Filozofski fakultet u Zadru
Svijet Antoine de Saint – Exupérya Mali Princ
Malog princa Antoine de Saint – Exupérya izabrala sam jer je to knjiga stoljeća, treća najčitanija knjiga na svijetu, nakon Biblije i Kurana. To je moderna bajka prevedena na više od stotinjak jezika, objavljena u više od 60 milijuna primjeraka. U mom je djetinjstvu imala značajnu ulogu, dala mi je smjernice da nije loše ostati dijete i nakon punoljetnosti. Što više, ţelimo li biti sretni u ţivotu, dobro je da nikada potpuno ne odrastemo poput malog princa i uţivamo u jednostavnosti svakodnevnog ţivota. Literatura je o toj temi brojna i dostupna, a broj Internet stranica posvećen piscu i njegovu djelu ne moţe se ni izbrojiti. Svijet Malog princa je svijet bajki. Po čemu je to djelo bajka? Priča je to s nestvarnim likovima i sretnim završetkom. „No ako bismo prihvatili stajalište da je bajka svaka priča, narodna ili umjetnička, u kojoj je slika svijeta izgraĎena na iracionalnim, nadnaravnim elementima ( S. Teţak ), ne bismo mnogo pogriješili, jer je i Exupéryjev Mali princ svojevrsna bajka, makar ga obično nazivali fantastičnom pričom.“ * A priča zapravo ima samo jedan nestvaran lik, a to je mali princ. Kraj se moţe shvatiti dvosmisleno – za nekoga je sretan, a za nekoga tuţan. Mali princ je spoznao vrijednost svoje ruţe i ţelio se vratiti na svoj planet. Da bi to uspio, tijelo mu je postalo preteško pa je traţio zmiju – simbol smrti, da ga ugrize smrtonosnim otrovom. Na taj način duša malog princa vraća se na njegovu zvijezdu voljenoj ruţi. U tim retcima ima toliko duhovnosti – tijelo je samo ljuštura, a duša moţe putovati! Dean Slavić i Ana Jambrišak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu su napisali Biblijsku analogiju u djelu Mali princ Antoinea de Saint Exupéryja. U njoj su pronašli „ djelo koje biblijske simbole mijenja stavljajući ih u novo surječje, ali zadrţava poštivanje i bliskost s biblijskom porukom.“ ________________________________________ *Diklić, dr Zvonimir, Zalar, dr Ivo: Čitanka iz dječje knjiţevnosti, Školska knjiga, Zagreb 1980. 1
Poruku priče stavila bih u korelaciju i s riječima majke Terezije: „Ne moţemo svi činiti velika djela,ali moţemo činiti mala djela s velikom ljubavlju.“
U prvi tren djelo se doima poput obične slikovnice za malu djecu - tome doprinose i naivni crteţi samog autora, a tek detaljnim iščitavanjem i promišljanjem bezbroj mudrih izreka, spoznajemo da je to knjiga koja nam daje više ţivotnih istina negoli najznanstvenija enciklopedija. Usporedimo li Exupérya s hrvatskim pjesnikom Cesarićem, shvaćamo da su najsavršenije forme baš one koje su najjednostavnije po jeziku i stilu. Svako kićenje jezika i izraza uništava ljepotu. Kao što Exupéry kaţe da je najbolje u ţivotu ujedno i najjednostavnije. Mala voćka poslije kiše i mala ruţa ono su zbog čega se divimo ljepoti postojanja – ono što je prolazno, ujedno je i najljepše.
Glavni likovi su mali princ, ruţa, avijatičar, lisica i zmija. Mali je princ krhko djetešce koje ostaje neiskvareno, a svojom je dobrotom i radoznalošću obiljeţilo ţivote ostalih likova. Iako je pomalo naivan, on uči na konkretnim primjerima, upoznaje različite planete, svijet i Zemlju. Svakim danom spoznaje da su ljudi neobični, rade nepotrebne stvari, gube vrijeme s brojevima, činjenicama, a ono što je bitno u stvari je očima nevidljivo. Ljudi su osamljeni pa ţele vladati, zaboraviti da su otuĎeni i neshvaćeni pa piju, uvijek pronalaze razloge za piće jer ono pomaţe da se prestanu stiditi što piju, posjedovati pa sve biljeţe u svoje vlasničke listove, trgovati sa svime pa i s ljubavlju i prijateljstvom. U svijetu kojeg mali princ upoznaje svi nekud ţure, jer nikad nisu zadovoljni gdje su i onime što imaju. Uvijek bi htjeli nešto što nemaju pa ne prepoznaju prave vrijednosti. „ Ja sam ozbiljan čovjek. Nemam vremena za gluposti.“ Neki ljudi nisu nikad bili voljeni niti su ikoga voljeli jer od posla nemaju vremena za ljubav. Za takve bi mali princ rekao da nisu ljudi nego gljive i da se svojom nesposobnošću da vole zaista ne bi trebali ponositi. Antoine de Saint – Exupéry kritizira društvo svoga vremena. Djelo je pisano uoči drugog svjetskog rata, a tiskano 1943. godine. To je bio njegov krik da se ipak nešto promijeni u ljudima dok ne nastane prava katastrofa meĎusobnog ubijanja. 2
Većina umjetnika tog vremena bila je duboko senzibilizirana s uţasima nadolazećeg rata. Sjetimo se samo Pabla Picassa koji je tih godina stvarao metalnu izobličenu glavu Minotaura koja svojom zloćom i ruţnoćom sve guta pred sobom. Taj zastrašujući izloţak moţemo pogledati na izloţbi Picassa u Klovićevim dvorima u Zagrebu.
Pikasso se borio protiv rata čudovištem, a Exupéry nevinom dječjom dušom, kosom boje ţita i smijehom malih zvonaca. Pristupi su različiti, vrijednost umjetnosti neprocjenjiva... Pisac Malog princa misli da bi bilo bolje da u duši ljudi zauvijek ostanu djeca jer tada ratova ne bi ni bilo. On djecu pomalo idealizira. Iako bismo mogli pronaći i drukčijih primjera u dječjoj knjiţevnosti; sjetimo se samo Ferenca Molnara i njegovih Junaka Pavlove ulice. U tom su djelu djeca bila najokrutnija sama prema sebi. Baobabi na planeti malog princa moraju se čupati jer će inače divovski narasti i rasprsnuti planet. “ I baobabi su mali prije nego što narastu.” Pisac misli da je svako zlo ispočetka malo i da ga tada treba uništiti. OsuĎuje ljude što nisu prepoznali opasnost od rata na samom početku dok još nije bilo ţrtava.
Antoine de Saint Exupéry osim što je bio pisac bio je i avijatičar koji je uţivao u svojoj profesiji. U svim je svojim djelima spominjao ljepotu leta i osjećaj slobode koji pri tome osjeća. Svoj je ţivot završio u jednom izviĎačkom letu prema domovini Francuskoj koja je još bila okupirana. Kao da je naslutio svoju smrt govoreći o problemima s avionom u Sahari, kada je susreo neobičnog malog dječaka koji mu je postao prijateljem. Ruţa je bila ljubav malog princa, a osvjestio ju je tek kada više nije bio s njom. Nedostajala mu je u posjeti Zemlji i kada mu je pored cijelog vrta gizdavih ljepotica ona postala jedinstvena. Lisica ga je naučila prijateljstvu, jer odgovoran si za onoga koga pripitomiš. Lisica i avijatičar platili su ţelju za prijateljstvom 3
tugom rastanka, psihičkom boli. Prijateljstvo ne moţe biti površno, uvijek ima dublji smisao. Mudre izreke poput:” Govor je izvor svih nesporazuma.” “Čovjek je usamljen i meĎu ljudima.” “ Trebam podnesti dvije- tri gusjenice ako ţelim upoznati leptire.” “ Mnogo je teţe suditi samom sebi nego drugima.” svevremenske su. Za sebe često pronalazimo isprike. Ovo bih djelo preporučila prijateljima jer ono moţe preobratiti čitatelja. U vremenu kada riječi ” Nemam vremena.” postaju mantra, i kada se mnogi dosaĎuju te čitaju razne knjige za samopomoć tipa “Moć pozitivnog mišljenja” ili “ Kako biti sretan” dovoljno bi bilo pročitati prvi put ili ponovno ovu modernu bajku. Ona moţe izliječiti ovisnika, riješiti problem osamljenosti, obogatiti maštu, pojačati duhovnost ili samo proširiti pozitivne misli i svijet će postati bolje mjesto. Nema mjesta za površnost, uvijek treba naći vremena za prijatelja i obitelj, ne zaboraviti reći: “ Volim te.” Ova je knjiga izazov da postanemo bolji, da nekome pomognemo, da nekoga istinski i duboko zavolimo. Ne treba se bojati svojih osjećaja jer koliko dajemo toliko ćemo i dobiti. Ţalosno je zaboraviti prijatelja. Sretan ţivot se sastoji od uţivanja u malim stvarima. Dovoljno je nekoga samo gledati da budeš sretan, čuti njegove korake drugačije od svih ostalih na svijetu, maštati i iščekivati vrijeme koje ćete provesti zajedno. Stoga, pročitajte ovu knjigu i upoznajte radost i tugu dubokih osjećaja u svijetu malog princa!
4
Literatura:
De Saint Exupéry, Antoine: Mali princ, Zagrebačka stvarnost, Zagreb, 2001. De Saint Exupéry, Antoine: Mali princ s crteţima autora, Naklada Fran, Zagreb, 2002. Diklić, dr Zvonimir, Zalar, dr Ivo: Čitanka iz dječje knjiţevnosti, Školska knjiga, Zagreb 1980. Slavić, Dean; Jambrišak, Ana: Biblijska analogija u djelu Mali princ Antoinea De Saint Exupéryja, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb www.alfa-portal.commaliprinc
5
Sadrţaj:
Uvod
1.str.
Razrada
1. str.- 3.str.
Zaključak
3. str. – 4.str.
Literatura
5. str.
6
