Jedno od ratišta drugog svjetskog rata, najmanje po broju angaţiranih snaga, ali ne i po zanimljivosti onoga što se tamo dogaĎalo, jest sjeverna Afrika. Tamo su se, od ulaska Italije u rat juna 1940. godine pa do sloma osovinskih armija u maju 1943, duţ obale gotovo tri godine vodile operacije i bitke. Tu su se u početku borile talijanska i britanska armija, da bi se u bitku nešto kasnije uključili i Nijemci, a na kraju i nove britanske, njemačke i talijanske snage. Ova knjiga nema za cilj da prikaţe sva ratna zbivanja na sjevernoafričkom ratištu. Njen autor je htio da iznese historiju njemačkog Afričkog korpusa od dolaska Nijemaca u Libiju u februaru 1941. godine pa sve do posljednjih operacija u Tunisu. Ali, kako je ovaj Korpus bio kičma osovinske njemačko-talijanske armije u sjevernoj Africi, njegove su operacije, bitke i bojevi poistovjećeni s borbama preostalih osovinskih snaga u čijem se sastavu borio. U polugodišnjem hrvanju izmeĎu znatno brojnijih talijanskih snaga i malobrojne britanske armije, talijanska glavna komanda sjeverne Afrike pokazala se nesposobnom a njena vojska klonula duha. Talijanski poraz i katastrofalni gubici u decembru 1940. godine upozoravali su da se uskoro moţe očekivati gubitak cijele Libije, pa je talijanska Vrhovna komanda zamolila Nijemce da tamo upute svoje trupe. Tako je došlo do njemačke intervencije. Brzi pokretni rat koji je tada nametnuo komandant njemačkog Afričkog korpusa general Rommel nije odgovarao Britancima. Situacija se iz osnove promijenila: britansko vojno rukovodstvo u sjevernoj Africi nije bilo doraslo operativnom voĎenju rata kakvo je primijenio novi protivnik. Ono nije bilo u stanju da pravilno iskoristi hrabrost što su je pokazali britanski vojnici, a u odgovarajućoj mjeri ni borbena sredstva koja su im pristizala. Rješenje kriza koje su nastale i trajale idućih dvadeset mjeseci Britanci su traţili u smjenjivanju svojih komandanata, baš kao što su to ranije radili Talijani. Tako su otišli generali Wavell, Auchinleck, Cunningham i Ritchie. Britanci su odasvud prikupljali sredstva i ţivu silu da bi odoljeli neprijatelju, pa je britanska armija u sjevernoj Africi postala šareni skup sastavljen od Britanaca, Indijaca, NovozelanĎana, Australaca, Juţnoafrikanaca, Francuza, Grka i Poljaka. S druge strane Rommel, tada već na čelu njemačko-talijanske armije, nastojao je što prije postići konačnu pobjedu racionalnom upotrebom snaga i smjelim operativnim rješenjima; njegove nade da dobije znatna pojačanja u ljudstvu i sredstvima nisu se nikada ispunile. Rommelovi uspjesi prvih mjeseci 1941. i u 1942. godini i u Britanaca i Nijemaca stvorili su od njega ţivu legendu, a Afrički je korpus smatran nesavladivom snagom. U stvari, takvim tumačenjima Britanci su traţili opravdanja za vlastite neuspjehe, za nesposobnost tadašnjeg visokog vojnog rukovodstva na Bliskom istoku, za njegovo ustručavanje da brzo primijeni stečena iskustva i prilagodi se protivniku; a kod Nijemaca je to učvrstilo vjeru u nepobjedivost njemačke vojske. Autor ove knjige nije se ustručavao da o svemu tome kaţe mnogu gorku istinu i da uputi mnoge riječi kritike. Rommelove kvalitete su neosporne, ali ne izuzetne. On je na afrički front prenio nov, dinamičan način ratovanja, pun brzih odluka i rješenja, nasuprot klasičnom načinu voĎenja borbe njegova protivnika, sporog u odlučivanju i izvršenju operacija,
način koji je bio karakterističan i za Rommelova talijanskog saveznika. Moţda je ocjenu o Rommelu najbolje dao njegov aĎutant Schmidt, koji je kazao, kako ga navodi autor, »da Rommel nije bio ni genije ni nadčovjek, nego je posjedovao dovitljivu maštu s velikim razumijevanjem za mogućnost Afričkog korpusa«. Treba priznati da je komanda Afričkog korpusa bila sposoban i uigran tim jedne dobro obučene formacije, kojoj protivnik nije mogao suprotstaviti iste kvalitete. Osim toga, Afrički korpus je primjer kako jedna borbena, relativno manja snaga, kad je dobro voĎena, moţe pobjeĎivati brojem i opremom jačeg neprijatelja. Tu je »tajna« uspjeha Afričkog korpusa. To su Britanci dobro znali i ubrzo su uvidjeli da samo velikom nadmoći u ljudstvu i materijalu mogu pobijediti takvog protivnika. U drugoj polovici 1942. godine kada je njemačko-talijanska armija duboko prodrla u Egipat, u Kairu i Aleksandriji čula se uplašena opomena »Rommel ante portas«. Ali, već oktobarskih dana, prije rješavajuće bitke kod E1 Alameina, uočeni su jasni znaci iscrpljenosti njemačko-talijanske afričke armije. U toj bici početkom novembra 1942. godine istopila se njena preostala snaga, a Afrički je korpus gotovo prestao postojati; ono što je od njega ostalo, bila je samo sjena koja je, nakon drugog povlačenja, u Tunisu iščezla s ratne pozornice. Obje su strane rat u sjevernoj Africi od početka do kraja objašnjavale kao primjer »rata bez mrţnje« i »viteškog obračuna«. Ali treba imati na umu da su obje protivničke armije ratovale na tuĎem tlu; nijednoj sjeverna Afrika nije bila domovina. Obje vojske bile su izolirane ravnodušnošću arapskog svijeta koji ni u jednoj od njih nije vidio oslobodioce, a sva njihova paţnja i napori bili su usredotočeni na što brţe postizanje pobjede nad protivnikom, što nije ostavljalo prostora »prljavom ratu« kakav su osvajačke sile vodile u Evropi. Zanimljivi tokovi i obrti rata u sjevernoj Africi ostavili su mnogo mogućnosti pobjednicima da veličaju svoj uspjeh, a pobijeĎenima da opravdaju svoj poraz. Ova knjiga K. J. Mackseya pokušaj je da se pronaĎe ravnoteţa tih krajnosti, kakvu je mogao dati autor koji pripada pobjedničkoj strani.
Početkom februara 1941. talijanski posjednici u Tripolitaniji ţivjeli su u strahu i panici. Razlog je bio jasan: talijanska vojska, odnosno ono što je od nje ostalo, duboko je bila demoralizirana zbog poraza, njeni ostaci nisu više imali snage za borbu. Ali Talijani nisu samo u Tripolitaniji pokazivali znakove sloma. Kolonijalna armija bila je poraţena i u istočnoj Africi i nalazila se u potpunom rasulu. U Albaniji se napad kojim se Mussolini (Musolini) oduševljavao, što ga je počeo još u novembru s namjerom da osvoji Grčku, sada pretvorio u borbu za odrţavanje stečenih uporišta zbog velike grčke protuofenzive koja je nagovještavala Talijanima poraz, poput onog što su im nanijeli Britanci u Africi. Čak borbeno raspoloţeni Britanci koji su drţali otok izmeĎu domovine i Tripolitanije, napadali su u zraku i na moru konvoje koji su nastojali ojačati snage Osovine u Tripolitaniji. Konvoje su štitili Luftwafe i Regia Aeronautica, ali ni to nije pomoglo, jer je snabdijevanje bilo vrlo oskudno. Tako su talijanski graĎani u Africi, slušajući svoje vojnike kako otvoreno govore o pakiranju i odlasku u Evropu, još više strahovali. Znali su da, ako budu ostavljeni na milost i nemilost Arapima, u njih neće naići na simpatije. Ali baš u to vrijeme, ne iz ljubavi ih humanih razloga, Adolf Hitler je odlučio da pomogne svojem osovinskom savezniku kočepernom Benitu Mussoliniju. Brze pobjede u Evropi, neskriveni prezir prema slabom poloţaju svog saveznika i stvarna ocjena njemačkih snaga, koje nisu neiscrpne (pogotovo namjeravajući da te godine napadne Balkan i Sovjetski Savez) bili su faktori koje je morao uzeti u obzir. Ali unatoč svemu, Hitler nije mogao dopustiti potpun poraz Talijana na bilo kojem bojištu. Jer da je to dopustio, izloţio bi ih britanskim napadima na moru koji bi eventualno mogli promijeniti granice njegova tek stvorena carstva. Italija, kojoj je bila potrebna pomoć, prihvatila je, ali samo toliko da ponovno učvrsti uzdrmane poloţaje na granicama. Odsad pa dalje, Njemačka je neprekidno povećavala pomoć svojim slabijim saveznicima, postavljajući s vremena na vrijeme pitanje ne bi li moţda bilo bolje za Italiju da je od početka ostala neutralna. Za zabrinute talijanske koloniste dolazak jednog »heinkela« (hainkela) — ili bombardera u Castel Benito 12. februara, značio je samo dolazak još jednog njemačkog aviona kakvi su već nekoliko dana dolijetali i odlazili sa Sicilije i natrag, a čiji je zadatak bio uspostavljanje baze Luftwaffe u blizini Tripolija. Prisustvo njemačkih jedinica imalo je umirujuće djelovanje — jače od nesretnoga, upravo pristiglog 10. talijanskog korpusa, zapravo njegovih dijelova, oklopne divizije Ariete, koja je tuda prošla na svom putu na bojište na istoku. Iz tog bombardera, »heinkela« 111, izišao je general, niska rasta, stroga ali otvorena pogleda, brz i dinamičan u govoru i kretnjama, čovjek koji će ubrzo promijeniti pravac dogaĎaja u sjevernoj Africi. To je bio Erwin Rommel (Ervin Romel), koji je kao mlaĎi oficir sudjelovao u bici kod Kobarida 1917. godine, bio svjedok njemačke pobjede u Poljskoj 1939. kao komandant Hitlerove lične pratnje i koji je 1940. u Francusku vodio 7. oklopnu diviziju velike udarne snage, sa ţeljom da odigra značajnu ulogu u razbijanju anglo-francuskih armija. A sada je stajao na rubu pustinje, ocjenjujući u glavi da li da napadne što prije bude mogao. Ali, to bi se protivilo Hitlerovom nareĎenju, da ne počinje ofenzivu dok ne stignu kompletne njemačke oklopne jedinice. Imao je u vidu bojazni talijanske Vrhovne komande u Rimu da će Britanci pokušati osvojiti čitavu Tripolitaniju, i
nareĎenja da Luftwaffe ne smije bombardirati Bengazi zbog talijanskih graĎana koji tamo ţive. Rommel je vjerovao da suvremeno ratovanje traţi neprekidan pokret i da defenziva ni u kojem slučaju ne isključuje manje napadne akcije. Ali mnogo je ovisilo o tome što bi Britanci mogli učiniti prije nego on razvije svoju strategiju. Pustinjska armija generala Wavella (Vejvel) prodrla je do E1 Agheile (E1 Agejle) nakon što je pokazala izvanrednu pokretljivost u pustinji, upotrebljavajući lagane (i provokativno male) motorizirane snage koje su stalnom vjeţbom i prilagoĎivanjem u pustinji postale elitne. Talijani i Rommel mogli su pretpostaviti da će Britanci nastaviti napredovanje obalom prema Tripoliju, jer početkom februara nisu imali jedinica koje bi mogli suprotstaviti, a talijanski plan da brane poloţaj kod Buerata, na pola puta izmeĎu Tripolija i Agheile, bio je manje nego nada. Već se znalo da britanske izvidnice ponegdje duboko prodiru u Tripolitaniju, moţda kao prethodnice novog napada glavnine armije pa ipak je Rommel već sada intuitivno planirao, iako je imao veoma malo obavještenja o neprijatelju. Samo je slučajno mogao znati da je porazan udarac koji je zadesio Grazianijevu (Gracijanijevu) armiju kod Beda Fona, koji joj je nanio britanski general O’Connor (O’Konor) 7. februara sa samo 32 tenka i tri tisuće ljudi. Mogao je samo pretpostavljati da je taj napor iscrpio Britance koji su zapravo u tom trenutku prešli u pozicijsku obranu u Kirenaici (štitile su ih slabe oklopne snage), dok su gotovo sve što se moglo upotrijebiti poslali u Grčku, zbog političke obaveze hrabrom, ali slabom savezniku. Podsvjesno Rommel je bio zabrinut kako će se njemačke snage snaći u potpuno novoj okolini u tako kratkom vremenu. Moglo bi biti veoma teško, ako ne zbog tehničkih, a ono zbog psiholoških razloga. Pustinja omogućuje mnoge nepredviĎenosti za one koji je ne poznaju. Promjenljiva kao ţena koja moţe mrziti i biti veoma temperamentna, a malo zatim pokazuje drugo lice, ljepotu i draţest. Veoma lako osvoji čovjeka. On se trudi da nadjača njezine nestalnosti, a pri tome osjeća ili duboku ljubav prema njoj ili se osjeća prevaren pa bjesni. Uglavnom, pustinja je bezvodna pustoš, vruća danju, a noću strahovito hladna. Prirodna vegetacija raste samo na mjestima gdje su talijanski kolonisti navodnjavali, a to je u uskom obalnom pojasu i u okolici većih gradova. Ipak i u unutrašnjosti ima mjestimično izvora oko kojih ţive nomadska plemena i koji su mnogo puta spasili izgubljene putnike da ne umru od ţeĎi. U toj suhoj zemlji čovjek mora imati sve uza se, a ono bez čega ne moţe biti — jest voda. Ne bi se moglo reći da pustinja ima odreĎeni topografski oblik. Tu ima strmih nagiba poput onih u Halfaji na egipatskoj granici, slanih močvara na jugu pustinje zapadno od E1 Alameina, velikih pješčanih mora koja se polako pomiču i onemogućuju kretanje u zemlji koja ima samo jednu glavnu obalnu cestu i mnogo nesigurnih putova u unutrašnjosti. Snabdijevanje snaga na obali bio je mnogo manji problem od onih s kojima su bile suočene snage u unutrašnjosti. Obalni promet vršio se preko luka i cestama. U unutrašnjosti osjećaj pravca pri voţnji gubi svaki smisao, pješčane oluje često uništavaju sve oznake, a fatamorgana ruga se ljudskom osjećaju udaljenosti. Rommel je morao mnogo naučiti u veoma kratkom vremenskom razdoblju; to se odnosilo i na njegove ljude. Činjenica da su Talijani posjedovali veće iskustvo u pustinji od njih, nagnalo je generala Gariboldija, tadašnjeg komandanta talijanskih snaga u sjevernoj Africi, da pokuša prikazati Rommela kako ne poznaje tajne koje pustinja krije i tako ga je zapravo izazivao na još veću agresivnost. Gariboldijevo
mišljenje o tome kako Rommel jedva ima pojma o teškoćama ratovanja u pustinji, izazvalo je odgovor: — Neće mi trebati dugo da ih upoznam... Pogledat ću ih iz zraka danas poslijepodne, a večeras ću o njima izvijestiti Vrhovnu komandu. Ipak je Gariboldi dobro procijenio. Pustinjski uvjeti, samoća u beskrajnom praznom prostoru, navigacijski problemi, fatamorgana, to je samo nekoliko fenomena koji mogu uzrokovati razorne pojave kod ljudi i strojeva. Ne moţe se reći da je Rommelov Afrički korpus imao vremena da se navikne na te prilike. Prethodnica, 5. laka divizija, bila je tek nedavno formirana iz dijela 3. oklopne divizije, opremljena s manje sredstava nego obična oklopna divizija. Imala je samo jednu 5. oklopnu brigadu, od dva tenkovska bataljona sa 150 tenkova, s tri pješadijska bataljona, artiljeriju i 3. izviĎački bataljon. Rommel je ponosno slušao talijanske pohvale o kvaliteti njemačkog naoruţanja koje se sastojalo samo od 80 teških tenkova Mark III i IV. (Rommel je pomišljao da neke »folksvagene« maskira u tenkove.) Iako pokretljivost njemačke mašinerije nije dolazila u pitanje, u Evropi je bilo premalo vremena da se adaptira na pustinjske uvjete. Krajnje teški uvjeti ratovanja nametnuli su glavni teret njemačkim oklopnim jedinicama, a Rommell — »pješak« osjećao je manju naklonost prema mehanizaciji od nekog generala oklopnih jedinica. Zbog toga je često zahtijevao više nego što se moglo — i — ponekad je to i dobio! Nema sumnje da je Afrički korpus, iako brojno mnogo slabiji od talijanske armije u Tripalitaniji, nosio čitav teret borbe Osovine o sjevernoj Africi otkako je stigao u nju. Kasnije se povećao za dvije oklopne divizije. To su bile 15. oklopna i 5. laka koja je preimenovana u 21. oklopnu. Kasnije je trebala stići 90. laka divizija. Afrički korpus bio je od početka glavna snaga svake akcije, snaga Osovine u pustinji. Gdjegod se pojavio, došlo je do borbe. Kad ga nije bilo na vidiku, Britanci su zastali u sumnji. Ali kad se pojavio, morali su računati s njim kao ishodištem erupcije.
Peti oklopni puk na pustinjskoj cesti.
'Roda' s koje je Rommel često pratio tok vojnih operacija.
Zarobljeni Britanski generali O'Connor i Gambier-Parry
Britanski i Indijski zarobljenici.
Primjedbe redakcije: Za geografske karte vojnih operacija u ovoj knjizi korištene su originalne (engleske) karte Ballantaynove serije.
Časovi osvježenja.
Odmor usred pustinje.
Zračni pogled na Tobruk, jedno od najvažnijih ratnih poprišta u sjevernoj Africi.
MeĎu pećinama prolaza Halfaya.
Glavnina Afričkog korpusa stigla je u Tripoli 14. februara 1941. Do tada je Rommel izvršio izviĎanje i s Mussolinijevim odobrenjem preuzeo komandu svih trupa na frontu. Taj dan bilo je nekim talijanskim jedinicama nareĎeno da idu na Sirtski front. Njih je za dvadeset četiri sata slijedio njemački 3. izviĎački bataljon kao i jedan protutenkovski bataljon. Stigli su u Sirtu 16. februara. Već je tada Rommel odlučio »ne slušati dobivena nareĎenja, već se osloniti na izviĎanje«. Stoga ne iznenaĎuje što je prvi sukob s Britancima bio već 8. februara, daleko od Sirte sto dvadeset kilometara. Do tog je trenutka Rommel proširio svoju procjenu britanskih namjera, a njihovo neodgovaranje na njemačke provokacije uvjerilo ga je da ne treba očekivati njihova dalja prodiranja na zapad. S tim je uvjerenjem odletio 19. marta u Berlin. Bilo je to upravo kad je 5. oklopni puk stigao u Afriku i uputio se na front. Rommel je ţelio dobiti Hitlerovo dopuštenje za poduzimanje ofenzive kako bi povratio čitavu Kirenaiku, iako je već prije svog odlaska naredio pokret prema E1 Agheili. U Berlinu je bio hladno dočekan. Feldmaršal Brauchitsch (Brauhič) najavio je da ubrzo namjerava podrţati protuofenzivu u Africi, zatim da neće biti dopunskih sredstava osim onih već prije odreĎenih, ali da bi ipak mogao biti izvršen jedan napad negdje početkom maja, nakon što stigne 15. oklopna divizija. Nitko nije Rommelu govorio o planovima da se napadne Rusija i Balkan (vjerojatno bi bio potišten da je za njih doznao). Na »afričku predstavu« u Berlinu su od početka gledali tako da Afrički korpus neće dobivati odveć pomoći i da se nikada neće uklopiti u vaţniju strategiju Osovine. Unatoč tome, Rommel se vratio u Afriku ne odustajući od napada na E1 Agheilu koji je već prije isplanirao. Izvijestio je Berlin 4. marta ne samo da je El Agheila pala nego i da su se Britanci povukli do tjesnaca Mersa Brega. Rommel je bio uzbuĎen već i zbog toga što je učinio ono što je Berlin odgodio na dva mjeseca. On i njegov Korpus, učeći veoma brzo u dugim pustinjskim marševima i paţljivo ograničenim akcijama, mogli bi biti još samouvjereniji da su bolje znali stanje svojih protivnika. Britanci su, naime, neke ljude morali poslati na odmor, a neke su premjestili na druge frontove. Na njihovim su mjestima bile sada neiskusne trupe pod neiskusnim komandantima čiji planovi nisu pristajali podneblju koje su se oni nadali braniti niti neprijatelju kakvog su imali. General Wavell je svoju paţnju usmjerio na mnoštvo problema što su se javljali u njegovim jedinicama na raznim frontovima, ali ni u tome nije uspio. Jasno, on je morao pokazati povjerenje u svoje podreĎene komandante, ali general Wilson (Vilson) prije svog odlaska u Grčku dao je potpuno pogrešnu procjenu o jačini obrane u tjesnacu juţno od Bengazija. General Neame (Nim), koji je preuzeo Wilsonovo mjesto, bio je nepovjerljiv i predlagao je nepraktične planove. Wavellova obavještajna sluţba davala je samo nepotpune podatke o njemačkom rasporedu i snagama. Zapravo, šef vojne obavještajne sluţbe nagovijestio je iznenadni njemački napad na Kirenaiku. Ali Wavell, koji je bio poput Brauchitscha praktički i ortodoksan general, odbijao je da postoji takva mogućnost do maja. Normalan vojnički razum, mislio je, spriječit će takav opasan pothvat. Britanci su u ljudstvu i materijalu stajali na tim poloţajima. Jedini elementi koji su sposobni preţivjeti u pokretnoj pustinjskoj borbi jesu aklimatizirane, mehanizirane ili, još bolje, oklopne
jedinice. Britanska 2. oklopna divizija, meĎutim, više je po imenu a manje stvarno bila takva, jer su njezine jedinice (osim jedne iznimke) prvi put stigle u pustinju. Tenkovi su im bili istrošeni, a jedini iskusni puk koji je dojurio s Delte, imao je samo talijanske M 13 tenkove zaplijenjene kod Bede Foma. Najbolja pješadijska formacija bila je 9. australska divizija. Ali ona se tek trebala dokazati, a u svakom slučaju morala je poslati jednu od svoje tri brigade u Tobruk da dovede u red stare talijanske obrambene poloţaje, djelomično zato što se snabdijevanje, koje je bilo organizirano na administrativnom načelu, nije moglo proširiti na više jedinica izvan 2. oklopne divizije i još dvije pješadijske. Rommel je u odreĎenoj mjeri naslutio slabosti britanskog rasporeda, već kao rezultat prislušne radio-sluţbe, zatim pasivnosti Britanaca na njemačke provokacije, veoma malu zračnu aktivnost (u to vrijeme RAF — britansko ratno zrakoplovstvo — imao je na smotri samo dva lovca, jednog bombardera i jednu eskadrilu u pustinji). Ohrabrena svim tim 5. laka divizija je 31. marta napala Mersa Bregu. Tu je prvi put doţivjela jak otpor jednoga pješadijskog bataljona, puka poljske artiljerije i puka protutenkovskih topova. Rommel se još prošle godine u maju borio s Britancima u Francuskoj i cijenio je njihovu upornost; 3. oklopna divizija, majka 3. lake divizije, borila se jednom s Francuzima i znala je s njima lakše izaći na kraj. Kasno poslijepodne došlo je do krize: 5. laka divizija bila je zaustavljena u prolazu dugom trinaest kilometara izmeĎu močvare i mora. Britanski komandant, svjestan da se njegovi ljudi bore posljednjim snagama, uveo je tenkove 3. oklopne brigade u protunapad. U to vrijeme 5. laka se upravo nastojala ponovno prikupiti za novi napad, jer je za trenutak izgubila ravnoteţu. Ali general-major Gambier-Parry (Gembir-Pari), koji je bio komandant 2. oklopne divizije, odbio je da pošalje oklopnu brigadu u protunapad, smatrajući da je kasno jer će uskoro pasti mrak. Umjesto toga trebao se pripremati za slijedeći napad Afričkog korpusa. Nekoliko se vaţnih psiholoških prekretnica dogodilo u svega nekoliko sati. Britanci su bili protjerani s jednog od malobrojnih obrambenih poloţaja blizu obale i sada su se sa slabim snagama morali boriti u otvorenoj pustinji s mnogo snaţnijim neprijateljem. Drugo, Afrički je korpus dobio svoju prvu borbu sa relativno snaţnim neprijateljem i zbog toga se njegov komandant ohrabrio, stekao samopouzdanje i pripremio se za sve ono što će doći. Osim toga, Rommel je sada dokazao ono što je prije pretpostavljao, to jest da su Britanci zreli da ih se napadne. Ne samo da ne treba čekati do maja napad na E1 Agheilu — nego će moţda uspjeti osvojiti cijelu Kirenaiku. Britanci su klonuli — sada će on napadati. Pribliţili su se E1 Agheili 2. aprila. Rommel je razmišljao kojom od tri ceste da krene. Jedna je išla na sjever prema Bengaziju, središtu snabdijevanja, druga istočno, a zatim sjeveroistočno, prema Mechili (Mekili) preko Tengedera duboko u neprijateljsku pozadinu; treća, dijeleći prve dvije, išla je prema Musu, a odatle takoĎer u Mechili. Pravila ratovanja propisivala su da komandant ne smije podijeliti svoje snage pred neporaţenim neprijateljem. Rommel se toga nije drţao i podijelio je 3. diviziju na tri dijela i svaku poslao svojim putem. U isto je vrijeme pozvao talijanske jedinice koje su sada zaposjedale ponovno osvojeno zemljište. Rommel je talijanske pokretne jedinice kombinirao s oklopnim njemačkim jedinicama. Tako je stvorio pokretnu masu koja će se pretvoriti u trkaću, mobilnu udarnu snagu — Afrički korpus. Britanski generali olakšali su im prodor kad je Wavell uveo podijeljenu
odgovornost u sistemu rukovoĎenja. Kad je stigao u Barcu (Barku), Neamovo sjedište, zaključio je da je Neame izgubio kontrolu nad borbom i naredio da njegovu duţnost preuzme general O’Connor, pobjednik kod Bede. Istovremeno je prekršio svoju prethodnu zapovijest da predaju Bengazi ako se to bude moralo. To je razdvojilo 2. oklopnu diviziju, protiv Gambijerove ţelje da ostane prikupljena, jer je 2. aprila njegova zaštitna grupa morala po Wawellovom nareĎenju otići na posebni zadatak — trebala je štititi Bengazi. U svakom slučaju 3. oklopna brigada imala je samo dvadeset i dva srednja i dvadeset pet lakih tenkova od kojih će, prema Gambier-Parrijevoj ocjeni, na svakih petnaest kilometara izgubiti po jedan. Osim toga, O’Connor, nespreman da preuzme komandu usred borbe, sloţio se samo da bude Neameov savjetnik. Nekoliko puta tenkovi su se sudarili. Sukob se završio prilično uspješno: upotreba beduinskih šatora u svrhu maskiranja britanskih prednjih tenkova pokazala je Afričkom korpusu da se ratne varke upotrebljavaju uspješno u pustinji isto kao i na drugim ratištima. Rommel je ipak nadirao naprijed neodoljivom ţestinom, svladavajući svaki otpor, čak i svojih saveznika. Gariboldi ga je opominjao i nastojao da zaustavi nepromišljeni prodor. Rommel je jednostavno rekao da »nema namjeru propustiti bilo koju dobru priliku da ostane neiskorištena«. Odbio je, takoĎer, talijanski prijedlog da izvijesti Rim o stanju i traţi njegov savjet. Srećom, nesporazum se izgladio kad je stigla vijest iz njemačke Vrhovne komande da Rommel ima odriješene ruke na frontu. Britanska obrana se povukla. Istodobno su se javile početne slabosti Afričkog korpusa. Tenkovima, koji su upotrebljeni u potpuno drugim uvjetima borbe, bilo je potrebno rastavljanje i čišćenje nakon svakih 1500 kilometara umjesto nakon dvostruko toliko preĎenog puta. Snabdijevanje benzinom predstavljalo je veliku teškoću. Ali kad je general Streich (Štrajh), komandant 5. lake divizije, raportirao 3. aprila da će mu trebati četiri dana da dopremi dovoljno benzina potrebnog za napredovanje, strogo mu je bilo nareĎeno da isprazni sve mašine i da ravnomjerno rasporedi sve rezerve i za dvadeset četiri sata krene dalje. U jeku borbe Rommel je zahtijevao od svojih jedinica ponašanje kakvo je bilo »normalno« u njegovoj staroj 7. oklopnoj diviziji godinu dana prije. Ljudi su prigovarali, ali ponosni zbog pobjede radili su s još više truda da bi zadovoljili komande čovjeka koji je nareĎivao iz zraka ili iz lakog vozila koje se kretalo sasvim naprijed. Mnogi koji su se izgubili ili su puzali, a ne trčali kako je on naredio, našli su se kasnije pred bijesnim generalom koji im je odrţao bukvicu. Potpuno nesmetano nastavila se 4. aprila triput produţena ofenziva. Opkolili su s istoka i zapada rasturenu 2. oklopnu diviziju. Treći izviĎački bataljon ušao je u Bengazi gotovo bez otpora, suočivši se samo sa zapaljenim britanskim skladištima. Ali kad su krenuli na istok, sukobili su se kod Er Regima s jednim australijskim bataljonom podrţanim od dvadeset pet topova, i tu su bili odbačeni. Druge dvije osovinske kolone prošle su različitim putovima u Mechili, svaka s dovoljnim brojem tenkova, vatrenog oruţja i pješadije sposobne za izvršavanje svakog zadatka. Po najudaljenijoj cesti u unutrašnjosti kretala se talijanska oklopna divizija »Ariete«. Napredovala je putem koji su talijanski generali zvali »velika stupica«. Ali Rommel je sam krenuo tim putem jer, kako je rekao, »više vjerujem u vlastito osmatranje«. Dobro je procijenio. I ta grupa koju je vodio general Schwerin (Šverin), ubrzo je postala glavna opasnost za Britance, mnogo veća od grupe pukovnika Olbricha (Olbriha),
koja je napredovala prema Msusu, koju je teţak put i nedostatak benzina doveo u teţak poloţaj. Schwerin je stigao 6. aprila u Mechili duboko u britansku pozadinu i bez opasnosti. Razvučena, tučena po dijelovima i opkoljena, 2. britanska oklopna divizija praktički je prestala postojati, tako da je ostala samo 2. australijska divizija, zapadno od Mechilija, i mogla je učiniti samo jednu stvar — povući se što brţe u rajon Tobruka. Mechili, konstatirao je Rommel, drţala je 3. indijska motorizirana brigada (jedna pješadijska grupa gotovo bez protutenkovskih oruĎa) popunjena dolutalim vojnicima. Zapravo, svuda u pustinji bilo je ljudi i strojeva koji su leţali rasuti uokolo. Sve je bilo izmiješano, prijatelj i neprijatelj zajedno. Jednom se Rommel gotovo spustio svojim »strochom« (»štrohom«) kraj britanske kolone vojnika zamijenivši ih za svoje. U Mechiliju i dalje cestom prema Derni bilo je nekoliko zarobljenih britanskih generala. Tu su bili svi osim Morsheada (Morscheda) iz 9. divizije. Čak je i O’Connor bio meĎu njima, a kad je ispad iz Mechilija propao, našao se i general Gambier-Parry. Do 7. aprila britanska vlast nad Srednjim istokom bila je izloţena opasnosti. Njena je obrana u pustinji bila razbijena osim 9. divizije i nekih manjih dijelova oklopnih i artiljerijskih jedinica koje su branile Tobruk, dok je istočno glavni put za Egipat bio otvoren i bez obrane. Jasno, Afrički korpus ili bolje rečeno 5. laka divizija, bila je već takoĎer iscrpljena: s dijelom već istrošene opreme, bili su bez benzina na putovima koji iz Agedabije vode na istok. Po svemu obje su strane trebale odmor, ali strategijska situacija to nije dopuštala. Britanske snage koje su, u prvom redu, bile namijenjene za Grčku, sada su se morale odmah poslati u Kirenaiku. S druge strane Rommel nije smio dopustiti da izgubi inicijativu ni za trenutak. Zastoj i odmor bili su luksuz koji Afrički korpus sebi nije mogao dopustiti — poput balerine u čarobnim papučama koja više ne moţe prestati plesati kad zasvira muzika. Znojeći se, napreţući se, Afrički korpus, odnosno njegovi razvučeni dijelovi, prikupili su se negdje pred Mechilijem, a slijedili su ih Talijani. Prethodnica 15. oklopne divizije pridruţila im se 10. aprila — čiji je komandant bio general von Prittwitz (fon Pritvic). Ni za njega, kao ni za Rommela, nije bilo odmora, jer je Rommel 10. aprila znao da su Britanci slomljeni i da kad osvoji Tobruk i osigura snabdijevanje svojih jedinica, neće biti zapreka da se uputi na Sueski kanal. Zapaţena ţurba kojom je prikupljao svoje jedinice bila je potpuno opravdana, jer je Rommel vjerovao da će samo konstantno jakim pritiskom moći prisiliti Britance na stalno povlačenje. Čak štoviše, Luftwaffe je izviĎajući konstatirala znakove priprema u obrambenom perimetru Tobruka, pa je Rommel naredio pokret jedinica prema toj luci pod komandom von Prittwitza. Ali, umorni ljudi skloni su greškama, pa se sada vidjelo da su napori prošlog tjedna oslabili borbenu ţestinu Afričkog korpusa. Treći izviĎački bataljon s preostalim dijelovima 5. lake divizije, talijanskim divizijama »Brescia« (»Breša«) i »Ariete« stigli su pojedinačnoo pred Tobruk izmeĎu 10. i 11. aprila. Nespretno su obilazili oko rajona, pokušavali nešto tu tamo, sukobljavali se sa lutajućim četama australske divizije i u jednoj su čarki izgubili fon Prittwitza. Čak je i Rommel morao priznati da je situacija prilično konfuzna i proveo je 11. aprila na frontu, organizirajući novi napad. Vrijeme i dogaĎaji su ga pretekli. Australska divizija izvela je snaţniji ispad no što se očekivalo. Snabdijevanje vodom, municijom i hranom na zaposjednutom teritoriju bilo je dobro organizirano. Sada su još čekali preostale dijelove 3. oklopne brigade sa dvadeset tri srednja i nešto lakih
tenkova, četiri diviziona artiljerije i protuavionskom artiljerijom, kako bi luku i prostor oko nje učinili što nepodesnijom za bombardere, i eskadron »hurricanea« (»harikena«) da bi braniteljima omogućili da neuznemiravani iz pristiglih brodova iskrcaju snabdijevanje. Na granici su se pojavile nove snage pod komandom generala Gotta (Gota), koje su krenule prema Tobruku u nadi da Rommelovu paţnju skrenu s glavne operacije. Rommel je na trenutak mogao samo bijesno gledati te pokušaje, zarekavši se da Halfaya (Halfaja) poloţaj u zapadnom Egiptu mora prvom prilikom biti njegov. Ali, najprije mora osvojiti Tobruk. No prvi pokušaj 11. aprila nije ga doveo nikamo i za to je postojao velik razlog. Britanski obrambeni sistem sa svojih pedeset kilometara duţine ne bi nikada mogao biti branjen posvuda jednako s tako malim snagama. Pokretna obrana, oslonjena na jače otporne točke smještene izmeĎu minskih polja, već je garantirala uspjeh. Razbiti takav sistem zahtijevalo je paţljiv izbor mjesta proboja, a isto tako i koncentraciju sredstava, dok se na drugoj strani manevrira sa svrhom da se privuče paţnja neprijatelja i zavara ga o mjestu glavnog napada. Rommel je priznao da nije imao pojma o širini britanske obrane i da je njegova svaka akcija bila improvizacija. Kad je naišao na dio 5. lake divizije juţno od Tobruka, uputio ju je na istok da bi sasvim zatvorio obruč oko grada. Zatim je 5. oklopni puk na vrat na nos isturio na cestu prema E1 Ademu, unatoč ţestokom protestu komandanta puka pukovnika Olbricha. Ali Rommel je odbacio njegove sumnje, i sam je krenuo tenkovima. Odjednom su uletjeli u vatrenu oluju kojom je protivnik štitio prilaz protutenkovskim rovovima. Tu je zaustavljen taj napad. U meĎuvremenu, »Brescia« je izvršila jedan mlaki napad na zapadnom dijelu obrambenog rajona koji nije doţivio uspjeh. Linija opsade sada je sasvim obuhvatila dio kopna oko Tobruka i grad stegla sa svih strana. U isto su vrijeme počeli sve češći zračni napadi Luftwaffe na brodove koji su ulazili i izlazili iz luke. Čekajući tri dana da ponovno prikupi jedinice, Rommel je tada uputio 5. laku diviziju i »Ariete« u napad kakav u Francuskoj 1940. godine nije nakada promašio. To je impresivna masa pješadije pomognuta artiljerijskom vatrom. Borba se vodi na malom prostoru uz angaţiranje svih sredstava. Francuzi su nekad pred takvim napadom popustili, ali Australci su ostali čvrsti, štoviše, ubrzo su shvatili (iako je bilo u ţurbi) odakle dolazi glavni napad. Sve je već od početka krenulo loše za 5. laku diviziju: »Ariete« nije stigla na vrijeme da proširi zonu napada, a zatim, prvi duboki prodor koji su izvršili tenkovi završio se u kotlu koji su Britanci zasuli granatama uz pomoć napada tenkova s boka i protutenkovskih oruĎa. Za Olbricha je brzi gubitak sedamnaest tenkova bilo suviše. Povukao se, ostavljajući pješadiju njihovoj sudbini. Uspio je čak uvjeriti Rommela da ništa drugo nije mogao učiniti. A slijedeća nevolja toga dana: »Ariete« je stigla na front, ali se pred vatrom Britanaca odmah povukla u neredu. Štab Afričkog korpusa po prvi je put bio obuzet sumnjama. Nalazili su se na kraju izduţenih linija snabdijevanja lišeni odgovarajućih pojačanja, blizu neprijatelja čiju snagu nisu naslućivali; jedna oslabljena divizija protiv preporoĎenog protivnika. Pod vodstvom pukovnika von Herfa (fon Herfa) 11. aprila 3. izviĎački bataljon pribliţio se Bardiji, neprestano napadan od jedinica generala Gotta. »Ariete« je pokušala popraviti svoj ugled jednim samostalnim napadom na Tobruk 16. aprila, ali se na prvi protunapad Australaca okrenula i pobjegla na Rommelovo zgraţanje »ispred britanskih linija«. Patrole iz Tobruka svake su noći vršile ispade i remetile mir
Nijemaca i Talijana, i opsjedajućim snagama nanijele su za dan-dva ozbiljne gubitke. Inicijativu su preuzeli Britanci. Samo pretvaranjem Afričkog korpusa u nezavisnu pokretnu rezervu, mogla se osigurati ravnoteţa. Najbrţe što se moglo, talijanske su divizije poslane pred Tobruk, a 5. laka divizija povukla se na odmor da pričeka dolazak 15. oklopne divizije. Pored toga, gotovo istovremeno, daleko na istoku, na graničnom području izmeĎu Libije i Egipta, situacija blizu prolaza Halfaya postala je suviše vruća za von Herffa, koji je zapao u paniku i uvjerio Rommela da su njegove trupe u Bardiji i Capuzzu (Kapucu) u opasnosti da budu odsječene. Zbog toga se nedavno prispjeli i jedva aklimatizirani 15. laki motorizirani pješadijski bataljon našao u prvoj akciji u kojoj je u kratkoj, oštroj borbi uspio zajedno s 3. izviĎačkim bataljonom natjerati Gotta da navrat-nanos pobjegne iz rajona prolaza Halfaya. Rommel je bjesnio na Talijane, a oni su odgovarali uvjeravajući Hitlera (i Rommela) da nikakvo napredovanje prema Egiptu nije moguće ako se ne osvoji Tobruk. Njemački Generalštab kopnene vojske u Berlinu, koji je prije samo četrnaest dana bio sretan što moţe Rommelu dati odriješene ruke, sada je osjećao da stvari ne stoje dobro. Načelnik toga Generalštaba general Halder primijetio je: »Njegova motorna vozila su u jadnom stanju i mnoge tenkove trebalo bi zamijeniti... Zračni transporti ne mogu ispuniti njegova besmislena traţenja već zbog nedostatka goriva ...« Poslao je generala Paulusa, pomoćnika načelnika Generalnog štaba, da prouči situaciju i podnese izvještaj. Svi su davali oduška svome preziru prema Talijanima ne samo zbog njihovog jadnog ponašanja u pustinji već i zbog toga što je prevoz trupa i materijala talijanskim brodovima preko Sredozemlja postao veoma rizičan i spor. Vozila i zalihe gušile su Napulj čekajući transport dok je svemogućna britanska mornarica čekala duţ morskih putova i, meĎu ostalim uspjesima, 12. aprila potopila jedan kompletan bataljon 15. oklopne divizije. U strašnu pustinjsku vrućinu stigao je sada hladni general Paulus, koji je došao da dovede u red tvrdoglavog amatera, a prije svega da spriječi Rommela da više nikad ne dovede svoje pretpostavljene do toga da plaćaju skupu predstavu.
Uspjeh ima neugodno reaktivno djelovanje na one koji su ga postigli, jer kad jednom za njega sazna, javnost ţeli još više pobjeda. Čak i u galami o velikim pobjedama na Balkanu, javnost se zanimala za Rommela i njegov Afrički korpus, a propagandna mašina preuzela je Rommelov protest protiv nekog pisca čija je mašta bila bujnija od drugih. Dotle je Paulus sve realno pregledao i 7. aprila zabranio predloţeni napad na Tobruk planiran za 30, da bi samo dvadeset četiri sata prije napada ukinuo zabranu. U meĎuvremenu je stigla 15. oklopna divizija, dok je cijeli Afrički korpus bio na intenzivnom treningu u voĎenju pozicijskog rata, u kojem su Britanci bili veoma jaki, a koji Nijemci zbog neopreza nisu uspjeli savladati. Čak i smjenjivanje Streicha, komandanta 5. lake oklopne divizije, na čije mjesto je sada došao general Kirchheim (Kirkhajm) nije dovelo do bitnih promjena u metodi rukovoĎenja, jer Rommel je bio taj koji je dominirao i nadahnjivao sve svoje potčinjene. Koncentrično bombardiranje sektora izabranog za napad otpočelo je 29. aprila iz zraka i sa zemlje, upozoravajući Australce na cilj glavnog udara, koji su ionako mogli osmatrati Afrički korpus i »Ariete« kako se spremaju za napad. Tako je 30. kad je uslijedio glavni napad, borba bila veoma ţestoka. Obje strane bile su izmiješane u meteţu i prašini, a da nitko nije bio potpuno svjestan što se dogaĎa na mjestu glavnog udara. Opet je Afrički korpus nastupao razvučen napadajući sva branjena mjesta i ona isturena. Tako umjesto da se iskoristi prijašnji prodor u dubinu, napad se rasplinuo u minskim poljima, za račun pojedinih smjelih borbenih grupa. Kada su oklopne jedinice konačno pokušale probiti glavni poloţaj u blizini Ras E1 Medaura, sudarile su se s britanskim tenkovima i uz znatne gubitke s obje strane napad je zaustavljen. Napad je ponovljen 1. maja, ali s obzirom na jaku artiljerijsku vatru postignut je slab uspjeh protiv uporne obrane. Australci su štoviše prešli u jak protunapad i konačno uvjerili Rommela, i još više Paulusa, da Osovina nema dovoljno snage da u tom trenutku osvoji Tobruk. Očit pokazatelj poraza vidi se iz Rommelova pisma ţeni 6. maja, u kojem piše o pomanjkanju vode na prilazima Tobruku, ţali se na vrućinu, pustinjski vjetar, na vlastitu neutaţivu ţeĎ — nešto što nagovješćuje nevolju mnogih njegovih ljudi. Paulus je preporučio Halderu, u sporazumu s Rommelom i talijanskom komandom, da se jedinice odmore. Halder se tuţi da je »Rommel doveo do situacije za koju su naše sadašnje mogućnosti nedovoljne.« Ali Britanci nisu bili spremni da dopuste Afričkom korpusu da predahne. Niz britanskih uspjeha na Sredozemlju završio je pomorskom bitkom kod rta Matapana 28. marta. Evakuacija iz Grčke nije puno ojačala snage u Egiptu jer je ono malo preostalog materijala otpremljeno na Kretu. Ipak, nekoliko tenkova moglo se popraviti i izvući iz radionica i skladišta i bili su poslani na granicu Kirenaike. U meĎuvremenu je britanski premijer Winston Churchill (Vinston čerčil), na svoju vlastitu odgovornost, ţurno otpremio konvoj s tenkovima i avionima preko Sredozemnog mora, što je trebalo ojačati iscrpljene Wavellove snage. Ali, konvoj nazvan »Tigar«, nije stigao do 12. maja, (osam dana prije njemačkog zračnog napada na Kretu) i teret koji je prevozio u najboljem je slučaju mogao biti spreman za akciju tek 7. juna. Pa čak i tada nije bilo sigurno da će tenkovske posade naučiti upravljati
tim novim tipovima vozila. Wavell nije mogao tako dugo čekati. Znao je da će nova njemačka oklopna 15. divizija stići u pustinju prije nego što stigne tovar konvoja »Tigar«. U svakom slučaju, Wavell je pretpostavljao da su Nijemci kod Halfaye slabi. Znajući da im oklopne jedinice stoje u rajonu Tobruka, računao je da Halfayu moţe brzo preći, prodrijeti na zapad i osloboditi Tobruk. Takva operacija izvodi se sa slabijim snagama (i general Gott imao je dvadeset devet starih srednjih tenkova i dvadeset šest teških »matilda« tenkova, koji su podrţavali dvije pješadijske brigade), a uspjeh je ovisio o iznenaĎenju. Nesrećom za njega, operacija »Brevity« (»Zbijenost«) — Wavellov uništavajući napad — nije imao tu vaţnu prednost. Dugo prije no što je ispaljen prvi metak za napad 15. maja, Rommel je izjavio, prema britanskoj novinskoj agenciji Reuter, da su sve njemačke trupe napustile Egipat. Ali odmah je poslao jedan tenkovski bataljon da pojača granicu u trenutku britanskog napada, iako to nije spasilo od uništenja veći dio von Herffove grupe. »Matilda« tenkovi dokazali su da su gotovo neprobojni za topovska zrna, a to je Rommel već vidio u Francuskoj. Sada su krenuli kroz prolaz Halfaya prema Sollumu i Capuzzu, nemilosrdno uništavajući 15. motorizirani laki pješadijski bataljon i talijansku pješadiju i artiljeriju koje su uzaludno zatvarale put. U utvrĎenje Capuzzo ušao je bataljon britanske pješadije, koji je dočekan jakim udarom bijesnog protunapada von Herffove tenkovske jedinice, ali su je zatim »matilde« napale s leĎa. Ti su tenkovski sudari davali sada novu sliku, jer su se posade njemačkih tenkova zaprepastile kako njihovi meci ne uspijevaju onesposobiti »matilde«, dok su britanske granate s lakoćom probijele njihove tenkove. Od tog momenta posade tenkova Afričkog korpusa djelovale su suzdrţano pa su veoma često britanski tenkovi teško stizali svoje protivnike koji su se izvlačili iz borbe i bjeţali. U meĎuvremenu je iz Tobruka stigla svjeţa oklopna jedinica koja se pribliţila britanskim tenkovima što su se učvrstili kod Sidi Azeiza. Da izbjegne Britance kod Capuzza i Sidi Aseiza, von Herff se takoĎer povukao u susret jedinici koja je stizala, ne znajući da je britanski komandant Gott naredio srednjim tenkovima da se povuku preko noći bojeći se da će biti napadnuti iz Tobruka. Obje strane pošle su noću neprimijećene u suprotnim pravcima, a sutradan su na svoje veliko iznenaĎenje našli prazno bojno polje. Kad su oklopne jedinice stigle iz Tobruka u Sidi Aseiz, nestalo im je goriva. Za Britance je jedini uspjeh akcije »Brevity« bio prolaz Halfaya. Jačina neprijateljske reakcije ih je iznenadila. Oni nisu znali u kojoj su mjeri tenkovske posade Afričkog korpusa oslabile i koliki su bili gubici 15. motoriziranog bataljona. Ali, mogli su naslutiti kako je prolaz Halfaya vaţan za Rommela i mogli su ga bolje zaštititi s boka. Rommel je smatrao da se bez zaposjedanja Halfaye ne moţe zamisliti zauzimanje Tobruka; prolaz se mora što brţe ponovno zauzeti i mora se zadrţati. Dosada je Rommelova oklopna snaga nadmašivala britansku, čija su nova oklopna vozila još bila na Delti gdje su se posade upoznavale s njihovom upotrebom. Njegov brz, jaki frontalni i obuhvatni napad na prolaz Halfayu 27. maja prikovao je Britance na mjestu i devet nesretnih »matildi« nije se uspjelo izvući. Zadovoljan postignutim uspjehom, uništenjem polovine neprijateljevih tenkova i gomilom ponovno vraćene talijanske opreme, koju su Britanci zaplijenili, Rommel je naredio da se prolaz jako utvrdi i tamo postavi više talijanskih topova za njegovu obranu. Sam je došao da vidi kako je to izvedeno.
U to je primio iznenaĎujuću poruku od generala Gariboldija u kojoj je bilo rečeno da samo Talijani mogu upotrebljavati talijansku opremu. Rommel je odgovorio oporo da se njegov saveznik do sada nemarno odnosio prema tome materijalu i rekao: »Ja se neću dati smetati«, a Halder je u svom dnevniku dodao: »Afrika je oduvijek bila problem što se tiče opreme i materijala«. Jedna faza u afričkom ratu ovdje se završila i od sada će se operacije voditi na osnovu novih pretpostavki. Britanski pokušaji da konsolidiraju obranu Tobruka su uspjeh. Snabdijevanje i dovlačenje pojačanja odvijalo se noću i to uspješno nakon što je uspješno uspostavljena ravnoteţa s Osovinom u zraku. Protuavionska baraţna vatra se pojačavala dok su se u isto vrijeme vojnici zaklanjali u dublje rovove i traţili da se, kad to bude moguće, nastavi borba s neprijateljem. Rommel je blokirao Tobruk s kopna i izgradio obranu Halfaye, blizu egipatske granice, iza koje je reorganizirao svoje rastuće snage i punio prazna skladišta. U tom trenutku nije ţelio poduzimati veće operacije zbog manjka goriva, što je gotovo imobiliziralo njegova vozila. Ali, u najmanju ruku, Rommel i njegovi vojnici borili su se sa sviješću da su heroji u svojoj domovini, ljubimci Ministarstva propagande, koje je umjelo iskoristiti sjajne mladiće koji se bore na romantičnoj pozadini, kako su je tada vidjeli. Čak su i Talijani mogli ţivjeti na njihovoj slavi, povremeno zaboravljajući da spomenu njemačko vodstvo koje ih je ponovno dovelo na staru granicu u Africi. S druge strane, o Wavellovoj Pustinjskoj armiji, unatoč prijašnjim pobjedama te godine, sada je u britanskoj javnosti vladala neizvjesnost. Moţda, mislili su obrazovani ljudi, pobjede nad Talijanima nisu nešto naročito, a posjed Tobruka, napokon, ne predstavlja više od mjere obrane, nešto što odgaĎa poluspašeni Dunkerque (Denkerk). Kad će se dogoditi da britanska armija porazi njemačku vojsku u otvorenoj borbi? Winston Churchill je uputio to isto pitanje generalu Wavellu, koji nije pokazao ofenzivne sklonosti i ţelju da to isproba u bliţoj budućnosti! U to vrijeme broj tenkova »tigrovih mladunaca«, kako ih je Churchill nazvao u trenutku očinske radosti, povećao se na 238. On je bio uvjeren da će slanje »mladunaca« u Afriku biti opravdano njihovim stalnim učešćem u borbi. Premijer je traţio da se upotrebe u većoj akciji, a Wavell nije imao dovoljno snage i volje da ga odbije, bojeći se da premijer ne izgubi dobro mišljenje o njegovim generalskim sposobnostima. Zapravo, njemačko izvoĎenje operacije nadmašivalo je britansko u svim karakteristikama osim u hrabrosti i moţda u iskustvu ratovanja u pustinji. U vojnoj tehnici i spremi Nijemci su bili nešto posebno. Prihvaćali su se zadataka bez oklijevanja i vodili operacije zdruţenim jedinicama tenkova i topova zajedno s pješadijom. U kvaliteti i kvantiteti opreme, prednost iz juna 1941. sada nije bila znatna, jer su Britanci imali 200 tenkova, a Nijemci 170. »Matilde« su još nadmašivale njemačke »mark« III i »mark« IV tenkove u svemu osim u brzini, a novi »crusader« (»krusajder«) tenkovi koji su stigli konvojem »tigar«, nisu imali ugraĎen top bolji od »matilde« i bili su nepouzdaniji. Nesrećom za Britance, Nijemci su dobro znali kako da u borbi udruţe sve rodove vojske. Avioni su na zahtjev jedinica sa zemlje nadlijetali bojno polje i precizno nalazili metu za napad, često neposredno uz borbenu liniju. Protutenkovska oruĎa kamuflirala su se u zaklonima iza kojih su čekale oklopne jedinice da napadnu neprijatelja koji je u borbi razlabavio svoje veze. Nijemci su se borili u dobro izvjeţbanim homogenim grupama, dok su se Britanci običavali boriti u odvojenim grupama pješadije i oklopnih jedinica. Suradnja je uspostavljena
tek nakon mnogo razmišljanja. Jednom rječju, Nijemci su bili profesionalci, Britanci su traţili svoj put drukčije — više amaterski. Posmatrano iz Rommelova Glavnog štaba, razvoj Wavellovog napada polovicom juna, nazvanog operacija »Battleaxe« (»Batleks«) nije iznenadio. Ali, nije bio izveden u pravi čas zbog jako velikog manjka goriva. Na krupne taktičke poduhvate stavljen je embargo. Iz istog je razloga Rommel s posebnom paţnjom planirao svoju obranu — ali u isto je vrijeme bio zabrinut zbog stalnog trvenja s komandantom kopnene vojske maršalom Brauchitschem, koji se tuţio na ton njegovih izvještaja. Prolaz Halfaya bio je sada gotovo neosvojiv. U centru obrane nalazila se jedinica s topovima od 88 milimetara. Bili su ukopani u stijenama i sluţili su za borbu protiv tenkova, a njihove duge cijevi brisale su teren pred sobom. Ali taj se protutenkovski poloţaj produbljivao u unutrašnjosti uz greben Hafid, sprečavajući na taj način britanske jedinice da se pribliţe Sidi Azeizu, kao za vrijeme operacije »Brevity«. Još je dublje bila rasporeĎena talijanska divizija »Trento«, koja je drţala liniju Sollum — Capuzzo — Bardia, sve pod komandom 15. oklopne divizije, čiji je 8. oklopni puk s dva tenkovska bataljona (imala je oko 80 tenkova) stajao u rezervi izmeĎu Capuzza i Bardije. U općoj rezervi i na zasluţenom odmoru nalazila se 5. laka divizija kod Tobruka. Uhvaćeni avionski izvještaji i radio-poruke ubrzo su upozorile Nijemce na prisustvo dviju britanskih divizija u graničnom prostoru. Sadrţaj uhvaćenih radioporuka upozorio je Rommela na točan dan napada — 15. juna. Četrnaestog juna u dvadeset jedan sat upozorio je na najveću budnost čitav front i čekao. U zoru su otkrivene tri britanske kolone. Jedna na priobalnoj cesti, koja kao da se namjeravala popeti na strminu, druga je prelazila preko same strmine i išla je pravo na poloţaje topova od 88 milimetara, dok se treća kretala kroz pustinju, bočno od drugih dviju. No tu se završavala svaka sličnost s operacijom »Brevity«. Dolje na obali branioci su sa zadovoljstvom opazili kako njihova nedavno postavljena minska polja sprečavaju prolaz »matildama«; ostavljajući pješadiju iz 4. indijske divizije da nezaštićena napreduje prema poloţajima artiljerije, a zatim na domet puščane vatre. Sve je bilo gotovo suviše lako. I na vrhu strmine nije bilo teškoća sa sporim »matildama« koje su se pojavile na otvorenom, a za njima je nastupala pješadija. Nije bilo ni jedne patrole koja bi artiljerijskom vatrom uznemirila Nijemce, jer je britanska artiljerija ostala zaglibljena u pijesku. Tada su njemački topovi otvorili vatru uništavajući »matildu« jednu po jednu, a njemačka pješadija, koja je čekala, vidjela je kako protivnik nestaje :— da se više ne pojavi. Na samom rubu pustinje nalazila su se njemačka protutenkovska oruĎa. Ukopani u rovovima čekali su brzi tenkovi 7. oklopne divizije, a onda su prešli u napad. Obje su se strane borile kako su znale. Artiljerci su pucali dok su imali čime, uništavajući britanski tenk jedan za drugim, sve dok se njihovi redovi nisu prorijedili. Otvarajući puščanu i mitraljesku vatru, ništa ubojitije nisu imali jer im je artiljerija leţala izvan dometa, Britanci su upali u njemačku obrambenu liniju. Nijemci su na grebenu Hafid izdrţali cijeli dan, njihovi artiljerci ginuli su od neprijateljske vatre, boreći se da dobiju na vremenu, dok od Tobruka ne stigne 5. oklopni puk koji se očekivao u posljednjim satima prije mraka. Na središtu grebena Nijemci su se našli u teškom poloţaju, izmiješali se s »matildama« koje je podrţavala pješadija i artiljerija. Djelujući uspješnije nego prije, Britanci su pregazili njemačke poloţaje. Na Osmi oklopni puk koji je stizao iz Bardije na sjeveru sa zadatkom da spasi protutenkovska
oruĎa, pogled na zapaljene neprijateljeve tenkove i izvještaji koje je primao na maršu, djelovali su ohrabrujuće. Nadali su se zateći neprijatelja u trenutku poraza, ali su se nenadano i sami našli u neprilici. Čitav puk tenkova »matilda« opkolio ih je, izbjegavši protutenkovske poloţaje, zauzeo je Capuzzo. Uplašeni da će u novom napadu pasti i Bardia i — zavarani pogrešnom procjenom o broju britanskih tenkova, kada su trideset »matildi« pretvorili u tri stotine, 8. oklopni puk okrenuo se i vratio u Bardiju. Kad je pao mrak, Rommel je preuzeo komandu. Britanski poloţaji bili su sada jasno označeni na njegovoj mapi zahvaljujući činjenici da su se Britanci obilno koristili nešifriranim radio-porukama. Smislio je drzak plan: 5. laka divizija, u suradnji s 8. oklopnim pukom, napast će u zoru. Naredio je da se 5. divizija u širokom krugu pribliţi Sidi Suleimanu preko Sidi Omara, a oklopni puk u uţem rajonu pritisne glavne neprijateljeve snage u Capuzzu. Duhovitost tog plana bila je u namjeri da se obje grupe koncentriraju, »... iznenada sruče na centar i munjevitim neočekivanim udarom pogode neprijatelja na njegovom najosjetljivijem mjestu«. Još bi bilo bolje kad bi zahvatili i britanske raštrkane tenkove, koji bi pokušali da pruţe pomoć, i tako bi upali u rajon koji je već zauzela njemačka pješadija. U najboljem bi slučaju potpuno opkoljavanje i uništenje neprijatelja dovelo branioce Halfaye do trijumfa. U zoru je počeo pokret. Promatralo ga je nekoliko zabrinutih posada britanskih oklopnih kola. Preţivjele britanske snage najprije su otvorile vatru na Sollum i Hafid greben. Tamo su se upustile u oštru borbu s 8. oklopnim pukom koji se kretao na jug. Ali, ovaj su se put Nijemci našli u nezavidnoj situaciji: na maršu pustinjom neočekivano su bili izloţeni na milost i nemilost britanskim protutenkovskim topovima, neopaţeno privučenim tokom noći. U pet sati ujutro osamdeset njemačkih tenkova prešlo je u napad: od 10 sati i 30 minuta samo ih je 30 ostalo sposobnih za akciju, pa su se povukli na polazne poloţaje. Britanci su imali sreće. Sasvim drugačiji sudar dogodio se juţno od Sidi Omara, gdje se 5. laka divizija borila da ga zauzme. Tu su se pokretne jedinice 7. oklopne divizije borile kao jedinstvena masa tenkova i artiljerije, upotrebljavajući vješto zaklone, da bi se zatim pojavili pred njemačkim kolonama. Bilo je potrebno biti hladnokrvan i imati dobre oči, a takvih je britanskih artiljeraca bilo, tako da je Afrički korpus skupo platio to jutro. Kretanje njemačkih tenkova u napadu bilo je nešto sporije od 25 km na sat. Uzevši u obzir da je britanskom topu na tenku trebalo tri minute da nakon pokreta stupi u akciju, to je značilo da moraju otvoriti vatru s daljine od 130 metara ili riskirati da budu pregaţeni. Ali britanski tenkovi s dva topa bili su efikasni samo s udaljenos-ti od 130 metara, ne zato što nisu imali veću probojnu snagu, već zbog preciznosti koja je na većoj udaljenosti slabila zbog prašine i svjetlucanja u pustinji. Stoga su britanske tenkovske posade čekale napetih ţivaca da im se protivnik pribliţi na domet. Ali nakon nekoliko oštrih lekcija, Nijemci su nastojali da ostanu izvan dometa topova s tenkova. U praksi, obje su strane otvarale vatru s udaljenosti od 300 do 500 metara, što je bilo beskorisno, jer niti jedna strana nije uspjela izvršiti prodor čak i da pogodi protivnika. Tako su nizom udaraca Britanci izdrţali i oslabili 5. laku diviziju koja je išla k Sidi Omaru. U pustinji je ostao trag obiljeţen uništenim mašinama gdjegod su se dvije strane sukobile. Španjolska armada boreći se za engleski Kanal mora da se osjećala
poput 5. lake divizije i, kao Armada, radije je napadala luke. Za razliku od Armade, Nijemci su bili spremni za novu akciju već idući dan, 17. juna. štoviše, Rommel je bio siguran da je njegov smišljeni udarac pogodio, jer su se Britanci povukli, a osim toga u otvorenom radio-saobraćaju, slušao je neprekidne jadikovke Britanaca. One su se odnosile na slabo snabdijevanje i gubitke u tenkovima. Sve je to Rommelu potvrĎivalo njegovu nadmoć. Sada je povukao ostatke 8. oklopnog puka iz Capuzza i poslao ga na jug, a tada na istok, paralelno s 5. lakom divizijom, prema Halfayi. To je bilo 17. juna. U početku im ništa nije stajalo na putu, jer su srednji tenkovi 7. oklopne divizije (ono što je ostalo od njih) bili povučeni preko egipatske granice na ponovno punjenje gorivom i municijom. Dotle su posade »matildi«, koje su ostale s 4. indijskom divizijom kraj Capuzza i Halfaye, vidjele da je neprijatelj prošao kraj njih na jug i da će brzo prekinuti odstupnicu svakom britanskom vojniku zapadno od granice. Ne čekajući Beresford-Peirsovo odobrenje za povlačenje, komandanti 7. i 4. divizije naredili su svojim jedinicama da se povuku najvećom brzinom, nadajući se da će nekoliko »matildi« moći odrţati prolaz kroz koji bi se pješadija provukla. Stigavši u Beresford-Peirseov štab nakon nekoliko sati, general Wavell je otkrio, na svoje zaprepaštenje, da je operacija »Bettleaxe« okončana, a da komandant i nije došao do izraţaja. Rommel i Afrički korpus bili su suviše brzi. Nakon brzog povlačenja iz rajona Capuzza i dugotrajnog bjeţanja vozila i pješadije 4. indijske divizije, 15. oklopna i 5. laka divizija pokušale su slomiti ţilav otpor nekoliko »matildi«. Ali, još ih je jednom zadrţao tvrd oklop britanskih tenkova. Vještina mladih komandira nadmašivala je onu njihovih njemačkih protivnika, koji nisu imali podršku svojih 88 milimetarskih topova. Borba je trajala šest sati. Mogao se na trenutak stvoriti pogrešan utisak o ishodu jer su Nijemci napadali britanska krila. Ali nije postojala opasnost da ih zadrţe i zarobe. Neobično je da Rommel nikada nije bio potpuno svjestan slabosti svojih oklopnih jedinica. Kad su kasno poslijepodne stigli u Halfayu, vjerovao je da su Britanci ostali izolirani, odstupnice odsječene negdje sjeverno od Capuzza, a ne da se nalaze sigurni u Egiptu. Unatoč tome, Afrički je korpus zabiljeţio presudnu pobjedu — njihov gubitak od samo 25 potpuno uništenih tenkova prema 87 britanskih (mnogi od njih bih su samo oštećeni), samo je dio te pobjede. Operacija »Battleaxe« u stvari je označila prekretnicu u pustinjskom ratu. Zapravo je prethodila bitnoj prekretnici čitavog rata — njemačkom napadu na Sovjetski Savez 22. juna — za manje od tjedan dana. Ali, u svom lokalnom značenju uspjeh Afričkog korpusa značio je više nego još jedan poraz britanskih snaga. Tada se rodio mit o Rommelovoj nepobjedivosti u glavama britanskih vojnika. To se još više učvrstilo kad su uskoro nakon bitke general Wavell, Beresford-Peirse i komandant 7. oklopne divizije smijenjeni. Nakon »Battleaxe« i Britanci i Nijemci osjećali su veliko poštovanje prema njemačkom generalu. Dok je Afrički korpus bio jedva nešto bolje opremljen od Britanaca (njihov je to uspjeh u borbi s »matildama« naglasio), to što imaju Rommela bio je adut koji je vrijedio više od cijele divizije. Rat je u mnogome sukob psihologije i pouzdanja, a Britanci su sada nekoliko tjedana gledali svoje komandante koji su izgubili bitku s jednim čovjekom. Oni koji su se borili znali su kako su bili nadmudreni, a nekima je bilo jasno i zašto. Još neiskusni komandanti koji su se uključivali u borbu nisu imali vremena naučiti da je pokretni rat
— rat ţivaca u kojem pobjeĎuje onaj koji preuzima rizik, drţeći se nekih bitnih pravila. Jedno od njih je i to da je kvalitet opreme relativno vaţan; bitan je način kako se ona upotrijebi i kako se time postiţe premoć. Drugo, rodovi se moraju upotrijebiti u tijesnoj suradnji, posebno s artiljerijom i protutenkovskim oruĎima, jer pješadija, sama u pustinji, nedovoljna je za uspješan razvoj bitke. Osnovno, britanska je vojska izrazito pješadijska, i 1941. godine mislila je i borila se više-manje na klasičan način. Kako je Rommel bio taj koji je ostao na bojnom polju, imao je prilike da nauči lekcije koje je i sam prenosio na svaku novu generaciju oficira koji su dolazili kao popuna prilično velikog broja poginulih iz višeg komandnog sastava njegovih jedinica. Sada je Rommel mnogo bolje znao kombinirati tenkove i topove, nastojeći da protutenkovska barijera uvijek bude dobro postavljena kao glavna otporna točka, u čijem se rajonu oklopne mašine mogu boriti. Znao je sada mnogo bolje kako manjak opreme i goriva moţe spriječiti operaciju, iako nikada nije dozvolio da mu to ograniči taktički plan. Posljedica toga bila je ta da je dobro razmišljao, iako ponekad pogrešno o tome kako da se suprotstavi britanskim tenkovima. Na tom području nije bio stručnjak iako se vrlo malo oficira moglo pohvaliti općim stručnim znanjem kakvo je posjedovao, jer se i u toj sferi ratne vještine dogaĎaju bitne i česte promjene. U predvečerje napada na Sovjetski Savez tenkovima su počeli jako povećavati teţinu oklopa i naoruţanja. Većina, britanskih tenkova na početku rata imala je po dva topa (40 mm) čije su granate mogle probiti 30 mm oklop najboljih njemačkih »mark« III i IV tenkova na udaljenosti od 300 metara bez većih teškoća. Njemački 37 mm ili 50 mm topovi na »marku« III i kratki 75 mm topovi na »marku« IV nisu bili tako uspješni protiv 80 mm oklopa »matildi« ili čak 40 mm oklopa »crusadera«. MeĎutim, sve je to Rommel naučio još 1940. godine, a godinu dana kasnije pojavilo se mnogo jače njemačko protutenkovsko oruţje, najprije kao prateće oruĎe, a zatim na tenkovima. Topovi 50 mm dugih cijevi pojavili su se u pustinji ubrzo nakon operacije »Batteaxe«. Kod njih se daljina gaĎanja automatski povećala, a njemački su optički instrumenti tome samo pomogli; u martu 1942. godine pojavio se njemački tenk s izuzetno jakim oklopom na čelu. Na veoma maloj udaljenosti britanski protutenkovski top od dvije funte probijao je oklop njemačkog »marka« IV s lakoćom; otkrilo se da ga granata razara izmeĎu 100 i 400 metara. Od 400 metara dalje ponekad ga probija, a na 600 metara udaljenosti više ne postiţe uspjeh. To se mijenjalo s različitim kutom gaĎanja i debljinom oklopa. Tako su 1941. godine Nijemci počeli razvijati tehnologiju, dok su Britanci gotovo stajali na mjestu, jer je nakon Dunkerquea sav razvoj novih oruţja bio obustavljen kako bi industrija mogla raditi ono što je već bilo u proizvodnji: ţeljeli su nadomjestiti velike gubitke u Francuskoj. Taj kvalitativni raskorak nije nikad premošćen. On je zbunjivao komandni sastav britanskih oklopnih jedinica i preko njih čitavu vojsku u preostalom dijelu rata u pustinji. S druge strane vratio je povjerenje tenkovskim posadama Afričkog korpusa čiji se moral znatno popravio nakon operacije »Battleaxe«. Ali u slijedećoj bici u pustinji, uzdrţano ponašanje njemačkih oklopnih snaga u traţenju sukoba s Britancima bio je presudan faktor.
Ljeto i jesen zatekli su obje armije u reorganiziranju. General Auchinleck (Okinlek) preuzeo je komandu od Wavella nad Britanskim snagama Zapadne pustinje (ili 13. korpusom kako su ga poslije zvali) — koje će kasnije prerasti u VIII armiju, sastavljenu od 13. i 30. korpusa, pod komandom generala Cunninghama. Velike popune u ţivoj sili i materijalu stizale su iz Britanije i Amerike u Suez, dugim putem oko rta Dobre nade. Moral Britanaca se popravio na taj američki izraz dobre volje i velikodušne pomoći. Rommel nije dobio tako veliku pomoć. On nije imao ni neophodnu podršku svoje Vrhovne komande, kojoj je paţnja bila prikovana za golem sukob sa Sovjetskim Savezom i koja nije ţeljela da stvara osinje gnijezdo u Africi — teritorij koji nikad nisu potpuno shvatili. Rommelu je stiglo nešto materijala za vojsku i nešto osobno značajno — dobio je unapreĎenje. Peta laka divizija bila je preformirana i postala je 21. oklopna divizija, dok je odreĎen broj drugih manjih jedinica bio reorganiziran i od njih je nastala 90. laka divizija — jaka u vatrenoj moći i pokretnim jedinicama pješadije, ali bez tenkova. Unatoč tome, Afrički korpus je u biti ostao isti — oklopni korpus koji se sastojao od dvije oklopne divizije, pod čiju su komandu samo u odreĎenim prilikama dolazile i druge jedinice. Uz njemačke jedinice bile su tu i dvije talijanske divizije — oklopna »Ariete« i motorizirana »Trieste«, u sastavu 20. motoriziranog korpusa, i još četiri pješadijske divizije. Komandu nad svim snagama Osovine, sada nazvanim Oklopna grupa Afrika, preuzeo je Rommel, a sam korpus dobio je novog komandanta generalaCruwela (Krivela). Konačno je Rommel mogao i sluţbeno ostvariti ono što je upornošću i nestrpljivom diplomacijom činio u prvim bitkama — rasporeĎivao je jedinice Afričkog korpusa meĎu talijanske jedinice, a zadatak im je bio da djeluju kao »steznici«. Njemački oficiri vodili supovodljive, ponekad hrabre i ne uvijek ravnodušne Talijanske vojnike. Ostalo je, dakako, pitanje krute formalnosti u njemačkoj organizaciji, gdje je nedostajalo inicijative kad se radilo o slobodnom izviĎanju i napadima kakve su izvodili Britanci, kao na primjer grupa Long Range Desert koja je prodirala duboko iz pustinje. Tako, dok su Britanci drţali Afrički korpus neprestano na oku i često pod vatrom, njemačko izviĎanje bilo je zapravo napad koji je izvršila 21. oklopna divizija i to prema Sofafiju polovicom septembra. Nije bilo ničeg naročito opasnog u tome — napadačka se grupa sastojala od tenkova, oklopnih kola, topova i pješadije potpomognute iz zraka. Vodio ju je general von Ravenstein (fon Rafenštajn) komandant divizije, a pridruţio mu se i Rommel. Nisu imali sreće: promašili su glavna britanska skladišta i morali su veoma brzo odstupiti u Capuzzo. Britanci su ih bombardirali iz zraka, a mobilne jedinice krenule su u gonjenje za njima. Ipak je i ta jedina proba protivnika zadovoljila Rommela, iako nisu našli skladišta. Nakon toga Britanci nisu odmah prešli u napad protiv njega. Tako se, u stanju laţne sigurnosti, Rommel ponovno okrenuo Tobruku, u meĎuvremenu još više pojačavajući utvrĎenje u Halfayi. Unatoč tome, bojao se da ga na kraju britansko okruţenje ne iscrpi stalnim pritiskom. Bio je zabrinut zbog upornih bombardiranja linija snabdijevanja, dok se bojao da se talijanski pomorski transporti neće moći odrţati, a kamoli povećati njegovu snagu. Rommel se uporno borio da dobije suglasnost Vrhovne komande za napad i — konačno ju je dobio. Tobruk će biti napadnut krajem novembra, s dvije
talijanske divizije, zatim s 90. lakom i 15. oklopnom, dok će ostali dio Oklopne grupe ostati u rezervi u slučaju britanske intervencije iz Egipta. Ali general Auchinleck ga je preduhitrio: britanske pripreme da oslobode Tobruk opsade počele su još za vrijeme prodora u septembru k Sofafiju. To je u svakom slučaju dug Afričkom korpusu, uključen u suštinu Auchinleckova plana i Cunninghamova izvještaja. Trideseti korpus, glavnina britanskih oklopnih snaga, trebao je izviĎati kroz pustinju, sa zadatkom da naĎe i uništi njemačke oklopne snage, dok je 13. korpus bio ostavljen u prostoru Halfaye i Solluma (Soluma) zajedno s pješadijom i teškim tenkovima da bi se u datom trenutku uključio u teţište bitke kraj Tobruka. Tako je Afrički korpus bio u središtu paţnje Britanaca, prikupljen na jednom mjestu, dok su se njegovi protivnici ponašali poput goniča stoke razvivši se u tri odvojene grupe. Oklopne su jedinice dominirale u pustinji čak i kad su protutenkovska oruĎa uništila protivničke tenkove, izazvavši više štete nego kad se tenk borio protiv tenka. Prisustvo oklopnih snaga u pustinji dobilo je vaţnost kakvu ima pomorska flota na moru ih u lukama. Iz toga je slijedilo da je cilj borbe oklopnih jedinica zavisio o sposobnosti boraca da očuvaju svoje mašine, da ih odrţavaju, popravljaju i to je postalo od primarne vaţnosti. Suprotno pobjedi na moru, kad je poraţeni potopljen ne ostavljajući za sobom tragove, pobjeda na zemlji ostavlja bojno polje u rukama pobjednika. Oni sada imaju izbor uništenih i oštećenih vozila i tenkova, mogu popravljati svoje i odvlačiti neprijateljeve. To je odsad postalo veoma vaţno, otkada su kvarovi bili uzrok izostajanja tenkova iz borbe kao i uništavanje tenkova i vozila neprijatelja. Kontrola nad bojnim poljem odmah nakon borbe bila je značajna za sluţbe koje su vodile brigu oko odrţavanja bojne gotovosti voznog parka. Nijemci su u tome bih vještiji. Čak štoviše, nemotorizirana pješadija postala je u pustinji objekt lova pljačkaša tenkova. Tako da je britansko vjerovanje u svemoć pješadije moralo biti promijenjeno, i bili su prisiljeni da četvrtinu od svojih 756 tenkova (uglavnom »matilde« i »valentine«) pridodaju pješadijskom 13. korpusu kako bi ga zaštitili. Od preostalih tenkova formirane su tri lovačke oklopne brigade. Tako su se britanske oklopne snage borile podijeljene u četiri grupacije, svaka s nešto više od 150 tenkova. Talijanska »Ariete« divizija imala je 150 M 13 tenkova. Bila su to jadna zastarjela vozila, ali je zato Afrički korpus imao 249 tenkova, od kojih su 174 bih jaki »mark« III i IV. Oklopna grupa je bila pojačana s nedavno pristiglim 50 mm poljskim protutenkovskim topovima. Sada je imala lokalnu nadmoć nad bilo kojom britanskom oklopnom grupom, iako Afrički korpus nije imao materijalne rezerve kao Britanci, koji su drţali 50% tenkova u rezervi, tako da su mogli pojačavati front s oko 40 tenkova dnevno. Ako je Afrički korpus mogao, uz podršku »Ariete«, jednu za drugom, potpuno nadjačati svaku britansku oklopnu brigadu u najkraćem vremenu, onda su Britanci mogli biti potpuno uništeni prije nego bi uspjeli zadobiti materijalnu premoć, jer bi u meĎuvremenu osovinske snage iščezle s bojišta. Moderan mehanizirani rat moţe imati jedan ili dva cilja. Oni su sadrţani u velikom planu samog vrha komande, razraĎeni i oblikovani s više ili manje mašte njegovih autora. To moţe biti borba u povlačenju ili u napadu, čovjek protiv čovjeka, mašina protiv mašine, dok ne preostane samo najjači koji će preţivjeti na polju uništavanja. Ali moguć je u takvom ratu udarac u vitalne dijelove mase koji paralizira svaku akciju. Teoretičari su ţeljeli ovo posljednje, pragmatičari ono prethodno, ali prihvaćali
su kao nagradu sve što je bilo dobiveno psihološkim udarcem. Kombinacija tih dviju vrsta vodila je do prave vještine ratovanja. Ponekad je to bila vizija koja je niknula iz samog uma, a drugi put je bio razvojni proces što se stvarao meĎusobnim djelovanjem dvaju ili više intelekata. Rommelovo iskustvo i instinkt priklanjali su ga praksi šokova kojih je zadatak bio paralizirati neprijatelja, a uz sve to proizvesti i psihološki učinak. General Cruwell bio je proţet nagonom da razara kako bi pobijedio. On je nastojao postići materijalnu pobjedu. Rommel i on predstavljali su izvrsnu kombinaciju. Britanski tvorac operacije »Crusader« namjeravao je izvesti pravi udarac u glavu, zapravo u sljepoočnicu. Cilj je bio ni manje ni više nego sam Rommel. Noću, 17. novembra, grupa odreĎena za napad, čiji su članovi stigli podmornicama u Afriku prije tri dana, uputila se u Bedu Littoriju (Bedu Litoriju), gdje se nalazio administrativni dio glavnog štaba Oklopne grupe, u nadi da će ubiti Rommela u predvečerje glavne ofenzive. U isto su vrijeme druge napadačke grupe, koje su stigle iz pustinje, imale zadatak da unište skladište opreme i avione na aerodromima. Ali dok su ovi posljednji postigli ograničen uspjeh, dotle je propao pokušaj da se uništi Rommel, jer je on odletio na konferenciju u Rim i nije se još vratio. Osim toga, kad se i bude vratio, neće doći u Bedu Littoriju.
Njemački flak od 88mm u akciji.
Kratak predah u zaklonu.
Ptotutenkovski top od 88mm sa šest članova posade
Wavellova posljednja ofenziva na granici.
Britanski stjuart prolazi pokraj uništenog njemačkog tenka.
Štuka u oblaku prašine
Afričkom korpusu nikad nije bilo dovoljno benzina.
Potkraj 1941. na sjeveroafričkom ratištu
Brzina paljbe ovisi dobrim dijelom o spretnosti posade topa.
U pustinji se za vezu pretežno služilo radijom – ali i telefonima kao na ovoj slici. Iste su se noći britanske glavne snage pribliţile granici, ovaj put uspješnije nego u akciji »Battleaxe«, ne samo zbog jake kiše koja je spriječila osovinske avione da uzlete uoči britanske ofenzive, već i zato što protivničke izviĎačke jedinice nisu primijetile dobro maskirana britanska mjesta prikupljana i koncentraciju trupa i spremišta municije. Zbog toga je bilo malo uzbuĎenja na frontu 18. novembra. Britanske oklopne brigade razvile su se na frontu od Bir el Gubija do Sidi Omara. Opći pravac bio im je prema Tobruku. Bili su spremni za bitku s Afričkim korpusom. Ali Afrički korpus je leţao skriven izmeĎu Gambuta i Sidi Azeiza i nije reagirao zato jer sve do kasno poslijepodne Oklopna grupa nije ni znala da je počela ofenziva. Rommel je zato odgodio pripremljeni napad na Tobruk i usmjerio snage k trupama Cunninghama. Naredio je Afričkom korpusu da njegove isturene jedinice krenu prema britanskim u pravcu Gabr Saleha, dok su sve ostale snage čekale kako će se stvari dalje razvijati. Taj instinkt za akciju pokazao se slučajnim. Kad je borbena grupa pukovnika Stephana (Štefana) iz 21. oklopne divizije napadala britansku 4. oklopnu brigadu — zapravo glavninu britanskih snaga — brigada je zapala u dilemu, jer ne samo da je imala zadatak štititi desni bok 30. korpusa u nastupanju k Tobruku, već je štitila i lijevo krilo 13. novozelandskog korpusa, koji je čekao nareĎenje da krene na sjever obilazeći Sidi Omar. Od tog trenutka Nijemci su udarili pravo, podrţani od divizije »Ariete«, koja je 19. novembra drţala rajon oko Bir el Gubija, boreći se protiv 22. oklopne brigade. Samo je britanska 7. brigada u centru stigla do Sidi Rezegha (Sidi Rezega) blizu Tobruka.
Iako izolirana, uspjela je uspostaviti vezu s posadom u Tobruku. Cruwellu, u štabu Afričkog korpusa 19. novembra, zadavala je dosta briga situacija u blizini Sidi Azeiza. Brzi britanski tenkovi »stuart« (»stjuart«) protunjali su kroz Capuzzo i iznenadili 3. izviĎački bataljon, dok je njegov komandant glasno traţio pomoć. Impresioniran, Cruwell je konstatirao da britanske snage na istoku jačaju. Kao rezultat toga 20. novembra usmjerio je čitav Afrički korpus na istok, udaljavajući se od teţišta operacije k obali, kad je do sredine popodneva ostao bez goriva. Nedostatak pravovremene i točne informacije o toku britanske ofenzive, onemogućio je Afrički korpus, a što je još gore, nasukao ga, jer je u tom trenutku bilo moguće nabaviti gorivo samo za 15. oklopnu diviziju. Snabdjevši se gorivom, 15. divizija jurnula je pravo na jugozapad i ovaj put udarila u desno krilo 4. oklopne brigade, koja je oprezno traţila Afrički korpus. Prodirući kroz britanski raspored, njemački tenkovi, iskorištavajući sunce koje je zalazilo iza njihovih leĎa, točno su gaĎali i bez svake sumnje dobili ovu rundu. Mnogo je zapaljenih »stuart« tenkova osvjetljavalo nebo (Nijemci su izgubili samo sedam tenkova), dok ostale britanske oklopne brigade, osim pojedinih slučajeva, nisu uspjele pruţiti pomoć toj brigadi. Rommel je u noći 20. novembra imao jasnu predstavu o tome gdje su bili glavni pravci britanskog napada: prijetili su Bir el Gubiju, suočili su se s 90. lakom divizijom, koja se ukopala kod Sidi Rezegha da zatvori prilaz Tobruku, dok je treća grupacija napadnuta i zadrţana istočno od Gabr Saleha. U zoru 21. novembra, Afrički je korpus po nareĎenju Rommela napao zaštitnicu 7. oklopne brigade kod Sidi Rezegha. Tako se stvorio »sendvič«: Afrički korpus napao je 7. oklopnu, koja je napala 90. laku, a ona je opet, uz pomoć Talijana, pritiskala garnizom u Tobruku, koji se to jutro počeo probijati. Britanska 4. i 22. oklopna brigada mogle su uništiti Afrički korpus, potisnuvši ga prema 7. oklopnoj brigadi, ali su se povukle. Kad su kasnije ponovno upućene u napad, naišle su na opasan zastor artiljerije od 80 mm i 50 mm, koji im je stajao na putu, čuvajući odstupnicu Afričkom korpusu i onesposobljavajući britanske tenkove kada su se pribliţili na opasnu blizinu. Štiteći blokadu Tobruka, 90. laka divizija s Talijanima, koji joj nisu mnogo pomogli, zaustavila je prodor Britanaca kroz splet ţičanih prepreka i mina, a 7. oklopna brigada i 7. grupa za podršku nespretno su izvele pripremani napad, a zatim su nastojale da prikupe preţivjele prije nego što Afrički korpus udari na britanski front. Na oduševljenje Nijemaca, veliki se broj britanskih oklopnih vozila našao izmeĎu Afričkog korpusa i 90. lake divizije, i kao da se podijelio u tri grupe. Jedna je krenula prema Tobruku i uletjela u vatru protutenkovskih topova na samoj strmini, druga i treća grupa krenule su odvojeno prema Afričkom korpusu i njemačkim tenkovima, zaustavljajući se kad bi ovi otvorili vatru. Treća se grupa pokazala najţilavijom; hrabro je napadala i kretala se naprijed, odbijajući dijelove Afričkog korpusa kojem je ponestalo goriva i goneći ga u bijeg. Afrički korpus je sada bio blizu svoje baze, pa su mogli izvršiti popunu gorivom i municijom. Poslijepodne su već obje oklopne divizije bile u borbi. Dvadeset prva je gonila britansku 7. grupu za podršku i tako došla pod vatru teških topova. Petnaesta se divizija smjelo probijala pokušavajući zaštititi transport 7. oklopne brigade. Upotrebljavajući svoja protutenkovska oruĎa, zajedno s tenkovima, nametnuli su protivniku tešku borbu. Prekinuli su je tek kad su u zadnjem trenutku stigli sa
zakašnjenjem i tenkovi 22. oklopne brigade s juga. Svaka je britanska brigada sada otvorila jaku vatru — 7. je imala samo 28 brzih vozila od 141. Ali pogrešno ocijenivši uspjeh (uzrokovan dijelom silnim gubicima njemačkih tenkova), Cunningham je dozvolio 1. juţnoafričkoj diviziji da se uključi u raspored oklopnih jedinica, dok je 13. korpus poslao prema Sidi Azeizu. Tako se pješadija našla poput ovce u vučjim raljama. Tako je izgledalo poprište bitke za osloboĎenje Tobruka. Slijedeći je dan 22. oklopna brigada stajala tamo gdje se nalazila prethodni dan u napola osvojenim talijanskim opsadnim poloţajima. Zadovoljan što se njegova zaštitnica čvrsto drţi, Rommel je naredio Afričkom korpusu da izvede pokretnu operaciju juţno od pustinjskog puta Sidi Rezegh — Capuzzo. Planirajući s izuzetnom vještinom, Cruwell je podijelio svoj korpus. Nezapaţeno je noću poslao 15. oklopnu diviziju na istok, dok je 21. oklopnu diviziju zadrţao da odbaci britanske snage s aerodroma kod Sidi Rezegha. Britanci su se opet vezali za Cruwella. Četvrta oklopna brigada nije uspjela uspostaviti vezu; jadni ostaci 7. oklopne brigade, stisnuti uz 7. grupu za podršku kod Sidi Rezegha, potpuno su otupjeli na aktivnost njemačke pljačkaške kolone. Peta juţnoafrička brigada napala je u meĎuvremenu njemački dobro branjeni aerodrom i bila je odbijena, dok je 22. oklopna brigada prišla neprimijećeno i pridruţila se grupi za podršku kod aerodroma. Tamo se sada stvorilo krvavo bojno polje (prema Rommelovim, a ne Cruwellovim nareĎenjima) koje je postalo ludi kovitlac jurećih mašina i oblaka prašine, kroz koju su letjele topovske granate i odsjevi vozila, što je još pojačavalo zbrku tog danteovskog pakla. Dio 7. grupe za podršku bio je uništen, a 22. oklopna brigada u teškoj je borbi izgubila mnogo vojnika, dok je 4. oklopna brigada napustila bitku u kojoj se nije mogla odrţati. Bila je to procjena koju je napisao komandant brigade kad je i sam došao pod vatru 22. oklopne brigade. Sva ta zbrka nije bila poznata Cruwellu, koji je vodio neprimijećeno 15. oklopnu diviziju s istoka. Njegova je komanda glasila: udariti kroz glavni štab 4. oklopne brigade. U posljednjim trenucima tog dana, obasjanim odsjajem bitke, kapitulirao je taj štab. Zaplijenjeno je 35 »stuart« tenkova, čitav vozni park kamiona, i brigada je bila razbijena. Kroz noć, osvijetljenu zapaljenim mašinama, bitka se rasplamsala i konačno prestala. Cruwell se povukao da ocijeni što je učinjeno i što se još moţe učiniti. Britanska je armija, smatrao je, razbijena. Zapravo, 7. i 22. oklopna brigada nisu imale više od pedesetak tenkova, a 4. oklopna brigada se raspala. Vjerovao je da se glavnina preţivjelog dijela britanske armije nalazi juţno od Sidi Rezegha. Stoga je odlučio da s ostatkom Afričkog korpusa i dijelom 15. oklopne divizije krene na jug. Ostavio je 21. oklopnu diviziju da pomogne 90. lakoj diviziji kod pustinjskog puta za Capuzzo. Na jugu su se nalazile i talijanske divizije »Ariete« i »Trieste«. Prije no što je plan načinjen do kraja — a to je bila potpuna koncentracija svih oklopnih dijelova Oklopne grupe iza britanskih snaga — stigla je od Rommela druga, šifrovana poruka. Cruwell nije mogao, zapravo nije htio čekati. U 5 sati i 30 minuta sa štabom Afričkog korpusa otišao je da se stavi na čelo 15. oklopne divizije, a zatim — prvo iznenaĎenje tog izuzetnog dana: naletio je ravno na Novozelandsku diviziju, koja se kretala zadnjom stranom juţno od pustinjskog puta za Capuzzo. Od cijele pratnje samo su Cruwell i njegov načelnik štaba pukovnik Bayerlein (Bajerlajn) uspjeli da se izvuku, ali se plan nesmetano provodio dalje. Kolone su se meĎusobno neumitno pribliţavale. Bile su tu tri oklopne divizije i jedna motorizirana koje su se spuštale
prema jadnim ostacima 7. i 22. oklopne brigade, zatim 5. juţnoafričke brigade i 7. grupe za podršku, kao i 1. juţnoafričkoj brigadi. Ova posljednja bila je svjeţa i nije znala što se dogaĎa na jugu. Kotrljajući se kroz jutarnju maglicu, pred Afričkim je korpusom iskrsao san svih komandanata tenkovskih jedinica — masa nezaštićenih transportnih vozila. Krvoproliće je počelo i trajalo je sve dotle dok rastući otpor, podrţan pristiţućim tenkovima i artiljerijom, koji su pojedinačno nagrnuli s juga, nije natjerao Cruwella da premjesti teţište napada dalje na jug. Zapravo, za njega je bilo iznenaĎenje što je naišao na neprijatelje tako duboko na jugu; njegov je udarac zahvatio njihov bok, a ne začelje, što je spriječilo spajanje s Talijanima. Ali rano poslijepodne Criuwell je ponovno prikupio svoje snage. Gusto koncentrirani, sad su se Nijemci i Talijani kretali sjeverno. Ali vrijeme koje je bilo izgubljeno dok su se povezali s Talijanima, koji su zakasnili, sada se odrazilo na udarnu sposobnost osovinskih snaga. To jutro ništa im nije stajalo na putu. Ali sad su već britanski protutenkovski topovi stvorili zaštitnu barijeru, koja je omogućavala ostalim jedinicama da produţe na istok gdje su bile sigurne. Umjesto da napadne slabo organiziranu i nedovoljno zaštićenu vojsku, Afrički korpus sada se morao boriti za svaku stopu. Svaka je borbena grupa sjeverno prema Sidi Rezeghu vodila svoju borbu s očajnim otporom Britanaca. Bilo je artiljerijskih dvoboja. Topovi su gaĎali dok ih protivnik nije utišao, tenkovi su zastajali, otvarali vatru, ali brzo su bili zapaljeni. Pješadija je bila ukopana u rovovima, dok su ranjenici umirali od zadobijenih rana. Gubici tenkova povećavali su se proporcionalno, jer je Cruwellov napad bio planiran kao posredan, ali se pretvorio u pravu frontalnu borbu. Taj je dan bio njemački Totensonntag. Dan sjećanja na pale u prvom svjetskom ratu. Jedan Nijemac je zapisao. »Zora nas je zatekla u kaosu kod Sidi Rezegha. Ostaci tenkova još se puše. Ljudi leţe na zemlji i otvorenih očiju bulje u sunce, koje nije izašlo za njih. Kolone zarobljenika marširaju (5. juţnoafrička brigada gotovo je prestajala postojati) praćeni s nekoliko vozila i odjeljenjem naših trupa... Jedan stariji vodnik, zvao se Taudt, počeo je podrugljivo pjevati ’lzvjesit ćemo naše rublje na Siegfriedovu liniju’... Neki zarobljenici su ga bijesno promatrali, ali ljudi na začelju ironično su se smješkali. Netko je prihvatio refren. Nakon nekoliko sekundi cijela je kolona pomamno pjevala 'Izvjesit ćemo naše rublje na Siegfriedovu liniju'. Što smo na to mogli učiniti?« Bolje rečeno — što će učiniti? Ponosan u pobjedu, ali hladna ponašanja, Cruwell se susreo s Rommelom kraj Tobruka, 24. rano ujutro. Raportirao je uništenje neprijatelja kod Sidi Rezegha, s izuzetkom nekih jedinica koje su pobjegle na istok. Njih bi, smatrao je, trebalo posve uništiti. Očekivao je da će to postići školskim primjerom klasične bitke. I on i Rommel bili su svjesni da se glavnina britanske pješadije 13. Korpusa i izvrsni »matilda« tenkovi 1. britanske oklopne brigade nalaze negdje oko Halfaye, Sidi Azeiza i Sidi Omara, i da kreću prema Tobruku. Ali samo napuštanje Tobruka bilo je u toku i mogli su britanske snage prepustiti Talijanima i 90. lakoj diviziji. No, Cruwellova je pobjeda izvojevana mimo Rommelovih instrukcija. Da je čekao i drţao se radio-poruke, moţda bi rezultat bio još uvjerljiviji. Zanemarivši Oklopnu grupu, Rommel je ponovno nametnuo svoj autoritet Afričkom korpusu i uključio se u borbu, odbacujući Cruwellov uţi prijedlog i naturivši svoje prividno impozantno
rješenje: »Afrički korpus će ponoviti odlučan protuudarac kao u operaciji »Battleaxe« i širokim frontom kroz pustinju prodrijeti u neprijateljsku pozadinu, uništavajući usput ostatke 30. korpusa. Uništit će i sve nezaštićene pozadinske jedinice koje tamo zatekne, a pomoći će neokrnjenim posadama Halfaye i Solluma. A kao najvaţnije, presjeći će vezu 31. korpusa s njegovom bazom.« To je zvučalo odlično i bilo je pozdravljeno kao remek-djelo psihološkog rješenja. Ali, kad se svemoćni Afrički korpus našao pod pritiskom 30. korpusa, odstupio je od svoje odluke i uštedio britanskoj armiji potpuni poraz, ostavljajući joj da očisti bojno polje i popravi oštećene tenkove, štoviše, poraz još jednog britanskog generala — Cunninghama — doveo je do uplitanja jednog još vaţnijeg. Vjerojatno je Rommel izgubio strpljenje: u ponovnom dokazivanju svog autoriteta posegnuo je za rješenjem koje je prije djelovalo i stavio sve na kocku: on je dobio osobnu bitku protiv komandanta VIII armije. Cunninghamovo je oduševljenje splasnulo kad je čuo vijest o porazu 30. korpusa. To je bilo 23. novembra. Ţelio je odgoditi ofenzivu — a to je Auchinleck glatko odbio. Dvadeset šestog general Auchinleck najavio je svoju odluku da namjerava smijeniti Cunninghama i na njegovo mjesto postaviti privremeno general-majora Ritchieja (Ričija) — pomoćnika načelnika Glavnog štaba Bliskog istoka, koji nije imao veliko iskustvo na visokim duţnostima. To je zapravo značilo da je Auchinleck postao pravi Rommelov protivnik, promjena koja je polako postajala sve očiglednija u odnosu na Afrički korpus. Dok se Korpus pribliţavao Egiptu za transportom VIII armije, koji je sluţio kao mamac i ţurio se preko pustinje, nastojeći umaknuli opasnom progonitelju, pješadija Indijske divizije ukopala se blizu granice. Opet je nedostatak informacija prevario Rommela. Dva vaţna britanska depoa vojnih potreba bila su smještena negdje u Kirenaici, ali Rommel nije znao za njih i projurio je slijepo pored njih u namjeri da preĎe granicu negdje kod Bir Sheferzena (Bir Šeferzena). Poveo je sa sobom 21. oklopnu diviziju, a ostatak Afričkog korpusa i 20. talijanski motorizirani korpus zaustavio se jer nisu bili onoliko brzi koliko je to Rommel ţelio. On je neuznemiravan ušao u Egipat i isto tako bez smetnji uputio jedinice na odvojene zadatke, a sam se zadrţao blizu granice poput prometnika. Petnaesta oklopna divizija imala je zadatak da uništi Indijce kod Sidi Omara, a 21. oklopna divizija krenula je prema Halfayi. Ali, ponovno se Afrički korpus morao sam boriti jer »Ariete« nije ni prvi ni posljednji put zakasnila, vukući se kao da ide pješke: zaustavila ju je britanska 4. oklopna brigada istočno od granice. A sad su i Rommel i Cruwell nestali, prvom se pokvario automobil i Cruwell ga je spasio. Zatim su se obojica izgubili usred britanskih poloţaja i bili su izvan domašaja radio-veza sa svojim potčinjenima. Potpuna zbrka slijedila je naredni dan. Peti oklopni puk, umjesto da se pridruţi 21. oklopnoj diviziji kod Halfaye, napao je Sidi Omar; nezaštićen, izgubio je polovicu tenkova. Vozilima je nestajalo goriva, tako da je 15. oklopna divizija napustila 5. oklopni puk kod Sidi Omara i uputila se prema Sidi Azeizu. Za to je vrijeme 21. oklopna divizija samo projurila kroz Halfayu podrţana od opsjednute posade i pred Musaidom je uletjela pravo u novozelandsku brigadu. »Ariete« se još nije pojavila, tako da se Afrički korpus brzo povukao iz bitke u kojoj je mogao imati gubitaka i kvarova.
U meĎuvremenu su se Britanci gotovo preporodili. Juţno od Sidi Rezegha oporavljao se od borbe 30. korpus s dijelovima opreme prikupljene s bojnog polja i iz baze. NovozelanĎani su se spustili na Capuzzo (gdje je prije 48 sati.,Afrički korpus bio pobjednik) i povezali se nakon noćnog napada tenkova s garnizonom iz Tobruka. Ponovo se javio optimizam, opravdavajući Auchinleckovu odluku da nastavi borbu, kao i ispravnost smjenjivanja komandanta VIII armije. Obje su strane bile veoma iscrpljene, ali sad je Afrfički korpus, nakon prvog uspjeha, bio još izmučeniji. S Afričkim korpusom i »Arietom« koja je konačno stigla 26. uvečer, cijeli se slijed dogaĎaja još jednom promijenio. Rommelov pokušaj koncentriranja na granici nije uspio. Mjesto odluke sada se nalazilo u Sidi Rezeghu, i sad je potpukovnik Westphal (Vestfal), koji se nalazio u Glavnom štabu Oklopne grupe, odbijao zabrinute komandante talijanskih korpusa, pokušavajući zamijeniti svog šefa Rommela. Za njega ni povratak manjeg dijela Afričkog korpusa u Sidi Rezegh nije bilo rješenje: poslao je nareĎenje 21. oklopnoj diviziji da krene prema zapadu — i pridonese kaosu koji se stvarao tamo oko tvrĎave Capuzzo. Sad su tamo bile gotovo sve jedinice Afričkog korpusa. Dobar komandant nastoji na svaki način ostvariti postavljeni zadatak. Tako je i Rommel uporno nastojao ostvariti svoj san o operaciji na granici, gotovo do gorkoga kraja. Ali on je konačno popustio 27. novembra (isprobavajući sebe kao velikog komandanta), kad je skupio svoje snage i poveo ih u borbu kod Sidi Rezegha, kao da se na granici gotovo ništa nije dogaĎalo. Ali u proteklih sedamdeset dva sata cijeli poloţaj se još jednom promijenio. Britanske su snage bile jače, mudrije i opreznije. Afrički korpus je porazio novozelandsku pješadiju i ponovno zatvorio rajon Tobruka. Sada se borio smanjenim snagama i napetih ţivaca protiv neprijatelja koji moţe ponovno učiniti istu grešku, ali ne tako neizbjeţno sigurno kao prije. Kada su se Afrički korpus ili talijanski tenkovi povlačili, Britanci ih više nisu tako spremno slijedili kao prije, jer su znali za protutenkovsku zaštitu. Nijemci su počeli osjećati svoje stalno i moţda fatalno gubljenje snage. Neprestano su napadali NovozelanĎane i to veoma jako, tako da je ova divizija morala biti povučena kao preslaba za borbu. Ali, svaki se sukob izvrgao u seriju nezgoda za Nijemce. Nisu dobivali nove snage, i preostalo im je samo da popravljaju opremu i koriste ostatke sredstava iz skladišta. Ni jedan novi njemački tenk nije stigao iz Evrope otkako je počela operacija »Crusader«. Njemački su vojnici počeli shvaćati da neprijatelj jedva prihvaća njihove napade, odvajajući se spretno čim pritisak prestane. Njihovi komandanti i štabovi znali su da će obruč britanske pješadije koja se prikupljala oko Halfaye i Bardije, zatim istočno i juţno od Tobruka, uskoro biti nesavladiv. Na kartama ucrtani raspored Afričkog korpusa prestao je predstavljati veliku snagu. Obrambena linija kod Gazale, koju su izgradili Talijani, činila se najprivlačnijom za Nijemce, samo da se bitka prekine. Teška srca, Rommel je 3. i 4. decembra posljednji put prebacivao vojne zalihe u Bardiju i — nije uspio. Britanski su bombarderi kontrolirali borbenu zonu a i luku, a njihova oklopna kola patrolirala su i napadala gotovo nekaţnjeno. Rommel je izdao nareĎenje za povlačenje opsadnih snaga 4. decembra s istočnog dijela oko Tobruka. Bio je to manevar koji bi i za vrijeme mirnodopskih vjeţbi dao povoda za zabrinutost, a koji je u ratu bio veoma opasan. Potrebno je mnogo vremena i mjesta da se osigura izvršenje takvog plana. To će, u slučaju da uspije, biti izvrstan pokazatelj vještine jedinica.
Afrički korpus je pobijedio, napadajući indijske trupe i goneći ih od Bir el Gubija prema el Ademu. To je bilo 5. decembra, nakon što su Talijani odbili teški napad, i kriza je prošla. Postigli su predah, koji je dozvolio Afričkom korpusu, kome je preostalo svega 50 tenkova, da krene natrag i pokrije juţno krilo kod Gazale dok se 90. laka divizija povukla dalje do Agedabije. Bio je to siguran znak da Gazala neće biti posljednje mjesto gdje će se zaustaviti, iako je Rommel tako izjavio. To su bili dani strašne zbrke u glavama Nijemaca — u Berlinu isto kao i u Kirenaici. Vjerovali su da će rat protiv Sovjetskog Saveza biti munjevit, a sada je to postalo sporno. Iako su novinski izvještaji nagovještavali brz uspjeh, Moskva i Lenjingrad nisu se predavali, a Rusi su se borili sve ţešće. Tada je s Pacifika stigla vijest o japanskom napadu i poraţavajućim udarcima na moru nanesenim angloameričkim pomorskim snagama. Ali kakve će posljedice za Njemačku imati ulazak Amerike u rat? Sad su u Africi snage Osovine odstupajući bjeţale, a oni koji su poznavali situaciju govorili su da postoji trvenje izmeĎu Talijana, koji ne ţele ponovno napustiti Kirenaiku, i Nijemaca koji su se posluţili ovom teritorijom kao sredstvom. Rommel je, što mu je bilo svojstveno, odbijao da ostane kod Gazale, ne obazirući se na smanjenu snagu Afričkog korpusa i opadanje borbene moći Talijana. Petnaestog decembra, feldmaršal Kesselring (Keselring), Talijani i Rommel sastali su se i uzajamno okrivljivali za okruglim stolom. Otkako su Britanci digli opsadu Tobruka, Talijani su pokušavali promijeniti Rommelovu namjeru da potpuno napusti Kirenaiku, dok je on iz dana u dan diplomatski izigravao njihove namjere. Riješen da sam odlučuje, Rommel je namjeravao zadrţati postignute pozicije — osobito one kod Gazale. Ali ako bi Britanci krenuli dublje, prema Mechiliju (Mekiliju), on bi se povukao. Inzistirao je da Tripolitanija mora i moţe biti zadrţana, molio je pojačanje u ljudima i materijalu i lukavo predloţio da se Talijani vrate u Tripoli, a on da nastavi borbu. Taj isti dan, 15. decembra, Britanci su napali Talijane kod Gazale. Stigla je 4. oklopna brigada, koja je okruţila Talijane na juţnom boku i prodrla prema centru Afričkog korpusa, koji je Talijanima pokušao pomoći, a da nisu primijetili prisutnost Britanaca. Ali, drugi manje vaţan pokret britanskih trupa dao je Rommelu ţeljeni izgovor. Povlačenje prema Agedabiji je počelo i Afrički korpus se ţurno povukao. Nasuprot tome, slijedeće napredovanje Britanaca polako je počinjalo i izazivalo je čuĎenje, jer se očekivao jak otpor kod Gazale. Britanske jedinice nisu stigle u Bengazi sve do Boţića, a dotle je Afrički korpus bio siguran iza obrambenih linija dalje na jugu. Njemačka su skladišta u Bengaziju gorjela. Šest dana prije teretni je brod dovezao 22 nova tenka za 15. oklopnu diviziju, dok ih je u Tripoli stiglo nešto više. Ostali su leţati na dnu mora; ali moglo je biti i gore. Ojačan i obnovljen, Cruwell je napao Britance. Jedan napad pješadije na Agedabiju 26. decembra bio je odbijen. Tada je Cruwell poslao 60 tenkova u protunapad. Uspjeli su uništiti 37 britanskih tenkova 22. oklopne brigade, a izgubili su samo 7 svojih tenkova. Tri dana kasnije, Afrički korpus je ponovo napao, ovaj put ţrtvujući 7 svojih tenkova za 23 britanska. Smanjili su britanske snage gotovo na nulu. Sad je Rommel mogao u miru obnoviti svoje snage. Vratio se u prolaz Mersa Berga i tamo na Staru godinu, suprotno nareĎenjima koja su se odnosila na štednju municije, dopustio je Afričkom korpusu da je troši koliko ţeli. Ta je vatra navela Britance da se otkriju i tako pokaţu svoje
poloţaje. Jasno, ukazane su im počasti, jer su se vojnici zaista hrabro borili u protekloj godini. Rommel se na trenutak sjetio napuštenih garnizona daleko na istoku, u Bardiji i Halfayi, ali im nije mogao pomoći. Njihova predaja 12. februara predstavljala je unaprijed poznat zaključak i bila je konačni plod britanske pobjede. U tom se trenutku moral Afričkog korpusa mogao spustiti najniţe, ali to se nije dogodilo. Jedan je njemački oficir zapisao: »U ovom trenutku Afrički korpus je potučen, ali nije klonuo. Ne vidim znakove klonulosti morala u našim jedinicama. Mi stojimo čvrsto i borit ćemo se gdje god bude trebalo?« Kako je to bilo moguće? Mnoštvo faktora utjecalo je na to — izvrsna uvjeţbanost, borbena obučenost, dobra, pouzdana oprema, prvoklasno vodstvo od vrha do dna, čvrst ponos i uvjerenost da su bolji i moţda još više ţelja da pokaţu nadmoćnost prema neprijatelju kojeg su prezirali, ali koji je njih volio još manje. Britanci su imali nadmoć u ljudima i opremi, mogli su svoje ljude slati i na odmor, dok su se Nijemci borili i slali svako pojačanje ravno na front. Tako su Nijemci, koji su bili uvjereni da su izgubili bitku u operaciji »Crusader« zbog nedostatka snabdijevanja, informacija, nedovoljne pomoći iz Njemačke, jedva osjećali taj poraz. Neki su se, ne tako brojni kao sada, pitali je li Rommelov napad na egipatsko-libijsku granicu, s ustupcima neprijateljskim snagama, nosio korijen neuspjeha. Ipak, Rommel i Cruwell briljantno su vodili Afrički korpus u svim pojedinostima njegova spajanja s Oklopnom grupom. MeĎutim, čini se da se u izvoĎenju manevriranja izgubio iz vida glavni cilj: vrijeme i materijali nisu bili na njihovoj strani i samo izrazita pobjeda u kratkom vremenu mogla je donijeti nadmoć u korist Osovine u Sjevernoj Africi.
Kod Halfaya prolaza predao se njemački garnizon 12. januara 1942. Major Friedrich von Mellenthin (Fridrih fon Melentin), obavještajni oficir u Glavnom štabu Oklopne grupe, podnio je svoj izvještaj o pribliţnoj snazi Rommelovih neprijatelja. Britanci su opet slobodno i otvoreno iznosili preko radija podatke o svojim poloţajima i snagama. Majorov posao nije bio teţak. U predjelu ispred njih nalazila se, tek prispjela, neiskusna 1. oklopna divizija, koja je napala njemačke pozicije kod Mersa Brege. Njezina je pješadija bila pojačana veteranima 201. gardijske brigade čija je prisutnost izbjegla pomnom istraţivanju majora Mellenthina, zatim je tu bila još 2. oklopna brigada, rasporeĎena duboko u blizini Bengazija; bilo je jasno da je britansko snabdijevanje radilo punom parom, iako je luka bila potpuno razorena, zahvaljujući njemačkoj preciznosti, a duga kolona vozila od Derna do Tobruka zaokupila je sva transportna sredstva. Aktivnost RAF-a takoĎer se smanjila, što je dalo naslutiti da postoje teškoće u snabdijevanju. Afrički korpus je, s druge strane, udvostručio svoju snagu. Zahvaljujući sigurnom stizanju konvoja u Tripoli, broj njemačkih tenkova povećao se na 84, a talijanskih na 89 tenkova. Benzin i municiju transportiralo je 300 njemačkih i talijanskih aviona. U tom je trenutku Oklopna grupa imala časovitu prednost, i mogla je udariti na Britance kako bi otklonila opasnost od Tripolitanije. Konačno zadovoljan što je njegovim traţenjima udovoljeno, Rommel se odlučio da preĎe u napad. Nije ništa rekao svojim talijanskim kolegama niti njemačkoj Vrhovnoj komandi, a štab Afričkog korpusa je za napad saznao samo pet dana prije početka, 21. januara. Dvije njemačke kolone napustile su Mersa Bresu noću 20. januara. Jedna je bila grupa Marcks (Marks), a sastojala se od 90. lake divizije i dijela 21. oklopne divizije. Kretale su se obalnom cestom. Druga grupa, koju je sačinjavao Afrički korpus, zaobilaznim je putem krenula kraj Wadi Faregha (Vadi Farega). Britanci su se obrnuli i sručili na grupu Marcks, ali Afrički korpus je izdrţao. Uspjeh je potakao Rommela da skrene grupu Marcks s glavnog pravca, samo da bi zadrţao Britance u bijegu. Nadao se da će Afrički korpus stići na vrijeme da podrţi njihovo hrabro ali rizično prodiranje. Ali rizik je bio manji no što se činilo. Prikradajući se neprimijećeno 22. januara, poručnik Schmidt (Šmit) sa svojim 50 mm topovima privukao se Britancima i napao tridesetak britanskih tenkova. »Neprijatelj je bio potpuno iznenaĎen kad smo otvorili vatru i kad se desetak tenkova sručilo na njihove tenkove... S našim protutenkovskim oruţjem mi smo se prebacivali iz jednog povoljnog poloţaja na drugi. Dotle su naši tenkovi sa sigurne udaljenosti otvarali zaštitnu vatru. Tada smo se mi prebacivali na nove poloţaje i štitili njih... Neprijatelj je neprestano imao gubitke ... Osjetili smo da se ne borimo protiv onoga ţilavog neprijatelja koji nas je porazio na pustinjskoj cesti za Capuzzo.« Tu slabost nije uočio neiskusni novi komandant VIII armije, general Ritchie, koji je zamišljao Rommelov manevar kao »bogom danu priliku da ga zaista tuče«, unatoč tome što je 1. oklopna divizija bila gotovo uništena od Afričkog korpusa. Do poslijepodne 22. januara, grupa Marcks je prodrla meĎu zbunjene Britance u Anteletu. Pustošili su ešalone za snabdijevanje 1. oklopne divizije. Kasno uvečer pojavila se 15. oklopna divizija i pridruţila se Afričkom korpusu u iskorištavanju neočekivanog uspjeha.
Karakterstično, 23. januara u Glavnom štabu Oklopne armije »Afrika« kakav je naziv dobio samo dan prije, došlo je do nesloge neposredno prije pobjede. General Cavallero, načelnik talijanske Vrhovne komande, posjetio je Rommelov štab i zabranio dalje napredovanje usprkos očitom uspjehu, upravo kao što je šest tjedana prije zabranio dalje povlačenje kad su se nalazili na rubu uništenja. Dapače, naredio je 30. talijanskom korpusu da ostane iza Mersa Brege. Rommelu je rekao: »To ne smije biti ništa više od ispada i zatim se vratite.« Ali Rommel ga nije namjeravao poslušati, iako su njegove rezerve goriva već bile pri kraju. Nastavit će goniti neprijatelja do uništenja obilazeći Antelat s juga, zatim kroj Saunnu i opkoljavajući 1. oklopnu diviziju ponovno će zauzeti Bengazi. Jednom oficiru koji se potuţio na nedostatak benzina odgovorio je: »Uzet ćemo ga od Britanaca« — primjedba u stilu najboljih komandanata u vojnoj historiji. Nesrećom za Rommela, manevar kojim je trebalo obuhvatiti britanske oklopne snage bio je blokiran situacijom na drugom mjestu. Borba koja se razvila kad je britanska 2. oklopna brigada izvršila protunapad, popravila je učinjeni propust. Zbog nedovoljne koordinacije jedinica, Afrički je korpus drugačije djelovao. Dvadeset prva oklopna divizija bila je napadnuta i zatraţila je pomoć od jače 15. oklopne divizije. No ona je imala drugi zadatak, ali je štab Afričkog korpusa odbio njen zahtjev, jer je već imao iskustvo s alarmantnim pozivima 21. oklopne divizije. Na ravnici izmeĎu Antelata i Saunne borba se razvila s gubicima na obje strane, iako ne tragičnih razmjera. U glavama britanskih oficira u štabovima počele su se javljati sumnje. Neprijatelj im se činio strahovito jak, dok se snaga njihovih oklopnih jedinica smanjivala i kad ona jednom nestane, poloţaj u Bengaziju neće biti odrţiv. Plan da se povuku u Mechili već su raspravili, iako je Ritchie smatrao da je Afrički korpus na kraju snaga (i gotovo je imao pravo), i odlučio je da se zadrţi u visini Msusa, čekajući razvoj situacije. Ali 24. januara nije bilo akcija jednostavno zato što je Afrički korpus pretraţivao jedan prazan teren na jugu za koji se nije znalo je li branjen. Povratilo se malo povjerenja. Front je ponovno oţivio 25. januara. Afrički korpus, krećući se iscrpljen prema sjeveru, susreo se s 1. oklopnom divizijom i u strašnom sudaru nanio joj velike gubitke, a zatim su točno pred Msusom ostali bez benzina. Rommel je bio u istoj situaciji kao u noći »Dana mrtvih«. Britanske su oklopne snage mirovale oslabljene i raštrkane, pješadija je bila zrela za uništenje, a britanska komanda prekasno je shvatila značenje svoga brzog poraza. Ritchie je još govorio o namjeravanoj ofenzivi, iako mu je ostalo manje od četrdeset tenkova. Namjeravao je zadrţati Bengazi, vjerujući da britanske snage mogu odrţati taj poloţaj. Ali Bengazi nije mogao biti drugi Tobruk čak i da je pokušao da ga ozbiljno obrani. Ipak, ni Rommel nije mogao učiniti mnogo više dok mu ne stignu nove količine hrane i goriva. Osim toga, on je morao još očistiti novoosvojenu teritoriju i sakupiti materijal koji će mu posluţiti da nadoknadi gubitke Afričkog korpusa. U to je vrijeme von Mellenthinova obavještajna sluţba uhvatila preko radija jedan razgovor iz kojega su saznali za pometnju u redovima britanske komande. Očekivali su, naime, Afrički korpus kod Mechilija. Nijemci su pustili Britance da ostanu u tom uvjerenju, a Afrički korpus fingirao je da ide tim pravcem. Umjesto tim pravcem grupa Marcks je krenula zapadno iz Msusa s namjerom da presiječe puteve koji vode istočno i sjeveroistočno iz Bengazija. Za to su vrijeme 90. laka divizija i 20. talijanski
korpus (konačno je komandant promijenio odluku i dozvolio mu da krene u napad) krenuli iz Bede Fomma. To je bio izvrstan primjer domame i posrednog napada. Rommel je imao vremena jer Ritchie nije bio veliki komandant i još je raspravljao sa svojim potčinjenima, traţeći pravi trenutak za protunapad, gotovo kao da se nalaze na školskoj vjeţbi. Do 29. još nije donio odluku, a tada je već grupa Marcks stigla gotovo neprimijećena na cilj. Stigli su nakon dugog marša po kiši koja je padala čitavu noć. Prva oklopna divizija (ono malo što je ostalo od nje) bila je potpuno iznenaĎena Rommelovim manevrom. Bila je poput 7. indijske pješadijske brigade uhvaćena u zamku i svi planovi o napadu pali su u vodu. Rommel se osobno pridruţio Marcksovoj grupi na kraju tog smjelog marša. S juga su 20. korpus i 90. laka divizija napredovale sporije, ali kad se smračilo, Rommel je bio siguran da će doţivjeti još jedan uspjeh. Vidio je kako u Bengaziju gore skladišta. Loše vrijeme pomoglo je da se neprimijećeno pribliţe i puste onih nekoliko neprijateljskih aviona koji su se uspjeli dići iz baze kraj Deme. Njihov je zadatak bio da ih pronaĎu i ometaju. Ali isti vremenski uvjeti pomogli su 7. indijskoj brigadi u Bengaziju. Te noći u rajonu jugoistočno od Bengazija razvila se ţiva aktivnost. Tim se putem 7. brigada povlačila u tri kolone po 400 vojnika. Išli su istim putem kojim je prije išla grupa Marcks. Prošli su bučno kraj zaštitnice te grupe i 20. talijanskog korpusa, skupljajući zarobljenike uz put. To je hrabro djelo bilo na razini samoga Afričkog korpusa — i oduzelo je mnogo sjaja pobjedi Osovine. Idući je dan Rommel ušao u Bengazi. Imao je u dţepu dozvolu od Mussolinija za napredovanje koje se upravo završilo. Odmah nakon toga stiglo mu je i unapreĎenje u čin general-pukovnika. Rommelova je vrijednost porasla, njegovo ime postalo je simbol nade u pobjedu Njemačke, nakon poraza i odbacivanja njemačkih armija kod Moskve. Sam je Rommel ţelio postići još više i udariti dalje na istok. Ali s tadašnjim rezervama goriva, jedva dovoljnim za putovanje, a kamoli za borbe koje je morao očekivati, čak ni Rommel nije mogao pomišljati na tako nešto. Mogao je samo pokušati, jer nije imao teţih gubitaka u materijalu a ljudi su bili svjeţi, orni i puni novog povjerenja u njega. Staviše, meĎu svoje poštovaoce Rommel je sada mogao ubrojiti i vojnike britanske VIII armije, koji su ga smatrali genijem kojeg na ţalost nisu mogli pozdraviti u svojim redovima. Čak je i gospodin Churchill pomogao pri stvaranju te slike, jer je Rommela nazivao »velikim generalom« — djelomično kao ispriku za neuspjehe, i s pomalo pretjeranom pohvalom. Zapravo, Churchill je pokazivao više poštovanja prema Rommelu od Mussolinija i njegovih generala. Posljednji su ga neprestano ometali i dosaĎivali mu upozorenjima da ne ode predaleko, govoreći kako su rezerve goriva pri kraju, a njihova se strategijska koncepcija zasnivala na obrani Tripolitanije, i samo na tome. Odsutnost razumijevanja u Berlinu zbunjivala je Rommela, jer je Hitler u svojoj strategiji zaboravljao Afrički front; bio je okrenut Rusiji i, ubrzo zatim, kavkaskim petrolejskim poljima. Glavnokomandujućima u Berlinu i Rimu te se zime Srednji istok činio suviše daleko. Misli o prodoru preko Kavkaza pa zatim na Suez i Irak već su prije zaokupljale maštu Osovine. Ali proosovinske pučeve u Siriji i Iranu suzbili su Britanci i Sovjeti. Sada, godine 1942. maršal Kesselring (njemački komandant Juga) odgovoran za snabdijevanje na području Sredozemlja, mogao je učiniti veoma malo i slabo utjecati na planove Osovine kad nisu pripadali njegovom području.
No, Kesselring je ipak drţao budućnost Afričkog korpusa u svojim rukama — imao je kontrolu snabdijevanja. Zato će se Rommel morati prilagoditi njemu. Kesselring je mogao inicirati ili spriječiti operacije (kao na primjer uništenje britanske baze na Malti), a to je sve slabilo ili jačalo Rommelov utjecaj. Ritchie je 30. januara naredio VIII armiji da se povuče u visinu Gazale i zaštiti Tobruk. Rommel ih je slijedio vukući nesretne Talijane za sobom. U nedostatku napadačke strategije Osovine u sjevernoj Africi, Rommel je izradio svoju vlastitu — poštenu ili nepoštenu. Britanci su sada prikupili znatan materijal u Egiptu, a pridruţile su im se američke pošiljke. Uskoro je Rommel morao izvesti udarac poput prethodnog da bi učvrstio poloţaj. Takvo stanje nije moglo potrajati unedogled, jer britanska se taktika morala popraviti i moţda će se jednog dana naći i general koji će se moći suprotstaviti Rommelu. Konačno, Afrički korpus ne moţe vječno imati uspjeha. Već samo smjenjivanje visokih komandanata u toku same bitke predstavljalo je opasnost; od prvobitnih komandanata jedino je Rommel ostao na duţnosti, a sve oklopne divizije promijenile su komandni sastav dva puta.
Godina 1942. bila je godina kad se sreća promijenila, kad su sile Osovine dostigle i prešle vrhunac. Bila je to posljedica godine sudara na bojnom polju. Pouzdavajući se u voĎe Osovine — Nijemci, Talijani, Japanci — svi su podjednako u prijašnjim operacijama oprezno izbjegavali nepromišljene udare. Gotovo je svaki napad bio uperen više u mozak nego u mišice nacije, kao na primjer u Poljskoj i Francuskoj — i više i češće uspijevali su nanijeti im udarac i paralizirati ih. Do kraja 1941, tri su sile Osovine naišle na tvrd otpor koji je štitio vitalnost Amerike, Britanije i Sovjetskog Saveza. Tu nisu mogli prodrijeti i tako će u buduće njihovi udarci gubiti snagu, a svrha im je bila da zadrţe postignute pozicije, a ne da osvajaju nove. Ali postojao je jedan vitalan strategijski cilj koji se čini dostiţan bez golemih naprezanja — petrolejska polja na Kavkazu i na Srednjem istoku. Naime, Japanci su osvojili većinu petrolejskih polja na Dalekom istoku, a Osovina je planirala svoj glavni udarac 1942. u pravcu Kavkaza na sovjetska petrolejska polja, s namjerom da kasnije krene dalje i stigne na petrolejska polja u Perziji i Iraku. Zaista, čudno kako nisu niti pomislili da koordiniraju udarac na Kavkaz s istovremenim napadom iz Kirenaike kroz Egipat u pravcu tog područja. Ta se zamisao razvila tek kasnije. Jedna svijetla točka obasjala je tminu oko Rommela za vrijeme serije zbunjujućih konferencija u Berlinu i Rimu u martu 1942. Hitler se sloţio da se Malta mora eliminirati kako bi se oslobodio morski put u sjevernu Afriku. Tim su putem prolazili britanski avioni i brodovi s baza u domovini. Da bi se to spriječilo i okončalo, Kesselring je bio ovlašten da pripremi teško bombardiranje Malte iz zraka u (aprilu, martu i maju), koje bi prethodilo glavnom zračnom i pomorskom desantu u junu (operacija »Herkules«). Bombardiranjem je takoĎer trebalo štititi transporte velikih količina vojnih potreba za snabdijevanje Oklopne armije da joj se omogući još jedan napad na Britance, koji bi trebalo da se završi zauzimanjem Tobruka (operacija »Tezej«). Ali kad je to bilo izvedeno, Hitler je zabranio dalji prodor u Egipat smatrajući da taj prostor nema nikakve strateške vaţnosti. U Africi, Rommel je svoje nade polagao u vlastite oklopne divizije. Smatrao je da mora napasti prije kraja maja (znači prije »Herkulesa«) s namjerom da preduhitri britansku ofenzivu i s 332 njemačka tenka, od kojih su 242 bila »mark« III, 19 »special« s topovima od 150 mm i pojačanim oklopnom i 40 »mark« IV, bio je siguran da moţe svladati Britance za četiri dana. Tobruk će, pretpostavljao je, tada pasti i nakon toga će operacija »Herkules« dovesti do osvajanja Malte, čime će se definitivno otkloniti opasnost od britanskih zračnih napada odatle. Nakon toga, planirao je, moći će uvjeriti svoje pretpostavljene da mu dozvole poduzimanje pohoda na Suez. Suprotno od Rommela, general Auchinleck morao je strpljivo uvjeravati kako bi smanjio optimizam svojih pretpostavljenih kod kuće. Naime, gospodin Churchill je ţelio brzu akciju, suprotno Auchinleckovoj odluci da napadne tek kad sve pripreme budu izvršene. No ipak, britanski poloţaji koji su se organizirali iza jakih minskih polja od Gazele do Bir Hakeima, bili su odskočna daska za ofenzivu, više nego prepreka koja bi trebala zadrţati Rommela u defenzivi. U svakom slučaju, i britanski poloţaji kao i sila Osovine mogle su se lako zaobići i obuhvatiti iz unutrašnjosti. Zbog toga je svaki od njih osigurao svoja pretpolja s pješadijom, rasporeĎujući pokretne
snage po dubini, kako bi zaštitile unutrašnji dio svojih obrambenih poloţaja. Rommelova obavještajna sluţba nekoliko je puta otkrila raspored i namjere VIII armije. Znali su za »boksove« koje su formirale pješadijske brigade pored obale i kraj Bir Hakeima kao i za lokacije nekih oklopnih jedinica. Ali širinu minskog polja kod pustinjskog puta za el Abd, lokaciju nekoliko vaţnih »boksova«, uglavnom onih u centru a koje je formirala 150. brigada — i raspored 22. i 32. tenkovske brigade, sve to nisu uspjeli otkriti. Čak nisu saznali za dolazak 167 novih jakih američkih tenkova »grant«, koji su trebali ojačati 1. i 7. oklopnu diviziju. Von Mellenthin komentira: »Moţda smo srećom potcijenili britanske snage. Jer da smo sve znali, moţda bi se čak i Rommel ustručavao da napadne tako jakog neprijatelja«. Činjenica je meĎutim da je snaga jedinica rasporeĎenih na bojištu bila gotovo jednaka. Britanci su imali snage koje odgovaraju jačini triju pješadijskih divizija koje su drţale dobro organizirane »boksove«. Četvrta po redu divizija — 2. juţnoafrička drţala je Tobruk, iako je njegova obrana bila mnogo slabija nego godinu dana prije. Dvije oklopne brigade stajale su ispred »boksova« pješadije. Bile su potpuno spremne zbog traţenja pješadije, koja je bila sporo pokretna i zahtijevala je da ne ostane bez podrške, jer se pješadijsko protutenkovsko oruţje uglavnom sastojalo od zastarjelih topova od dvije funte; samo nekoliko topova bilo je od šest funti, što je odgovaralo njemačkim 50-mm topovima. Smještene u centru i kod juţnog krila nalazile su se 1. i 7. oklopna divizija. Ova posljednja imala je jednu nepotpunu oklopnu brigadu. Trinaesti je korpus bio odgovoran za obranu same obalske linije, a 30. je korpus preuzeo brigu za pokretne trupe i utvrĎenje Bir Hakeim. Nasuprot koncentriranim snagama gen. Ritchieja, Rommel je mogao angaţirati četiri talijanske pješadijske divizije 10. i 21. korpusa, ojačane njemačkom pješadijom. Te su se jedinice nalazile pred poloţajima kod Gazale, pod komandom generala Cruwella — (nazvali su je »grupa Cruwell«). Glavne snage bili su 20. talijanski korpus s oklopnom divizijom »Ariete« i motoriziranom »Trieste«, zatim njemački Afrički korpus sa svoje dvije veteranske oklopne divizije — i 90. lakom divizijom. U brojkama, 90.000 vojnika sila Osovine prema 100.000 Britanaca: 332 njemačka tenka i 228 talijanskih prema 849 britanskih. U zraku: 497 njemačkih upotrebljivih aviona prema 190 britanskih, iako su obje strane mogle dovesti veći broj s drugih ratišta. Prema tome, Nijemci su posjedovali nadmoć u zraku jer je njihov lovac »messerschmitt« 109 F nadmašivao sve svoje rivale. Govoreći o snabdijevanju, Britanci su ţivjeli u izobilju ako ih usporedimo s njihovim protivnicima. Svakog se dana povećavala količina zaliha — zbog ţeljezničkog puta koji je iz Egipta išao prema Belhamedu i smanjene pouzdanosti morskog puta do Tobruka, jer je tamo Luftwaffe sasvim dobro uspijevala ometati i pomorski i cestovni promet. Ali postavljajući svoje baze za snabdijevanje tako blizu fronta, Britanci su podvostručili potrebu da ih zaštite u slučaju da ih moraju braniti. Auchinleck je ocijenio da će ga do polovice maja Rommel preduhitriti u napadu, da će glavni udarac biti izveden protiv centra s namjerom da se probije ravno u Tobruk. Ali Ritchie je više vjerovao da će to biti juţno od Bir Hakeima kao dijela široko zaštićenog područja. Direktive date na osnovi odgovarajućih mjera u pustinji ih su ohrabrivale komandanta da ide udaljenijim putem koji rezerve dozvoljavaju, izbjegavajući sve moguće zapreke, pokušavajući neprijatelja obuhvatiti iza leĎa, ih da udari ravno — drsko i snaţno. Konačno, Rommel se odlučio da izigra protivnika.
Poslao je grupu CrUwell da izvrši prividan napad u noći 26. maja i to na centar neprijateljeva rasporeda. Dotle su talijanski 30. i njemački Afrički korpus krenuli na jug kao što je Ritchie i očekivao. Odatle su trebali krenuti na sjever prema Acromi (Akromi). Talijanski 30. korpus i Afrički korpus imali su zadatak da unište britanske oklopne snage dok je 90. laka divizija napala baze za snabdijevanje izmeĎu El Adema i Belhameda. Većina njemačkih jedinica imala je zaliha za četiri dana, ne računajući ono što zarobe usput. Rommelov uspjeh ovisio je uglavnom o uništenju utvrĎenog uporišta kod Bir Hakeima, taktički povezanog s britanskim oklopnim snagama. Brigada Slobodnih Francuza u rajonu Bir Hakeima mogla je ugroziti linije snabdijevanja Afričkog korpusa (ako ovaj prodre dalje). Zbog toga je Rommelu bilo vaţno da je uništi, a taj je zadatak Rommel povjerio 30. korpusu. Očekivalo se da će se britanske jedinice boriti pojedinačno, kao što je do sada bio običaj. No njihov široki razvoj, koji je dopirao juţnije nego što se očekivalo, izazvao je iznenaĎenje, pokazujući da je Ritchie dobro predviĎao. štaviše, pismeno (ako ne stvarno), Ritchie se sloţio s Auchinleckom da je potrebno uskladiti djelovanje borbenih grupa. Tako britanski planovi nisu nikako dopustili Rommelu da svoj plan provede u stvarnost. Ali planovi su jedno, a njihovo izvršenje drugo. Bitka koja je slijedila, nije se odvijala po planu. Ona je bila izraz sposobnosti visokih oficira, njihove procjene i brze improvizacije, kao i sposobnosti boraca da se prilagode nizu različitih situacija. Dio talijanskog korpusa — divizija »Trieste« — zalutala je i zaglibila se u mekanom pijesku na putu prema Bir Hakeinu u noći 26. maja. Druga divizija — »Ariete« — nije uspjela ostaviti jači utisak na 1. brigadu Slobodnih Francuza. Rommelove šanse da iznenadi protivnika svakako su nestale čim se Afrički korpus pokrenuo, jer su odmah uočili da ih kroz noć prate juţnoafrička oklopna kola. Tako je Cruwellov manevar s talijanskom pješadijom, pomognutom njemačkim oklopnim kolima, doţivio neuspjeh. Britanci su bili dobro obaviješteni. Ipak, Nijemcima je brzo postalo jasno da njihovi protivnici nisu ništa naučili na starim greškama iz prošlosti. Ponavljali su iste pogreške. Treću motoriziranu brigadu pregazile su »Ariete« i dio 21. oklopne divizije. Malo nakon toga, 4. oklopna brigada, opet potpuno sama, izgubila je gotovo polovinu snaga u borbi s 15. oklopnom divizijom i, što je još gore, napustila je bojište. Afrički korpus i 90. laka divizija kretale su se naprijed. Posljednja je zarobila komandanta i štab 7. oklopne divizije, dok je Afrički korpus napao 22. oklopnu brigadu kad se pojavila usamljena i uništio joj 30 tenkova. Jedna po jedna, na Rommelovo prerano oduševljenje (ne i iznenaĎenje), britanske formacije gotovo da su se nudile da ih unište njegove borbene grupe. Dvadeseta laka divizija zaplijenila je više skladišta hrane i opreme. Ali poslijepodne njegovo oduševljenje prešlo je u nemir kad su sasvim iznenada naišle tri britanske oklopne brigade koje su dolazile na njih s obje strane, i to u momentu kad su oni napali jedno uporište u kojem se nalazila 201. gardijska brigada. Sada su novi tenkovi »grant« došli do izraţaja više nego to jutro. Tenkovi »mark« III i IV bili su uništavani, a tenkovi »grant« kao da su bili otporni na granate. Tehnička ravnoteţa okrenula se protiv Afričkog korpusa. Odjednom, taktika se morala mijenjati. Do noći Rommelov poloţaj nije bio onakav kakvom se nadao. »Ariete« nije uspjela osvojiti Bir Hakeim; 90. laka divizija nalazila se u blizini El Adema, izolirana
i izloţena ozbiljnim napadima, 15. oklopna divizija stala je kod Vitezovog mosta, potpuno nepokretna zbog nestašice goriva. Tako je bilo i 28. maja. Samo 21. oklopna divizija mogla je napadati prema obali, zauzevši tzv. Sklonište Commonwealth (Komouvelt) koje se nalazilo u centru rasporeda britanske pješadije na obali. Za to vrijeme se »Ariete« obrtala oko Bir Hakeima i naletjela na britanske snage prije nego što je uspjela uspostaviti taktičku vezu s Afričkim korpusom. U meĎuvremenu, 90. laka divizija odstupila je pred 4. oklopnom brigadom na jug i zapad kako bi izbjegla uništenje. Nitko nije mogao predvidjeti činjenicu da su do jutra 29. maja Rommelove pokretne snage doţivjele potpun neuspjeh u izvršenju svojeg zadatka i da su se sada nalazile u velikoj opasnosti. To stanje doprlo je veoma polako do svijesti štaba Oklopne armije. Uskoro su otkrili da je linija snabdijevanja juţno od Bir Hakeima odsječena i da je britansko minsko polje, koje spaja to mjesto sa sjevernim frontom, mnogo jače no što su očekivali. Krenuli su naprečac preko njega, ne znajući da se na kraju nalazi kompletna britanska 150. brigada. Ona se skrivala u uporištu kod Sidi Muftaha. Na taj su način putovi za dopremu zaliha Afričkom korpusu bili zatvoreni, sve dotle dok se taj put ne očisti i uništi, ili dok se ne odbaci još neotkrivena britanska 150. brigada. U meĎuvremenu, dok su britanska oklopna sredstva stvarala zapreku, njemačke teškoće i nezgode su se povećavale. Cruwell je bio zarobljen, von Vearst (fon Ferst), komandant 15. oklopne divizije, bio je ranjen, a nekoliko njemačkih pješadijskih jedinica bilo je pregaţeno. Zalihe, naročito goriva i vode postajale su sve manje. Imali su ih samo za slijedeći dan. Iako je sam Rommel došao da ih vodi, takvo vodstvo nije moglo potrajati. Čitav dan 29. maja, Nijemci koji su prodrli istočno od linije Gazela povukli su se da bi se koncentrirali sjeverno i istočno od mjesta gdje se nalazila 150. brigada. Napravili su čvrst obrambeni pojas oko Cauldrona (Koldrona), dok su sa zapada talijanske divizije iz grupe Cruwell (kojima je privremeno rukovodio Kesselring, koji je upravo došao u inspekciju) započele čišćenje uskog prolaza kroz minska polja kuda bi zalihe mogle stizati do Afričkog korpusa. Sad je počela trka s vremenom. Rommel je morao istovremeno čistiti prolaz i zadrţavati britanske snage. One su pod komandom generala Ritchieja zaista imale šanse da unište Afrički korpus dok se branio. Uporište 150. brigade raspolagalo je zalihama za dvadeset jedan dan, premda su se pod pritiskom borbe one trošile mnogo brţe. Osim toga u blizini su se koncentrirale tri britanske oklopne brigade; dio 1. tenkovske brigade smjestio se u »boks«, a 32. tenkovska brigada prikupljala se sjeverno od Cauldrona. Za to vrijeme Ritchie je čekao da se situacija raščisti. U meĎuvremenu su se Rommelovi vojnici svojski latili čišćenja prolaza kroz minsko polje, dok je njihovo prikupljanje u Cauldronu već dostiglo zadovoljavajuću razinu. Tada su tek vidjeli da se na kraju tog puta nalazi 150. brigada. To otkriće, noću izmeĎu 29. i 30. maja potpuno je pokvarilo Rommelove planove. Više nije mogao planirati ambiciozne manevre protiv britanskih snaga niti napad na Bir Hakeim. Najvaţnije je bilo kako sada preţivjeti. Ako su Rommel i Afrički korpus doţivjeli iznenaĎenje vidjevši snagu i otpornost tenkova »grant«, to nije bilo ništa prema iznenaĎenju koje su doţivjeli kad pred uporištem 150. brigade nisu doţivjeli nikakav otpor ni s istoka ni sa sjevera. Britanski su komandanti u to vrijeme razmišljali o koristi koju će uskoro postići, moţda i bez
borbe, ako Rommel ostane bez rezervi, hrane i goriva. Na sreću, sve što su učinili bilo je to da su razmišljali, i to tjedan dana, ali nisu poduzeli niti jedan napad sve do 5. juna. Nezgoda je bila i što je komanda VIII armije radila preko neefikasnih koordinacionih tijela s generalom Auchinleckom, koji se nalazio u Kairu. Ovaj je tada vodio dugi sastanak s Ritchiejem i komandantima korpusa, dok su komandanti divizija često poduzimali pojedinačne akcije bez koordinacije s vrha. Naprotiv, u Oklopnoj armiji komanda je bila centralizirana, jasna i efikasna. Uvijek sigurno i brzo (dobro ili loše), nareĎenje je dolazilo od jednog intelekta i jednog čovjeka — Erwina Rommela. Kasno 30. maja njemačka obrana kod Cauldrona činila se prilično sigurnom. Ali nedostatak hrane i goriva (jer je na putu stajala 150. brigada) smanjilo je tu sigurnost na nulu. Na ţalbu zarobljenog britanskog oficira da količine vode koju dobivaju zarobljenici nije dovoljna, Rommel je odgovorio: »Dobivate istu količinu kao i ja i Afrički korpus — pola raše. Slaţem se da tako ne moţemo nastaviti. Ako ne dobijemo noćas nove količine vode, morat ću pregovarati s Ritchiejem.« Granica je bila podne slijedeći dan.
Rommel odbacuje 8. Armiju do gazele.
Talijani čuvaju zarobljenike raznih nacionalnosti i boje kože.
Ponovo u Bengaziju: ruševina je više ali kino još radi.
Poljska artiljerija afričkog korpusa udara po neprijatelju.
Afrički korpus zauzima Torbruk 22. juna 1942.
Njemački inženjerci rade na savlaĎivanju prepreka.
Gazala: duel u kazanu
Postavljanje protutenkovskih mina.
RukovoĎenje operacijama iz zraka: roda nadlijeće kolonu njemačkih tenkova na pustinjskoj cesti
Zarobljeni Britanci i Indijci rade na utovaru broda.
Podstaknut još jednom neprijateljskim nekoordiniranim lokalnim napadima pješadije i oklopnih snaga koje su napadale njegove protutenkovske zapreke, braneći strmine koje su okruţivale Cauldron, Rommel je ustrajno napadao 150. brigadu i njezin poloţaj artiljerijom, spremajući istovremeno bombardere za glavni udar koji je planirao za 1. juna — njegovu posljednju priliku. U zagušljivoj prašini, nepodnošljivoj vrućini i krešendu zvukova, Britanci su se očajnički branili, pritisnuti osjećajem osamljenosti, ali uvijek u nadi da će pomoć stići. Na ţalost, general Ritchie, čini se, bio je nesposoban za bilo kakvu akciju osim da ih opominje da izdrţe. To jutro, oklopne snage i pješadija nametnuli su ţestoku borbu britanskim snagama. Do ranog poslijepodneva sve je bilo gotovo — Rommelova vremenska granica upravo je prošla. Trebalo je još samo pokopati mrtve i evakuirati zarobljenike. Tada — gotovo kao oproštajni pozdrav za svoje mrtve — Britanci su izvršili napad koji je trebao značiti totalan poraz za Nijemce, ali oni su ga prikazali samo kao neuspjelo izviĎanje, iako je od jakog artiljerijskog bombardiranja ranjen Rommelov načelnik štaba general Gause (Gauze). Britanci su se kod Gazale borili na mahove: svaki vaţniji pokret razvijao se polako i teško, svaki protivnički udarac izazivao je ponovno razmatranje koje je prekidalo intenzivnost koju donosi sama unutrašnja snaga mobilne akcije. Afrički korpus, naprotiv, jedva da je stao (osim ako nije imao goriva) i, slijedeći dobro poznatu izreku da u oklopnom ratu nitko ne moţe stajati na mjestu, drţao je svog protivnika u stalnoj neizvjesnosti. Tako je cijelo vrijeme Afrički korpus jačao obruč oko Cauldrona, napadajući istovremeno 150. brigadu. U isto vrijeme izgraĎivao je jaču obranu od eventualnog protivudara koji se očekivao s istoka, planirao udar za uništenje obrane Bir Hakeima. Dok su Afrički korpus i »Ariete« ostali u rajonu Cauldrona, 20. laka divizija i divizija »Trieste« krenule su da se obračunaju s 1. brigadom Slobodnih Francuza. Nju je Luftwaffe snaţno bombardirala. Ali iako su desetodnevni napadi na taj izvrsni ali osamljeni garnizon (od 2. do 10. juna) privukli paţnju čitavog fronta (a kasnije i svijeta), to nije mijenjalo činjenicu da je mjesto gdje se nalazio Afrički korpus bilo mjesto na kojem su se donosile vaţne odluke. U sitnim satima 5. juna general Ritchie konačno je započeo napad na Cauldron. Taj dan cijela Oklopna armija i štab Afričkog korpusa nisu bili daleko od centra borbe. Na sjeveru je 21. oklopna divizija drţala jedan dio, a na jugu 15. oklopna branila je drugi dio fronta, a još je i čistila prolaz kroz minsko polje kojim su sutradan namjeravali krenuti na Bir Hakeim. »Ariete« je drţala istočnu stranu i upravo tamo je u 02.50 sati ujutro 5. juna otpočela teška baraţna vatra britanskih snaga. To je navelo promatrače iz Cauldrona da zabrinuto pretraţuju horizont, na kojem je povremeno bljeskalo. Uzrokovalo je to veliki strah, no bez ikakva razloga, jer je »Ariete« izvijestila da britanska artiljerija tuče po praznoj pustinji. No u svakom slučaju, napad koji je noću izvela indijska pješadija, koja je nastupala poslije bombardiranja, slomila je protivnika i »Ariete« je počela bjeţati, a Britanci su pošli za njom u gonjenje. Tako su uletjeli ravno u centar Cauldrona, u vatru topova Afričkog korpusa kojem čvrstinu nisu mogli narušiti. Tu je organizirana uspješna zasjeda, iz koje se moglo spasiti jedino povlačenjem. Nijemci su bili iznenaĎeni načinom na koji su Britanci napadali — bez podrške artiljerije i ostalih jedinica. Osim toga, njihovi su tenkovi napadali bez neke veze s napadima pješadije. Afrički je korpus pogaĎao svoje ciljeve gotovo neometano i do ranog poslijepodneva
čvrsto je drţao Cauldron, osim poloţaja na istočnoj strani gdje su Britanci izvršili prodor. Jedan nepredviĎen napad koji je izvršila 32. tenkovska brigada na sjevernom rubu obruča bio je odbijen i brigada je izgubila 60 tenkova. U tome je Rommel vidio svoju šansu. U neočekivano otvoren prolaz na juţnom dijelu minskog polja projurila je 15. oklopna divizija i prohujala preko juţnog krila spojivši se s jedinicama iz rajona Bir Hakeima, a zatim su uspješno stigle jedinice koje su se spremale napasti Cauldron s istoka. Nakon toga je 21. divizija udarila istočno od Cauldrona. Za nekoliko sati one britanske jedinice koje nisu bile razbijene sada su bile izolirane, štabovi uništeni ili raspršeni; sve ostale snage počele su bjeţati da se spase. A general Ritchie jedva da je slutio ili znao što se dogaĎa. Nasuprot tome, štab Afričkog korpusa znao je to veoma dobro, osobito kad nije došlo do ozbiljnoga britanskog protunapada. Britanci su se povukli kako bi popravili mašine, odmorili snage i obnovili još jednu »komandnu« debatu oko novoga uzaludnog plana. Za britance koji su drţali obalnu cestu s linijom do Vitezovog mosta i s oklopnim jedinicama u rasulu, vrijeme je stalo. Ali za francusku brigadu (od koje su mnogi vojnici bili Nijemci koji su se prije rata uključili u poznatu francusku Legiju stranaca) vrijeme je izgubilo svako značenje. U zbrci bombi, granata i napada, njihova je borba nosila osudu britanskog poraza kod Cauldrona. To je postalo pitanje nacionalne časti, a nisu mogli dobiti nikakvu pomoć osim podrške iz zraka. Rommel je toga bio svjestan pa je poslao pola Afričkog korpusa da pomogne 90. lakoj diviziji i diviziji »Trieste« u njihovim dosad beskorisnim pokušajima da svladaju garnizon Bir Hakeim. Drugi dio osmatrao je pokrete Ritchiejevih snaga na sjeveru. Ako osvoji Bir Hakeim, razmišljao je o svom prvobitnom planu, stvorio bi mogućnost da ostvari pola svojeg zadatka. Moţe se raspravljati o tome: da je Rommel mogao blokirati Bir Hakeim s manjim snagama i odmah, već 5. juna, uspio bi osvojiti rajon Cauldrona. Ali postoji odreĎena razlika u njegovu ponašanju za vrijeme bitke kod Gazele prema onoj koju je vodio Afrički korpus u kritičnim momentima operacije »Crusader«. U tom je slučaju obuzdao svoje sklonosti prema napadu u jednom dahu i koncentrirao se na dobro razraĎen plan uništenja neprijatelja dio po dio. Kao što smo vidjeli, išao je tako daleko da je odvojio neke tenkove Afričkog korpusa i poslao ih u napad na Bir Hakeim. Učinio je nešto što su dosad radili samo Britanci — razdvojio je snage. Zapravo, samo je 15. oklopna divizija sudjelovala u napadu na francusku brigadu. Ali njihove su snage okupirale taj dio pustinje noću izmeĎu 10. i 11. juna, u isto vrijeme kada su Francuzi, koji su se nalazili u teškom poloţaju, dobili dozvolu od Ritchieja da se mogu povući. K tome su zadrţali Afrički korpus da pokuša još jednom ono što nije uspjelo prvog dana ofenzive — da se probije do mora. Ovaj je put Afrički korpus bio čak na više od pola puta do svog cilja operacije. Dvadeset prva divizija i »Ariete« drţale su Cauldron, a linije snabdijevanja bile su slobodne. Broj tenkova se smanjio: Afrički je korpus imao samo 124, a »Ariete« 60. Pješadija je pretrpjela još teţe gubitke. Unatoč svemu moral je bio na visini. Kod Britanaca, meĎutim, koji su 12. juna imali 285 tenkova, uključujući 83 »granta«, moral je bio veoma pao. Rommel je znao da se britanski komandanti opet svaĎaju izmeĎu sebe (slušali su njihove radio-poruke). Sada je Rommel napravio nov raspored svojih snaga. Poslao je dio 90. lake divizije juţno od El Adema, a 15. oklopnu diviziju na sam El Adem, a divizijom »Trieste« htio je popuniti prostor izmeĎu »Ariete« i 21. divizije, koja je već
isturila svoje krilo oko Cauldrona. Teoretski bi jedan takav odred bio uništen da je bio zatečen u otvorenoj pustinji. Naime, u konfuziji koja je vladala izmeĎu Bir Hakeima i Cauldrona, kolone koje su napredovale neometano su iz zraka napadali avioni RAF-a koji do sada nisu napadali zbog opasnosti da ne pogode vlastite jedinice. Oni su takoĎer potakli na jaki napad dvije ili tri britanske oklopne brigade koje su se nalazile u blizini Vitezovog mosta. Veći dio dana 11. i 12. juna Rommel je očekivao protunapad Britanaca, do kojeg nikad nije došlo. Za to je vrijeme kolone na desnom krilu paţljivo isturao naprijed. Petnaesta oklopna divizija kretala se paţljivo i polako, korak po korak, prema Vitezovom mostu gdje je izvršila probni udarac. Kad se Rommel uvjerio da nema zamke, jedinice su pojurile punom snagom u napad. Naredio je 21. diviziji da krene iz Cauldrona i da napadne Britance na centru njihovog rasporeda dok njihova paţnja bude usmjerena na 15. oklopnu diviziju. Nijemcima koji su slušali britanske radio-poruke, činilo se kao da je nedostatak aktivnosti na strani Britanaca uzrokovan odbijanjem podčinjenih da slušaju zapovijesti koje su nareĎivale pokret i napad. Zapravo, razlog je bio gotovo isto tako ozbiljan — tipično neslaganje meĎu oficirima (kod kojih se uvukla sumnja u ispravnost nareĎenja), od kojih se jedan izgubio ţureći na novu konferenciju. U takvoj nesigurnosti našle su se 22. i 4. oklopna brigada koje su stale i tako postale izvrstan cilj za neprijatelja. Sudbina ih nije dugo ostavila da čekaju. Neprijatelj ih je doveo do ruba uništenja, a 22. brigada, koja je ţurila u pomoć, uletjela je u uništavajuću neprijateljsku vatru. General Ritchie mogao je s pravom ponoviti riječi admirala Beattyja (Bitija) na Jutlandu (Jilandu) kad su njegove oklopnjače bile uništavane jedna za drugom: »Što je to, do vraga, s našim brodovima danas?« Odgovor je u biti bio isti — superiornije oruţje i bolji instrumenti nadigrali su hrabrog neprijatelja na vitalnoj točki. U zraku su Britanci takoĎer bili slabiji. Izgubili su više aviona od Luftwaffe i uništili manje ciljeva nego bombardiranje njemačkih »štuka«. Britanski su se gubici u tenkovima povećali do katastrofalnih dimenzija — čak je 138 vozila uništeno 13. juna. Do tog je vremena Afrički korpus okruţio Vitezov most i izolirao ga, a takoĎer se učvrstio na grebenu Rigel, i tako je već ugrozio obalu. U prašini i pješčanoj oluji razvila se na grebenu i u rajonu Vitezovog mosta veoma konfuzna borba. Britanci su se rasipali, a Nijemci su sjedinjeni krenuli kako bi osvojili taj ključni poloţaj. »Boks« je morao biti evakuiran te noći, a posljedica je bila ta da nenapadnuti »boksovi« koji su drţali sjeverni sektor linije Gazela na obali više nisu mogli opstati. Samo je 70 britanskih tenkova ostalo, a gotovo svaki od izgubljenih pao je u ruke neprijatelja. Britanske oklopne snage mogle su misliti samo na vlastito spasenje, pješadija isto tako. Ali Afrički im je korpus to ţelio spriječiti. Već su mogli vidjeti Juţnoafrikance kako odstupaju duţ obale prema Tobruku. Taj je pokret ostao neprimijećen od Luftwaffe, koja je tada bombardirala konvoje za Maltu. Nijemci su bili zaokupljeni pripremom da glavni protunapad izvedu te noći. No ovaj put čak ni Rommel, na svoju ţalost, nije uspio natjerati Afrički korpus u akciju. Von Mallenthin se sjeća bez ogorčenja: »Činjenica je da se Afrički korpus nalazio na kraju svojih snaga... bilo je nemoguće podići ljude!« Tako je bjeţanje Juţnoafrikanaca ostalo neometeno. Značajan pokret na zapad izmeĎu Talijana, koji je izvršila britanska 50. divizija prije no što se obrnula na jug i skrenula naglo u pustinju, nije izgubio ništa od svoga smionog uspjeha; jedino je propustila da iscrpljenog protivnika pregazi te noći; bio je premoren i preslab da se
odupre. Na kraju analize, ne moţe se reći da su Britanci bili totalno uništeni, jer su se na istoku opet prikupljali, a i oko Tobruka. Ali bitna komponenta pustinjskog ratovanja — oklopne snage — gotovo su nestale braneći rajon Vitezovog mosta. Ono malo što je ostalo, nije bilo povezano. Još će se vidjeti da li i oslabljene Rommelove snage mogu izgurati protivnika na granicu i osvojiti Tobruk, ukoliko uopće bude branjen. U svakom slučaju, vrijeme se nije smjelo gubiti jer je svaki izgubljeni sat davao Britancima šanse da se oporave i unište skladišta u bazama koje će Rommel osvojiti.
Rommel je 15. juna imao jednu veliku ambiciju — osvojiti Tobruk. U to su vrijeme Britanci oklijevali da li da se uporno brane, jer je obrana bila slabija nego godinu dana prije. Jedan štabni oficir koji je zatraţio plan minskog polja otkrio je da je on zastario jer su mnoge mine bile premještene na liniju Gazala. No u svakom slučaju odluka donesena u posljednjem trenutku da se ubaci pojačanje Britanaca, Juţnoafrikanaca i Indijaca — sa slabom artiljerijom i samo dva tenkovska bataljona — prisilila ih je na borbu koju je Rommel očekivao. I premda su neki jaki britanski »boksovi«, podrţani oklopnim snagama, sprečavali prilaz rajonu Tobruka, Rommel 15. juna nije oklijevao. U svakom pogledu, naročito u moralu, bili su jaki, a Afrički korpus i Talijani borili su se kao nepobjediva vojska. Britanci su se u neredu povukli u Egipat. Gonili su sve pred sobom, a gubili su još tenkova. Istovremeno je Afrički korpus završio opsjedanje Tobruka (18. juna), a 90. laka divizija ušla je slijedeći dan u Bardiju, zaposjedajući širok pustinjski pojas izmeĎu britanskih prednjih kolona i izolirane luke. Štab Oklopne armije trebao je samo da upotrijebi planove jurišnih napada iz operacije »Crusader« i da ih sam primijeni. Zadatak nije bio teţak jer su naĎene zalihe municije. Dok se obruč oko Tobruka zatvarao, Rommel je izdao naredbu za napad. Britancima neće dati ni predaha niti im dati naslutiti što namjeravaju. Brzina je bila srţ plana. Nisu se smjeli vršiti pokreti u zoni prikupljanja sve do poslijepodneva prije napada. IzviĎanje i priprema artiljerije predviĎeni su u najmanjoj mjeri koja se mogla očekivati za takav napad. Imajući to na umu, a sluţeći se planovima koje su imali, zauzimanjem Tobruka završit će se operacija »Tezej«. Rommelov paţljiv odnos prema oklopnim snagama u tom trenutku spriječit će njegovu zamisao da krene još i na istok nakon pada Tobruka. Odbivši da upotrijebi oklopne snage u čišćenju preostalih britanskih »boksova« izmeĎu Tobruka i Egipta i nastojeći napadati s pješadijom i tehničkim jedinicama podrţanim teškim bombardiranjima, uglavnom Luftwaffe, Rommel je čuvao svoje tenkove za nastupajuće dogaĎaje. Kesselring mu je tada pruţio neograničenu pomoć, jer je maršal avijacije vjerovao da kad bude osvojen Tobruk, mora biti izvršena operacija »Hercules« (napad na Maltu); bez toga bi transporteri vojnih potreba bili neprestano u opasnosti. Tako je on svaki bombarder koji je mogao pronaći u sjevernoj Africi (njih oko 150) i nekoliko s Krete, poslao u napad koji je kulminirao u jednom danu kad je izvršeno oko 600 letova. Većina ih je bila upućena da bombardira jugoistočni dio rajona Tobruka. Tu će se naći cijeli Afrički korpus na tijesnom frontu pred jednim indijskim pješadijskim bataljonom. Talijanski 20. korpus proširio je širinu fronta u borbi s drugim britanskim bataljonom na lijevoj strani. Linijska obrana ne bi mogla izdrţati takav napad. S gledišta branitelja, idućih 4 sata bili su primjer lošeg voĎenja borbe i neelastičnosti. Pojedine britanske jedinice i pojedinci meĎu njima borili su se s očajničkom hrabrošću. Ukratko rečeno, bio je to niz neujedinjenih ali izvrsnih samostalnih pokušaja. Afrički je korpus navikao da vodi borbu s usamljenim oklopnim brigadama i mogao ih je poraziti. Ovdje su se borili i s osamljenim baterijama i odjeljenjima tenkova tako da rezultat nije dolazio u pitanje. Ni jedna operacija ne ide točno po planu. Ali pridrţavanje planiranog vremena u izvršavanju zadataka moţe biti veoma ohrabrujuće. To je Afrički korpus iskusio od početka. Neometano rasporeĎene još u toku noći, pješadijske jedinice krenule su prije
napada Luftwaffe na britanske poloţaje. Bilo je to u ranu zoru. Nešto kasnije, u 7 sati, njemačke tehničke jedinice počele su zatrpavati zauzete britanske rovove dok se pješadija pod zaštitom dima kretala naprijed, sklanjajući se od rova do rova i brišući sve pred sobom. Kad su istureni tenkovi 15. oklopne divizije prešli rovove u 8.30 ujutro, već su se vidjeli znaci pobjede, jer britanska obrana nije imala onu snagu kao godinu dana prije. Njihova je artiljerijska vatra počinjala kasno i bila rasturena, što je velika greška u obrani. Potpuno ohrabreni, Nijemci pod komandom generala Nehringa (Neringa) počeli su brzo napredovati. Zaustavljali su se samo načas kad bi naišli na osamljenu britansku bateriju ili odjeljenje tenkova koje je pokušavalo da da svoj usamljeni doprinos obrani. Do 14 sati Afrički je korpus izbio na greben Pilastrino odakle je mogao tući luku. Sad kad su posljednje britanske oklopne jedinice uništene, nepokretni garnizon bio je izloţen na milost i nemilost veoma pokretnom protivniku. Jedva da je koji branitelj uspio pobjeći, jer je slom bio tako brz da nije bilo vremena za povlačenje. Posljednje britanske trupe poloţile su oruţje 22. juna ujutro iako je većina to učinila još dan prije. Da citiramo jednog Talijana: »Sve se dogodilo tako brzo. UtvrĎenja, luka i grad — sve je palo za samo nekoliko sati. Velika masa ruševina zgrada i ispreturani metal, sve je još bilo toplo kao tijelo tek umrlog čovjeka... Ali taj kaos nije spriječio Nijemce da odmah postave straţe kod skladišta ... Tamo je bilo velikih količina pive, vreća punih bijelog brašna, cigareta, duhana i pekmeza, galoni viskija, skupe konzervirane hrane u limenkama, i tone kaki odjeće... Kasnije je Rommelov štab otkrio nešto još vaţnije — velike količine vode i što je najvaţnije, veliki broj vozila i goriva što još nije bilo uništeno, a koje će sačinjavati vitalna sredstva u idućoj Rommelovoj akciji. Još nisu utihnuli posljednji pucnjevi u Tobruku, a Rommel je već pokušao da strategiju Osovine prilagodi njegovom načinu mišljenja. S mnogim čestitkama, ali i prijedlogom da se izvede operacija »Hercules«, odletio je 21. juna Kesselring u štab Oklopne armije. Tamo se susreo s uzbuĎenim Rommelom, koji je inzistirao da se plodovi pobjede ne smiju izgubiti; smatrao je da neće biti vremena da se dočeka pad Malte ako se prije toga ne osvoji Egipat i Sueski kanal. Kesselring ga je hladno upozorio da se bez pomoći zračnih snaga tako nešto ne moţe izvesti. Avioni su već rezervirani za operaciju osvajanja Malte, koja se uzgred, u odsutnosti Luftwaffe koja je bila angaţirana u Africi, počela boriti na moru. Von Mellenthin je rekao: » ... diskusije su postale veoma ţive.« Dvojica komandanata nisu se uspjeli sloţiti i Rommel je poslao Hitleru ličnog oficira za vezu, a na sličan se način obratio i Mussoliniju. Slijedeći je dan saznao da je unaprijeĎen u čin maršala. To je proslavio tako što je naredio jedinicama Afričkog korpusa da krenu prema egipatskoj granici, pretpostavljajući da će dobiti Hitlerovu dozvolu. Dobro je pretpostavljao, jer je Hitler oduvijek bio ne previše oduševljen operacijom »Hercules« bojeći se, naime, da će talijanske snage ponovno doţivjeti neuspjeh i traţiti opet njegovu pomoć. To sad ne bi bilo dobro jer se spremao na novu veliku ofenzivu u Sovjetskom Savezu. Rommel je ušao u Egipat 23. juna s Hitlerovim i Mussolinijevim odobrenjem i s odlukom da se »Hercules« odgodi do septembra. Ovdje nije bilo Rubikona (u teoriji), jer se uvijek mogao povući ako bi naišao na jak otpor. Ispred Oklopne armije, nalazile su se iznenaĎene britanske snage, ukopane u rovovima kod Mersa Matruha, na istom mjestu gdje su bile na početku rata u pustinji. Njihov glavni komandant nije vjerovao da Roramel ima sredstva da stigne do Kaira i ocijenio je: »Ne postoji istočno od Halfaye poloţaj koji bi neprijatelj mogao uspješno
odrţati protiv jačeg neprijatelja.« Moţe li on ponovno pogriješiti, što mu je Afrički korpus često dokazao.
Na području vojne taktike prilagoĎivanje moţe biti vrlina. Ali strateški su pokreti trupa na bojnom polju po prirodi rezultat dugo stečenog iskustva. Zahtijevaju oprez i paţljivo planiranje, svojstveno im je da se izvode u dobro promišljenoj svrsi. Za vrijeme drugog svjetskog rata, njemačka je strategija bila izgraĎena na ideologiji o nepobjedivosti Njemačke, kao rezultat smišljeno organizirane dugogodišnje propagande. Golema njemačka armija spremila se 25. juna 1942. godine na 400 kilometara dugu voţnju do najbliţeg sovjetskoga petrolejskog polja kod Maikopa; zatim oko hiljadu i sto kilometara daleko od onog kod Bakua i moţda i onog u Iraku za još daljih 800 kilometara preko teškog terena. Taj isti dan Oklopna armija je s jedva 60 tenkova i 3500 pješadinaca, podrţana s 44 talijanska tenka i 6500 talijanskih pješadinaca dokazane nepouzdanosti, stajala samo hiljadu i sedam stotina kilometara daleko od Iraka i samo 650 kilometara od otvora naftovodnih cijevi u Iraku i Haifi. Sovjetska armija, prebrodivši zimu, uspješno se ispriječila Nijemcima na putu prema Kavkazu. Naprotiv, britanska armija koja je drţala Egipat, vidljivo je klonula i u tom trenutku imala je malo trupa za pojačanje. Rommel i Afrički korpus pokazali su Vrhovnoj komandi kako se moţe mijenjati strategijska situacija. Sada su bili pritisnuti riskantnim mogućnostima da li će se moći snabdijevati postojeće snage na kraju pomorskih i pustinjskih linija snabdijevanja. Niti jedna od tih dviju linija nije se mogla osigurati u bliskoj budućnosti. Ali glavni napad Osovine bio je već proveden do krajnje kopnene granice. To nije bilo postignuto lako. Rommel se taktički drţao čvrsto, pojačan dolaskom nekoliko novih tenkova »mark« IV F s debljim oklopom i dugim 75 mm topovima. Britanci su se kolebali, iako je njihova pješadija bila ojačana pristignutim protutenkovskim oruĎima kalibra 6 funti. To meĎutim nije nadomjestilo iscrpljenu snagu u tenkovima. Imali su samo 50 tenkova »grant« i 100 tenkova s topovima od 2, funte. Iskustvo im je govorilo da im je potrebna nadmoć od 3:1 u običnim tenkovima i odgovarajući broj tenkova »grant« kako bi se suprotstavili Afričkom korpusu, koji je 25. juna stigao pred Mersa Matruh. Britanci su odlučili da se uporno bore da bi zaustavili povlačenje k El Alameinu. Odluku je donio general Auchinleck koji je taj dan poslao generala Ritchieja na odmor i sam je preuzeo komandu VIII armije. Kao rezultat toga, kad je Rommel napao Mersa Matruh 26. juna, izvrsno je izabrao vrijeme napada, u kritičnom trenutku promjene britanskih komandanata prije no što su potčinjeni saznali i razumijeli gledišta novog komandanta. Staviše Britanci su izvršili i reorganizaciju svojih jedinica. Osnovali su brigade s vlastitom artiljerijom (postale su brigadne grupe), i na taj je način došlo do prolaznog ali bitnog slabljenja koncentracije i elastične upotrebe artiljerije, što je za taj rod vojske i te kako vaţno. O tome Rommel nije ništa znao kad je 26. juna poslao u napad Afrički korpus (talijanske su jedinice još trebale stići). Mislio je da Britanci imaju duboki pojas minskog polja s četiri pješadijske divizije rasporeĎene sjeverno od padina Sidi Hamza i da 1. oklopna divizija štiti pustinjsko krilo. Ali, britanska je pješadija bila koncentrirana oko Matruha, jaka na jugu padina od Sidi Hamza i slaba, čak veoma slaba u centru, dok su oklopne snage bile na jugu u pustinji. Afrički je korpus namjeravao bočnim napadom vezati 1. oklopnu diviziju, kako bi se probio kroz slab
centar, dok će 15. oklopna divizija na pustinjskom krilu sama vezati sve britanske oklopne snage i Novozelandsku diviziju. Da su Britanci bili u boljoj formi, budućnost Rommelova napredovanja u Egipat mogla se ovdje riješiti. Petnaesta oklopna divizija nije mogla poraziti četiri puta jače snage. Da se onda odvojila, sudbina 21. oklopne i 90. lake divizije, uhvaćene od britanskih oklopnih jedinica u pustinji i pješadije u Matruhu, ne bi ostavila sumnje u krajnji ishod. Ali general Gott, komandant britanskog 13. korpusa, pokazao je čudnu uznemirenost dok je pritisak Afričkog korpusa jačao tokom 27 juna. Petnaesta je oklopna divizija bila prilično lako zaustavljena, a 21. oklopna se na jugu obrnula, napala 1. oklopnu diviziju čime je oslabila pritisak na 15. oklopnu diviziju i uletjela ravno u poloţaje Novozelandske divizije, koja je branila centar 13. korpusa. To jedva da je bilo iznenaĎujuće jer je 21. oklopna divizija imala još svega 23 tenka i 600 vojnika. Štab VIII armije primao je zbrkane izvještaje iz pustinje i zbog toga su odlučili da pošalju nešto pojačanja iz 10. korpusa iz rajona Matruh u napad, što bi tamošnje jedinice oslobodilo pritiska. General Gott je u meĎuvremenu spoznao da su NovozelanĎani raspršeni. Dvadeset sedmog predveče u 19 sati 27. juna, 90. laka divizija presjekla je obalnu cestu kod Ras Hawale istočno od Matruha. Pola sata kasnije dvije britanske brigade upućene su iz Matruha da napadnu u pravcu juga i pomognu 13. korpusu. No u tom je trenutku general Gott smatrao da je došlo vrijeme za odstupanje koje je sugerirao Auchinleck u svojoj taktici oklijevanja. U 19,20 sati nareĎenje za povlačenje dobila je 1. oklopna divizija, ali ne i NovozelanĎani. I što je još čudnije, to nareĎenje nije poslano u štab VIII armije radi informacije. Za Afrički su korpus slijedeći dogaĎaji bili poput čuda. Pored toga što se 90. laka divizija našla u nevolji, zakašnjeli dolazak Talijana sa zapada nije davao povoda za slavlje. Britanski pješadijski napadi iz Matruha bili su opasnost koja bi se mogla otkloniti jakom artiljerijskom vatrom. Ali Britanci su imali jake oklopne snage na padinama grebena i one su sprečavale sve mogućnosti. A tada se zabrinutost raspršila: iz ne baš jasnog razloga britanske su snage krenule na istok, ostavljajući Afričkom korpusu bojno polje, koje on nije osvojio, i s cijelim 10. korpusom slili se u Matruh. Nepristranom promtaraču, da je krajem juna 1942. godine stajao na liniji napredovanja Oklopne armije, moglo bi se oprostiti ako ne bi znao tko se s kim bori. Na nebu nije bilo sumnje tko je tko i što radi, jer su s istoka dolazili naleti RAF-ovih bombardera, spuštajući svoje bombe na nastupajućeg protivnika, da bi se odmah zatim vraćali po nove. Avioni Luftwaffe povremeno su napadali jednostavno zato što je napredovanje osovinskih snaga na zemlji bilo brţe od proširivanja zračnog fronta Nijemaca. Na zemlji su gotovo sve njemačke jedinice putovale u britanskim vozilima (isto su tako mnogi vojnici nosili britansku odjeću); promatrač je vidio rijeku britanskih vozila, topova i pješadije kako ide k El Alameinu (neki su mislili — u Palestinu). Jurili su na istok, zaustavljajući se tu i tamo da obaspu vatrom najbliţeg progonitelja. Iza njih nailazile su kolone njemačkih oklopnih kola s prethodnicom od motociklista i s topovima (neki od njih britanski od 25 funti). Oni su se angaţirali u kratkim čarkanjima sa zaštitnicom koja je ostavljala mašine u plamenu i Britance koji bi pali u zarobljeništvo, dok su povrijeĎeni Nijemci odlazili prema zapadu u bolničkim kolima. Kasnije je stiglo još vozila u kojima su bili britanski vojnici koji su u posljednji čas
izbjegli zamku u Matruhu jer Afrički korpus nije imao snage da blokira grad tako dobro kao što je tjerao Britance prema El Alameinu. Ti su vojnici imali zbunjen i uplašen izgled jer mnogi od njih nisu ni vidjeli neprijatelja, a sad su bili u strahu od neprijateljske zasjede. Neprijatelj je zauzeo i obalnu cestu. A duboko na jugu u pustinjskom pijesku kotrljali su se ostaci zbunjene razbijene britanske 1. oklopne divizije. Ostali su bez veze sa svojim pretpostavljenima i bili su odveć daleko da bi sudjelovali u prvom sukobu kod El Alameina — poput flote koja nije imala svrhu postojanja. Tada je stigao Afrički korpus s još nešto Talijana, vozilima i opremom. Oni su zajedno sačinjavali skupinu što je drţala budućnost sjeverne Afrike u svojim rukama, a moţda i rata, i jasno, reputaciju maršala Rommela. To su bili ljudi koji su prešli granice umora — mnogi su sve doţivljavali kroz san. S njihove lijeve strane udaralo je more u koje su ţudili skočiti i oprati umor i prašinu sa sebe, ali za to nije bilo vremena. Od njihovih vozila malo ih je bilo napravljeno u Njemačkoj ili Italiji; većina uniformi bila je britanska. Velike količine municije bile su takoĎer britanske ili u nekim jedinicama sovjetske (plijen prvih borbi u Sovjetskom Savezu iz prošle godine). Ali, tenkovi su bili uglavnom njemački. Neki od njih veterani iz stotine bitaka i popravaka, mnogi od njih na kraju svojih snaga kao i njihove posade. Po obalnoj cesti ratni plijen se gomilao — nešto od toga, kao benzin na primjer, bilo je vrijedno poput zlata. No što god da se našlo, postalo je bitni dio prehrane armije kojoj je oduvijek nedostajalo vlastito snabdijevanje i koja se naučila ţivjeti od plijena koji je zarobila od protivnika. Bila je poput parazita na protivničkoj vojsci. Polako stiţući — ţalosno je to reći za jednu armiju koja je imala tolike hrabre ljude — dolazili su Talijani. Ali sam je vrag jahao na njihovim ramenima — Ervin Rommel. Jurio je naprijed i natrag sjedeći na vrhu »mamotha« (zarobljeno britansko vozilo) tjerajući Nijemce i Talijane prema tutnjavi topova s nemilosrdnom odlučnošću. Bio je mršaviji nego godinu dana prije, ali mudriji. Ovaj napad, vjerovao je, ima šansi za uspjeh samo ako se odrţi nagon napredovanja. Odrţanje te umorne armije staklasta pogleda nije bilo izloţeno opasnosti; uvijek se moglo povući u sigurnost. Ali sad bi neprijatelj mogao biti razbijen, ako još jednom udare istom snagom kao kod Matruha. To je bila srţ Rommelove taktike — izbjeći izravni sudar kad to god bude moguće, ali istjerati Britance iz njihovih obrambenih poloţaja angaţirajući Afrički korpus posvuda gdje se naĎu. Vjerujući da britanska oprema nije ravna njegovoj i da će britanski komandni sastav i dalje biti na dosadašnjoj niskoj razini, stvar bi mogla uspjeti. Zapravo, zamisao generala Auchinlecka da organizira otpor na prolazu širokom 65 kilometara izmeĎu Sredozemnog mora i slane močvare Oattara upravo je odgovaralo Rommelovoj taktici. Auchinleck nije imao dovoljno ljudi da izgradi neprekidnu liniju. Mogao je samo grupno rasporediti svoje oslabljene jedinice, nadajući se da će tamo moći ostati tako dugo dok privuče svoje preostale oklopne jedinice da bi uspješno učestvovale u odbijanju neprijateljevih prodora u meĎuprostore. To je bila Auchinleckova posljednja prilika da uspostavi i ličnu kontrolu i disciplinu nad armijom, kojoj je rukovoĎenje bilo slično tromosti birokracije, čiji su potčinjeni komandanti raspravljali o svakom nareĎenju kao da se nalaze na političkom sastanku. On je takoĎer morao uspostaviti kontrolu nad teškom artiljerijom da bi mogla tući Afrički korpus i prikovati ga vatrom u tjesnac čim se pokrene. Skupio je preostale snage i komandante i objasnio im da njihova sudbina ovisi o koncentraciji artiljerijske
vatre i meĎusobne suradnje jedinica, kao i o vlastitoj snalaţljivosti i pokretljivosti (konačno više nisu bili vezani za »boksove« i mogli su se kretati) i preprekama od minskog polja. Predstojeća bitka mora se pretvoriti u nadmetanje volja dvaju komandanata — Auchinlecka i Rommela — od kojih će jedan nastojati uhvatiti u mreţu drugoga. Devedeseta laka divizija stigla je ispred glavnih poloţaja kod El Alameina ujutro 30. juna. Afrički je korpus mogao tamo biti i prije da ga Rommel nije uputio kroz pustinju u nadi da će pohvatati bjegunce iz Matruha. No, oni su se sreli s 1. oklopnom divizijom. Tu ni jedna strana nije imala snage da izvrši veći pritisak na drugu. Kao što je bilo uobičajeno, Talijani su išli otraga. General Nehring promijenio je svoju prijašnju odluku o zadatku kod Matruha, pa je poslao 90. laku diviziju na obalu kod Alameina, a Afrički je korpus krenuo kroz pustinju u namjeri da izolira i napadne centar 13. korpusa. Rommel nije ostao bez ideja (iako umor povećava greške i slabi reakcije). On je bio zaista uvjeren da se nalazi nasuprot slabom neprijatelju. U svakom slučaju zalihe su se smanjivale, a Mussolini je već stigao u sjevernu Afriku da na bijelom konju vodi pobjedničku paradu kroz Kairo. Rommel nije smio dozvoliti da gospodar dugo čeka. U tom su se trenutku dogaĎale još vaţnije stvari u Evropi. Dvadeset osmog juna počela je njemačka ofenziva na sovjetskom juţnom frontu. Ako svrhu te ofenzive prema Kavkazu Britanci nisu još potpuno uočili, kod Nijemaca su se pojavili prvi znakovi strepnje koji su uznemiravali. Tako pokolebani mogli bi učiniti loš strategijski potez. Bez prethodnog izviĎanja, 90. laka divizija napala je Auchinleekove brigade 1. jula. Iako nisu znali ništa o njihovim planovima, udarili su u sredinu njihovog rasporeda, ne primijenivši taktiku opkoljavanja. Tako su se našli u borbi kakvu su ţeljeli izbjeći. Četiri sata kasnije, djelomično kao rezultat lošeg manevriranja, a djelomično zbog umora, Afrički je korpus posustao kod još jednoga branjenog mjesta juţno od 90. lake divizije (poloţaj Dair el Shein — Der el Sin). Umjesto da ga izmanevrira, jedinice su krenule u napad na najjaču liniju, s namjerom da je unište. Na njihovo iznenaĎenje tu su bili zadrţani preostali dio dana. Britanske oklopne snage nisu se otkrile, ali su Nijemci naslutili dubinu poloţaja kod Alameina. Uto je s istočne strane počela da pljušti tuča topovskih granata od neprijatelja koji više nije bio nepomičan kao prije. Kasnije toga dana britanske snage koje su do tada stajale neangaţirane, krenule su prema grebenu Ruweisat (Raveiset) i prema Deir el Sheinu, potiskujući 15. oklopnu diviziju pred sobom. Do 2. jula sve nade koje je Rommel imao o uništenju neprijatelja kod El Alameina (kao što je učinio s Matruhom), nestale su. Bit će potreban paţljivo i dobro pripremljen juriš kao na liniju Gazala ili kao što je to jednom bio slučaj s Tobrukom u aprilu 1941. No za taj pokušaj trenutno nije bilo sredstava, a i vrijeme nije bilo pogodno. Juţno od grebena Ruweisat počeo je 13. britanski korpus povećavati pritisak u istom trenutku kad je Afrički korpus počeo nadirati na istok, paralelno s 21. oklopnom divizijom, koja se kretala sjeverno od grebena. Nijedna nije dospjela daleko, iako su pokrenuli ţalopoljke kod umornih britanskih komandanata. Unatoč tome što je znao da nije pogodio cilj, Rommel je i dalje pozivao Afrički korpus na još jedan pokušaj sjeverno, šaljući 3. juna 20. talijanski korpus (»Ariete« i »Trieste«) u bočni napad na krilo koje je drţao britanski korpus. Mogao si je uštedjeti taj neuspio
pokušaj jer Afrički korpus jedva da je 3. jula mogao učiniti ono što mu nije uspjelo dva dana prije na istom mjestu, ali tada s jačom snagom. Talijani su neoprezno jurnuli u baraţnu vatru neprijatelja koja ih je zaustavila i izloţila protunapadu novozelandske pješadije. Kao izraziti ofenzivni instrument — Afrički korpus, a isto tako i Oklopna armija, izgubili su svoju napadačku efikasnost. Ostavljen malo da ponovno skupi svoje snage iza talijanskih divizija, koje su nastojale stabilizirati front uz obalu i u unutrašnjost koliko je to bilo moguće, mogao je kasnije vratiti inicijativu Rommelu. Ali, u tom je trenutku bilo teško traţiti od Talijana da budu sigurna zaštita jer se njihov broj smanjio nakon Gazale. Zapravo, jedan dobar britanski protunapad u tom trenutku mogao je promijeniti opći poloţaj osovinskih snaga, jer je većina »njemačke« artiljerije bila britanska, a sve što su imali u tenkovima bilo je 50 vozila. Zaista, 4. jula britanska 1. oklopna divizija praktično je gonila na grebenu Ruweisat cijelu 15. oklopnu diviziju. Kasnije se 1. oklopna divizija sramno zaustavila kad je stigla na domet nekoliko 88 mm topova. U tom trenutku nijedna strana nije imala volju da nastavi borbu — a još manje snage. No, izmeĎu njih je postojala jedna vaţna razlika: Afrički je korpus mogao samo skupiti ostatke i nastaviti sa starim snagama, a VIII armija će ubrzo dobiti nove ljude i zalihe i moći će povući svoje iscrpljene ljude. Australci će preuzeti greben Ruweisat, 7. oklopna divizija lagano opremljena preuzet će juţno krilo; nove su se snage iskrcavale u zoni Kanala, a RAF će nastaviti bombardiranje cijelog bojišta, tukući snaţno njemačke linije snabdijevanja duţ obale čak i po noći. Zadovoljan što se Rommel nalazi u krizi, i uvjeren da njegove trupe sad mogu napredovati, Auchinleck je započeo seriju napada 10. jula. Nesrećom za Rommela oni su započeli na mjestu na kojem se najmanje nadao. On je uvjerio sebe da će britanska akcija oklijevati, da će biti sve lošija i bez oštroumnosti. Tako ih je Rommel, kad su se NovozelanĎani povukli iz taktičkih razloga juţno od Bab el Oattare (Bab el Katare), slijedio naredni dan s 21. oklopnom divizijom uz ţestoko bombardiranje koje je pogaĎalo evakuirane poloţaje. Ţelio je uništiti neprijateljski centar koji je on samo zamišljao. To je bila ludost. Afrički korpus nije mogao podnijeti nove ofenzivne akcije, ako ni zbog čega ono zbog tehničkih razloga. Tenkovi su se kretali posljednjim snagama. Neprimjetno inicijativa je iskliznula Rommelu iz ruku. Veliki napad Australaca u noći izmeĎu 10. i 11. jula razbio je talijansku diviziju »Sabratha« (»Sabrata«). Bilo je jasno da je samo slučajno, intervencijom novopridošle njemačke 164. divizije s Krete, pod komandom von Mellenthina (fon Melentina) spriječen potpuni poraz. Kilometrima daleko od kritične točke Rommel se okrenuo na lijevo krug i jurnuo na sjever, povukavši usput i dio 15. oklopne divizije, udarivši u čvrste poloţaje koje su drţali Australci. No, sad je Afrički korpus plesao prema britanskoj melodiji. Zapravo, Auchinleckov je napad bio smišljen tako da udari na Talijane. »Sabratha« je bila razbijena, a zatim je divizija »Trieste« dobila ozbiljan udarac i da bi se spasla uvukla je umorne Nijemce ponovno u borbu. I još jednom su se napad i protunapad smjenjivali jedan za drugim u blizini El Alameina, da bi malo zatim došlo do zatišja u tjesnacu nakon ţestoke artiljerijske vatre usred gusto postavljenih minskih polja. Ali, iako je Rommel nastojao da ostavi Afrički korpus u rezervi, više nije mogao ostaviti same talijanske jedinice bez podrške njemačkih trupa. Stari sistem
»podupiranja« koji je primijenio na liniji Gazala ponovno je posluţio svrsi. Gdje god su bili Talijani mogao se očekivati britanski napad (slijedeći u svakom slučaju divizije »Brescia« i »Pavia« koje su se nalazile na grebenu. Ruweisat). Prema tome je bilo jasno da se britanska taktika potpuno promijenila od prošlogodišnje. Na početku operacije »Crusader« Afrički je korpus bio poput suprotnog pola magnet za britanske oklopne snage. Sad je prisutnost Afričkog korpusa odbijala kao da su istog polariteta. Ipak, veoma često Afrički je korpus uspio odbiti britanski napad. Ali do tad su obično Britanci uspjevali organizirati obranu dovoljno jaku da odbije napad Afričkog korpusa. Shvativši to, Rommel je sve više nastojao da uključi svoje ljude na talijanske poloţaje tako da je postepeno infiltrirao čitav Afrički korpus gusto u talijanski raspored, smanjivši tako udaljenost koju su morali savladati da bi intervenirali na britanske napade. Istovremeno je dao postaviti velike količine mina na teren izmeĎu Ratarske depresije i mora, kako bi minskim poljima smanjio i prorijedio napade neprijatelja. Ipak, borba se nastavila u centru grebena, jer je odatle bio najbolji pregled bojišta i pogodan prostor za izvoĎenje taktičkih poteza. Noću 14. jula indijske su trupe napale talijansku diviziju »Pavia«. Druga novozelandska divizija u isto je vrijeme napala »Bresciju« pojavivši se iz pustinje. U prvi čas štab Oklopne armije ocijenio je napad na grebenu Ruweisat kao običan prodor. Njegova je paţnja bila u to vrijeme koncentrirana na borbu koju je vodila 21. oklopna divizija, nastojeći spriječiti prodiranje Australaca na obalu. Ali, u zoru je bilo očigledno da su dvije talijanske divizije doţivjele potpunu propast. Zaostali vojnici vraćali su se natrag i širili paniku; činilo se da je čitav greben pao u ruke Britanaca, dok su novozelandske jedinice napale pravo na 8. oklopni puk, koji je oklijevao u tami na juţnom kraju grebena. U oduševljenju zbog pruţene prilike komandant tog puka napao je jedan novozelandski bataljon, uništio njegove protutenkovske topove i krenuo sa zarobljenim NovozelanĎanima da se pridruţi Afričkom korpusu, koji se nalazio u zaklonu zapadno od grebena, čime je 8. puk prekinuo borbu. Da su Britanci mogli napasti svojim oklopnim snagama odmah za pješadijom, do povlačenja je moglo kasnije doći. Ali, mine, nesigurnost, malo slabosti i mnogo nesamopouzdanja, zadrţalo je britanske oklopne snage da ne napadnu. Rezultat toga bio je da se nitko nije odupro pravom orkanu njemačke artiljerijske vatre koja se oborila na greben. To je samo prethodilo karakterističnom jurišu Afričkog korpusa, koji je ubrzo vratio izgubljeni teren i zarobio 1200 NovozelanĎana. Tu je dvadeset tisuća zarobljenih Talijana čekalo da budu odvedeni u Kairo. Sad su bili slobodni i gledali su svoje bivše čuvare kako se pretvaraju u zarobljenike. Materijalni su gubici bili izravnani, ali psihološki nisu, Britanske su oklopne snage izgubile čast, njihova nemoć dovela je do toga da je komandant NovozelanĎana kazao za VIII armiju da »izaziva nepovjerenje, gotovo mrţnju«. Jasno, stare britanske posade tenkova bile su poput lukavih, pustinjskih ptica koje su oprezne iz vlastitoga gorkog iskustva. Za smjelo napredovanje potrebne su neiskusne trupe. Do 21. Jula Auchinleck je dobio novu pomoć. Iz Britanije je stigla svjeţa 23. oklopna brigada opremljena tenkovima »Valentina«. Mjesto izabrano za njihovo prvo borbeno kršenje bio je greben Ruweisat. Trebali su izvesti jedan napad s istoka prema zapadu, zajedno s indijskom pješadijom, nakon što su NovozelanĎani protjerali neprijatelje s jednog dijela juţnih obronaka grebena. Postojala je veoma
mala sličnost izmeĎu ovog i prethodnog plana napada, jer je od onda čitav taj sektor bio pod kontrolom Afričkog korpusa. Mine su leţale gusto posijane, a zastor protutenkovske obrane bio je čvršći, dok su oklopne jedinice drţale front zatvoren, spremne za brzi protunapad. Bez samopouzdanja, NovozelanĎani su jedva pokušali napraviti neki dogovor o koordinaciji s oklopnim jedinicama (koje su toliko puta zatajile u dogovorenoj obvezi) koje nisu uspjele napraviti prolaz kroz minska polja kroz koji su trebale proći. Malo je napada u pustinji imalo takve šanse da uspiju kao ovaj. General Nehring je ujutro 22. jula, nakon što su pregazili NovozelanĎane i promatrajući 23. oklopnu brigadu kako se zbijeno postavila uz juţni rub grebena, kojoj su tenkove uništavale mine i granate iz topova 88 mm, mogao ponoviti riječi generala Wellingtona (Velingtona): »Dolazili su na isti način kao prije i mi smo ih zaustavljali na isti, stari način.« Svuda gdje se borila, uključujući i juriš na Miteiriya (Miteraja) greben, 23. oklopna brigada ostavljala je za sobom trag od razbijenih, uništenih vozila. Izgubila je više od 200 ljudi i 100 tenkova u akcijama koje je karakterizirala nadmena smionost i neizreciva glupost. Rommelove nade ponovno su oţivjele. Smatrao je ovaj obrambeni uspjeh jednim faktorom učvršćenja svojih obrambenih pozicija. Došlo je do novih britanskih napada. Ni jedan nije bio tako skup kao onaj 22. jula. Zračni napadi neprestano su ugroţavali komunikacije, a pomagali su im avioni dalekog akcionog radiusa. No, Rommelova je teška kriza prešla i on se mogao pozabaviti planiranjem napada, a ne više improviziranjem. No, poloţaj još nije bio ohrabrujući. Maršali Kesselring i Cavallero pozvali su Rommela upravo u trenutku kad su sredstva Afričkog korpusa bila smanjena na najniţu mjeru. To, svakako, nije bio trenutak za postavljanje pitanja o pojedinostima kad su snage ljudi i mašina bile pri kraju. Jedino gdje su se mogle naći neke rezerve, bili su avioni spremljeni za operaciju »Hercules« (napad na Maltu), a Kesselring je nepokolebljivo ostao pri tome da je ta operacija neophodna upozoravajući da još veći broj ljudi u Africi predstavlja veće opterećenje za linije snabdijevanja. Njegova velika dilema najbolje se vidi iz njegovih vlastitih riječi: »Čak sam i ja bio prisiljen suprotstaviti se (operaciji »Hercules«) jer pretpostavke za uspjeh nisu više postojale. OdgaĎanje tog pothvata bio je smrtan udarac cijelom ratovanju u sjevernoj Africi. Sad traţim ofenzivu tako odlučno kao što sam traţio da ona kod Tobruka prestane.« Trijumf i sudbina Afričkog korpusa povezani su s El Alameinom. Nova pojačanja, dovoljna za osvjeţenje, počela su pristizati i tada su se u štabu Oklopne armije počeli javljati znaci optimizma i arogancije kakvih je bilo samo u prvim danima njemačkog sudjelovanja u sjevernoj Africi. Javilo se pitanje prestiţa, u opasnost je bilo dovedeno sve postignuto. A to je osujetilo i samu pomisao na povlačenje, pa i ono najmanje, što je traţio i Hitler. Mussolini se iz Afrike vratio u Rim; odgodio je svoj trijumfalni ulazak u Kairo.
Burne neprilike kod grebena Ruweisat dovele su gospodina Churchilla i njegove savjetnike na pomisao da prisustvo Oklopne armije tako duboko u Egiptu moţe ugroziti britanske pozicije na Srednjem istoku, čemu dosada nisu obraćali paţnje. Ravnoteţa na Srednjem istoku bila je poremećena. Ako bi Sueski kanal promijenio »vlasnika«, slijedile bi strašne reperkusije, a osim toga, bilo bi prekinuto britansko snabdijevanje preko Sredozemnog mora. Ako Nijemci iz Sovjetskog Saveza — kako je tada izgledalo — poĎu prema Kavkazu, a zatim krenu na Irak i poveţu se s Japancima u Indijskom oceanu i na Indijskom poluotoku, moglo bi doći do totalnog poraza savezničkih snaga. Na putu u Moskvu na sastanak sa Staljinom Churchill je 3. augusta posjetio Kairo, kako bi se upoznao sa stanjem na licu mjesta. Kao što je Churchill slutio, Rommel je očekivao prvu povoljnu priliku da nastavi napredovanje. Auchinleck je zbog poraza izgubio Churchillovo povjerenje, i za nekoliko je dana njegovo mjesto preuzeo general Alexander kao glavni komandant, a general Montgomery je preuzeo komandu nad Osmom armijom. Ovi za Britance značajni dogaĎaji nisu svratili posebnu paţnju Rommela i vjerojatno su samo pokrenuli taštinu štaba Afričkog korpusa. To je bila još jedna moralna pobjeda, jer je od svih starih komandanata s obje strane ostao samo Rommel. Štab Afričkog korpusa mogao je tvrditi da su njegovi oficiri ubijeni, ranjeni, zarobljeni ali ne i smijenjeni. Glavni štab Oklopne armije bio je spor u procjenjivanju novih protivničkih komandanata. Ali Alexander je imao jednu vrlinu, a to je sposobnost voĎenja urednog povlačenja u teškim situacijama; dok Montgomery nije bio poznat izvan britanske armije. Rommel bi sigurno bio zainteresiraniji da je znao da mu je Montgomery kolega pješadinac, kao što je i sam bio, i da je poput njega pisao udţbenike za obuku pješadije. Tako se Rommel, stručnjak za manevarsko ratovanje, našao nasuprot stručnjaku pozicionog ratovanja, čije je znanje o oruţanoj tehnici izviralo iz studija i taktičkih vjeţbi. Njemačka Vrhovna komanda traţila je od Rommela da ostane kod Alameina gdje je njegovo prisustvo predstavljalo još jednu opasnost, zajedno s njemačkim napredovanjem u Sovjetskom Savezu ka Kavkazu. Rommel je sad sve svoje snage usmjerio da dobije što veće količine zaliha i popune, koji su mu bili obećani. No kao i obično pojavile su se teškoće u ispunjavanju tih obećanja. Malta je još postojala, ali pod snaţnim udarima aviona Luftwaffe, smanjila se njena sposobnost da ometa puteve snadbijevanja. Unatoč tome Malta je bila vaţna, jer se snabdijevanje Oklopne armije još odvijalo preko Tripolija i Bengazija, a sad ga je trebalo prenositi još 600 milja daleko na front. Najbliţa luka — Tobruk smanjila je tu udaljenost za 300 milja, a mogla je dnevno primiti samo 600 tona robe — desetinu svih potreba. Obalna cesta, meĎutim, bila je širom otvorena za napade iz zraka i pljačkaške prodore. Često su se na njoj mogle vidjeti zapaljene kolone kamiona. Sredstva dovezena zračnim putevima s Krete imala su prednost, ali po količini nisu mogla zadovoljiti (tim su putem stigle njemačka 16. divizija, Ramckeova (Ramkeova) padobranska brigada i talijanska desantna divizija »Folgore«, na što je operacija »Hercules« odgoĎena). Rommelove bilješke iz tog vremena pokazuju stanje u kojem se nalazio. Bio je očajan i vrlo bolestan. Napravio je popis nedostataka kojim je kritizirao talijansku i njemačku administraciju u Tripoliju i onu u Evropi zbog neefikasnosti, uslijed čega
njegovi zahtjevi nisu bili ispunjeni. Naročito je bio ogorčen zbog činjenice što su talijanske jedinice dobivale potrebna sredstva, a ispaćeni Afrički korpus nije. U jednom dahu pisao je o nedostacima u talijanskoj pješadiji, da bi ih odmah zatim prekoravao što su kompletan pješadijski bataljon poslali na front. No unatoč svemu, borbena moć njegova korpusa se povećala, u pogledu količine i kvalitete. Do 30. augusta, Afrički korpus je imao 166 tenkova tipa »mark III« (od toga 73 s topovima od 50 mm) i 37 »mark IV S« (od toga 27 specijalnih s topovima od 75 mm). Njegova razmišljanja bile su misli očajnog čovjeka čije je psihičko stanje na rubu očaja. No ona su iskrena: to su misli generala koji trpi zbog toga što će morati razočarati vojnike koji su mu tako dobro sluţili. A sad ih je Rommel još jednom morao poslati u borbu pod manje povoljnim uvjetima nego ikada ranije, iako ne bez nade. Uzimajući u obzir činjenicu da je većina britanskih vojnih potreba putovala dugim putem oko rta Dobre nade. Glavni štab Oklopne armije izračunao je da gubici koje su im nanijeli u junu ne mogu biti nadoknaĎeni do polovice septembra. Ako bi krajem mjeseca Afrički korpus pokušao napasti sa svim mogućim snagama, moţda bi mu uspjelo izvojevati polovičnu pobjedu u kakvim se već specijalizirao. No oni nisu znali ništa o onome što je promijenilo relativnu vrijednost njihove vlastite ratne vještine uporeĎujući je s britanskom. Nosioci pobjede, kako su ih zamišljali Nijemci, bile su oklopne jedinice i dobro snabdijevanje. Smatrali su da će njihove tehnički bolje oklopne snage, rasporeĎene duboko u neprijateljskoj teritoriji biti dovoljan razlog da Britanci izgube volju za otpor. Vjerovali su da će poloţaji pred Alameinom pasti, nakon čega će slijediti snaţan prodor koji će otvoriti put do bogatih skladišta opreme i sredstava u Delti. Obavještajni podaci govorili su da na juţnom krilu britanskog rasporeda postoji širok otvor zaštićen samo minama i lakim snagama. Taj se otvor nalazio izmeĎu Katarske depresije i Alam Nayila (Alam Naila). Ako bi tuda uspio brzo prodrijeti, Afrički bi korpus zatim krenuo na istok a potom na sjever i tako presjekao obalnu cestu kod El Hammana (El Hamana). Prije toga prošli bi kraj grebena Alam Halfa, koji je drţala Osma armija. Rommel se nadao da će postići pobjedu pomoću iznenaĎenja. Počeo bi s noćnim prodorom dugim oko 50 kilometara kroz neizviĎano minsko polje. Nedostajalo mu je ljudi i mašina, a iznad svega goriva, iako mu je četiri dana prije napada general Cavallero rekao: »Moţete početi borbu, benzin je na putu.« Ali, 6000 tona, koliko je trebalo stići, nije stiglo na vrijeme, a veći dio te količine bio je potopljen s torpediranim tankerima u Tobruku. Britanci su znali za svaki pokret snaga Osovine. Čak i bez RAF-ovog izvještaja o prikupljanju njemačkih snaga na juţnom sektoru, mogli su pratiti Rommelovu taktiku. Znali su da ne posjeduje dovoljnu masu pješadije za napad na jake britanske poloţaje na sjeveru. Jak u oklopnim jedinicama i u stisci s vremenom, traţio je mjesto gdje će moći manevrirati i tako mu je ostao jedino prilaz s juga. Montgomery tada još nije dobro poznavao vlastite snage i samo je nagaĎao dubinu i jačinu tog mjesta. U svakom slučaju, postavljajući jake snage na greben Alam Halfa s oklopnim jedinicama u zaklonu, Montgomery se nadao da će prisiliti Rommela na direktan napad ili će se, u najgorem slučaju, sukobiti s njemačkim oklopnim snagama na otvorenom prostoru negdje na linijama snabdijevanja. U svakom slučaju to će biti slabljenje, ali uvijek u Montgomeryjevu korist, jer on nije imao namjeru da se upusti u brzo pokretnu borbu u
kojoj su se Rommel i Afrički korpus posebno isticali. Osim toga, nije ţelio borbu u zraku kako bi svojim zračnim snagama dao više mogućnosti za osmatranje ciljeva. Prikupljanje Afričkog korpusa ispred prolaza prestalo je biti prikriveno još 30. augusta. Kad se kasnije provlačio kroz minska polja na mjesečini i osvijetljen plamenom zapaljenih mašina, bio je izloţen stalnoj vatri. Plan nije uspio jer su jedinice naišle na minska polja kojih nije bilo na kartama. To je prouzrokovalo pometnju i iscrpljivanje, a osim toga potrošili su previše goriva. Kritične situacije poput ove zahtijevale su prisutnost snaţnog voĎe. Rommel je bio sa svojim vojnicima, ali ovaj put morao je zbog bolesti ostati u pozadini i zadovoljiti se slušanjem izvještaja. Na frontu je general Nehring bio ranjen, leţao je u štabu Afričkog korpusa, a general von Bismarck (fon Bizmark), komandant 21. oklopne divizije, poginuo je od eksplozije mine. Iako je načelnik štaba pukovnik Bayerlein odmah preuzeo komandu i naredio polagano napredovanje; čelne jedinice jedva su do zore uspjele očistiti minska polja. Putem su ostavljale trag od uništenih vozila.
Alamein jula 1942. Afrički je korpus zaustavljen.
Njemačka oklopna kola naoružana topom od 20mm i jednim mitraljezom.
Njemački tenk mark IV s topom od 75mm – poslije Alam Halfe glavna udarna snaga njemačkih oklopnih divizija u sjevernoj Africi. Zaista, dalje napredovanje nije pruţalo mnogo izgleda. IznenaĎenje nije postignuto. Afrički korpus bio je na jugu s talijanskim 20. korpusom, a 90. laka divizija nalazila se na sjevernom krilu, nagomilana bez reda. Goriva je bilo veoma malo i cijela je grupa bila bez mogućnosti da se skloni. Ostala je izloţena neprijateljskom bombardiranju. Široko napredovanje više nije bilo moguće — trebalo je birati izmeĎu razboritosti i nepromišljenosti, pametnog povlačenja i riskantnog napredovanja. Kad je rekao svom liječniku: »Odluka za današnji napad najteţa je od svih koje sam ikada donio. Ili će se naša armija u Rusiji uspjeti probiti do Groznog a mi ovdje u Africi do Sueskog kanala, ili... «, napravio je pokret poraza. Njegova odluka da ustraje unatoč teškoj situaciji nije nerazumljiva. Bilo je to ujutro 31. augusta. Ovaj drugi pokušaj bio je upravljen na veoma dobro branjen sektor grebena Alam Halfa. U jednom se Afričkom korpusu ipak vratila sreća: kad se podigla velika pješčana oluja i spriječila da neprijatelj prati njihovo kretanje, pa je morao obustaviti bombardiranje. Tada se pod komandom generala von Vaersta (fon Fersta), u Nehringovoj odsutnosti, Afrički korpus nekako prikupio i krenuo prema svom cilju. No nisu dobivali nikakva obavještenja jer su izviĎačke grupe bile zauzete na drugoj strani — zadrţavajući britansku 7. oklopnu diviziju i boreći se raštrkano na istočnom krilu. Zbog toga, umjesto da pronaĎu dobro ispitan poloţaj gdje će koncentrirati sva sredstva, Glavni štab poslao je Afrički korpus na uništavajući pravac, u borbu protiv najjačeg poloţaja, zatvorene neprijateljeve obrane. Povela je 15. oklopna divizija, ne obazirući se na grupu tenkova »krusader« koji su se dali u bijeg pred njima, i umjesto da skrenu na sjever, oni su se prikupili duţ ivice britanskih poloţaja prema istoku. Slijedila je 21. oklopna divizija, a iza njih su s lijeve strane dolazile »Littorio« i »Ariete«. No na horizontu se pojavio pomični zid britanskih oklopnih snaga, iz skrivenih poloţaja artiljerije javili su se topovi i protutenkovsko oruţje. Zajedno su napali Afrički korpus. U pokušaju da se skloni iza
zaklona Afrički se korpus izloţio vatri topova od šest funti i tako se našao opkoljen neprijateljem jačim brojčano i u naoruţanju. Na obje su strane gorjeli tenkovi, a topovi uništavani. Obrani grebena Alam Halfa bila je jedva nanesena neka šteta. Kako se pribliţavala noć, von Vaerst je morao prekinuti namjeravam napad. Što se tiče Afričkog korpusa, on nije imao izbora. Iako mu gubici nisu bili tako teški, nedostatak benzina ga je zaustavio i nije bilo sigurno hoće li ga imati dovoljno za povlačenje. Na bojnom polju zavladala je trenutačno neobična tišina. Rommel je proveo noć razmišljajući što da učini. Montgomery je utvrdio svoj poloţaj i ravnodušno odbio da bude uvučen u ludi protunapad. Čim je prestala pješčana oluja, zaštitnicu osovinskih snaga počeli su ponovo bombardirati avioni RAF-a. Udarali su snaţno kao nikad dosad. To je trajalo satima, a broj uništenih mašina neprestano se povećavao. No to nije bilo ništa prema šoku što su ga doţivljavali ljudi trgnuti iz sna, zbunjeni, izmoreni i neispavani. Rommel se trebao povući noću 31. augusta. Ali se čini da ga je napustila njegova sposobnost da donosi brze odluke. Oslonio se na nadu da će Montgomery poput svojih prethodnika učiniti neku grešku. Ţelio je najviše od svega da mu stigne dovoljno benzina kako bi se njegova vojska spasila. Ništa od toga nije se dogodilo rano u jutro; samo je idućih dvadeset četiri sata svoje ljude izloţio nemilosrdnom bombardiranju. Vozeći se i sam to jutro kroz prednji kraj svojih poloţaja, Rommel je iskusio bombardiranje i vratio se u Glavni štab kao slomljen čovjek. Ostalo je tek benzina da se vrati na svoje linije. Diverzijske akcije na obali protiv britanske pješadije nisu uspjele, pa je ostalo još svega nekoliko sati dok protuudarac ne zahvati Afrički korpus punom snagom. Rommel više nije smio čekati. Prijeteći pokreti već su se nazirali zapadno od Alameina gdje su se Australci pripremali za svoje tipične upade, poput onih u julskoj ofenzivi. Hoće li front biti probijen ovdje, kilometrima daleko od Afričkog korpusa, čak iza neprijateljskih linija? Moglo se dogoditi da se cijela Oklopna armija naĎe u opasnosti zbog pomanjkanja goriva. Unatoč svemu, Rommelov plan povlačenja odlikovao se hladnim prkosnim oprezom. Sve se odvijalo sistematski stopu po stopu, ne dozvolivši da doĎe do nereda koji bi izazvao paniku. Montgomery nije namjeravao zaustaviti cijelo Rommelovo povlačenje, samo je ţelio blokirati izlaze iz minskih polja, ali je to provedeno sa zakašnjenjem. Trebalo je da se izvede prije noći 3. septembra, a do tada se Afrički korpus već povlačio sa svojim sjevernim krilom, dok je Luftwaffe neumorno nastojala da spriječi konstantne napade protivničkih aviona. Rommel je tada sve svoje snage polako prikupljao na malom prostoru pustinje izmeĎu Dier el Munassiba (Der el Munasiba) i Ouarat el Himeimata (Karat el Himejmata). Oblaci prašine i dima, nastali od stalnog bombardiranja i kretanja na tom prostom, dizali su se gusto iznad pustinje. Napadi koje su izvršili britanska i novozelandska pješadija s tenkovima »Valentina« 3. septembra u 10.30 sati bili su izvedeni u uskim prolazima izmeĎu minskih polja — upravo tamo gdje su ih Nijemci i Talijani očekivali. Britanska pješadijska brigada kasno je stupila u borbu i k tome nepripremljena. To je učvrstilo Montgomeryja u njegovu uvjerenju da mnoge od njegovih trupa nisu spremne za ofenzivu i na front se spustila zavjesa obrambene vatre. Britanci su malaksavali. Ali tamo gdje su se borili NovozelanĎani njemačka obrana bila je probijena. U Glavnom štabu Oklopne armije jedva su se uznemirili, iako su izvještaji govorili o gotovo tisuću
izgubljenih ljudi. Više nije bilo sumnje da se radi o ozbiljnom napadu koji se moţe ponoviti. Unatoč svemu borba se završila u vrijeme koje je Rommel predvidio — 6. septembra, kad je prešao u defenzivu na poloţajima koje su ranije zauzeli Britanci. Borba se stišavala, tenkovi i topovi drţali su se na udaljenosti, a artiljerijska vatra slabila je i najzad je prestala, dok su zračni napadi postajali rjeĎi i slabiji izmeĎu pješčanih oluja, a bilo je i manje ciljeva za napade. Teškoće i gubici vidjeli su se na večer: Rommelov veliki gubitak tenkova kod grebena Alam Halfa kompenzirao se kasnije s britanskim gubicima tenkova »Valentina« kod Deir el Munassiba. I najzad, čini se da je Afrički korpus ponovo imao kontrolu u svojim rukama. Reputacija mu je bila neoštećena jer je ova operacija sluţbeno bila prikazana kao izviĎanje. Ali, ponos je pretrpio udarac koji nije mogao biti ublaţen Rommelovim isprikama u pismu ţeni kad joj je napisao da je akcija morala biti prekinuta zbog lošeg snabdijevanja i neprijateljske nadmoći u avionima — »iako bi pobjeda inače bila naša«. Rommelovi vojnici nazivali su je »šest dana trke«. Montgomery ju je smatrao neizbjeţnim uvodom u pripremama za svoju vlastitu bitku uništenja, shvativši je kao obrambeni model. Kakvu god pohvalu uputili britanskom komandantu i njegovim trupama za njihovu upornost u odlučnom trenutku — moţda je to bila odlučna prekretnica pustinjskog ratovanja — isto se tako mora pohvaliti i Afrički korpus, učvršćen oštrim načinom Rommelovog voĎenja. To u početku nije nalikovalo na pravu ratnu operaciju; nedostajalo joj je snage, iznenaĎenja i podrške. Potpuno jasna u svom izvoĎenju, nije zadala ozbiljnijih problema obrani. Jasno, do kraja augusta, cjelokupni poloţaj snaga Osovine u Africi bio je loš. Kako nisu uspjeli u jednom zamahu osvojiti Egipat, trebali su se povući do prirodno jakih obrambenih poloţaja kod Halfaye. No to nije zadovoljavalo vojno-političku situaciju. I napad na greben Alam Halfa trebao je biti obustavljen kad iznenaĎenje nije uspjelo. To što su nakon toga ostali pasivni 48 sati, izloţeni svim vrstama napada poslije početnog neuspjeha, slikovito pokazuje za Rommela nekarakterističnu slabost — znak bolesnog čovjeka.
Rommel je znao, a isto tako i Montgomery, da je bitka kod grebena Alam Halfa označila nepovratnu promjenu inicijative iz ruku Oklopne armije u ruke Osme armije. Jasno, proteći će nekoliko tjedana prije nego što to postane opće poznata činjenica. Ali, kasnije će poloţaj Osovine staviti štabu Afričkog korpusa jasno do znanja da je sada na njemu da čeka, da bude u defenzivi, dok se Britanci intenzivno pripremaju iza svojih linija za ofenzivu. Masa sredstava i ljudi skupljala se na Montgomeryjevoj strani. Nove formacije bombardera i lovaca dolazile su i uništavale saobraćaj na linijama snabdijevanja Osovine na kopnu i moru, njihove aerodrome i artiljerijske poloţaje. Na obrambenom frontu stvarani su zaštitni pojasevi protiv ofenzivnog grupiranja pred osovinskim trupama. Ljudi koji su trebali sudjelovati u borbi, od komandanata do izviĎača, znali su da nadolazi napad koji je planiran za noć punog mjeseca 23. oktobra. Montgomery je planirao veoma jednostavan napad. Najprije je htio Afrički korpus zbuniti fingiranim napadom protiv naizgled osjetljivijeg juţnog krila, dok bi bolje branjena mjesta izmeĎu Teli El Eisa (Tel el Isa) i grebena Miteiriya (Mitirija) zasuo jakom artiljerijskom vatrom, a to bi bio uvod napadu pješadije. Tada bi inţenjerci očistili prolaze kroz minska polja. Kroz njih bi prošao korpus od dvije divizije i zauzeo dominantne grebene Kidney (Kidni) i Miteiriya. Tu će, nadao se Montgomery, Afrički korpus napasti serijom udara, nastojeći da ga razbije slično kao što je bilo kod Alam Halfe. Zanimljivo je da je Montgomery oštroumno naslutio Rommelove misli i znao je da će se Nijemci boriti, a ne povući. Bilo je to prije nego što se javila Hitlerova fobija nepovlačenja — radikalna promjena u strategiji Osovine u ratovanju u pustinji. Rommel se vratio preko Berlina u Austriju radi liječenja 23. septembra, ostavljajući privremeno komandu nad Oklopnom armijom generalu von Thomi (fon Tomi), jednom od veterana oklopnih jedinica, do dolaska sa Sovjetskog fronta generala Stummea (Štumea), poslije čega bi von Thoma preuzeo komandu nad Afričkim korpusom. Prije negoli je otišao, Rommel je proveo četrnaest dana organizirajući front za obranu, poučavajući von Thommu i Stummea u vještinama rata u pustinji koji još nisu poznavali. Istovremeno je dosaĎivao komandantima višim od sebe: od Kesselringa i Cavallera do Mussolinija i Hitlera, traţeći snabdijevanje bez kojeg odrţanje, a kamoli pobjeda nisu bile moguće. U ugojenog Stummea crvena lica, Rommel nije imao povjerenja. Iskustvo tog čovjeka stečeno je samo na istočnom ratištu, a to za posebne uvjete ratovanja u pustinji protiv dobro opremljenih Britanaca, smatrao je, nije bilo dovoljno. Rommelov plan obrane bio je produţenje politike »vezanja« talijanskih jedinica uz njemačke, stvaranjem dvaju redova borbenih grupa u duţinu i širinu fronta. Sad je Afrički korpus prvi put bio rasporeĎen tako da se stopio s talijanskim oklopnim jedinicama. Na sjeveru je bila 15. oklopna divizija s talijanskom divizijom »Littorio«, na jugu 21. oklopna divizija s »Ariete«. Svaka od ove dvije formacije bila je podijeljena na tri dijela. Minska polja zatvarala su ukopanu pješadiju zaštićenu zidom obrambene artiljerijske vatre. Oklopne jedinice nalazile su se pozadini i trebalo je da djeluju kao podrška u izvoĎenju protunapada, što je bilo povezano s nedostatkom goriva.
Uništenje koje bi trebalo da postignu neprijateljeve zračne snage nad pokretnim jedinicama u otvorenoj pustinji činilo se neizvedivim. Samo tako dugo dok je oklopna snaga ostala skrivena ili u borbi izbliza, mogla je danju izbjeći intervenciji iz zraka, a dulja kretanja poduzimala su se noću pod okriljem tame i u nadi da će izbjeći otkrivanju pomoću raketa. Tako su Rommel i Afrički korpus postali prvi njemački kontingent koji se našao u borbi sa savezničkom nadmoći u zraku, a koja će ubrzo postati sasvim uobičajena na svakom bojnom polju. Brţi od ostalih u otkrivanju i ocjeni novih pojava, Rommel je imao velike teškoće u uvjeravanju svojih kolega u Evropi o veoma teškim posljedicama anglo-američke nadmoći u materijalu. U meĎuvremenu su vojnici Osovine priklješteni akutnom potrebom samoodrţanja naučili kopati dublje rovove s jednim okom neprekidno upravljenim na nebo, pazeći da na vrijeme primijete neprijateljske avione. Zvali su ga »njemačko motrenje«, jer su sada avioni Luftwaffe letjeli rjeĎe no ikad ranije. Zdravstveno stanje Afričkog korpusa takoĎer se pogoršalo, djelomično kao rezultat nepojmljive dijete, a mnogi od iskusnih komandanata otišli su kući na odmor i oporavak. Unatoč svemu, moral je ostao na visini, iako bi bilo zanimljivo znati kako je njihova kombinirana snaga od 104.000 ljudi (uključujući 54.000 Talijana), 489 tenkova (od toga samo 30 »mark IV special« i 278 zastarjelih talijanskih tenkova) i 675 aviona (samo 275 njemačkih) — protiv 195.000 Britanaca, sa više od tisuću tenkova i 750 aviona.) štaviše, dolazak novih američkih tenkova »sherman« izazvao je tehničko iznenaĎenje jedva nešto slabije od onog kad su britanske jedinice upotrijebile artiljeriju dvostruko jaču od one kojom je raspolagala Oklopna armija. Dan ranije no što je Montgomery napao kod El Alameina general Stumm je podijelio odlikovanja talijanskim oficirima i tako ih još više potakao na izvršenje duţnosti. Iznad njih su prelijetali bombarderi u neprekidnim eskadrilama na svom putu prema aerodromima i skladištima što su bili ciljevi njihovih napada. Svjestan kako se odlučni trenutak više ne moţe odgaĎati, a znajući i to da je situacija sa snabdijevanjem teţa nego prije i da se mora osloniti na rezerve osvojene u junu, Stumme je bio spreman na najgore. Dvadeset trećeg oktobra, u 21,30 sati jaka artiljerijska vatra sručila se na na front osovinskih snaga. Najjača je bila na sjeveru gdje je bila koncentrirana glavnina britanskih snaga ali je i drugdje bila znatna. Kao što je to obično u noćnim napadima, situacija je bila jasna samo u operativnom štabu. Kontrola situacije usredotočila se uštabu oklopne armije gdje se nalazio Stumme, dok se korpus nalazio na poloţaju s 20. korpusom negdje na sredini puta izmeĎu njihovih široko razvijenih oklopnih grupa. Imali su ulogu promatrača, prikrivajući nemoć do koje je došlo zgog nedostatka goriva. U oskudici informacija, Stumme je krenuo u zoru, ali ne u štab Afričkog korpusa već na komandno mjesto štaba 90. lake divizije pokraj obale. Tu je pri bombardiranju ranjen i umro je od srčanog udara. Ne bi se moglo reći da se taj gubitak posebno osjetio. Do popodneva 24. oktobra već se nazrijevao razvoj bitke. Britanski pomoćni napad praktički je zastao izmeĎu minskih polja ostavljajući 21. oklopnu i »Ariete« diviziju na miru. Ali na sjevernom krilu 15. oklopna i »Littorio« divizija postale su neugodno svjesne da se neprijatelj učvrstio na grebenu Miteiriya i tako ugrozio
stabilnost čitava njihovog poloţaja — moţda i čitavog fronta. Još se opasniji činio prodor koji su izvršili ŠkotlanĎani i Australci prema grebenu Kidney. To je bio još nejasno odreĎen prodor, ali vaţan za 15. oklopnu diviziju, jer je pogodio sredinu njenog rasporeda. Bombardiranje britanske artiljerije i drugih oruţja nije prestajalo, dok su u magli osovinske borbene grupe, potpomognute artiljerijom i protutenkovskim oruţjima, snaţno reagirale na svaki pojedinačni upad. Hitlerov poziv izvukao je Rommela neizliječena iz lječilišta, ali on je srcem i dušom bio u Africi. Slijedeće večeri našao se ponovo na frontu, okruţen velikim brojem talijanskih i njemačkih oficira, koji su bili uvjereni da — ako ne dobiju veću količinu zaliha materijala i opreme — Oklopna je armija osuĎena na propast. U meĎuvremenu je general Thoma rukovodio operacijama boreći se na linijama koje je odredio Rommel, a potvrdio Stumme. Nije se borio bezuspješno, jer je svako britansko prodiranje iza linije naišlo na otpor, obiljeţavajući prilaze Miteiriyi i grebenu Kidney tragovima izgorjelih tekova. Gubici njemačkih oklopnih snaga iako teški nisu bili kritični. Ali sposobnost novih britanskih tenkova »sheman« da dugo odolijevaju snaţnoj vatri neprijatelja bio je zabrinjavajući faktor koji se pokazao i fatalnim. Britanci su procijenili da se neprijatelj neće povući: Rommel je išao još dalje, traţeći da njegovi vojnici odbace britanske snage i ponovo zauzmu prvobitne poloţaje — sudbonosna odluka koja je izvukla Afrički korpus iz pripremljenih poloţaja u otvorenu pustinju. Tu se Korpus našao izloţen seriji protunapada upravo onakvih kakve je Montgomery ţelio da bi razbio njegovu oklopnu snagu. Rommel je već pokazao staru depresiju koja se osjetila kod Alam Halfe, kad je u pozicionoj bici bio slabiji nego ranije. Von Thoma je primijetio da Rommel mijenja odluke, što ranije nije bio običaj. To pokazuje primjer kad je 26. oktobra izjavio da bi pokretanje snaga s juga bilo nezamislivo zbog nedostatka goriva; zatim je uslijedila njegova odluka da dovede 21. oklopnu diviziju na sjever da bi na kraju naredio ponovno postepeno razvijanje snaga s juga prema sjeveru uz pokretanje sve više i više artiljerije. Na Montgomeryja je dolazak 21. oklopne divizije u blizinu grebena Kindey 27. oktobra djelovao kao podstrek. Ali prisutnost te dobro izvjeţbane formacije meĎu njegovim jedinicama mogla je uznemiriti da brojčani odnos snaga nije bio toliko u korist Britanaca. Jedan britanski bataljon sam je uništio tridesetak tenkova. Napad 21. oklopne divizije predstavljao je glavni Rommelov pokušaj da odbaci Britance na minska polja. No sve što je uspio bilo je dalje odlaganje poraza i gubitak tenkova. Zajedno s pješadijom krenuo je i Afrički korpus. Njegova je snaga bila istrošena — 28. oktobra imao je samo 81 tenk, što je za značajniju koncentraciju u bici bilo sasvim nedovoljno. Montgomery je namjeravao da uništi Afrički korpus: lišavajući pješadiju Osovine oklopne zaštite, izlaţući je ubitačnoj vatri. Do 27. oktobra postalo je jasno, unatoč Montgomeryjevoj tvrdnji da Afrički korpus nije uništen do kraja, da britanske oklopne snage nisu postigle slobodu akcije i da je četverodnevna borba smanjila elan britanske pješadije. U tim okolnostima Montgomery je promijenio svoju taktiku, pridavajući veći značaj noćnim napadima, koji su bili usmjereni na njemačka uporišta blizu obale. Petnaesta oklopna divizija i 90. laka divizija već su tamo bile angaţirane i sad su neizbjeţno morale obratiti više paţnje bici u kojoj su pješadija i artiljerija imale
nadmoć na vitalnom sektoru: jer ako se jednom izvrši proboj na priobalnoj cesti, bit će nemoguće pomoći onim jedinicama koje su ostale u pustinji; U noći izmeĎu 28. i 29. oktobra, Australci su, udarivši na sjever, načinili dva prodora na liniji fronta blizu obale ka Sidi Abd el Rahmanu i u borbi s 90. lakom divizijom nanijeli joj teške gubitke. Nijemci su tada očekivali da će taj uspjeh protivnik odmah iskoristiti — no ništa se nije dogodilo, osim što su se pojavile glasine, djelomično laţne, da iz Katarske depresije prodire masa savezničkih snaga, a djelomično od novosti da je potopljen i drugi tanker s naftom, unatoč svemu Rommel je naredio pripreme za povlačenje u pravcu Fuke. Rasporedio je 21. oklopnu diviziju prema grebenu Kidney, s pješadijom talijanske divizije »Trieste«, a 90. laku diviziju u pustinju, koncentrirajući je s ostacima 15. oklopne divizije. No prije nego se 21. oklopna divizija povukla, uraganska artiljerijska vatra počela je tući po 90. lakoj diviziji, najavljujući posljednju fazu bitke, povukavši za sobom u vrtlog bitke njemačke snage na obali. Time ih je uspjela razdvojiti od talijanskih snaga u centru gdje tada nije bilo otpora i koji je sada bio izloţen Montgomeryjevom udarcu. Napad Australaca na 90. laku diviziju kod Thompson Posta (Tompson Pousta) u noći 30. na 31. oktobra samo je najavio mnogo jači udarac nazvan šifrom »Supercharge« (»Sjuperčardţ«), koji će biti izvršen dvije noći kasnije na sektoru koji su Nijemci ostavili bez zaštite. Kad je saznao da su se Nijemci razdvojili od Talijana i krenuli na sjever, Montgomery je pregrupirao svoje trupe i naredio napad juţnije, s namjerom da se koncentrira na Talijane, iako je to značilo odlaganje operacije »Supercharge« za dvadeset četiri sata. Na mjestu gdje su 31. augusta Australci presjekli obalnu cestu sada se vodila već dva dana bijesna borba. Ona je privlačila nove i nove njemačke jedinice. Kad se britanska pješadija probila juţno od centra borbe u noći izmeĎu 1. i 2. novembra i tuda su krenule dvije britanske oklopne divizije u pravcu Rahmana, Afrički je korpus bio izbačen iz ravnoteţe. U blizini Teli el Aggagira (Tel el Akakira) odvijala se tenkovska bitka. Britanske oklopne snage imale su nareĎenja da se probiju bez obzira na gubitke, dok su Nijemci očajnički nastojali da ih zaustave svojim protutenkovskim topovima. Jer ako ne uspiju, sve će se pretvoriti u pokretnu borbu, koju oni ne bi mogli prihvatiti. U stvari, još prije no što su se glavne oklopne snage sukobile, britanska oklopna kola kretala su se slobodno duţ fronta koji je drţala pješadija u napadu i prodirala su duboko izmeĎu lakih vozila u dubinu Afričkog korpusa, dok je glavni napad na frontu desetkovao njemačke oklopne snage. Razlika u gubicima tenkova gotovo je prestala vrijediti, jer iako je jedna britanska oklopna brigada izgubila čak 70 od 94 tenka do noći 2. novembra, nekoliko stotina novih tenkova sa svjeţim posadama stiglo je da ih zamijeni i uništi 35 njemačkih oklopnih vozila sa iscrpljenim posadama. Za Rommela je došao trenutak da se povuče na liniju Fuke. Moţda je za nemotorizirane Talijane, prikupljene na centru fronta, već bilo suviše kasno, a dalje odlaganje samo je pogoršalo stanje. Rommel je svoju odluku javio Hitleru i istovremeno je tamo poslao prve jedinice. Ponovo je vodio pokretnu borbu koja je bolje odgovarala. Von Thoma, koji je vodio Afrički korpus, nije njime postigao neki veći uspjeh na frontu, nego je zapravo samo štitio povlačenje Oklopne armije. Naţalost, u tom je trenutku od Hitlera stiglo nareĎenje da izdrţi do kraja — do pobjede ili smrti. NareĎenje je primljeno 3. novembra, nakon što je Rommel već dan prije izdao nareĎenje o povlačenju i na prvi pogled mu se učinilo da je to odgovor na
taj njegov potez, čime se izravno odbijalo dopuštenje da se povuče. Rommel je odlučio da se pokori i tako je prekinuo povlačenja u najkritičnijem trenutku kada je dio trupa ostavljen na oslabljenim linijama gdje im je bilo nareĎeno da ostanu, dok su druge stizale do Fuke i odande se morale teturajući vratiti na front. U tom su se času mijenjale i rušile emocije. Hitlerovo nareĎenje, ako bi se po njemu potpuno postupilo, dovelo bi Afrički korpus do uništenja. Psihološki pritisnut na ratištu, prvi put izigran od Hitlera, Rommel je izgubio vjeru u njega. Što se tiče njemačkih vojnika, oni su se pripremali za očajničku obranu, čime je opet došla do izraţaja i čvrstina i visoki moral koji nikad nisu napustili Afrički korpus. Trećeg novembra Oklopna armija drţala je tri glavna poloţaja, ali ni jedan od njih nije bio sposoban da se odrţi. U Fuku su stigli dijelovi 90. lake divizije i neke uplašene talijanske jedinice. Svi su zajedno formirali tanki obrambeni poloţaj široko otvoren, koji se lako moglo obuhvatiti. Kod Alameina prvobitni je front drţalo nekoliko dijelova 16. divizije i Ramckeova padobranska brigada zajedno s talijanskim pješadijskim formacijama koje su bile u bijegu ili su nepokretne čekale uništenje. Zapadno od puta za Rahman nalazili su se Afrički korpus, ostaci »Ariete« i 90. laka divizija, spremajući se da se ţrtvuju prema Hitlerovoj ţelji. Britanci su ih pokušavali opkoliti i prodrijeti u centar Afričkog korpusa. Zapravo, od jutra 4. novembra činilo se da će oklopna armija, osim manjeg dijela kod Fuke, biti opkoljena. No, probijanje glavnih britanskih snaga koje su trebale izvršiti to opkoljavanje 3. novembra nije uspjelo, dijelom zbog strašne zbrke na prolazima u minskim poljima kao i lošeg kretanja, ali ništa manje zbog odlučne obrane Afričkog korpusa, koji se svojim posljednjim snagama borio za prestiţ. U jutro 4. novembra, Rommel, iznenaĎen što se još nalazi na slobodi, opet je zatraţio od Hitlera da se povuče. Te je večeri konačno dobio dozvolu. Ali dotad su »Ariete« i mnoge druge talijanske jedinice prestale postojati. Afrički korpus nekako se probijao, ali general von Thoma koji mu je bio na čelu bio je zarobljen. Povlačenje je sada izgubilo smisao, jer kad su se trupe našle u pokretu ništa nije moglo zaustaviti preţivjele. U noći 4. novembra oni su bjeţali na zapad i to najviše u pustinju, izmičući opasnosti što su vrebale na obali i cestama. Ličili su na britansku 1. oklopnu brigadu od prije tri mjeseca. Svuda naokolo vladala je neopisiva zbrka i nered. Tu i tamo sukobljavale su se neprijateljske kolone. Ali u tami te noći, čini se da su se Nijemci bolje snašli, jer su stigli u Fuku malo prije svojih progonitelja. Talijani koji su se nalazili u Fuki pobjegli su dalje na zapad, ostavljajući Rommela da se sam snalazi kako umije i zna te da organizira obranu prije no što neprijatelj ponovo udari. Letimična inspekcija pokazala je u kakvom se teškom poloţaju nalazi 40-ak tenkova, bez topova od 88 mm, nešto poljskih i protutenkovskih topova i oko tisuću vojnika. Na istoku je bila Ramckeova padobranska brigada na dugom maršu u povlačenju, no njen poloţaj i stanje bilo je nepoznato. Kao i obično, goriva je bilo malo, vode takoĎer, a ljudi su bili iscrpljeni. Danonoćno su bili bombardirani. Unatoč svemu, do sredine dana 5. novembra nije bilo pravog gonjenja Afričkog korpusa, a do tad je u kratkom predahu uspjelo Rommelu da ostvari kakvu takvu kontrolu nad nečim što se gotovo pretvorilo u pravu rulju.
Snage u povlačenju obično biraju prirodno podesne poloţaje na kojima zadrţavaju gonioče, s namjerom da dobiju na vremenu potrebnom glavnim snagama da se povuku, da evakuiraju najvaţnija skladišta materijala i pripreme nov poloţaj zaštitnici. Te pogodne pozicije nalaze se obično na nekim topografski jačim poloţajima. U Zapadnoj pustinji takvi se nalaze blizu obale — kod Matruha, Agheile i drugih mjesta. Sigurnost svakog od njih ovisi o čvrstom drţanju pustinjskog krila koje obično osigurava pokretna oklopna jedinica. Petog novembra Oklopna armija nije imala snage da ojača krilo, ni oklopnih snaga da ga zaštite, ni protiv neprijatelja čija bi snaga iznosila samo četvrtinu snage Osme armije. Mogla ih je spasiti samo brzina — ali kontroliranog i urednog povlačenja. Kad se jedna armija svodi na svoju bazu, njene pomoćne jedinice postaju joj teret. One moraju biti poslane u pozadinu dok se istovremeno drugi ešaloni moraju rasporediti u zaštitnicu kako bi pripremili linije otpora. U slučaju Oklopne armije nedostatak goriva prisilio ju je da smanji komoru. Šestog novembra bilo je taman dovoljno goriva da se napune vozila i mašine 15. oklopne divizije izmeĎu Matruha i Fuke. Dvadeset prva oklopna divizija ostala je tako nepokretna i morala je ostati na mjestu i boriti se sa britanskom 7. oklopnom divizijom. Rezultat je za nju bio katastrofalan. Vratila se sa četiri tenka od njih trideset, koliko ih je ostalo poslije Alameina. Za von Bayerleina koji je ponovo vodio Afrički korpus, obrambene akcije postale su sve manje moguće. Jedinica Voss (Fos) preuzela je izviĎačku akciju s patrolama koje su krstarile pustinjom. Ono što je ostalo od Afričkog korpusa i 90. lake divizije predstavljalo je mobilnu rezervu samo za najhitnije slučajeve, a ostatak je nastavio povlačenje prema El Agheili u nadi da će jaka kiša, koja se tad spustila, »potopiti« Britance. To se i dogodilo — prouzročivši zadrţavanje cijele 7. oklopne divizije, kojoj je stanje bilo pogoršano nedostatkom goriva, jer su britanske kolone snabdijevanja dovlačile suviše municije a premalo benzina. Čak su vojnici Ramckeove padobranske brigade, u neprilici što nemaju prevoznih sredstava napali britanske kamione iz zasjede i zaplijenili ih. Na svom povlačenju Oklopna se armija povećala jer je usput skupljala rezerve materijala, sretni u saznanju da je u Bengaziju istovaren petrolej. Napuštajući 7. novembra Mersa Matruh, Afrički je korpus krenuo prema Halfayu nadajući se da će tamo ostati duţe, jer su u posljednje vrijeme zaštitnice imale manji pritisak na svakom zaštitničkom poloţaju. Ali tog je dana Rommel primio upozorenje o opasnosti od neprijateljskog iskrcavanja s mora — moţda negdje izmeĎu Tobruka i Bengazija, a 8. novembra stigla je još lošija vijest — došlo je do velike invazije na čitavu sjevernu afričku obalu, od Kazablanke do Alţira. »To«, — pisao je Rommel — »označava kraj Armije u Africi«. Ubrzo će Saveznici biti u Tunisu, a zatim u Tripoliju, a tada više neće biti izlaza. Nije više bilo moguće ostati kod Halfaye. Slijedeća stanica mora biti El Agheila, a čak i to će biti samo jedan zastoj na putu u Tunis. Izgledalo je da zaista više ne postoji razlog zbog čega bi ostali u Africi, jer će angloameričke snage uništiti sve što Osovina pošalje u Afriku. Sad su ruţe pobjede koje su cvale u junu nestale. No nisu nestale samo nade u sjevernoj Africi. Na frontu u Sovjetskom Savezu Nijemcima je pruţen
jak otpor. Ranije pobjedničko prodiranje ka Kavkazu zaustavljeno je pred Groznim, dok se kod Staljingrada mašina njemačke Šeste armije topila i malaksavala. Ono čega se Rommel najviše bojao dogodilo se: nalazili su se pred neprijateljem nadmoćnijim u tehnici, a u taktici neprijatelj ga je sada dostigao. Rommelova je zaštitnica naučila cijeniti »shermane« s visokim kupolama kao i njihovu sposobnost da tuku protutenkovske topove iz daljine, a da se ne izlaţu vatri protivnika. Ţalili su neiskusne trupe koje su tek stigle u pustinju i borile se na tlu Kirenaike i gubile borbu za borbom, što je bio rezultat slabe taktike. Nedugo nakon evakuacije iz Halfaye, 11. novembra, glavnina Afričkog korpusa pretekla je Osmu armiju, pretvarajući trku kroz pustinju ka Agheili u seriju lakih oklopnih izviĎačkih akcija. Trinaestog je pao Tobruk, a tjedan dana kasnije, nakon konfuznog i paničnog razaranja, i Bengazi. U meĎuvremenu su svjeţe njemačke snage — koje, da su bile poslane u junu, vjerojatno bi izmijenile tok rata u Africi — sada poslane zračnim putem u Tunis kako bi osigurale prolaz i zaštitu za Oklopnu armiju. Prije dolaska u El Agheilu uspostavljene su privremene linije obrane: — jedna blizu Agedabije, druga izmeĎu mora i močvara kod Mersa Brega i treća u samoj Agheili. Afrički korpus našao se na poloţaju sa koga je krenuo kad je stigao u Afriku. To je bilo 23. novembra. Dolazak Afričkog korpusa u El Agheilu s mnoštvom vozila predstavljao je preokret. Disciplina je ostala primjerna, poput stijene koja je odoljevala napadima, dok su Talijani bili moralno slomljeni. Ali gubitak Bengazija bio je veoma teţak, a Tripoli se nalazio samo 800 kilometara dalje uz postojanje samo jedne obalne ceste koja je bila pod stalnim napadima neprijatelja. Afrički korpus ţivio je veoma oskudno. U svakom slučaju poloţaj kod El Agheile, koji nikada do tada nije bio ozbiljno ugroţen sa istoka, predstavljao je privremeni zaklon, već zbog toga što se mogao lako zaobići. Nepotrebno je istaći da je Hitler naredio da se taj poloţaj mora zadrţati i smatrao je da bi dalje povlačenje porazno djelovalo na moral jedinica. Sve je to naredio unatoč činjenici što bi uništenje Oklopne armije anuliralo njegove razloge da poĎe u Tunis, jer bi ono ostavilo juţni dio Tunisa otvorenim za upade. Nema sumnje da je Rommel potpuno shvaćao potrebu da se mora povući u ţurbi na Mareth liniju, koja je Tunisu osiguravala prilaz s juga, jer mu je bilo jasno da mu Montgomery neće dozvoliti da se zaustavlja duţe nego koliko mu bude potrebno da prikupi dovoljno zaliha koje će ga dovesti do Tripolija. Na liniji Mareth Rommel bi s netaknutim snagama imao priliku da organizira zadrţavajuću obranu, iako su se izmeĎu Agheile i Maretha nalazili povoljni poloţaji koji su pruţali trenutne predahe, kao što su bili Buerat (Berat) i Tarhuna. Što se tiče vojnika Afričkog korpusa, njima su ostali nepoznati razgovori koje je vodio njihov komandant s komandom Oklopne armije o potrebi novih zaliha, opreme i ljudi. Komentari o zalihama koje su stizale u Tunis izazivali su podrugljive primjedbe. Da su znali da Hitler i Mussolini ţele zadrţati El Agheilu samo iz političkih razloga, ne obazirući se na ţrtve Afričkog korpusa, moţda bi reagirali drugačije. Rommel je u dogoĎajima nadmudrio političare u posljednjoj minuti. Jedanaestog decembra Osma armija krenula je prema Mersa Bregi (istočno od El Agheile) i poslala jake pokretne snage da u širokom luku obuhvate pustinjsko krilo protivnika. Njihov cilj bila je El Mugta u zaleĎu Afričkog kopusa. Već su nemotorizirane talijanske pješadijske divizije bile poslane dalje na zapad (unatoč Mussolinijevoj naredbi) pa su
tako obranu organizirale samo mobilne jedinice. U pravi je čas zračnim izviĎanjem konstatirano da se neprijatelj pribliţava prema El Mugti. To je bio signal, bez obzira na suprotna nareĎenja, da Afrički korpus, dvije talijanske oklopne divizije i 90. laka divizija započnu pokret ka Bueratu. To je bilo neuobičajeno putovanje. Ne obazirući se na taktičke zahtjeve, jedinice koje su se povlačile morale su racionalno proračunati svaki svoj pokret zbog nestašice goriva. Do zastoja je dolazilo više zbog toga nego iz taktičkih razloga. Ipak, bilo bi bolje da su se povukle ranije ili da su izvršile protunapad, i time bi izbjegle strašne krize. Svako slijedeće odstupanje bilo je opasnije, a gubici ljudi i mašina veći. To povlačenje u posljednjem trenutku pretvaralo se gotovo u bijeg pred britanskim tenkovima i topovima, koji su pokušavali da iz otvorene pustinje udare u bok duboko u pozadini. Neprestano bombardiranje samo je povećavalo zbrku. Pa ipak je mnoštvo bjegunaca stiglo u Buerat, zahvaljujući sreći, jakim ţivcima kao i dobroj organizaciji, dok su Britanci pretraţivali prazan prostor u rajonu Nofilije. Budućnost Afričkog korpusa ovisila je o Rommelovoj sposobnosti da zaobiĎe nareĎenje da se zaustavi. U tome su mu na neki način pomagali Talijani i general Montgomery. Prvi su dobili nareĎenja da se zaustave i prime borbu, ali ih nije trebalo tjerati na povlačenje jer su se bojali da će biti ostavljeni kao kod Alameina; Montgomery je pak odlučio da popuni svoje istrošene snage u slučaju da se Afrički korpus zaustavi. Suviše se zabrinuo da previše ne iscrpi svoje zalihe na kojima mu je Rommel i te kako zavidio. Da je imao samo polovinu... Uloga Afričkog korpusa u povlačenju ka Bueratu (kamo su stigli 26. decembra) bila je od drugorazredne vaţnosti, radi toga da mu se sačuva snaga, a 15. oklopna divizija koja je namjeravala dočekati Boţić u Sirti morala se u ţurbi pobrinuti da poduzme odgovarajuće mjere s obzirom da su je britanske kolone okruţivale. Dvadeset prva oklopna divizija već je štitila juţno krilo kod Buerata i sada joj se pridruţila 15. divizija. To je bilo privremeno sjedinjavanje Afričkog korpusa. Konačno se i Vrhovna komanda sloţila da se Tripolitanija ne moţe više zadrţati. Sloţili su se da je moraju prepustiti Montgomeryju. U svom nareĎenju ogradili su svoju drskost nenaklonošću da dopuste povlačenje nemobilnih trupa. Nevjerojatno je da su pripadnici Afričkog korpusa shvatili diplomatsku igru koju je vodio njihov komandant protiv nepomirljivosti Vrhovne komande. Oni iz zaštitnice vidjeli su Rommela kako prolazi kraj njih. Njegovo ponašanje bilo je puno povjerenja iako nekako izobličeno. štaviše, udarci koje su primili nisu umanjili njegov prestiţ u njihovim očima jer ih je dosad uvijek izvlačio iz svih nevolja, a britansko ravnodušno praćenje samo ih je ohrabrilo. S obzirom na vijesti iz Tunisa, mnoge su trupe iz Buerata odmah krenule da osiguraju obranu na liniji Mareth. Tako su prvi korak unazad ka Tarhuni koji su napravili Talijani i povlačenje 2. oklopne divizije izvedeno 13. januara u pravcu Gabesa, imali vojnog opravdanja jer su prvi nagovještaji angloameričkog napada sa sjevera na Mareth bili primijećeni. Smanjenje prvobitnog sastava Afričkog korpusa u Tripolitaniji pokazalo je kao nikad do tada kako je Rommel odustao od daljnjih ofenzivnih operacija. Kad je 15. januara Osma armija krenula naprijed, bila je dočekana od neprijatelja koji je zaštićen mnoštvom mina pucao i zatim pobjegao. Afrički korpus sastojao se od 15. oklopne divizije (sa samo 36 tenkova), 90. lake, 164. divizije i Ramckeove brigade. Korak po korak, sve brţe i brţe, odvijalo se povlačenje s tek kratkim odmorom u Tarhuni i
zatim bez predaha do Tripolija. Ipak, britansko napredovanje iza Afričkog korpusa bilo je veoma oprezno. Išli su za njima, stopu po stopu, bojeći se napada kakav su doţivjeli kod Buerata, kad su izgubili dvanaest tenkova u borbi sa samo dva njemačka. Dvadeset drugog januara Afrički je korpus rekao doviĎenja Tripoliju i krenuo prema Tunisu i liniji Mareth. Nadali su se da će se tamo moći duţe zadrţati, jer su se savezničke snage u sjevernom Tunisu u borbi s Nijemcima već jako umorile i iscrpile. Francuzi su Mareth liniju izgradili prije rata da se zaštite od Talijana. Imala je jaka utvrĎenja i reputaciju da joj je juţno krilo neosvojivo. To je obećavalo poloţaj. Osim toga, mogla se drţati s pješadijom dok bi se pokretnije snage odmorile i pripremile za nove ofenzivne operacije. Rommelu se stari francuski poloţaj činio loše smještenim i veoma osjetljivim za obilaţenje, pa je odabrao jedan drugi koji se nalazio u blizini klanca Akarita. Ali, njegov lični poloţaj bio je uzdrman kao i njegovo zdravlje. Njegovim pretpostavljenima nije se sviĎalo izbjegavanje nareĎenja i izvoĎenje tako naglog povlačenja. Tako je 26. januara bio smijenjen, a na njegovo mjesto došao je talijanski general Messe. Tada su Rommelove misli bile kod njegovih vojnika. »Bili su mi veoma dragi« — napisao je.
U mnogo čemu sve ofenzivne akcije koje je poduzeo Afrički korpus, osim improviziranog napredovanja iz Tobruka, koji je završio konačnim porazom kod Alam Halfe, počele su kao prikrivene akcije koje su trebale presjeći odstupnicu britanskim snagama prije nego što se razviju za borbu. U zbrkanom okviru strategije Osovine u Tunisu takva teţnja odrţala se do kraja, ali nikada tako kao u ofenzivnim ispadima koji su dolazili iz juţnog Tunisa. Počevši s tim valja reći da su snage Osovine u Tunisu djelovale kao dvije odvojene snage loše koordinirane iz Rima od talijanske Vrhovne komande, s maršalima Kesselringom i Cavallerom na čelu. Oni su te snage gurali amo-tamo po frontu, pokušavajući riješiti sukobe izmeĎu komandanata i političara. Zaštitnica Oklopne armije ušla je u Tunis 13. februara, organizirajući liniju svojih isturenih poloţaja kako bi zadrţala Osmu armiju kod Medenine. Cjelokupne snage Armije bile su sada odgovorne za obranu teritorije juţno od Gafsa, a dobile su i novo ime — Prva talijanska armija, kao i novog komandanta — generala Messea. On je to isprva bio samo nominalno, jer je Rommel uspio odgoditi svoj odlazak. Od prvobitnog Afričkog korpusa ostala je samo oslabljena 15. oklopna divizija zatim 90. i 164. divizija, koje su čuvale mnoštvo uplašenih talijanskih formacija na liniji Mareth. Sjeverno od Gafsa general von Arnim (fon Arnim), komandant Pete oklopne armije, uspostavio je svoj front od Faida (Feda) kroz Fondouk i Medjez el Bab (Medţeţ el Bab) do mora blizu rta Serata. Von Arnim je sada u skladu sa svojim temperamentom planirao ofenzivno-defenzivnu akciju protiv Amerikanaca izmeĎu Faida i Gafse, s namjerom da zaposjedne bolje obrambene poloţaje. Od drugorazredne je vaţnosti bilo uništenje snaga u predjelu Tebesse (Tebese), iako je smatrao nevjerojatnim da bi njegove dvije oklopne divizije — 10. i 21. (obje dovoljno jake u oklopnim snagama, jer je ova posljednja dobila veća pojačanja) mogle izvršiti taj zadatak. Karakteristično, Rommel je zauzeo suprotno gledište i predloţio uništavajući napad kroz Gafsu s ujedinjenim snagama pod jednim komandantom, kako bi osujetio američki pritisak na pozadinu linije Mareth. Zapravo, Amerikanci su se i sami osjećali vrlo nesigurno i izvršili su lokalno povlačenje koje je natjeralo Rommela da zatraţi od von Arnima da ovaj upotrijebi 10. oklopnu diviziju u borbi kod Gafse. No von Arnim je to odmah odbio, jer je smatrao da je ona njemu potrebna kod Faida; to je bilo tipično ponašanje meĎu osovinskim komandantima koji su se borili za prestiţ u to vrijeme. Tako se više od tjedan dana cjenkalo s talijanskom Vrhovnom komandom, jer joj se ništa nije moglo narediti, i pokušavalo se pojedinačne akcije pretvoriti u jedan koncentrirani, snaţni udarac. Ni Rommel ni Arnim nisu ţeljeli jedan drugome ustupiti svoje jedinice. Rommel je bolestan pratio povlačenje 15. oklopne divizije s njenih poloţaja na liniji Mareth, a von Arnim nije vidio razloga da odustane od svojih planova u korist nekog drugog. Na kraju je manje ili više bilo po von Arnimovom planu i on je poslao svog pomoćnika generala Zieglera (Ciglera) da povede 10. i 21. oklopnu diviziju u napad na američku 1. oklopnu diviziju kroz Freid do Sbeitle (Zbetle). Napad je počeo 14. februara 1943, dok je Rommel istovremeno poslao takozvanu udarnu grupu Afričkog korpusa pod vodstvom generala Bulowiusa (Biloviusa) protiv Gafse u pravcu
Kasserine (Kaserine). Njegova je grupa bila tako slaba (udarna joj je snaga bila 26 tenkova »mark III« i »mark IV« iz 8. oklopnog puka i još 23 tenka »M 13« iz talijanske divizije »Centaura« (Centaura), da se njena funkcija jedva mogla smatrati nečim više od bočnog obezbjeĎenja grupe generala Zieglera. U direktivi je stajalo nareĎenje: pošto izvrši svoj prvi zadatak, treba da nastavi napredovanje ka Tebessi (Tebesi), a zatim će se grupi pridruţiti 21. oklopna divizija. Tako je na papiru Rommel postigao mogućnost ponovnog ujedinjavanja Afričkog korpusa i započinjanja jednog strategijskog udara. Ali ni Ziegler ni von Arnim nisu shvatili Rommelovo ponašanje koje je proisteklo iz akutne potrebe za nekom većom pobjedom, s obzirom na poraz Nijemaca kod Staljingrada. Niko nije očekivao da će neiskustvo Amerikanaca dovesti do toga da se dadu u bijeg kad ugledaju 10. i 21. oklopnu diviziju kako im se pribliţavaju iz dva pravca i obuhvataju ih. Do večeri 17. februara, dvije trećine američkih snaga bilo je uništeno i Ziegler se našao pred vratima Sbeitle. Udarna grupa Afričkog korpusa naišla je u noći 14. februara na Amerikance koji su se u neredu vraćali u Gafsu i krenuli su za njima goneći ih prema Thelepteji (Telepteji). Ova potpuna taktička pobjeda pruţila im je priliku za donošenje strategijskih odluka. Američke oklopne snage bile su uništene, britanska 1. armija (u Alţiru) nalazila se u fazi popune novim »sherman« tenkovima, tako da bi im se u slučaju dubokog prodora u njihovu pozadinu preko Tebesse ili još sjevernije ka Bonnu (Bonu), vaţnoj luci za snabdijevanje trupa, suprotstavile relativno male snage. Niti Osma armija nije mogla stići na vrijeme da intervenira, jer luka u Tripoliju još nije bila potpuno obnovljena i lake snage u Medeni nisu imale zaliha za ofenzivu, iako je Montgomery pokušao da ostavi drukčiji utisak. Da su Nijemci tada stvorili zajedničku komandu, Afrički korpus i 21. oklopna divizija — moţda čak i 13. oklopna divizija s njima, mogli su uništiti sve pred sobom. To nije uspjelo zbog uskih von Arnimovih shvaćanja, Zieglerova lošeg voĎenja i Rommelove izgubljene naklonosti kod kolebljive talijanske Vrhovne komande. Koncentrirajući se samo na vlastite akcije pustošenja, von Arnim je naredio Ziegleru da uništi saveznička skladišta u Sbeitli, zatim da udari sjeverno prema Fondouku. Tako je 21. oklopnu diviziju uvukao u ţestoku borbu kod Sbeitle, a 10. diviziju poslao je na jalov posao, jer su se Saveznici već povukli iz Fondouka. Afrički korpus je u meĎuvremenu bio pun zanosa unatoč smanjenom broju ljudstva i sredstava. Ponovo je zavladala veselost dok su oficiri i vojnici kupovali jaja od Arapa, koji su ih dočekali dobrodošlicom, kao da su ih Amerikanci ugnjetavali generacijama. Sada su američka oprema i benzin punili zalihe Osovine, kao što su to ranije činili Osmoj armiji. Na frontu su neiskusne neprijateljske jedinice ostavljale svoja vozila i mašine neoštećene. U pozadini su brda od skladišta bila u plamenu. Rommel je ponovo počeo razmišljati o svom prvobitnom planu — da ujedinjeni krenu na sjever, ka Tebessi. No 18. marta je vidio da ga von Arnim ne ţeli saslušati pa je poslao svoj prijedlog direktno Kesselringu i Mussoliniju. Rommelov dotadašnji aĎutant, poručnik Schmidt (Šmit), jednom je rekao da Rommel nije bio ni genije ni nadčovjek, nego je posjedovao dovitljivu maštu, povezanu s velikim razumijevanjem za mogućnosti Afričkog korpusa. Nesrećom za njega, njegova nekonvencionalna shvaćanja bila su neshvatljiva kako za njegove pretpostavljene tako i za neprijatelje, od Haldera do Kesselringa i od Wavella do Alexandera. Na isti način kao što Halder i Wavell nisu mogli shvatiti Rommelov
uspjeh u aprilu 1941. godine, sada ni Kesselring ni general Alexander (koji je bio na čelu operativne komande nad cjelokupnim savezničkim snagama u Tunisu i kao pomoćnik generala Eisenhowera) nisu vjerovali da Rommel moţe uspjeti da tako duboko prodre da bi obuhvatio glavni dio područja operacija prodorom kroz Tebessu na sjever. No, Kesselring je morao pristati na sporazum kad je talijanska Vrhovna komanda dozvolila Rommelu da preuzme komandu nad dvjema oklopnim divizijama, ali samo privremeno, do prodora kroz Thalu (Talu). Alexander je sa svoje strane procijenio kao sigurno da će taj pravac biti usvojen i pojačao je prilaze na tom rajonu, a ne onaj prema Tebessi. Jasno, nitko ne moţe reći kakve bi posljedice imao Rommelov veliki plan da je on imao uza se staru 21. diviziju zajedno s Udarnom grupom Afričkog korpusa i 10. oklopnom divizijom. Vjerojatno je računao da će psihički pritisak na anglo-američku armiju biti odlučujući. Moglo se dogoditi i da se savezničke snage povuku u Alţir, u kojem bi slučaju gubici u materijalu bili ogromni. Samim tim operacije Osme armije bile bi nepromišljene i opasne ili bi ih Montgomery mogao odgoditi zbog svog opreza prema bijesnom protivniku. Konačno, ni Rommel nije bio spreman za uspješan početak. Naime, Ziegler je već 21. diviziju uputio prema Sibibi, 10. oklopna divizija trebala se pridruţiti Afričkom korpusu kod prolaza Kasserine, ali nije mogla stići prije 20. februara. Udarna grupa Afričkog korpusa trebala je zadrţati Amerikance u bijegu, projuriti kroz prolaz Kasserina kako bi otvorila put 10. oklopnoj diviziji. Na taj se način potvrdila Alexanderova ocjena odakle dolazi najveća opasnost. Ali, Afrički korpus nije se prilagodio nepoznatom terenu u jednom dahu jer se odjednom, nakon ratovanja u ravnoj pustinji, našao u brdovitom predjelu, gdje je osnovno zaposjesti visove prije nego što se započne napredovati kroz doline. Trideset treća izviĎačka jedinica teško je zauzela breţuljke s obje strane prolaza uvečer 19. februara i u kratkom napredovanju skoro je istjerala Amerikance. Slijedećeg je dana došlo do ozbiljnijeg napada koji su izvršila dva bataljona Oklopnog grenadirskog puka, a slijedili su ih tenkovi 8. oklopnog puka. Teško su se kretali, djelomično zbog dobro upravljene američke artiljerijske vatre, a dijelom zbog toga što nisu uspjeli osigurati vrhove koji dominiraju prolazom. Do noći nisu postigli operativni cilj unatoč tome što su se Amerikanci nalazili na rubu poraza. Slično je bilo i s 21. oklopnom divizijom kod Sibile. I tu su jedan prolaz drţale britanske i američke pješadijske snage, a njegovo osvajanje bilo je suviše teško tenkovima kojima je svaki pokret pratilo protutenkovsko oruţje kojem su bili meta na praznoj cesti. Gubici su rasli, a kretanje i napredovanje je prestalo: desna pesnica Rommelovog dvostrukog udara je zatajila. Tada se 20. februara poloţaj kod Kasserine popravio, iako je ponovljeni napad njemačke i talijanske pješadije bio zaustavljen a glavni udarac u jedan sat poslije podne, što ga je izvršila 10. oklopna divizija, konačno je razbio Amerikance. Nijemci su zatvorili cestu, uništili sve tenkove jedne britanske borbene gupe koja je tuda prolazila za Kasserinu i dan se završio njihovim susretom s 26. oklopnom brigadom petnaest kilometara juţno od cilja operacije — Thale. Afrički korpus kretao se brzo goneći Amerikance preko zapadnih visova prolaza, kako bi osigurali krilo 10. oklopnoj diviziji i povećali pritisak ka Tebessi. Na obim je stranama vladalo pesimističko raspoloţenje. Saveznički su se komandanti plašili »tanke« obrane kod Sbibe i Thale. Strah im je bio opravdan jer su
njemačka 1. i 10. oklopna divizija napale 26. oklopnu brigadu odgurnuvši je na tri milje od Thale. Tog je trenutka general Anderson, komandant britanske Prve armije opomenuo branitelje Sbibe da se priprema na uzmak od sedamdesetak kilometara, jer bi im poloţaji mogli postati neodrţivim a Thala bi mogla pasti u ruke neprijatelju. No izostanak napredovanja 21. oklopne divizije i sporost 10. divizije (povezano s njihovom velikom iscrpljenošću) prevarilo je Rommelovo rasuĎivanje. On je smatrao da samo,brzim prodorima moţe osigurati uspjeh, dok je čvrsti britanski otpor pokazivao da se u napredovanju sada sreću s neprijateljskim rezervama — a to je bilo ono čega se Rommel bojao. Zapravo, u tami su čelni njemački tenkovi nastavili slijediti ostatke 26. oklopne brigade i tako su ušli u dubinu britanskih glavnih poloţaja i sasvim se pribliţili braniocima. Borba je trajala cijelu noć. Uto su britanskoj zaštitnici stigla tri nova američka artiljerijska diviziona čije je prisustvo, kako se kasnije pokazalo, bilo od odlučujuće vaţnosti. Naime, kad su ovi divizioni otvorili vatru u zoru, Nijemci su se, umjesto da nastave borbu, zaustavili, misleći da je to protunapad. Oko podneva 22. februara obje su strane zastale neodlučne, ne znajući što dalje. U meĎuvremenu, 21. oklopna divizija samo je zurila na Sbibu, dok je Afrički korpus jedva odbio udarac s improviziranih američkih poloţaja na zapadu. Nijemci nisu mogli dozvoliti da mirno stoje, tim više što se loše vrijeme, koje ih je dosada štitilo od napada iz zraka, sad počelo poboljšavati. Rommel se tog dana poslijepodne sreo s Kesselringom kod Kasserine i tu je trebalo odlučiti hoće li nastaviti napredovanje ili se povući. U tadašnjim okolnostima, uzimajući u obzir latentnu zračnu opasnost i s obzirom na to što cilj operacije nije izabrao Rommel — izbor druge mogućnosti ne iznenaĎuje. Njegovo izvrsno izvršenje zadatka izazvalo je divljenje čak i kod neprijatelja. U prvi trenutak ni Britanci ni Amerikanci nisu shvatili da se njihovi protivnici povlače, a kad su krenuli za njima, otkrili su velika razaranja i vještačke prepreke, što je kod generala Eisenhowera stvorilo utisak da se radi o »zaista novom oruţju u ratovanju«. U nekoliko dana front se ponovo formirao tamo gdje je bio 14. februara. Na strani snaga Osovine bilo je promjena u rukovodstvu. Za komandanta Grupe armija »Afrika« imenovan je Rommel., On je ponovo zadobio naklonost i postavljen je na tu duţnost 24. februara. Pod njegovu komandu stavljena je von Amimova Peta oklopna armija i Messeova talijanska Prva armija. Na odreĎeni način to je predstavljalo čudan izbor, jer je Kesselring primijetio u Kasserini da je Rommel fizički i psihički iscrpljen. Unatoč svemu on je jedini mogao objediniti cjelokupne oklopne snage Osovine u jednu ofenzivnu cjelinu, a sve pod kontrolom njihovog najboljeg dijela, Afričkog korpusa.
Dug put od Alalmeida do Tunisa.
Njemačka isturena izvidnica budno motri neprijatelja.
Uništeni njemački tenk
Njemačka oklopna jedinica prolazi kroz Tuniski grad.
Kasserine: posljednji veliki juriš Afričkog korpusa
Mareth: Montgomeryevo lijevo krilo prisiljava Afrički korpus da se povuče
Tuniski krajolik oko prolaza Kasserine: toliko različit od otvorene pustinje
Tunis: tu je bio kraj ali ni približno sličan evakuaciji iz Dankerquea
Njemačka artiljerija u defenzivi
Zarobljenički logor u Tunisu Reorganizacija je stigla suviše kasno da spriječi von Arnimov neminovan napad protiv Medjez el Baba 26. februara, za koji je upotrijebio najbolji dio 10. i 21. oklopne divizije. To je spriječilo munjeviti udarac na Osmu armiju, iako ne postoji sumnja da bi bili postignuti značajni rezultati da su 10, 15. i 21. oklopna divizija poslane odmah nakon povlačenja kod Kasserine prema Medenini. Naime, Montgomeryjeva usiljena preuranjena ofenziva, koja je trebala skrenuti paţnju Nijemaca od poloţaja kod Kasserine, oslabila ga je i on nije imao snage za jaču obranu. U stvari, 27. februara samo je jedna pješadijska divizija podrţavala 7. oklopnu diviziju na liniji fronta od obale ka unutrašnjosti do pred Medeninu i sve do 4. marta ove pješadijske snage nisu ojačane, kada je pristigla jedna oklopna brigada, to je prije moglo dovesti do proboja.
Tih je dana Osma armija bila veoma osjetljiva. Ali, kasnije, usred planiranja jednog napada na Mareth liniju, Montgomery je stavio do znanja da bi jedan napad Afričkog korpusa kod Medenine bio dočekan kao i onaj kod Alam Halfe. Naprotiv, na Rommelovoj strani koncentracija triju oklopnih divizija u sastavu Afričkog korpusa, koje su se pripremale za napad što ga je Rommel najavio kao operaciju »Tripoli«, nije imao nikakve sličnosti sa situacijom od 31. augusta 1942. kod Alam Halfa. Tada je ţelio postići pobjedu, a sada se borio za odlaganje poraza koji je slutio. Nije bilo vremena da se izvede obilaţenje britanskog poloţaja s juga, tako da je nastupanje moralo biti iz različitih smjerova. Petnaesta oklopna divizija pošla je preko otvorene ravnice od Maretha, 21. oklopna se probila preko visokog zemljišta preko Toujana (Tuţana), a 10. divizija došla je probijajući se iz Halloufa (Halufa). Sva su se tri pravca slivala kod Medenine u dubinu britanskih linija, prolazeći kroz njenu obranu odvojeno u prostoru i vremenu. Afrički je korpus opet bio jak s kombiniranom snagom i 140 tenkova. Ali njegov štab bio je svjestan da je zadatak koji se nalazi pred njim moţda teţi od svih koje je ikada imao. Malo se znalo o britanskoj pješadiji, poloţajima minskih polja i najmanje o nešto više od 500 protutenkovskih topova. Nije se znalo da se meĎu njima nalaze novi topovi od sedamnaest funti ili gdje su rasporeĎene oklopne rezerve. Za britance njemačke namjere nisu bile iznenaĎenje. Trećeg je marta došlo do kratkog sukoba s 15. oklopnom divizijom, a tokom slijedeća dva dana zračno izviĎanje pratilo je pribliţavanje triju njemačkih kolona (pokušaji da se prodre do njemačkih zaklonjenih izviĎačkih jedinica ipak nisu uspjeli). Magla je pokrila front rano 6. marta, no to nije spriječilo Luftwaffe i artiljeriju da tuku britanske poloţaje, usprkos tome što je to ipak ograničilo njemačke početne pokrete. U devet sati pojavila su se oklopna kola i napad se proširio na cijeli front s centrom sjeverno od Medenine. Zbunjene tišinom meĎu braniteljima, oklopne su se snage pribliţile na 400 metara, kad ih je zasula baraţna vatra, a protutenkovski topovi, uklonivši kamuflaţu, stupili su u akciju. Samo je 15. oklopna divizija usmjerila napad pravo u cilj, trpeći pri tom odgovarajuće gubitke, dok je 21. oklopna divizija tapkala neodlučno na mjestu, a 10. divizija kao da se kolebala da uĎe u borbu. Do podneva vjetar je izbrisao tragove prvog njemačkog napada. Ni štab Afričkog korpusa pod vodstvom generala Cramera (Kramera) ni Messeova talijanska Prva armija, niti sam Rommel na mjestu gdje se nalazio, nisu predvidjeli dogaĎaj kod Haulloufa. Uznemireno prateći razvoj situacije poţelio je da sve uzme u svoje ruke da bi produţio napad. U meĎuvremenu, Britanci za vrijeme borbe nisu htjeli angaţirati svoje oklopne jedinice. Moţda je svaki njemački komandant, navikao da se Rommel nalazi meĎu njima, očekivao njegovu intervenciju, a moţda je Afrički korpus, zauvijek izgubio svoju oštrinu. Sigurno je da se Rommel ponašao i izgledao kao veoma bolestan čovjek — ţutica i mučne uspomene iz pustinje ostavile su tragove na njegovu strogom licu. Konačno, u slijedećem je pokušaju izgledalo da su tri njemačka komandanta divizija uspjela bolje koordinirati svoje akcije, tako da je njihov slijedeći napad izvršen popodne bio bolji. Najprije je krenula pješadija, nakon što su ţestoko bombardirali neprijatelja, zatim artiljerija i zračne snage, a za njima su nastupili tenkovi. No ponovo ih je dočekala jaka artiljerijska vatra. Zastor od artiljerijske vatre onemogućio je napadaču da ma gdje priĎe toliko blizu prednjem kraju obrane da bi
mogao upotrijebiti lako naoruţanje. Afrički korpus još nikada nije bio odbijen tako ţestoko. Predznak je bio jasan. A kad su se navečer Nijemci povukli u neredu, nitko nije naslutio što to znači točnije od Rommela. Izgubili su pedesetak tenkova, a ostalo im je jedva stotinu protiv 400 ili više neprijateljskih. Kod Medenina je izvedena posljednja veća ofenziva i to je bio Rommelov labuĎi pjev. Nekoliko dana kasnije, von Amim je preuzeo komandu nad Grupom armija »Afrika«, a bolesni se Rommel zauvijek vratio u Evropu, ostavljajući situaciju moţda još očajnijom nego što ju je našao kad je stigao u Afriku. Ved Zigzaou (Zigzu) je prirodno trideset pet kilometara dugačko suho korito koje vodi od obale do breţuljaka Matmata. Kao takav predstavlja izvrsnu prepreku za tenkove i odličan oslonac linije Mareth. Bezvodni Matmata breţuljci takoĎer su teška prepreka, a s nekoliko miniranih poloţaja postaju još opasniji, a mogu se braniti i lakim snagama. Ali, ploha otvorene pustinje Dahar, gotovo bez pustinjskih putova, otvarala je put kroz tijesan klanac — Tebaga prolaz — ka E1 Hammi (E1 Hami) i Gabesu, poput široke avenije usmjerene duboko u otvoreni bok i u duboku pozadinu linije Mareth. Prije rata Francuzi su smatrali da je Dahar nesavladiv za mehanizirane snage. Rommel je sada 1943. godine sumnjao u njihovu procjenu, a Montgomery je smatrao da je put okolo moguć. Već su patrole Britanske grupe za akcije u dubokoj pustinji prodirale kroz Wilderov (Vajlderov) prolaz kraj Tebage i pravo u ravnicu E1 Hamma. Njih su slijedile jače francuske kolone koje su pod komandom Leclerca (Leklerka) došle u Tripoli iz Francuske Evatorijalne Afrike. U martu su u Daharu zauzele bazu kod Ksar Rhilana (Ksar Rilana). Ne snalazeći se u tim prostranstvima Messe je 10. marta poslao njemačke izviĎačke jedinice, praćene »štukama«, da iščupaju Leclercovo osinje gnijezdo. Bili su odbijeni s velikim gubicima. Od tada se mogućnost napada sa krila u oblasti Dahara rijetko javlja u razmišljanjima talijanske Prve armije, prisilivši je da razmotri oba prilaza Mareth liniji. Zaštićena predstraţama, naročito na mjestu zvanom Potkova, obrana Vedi Zigzaou zapala je uglavnom Talijane. Bili su kao obično »stegnuti« manjim njemačkim snagama, ojačani 10. lakom divizijom, koja je drţala centar, i 164-om lakom divizijom koja se nalazila na breţuljcima Matmata. OdreĎena za brzi protunapad, 15. oklopna divizija sa svega 50 tenkova skrivala se osam kilometara dalje od veda. U Tebaga prolazu nalazilo se mnoštvo talijanskih vojnika raznih formacija: pripadnici granične straţe, izmiješani su trupama libijskih garnizona pod komandom generala Mannerinija (Manerinija), nazvani Grupa Sahara, pokušavajući da se zaklone uz stari Rimski zid, pomalo se grozeći pomisli na hrabrost starih rimskih legionara. Afrički korpus je kao obično imao vodeću ulogu zajedno s 10. oklopnom divizijom, koja je osmatrala Afrikance kod Gafse i 21. oklopnom divizijom koja se nanalazila u glavnoj rezervi kod Gabesa, da bi po potrebi intervenirala kod Maretha ili Gafse. Tako je Afrički korpus djelovao kao rezervna armijska grupa, a njegov štab bio je novo rezervno komandno mjesto za von Arnima. Sada kada je otišao Rommel, povezanost Nijemaca sa talijanskom Prvom armijom nije više bila dobra. General Bayerlein, koji je bio oficir za vezu kod Messea (unatoč svom ličnom nepovjerenju prema Talijanima) odmah je preuzeo direktnu kontrolu nad svim njemačkim trupama. Prisiljavao je Talijane da se prilagode njemačkim ţeljama, svidjele im se one ili ne.
Britanski plan napada bio je jednostavan i očevidno proizvod jednog uma — generala Montgomeryja. Najprije će tokom 16. i 17. marta odbaciti protivnika s poloţaja na Mareth liniji. Nakon toga, u noći 20. marta, prijeći će ved Zigzaou na njegovu početku. Time bi omogućili pješadiji i oklopnim snagama da se prikupe na drugoj strani prije nego što doĎe do borbe čovjeka protiv čovjeka, tenka protiv tenka, poput one kod Alameina. Pomoćni napad, takoĎer jak, bio je onaj koji je izvela 2. novozelandska divizija s još jednom oklopnom brigadom. Oni su se provukli neprimjetno kroz Wilderov prolaz, pridruţili se Leclercu i pokušali iznenadno prodrijeti kroz prolaz Tebaga upravo kad je napad kod veda Zigzaou dosegao vrhunac. Sad su se i Pustinjske zračne snage angaţirale u napadu, a pridruţile su im se američke zračne snage iz Tunisa, a u isto vrijeme američki 2. korpus, koji se uspio oporaviti, krenuo prema Gabesu. Više nego ikada ranije Luftwaffe se nalazila u teškom poloţaju. Informacije koje je dobivala bile su oskudne i nejasne i teško se dolazilo do njih, a pored toga redovno su kasnile. U takvoj situaciji njihovim vojnicima pomagala je lukavština i snalaţenje. U ranijoj operaciji na liniji Mareth nije se uspjelo očistiti mjesto zvano Potkova; što je skupo stajalo Britance, a za 90. laku diviziju to je bilo olakšanje i poticaj. Messe i Bayerlein smatrali su sigurnim da će glavni pravac slijedećeg udara biti usmjeren na prelaţenje vedi Zigzaou, pa su odgovarajuće mjesto pojačali s još jednim njemačkim bataljonom pješadije. U početku nije se dogodilo ništa što bi potvrdilo tu pretpostavku. Nije bilo nikakvih pokreta iz pravca Dahara, tako da nisu učinili ništa da pojačaju prolaz Tebaga sve do 20. marta. Tog su jutra NovozelanĎani koji su marširali samo noću da bi stigli da Ksar Rhilana, primili poruke generala Montgomeryja u kojoj on ponešto nesigurno izjavljuje da neprijatelj zna za njihovo kretanje. Saznavši to, NovozelanĎani se više nisu skrivali i nastavili su se kretati danju, tako da su do večeri stigli nadomak prolazu Tebaga. Kad su stigli, nastala je velika pometnja, a to je bilo ono što je Montgomery i namjeravao postići. Upozorenje generala Messea upućeno 164. lakoj diviziji da napusti breţuljke Matmata i prebaci se na prolaz Tebaga bilo je izvršeno i odvijalo se polako, bez uznemiravanja. Unatoč svemu tome, NovozelanĎani su se lako mogli probiti kroz Grupu Sahara i njezin tanki obrambeni zid. Mogli su to učiniti slijedećeg jutra s jačim udarom, jer su tada sve oči već uperene u ved Zigzaou. Dvadesetog marta u 8.30 sati karakteristična britanska baraţna vatra osula se na formacije »Talijanskih mladih fašista«, koji su se nalazili kraj obale. Iza toga odmah je uslijedio napad pješadije, koja je namjeravala formirati mostobran preko koga bi prešli tenkovi i topovi. Do svitanja slijedećeg dana, nakon jake borbe, uspostavljen je mostobran, ali do tada se vodom natopljeno korito omekšalo, tako da su ga noću uspjela prijeći samo četiri britanska tenka i nekoliko protutenkovskih topova. No to je zapravo pomoglo Britancima, jer su Bayerlein i Messe vjerovali da su odbili običnu diverziju. Da je pristigla 15. oklopna divizija, ona bi uništila Britance na mostobranu, a ovako su oni samo dalje osmatrali i postavljali nagazne mine kod prelaza sve do jutra 22. marta. Tada su, pošto su Britanci u drugoj noći proširili svoj mostobran i na njega prebacili četrdesetak tenkova, shvatili da je to ipak glavni napad. Gotovo slučajno, 15. oklopna divizija vremenski je izvrsno pogodila svoj udarac. Izišli su iz zaklona upravo u trenutku kad je počeo jak pljusak koji je prisilio britanske zračne snage da se spuste na zemlju, a onemogućio je i osmatranje koje je vršila artiljerija. Teško osakaćeni britanski »Valentine« tenkovi izgubili su dvije trećine
svojih snaga u borbi i u povlačenju prema rubu veda Zigzaousa. Do noći je mostobran sav bio u dimu i prašini, a britanska pješadija veoma iscrpljena. Nije bilo sumnje da je britanski napad doţivio neuspjeh. Nakon toga 15. oklopna divizija povukla se u rezervu. Osma armija prešla je u obranu. Aktivnost se prebacila na breţuljke Matmata i prolaz Tebagu, gdje su se 21. marta NovozelanĎani upleli u vatru s mnogo pucnjave i malo rezultata. To se dogodilo dok su osmatrali Grupu Sahara i pripremali vlastiti napad za noć izmeĎu 21. i 22. marta. A kada je do njega došlo, bio je to napad koji je postigao svoj cilj u kratkom vremenu: Grupa Sahara bila je raspršena, put za napredovanje bio je otvoren, a oklopne snage mogle su proći. Zašto nije tako učinjeno? General Freyberg (Frajberg) se bojao da bi se napredovanjem izloţio punom udaru Afričkog korpusa i Rommelu (uopće nije znao da ovaj više nije u Africi). Dvadeset drugog, nakon četiri dana nastupanja, došlo je do zastoja na oba fronta. Montgomery se povukao preko veda Zigzaoua, dok su 164. i 21. oklopna divizija stigle u Tebagu, kako bi se narugali NovozelanĎanima. U trenutku neuspjeha Montgomery je premjestio teţište borbe. Poslao je indijsku 4. pješadijsku diviziju na mučno uspinjanje po brdima, kraćim putem do Mareth linije blizu Beni Zeltena. Prvu oklopnu diviziju, svjeţu i spremnu za borbu, poslao je kroz Wilderov prolaz da se pridruţi NovozelanĎanima. Prije njihovog dolaska kasno poslijepodne 26. marta, dogaĎaj kod Tebage pretvorio se u dvoboj topovima kojem je cilj bilo polako eliminiranje njemačkih poloţaja koji su osmatrali Rimski zid. Kesselring je još 25. marta posjetio taj rajon i zaključio da se 164. laka divizija ne nalazi u velikoj opasnosti pa je čak pokušao nagovoriti Messea da prijeĎe u protuofenzivu. Von Arnim je pak drugačije gledao na dogaĎaje, pod utjecajem američkog napada koji je došao iz Maknassija i odvojio talijansku Prvu armiju jednom zauvijek. U jednoj tipično jalovoj diskusiji u noći izmeĎu 25. i 26. marta, uspio je uvjeriti ili nadvikati sve zainteresirane na povlačenje do veda Akarita, sjeverno od ravnice El Hamma, koje bi započele, kao i obično, talijanske nemotorizirane formacije. Tokom dvadeset šestog, osim kratkog zastoja koji je bio uzrokovan pješčanom olujom koja je zaustavila njihove zračne snage, Saveznici su tukli njemačka uzletišta, a zatim, pola sata prije napada kopnenih snaga, poslali su bombardere da u valovima bombardiraju njemačke trupe koje su blokirale izlaz iz prolaza Tebaga. Kako nikada ranije nije bilo ovakvog napada, on je uspio paralizirati neprijatelja, uništavajući mu topove i opremu, prekidajući komunikacije i prikovavši jedinice Afričkog korpusa na mjestu. Tada su nastupile britanske oklopne i motomehanizirane pješadijske jedinice koje su se kotrljale iza baraţne artiljerijske vatre. Zatekli su Nijemce zaprepaštene i nespremne. Do noći je Unija bila razbijena u paramparčad. Dvadeset prva oklopna divizija bila je prorijeĎena, a britanska 1. oklopna divizija krenula je prema E1 Hammi. Slabije bi armije u takvom slučaju bile potpuno slomljene, a panika je lako mogla zahvatiti štab, dok je pravi potop zbrkanih izvještaja stizao s fronta o desetkovanim jedinicama i uništenim artiljerijskim poloţajima. Britanski su tenkovi išli po mjesečini i uništavali sve jedinice Osovine koje su im se našle na putu u juţnom Tunisu, bjeţeći iz Maretha u ved Akarit. Zaštitnica im je još jednom bila provjerena 90. laka divizija. Na prilazima E1 Hammi nalazilo se nekoliko protutenkovskih topova koji su izbjegli uništenje kod Tebage. U El Guettari (E1 Getari) američke snage 2. korpusa napale su 10. oklopnu diviziju, koja se borila vješto, ali očajnički, kako bi zaštitila bok i
pozadinu veda Akarita i tako omogućila svojim suborcima s juga da se povuku. Ključ uspjeha proboja oklopnih jedinica bio je u tome što se borba morala odvijati neprekidno, ne dozvoljavajući neprijatelju da se konsolidira. To Britancima nije uspjelo postići u sudaru s bezbrojnim njemačkim zaštitnicama, tako da su unatoč tome što su postigli u pogledu uništenja i kapitulacija velikih snaga, uglavnom Talijana, morali priznati da se glavna neprijateljska mobilna snaga — Afrički korpus — uspio izvući. No, Afrički korpus više nije imao ofenzivnu snagu. Protuudar koji je izvršila 15. oklopna divizija sa svojih deset preostalih tenkova protiv NovozelanĎana kod El Hamme nije uspio, protivnici ih gotovo nisu zamijetili. Veća je vaţnost poklonjena operacijama protiv Amerikanaca kod klanca Maknassy (Maknasi). Nijemci nisu baš cijenili američke jedinice, tako da je oprezno napredovanje Pattonovog američkog 2. korpusa u dva pravca ka Maknassyju i El Guettaru bilo mirno osmatrano dok se pripremao protuudar na obranu Mareth linije. Noću izmeĎu 22. i 23. marta činilo se da će se Amerikanci probiti kroz prolaz Maknassy, dok je drugi pravac prodora bio usmjeren istočno od El Guettara u blizini Bou Hamrana (Bu Hamrana). U klancu Maknassy nalazio se osovinski garnizon koji se upravo namjeravao povući kad je stigao pukovnik Lang iz bivše Rommelove pratnje, i u tipično energičnom stilu, s nekoliko odlučnih poteza stabilizirao situaciju. Tako je zadrţao kontrolu nad tim vaţnim poloţajem. Mnogo zasluga pripada Grupi Lang, koja je u teškoj borbi uspjela preuzeti inicijativu od Amerikanaca. Ali glavni razlog obustave pritiska kod Maknassyja ne moţe se pripisati dogaĎajima u blizini El Guettara. Ovdje se u rezervi nalazila 10. oklopna divizija, koja se neprimjetno, noću 22. i 23. marta rasporedila po breţuljcima i s tih visova pokušala udariti na američku 1. pješadijsku diviziju, koja je tuda prolazila. IznenaĎenje, mrak i ţelja za pustošenjem prevladali su tako da je trka trajala sve do neprijateljskih artiljerijskih poloţaja. Zastavši da se ponovo organizira i da se poprave oštećene mašine, 10. oklopna divizija napala je uvečer, uvjerena da je bolja od protivnika koji je oklijevao. A tada se dogodilo ... no, pustimo da nam to ispriča američka 18. borbena grupa: »Počele su se pojavljivati jedinice iz svih pravaca i tenkovi. Udarili su na protutenkovsku obranu i 3. bataljon. Naša artiljerija razarala ih je probojnim granatama i padali su poput muha. Tenkovi su odstupali, oni koji su se još mogli kretati.« Njemački je napad prestao. Štab Afričkog korpusa nije više smatrao Amerikance nedostojnim protivnicima. To mišljenje su pokušali prenijeti i na svoju Vrhovnu komandu.
Talijanska 1. armija nalazila se u vrlo jadnom stanju kod veda Akarita. Posljednja njemačka zaštitnica bila je tamo 2. marta. Srećom za njih, talijanske su se trupe prestale boriti, 164. laka divizija praktički je prestala postojati, a 15. i 21. oklopna divizija imale su tek nešto tenkova, dok su njihove borbene grupe bile ozbiljno upletene u konfuznoj borbi zaštitnice. Samo je 90. laka divizija, koja je bila najmanje angaţirana u borbi, ostavljala dojam reda i discipline. Tako su dva talijanska korpusa bila odreĎena da zatvore teško iako plitko grlo izlaza iz veda Akarit. No oni su mogli samo uspostaviti liniju fronta sa desetkovanim trupama i s nekoliko jačih njemačkih grupa. Vaţna ali mala mobilna rezerva bila su 22 tenka 15. oklopne divizije, koliko ih je ona imala 6. aprila. Tako je izgledao poloţaj koji nije imao dubinu, a ni pokretnu rezervu, koja je vaţna u osiguranju takvog poloţaja. Afrički korpus nije sudjelovao u pozicionoj obrani veda Akarita. Umjesto toga njegove su se divizije, 10. i 21, igrale mačke i miša s Pattonovim ponovo ojačanim američkim 2. korpusom. Odbili su teţak napad od Maknassyja i E1 Guettara. Ali, konstantna grmljavina bitke iz pravca Maretha označavala je da se još ne predaju glavne osovinske rezerve, a to je bilo presudno za von Anrimovu odluku da se povuče ka vedu Akarit. štoviše, činilo se da se pokusno američko napredovanje pretvorilo u nešto opasno, jer iako Nijemci nisu znali da je general Alexander zabranio napredovanje dalje od linije Maknassy — Faid (Fed) — Fondouk, opasnost iznenadnog prodora do mora iz Akarita nije nikada zanemarena. Brojne su opasnosti leţale oko njemačkog krila traţeći prisustvo svakog mobilnog elementa koji se mogao skupiti. Ponašanje osovinskih komandanata, od von Arnima naniţe, poprimilo je Rommelove karakteristike. Stari zahtjevi za opremu i gorivo miješali su se sa zahtjevima za potpuno povlačenje u Evropu, što bi bilo nemoguće iz političkih razloga ili u pogledu toga kako izvršiti predaju. Takvi su zahtjevi sve češće stizali do Hitlera, Mussolinija i drugih. Ali, zato su odgovori sadrţavali nareĎenje za borbu do smrti. Ali, za obranu kod Akarita, von Arnim je izvještavao da ona »nije ništa naročito«, i da će se povući kad za to doĎe trenutak. Osma je armija izabrala da to bude 6. april, kada će napasti direktno centar obrane, jer su na zapadnom boku obrane bile slane močvare, a na istoku more. Ispred veda Akarita bile su tenkovske prepreke, a rovovi su se nalazili izmeĎu visokih dominirajućih stijena, dok su minska polja štitila prilaze rovovima. Bez sumnje, bregovi Djebel Fatnassa (Dţebel Fatnasa) na zapadu i Djebel Roumana (Dţebel Rumana) u centru bili su ključni poloţaji za probijanje preko veda. Ovaj plan napada pruţao je nekoliko mogućnosti, a jedino iznenaĎenje za generala Messea predstavljalo je vrijeme. Većina je naime Montgomeryjevih napada izvedena po mjesečini, no sada to nije bilo potrebno. Messe je namjeravao pruţiti snaţan otpor Britancima u pokušaju da savladaju rovove. Ali, Fatnassa je pala u noći 6. aprila a osvojili su je borci 4. indijske divizije. Tako je ved Akarit bio otvoren za zaobilaţenje, a branioci nisu imali snage za protunapad koji bi ga povratio. U svitanje je počeo jak napad dviju divizija, koje su iza zavjese eksplozija krenule na rovove i brijeg Roumanu, i za nekoliko je trenutaka čitav front bio u plamenu.
Talijani su se predavali na poziv, dok su se Nijemci dalje borili naočigled generala von Arnima, Messea, Gramera (koji je bio iz Afričkog korpusa) i Bayerleina iz Messovog štaba; na njima je bilo da odluče kad će se utrošiti posljednja rezerva, kad će doći do predaha i kako će brzo cijela talijanska Prva armija bjeţati prema Enfidavilleu (Anfidavilu). Već je Cramer privukao osamdeset tenkova iz E1 Guettara u rezervu iza Akarita. Njihovo povlačenje ispred američkog napredovanja dovelo je do novog pritiska na zaleĎe Akarita. Do podneva 90. laka divizija bila je odbačena prema Roumani. Ali nakon početnog uspjeha Britanaca nastao je u teškoj borbi zastoj na grebenu brda. Istočno se borila 15. oklopna divizija sve do iscrpljenja, dok je četrdeset tenkova Afričkog korpusa uništeno u nedovoljno jakom pokušaju da zatvori prilaz Fatnassu. Zapravo, volja za borbu djelomično je napustila više oficire od kojih su mnogi proveli poslijepodne okrivljujući Talijane i svaĎajući se meĎusobno o tome što treba učiniti. Svatko je mislio svoje i nije obraćao paţnju na mišljenja drugih. Avijacija je napadala sve što se kretalo, tako da je protunapad Afričkog korpusa ostao bez podrške ostalih trupa. To je konačno uvjerilo von Arnima da se Akarit više ne moţe odrţati, da svi moraju najvećom brzinom krenuti u pravcu Enfidavillea. Ta odluka nije došla prerano jer se cijela pokretna rezerva nalazila poput zeca u vreći, a general Alexander ih je namjeravao uhvatiti za vrat. Maknassy je pao 2. aprila, ali Afrički korpus je i dalje drţao breţuljke na istoku i tako je privlačio paţnju Amerikanaca. U svakom slučaju, 9. korpus britanske Prve armije nalazio se u rezervi spreman da udari i presiječe odstupnicu osovinskim snagama blizu Kairouana (Keruana). Bilo je različitih jedinica na kopnu i u zraku koje su se srušile na talijansku Prvu armiju na otvorenom prostoru juţno od Enfidavillea. Više se nije mogao raspoznati prijatelj od neprijatelja. U početku je Messe osjećao pritisak samo Osme armije, dok je pokušavao naći poloţaj gdje bi se mogao zadrţati na cesti Faid (Fed) — Sfax. No drugu noć povlačenja, izmeĎu 7. i 8. aprila, snaţni pokreti francuske pješadije na zapadu od Pichona (Pišona) označili su razvoj dogaĎaja kakvog su se protivnici najviše bojali. Do zore je većina njemačkih jedinica napustila poloţaj, a samo je nekoliko jedinica ostalo čuvati vaţan klanac Fondouk. Ako on padne, ništa neće moći spriječiti da 9. korpus prijeĎe u Kemansku ravnicu. Ali srećom za osovinske snage, ni Britanci ni Amerikanci nisu svojom pješadijom pokušali napasti taj prolaz kao ni teritorij na sjeveru. Nisu imali potrebno iskustvo za napredovanje po teškom terenu. Široka minska polja i štit koji su formirala protutenkovska oruĎa kontrolirajući prilaze, predstavljali su muku za anglo-američku armiju, što se činilo teţim onima koji su bili nestrpljivi udarajući na očajnog neprijatelja. Takva opasnost drţala je 9. korpus i njegove oklopne jedinice da ne krenu naprijed do 10. aprila. Do tada je Afrički korpus stigao i, štaviše, prošao na svom putu na sjever. U meĎuvremenu su Britanci, koji nisu bili sigurni gdje se nalazi glavna snaga neprijatelja, stali na mjestu i čekali nove naredbe, koje nisu stizale sve do večeri. Bilo je to suviše kasno, jer su se dotada neprijateljske snage i jedinice već povukle; ostale su još samo brze zaštitnice koje su se takoĎer povlačile prema bregovima koji okruţuju Enfidaville. Osim nešto zalutalih vojnika, talijanska Prva armija je iščezla, predosjećajući veliku promjenu u kasnijem voĎenju operacija.
Odsada će manevarsko ratovanje doći u drugi plan, a zamijenit će ga brdsko ratovanje na neravnom terenu, koji Afrički korpus nije poznavao. Lanac breţuljaka okruţivao je vaţne luke i aerodrome koji su se nalazili oko Bizerte i Tunisa. Sve je to djelovalo kao cjelina, koju će biti veoma teško napasti — što su znale i britanska Prva i Peta oklopna armija. Talijanska Prva armija zaposjela je breţuljke koji su zatvarali prilaze obali, dok su je podrţavale 90. i 164. laka divizija kao i 15. oklopna divizija, a Afrički je korpus privremeno drţao izbočinu kod Pont du Fahsa (Pon di Fasa). Tako je počeo posljednji čin drame u sjevernoj Africi. Afrički korpus bio je odvojen od svog starog protivnika britanske Osme armije i našao se nasuprot slabijem francuskom 19. korpusu, jadnom ostatku slabo opremljene armije, kojeg se lojalnost do nedavno nemilice iskorištavala. Samo na jednom mjestu u dolini Madjerda (MeĎerda) bilo je prostora za djelovanje motoriziranih snaga. Zato je u štabu Afričkog korpusa odlučeno da se tamo upute svi raspoloţivi pokretni elementi. Ali, premještanje snaga s jednog fronta na drugi, a kamoli uspješno odrţavanje u pokretu, bilo je problem koji više nisu mogli riješiti. Grupa armija »Afrika« radila je već tjednima s najmanjom mogućom i zamislivom potrošnjom goriva i materijala. Trideset prvog marta talijanska Prva armija, izmeĎu dviju dinamičnih akcija, mogla je dobiti goriva samo za četrdeset milja po vozilu i dva sledovanja municije. Peta oklopna armija stajala je još gore, a sredinom mjeseca situacija se još pogoršala. Sad su savezničke zračne snage i Britanska kraljevska mornarica usmjerile smrtonosne udarce na linije neprijateljskog snabdijevanja. Ono što je stiglo nije bilo dovoljno, a da stvar bude još paradoksalnija, novi kontingenti vojnika stalno su nadolazili. Tuniski mostobran klonuo je demoraliziran i u ludom neredu. Ali dok su voĎe Osovine slijepo odbijale da priznaju potpunu beznadnost situacije u Tunisu, koju su ,sami stvorili, i gluhi na molbe komandanata da im dozvole povlačenje, došlo je do spasavanja najiskusnijih oficira koji su iz Tunisa pozvani u Evropu. Rommelov stari aĎutant Schmidt poslan je kući da se oţeni, nekoliko je starijih oficira oboljelo, pa su otišli kući na odmor i oporavak, a neki su pozvani na sastanke u domovinu. Ovo nije napisano s kritikom. Kritika je upućena sistemu koji je ţrtvovao toliko mnogo dobrih vojnika samo nekoliko tjedana nakon što je najbolji dio njemačke vojske bio uništen kod Staljingrada. Kratko vrijeme pošto je Osma armija stigla do Enfidavillea uslijedio je jak napad kojem je bio cilj da prodre putem koji vodi pored planinskih visova na sjever — ali napad nije uspio. U meĎuvremenu su od 22. aprila savezničke snage izvele niz uzastopnih napada uzduţ linije fronta različite jačine. To što su ti napadi uvijek bili u rajonu doline Medjerda nije bilo iznenaĎenje. Ta dolina, koje je zapadni dio bio u rukama Saveznika, iako su krila drţali Nijemci, predstavljala je Ahilovu petu otpora Osovine u Tunisu. Početkom maja, unatoč Kesselringovu protestu, von Arnim je odlučio da se u dolini Medjerda izvrši najjača koncentracija snaga. Bio je tu veći dio Afričkog korpusa s njegovim oklopnim snagama. Jasno, takvi pokreti bili su potpuno beskorisni i do 30. aprila njemačke su snage tu uništene, ali na doista slavan način. Neprijateljski udar, kako je von Arnim dobro predvidio, bio je upravljen u dolinu Medjerda, iako je u isto vrijeme paralelno izvršen pomoćni udar na sjeveru, u pravcu Bizerte. Dvadeset sedmog aprila činilo se da je došao kritični trenutak. Britanci su očistili visove,
uključujući i zloglasni Langstop breţuljak, i osvojili su Djebel Bou Aoukaz (Dţebel Bu Okaz). Von Arnim je stavio sve raspoloţive preţivjele oklopne snage pod komandu pukovnika Irkensa iz 8. oklopnog puka (slavne jedinice koja se prvi put borila u Africi u opisanoj operaciji »Battleaxe). No kako su se britanske snage nalazile iza Osme armije, ili su bile zaustavljene u ravnici Goubellat (Gubelat), do sudara nije došlo. Smatrajući da je britanska pješadija privremeno iscrpljena (što je bilo uglavnom točno) i da će zbog toga provesti slijedeća tri dana u reorganiziranju, kako se to ranije uvijek radilo, von Arnim je 8. oklopni puk stavio pod svoju komandu i uputio ga 28. aprila na Djebel Bou Aoukaz. Napad je bio veoma opasan i potpuno beznadan. Ovaj valkirski posljednji juriš Afričkog korpusa potopio je nade u spasenje i značio je opraštanje s borbom. Sastav jedinica Irkensove borbene grupe imao je u sebi nešto gotovo mističkog simbolizma. U njoj je bilo jedinca iz: 5. oklopnog puka (ranije u sastavu 5. lake divizije, a zatim u 21. oklopnoj diviziji); 7. oklopnog puka (ranije je bio u 10. oklopnoj diviziji); 8. oklopnog puka (ranije u 15. oklopnoj divizijji); jedna četa 501. oklopnog bataljona (»tigar« tenkovi); 2. bataljon 47. grenadirskog puka; dva voda iz partije komandata Grupe amija; jedna protutenkovska baterija ; dvije baterije protutenkovskih topova od 88 mm; nekoliko talijanskih tenkova i topova. Jurnuvši s poznatom vještinom i bijesom na Bou Aoukaz ta je heterogena grupa postigla rezultate kojima bi se ponosio i Rommel. U jakoj borbi koja je trajala sve do iscrpljenja 30. aprila, uspjeli su odbaciti Britance iz Djebela. Tu je Afrički korpus izvršio svoju posljednju akciju. Da se mogao nastaviti boriti, on bi to i učinio. Zapravo mu je ostalo 69 neoštećenih tenkova, ali nije bilo benzina. Posade su morale stati i čekati kraj tamo gdje su se zatekle. Kraj nije trebalo čekati dugo jer kad je konačno 8. oklopni puk stao, general Alexander je naredio da se izvedu konačne pripreme za uništenje Grupe armija »Afrika«. Šestog maja Alexander je prikupio 7. oklopnu diviziju, indijsku 4. diviziju, 201. gardijsku brigadu, (iz Entidavillea) zatim britansku 4. pješadijsku i 6. oklopnu diviziju (iz doline Dedjerda) i uputio ih je prema gradu Tunisu. Napredovanje je bilo podrţano zračnom i artiljerijskom vatrom velikih razmjera. Ništa nije moglo zaustaviti taj napad, a govoreći istinu, nitko to nije ni pokušao učiniti. Dvadeset četiri sata kasnije, kuća od karata koju je Osovina izgradila u Africi srušila se. Bizerta je pala u ruke Amerikanaca, Tunis Britanaca. Tu i tamo veterani Afričkog korpusa, posade topova i tenkova, borile su se do posljednjeg. No najviše su se predavali na poznati fatalistički način, koji je u njihovih protivnika izazivao respekt. Vojnici i njihovi oficiri pješačili su u zarobljeništvo u marševskom poretku. Pretjerano gorljiv, general Von Arnim se sa svojim štabom i sa štabom generala Cramera povukao u planine. Odlučio je da se do kraja odupire, uništivši sve aparate za vezu kako bi izbjegao da svojim ljudima izda nareĎenja o predaji. To nije pomoglo; samo je njegovo dostojanstvo palo ispod dostojanstva njegovih vojnika. Čekajući dok su Britanci pregledali njegov štab i štab Afričkog korpusa, von Arnim se s Cramerom
kraj sebe cjenjkao s britanskim višim oficirima. Tada se odjednom našao pred jednim Gurkha oficirom i njegovom pratnjom, što mu je uvelike povrijedilo ponos. Oproštajne poruke već su putovale iz njemačkih štabova u domovinu. Cramerova posljednja poruka upućena je Rommelu koji se nalazio u Austriji na oporavku, a govorila je da će njegovi »Afrikanci« u zarobljeništvu biti pošteĎeni nadolazećeg uništenja u Evropi. Cramerova posljednja formalna poruka Grupi armija »Afrika« i Vrhovnoj komandi u Njemačkoj prekinula je ţivot Afričkog korpusa s tipičnom drskom notom nade: »Municije nestalo. Oruţje i oprema uništeni. Prema primljenim nareĎenjima DAK (Njemački Afrički korpus) borio se dok je mogao. Njemački Afrički korpus mora ponovo uskrsnuti. Heia Safari. Komandujući general Cramer« Bez sumnje — stekli su reputaciju kakvu je malo tko imao — ovdje veoma dobro pristaje ta često korištena fraza. Ta je jedinstvena formacija u razmjerno kratkom vremenu stvorila o sebi sliku koja joj je pomogla da pobjeĎuje i jačeg neprijatelja. Još je bolje reći da je zadobila poštovanje svojih protivnika. Posjedovali su odlike koje se nije moglo naći na drugim bojištima drugog svjetskog rata. U pustinji nije bilo smišljenih grozota koje su Nijemci inače vršili, a Rommel i Afrički korpus ponašali su se jednako prema protivnicima. U opremi i tehnici njemačka armija u Africi u mnogome je zadrţala svoju borbenost sve do svoga gorkog kraja, a to je učinila s mnogo improvizacije. Ona je naučila anglo-američke snage mnogo čemu, onome što je kasnije postala obična praksa do kraja rata. Osma je armija čak preuzela popularnu pjesmu Afričkog korpusa »Lili Marlene«! Dovde je završni račun bio u korist Nijemaca. Hitler nije bio naročito zadovoljan što je morao trošiti svoje snage pomaţući svojim saveznicima Talijanima i Afrički je korpus smatrao političkim uporištem koje podupire lošu organizaciju. Da su Nijemci sjevernu Afriku smatrali vaţnim ratištem i da su zauzeli obalu od Kazablanke do Port Saida, sve bi završilo drugačije. Tako je Hitler 1941. mogao zauzeti veliki teritorij (umjesto da ode u Rusiju) i bilanca bi bez sumnje bila drugačija. Ali Hitler se poput Napoleona, uvijek kolebao fasciniran slikom i zvukom mora. Sredozemlje ga je zbunjivalo kao i Kanal. Uspjesi Afričkog korpusa mamili su ga sve dublje u afrički kontinent, ali si je Korpus time potpisao smrtnu presudu, postavši ujedno jedan od glavnih faktora u oblikovanju osovinske i britanske strategije.
www.CroWarez.org
www.BosnaUnited.net
