeðu tih snaga i dvije tenkovske armije koje su se - nakon to su joj upravo presje kle pozadinske komunikacije - spremale prijeæi rijeku u njihovoj pozadini. Stoga sam generalu Hubeu odmah dao do znanja kako armijska skupina njegovoj armi ji neæe dopustiti povlaèenje na ju nu obalu Dnjestra, nego æe joj narediti proboj na zap ad. I prije no to sam poletio u Obersalzberg, Hube je primio pripremnu zapovijed6 6 da, za poèetak, pokrene juri na zapad i pove e se sa skupinom njemaèkih snaga na Zbruèu . Iz Lvova sam poletio u ranim satima 25. o ujka i u Berghof stigao ' na vrijeme za podnevni sastanak. Obja njavajuæi polo aj Prve tenkovske armije, naglasio sam kako su njezina istoèna i sje verna boji nica izlo ene sna nom neprijateljskom pritisku s kojim na e odavno preoptereæen e divizije dugoroèno ne mogu izaæi na kraj, posebice kad se u obzir uzme i neodgovar ajuæi zraèni most. U dubini zapadnog boka armije, dodao sam, neprijatelj je presjeka o njezine pozadinske komunikacije. Prethodnica u vidu jedne tenkovske armije veæ j
e napredovala prema ju noj obali Dnjestra, a snage jo jednoga korpusa nadirale su p rema pozadinskim polo ajima armije jugoistoèno od Kamensk-Podolska. I ju no od rijeke neprijatelj je nadirao s istoka, poku avajuæi blokirati Dnjestar u pozadini armije. 66 U izvorniku warning order - preliminarna obavijest o operativnoj zapovijedi k oja uskoro stupa na snagu. Napomena prevoditelja. U toj nam situaciji, rekao sam, preostaje jedino da se tenkovskim formacijama iz sastava armije probijemo na zapad, oèistimo njezine linije opskrbe i ponovno se p ove emo sa Èetvrtom tenkovskom armijom. Istom smo taktikom mogli paralizirati opskrb u dviju neprijateljskih armija koje su operirale u pozadini Prve tenkovske armij e. Dakako, prodor bi - s istoka i sjeveroistoka - morao pokrivati ostatak armijs kih snaga. Premda to ne mogu èiniti sa svojih trenutnih, rastegnutih polo aja, ju no k rilo armije mora ostati na Dnjestru. Nikako se, rekao sam, ne mogu slo iti s prijedlogom generala Hu-bea da svoju armij u povuèe na ju nu obalu Dnjestra. Prvo, zato to cjelokupna operacija zahtijeva koncen traciju snaga Prve i Èetvrte tenkovske armije sjeverno od Karpata. Drugo, zbog tog a to bi poku aj povaèenja na ju nu obalu rijeke vjerojatno zavr io okru enjem i konaènim u njem Prve tenkovske armije. Uspjeh predlo enog proboja, dodao sam, ovisit æe o ishodu juri a Èetvrte tenkovske armij e sa zapada. Zato se Èetvrtu tenkovsku armiju odmah mora ojaèati. Hitler je odgovorio kako za to nema raspolo ivih snaga. Dokle god postoje izgledi za invaziju na zapadnu Europu, rekao je, iz tog se operativnog podruèja ne smije m aknuti nijedna formacija. Zakljuèio je i kako su na e dvizije u Maðarskoj nezamjenjive , iz politièkih razloga. I dalje je tvrdio kako proboj Prve tenkovske armije na za pad nu no zahtijeva povlaèenje njezine istoène boji nice. Hitler i ja razmijenili smo nekoliko o trih reèenica kad je za situaciju u kojoj se na la Armijska skupina Jug optu io mene. Nekoliko dana ranije, u razgovoru s general om Zeitzlerom, doznao sam za Hitlerovu optu bu na raèun moje armijske skupine. Hitle r je tvrdio kako smo protratili gomilu snaga koje nam je poslao u posljednjih ne koliko mjeseci. Zamolio sam Zeitzlera da mu, u moje ime, poruèi kako je Armijska s kupina spomenute divizije morala koristiti "na kapaljku" jer ih je dobivala samo sporadièno i, u veæini sluèajeva, prekasno. Da nam je Hitler, pa makar i na odreðeno vr ijeme, poslao snage koje smo tako èesto tra ili ili da nam je omoguæio operativnu slob odu na ju nom krilu, danas ne bi imao razloga za pritu be! Zeitzler se sa mnom u pot punosti slo io. Dapaèe, nijedan drugi èimbenik nije imao toliki utjecaj na razvoj dogaða ja nakon "Citadele". Hitler je sada tvrdio kako smo se mi (Armijska skupina Jug) cijelo vrijeme "igra li velike taktike"67 i da nas nije zanimalo ni ta drugo. Pro le jeseni, rekao je, reèe no mu je kako æe se Dnjepar braniti. Èim nam je, nevoljko, dao pristanak da se povuèem o na drugu stranu rijeke, najavili smo kako æemo se, zbog prodora na Kijev, morati povuæi jo dalje. Odbrusio sam mu kako stvari i nisu mogle iæi drukèije. Upravo je on n a e snage zadr ao na ju nom krilu kako bi odr ale podruèje Donjeca i Dnje-pra i upravo nam je on onemoguæio da ojaèamo svoje sjeverno krilo. Hitler je potom izjavio kako je Luftwaffe u svojim izviðanjima otkrio tek nekolici nu tenkova, ali da je opazio kako cijele njemaèke postrojbe bje e pred njima. Zato s e boji nica stalno povlaèila. Buduæi da su jedina izvje æa Luftwaffe koje je Hitler dobiva o stizala iz zapovjedni tva Luftwaffe, pretpostavljao sam kako je Göring jo jednom is koristio priliku da iskali svoju mr nju prema vojsci. Pomalo osorno, odgovorio sam mu kako je sasvim moguæe da se na nekim mjestima na e b orbene trupe vi e ne mogu odr ati, ali da to treba pripisati konstantnom preoptereæenj u, fizièkoj iscrpljenosti i brzini kojom je snaga na ih postrojba kopnila. Dokaz kak o pretjerana popustljivost nije bila jedna od na ih mana bio je i podatak o broju èa snika koje smo smijenili. Svi su ti ljudi, naglasio sam, bili doista hrabri i is kusni èasnici, no nijedan od njih nije mogao sprijeèiti smanjenje obrambene moæi na ih b orbenih trupa. Èinjenica je da su dvije novoformirane divizije dodijeljene Prvoj t enkovskoj armiji zavr ile pod gusjenicama sovjetskih tenkova. No za to su bili kri vi neodgovarajuæa obuka i nedostatak borbenog skustva. I tu smo pojavu vrlo èesto is ticali u svojim izvje æima. Ova nas svaða nije vodila nikamo i ja sam je poku ao prekinuti. Rekao sam kako dr im d a smo se suglasili oko toga da Prva tenkovska arija mora koncentrirati svoje okl opni tvo i da se mora probiti na zapad kako bi se ponovo povezala sa Èetvrtom tenkov
skom armijom i oslobodila svoje pozadinske komunikacije. Pretpostavljam da smo s e suglasili i oko toga, rekao sam, da æe ostatak armijskih snaga pokrivati operaci ju sa sjevera i istoka. Na kojoj liniji, to smo tek trebali utvrditi. Odgovarajuæu zapovijed Prvoj tenkovskoj armiji, inzistirao sam, moram izdati jo isU izvorniku, immer nur operieren. Napomena prevoditelja. C-3f> toga dana. Jo jedanput sam ponovio kako ne trebamo oèekivati nikakav uspjeh ukoliko Cevrtoj tenkovskoj armiji ne dopustimo da sa zapada krene ususret Prvoj tenkovs koj armiji. Hitler je, meðutim, taj prijedog ponovno odbio i zapovijedio da razgovor nastavimo na veèernjem kolegiju. Usput reèeno, unatoè o trim primjedbama koje smo razmijenili, ci jelo je vrijeme zadr ao svoju uobièajenu uljudnost. Kada sam iza ao iz poznate dvorane za sastanke s fantastiènim pogledom na Salzburg, generalu Schmundtu sam poslao poruku kako bih s njime volio porazgovarati vani. Zamolio sam ga da obavijesti Hitlera kako dr im da - ukoliko ne prihvati moje prep oruke - nema nikakvog smisla da ostanem na èelu Armijske skupine. Ne naðe li za shod no odobriti moje akcije, rekao sam, elim da zapovijedanje Armijskom skupinom Jug povjeri nekom drugom. Istog poslijepodneva u moje odaje u Berchtesgadenu prespojili su mi poziv mog naèe lnika sto era, generala Bussea. Busse me je obavijestio kako je general Hube posla o hitan zahtjev da mu se, umjesto proboja na zapad, odobri povlaèenje preko Dnejst ra. Iste veèeri iz zapovjedni tva njegove armije stigla mi je nova poruka, u kojoj s e proboj na zapad opisivao kao nepraktièan i u kojoj se inzistiralo na tome kako j e povlaèenje na jug jedino ispravno rje enje. General Busse, koji je veæ odaslao negat ivan odgovor na prvi zahtjev, od mene je zatra io konaènu odluku. Zapovjedio sam da se proboj izvede sukladno zapovijedi. Kad sam se pojavio na veèernjem kolegiju, Hitlerovo se raspolo enje potpuno promijen ilo. Sastanak je otvorio, otprilike, ovim rijeèima: "Jo jednom sam razmotrio cijelu stvar i sla em se s va im planom da se Prva tenkovska armija probije na zapad. Isto sam tako, premda vrlo nevoljko, juri noj skupini Èetvrte tenkovske armije odluèio osi gurati 9. i 10. tenkovsku diviziju iz sastava jednog tenkovskog SS-korpusa koji smo upravo rasporedili na zapad te 100. laku i 367. pje aèku diviziju." Izvjestio sam ga kako sam, u meðuvremenu, odbio zahtjev generala Hubea da se probi je na jug i inzistirao na tome da se njegova armija povuèe na zapad. Rekao sam kak o mislim da æe prodor biti uspje an, buduæi da su dvije sovjetske tenkovske armije, ta ko se barem èinilo, raspr ile svoje snage u smjeru prijelaza na Dnjestru. Nakon toga je moj operativni èasnik, pukovnik Schultze-Biittger, proèitao moju operativnu zapo vijed Prvoj tenkovskoj armiji. Koristeæi neoèekivanu promjenu Hitlerova raspolo enja, iznio sam jo jednu ili dvije zam isli o buduæoj provedbi operacija. Zadaæa Armijske skupine Jug, rekao sam, mora biti podizanje stabilne boji nice izmeðu Karpata i Pripetskih moèvara. Stoga smo Prvoj maðar skoj armiji zapovjedili da se okupi na podruèju grada Strija odakle æe tititi brdovit o podruèje izmeðu planinskog lanca i gornjeg Dnjestra. Osma armija, nastavio sam, nadalje mora djelovati pod zapovjedni tvom Armijske sku pine A, koju æe dopasti zadaæa obrane Rumunjske. to se tièe pukotine izmeðu dviju armijsk ih skupina, to je ne to s èime se zasad moramo pomiriti. Nju bi, u karpatskim klanci ma, mogle zatvoriti snage koje su jo uvijek u Maðarskoj. Potom sam predlo io da se za sve snage na ju nom krilu, ukljuèujuæi i saveznièke, uspostav i jedinstveno zapovjedni tvo. Buduæi da je u pitanju bila i obrana Rumunjske, mislio sam kako bi mar ala Antones-cua bilo uputno povezati s njemaèkim naèelnikom sto era. No Hitler se time nije htio baviti. Rekao je samo kako bi mar al tu ponudu odbio iz politièkih razloga. Nakon sastanka koji je, za razliku od podnevnog, protekao vrlo harmonièno, Hitler je zajedno s nama izi ao iz sobe kako bi provjerio jesu li nam pripremili veèeru. Sa silnim mi je u itkom èitao èlanak iz turskih novina o tome kako je Njemaèka u pravo vri jeme reagirala u Maðarskoj u kojoj su stvari, navodilo se u èlanku, oti le dalje negol i je veæina ljudi oèekivala. U ranim satima 26. o ujka odletio sam natrag u armijsku skupinu. Osma je armija, u meðuvremenu, pre la pod zapovjedni tvo Armijske skupine A. Sutradan sam posjetio Èetvrtu tenkovsku armiju kako bih raspravio pojedinosti njez
ina prodora u smjeru Prve tenkovske armije, novim snagama koje nam je Hitler obeæa o. General Rauss bio je uvjeren da æe se uspjeti povezati s drugom armijom, no nij e bio odu evljen razvojem dogaðaja na njegovoj boji nici. Tarnopolj, kojeg je Hitler p roglasio "upori tem", bio je pod opsadom. Na lijevome krilu armije slièna je sudbina zaprijetila 13. korpusu u Brodiju, no on ju je uspio izbjeæi. Ipak, sad kad je Hitler popustio pred na im zahtjevima, bili smo poprilièno sigurni kako æemo Prvu tenkovsku armiju izvuæi i zajedno s Èetvrtom tenkovskom armijom koncent rirati sjeverno od Karpata. No premda je uspjeh mojih razgovora u Obersalzbergu Prvoj tenkovskoj armiji zajamèio pre ivljavanje, ubrzo se pokazalo kako je pritisak kojemu sam ga tom prilikom izlo i o Hitlera toliko umorio da sa mnom vi e nije elio raditi. Isto je vrijedilo i za fe ldmar ala von Kleista, koji je u Ober-salzberg stigao dva dana poslije mene, ne bi li tamo nekoga nagovorio da, glede povlaèenja njegove armijske skupine, napokon p oduzme ne to konkretno. Tridesetog su me o ujka probudili s iznenaðujuæom vije æu kako æe Hitlerov zrakoplov Kondor koji je von Kleista veæ pokupio iz njegova zapovjedni tva, uskoro sletjeti u Lvov, kako bi nas obojicu odvezao u Obersalzberg. Dok smo ja, Schulz-Buttger i moj pob oènik Stahlberg èekali na aerodromu u Lvovu, moj je naèenik sto era telefonom razgovarao s generalom Zeitzlerom. General nam je otkrio kako æe Hitler, kao to smo i predmni jevali, i mene i von Kleista smijeniti s mjesta zapovjednika. Kad smo stigli u Berchtesgaden, prvo smo porazgovarali s generalom Zeitzlerom, b uduæi da nas Hitler nije elio primiti prije veèernjeg kolegija. Zeitzler nam je rekao kako su, nakon pro log sastanka u Obersalzbergu, Goring, Himmler, a vjerojatno i Keitel, ponovno poèeli agitirati, osobito protiv mene. To je, vjerojadno, pridonij elo Hitlerovoj odluci da se oprosti i od mene i od Kleista. Kad ga je Hitler oba vijestio o tome to namjerava uèiniti, Zeitzler mu je odmah ponudio vlastitu ostavku s obrazlo enjem kako se uvijek i u svemu slagao sa mnom i da on ne mo e ostati na s vojoj du nosti, ako ja odem sa svoje. Zahtjev je ponovio i u pisanu obliku. Bio je glatko odbijen. Zeitzleru je takva èestitost slu ila na èast. Kako bih to bolje opisao moj posljednji sastanak s Hitlerom, citirat æu tekst koji sam u svoj dnevnik zapisao sutradan, dok mi je pamæenje jo bilo svje e. "Veèeras sam se vidio s Hitlerom. Nakon to mije uruèio maèeve za moj Vite ki kri , najavio mije kako Armijsku skupinu Jug namjerava predati u druge ruke (Modelove). Grandi ozne operacije, za koje sam bio posebno kvalificiran, bile su stvar pro losti. Sad a je, rekao je, samo valjalo tvrdoglavo dr ati ono to smo saèuvali. Prelazak na taj n ovi tip voðenja morao se obilje iti novim imenom i novim simbolom. To je bio razlog za smjenu na èelu Armijske skupine, kojoj je namjeravao promijeniti i ime. elio mi je izrièito staviti do znanja kako meðu nama nema ni naznake krize povjerenja , to je s drugim feldmar alima (naveo ih je poimence) bio sluèaj. I dalje sam u ivao nj egovo potpuno povjerenje; on nikada nije imao nikakvih primjedbi na moj naèin voðenj a Armijske skupine Jug. Dapaèe, s njim se oduvijek slagao. Shvatio je, meðutim, kako je Armijska skupina Jug cijelih godinu i pol dana na svojim leðima nosila silan t eret odgovornosti i da joj je sada, oèito, potreban odmor. Znao je da sam ja jedan od njegovih najsposobnijih zapovjednika i zato mi je, uskoro, namjeravao povjer iti novu du nost. Ovoga trenutka, meðutim, za mene na istoku vi e nije bilo posla. Mod ela, koji je zaustavio veliko povlaèenje u Armijskoj skupini Sjever, smatrao je pr avom osobom za zadaæe koje nas sada tamo oèekuju. Nakon to mi je jo jedanput napomenuo kako meðu nama ne postoji kriza povjerenja, Fiihrer je dodao kako nikada neæe zabor aviti kako sam, uoèi zapadne kampanje, bio jedini èovjek koji mu je savjetovao da, p robojem na Sedan, mo e odnijeti konaènu pobjedu na zapadnoj boji nici. Filhreru sam odgovorio kako mu, naravno, ne mogu zamjeriti to to misli kako æe u tr enutnoj situaciji bolje raditi s drugim zapovjednikom armisjke skupine. Nadalje, smatrao sam kako, u ovom trenutku, preno enje ovlasti na Modela ne mo e izazvati ni kakvu tetu, buduæi da su odluke o deblokadi Prve tenkovske armije veæ donesene - dije lom Hitlerovom odlukom da sa zapada dovede jedan SS-korpus, a dijelom i mojom za povijedi armiji da se probije sjeverno od Dnjestra. Sve u svemu, rekao sam, to j e uglavnom i bilo sve to je Armijska skupina Jug u tom trenutku trebala uèiniti. Pr eostala joj je jedino obveza da pomogne borbenim trupama i pru i im moralnu potpor u. Model je za to svakako bio sposoban. Fuhrer se napadno suglasio kako je Model u tom pogledu posebno dobar izbor, jer æe
"juriti oko divizija " i iz vojnika izvlaèiti ono najbolje. Na to sam mu odbrusio kako divizije u sastavu armijske skupine pod mojim zapovjedni tvom veæ dugo daju na jbolje od sebe i da nitko iz njih ne mo e izvuæi vi e." Sto god tko mislio o primjedbama koje mi je uputio na tom - pokazat æe se posljedn jem - sastanku, Hitler se barem odluèio zadr ati u granicama pristojnosti. To smo, d ijelom, mogli zahvaliti i Zeitzleru koji je inzistirao na tome da nam Hitler oso bno objasni razloge zbog kojih nas smjenjuje s du nosti. Bio sam itekako svjestan kako Goring i Him-mler veæ dugo r ade na mom smjenjivanju. Ipak, glavni razlog za ovu Hitlerovu odluku vjerojatno bila èinjenica da sam ga na onom sastanku 25. o ujka, pred brojnim svjedocima, natje rao da ispuni moje zahtjeve koje je veæ jednom odbio. Dok smo se, prije mog odlask a, rukovali, rekao sam mu: "Nadam se, mein Fiihrer, kako korak koji ste danas po duzeli neæe izazvati negativne posljedice." Nakon mene, na slièan je naèin otpu ten i feldmar al von Kleist. Dok smo napu tali Bergsdo rf, na i su nasljednici veæ stajali pred vratima - general pukovnik Model, koji je t rebao preuzeti Armijsku skupinu Jug (preimenovanu u Armijsku skupinu Sjeverna Uk rajina) i general Schorner, koji je trebao zamijeniti von Kleista. Sljedeæeg jutra , svojim sam zrakoplovom Ju-25 odletio natrag u Lvov. Moj je nasljednik zaglavio u Krakovu, zbog meæave, to mi je omoguæilo da izdam svoju posljednju zapovjed Armijs koj skupini - zapovijed koja je jamèila suradnju dviju tenkovskih armija u operaci ji proboja koja je upravo zapoèela. Poslijepodne istoga dana posjetio sam Èetvrtu te nkovsku armiju kako bih s njezinim zapovjednikom raspravio uporabu Tenkovskog SS -kor-pusa i kako bih se pozdravio s njime S ostalim sam se zapovjednicima morao oprostiti pismenim putem. U poslijepodnevnim satima 2. travnja zapovjedni tvo sam predao svome nasljedniku k oji je, u meðuvremenu, stigao u Lvov. Po svim procjenama, mjere namijenjene izvlaèen ju Prve tenkovske armije i koncentriranju snaga obiju armija izmeðu Karpata i Prip etskih moèvara, toliko presudne za ukupno stanje, bile su gotova stvar, premda je pred na im postrojbama bilo jo nekoliko estokih bitaka. Èetvrta tenkovska armija 5. travnja krenula je u prodor na istok. Èetiri dana poslij e, Prva tenkovska armija bila je deblokirana. Jo sam se trebao oprostiti sa svojim osobljem i nisam bio jedini kojemu je to te ko palo. Ta su me braæa po oru ju pratila u pobjedonosnim bitkama na Krimu, pre ivjela i do ivjela konaènu pobjedu u onoj stra noj zimskoj kampanji 1942./43. godine, stajala uz mene u kritiènim mjesecima 1943. i 1944. godine . . . Bilo je pravo zadovoljstv o otkriti koliko je, u tih nekoliko godina, na e meðusobno povjerenje poraslo i koli ku tugu osjeæamo sad kad na zajednièki rad zavr ava. Vjerujem kako s punim pravom mogu reæi da je isto vrijedilo i za zapovjednike armija koji su slu ili pod mojim zapovje dni tvom. Moje je osoblje bilo zaprepa teno mojom smjenom. Moji najbli i suradnici - naèelnik st o era, naèelnik operative, pomoænik naèelnika logistike i pomoænik glavnog poboènika - redo su zatra ili premje taj. Njihovim je zahtjevima odmah udovoljeno, premda je general Busse jo neko vrijeme morao ostati na svom mjestu kako bi odr ao kontinuitet zapov ijedanja. Sto se tièe mene osobno, ta me je smjena oslobodila odgovornosti koju sam, u uvjet ima koje sam veæ opisao, sve te e podnosio. Cijelom mom osoblju i meni - da ne spominjem zapovjednike i sto ere nama podreðenih armija - najte e je padala neprestana borba koju smo morali voditi s Vrhovnim zapo vjedni tvom. Svi na i zahtjevi da se u ovoj kampanji jasno definira ari te snaga na kljuènoj toèki (da kle, na sjevernom krilu Armijske skupine) i da nam se, opæenito, omoguæi operativna sloboda (posebice na na em ju nom krilu) bili su tek vanjsko oèitovanje te borbe. Teme ljni se problem krio u sukobu dviju naspojivih koncepcija strategije i opæe taktik e: (i) Hitlerove, koja je proizlazila iz osobina njegove liènosti i naèina razmi ljanja k oje sam detaljno opisao u poglavlju o Hitleru kao vrhovnom zapovjedniku i (ii) Armijske skupine Jug, koja se temeljila na tradicionalnim naèelima i nazorima njemaèkog Glavnog sto era. S jedne smo strane imali koncepciju diktatora koji je vjerovao kako æe samo snagom vlastite volje svoje armije prikovati za njihove polo aje - gdje god se oni nalaz
ili - pa èak i zadr ati neprijatelja na odstojanju. Istog onog diktatora koji je, pa zeæi na ugled, izbjegavao svaki rizik i kojemu su, uza sav njegov talent, nedostaj ala temeljna vojna znanja. Na drugoj smo strani imali stavove vojskovoða koje su njihovo obrazovanje i obuka odr ali u uvjerenju kako je rat umijeæe, èije su sastavnice bistrina u procjeni i hrab rost u dono enju odluka. Umijeæe koje je donosilo uspjeh iskljuèivo u mobilnim operaci jama, u kojima su premoæ njemaèkog naèina voðenja i njemaèkih borbenih trupa dolazile do p unog izra aja. Ipak, moramo po teno priznati kako bi se Hitler, prihvaæajuæi operacije kakve je armij ska skupina imala na umu, u drugim podruèjima ratnih djelovanja i u drugim sektorima istoènog boji ta izlo io znaèajnim rizicima na vo jnom, ali i na politièkom i gospodarskom polju. Ipak, to je bio vjerojatno jedini naèin da 1943. godine iscrpi ofenzivnu moæ Sovjetskog Saveza i utaba si put za pat-p oziciju na istoku. Premda je u svojoj borbi za drukèiju operativnu politiku Armijska skupina Jug bila uglavnom neuspje na i premda je - potpuno krivo -vjerovala kako æe neprijatelja nek ako svladati, u zasluge si ipak mo e pripisati jedno: premda je, zahvaljujuæi operat ivnoj situaciji i svojoj ogromnoj premoæi, za to imao sve izglede, neprijatelj ju no krilo njemaèkih armija ipak nije uspio okru iti. Premda je krvarila iz tisuæa rana, A rmijska skupina Jug uspjela se odr ati na bojnome polju! Meni i svim èlanovima moga osoblja najveæe je zadovoljstvo predstavljalo to armijska skupina - unatoè neravnopravnoj borbi s daleko nadmoænijim neprijateljem, ali i s Vr hovnim zapovjedni tvom koje je previðalo potpuno predvidljive stvari - nije dopustil a da bilo koja postrojba pod njezinim zapovjedni tvom do ivi tragiènu sudbinu Staljingrada. U sluèaju Èerkasa, kao i sada, u sluèaju Prve tenkovske armije, armijska je sku pina neprijatelju ispred nosa uspjela oteti plijen koji mu je, kako je vjerovao, veæ bio u rukama. Jedino zbog èega mi je bilo te ko predati zapovjedni tvo bilo je to da vi e neæu moæi pomoæ ojnicima koji su uvijek vjerovali vodstvu svoje armijske skupine. Zapovjedni tvo u Lvovu napustio sam 3. travnja 1944. godine. Moji su me vjerni pri jatelji do li ispratiti na postaji. I kad je vlak veæ krenuo, netko me je pozvao po imenu. Bio je to moj osobni pilot, poruènik Langer, èovjek koji me je u svim moguæim v remenskim uvjetima sigurno dovodio na odredi te. Sad se dragovoljno prijavio u lov aèko zrakoplovstvo u èijim æe redovima uskoro polo iti ivot. Njegove su rijeèi za mene bil posljednji pozdrav mojih suboraca. "Herr Feldmarschall" doviknuo je, "danas smo sa zrakoplova skinuli Krimski tit simbol na e pobjede!" Dodatak I. Od zapovjednika este armije Postaja Gumrak 26. studenoga '42. (napisao po iljatelj osobno) Feldmar alu von Mansteinu, zapovjedniku Armijske skupine Don, «, Dragi feldmar ale, èast mi je potvrditi Va u poruku od 24. studenoga i zahvaliti Vam na ponuðenoj pomoæi. Kako biste lak e stekli sliku polo aja u kojem se nalazim, slobodan sam izvijestiti sljedeæe: (1) Kad su 19. studenoga zapoèeli veliki ruski napadi na polo aje koji slijeva i zde sna granièe s polo ajima este armije, moji su bokovi, u roku dva dana, ostali izlo eni i sovjetske su ih mobilne snage brzo probile. Kad su na e mobilne snage (14. tenko vski korpus) preko Dona krenule na zapad, njihove su izboèene postrojbe zapadno od rijeke naletjele na nadmoænijeg neprijatelja. To ih je dovelo u iznimno te ak polo aj , posebice stoga to su im manevarske sposobnosti, uslijed nesta ice goriva, bile og ranièene. Neprijatelj se, istodobno, probio u pozadinu 11. korpusa koji je, suklad no zapovijedima, zadr ao sve svoje polo aje prema sjeveru. Buduæi da vi e nije bilo polo a ja s kojih se dalo odvojiti koliko-toliko snaga koje bi reèenu opasnost otklonile, nije mi preostalo drugo nego da lijevo krilo 11. korpusa usmjerim na jug, a pot om cijeli korpus povuèem, za poèetak, na mostobran zapadno od Dona, kako dijelovi sn aga na toj strani rijeke ne bi ostali odsjeèeni od glavnine. Dok su reèene mjere bile u tijeku, Hitler nam je dostavio zapovijed u kojoj je zat ra io da lijevim krilom 14. tenkovskog korpusa napadnemo Dobrinskaju. Buduæi da su j
e dogaðaji preduhitrili, reèenu zapovijed nismo ni mogli izvr iti. (2) U ranim satima 22. studenoga Èetvrti korpus koji je dotad bio u sastavu Èetvrte tenkovske armije, stavljen je pod moje zapovjedni tvo. Njegovo se desno krilo prek o Buzinovke povlaèilo s juga prema sjeveru, stoje znaèilo da su cijeli ju ni i jugoist oèni bok ostali bez ikakve za tite. Kako bih sprijeèio Ruse da se kroz pozadinu armije neometano provuku do Staljingrada, bio sam prinuðen izvuæi snage iz grada i s polo aj a na sjeveru. Za razliku od onih koje bih povukao s podruèja zapadno od Dona, te s u snage mogle stiæi na vrijeme. Uz pomoæ snaga koje smo izdvojili sa staljingradske boji nice, Èetvrti je korpus svoji m desnim krilom uspio uspostaviti slaba nu ju nu boji nicu kod Marinovke. Ta je boji nic a, meðutim, 23. studenoga probijana u nekoliko navrata i ishod je jo uvijek neizvje stan.U poslijepodnevnim satima 23. studenoga, na podrièju zapadno od Marinovke otk rivene su jake neprijateljske oklopne snage (samo je tenkova bilo stotinu). Na c ijelom podruèju izmeðu Marinovke i Dona nalazilo se tek nekoliko slaba nih njemaèkih obr ambenih polo aja. Ruske tenkovske i motorizirane snage imale su otvoren put do Sta ljingrada kao i do mosta na Donu u smjeru Pestkovatke. U proteklih 36 sati nisam primio nikakve zapovijedi ni obavijesti s vi e razine. U sljedeæih nekoliko sati stanje æu morati razrije iti na jedan od sljedeæih naèina: (a) Ili æu zadr ati polo aje na svojoj zapadnoj i sjevernoj boji nici, èekati napad iz poz adine (koji æe vrlo brzo uslijediti) i promatrati kako se armijska boji nica uru ava r ov za rovom (u kojemu sluèaju æu formalno ispo tovati izdane mi zapovijedi) ili æu (b) Donijeti jedinu moguæu odluku i svim raspolo ivim snagama napasti neprijatelja k oji se armiji sprema zabiti no u leða. U tom se sluèaju, jasno, istoèni i sjeverni polo a ji ne mogu odr ati i preostaje nam jedino povlaèenje na jugozapad. Jasno je kako bih u sluèaju (b) djelovao sukladno situaciji, ali i, po drugi put, prekr io zapovijed. (3) S obzirom na te inu situacije, Hitleru sam poslao poruku u kojoj sam zatra io ov lasti da, ukoliko se to poka e nu nim, konaènu odluku o tome prepusti meni. Te sam ovl asti namjeravao iskoristiti samo u krajnjoj nu di, kako reèenu zapovijed (kada se naðe mo u situaciji u kojoj neæemo imati drugoga izbora) ne bih izdao kad veæ bude prekas no. Ne postoji naèin na koji bih Vam mogao dokazati kako bih takvu zapovijed izdao sam o u krajnjoj nu di. Stoga Vas samo mogu zamoliti da mi vjerujete na rijeè. Na spomenutu poruku nisam primio izravan odgovor. S druge strane, danas smo zapr imili dvije poruke O.K.H.-a koje Vam dostavljam (prilozi 1 i 2)68 koje mi nameæu d odatna ogranièenja. U svezi s tim mogu napomenuti kako smo i ja i zapovjednici svi h mojih formacija odluèni u nakani da se odr imo do kraja. Meðutim, s obzirom na to da pred Fuhrerom odgovaram za 300.000 ljudi pod svojim zapovjedni tvom, shvatljivo j e za to tra im dopu tenje da, u krajnjoj nu di, poduzmem odgovarajuæe mjere. Usput reèeno, ituacija koju sam Vam naznaèio mogla bi se ponoviti svakoga dana ili svakoga sata. Podaci o dana njoj situaciji dostavljeni su Vam na zemljovidu. Premda smo na sjeve rozapadnu boji nicu uspjeli dovuæi dodatne snage, tamo nja je situacija i dalje napeta . Polo aji na jugu (Èetvrti korpus) donekle su se konsolidirali i izdr ali estoke napad e neprijateljskog pje a tva i oklopni tva u posljednjih nekoliko dana, premda uz znaèajn e gubitke u ljudstvu i velik utro ak streljiva. Staljingradska boji nica iz dana u dan odolijeva sna nom neprijateljskom pritisku. N a sjevernoj boji nici imamo problema u sjeverostoènom kvadrantu (94. pje aèka divizija) i na zapadnom krilu (76. pje aèka divizija). Po mojim procjenama, glavni napadi na s jevernu boji nicu tek nam slijede, buduæi da neprijatelj na tom podruèju raspola e cesta ma i eljeznièkim prugama kojima mo e dovuæi pojaèanja. Ja æu se, pak, u sljedeæih nekoliko na morati domisliti kako na sjevernu boji nicu dovuæi pojaèanja sa zapada. Zraènim je putem u posljednja tri dana dopremljen tek djeliæ utvrðenih minimalnih potr eba (600 tona = 300 Ju po danu). Do ozbiljne krize u opskrbi moglo bi doæi veæ za ne koliko dana. Unatoè tomu, ja i dalje vjerujem kako se armija mo e odr ati jo neko vrijeme. S druge s trane - sve da se do mene i probije nekakav koridor - nemoguæe je procijeniti hoæe l i svakodnevno slabljenje snaga, u kombinaciji s nedostatkom smje taja i drveta za gradnju i lo enje, Ti prilozi vi e ne postoje. Napomena autora. dopustiti da se podruèje oko Staljingrada zadr i na neko du e vrijeme.
Buduæi da me, potpuno razumljivo, dnevno bombardiraju kojekakvim pitanjima vezanim a za buduænost, sa zahvalno æu bih prihvatio sve obavijesti koje mi dosad nisu bile do stupne, a koje bi ojaèale samopouzdanje mojih ljudi. Usuðujem se reæi, Herr Feldmarschall, kako va u nazoènost na mjestu zapovjednika dr im jam stvom da se estoj armiji nastoji pru iti sva moguæa pomoæ. Moji èasnici, moji srèani vojni i i ja æemo, sa svoje strane, uèiniti sve da opravdamo Va e povjerenje. Va itd. PAULUS P.S. S obzirom na okolnosti, nadam se da mi neæete zamjeriti na kakvoæi papira i na tome to je pismo napisano rukom. Dodatak II. STROGO TAJNO Iskljuèivo na ruke primatelju 9. prosinca '42. Dostaviti: naèelniku O.K.H. Operativnoj upravi O.K.H. Procjena situacije 1. Podaci o neprijatelju. U posljednjih deset dana, neprijate lj je protiv ove armijske skupine anga irao jake dodatne snage. Èine ih uglavnom prièu vne postrojbe, to je u skladu s na om procjenom od 28. studenoga, ali i dodatne sna ge. Armijska je skupina uspjela identificirati 86 streljaèkih divizija 17 streljaèkih brigada 54 tenkovske brigade 14 motoriziranih brigada 11 divizija konjani tva odnosno ukupno 182 formacije. Uz navedene formacije, otkrili smo i 13 samostalni h tenkovskih pukovnija, tenkovskih bojni i protutenkovskih brigada. Raspored neprijateljskih snaga je sljedeæi: (a) Podruèje utvrde Staljingrad okru uju: Fronta Volga - 62. armija (osam streljaèkih divizija, tri streljaèke i jedna tenkovs ka brigada u prednjem e alonu; po dvije streljaèke, tenkovske i motorizirane brigade u prièuvi). Sjeverna fronta - 66. i 24. armija (17 streljaèkih divizija i jedna motorizirane b rigada u prednjem e alonu; èetiri streljaèke i èetiri tenkovske brigade u prièuvi). Zapadna fronta - 65. i 21. armija (deset streljaèkih divizija, sedam tenkovskih i dvije motorizirane brigade, pet tenkovskih pukovnija i jedna protutenkovska brig ada u prednjem e alonu; èetiri tenkovske brigade u prièuvi). Ju na fronta - 57. i 64. armija (sedam streljaèkih divizija, po est streljaèkih, tenkov skih i motoriziranih brigada i dvije tenkovske pukovnije u prednjem e alonu; najma nje dvije streljaèke divizije, dvije streljaèke, pet tenkovskih i jedna motorizirana brigada; pet motoriziranih pukovnija u prièuvi). U posljednjih deset dana neprijatelj je naizmjence napadao sjevernu, zapadnu i j u nu boji nicu. Glavnina njegova pritiska definitivno je usmjerena na zapadnu boji nic u, dok je na ju noj pritisak razmjerno slab. (b) Sovjetski napad na Staljingrad s jugozapada69 pokriva - na èirskoj boji nici - P eta tenkovska armija (12 streljaèkih divizija, pet divizija konjani tva, dvije diviz ije motoriziranog konjani tva, èetiri tenkovske brigade, jedna tenkovska pukovnija i dvije motorizirane brigade u prednjem e alonu; dvije streljaèke divizije, èetiri tenk ovske i jedna motorizirana brigada u prièuvi). Ne to sjevernije, okrenute sredi njem i lijevom krilu Skupine Hollidt, rasporeðene su jo tri streljaèke divizije. U smjeru j uga, istoèno od Dona, napad pokriva 51. armija (èetiri streljaèke i èetiri divizije konj ani tva, jedna tenkovska i jedna motorizirana brigada u prednjem e alonu; jedna tenk ovska i jedna streljaèka brigada u prièuvi). Razlozi za daljnju koncentraciju motori ziranih snaga u pozadini tih polo aja jo uvijek su nejasni. (c) Izviðanja provedena u posljednjih nekoliko dana otkrila su kako se neprijatelj ske trupe iskrcavaju istoèno od Staljingrada, prelaze Don i odmièu na jug, zaobilazeæi istoène polo aje Skupine Hollidt. I dok Sovjeti koji pokrivaju boji nicu istoèno od Don a uglavnom miruju, vjerojatno zato stoje koncentracija motoriziranih snaga u poz adini jo uvijek u tijeku, jake neprijateljske snage pre le su Èir i napale èirski mosto bran Drugim rijeèima, zapadno od Dona. Napomena autora. i polo aje zapadno od èirske eljeznièke postaje. Sudeæi po pokretima neprijateljskih snag a u smjeru sjever-jug, ispred polo aja Skupine Hol-lidt, za oèekivati je da æe se napa d iriti jo zapadnije. (d) U dosada njim okr ajima neprijatelj je, bez ikakve dvojbe, izgubio znaèajan dio ok
lopni tva, no dopremanjem novih tenkovskih pukovnija i sliènih formacija dosad je us pijevao pokrpati rupe. Ofenzivne sposobnosti njegova pje a tva i dalje su slabe; uèink ovitost njegova topni tva osjetno se poveæala, posebice na zapadnoj staljingradskoj boji nici. 2. Podaci o na im snagama (a) esta armija. Armija je uspjela odbiti sve dosada nje napade, premda po cijenu t e kih gubitaka. O njezinoj trenutnoj borbenoj sposobnosti podneseno je posebno izv je æe. Zalihe osnovnih vrsta streljiva na dan 5. prosinca '42., izra ene u postocima p rimarnih zaliha70, iznose: 50 mm, top s vuènim vozilom 59% 75 mm, top s vuènim vozilom 39,4% 80 mm, minobacaè 30,8% laki pje aèki top 28% te ki pje aèki top 25% 150 mm, minobacaè 25% laka haubica 34% 100 mm, top 19 21,6% te ka haubica 36% to se tièe obroka, zalihe kruha (porcije od po 200 g), potrajat æe do, pribli no, 14. p rosinca, podnevni obroci do 20. prosinca, a veèernji obroci do 19. prosinca. Luftwaffe je svojim naporima mogao slu iti za primjer, no uslijed lo ih vremenskih p rilika najveæa dosad dopremljena dnevna kolièina zaliha (ona od 7. prosinca) iznosi 300 tona. Od 188 letjelica kori tenih toga dana, dvije su oborene, a devet ih se n ije vratilo. Svih ostalih dana 70 "Primarne zalihe" - pribli no utvrðena kolièina zaliha potrebnih za tri dana kontin uiranih borbi. Napomena autora. kolièina prevezenog tereta kretala se izmeðu 25 (27. studenoga) i 150 tona (8. prosi nca); minimalne dnevne potrebe este armije iznose 400 tona. (b) Èetvrta tenkovska armija. Okupljanje 57. tenkovskog korpusa zavr ilo je tek 10. prosinca, umjesto 3., kako smo se nadali. Do ka njenja je do lo jer smo dijelove 23. tenkovske divizije iz sastava 48. tenkovskog korpusa (336. pje aèku, 11. tenkovsku i 3. terensku diviziju Luftwaffe) prije toga morali poslati na Èir, da stabilizira ju tamo nje stanje. Ta je bitka jo uvijek u tijeku. (c) Rumunjske formacije. Èetvrta rumunsjka armija, rasporeðena sjeverno od 16. diviz ije motoriziranog pje a tva, zasad se dobro dr i. Ona, meðutim, ne mo e zadr ati bilo kakav sna niji napad sa sjevera, posebice stoga to joj je mar al Antonescu izrièito zapovijed io da izbjegne svaku moguænost da ostane odrezana. to se tièe Treæe rumunjske armije, o sim razmjerno oèuvanog 1. rumunjskog korpusa u sastavu Skupine Hollidt, borbena moæ ostataka rumunjskih divizija na prednjim polo ajima svodi se na jednu ili dvije bo jne. Topni tva vrijednog spomena nema. U nedostatku oru ja, uspostava formacija u po zadinskim podruèjima nije donijela nikakve opipljive rezultate. Valja se suoèiti i s time da zapovjedni tva rumunjskih formacija ne djeluju dovoljno energièno. Svoj por az pripisuju force majeure11, pod èime podrazumijevaju i njemaèko zapovjedni tvo. Inaèe, cijelu boji nicu Treæe rumunjske armije dr e kojekakve improvizirane postrojbe. S obz irom na nedostatak protutenkovskih topova i topni tva opæenito, ne treba gajiti nika kve iluzije o tome da bi se reèena boji nica - ukoliko je napadnu jaèe neprijateljske snage, posebice oklopne - mogla odr ati. Kako nema nièega to bi tu aroliku zbirku snag a odr avalo na okupu i buduæi da ni po sastavu, ni po borbenoj uèinkovitosti vi e nisu z a boji nicu, urno ih valja zamijeniti pravim borbenim postrojbama. Uz to, dio tih s naga èine i specijalistièke postrojbe povuèene iz komunikacijskih zona. Kako se ukupna situacija s opskrbom ne bi naru ila te se postrojbe moraju privesti svojoj osnovn oj funkciji. 3. Na i planovi. Kao stoje veæ izvijestila, Armijska skupina planira, to je moguæe rani je, pokrenuti napad kojim bi se Èetvrta tenkovska 71 force majeure - franc, vi a sila. Napomena prevoditelja armija povezala sa estom. Ovoga trenutka, meðutim, raskva eni teren onemoguæava napredo vanje 57. tenkovskog korpusa. Jo uvijek je neizvjesno hoæe li divizije 48. tenkovsk og korpusa èirsku boji nicu moæi napustiti do 11. prosinca. U napadu æe se morati anga ira ti 17. tenkovska divizija, za to su veæ izdane odgovarajuæe zapovijedi. Oèekuje se kako æe neprijatelj svoje napade na èirsku boji nicu uskoro pro iriti u smjeru Morozovskaje.
Skupina Hollidt æe nam, stoga, morati pomoæi da smanjimo pritisak na tu boji nicu, bi lo napadom u opæem smjeru Pere-lasovskoga ili ustupanjem jedne njemaèke divizije. 4. Opæi zakljuèci. Kolièina snaga koje je neprijatelj dovukao na njezino podruèje jasno ukazuje na to kako æe glavnina njegovih napora biti usmjerena upravo na Armijsku s kupinu Don. Neprijatelj æe borbe u tom sektoru nastaviti dokle god bude mogao, dov laèeæi snage s drugih boji nica. Stoga se, neovisno o tome kako æe se situacija sa estom armijom razvijati u neposre dnoj buduænosti, Armijskoj skupini Don mora osigurati redovit dotok pojaèanja. To je pitanje od presudne va nosti i stoga valja uèiniti sve kako bi se tempo njihovih do lazaka ubrzao. Sada njim tempom stalno æemo kaskati za Rusima. Nadalje, smatram kako je nu no poduzeti sve moguæe mjere kojima bi se Rumunjska armija ponovo uèinila koris nom, a posebice povratiti njezin borbeni duh i povjerenje u njemaèko zapovjedni tvo. Mi ljenja sam kako se pri dono enju odluke o tomu treba li estu armiju, kad s njom po novo uspostavimo kontakt, izvuæi iz staljingrad-skog d epa, pa ljivo moraju odvagnuti sljedeæi èimbenici: (a) Ostane li armija na podruèju utvrde, sasvim je moguæe da æe se Rusi za nju "zalije piti" i u beskorisnim napadima postupno potratiti ljudstvo. Pritom valja imati n a umu kako su uvjeti u utvrdi u kojima se esta armija mora boriti i ivjeti iznimno nepovoljni i da bi se kontakt s njom, ostanemo li pri sada njem omjeru snaga, pon ovo mogao prekinuti. U najboljem sluèaju, u sljedeæih nekoliko tjedana glede toga neæe biti nikakvih velikih promjena. (b) S druge strane, valja raèunati i s moguæno æu da Rusi poduzmu odgovarajuæu akciju i, d r eæi Staljingrad u okru enju, pokrenu veliki napad na Treæu i Èevrtu rumunjsku armiju, ko jem bi konaèan cilj bio Rostov. U tom sluèaju, na e æe najva nije snage ostati blokirane to na podruèju utvrde, to na polo ajima na kojima æe odr avati komunikaciju sa estom armijom ok æe Rusi imati slobodu djelovanja na svim drugim dijelovima boji nice armijske sku pine. Odr avati takvu situaciju cijele zime dr im neuputnim. (c) Odluku o zadr avanju este armije u Staljingradu stoga mora pratiti i odluka da se ta bitka dovede do kraja. To æe zahtijevati: (i) Ojaèavanje este armije dodatnim snagama, terenskim divizijama Luftwaffe koje bi se inkorporirale u njezine postojeæe formacije, kako bi armija odr ala obrambenu moæ. (ii) Inicijalno ojaèavanje boji nica Treæe i Èetvrte rumunjske armije njemaèkim snagama, b uduæi da ostaci rumunjskih snaga i improvizirane postrojbe ne mogu odr ati tamo nje po lo aje. (iii) Pokretanje odluèujuæe ofenzive, èim to dopuste na e vlastite snage. Mogu li se potrebne snage osigurati i u kratkom vremenu dopremiti na boji nicu, ni je na meni da procjenjujem. von MANSTEIN feldmar al zapovjednik Armijske skupine Don Dodatak III. Iskljuèivo na ruke primatelju STROGO TAJNO Dostaviti: naèelniku kopnene vojske odmah proslijediti Fuhreru Dokument naèinjen u 3 kopije Kopija br. 3 19. prosinca, 14,35 sati Uslijed razvoja dogaðaja u Armijskoj skupini B i, posljedièno, nemoguænosti dopremanja bilo kakvih novih snaga, trenutno stanje Armijske skupine Don ne dopu ta deblokad u este armije u doglednoj buduænosti. Buduæi da je, uslijed lo ih vremenskih prilika i u nedostatku odgovarajuæih snaga, ops krba iz zraka nemoguæa ( to znaèi da se Armija ne mo e zadr ati na podruèju utvrde, kao to èetverotjedna opsada i pokazala) i s obzirom na to da 57. tenkovski korpus, samo vlastitim snagama, oèito ne mo e uspostaviti kopnenu vezu sa estom armijom, a kamoli odr ati koridor do nje, dr im kako je proboj na jugozapad jedini preostali naèin da se saèuvaju, ako ni ta drugo, veæi dio ljudstva i jo uvijek mobilni dijelovi este armije. Proboj, èiji bi primarni cilj moralo biti spajanje s 57. tenkovskim korpusom koji napreduje prema Jerik Mi kovoj, mo e se izvesti samo postupnim prebacivanjem este arm ije na jugozapad, uz istodobnu postupnu evakuaciju sektora na sjeveru utvrde. Primjerenu opskrbu i za titu iz zraka neophodno je odr ati za cijelog trajanja opera cije.
Buduæi da veæ ima naznaka neprijateljkog pritiska na sjeverno krilo Èetvrte rumunjske armije, s kavkaske je boji nice nu no, i to brzo, dopremiti snage koje bi desni bok 57. tenkovskog korpusa titile po dubini i tako mu omoguæile izvr enje zadaæe. U sluèaju ka njenja, 57. tenkovski korpus vjerojatno æe zaglaviti u Mi kovoj ili sjeverno od nje, ili æe ostati vezan napadima s desnoga krila. Istodo bno, estoj armiji je, prije polaska, potrebno nekoliko dana da se pregrupira i op remi gorivom. Zalihe u staljingradskom d epu potrajat æe do 22. prosinca. Vojnici su veæ ozbiljno os labljeni (u posljednjih èetrnaest dana dobivaju obroke od samo 200 g). Po podacima este armije, veæine njihovih konja vi e nema; dio je uginuo od iscrpljenosti, a dio su poklali, za hranu. von MANSTEIN feldmar al zapovjednik Armijske skupine Don Dodatak IV. STROGO TAJNO Iskljuèivo na ruke primatelja Dostaviti: estoj armiji Èetvrtoj tenkovskoj armiji Dokument naèinjen u 5 kopija Kopija br. 4 19. prosinca, 18,00 sati 1. Èetvrta tenkovska armija (57. tenkovski korpus) porazila je neprijatelja na pod ruèju Verknije Kimski i stigla do rijeke Mi kove kod Kimski Ni a. Na podruèju Kamenke i sjeverno odavde pokrenut napad na jaku neprijateljsku grupaciju. Oèekuju se estoke borbe. Zbog situacije na èirskoj boji nici snage na polo ajima zapadno od Dona ne mogu krenut i na Kalaè. Èirskaja je u neprijateljskim rukama. 2. esta æe armija pokrenuti napad "Zimsku oluju" to prije uzmogne. Cilj napada bit æe povezivanje s 57. tenkovskim korpusom, ako treba i iza Donskaje Carice kako bi s e osigurao prolazak konvoja. 3. Razvoj situacije mo da æe zahtijevati pro irenje opsega zadaæe iz toèke 2. sve do Mi kov . Lozinka je "Grom". U tom sluèaju mora se uspostaviti kontakt s 57. korpusom kako bi se konvoj provukao, a onda, pokrivanjem bokova na donjoj Karpovki i evakuaci jom utvrde sektor po sektor, armiju izvesti prema Mi kovoj. Operaciju "Grom" obvezno pokrenuti neposredno nakon poèetka "Zimske oluje". Opskrb u iz zraka nastaviti, ali bez gomilanja zaliha. Pistu u Pitomniku zadr ati to je mo guæe du e. Svo prenosivo naoru anje i topni tvo, prvenstveno topove potrebne za borbu te svo te k o nadomjestivo oru je i opremu, ponijeti sa sobom. Sukladno tomu, sve spomenuto na vrijeme preseliti u jugozapadni dio d epa. 4. Obaviti sve neophodne pripreme za akciju definiranu u toèki 3. Provesti je iskl juèivo po objavi lozinke "Grom". 5. Naznaèiti dan i sat kad æete biti spremni za napad u skladu s odredbama iz toèke 2. von MANSTEIN feldmar al Kopija br. 1: Kopija br. 2: Kopija br. 3: Kopija br. 4: Kopija br. 5: arhiv èasnika veze Zrakoplovna flota 4 Logistika Ratni dnevnik nacrt Vojna karijera ERICH von MANSTEIN roðen je u Berlinu, 24. studenoga 1887. godine. Izvorno se pre iv ao (a tim se prezimenom, uz ono po kojemu je poznatiji, jo uvijek smije slu iti) vo n Levvinski, po ocu Eduardu von Lewinskom, topnièkom èasniku koji je karijeru zavr io kao zapovjednik armijskog korpusa. Prezime von Manstein preuzeo je kad ga je usv ojio urjak njegove majke, general von Manstein. Erich von Manstein kolovao se u Strassbourgu, nakon èega je est godina proveo u Kade tskom korpusu. 1906. pridru uje se Treæoj gardijskoj pukovniji. 1913. i 1914. godinu proveo je na Ratnoj akademiji. Po izbijanju (Prvog svjetskog) rata slu i najprije kao poboènik u Drugoj prièuvnoj gar dijskoj pukovniji u Belgiji, istoènoj Pruskoj i ju noj Poljskoj. Od svibnja 1915. go dine, nakon stoje u studenome 1914. te ko ranjen, slu io je u sto erima armija kojima su zapovijedali generali von Gallwitz i von Bellow. U ljeto 1915. godine sudjelu je u ofenzivi u sjevernoj Poljskoj, a od jeseni iste pa sve do proljeæa sljedeæe god ine sudjeluje u borbama u Srbiji. U proljeæe 1917. godine bio je na Verdunu, u bic
i na Sommei i u borbama na Aisneu. Te je jeseni promaknut na mjesto GSO-a 1 Èetvrt e divizije konjani tva u Courlandu a u svibnju 1918. istu je du nost obna ao u 213. pj e aèkoj diviziji na zapadu. Sudjelovao je u ofenzivama na Rheims u svibnju i srpnju 1918. godine a u Francuskoj je nastavio slu iti sve do progla enja primirja. U poslijeratnim godinama von Manstein je obna ao razlièite sto erne i pukovnijske du nos ti. 1934. godine postao je naèelnik sto era Treæe vojne oblasti u Berlinu a 1935. godi ne naèelnik Operativne uprave Glavnog sto era kopnene vojske. Do listopada 1936. god ine, napredovao je do èina generala bojnika i postao Oberquartiermaister I, a time i zamjenik generala Beèka, naèelnika Glavnog sto era. Kada je u veljaèi 1938. godine sa svoje du nosti smijenjen barun von Fritsch, i Mans tein je smijenjen sa svoje du nosti i prebaèen u Leignitz, na mjesto zapovjednika 18. divizije. Iste je godine sudjelovao u okupaci ju Sudeta, u svojstvu naèelnika sto era armije. Nakon opæe mobilizacije 1939. godine, von Manstein je postao naèelnik sto era von Rund stedtove Armijske skupine Jug, s kojom je pro ao kampanju u Poljskoj. U listopadu 1939. godine, u istom je svojstvu pre ao na zapadnu frontu, s von Rundstedtovom Ar mijskom skupinom A. Tu se ukljuèio u borbu za ofenzivni plan koji je Hitler usvoji o tek kada su von Mansteina maknuli iz armijske skupine i poslali ga da zapovije da jednim korpusom. Taj je korpus vodio tijekom cijele kampanje na zapadu, za to je odlikovan Vite kim kri em. Po zavr etku borbi u Francuskoj, neko se vrijeme bavio obukom svojih trupa za potr ebe invazije na Britaniju. U o ujku 1941. godine postavljen je za zapovjednika 56. tenkovskog korpusa i u tom je svojstvu (kada je Njemaèka napala Sovjetski Savez) vodio juri oklopnih snaga od Istoène Pruske do jezera Ilmen. U rujnu iste godine dobiva zapovjedni tvo nad 11. a rmijom, koja je s njim na èelu zauzela Krim i uni tila ruske snage koje su se poku ale iskrcati na Kerèu. Nakon pada Sebastopolja promaknut je u èin feldmar ala. U kolovozu 1942. godine, von Mainsteinu je povjerena zadaæa zauzimanja Lenjingrada , no do toga nikada nije do lo. Ipak, upravo je on zaslu an za uni tenje sovjetske arm ije na jezeru Ladogi. 1942. godine, kada su se Rusi probili s obje strane Staljingrada i u njemu opkol ili estu armiju, von Manstein je preuzeo zapovijedanje Armijskom skupinom Don (ka snije Jug). Nakon neuspjelog poku aja oslobaðanja este armije, zapovijedao je te kim bo rbama za spas njemaèkog ju nog krila i na kraju, u o ujku 1943. godine, odnio veliku p objedu u Harkovu. Za to je odlikovan hrastovim li æem na svom Vite kom kri u72. U ljeto 1943. godine, von Manstein je sudjelovao u posljednjoj njemaèkoj ofenzivi na istoku: u operaciji "Citadela". Nakon stoje operacija opozvana, Armijsku je s kupinu Jug vodio kroz brojne defanzivne bitke, ukljuèujuæi i povlaèenje iza Dnjepra. K rajem o ujka 1944. godine, kada 72 Odlièje Vite koga kri a imalo je nekoliko "stupnjeva": Vite ki kri , Vite ki kri s hras im li æem, Vite ki kri s hrastovim li æem i maèevima, Vite ki kri s hrastovim li æem, maè antima te Vite ki kri sa zlatnim hrastovim li æem i maèevima. Odlièje se dodjeljivalo za i nimnu hrabrost i uspje no voðenje a za cijeloga Drugoga svjetskoga rata dodijeljeno ih je tek 7313. Napomena prevoditelja. su se njemaèke armije ponovo na le na granici s Poljskom, von Man-stein je - nakon r azmirica s Hitlerom u vezi provedbe operacija na istoku - smijenjen s du nosti. Pr emda je za zasluge u slu bi za svoj Vite ki kri zaradio i maèeve, nikada nije ponovo an ga iran. KNJI NICA ZELINA Rjeènik vojnih izraza NJEMAÈKI JURI NI TOP - Samohodni top s ugraðenim oklopom uèvr æen na asiju tenka Mark III. Namijenj n za blisku potporu pje a tvu. (Pogledati pod "pukovnija".) BRIGADA - Pribli no ekvivalent britanskoj samostalnoj brigadnoj skupini ili amerièko m pukovnijskom borbenom timu. (Njemaèki ekvivalent britanskoj brigadi je pukovnija - pogledati u nastavku teksta.) MOTORIZIRANA DIVIZIJA - Sastavljena od motorizi ranog pje a tva; kasnije preimenovana u Tenkovsku grenadirsku diviziju. O.K.W. - Obe rkommando der Wehrmacht, Vrhovno zapovjedni tvo oru anih snaga. O.K.H. - Oberkomando des Heeres, Vrhovno zapovjedni tvo kopnene vojske. O.K.L. - Oberkommando der Luftwaffe, Vrhovno zapovjedni tvo ratnog zrakoplovstva.
O.K.M. - Oberkommando der Kriegsmarine, Vrhovno zapovjedni tvo ratne mornarice. TENKOVSKI KORPUS - Korpus kopnene vojske sastavljen od tenkovskih (oklopnih) div izija. TENKOVSKA GRENADIRSKA DIVIZIJA - Pogledati pod "motoriz-itrana divizija", u pret hodnom dijelu teksta. PUKOVNIJA - Pukovnija pje a tva sastavljena od 14 satnija - obièno devet streljaèkih sat nija, tri satnije te kih strojnica, jedne satnije samo-hodnog topni tva i jedne prot utenkovske satnije. RUSKI "FRONTA" - Pribli ni ekvivalent armijskoj skupini. MEHANIZIRANI KORPUS - Èine ga tri mehanizirane ijedna tenkovska brigada, s pripadajuæim topni tvom i specijalnim oru ji ma. Formaciju mehaniziranog korpusa èinio je 231 tenk i/ili samohodni top. TENKOVSKI KORPUS - Èine ga tri tenkovske i jedna motorizirana streljaèka brigada, s pripadajuæim topni tvom i specijalnim oru jima. Formaciju tenkovskog korpusa èinio je 23 1 tenk i samohodni top. STRELJAÈKA DIVIZIJA - Pribli ni ekvivalent njemaèkoj pje aèkoj div iziji. blioteka ratna vremena knjiga 4. Erich von Manstein IZGUBLJENE POBJEDE Urednik Ante Kosteliæ Prijevod Alemka Mirkoviæ Tisak Naklada Stih Zagreb, 2007. Knji nica Zelina 540030836
