Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za povijest Kolegij: Hrvatska povijest XX. Stoljeća
USTROJ I NAORUŽANJE JNA
Mentor: dr.sc.S.Josipović Batorek
Student: Adam Debelić
Osijek, svibanj 2011
Povijest JNA Jugoslavenska narodna armija (Jugoslovenska narodna armija, JNA)(22. prosinca 1941. - 20. svibnja 1992.) bila je dio jedinstvenih oružanih snaga SFRJ do njezina raspada. Službeno je ukinuta 20. svibnja 1992. godine.
Svoje korijene JNA vuče iz Narodnooslobodilačke borbe i partizanskih odreda Jugoslavije. Nakon oružanih antifašističkih ustanaka, pod rukovodstvom KPJ, 22. prosinca 1941. u mjestu Rudo (BiH) osnovana je 1. proleterska brigada Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, od četiri srpska i dva crnogorska bataljuna, što je kasnije bio službeni praznik osnivanja oružanih snaga Druge Jugoslavije. Pred sam kraj Drugog svjetskog rata, 1. ožujka 1945. godine, NOVJ dobiva naziv Jugoslavenska armija (skradeno JA), a povodom proslave desetgodišnjice razvoja, 22. prosinca 1951., Jugoslavenska armija je preimenovana u Jugoslavensku narodnu armiju (JNA), čime je, kako je objašnjeno, i formalno naglašen njen narodni, socijalistički i revolucionarni karakter. Bila je JNA najdosljedniji provoditelj Titove jugoslavensko-komunističke politike.
U ponod, 25. prosinca 1988., komande vojnih oblasti Jugoslavenske narodne armije (dalje JNA ili Armija) preuzele su poslove vođenja i zapovijedanja postrojbama JNA od dotadašnjih komandi armija i 2. korpusa kopnene vojske. Do kraja prosinca iste godine, Armija je u potpunosti prešla na novi, vojišni sustav organizacije. Vojnopomorska oblast, kao i Ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, zadržali su postojedi ustroj, a promjene su se očitovale na razinama zapovijedanja, od operativno-strategijskih postale su strategijske. Nikad do tada JNA nije bila tako okrupnjena u vojno- -teritorijalnom smislu, čak ni u jednom kradem
razdoblju iz druge polovice 1960-ih kada se sastojala od četiri armijske oblasti i Ratnog zrakoplovstva s protuzračnom obranom. Iznimka su bili samo poslovi novačenja koje je, 1. siječnja 1988., Armija predala u nadležnost republika i autonomnih pokrajina. Punih dvadeset godina (1968. – 1988.) JNA je imala ustroj i teritorijalnu organizaciju, koja je doduše mijenjana, ali je ipak zadržala ustroj koji se u literaturi redovno naziva republičkim ustrojem vojske. Teritorij socijalističkih republika Bosne i Hercegovine, Slovenije i Makedonije obuhvadala je jedna armija, odnosno samostalni korpus (Crna Gora) dok su na teritoriju Srbije bile dvije armije, a u Hrvatskoj jedna armija i vojnopomorska oblast. Za razliku od ostalih republika, Hrvatska je bila jedina čiji je značajan dio, gotovo cijela Slavonija, bio u sastavu armije čiji je vedi dio bio na području druge republike (Bosna i Hercegovina). Sve ove promjene uvođene su kroz plan preustroja JNA " JEDINSTVO "
Jugoslavenska narodna armija je bila udarni dio Oružanih snaga SFRJ. Do kraja 1988. sastojala se od šest armija, Vojnopomorske oblasti, Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane i jednoga samostalnog korpusa. Krajem 1988. JNA je prema planu Jedinstvo prešla na vojno-teritorijalnu organizaciju u kojoj su armije zamijenjene vojištima, odnosno vojnim oblastima. Značajka nove organizacije bila je protuustavno podređivanje TO-a zapovjedništvima JNA u ratu, konkretno republičkih i pokrajinskih štabova TO-a u ratu zapovjedništvima vojišta, a postrojba TO-a zapovjedništvima korpusa. Ovakva organizacija dijelom je funkcionirala i u miru što se vidjelo u Sloveniji i Hrvatskoj tijekom 1990. godine. Od snaga JNA u Sloveniji, sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Istri, Gorskom kotaru, Lici, Kordunu i Banovini osnovana je 5. vojna oblast sa sjedištem u Zagrebu. Peta vojna oblast sastojala se od podstožernih postrojba, četiri korpusa, od čega dva u Hrvatskoj i jedne pješačke divizije. Zrakoplovnu potporu 5. vojnoj oblasti pružao je 5. korpus Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane sa sjedištem u Zagrebu. Ostali, vedi dio teritorija Hrvatske bio je podijeljen između 1. vojne oblasti i Vojnopomorske oblasti. Prva vojna oblast sa sjedištem u Beogradu obuhvadala je Slavoniju, preko 17. korpusa koji je imao sjedište u Tuzli. Vojnopomorska oblast sa sjedištem u Splitu bila je nadležna za jadransku obalu i dio sjeverne Dalmacije, a sastojala se od Flote, tri vojnopomorska sektora i korpusa kopnene vojske u Kninu. S ovakvom strukturom JNA je ušla u rat.
Za vođenje borbe, JNA je osnovala dvije operativne skupine, OG-1 za područje Banovine i vedeg dijela Korduna, i OG-3 za južni dio Korduna i Liku. Na kraju 1991. prema novom ustroju ukinuta je 5. vojna oblast i umjesto nje je osnovana 2. vojna oblast sa sjedištem u Sarajevu. U njezin je sastav ušao 10. korpus iz bivše 5. vojne oblasti, te 4., 5. i 17. korpus iz 1. vojne oblasti, kao i 9. korpus iz bivše Vojnopomorske oblasti. Snage JNA na području istočne Hercegovine i Crne Gore: 2. i 13. korpus, ušle su u sastav 4. vojne oblasti. Ovakva se podjela zadržala do sredine svibnja 1992. kada je JNA formalno nestala s povijesne scene.
Početkom 1990. godine JNA je imala 275.341 ljudi od kojih je u 5. vojnoj oblasti bilo 45.559 ljudi. Krajem 1990. JNA je u RH imala približno oko 60.000 ljudi. Prema ratnom ustroju imala je 1.058.378 ljudi. Prema podacima M. Sekulida, JNA je 1991. na mobilizaciju pozvala 142.058 osoba ili sedam posto vojnih obveznika do 45 godina starosti s područja Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Prema istom izvoru JNA je u drugoj polovici 1991. na teritoriju Hrvatske pod svojim zapovijedanjem imala 112.443 vojnika i starješinu. Od toga je 96.625 ljudi bilo iz sastava JNA, a 15.818 iz sastava Teritorijalne obrane.
Ustroj i naoružanje. JNA se sastojala od vidova, rodova i službi. Vidovi su bili: kopnena vojska, ratno zrakoplovstvo, protuzračna obrana i ratna mornarica. Rodovi su bili: pješaštvo, artiljerija, artiljerijski-raketne jedinice protuzračne obrane (u sva tri vida JNA), oklopne jedinice, inženjering, ABH obrana, veza i granične jedinice. Službe u JNA bile su: tehnička služba, građevinska služba, intedantska služba, saobradajna služba, zrakoplovno-tehnička služba, organi sigurnosti i vojna policija, sanitarna služba, veterinarska služba, financijska služba, administrativna služba, pravna služba, geodetska služba, glazbena služba i informatika u OS. Krajem 80-ih godina VOJIN (Vazdušno osmatranje, javljanje i navođenje) postao je rod vojske.
Vojna obaveza u JNA bila je opda. Sastojala se od regrutne obaveze, obaveze služenja vojnog roka, i služenja u rezervnom sastavu. U socijalističkoj Jugoslaviji postojao je sustav opdenarodne obrane i društvene samozaštite, pa je tako JNA bila "zajednička oružana sila svih naroda i narodnosti i svih radnih ljudi i građana SFRJ". Pripadnikom oružanih snaga smatrao se svaki građanin "koji sa oružjem u ruci učestvuje u otporu protiv napadača". Služenje vojnog roka u JNA trajalo je godinu dana.
Kopnena vojska. Kopnena vojska je po brojnosti bila najvedi vid JNA. Imala je oko 140.000 aktivnih vojnika (uključujudi 90.000 regruta), a mogla je u ratnim okolnostima mobilizirati preko milijun rezervista. Rezervne snage su bile organizirane po republičkim linijama u snage Teritorijalne odbrane i u ratnim prilikama bile bi potčinjene Vrhovnoj komandi JNA kao integralni dio odbrambenog sustava. Teritorijalnu odbranu činili su bivši regruti koji su povremeno pozivani na vojne vježbe. Tenkovske i oklopne brigade. Tenkovske brigade JNA su se sastojale od dva ili tri bataljona. Koristile su oko 1000 sovjetskih tenkova T-54 i T-55, 70 sovjetskih T-72, oko 450 jugoslavenskih M-84 i nekoliko američkih M47 tenkova. Tenkovske jedinice su bile najzastareliji dio JNA. Tenkovi T-54/T-55 su bili glavni tenkovi tokom 1960ih. Tenkovi M-84 (poboljšane verzije sovjetskih tenkova T-72 izrađivani pod licencom u Jugoslaviji) su isporučeni JNA krajem 1970ih i 1980ih. JNA je takođe imala rezerve starih sovjetskih T-34/T-85 i američkih Sherman tenkova iz Drugog svetskog rata. JNA je imala više od 400 borbenih vozila pješaštva M80, 500 vozila BVP M-80A i 300 oklopnih transportera koji su se proizvodili u Jugoslaviji. Pješaštvo je koristilo više od 200 sovjetskih oklopnih transportera BTR-152, BTR-40 i BTR-50 koji su kupljeni tokom 1960ih i 1970ih. Imala je i 100 M-3A1 polugusjeničara koji su proizvedeni u Sjedinjenim Državama i mali broj novih rumunskih TAB-72 (varijanta BTR-60) oklopnih transportera. Oklopna vozila za izviđanje su brojala nekoliko starijih sovjetskih BTR-40, novih BRDM-2 i BTR-60 modela i BOV i M-8 vozila.
Jugoslavenski tenk M-84 Artiljerijske jedinice. Artiljerija JNA je bila opremljena sovjetskim, američkim i domadim sistemima. Od artiljerije sovjetskog porekla u JNA nalazilo se približno 1000 mobilnih strojnica kalibra 122 mm, topovi kalibra 130 mm, strojnice/topovi od 152 mm i strojnice kalibra 155 mm. U artiljerijskim baterijama nalazilo se oko 700 starijih američkih mobilnih topova od 105 i 155 mm i modeli M-65. Mobilna artiljerija je bila vrlo važna za operacije u planinskim krajevima Jugoslavije. Artiljerija je koristila sovjetske samohodne topove od 100 mm i 122 mm i jugoslavenske samohodne topove M-7 od 105 mm, kao i preko 6.000 minobacača od 82 i 120 mm, uključujudi i minobacače montirane na varijantu M-60PB standardnog oklopnog transportera. Artiljerija JNA je koristila nekoliko raketnih sustava uključujudi 160 YMRL-32 i M-63 višecijevnih bacača raketa. Arsenal JNA je uključivao četiri lansera nevođenih sovjetskih raketa zemlja-zemlja FROG-7 dometa 100 km. Prvi ovakav sustav je instaliran 1967.
Protiv-tenkovske jedinice.
Protiv-tenkovske jedinice JNA su koristile mobilne protiv-tenkovske topove, bestrzajne cijevi i sovjetske protiv-tenkovske vođene rakete. Od protiv-tenkovskih topova koristili su se modeli od 75, 90 i 100 mm. Bestrzajne cijevi su se izrađivale u Jugoslaviji i koristili su se modeli od 57, 82 i 105 mm. Cijevi od 82 mm mogle su se montirati na oklopne transportere M-60PB.
Protiv-tenkovske vođene rakete AT-1 i AT-3 su bili sovjetske proizvodnje. Korištene su i protiv tenkova i pješaštva, ali zbog ranije proizvodnje efikasnost protiv naprednijih oklopnih jedinica je bila nesigurna. Vozilo BOV-1 se moglo opremiti sa 6 AT-3 lansera kako bi služilo kao izuzetno pokretna protiv-tenkovska platforma. Protuzračna obrana. Vede jedinice JNA su imale značajnu protuzračnu pratnju, čiji je cilj bio štititi velike koncentracije vojske od neprijateljskih zračnih napada. Kopnena vojska je imala četiri jedinice s raketama zemlja-zrak i 11 jedinica protuzračne artiljerije. Raketne jedinice su koristile sovjetske rakete SA-6, SA-7, SA-9, SA-13, SA-14 i SA-16. Sustavi kratkog dometa su također korišteni u pješaštvu. Protuzračna artiljerija je koristila preko 5000 sustava. Od samohodnih protuzračnih topova korišteni su sovjetski dvostruki sustavi ZSU-57-2 od 57 mm i trostruki sustavi BOV-3 od 20 mm i dvostruki BOV-30 od 30 mm. Veliki broj mobilne protuzračne artiljerije je također bio u arsenalu JNA, domadeg i stranog porijekla. Priobalska artiljerija. Priobalska artiljerija je koristila i rakete zemlja-zemlja i topove. Koristila je sustave SS-C-3 projektirane u Sovjetskom Savezu, i protiv-brodske rakete Brom koje su se montirale na kamione.
Činovi. U JNA su postojali slijededi činovi: vojnički činovi
razvodnik
desetar
mlađi vodnik
niži dočasnički činovi
vodnik
vodnik prve klase
stariji vodnik
stariji vodnik prve klase
viši dočasnički činovi
zastavnik
zastavnik prve klase
niži časnički činovi
potporučnik
poručnik
kapetan
kapetan prve klase
viši časnički činovi
major
potpukovnik
pukovnik
generali
general-major
general-potpukovnik
general-pukovnik
general armije
Maršal Jugoslavije (ovaj naslov je nosio samo Josip Broz Tito)
ZANIMLJIVOSTI
U JNA je korišten tada službeni jezik srpskohrvatski jezik i pismo latinica, a negdje isključivo dirilica, tako da su se svi građani SFRJ stariji od 18 godina sposobni za služenje vojnog roka bili prisiljeni služiti se tim i takvim jezikom, bili oni iz Slovenije, Makedonije ili Kosova.
Teško je zaobidi Pravilo službe oružanih snaga PS OS, čuveni pe es, kojim je bilo definirano skoro sve u JNA.
SMB (sivo maslinasta boja) korištena je na gotovo sve što je bilo u vojsci: uniforme, opremu, i vozila.
ZAKLJUČAK
Kako smo i sami mogli do sada uvidjeti, JNA baš nema nekakve velike specifičnosti u svojim redovima naspram drugih vojnih organizacija. Relativno zastarjela oprema, prepisane funkcije i prosjecna organiziranost cine ju relativno beznacajnom na svejtskoj pozornici. No, unatoc tome, bila je dostatna za osiguravanje obrane, bilo od unutrasnjih ili vanjskih neprijatelja, što je u biti i bio njezin primarni cilj. Obrana domovine.
LITERATURA
Trifunovska, Snezana, Yugoslavia Through Documents: From Its Creation to Its Dissolution, Martinus Nijhoff, 1994. "Arsenal" časopis, Beograd, listopad 2007. Crisis in the Balkans: The Blockade, Steven Lee Mayers, The New York Times, 5. svibanj 1999.
