DRAMSKI PRAVCI U 20. ST. Drama 20. st. Razvija se dinamičnije nego datada.Javljaju se stilovi: -nadrealizam -novi realizam -poetska drama -epski teatar -filozofsko kazalište -ritualno kazalište Epski teatar-stvorio Bertol Brecht Teatar apsurda-prekida s tradicijom i dezintegrira osnovne dramske elemente Filozofski teatar-predstavnici Albert Camus i J.P.Sandre Antidrame-predstavnici E.Ionesco i S.Beckett prikazuju apsurdnost svijeta -tragična farsa-spaja tragično i komično -duhovna podloga-osjećaj besmislenosti i apsurdnosti življenja -teme-otuđenost među ljudima, nemogućnost komunikacije, nesporazum, uzaludno čekanje, banalnost svakodnevnice, propadanje i dehumanizacija -dramska radnja-prikazuje necjelovitu radnju, statična je, nema dramske napetosti ni sukoba -dramska kompozicija- ponavljanje dramskih situacija, završetak drame je kraj, ali i ne rasplet Likovi-bez osobnosti i individualnosti, beskućnici, starci, invalidi -tipovi ljudi-engleski bračni par Dijelo- ne razvija sukob, ne uspostavlja komunikaciju, nastaje monolog Karakteristike Berchtovog kazališta Tradicionalno kazalište - Brecht ga naziva dramskim, aristotelovskim i kulinarskim - Namijenjeno gledateljevoj konzumaciji i zabavi Epsko kazalište - društevo angažirano kazalište - - antirarestotelovsko - Cilj epskog kazališta potaknuti na razmišljanje na kritićki odnos, na akciju i mijenjanje svijeta, a to postiže EFEKTOM ZAČUDNOSTI Efekt začudnosti- najvažnije sredstvo razaranja scenske iluzije, a Brecht naizgled nonualne društvene pojave prikazuje iz neobičnih kutova Dramski oblik kazališta - pozornica utjelovljuje događaj
- .dramska napetost se ostvaruje - - sugestivno kazalište, iluzionističko - gledatelj se uživljava u lik i radnju, gledatelja se potiče da osjeća uključuje u akciju Espski oblik kazališta - prikazuje događaj koji se pripovijeda - - izostaje dramska napetost (prekida se unaprijed poznata radnja komentarima i pjesmama) - - razbijena iluzija, argumentirano kazališta Filozofija egzistencije nastala je sredinom 20. st. I korjenje ima u rdau danskog filozofa Sorena Kierkegaarda. Egistencijalizam je shvaćanje ljudskog postojanja tako da egzistencija (naše postojanje i naš život) su predmet za esenciju ( srž, smisao kojim punimo naše živote). Osnivač romana egzistencijalizma je Jean Paul Sartre, a elemente egiztencijalističke filozofije nalazimo i djelima Dostojevskog,Prousta i Kafke. Pojmovi koji su u središtu filozofije egzistencijalizma: 1.apsurdnost i smisao života 2. odgovornost i sloboda 3.položaj pojedinca u suvremenom društvu 3. ateizam i autoriteti Metafizika označava radove o materiji koje je napisao Aristotel i smatramo ih 1. filozofijom. Metafizika je grana filozofije koja se bavi objašnjavanjem prirode svijeta i odnosima stvari koje su u svijetu. EUGENE INESCO- 1912.-1994. -franc. Dramatičar rumunjskog podrijetla -najpoznatiji kazališni komadi: Ćelava pjevačica,Stolice,Lekcija -Ionesco stvara tzv teatar apsurda -da bi prikazao besmislenost suvremenog života, iznos scene pune apsurdnih i nelogičnih situacija, u kojima se ništa ne događa, a život je prikazan kao besmisleno ponavljanje navika, govor prestao biti sredstvo sporazumijevanja -kritizira društvene odnose i prikazuje tragediju modernog čovjeka koji je kao rob životnih navika i društvenih konvecija izgubio osnovne ljudske kvaliteteslobodu samostalnog rasuđivanja i istinskih emocija -Ionescov teatar kreće se u granici parodije i farse -najznačajnije uloga Ionesca u svj. Knjiž.- najpoznatiji je predstavnik kazališta apsurda, utemeljitelj terminologije vezane uz teatar apsurda -odnosom prema jeziku utjecao je na modermoste i postmoderniste Ćelava pjevačica - gl. Lik je jezik - - Ionesco svoje djelo naziva tragedijom jezika jer se u njemu o apsurdu govori apsurdno
- Stolice - -vrste- tragična farsa - -spaja elemente tragičnog i komičnog - -tragično se odnosi na tragičnost postojanja,a ne na tragediju SAMUEL BECKETT- 1906.-1989. -dramatičar i romanopisac irskog podrijetla -predstavnik kazališta apsurda -zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života daje pesimističnu viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek sveden na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno trajanje ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjem spasa -svjetski je uspjeh postigao dramama, najpoznatija U iščekivanju Godota 1952. -dobitnik je Nobelove nagrade Beckettova vizija svijeta: .mračna i pesimistična -atmosfera proživljene tragedije, atomskog rata ili neke druge suvremene apokalipse Beckettovi likovi: -životare u parovima, u neobičnoj međuovisnosti -položaj im je posljedica nečega što se dogodilo prije početka samoe radnje -ne zna se tko je mučitelj a tko mulenik jer svi pate i zarobljeni su u zajedničkoj tragediji besmislenog postojanja - likovi dolaze u parovima U očekivanju Godota -tema- uzaludno čekanje potpunonadomješta dramsku radnju - struktura: 2 čina koja traju 2 dana -ideja- prikaz jednoločne svakodnevnice koja se odvija gotovo identično -fraza čekati godota-uzaludno čekanje ANTIDRAMA: - javlja se 50.-tih godina u Francuskoj - osobitosti: - suprotstavlja se tradicionalnoj dramskoj knjiž. - nema radnje, karaktere ni dijaloge - ne poštuju se pravila oblikovanja dramskog teksta TEATAR ILI KAZALIŠTE APSURDA: -zaokupljen je osjećajem besmisla svijeta i života i pojam je nastao iz antidrame -predstavnici- Eugene Ionesco i Samuel Beckett Teme koj su u interesu antidrame: otuđenje i nemogućnost istinske komunikacije
