Fjodor Dostojevski Questi Question on bookbook-new new.sv .svg g Ovaj Ovaj èlanak èlanak ili ili neka neka od njego njegovih vih sekc sekcija ija nije nije dovo dovoljn ljno o pot krijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne reèenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako to æete navesti validne izvore putem refer enci te nakon toga moete ukloniti ovaj ablon. Fjodor Dostojevski Example alt text Roðenje 11. novembar 1821. Moskva, Rusija Smrt 9. februar 1881. Petrograd, Rusija Fjodor Mihailoviè Dostojevski (Moskva, 11. novembar 1821. - 9. februar Petrograd, 1881.), ruski knjievnik, romanopisac, novelist i publicist. Sadraj [sakrij] 1 Mladost i knjievni poèeci 2 Prijelom: U Sibiru 3 Povratak 4 Razdoblje velikih ostvarenja 5 Smrt i utjecaj 6 Bibliografija 6.1 Romani 6.2 Novele 6.3 Zapisi 7 Vanjski linkovi Mladost i knjievni poèeci[uredi | uredi izvor] Dostojevski je bio sin lijeènika, pripadnika nieg plemstva kojeg su ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnosti i poniavanja, dok mu je majka umrla u djetinjstvu. Buduæi p isac pohaða i zavrava vojno-inenjerijsko obrazovanje u Petrogradu, no rano odluèuje da æe se posvetiti knjievnièkom pozivu. Meðu ranim utjecajima najvaniji je njemaèki dramatièa i pjesnik Friedrich Schiller, za Dostojevskog utjelovljenje idealizma i humanos ti - upliv koji je kasnije estoko ismijavao i karikirao, no, kojeg se nije oslobo dio do kraja ivota. Prevodi Balzacovu "Eugeniju Grandet" i pod utjecajem Gogolja pie svoje prvo djelo, kratki epistolarni roman "Bijedni ljudi" (1846.), koji je p rikazom trpnji i zanosa tzv. "malih ljudi" oduevio najznaèajnijeg ruskog kritièara Vi sariona Bjelinskog i lansirala Dostojevskog u sferu eminentnih ruskih knjievnih k rugova. Autor se kreæe u drutvu literata i dobrostojeæih mecena i plemstva, ali izgle da da su njegova srameljivost, poèeci manifestacije ivèanih poremeæaja koji su kasnije d ijagnosticirani kao epilepsija, kao i sklonost kræanskom misticizmu doprinijeli da nije bio u potpunosti prihvaæen u liberalno-sekularnim krugovima. Pisac se takoðer p ribliava i ulazi u krug utopijskih socijalista koje je predvodio intelektualac po ljskog porijekla Butaeviè-Petraevski, èija se "revolucionarna" djelatnost sastojala ug lavnom od privatnih rasprava o buduænosti Rusije, reformi drutvenog sistema, demokr atizaciji i osloboðenju zemlje od kmetstva. Na knjievnom planu, slijedilo je prvo p ravo "dostojevskijansko" ostvarenje, kratki roman "Dvojnik" (1846.) u kojem je p rikazan raskol liènosti èinovnika Goljatkina koji tone u izofreniju u nizu halucinaci ja u kojima se mije aju stvarnost i mentalne projekcije, utjelovljene u njegovom d vojniku. To originalno djelo, bogato psiholokim uvidima, nije nailo na zadovoljava juæi prijem, to je moda i razumljivo, jer po usmjerenju i profilu pripada zapravo 20 . vijeku. Kao i èesto puta kasnije, Dostojevski je bio daleko ispred svog vremena. Prijelom: U Sibiru[uredi | uredi izvor] Godine 1849. dolazi do policijske zabrane djelatnosti "Petraevaca", hapenja èlanova, te sadistièke farse to ju je izvela carska policija: Dostojevski i njegovi drugovi
su u zoru izvedeni na iscenirano strijeljanje, proèitana im je smrtna presuda, i, dok su s povezima na oèima oèekivali plotun streljaèkog stroja, dolo je "carsko pomilo vanje" kojim su, toboe, pomilovani i osuðeni na sibirsku robiju i progonstvo. U bit i, carski autoriteti nisu ni mislili strijeljati uhapenike, nego se radilo jedino o pokuaju slamanja i mrcvarenja nemoænih ljudi. Na robiji Dostojevski proivljava tek e dane, zdravlje mu se pogorava, a snagu nalazi u revizatalizaciji kræanske vjere, t e prolazi ideoloku preobrazbu (o kojoj postoje razlièita miljenja). Iz suprotstavlje nih stavova jasno je da je Dostojevski i prije katorge naginjao kræanskom misticizm u, te da njegov utopijski socijalizam nije slijedio materijalistièke doktrine popu t Feuerbachove, nego iz idealistièkih nazora Fouriera i Schillera, shvaæanja koja je kasnije ismijavao, no koja nisu prestala biti centrom njegovih opsesija. Istins ka novost u njegovom pogledu na svijet u postsibirskom razdoblju je glorifikacij a caristièkog despotizma, ruskog nacionalizma i pravoslavlja, te opæenito protivzapa dnih stavova u kojima se Dostojevski pribliio slavjanofilima, no nikad potpuno ni u cijelosti. Naime, autor je do konca ivota, uprkos svim prepirkama sa lijevim r adikalima, zadrao preveliku dozu subverzivne ideoloke energije koju nije mogao kan alizirati nijedan reim, a kamoli opskurantistièka ruska despocija. Pisac je èetiri go dine robijao, a nakon toga je èetiri godine prisilno sluio kao obièan vojnik u tekim u vjetima zabaèenih krajeva azijske Rusije. Tu je i upoznao svoju prvu suprugu, tube rkuloznu i histeriènu udovicu, koja mu je kasnije posluila kao prototip za niz enski h likova u romanima. Povratak[uredi | uredi izvor] Nakon povratka u Petrograd, Dostojevski objavljuje "Zapise iz mrtvoga doma" (186 0.-1862.), poludokumentarni opis vlastita robovanja koji realistièki rekreira situ acije u sibirskom zatoèenitvu. Taj roman, jedna od najpoznatijih knjiga o robovanju , prethodnica mnogobrojne ruske "logorake literature" 20. vijeka (Solenjicin, alamo v), poluèuje velik uspjeh i donosi autoru djelomiènu carevu rehabilitaciju. No, nesr eðene i nesretne porodiène prilike (prvi brak, koji se bio od poèetka agonija koja je obilovala muèenjima i optuivanjima obje strane, zavrio je smræu ene od tuberkuloze), ka o i osobna ljudska drama (pojaèavanje simptoma epilepsije, smrt brata Mihajla s ki me je zajednièki ureðivao novine i koja ga je dovela u dunièku krizu, zasnivanje veze s radikalnom ruskom feministkinjom) dovode Dostojevskog u teku situaciju koja je d jelomièno usporila njegovo stvaralatvo. Primjer je roman "Ponieni i uvrijeðeni" (1861. ) koji, uprkos za pisca "reprezentativnom" naslovu, zaostaje za veæinom njegovih p rijanjih, a kamoli buduæih djela. Dostojevski pred vjerovnicima bjei u zapadnu Evrop u, na prvo od nekoliko putovanja, kada je boravio u Njemaèkoj, Francuskoj, vicarsko j, Italiji i Engleskoj. U Londonu posjeæuje Hercena i Bakunjina, a u vicarskoj i Fr ancuskoj provodi muène dane u svaðama i ispadima ljubomore. Naime, ljubavnica ga je prevarila i napustila. Tokom 1860-ih je u jo nekoliko navrata posjetio Evropu, ov aj puta s drugom enom, Anom Snjitkinom, koju je upoznao kao daktilografkinju pri stvaranju romana "Kockar", i koja mu je donijela porodièni mir i sreæu, postala majk om njegove djece, te ga odvikla od kockarske ovisnosti. Razdoblje velikih ostvarenja[uredi | uredi izvor] Godine 1864. Dostojevski objelodanjuje briljantne "Zapise iz podzemlja" - jedan od najintenzivnijih kratkih romana uopte, preteèu ispovjednih narativnih djela Camu sa, Krlee, Rilkea, Hamsuna i Sartrea. U njemu je autor primijenio niz postupaka u kojima je obnovio prozne tehnike i postavio obrazac svojih buduæih velikih romana : ideoloki obraèun s utopijskim i optenito "humanistièkim" liberalnim stereotipima, ob ilje esejistièkih elemenata koji su esencijalno dramatizirani sokratovski dijalozi voðeni u atmosferi nabijenoj strastima i skandalima; novinarski stil kojemu je je dina svrha funkcionalnost u saoptavanju pièeve vizije, a ne estetski doivljaj kao tak av; psiholoku tipologiju koja obuhvaæa, kao najèeæe tipove likova, krotke i ponizne kræane (Sonja Marmeladova, Aljoa Karamazov, knez Mikin), nihilistièke cinike (Svidrigajlov, Nikolaj Stavrogin), radikalne intelektualce u borbi protiv svih opæeprihvaæenih vri jednosti (Rodion Raskoljnikov, Ivan Karamazov, Ivan Kirilov), djecu iz "sluèajnih obitelji" i ljude kojima je povrijeðeno dostojanstvo (junak romana "Mladiæ", "Zapisi iz podzemlja"). Dostojevski je razvio tehniku struje svijesti davno prije no to je postala popularna u anglo-amerièkom romanu 20. vijeka (primjer je dua pripovijes
t "Krotka", kao i dijelovi velikih romana, npr "Zloèin i kazna"), saeo je radnju u svega nekoliko dana ("Idiot", "Zloèin i kazna") ili sati, dajuæi vremenski presjek u svijesti pripovjedaèa ("Krotka"), te stvorio istinski "polifoni roman" (kako ga j e nazvao istaknuti ruski knjievni i jezièni teoretièar Mihail Bahtin) u kojemu mnogog lasje ideoloke i vjerskofilozofske borbe koja razdire protagoniste nalazi izraza kako u interioriziranim svijestima, tako u dramski nabijenim dijalozima. Veæina nj egovih romana je smjetena u tmurnu atmosferu velegradskog "podzemlja", sreditena o ko uzbudljivih dogaðaja batinjenih iz trivijalnog romana i crnih hronika (ubistvo, oèeubistvo, zloèin, kraða, skandali razne vrste) i vrti se oko za èovjeèanstvo "prokletih pitanja": naravi zla, ljudske patnje, smrtnosti i besmrtnosti, postojanja i nepo stojanja Boga, slobode i odgovornosti, sudbine Rusije i Zapada. Kako su primijet ili neki kritièari, Dostojevski je bitno spiritualni autor, te je njegova karakter izacija èovjeka kao "srca u kojem se bore Bog i Sotona, a zalog je ljudski ivot" vj erovatno i adekvatan opis njegovog vlastitog stvaralatva. Iako se nerijetko istièe pièev utjecaj na knjievnost psihoanalitièke inspiracije (to je ispravna tvrdnja), ne moe se poreæi da su glavna djela Dostojevskog utjelovljene metafizièke drame: tu je èinje nicu saeo francuski pisac Albares u tezi da je za Dostojevskog, u opreci prema go lemoj veæini ostalih romanopisaca, èovjek primarno ne bioloko, socijalno, ekonomsko, psiholoko, nego metafizièko biæe. U velike romane Dostojevskog obièno se broje sljedeæa djela: "Zloèin i kazna" (1866.), njegovo tehnièki najsavrenije djelo, o ideoloki motiviranom ubistvu s glavnim likom Rodionom Raskoljnikovim, prototipom Nietzscheovog nadèovjeka, slomljenim u nihili zmu i spaenom ljubavlju prostitutke, svetice Sonje Marmeladove; "Idiot" (1868.), u kojem je Dostojevski dao lik "fatalne ene" Nastasje Filipovne (oblikovan prema sjeæanju na prvu suprugu), te kristoliki lik kneza Mikina, pokuaj portreta neuvjetov anog dobra; "Bjesovi"/"Demoni"/»Zli dusi" (1872.), "najdostojevskijevski" roman o grupi nihilistièkih revolucionara, djelo metafizièke aure u ruhu prvog modernog poli tièkog romana; "Mladiæ"/»utokljunac» (1875.), rusku verziju njemaèkog odgojnog romana, koji karakteristièno vrije skandaloznim i nevezanim dogaðajima i ne vodi, poput klasiènih "Bildungsromana» Goethea ili Kellera, ni u kakvu sreðenu graðansku egzistenciju, nego zavrava vrlogom kaosa kojim je i poèeo; te posljednje, najopsenije i najveæe djelo, "B raæa Karamazovi» (1881.), formalno o patricidu u obitelji s ocem (Fjodorom) i èetvoro braæe (Dimitrijem, Ivanom, Aljoom, Smerdjakovim), no romanom u kojem je pisac sumir ao sve svoje opsesivne teme, i za koji se moe reæi da mu je glavni "junak» Zlo, olièeno u Satanu, no pobijeðeno porukom nade u uskrsnuæe i vjeèni ivot. Smrt i utjecaj[uredi | uredi izvor] Dostojevski je umro 1881., iznenada, nakon krvarenja uzrokovanog epileptiènim napa dom. ivot mu je u posljednjim godinama bio sreðen, i moe se reæi da se oslobodio mater ijalne oskudice i nevolja koje su ga pratile veæi dio ivota. Najveæu predsmrtnu slavu je postigao znamenitim govorom na otkrivanju spomenika Pukinu, u kojem je velièao ruski nacionalni genij. Namjeravao je napisati ostatak "Braæe Karamazova" (koji su zamiljeni kao dio trilogije ili èak tetralogije), no sudbina ga je omela u naumu. Prireðen mu je velièanstveni pogreb u kojem je, po procjenama policije, uèestvovalo od 60.000 do 100.000 ljudi, studentske omladine, obiènih graðana i svih slojeva drutva, a sam se sprovod pretvorio u demonstracije protiv carizma, uprkos pièevom dvosmisl enom stavu prema cijelom pitanju, kao i poluslubene "kanonizacije" Dostojevskog o d strane caristièkog reima. Sahranjen je, protiv svoje elje, kraj dvorskog pjesnika u kovskog, a ne uz grob prijatelja Njekrasova, pjesnika "tuge i osvete". Fjodor Dostojevski pripada najuem krugu svjetskih vrhunskih pisaca, poput Dantea, Shakespearea, Tolstoja, Cervantesa, Prousta i jo nekolicine autora. Njegov je ut jecaj na svjetsku knjievnost ogroman, od Leonida Leonova do Hermana Hessea, od Wi lliama Faulknera do Franza Kafke, od Marcela Prousta do Gabriela Garcie Marqueza . Rijetko je koji moderni pisac izbjegao njegovoj sjeni, a puno mu duguju pokret i ekpresionizma i egzistencijalizma. Bibliografija[uredi | uredi izvor] Romani[uredi | uredi izvor]
Bijedni ljudi (?????? ????) (1846) Dvojnik (1846) Bijele noæi (1848) Netaèka Nezvanova (1849) Selo Stepanièkovo (1859) Ponieni i uvrijeðeni (????????? ? ????????????) (1861) Zapisi iz mrtvoga doma (1861) Zloèin i kazna (???????????? ? ?????????) (1866) Kockar (?????) (1867) Idiot (?????) (1868) Bjesovi (prevoðeno takoðer kao Demoni ili Zli dusi) (????) (1872) Mladiæ (ili utokljunac) (?????????) (1875) Braæa Karamazovi (?????? ??????????) (1880) Novele[uredi | uredi izvor] [icon] Ova sekcija zahtijeva proirenje. Zapisi[uredi | uredi izvor] [icon] Ova sekcija zahtijeva proirenje. Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor] Bijedni ljudi (1846) cijeli roman na ruskom Bijedni ljudi (1846) cijeli roman na engleskom (na Internet stranicama Projekta Gutenberg) Dostojevski:sabrana djela na ruskom i engleskom jeziku Wikicitat Wikicitat: Fjodor Dostojevski Commons logo U Wikimedijinom spremniku se nalazi jo materijala vezanih uz: Fjodor Dostojevski Kategorije: Roðeni 1821.Umrli 1881.Biografije, RusijaBiografije, MoskvaMukaracRuski pisci Navigacija Napravi korisnièki raèunPrijavi meÈlanakRazgovorÈitanjeUrediUredi izvorPregled historije Poèetna strana Odabrani èlanci Portali Kategorije Nedavne izmjene Sluèajan èlanak Interakcija Pomoæ Igralite Vrata zajednice Èarija Novosti Dobrovoljni prilozi tampaj/izvezi Napravi knjigu Uèitaj kao PDF Prilagoðeno tampanju Alati Èlanci koji vode ovamo Srodne izmjene Postavi datoteku Stranice posebne namjene Verzija èlanka Informacije o stranici Wikidata stavka Citiraj ovu stranicu Drugi jezici ??????
Afrikaans Alemannisch ???? Aragonés ??????? ???? Asturianu Az?rbaycanca ????????? Boarisch emaiteka Bikol Central ?????????? ?????????? (???????????)? ????????? ????? Brezhoneg ?????? Catala ??????? ????? Èetina Cymraeg Dansk Deutsch Zazaki Dolnoserbski ???????? English Esperanto Espanol Eesti Euskara Estremenu ????? Suomi Voro Foroyskt Français Frysk Gaeilge ?? Galego Avane'? ????? ?????? Fiji Hindi Hrvatski Magyar ??????? Interlingua Bahasa Indonesia Ilokano Ido Íslenska Italiano ??? Basa Jawa ??????? Qaraqalpaqsha
???????? ??????? ??? Kurdî Kernowek ???????? Latina Lëtzebuergesch Limburgs Lietuviu Latvieu Malagasy ???? ????? ?????????? ?????? ?????? ????? Bahasa Melayu Mirandés ?????????? ???????? Nederlands Norsk nynorsk Norsk bokmal Occitan ???? ?????? Picard Polski Piemonteis ?????? ???? Portugues Runa Simi Românã Armaneashti ??????? ?????????? ???? ???? Sardu Sicilianu Scots Srpskohrvatski / ?????????????? Simple English Slovenèina Slovenèina Shqip ?????? / srpski Svenska Kiswahili ????? ?????? ?????? ??? Türkmençe Tagalog Türkçe ???????/tatarça ?????????? ????
Ozbekcha/??????? Veneto Vepsän kel Ti?ng Vi?t Volapük Walon Winaray ????????? ?????? Yorubá ?? Bân-lâm-gú ?? ???? ??? Uredi veze Ova stranica je posljednji put izmijenjena 19:56, 6 april 2015 Tekst je dostupan pod Creative Commons Attribution-ShareAlike licencom; mogu se primijeniti i dodatni uslovi. Za vie detalja pogledajte Uslove koritenja. Politika privatnostiO WikipedijiOdricanje odgovornostiRazvojni programeriMobilni prikazWikimedia Foundation Powered by MediaWiki
