DRŢAVNA BEZBJEDNOST: Drţavna bezbjednost predstavlja djelatnost posebno određenih državnih organa na planu zaštite odgovarajućeg društvenog i političkog poretka. Pod državnom bezbjednošću se podrazumijeva i primjena i korištenje metoda mjera i radnji od organa,službi i političkih subjekata kojima se sprječavaju, onemogućuju i čine bezopasnim nosioci djelatnosti koji ugrožavaju državu. U organizacijskom smislu pod državnom bezbjednošću podrazumijevaju se ustanove koje se neposredno angažiraju na poslovima zaštite državne bezbjednosti, a to su službe sigurnosti, kontraobavještajna služba i služba javne bezbjednosti. DEFINIRANJE NACIONALNE SIGURNOSTI: Nacionalna sigurnost je stranje u kojem je obezbijedjen, uravnotezen, fizicki, duhovni, drustveni i materijalni opstanak pojedinca i drustvene zajednice u odnosu prema drugim pojedincima, drustvenim zajednicama i prirodi. Sadrţinu sigurnosnog stanja ĉine: -stanje reda i mira; -kretanje kriminaliteta kojim se napada na ličnu i imovinsku sigurnost gražana i društvenu imovinu; -aktivnosti stranih država i njihovih organa; -djelatnosti ekstremnih organizacija; -međunarodna situacija. Sigurnosna politika treba da vodi raĉuna prvenstveno o: -opstanku države; -nacionalnom opstanku; fizičkom samoodržanju; -teritorijalnom integritetu; -političkoj samostalnosti; -kvalitetu života građana. U tom smislu podrazumijevamo: -vanjsku sigurnost; -obrambenu sigurnost; vanjsku i unutrašnju privrednu i financijsku sigurnost; -unutrašnju sigurnost. VRIJEDNOSTI I FAKTORI UTJECAJA: Ĉetiri generalne grupe vrijednosti: -opstanak; -teritorijalni integritet; -politička samostalnost; -kvalitet života. Opstanak- podrazumijeva se opstanak države, nacionalni opstanak i fizičko samoodržanje. Teritorijalni integritetteritorij je krajnje bitan element državnosti, a u vezi s tim teritorijalni integritet pojavljuje se kao borba za cjelovitost države. Politiĉka samostalnost je opći naziv za suverenitet, nezavisnost, međunarodni subjektivitet, način života i nacionalni život. Kvalitet ţivota- tu se prvenstveno misli na lični i društveni standard života pojedinca, ekonomski razvoj i mogućnosti tog razvoja. Sigurnosna politika jedne drţave ovisi od niza faktora: -povijesno naslijeđe; -geopolitički položaj; -geostrateški položaj; -ekonomska razvijenost; -kadrovsko materijalni potencijali; -demografska potencijalnost; -administrativno ureženje; -adaptacija ciljeva; -društveno uređenje. Sigurnosna kultura je kompleks iz oblasti sigurnosti odnosno to su osnovne vrijednosti i tekovine koje su objekat napada i zaštite, metodi i oblici kao i nosioci ugrožavanja, koja čine pojedince, sredine i društvo sposobnijim da raspoznaju
metode, oblike i radnje ugrožavanja, kao i nosioce tih djelatnosti bez obzira gdje se i kako ispoljavaju. SIGURNOSNI PROBLEMI: Postoje ĉetiri elementa koja karakteriziraju sigurnosni problem ili sigurnosno pitanje: -referentni objekat; -sigurnosni akter; -publika; -funkcionalni sektor. Referentni objekat je ono na što se odnosi prijetnja. Sigurnosni akter je onaj koji iznosi argumente da je referentni objekat izložen prijetnji. Publika je subjekat koji treba uvjeriti u postojanje prijetnje. Funkcionalni sektori mogu biti historijska neprijateljstva među državama,retoričko neprijateljstvo, stranje referentnog objekta i sl. SEKTORI SIGURNOSTI:Postoji pet sektora sigurnosti koji utiču na ukupnu bezbjedonosnu situaciju: -vojni; -politički; -ekonomski; -društveni; -sektor životne okoline. Vojna sigurnost se odnosi na kapacitet države za oružani napad,odnosno obranu, te način na koji države percipiraju institucije drugih država. Politiĉka sigurnost se odnosi na organizacijsku stabilnost država. Ekonomska sigurnost se odnosi na mogućnost pristupima resursima, financijama i tržištima. Društvena sigurnost odnosi se na održavanje razvoja jezika,kulture i religije, nacionalnog identiteta i običaja. Sigurnost u sektoru okoliša se odnosi na stanje u biosferi na lokalnom i planetarnom nivou. REGIONALNI SIGURNOSNI KOMPLEKSI: Set jedinica čiji su glavni procesi sigurnosnizacije i desigurnosnizacije toliko međusobno povezani da se njihovi sigurnosni problemi ne mogu analizirati ili riješiti za svaku tu jedinicu zasebno-nazivamo regionalnim sigurnosnim komleksom. REGIONALNI SIGURNOSNI KOMPLEKS je redefinisan kao set jedinica ciji su glavni procesi sigurnosnizacije i desigurnosnizacije toliko medjusobno povezani da se njihovi sigurnosni problemi ne mogu analizirati ili rijesiti za svaku tu jedinicu zasebno. Analiza regionalne sigurnosti se mora vršiti na četiri nivoa: 1.domaće slabosti na državnom nivou; 2.odnosi među državama; 3.odnosi regija sa susjednim regijama; 4.uloga svjetskih sila u regiji. Sigurnosna konstelacija je povezanost sva ta četiri nivoa.
KOPENHAŠKA ŠKOLA:Kopenhaška skola razvila je znatan broj konecepata za preispitanje sigurnosti, osobito kroz pojmove sekuritizacije i desekuritizacije. Kopenhaška škola identificira 5 glavnih kategorija sigurnosti :Vojna sigurnost, ekonomska sigurnost, ekološka, društvena, politička .Referentni objekti mogu biti: država(vojna sigurnost), državna suverenost ili ideologija(politička sigurnost) nacionalna gospodarstva (ekonomska
sigurnost) kolektivni identiteti ( društvena sigurnost) vrste ili staničta ( ekološka sigurnost). Dvije faze kopenhaške škole: Prva faza odnosi se na prikazivanje odrđenih problema osoba ili entiteta kao prijetnji opstanku referentnih objekata. Početni korak sekuritizacije mogu pokrenuti države, ali i nedržavni akteri kao što su primjerice sindikati ili narodni pokreti. Nedržavni akteri stoga se smatraju važnim igračima u modelima sekuritizacije. Druga ključna faza sekuritizacije uspješno je dovršena samo ukoliko prevoditelj sekuritizacije uspješno uvjeri relevantnu publiku (to je javno mnijenje, političare vojne časnike ili ostale elite ) da je referentnom objektu ugrožen opstanak , jedino tada se mogu nametnuti izvanredne mjere.Sekuritizacijase definira kao proces kojim neko pitanje poprima sigurnosni karakter i time biva predstavljeno kao prijetnja.Desekuritizacija je proces suprotan sekuritizaciji. U suštini podrazumijeva oduzimanje sigurnosnog značaja nekom pitanju odnosno nespada u spektar javne politike tj. nepolitizirano pitanje.Buzan tvrdi kako se države sastoje od tri primarne sastavnice : -fizičke osnove; -institucionalnog kapaciteta; -i ideji o državi. Važne tri dimenzije drţavne snage: -infrastrukturna sposobnost; -sposobnost prinude; -nacionalni identiteti i drustvena kohezija. Vanjske prijetnje slabim drţavama: -prodiranje i intervencija drugih država ili skupina; -prenošenje sukoba i nemira iz susjednih regija. Prijetnje iznutra slabim drţavama: -vojne frakcije; -kriminalci; -ustanci manjina; institucionalni kolaps; -nemiri; -unutar državni rat.Monopol sile u defanzivi( Nitzche): Ključne riječi koje se vezu za Nichea su:-dekonstrukcija; -država; -državni monopol sile; privatizacija javne sigurnosti;-unutarnja sigurnost. Bez monopola sile država ne može postojati. Snažno se povezuje sigurnosni interes građana za održanje vlastitog privatnog posjeda.
Drţavna bezbjednost 26-28 AGRESOR- je država koja na bilo koji način ugrozi nezavisnost,suverenitet ili teritorijalni integritet druge države , odnosno čije oružane snage napadnu drugu zemlju. DEFINIRANJE SIGURNOSTI- sigurnost je stanje u kojem je obezbjeđen i uravnotežen fizički,duhovni,društveni i materijalni opstanak pojedinca i društvene zajednice u odnosu prema drugim pojedincima,društvenim zajednicama i prirodi. Prema reduciranoj definiciji sigurnost je otklanjanje svih aktivnosti i pokušaja koji ugrožavaju lica, javni poredak, objekte
ili dati prostor. Pojam opće sigurnosti obuhvaća zaštitu ličnih,imovinskih,političkih i drugih prava i sloboda građana od kriminalnog uskraćivanja njihovog korištenja. Pod sigurnošću u uţem smislu najčešće se podrazumijeva djelatnost koja ima za cilj da obezbjedi i garantuje ličnu i imovinsku sigurnost utvrđenu ustavom i zakonima. Sigurnost u širem smislu obuhvata djelatnost čiji je osnovni cilj obezbjeđenje i zaštita osnova na kojima počiva konkretno državno uređenje. Sigurnost u najširem političko-pravnom smislu obuhvata mjere i aktivnosti čuvanja i zaštite od ugrožavanja nezavisnosti i integriteta jedne zemlje i unutrašnjeg ustavnog i pravnog poretka. Pojam sigurnosti se moţe shvatiti u tri smisla:1. Kao funkcija sigurnosti države – zakonima i drugim normama određeni su organi i subjekti koji je vrše; 2.Kao stanje sigurnosti – na osnovu elemenata, tj. podataka o aktivnostima nosilaca ugrožavajućih djelatnosti u i prema datoj državi, utvrđuje se stepen ugroženosti, odnosno sigurnosno stanje; 3.Kao služba sigurnosti – organi čija je dužnost da, vršeći poslove iz svoje nadležnosti, primjenom odgovarajućih metoda i mjera, otklanjaju djelatnosti kojima se ugrožava javni poredak ili bezbjednost struktura države. VRSTE SIGURNOSTI- S obzirom na zaštićena dobra i vrijednosti razlikuju se vrste sigurnosti: -lična sigurnost (lična prava i slobode građana), -nacionalna sigurnost (dobra i vrijednosti javnog poretka), -sigurnost saobraćaja na putevima,u zraku, rijekama i morima, sigurnost objekata, -sigurnost prostora, -sigurnost podataka. Prema objektu zaštite: -državna sigurnost, -opća(javna),kolektivna, lična i imovinska. TRADICIONALNI MODEL SIGURNOSTI- -uvjerenje da je država odgovorna za sigurnost; -sigurnosna politika bila je usmjerena na očuvanju postojećeg stanja; -vojne prijetnje zahtjevale su učinkovitu vojnu obranu koja je bila primarni interes. DRŢAVNA BEZBJEDNOST- predstavlja djelatnost posebno određenih državnih organa na planu zaštite odgovarajućeg društvenog i političkog poretka. 62-91 Naĉela (principi) obavještajnog rada i rada obavještajnih sluţbi: Sveobuhvatnost – u obavještajnom radu načelo sveobuhvatnosti znači obavještajno istraživanje veoma velikog broja podataka i informacija iz svih oblasti života i rada drugih zemalja.Neprekidnost u radu – pod ovim principom podrazumijevamo da se obavještajni rad ne prekida bez obzira na to da li se zemlja nalazi u mirnodopskim uslovima ili ratnom stanju ili u nekoj krizi.Bezobzirnost – ova osobenost potiče od načela koje obavještajne službe primjenjuju, a to je da cilj opravdava
sredstvo.Infiltracija – kao načelo rada primjenjuje se stalno, a sastoji se u tome što obavještajne službe nastoje da preko agenture ili specijalnih snaga budu prisutne u određenim sredinama ili na teritoriju zemalja u kojima rade kako bi uticale na stanje u njima.Objektivnost i provjera – ova dva principijelna zahtjeva važni su budući da se u obavještajnom radu zahtijeva prikupljanje što tačnijih podataka i njihovo objektivno prikazivanje.Blagovremenost
–
u
praktičnom
obavještajnom
radu
blagovremenost
(pravovremenost) znači svakodnevno, a u radu svakočasovno, imati pregled situacije.Tajnost rada – ovo načelo je temelj obavještajne djelatnosti.Planiranje zadataka – planski pristup radu, sa jasno preciziranim poslovima po vremenu i prostoru, veoma je važan činilac za uspjeh obavještajne službe.Centralizacija rada i rukovoĊenja – Značajni i krupni obavještajni rezultati mogu se ostvariti jedino tamo ako se svi istorodni poslovi objedine pod rukovodstvom jednog određenog organa.Relativna samostalnost – predviđa se prije svega za vojnoobavještajne organe i neke druge resore obavještajne organizacije. Primjena načela relativne samostalnosti naročito dolazi do izražaja u ratnim uslvima i to posebno kod onih organa koji su u jedinicama angažovani u borbi.Specijalizacija – nalaže sveobuhvatni obavještajni zahtejvi i obim poslova koje obavljaju savremene obavještajne službe a ovi zahtijevaju detaljnu podjelu rada u okviru njihovih organizacija.Timski rad – neizbježan upravo zato što su mnogi obavještajni poslovi veoma složeni i zahtijevaju zajednički rad većeg broja specijalista različitog profila – timova.U novije doba, u uslovima postojanja saveza (vojnih), konstituira se i novo načelo kao koordirano djelovanje nacionalnih obavještajnih organizacija, koje dolazi do punog izražaja jer se i kroz koordinaciju obavještajne djelatnosti očituje jedinstvo saveza. OBAVJEŠTAJNU SLUŢBU ĈINE: obavještajna djelatnost i organizacija tj.aparat koja tu djelatnost sprovodi. OBAVJEŠTAJNA SLUŢBA U MATERIJALNOM SMISLU: obuhvata obavještajnu djelatnost i ciljeve koji se tom djelatnošću ostvaruju. OBAVJEŠTAJNA SLUŢBA U FORMALNO ORGANIZACIJSKOM SMISLU: obuhvata organizaciju i sredstva kojima se obavještajna funkcija obavlja. NAJOPĆIJI ZADATAK OBAVJEŠTAJNE SLUŢBE: jest da prikuplja podatke i informira o tajnama protivnika.
KARAKTERISTIKE MODERNE OBAVJEŠTAJNE SLUŢBE: 1. OS se javlja kao stalni specijalizirani organ države sa obavještajnom funkcijom. 2. Obavještajna djelatnost postaje sve obimnija,a njeni metodi raznovrsniji. 3. OS ne interesiraju samo vojna i politička saznanja već se njen domet širi na ekonomske i druge oblasti. 4. Pored metoda naročito je osjetan porast obavještajne prakse. 5. OS se počinje baviti i mnogim neobavještajnim pitanjima poput: terorizma, propagande, diverzije, sabotaže, udara-pučeva i dr. KLASIĈNA PODJELA OS S OBZIROM NA NJENE ZADATKE JE: -obavještajna služba u užem smislu(njena djelatnost je usmjerena ka inozemstvu); -kontraobavještajna služba(ima zadatak da štiti od djelatnosti stranih os) DEFINIRANJE OBAVJEŠTAJNE SLUŢBE: os je organizirana aktivnost ili organizacijaustanova, koja po zahtjevu i namjerama vodećih političkih struktura, pokreta ili države, prikuplja, ocjenjuje, tumači, pruža (zaštićene) tajne i druge podatke o protivniku ili neprijatelju, štiti sopstvene strukture i angažira se na sprovođenju drugih aktivnosti kojima se ostvaruju određeni politički ciljevi. PO SISTEMU KOMANDOVANJA RAZLIKUJU SE: -strategijska, -operativna, -taktička. OBAVJEŠTAJNE SLUŢBE ĈINE: -centrala, -centri, -podcentri, -punktovi, -grupa obavještajaca, ugrađeni obavještajci. Centrala predstavlja vrh obavještajne službe. Ona planira, organizira, rukovodi, usmjerava obavještajne podatke političkom rukovodstvu pokreta ili države. Centri, podcentri, punktovi, grupa obavještajaca, ugrađeni obavještajci neposredno se angažiraju na prikupljanju određenih podataka i izvršavaju druge zadatke metodima obavještajne službe. ORGANIZACIONO I STRUKTURNO OS DIJELIMO NA: -os u materijalnom i os u formalnom smislu, -os i kontraobavještajna služba, -civilna i vojna obavještajna služba. ŠPIJUNAŢA, RAZLIKUJEMO SLJEDEĆE POJMOVE: -politička, vojna, ekonomska, naučno-tehnička, geografska, zračna i dr. Objekti napada političke špijunaže jesu: državni aparat, služba državnje tj.nacionalne bezbjednosti i ministarstvo unutrašnjih poslova, vladajuće i opozicione političke partije,ministarstvo inozemnih poslova, te razne naučne, kulturno prosvjetne, umjetničke i dr.institucije. Vojna špijunaža ima za objekte interesiranja: ministarstvo obrane, generalštab, ratni savjet, rodove vojske, vojna područja i dr. Domen interesiranja ekonomske špijunaže jesu: institucije i objekti preko kojih se može doći do privredne tajne, glavne institucije (ministarstva, savjeti, komisije) iz kojih se rukovodi
privredom u cjelini, spoljnotrgovinske institucije... Naučno-tehničku špijunažu interesiraju tajne vezane za razne naučne pronalaske (atomska energija, reketna tehnika, vještački sateliti i dr.) Faze obavještajnog rada:-Planiranje se zasniva na raspoloživim podacima i potrebama institucije; -Prikupljanje podakata je neprekidan i složen proces, a izvori se klasificiraju na razne načine; -Obrada podataka, najsloženija faza; -Korištenje podataka je posljednja faza. Kontraobavještajni rad: Kontraobavještajnom djelatnošću bave se kontraobavještajne službe. Kontraobavještajna služba su djelatnost, organizacije i organi, koji prikupljaju, sređuju, obrađuju i koriste podatke o službama, majerama, i akcijama drugih zemalja, a naročito onih koje nisu prijateljske, koje predstavljaju stvarnog ili mogućeg neprijatelja. Kontraobavještajna sluţba je specijalizovana služba državnog aparata zemlje za borbu protiv stranih obavještajnih i vojnoobavještajnih službi, diverzija i drugih obavještajno subverzivnih djelatnosti.Naziva se još i kontrašpijunažom. Kontraobavještajna djelatnost nerijetko se miješaju sa kontraobavještajnom zaštitom. Kontraobavještajna zaštita je samo jedan segment kontraobavještajne djelatnosti..Kontraobavještajna procjena je proces kojim kontraobavještajni organi i organi bezbjednosti, na osnovu poznatih podataka, izvlače odgovaraće
zaključke
i
procjenjuju
budući
razvoj
događaja,
odnosa
i
ponašanja.Kontraobavještajna akcija je konkretna kombinovana primjena metoda i sredstava rada kontraobavještajnih službi i organa bezbjednosti, radi izvršenja određenog kontraobavještajnog
zadatka
i
postizanja
planiranog
cilja
u
kontraobavještajnoj
aktivnosti.Obavještajni podatak je vrsta podatka ocijenjenog i protumačenog tako da može da se upotrijebi kao element za donošenje odluke kojom se ostvaruju politički ciljevi pokreta ili države.Prema sadržaju i formi obavještajni podaci se dijele na potpune i nepotpune, po vremenu prikupljanja na blagovremene i zakašnjele. Obavještajni izvor je svaki izvor koji obavještajnim izviđačkim i drugim strukturama, organima, ili pojedincima neposredno daje podatke o protivniku, odnosno o svemu što je objekt i predmet obavještajne djelatnosti.
HRESTOMATIJA: Siniša Tatalović – Savremene sigurnosne politike Središnja podjela sluţbi sigurnosti je na: -civilne i vojne. Civilne su zadužene za zaštitu demokratskih institucija i privrednog blagostanja države i društva. Vojne su odgovorne za sigurnost vojnih snaga.
Sluţbe sigurnosti su organizirane kao: -nezavisna tijela, civilna ili vojna; -specijalizirani ogranci općih policijskih snaga. Sluţbe sigurnosti imaju nekoliko pravnih temelja na osnovu kojih djeluju: -ustav, zakonodavstvo, -vladine uredbe. SISTEM SIGURNOSTI SUVREMENE DRŢAVE:
Suvremeni sistem sigurnosti
predstavlja sintezu svih podsistema društva jer osigurava uslove za opstanak i razvoj društva, kvalitet života i djelovanje u smjeru povećanja otpornosti društva i prirode od ugrožavanja. Temeljni elementi sistema nacionalne sigurnosti suvremene države: 1)sigurnosna politika; 2)pravna regulativa; 3)sigurnosna struktura; 4)ljudska sigurnost; 5)privatni sektor sigurnosti; 6)sigurnosno samoorganiziranje društva. Ljudska sigurnost obuhvaća 7 područja: ekonomska; -ekološka; -lična; -politička; -prehrambena; -sigurnost zajednice; -zdravstvena. LJUDSKA SIGURNOST:Definicija ljudske sigurnosti-„kao stanje u kojem su ljudi oslobođeni od trauma koje opterećuju ljudski razvoj. Ljudska sigurnost znači „kao prvo, sigurnost od takvih hroničnih prijetni kao što su glad, bolest i represija. A kao drugo, znači zaštitu od iznenadnih i štetnih poremećaja svakodnevnice – bilo u domovima, na radnim mjestima ili u zajednicama“. Cilj ljudske sigurnosti da zaštiti ljudski život na način koji mu garantuje unapređenje ljudskih sloboda i njegovu samorealizaciju. Ljudska sigurnost: referentni objekat je čovjek, štiti integritet individue, moguće prijetnje siromaštvo, bolest,nasilje... Tradicionalna sigurnost: -referentni objekat je država, štiti integritet države, moguće prijetnje građanski rat,revolucija. Pristupi ljudskoj sigurnosti: -uži pristup-prijetnja političkim nasiljem ljudima od strane države ili bilo kojeg drugog org.subjekta prikladan predmet koncepta ljudske sigurnosti; širi pristup. CILJEVI U RADU POLICIJE: 1)prevencija kriminala; 2)smanjenje straha od kriminala; 3)održavanje javnog reda i mira; 4)zaštita osoba i imovine; 5)provođenje zakona; 6)otkrivanje krivičnih djela; 7)kontrola saobraćaja; 8)odgovaranje na potrebe zajednice; 9)rješavanje sukoba unutar zajednie; 10)zaštita prava pojedinca; 11)nediskriminacija. Vrijednosti na kojima počiva rad policije: -Autoritet policije zasniva se na zakonu i provođenju zakona; Zajednica može pružati pomoć i informacije policiji prilikom provođenja zakona; Odgovaranje na pozive građana osnovni je prioritet i na te pozive mora se odgovoriti što prije; -Socijalni problemi i problemi određenih grupa stanovništva nisu u nadležnosti policije osim ako ne ugrožavaju javni red i mir; -Policija je, kao ekspert u tom području, najkompetentija da odredi prioritete i strategije čuvanja reda i mira. Vrijednosti kojima se policija rukovodi da bi
zadovoljila potrebe zajednice: -Policija će uključiti zajednicu u sve svoje aktivnosti, uključujući razvijanje strategija koje utiču na kvalitet života u njoj; -Policija smatra da te strategije moraju sačuvati i unaprijediti principe demokratije; -Policija mora regulisati način pružanja usluga tako da iskoristi potencijale lokalne zajednice; -Službenici policije trebali bi imati udjela u rješavanju pitanja koja utiču na učinkovitost posla i zadovoljstvo koje taj posao pruža. POLITIKANACIONALNESIGURNOSTI: Vanjska,odbrambena,privredna,socijalna,ekološka,
zdravstvena,
energetska,
obrazovna,
kulturna i druge politike. 6 ELEMENATA SISTEMA NACIONALNE SIGURNOSTI: Zakonsko pravna regulativa (ustav,zakoni,podzakonska akta) ; -sigurnosna struktura(sistem civilne zaštite-vanjska i unutrašnja sigurnost); -sudjelovanje države u međunarodnim sigurnosnim i obrambenim organizacijama(NATO,EU,UN) ; -ljudska sigurnost (glad,bolest,represija); -privatna sigurnost (agencije za zaštitu ljudi i imovine, detektivi); -sigurnosno samoorganiziranje civilnog društva Evropska unija i sigurnost: Postavlja se pitanje da li se EU može posmatrati kao jedinstvena sila ili kao regija. Postoje argumenti za obje ove teze. S jedne strane, EU nema jedinstvenu vanjsku politiku, zbog čega se ne može smatrati jednom silom. S druge strane, EU je sigurno jedinstvena ekonomska sila u svijetu.Prema jednoj od klasifikacija država, postoje predmoderne, moderne i postmoderne države. U skladu sa definicijom svake, zemlje članice EU su sve postmoderne države koje karakteriše otvoren i tolerantant pristup prema političkoj, kulturološkoj, ekonomskoj i političkoj interakciji, i koje vjeruju da otvaranje njihovih ekonomija, i u manjoj mjeri društva i politike različitim oblicima interakcije je dobro i za njihov prosperitet i njihovu sigurnost.Jedno od pitanja koje je identifikovano i kao potencijalna prijetnja stabilnosti u regiji je migracija.
EUROPSKA SIGURNOSNA STRATEGIJA : Europska sigurnosna strategija navodi da je tradicionalni koencept sigurnosti bio baziran na „prijetnji invazije“ i da kao kontrast vidljivim prijetnjama za vrijeme Hladnog rata, nijedna od novih prijetnji nije iskljucivo vojna, niti jos se moze suprotstaviti iskljucivo vojnim sredstvima. Europska sigurnosna strategija kao ključne prijetnje Europi prepoznaje sljedeće pojave:-terorizam; -proliferacija oružja za masovno uništenje; -regionalni konflikti; -neuspjele države; -organizovani kriminal. Unija je
na ove prijetnje odgovorila nizom preventivnih mjera:-isticanjem važnosti; -privrženosti i ojačavanjem međunarodnih pravnih okvira; -većom suradnjom s partnerima (UN, NATO, SAD); -te razvojem novih i dinamičnih instrumenata odgovora. Europski strateški koncept unutarnje sigurnosti zasnovan je na širenju zona sigurnosti preko vanjskih granica, potom integraciji istočnih i jugoistočnih zemalja Europe u EU, te partnerskom odnosu s državama na južnim i istočnim obalama Mediterana. Potrebno je izdvojiti dva dokumenta koja su odredila put(strategijieu)a
to
su:
Prvi STOKHOLSKI PROGRAM –otvorena i sigurna europa u službi i zaštiti građanać Drugi LISABONSKI UGOVOR- njime je predviđeno osnivanje : stalnog odbora za operativnu suradnju u području unutarnje sigurnosti (COSI)-zadaci COSI-a su razvijanje te da prati
provođenje strategije unutarnje sigurnosti. Po pitanju integriranog
upravljanja granicom
osnovan je: europski sustav za nadzor granica (EUROSUR). Kako bi strategija bila uspješno provedena Komisija je tijekom 2010.god usvojila: akcijski plan za provedbu europse sigurnosti EU. Akcijski plan donosi 41 predloženu akciju koje imaju za cilj odgovoriti na najžurnije sigurnosne izazove s kojima se Europa susreće.
POJMOVI: AGENTURNA MREŢA – tri i više agenata sa kojima operativno rukovodi jedan obavještajni centar ili obavještajni punkt. AGITACIJA – svaki prekid stanja mirovanja. Ostvaruje se javnim govorom predavanjima raspravama i debatama. AMBASADA – diplomatska misija najvišeg ranga. AMNESTIJA- akt kojim se neodređenom broju lica daje oslodođenje od gonjenja potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne , zamjenjuje izrečena kazna blažom , određuje brisanje ili se ukidaju pravne posljedice osude. ANARHIZAM- društveni i politički pokret koji zastupa nužnost rušenja države kako bi se bez svakog reda nadzora prisile i vlasti uspostavila individualna i grupna sloboda. ANEKSIJA – nasilno pripajanje dijela ili cijelog područja koje se nalazi pod suverenitetom neke države od strane druge države. ANTAGONIZAM – stanje između dvaju suprotstavljenih sila koje obično vodi promjeni postojećih odnosa. APARTHEJD - doktrina ii politika rasne superiornosti bijele u odnosu na crnu i druge rase. APATRIDI – lica koja nemaju državljanstvo nijedne postojeće države ( lica bez državljansta, apolidi, hajmatlozi). ARBITRARNOST – u međunarodnom pravu izraz se koristi kao oznaka za proizvoljno ugrožavanje temeljnih prava i sloboda pojedinca od strane države i njenih institucija odnosno tijela. ARBITRAţA – način mirnog rješavanja sporova koji se oslanja na treću stranu tj, na odluku neovisnih posrednika arbitara. ASIMILACIJA – proces tokom kojeg jedna društvena
pojava u kontaktu s drugom pojavom takve vrste gubi svoje osobenosti i samosvojnost nestaje u drugoj pojavi utapa se u njoj. AUTOKRATIJA – samovlašće apsolutizam neograničena vlast koju vlastodržac samovoljno provodi ne obazirući se na zakone predstavnička tijela i ostala državna tijela koji postoje samo kako bi bespogovorno provodili volju vladara. AUTONOMIJA- u politickom smislu označava pravo stanovnika na nekom području , odnosno nacionalne, etničke zajednice, socijalne ili (sub)kulturne grupe da samostalno rješavaju stvari unutarnje uprave te organizacije života i djelovanja odnosno da donosi odluke i zakone po kojima samosvojno djeluje u političkom privrednom društvenom i kulturnom životu. AZIL – u međunarodnom pravu zaštita koju neka država garantira stranoj osobi. BANDA – grupa maloljetnih prijestupnika odnosno delikvenata čija se kultura razlikuje ili je u sukobu sa općom kulturom društva, kriminalna skupina odraslih prijestupnika. BILATERALNOST – u međunarodnom pravu znači ugovor sklopljen između dvije države na osnovu njihovog slobodnog pristanka koji ih uzajamno obavezuje za razliku od multilateralizma koji podrazumjeva odnose i dogovore između većeg broja država. BIOLOŠKO ORUŢJE – osnovnu komponentu biološkog oružja predstavljaju biloŠki agensi visoke razornosi , namjenjeni za uništavanje ili onesposobljavanje ljudi životinja i biljaka izazivanjem raznih oboljenja. BIROKRACIJA – termin potječe od francuske riječi BIRO – kancelarija , i grčke KRATOS –vlast ili vladavina : dakle vlast biroa aparata i ljudi u njima.Birokracija označava jednu silu ili vlast u drustvu. CENTRALNE OBAVJEŠTAJNE SLUŢBE – samostalne obavještajne organizacije organizirane kao razne agencije ili uprave negdje civilne negdje vojne . Svrha im je da obavještajno obrađuju druge zemlje i da sprovode ostale tajne operacije i akcije na najvišem nivou. CENZURA – svako autoritarno ograničavanje ili zabrana svakog javog izražavanja zato što se ono smatra opasnim po vlast društveni li moralni poredak. CESIJA – ustupanje područja jedne države drugoj tako da ono mijenja suverenitet. CIONIZAM – židovski nacionalistički pokret nastao u 19 vijeku kao odgovor na porast antisemitizma u Evropi osobito u Rusiji. CRNO TRZIŠTE -trgovina ilegalno uvezenom robom za široku potrošnju. DECENTRALIZACIJA- prenošenje ovlasti i upravljačkih funkcija s viših nivoa na niže, kao dio složenog procesa demokratizacije društva. DEMILITARIZACIJA- potpuna ili djelomična zabranja držanja ili organiziranja vojske, uključujući demobilizaciju,predaju oružja i napuštanje vojnih objekata, što se pod nadzorom mežunarodne zajednice i u skladu s odlukom Vijeća sigurnosti UN provodi na ratom ili drugim oružanim sukobom zahvaćenom području, najčešće nakon potpisivanja sporazuma o prekidu sukoba.DEMILITARIZIRANA ZONA- dijelovi državnog područja na kojem je državi, kojoj pripada područje, zabranjeno mežunarodnim ugovorom na određeno ili
neodređeno vrijeme podizanje vojnih objekata i stacioniranje vojnih jedinica. EKOLOŠKI RAT- uništavanje i zagađivanje prirode i životne sredine ljudi
s ciljem stvaranja što
nepovoljnijih uvjeta za život stanovništva na određenom području. EKSPANZIONIZAMpolitika širenja državnog,ali i etničkog nacionalnog teritorija,odnosno širenje sfere političkog, kulturnog ili ekonomskog utjecaja jedne zemlje na druge zemlje ili neka njihova područja. EKSTREMIZAM- pojam koji označava zastupanje krajnjih i isključivih društvenih i političkih mišljenja,stavova, ideja i ideologija. ELITA- je vladajuća, povlaštena ili u nekim elementima nadmoćna društvena grupa koja ima utjecaj kontrolu ili vlast nad nekim područjima društvenog života, u cijelom društvu ili državi. EMBARGO- u užem smislu znači zabranu isplovljavanja brodova, polijetanja aviona ili izvoza određene robe iz zemlje, odnosno njihovu zapljenu. ETATIZAM- trend ili praksa jačanja države i njeno reguliranje, vošenje i nadziranje društvenih i ekonomskih tokova i odnosa. ETNIĈKO ĈIŠĆENJEprotjerivanje stanovništa s ciljem izmjene etničke strukture nekog područja. ETNOCIDrelativno skorašnji (etnološki) pojam nastao u zapadnoj etnologiji i antropologiji. To je proces akulturacije
izazvan
spolja,
nametnut
potčinjenim
narodima
i
etničkim
gupama.FUNDAMENTALIZAM: Uopšteno označava konzervativni vjerski svjetonazor i na njemu temeljne militantne vjerske pokrete koji suprotstavljajući se liberalnim vjerskim i društvenim reformama kao i uticaju suparničkih religijskih i svjetovnih ideja – pozivaju na povratak drevnim vjerskim vrijednotama i dogmama i na njima pokušavaju utemeljiti čitav društveni i politički život.GENOCID: Uskraćivanje prava na opstanak cijelim ljudskim grupama, kao što je ubistvo, uskraćivanje prava na život pojedinim ljudskim bićima. Konvencija o sprječavanju i kažnajvanju zločina genocida je usvojena 9. 12. 1948.GERILA : Predstavlja poseban vid oružane borbe protiv obično brojno ili tehnički nadmoćnijeg neprijatelja.GRAĐANIN: oznaka je osobe s političkopravnim statusom državljanina, što se svodi na političko pravo ravnopravnog sudjelovanja u upravljanju državom, a u modernim predstavničkim demokratijama koristi se pasivno, i to glasanjem na izborima za tijela vlasti te aktivno, pravom na isticanje vlastite kandidature na izborima za tijela vlasti.GRAĐANSKA NEPOSLUŠNOST: Oblik nenasilnog djelovanja građana u cilju promjene vlasti, politike, zakona i sl.GRAĐANSKI RAT: Unutrašnji rat u jednoj istoj državi između dva jasno obilježena i organizovana protivnika – neprijatelja.HEGEMONIJA: Politički ili društveni odnos nadređenosti neke društvene grupe, političke organizacije ili ustanove, nacije ili države u odnosu na ostale, što može biti pravno ili fizički uspostavljeno, u situaciji u kojoj se proklamuje formalna jednakost i ravnopravnost svih.HUNTA: najviši organ vlasti poslije državnog udara ili puča. S obzirom na sistem, hunte mogu da budu civilne, vojne ili
mješovite, sastavljene od civila i vojnih ličnosti. Najčešće su sastavljene od viših oficira.IMIGRACIJA: Useljavanje većeg broja stranaca u neku državu. Prema uzrocima, razlikujemo političku, ekonomsku i imigraciju koju pokreće više uzročnih faktora, uključujući društvenu nestabilnost izazvanu ratom, prirodnim katastrofama i drugim vanrednim prilikama.IMUNITET: pravo, odnosno povlastica pojedinaca da budu izuzeti od primjene pojedinih pravnih propisa koji se na druga lica redovno primjenjuju.INDOKTRINACIJA: organizovano više ili manje intenzivno nastojanje da pojedinac ili šira populacija internalizira obrazac mišljenja i ideološke standarde neke formalne organizacije, najčešće političke ili vjerske.INKRIMINACIJA: Optužiti za krivično djelo ili za neku krivicu.IREDENTIZAM: Shvatanje da država koji ima nacionalnu u drugoj državi ima pravo da je pripoji sebi, makar i silom.ISPIRANJE MOZGA: Monstruozna tehnika prisilnog preodgajanja zatvorenika, najčešće protivnika i liberalno orijentisanih intelektualaca, koja je karakteristična za totalitarne režime. Naziva se još i terorom ideja, političkim zaglupljvanjem i idejnim zavođenjem.INTEGRITET: Izraz koji se odnosi na fizičku i moralnu sferu ljudske ličnosti. Označava postojanje i nužnost očuvanja fizičke i moralne cjelokupnosti i nepovredivosti čovjeka kao ljudskog bića.INTEREGNUM (meĊuvlašće): stanje u kome se prelazi s jedne državne vlasti na drugu i u kome je vlast nestabilna ili skoro potpuno nepostojeća, tako da dolazi više manje do anarhije sa svim štetnim posljedicama.INVAZIJA: U vojnom pogledu prodor, najezda ili upad oružanih snaga u tuđu teritoriju, po pravilu neprijatlejsku, rjeđe neutralnu da bi se izvršio neki konkretni vojni zadatak ili da bi se ta teritorija zauzela, stavila pod kontrolu oružanih snaga koje vrše invaziju i uspostavila okupacija.IZBORI: Skup načela, mjera i političkih procesa kojima se u skladu sa propisima, obezbjeđuje i ostvaruje organizovano
učestvovanje
građana,
predstavnika.IZOLACIONIZAM:
Državna
odnosno politika
birača koja
u
izboru
zagovara
političkih
autarhičnost
ili
samodovoljnost u svim vitalnim sektorima života, koja je isključivo okupirana svojim unutrašnjim problemima i koja zanemaruje pa i prekida odnose sa drugim državama i međunarodnom zajednicom u cjelini.IZRUĈENJE: Predaja optužene ili osuđene osobe od strane nadležnih državnih službi, drugoj državi na čijem području je ta osoba počinila kazneno djelo za koje je pravosnažno osuđena i za koje multilateralni i bliateralni ugovori predviđaju mjeru izručenja. JAVKA(mrtva javka): Dogovoreno tajno, skrovito mjesto na kojem agent ili špijun ostavlja izvještaje i uzima zadatke za dalji rad. Izvještaji ili zadaci koji se ostavljaju, odnosno uzimaju na ovakvim mjestima, po pravilu su šifrovani, kako u slučaju otkrivanja ne bi došlo do provale agenturne mreže i presijecanje obavještajnog rada.JAVNA BEZBJEDNOST: termin kojim se označava bezbjednost društvene zajednice i njenih
članova od narušavanja oblika i kontinuiteta državnog i društvenog uređenja, ustavnih pravai sloboda, obaveza na ponašanje po pravnim propisima i normalnog toka života. Sinonimi oovoga pojma još su i opšta bezbjednost, i javna i opšta sigurnost. Javna bezbjednost obuhvata bezbjednost države, bezbjednost društvenih institucija i građana od pojedinih opasnih djela, kao i bezbjednost javnog poretka.JAVNI RED I MIR: Javni red i mir je uobičajeni naziv za određeni sistem ponašanja i društvene discipline u javnom saobraćaju i odnosima zasnovan na normiranim standardima i vrijednostima postupanja i phođenja, kojima se štiti normalan život, rad, mir i slična prava i slobode građana, a preko toga normalno i usklađeno razvijanje javnog života i saobraćaja među ljudima.JURISDIKCIJA: Djelokrug u kome država vrši svoju vlast, odnosno pojedini državni organi, najčešće sudovi, vrše svoja ovlaštenja i nadležnost. Isto tako, ovaj termin se upotrebljava da bi se njime označila nadležnost određene vrste sudova. KAPITULACIJA: Sporazum zaključen između komandanta zaraćenih strana o uslovima predaje vojne jedinice, položaja, branjenog mjesta, broda, zrakoplova ili dijela vojnišne prostorije. Razlikuje se od defacto predaje koja predstavlja jednostrano napuštanje borbe od strane pojedinca ili jedne ili više jedinica bez zaključivanja bilo kakvog sporazuma. Poseban oblik kapitualcije je tzv. Bezuslovna kapitulacija. Po njoj se komandant koji nudi kapitulaciju obavezuje da prestane sa davanjem otpora i unaprijed izjavljuje da prima uslove koje bude postavio pobjednik. KOALICIONI RAT: Oružani sukob u kojem na jednoj ili obje strane učestvuje učestvuje zajednički više država, sa svojim oružanim snagama i drugim potencijalima. KOLABORACIONIZAM U RATU: Dobrovoljna saradnja s okupatorom jedne zemlje – države. Ratna kolaboracija može početi i prije okupacije zemlje tj. u toku pripreme i borbe za okupaciju. Saradnja s okupatorom može imati više oblika. KOLEKTIVNA BEZBJEDNOST: Sistem kolektivnih prinudnih mjera organizovane grupe država u slučaju prijetnje miru, povreda mira i u slučaju agresije. Kolektivna bezbjednost je najzrelija koncepcija međunarodne bezbjednosti i suprotna je koncepciji blokovske politike s pozicija sile. Države obuhvaćene u određeni ssistem kolektivne bezbjednosti obavezuju se da će svoje sporove rješavati mirno, a zajedničkom akcijom spriječiti upotrebu sile protiv neke od njih. Kolektivna bezbjednost zasniva se na reciprocitetu. Svaka država je zaštićena, ali i sama
pruža
zaštitu
drugima.
KONSPIRACIJA(UROTA):
Urota,
zavjera,
tajno
protivzakonito planiranje i djelovanje najčešće usmjereno protiv državne vlasti, poput organizovanja atentata, terorističkih aktivnosti, ali i pobune i otpora protiv diktature ili okupatorske strane sile. KONTRAREVOLUCIJA: Suprotnost revoluciji, zbacivanje
vladajuće revolucionarne klase s vlasti i dolazak na vlast bivše vladajuće klase. KORUPCIJA: Pokvarenost, potkupljivost, podmitljivost, podmićivanje uticajnih ljudi na odgovornim položajima. KRIPTOLOGIJA: Nauka koja se bavi izučavanjem i definisanjem metoda za zaštitu svih oblika informacija i otkrivanje informacija iz šifriranih poruka, bez prethodnog poznavanja postupka kojima su one šifrovane. KRIPTOZAŠTITA: specifična djelatnost vojnih, državnih, diplomatskih, bezbjednosnih, privrednih i drugih organa i organizacija, čija je osnovna funkcija obezbjeđenje zaštite tajnosti sadržaja poruke pri prenošenju kanalima veze. LEGALITET: Legalnost, zakonitost, odnosno djelovanje u skladu sa zakonom. Prema načelu legaliteta svi se postupci vlasti moraju zasnivati na zakonu i u okviru ograničenja što ga postavlja zakon pa se i sve obaveze i dužnosti građana mogu utvrditi isključivo zakonom. LEGITIMITET: za razliku od načela legaliteta, u kojem se težište stavlja na poštivanje zakona, načelo legitimiteta označava pravovaljanost političke vlasti ili poretka, odnosno priznanje, opravdanje ili prihvatanje određene vlasti kao valjane i zakonski neupitne. Legitimitet političkog poretka zasniva se na konsenzusu građana koji političku vlast prihvataju ne iz navike, straha ili vlastitog interesa, već na temelju uvjerenja u njezinu pravovaljanost i opravdanost. MANIPULACIJA: vješto varanje, spletkarenje, pri čemu se ideje, ljudi ili događaji instrumentalizuju, koriste kao sredstvo za određene ciljeve i svrhe. MEĐUNARODNI KRIVIĈNI SUD: Ideja o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda, o kojoj se u međunarodnim pravnim krugovima diskutuje još od Nirnberškog suda, konačno je materijalizovana u aprilu 2002. Godine, u New Yorku, kada je svečanom sjednicom obilježeno osnivanje Suda u Rimu. MEĐUNARODNI SUD PRAVDE: Glavni sudski organ UN, sa sjedištem u Hagu. MEĐUNARODNO PRAVO: predstavlja skup pravnih pravila koja uređuju odnose između država, međunarodnih organizacija kao i život međunarodne zajednice u cjelini. NEUTRALNOST– nepristrasnost, svjesno nepriklanjanje pojedinca, grupe ili države interesima, stavovima ili politici sukobljenih strana. OBAVJEŠTAJNA KOMBINACIJA: Planska aktivnost kojom obavještajac stvara izvor podataka
u
strukturi
neprijatelja
ili
potencijalnog
agresora.
OBAVJEŠTAJNA
OPERATIVNA TEHNIKA: Tehnička sredstva koja se koriste u obavještajnoj djelatnosti, naročito u prikupljanju podataka i održavanje veze. OBAVJEŠTAJNI PUNKT: obavještajni organ koji drži odgovarajući broj obavještajnoopreativnih veza i preko njih prikuplja obavještajne podatke o protivniku. OBAVJEŠTAJNI RAT: jače sukobljavanje odabještajnih i kontraobavještajnih službi država ili vojno političkih blokova između kojih se zaoštravaju politički odnosi. OPERATIVNA AKCIJA: planska, kombinovana i skladna upotreba i korištenje operativno taktičkih metoda, mjera i radnji, sredstava i snaga, uz pribavljenu
saglasnost
rukovodioca
organizacione
jedinice
ili
dozvolu
starješine
organa
kontraobavještajne, obavještajne ili službe bezbjednosti, radi izvršenja složenog operativnog zadatka kojim se ostvaruju program i ciljevi određene službe. OPOZICIJA: U svakodnevnom govoru opozicija znači protivnost, osporavanje, protivljenje pobijanje, suprotnost. Odatle pojam opozicije ili oprobe dobija svoje, korišteno značenje u politici, pogotovo kada se uspostavom demokratije politička opozicija legalizuje. PAKT: Ugovor zaključen između dvije ili više država u području trgovine, mira, sigurnosti, vojnog savezništva, ograničavanja nuklearnog naoružavanja i dr. PARTIKULARIZAM: Termin u političkom životu kojim se izražava svojstvo nekog djelovanaj ili stava, u kome preovlađuju posebni i pojedinačni, u svakom slučaju parcijalni nad ostalim interesima, težnja za što većom samostalnošću i podvojenošću pojedinih dijelova u društvu. PLEBISCIT(referendum): Svenarodno glasanje, izravno odlučivanje naroda. PODMIĆIVANJE: Navođenje na nezakonite radnje funkcionera, zastupnika, privatnih lica, davanjem neke materijalne koristi. POLICIJA: Služba i organizacija u okviru državnog aparata, zadužena za staranje o javnom redu i poretku. POLITIĈKA OBAVJEŠTAJNA SLUŢBA: Organizovana aktivnost ili organizacija – ustanova koja, po zahtjevu i intencijama vodećih političkih struktura pokreta ili države, svojim metodama i sredstvima prikuplja, ocjenjuje, tumači i prezentuje tajne i druge političke podatke o protivniku i angažuje se na sprovođenju drugih aktivnosti kojima se ostvaruju određeni politički ciljevi. POLITIĈKA POLICIJA: Specijalizovana ustanova ili poslovi koje obavljaju određeni organi u državnom upravnom aparatu ili organizacija u pokretu koja otkriva namjere i onemogućava nosioce ugrožavajuće djelatnosti političkog protivnika vladajuće klase, obavještava nadležne i političke organe i vrši obezbjeđenje određenih ličnosti iz državnih i političkih struktura. POLITIZACIJA: Davanje političkog značenja i obilježja nekoj temi ili fenomenu koji izvorno ne spada u politiku, npr. Podjela sudionika o sportskim društvima prema stranačkoj pripadnosti, a ne prema društvenim i stručnim razlozima. POSLOVNA TAJNA: Podaci proglašeni zakonom države, drugim propisom, opštim aktom ili odlukom nadležnog organa, i podaci koji kao takvi, nisu određeni, ali čije bi odavanje, zbog njihove važnosti, moglo očigledno izazvati teže štetne posljedice za privredu. „POŠTANSKO SANDUĈE“: Unaprijed dogogovreno mjesto u otvorenom ili zatvorenom prostoru, između obavještajaca i izvora podataka koje služi za međusobno komuniciranje
–
ostavljanje
poruka.
PRAVNA
DRŢAVA:
Demokratski
uređena
parlamentarna država u kojoj se vlast bira na slobodnim višestranačkim izborima. To znači da je uređena na osnovama trodiobe uzajamno nezavisnih oblika vlasti: zakonodavne, izvršne i sudske, u kojoj su svi ljudi jednaki pred zakonom, u kojoj su ne samo ustavopravno nego i
faktički, od strane institucija sistema, zaštićena ljudska, građanska , manjinska i druga prava. PREVRAT:
Nagla,
skokovita
društvena
promjena
izražena
u
vidu
revolucija,
kontrarevolucija, državnih udara, pučeva, pobuna i ustanaka. PRISLUŠKIVANJE: 1) Prikupljanje podataka tajnim slušanjem sadržaja koji se prenose sredstvima veze. Moguće je prisluškivanje žičanog i bežičanog sistema veza. PROCJENA BEZBJEDONOSNE SITUACIJE: Analiza određenih činjenica, koji pojedinačno i skupno, utiču na stepen bezbjednosti u datoj sredini, kolektivu ili društvu, kao i raspoloženje građana i njihova organizovanost i spremnost da se suprotstave ugrožavajućim djelatnostima. PROCJENA OPERATIVNE SITUACIJE: Analiza činjenica i podataka o neprijatelju i oblicima ispoljavanja njegove djelatnosti kojima raspolaže služba bezbjednosti, kao i o rasporedu sopstvenih snaga i sredstava i njihovim saznajnim mogućnostima. PROFESIONALNA TAJNA: Podaci koja su lica određenih zanimanja saznala u toku vršenja svog poziva (advokat, zdravstveni radnik, vjerski ispovjednik) predstavljaju profesionalnu tajnu i zakonom su zaštićeni. PSEUDODIPLOMATIJA: Aktivnost nedržavnih ustanova u inostranstvu čiji je zadatak da razvijaju ekonomske, privredne, kulturne i druge odnose. PSIHOLOŠKI RAT: Skup organizovanih mjera i postupaka koje jedna ili više država preduzimaju prema stanovništvu druge države kako bi uticale na svijest, mišljenje, postupke, shvatanje i osjećanje ljudi u miru ili ratu i time doprinijele, odnosno olakšale realiziranju svojih političkih, vojnih, i drugih ciljeva. RADIKALIZAM: Korjenitost, beskompromisnost, temeljitost i dosljednost u zastupanju nekog mišljenja, djelovanja, teorije ili ideologoije, odnosno usmjerenost na temeljitu provedbu određene političke pozicije, do krajnjih granica. RASIZAM: Nazor i ponašanje koje se oslanja na tezu da se ljudski rod dijeli na grupe koje se međusobno genetski razlikuju po inteligenciji, kreativnosti, izdržljivosti itd zbog čega ne mogu imati ista prava u korištenju društvenih resursa i bogatstava. RASNA DISKRIMINACIJA: Sistem represivnih mjera i postupaka kojima se sprječava miješanje pripadnika različitih rasa. RATNA DOKTRINA: Skup teoretskih stavova i praktičnih mjera i rješenja određene države, društva ili političkog pokreta o pripremanju i vođenju rata. RATNI ZAROBLJENICI: lica koja su pala pod vlast neprijatelja a pripadaju jednoj od lsedećih kategorija: 1) pripadnici oružanih snaga i pomoćnih odreda; 2) pripadnici milicija i dobrovoljnih jedinica 3) pripadnici redovnih oružanih snaga 4) lica koja prate oružane snage 5) čllanovi posada 6) stanovništvo neokupirane teritorije. RATNI ZLOĈINI: Kazneno djelo kojim se krše odredbe međunarodnog prava u oružanom sukobu ili ratu. RAT TOTALNI: Izraz koji se pojavio u 19. Vijeku za rat koji ugrožava egzistenciju jednog naroda i u kojem su mobilizovana sva raspoloživa ljudska i materijalna sredstva. U današnje vrijeme bi značio globalno uništenje
zbog snage nuklearnog oružja. REPRESIJA: Označava pritisak na individualno ponašanje u psihologijskom i psihoanalitičkom smislu, odnosno ugnjetavanje, tlačenje jedne grupe od druge. SATELITSKA DRŢAVA: Ustavnopravno nezavisna država koja je stvarno zavisna od druge države. SECESIONIZAM: Otcjepljenje dijela teritorija od države s ciljem osnivanja samostalne države ili pripojenja drugoj, susjednoj državi. SEGREGACIJA: Razdvajanje ljudi prema kriterijima koji su u suprotnosti s načelima ljduskih prava i sloboda od kojih je razdvajanje prema rasnoj, etničkoj i nacionalnoj pripadnosti. SEPARATIZAM: Društveni pokret za odvajanjem jedne grupe od šire zajednice, bilo u svrhu priključenja drugoj zajednici ili potpunog osamostaljenja. SPECIJALNI RAT: Skup organizovanih i koordinisanih političkih, diplomatskih, ekonomskih obavještajno-subverzivnih, terorističkih a često i vojnih akcija, mjera i postupaka koje jedna ili više država preduzimaju protiv druge zemlje, nacionalno oslobodilačkog pokreta radi nametanja hegemonije, miješanja u postojeće odnose... SPOLJNA POLITIKA: Djelovanje države na međunarodnom polju, u njenim odnosima s drugim državama, odnosno međunarodnim organizacijama. SUBVERZIJA: podrazumijeva se otvorena ili tajna, direktna ili indirektna aktivnost organizovana sa strane, a u smjerena protiv postojećeg režima,pravnog, političkog i društvenog uređenja jedne države ili unutrašnjeg ustrojstva i rada jedne organizacije. SUBVERZIVNA DEJSTVA: Smišljena, planska i organizovana aktivnost države, pokreta ili grupe u miru i u ratu, koja se sprovodi tajno ili prikriveno, direktno ili indirektno, radi ugrožavanja date države ili pokreta i njihovog rušenja ili uništenja. SUBVERZIVNA DJELATNOST: Obavještajne službe u svome radu djeluju subverzivno prema drugim zemljama. ŠOVINIZAM: Vodi porijeklo od francuskog vojnika Šovena, poklonika zavojejvačke politike Napoleona. Označava ekstreman reakcionarni oblik nacionalizma koji karakteriše nacionalna isključenosti, shvatanje o superiornosto svoje nad drugim nacijama, propovijedanje nacionalne izolovanost, mržnje i neprijateljstva prema drugim državama i narodima. TAJNO PRAĆENJE: Operativnotaktička mjera koju preduzimaju organi gonjenja izvršilaca krivičnih djela. Ova mjera sastoji se iz radnje stalnog fizičkog slijeđenja lica koje se prati, opažanja i evidentiranja svake činjenice i okolnosti iz aktivnosti i ponašanja praćenog i poduzimanja drugih operativnih radnji koje su naložene zahtjevom i poduzimanjem drugih operativnih radnji koje su naložene zahtjevom za tajno praćenje. TEHNIKA VELIKE LAŢI“: Naziv za više političkopropagandnih postupaka i metoda kojima se neka značajna laž javnosti predstavlja kao istina i naknadno nadopunjuje novim neistinama, koje zajedno funkcionišu kao sistem podrške velikoj laži. TRANZICIJA: Prelaz iz jednog stanja u drugi. U užem smislu riječi, tranzicija označava proces transformacije netržišnih u tržišna gospodarstva koji je nastupio kao
posljedica sloba komunizma. U širem smislu, tranzicija označava prijelaz iz nedemokratskog, totalitarnog komunističkog društva u državnom i paradržavnom vlasništvu, u građansko društvo robno tržišne privrede s višestranačkim političkim sistemom liberalne demokratije. VOJNA HUNTA: Grupa oficira koja je nasilnim sredstvima , protiv volje naroda, osvojila vlast i zavela diktaturu. ZLOĈIN PROTIV ĈOVJEĈNOSTI: Kazneno djelo koje prema odredbama međunarodnog prava uključuje masovna pogubljenja, masakre, pretvaranje civila i ratnih zarobljenika u roblje, deportaciju i druge nečovječne postupke i kazne protiv civilnog stanovništva, bolesnih i nemoćnih, ili progone političke rasne ili vjerske naravni kada su to djela ili progoni povezani s bilo kojim zločinom protiv mira ili bilo kojim ratnim zločinom. ZLOĈIN PROTIV MIRA: Djela koja prema međunarodnom pravu pripadaju kategoriji izrazito teških kaznenih djela, a obuhvataju: a) planiranje, pripremu, iniciranje ili podsticanje na agresivan rat, odnosno rat kojim se krše međunarodni sporazumi ili međunarodne garancije b) sudjelovanje u planiranju, pripremi ili podsticanju takvog rata.
