Nije narodna nego - sultanova trobojka! 14. oktobar 2011. Nije jasno kako može narodna zastava biti zastava koja nije bila ni u jednoj bitki predaka Srñe Milića, Vasilija Laloševića, Milana Kneževića, Andrije Mandića, Gorana Danilovića...
Piše: Miroslav Ćosović Svjedoci smo iščuñavanjа crnogorskih novinara i mnogih crnogorskih intelektualaca, političara i drugih ljudi iz javnog života, koje otprilike glasi, čuli smo stotinama puta: "Ne mogu da shvatim da neko ne poštuje državnu himnu, ne mogu da shvatim da neko ne poštuje državnu zastavu..." Pozdravljam što ljudi govore na taj način, što pokazuju zabrinutost zbog nepoštovanja državnih simbola. No, mnogi Crnogorci ne poštuju državne simbole jer ih je - tako naučila srpska crkva, tako su ih naučili srpski političari iz Crne Gore i drugi srpski nacionalni radnici. Oni su običnim izmišljotinama i mitomanijom uspjeli da naprave osjećaj mržnje prema Crnoj Gori i Crnogorcima kod mnogih grañana Crne Gore. I neka su, kad im može bit: ako su SPC i njeni sateliti u stanju da lažnim prikazivanjem prošlosti ugrade mržnju prema Crnogorcima - a sa crnogorske strane nema nikakvog odgovora - mislim da onda nema razloga masovnom iščuñavanju. Evo primjera kako se lažnom istorijom ućeruje mržnja prema svemu crnogorskom. Visokopreosvećeni Amfilohije Radović je 7. jula 2007. napisao otvoreno pismo Svetozaru Maroviću koje je objavljeno u listu „Dan”, ñe je izmeñu ostaloga napisao: “Inače, trobojka sa krstom i ocilima je postala i do danas ostala crkvena zastava.” Nije jasno da li se Amfilohije sprda - trobojka, simbol francuske buržoaske revolucije s kraja 18. vijeka, u srpskoj crkvi je promovisana kao crkvena zastava?! E sad uporedite ovu izjavu sa njegovim izjavama o "osmovjekovnoj neprekinutoj tradiciji srpske crkve". Amfilohije nam valjda hoće reći da srpska crkva nije ni imala zastave 600 godina, sve do francuske buržoaske revolucije, kada je nastala prva trobojka? Ovim je jasno kazao kolike su "duge" tradicije srpske crkve. Dobro znajući da mu niko neće odgovoriti visokopreosvećeni Amfilohije Radović zatim
u istom pismu piše, brutalno gazi činjenice i istinu: “Može se reći da je upravo trobojka sa krstom i ocilima najduže bila duhovni simbol Crne Gore”. Trobojka sa 4 ocila se nikada nije vijorila u Crnoj Gori prije 1918. godine, kada ju je donio srpski okupator! Pa još u pismu piše, najobičnije neistine: “...a očigledno danas smeta zastava koja je u pravom smislu bila duhovni ali i državni simbol Crne Gore, više od dva vijeka”. Amfilohijevo pismo prenio je zvanični sajt SPC: http://www.spc.rs/eng/povodom_razmisljanja_svetozara_marovica_o_zastavama Vladika Amfilohije zna da je napisao neistinu, to je svjesno i sa političkim ciljem uradio. Više od dva vijeka trobojke u Crnoj Gori? Razumijem da je preosvećeni Amfilohije Radović još kao dijete u Beogradu obučavan za zadatak, da kad odraste, da se bori protiv naroda iz kojeg je potekao, da mu negira identitet i da pokuša da ga zatre, ali mržnja koja ga vodi ka tom cilju zaista je neizmjerna. Na ove Amfilohijeve neistine ili laži (laž je svjesno izgovorena neistina) niti jedan jedini crnogorski intelektualac nije reagovao, Amfilohije Radović je postigao cilj, svom 'stadu' ubrizgao je 'injekciju' lažnog identiteta, a pošto niko nije reagovao, to znači - "ćutanje je odobravanje". Ako crnogorski intelektualci prećute ovakve Amfilohije laži - odakle im pravo da ga kritikuju? Na osnovu čega ga kritikuju ako mu aminuju ovakve laži? Takoñe nijedan crnogorski novinar tada nije provjerio ove Amfilohijeve izmišljotine, nije nazvao bilo kojeg istoričara da se provjere ove Amfilohijeve tvrdnje. Dakle, identitetska priča od nedavno je došla i do takozvane narodne zastave - nacionalne srpske trobojke. Februara 1835. godine u Srbiji je donešen Sretenjski Ustav kojim je bila propisana zastava Srbije. Radoš Ljušić (kod nas dobro poznati srpski istoričar) ovako piše u knjizi ”Kneževina Srbija (1830-1839)” (Beograd, 1986) piše: „Sretenjskim Ustavom Srbija je postala ‘u pravleniju svom nezavisimo knjažestvo’, pa je kao takva dobila zastavu i grb. 'Boja narodna srbska jeste otvoreno crvena, bela i čelikasto-ugasita'.” Ovako je izgledala ta zastava, ovo je bila zastava koju su sami Srbi odredili:
Meñutim sultan nije odobrio ovu zastavu nego je izdao ferman kojim je propisao kako će da izgleda srpska zastava. Piše Ljušić u istoj knjizi: "Ferman datiran decembra 1835. godine upućen je knezu i podunavskim vezirima, pašama, ajanima, vojvodama, kadijama i nadzornicima skela. On kaže da srpski narod ima pravo razvijati trobojnu zastavu na trgovačkim lañama koje mogu ploviti rekama i morem "u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim". Uz ferman, oni su dobili po jedan
primerak zastave. Sada je zastava dobila nov raspored boja, za razliku od one koju je propisao Sretenjski ustav. Boje su bile vodoravno poreñane: crvena, plava i bela." (str 293) Evo je ta zastava, dan-danas je zastava Srbije samo što joj je prije neku godinu dodat grb:
Nije mi jasno kako može narodna zastava biti zastava koja nije bila ni u jednoj bitki predaka Srñe Milića, Vasilija Laloševića, Milana Kneževića, Andrije Mandića, Gorana Danilovića...? Ja nikada nijesam vidio ni jednu sliku, a ni pročitao ijedan članak koji potvrñuje da je trobojka bila u bilo kojoj crnogorskoj bitki. Znamo da su sljedeće dvije zastave bile na Vučjem Dolu i na Grahovcu: U balkanskim ratovima i I svjetskom ratu Crnogorci su se borili opet pod crvenom zastavom sa orlovima, pogledajte na linku: http://montenegrina.net/nauka/istorija/crna-gora-u-xx-v/od-pocetka-xx-v-do-i-svjetskograta/crnogorska-zastava-u-balkanskim-ratovima-i-i-svjetskom-ratu/
U gradu Kotoru prije Turaka nije živio niti jedan pravoslavac, tek poslije turske najezde pravoslavlje se proširilo na Kotor. Razumljivo je da se u znak zahvalnosti sultanu u Kotoru vijori ponosna srpsko-sultanova trobojka: U cijeloj Bosni prije Turaka pravoslavlje nije postojalo. Akademik SANU Mihailo Dinić je pisao: „Ne treba gubiti iz vida pri tretiranju ovog pitanja da u pravoj Bosni – Hum i delovi Raške se izuzimaju – nije bilo u Tvrtkovo doba pravoslavnih. Za nas je ovo pitanje definitivno rešeno.“ (Jaroslav Šidak, Franjevačka Dubia... Istoriski časopis, knjiga V, 1954-5) Razumijem da Srbi u znak duboke zahvalnosti Turcima i sultanu hoće da uvedu njegovu zastavu, ali zašto bi Crnogorci koji su bez prekida ratovali protiv sultana, uvodili srpskosultanovu trobojku? Razumijem i da ta zastava simboliše 5 vjekova rajetinskog položaja Srba, ali Crnogorci nikada nijesu bili turska raja, pa me čudi što će ta zastava meñu Crnogorcima. Srpsko-sultanovu trobojku zarad svojih političkih ambicija i planova i zbog svoje ogromne neukosti, u Crnu Goru je iz Srbije donio kralj Nikola, koji sigurno nije znao da je srpska trobojka ustvari - sultanova trobojka. Trobojka je bila državna zastava Crne Gore samo u jednom izuzetno kratkom periodu crnogorske državnosti. List "Dan" prenio je jednu izjavu istoričara Branka Babića, valjda najvećeg istraživača istorijskih činjenica u vezi crnogorskih zastava: „Državna zastava Crne Gore trebalo bi da bude trobojka a ne zastava sa crvenim poljem, ocijenio je juče istoričar Branko Babić. On je, komentarišući sporenja oko identitetskih pitanja u novom crnogorskom ustavu, rekao da je trobojka bila narodna zastava u vrijeme Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, kao i da je bila državna zastava nakon Balkanskih ratova. Babić je naveo da ‘nije sporan’ istorijski kontinuitet zastave sa crvenim poljem, ali da je trobojka skladnije rješenje, koje Crnu Goru drži bliže njenom južnoslovenskom porijeklu.” ("Dan", 19. 08. 2007)
Jasno vidimo da gospodin Babić preferira trobojku, što mu ne smeta da ustvrdi da je trobojka bila državna crnogorska zastava od ljeta 1913. godine do propasti Crne Gore. Znamo da prosipanjem magle srpska opcija u Crnoj Gori želi sama sebi nametnuti izmišljeni identitet, tako se često pozivaju na Ustav Crne Gore iz 1905. godine.
Pažljivo sam pročitao taj Ustav, nijesam našao da se u njemu pominje zastava, možda je neko bolje vidio od mene pa neka me uputi u kojem članu Ustava se pominje zastava? Takoñe sam u istom Ustavu iz 1905. vidio, u članu 40. da piše: "Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve..." Da li će se Predrag Bulatović, Milan Knežević, Andrija Mandić, Budimir Aleksić kad ovo pročitaju založiti da se vrati autokefalnost crnogorkoj crkvi? Ja mislim, kao principijelni i neostrašćeni ljudi, za koje znamo da im je istina na prvom mjestu, da hoće! Svjestan sam da kad visokopreosvećeni Amfilohije Radović nešto izgovori ili čak napiše (kao što je već opisano za "Dan" napisao) tada prestaje da bude važno da li je to istina ili nije, to se istog momenta pretvara u istinu. Kao primjer mogu navesti da čak i naš uvaženi predsjednik Filip Vujanović smatra da kanoni izlaze iz usta Amfilohija Radovića i patrijaraha, našeg predsjednika ne zanima što su kanoni zapisani prije 15 vjekova. Tako je naš predsjednik uzeo za jedino mjerodavno tumačenje o kanonskoj crkvi ono što kaže Amfilohije Radović. Sami kanon Filipa Vujanovića ne zanima, ni najmanje niti on zna što o njemu piše. Sve u svemu, iako je Amfilohijeva neistina u Crnoj Gori hiljadu puta jača od ovih činjenica, ipak vidjeli smo, Srbi nijesu svojom voljom izabrali njihovu državnu zastavu, nego im je sultan darivao, ona je uvedena voljom sultana, a ne Srba. Ako sagledamo crnogorsku istoriju i 500-godišnju borbu protiv sultana, mislim da je drskost i bezobrazluk srpsko-sultanovu trobojku predlagati za jednu od zvaničnih zastava u Crnoj Gori, a ko hoće da maše sa njom i time da iskaže vjernost sultanu, neka maše, valjda smo demokratska zemlja. http://www.portalanalitika.me/dijalog/komentari/39844-nije-narodna-nego-sultanova-trobojka.html
