Razvoj nastavnih umijeća

1 | Temeljna nastavna umijeća

Razvoj nastavnih umijeća Biti djelotvoran nastavnik znači znati čime i kako potaknuti učenike da uče. Uspješno poučavanje želi osmisliti nastavnu aktivnost za svakog učenika koja će uspjeti ostvariti onu vrstu učenja koju je nastavnik želio i predvidio. PRIRODA NASTAVNIH UMIJEĆA Umijeće uspješnog poučavanja je usko vezano za razvtak sposobnosti odlučivanja i praktičnih umijeća. Razlika je u tome što je poučavanje misaona, ali i praktična djelatnost Poboljšanje vašeg umijeća kao nastavnika u jednakoj mjeri obuhvaća razvitak i povećanje tipova odluka koje donosite o vašem poučavanju koliko i uspješnu provedbu tih odluka. Jako je korisno vidjeti kako poučava drugi nastavnik jer to vas može potaknuti da razmislite o svom radu. Tuđa nastava može poslužiti kao model – dobar ili loš. Promatranje je poticajno zbog stvaralačke napetosti koja nastaje kad pokušavate usporediti vlastita rješenja u poučavanju s rješenjima vašeg kolege. Obilježja nastavnih umijeća Tri središnja obilježja: 1. Uključuje svrhovito i na cilj usmjereno ponašanje. 2. Razina stručnosti odražava se kroz njihovu preciznost, ležernost i osjetljivost na kontekst. 3. Može ih se poboljšati školovanjem i praksom.

2 | Temeljna nastavna umijeća STUDIJE O NASTAVNIM UMIJEĆIMA Studije su se uglavnom bavile time kako nastavnici-početnici razvijaju i iskazuju takva umijeća te po čemu se nastavnici-početnici razlikuju od iskusnih nastavnika. Dvije najvažnije studije o umijećima su Teacher Education Project (Wragg, 1989), koja je obuhvatila srednje škole, te Leverhulme Primary Project (Wragg, 1993), koja se bavila osnovnim školama. Wragg smatra nastavna umijeća strategijama kojima se nastavnici služe da bi olakšali učenicima naučiti nešto vrijedno i koje strategije kompetentne osobe smatraju umijećima. Umijeće se treba znati ponoviti. Isitče da usmjerenost na pojedino umijeće odmaže jer ono gubi smisao izvan konteksta. Bolje je analizirati pojedina umijeća u odnosu na široka područja aktivnosti. „Projekt izobrazbe nastavnika“ je to učinio za četiri područja: a) upravljanje razredom b) poučavanje učenika neujednačenih sposobnosti c) postavljanje pitanja d) tumačenje Mišljenje nastavnika Mnogo je autora proučavalo što iskusni nastavnici misle o umijećima kojima se služe u nastavi. Takve su studije proglasile poučavanje složenim kognitivnim umijećem koje se temelji na znanju o tome kako organizirati i voditi nastavni sat, te na poznavanju sadržaja koji valja poučavati. Ovo umijeće omogućuje nastavniku da pripremi plan nastavnog sata i brzo donosi odluke ukoliko se okolnosti promijene. Razlika između nastavnika-početnika i iskusnih nastavnika je u tome da iskusni nastavnici raspolažu nizom dobro organiziranih radnji koje mogu fleksibilno primijeniti i uz malo mentalnog napora prilagoditi situaciju. Iskusni nastavnici mogu pribjeći sklopu postupaka i između njih odabrati najprimjerenije određenoj situaciji. Početnicima je teško prvih godina rada jer moraju steći znanje o tome što i kako učiniti u određenoj situaciji. Posebno obilježje nastavnih umijeća je njihova interaktivna priroda. Tijekom nastave nastavnici moraju uvijek uzimati u obzir promjene okolnosti, od kojih su mnoge neočekivane. Nastavnička djelotvornost u razredu ovisi o tome s koliko uspjeha oni mogu modificirati i prilagoditi svoje radnje s obzirom na to koliko se uspješno odvija nastava. S iskustvom, ovo interaktivno odlučivanje postupno postaje rutinsko, pa nastavnici jedva da su svjesni mnoštva odluka koje donose za vrijeme nastave. Kod nastavnika-početnika svaki novi zahtjev iziskuje koncentraciju i razmišljanje.

3 | Temeljna nastavna umijeća Znanje nastavnika o poučavanju Drugo važno obilježje nastavničkog umijeća je da se ono temelji na nastavnikovom znanju o uspješnom poučavanju. Shulman tvrdi da stručno znanje uključuje barem: ♥ znanje o gradivu ♥ znanje o širokim načelima i strategijama organizacije nastave ♥ znanje o nastavnim materijalima i programima vezanim za kurikulum ♥ znanje o poučavanju pojedinih tema ♥ znanje o učenicima ♥ znanje o pedagoškim kontekstima, od razreda do šire društvene zajednice ♥ znanje o pedagoškim ciljevima i vrijednostima. Za Schulmana, nastavna umijeća su povezana s nastavničkim mišljenjem koje polazi od njihova stručnog znanja kao temelja njihove prosudbe i djelovanja. To je znanje uglavnom implicitno i podrazumijeva se. No kad se želi shvatiti kako nastavnici usavršavaju svoja nastavna umijeća, to stručno znanje mora biti eksplicitno. Uobičajeni način je da se nastavnicima pokaže videosnimka njihove nastave i to se metodom „stimuliranog podsjećanja“ potakne razmisliti o tome što su i zašto su učinili. Pokušava se ponoviti proces nastavnikovog razmišljanja za vrijeme nastave –prosudba na djelu. Da bi se proučavalo bazu nastavničkog znanja važno se poslužiti spektrom metoda (dubinski intervjui, hospitacije, stimulirano prisjećanje i analiza aktivnosti), kako bi se stekla što jasnija slika o razmišljanju nastavnika koje leži u pozadini odlučivanja u nastavi. Mentorstvo Sve važnija uloga mentora u početnom školovanju nastavnika ukazuje na činjenicu da proces pretvorbe djelotvornih nastavnika u djelotvorne mentore novih nastavnika nije sam po sebi razumljiv. Neki nastavnik može znati kako dobro poučavati, ali nije nužno da će se snaći u ulozi kako najbolje voditi i pomagati pripravnicima u razvoju njihove stručnosti. Studije pokušavaju izlučiti najvažnija umijeća potrebna za poučavanje i ispitati kako mentori mogu najbolje njegovati takva umijeća kod nastavnika-početnika.

4 | Temeljna nastavna umijeća ODREĐENJE TEMELJNIH NASTAVNIH UMIJEĆA Nastavna umijeća (NU) se mogu opisati kao odjelite i smislene nastavničke aktivnosti koje potiču učenje. Tri važna elementa nastavničkih umijeća: 1. Znanje – nastavnikovo znanje o predmetu, učenicima, kurikulumu, nastavnim metodama, utjecaju drugih čimbenika na poučavanje i učenje te znanje o vlastitim NU. 2. Odlučivanje – razmišljanje i odlučivanje prije, za vrijeme i poslije nastave o tome kako najlakše postići predviđene pedagoške rezultate. 3. Radnje – ponašanje nastavnika sa svrhom poticanja učenja učenika. Najvažnije obilježje NU je da su to sračunate i ciljane aktivnosti kojima je svrha uglavnom riještiti određeni problem. U najširem smislu, problem je kako najlakše postići željene obrazovne ciljeve u vezi s učenjem učenika. U užem smislu NU-ima rješavaju se kratkoročni i neposredni problemi koji iskrsnu prije, za vrijeme i nakon nastave.1 NU-ima rješavaju se i dugoročni problemi djelotvornog poučavanja.2 Koja su temeljna nastavna umijeća NU variraju od širokih i općenitih (priprema nastavnog sata) do specifičnih (koliko čekati na učenikov odgovor u određenoj situaciji). Najbolje se usmjeriti na prilično široka i opća umijeća koja su nastavnicima važna i koja su povezana s načinima na koje oni razmišljaju o svom poučavanju. O specifičnim umijećima potrebno je govoriti tek kad pomažu ilustrirati i razjasniti kako djeluju opća umijeća. Dunne i Wragg sažeto govore o tome koje se nastavničke aktivnosti može promatrati. 9 dimenzija poučavanja: ♥ etos ♥ izravno poučavanje ♥ upravljanje materijalima ♥ vođena praksa ♥ strukturirani razgovor ♥ praćenje ♥ upravljanje redom ♥ planiranje i priprema ♥ pismena evaluacija. Djelotvorni nastavnik Nastavnici koji se smatraju djelotvornima u poučavanju iskazuju sljedeće kvalitete: ♥ kreiraju sređeno i privlačno okružje za učenje ♥ usredotočuju se na poučavanje i učenje tako da maksimalno povećavaju vrijeme učenja i zadržavaju akademski ton ♥ poučavaju dobro organizirane i ustrojene nastavne jedinice s jasno naznačenom svrhom ♥ imaju visoka očekivanja i postavljaju pred učenike intelektualne izazove ♥ prate napredak i daju brze korektivne povratne informacije ♥ uspostavljaju jasnu i pravednuoštenu disciplinu.

1 2

„Kako pokazati nekom učeniku da prestane govoriti, a da ne prekidam rad?“ „Koji udžbenici najbolje odgovaraju potrebama mojih učenika?“

5 | Temeljna nastavna umijeća Ocjenivanje nastavnika Ocjenjivanje uključuje čitav niz hospitacija i ocjenskih ljestvica koje služe da se odredi i komentira mjera u kojoj se najvažnija NU očituju u promatranoj nastavnoj jedinici. ♥ Planiranje i priprema (odabire kratkoročne ciljeve u skladu sa školskim kurikulumom; poznaje i služi se raznim tipovima opreme i izvora-sredstava). ♥ Razredna organizacija i rukovođenje (maksimalno koristi vrijeme i prostor, vješto prelazi s jedne aktivnosti na drugu). ♥ Nastavna umijeća (služi se mnoštvom načina ispitivanja). ♥ Odnosi (pokazuje iskreno zanimanje i poštovanje za dječje riječi i mišljenja). Kvalitete koje traži Ofsted (Ured za standarde u orazovanju) ♥ Nastavni sat treba biti svrhovit i postaviti visoka očekivanja. ♥ Učenicima valja pružiti priliku da sami organiziraju svoj rad. ♥ Nastava treba pobuditi i održavati učeničko zanimanje, a učenici je moraju doživjeti relevantnom i izazovnom. ♥ Rad mora biti primjeren učeničkim mogućnostima i potrebama. ♥ Učenički vokabular treba razvijati i proširivati (važnu funkciju ima NU postavljanja pitanja). ♥ Valja se služiti raznim aktivnostima. ♥ Red i nadzor uglavnom treba osigurati umješnim održavanjem učeničkog sudjelovanja u radu u razredu i uzajamnim poštovanjem. Kompetencije koje valja razviti u početnom školovanju Ministarstvo prosvjete i zapošljavanja (DfEE) objavio je popis standarda koji se očekuju od netom završenih osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika u Engleskoj i Walesu iz četiri područja. ♥ znanje i razumijevanje ♥ planiranje, poučavanje i upravljanje nastavom ♥ praćenje, ocjenjivanje, bilježenje, izvještavanje i odgovornost ♥ drugi profesionalni standardi. Koristi se za praćenje kvalitete i djelotvornosti pojedinih kolegija u početnom školovanju nastavnika.

6 | Temeljna nastavna umijeća Popis temeljnih nastavnih umijeća ♥ Planiranje i priprema: umijeća potrebna za odabir predviđenih pedagoških ciljeva i rezultata i načina kako ih najlakše postići. ♥ Izvedba nastavnog sata: umijeća potrebna za uspješno ukjlučivanje učenika u učenje, osobito u odnosu na kakvoću pouke. ♥ Vođenje i tijek nastavnog sata: umijeća potrebna za organizaciju aktivnosti za vrijeme nastave kojima se održava učenička pozornost, zanimanje i sudjelovanje. ♥ Razredni ugođaj: umijeća potrebna da bi se razvili i održali motivacija i pozitivan učenički odnos prema nastavi. ♥ Disciplina: umijeća potrebna da se održi red te da se riješe problemi učeničkog neposluha. ♥ Ocjenjivanje učeničkog napretka: umijeća potrebna da se ocijeni učenički napredak, a koja uključuju formativno (pomaže učeničkom razvitku) i sumativno (evidentira postignuća) ocjenjivanje. ♥ Osvrt i prosudba vlastitog rada: umijeća potrebna da se prosuđuje o vlastitoj nastavi kako bi se poboljšala. Između tih sedam kategorija postoji interakcija, tako da umijeća iz jednog područja istodobno pridonose drugom. Sva umijeća uključena u organizaciju nastavne jedinice, ustroj nastavnog sata, razredni ugođaj i disciplinu, interaktivna su, što znači da nastavnik promatra što učenici rade, da se tome prilagođava i da na to reagira. Ova umijeća se ne mogu pokazati odvojeno od učenika. Prilikom tumačenja, nastavnik mora gledati učenike u lice kako bi prosudio je li tumačenje gradiva prilagođeno njihovim potrebama pa ga s obzirom na izraz lica može dopuniti, promijeniti ritam, ton glasa, sadržaj...

7 | Temeljna nastavna umijeća RAZVITAK NASTAVNIH UMIJEĆA Određenje NU: znanje, odlučivanje i radnje. Tablica 1. Temeljna nastavna umijeća Planiranje i priprema ∗ plan nastavne jedinice (NJ) ima razumljive i primjerene ciljeve i svrhe ∗ sadržaj, metode i ustroj odabrane NJ-e usklađeni su s predviđenim tipom učenja ∗ NJ-u se želi primjereno povezati s prethodnim i idućim NJ-ama. ∗ materijali, nastavna sredstva i pomagala su na vrijeme pripremljeni i provjereni ∗ sve planske odluke vode računa o učenicima i kontekstu ∗ NJ osmišljena je tako da pobudi i održi učeničku pozornost, zanimanje i sudjelovanje Izvedba nastavnog sata ∗ nastavnikovo ponašanje je sigurno, opušteno, samouvjereno, smišljeno i pobuđuje zanimanje za nastavu ∗ nastavnikove upute i tumačenja su razumljiva i primjerena potrebama učenika ∗ nastavnikova pitanja su raznolika po tipu i rasponu i zahvaćaju puno učenika ∗ učenje se potiče raznim primjerenim aktivnostima ∗ učenici su djelatno uključeni u nastavu i imaju priliku sami organizirati svoj rad ∗ nastavnik pokazuje poštovanje za učeničke zamisli i pomaže njihovoj razradi ∗ rad je učenika primjeren njihovim potrebama ∗ materijali, nastavna sredstva i pomagala su dobro iskorišteni Vođenje i tijek nastavnog rada ∗ nastavni sat počinje bez zapinjanja i uspostavlja pozitivan mentalni okvir za ono što slijedi ∗ održava se učenička pozornost, zanimanje i sudjelovanje u nastavi ∗ pomnjivo se prati kako učenik svladava gradivo ∗ učenik dobiva konstruktivne i korisne povratne informacije i tako se potiče njegov napredak ∗ prijelazi između aktivnosti su glatki ∗ vrijeme odvojeno za pojedine aktivnosti dobro je iskorišteno ∗ ritam i tijek nastavnog sata prilagođen je učenicima i održava se na primjerenoj razini tijekom cijelog nastavnog sata ∗ prilagodbe plana NJ-e vrše se prema potrebi ∗ svršeci nastavnih satova dobro su iskorišteni Razredni ugođaj ∗ ugođaj je svrhovit, usmjeren na radne zadatke, opušten i sređen ∗ učenike se potiče i podržava da uče, a nastavnik daje do znanja da od učenika puno očekuje ∗ odnosi nastavnik-učenik uglavnom se temelje na uzajamnom poštovanju i razumijevanju ∗ nastavnikove povratne informacije pridonose povećanju učeničkog samopouzdanja i samosvijesti ∗ izgled i raspored klupa u učionici osiguravaju pozitivan odnos učenika prema nastavi i olakšavaju provedbu aktivnosti


Disciplina ∗ red se uglavnom temelji na pozitivnom razrednom ugođaju te na dobroj organizaciji i vođenju nastavnog sata ∗ nastavnik ima autoritet i učenici ga prihvaćaju ∗ nastavnik u prikladnim trenucima učenicima razumljivo priopćuje pravila o ponašanju te kako očekuje od učenika da se ponašaju ∗ nastavnik pomnjivo promatra ponašanje učenika i pokušava spriječiti neposluh ∗ učenički se neposluh rješava ispitivanjem uzroka, savjetima, pomoći u učenju, prijekorima i kaznama ∗ sukobi se izbjegavaju i napete situacije vješto se smiruju Ocjenjivanje učeničkog napretka ∗ ocjenjivanje učeničkog rada tijekom i poslije nastave je temeljito, konstruktivno i pravodobno ∗ cilj povratnih informacija o ocjenama nije samo ispraviti i ukazati na problem, nego i potaknuti učenika da se trudi i da ne izgubi samopouzdanje, a to uključuje komentare o učeničkom radu, pomoć ili rad s pojedinim učenicima ∗ primjenjuju se razni načini ocjenjivanja, formativni i sumativni ∗ postoje razne vrste evidencije o napretku ∗ učenicima se kadšto pruža prilika da sami ocjenjuju svoj rad i napredak ∗ ocjenjivanje učeničkog rada služi tome da se odredi koja su to problematična područja, koliko je poučavanje bilo uspješno i je li uspostavljen čvrst temelj za daljni napredak ∗ ocjenjivanje se sastoji od umijeća učenja i poučavanja te postupaka kojima se učenici služe da bi napredovali Osvrt i prosudba vlastitog rada ∗ nastavni satovi se evaluiraju zbog budućeg planiranja i rada ∗ nastavnik redovito razmišlja o svom radu kako bi uočio područja koja valja poboljšati ∗ o svom sadašnjem radu nastavnici razmišljaju i prosuđuju na razne načine ∗ nastavnik redovito kritički razmišlja o tome bi li se njegovo vrijeme i trud mogli bolje iskoristiti ∗ nastavnik redovito kritički razmišlja o postupcima i tehnikama kojima se bori protiv stresa Studiji pokazuju da su ova NU često nedovoljna kad netko tek počinje raditi u nastavi. Najčešće spominjani problemi su da početnici ne znaju što učiniti kad učenik ne shvati nešto što je nastavnik protumačio, a da ne ponavlja to što je protumačio istim riječima, da ne znaju što s učenicima koji su brži ili sporiji, da ne znaju koji dijelovi kurikuluma zahtijevaju više pozornosti u nastavi te da ne znaju što učiniti s učenicima koje ne mogu kontrolirati. Praćenje vlastitoga poučavanja Drugi izvor podataka o tome kako razviti nastavna umijeća su iskustva iskusnih nastavnika u praćenju i poboljšanju svojih NU-a ili njiohva pomoć kolegama u usavršavanju istih, u sklopu službenih pokušaja ocjenjivanja i stručnog usavršavanja nasatvnika ili kao dio nastavnikova osobnog zanimanja za praćenje i poboljšanje svoje nastave. Studije opisuju sustavni postupak kojim se nastavnicima omogućuje da razmisle o određenom obilježju nekog problematičnog područja vlastite ili školske prakse, da uoče pravu prirodu tog

9 | Temeljna nastavna umijeća problema, prikupe podatke o njemu i tad osmisle rješenje, provedu ga u djelo i poslije ocjenjuju. Studije pokazuju da su svi nastavnici, ne samo početnici, trajno uključeni u taj proces. Razvojne faze Perrott Tri faze kako se stječu i poboljšavaju NU: 1. Kognitivna faza – mora se shvatiti, promatranjem i proučavanjem, što je umijeće, uočiti sastavnice umijeća i njihov slijed, spoznati svrhu umijeća i znati kako će ona poboljšati vašu nastavu. 2. Praksa – najčešće razredna, ali poneka u kontroliranim uvjetima dijelom izobrazbe kojom se uvježbava određeno umijeće. 3. Faza povratnih informacija – omogućuje nastavniku da poboljša određeno umijeće tako da prosudi o njegovoj razmjernoj uspješnosti. Povratne obavijesti mogu obuhvatiti dojam o uspješnosti, podrobne povratne obavijesti nekog promatrača, upotrebu audio-vizualnih snimki ili sustavno prikupljene podatke od učenika o nastavnikovom radu, ponašanju ili mišljenjima. Treća faza se spaja s prvom kao dio trajnog usavršavanja umijeća. Sposobnost za razvitak umijeća Umijeće ovisi o sposobnosti i motivaciji pa puno nastavnika s dugogodišnjim iskustvom nemaju potpuno razvijena NU. Nastavnik mora biti sposoban izvući korist iz prakse i osvrta na vlastiti rad, a mora biti i motiviran za to. Primjer: umijeće postavljanja pitanja NU obuhvaća znanje, odlučivanje i radnje. Sva tri elementa podliježu različitim razinama sposobnosti nastavnika. Primjer nedostatka znanja bio bi nastavnik koji nije svjestan pedagoške važnosti i koristi „otvorenih“ (pitanja s nekoliko mogućuh odgovora) i „zatvorenih“ (jedan točan odgovor) pitanja. Primjer pogreške u odlučivanju bila bi neprimjerena odluka da se neko pitanje ponovi učeniku koji na njega ne može odgovoriti, umjesto da se pitanje postavi na drugačiji način ili da se učeniku pomogne potpitanjem. Primjer krive radnje bio bi nastavnik koji ne zna postaviti pitanje razumljivo i nedvosmisleno. Opće nastavničke sposobnosti nisu samo intelektualne, jer umijeće ovisi o nastavnikovoj osobi pa čak i glumačkim sposobnostima (nekim nastavnicima je lakše postaviti pitanje tako da se čini da ih odogovr zanima). Motiviranost za razvitak umijeća Nastavnici se razlikuju po tome koliko su spremni uložiti vremena, energije i truda da razmisle, ocijene i poboljšaju svoja NU. To je teško jer poučavanje često preraste u rutinu. Ako nastavnik uvidi da jedna način rada mu odgovara, neće se potruditi razviti umijeća potrebna da bi drugi načini uspjeli. Jedan od najvažnijih razloga nesklonosti nekih nastavnika pojedinim inovacijama u kurikulumuj su promjene njihova uobičajenog pristupa i nasatavnik umijeća koje ta inovacija zahtijeva.


Vaš profesionalni razvoj Razvitak vaših NU nije samo vaša osobna obaveza, djelomice su za to odgovorne osobe u školi i u ustanovama izvan škole koje moraju omogućiti vaš profesionalni razvoj i usavršavanje. Obilježja pozitvnog školskog ozračja koja utječu na razvoj NU: ♥ nastavnici smatraju pedagoške ciljeve koje valja postići zajedničkim vlasništvom ♥ neprestano se rađaju nove zamisli ♥ problemi se zajednički rješavaju ♥ nastavnici se uzajamno pomažu ♥ tuđa se mišljenja poštuju ♥ sukobi i krizna stanja se otvoreno i suradnički rješavaju ♥ dopušta se da stilovi variraju ovisno o situacijama i potrebama ♥ svatko (a ne samo čelnici) predlažu poboljšanja ♥ rukovodi se „organski“ a ne „birokratski“ (prvi je način neformalniji i prilagodljiviji, odluke se donose zajednički, a ne prosljeđuju se od vrha hijerarhije prema dolje, pismena izvješća i evidencija su manje važni). Poučavanje uključuje puno važnih zahtjeva u i izvan učionice. Razvoj vaših NU-a je neprekidan proces čiji se intezitet mijenja ovisno o situaciji i kontekstu.


Planiranje i priprema Najvažnija zadaća nastavnika je osmisliti nastavnu aktivnost koja djelotvorno postiže pedagoške rezultate za svakog učenika. Na početku nastavnog sata, svi bi nastavnici morali znati kakve pedagoške ciljeve žele postići i kako će taj nastavni sat omogućiti postignuće tih ciljeva. ELEMENTI PLANIRANJA I PRIPREME 1. Odluka o pedagoškim ciljevima koje se želi postići na pojedinom nastavnom satu. 2. Izbor i pismena priprema za nastavni sat, koji ukljjučuje odluku o tipu i prirodi aktivnosti (izlaganje, rad u skupinama, čitanje), redoslijed i predviđeno vrijeme za svaku od tih aktivnosti te predviđeno gradivo i materijal. 3. Priprema svih predviđenih nastavnih sredstava i pomagala, uključujući nastavne mateijale, provjeru jesu li uređaji naručeni, isporučeni i ispravni, izgled razreda te, ponekad, čak i generalnu probu (kad je riječ o eksperimentu ili prikazu). 4. Odluka o tome kako pratiti i ocjenjivati učenički napredak i postignuća tijekom i nakon nastavnog sata da bi se prosudilo jesu li učenici naučili planirano. Kako zadovoljiti potrebe učenika Ofsted Dva obilježja planiranja i pripreme: 1. Je li razumljiva svrha nastavnog sata? – pitanje jasnoće pedagoških ciljeva nastavnog sata. 2. Je li se vodilo dovoljno računa o potrebama učenika?- koliko pedagoški ciljevi vode računa o rasponu i tipu učeničkih sposobnosti, njihovu predznanju i napretku prema budućem pedagoškom postignuću. Nastavnička osjetljivost za učeničke potrebe vjerojatno je najvažnije od svih umijeća uspješnog poučavanja. To se odnosi na nastavnikovu sposobnost da planira nastavne satove, prilagođuje i modificira svoju nastavu u skladu s time kako će nastavni sat doživjeti razni učenici, a sve u želji da potakne njihovo učenje. Kompetencije u planiranju Planiranje nastave tako da se omogući napredak učenika u učenju pomoću: ♥ identifikacije jasnih nastavnih ciljeva i sadržaja primjerenih predmetnoj materiji i učenicima koje se poučava te točnim određivanjem toga kako će se spomenuto poučavati i ocjenjivati ♥ određivanje aktivnosti za cijeli razred, pojedinačni i grupni rad, uključujući domaću zadaću, a koje su zahtjevne i osiguravaju visoku razinu učeničkog zanimanja ♥ određivanja primjerenih i visokih očekivanja za učeničko učenje, motivaciju i prezentaciju rada ♥ određivanja jasnih ciljeva učeničkog učenja, koji se nadograđuju na predznanje, te provjerom jesu li učenici svjesni sadržaja i svrhe onoga što se od njih traži da učine ♥ identifikacija učenika s posebnim potrebama, uključujući specifične poteškoće u učenju te uočavanja jako sposobnih učenika ili onih koji još npr. ne govore engleski tečno i pomoću znanja o tome gdje namaknuti pomoć kako bi se pružila pozitivna ciljana podrška.


Pedagoški ciljevi Školski kurikulum: ♥ promiče duhovni, moralni, kulturni, mentalni i tjelesni razvoj učenika u školi i društvu ♥ priprema te učenike za posao, odgovornosti i životna iskustva odrasle osobe. Pri odabiru pedagoških ciljeva nastavnik mora pobliže odrediti željene rezultate s obzirom na znanje, razumijevanje, umijeća i stajališta. Takvo planiranje je složeno jer nastavnik za pojedini nastavni sat predviđa niz rezultata, a željeni rezultati se mogu razlikovati od učenika do učenika u istom razredu. Na nastavi uvijek dolazi do interakcije između intelektualnog razvitka i društvenog razvitka. Može doći i do preklapanja ciljeva. Kako nastavnicima ciljevi služe u planiranju Neki nastavnici pristupaju zadatku planiranja problematski: upitaju se kako najbolje strukturirati učeničko vrijeme i iskustvo na nastavi, što je dokaz da mnogi nastavnici mogu planirati nastavu, a da nisu jasno odredili rezultate učenja. Ispitivanja su pokazala kako nastavnici itekako razmišljaju o pedagoškim ciljevima dok planiraju svoje satove, ali da to izađe na vidjelo tek ako nastavnici opisuju svoje razmišljanje tijekom i nakon nastavnog sata. Dio problema je kak odrediti kako i kada nastavnici osmišljavaju pedagoške ciljeve za nastavni sat u načinu na koji priopćavaju svoje misli drugima.


SVRHE I FUNKCIJE PLANIRANJA 1. Najvažnija svrha i funkcija planiranja nastavnog sata (NS) je ta što omogućuje da dobro promislite o vrsti učenja koju ste odredili za nastavni sat i da povežete pedagoške ciljeve s onime što znate o učenicima i mjestu tog nastavnog sata u nastavnom programu. 2. Planiranje omogućuje da razmislite o ustroju i sadržaju NS-a. Najvažnije je razmisliti o količini vremena koju ćete odvojiti za svaku aktivnost. Jedno od najvažnijih umijeća u poučavanju je prosuditi koliko vremena treba utrošiti na svaku aktivnost i koji je najbolji ritam prijelaza s aktivnosti na aktivnost. 3. Planiranje smanjuje vrijeme koje se mora utrošiti na razmišljanje na NS-u. Kad je NS u cjelini dobro isplaniran, znači da nastavnik može usmjeriti pozornost na to da sat teče glatko a ne na ad hoc odluke. 4. Nakon planiranja slijedi priprema svih potrebnih materijala, izovra i pomagala. 5. Pismene bilješke će dobro doći kod budućeg planiranja, osobito ako želite održati sličan NS s drugom skupinom učenika ili dok planirate iduće NS-e s istim učenicima na kojima ćete proširiti ono što ste radili na tom satu. Vrijeme potrebno na planiranje Količina vremena koju ćete utrošiti na planiranje silno se razlikuje od nastavnika (N) do nastavnika, a kod istog N-a od sata do sata. Dok je N-početnicima potrebno više vremena za planiranje, razlike između N-a s jednakim radnim iskustvom čini se da ovise o njihovu načinu ili pristupu planiranju. Idealni nastup bi bio onaj u kojem bi N posvetio nešto vremena, prilično unaprijed, planiranju svakog sata. No stvarnost života N-a je takva da svoje vrijeme moraju trošiti na razne aktivnosti. Vrijeme koje otpada na planiranje je tako ograničeno. Posljedica je da će planiranje biti opširnije i temeljitije samo za one NS- na kojima će se dogoditi nešto novo ili zahtjevnije. Prilagodljivost Drugo važno obilježje planiranja je potreba da se bude prilagodljiv u provedbi planova. Djelotvorno poučavanje ovisi o sposobnosti praćenja, prilagodbe i usmjeravanja onoga što se događa u učionici u skladu s ponašanjem učenika. N-početnici ponekad moraju ubrati gorke plodove i jednog i drugog. Ulažu puno više vremena i energije u pripremu, a istodobno moraju biti prilagodljiviji i mijenjati plan u skladu sa stanjem u razredu. Iskusnim N-ima će se to rijetko dogoditi, a i kad im se dogodi neće im biti teško prijeći na drugu aktivnost.


PLANIRANJE NASTAVNOG SATA Četir najvažnija elementa: 1. odluka o pedagoškim ciljevima 2. odabir i pismena priprema nastavne jedinice 3. pripremanje nastavnih sredstava i pomagala 4. odluka o načinu praćenja i ocjenjivanja učeničkog napretka. Odluka o pedagoškim ciljevima (PC) Najvažnije obilježje PC-a je da opisuje jedan aspekt učenja učenika (U). Naučiti proste brojeve, shvatiti prirodu uzročnosti u povijesti, naučiti nacrtati tijek rijeke ili doživjeti suosjećanje za žrtve trgovine robljem, primjeri su PC-eva koji doprinose učeničkom intelektualnom razvoju. Steći sposobnost suradnje s drugim U-ima, pozorno slušati riječi drugih U-a za vrijeme rasprava u razredu i osjetiti veće samopouzdanje u nekom predmetu, primjeri su PC-eva koji pridonose učeničkom socijalnom razvoju. PC-evi se ne mogu odrediti prema onome što će učenici činiti – izrađivati zadatak, crtati zemljovid... Takvim aktivnostima se potiče učenje. PC-evi moraju opisati sadržaj učenja. Jedna od najopasnijih zamki poučavanja je da se nedovoljno promisli o PC-evima i da se planiranje smatra pukom organizacijom aktivnosti. Pri odabiru ciljeva mora se razmisliti o tome kako se ti ciljevi odnose prema prošlom i budućem radu u koji su učenici uključeni i kako oni proširuju njihove sadašnje sposobnosti, stajališta i interese. Važno je povezati novo znanje s prethodnim, a osobito je korisno ako se novo znanje prikaže kao nastavak prethodnog. Prethodno znanje će povezati s osjećajem otkrića, a i proširit će postojeće znanje. Izbor sadržaja Izbor sadržaja mora biti povezan s općim kurikulumom, ali odluka o tome koliko važnosti pridati pojedinim temama ovisit će o nastavnikom mišljenju o njihovoj važnosti i težini. Osobito važno NU je kako podijeliti gradivo na sastavne elemente te kojim redoslijedom obrađivati te dijelove tako da čine intelektualno smislenu cjelinu i olakšavaju učenje. Jedan od njatežih aspekata rada N-početnika je odlučiti kako to učiniti na način koji zadovoljava učeničke potrebe. Za to je nužno da N dobro poznaje svoj predmet, da zna kako podijeliti i kojim redoslijedom tumačiti elemente određenog gradiva i da poznaje učeničke potrebe. Za iskusne N-e je problem kako držati korak s najnovijim tendencijama u poučavanju njihova predmeta u skladu s promjenama koje se temelje na rezultatima novih pedagoških istraživanja.


Odabir nastavnih aktivnosti Odluka o tome koju aktivnost ili kombinaciju aktivnosti odabrati za nastavni sat ovisi o nastavnikovom mišljenju o uspješnosti različitih aktivnosti za predviđeni tip učenja. Pri donošenju odluke treba uzeti u obzir razne čimbenike vezane za kontekst nastavnog sata. Kao prvo, hoće li odabranje aktivnosti zadovoljiti potrebe određene skupine učenika, imati na umu njihove sposobnosti, interese i motivaciju i način na koji će učenici vjerojatno reagirati na te aktivnosti? Drugi važni čimbenik je vrijeme kad se NS održava. Vrijeme utječe na vrstu aktivnosti koja uspijeva u petak poslijepodne ili nakon jutarnjeg sastanka, ili na potrebu da se uvježba gradivo obrađeno na prethodnom satu jer gradivo nije dobro „sjelo“. Kao treće, na takve planske odluke utječu materijalno tehnička priprema, druge aktivnosti i vremenski rokovi. NS za koji je potrebna opširnija priprema njabolje je izbjegavati sredinom tjedna u kojem morate ocijeniti puno pismenih ispita. Raznovrsnost i primjerenost aktivnosti Aktivnosti moraju pružiti primjereno intelektualno iskustvo da bi se predviđeni rezultati postigli, ali moraju omogućiti učenicima da se uključe i sudjeluju u tom iskustvu. Moraju pobuditi i održavati pozornost, zanimanje i motivaciju učenika. Većina NS-ova ukjlučuje razne aktivnosti. Početak NS-a može poslužiti kao uvod i da se pobudi zanimanje u U-a, glavnina NS-a može se posvetiti obradi teme, a svršetak može poslužiti za ponavljanje ili komentare o važnosti ili kakvoći učenja. Raznovrsnost aktivnosti je važna, no svaka aktivnost mora biti primjerena određenom NS-u. Raznovrsnost omogućuje U-ima da uče na razne načine i tako steknu i razviju sposobnosti za uspješno učenje. Praćenje i ocjenjivanje učeničkog napretka Kad NS počne, mora se pratiti i ocjenjivati učenički napredak i rezultati kako bi nastava bila uspješna i kako bi U-ci naučili ono što je bilo predviđeno. Tako će se doznati koje je obilježje NS-a potrebno prilagoditi za vrijeme nastave kako bi se održala djelotvornost. Ta to je potrebno reagirati na povratne informacije, ali i aktivno pitanjima provjeravati napreduju li učenici prema očekivanjima. I dok N dobiva dovoljno povratnih informacija na temelju lica učenika, U-ci se najčešće služe strategijama i tehnikama koje samo površno pokazuju da su razumjeli gradivo. Tek pošto se prikupe bilježnice ili na kraju sata postave pitanja, možda će se pokazati da su učenici puno manje naučili. Lako je izbjeći aktivno praćenje napretka i postignuća U.a ako se čini da NS teče dobro, prirodno je da ćete propitkivanje smatrati zazivanjem vraga. Učenici vješto izbjegavaju nastavnikovu pozornost tako da ga ne gledaju u oči, a kad im se N približi pretvaraju se da rade. Takvo aktivno praćenje i ocjenjivanje učenika traži malo razmmišljanja i planiranja unaprijed. Kako i kada ćete dobiti povratne obavijesti? Može se iskoristiti prijelaz između jedne aktivnosti na drugu za nekoliko brzopoteznih pitanja i razgovor o gradivu.


PRIPREMANJE NASTAVE Pripremanje nastave se odnosi na pripremu svih resursa i materijala potrebnih na određenom NS-u, uključujući pisanje i fotokopiranje radnih listova, narudžbu, primanje i provjeru opreme, razmještanje klupa i stolaca i pravljenje bilješki o sadržaju NS-a. Pokažite da vam je stalo Briga i trud koji nastavnici ulože u pripremu može pozitivno djelovati na U-e jer po tome mogu zaključiti da je N-ima stalo da U-i nešto nauče i da su nastavne aktivnosti vrijedne truda, te može pojačati osjećaj osobne vrijednosti U-a, njihov polet i osjećaj svrhovitosti idućeg dijela NS-a. Nedovoljna pripremljenost osim što prekida tijek nastave, U-i doživljavaju kao uvredu njihovu osjećaju važnosti kao U-a. Proba, provjera i osiguranje Ako ćete se služiti bilo kakvom opremom ili materijalima za neki eksperiment ili praktičan rad, korisno je isprobati ih prije no što prvi put održite NS. Ako se raspoloživa sredstva i pomagala razlikuju od onih kojima ste se prije služili, potrebna je provjera. Provjera znači potrebu da se neposredno prije NS-a provjeri jesu li sva pomagala na raspolaganju i u ispravnom stanju. No i uz probu i provjeru, događat će se stvari zbog kojih ćete morati mijenjati plan NS-a. Potrebno je osiguranje. Korisno je promisliti o tome kako se mogu upotrijebiti alternativne aktivnosti ako iskrsnu problemi. Nastavni materijali Najčešće se upotrebljavaju radni listovi, folije, kartice i kompjutorski paketi, a za njihovo osmišljavanje i primjenu potrebna su razna umijeća pripreme. Često je važno takvu pripremu smatrati skupnom aktivnošću i suradnjom s kolegama, a ne nečime što radite sami. Takvi izvori se mogu opetovano upotrebljavati te se njima mogu koristiti i vaši kolege i mogu se povezati s testovima provjere znanja. Prije pripreme dobro je provjeriti postoje li već takvi izvori ili se mogu kupiti, posuditi ili fotokopirati. U pripremi radnih listića, kartica i sličnih materijala, najvažnija je kvaliteta prezentacije. Moraju biti dobro osmišljeni, ne sadržavati previše podataka i trebaju pokušati pobuditi učeničko zanimanje.Osobito valja posvetiti pažnju jeziku da nije prejednostavan ili pretežak. Mora se razmisliti hoćete li taj materijal uvesti u nastavu i dopuniti raznim uputama ili su sami po sebi razumljivi. Radni listić i kartice mogu imati raspon od jednostavnih zadataka kojima je cilj doznati činjenice iz određenog materijala, do prilično složenih materijala kojima je cilj pružiti U-ima priliku za stvaralačku analizu.


Materijali za praćenje i ocjenjivanje Praćenje učeničkog napretka i rezultata tijekom školovanja zahtijeva formalno i redovito praćenje. Dio toga su formalni testovi koji se pišu na svršetku obrazovnih razdoblja, a veliki dio ocjenjivanja se temelji na promatranju učeničkog rada na nastavi. Svrha nekih aktivnosti na satu će biti ocjenjivanje. Dvije važne planske odluke: a) koliko će se učenika pokušati ocijeniti na određenom NS-u?, b) kojim će se postupcima koristiti? U osmišljavanju materijala za ocjenjivanje kojima ćete se koristiti u nastavi, valja pripaziti na to da ti materijali valjano provjeravaju znanje koje namjeravate provjeriti. Materijali moraju ocjenjivati što tvrde da ocjenjuju na primjeren način i na primjerenoj razini. N mora jasno odrediti prirodu i preciznost potrebe za ocjenjivanjem. Da bi ocjenjivanje bilo pravedno, materijali i postupci morat će se standardizirati da bi se svakog učenika ocjenjivalo na jednak način. Bilježenje ocjena Potrebno je razmisliti i isplanirati kako će se ocjene bilježiti, dogovoriti se sa svojim kolegama da školski imenici budu doljedni i usklađeni te služiti se raznim materijalima za ocjenjivanje i vrstama (opažanje učeničkog ponašanja, ispitivanja u usmenom i pismenom obliku, testovi ispunjavani olovkama, rad u razredu, domaća zadaća). Kako pripremiti sebe i učenike Drugo obilježje pripreme je potreba za osobnom pripremom. Potrebno je proučavati pojedine teme, služiti se priručnicima za nastavnike, prisustvovati seminarima ili tečajevima. Potrebno je razmisliti je li i U-e potrebno pripremmiti – unaprijed upozoriti na pojedine teme, osobito ako unaprijed moraju nešto pročitati, ponoviti prijašnje gradivo ili donijeti opremu ili predmete. U takvim okolnostima, potrebno je provjeriti imaju li sve što im je potrebno, a možda ćete i sami trebati imati nekoliko komada pričuvne opreme.


Izvedba nastavnog sata Organizacija NS-a uključuje vrste učenja kojima želite postići željene pedagoške rezultate. Kao posljedica različitih vrsta nastavnih metoda, postoji zapanjujući raspon aktivnosti koje mogu dobro poslužiti u nastavi. U pregledu nastavnih aktivnosti mogu se razlikovati: Nastavničke usmene aktivnosti - ovise o N-u: nastavničko izlaganje, postavljanje pitanja, razredna rasprava koju usmjerava N. Obrazovne zadaće - mogu se provoditi uz malo ili nimalo sudjelovanja N-a: praktične aktivnosti, istraživačke aktivnosti vezane za rješavanje problema, radni listići, kompjutorske igre, dramatizacija i rasprave u malim skupinama. NASTAVNIKOVO PONAŠANJE Pozitivni signali u vašem ponašanju Brojnim umijećima se U-ima može pokazati da ste sigurni, opušteni, puni samopouzdanja i svrhoviti. Najvažnije je pritom da zaista budete sigurni, opušteni, samopuzdani i svrhoviti! Najbolje se temeljito pripremiti i isplanirati NS, pa ćete zbog toga, kao i sve bogatijeg iskustva, prirodno i nesvjesno odašiljati takve pozitivne signale. Pozitivni signali se uglavnom primjećuju na vašem licu, u glasu, govoru, pogledu, pokretima i držanju tijela. Veliki broj N-početnika razvije ta umijeća prilično brzo, dok je drugima potrebno više vremena. Iako se stručnim usavršavanjem i iskustvom nastavničko ponašanje može promijeniti, ono je djelomice povezano s karakterom osobe. Stoga je važno da N-početnici iskoriste vlastite prednosti i ublaže manjkavosti, a ne da se pokušaju razvijati po uzoru na bilo koji način poučavanja koji su vidjeli ili na koji ih se nagovara.. Drugi važni aspekti vašeg ponašanja Uspješan se može biti na razne načine. Općenito se čini da je važno pokazivati entuzijazam i zanimanje za predmetno gradivo te strpljivost i smisao za humor.


NASTAVNIKOVE USMENE AKTIVNOSTI Usmeno izlaganje Jasnoća tumačenja – „nastavnička jasnoća“ najviše pridonosi boljim učeničkim rezultatima te nastavnikovim usmenim aktivnostima, a i pomaže u onom dijelu u kojem zadire u obrazovne zadaće. Razdoblje nastavnikova izlaganja (iznošenje materije, opis i tumačenje) najčešće se javlja na početku sata, a ponekad na svršetku pa i tijekom sata, kada i koliko nastavnik smatra potrebnim. U školama se rijetko javlja u obliku oduljeg usmenog predavanja i zato se mnogi N ne služe usmenim izlaganjem nego pitanjima i učenikovim odgovorima da bi rekli što žele reći. To bolje uključuje U-e u nastavu, a i omogućuje vam da provjerite učeničko razumijevanje. Početak sata Kvaliteta nastavničkog usmenog izlaganja na početku sata može biti osobito važna jer ima višestruku funkciju. Mora pobuditi i održati učeničku pozornost i zanimanje za nastavu. Uspostava pozitivnog odnosa na početku dobra je odskočna daska za ono što slijedi. Korisno je reći koja je svrha ili tema nastavne jedinice i njezina važnost. Pitanje upućeno učenicima može pobuditi učeničku znatiželju i pokrenuti proces rješavanja problema potreban za ono što slijedi bolje nego nastavnikova rečenica. Tih, ali čujan glas, najbolje potiče slušanje, odvraća U-e od brbljanja i olakšava vam promjenu boje i jačine glasa. Treća funkcija uvoda je ukazati U-ima na veze s prethodnim nastavnim jedinicama kojih trebaju postati svjesni kako biste ih najbolje pripremili za ono što slijedi. Takva priprema može obuhvatiti praktična pitanja o opremi koja će im biti potrebna. Djelotvorno tumačenje Tumačenje je često usporedno s postavljanjem pitanja, jer N čas tumači čas postavlja pitanja, prema potrebi, od. smatra li N poželjnim da postavke sažime kako bi olakšao prijelaz na sljedeći dio nastavne jedinice ili da U-i više sudjeluju u radu i iznose svoje ideje. Važno je pripaziti da su priroda i složenost jezika kojima se N služi na primjerenoj razini. Umijeće N-a da svoj izobr riječi prilagodi učeničkoj razini razumijevanja jedno je od najvažnijih umijeća kojima N-početnik mora ovladati. Sedam najvažnijih aspekata koji poboljšavaju djelotvornost objašnavanja: 1. Jasnoća: jasno je i na primjerenoj razini. 2. Struktura: najvažnije postavke razlomljene su u smislene segmente i povezane logičkim slijedom. 3. Duljina: prilično je kratko i prošarano pitanjima i drugim aktivnostima. 4. Pozornost: u poučavanju se dobro koristi glas i govor tijela da bi se održalo zanimanje i pozornost. 5. Jezik: izbjegava se uporaba pretjerano složenog jezika i objašnjavaju se novi nazivi. 6. Egzemplari: koriste se primjeri, osobito oni vezani za učenička iskustva i interese. 7. Razumijevanje: N prati i provjerava učeničko razumijevanje. Najvažnije obilježje tumačenja je umijeće da se odredi duljina učeničkog koraka u prijelazu s onog što već znaju na početku NS-a na znanje za koje se nadate da će svladati do svršetka sata.

20 | Temeljna nastavna umijeća Usmena tumačenja moraju biti gramatički jednostavna, nedvosmislena, primjeri moraju biti dobro iskorišteni, tehničko nazivlje rastumačeno, a najvažnije je moraju biti kratka. Postavljanje pitanja Brown i Edmondson Razlozi za postavljanje pitanja: ♥ potiču razmišljanje, razumijevanje pojmova, pojava, postpaka i vrijednosti ♥ provjeravaju razumijevanje, znanje i sposobnosti ♥ osiguravaju pozornost, omogućuju nastavniku da zaokruži neku misao, te mogu poslužiti kao aktivnost za zagrijavanje učenika ♥ ponavljaju, podsjećaju i utvrđuju nedavno naučeno gradivo i prethodne postupke ♥ pomažu u organizaciji NS-a, smiruju situaciju, sprečavaju učenike da se dovikuju u razredu, usmjeravaju pozornost na N-a ili tekst ♥ poučavaju cijeli razred kroz učeničke odgovore ♥ svima pružaju priliku da odgovore ♥ bolji učenici potiču ostale ♥ ukjlučuju u rad stiljivije U-e ♥ provjeravaju učeničko znanje nakon kritičnih odgovora, preusmjeriti pitanja na U-e koji su postavili pitanje ili na druge učenike ♥ izražavaju osjećaje, stajališta i empatiju. Vrste pitanja „Otvorena“ pitanja – mogu imati nekoliko točnih odgovora. „Zatvorena“ pitanja – imaju samo jedan ispravan odgovor. „Pitanja višeg reda“ – uključuju logičko razmišljanje, raščlambu i prosudbu. „Pitanja nižeg reda“ – obuhvaćaju prisjećanje ili nabrajanje. N češće postavljaju zatvorena pitanja nižeg reda nego otvorena višeg reda. Otovrena pitanja višeg reda su općenito intelektualno zahtjevnija i poticajnija, no uvijek se na umu mora imati svrha pitanja. Oduzimaju više vremena pa ih je teško postavljati češće, a pritom ne ograničiti druge potrebe (održati ritam NS-a). Potrebna je ravnoteža da se ostvari sve što se predvidjelo.


Kako djelotvorno postavljati pitanja Kerry: Sedam umijeća postavljanja pitanja 1. prilagoditi izbor riječi i sadržaja pitanja učenicima 2. pitanjima obuhvatiti što više učenika 3. po potrebi postavljati potpitanja 4. iskoristiti učeničke odgovore (čak i netočne) 5. izabrati dobar trenutak za postavljanje pitanja i odrediti primjerenu stanku između pitanja 6. progresivno povećavati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja višeg reda 7. djelotvorno se služiti pitanjima u pismenom obliku U postavljanju pitanja treba se misliti na dvije važne stvari: a) odgovarati na pitanja, posebno pred koegama, za učenike emocionalno visoko rizična aktivnost pa se učeničkim odgovorima treba poklanjati pažnja, b) ne smije se dopustiti da neki U ne odgovaraju na pitanja – neki izbjegavaju nastavnikova pitanja i takve U-e treba uključiti u nastavu. Umješnost postavljanja pitanja – korisna tehnika kojom se izbjegava prozvati učenika za kojeg želite da odgovori na pitanje sve dok pitanje ne postavite. Pomaže da se osigura pozornost svih učenika. Postavljaj te razumljiva i nedvosmislena pitanja. Ako U ima problema s odgovorom, preoblikujte pitanje. Postavite pitanje tako da pokažete zanimanje za odgovor, gledajte U-a u oči i pobrinite se da i drugi U-i budu dovoljno pažljivi i slušaju u tišini. Kad pomažete nekom U-u da odgovori na pitanje, zapamtite da je svrha toga pomoći Uu razmišljati, a ne da iz potpitanja pogodi točan odgovor. Vođenje razredne rasprave Treće područje nastavnikovih usmenih aktivnosti je razredna rasprava koju usmjerava N – mješavina nastavnikovih i učeničkih tumačenja, stajališta i pitanja. Počinje kad U-i postavljaju pitanja i kad jedan U reagira na riječi drugog U-a. Za vrijeme razrednih rasprava potrebno je odlučiti o dva najvažnija pitanja: a) raspored klupa, b) koliko ćete vi voditi raspravu i usmjeravati razgovor. Da bi se razredna nastava dobro iskoristila, korisno je ukazati na svrhu takve rasprave, reći koliko je vremena predviđeno za nju i na svršetku sažeti zaključke. Jedan od najvažnijih razloga za njeno održavanje je pružiti U-ima priliku da razrade i izraze svoje ideje.


OBRAZOVNE ZADAĆE - aktivnosti kojima N-i U-ima olakšavaju učenje, a koje se, kad započnu, mogu provesti uz malo ili nimalo nastavnikova sudjelovanja. To su praktične vježbe, projekti i rješavanje problema, radni listići, kompjutorske igre, dramatizacija i rasprave u skupinama. U skoro svim tim aktivnostima N kruži po razredu, prati učenički rad i pomaže U-ima prema potrebi. Osmišljavanje obrazovnih zadaća Da bi se neka obrazovna zadaća uspješno iskoristila, nužno je U-ima točno rastumačiti što moraju učiniti i ukazati na odnos između zadaće i učenja. Za uspjeh je najvažnije brižljivo pripremiti potrebne zadaće i materijale zajedno s prethodnim preciznim uputama o tome što se od U-a očekuje. Drugi važan aspekt obrazovnih zadaća je provjeriti raspolažu li U-i sposobnostima potrebnim da uspješno izvrše pojedinu zadaću te ako nemaju, razviti te sposobnosti. Sve zadaće uključuju brojne sposobnosti. Obratiti pozornost učeničkim sposobnostima prije, tijekom i nakon obrazovnih zadaća može silno utjecati na kvalitetu učenja. Jedna od prednosti individualnih aktivnosti je da omogućuju U-ima da rade vlastitom brzinom, pomažu im organizirati svoj rad i preuzeti odgovornost za jnjega, omogućuju da se rad ustroji i skroji u skladu s njihovom razinom, omogućuje proširenje i obogaćenje materijala i zadaća za sposobnije U-e u razredu. Suradničke aktivnosti Suradničke aktivnosti (rasprave u skupinama ili suradničko rješavanje problema) omogućuju U-ima da razmjenjuju ideje, razviju sposobnosti potrebne za suradničku interakciju, razumljivo komuniciraju i rade kao tim. Skupina od 2 do 6 članova najbolja je za suradničke aktivnosti. Neki nastavnici se nevoljko služe suradničkim aktivnostima jer se boje da će teže održati red.


Aktivno učenje - aktivnosti u kojima se U-ima osigurava visok stupanj samostalnosti i nadzora nad organizacijom, tijekom i smjerom aktivnosti. Takve aktivnosti najčešće obuhvaćaju rješavanje problema i istraživački rad, a mogu se individualizirati (projekti)ili proširiti u suradnju (rasprava, dramatizacija ili suradnički projekti). Aktivno učenje je suprotno frontalnom poučavanju u kojem su U-i razmjerno pasivni primatelji obavijesti čvrsto pod nastavnikovim nadzorom. Pedagoške koristi aktivnog učenja: ♥ Takve aktivnosti su intelektualno poticajnije a time i djelotvornije u poticanju i održavanju učeničke motivacije i zanimanja za aktivnost. ♥ Takve aktivnosti uspješno pomažu u razvoju velikog broja važnih sposobnosti učenja potrebnih za proces organizacije aktivnosti te interakcijskih i komunikacijskih sposbnosti u suradničkim aktivnostima. ♥ U takvim će aktivnostima učenici vjerojatno uživati jer omogućiju napredak, manje su prijeteće od nastavnikovih usmenih aktivnosti pa stoga potiču pozitivan odnos U-a spram sebi kao U-u i pozitivniji odnos prema predmetu. ♥ Suradničke aktivnosti omogućuju bolji uvid u tijek aktivnosti učenja jer U-i promatraju rad svojih kolega i zajednički slijede i raspravljaju o postupcima i strategijama. Aktivno učenje može kadšto osigurati bolji uvid u ono što će se učiti nego poučavanje usmenim izlaganjem. Akademske aktivnosti naspram frontalnih nastavničkih aktivnosti Nastavne metode obuvaćaju cijeli razred i temelje se na nastavnikovim govornim aktivnostima. Akademske aktivnosti obilježava aktivno učenje. Frontalne nastavničke metode se temelje na aktivnostima u kojima dominiraju N-i. Studije pokazuju da je „izravno poučavanje“ vjerojatno najdjelotvorniji pristup promicanju viših razina učeničke uspješnosti. Sastoji se od jedinica podijeljenih u pet većih faza: 1. N određuje jasne ciljeve nastavne jedinice. 2. N poučava objašnjavanjem onoga što bi se trebalo naučiti. 3. N postavlja pitanja da bi provjerio učeničko razumijevanje. 4. Postoji vrijeme za nadgledano uvježbavanje. 5. N ocjenjuje učenički rad kako bi provjerio jesu li ciljevi ostvareni. N- bi se trebali služiti raznim nastavnim metodama jer to U-ima pomaže da razviju umijeća učenja na različite način, a i osigurava veće šarenilo rezultata učenja.


Stilovi poučavanja U poučavanjima nastavne prakse pokušalo se kategorizirati N-e prema njihovim stilovima poučavanja – njihovoj sklonosti čestom korištenju određenih vrsta aktivnosti učenja u poučavanju. Formalni stil poučavanja: Neki N-i se češće služe na N-a usmjerenim aktivnostima u kojima dominira objašnjenje, te aktivnostima koje U-i obavljaju na svom mjestu i slijedeći nastavnikove upute. Ovaj pristup se može kombinirati s razmještanjem klupa u redove i s puno vođenih aktivnosti. Neformalni stil poučavanja: Neki se N-i češće služe za U-e usmjerenim aktivnostima, uključujući rad u malim grupama, i daju U-ima više kontrole nad njihovim radom. Ovo se može kombinirati s rasporedom klupa tako da se oforme grupe U-a koji sjede zajedno te s aktivnostima otvorenijeg tipa u dogovoru s U-ima. Većina nastavnika se koriste kombinacijom stilova od jedne nastavne jedinice do druge i od razreda do razreda. Stilovi učenja - odnosi se na vrste aktivnosti učenja i zadataka koje U-i vole i za koje smatraju da su djelotvornije za njihovo učenje. On uključuje i vrste strategija za učenje koje učenici najradije odabiru kad im se pruži prilika za izbor, te fizičke i socijalne karakteristike situacije u kojoj najradije uče. Ponekad se tvrdi da će se U-e više naučiti bude li ih se poučavalo na njima odgovarajuće načine. N-i bi trebali pokušati spojiti aktivnosti učenja s preferencijama U-a što je problematično. Važno je U-ima pomoći razviti umijeća kojima nisu skloni, budući da U-i koje se poučava na način koji njima najviše odgovara možda neće uspjeti razviti puni raspon umijeća učenja. Učeničke stilove učenja nije lako odrediti, a i variraju od jedinice do jedinice i od predmeta do predmeta. Logistika razrednog života onemogućuje diferencijalni odnos prema raznovrsnosti omiljenih načina učenja u istom razredu. Implikacije po razrednu praksu Jedna od važnih implikacijaistraživanja o stilovima poučavanja i učenja je da se N-i u poučavanju zaista trebaju služiti raznovrsnim aktivnostima učenja. N-i se mogu poslužiti svojim spoznajama o razlikama između učenika po načinima učenja kako bi pripomogli motiviranosti svakog U-a jer će se poslužiti njima dragim aktivnostima kad je to primjereno ili pružiti podršku i poticaj kad se služe aktivnostima kojim U-i nisu skloni.


PRILAGODBA AKTIVNOSTI UČENICIMA Uskladiti vrstu učenja s razinom sposobnosti, interesa i potreba svakog U-a u razredu jedno je od najvećih umijeća poučavanja. Jedan od problema je sklonost da se nastavnu jedinicu usmjeri. Posljedica je to sklonosti da se nastava podesi prema potrebama široke sredine spektra sposobnosti, a da se dodatnim materijalima, zadacima ili individualnom pomoći zbrinu oni na krajnjim točkama tog spektra. Dio problema je što nadareniji U-i trebaju više poticajnih i zahtjevnijih zadataka, a ne samo više istih ili težih dok manje darovitijima su potrebnije poticajnice i zahtjevnije zadaće, a ne manje istih ili lakših. Brojne radne zadaće temeljene na individualiziranim kurikulumima su se pokazale uspješnima u tom usklađivanju u širokom rasponu sposobnosti. Pomaže i ako se U-i svrstaju u manje skupine prema sposobnostima. „Uskladiti aktivnosti“ znači odrediti koliko U-i mogu napredovati na pojedinom nastavnom satu ili u nekoliko nastavnih sati, a tad osmisliti nastavu tako da se postigne optimalni napredak za koji su učenici sposobni. Najvažniji čimbenik koji pridonosi boljem napredovanju je intelektualno poticajno poučavanje Određivanje aktivnosti i podjela učenika prema sposobnostima Grupiranje prema sposobnostima može pomoći da: ♥ učenici napreduju u skladu sa svojim sposobnostima ♥ nastavnici lakše osmisle aktivnosti koje zadovoljavaju potrebe cijele grupe ♥ sposobnije učenike u napretku ne sputavaju manje sposobni ♥ nesposobnije učenike ne obeshrabre sposobniji. Postoji opasnost da grupa manje sposobnih upadne u začarani krug nižih nastavničkih i učeničkih očekivanja u vezi s njihovim sposobnostima. Grupe heterogenih sposbnosti i diferencijacija Diferencijacija uključuje prilagodbu načina na koji se aktivnosti određuju i ocjenjuju kako bi se izašlo u susret raznim sposobnostima u sklopu istog razreda. Stradling i Saunders: Pet tipova diferencijacije: 1. diferencijacija kroz aktivnosti, pri čemui U-i svladavaju iste sadržaje, ali na različitim razinama 2. diferencijacija kroz rezultate, pri čemu se odredi ista opća aktivnost, ali dovoljno fleksibilno pa U-i mogu raditi na vlastitoj razini 3. diferencijacija kroz aktivnosti učenja, pri čemu se pred U-e postavlja isti zadatak i na istoj razini, ali na drugačiji način 4. diferencijacija kroz tempo, pri čemu U-i mogu svladavati isti sadržaj na istoj razini, ali različitim tempom 5. diferencijacija kroz dijalog, pri čemu N s pojedinim U-ima raspravlja o aktivnostima kako bi ih prilagodio njihovim potrebama


Vješto usklađivanje Jedan od korisnih načina na koji N-i mogu izvršiti usklađivanje je da brižljivo prate učenički napredak i pitanjima provjeravaju razumijevanje. Nažalost, mnogi U-i nerado priznaju da imaju problema u učenju i umjesto toga radije nešto švrljaju u tišini. Osobito je važno preuzeti inicijativu u praćenju napretka a ne da čekate da vam netko ili nešto skrene pozornost na učeničke poteškoće. I očekivanja kadšto prikriju prave sposobnosti U-a. Većina će U-a učiniti manje nego što se od njih traži. Posljedica toga može biti da će N-i smanjivati zahtjeve, tako da će of U-a tražiti razinu rada postignutu na prethodnom satu. Stoga se U-ima mora dosljedno pokazivati da s eod njih očekuje viša kvaliteta rada i brži napredak od uobičajenih. To će poticajno djelovati na U-e, a shvatit će da se od njih očekuje malo viši standard od postignutog. Usklađivanje aktivnosti s U-ima znači i potrebu da se uzmu u obzir učenički interesi i potrebe. Iskoristit će se primjeri i teme i njihova primjena koje će vjerojatno zanimati ili imati veze za životnim iskustvom U-a u vašem razredu. Za to je potrebno smisliti puno načina rada – nastavnikovih usmenih aktivnosti i obrazovnih zadaća tako da U-i mogu steći sposobnosti potrebne za uspješan rad u raznim aktivnostima. Neki će U-i imati posebne potrebe koje treba zadovoljiti. S takvim U-ima će se morati posebno raditi da bi se zadovoljilo njihove potrebe. Vođenje Drugi način prilagodbe nastave U-ima je individualan rad s U-ima – vođenje (tutoring). Taj tip pomoći važan je dio djelotvornog poučavanja, ne samo zbog stručne pomoći, nego i osobnog i prisnog kontakta između vas i U-a. Vođenje je dobra prilika da pokažete brigu i podršku učenikovom napretku, a ida ocijenite učenikovu opću sposobnost i motivaciju i uočite posebne potrebe. Jedan od najvažnijih aspekata stručnog mentorstva je metoda skela (scaffolding). Pojam skela znači da stručno mentorstvo može uključivati pomoć U-ima u nekoj aktivnosti tako da im se skrene pozornost na najvažnije elemente nužne za primjenu i jačanje postojećeg razumijevanja i time omogući da uspješno privedu aktivnost kraju. Djelotvornost vođenja je odavno poznata te u nekim školama roditelji pomažu u školi. Pomažu i U-i iz istog ili višeg razreda, koji pružaju i osiguravaju vođenje u razredu. Učenici-tutori (vršnjaci-tutori) je raširena pojava.


UPOTREBA IZVORA I MATERIJALA To su zvučne vrpce, radni listovi i kartice, kompjuterski paketi i simulacijski materijal. Zlatno pravilo njihove upotrebe bilo bi uvijek provjeriti njihovu kvalitetu i primjerenost nastavnoj jedinici. Važno je upoznati se sa sadržajem tih materijala ako ih upotrebljavate prvi put ili nakon duljeg razdoblja, jer će vam biti teško rješavati probleme koji neočekivano iskrsnu. Služenje školskom pločom i grafoskopom Školska ploča je još najraširenije pomagalo i kvaliteta upotrebe ploče bit će najvažniji pokazatelj kakvoće vaše nastave. Dobro pripremljena i pregledna školska ploča nije samo uspješno nastavno pomagalo, nego i pokazatelj standarda kvalitete rada i obrade nastavne jedinice koju očekujete od U-a. Može se koristiti kao podsjetnik ili za zapis najvažnijih natuknica. N-početnici moraju pripaziti na to da ne govore dok su okrenuti licem prema ploči. Slična uputa vrijedi i za grafoskop. Važno je paziti da se folije vide iz svih dijelova učionice i da ne zaklanjate vidik svojim tijelom. Individualizirani radni zadaci Dva područja upotrebe izvora i materijala za učenje koja se najbrže razvijaju su široka upotreba individualiziranih radnih zadataka koji se temelje na komjutorskim paketima i radnim karticama. U oba slučaja, jedno od umijeća potrebno za njihovu uspješnu upotrebu povezano je s organizacijom toga kako i kada se U-i njima služe te kako i kada dobivaju povratne inofrmacije o svom radu. Jedan od najvažnijih čimbenika u poboljšanju učeničkih rezultata je sposobnost N-a da maksimalno iskoristi vrijeme koje U-i provode učeći od neke nastavne aktivnosti. Jedna od prednosti nekih kompjuterskih paketa i radnih kartica je da su osmišljeni kao neovisne aktivnosti i često sadrže povratnu informaciju u obliku točnih odgovora i pomoći Uima koji imaju problema. No većina takvih izvora ipak zahtijeva povremenu nastavnikovu pomoć, a N mora biti uključen u postupak ocjenjivanja. Nastavni sat se može organizirati tako da različite skupine dobiju različite zadatke, od onih za koje je potrebno kontaktirani N-a minimalno do onih u kojima je potrebno često. Na taj način moći ćete provoditi više vremena s U-ima kojima je potrebna vaša pomoć. Brižljiv odnos prema izvorima i materijalima To je važno ne samo jer gubitak ili oštećenje mogu biti skupi, a druge učenike dovesti u nepriliku, nego i zato što se tako pokazuje da se uživotu izvori dijele, a da takvo vzajedničko vlasništvo i upotreba nameću odgovornosti obveze svakom korisniku.


Vođenje i tijek nastavnog sata Uspješan tijek nastavnog sata traži da prebacujete pozornost i djelovanje između nekoliko aktivnosti kako bi osigurali da učenici normalno rade. Najvažnija zadaća je pobuditi i održati učeničko sudjelovanje u radu cijeli nastavni sat i tako osigurati da se postignu željeni pedagoški ciljevi. Vođenje nastavnog sata obuhvaća umijeća potrebna da se aktivnosti vode i organiziraju tako da se osigura maksimalno učeničko produktivno sudjelovanje u nastavi. POČECI, PRIJELAZI I SVRŠECI Jedno od najvažnijih područja ustroja nastavnog sata su umijeća kako početi nastavni sat, kako prijeći s jedne aktivnosti na drugu i kako uspješno nastavni sat provesti kraju. Točnost Dva najvažnija aspekta početka nastavnog sata su točnost i mentalni sklop. Točnost znači da je važno da nastavni sat počne prilično brzo nakon vremena službeno predviđenog za njegov početak. Najbolje bi bilo da vi prvi dođete u učionicu i date do znanja učenicima da neopravdano kašnjenje nije prihvatljivo. Prvih par minuta sata najčešće je prazan hod u kojem učenici sjedaju, vade knjige, a vi možda provjeravate materijal ili bilješke. Kad se svi smjeste, dajte znak da će nastava početi što je vjerojatno najvažniji trenutak sata. On označava trenutak od kojeg učenici moraju početi paziti i uključivati se u rad.Potreban je jasna i nedvosmislen znak. Uspostava pozitivnog mentalnog sklopa Bez obzira hoćete li početi s temom ili s nekom drugom aktivnosti, važno je da stanete ispred razreda i da razgovijetno, gledajući učenike u oči i prelazeći pogledom s jednog kraja do drugog, privučete njihovu pozornost. Stanka u govoru i netremičan pogled u nekoga tko ne pazi najčešće je dovoljno da učenik obrati pozornost. Kad počnete s obradom teme, morate razmisliti o tome kako pobuditi i održati učeničko zanimanje. Najbolji način je tonom glasa i ponašanjem pobuditi znatiželju i uzbuđenje te osjećaj svrhovitosti glede onoga što slijedi. Veza s prethodnom aktivnošću može se uspostaviti dvjema korisnim tehnikama pitanjem npr. „Sjećate li se da smo prošlog tjedna...? ili da postavite nekoliko pitanja. Takvim se tehnikama uspostavlja pozitivni mentalni okvir za nastavnu jedinicu, od. mentalni okvir u kojem se učenik priprema obratiti pozornost i uložiti intelektualni napor. Drugi aspekt uspostave mentalnog okvira jest provjera je li svaki učenik spreman i pripremljen za početak nastave. Jedno od potrebnih umijeća u toj fazi je odlučiti hoćete li odgoditi početak nastave i prisiliti učenike da se smire ili početi, pa se nadati da će učenici obratiti pozornost.


Glatki prijelazi - je li je sat glatko započeo i jesu li prijelazi između aktivnosti bili glatki Skokoviti prijelazi su oni kad nastavnik mora ponavljati upute jer ih učenici nisu čuli ili ih je to što su čuli zbunilo, ili ako ih je nastavnik morao podsjećati na već obrađeno gradivo jer je nešto propušteno ili je bilo potrebno razjasniti. Najgori oblik skokovitog tijeka nastavnog sata bio bi započeti neku aktivnost i tad shvatiti da je prije toga trebalo obaviti neku drugu aktivnost, pa se stoga mora prekinuti ova aktivnost i obaviti ona prethodna. Uspješni počeci u prijelazi su glatki u smislu da nisu skokoviti. Skokovitost je povremeno potrebna iz opravdanih pedagoških razloga, npr. kad postane očito da je došlo do nepredviđenih poteškoća. Dva druga aspekta pridonose glatkom aspektu: a) nastavnik mora pratiti kako nastavni sat teče kad odlučuje kad započeti prijelaz, b) odluka o tome kad upute dati cijelom razredu, a kad pojedinačno. Brižljivo promišljen slijed aktivnosti koje učenici sigurno i pravilno izvršavaju jednako je važan kao i trud koji ulažete u sadržaj nastavnih aktivnosti. Svršetak sata Na svršetku sata dobro je reći nekoliko pohvalnih riječi u vezi s naučenim gradivom i nekoliko zaključaka ili sažetaka o postignutom. Tri važna elementa ustroja: a) nastavni sat treba završiti na vrijeme – prerano znak da vam nije stalo do toga da iskoristite svaku minutu sata, prekasno – nedostatak umijeća organizacije aktivnosti b) priprema učenika za svršetak sata (prikupljanje knjiga i opreme, povratne inofrmacije, domaća zadaća) c) učenici iz učionice trebaju izlaziti disciplinirano.


ODRŽANJE UČENIČKOG SUDJELOVANJA Puno je aktivnosti kojima učenike možete zaposliti, a da one djelotvorno ne promiču učenje koje ste predvidjeli. Uspješno vođenje nastavnog sata ponajprije je pitanje postignuća ravnoteže između obrazovnog potencijala neke aktivnosti i stupnja u kojem održava učeničko sudjelovanje. Nastavnik se može poslužiti aktivnostima koje mogu dugo održati visoku razinu učeničkog sudjelovanja kao načinom da se steknu takve sposobnosti. Kompetencije u upravljanju nastavnom jedinicom Novopečeni nastavnici bi se trebali služiti nastavnim metodama koje održavaju učenički entuzijazam i zanimanje, primjerice: ♥ poticati intelektualnu znatiželju, prenosti ljubav za poučavani predmet, njeogvati učenički entuzijazam i održavati njihovu motivaciju ♥ koristiti pristupe koji odgovaraju predmetnom gradivu i učenicima ♥ pravilno strukturirati informacije, naznačavati prijelaze i sažimati najvažnije pretpostavke u obradi nekog gradiva ♥ jasno prezentirati sadržaje oko skupa najvažnijih ideja, korištenjem tematski specifičnog vokabulara dobro odabranih ilustracija i primjera ♥ jasne upute i demonstracija te točna, odmjerena objašnjenja ♥ djelotvorno postavljati pitanja koja odgovaraju tempu i svrsi nastavne jedinice i osiguravaju učenički angažman ♥ posvetiti punu pozornost učeničkim pogreškama i zabludama i pomoći im u njihovu ispravljanju ♥ pozorno slušati učenike, analizirati njihove odgovore i konstruktivno reagirati da bi se njihovo učenje moglo nastaviti ♥ odabrati i dobro se služiti udžbenicima, računalima i ostalim resursima za učenje koji omogućuju postizanje ciljeva poučavanja ♥ omogućiti učenicima utvrditi znanje i maksimalno iskoristiti prigode koje im se ukazuju, i u školi i kroz primjerenu domaću zadaću, da ponove i nadograde naučeno ♥ iskoristiti mogućnost za poboljšanje temeljnih učeničkih sposobnosti u pisanju, računanju i informatičkoj tehnologiji, kao i individualna i suradnička umijeća potrebna za djelotvorno učenje, uključujući pristup informacijama iz knjižnica, tekstova i drugih izvora ♥ iskorištavanje mogućnosti da se pridonose kvaliteti šireg učeničkog odgojnoobrazovnog razvoja uključujući njihov osobni, duhovni, moralni, socijalni i kulturni razvoj ♥ postaviti visoka očekivanja za sve učenike bez obzira na individualne razlike, uključujući spol, te kulturno i jezično podrijetlo ♥ osigurati prigode za razvoj šireg učeničkog razumijevanja tako da se njihovo učenje poveže s primjerima iz svakodnevnog života i rada


Praćenje učeničkog napretka Praćenje valja činiti aktivno, kruženjem po učionici i postavljanjem pitanja te pasivno, uobičajenim postupcima kojima se učenike potiče da traže pomoć. Posljedica takvog praćenja je da nastavnik može donijeti važne odluke o tome kako najbolje ostvariti učeničko sudjelovanje. Ritam i tijek nastavnog sata Ako je ritam aktivnosti (izlaganja, rada u skupinama, ispunjavanja radnih listova ili čitanja) prebrz, učenici će se zamoriti ili shvatiti da propuštaju najvažnije rečenice. Ako je prespor, učenicima će misli odlutati.Da bi se održao poželjan ritam tijekom izlaganja važno je osjetiti koliko se treba zadržati na nekoj temi kako bi je učenici shvatili i ne se odveć zadržavati na manje važnim temama. Za održati dobar ritam važno je izbjegavati nepotrebne prekide nastave. Korsino umijeće vođenja nastavnog sata je znati kako riješiti iskrsle probleme ili odogoditi njihovo rješavanje kako ne bi prekinuli tijek nastavnog sata. To se umijeće naziva preklapanje, tj. istodobno vršenje dviju radnji. Drugi primjer preklapanja je nastavnikova sposobnost da prati učenikov rad i ponašanje dok pomaže nekom učeniku. Vješt nastavnik može slušati učenika koji čita naglas ili pomagati nekom drugom učeniku i istodobno povremeno pogledom obuhvatiti cijelu učionicu i slušati druge zvukove kako bi uočio moguće nepoželjno ponašanje. Uživljenost - osjećaj za ono što se događa u učionici Iskusni nastavnici vješto primjećuju znakove koji im govore što se događa. Poniknut pogled učenika u zadnjoj klupi ili kradomičan pogled u susjeda, nastavnik može smatrati zankovima mogućeg nepoželjnog ponašanja. Praćenje stanja u razredu prekida se kad pomažete nekom učeniku, kad ste leđima okrenuti razredu dok pišete naploči ili dok gledate u ormare s opremom. Važnost umijeća vođenja nastavnog sata u vezi s prjielazima, preklapanjem i uživljenošću istaknuta je u Kouninovoj studiji. On je usporedio rad nastavnika za koje se smatralo da nemaju većih problema s disciplinom, s radom nastavnika koji su često imali takvih problema. Razlog uspjeha prve skupine nastavnika je bio ustroj nastavnog sata, a ne to što su uspješnije rješavali probleme učeničkog neposluha. Upravljanje učeničkim vremenom Učeničko zanimanje za nastavu može se održati ako se učenicima točno kaže koliko će vremena i truda morati uložiti u pojedini zadatak ili aktivnost. To ponekad može biti opasno jer potiče učenike da nepotrebno otežu s radom, no općenito sprečava da neki učenici sporo rade i da su tek napola gotovi kad vi već želite prijeći na drugu aktivnost. Pomaže i održati učeničku pozornost, jer učenici znaju da će uskoro slijediti druga aktivnost, a pomaže i razlomiti nastavni sat na zanimljivije vremenske ulomke.


Poticajne povratne informacije Konstruktivne i korisne povratne informacije učenicima valja dati kao podršku i poticaj za daljnji napredak. To je i signal učenicima da se njihov rad prati brižljivo i da vam je stalo do njihova napretka. Redovite povratne informacije znače velik poticaj njihovoj motivaciji i zalaganju. Umijeće pružaja povratnih obavijesti je složeno i potrebno je vremena i vježbe da ga se stekne.. Morate shvatiti prirodu učenikovog problema i znati dati povratne informacije na neprijeteći način. Potrebno je govoriti s puno razumijevanja i krivca za problem naći u zadatku ili aktivnosti, a ne u učeniku. Davati pojedinačne povratne informacije svakom učeniku u ovećem razredu bit će naporno. Potrebno je zadržati ravnotežu između davanja povratnih informacija i drugih strategija, uključujući to da dajete povratne informacije cijelom razredu ili da učenici sami ispravljaju svoj ili tuđi rad. Te druge tehnike omogućuju redovito i brzo pružanje povratnih informacija kako bi se poboljšala kvaliteta rada i učenja. Kako izvršiti prilagodbe u planu nastavnog rada Iako su planovi za nastavni sat važni, svi nastavnici moraju podesiti tijek nastavnog sata potrebama trenutka. Dio uspješnog vođenja nastavnog sata nužno je prilagođavanje vaših prvotnih planova za nastavne sate. Pritom treba paziti da imate dobar osjećaj za to kako teče nastavni sat u cjelini. Kada se dobro upoznate s razredom, moći ćete zaključiti na temelju ponašanja tek nekoliko učenika.


POTPORA NASTAVE Umijeće kako voditi sat nužno je želite li da aktivnosti učenja koje ste osmislili teku ustaljenim redom da bi učenici nešto i naučili. Organizirani nadzor logistike nastave – kako učenici odgovaraju na pitanja, vade opremu ili se dijele u manje skupine – zahtijeva od vas razumljive upute. Društveni elementi aktivnosti Weade i Evertson utvrdili su da svaka nastavna aktivnost uključuje „društveni element“ – tko će s kime razgovarati, o čemu, gdje, kada, na koji način i s kojim ciljem? Pokazala se važnost toga kako nastavnici daju na znanje učenicima što se od njih traži i omogućuju nesmetan i uspješan tijek aktivnosti. Organizacija razgovora u razredu zahtijeva posebnu pozornost, ili kao dio razredne rasprave koju vodi nastavnik ili kao dio razgovora učenika koji rade zajedno. U razrednoj raspravi važno je pobrinuti se da učenici govore jedan po jedan i da ih drugi čuju. Najjednostavniji način na koji se to može postići je inzistirati da svaki učenik koji želi govoriti podigne ruku. Rad u skupinama U osmišljavanju rada u skupinama važno je: ♥ Pitanje veličine skupine i način njenog oblikovanja ♥ Pitanje prirode zadatka – je li jasno u čemu se zadatak sastoji, tko će što raditi i kako i koji će biti krajnji ishod. Korisno je napisati zadatak na ploču ili na papirić zajedno s uputama. ♥ Vaša uloga promatrača – brižljiv nadzor je poželjan, no vaša nazočnost može zakočiti razrednu raspravu pa provedite malo vremena sa svakom skupinom kako biste provjerili je li sve u redu. ♥ Upute o vremenu koje stoji učenicima na raspolaganju. ♥ Potreba da se učenicima pomognu razviti sposobnosti za uspješan rad. Praktične aktivnosti Praktične aktivnosti svih vrsta spojene su sa situacionim problemima, djelomice zato što morate uskladiti učenike i materijale s tijekom i brzinom aktivnosti. 3 Još jedan od problema je ako učenici moraju dijeliti opremu. Storgi raspored sčuženja ili postupak kojim će se osigurati njezin brz povratak smanjit će neproduktivno vrijeme. Kompjutorski programi Osim ako imate dovoljno kompjutora, potrebno je organizirati rad na smjene da bi svi učenici radili na kompjuteru. Savjet za rad u parovima ili tročlanim skupinama je da da je dobro spariti učenike sličnih sposobnosti, osim ako ne želite da jedan od učenika bude mentor. Dobro je i sastaviti skupine na temelju prijateljstva.

3

Na rezultat pokusa iz kemije potrebno je čekati 20 min, kad učenici neće imati što raditi. Ako nastavnik kaže da kroz to vrijeme trbeaju nacrtati potrebnu opremu , nastavnike će dobro uskladiti taj zahtjev s praktičnom aktivnosti.


KRETANJE UČENIKA I GALAMA Neke prilike zahtijevaju posebnu pozornost. Prva je podjela knjiga na početku ili tijekom nastave. Bolje je podijeliti knjige nego da ih učenici sami uzimaju ili zamoliti dva ili tri učenika da podijele knjigeumjesto vas. Drugo obilježje je u vezi s kretanjem većih skupina učenika. Takvo kretanje je uvijek potrebno nadzirati. Nužno je odrediti točan slijed zadataka i tko što čini. Treće su obilježje kretanja učenika vaša očekivanja o tome kad učenici mogu ustati sa svog mjesta. Važno je znati postupati s učenicima koji ne sjede na mjestima dok se očekuje da ondje sjede i rade. Tijekom takvih aktivnosti očekuje se da učenici ostanu u svojim klupama dok im se izričito ne odobri da mogu ustati. Valja paziti da u određenom trenutku samo nekoliko učenika ne sjedi na svojim mjestima. Učenički žamor Svaki nastavnik osmišljava vlastiti standard prihvatljive razine galame. Najvažnije je biti dosljedan, tako da učenici znaju što se od njih očekuje. Ako je razina galame za vrijeme neke aktivnosti previsoka, preporuča se da kažete nešto o radnom ugođaju koji očekujete; nemojte se općenito žaliti na razinu galame. Vrijedno je isplanirati aktivnosti tako da razina galame ne ometa nastavu. Mnogi učenici ne mogu odoljeti prilici da dopušteno galame. Mora se shvatiti da je stanovita razina galame prihvatljiva i poželjna, no potrebna je ravnoteža koja osigurava dovoljno reda i mira. Nastavnikova briga o galami može postati sama sebi cilj. Razina galame često se smatra pokazateljem nastavnikovog umijeća nadzora pa su mnogi nastavnici osjetljivi na razinu galame. Nastavnici-početnici su pod pritiskom da moraju kontrolirati razinu galame kako njihovi kolege ne bi pomislili da ne znaju osigurati red. Kretanje i buka kao smetnje u nastavi Vješta organizacija nastave uključuje interakciju između različitih ograničenja vašeg rada. Morate paziti da dramatizacija u kojoj ima puno kretanja i galame ne ometa nastavu u susjednom razredu ili da od uzbuđenja učenici ne prekidaju jedni druge dok govore. Potrebno je i paziti da aktivnost pobuđuje i potiče učeničku pozornost, zanimanje i sudjelovanje u radu i da tome ne smetaju kruti organizacijdki oblici. Uspješno poučavanje se može kadšto opisati kao „organizirani kaos“. No da bi se moglo uspješno učiti morate zadržati dovoljno reda i nadzora. Postoji opasnost da se pomisli da su neke aktivnosti toliko vrijedne same po sebi, da se potreba za održanjem reda i nadzora ublaži.


Razredni ugođaj USPOSTAVA POZITIVNOG RAZREDNOG UGOĐAJA Razredni ugođaj koji nastavnik uspostavi može snažno utjecati na učeničku motivaciju i odnos prema učenju. Najbolji razredni ugođaj koji potiče učenika na učenje je onaj koji se opisuje kao svrhovit, radni, opušten, srdačan, poticajan i sređen. Takav ugođaj olakšava učenje time što uspostavlja i održava pozitivan odnos i motiviranost učenika za nastavni sat. Svrhovit i radni ugođaj Etos svrhovitosti i radinosti uglavnom se temelji na načinu na koji nastavnik ističe potrebu za stalnim napretkom u učenju. Važno je da ustrajete na tome da se vrijeme ne smije uzalud gubiti. Stoga brz početak nastave, brižljivo praćenje učeničkog napretka i dobra organiziranost pomažu osigurati kako nesmetan tijek nastavnog sata tako i učeničko sudjelovanje. Kad nastavnici dopuste da nevažne stvari prekinu tijek nastavnog sata ili tonom svog glasa ili još gore, ako kažete da današnja tema nije osobito važna, to će umanjiti svrhovitost i usmjerenost na zadatak. Isticanje svrhovitosti i radinosti može se opisati kao poslovni način organizacije kojeg obilježava učeničko prihvaćanje nastavnikovog autoriteta kao organizatora i voditelja nastavnih aktivnosti te očekivanje nastavnika i učenika da će se učenici potruditi učiniti što im se kaže i da će dobro napredovati. Važnost uspostave takvih pozitivnih učeničkih očekivanja je u potrebi da učenici sebe kao učenike poštuju i uvžavaju. To se djelomice može osigurati tako da se odrede realistična očekivanja uspjeha i pruži pomoć i podrška učenicima kad zapadnu u teškoće. Opušten, srdačan i poticajan Značenje opuštenosti, srdačnosti i poticajnosti temelji se na vrsti odnosa koji uspostavite s učenicima. Vaša opuštenost pomaže i učenicima da se opuste i razviju znatiželju i zanimanje za nastavne aktivnosti. Srdačnost znači da vaši učenici imaju osjećaj da vam je do njih i njihova učenja osobito stalo. Biti poticajan znači pomagati i poticati učenike da izvrše zadatke koji se od njih traže i da rješavaju probleme na koje nailaze u situaciji u kojoj im je potrebno pomoći, a ne ih prekoravati. Poticajne povratne informacije mogu pomoći učenicima razviti sposobnosti učenja tako da im pokažete kako će im praćenje nastave ili upotreba pojedinih strategija u pristupu radu omogućiti da ispune zahtjeve koji se postavljaju pred njih.


Red Posljednje obilježje pozitivnog razrednog ugođaja je potreba da se uspostavi red. Red mora biti temeljen i nadopunom drugih obilježja potrebnih u uspostavi značenja svrhovitosti, opuštenosti, srdačnosti, radinosti i poticajnosti. Red se temelji na umijećima djelotvorne organizacije i ustroja nastavnog sata te na odnosu s učenicima koji se utemeljuje na uzajamnom poštovanju i razumijevanju. Studije o razrednom ugođaju Wragg i Wood su usporedili iskusne nastavnike sa studentima budućim nastavnicima i uočili da su iskusni nastavnici: ♥ samouvjereniji, srdačaniji i ljubazniji ♥ profesionalniji ♥ poticajniji ♥ pokretljiviji ♥ više gledaju učenike u oči ♥ češće se služe humorom ♥ imaju jasnije propiana pravila ♥ znaju se bolje nametnuti i osobno i svojim autoritetom Kompetencije za uspostavljanje pozitivnog razrednog ozračja ♥ pratiti poučavanje i intervenirati kako bi se osigurali valjano učenje i disciplinu ♥ uspostaviti i održavati svrsishodnu radnu atmosferu ♥ odrediti visoka očekivanja u vezi s učeničkim ponašanjem, te postići i održati disciplinu pomoću čvrsto ustrojenog poučavanja i pozitivnih i produktivnih odnosa ♥ uspostaviti sigurno okruženje koje pomaže učenju i u kojem učenici osjećaju sigurnost i povjerenje u vlastite sposobnosti.


MOTIVIRANJE UČENIKA Utjecaji na učeničku motivaciju Tri najvažnija utjecaja na učeničku motivaciju: 1. Unutarnja motivacija – koliko će učenici sudjelovati u nekoj aktivnosti kako bi zadovoljili svoju znatiželju i zanimanje za nastavno gradivo koje se tumači ili kako bi razvili kompetenciju ili sposobnost u odnosu na zahtjeve koji se pred njih postavljaju, zbog sebe. 2. Izvanjska motivacija – sudjelovanje u stanovitoj aktivnosti kako bi se postigao neki željeni cilj ili svrha izvan aktivnosti. Sudjelovanje u aktivnosti je sredstvo da se postigne neki drugi cilj. Unutarnja i vanjska motivacija se često promatraju odvojeno, ali zapravo nisu nespojive. Mnogi učenici imaju snažnu vanjsku i unutarnji motivaciju da sudjeluju u određenoj aktivnosti. 3. Očekivanje uspjeha – stupanj u kojem učenici osjećaju da će uspjeti u određenoj aktivnosti. Većina učenika se neće potruditi uspjeti u zadatku koji smatraju preteškim. Nisu sve aktivnosti za koje učenici smatraju da u njima mogu lako uspjeti motivirajuće; prelagane zadaće učenici mogu smatrati nevrijednima truda. Učenike motiviraju najviše zadaci koje smatraju izazovnima. Kako pobuditi učeničku motivaciju Najvžaniji načini su oni koji koriste učeničku unutarnju i vanjsku motivaciju te očekivanja uspjeha. Između ljudi postoje velike razlike prema tome što potiče njihovu unutarnju motivaciju, vanjsku i očekivanja uspjeha. Na to stanje utječe stanje u roditeljskom domu, stanje u školi, te kako doživljavaju nastavnička očekivanja i zahtjeve koje pred njih postavljaju različite aktivnosti. Najvažniji je čimbenik osigurati da se učenike potiče na učenje i da nastavnik od njih puno očekuje. Takva pozitivna očekivanja moraju biti realistična i izazovna. Kako iskoristiti unutarnju motivaciju Korištenje unutarnje učeničke motivacije uključuje izobr tema koje će vjerojatno zanimati učenike, osobito ako su povezane sa životnim iskustvom učenika. I mogućnost izobra može pobuditi zanimanje učenika, kao i aktivno sudjelovanje i suradnja među učenicima, upoteba raznih igara, novost i raznolikost. Budući da unutarnja motivacija uključuje radoznalost te želju da se poveća kompetencija, može ju se potaknuti tako da se učenicima redovito pokazuje kako im se poboljšavaju sposobnosti i kompetencija i što sve mogu sad učiniti i razumjeti u usporedbi s onim što su mogli na početku školske godine.


Kako iskoristiti vanjsku motivaciju Korištenje učeničke vanjske motivacije sadržano je u povezivanju truda i uspjeha s opipljivim nagradama i povlasticama. Mora se paziti da su pritom te nagrade i povlastice nešto što ti učenici zaista žele te da ne smanjuju njihovu unutarnju motivaciju i da ne obeshrabruju one koji se trude, ali koji ne dobivaju takve nagrade. Motivirajuće je i davanje nagrada koje pojačava osjećaj samosvijesti (visoke ocjene iz nekih predmeta). Nastavnikova pohvala je iznimno važan i snažan motivator iako njen učinak ovisi o umješnoj upotrebi. Pohvala koja se izrijekom veže uz učenikov rad i postignuće, koja odiše iskrenim zadovoljstvom nastavnika i kojoj se vjeruje, djelotvornija je od redovitih, ispraznih pohvala kojima nedostaju ta obilježja. Vanjska motivacija se može pojačati tako da se učenicima ukaže na korist, relevantnost i važnost teme ili aktivnosti za njihove potrebe koje mogu biti kratkoročne (dobar rezultata na testovima) ili dugoročne potrebe (uspješno rješavanje životnih problema). Kako iskoristiti očekivanja uspjeha Poticaji koji se temelje na učeničkom očekivanju uspjeha osiguravaju to da su postavljeni zadaci izazovni i da učenicima nude realističnu mogućnost uspjeha, uzimajući u obzir njihove sposobnosti i predznanje. Treba se potruditi da se nepotrebne frustracije koje bi loše pripremljenja aktivnost mogla izazvati svedu na najmanju moguću mjeru. To zahtijeva brižljivo praćenje učeničkog rada na satu, te brzu i poticajnu pomoć ako učenik ima većih problema. Vaša pomoć i očekivanja moraju u učenicima izazvati samopouzdanje; moraju osjetiti da će uspjeti uz primjeren napor. Važno je da shvate da uspjeh ovisi o njima, da moraju biti svjesni kako pristupaju zadacima, koliko truda ulažu u uspjeh i da nema zamjene za njihovu spremnost da se trude kroz dulje razdoblje.


VAŠ ODNOS S UČENICIMA Uzajamno poštovanje i razumijevanje Uzajamno poštovanje uglavnom nastane kad učenici iz vaših radnji zaključe da ste stručan nastavnik i da vam je stalo do njihova napretka jer djelotvorno planirate i održavate nastavu i predano izvršavate svoje razne zadaće. U odnosu prema učenicima, u frontalnom i individualnom radu, pokazujete poštovanje prema svim učenicima kao pojedincima s vlastitim potrebama. Razumijevanje se temelji na tome što vašim učenicima pokazujete da razumijete i cijenite njihovo stajalište o mnogim pitanjima i iskustvima, školskim, društvenim i osobnim. Uspostava pozitivnog razrednog ugođaja ovisi o dvosmjernosti tog odnosa: vaše poštovanje za učenike učenici bi treba uzvratiti i poštovanjem za vas (kao i razumijevanje). Umijeća potrebna za uspostavu uzajamnog poštovanja i razumijevanja utječu i na opći ugođaj u cijeloj školi. Pridonose nastavnikovoj odgojnoj funkciji i olakšavaju učenicima da vam se obrate kad imaju osobnih problema. Iskusni nastavnici znaju nametnuti svoje ponašanje u razgovoru s učenicima u kojem očito vlada uzajamno poštovanje i razumijevanje – situacija u kojoj se nastavnici i učenici međusobno priznaju (uspostavljaju osobni odnos koji je odvojen od odnosa, tj. ugrađen u odnos kakav je nastavnik uspostavio s cijelim razredom. Pružanje dobrog primjera Poistovjećivanje s nastavnikom osobito je izraženo u osnovnoj školi, no to vrijedi i za većinu srednjoškolaca. Učenici očekuju da im budete dobar primjer za ono što očekujete od njih. Humor u nastavi Razborita upotreba humora i vaš smisao za humor mogu pripomoći u uspostavi razumijevanja i pozitivnog razrednog ugođaja. Vaš će se smisao za humor vidjeti po načinu na koji reagirate na događaje ili se nasmijete zajedno s đacima. U vezi s humorom je i stupanj u kojem pokušavate uspostaviti prijateljski odnos s učenicima. Dio odnosa razumijevanja s učenicima je i to da shvatite kako druga strana doživljava nastavu i život izvan razreda. Morate cijeniti i poštovati učenike i njihova stajališta, a oni moraju poštovati vas. To je temelj svakog prijateljstva. No razred je jedinstvena i ritualizirana sredina i da bi se održao red i nadzor, vaš odnos s učenicima mora biti takav da oni poštuju i prihvaćaju vaš autoritet kao organizatora i nadziratelja toga što se zbiva u učionici kako bi njihovo učenje bilo usspješno. Vaše ponašanje mora biti kompetentno, poslovno i radno. Česta upotreba humora umanjit će vaš autoritet jer nije u skladu s ritualom školskog života.


KAKO POVEĆATI UČENIČKU SAMOSVIJEST Puno je autora pisalo o načinima na koje škole mogu uništiti učeničku samosvijest isticanjem njihova razmjernog neuspjeha u usporedbi s drugim učenicima. Takvi učenici vezuju neuspjeh za svoj rad, čak i kad se trude najviše koliko mogu. Mogu se zateći u začaranom krugu vlastitog podbačaja i niskih očekivanja nastavnika u vezi s njihovim budućim radom. Taj proces uništava učeničko dostojanstvo, pa se osjećaju nevrijednima, nesposobnima i bespomoćnima. Hargreaves ističe da takav napad na njihovo dostojanstvo potječe iz njihovih dodira s formalnim kurikulumom i dodira sa skrivenim kurikulumom. Formalni kurikulum odnosi se na učenje o predmetu i temi koja se obrađuje, dok skriveni uključuje sve poruke koje učenici dobivaju preko svojih školskih iskustava. Poruke se temelje na tome kako se s učenicima postupa, te nas stavovima i vrijednostima koji im se prenose o njihovoj ulozi u vrijednosti kao pojedinca i vrijednosti njihovog postignuća. Humanistički pristup poučavanju i učenju Maslow i Rogers tvrde da obrazovanje mora isticati važnost cijele osobe, osobnog razvoja, učeničkog svjetonazora te koncepciju osobnog djelovanja i mogućnosti izobra. Najvažniji elementi u primjeni takvog pristupa su: ♥ shvatiti nastavnikovu funkciju prvenstveno kao onu pomagača ♥ učenicima omogućiti prilično širok izbor i nadzor u organizaciji učenja ♥ iskazivati poštovanje i empatiju za učenike. Budući nastavnici na početku školovanja su skloniji stajalištima koja su na tragu gumanističkog pristupa, no potkraj svršetka školovanja često smatraju da je takva stajališta teško održati u nastavi, s obzirom na ograničenja. Poticanje učeničke samosvijesti leži u srcu tog pristupa. To je stajalište ugrađeno, eksplicitno ili implicitno, u mnoge važne nastavne trendove. Prenošenje pozitivnih poruka Najvažniji utjecaj na učeničku samosvijest u razredu ima vaša komunikacija s učenicima. Ako u vaši komentari učenicima uglavnom pozitivni, poticajni, ohrabrujući, pohvalni i opuštajući, a ne negativni, podrugljivi, strogi, napadački, nametljivi i stresni, to će uvelike potaknuti učeničku samosvijest. Govor tijela pokazuje učenicima što o njima mislite, kroz neverbalne poruke: gledanje u oči, držanje tijela, izraz lica i ton glasa. Svijest o tome kako će vaše riječi i govor tijela shvatiti učenici može vam pomoći da steknete umijeća potrebna za uspostavu pozitivnog razrednog ugođaja.


Pozitivna pomoć U svojoj komunikaciji s učenicima, dva područja koja vjerojatno najviše na to utječu su vaš odnos prema učeničkim pogreškama i stupanj osobnog zanimalja za učenički napredak. Učenička pogreška je svaki učenički rad ili problem učenja koji ne zadovoljava željene standarde postignuća. To mogu biti netočan odgovor na pitanje, loše napisan projekt... U takvim okolnostima razmislite o vrsti uputa koje ćete dati učeniku da im pomognete, ali ne i prekorite. Kad učenik ima problema, ne smijete se prema njemu ponašati s visine. To je teško, jer imate autoritet i ponekad ćete učenicima pružiti savjet ili dijagnosticirati problem kojeg je učenik već svjestan. Pravi problem nastaje ako učenik vaš ton doživi kao poniženje, porugu ili nepravednu kritiku. Osobno zanimanje za napredak pojedinih učenika može se pokazati tako da povežete ono što kažete svakom učeniku i kako reagirate na njihov rad s njihovim potrebama i minulim radom. Dobro bi bilo naučiti i služiti se imenima učenika. Kad u osobnim kontaktima kažete učenicima kako napreduju i povežete taj komentar s prijašnjim kontaktima, učenici će shvatiti kao da vas oni zanimaju kao osobe i da se, koliko je moguće, prilagođavate njihovim individualnim potrebama.


IZGLED I SASTAV RAZREDA Izgled razreda Opći izgled razreda pokazuje učenicima da se netko brine da im osigura ugođaj koji potiče na učenje. Čista i uredna prostorija, s odgovarajućom opremom, ugodna, svijetla i prozračna, pomaže da učenici razviju pozitivna očekivanja od nastave. Pozitvni mentalni okvir stvara se i primjerenom upotrebom plakata i drugih vizualnih materijala u vezi s vrstom nastave u određenom razredu. I izloženi učenički radovi pokazuju da se škola ponosi učeničkim postignućima. Svaki nastavnik može puno učiniti da poboljša izgled svojeg razreda. Srednjoškolski specijalizirani kabineti bi trebali izgledati poput reklame za taj predmet. Razmještaj klupa Razmještaj klupa u učionici mora biti funkcionalan za potrebe pojedinog predmeta. Najvažniji je uvjet da vi i ploča budete dobro vidljivi. Govori se o važnosti primjerenosti razmještaja klupa općem načinu poučavanja i učenja. U otvorenim učionicama, namijenjenima aktivnijim nastavnim metodama (rad u grupi, slobodnije kretanje učenika po razredu), klupe će sigurno biti složene u grozdove, a razred će se podijeliti na područja namijenjena pojedinim aktivnostima. U tadicionalnim učionicama, namijenjenima tradicionalnom načinu rada, prikladniji je formalni raspored klupa u redove. Urednost Važno je da je učionica čista i uredna jer to može ostaviti snažan prvi dojam na učenike. Odjeća Vaš izgled poručuje učenicima koliko brinete i koliko pozornosti obraćate vanjštini. U našem društvu odjeća je statusni simbol i vanjski znak vaše formalne funkcije. Morat ćete se prikagoditi konvencijama i očekivanjima u vašoj školi, jer će učenici naopako shvatiti radikalna zastranjenja. Morate paziti da vaše ponašanje u razredu bude u skladu s vašom ulogom u doljednom pokušaju svih nastavnika u školi da djeluju kao tim u razvijanju i isticanju poželjnih vrednota i očekivanja. Iako imate malo mogućnosti da utječete na odijevanje učenika, važno je inzistirati da dolaze na nastavu pripremljeni, s potrebnom opremom. Sastav razreda I sastav razreda je važna poruka. Razred sastavljen prema uspjehu učenika sigurno će utjecati na učenička očekivanja o sebi, a i vaša očekivanja o njima. Važno je pobrinuti se da takvo svrstavanje ne obeshrabri skupine koje se naziva prosječnima ili ispodprosječnima i da zbog toga ne postižu slabije rezultate nego što bi inače mogli. Poruka miješanih skupina je da su svi učenici jednako važni. Druga važna obilježja sastava učenika su mješavina društvenih staleža, etničkog podrijetla i postotak darovitih učenika ili onih s problemima u učenju. Ona utječu na vrstu razrednog ugođaja i na načine na koje najlakše možete stvoriti pozitivan razredni ugođaj. Najvažniji čimbenik pritom je umijeće da se razvije uzajamno poštovanje i razumijevanje koje će uzeti u obzir sastav razreda. Da biste uspostavili autoritet, bili druželjubljivi i motivirali učenike bit će vam potrebne razne vrste razumijevanja i dodirnih točaka s razredima sastavljenim na jedan od ovih načina.

43 | Temeljna nastavna umijeća Važan aspekt vašeg umijeća u uspostavi pozitivnog razrednog ugođaja je vaša osjetljivost na kontekst vašeg ponašanja i kako ono djeluje na tip učenika od kojih je sastavljen određeni razred.

Disciplina Disciplina je red potreban u učionici da bi učenici djelotvorno učiti. Red u učionici je potreban želi li se da učenici nešto nauči od aktivnosti. Za disciplinu je najvažnije imati na umu da su za postizanje potrebnog reda važnija umijeće djelotvornog poučavanja nego vaš odnos prema učeničkom neposluhu. Umješno poučavanje je temelj za uspostavu discipline. Pogrešno je promatrati disciplinu kao nešto čime se rješavaju problemi učeničkog neposluha odvojeno od vašeg poučavanja. Greška je i uspostaviti disciplinu tako da si kao najvažniji cilj postavite dominaciju i to kako da učenicima utjerate strah u kosti kao strategiju gušenja neposluha. To je nepoželjno ne samo zato što će usporiti uspostavu pozitivnog razrednog ugođaja, nego i odvratiti vašu pozornost s toga kako od kvalitete vašeg poučavanja učiniti najdjelotvorije sredstvo za postignuće reda. PRIRODA UČENIČKOG NEPOSLUHA Vrste učeničkog neposluha: ♥ brbljanje i upadice ♥ galama (verbalna i neverbalna – lupanje stolicom) ♥ odsutnost duhom ♥ neizvršavanje zadaća ♥ bezrazložno odlaženje s mjesta ♥ ometanje drugih učenika ♥ kašnjenje na nastavu Ti problemi se mogu ublažiti dobrim poučavanjem ili dogovornim pravilima o ponašanju kojih se učenici pridržavaju. Puno su rjeđi ozbiljniji tipovi neposluha – verbalna agresivnost, psovke, neprihvaćanje autoriteta...Oni će se pojaviti ako se dopusti da neviniji oblici učeničkog neposluha postanu dio svakodnevnice ili ako se učenici na taj način bore protiv teškoća s kojima se suočavaju u školi ili životu. Neposluh je spektar na čijem su jednom kraju prilično nevažni, a na drugom prilično ozbiljni postupci. Standard očekivanog ponašanja varira od nastavnika do nastavnika. Osim toga razlikuju se i mišljanja učenika o tome što je dobro vladanje. Disciplina u vašem razredu ovisit će ne samo o vašem ponašanju i očekivanjima, već i očekivanjima učenika. Dobro organiziran nastavni sat u spezi s odnosom utemeljenim na uzajamnom poštovanju i razumijevanju svest će učenički neposluh na najmanju razinu.


Uzroci učeničkog neposluha • Dosada. • dugotrajni umni napor. • Nemogućnost da se izvrši aktivnost. • Druželjubljivost. Učenici u školama žive složenim društvenim životom – sklapaju prijateljstva, izbijaju sukobi, stvaraju se zajednički interesi. Aspekti tih društvenih odnosa između učenika često će se preliti u nastavu. • Niska školska samosvijest. Nekim učenicima nedostaje samopouzdanja kao učenicima i mogu potpuno odustati od školskih očekivanja koja su dio pozitivnog razrednog ugođaja. • Emocionalni problemi. • Negativan odnos. Pojedini učenici možda jednostavno ne cijene dobar uspjeh u školi, pa kad im je rad predosadan ili pretežak, oni se isključe. • Nedostatak negativnih posljedica. Implikacije za pučavanje Dio umijeća poučavanja uključuje i razlikovanje uzroka učeničkog neposluha. I dok dobre organizacijske tehnike i najočitije pretpostavke o uzroku neposluha uglavnom pomažu, umješni nastavnici znaju kad je potrebno pozabaviti se osobnim životm učenika. Umješni nastavnici dobro čitaju s učenikovog lica ili tona glasa i po tome vide što je razlog učenikove zabrinutosti. Kad je riječ o uzrocima neposluha važno je imati na umu da su učenici odlična publika. Za razliku od mnogih aktivnosti u životu, za koje možemo birati hoćemo li u njima sudjelovati ili ne, učenici moraju dolaziti na nastavu. Nije im dopušteno ne učiti. Stoga u svakom poučavanju postoji implicitna napetost., ako neće milom sudjelovati u nekoj aktivnosti, onda će silom. Slabo učenje nije samo učenikov problem već i nastavnikov i roditeljev. Ako se učenike prisiljava sudjelovati u nekoj aktivnosti, osjećaj frustriranosti može postati skoro nepodnošljiv. Najozbiljniji oblici učeničkog neposluha javljaju se kad se ta napetost pojača i kad učenik osjeti da vaša pozornost nije suosjećajna i poticajna nego zapravo nametljivo prisilna. Znak upozorenja je ako je učenik ljut i napet, tvrdi da ste ga uzeli na pik ili da ste često prema njemu nepravedni. Umijeće da se osjeti osjeća li učenik takvu napetost te sposobnost da se takav osjećaj razbije, jako je važan u sprečavanju izbijanja ozbiljnijih ispada.


USPOSTAVA AUTORITETA Ključ za uspostavu dobre discipline u razredu je u tome da učenici prihvate da vi imate pravo upravljati njihovim ponašanjem i napretkom u učenju. Autoritet imate da biste organizirali aktivnosti, a ne da vam posluži kao izvor moći. Uspostava autoriteta kao nastavnika ovisi o četiri najvažnija obilježja vaše zadaće: 1. iskazivanje vašeg statusa 2. kompetentnog poučavanja 3. organizacijskog nadzora 4. uspješnog rješavanja učeničkog neposluha. Iskazivanje vašeg statusa Veliki dio autoriteta kao nastavnika proizlazi iz statusa koji imate u toj funkciji i poštovanja i uvažavanja koje skoro svako društvo iskazuje nastavnicima. To učenicima prenose njihovi roditelji i drugi izvori utjecaja. Usto ste i odrasla osoba i nešto statusa ćete imati i zbog toga. Najvažnije za status nije da ga imate nego da se ponašate kao da ga imate, što učenicima pokazuje da držite uzde u svojim rukama i vladate situacijom. Učenicima ćete pokazati da imate status ako se ponašate opušteno, sigurno i samopouzdano, a to ćete pokazati glasom, držanjem tijela, izrazom lica i gledanjem učenika u oči. Status se pokazuje raznim radnjama koje pokazuju da imate status. Najvažnije među njima su to što možete slobodno hodati po učionici, započinjati razgovor i usmjeravati aktivnosti. Vi odlučujete i o tome kad će učenici početi i završiti određene aktivnosti. To se sve mora učiniti na način da znate stvoriti ugođaj u kojem se vaš autoritet prihvaća bez pogovora. Za to je potrebno paziti da to ne čine učenici. Jedan od načina iskazivanja statusa je tjelesni dodir. Uobičajeno je da osobe s višim statusom dodiruju one s nižim, prijateljski i srdačno, ali ne i obratno. Ipak dodirivanje se može naopako shvatiti u razredu, ovisno o učeniku. Kompetentno poučavanje Ako učenicima pokažete da puno znate o nekoj temi ili predmetu, da vas zanima i da možete stručno organizirati nastavne aktivnosti, tad će učenici poštovati vaše umijeće poučavanja. Zato nastavni satovi moraju biti dobro isplanirani i pripremljeni kako biste svojim ponašanjem pokazali zanimanje i zanos te da možete djelotvorno osmisliti izazovne nastavne aktivnosti. Loš sat se smatra uvredom. Kad se učenike poučava na način koji smatraju nezadovoljavajućim, tad učenici pomisle ili da se nastavnik nije dovoljno potrudio – učenici nisu vrijedni truda, ili da im je škola dala nastavnika kojemu nedostaju potrebna nastavna umijeća – učenici nisu dovoljno vrijedni da dobiju boljeg nastavnika. Oba slučaja tumačenja udarac su učeničkoj samosvijesti i njihov neposluh je uglavnom povezan s uvredom koju osjećaju.


Organizacijski nadzor Da bi aktivnosti tekle uspješno, nastava mora početi pravodobno, učenici moraju biti uključeni u aktivnosti, a prijelazi s jedne aktivnosti na drugu moraju biti glatki. Sve što se time kosi zahtijeva da primijenite organizacijski nadzor. Najvažniji aspekti organizacijskog nadzora uključuju uspostavu jasnih pravila ponašanja i očekivanja u vezi s učeničkim ponašanjem te nametanje vašeg stajališta u situaciji kad izbije sukob. Kako bi uspjeli primijeniti organizacijski nadzor, učeničko ponašanje mora se upravljati prema pravilima koja se mogu zaključiti iz nastavnikovih postupaka. Wragg i Wood: 11 razrednih pravila 1. zabranjeno je brbljati dok nastavnik govori 2. zabranjeno je ometati nastavu galamom 3. moraju postojati pravila o ulasku i izlasku iz učionice i kretanje po njoj 4. zabranjeno je ometati rad drugih učenika 5. rad se mora izvršiti na propisan način 6. učenici moraju podići ruku kad žele govoriti a ne izvikivati odgovor 7. učenici se moraju truditi 8. učenici ne smiju osporavati nastavnikov autoritet 9. prema školskom vlasništvu i opremi mora se postupati obzirno 10. moraju postojati pravila vezana uz sigurnost 11. učenici moraju pitati ako nešto ne razumiju. Kako djelotvorno rješavati probleme učeničkog neposluha Autoritet će se povećati toliko koliko vi uspješno i pravedno rješavate probleme neposluha. Najuspješniji tip strategije ovisi ne samo o tome koliko se vješto nastavnici koriste strategijama, nego i o njihovoj sposobnosti da uzmu u obzir kontekst u kojem rade i u kojem je došlo do nediscipline.


KAKO PREDUHITRITI UČENIČKI NEPOSLUH Umješnim poučavanjem može se uvelike smanjiti čestota učeničkog neposluha, a moguće incidente može se prebaciti na drugi kolosijek prije nego što prerastu u neposluh. Postupci kojima se može preduhitriti neposluh Pomnjivo praćenje učeničkog ponašanja i rada za vrijeme nastave može osigurati da se velik dio neposluha spriječi u zametku. ♥ Pogledom preletjeti po razredu. Individualni kontakt dat će više uspjeha od dovikivanja s udaljenosti. Ovo posljednje je nepotrebno jer ometa druge učenike i implicira da je učenik neposlušan. ♥ Kružite. Zapitate li učenike kako im ide često ćete otkriti probleme koje vam u protivnom učenici ne bi otkrili. ♥ Gledajte učenike u oči. ♥ Poimenice ispitujte. Rasporedite li pitanja ravnomjerno na učenike to će osigurati da učenici prate po satu. ♥ Iskoristite blizinu. Krenete li prema dvojici učenika koji razgovaraju, time im možete pokazati da ste to primijetili a da ne prekidate nastavu. ♥ Pružite pomoć. ♥ Mijenjajte aktivnosti ili brzinu rada. ♥ Uočite neposluh. Važno je pokazati učeniku da ste primijetili da je neposlušan. Dovoljan će biti pogled, strogi izraz lica ili stanka u izlaganju da pokažete vaše nezadovoljstvo, a nastavu ćete prekinuti samo na trenutak. ♥ Uočite neuljudnost. Ako se učenik ne ponaša uljudno prema vama, pogledajte ga iznenađeno ili strogo kako biste mu pokazali da niste zadovoljni. Nedostatak uljudnosti ili poštovanja treba iskorijeniti, jer na tome učenici temelje svoje mišljenje o standardu ponašanja koji očekujete. ♥ Premještajte učenike. Raspored sjedenja je povlastica, a ne učeničko pravo, i ako smatrate da je poželjan bolji raspored, premještaj može pomoći.


UZROCI NEPOSLUHA I SAVJETI Ispitati uzrok i dati savjet način je kojim se pristupa neposluhu kako bi se doznala priroda problema. Vaša odluka o prirodi i uzroku neposluha ovisit će o kontekstu (učeniku, prirodi aktivnosti, sigurnosti u vašu prosudbu...). Djelotvorni savjeti Kad učeniku dajete savjete važno je dopustiti da on govori, kako bi učenik shvatio da neposluh nije u njegovu interesu i da bi obećao da će se ubuduće ponašati pristojno. Razgovor je djelotvorniji ako se obavi u 4 oka, u kontekstu povjerenja i uzajamnog poštovanja i uz vaš brižan i zainteresiran odnos. Važno je da učenik razmisli o svom ponašanju i posljedicama te da iskreno obeća da će se ubuduće pristojno ponašati. Ako takvi savjeti ne urode plodom ili se pokaže da je uzrok neposluha neki ozbiljan problem, važno je posavjetovati se s kolegama kojima je zadaća pedagoški rad s učenicima. Vaša pedagoška funkcija Kao što brinete o učeničkom napretku u učenju, morate paziti i na njihovo vladanje i stajališta, osobni i društveni razvitak i njihove individualne potrebe. Rješavanje problema učeničkog neposluha nije samo pitanje discipline nego je povezano s vašim pedagoškim obvezama. Morate pripaziti i na čudno učeničko ponašanje koje ne ugrožava disciplinu ili se ne smatra neposluhom (pretjerana stidljivost, sporost u radu, česta zamišljenost) koji ne ometaju nastavu, ali se moraju uočiti i ispitati. Posljedične radnje Kad vi sami ili s kolegama ispitate neki slučaj neposluha i posavjetujete učenika, možda ćete morati poduzeti neke radnje kako biste pomogli učenicima da se pristojno ponašaju. Neki će učenici imati i posebne odgojno-obrazovne potrebe pa će ih se morati službeno ocijeniti i osigurati pomoć suradnika u nastavi.


PRIJEKORI Prijekor je verbalno upozorenje ili komentar nastavnika učeniku koji pokazuje nastavnikovo nezadovoljstvo neposluhom učenika. Uspješna upotreba prijekora Prijekorima se valja služiti rijetko i to kao nadopunom umješnom poučavanju. Prečesto služenje prijekorima umanjit će im učinak, ugroziti pozitivan razredni ugođaj, a neki će ga učenicic shvatiti kao prigovaranje. Obilježja: ♥ Prekorite stvarnog krivca. ♥ Čvrstoća. Vaš prijekor treba biti jasan i strog u tonu i sadržaju. ♥ Izrazite zabrinutost. ♥ Izbjegavajte ljutnju. ♥ Istaknite što je potrebno. ♥ Pojačajte psiihološki učinak. Kad prekorite nekog učenika, učinak tog prijekora morate pojačati neverbalno. ♥ Izbjegavajte sukobe. ♥ Kritizirajte ponašanje, a ne učenika. ♥ Prekorite učenike osobno, a n epred cijelim razredom. ♥ Sprečavanje. Prijekori kojima je cilj spriječiti da do neposluha dođe djelotvorniji su od onih koji slijede samo nakon opetovanog i trajnijeg neposluha. ♥ Pravila i razlozi. Prijekor se može sastojati od toga da kažete koje je pravilo prekršeno i objasnite zašto je to pravilo potrebno i radi poučavanja i radi učenja. ♥ Izbjegavajte neugodne prijekore. ♥ Izbjegavajte nepravedne usporedbe. ♥ Budite dosljedni. ♥ Izbjegavajte prazne prijetnje. ♥ Izbjegavajte prekoravati cijeli razred. ♥ Egzemplarni prijekor. Druga alternativna prijekorima cijelom razredu je strogo prekoriti jednog učenika pa dodati da se takvo ponašanje neće trpjeti ni kod drugih učenika. Počnete li se s prijekorima služiti često, ugođaj na nastavi se može primjetno promijeniti. Učestali učenički neposluh je trajna učenička kritika zahtjeva koji im se postavljaju i velik je poticaj za promjene nastavnog programa.


KAZNE Unatoč umješnoj upotrebi prijekora i drugih spomenutih metoda, učenički neposluh može potrajati. U takvim okolnostima, disciplina se može uspostaviti kaznom. Priroda i svrha kazni Kazna je formalni čin koju učenik treba doživjeti kao neugodnu. Služi tomu da se učeniku pomogne da se ubuduće pristojno ponaša. Crta razgraničenja između prijekora i kazne malokad je oštra, jer se prijekori i drugi postupci često doživljavaju kao neugodni. Razlika je u formalnom načinu na koji se kazna određuje i izrazite namjere da ona bude neugodna. Kad se određuje kazna, recite učeniku da je namjera kazne pomoći mu da shvati težinu neposluha i ozbiljnost kojom se odnosite prema tome te potrebu da se ubuduće prihvatljivo ponaša. Tri najvažnije svrhe: 1. Odmazda: pravda zahtijeva da iza prijestupa stigne moralno zaslužena kazna. 2. Zastrašivanje. 3. Rehabilitacija: učeniku se treba pomoći shvatiti moralni prijestup učinjen takvim oblikom neposluha i potrebu da se ubuduće dobro vlada. Rehabilitacija je najvažnija i uključuje i odgojni element kako bi učenik ubuduće znao odabrati pravilno ponašanje. I zastrašivanje je važno jer pridonosi djelotvornosti vašeg izražavanja nezadovoljstva kad se služite prijekorom. Odmazda je prisutnija kad se prekrši moralno pravilo pa nastavnik smatra da se to mora kazniti u interesu pravde kao izraz neodobravanja školske zajednice (prijetnje, krađa, prepisivanje, vandalizam, uvredljive riječi). Nedostaci kazne Najvažnije obilježje kazne koje se mora imati na umu je da će ona imati najveći učinak ako se koristi kao formalna i teška sankcija u slučaju ozbiljnih oblika neposluha kad drugi postupci ne uspiju. Najveći nedostaci: ♥ one su neprimjeren model ljudskih odnosa ♥ potiču zabrinutost i zlovolju ♥ imaju kratkotrajan učinak „početnog šoka“ ♥ potiču učenike da osmisle načine kojima će ih izbjeći ♥ ne potiču dobro ponašanje nego služe za gušenje neposluha ♥ ne rješavaju uzrok neposluha ♥ usmjeravaju pozornost na neposluh.


Vrste kazne ♥ Pismene zadaće. Prednost: troši učenikovo vrijeme, a ne vaše. Nedostatak: čini se ponižavajućim ili se može doživjeti kao uvreda. ♥ Ostanak u „reštu“. (tijekom odmora ili poslije škole zadržati učenika i zadati mu da nešto piše). Prednost: učenici ga zamrze. Nedostatak: može i vama izazvati smetnju. ♥ Gubitak povlastica. Prednost: može ražalostiti učenika. Nedostatak: može se doživjeti kao osvetoljubljivo i nepravedno. ♥ Isključivanje s nastave. Prednost: učenik je uklonjen iz razreda i može razmisliti o tome zašto je isključen. Nedostatak: nekim učenicima ta kazna i nije osobito neugodna. ♥ Verbalno zastrašivanje. Prednost: jako neugodna kazna i ne gubi se puno vremena. Nedostatak: može izazvati sukob. ♥ Obavještavanje ravnatelja ili roditelja. Prednost: snaga. Nedostatak: učenik može pomisliti kako je time označen kao neposlušan pa osjejetiti potrebu da se tako i ponaša. ♥ Simbolično kažnjavanje. Prednost: blaga razina kaznenog rituala. Nedostatak: nespretno ju je provesti. ♥ Zabrana dolaska na nastavu. Krajnja sankcija. Djelotvorna upotreba kazni ♥ Služite se kaznama rijetko. ♥ Pravodobnost. ♥ Način. Kazna treba izraziti vaše opravdano i ošto neslaganje s neposluhom, a trebate je odmjeriti u interesu učenika i razreda u cjelini. Kazna ne smije biti posljedica vašeg gubljenja živaca ili vaše osvetoljubljivosti. ♥ Primjerenost prekršaju. ♥ Redoslijed. Važno je da učenici prihvaćaju kaznu kao pravednu i opravdanu. To znači da se učenika upozorilo da će ga zadesiti određene posljedice i da su vaša očekivanja i postupci u vezi s takvim ponašanjem nedvosmisleni i dosljedni. Učenika treba zamoliti da rastumači uzroke svog neposluha i shvati i prihvati kaznu kao pravednu, zasluženu i primjerenu. ♥ Povezanost s politikom škole. ♥ Odbojnost. Mora biti neugodna.


SUKOBI Povremeno između vas i učenika može izbiti sukob u razredu. Sukob može obilježiti žestok i osjećajima nabijen dijalog koji će uzrujati sve sudionike. Takav sukob može izbiti naglo i nepredvidljivo. Iskrice sukoba Četiri najvažnije iskrice sukoba i razredu: 1. Učenik može biti osjetljiv i napet zbog dugotrajnih problema s učenjem što uzrokuje povećanu frustriranost. 2. Učenik može smatrati da je disciplinska mjera koju primjenjujete prema njemu nepravedna i prijetnja njegovoj samosvijesti, osobito ako je povezana s poniženjem pred njegovim školskim kolegama. 3. Učenik možda reagira protiv neprikrivenog tjelesnog ili verbalnog zastrašivanja, npr. nastavnik maše prstom ispred učenikova lica. 4. Učenik možda pokušava izbjeći neugodnu kad ga molite ili inzistirate da odgovori na neko pitanje ili da sudjeluje u aktivnosti koju ne voli ili smatra da bi se mogao osramotiti pred razredom. Kako postupiti u slučaju sukoba ♥ Zadržite mir. ♥ Smirujte situaciju. ♥ Budite svjesni eksplozivnosti situacije. ♥ Poslužite se svojim društvenim umijećima. U smislu da se učenik izvuče iz situacije. ♥ Pokušajte spasiti vaš i učenikov obraz. ♥ Zatražite pomoć ako je potrebno. Istraživanja pokazuju da se skoro sve sukobe može izbjeći ili riješiti umješnom upotrebom tehnika upravljanja sukobom, što zahtijeva od nastavnika da budu svjesni vlastitih emocija tijekom sukoba i kako one mogu utjecati na njihovo ponašanje te da znaju objektivno razmisliti o situaciji i odlučiti što bi bilo najbolje učiniti. Najveća opasnost u sukobima je da izgubite živce ili da smatrate da u situaciji vaša riječ mora biti posljednja pa se služite prislom. Drugi postupci Formalno praćenje ponašanja Popularni način je onaj kad se učenika stavi na raport, što znači da nekoliko dana ili tjedan dana, svaki nastavnik mora napisati mišljenje o učenikovu ponašanju na svršetku sata. Po isteku tog razdoblja, donosi se sud o učenikovom ponašanju. Uvjetovani dogovor To znači obećati učeniku dogovorenu nagradu ako se tijekom određenog razdoblja bude dobro ponašao. Nagrada može biti potvrda o dobrom vladanju, što omogućuje učeniku da radi neku aktivnost koju voli. Stvarni poticaj za ovo nije želja za nagradom nego za dobrim ponašanjem. Postupak i nagrada služe kao način da se pomogne učenikovim nastojanjima. Roditeljska pomoć

53 | Temeljna nastavna umijeća Ako je ponašanje učenika zabrinjavajuće, roditelje o otme valja obavijestiti, ne samo zato što je poželjno da se roditelji općenito obavještavaju o njihovoj djeci, nego zato što roditelji mogu pružiti korisne podatke i na razne načine pomoći kako bi se učenikovo ponašanje poboljšalo. Prostorije za neposlušne učenike Ova mjera može pomoći da se kriza uspješno riješi, a da se učenik vrati na nastavu. Pozitivno poučavanje To je pristup razrednoj disciplini koji se temelji na postavkama biheviorističke psihologije. Temeljno načelo je da će se učeničko ponašanje koje se najgradi vjerojatno ubuduće ponoviti, a ponašanje koje se ne nagrađuje ili ga se kažnjava će se prorijediti. Zagovornici ovog pristupa tvrde da će on omogućiti nastavnicima veću dosljednost, sustavnost i uspješnost u tome kako rješavati disciplinske probleme. Nastavnike se mora odlučiti što smatra poželjnim ponašanjem, kojim pravilima ga može osigurati i koje tipove neposluha mora sprječavati. Tada nastavnik može koristiti program redovitih pohvala i negrađivanja poželjnog ponašanja i podsjećanja učenika na školska pravila. Važno je da se ističe uloga pohvala i drugih nagrada kako bi se potaknulo i održalo poželjno ponašanje. Kazne su rijetke. Pristup može poboljšati ponašanje razreda u cjelini,a i pojedinih učenika koji izazivaju probleme.


Ocjenjivanje učeničkog napretka SVRHA OCJENJIVANJA Ocjenivanje je svaka aktivnost kojom se prosuđuje učenikov uspjeh. Pedagoški rezultati koje škole postavljaju kao cilj su kako pomoći učenicima steći znanje, razumijevanje, sposobnosti i stajališta. Ocjenjivanje se odnosi na tehnike kojima možete pratiti učenikov napredak prema određenim obrazovnim rezultatima. Prvo i najvažnije pitanje s kojim se susreće u ocjenjivanju učeničkog napretka je kakva je svrha pcjenjivanja. Svrhe: ♥ Osigurati nastavnicima povratne informacije o učeničkom napretku. ♥ Učenicima osigurati pedagoške povratne informacije. ♥ Motivirati učenike. ♥ Osigurati evidenciju napretka. ♥ Poslužiti kao izraz sadašnjih postignuća. ♥ Ocijeniti učeničku spremnost za buduće učenje. Dio problema s kojim se suočavaju nastavnici je potreba da se istodobno zadovolje različite svrhe i namjene ocjenjivanja i da se nepoželjne nuspojave izbjegnu ili ograniče na najmanju moguću mjeru. Opasnosti ocjenjivanja Tri su najveće opasnosti: 1. Opasnost da se učenici koji iz povratnih informacija o svojem napretku zaključe da zaostaju za svojim kolegama ili za nekim standardom postignuća koji im nešto znači, što ih može obeshrabriti i uzrujati. 2. Opasnost da postupci za ocjenjivanje učeničkog napretka mogu oduzeti previše vremena i biti prebirokratski za učenike i nastavnike, pa im oduzati vrijeme i energiju koju bi bilo bolje utrošiti na druge aktivnosti. 3. Oasnost da nastavnici i učenici mogu odveć pozornosti obratiti dobrim učenicima


VRSTE OCJENJIVANJA ♥ Formativno ocjenjivanje. Ocjenjivanje kojemu je cilj poboljšati uspješno učenje učenika. To se može postići tako da se učenicima pomogne povratnom informacijom ili da nastavnici dobiju povratne obavijesti koje će im omogućiti da ubuduće djelotvornije zadovolje učenikove pedagoške potrebe. Usmjereno je na pronalaženje pogrešaka, poteškoća ili manjkavosti u učeničkom radu i pruža savjete i podatke kako bi se rad u budućnosti poboljšao. ♥ Sumativno ocjenjivanje.Ocjenjivanje koje određuje standard postignuća dostignut u određenom trenutku, a najčešće se vrši na svršetku obrazovnog razdoblja. Ocjene iz školskih svjedodžbi ili rezultati ispita. ♥ Normativno ocjenjivanje. Učenikov se uspjeh mjeri u usporedbi s uspjehom drugih učenika. Ako se ocjenom odličan označava razina znanja koju postiže najboljih 10% učenika, to bi značilo da najboljih 10% će uvijek dobiti ocjenu odličan. ♥ Ocjenivanje na temelju mjerila. Učenikov se uspjeh ocjenjuje na temelju toga je li zadovoljen određeni opis postignuća. Svi će učenici koji su zadovoljili to mjerilo biti ocijenjeni pripadajućom ocjenom bez obzira na uspjeh drugih učenika. Stupnjevani testovi u glazbi, živim jezicima i matematici. ♥ Dijagnostičko ocjenjivanje. Preklapa se s formativnim ocjenjivanjem, ali precizno određuje poteškoće u učenju i probleme. Određenim testovima mogu se odrediti pojedine potrebe i povezati s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. ♥ Interno ocjenjivanje. Ocjenivačke aktivnosti koje je osmislio i proveo nastavnik i koje često upotrebljavaju kao dio njeogva nastavnog rada. ♥ Eksterno ocjenjivanje. Ocjenjivačke aktivnosti koje su osmislili ispitivači izvan škole, iako ih često izvode razredni nastavnici, ali ih vanjski ocjenjivači provjeravaju na temelju nasumičnih uzoraka. ♥ Neformalno ocjenjivanje. Utemeljeno na praćenju rada u razredu. ♥ Formalno ocjenjivanje. Ocjenjivanje koje se unaprijed najavi. To pruža učenicima priliku da ponove gradivo i da se pripreme za ocjenjivanje. ♥ Trajno ocjenjivanje. Završna se ocjena temelji na standardu postignuća u raznim oblicima ocjenjivanja tijekom duljeg razdoblja. ♥ Jednokratno ocjenjivanje. Završna se ocjena temelji na standardu postignuća isključivo na svršetku tečaja ili programa. ♥ Objektivno ocjenjivanje. Ocjenjivanje i srodne ocjenjivačke aktivnosti s visokim stupnjem podudarnosti ocjena različitih ocjenjivača. Testovi višestrukog izbora. ♥ Ocjenjivanje postupka. Ocjenjivanje aktivnosti u hodu, npr. čitanje pjesama naglas ili osmišljavanje i vođenje pokusa, u kojem ocjenjivanje temelji se na neposrednom promatranju rada učenika. ♥ Ocjenjivanje na temelju završnog proizvoda. Ocjenivanje utemeljeno na opipljivom radu, npr. pismenom sastavu, projektu, crtežu, modelu ili ispitnom materijalu, koji se predaju sa svrhom da ih se ocijeni. Tipovi ocjenjivanja najčešće dolaze u kontrastivnim parovima: ♥ formativni - sumativni ♥ utemeljeni na normama – utemeljeni na mjerilima ♥ unutarnji – vanjski

56 | Temeljna nastavna umijeća ♥ neslužbeni – službeni ♥ trajni – jednokratni ♥ ocjenjivanje postupka – ocjenjivanje završnog proizvoda. Priroda ocjenjivanja je često takva da obuhvaća mješavinu tih kontrastivnih parova. Poboljšanje ocjenjivačkih postupaka Uspješno ocjenjivanje je složena aktivnost, imajući u vidu raspon odgojno-obrazovnih rezultata koje se može ocjenjivati (znanje, razumijevanje, sposobnosti i stajališta), vrste i prirode aktivnosti (usmena, pismena, praktična, testovi, ispiti) te odgojno – obrazovnih područja (nastavni predmeti, stjecanje sposobnosti čitanja, pisanja i organizacije, osobne i društvene sposobnosti motivacije itd.). Uvođenjem Nacionalnog kurikuluma 1989. bilo je povezano s osmišljavanjem postupaka za praćenje učeničkog napretka, što je uključivalo i korištenje centralistički osmišljenih testova. Rezultati tih testova služili su kao pokazatelji individualnog napretka svakog učenika te kao pokazatelj općeg napretka učenika u pojedinoj školi u usporedbi s drugim školama. Dodana i startna vrijednost pri ocjenjivanju Uočen je veliki problem pri uporabi ligaških tablica. Te tablice ne uzimaju u obzir dodanu vrijednost, od. razliku između početne i završne razine uspješnost nekog učenika. Završna razina uspješnosti nekog učenika ne može izolirano služiti kao pokazatelj djelotvornosti nastavnika ili škole; umjesto toga, treba se usredotočiti na relativni učenički napredak, tj. dodanu vrijednost kao utjecaj nastavnika ili škole. Jedan od načina da se odredi dodana vrijednost je provesti ocjenu učenikove početne razine uspješnosti što će služiti kao polazište za ocjenu daljeg napretka. Takva početna ocjena se zove startna procjena. Kompetencije u ocjeni učeničkog napretka ♥ ocijenjiti u kojoj su mjeri ciljevi učenja ostvareni i tom ocjenom se poslužiti za poboljšanje određenih aspekata učenja ♥ ocjenjivati i pratiti učenički školski i domaći rad, osigurati konstruktivne usmene i pismene povratne informacije i odrediti ciljeve učeničkog napretka ♥ sustavno ocjenivati i bilježiti napredak svakog učenika ♥ prepoznati razinu na kojoj neki učenik postiže dobre rezultate i dosljedno ocjenjivati učenike u odnosu na ciljeve postignuća ♥ služiti se različitim vrstama ocjenjivanja primjerenih raznim svrhama Bilježenje postignuća i profila Cilj uvođenja Zapisa o postignuću (Records of Achievement – RoAs) koji se daju učenicima na završetku škole je obuhvatiti što potpuniji raspon njihovih postignuća tijekom školovanja. Osmišljeni su profili za bilježenje širokog broja informacija o svim aspektima učeničkog napretka i postignuća. Evaluacijske studije su pokazale da nastavnici trebaju razviti skup novih ocjenjivačkih postupaka i njima se vješto služiti da bi ovi dokumenti bili djelotvorni i valjani. Mape učeničkih radova Druga važna promjena u ocjenjivačkoj praksi je inicijativa da nastavnici načine mapu učeničkih radova kao primjer određenih standarda, kako bi se pomoglo nastavnicima u praćenju učeničkog napredovanja i omogućilo im da pouzdano i valjano prosuđuju u postupku ocjenjivanja.


OCJENJIVANJE AKTIVNOSTI U RAZREDU Najčešće ocjenjivačke aktivnosti u razredu su: ♥ praćenje rada na nastavi ♥ posebne ocjenjivačke zadaće uključene u nastavu ♥ domaće zadaće ♥ testovi koje je sastavio nastavnik ♥ standardizirani testovi ♥ testovi Nacionalnog kurikuluma ♥ formalni ispiti. Praćenje razrednih aktivnosti Praćenje uobičajenih razrednih aktivnosti središnji je aspekt poučavanja, a povezan je s vašim odlukama o tijeku nastave i povratnim informacijama koje pružate učenicima ako bi potaknuli njihovo učenje. Najvažniji aspekti takvog ocjenjivanja su da se pobrinete da redovito ocjenjujete učenički rad. Vaše praćenje mora biti ispitivačko i aktivno, u smislu da aktivno ispitujete koliko učenik trenutno zna i kakve probleme ima. Mnogi uobičajeni oblici ocjenjivanja temelje se na nastavnikovom promatranju učenikova rada u razredu. Ocjenjivačke zadaće uključene u nastavu Neke aktivnosti koje je potrebno ocijeniti javljaju se redovito u nastavi, dok je druge potrebno osmisliti za potrebe ocjenjivanja. To posljednje se događa ako je važno da se aktivnosti brižljivo standardizira i ocijeni prema posebnim, pomnjivo određenim mjerilima. No u oba slučaja morate razmisliti hoćete li unaprijed upozoriti učenike na skoru ocjenjivačku aktivnost i opisati njezinu svrhu i upotrebu. Domaće zadaće Domaće zadaće su jako važne kao povratne obavijesti o tome kako učenik radi bez tuđe pomoći. Posebno je korisna za razvitak učeničkih organizacijskih sposobnosti i radnih navika potrebnih da se ispune postavljeni zahtjevi. Može biti zloguki podsjetnik i učeniku i vama kakve poteškoće i probleme učenik ima, a koji su manje uočljivi u razredu gdje mu odmah možete pružiti pomoć. Roditeljska pomoć je korisna kao dodatna pomoć, ali i štetna ako se učenik ne pokuša potruditi sam. Dok je uobičajeno da domaća zadaća služi kao ocjena koliko učenik poznaje obrađeno nastavno gradivo, te stoga često uključuje zadatke ponavljanja i uvježbavanja gradiva, ili služi kao priprema za test, važno je dobro iskoristiti zadaću za učenje novog. Testovi koje je sastavio nastavnik Kratki testovi koje sastavljaju nastavnici mogu motivirati učenje kao pripremu za testiranje. Redovito testiranje može pokazati važnost redovitog učenja, ali ono može i prestrašiti učenike. Kratki testovi variraju po vrsti i obliku. Kreću se od testova za ispitivanje pravopisa do završnih testova za ispitivanje pojedinih nastavnih cjelina u pojedinim predmetima.


Standardizirani testovi Često se upotrebljavaju za praćenje napretka i postignuća u najvažnijim područjima učenja. Takvi testovi su standardizirani jer ih se daje velikom broju učenika određene dobi, te se izlučuju rezultati učenika koji su prilično iznad prosjeka, prosječni ili oni prilično ispod prosjeka. Oni su normirani testovi. Kad neki učenik bude podvrgnut tome testu, lako je vidjeti kakve je rezultate postigao u odnosu na prosječnog učenika iste dobi. Najčešći standardizirani test u učenju je testiranje čitanja. Niz standardiziranih tekstova u učenju uključuje jezične zadaće, matematiku te testove koji služe kao dio izlučnih postupaka za identifikaciju učenika koji bi mogli imati posebne odgojno-obrazovne potrebe. Takvi testovi omogućuju nastavniku da usporedi rezultat s očekivanim rezultatima za učenike te dobi. Potrebno je pripaziti da je test primjeren njihovoj namjeni. Rezultati testa mogu se temeljiti isključivo na onome što se testiralo, a to znači da su drugi aspekti znanja koje je teško testirati uglavnom isključeni. Testovi Nacionalnog kurikuluma Sastavljeni su tako da testiraju može li učenik usvajati znanja na razinama određenima ciljnim postignućima Nacionalnog kurikuluma. To su kriterijski testovi. Formalni ispiti Formalni školski ispiti za potrebe internog ocjenjivanja variraju od razrednih ispita koje je osmislio i vodi nastavnik u određeno vrijeme, do ispita koji su timski osmišljeni i provode se kao dio ispitnog rasporeda. Korisno su mjerilo postignuća za školska izvješća, a pomažu i da učenici razviju ispitne sposobnosti i tehnike i da se pripreme za vanjske testove i ispite sastavljene izvan škole.


OCJENJIVAČKE AKTIVNOSTI U PRAKSI ♥ Ocjenjivačka aktivnost mora biti pravedna, u smislu da je povezana s obrađenim nastavnim gradivom, tako da se od učenika mogu očekivati dobri rezultati ako su redovito učili. ♥ Ocjenjivačka aktivnost trebala bi biti povezana s pedagoškim rezultatima koje si je odredila škola, ili u skladu s odgovarajućim aspektima Nacionalnog kurikuluma ili dijelom pojedinog nastavnog predmeta, a da se pritom jasno opišu nastavni sadržaji i ocjenjivačka mjerila za taj predmet. ♥ Program ocjenjivačkih aktivnosti koji se upotrebljava kroz dugo razdoblje treba varirati po vrsti i obliku tako da se može ocijeniti čitav spektar željenih pedagoških rezultata i da ih se ocjenjuje na različite načine. ♥ Učenike se mora obavijestiti o prirodi i namjeni ocjenjivačkih aktivnosti, načinu upotrebe i mjerilima prema kojima se određuju dobri rezultati. ♥ Ocjenjivačke aktivnosti moraju se održavati u primjerenim okolnostima, osobito se mora izbjegavati ometanje učenika za vrijeme tih aktivnosti, a koliko je to moguće, treba umanjiti učeničke strahove. ♥ Ocjenjivačke aktivnosti je potrebno brižljivo osmisliti kako bi zadaci bili nedvosmisleni a vrsta i priroda očekivanih rezultata jasna učenicima. ♥ Morate se pobrinuti da ocjenjivačka aktivnost valjano ocjenjuje upravo ono što se njome želi ocijeniti.


Umijeća potrebna za ocjenjivanje 1. Prvi primjer je osmišljavanje testa s višestrukim izborom iz prirodnih predmeta.4 U osmišljavanju ovog pitanja, nastavnik mora provjeriti je li pitanje razumljivo i primjereno i hoće li 4 ponuđena odgovora rješenja uspješno pokazati razliku između učenika koji su naučili ono što se provjerava tim testom i onih koji nisu. Važno je razmisliti je li pitanje dobar primjer pedagoškog postignuća koje se ocjenjuje: znanja, razumijevanje, sposobnosti povezivanja prirodnih predmeta sa životom, shvaćanje pojma uzroka i posljedice, ili nečeg drugog. 2. Drugi primjer je iz dokumenta koji trebaju ispuniti srednjoškolci koji sudjeluju u programu „Čitanje u paru“. U dijelu za samoocjenjivanje nalaze se i ova 4 pitanja.5 U osmišljavanju ove ocjenjivačke aktivnosti nastavnik mora jasno razmisliti o njezinoj svrsi, hoće li je aktivnost ispuniti i kako će se podaci upotrijebiti, a osobito jesu li učenici bili uključeni u osmišljavanje tog samoocjenjivačkog dijela i obaviješteni o njegovoj namjeni i upotrebi te kako će se odnositi prema drugim pokazateljima njihova uspjeha? 3. Treći je primjer da se učenike prvih razreda osnovne škole zamoli da napišu priču o ženi koja je pala u rijeku. Takvom se zadaćom mogu ocijeniti razni aspekti učenikova napretka u pisanju, tehnička obillježja rukopisa, gramatika, rečenični znakovi i velika slova te čitljivost. Važno je učenicima reći što se ocjenjuje. Iz ova tri primjera vidljivo je da su za ocjenjivačke aktivnosti potrebna mnoga umijeća u vezi s izborom, oblikom, provedbom, primjerenosti aktivnosti namjeni, načinom ocjenjivanja, povratnim informacijama i primjerenom i valjanom upotrebom rezultata ocjenjivanja.

4

„Kad je jako hladno, cijevi poneka pucaju jer...“

a) Voda se širi kad se smrzne. b) Led je tvrđi od vode. c) Neizolirane cijevi uvijek pucaju. d) Hladba voda omekšava cijevi. 5 „Kad ispunite svoj zadatak, željeli bismo doznati vaše mišljenje o njemu (kao odgovor na pitanja, molimo vas zaokružite riječi).“ 1. 2. 3. 4.

Mislim da je pomoć koju sam pružio/la u čitanju ugodna, teška. Mislite li da su vaš odnos i ponašanje bili: odgovorni, nekorisni, korisni, gubitak vremena. Ponosite li se da ste dali sve od sebe? da, ne Biste li željeli ponovno sudjelovati u ovom programu? da, ne


OCJENE, EVIDENCIJA I IZVJEŠĆA Ocjenjivanje učeničkog rada u razredu Ocjenjivanje učeničkog rada za vrijeme i nakon nastave mora biti temeljito i konstruktivno, a radovi se moraju učenicima vratiti u razumnom roku. Formativno obilježje ocjenjivanja je od temeljne važnosti za uspješno poučavanje i učenje. Povratne informacije koje omogućuju učenicima da napreduju mogu pojačati motivaciju i samopouzdanje. Ocjenjivanje učeničkog rada u školi ili njegove domaće zadaće nastavak je normalnog procesa poučavanja i učenja. Njaveći izaov u ocjenjivanju je kako pomoći i ohrabriti sve učenike u razredu iako su na različitim razinama postignuća. Najveći problem je taj što će normativno ocjenjivanje, utemeljeno na usporedbi učeničkih radova obeshrabriti slabije učenike.Stoga većina nastavnika pokušava bolje iskoristiti ocjenjivanje na temelju standarda postignuća koji se očekuju od svakog učenika uzimajući u obzir njegovo prethodno znanje. Mogu se dobro iskoristiti nastavni zadaci koji su primjereni učenikovim sposobnostima ili pomoću zadaća koje su stupnjevane prema težini. Možete odlučiti da ocjene zapišete u bilježnicu i ne pokažete učenicima. Umjesto toga, učenicima ćete priopćiti svoje komenatre o njihovom radu, te o područjima koja bi morali ispravititi. Važno je i prokomentirati uloženi trud. Dobro je poslužiti se raznim metodama ocjenjivanja, uključujući i onu kad učenici povremeno ocjenjuju svoj rad ili rad svojih kolega. Ocjene kroz dulje razdoblje bi se trebale temeljiti na raznim ocjenjivačkim aktivnostima kako bi pokrile različitie aspekte postignuća. Najvažnija zadaća ocjenjivanja je da ono mora osigurati korisne i poticajne povratne obavijesti učeniku o njegovu napretku. Ocjenjivanje formalnih zadaća za procjenjivanje uspjeha Umijeća potrebna za takvo ocjenjivanje poslala su složenija zbog razvoja razrađenijih ocjenjivačkih tehnika. Ispjeh iz nekog predmeta ili područja kurikuluma sad se dijeli na brojne sastavnice ili elemente, a ocjenjivačka se shema osmišljava tako da je ocjena koja se daje za pojedini aspekt postignuća nedvosmisleno povezana s elementom koji se ocjenjuje. Nacionalni kurikulum za svaki predmet određuje niz ciljnih postignuća koja zajedno čine znanje, razumijevanje i umijeća koja predstavljaju rastuću odgojno-obrazovnu uspješnost. Stoga osmišljavanje i ocjenjivanje s njima povezanih zadaća ocjenjivanja zahtijeva jasnu svijest o povezanosti uspješnosti s postignutim rezultatom na ljestvici ciljnog postignuća koje se ocjenjuje. Ocjenjivanje osobnih kvaliteta i stajališta Povezano je s problemima pouzdanosti i valjanosti. Neki oblici ocjenjivanja, npr. pismeni zapisi postignuća, traže da se takve prosudbe temelje na rezultatima povezanima uz određene zadaće koje će pružiti priliku učenicima da iskažu određene kvalitete i stajališta (odgovornost, poduzetnost, savjesnost u samostalnom radu). Važno je učenike pripremiti za takvo ocjenjivanje i porazgovarati s njima o tome što se očekuje i kako se ocjene dobivaju.


Evidencija učeničkog napretka Upotrebljiva evidencija o učeničkom napretku treba udovoljiti trima najvažnijim zahtjevima: 1. Trebala bi predstavljati koristan temelj na kojem bi se mogla sastavljati izvješća za druge osobe (učenike, roditelje, druge nastavnike). 2. Trebala bi ukazati na moguće probleme ako učenikovi rezultati pokazuju veći pad u usporedbi s prethodnim. 3. Trebala bi omogućiti da se na temelju prethodnog isplanira budući rad sa svakim učenikom te, osobito, da se osigura zahvaćenost napretka učenika po širini i dubini i obraćanje pozornosti područjima koja zahtijevaju dodatno učenje. Pismene bilješke mogu pomoći školi osmisliti predmetne programe, te da kurikulum svake godine odgovara učeničkim potrebama i sposobnostima. Izvještavanje o učeničkom napretku Povratne informacije učenicima o njihovom napretku silno potiču motivaciju i napredak. Morate redovito izvještavati roditelje o učeničkom napretku, ili u obliku pismenih izvješća i/ili za vrijeme roditeljskih sastanaka. Roditelji se najčešće žale da bi željeli da su izvješća češća, detaljnija i sadržanija dok se nastavnici žale da im pisanje takvih izvješća odnosi jako puno vremena i donosi ne tako lako rješive probleme. Postoji nesrazmjer između želje da se napišu realna izzvješća i želje da se ne demoralizira učenike ili roditelje. Usto, teško je sažeti uspješnost na način koji bi bio jezgrovit, a koji roditelji mogu lako razumjeti. Potrebno je puno umijeća za pisanje pravednih i valjanih izvješća koja osobi koja ih čita imaju smisla i pozitivno djeluju na buduće učeničke rezultate. Mora se iskoristiti znanje o svakom učeniku i vaše bilješke o njihovom napretku, a istodobno komentari moraju biti poticajni i konstruktivni. Kritika mora ukazati na to što je potrebno u budućnosti učiniti da bi se stanje poboljšalo.


Osvrt i prosudba vlastitog rada To je dio nastavničkog posla. Nastavnici se razlikuju po umijeću i sustavnosti kojom to čine. Posljednjih godina široko je zagovarano takvo kritičko razmišljanje o vlastitom radu u nastavi – „reflektivno poučavanje“. Takvo se razmišljanje mora poticati kao dio svakodnevnog rada nastavnika i njihova stručnog razvoja. Svi nastavnici čine to intuitivno i ad hoc. Neki nastavnici su uključeni u sustavnije samoocjenjivačke postupke, ili kao dio posebnog programa samoocjenjivanja unutar škole ili kao dio mreže nastavnika koji ispituju aspekte svog rada unutar pokreta vezanog za „akcijsko istraživanje“. OCJENA VLASTITOG RADA U RAZREDU Dva su najvažnija aspekta ocjenjivanja. 1. Ustanoviti koja je obilježja vaše nastave potrebno usavršiti. – povezan je s time kako da vi sastavite, ili da vam drugi sastave, plan u nekoliko točaka o praktičnoj nastavi o kojem ćete razmisliti a tad prikupiti podatke koji će vama ili drugima omogućiti da zaključite koje bi područje trebalo usavršiti. 2. Kako najbolje poboljšati svoj rad na području koje se može usavršiti. – program usavršavanja. Sastavljanje plana u nekoliko točaka za poučavanje u razredu Studije pokazuju da većina nastavnika kreće od nekog problema koji ih muči, a ne pokušava se osvrnuti na svoj rad u cjelini. Zbog toga nastavnik može pozornije razmisliti o svojoj nastavi kako bi je poboljšao u budućnosti. Taj bi proces bio prvi dio aktivne nastavničke istraživačke orijentacije pomoću koje bi nastavnici osmislili kako poboljšati nastavu, primijeniti rješenje u praksi, pa prosuditi o njegovoj uspješnosti. Nastavnici koji se pokušavaju osvrnuti na svoj rad u cjelini najčešće se uključuju u neku formalnu shemu u kojoj se služe popisom pitanja o sadašnjem radu ili ocjenskom ljestvicom. Npr. od nastavnika se traži da se ocijene u svakom pitanju sa „Zadovoljan/na sam tim aspektom mog poučavanja“ ili „Mislim da bih mogao/la razmisliti o tom aspektu“. Pitanja su: ♥ Dobro planiram svoju nastavu, imam jasne ciljeve i primjeren sadržaj i strukturu nastavnog rada. ♥ Na vrijeme pripremim materijale potrebne za nastavu, npr. radne listiće ili opremu. ♥ Moja tumačenja i upute su razumljive i na razini primjerenoj učenicima. ♥ Pitanja upućujem svim učenicima podjednako i služim se i otvorenim i zatvorenim pitanjima. ♥ Služim se raznovrsnim nastavnim aktivnostima. ♥ Moji su nastavni sati primjereni učeničkim sposobnostima. ♥ Održavam razinu nadzora i reda potrebnog za učenje. ♥ Pažljivo pratim učenje za vrijeme nastave i pomažem onim učenicima koji imaju problema. ♥ Ocjenjujem rad, uključujući domaće zadaće, temeljito, konstruktivno i na vrijeme.

64 | Temeljna nastavna umijeća ♥ Moj odnos s učenicima je dobar i temelji se na uzajamnom poštovanju i razumijevanju. ♥ Moje stručno znanje o predmetu je dovoljno za posao koji obavljam. Ocjenske ljestvice One ocjenjuju rad svojih kolega. Takvi instrumenti za ocjenjivanje nastavnih satova variraju i formatom i sadržajem, a osobito po tome je li ljestvica normativna (iznad prosjeka, prosječno, ispod prosjeka) ili mjerna (opisuje postupke iz pojedinih kategorija ocjenskom ljestvicom), ili subjektivna i nečista mješavina i jednog i drugog (odlučan, dobar, zadovoljava, ne zadovoljava). Ono što je od bitne važnosti u korištenju takvih rangirajućih ljestvica je da vode do informativnog i konstruktivnog dijaloga između promatrača i promatranih, koji potiče kvalitetu razmišljanja nastavnika o vlastitom radu. Dogovoran popis nastavničkih kompetencija Vladine su agencije često pokušavale jasno definirati najvažnije kvalitete, umijeća i kompetencije koje bi trebalo steći tijekom početnog školovanja, a dodatno razviti tijekom nastavničke karijere uz pomoć primjerenog stručnog usavršavanja i drugih srodnih aktivnosti. Jedan od najvećih nedostataka takvom načina u odnosu na popis kompetencija je da prenaglašava sumativni aspekt ocjenjivanja na račun formativnog, što znači da je cilj ocjenjivanja uočiti slabosti koje je potrebno otkloniti. No potreba nastavnika da napreduju u radu uglavnom je povezana s potrebom da se zadovolje novi zahtjevi koje postavljaju promjene u kurikulumu i obrascima u nastavi, učenju i ocjenjivanju, a ne da se isprave slabosti. Mape i profili Jedan od načina na koji se kroz školovanje nastavnika želi buduće nastavnike poticati da redovito razmišljaju o svojem radu je da se od njih traži da prikupe materijale za mapu svog rada u nastavi koja bi sadržavala pripreme za nastavu, bilješke o tome kako su protekli nastavni sati, te povratne informacije od hospitacija fakultetskih i školskih mentora. Poneka se koristi lepeza dokumenata kao komentara o pojedinim nastavnim jedinicama i zapisima o studentskom napretku tijekom školovanja. Uvođenje novih nastavnika u posao Jedna od koristi kreiranja mape i profila kompetencija na svršetku početnog školovanja je što takvi dokumenti mogu predstavljati vrlo korisnu podlogu pomoću koje se u prvih nekoliko godina profesionalnog rada može promatrati vlastiti stručni razvoj. Često postoji još jedan nastavnik u školi koji je imenovan za mentora i kome se pripravnici mogu obratiti za savjet i upute. Kako postati ekspertni nastavnik Kako nastavnici postaju stručniji, vjerojatno će biti promaknuti na radna mjesta koja iziskuju više administrativnog rada, a manje tada u nastavi. Kategorijom „Nastavnici vrhunskih sposobnosti“ Ministarstvo prosvjete i zapošljavanja (DfEE) želi nagraditi ekspertne nastavnike koji su spremni prihvatiti dodatne uloge koje pridonose kvaliteti poučavanja u njihovim školama, npr. potpora i mentorstvo budućih i netom diplomiranih nastavnika. Dodatne kvalitete ekspertnog nastavnika: ♥ Predanost poslu koja nadilazi osjećaj dužnosti.

65 | Temeljna nastavna umijeća ♥ Određena količina karizme koja proistječe iz prirode njihova interesa za posao i za učenike koje poučavaju. ♥ Razumijevanje toga što je bitno za naučiti i koji je najbolji način da se učenike podigne s razine na kojoj se nalaze sad na razinu na kojoj želimo da budu. ♥ Sposobnost predviđanja problema i djelotvorne intervencije kad nastupe problemi kako bi učenje glatko teklo. PRIKUPLJANJE PODATAKA O VAŠEM SADAŠNJEM RADU U vrijeme velikih promjena u kurikulumu u vezi s obrascima poučavanja, učenja i ocjenjivanja, izlučit će se područje na kojem ćete osjetiti potrebu da poboljšate svoj rad. Prikupljanje podataka najviše pomaže kad ispitujete svoj rad dok nema većih problema. Metode prikupljanja podataka ♥ Vođenje dnevnika. Pomaže da bolje shvatite prirodu vaših problema i da uočite događaje koji ilustriraju taj problem. ♥ Snimajte vašu nastavu. Najsitnije pojedinosti omogućuju da uočite područja vašeg poučavanja koja, dok radite, ne smatrate dovoljno važnima da biste im obratili pozornost ili ih poboljšali. ♥ Prikupljanje povratnih informacija od kolega koji su nazočni na vašim satovima. ♥ Prikuplljanje povratnih informacija od učenika. Mnogi nastavnici se služe kombinacijom metoda za prikupljanje podataka. Kad se usmjerite na određeni dio vašeg poučavanja koji želite ispitati, prikupljanje podataka može postati preciznije i određenije. Ideje za razmišljanje Primjeri područja koja bi mogla imati koristi od provođenja praktičnih aktivnosti koje će nastavnicima pružiti neke korisne podatke pomoću kojih će analizirati svoje poučavanje: ♥ „mjerenje“ razredne klime ♥ ispitivanje služenja razrednim pravilima ♥ istraživanje učeničkih mišljenja o određenim temama ♥ jednotjedno praćenje nastavnih iskustava nekog učenika ♥ ispitivanje aktivnosti u odnosu na zahtjeve koje postavljaju u učenju ♥ istraživanje aktivnosti pitanja i odgovora ♥ ocjena tehnika kojima se služite u ocjenjivanju učeničkog napretka ♥ pregled motivacijskih kvaliteta različitih aktivnosti ♥ ispitivanje kvalitete vaših odnosa s učenicima ♥ ispitivanje vremena koje učenici troše na razne vrste aktivnosti ♥ pregled aktivnosti za darovitije učenike ♥ pregled aktivnosti vezanih uz informatičku tehnologiju. Mnoge od ovih aktivnosti može provesti sam nastavnik uz pommoć primjerenih materijala, dok druge mogu iziskivati pomoć kolega.


NASTAVNIKOVO OCJENJIVANJE Ocjenjivanje nastavnika, kao dio formalnog postupka koji se primjenjuje u vašoj školi, trebalo bi se odvijati u kontekstu u kojem su ciljevi tog postupka izrijekom navedeni u obliku pismenih uputa za sve zaposlene, zajedno s pojedinostima o postupcima kojih se valja pridržavati u provođenju, bilježenju i izvještavanju o hospitacijama. Faze ocjenjivanja nastavnika ♥ Predocjenjivačka faza – od nastavnika se traži da razmisle o svom radu i području o kojem bi željeli pobliže razmisliti ili ga poboljšati. Upitnik. ♥ Promatranje u razredu – uz prethodni dogovor o tome koje bi razrede ili nastavne satove bilo dobro promatrati i hoće li se promatrač moći usredotočiti na određeni akspekt poučavanja. ♥ Razgovor – raspravlja se o nastavnikovu radu u razredu i određivanju područja koja bi nastavnik trebao usavršiti. ♥ Faza promjene – pitanja i problemi izašli na vidjelo u razgovoru podižu se na novu razinu. Uloga ocjenjivača Vaš odnos s tim kolegom mora se temeljiti na povjerenju i poštovanju, taj nastavnik mora cijeniti vaše primjedbe i komentare, a aktivnost se mora smatrati suradničkom. Morate iznimno poaziti na to kako priopćavate povratne obavijesti svom kolegi. Ono što ćete mu reći mora biti pravedno, a subjektivno isključivo kad o nečemu želite prodiskutirati. Rasprava mora biti između dvije ravnopravne osobe koje uspoređuju bilješke i mišljenja, a ne da vi dijelite savjete kolegi kako da bolje poučava. Bitno je da nastavnici koje se ocjenjuje osjećaju da oni nadziru proces. Morate kolegi pomoći da razmisli o svojem radu i ponuditi mu relevantne informacije. Mmorate shvatiti način na koji nastavnih razmišlja o svom radu, njegove ciljeve, svrhe i probleme za koje smatra da ih se trebalo pobliže ispitati. Vaš uspjeh u toj ulozi može ograničiti priroda same sheme ocjenjivanja te činjenica je li pretežito formativna ili sumativna. Zapisivanje rezultata ocjenjivanja Dio procesa ocjenjivanja traži da se osmisli dogovorni zapis ocjenjivanja, primjerice pismena izjava. No neki dokumenti sadržavaju primjere početne samokritike, kometare o satovima na kojima je ocjenjivač hospitirao te sažetak područja i problema o kojima je bilo riječi u ocjenskom razgovoru. Profil za bilježenje diskusije o nastavnikovoj nastavi: ♥ Priprema. Dio dobro isplaniranog programa, cilj aktivnosti je bio jasno određen, između raznih mogućnosti odabran je primjeren pristup, na raspolaganju su bili primjereni i odgovarajući materijali, vodilo se računa o ugođaju učenja. ♥ Nastavna umijeća. Materijali su bili dobro obrađeni, učenici su aktivno sudjelovali, nastavnik je prema potrebi prilagodio pristup situaciji, a vodio je računa o individualnim potrebama unutar skupine učenika te pokazao zavidnu razinu znanja o predmetu.

67 | Temeljna nastavna umijeća ♥ Aktivnosti koje se nadovezuju. Domaće se zadaće redovito zadaju, učenički radovi se redovito ispravljaju i o njima se vodi evidencija, učenicima se daju povratne informacije o njihovu radu i napredovanju u skladu s praksom škole, nastavnik prosuđuje o uspjehu svog poučavanja. U tom se načinu ocjenjivanja pokraj svakog od ta tri elementa nalazi prazan prostor u koji se može upisati sažetak razgovora između ocjenjivača i ocjenjivanog. Kako pomoći kolegama usavršiti nastavna umijeća Da bi se razvili u određenom smjeru, vašim su kolegama potrebna raznovrsna iskustva i savjeti. Najviše će naučiti tako da promatraju kolege u svojoj školi ili nastavnike u drugim školama ili da sudjeluju u radionicama i tečajevima za iskusne nastavnike kojima je svrha razviti određena umijeća i stručnost. RASPOREĐIVANJE VREMENA Djelotvorno raspoređivanje vremena ♥ Svijest o vremenu. Znati koliko vremena trošite na pojedine aktivnosti i odlučiti hoćete li to mijenjati. ♥ Odredite prioritete. ♥ Planiranje vremena. Odlučiti kako planirati vrijeme kratkoročno (nastavni sat) i dugoročno (školska godina). ♥ Uskladite vrijeme sa zadaćama. Organizirati vrijeme tako da možete obavljati određene zadaće u vaše najdjelotvornije vrijeme. ♥ Brzo se rješavajte manje važnih zadaća. ♥ Ne odugovlačite. ♥ Budite realni. ♥ Morate znati reći: „Ne.“ Nastavnici koji uvijek kažu „da“ kad ih se zamoli da prihvate određene zadaće, lako postaju prenatrpani. ♥ Delegirajte posao. Puno je zadaća koje možete zamoliti kolegu ili učenika da preuzmu, a povremeno bi valjalo razmisliti biste li mogli neke od vaših zadaća prebaciti na tuđa leđa.


STRES „Nastavnički stres“ je kad su nastavnici ljuti, potišteni, zabrinuti, živčani, frustrurani ili napeti kao posljedica njihova zanimanja. Izvori nastavničkog stresa 1. učenici koji imaju loš odnos prema školi i kojima nedostaje motivacija 2. neposlušni učenici i razredna nedisciplina općenito 3. brze promjene u kurikulumu i organizaciji 4. loši radni uvjeti, uključujući promaknuća, opremu i sredstva 5. pritisci vremenskih rokova 6. sukobi s kolegama nastavnicima 7. osjećaj potcijenjenosti u društvu. Što izaziva stres Izvori stresa variraju od nastavnika do nastavnika. No čini se da će kod svih stres nastati kad nastavnici smatraju da je ugroženo njihovo dostojanstvo ili zdravlje. Nastavnici se suočavaju s čitavom grupom zahtjeva koje se mora riješiti, uključujući discipliniranje učenika, pravovremeno ocjenjivanje, objašnjavanje slabog napredovanja učenika njihovim roditeljima, provjeravanje ispravnosti nastavnih pomagala. Svaka od ovih situacija je potencijalni izvor stresa, no bitno je da dva uvjeta budu zadovoljena. 1. Nastavnik smatra da je ispunjavanje zahtjeva važno (tj. neispunjavanje zahtjeva može imati nepoželjne posljedice). 2. Nastavnik smatra da će biti teško ili nemoguće uspješno udovoljiti tim zahtjevima u određenim okolnostima. Kao posljedica ova dva uvjeta, nastavnici smatraju situaciju s kojom su suočeni prijetnjom, i to istog trenutka izaziva doživljaj stresa. Drugi način na koji možete doživjeti stres je manje primjetan, ali isto važan. Lako je shvatiti kako problemi u izvršenju obveza, kratki vremenski rokovi za ispite, sastanci s neugodnim roditeljima ili neispravna nastavna pomagala mogu izazvati stres. Stres može nastati i onda kad se nalazite u okolnostima za koje smatrate da ugrožavaju vaše dostojanstvo ili zdravlje. Utjecaj stresa na vaše poučavanje Nastavnički stres može umanjiti kvalitetu poučavanja na dva načina. 1. Smanjiti vaše zadovoljstvo poslom, ako poučavanje postane izvor stresa kroz dulje razdoblje, pa više nećete voljeti posao kao prije. 2. Kad doživite stres to može smanjiti kvalitetu vaše komunikacije s učenicima. Možete početi reagirati na probleme i poteškoće na oštriji pa čak i neprijateljski način.


Način borbe protiv stresa Borba može biti dvovrsna: 1. Tehnike „neposredne akcije“ – mora se odrediti što kod vas izaziva stres i zašto, a tad se odlučiti što poduzeti kako bi se uspješno borili protiv izvora stresa. 2. „Palijativne“ tehnike – sve ono što možete učiniti da ublažite osjećaj stresa, čak i kad izvor stresa nije nestao. Korisne su mentalne tehnike, npr. postavljanje događaja u perspektivu, pokušaj da se događaj vidi s njegove vedrije strane, pokušaj da učinite emocionalni odmak od događaja, te da svoje probleme ispričate drugim ljudima. Koristite i tehnike tjelesnog opuštanja ili razgovor s kolegama za vrijeme odmora. Neki nastavnici su razvili uspješne tehnike tjelovježbe za opuštanje. Kako razviti vlastiti pristup borbi protiv stresa Vaš pristup problemu stresa mora biti primjeren vašim uvjetima i karakteru. Savjeti: ♥ Uočite i rješavajte probleme čim prije. ♥ Razvijte umijeća i postupke koji će vam pomoći u obvezama koje imate, osobito organizacijska umijeća i ona za raspoređivanje vremena. ♥ Razmislite jeste li sami odgovornni za neke izvore stresa, npr. nepotrebni sukobi s učenicima ili kolegama ili prihvaćanje teških obveza. ♥ Uvijek o svemu razmišljajte u kontekstu i pokušajte oblikovati realistična očekivanja o vašim i tuđim mogućnostima. ♥ Popričajte o svojim brigama i problemima s drugima. ♥ Održite ravnotežu između vašeg posla kao nastavnika i vašeg osobnog života izvan škole. Nastavnici zajedno mogu puno pomoći da se ublaži stres tako da u školi pružaju jedni drugima podršku i pomažu si prebroditi poteškoće te da se obveze organiziraju i raspoređuju na način koji neće izazvati nepotreban stres.


ŠUTNJA ZNALACA (GEORG HANS NEUWEG) Treba se razlikovati učenje korištenjem podataka i učenje kroz iskustvo; te učenje čitanjem i učenje kroz život. Prema Popperu postoje tri svijeta: 'svijet br. 1'-fizikalni svijet, 'svijet br. 2'svijet psihičkih fenomena i subjektivnih predodžaba i 'svijet br. 3'-svijet objektivnih misaonih sadržaja i teorija kakve su izložene u knjigama. Djelovanje kao dvostruki čin mišljenja i činjenja Znalac koji poučava raspolaže nečim što intelektualist naziva 'znanjem koje usmjerava djelovanje'. Svako djelovanje trebalo bi biti usmjeravano znanjem, a svako znanje relevantno za praksu. Naravno, postoje područja gdje se znanje ne podudara sa umijećem. Intuitivno-improvizirajuće djelovanje Učitelj koji predlaže brzi uvid jer ima dojam da u razredu 'nešto nije u redu' se ne pretvara, nego je svojim mislima uz posao koji radi. Problem naknadne racionalizacije Ako svoje djelovanje naknadno racionaliziramo, tada sebi i drugima pripovijedano o misaonim procesima koji se tijekom djelovanja uopće nisu javljali. Javljaju se tri problema koje stoje na putu jednostavnoj didaktici dociranja i slušanja: problem eksplikacije: može li stručnjak uopće tako jednostavno kao znanje eksplicirati ono što umije? Može li navesti pravila svog umijeća- a kada bi ih mogao navesti, bi li to tada bilo umijeće kojim vlada? problem subjektivizacije: čak ako ono što stručnjak zna ili umije možemo prikazati kao znanje- novak mora prenijeti to znanje u osobna uvjerenja i osobno umijeće. problem modifikacije: promjene koje se zbivaju u praksi zbog toga što je usmjeravamo glavom i pravilima, nazivamo modifikacijom. PROBLEM EKSPLIKACIJE 1. Problem eksplikacije osobe u prvom licu: Nemogućnost verbalizacije Pitanje je može li sam znalac reći kako i zašto postupa. Ako ne može, govorimo o nemogućnosti verbalizacije. Tko se za obavljanje svojeg umijeća ne konzultira sa znanjem, možda neće o njemu znati ni izvješćivati-onako kako u govoru znamo slijediti pravila gramatike, a da ih izričito ne poznajemo. To je smisao često citiranog izričaja Michaela Polanyija 'da znamo više nego što to znamo reći'. PROBLEM EKSPLIKACIJE OSOBE U 1. LICU: NEMOGUĆNOST FORMALIZACIJE - nemogućnost verbalizacije nije didaktički problem

71 | Temeljna nastavna umijeća NEMOGUĆNOST FORMALIZACIJE nastaje kada osoba (npr. predavač) ima neko umijeće a ne zna ga obrazložiti, dok promatrač (predavanja) ima problem eksplikacije. Formalizacija umijeća je teška u onim službama koje se prilagođavaju svakoj posebnoj situaciji.

DIETHELM WAHL u istraživanju pitao nastavnike da definiraju agresivno ponašanje. No kad im je pokazao snimke učeničke „agresije“ koji se slažu s njihovom vlastitom definicijom, nastavnici su rekli da u nekim situacijama to ipak nije agresija. TU IMPLICITNO ZNANJE TRIJUMFIRA NAD EKSPLICITNIM (tj. pobjeda iskustva nad definicijama ponašanja). PROBLEM INSTRUKCIJE U kojoj je mjeri znanje prikladno za instrukciju umijeća? Postoje tri problema vezana uz instrukcije: Mogućnost prikazivanja umijeća u formatu znanja ima svoje granice. Umijeće se ne može prenijeti receptom ili definicijama. Kako možemo nekome dati instrukcije iz npr. smisla za humor? Postoje slučajevi kada neki znalac može opisati svoje umijeće u obliku pravila ali ta pravila nisu prikladna za instrukcije. Na primjer, fizičari mogu objasniti pravila vožnje bicikla (kut naginjanja, kompenzacija, centrifugalna sila itd.), ali to nam ne pomaže u samom učenju vožnje bicikla. Svako pravilo dakle nije generativno. Slučaj kad imamo pravila i didaktička pomagala, ali učenici ne žele ili ne znaju kako da to znanje pretvore u umijeće, što se nekad događa kod učenja stranih jezika. „Hamburški koncept razumljivosti“ razvili su Langer, von Thun i Tausch, a on kaže da je dobro objašnjavanje jednostavno, stimulativno, strukturirano i sa srednjom mjerom redundancije. No to nije dovoljno da se objasne sva umijeća. PROBLEM MODIFIKACIJE Spada pod probleme istrukcije, ali se promatra kao zaseban slučaj. On tvrdi da praksa koju smo prije intuitivno obavljali doživi promjene kada ju definiramo i objasnimo uz pomoć pravila. Postoji 5 slučajeva ovog problema: INTERFERENCIJA ili tzv. sindrom stonoge: stonoga ne može više koordinirati svoje noge upravo u onome trenu kad prvi puta pomisli na to kako to čini. Ne možemo istodobno držati predavanje i cijelo vrijeme razmišljati o pravilima dobrog predavanja. NAMJERA RASPOLAGANJA: je interferencija između mišljenja i činjenja. Znanje može biti zapreka umijeću. Ne možemo biti prirodni i spontani u nastavi ako tu „spontanost“ planiramo i proučavamo. ODLAGANJE DJELOVANJA I PRISILNOSTI: „Prisilni neurotičar“ toliko snažno želi sve napraviti sa znanjem i voljom, da ono što napravi zapravo ispadne namješteno. DEFLEKSIBILIZACIJA: Slijediti neko pravilo i postupati prema propisima znači pod istim uvjetima djelovati na isti način. No uvjeti nisu nikada isti, kao ni situacije. Zato kompetentno izvoditi složene zadatke u pravilu znači prilagoditi ih svakom novom ili zadanom kontekstu.

72 | Temeljna nastavna umijeća DEKVALIFIKACIJA: se odnosi na velike tvrtke i organizacije, koje imaju svoje pisane programe. Oni su oblik tzv. procesne inteligencije, koja postoji samo u organizaciji ali ne kod njenih članova. Potpuna eksploatacija znanja u tim programima čini organizaciju shvatljivom idiotima, ali je istodobno i prepušta idiotima.

DIDAKTIČKE IMPLIKACIJE Znanje uvijek zaostaje za umijećem, a artikulacija umijeća je nesavršena. UMIJEĆE moramo pretvoriti u ZNANJE koje učenici opet moraju pretvorit u UMIJEĆE. Neki autori zalažu se za deakademiziranje izobrazbe nastavnika, te za učenje kroz praksu uz pomoć starijeg iskusnog nastavnika. Ipak u izobrazbi nastavnika treba se koristiti i IMPLICITNO ZNANJE (praksa) i EKSPLICITNO ZNANJE (teorija). ZNANJE I MIŠLJENJE Znanje nije uvijek prijeko potrebno, a samo po sebi nije ni dovoljno za svladavanje nekog umijeća. No važnost intuitivnog djelovanja i implicitnog znanja ne znači da možemo odbaciti koncepte znanja koje priprema, upravlja i opravdava djelovanje. Znanje, pojmovi, modeli, tumačenje pomažu nastavnicima u definiranju mogućih problema i pripremanju djelovanja. ZAHTJEV ZA REFLEKSIVNOM PRIPREMOM DJELOVANJA isprepleten je s OBVEZOM OBRAZLAGANJA kojoj trebamo podvrgnuti PROFESIONALNO DJELOVANJE. IZOBRAZBA NASTAVNIKA= profesionalizacija u praksi i kroz praksu + profesionalizacija kroz upućivanje u znanstveni diskurs 4 FUNKCIJE PRI PRENOŠENJU PEDAGOŠKOG ZNANJA U OKVIRU IZGRADNJE PEDAGOŠKOG UMIJEĆA Sveučilišna izobrazba nastavnika mora težiti inovacijama i transcedentaciji postojeće prakse. Izobrazba mora širiti perspektive iz kojih problemi zadobivaju svoj okvir. Izobrazba mora ostvariti praksu znatiželje, sumnje, preciznog mišljenja, no ponajprije praksu razmišljanja preko uskih granica neposredne zainteresiranosti zbog prisile djelovanja. Uz to treba kombinirati i praksu djelovanja. Iskustvo postaje didaktički korisno tek onda gdje se susreće sa spremnošću i sposobnošču za mišljenje. Kako učiti iz iskustva ako nismo sposobni razmišljati? Moramo moći pratiti, evaluirati, analizirati i po potrebi mijenjati vlastite postupke i svoju praksu djelovanja. Trebamo uzeti u obzir i način na koji oni utječu na učenike.


ETAPE NASTAVNOG PROCESA Temeljne etape kroz koje prolazi svaka nastava pripremanje nastavnog procesa (faza preparacije) izvođenje nastavnog procesa (faza realizacije) vrednovanje postignuća u nastavnom procesu (faza evaluacije) Faza preparacije - jedina koja nije dio same nastave stvaranje didaktičko-metodičke i spoznajno-psihološke atmosfere uvažavanje spoznajno-psihomatske strukture učenika i učitelja uvažavanje materijalno-tehničkih uvjeta nastave respektiranje konkretnog nastavnog materijala i učenika - artikulacija nastavnog sata - pismena priprema za realizaciju nastavnog sata (što i kako raditi, koji sadržaj, na koji način) Faza realizacije - usvajanje nastavnog plana i programa obrada novih nastavnih sadržaja (nastoji saživjeti u učenikovom kognitivnom, afektivnom i psihomotoričkom korpusu) ponavljanje (teži dostizanju teorijske i praktične primjenjivosti znanja; u ovoj fazi više je zastupljeno pamćenje, nego mišljenje) vježbanje (dobro usvojenim znanjem uz pomoć vještina i navika nastoji ojačati učenikove sposobnosti) Vještina je organizirani oblik akivnosti, integriranih sklopova i nizova sistematiziranih i racionaliziranih koje se izvode brzo i precizno. Navika je automatizirana vještina koja nastaje kao rezultat njenog uvježbavanja do te razine da pri njenom obavljanju u svakom trenutku nije neophodna maksimalna svjesnost. Faza evaluacije (valus, lat. - vrijednost; evaluation, fran. - određenje vrijednosti, ocjena, procjena) - ima informativnu i korektivnu funkciju. Razvojno postignuće mjeri se: prikupljanjem relevantnih podataka o stečenim znanjima i vještinama. Provodi se: usmenim provjeravanjem pismenim provjeravanjem u obliku: pismenih zadaća na određenu temu pismenih kontrolnih zadataka nizova zadataka objektivnog tipa testova znanja i sposobnosti praktičnim provjeravanjem

74 | Temeljna nastavna umijeća subjektivna tehnika prikupljanja podataka (usmeno provjeravanje - prednost: individualnost, brzina, objektivnost; nedostatak: traže dosta vremena) objektivna tehnika prikupljanja podataka (prednost: malo vremena, svi u istoj poziciji; nedostatak: zanemaruje se posebitost svakog učenika) ocjenjivanjem (evaluacijom, valorizacijom, tj. vrednovanjem). Evaluacija je ocjenjivanje razine ostvarenosti nastavnog cilja i zadataka uzimajući u obzir nastavne uvjete kojima su ostvareni.

Funkcije ocjenjivanja informativna motivacijska dijagnostička (planiranje daljnjeg rada u skladu s postignućima učenika) prognostička selektivna klasifikacijska rangiranje učenika prema njihovim razlikama promotivna (nastavak školovanja) Načini ocjenjivanja kvalitativno (opisno) ocjenjivanje - nema dovoljno dobru selektivnu, klasifikacijsku i promotivnu funkciju kvantitativno (brojčano) ocjenjivanje - precizno određuje postignuće učenika, ali problem je što se tu radi o rangovima Subjektivne pogreške učitelja kao nesavršenog ocjenjivača osobna jednadžba (neki su skloni visokim, neki niskim ocjenama) halo-efekt (osobne dojmove ugrađujemo u ocjenu) „logička“ pogreška (nastavnici koji predaju više predmeta istom učeniku gledaju ocjene iz drugih predmeta) pogreška sredine (tendencija ocjenjivanja srednjom ocjenom) pogreška diferencijacije (+ i -) pogreška kontrasta (spuštanje kriterija) prilagođavanje kriterija kvaliteti učeničke skupine i dr. - ključni element evaluacije nastave: na kojoj razini je usvojeno gradivo?


NASTAVNE METODE - methodos, grč. - put, način, pristup utvrđivanju istine, postupak ostvarivanja određenog cilja Nastavna metoda je znanstveno i iskustveno provjereni način efikasne komunikacije među nastavnim subjektima u procesu prenošenja i usvajanja znanja, vještina, razvijanja sposobnosti i poticanja svih ostalih potencijala razvitka ličnosti u procesu poučavanja i učenja. Najčešće pogreške u pristupu nastavnim metodama monometodizam panmetodizam (19/20.st., traži novu metodu - čitav niz rješenja, ali nijedno prikladno) ametodizam (pokušava minorizirati značaj nastavnih metoda) Klasifikacija nastavnih metoda verbalne nastavne metode dokumentacijska nastavna metoda demonstracijska nastavna metoda operacijske (prakseološke, prakticističke) nastavne metode Verbalne nastavne metode monološka (akroamatska, diseminativna) ili metoda usmenog izlaganja predavanje – akademska razina pripovijedanje – književnost ili slično opisivanje objašnjavanje obrazlaganje - dominantna metoda, čak i u akademskoj nastavi - ima svoje znanstveno i stručno opravdavanje - nema provjere kvalitete rada, nastavnik je aktivan, a učenici nisu dijaloška (erotematska - metoda koja se temelji na pitanjima) ili metoda razgovora – poznavanje sadržaja katehetski razgovor majeutički (sokratski) razgovor heuristički (razvojni) razgovor diskusija ili debatni razgovor - kontinuirana razmjena iskustava među profesorima i učenicima ili učenicima međusobno (sučeljavanje stajališta)


Prednost: primjenjive u svim nastavnim situacijama; ekonomične, racionalne, lako se kombiniraju s drugim nastavnim metodama Nedostak: pretjerana primjena može dovesti do formalizma

Dokumentacijska nastavna metoda - dokumenti dostupni učenicima - nezaobilazan put u učenikovom učenju - udžbenici, priručnici, prezentacije, karte, sheme, dijagrami, crteži rad na znanstveno-popularnim tekstovima rad na umjetničkim tekstovima: emotivna razina učenika rad na insruktivnim tekstovima: rukovanje složenim instrumentima - koristi se za usvajanje, proširivanje i dobivanje informacija u zajedničkom radu učitelja i učenika na nastavnom materijalu, što je temelj kasnijeg samostalnog rada učenika Prednost: pouzdan izvor informacija, omogućuje samostalno vraćanje učenika na obrađeno Nedostatak: ako se previše primjenjuje, može biti negativna; viši stupanj samostalnosti, otežana brzina obrade kod svakog učenika Demonstracijska (pokazivačka) nastavna metoda - nastavna pomagala koja pomažu u demonstraciji - demonstracija opažanja, promatranja demonstracija predmeta demonstracija slika demonstracija pokusa demonstracija karata, shema, dijagrama, tablica i skica - veliki značaj pri usvajanju i sistematiziranju znanja, ali stjecanje znanja temeljem posrednog i neposrednog iskustva nije dovoljna osnova za ukupan rad i aktivnost učenika - kombinacija s ostalim, osobito verbalnim metodama Operacijske (prakseološke, prakticističke) nastavne metode - najveća aktivnost učenika, temeljena na vještinama laboratorijsko-eksperimentalna metoda - praktičan rad u „umjetnim“ uvjetima istovrsni rad raznovrsni rad - ovisi o nastavnim uvjetima; izazivanje određenih procesa radi promatranja metoda praktičnog rada manipulativno-praktični rad pismeni praktični rad

77 | Temeljna nastavna umijeća grafički i ilustrativni rad - istraživanje, uz pomoć mentora Prednost: dobra upotreba principa zornosti nastave, razvijanje učenikove samostalnosti i aktivnosti, stjecanje vještine rada, upotreba instrumenata - nijedna nastavna metoda nije apsolutna, treba kombinirati više metoda - smisao nastavnih metoda je presudan za efekt učenja - razina nastavnog sadržaja zavisi od stupnja učeničke aktivnosti

- učenik nauči: 10% od onoga što pročita 20% od onoga što sluša 30% od onoga što gleda 50% od onoga što sluša i gleda 70% od onoga što sluša, gleda i kaže 90% od onoga što sluša, gleda, kaže i sam napravi. - didaktičke vrijednosti i prednosti različitih izvora u školi, E. Dale je pokušao vizualno prezentirati u obliku stošca iskustva. U temelj stošca je stavio neposredna iskustva u izvornoj stvarnosti (primarni izvori), a na vrh verbalne i vizualne simbole. Između iskustava s objektivnom stvarnošću i učenja iz knjiga smjestili su se brojni drugi didaktički oblikovani izvori.


NASTAVNI OBLICI Nastava se temelji na odnosu između učitelja i učenika. Interakcija među sudionicima nastave u temeljima je svake rasprave o didaktičkoj teoriji i praksi. Odnosi između učitelja i učenika u didaktičkoj literaturi se nazivaju nastavni oblici, socijalni oblici, sociološki oblici, forme rada i sl. Razni autori nastavne oblike dijele na različite načine: produktivne i reproduktivne, vezane i slobodne, teorijske i praktične, direktne i indirektne i dr. Neki čak nastavne oblike poistovjećuju s nastavnim metodama, didaktičkim sustavima i sl. U suvremenoj didaktici uobičajena je klasifikacija nastavnih oblika prema broju učenika razrednog odjeljenja koji istovremeno rade u određenoj nastavnoj situaciji. U tom pogledu postoje četiri temeljna brojčana odnosa između učenika i učitelja:

79 | Temeljna nastavna umijeća frontalni rad grupni rad rad u paru individualni rad Što čini osnove frontalnog i grupnog rada? Frontalni oblik nastavnog rada Razvio se u Europi u sklopu razredno-predmetno-satnog sustava Jana Amosa Komenskog u XVII. stoljeću kao najekonomičniji oblik nastavnog rada. Zahvaljujući ovom obliku rada značajno je racionaliziran nastavni proces u odnosu na srednjovjekovno individualno poučavanje. Frontalni oblik dominira nastavom sve do pojave reformne pedagogije krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Frontalna nastava označava istovremeni rad jednog učitelja pred cjelokupnim nastavnim odjeljenjem. U ovom je obliku učitelj dominantan izvor znanja te u isto vrijeme organizator, realizator i vrednovatelj nastave. Nastava se temelji na jednosmjernoj komunikaciji – pri realizaciji nastave komunikacija je usmjerena od učitelja prema učenicima, a kod vrednovanja ona je obrnuta, od učenika prema učitelju. Samo se povremeno jednosmjerna komunikacija dopunjava razgovorom ili učeničkim neverbalnim povratnim informacijama učitelju o tome koliko ga razumiju ili koliko su motivirani da pažljivo prate nastavu. Ograničena je međusobna suradnja jer učitelj dominira nastavom. Za vrijeme frontalne nastave učenici u pravilu sjede, gledaju u učitelja, ploču, udžbenik, bilježnicu ili neki drugi medij. Uglavnom se nastava svodi na usmenu reprodukciju, te samo ponekad na kompleksnije psihofizičko djelovanje učenika. Prednost frontalnog oblika prije svega je u njegovoj ekonomičnosti. Naime, istovremenim poučavanjem i učenjem veće grupe učenika u istim uvjetima postiže se maksimalna ušteda nastavnog vremena. U frontalnoj nastavi učenici međusobno uspoređuju svoja postignuća te ispravljaju nejasnoće i pogreške. Osim toga, učitelju je lakše pripremiti ovaj oblik nastave nego npr. neki dijaloški oblik rada, lakše održava disciplinu, lakše obrađuje jednostavniju nastavnu građu s ujednačenim skupinama, u nedostatku vremena brzo i sažeto obrađuje građu i sl. Nedostatak frontalnog oblika je u tome što je prilagođena prosječnom učeniku u odjeljenju, čime su zapostavljeni učenici s posebnim potrebama – kako ispodprosječni tako i iznadprosječni učenici (bilo po potencijalima, predznanju ili drugim pretpostavkama bitnim za nastavu). U ovoj nastavi ne dolazi do izražaja učenička inicijativa, učitelj teško prati sva nastavna zbivanja te nema dovoljno vremena za ispravak svih učeničkih pogrešaka. Nemogućnost veće individualizacije u radu s učenicima povećava opasnost od formaliziranja i ukalupljivanja nastave. Ovaj oblik rada pretpostavlja podjednake mogućnosti, interese i volju učenika, pa prisiljava sve učenike na isti tempo rada. Frontalni oblik najviše odgovara učenicima koji, statistički gledajući, pripadaju središnjem dijelu gausove krivulje (pri čemu se posebne potrebe učenika na krajnjim dijelovima krivulje mogu kompenzirati dopunskom i dodatnom nastavom). Ipak, radi slabe aktivnosti učenika razina usvojenih znanja, vještina i navika manji je nego kod drugih nastavnih oblika. Grupni oblik nastavnog rada Nastao je u školama u SAD-u početkom XX. stoljeća. Inspirirani idejama Johna Deweya, vlastite didaktičke koncepte Wiliam Killpatrick i Carleton Washburne zasnivaju na manjim grupama učenika. Najdosljedniji u zagovaranju grupnog rada u školama bio je francuz Roger

80 | Temeljna nastavna umijeća Cousinet. Interes za grupni oblik rada raste u reformnoj pedagogiji s krizom tradicionale nastave utemeljene na frontalnom radu. U grupnom obliku rada učenici jednog razrednog odjeljenja podijeljeni su u više manjih grupa. Najčešće se preporučuju grupe s 5 učenika (+/-2). No, od toga se može i odstupiti: najmanji broj učenika u grupi je 3, a najveći broj se mijenja, pa možemo imati grupe i s 10-15 učenika (npr. podjelom cjelokupnog razrednog odjeljenja u dvije grupe), što zavisi od toga što se grupnim radom želi postići. Pojedine grupe učenika rješavaju zadatke potpuno samostalno ili uz manju pomoć učitelja, i to na dva načina: istovrsno i raznovrsno. Istovrstan rad predstavlja onu vrstu rada kod kojeg sve grupe rade na istom zadatku pod istim uvjetima. Ovakav oblik rada može se među grupama postaviti i takmičarski. Raznovrstan rad predstavlja onu vrstu rada kod kojeg svaka grupa učenika radi na različitom zadatku, koji svi zajedno čine cjelinu. U tom slučaju izloženi rezultati do kojih je došla svaka grupa učenika logičkim redom dovode do nastavne cjeline. Kod raznovrsnog grupnog rada postoji nekoliko etapa: upoznavanje učenika s temom u cjelini i razrada teme podjela zadataka grupama učenika samostalan rad svake grupe učenika uklapanje rezultata svake grupe u cjelinu. Za uspješno provođenje grupnog rada vrlo je važan način sastavljanja grupa. U tom pogledu postoje dva načina: spontano određene grupe i dirigirano određene grupe. Spontane grupe nastaju slobodnim izborom učenika. One nisu stalne jer se njihov sastav mijenja prema situaciji i sadržaju rada. Grupe koje pokazuju veću povezanost u ovom načinu sastavljanja jesu grupe prema prijateljstvu, simpatijama ili mjestu stanovanja. Dirigirane grupe određuje učitelj prema ritmu rada učenika ili postavljenim zadacima. Ove grupe mogu biti formirane od učenika sličnih ili različitih sposobnosti. Kod grupa učenika različitih sposobnosti napredniji učenici obično pomažu slabijim učenicima u svladavanju određenih zadataka. Dirigirane grupe formiraju se za konkretne zadatke, pa se nakon izvršenja zadataka u pravilu raspuštaju. Bez obzira na to na kakvim zadacima rade i kako su formirane, svaka grupa na kraju rada izvještava o postignutim rezultatima – bilo pismeno ili usmeno. Za razliku od dominantne pozicije u frontalnom obliku rada, kod grupnog rada učitelj je neprimjetljiv i nenametljiv organizator i nadziratelj rada. Učitelj u grupnom radu organizira i prati rad, brine se o sredstvima rada te pomaže u radu. Dobar učitelj mora biti uvjeren u vrijednost cilja kojeg grupa postavlja, treba imati sposobnost slušanja i prihvaćanja drugih te suočavanja s eventualnom agresijom, pasivnošću i drugim reakcijama koje mogu nastati izvan izravnog učiteljeva utjecaja. Prednost grupnog oblika prije svega je u tome što je sudjelovanje svakog učenika puno veće radi boljeg učenja uz razmjenu mišljenja i osobnih iskustava te suradnje među učenicima. Radi toga, učenici su u pravilu bolje motivirani za grupni nego za frontalni rad. Osim toga, grupnim se radom potiče izdržljivost kod učenika, naglašava inicijativa, stvaralačka sposobnost te individualni rad, suradnja i pomoć među učenicima uz povećanu aktivnost i samostalnost. Aktivnije učenje daje bolje i trajnije rezultate i kvalitetnije razvija sposobnosti kod učenika. Nedostatak grupnog oblika prije svega je u tome što ne jamči istodobno svladavanje programa, radi čega učitelj treba pripremiti dopunske zadatke onim grupama koje ranije završe rad. Ovi zadaci trebaju djelovati podsticajno na grupu, a ne kao kazna. Priprema zadataka i organizacija grupnog rada traži od učitelja puno više vremena od frontalnog rada, pri čemu je otežan i način praćenja, usmjeravanja i nadziranja rada učenika.

Razvoj nastavnih umijeća

Recommend Documents