BalkanDownload
BalkanDownload
KAO SESTRE COLLEEN FAULKNER S engleskog prevela Lidija Toman
BalkanDownload
Mojim sestrama, znate tko ste...
BalkanDownload
1 McKenzie Ne razumijem zašto moram ovo pisati. Zašto moram voditi dnevnik. Pa ja umirem, zaboga. Vodimo dnevnik svake godine za našeg posjeta Albany Beachu. Mrzim pisati sve te pojedinosti, bas kao što to mrze i Aurora, Lilly i Janine. Ali ja sam ta bez kose, koja provodi dobar dio svog vremena u kupaonici povraćajući ili se nadajući da će konačno povratiti. Čovjek bi pomislio da će me prijateljice, moje najdraže prijateljice koje su mi bliske kao sestre, malčice pustiti na miru. Ali neće. Aurora, neprikosnoveni voda naše družine, smatra da trebam voditi dnevnik baš zbog toga što umirem. Ako su liječničke prognoze točne, idućeg srpnja neću biti ovdje i neću moći pisati ovo sranje. Aurora kaže da moram iskoristiti vrijeme dok to još mogu. Ne razumijem zašto Aurorin glas uvijek vrijedi više od mojega, Jaruneina ili Lillyna. Zapravo, razumijem. Svi razumijemo. Oduvijek je bilo tako. Ili je tako barem od 17. kolovoza 1986. Udaljila sam se od teme. Trebala bih krenuti otpočetka. Ali ne od samoga početka. Nemam baš toliko vremena. Doslovno nemam. Stoga ću početi od ovog poglavlja naših života. Počet ću od svog dolaska u ljetnikovac. Dakle, stigla sam u ljetnikovac, na svoje posljednje ljetovanje, dan prije ostalih. Tako sam i planirala. Htjela sam uzeti malo vremena da se smjestim. Htjela sam se dobro naspavati i biti odmorna kad djevojke stignu. (Ne znam zašto se još uvijek, u četrdeset drugoj godini, nazivamo djevojkama. Jednostavno je tako.) Iscrpila me dvosatna vožnja od moje kuće u sjevernom Delawareu, a nisam htjela bili iscrpljena kad one stignu. Usto, htjela sam doći piva kako bih ”otvorila” kuću. To je moj dar Janine, Lilly i Aurori. Mrzimo zatvarati kuću na kraju našeg ljetovanja, ali još je više mrzimo otvarati. Tih prvih nekoliko sati uvijek nas vrate u onu noć u kolovozu. Svaki put kad stignemo ovamo, ožive stari duhovi koje potom pospremamo, što dalje od očiju, skupa s plahtama i stolnjacima kojima štitimo namještaj od prašine. Ta noćna mora treba se pomesti skupa s paučinom i mišjim izmetom. Nitko no dolazi u ljetnikovac osim nas. Nikad. Janineina ga je majka htjela sravniti sa zemljom. Ili prodali; vjerojatno vrijedi mnogo. Dva ili tri milijuna, jer se nalazi na samoj obali oceana. Ali poštovala je želju svoje kćeri i prepisala kuću na Janine.
BalkanDownload
Izašla sam iz svoje Honde i pogledala u dvokatnicu, izgrađenu na temeljima od drvenih stupova, u stilu kuća kakve se inače grade na istočnoj američkoj obali. Parkirala sam na stražnjoj strani; prednja strana kuće gleda na ocean. Cedrovi crjepovi su izblijedjeli i poprimili dražesnu sivu boju, ali bijeli opšav je popucao. Potrebno mu je ličenje. Uzela sam putnu torbu sa stražnjeg sjedala i naslonila se na automobil povratiti dah. Duboko sam disala, a oceanski povjetarac draškao mi je nosnice i ponovno me oživio. Gotovo sva prozorska stakla bila su zaklonjena zavjesama ili venecijanskim zastorima, osim dvaju prozora na drugom kalu. Osjećala sam se kao da me kuća promatra. Ponovno sam duboko udahnula, podignula torbu i prešla tu kratku udaljenost do stubišta što je vodilo na stražnju verandu i stražnji ulaz. Ispred kuće se nalazilo štošta; staro uže, bicikl naslonjen na vanjski tuš, hrpa pletenih košara s prošlogodišnjeg lova na rakove. Spustila sam torbu na prvu stubu i potražila ključ u jednoj od praznih glinenih vaza ispod stubišta. Zbilja ne znam zašto su te vaze ondje. Nitko ne ostaje u ovoj kući dovoljno dugo da uzgaja cvijeće. Ne od 1986. Zar su zbilja ondje toliko dugo? U jednoj od vaza pronašla sam ključ, skriven u najlonskoj vrećici. Imao je privjesak sa znakom slastičarnice Dolle’s. Dolle’s je ikona na šetnici plaže Rehoboth. Njihov su specijalitet karamele s morskom soli, ali proizvode i slatke kokice i razne šarene slastice. Janine i ja smo radile ondje kao srednjoškolke i studentice. Držeći ključ u ruci, pošla sam stubama gore, djelomice noseći, a djelomice vukući svoju torbu. Nije mi se činila tako teškom kad sam je stavljala u auto. Ljetnikovac je izgrađen oko 1935. godine, na drvenim stupovima koji su ga spasili od nekoliko uragana i snažnog sjeveroistočnog vjetra. Janine je odrasla u ovoj kući, živjela je ovdje do svoje četrnaeste. Kuću su podigli njezini djed i baka s majčine strane. Stube su se činile beskrajnima. Bila sam bez daha kad sam se uspela do vrha. Nakon pišljivih desetak stuba. Sva zadihana, očajnički sam pokušavala napuniti pluća kisikom, dobro znajući da ona neće surađivati. U autu sam imala prijenosni kisik. ”Za svaki slučaj”, rekao je moj onkolog. ”Za svaki slučaj”, rekla je moja majka. Bojala sam se da će mi zbilja trebati. Zapravo bolujem od raka štitnjače, ali te makijavelijanske kancerogene stanice doputovale su i do mojih pluća, čiji se kapacitet sveo na samo četrdeset jedan posto. Noću bi mi trebao inhalator s lijekovima koji su mi opuštali mišiće oko dišnih puteva i olakšavali disanje.
BalkanDownload
Uglavnom, trudim se izbjeći prijenosni kisik dokle god mogu, svjesna da na kraju neću moći bez njega. Oslanjajući se o ogradu, duboko sam i polako disala. Plitko disanje kod mene ne funkcionira; tu je uposlena samo gornja polovina pluća. Polako sam hodala verandom prema stražnjem ulazu u kuću. Svaki mi se korak činio poput kilometra. A vrata su bila oaza. Gurnula sam ključ u bravu. Potom sam zastala. Zar doista želim ovo? Zar mi je zbilja potrebno da ponovno skidam kraste s ovih rana? Još nije prekasno da otkažem. Mogla bih zaigrati na kartu imam rak i vratiti se u svoj topli, ugodni gradić Newark u Delawareu. Mogla bih nazvati svoje kćeri blizanke, ponovno zaigrati na kartu imam rak i moliti ih da provedu ljeto sa mnom, a ne s ocem. Da, mogla bih to učiniti. Pa ja umirem. Otkrila sam, nakon ove dijagnoze, da mogu raditi i govoriti što god mi se prohtije, a ljudi su to podnosili. Ali ne mogu to učiniti svojim prijateljicama i svojim kćerima zato što... zato što one moraju nastaviti živjeti kad mene više ne bude. Jared i ja sklopili smo klasičan dogovor o skrbništvu. Naše sedamnaestogodišnje kćeri žive sa mnom tijekom školske godine. Oca viđaju svaki drugi vikend, dvaput mjesečno prenoće kod njega tijekom radnoga tjedna, a provedu s njim i veći dio ljeta. On živi u Rehobothu, a do plaže ima samo desetak minuta hoda. Očito je prije četiri godine, kad smo se razvodili, shvatio da će mu život na lijepom mjestu omogućiti da vida svoje kćeri kad one budu starije. Te godine nije bio pretjerano mudar (na primjer, onda kad me varao s blagajnicom iz Home Depota), ali u ovome mu moram odati priznanje - dobro je razmislio o svojoj selidbi u kuću pokraj plaže. Nekoć se bavio građevinskim poslovima u Wilmingtonu. Sada vodi vlastitu tvrtku u Rehoboth Beachu. Dobro mu ide, dovoljno dobro da plaća pozamašnu alimentaciju za naše kćeri i uzdržava svoju novu ženu i bebu. Beba se zove Breskvica. Kunem vam se, istina je. Tako piše na rodnom listu. Tko, zaboga, daje djetetu ime Breskvica? Ponovno sam se udaljila s teme. Voljela bih reći da mi misli ovako lutaju zbog lijekova koje uzimam, no to bi bila laž. Samo upitajte osoblje Sveučilišta u Delawareu, gdje sam bila glavna knjižničarka. (Teoretski, ja sam na dopustu. Tako to nazivaju poslodavci kad vas šalju kući da umrete.) Takva sam bila i prije nego što sam svakodnevno morala popiti hrpetinu lijekova. Okrenula sam ključ i otvorila vrata. Zapahnuo me miris ustajala zraka i bolnih uspomena. Podigla sam torbu i najprije ušla u praonicu, koja će uskoro postati mjesto za smrdljive tenisice za trčanje, mokre kupaće
BalkanDownload
kostime i prljavu odjeću. Bilo je kasno poslijepodne, a zbog požutjelih zavjesa navučenih preko prozora, svjetlost je u prostoriji bila vrlo slabašna. Panika mi je zatreperila u prsima. Pridržala sam se za perilicu da se umirim. Vrtjelo mi se u glavi. Osjećala sam slabost u koljenima. Htjela sam i za to okriviti rak. Ali nisam mogla. Ovako se osjećam svako ljeto kad tek zakoračim u ovu kuću. Zatvorila sam oči. Svake godine pokušam otjerati ovaj osjećaj što brže mogu, ali ne i danas. Danas sam samo stajala ondje i upijala to iskustvo: treperenje svog pulsa, blagu mučninu, znojne dlanove. Zato što sam otkrila da osjećaj boli, osjećaj straha, znači da sam još uvijek živa. Više nikad neću ovo raditi, pomislila sam. Više nikad neću otključati ova kuću. Više se nikad neću osjećati ovako kao sada. Osjećaj je prošao. Brže nego što sam mislila. Tijekom protekle godine naučila sam još nešto, a to je da su ljudska bića vrlo prilagodljiva. Ono što se čini nezamislivo vrlo brzo postane sasvim prihvatljivo. Kad sam prvi put rekla ”umirem”, jedva sam izgovorila tu riječ. A sad je izgovorim kao što bih nekome rekla koliko je sati. Polako sam izdahnula. Pa sam ponovno udahnula. I još jednom. Otvorila sam oči. Uzela sam torbu, a potom prošla kuhinjom prema velikoj dnevnoj sobi (koja je služila i kao blagovaonica). Odložila sam torbu pokraj stubišta. U kući je bilo vruće. Jesam li uključila klimatizacijski uređaj? Ili da prvo otvorim prozore? Prišla sam kliznim balkonskim vratima na prednjoj strani kuće i razmaknula dugačke bijele zavjese od tila. Otključala sam ih i širom otvorila, da svjež morski zrak ispuni ovu zagušljivu prostoriju. Kasnopopodnevno sunce bacalo je sjene na verandu. Promatrala sam pješčane sprudove, mjestimice prošarane suhom morskom travom, isprepletene pješčanim valovima. Ocean se mreškao. Pulsirao je. Mogla sam čuti valove kako tuku o obalu. Osjećala sam ih. Zatvorila sam oči i zaista sam ih osjećala. I taj je trenutak prošao. Više nisam osjećala valove. Najednom sam se osjećala glupo što samo stojim ondje, zatvorenih očiju. Okrenula sam se i posegnula za najbližim prekrivačem, ružičastom plahtom cvjetnog uzorka. Snažno sam je potegnula i otkrila stolicu za ljuljanje. Hodala sam od jednog komada namještaja do drugog. Dnevna soba, kao i ostatak kuće, bila je uređena u stilu shabby chic. To je bio
BalkanDownload
rezultat zajedničkog napora. Ja sam kupila bijele stoliće na jednoj vrtnoj rasprodaji prije mnogo godina. Janine je pridonijela dvjema Ikeinim sofama presvučenima u tkaninu boje pijeska. To joj je bio dar od bivše djevojke. Janine ih nije htjela u svome stanu, ali nije ih ni htjela donirati Vojsci spasa. Bile su praktički nove. Skinula sam plavu plahtu s izblijedjelog cvjetnog naslonjača. Uopće ne znam otkud je došao, ali ovdje je već godinama. Bacila sam plahtu na sve veću hrpu prekrivača na podu i ozbiljno razmislila o tome da se zavalim u taj naslonjač. Izgledao je tako udobno, kao da me poziva. Ali ako sjednem, bojim se da danas više neću moći ustati. Razina energije obično mi padne oko petnaest sati. Sada je bilo šesnaest i trideset, a ja sam se još uvijek osjećala prilično... dobro. Prišla sam kaminu i otvorila dimnjak. Ako to ne učinim ja, bojim se da se nitko drugi neće sjetiti i da će se cijela kuća ispuniti dimom kad jedne večeri zapalimo vatru. To se, naime, dogodilo prošle godine. A možda i pretprošle. Šarke na vratašcima dimnjaka su zaškripale, a ja sam obrisala svoju čađavu ruku o traperice. Na polici iznad kamina, koja je bila postavljena u visini očiju, bile su poredane naše uokvirene fotografije. Fantastična četvorka. Jedna fotografija prikazivala nas je u sedmom razredu, na Školski dan karijera. Fotografirala nas je moja majka. Dohvatila sam tu fotografiju s police, u okviru na kojem je pisalo PRIJATELJICE ZAUVIJEK. Lilly je bila odjevena u bijelu kutu, a oko vrata je imala stetoskop naše školske medicinske sestre. Nije se uspjela upisati na medicinski fakultet, postala je optometričarka. Janine je bila odjevena kao kaubojka, ali nosila je sjajnu šerifovu značku. Danas nosi policijsku značku. Proučila sam i sebe na toj fotografiji: tamnoriđa kosa, nehajno skupljena u konjski rep. Nije izgledala neprivlačno, nego... neobično. Nedostaje mi kosa. Žalim za gubitkom kose. To je nevažno, znam, uzevši u obzir da ću uskoro izgubiti život, ali svejedno mi nedostaje. Još uvijek provodim previše vremena razmišljajući o kosi. Na toj fotografiji odjevena sam u stilu Lois Lane, a u rukama držim nalivpero i notes. Tada sam htjela postati spisateljica, ali nisam znala kako da to prikažem. Majka je zato predložila da se odjenem kao novinarka. Sjećam se da mi je taj prijedlog bio glup, ali pristala sam jer u sedam ujutro na Školski dan karijera nisam imala nijednu bolju zamisao. Plavokosa Aurora bila je odjevena u svoju školsku uniformu. Na glavi je imala francusku beretku, a iznad gornje usnice nacrtala si je tanak crni brk. Htjela je postati slikarica. San joj se i ostvario. Aurora je uvijek dobivala ono što želi.
BalkanDownload
Prstom sam obrisala prašinu s vrha okvira pa vratila fotografiju na policu. Ondje je bilo još prašine. I bilo je još fotografija. Nastale su nakon ljeta 1986. Nakon što je Buddy umro. Nakon što je Janine odrezala kosu. Nakon što je Janine izgubila majku. Nakon što sam ja postala obična osoba, što nikad nisam htjela postati. No nisam se više zadržala kod te police. Bit ćemo ovdje punih mjesec dana; imat ćemo dovoljno vremena za brisanje prašine i izvlačenje starih uspomena. Uzela sam svoju putnu torbu i odnijela je u prednju spavaću sobu. U e-porukama koje smo izmijenili već smo se dogovorile da ću ja spavati ondje. To je nekoć bila soba Janineinih roditelja. Nimalo nije izgledala kao onda kad je on spavao u njoj, ali svejedno me plašila. Radije bih spavala gore, u sobici koju smo Lilly i ja uvijek dijelile. Ali djevojke su bile u pravu: to nije imalo smisla. Stubište i rak pluća idu zajedno kao ulje i voda. Spustila sam torbu na pod, odmah pokraj vrata, pa sam se vratila u dnevnu sobu i zagledala u stubište. Ne znam zašlo, ali htjela sam otići gore. Sada? Poslije? Sada. Još sam dvaput duboko udahnula i upustila se u borbu sa stubama, jednom po jednom. Čeznula sam za danima kad sam mogla trčati tim stubištem. Dovraga, još pretprošlog ljeta trčala sam gore za Lilly, pa ponovno natrag, kad mi je ukrala telefon i naglas čitala SMS-ove koje mi je slao moj tadašnji dečko. Veza s njim nije potrajala. Shvatila sam da mi se nije toliko sviđao on koliko mi se sviđala moja slika o njemu. Bilo mi je strašno kad je prekinuo sa mnom. A sada mi to nije nimalo strašno. Stezalo me u prsima. Morala sam zastati. Osjećala sam da fizički dišem, ali u moje stanice nije stizalo dovoljno kisika. je li ovakav osjećaj kad se gušiš? To je nešto čega se boje svi koji imaju tumor na plućima. Gušenje. Tako se to događa - smrt od raka pluća - iako nitko to ne želi reći naglas. To je vrsta informacije kakvu pronađete na dobrom starom internetu. Jednom sam nogom zakoračila na iduću stubu. Svom težinom oslanjala sam se na ogradu. Govorila sam samoj sebi da sam uskoro na vrhu. Što je bila laž. Ali nastavila sam hodati. Na drugom katu nalazile su se tri spavaće sobe i jedna kupaonica. Dok sam još bila na polovici stuba, moja namjera bila je da otvorim i prozračim sve sobe. Ali dok sam se borila da dođem do vrha, pomislila sam da je bolje pričekati jutro, kad budem odmornija. Trebalo je još izvaditi hranu i inhalator iz auta. Usto, očajnički mi je trebala čaša sivog pinota. Ne bih smjela pili alkohol dok uzimam lijekove, ali popijem čašu vina kad mi se prohtije. Zašto ne bih? Što će mi se dogoditi? Zar ću umrijeti od toga?
BalkanDownload
Kad sam konačno stigla do vrha, bila sam sva zadihana. Bilo mi je vruće kao u paklu. Činilo se da je gore toplije nego dolje. Valjda ima veze s tim što toplina uvijek odlazi gore. Sagnula sam se, oslonivši se rukama o koljena, kao da sam upravo pretrčala kilometar u pet minuta. Ta me pomisao nasmijala. Točnije, nasmijala bih se da sam mogla udahnuti dovoljno zraka. Nikad u životu, ni dok sam bila u najboljoj formi i smatrala se trkačicom, nisam mogla pretrčati kilometar u pet minuta. Naslonila sam se na veliki, četvrtasti stup ograde. Kako sam zamahnula rukom, tako sam otkinula njegov ukrasni završetak. Otkotrljao se drvenim podom do zida pokraj vrata prve spavaće sobe. A ja sam samo zurila. Činilo se da je tako daleko. Taj završetak stoji nepričvršćen otkad sam prvi put došla u ovu kuću. Već se bio kotrljao i hodnikom i stubama. Pitala sam se zašto nijedna od nas nije uzela malo ljepila za drvo i pričvrstila ga. Ponovno sam došla do daha, a imala sam dojam da mi je za to bila potrebna cijela vječnost, došetala do ukrasnog završetka i podignula ga s poda. Vratila sam ga na mjesto. Koliko sam ga puta već dodirnula? Koliko ću još puta imati prilike dodirnuti ga? Bilo je čudno neprestano misliti o stvarima u ograničenom smislu, dok je nekoć sve bilo beskonačno i beskrajno. Dok sam prolazila hodnikom, učinilo mi se da dolje čujem zvukove. Zastala sam. Osluškivala. Ništa nisam čula. Možda je to bio vjetar? Jesam li ostavila stražnja vrata otvorena? Zavirila sam u prvu sobu. To je bila Janineina soba. Pritisnula sam sklopku na zidu i upalilo se svjetlo na stropu te dvije lampe na noćnim ormarićima. Na trenutak nisam uopće vidjela svijetloplave zidove, bijele letvice i svijetlo-smeđi parket. Vidjela sam sobu onako kako je izgledala one noći, ružičastih zidova i s tepihom boje pijeska. Krevet je nekoć stajao uza zid, meni zdesna, a ne ondje gdje stoji sada. Pogled mi je pao na mjesto na podu gdje je Janinein otac ležao mrtav. Sjećam se mirisa njegove krvi. (Tko bi rekao da krv ima miris?) Sjećam se kako se lokvica te krvi činila gustom i kako se nije upijala u tepih. Izgledala je lažno, kao u filmovima B-produkcije. Ali to nije bio film. Zapela mi je knedla u grlu. Borila sam se s mučninom. Uzela sam lijek prije dva sata. Katkad mi izaziva mučninu. Ali ova mučnina nije bila uzrokovana mojim lijekom; uzrokovana je sjećanjem na Buddyja McCollistera. Poručnika Buddyja McCollistera, iz Policijske uprave Albany Beacha.
BalkanDownload
Nisam bila spremna za ovo. Naslonila sam se na dovratak. Mislila sam da sam spremna, ali očito je da nisam. Nisam mogla počistiti sobu i pospremiti Janinein krevet. Pitala sam se hoću li započeti s vlastitom sobom, na donjem katu. Ugasila sam svjetlo i odmaknula se od vrata. Ali nisam otišla dolje, nego sam se zaputila u sobu koju smo nekoć dijelile Lilly i ja. Najprije sam stigla do kupaonice. Vrata su bila otvorena, a zastor s uzorcima morske zvijezde bio je navučen do kraja i otkrivao je starinsku kadu s tušem. Nastavila sam svoj put prema spavaćoj sobi i prošla pokraj još jednih vrata. Ruka mi je već bila na kvaki Lillyne i moje sobe kad sam iznenada zastala. Nešto nije bilo u redu. Okrenula sam se i vratila se u kupaonicu. Upalila sam svjetlo. Sve je bilo na svom mjestu, osim ručnika što je visio na držaču. Nikad ne ostavljamo ručnike za sobom kad odlazimo iz kuće nakon ljetovanja. Prašina. Plijesan od vlage. Ne znam koliko je vremena prošlo otkad je Janine, ili jedna od nas, bila ovdje, ali nikad nismo ostavljale ručnike niti smo ostavljale posteljinu na krevetu. Možda je Janine upotrijebila taj ručnik kad je početkom tjedna navratila ovamo da uključi bojler i otvori vodu. Opipala sam ručnik. Bio je tirkizne boje. Zar je mokar? Nemoguće. To je sigurno od vlage u kupaonici. Uhvatila sam svoj odraz u starom, ovalnom zrcalo što je visio iznad umivaonika. Jedva sam prepoznala ženu koja je gledala u mene. Ostarjela sam deset godina u proteklih osamnaest mjeseci. Oko glave sam nosila plavozelenu maramu s perzijskim uzorkom - to je bio hipijevski stil, a ne stil predsjednice upravnog odbora, moram priznati. Imala sam i srebrne naušnice u obliku morske zvijezde te ogrlicu s privjeskom od malahita koji je sezao točno ispod mog ožiljka od operacije štitnjače. Izgledala je prilično otmjeno. Svatko tko me pogleda može vidjeti veliko R na mojem licu. Ove crvenkastosmeđe obrve zapravo su nacrtane. Gotovo i nemam trepavice. Ali pjegice su još uvijek ovdje i još uvijek mogu vidjeti staru sebe u svojim zelenim očima. Moja rida kosa uvijek je bila moj najveći adut; nosila sam je dugu cijeli život. Sve dok nije počela ispadati, u šakama. Sad mislim da su mi oči najveći adut. Zelene i plave nijanse na mojoj marami doista su ih lijepo isticale. Ne znam kako, ali uspjela sam samoj sebi izmamiti smiješak na lice. Ugasila sam svjetlo i, prošavši pokraj Aurorine sobe, ponovno se zaputila prema svojoj i Lillynoj sobi na kraju hodnika. Oprezno sam otvorila vrata. Pritisnula sam prekidač za svjetlo. Ali svjetlo se nije upalilo, što je bilo čudno. Prišla sam noćnom ormariću i upalila lampu, preko koje je bio prebačen nečiji šal. Svjetlost je obasjala sobu. Uzela sam šal, dobro ga protresla i vratila ga na sjenilo lampe. Zidovi su bili obojeni
BalkanDownload
u modrozelenu. Ja sam ih ličila, prije tri godine. Moj krevet, pokraj Lillyna, bio je nov... barem meni. Kupljen je u trgovini rabljenim namještajem i prelakiran tog istog ljeta. Voljela sam ovaj krevet. Imao je visoko uzglavlje, a vrh je bio izrezbaren u obliku školjke. Da barem mogu spavati u njemu večeras. Možda konačno postanem buntovnica i ustrajem da spavam ovdje. Ali to ne bi bilo pošteno prema Lilly jer bi morala slušati moje hroptanje cijelu noć. I ne bi bilo pošteno prema Aurori i Janine jer bi tada jedna od njih morala spavati dolje. U njegovoj sobi. Maknula sam frotirni prekrivač, ispod kojeg je bio goli madrac. Bacila sam prekrivač na pod. Prat ću prekrivače večeras... ili možda sutra ujutro. Kad sam se okrenula, slučajno sam nogom dotaknula nešto ispod drugog kreveta. Nešto mekano, ali s formom. Podignula sam prašnjavi prekrivač i izvukla ruksak mornarskoplave boje. Izgledao je kao da je vidio i bolje dane. Nije bio moj. Otvorila sam ga: unutra su bile majice, traperice, češalj i četkica za zube. Ispustila sam ruksak iz ruke, iznenada preplavljena strahom. Zar je netko u kući? Možda lutalica? To se znalo događati. Ljudi znaju da se u kućama na ovoj plaži boravi samo ljeti. Oprezno sam osluškivala, pitajući se čuju li se to zvukovi odozdola. Teče li to voda? Najednom su mi se osušila usta. Srce mi je divlje tuklo u prsima. Gdje mi je mobilni telefon? Jesam li ga ostavila na sjedištu auta? Nisam se mogla sjetiti. Uvijek imam telefon uza se... u slučaju da me trebaju kćeri. U slučaju da moram nazvati hitnu pomoć. Jer ja umirem. Opipala sam prednje džepove traperica koje su mi visjele na bokovima. Nije bilo telefona. Opipala sam i stražnje džepove. U lijevom nije bilo telefona, ali u desnom... kvržica. Preplavilo me olakšanje. Polako sam zakoračila u hodnik. Osluškivala sam. Nisam čula ništa... osim svog otežanog disanja. Koračala sam hodnikom. Još uvijek ništa. Zastala sam na vrhu stuba i osluškivala, s telefonom u ruci. Bila sam spremna istog trenutka nazvati 911. Ali i dalje se nije čulo ništa. Možda sam umislila te zvukove, pitala sam se. Vjerojatno postoji objašnjenje i za ruksak pod krevetom. Polako sam silazila stubama. Bilo je lakše ići dolje nego gore. Dolje nije bilo nikoga. Nijedan beskućnik nije kampirao u ovoj kući, rekla sam samoj sebi. To je bila smiješna pomisao. Otići ću do auta, izvaditi ostatak stvari i zaključati se, bliži se večer. Posljednja stuba u nizu je zaškripala. Zaledila sam se. I dalje ništa.
BalkanDownload
Prošla sam dnevnom sobom i ušla u kuhinju. Najprije sam pogledala prema vratima praonice. Bila su zatvorena. Osjetila sam takvo olakšanje da mi je trebao trenutak da shvatim da nisam sama u kuhinji. Tamna figura, osvijetljena zrakama sunca što su dopirale kroz kuhinjski prozor, okrenula se prema meni. Zamalo mi je ispao telefon dok sam grozničavo pokušavala utipkati brojke na tipkovnici. A tada sam joj ugledala lice. ”Aurora!” izgovorila sam s mukom. Ruka mi je bila na prsima. Srce mi je snažno udaralo. Aurora je raširila ruke, a u jednoj je držala bocu piva boje jantara. ”Zar očekuješ nekoga drugog?” Nasmijala sam se, ali zapravo sam htjela plakati. Auroru nisam vidjela od travnja; bila je otputovala u inozemstvo. Razgovarale smo telefonski i pomoću FaceTimea, ali to nije bilo isto. Silno mi je nedostajala. Nedostajala mi je njezina snaga, njezina nevjerojatna energija koju je unosila u svaku prostoriju. Bacila sam joj se u zagrljaj. Sad će sve biti u redu. Znala sam to u dubini svog srca, u srcu svog srca (to su Shakespeareove riječi, ne moje). Mogla bih učiniti sve na svijetu, kad bih uvijek imala Auroru uza se. Čak mi ne bi bilo teško ni umrijeti. Čvrsto sam je zagrlila. Nisam marila što je bila sva mokra od plivanja. Tijelo joj je bilo hladno. ”Kako si, malena?” tiho je rekla. Aurora je bila visoka. Viša od mene, viša od svih nas. Aurora je bila plavokosa amazonka od metar i osamdeset. ”Sve si mršavija.” Nisam joj htjela reći da je gubitak težine jedna od pojava vezanih za rak koja mi se potajno sviđa. To mi je bilo neugodno priznati, čak i najboljim prijateljicama. ”Dobro sam.” Mirisala je na ocean, na sol i svježinu. ”Da?” upitala je, i dalje me čvrsto grleći onako mokra. Nosila je jednodijelni crveni kostim, isti onaj koji je nosila dok je radila u spasilačkoj službi tijekom studija. Ne mogu vjerovati da još uvijek stane u taj kupaći kostim. Još je nevjerojatnije bilo to da ga još uvijek ima, nakon više od dvadeset godina. To mi nije bilo jasno. Mogla si je priuštiti nov kostim za svaki dan u godini. Doslovce je mogla kupiti kostim, odjenuti ga jednom i nakon toga baciti u smeće. Aurora je, kako to kaže moja majka, prljavo bogata. Mama to izgovara kao da je to nešto nad čime se treba zgražati. Ali meni ne bi smetalo doznati kako je to biti prljavo bogat. Osobito sada, kad mi vrijeme istječe.
BalkanDownload
Aurora se malčice odmaknula i skinula svoju izblijedjelu kapu za plivanje. Dugačka i sjajna plava kosa kliznula joj je niz leđa. Bacila je kapu na kuhinjski pult. Pokreti su joj bili graciozni, sve na njoj zračilo je umjetnošću. Mogla je biti i plesačica. Lagano je nakrivila glavu i pokazala rukom u kojoj je držala pivsku bocu. ”Čemu ta marama?” Nehotice sam si dodirnula tjeme. Smiješno pitanje. ”Ćelava sam”, tiho sam odgovorila. Aurora mi je uputila ozbiljan pogled. Imala je krupne i izražajne smeđe oči. Plavuše rijetko imaju smeđe oči. ”Daj da vidim.” Odmahnula sam glavom, osjećajući konture vlastite lubanje pod vršcima svojih prstiju. ”Ne.” ”Ah, daj. Pa to sam ja. Meni moraš pokazati.” Napućila je svoje savršene usnice, ružičaste i pune. Prirodne. U njima nije bilo injekcija Juvéderma. ”Pa nećeš valjda ovih mjesec dana neprekidno hodati uokolo s tom maramom na glavi.” Iskreno, razmišljala sam o tome. Gubitak kose smatrala sam posljednjim dokazom svoje ranjivosti. A više nisam htjela biti ranjiva. Nisam se više htjela bojati. Htjela sam se osjećati onako kako se Aurora osjeća svaki dan u životu. Nepobjedivo. Aurora me dugo promatrala, a potom mi je opet prišla. ”Hajde”, rekla je tiho, prekrivši rukom moju. Pogledala sam u pod. ”Samo ću zaviriti”, nagovarala me, čvršće primivši moju ruku. ”Reći ću ti ako je grozno. Znaš da ću ti reći.” Živa istina, kako bi rekle moje kćeri. Aurora je bila ta koja mi je govorila da se ne udam za Jareda - tvrdila je da će mi biti nevjeran. Govorila je da ne studiram književnost jer tako nikad neću postati književnica. Također je primijetila kad je stiglo vrijeme da počnem bojiti sijede u svojoj riđoj kosi. I kada da okončam brak o čijem me ishodu upozoravala mnogo godina prije. A nikad nije rekla ono ”rekla sam ti”. Nijednom. Imala sam povjerenja u Auroru. Aurora uvijek govori istinu. Pa čak i onda kad istina boli. Pustila sam je da mi skine maramu s glave. Stisnula sam maramu u šaku i spustila ruke uz tijelo. Osjećala sam se kao da stojim gola, s ožiljkom od carskog reza i obješenih grudi, pred potpunim neznancem. Aurora me pogledala. Smiješila se. Dlanom je pogladila moje gotovo sjajno tjeme. ”Već pomalo raste.”
BalkanDownload
I ja sam se pokušala nasmiješiti. Pokušala sam biti zahvalna. Jupiiii. Možda ne budem ćelava kad me budu polegli u lijes. ”Meni se sviđa.” Aurora me još jednom pogladila po glavi, kao da je to svjetiljka iz koje će izaći duh. ”Imaš lijepu glavu”, dodala je. Zakolutala sam očima. ”I sad bih ti trebala zahvaliti na komplimentu?” Aurora je slegnula ramenima. Pijuckala je pivo. Boca boje jantara orosila se u njezinoj ruci. Kladim se da je hladnjak krcat pivom. Unutra neće biti nimalo hrane, osim komada zrelog sira i skupe mineralne vode, ali piva će biti na litre. ”Riđa je. Znaš da bih dala sve kad bih prirodno imala boju kose kao ti”, rekla je. Nas dvije razgovarale smo ovako milijun puta. Aurora kaže da je uvijek htjela imati obline i riđu kosu kao ja. Teško mi je vjerovati u to. Dala bih život za tako prirodnu mršavost i njezinu prekrasnu plavu kosu. A možda i ne bih... dala život. Nevjerojatno je koliko vam se pogled na stvari može promijeniti. ”Kako to da si već stigla?” vratila sam maramu na glavu i namjestila je. Trebala sam još otići do auta i iznijeti svoje stvari. Nipošto nisam htjela da susjedi vide moju ćelavu glavu. ”Trebala si doći tek sutra.” Bila sam malčice razočarana što neću imati malo samoće. Kad umirete, svi se stanu okupljati oko vas. Imam dojam da nikad nisam sama. Moje kćeri, otac i majka, susjedi, kolege s posla, svi žele biti uz mene danonoćno. Valjda ne žele da svoje posljednje sate provedem sama. A možda ni ja to ne želim, ali s vremena na vrijeme htjela bih doći do daha. Možda bih se htjela popiškiti a da mi protom nitko ne kuca na vrata kupanice zapitkujući jesam li dobro. ”Rim mi je bio dosadan”, odvratila je Auroras uzdahom kakav su mogli ispustiti samo povlašteni. ”Stigla sam ovamo još u ponedjeljak.” Dakle, ručnik u kupaonici doista je bio vlažan. Nije bilo jasno zašto drži ruksak u mojoj staroj sobi, a ne u svojoj, i zašto spava u mom krevetu bez plahti, ali ništa je nisam pitala. Usto, bila je ovdje pet dana, a nije bilo nijednog dokaza o njezinoj nazočnosti osim vlažnog ručnika i tog malog ruksaka. Nije bilo automobila. Tko zna kako je doputovala ovamo? (Vjerojatno je stigla autostopom. Uvijek to radi. Ali još je nijedan luđak nije oteo i zatvorio u bačvu u mračnom podrumu.) Aurora je bogata, no to se na njoj uopće ne vidi. Skitnica je i avanturist. Iznajmljuje skladišta da joj služe kao studio, spava u hotelima ili na tuđim sofama. Ne vozi
BalkanDownload
skupocjene automobile. Rijetko nosi nakit. Nema ni kuću ni stan. Uopće ne znam što čini s novcem. ”Rim ti je bio dosadan”, ponovila sam, prišavši prozoru iznad sudopera da ga otvorim. U kuhinji je bilo vrlo zagušljivo. Pitala sam se kako je boravila ovdje pet dana a da nije otvorila ni jedan prozor ili uključila klimatizacijski uređaj. Ali nisam je o lome pitala. Bila sam previše zaokupljena njezinom izjavom da je Rim dosadan. Nikad nisam bila u Rimu, nikad ga neću ni vidjeti. Razgovarale smo o tome da otputujemo u Italiju, nas četiri, zajedno, ali to se nikad nije dogodilo. A neće se ni dogoditi, nije li tako? Raširila sam ruke u čudu, pokušavajući je razumjeti. ”Rim ti je bio dosadan?” ”Trebalo mi je malo samoće. Da razmislim. Smišljam novi projekt.” Kucnula je kažiprstom po sljepoočnici, a potom iskapila pivo. ”Dobila sam narudžbu za umjetnički rad. Ogroman luster. Za Muzej likovnih umjetnosti u Bostonu.” Namreškala je svoj prćasti nos. ”Ili je to možda muzej u Chicagu. Ne sjećam se što mi je rekla agentica.” Aurora je svjetski priznata kiparica. Zbilja je faca. Radi s metalom, a njezin je glavni alat oprema za plinsko zavarivanje. Radi u svom studiju u vrućim hlačicama, kožnatoj pregači i maski za zavarivače koja izgleda poput srednjovjekovne sprave za mučenje. Ili poput kakve lude maske za seksualne igrice. Izrađuje goleme skulpture od različitih metala koje stoje na ulazima velikih korporacija ili u parkovima. Njezin me rad zadivljuje i pomalo me plaši. Prekrasan je i briljantan, ali odolijeva pokušajima interpretacije u mojem silnom knjižničarskom mozgu. ”Ovdje si već cijeli tjedan?” upitala sam. ”Trebala si me nazvati. Mia i Maura su s ocem već dva tjedna, a ja sjedim kod kuće. Odgledala sam osam sezona Dextera. Mogla sam doći i prije.” Aurora nije ništa odgovorila. Uvijek je takva. Jednostavno ne odgovara na pitanja na koja ne želi odgovoriti. I poklopi slušalicu a da se ne pozdravi. Odlazi u krevet a da nikom ne poželi laku noć. Volim misliti da je to zbog njezine umjetničke, sanjarske naravi, ali moja majka kaže da je to čista nepristojnost. Me znam jesam li već spomenula - moja majka ne voli Auroru. Nikad je nije voljela. Kad nam je bilo šesnaest, Auroru su uhitili zbog toga što je pušila travu u Dunkin’ Donutsu dok smo pile bijelu kavu. Nije se čak potrudila ni otići u zahod. Zapalila je džoint za stolom. Majka je stoga odlučila da nije dobro da se družim s njom i pokušala mi je to zabraniti. Nije joj uspjelo. Ponovno to radim. Udaljavam se od teme. ”Tek si stigla?” Aurora je otvorila ormarić ispod sudopera u bacila praznu bocu u kantu. Zazveckale su i druge boce unutra. Sigurno su
BalkanDownload
pivske. A vjerojatno je tu i boca džina, ako je Aurora ovdje od ponedjeljka. ”Jesu li ti stvari još u autu?” upitala je. ”Da. Možeš li ih donijeti?” Utonula sam u stolicu. Stezalo me u prsima. Nekoliko sam puta duboko udahnula. ”Donijela sam hrane i vina. Pripremit ću ti večeru”, viknula sam za njom, ali ona je već izašla. Uskoro je unijela sve stvari. Spremila je namirnice i poredala boce vina na šank pokraj hladnjaka. To je bio naš improvizirani šank, još iz vremena kad smo morale ilegalno nabavljati alkohol. Izvadila je i jastuke koje sam ponijela od kuće i crnu torbu s mojim inhalatorom pa ih odnijela u sobu. Otišla je istuširati se u gornju kupaonicu, ali vratila se već za deset minuta. To je bilo brzinsko tuširanje. Aurora mi nije dopustila da išta radim, osim da otvorim bocu sivog pinota i natočim nam u čaše. Čavrljale smo dok je pripremala povrće u woku. U početku smo razgovarale o nevažnim stvarima. Zapravo, ne bih rekla nevažnim. Meni je sada sve važno. Razgovarale smo o temama koje nisu nabijene emocijama. Iako smo najbolje prijateljice, i više od toga, uvijek nam treba malo vremena da se zagrijemo, nakon što se dugo ne vidimo. Aurora nije spominjala moj rak dok je sjeckala povrće. Ni ja ga nisam spominjala. To je bilo ugodno. Gotovo kao da ni nemam rak. Barem nekoliko minuta. Razgovarale smo o mojim kćerima i njihovu uspjehu u školi. Pokazala sam joj fotografije s njihove proslave male mature koje čuvam u svom iPhoneu. Aurora mi je ispričala o portugalskom kiparu s kojim je bila u vezi u Rimu. Doznala sam da se zove Fortunato i da ima veliku kitu. To su njezine riječi, ne moje. Kad je jelo bilo gotovo, iznijele smo tanjure, čaše i bocu vina na prednju verandu (tada smo već bile na drugoj čaši vina). S oceana je dopirao svjež povjetarac, kao i inače. Sjela sam u svoju drvenu ležaljku. Bilo ih je četiri i stajale su poredane na verandi. Moja je bila jarkozelena, a Aurorina bijela. Aurora nam je natočila još vina, a potom smo se obje zavalile u svoje ležaljke i uživale u večeri: šparoge, mladi grašak, palmino srce, gljive i tikvice, a sve u zgusnutom paprenom umaku. ”Lilly je maloprije poslala poruku. Stiže sutra oko podne”, rekla sam. ”Vozi li sama” - Aurora je vilicom nabola gljivu - ”ili će je on dovesti?” On je Lillyn muž. U braku su već devet godina, ali Aurori se ne sviđa Matthew. Nije joj se sviđao od početka. Smatra ga uštogljenim i dosadnim. Misli da ograničava Lilly. Da je koči u ostvarenju njezinih potencijala. Ne slažem se s njom. Nismo sve slavne, pustolovne umjetnice koje putuju svijetom i spavaju s Fortunatima. Neke od nas moraju biti knjižničarke,
BalkanDownload
policajke i, u Lillynu slučaju, optometričarke. Meni se sviđa Mart. Dobar je prema Lilly. Mnogo bolji nego što je bio njezin prvi muž. ”Pretpostavljam da vozi sama.” Lilly je živjela u Annapolisu. Ona i Matt, također optometričar (upoznali su se na simpoziju), ondje imaju ordinaciju. ”A Janine stiže sutra nakon posla. Najkasnije u šest, tako kaže.” Iako smo sve četiri jednako bliske, ja sam administratorica naše družine. Ja sam ta koja nas povezuje SMS-ovima i e-porukama, obično sam ja zadužena za telefonske pozive. Ja sam ta koja stvara planove kad se okupimo. Dogovaram datume dolaska i odlaska s ljetovanja. Pravim rezervacije za večere i rješavam lakše nesuglasice. Aurora je odložila tanjur i dohvatila čašu. Hranu gotovo nije ni dotakla. ”Možemo razgovarati o tome ako želiš. Da otjeramo nelagodu.” Podignula sam pogled. Nisam znala o čemu govori... na trenutak. Nasmiješila sam se. ”Zbilja si smiješna.” Aurora me pogledala preko ruba čaše. Nagnula ju je i otpila još vina. Bila je odjevena u usku bijelu majicu na kojoj je pisalo nešto na talijanskom i muške vrećaste hlačice. (Ne znam talijanski. Mogu složiti tek nekoliko rečenica na španjolskom i to je sve. Uvijek sam planirala naučiti talijanski. Nakon što završim doktorat iz knjižničarstva. Nakon što Mia i Maura malčice narastu. Očito sam predugo odgađala.) Kosa joj je bila još vlažna od tuširanja, a na licu nije imala ni trunka šminke. ”Želiš li razgovarati o tome?” nastavila je. ”Ne moraš ako nećeš. Sutra ćemo ionako morati to pretresti. Ali pomislila sam da bi možda htjela...” ”Treba ti generalna proba? To me pitaš?” Odložila sam tanjur. Mislila sam da sam gladna, ali nakon nekoliko zalogaja više nisam bila. To je bio učinak mog novog lijeka. Aurora je privukla koljena prsima. ”A tko je sad smiješan?” Zagledala se u pijesak. Doimala se vrlo ozbiljnom. Zajedno smo promatrale valove kako se kotrljaju jedan za drugim. Dolazila je plima. Prema razini mora na plaži, u odnosu na drvenu ogradu u pijesku, pretpostavljala sam da će plima biti najviša za otprilike dva sata. Napravila sam mentalnu zabilješku. Svoje dane na ovoj plaži brojila sam u plimama i osekama. Sjećam se jednog ljetovanja u Hatterasu, kad mi je otac pokazao kartu plime i oseke. Bilo mi je devet ili deset. Objasnio mi je kako Mjesec svojom gravitacijskom silom čini da se ocean izdiže, a to se događa i na suprotnoj strani svijeta. Plima i oseka izmijene se svakih dvanaest sati i dvadeset pet minuta. Sutra oko tri sata bit će oseka. Pogledala sam u Auroru i vidjela da me promatra. I čeka.
BalkanDownload
”Ne moramo govoriti o tome”, rekla sam. Ali shvatila sam da zapravo želim razgovarati o tome. Možda mi treba generalna proba. Sutra navečer će biti prvi put da smo se okupile otkad sam službeno primila smrtnu presudu. Prošlog ljeta bile smo još pune nade. Mislile smo kako imam tek blaži slučaj tumora na štitnjači. Sutra će biti suza. Teći će potoci suza... i zagrljaja... više puta. Možda mi je trebalo da ispričam priču bez plakanja. Ovo je bilo još nešto na što sam uvijek mogla računati s Aurorom: ona se neće slomiti i jadikovati. Nisam mogla odrediti je li to zbog toga što je toliko sebična ili zbog toga što je toliko nesebična. Može li čovjek biti i jedno i drugo? Aurora se naslonila i pripremila za slušanje. ”Nemam ti mnogo reći.” Osjećam se kao da sam ispričala ovu priču već milijun puta. ”Kad su mi izvadili štitnjaču, mislili smo da ću se riješiti muka. Ali nije bilo tako. Stanice raka doputovale su do mojih pluća”, objasnila sam. Tako su oni rekli. Doputovale. Kao da to nije bio napad. Na trenutak sam zašutjela. I Aurora je šutjela. Nastavila sam govoriti. ”To je rak štitnjače, ali je u mojim plućima. Snimke izgledaju nevjerojatno. Mali vatrometi tumora, pune mi pluća.” Otpila sam gutljaj vina. ”Zbog toga ovako teško dišem. Tumori pune mjesta koja bi se trebala puniti kisikom. Nema lijeka. Nema terapije. S vremenom će tumori popuniti cijela moja pluća i onda... i onda će me ubiti”, završila sam kao da govorim o nečemu što je svakodnevno. ”A što je s onim radioaktivnim lijekom koji si uzimala dok ti je rak bio na štitnjači?” upitala je. Odmahnula sam glavom. ”U ovom slučaju ne djeluje. Čini se da su stanice raka štitnjače vrlo zeznute. Znaju se transformirati, tako nekako. Još uvijek to ne razumijem u potpunosti.” Podignula sam ruku i pustila da padne. ”Stanice raka su drukčije sada kad su mi u plućima. Zračenje ih ne može detektirati i ubiti.” ”Vražje stanice”, promrmljala je Aurora. Nasmiješila sam se. ”I što sad?” ”Sada se liječnici trude da mi olakšaju smrt.” Uzdahnula sam, gledajući u svoju praznu čašu. Aurora mi je natočila još vina. Oboje smo šutjele. To je bilo još nešto što sam voljela kod nje. Nije imala potrebu neprestano govoriti. Vrtjela sam čašu i promatrala plimni bazen što ga je stvaralo vino. Nastavila sam ga pijuckati. Čekala sam iduće pitanje - koliko ti je još
BalkanDownload
preostalo? Koliko ćeš još živjeti? Koliko još do trenutka kad budem morala pronaći haljinu za tvoj sprovod? Ali Aurora nije ništa pitala. Samo je promatrala ocean. Vjerojatno je već imala prikladnu crnu haljinu. Duboko sam udahnula i opustila se u ležaljci. Sunce neće zaći još cio sat, ali već je zapalo daleko iza nas i nebo je bilo tamnije. Nakon nekog vremena, koje se činilo vrlo dugim, Aurora je rekla: ”Ja bih ga uzela od tebe, da mogu.” Ponovno je utihnula. ”Tvoj rak.” Zapeklo me pod vjeđama. Nisam osoba koja će se lako rasplakati. Već sam isplakala sve suze koje sam imala, tako kažem ljudima. Kao da smo rođeni s određenim brojem suza u svojim očima, isto kao što je određen i broj jajašaca u jajnicima. A možda nisam htjela zaplakati jer sam se bojala da neću moći prestati ako sada počnem. Nisam htjela proživjeti ostatak svojih dana, koliko god ih je bilo, u suzama. ”Umrla bih umjesto tebe”, rekla je Aurora. ”Zbilja bih to učinila. Voljela bih da to mogu”, dodala je tiho. ”Znam.” I moja je majka to rekla kad je doznala da je bolest u terminalnoj fazi. Isplakala je more suza. Rekla je kako nije pošteno što je ona stara i beskorisna, a ja sam još mlada i imam djecu koju treba odgajati. No u Aurorinu je glasu nešto bilo drukčije dok mi je ovo govorila. Bilo je kao da... kao da je i više nego spremna umrijeti, kao da... ne znam... kao da to zbilja želi. Što mi nije imalo smisla. Vodila je savršen život: bila je slavna, bogata... A tu je bio i Fortunato i njegova kita. Shvatila sam da umišljam. To je vjerojatno zbog vina. Vrtjelo mi se u glavi. Spoj vina i lijekova. Nipošto nisam smjela popiti tri čaše. Pogledala sam Auroru. Izgledala je tako tužno. Ovo mi je bilo nešto najteže vezano uz rak. Osjećala sam se kao da neprestano rastužujem ljude. Kao da im nanosim bol. Ja moram umrijeti, a oni - osobe koje volim - moraju ostati ovdje. Moraju nositi moju smrt sa sobom još mnogo godina. ”Nisam... nisam nikome ovo rekla”, začula sam samu sebe kako govorim. ”Sudjelujem u testiranju jednog lijeka.” Aurora se ponovno okrenula prema meni. ”Na Sveučilištu u Pennsylvaniji.” Odložila sam čašu. ”Nadaju se da će lijek usporiti rast tumorskih stanica. Možda bi čak mogao smanjiti veličinu tumora.” Aurora je spustila noge sa ležaljke, ustala i dala mi znak da pričekam.
BalkanDownload
Vratila se za dvije minute s još jednom bocom vina i otvaračem. ”Jesu li liječnici dosad imali uspjeha s tim lijekom?” Odmahnula sam glavom. ”To je tek testiranje lijeka, što znači da liječnici pucaju naslijepo i trebaju im pokusni kunići.” Zastala sam. ”Dobro, nije baš tako. Cijeli proces stvaranja lijeka i dobivanja odobrenja Agencije za hranu i lijekove vrlo je složen i traje godinama. Postoje neki dokazi - vjerojatno dobiveni na štakorima - da bi lijek koji uzimam mogao imati učinak na ovaj tip širenja tumorskih stanica.” ”Dakle, moglo bi djelovati?” upitala je Aurora. ”Jednoga dana. Nekome. Znam da je prekasno za mene, ali pristala sam na sudjelovanje u toj studiji jer mi se sviđa pomisao da možda pomažem nekome u budućnosti.” ”Zašto nisi nikome rekla?” upitala je dok je skidala omot s čepa boce. ”Ne mogu.” Čekala je da nastavim. ”Ništa drugo nije upalilo, Aurora. Neće upaliti ni ovo. To je samo testiranje lijeka, a ne rješenje mog problema.” Odmahnula sam glavom. ”Ne mogu ti reći koliko sam drugih mišljenja potražila, koliko sam onkologa posjetila. Ne mogu to učiniti svojim roditeljima, svojim kćerima. Ne mogu to učiniti Lilly i Janine. Ne mogu im dati nadu kad nade nema.” Aurora je pridržala bocu između golih bedara i upotrijebila najobičniji plastični otvarač - kakav se kupi na blagajni u trgovini alkoholnih pića i nosi u torbici. Povukla ga je nagore i boca se otvorila uz sladak zvuk iskakanja plutenog čepa. ”Ali ne smeta li uništili moju nadu?” ”Oprosti.” Zurila sam u svoje dlanove u krilu. ”Ti si ta koja je snažna. Koja je hrabra. Valjda sam... trebala nekome reći, a znam da ti nećeš... ti nećeš poludjeti i početi planirati moj pedeseti rođendan.” Podignula je bocu kako bi natočila još vina. Prekrila sam čašu dlanom. Dosta sam popila. ”Oprosti”, ponovno sam rekla. Sad sam se osjećala loše. ”Nisam htjela istresti ovo na tebe... Molim te, nemoj im reći. Nemoj reći Janine i Lilly. Ni mojim djevojčicama.” ”Znaš da neću.” ”Znam.” Promatrala sam je kako toči sebi još jednu punu čašu vina. A ovo su bile velike čaše. One bez stalka. ”Ti si dobra u čuvanju tajni. Nikad nikome nisi rekla da sam se ljubila s Kandy Delacroix na proslavi njezina šesnaestog rođendana.” Aurora se vragolasto nasmiješila. ”To je zato što sam se i ja ljubila s njom te večeri.”
BalkanDownload
Nasmijala sam se. Snažno i glasno. To je bio smijeh koji se probija iz dubine trbuha. Ne znam zašto me to tako nasmijalo, ali jest. Bilo nam je šesnaest. Nismo bile lezbijke, samo smo istraživale svoju seksualnost. I svoje granice u piću. Pitam se je li se koja od mojih kćeri ikad ljubila s djevojkom. Znam da ih to nikad neću moći upitati. Dobro se slažemo, za jednu umiruću majku i njezine kćeri, ali postoje granice koje nikad nećemo preći. Pitati ih jesu li se ikad ljubile s djevojkom značilo bi prelaženje tih granica. Smijala sam se sve dok mi suze nisu potekle na oči. ”Odmah se vraćam”, rekla sam ustajući s ležaljke. Morala sam na zahod. ”Mogle bismo prošetati plažom?” Aurora me ponovno promatrala svojim tamnim očima. ”To mora biti kratka šetnja. Možda samo do mora. Nisam baš neka šetačica ovih dana.” Aurora je ustala, s čašom u ruci. Već je popila pola. ”Nosit ću te. Ako se umoriš.” Nasmiješila sam se, oslonivši dlan na kvaku. ”Znam.”
BalkanDownload
2 Aurora Ona umire. Zamah. Uron. Ona doista umire. Zamah. Uron. Vidjela sam to. Zamah. Uron. Njezina ćelava glava. Zamah. Uron. Podignula sam glavu da duboko udahnem. Slani, ionizirani zrak napunio mi je pluća. Ponovno sam zaronila u hladni ocean. Ali to nije zbog njezine kose. Zamah. Uron. To joj se vidjelo u očima. Zamah. Uron. McKenzie doista umire. Zamah. Uron. Ponovno sam udahnula. Moji zamasi uvijek su kratki kad tek uđem u more. Češće plivam kraul nego prsno, ali noćas sam osjećala da mi treba prsno. Polako sam pronašla svoj ritam. Ritam disanja. Klizila sam tamnim oceanom, pod mračnim nebom. Plivala sam petnaestak metara od obale. Nevidljiva u noći. Sviđala mi se nevidljivost. McKenzie će umrijeti. Ta mi je misao izašla iz glave i smjestila se na moja ramena. Plivala sam sve dalje, sve brže, ali misao je i dalje bila tu. Jebote. McKenzie će doista umrijeti. A kako ću ja onda živjeti? Na trenutak sam pustila da me preplave emocije, poput morske vode. I bol. I strah. Tuga toliko duboka da nisam mogla disati. Ali ti osjećaji bili su ovdje tek trenutak, a potom su otišli. Više nisu bili moji. Nestali su u dubinama. Svi će jednom umrijeti, rekla sam samoj sebi. I ja ću umrijeti. Zatvorila sam oči. Klizila sam kroz vodu. Osjećala sam sol u ustima. Sol mi je nagrizala oči, iako sam imala naočale. Zamah. Uron. Zamah. Uron. I ponovno sam to učinila. Zaplivala sam još brže. Podizala sam se i spuštala, jurila sam hladnim plavetnilom u mraku. Ocean je bio jedino mjesto na kojemu sam istinski mogla misliti.
BalkanDownload
Skočila sam s jahte u Venecijanskoj laguni. To je bilo prilično hrabro. Čak i za mene. Trebalo je plivati dva kilometra do obale. Što ne bi bilo ništa strašno da nisam bila pijana i neispavana. I možda sam potegnula malo kokaina. Ni sad nisam sigurna. Bilo je pravo čudo da sam doplivala do obale, a da me nije dohvatio propeler kakva broda. Pitam se što su Fortunato i njegov brat pomislili. Kad su se vratili u kabinu u crnim kožnatim hlačama i maskama. Kad su vidjeli da me nema. Nema me u kupaonici. Nema me na palubi. Nestala. Nestala preko ograde. U tamno, svilenkasto more. Nasmijala sam se na tu pomisao pa sam se zagrcnula i pljunula. Poremetila sam ritani plivanja. Ali odmah sam nastavila. Mogla sam umrijeti te noći. Mogla sam umrijeti u toj prljavoj vodi. Bog zna što je bilo ispod površine. Morski psi, vjerojatno. Ali nisam mogla ostati na toj jahti. Ne pokraj ljudskih morskih pasa. Bili su previše drogirani. Pustila sam da stvari izmaknu kontroli. Perverzije u seksu su jedno. A ono što su oni htjeli bilo je nešto posve drugo. Mogla sam umrijeti na tom brodu. Činilo se mudrijim okušati sudbinu s morskim psima i brodskim propelerima. McKenzie će umrijeti. Da sam umrla na tom brodu, bi li onda McKenzie živjela? Zamah. Uron. Zamah. Uron. Neprestano sam ponavljala te pokrete. Pitala sam se koliko sam daleko otplivala. Koliko je vremena prošlo. McKenzie će se naljutiti ako se probudi i otkrije da sam izašla usred noći. Možda će se čak i prestrašiti. Ali ona zna da ja moram plivati. Moram plivati ili ću umrijeti.
BalkanDownload
3 McKenzie Moj jednodijelni kupaći kostim (tamnoplavi - zbilja sam se raspojasala pretprošlo ljeto kad sam kupila plavi umjesto crnog) malčice mi se objesio na stražnjici i grudima, ali svejedno sam ga obukla. Nemam drugi. Navukla sam svoju bejzbolsku kapu s natpisom ”University of Delaware” i pomislila da bih možda trebala kupiti novi kostim. U Albany Beachu postoji niz butika i trgovina kupaćim kostimima. Ondje je i lijepa šetnica, manja od one u Rehoboth Beachu, ali bilo bi zabavno otići u kupnju ovih dana. Nas četiri zajedno, kao nekada. No to bi bilo bacanje novca, zar ne? Uvijek sam kupovala dobru odjeću s namjerom da mi potraje godinama. Ali u posljednje vrijeme više ne kupujem odjeću. Bilo je deset i četrdeset kad sam ušla u kuhinju. Spavala sam duže nego inače. Imala sam ružnu noć. Aurora i ja pošle smo u krevet tek u jedan. A potom, kao svake noći, u tri sata oglasila se moja budilica jer je to bilo vrijeme kad pijem svoj probni lijek. Taj se lijek uzima na prazan želudac, barem jedan sat nakon jela, a nakon toga se još barem jedan sat ne smije ništa jesti. Dvije doze, svakih dvanaest sati. Nije mi trebalo dugo da ponovno usnem nakon što sam popila te bež tabletice bezopasna izgleda, ali probudila sam se sat poslije. Osjećala sam se kao da sam popila tri boce vina, a ne tri čaše. Imala sam dojam da se krevet okreće svom brzinom. Preplavili su me valovi mučnine. Nisam povratila, što je bilo lijepo iznenađenje. Ali mučnina je bila prestrašna. Bilo mi je toliko loše da sam pomislila kako bih sigurno bila preslaba da zaplivam odem li u more (točnije, dovučeni li se do mora). Jednostavno bih mogla pustiti da mi tijelo potone... Moja majka bila bi izvan sebe da primi takav poziv. Nikad to ne bih učinila, naravno. Nisam imala samoubilačke porive. Rak će me ubiti, ali borit ću se do posljednjeg daha. Do svoje posljednje čaše vina. Do posljednjeg osmijeha na licima mojih. Do posljednjih zagrljaja mojih prijateljica. Da su mi barem one sestre, umjesto onog tipa kojeg sam dobila za brata. Na šanku me čekala svježe skuhana kava. Aurora. Kava je mirisala božanstveno. Tamno pržena. Samljela ju je jutros; mlinac je još stajao na pultu, okružen smeđim zrncima. Ali nisam se usuđivala popiti šalicu kave. Ne smijem je popiti na prazan želudac. Trebao mi je čaj, mnogo vrućeg, slatkog čaja. Ulila sam vodu u čajnik, sjela za šank i čekala da zapišti.
BalkanDownload
Pitala sam se gdje je Aurora. Nije bila ni u kući ni na verandi. Potražila sam je čim sam se probudila. Možda je otišla na jutarnje plivanje. Ili je otišla autostopom u Mexico City. Kako god bilo, nije ostavila poruku. Ja nikad ne bih otišla iz kuće, a da ne ostavim poruku. Možda je to zato što sam majka. Čajnik je zapištao. Izvadila sam vrećicu iz kutije koju sam donijela od kuće. Barry’s Irish Breakfast. Nasmiješila sam se. Janine mi je poslala četiri pakiranja ovog čaja. Znala je koliko volim jutarnji čaj. ”Mama, javi se. Mama, javi se”, oglasio se moj telefon. Moje kćeri postavile su sve zvukove zvona. Pogledala sam zaslon. Za obje kćeri bio je isti zvuk zvona. Zaslon je prikazivao Miju kako mi plazi jezik. ”Hej”, javila sam se. ”Hej.” ”Koji vam je plan za danas, Mia?” ”Ovdje Maura.” Zakolutala sam očima. ”Rekla sam vam da mi ne smijete to raditi. Znate da ne razlikujem vaše glasove preko telefona. Telefon mi kaže da zove Mia. Očekivala sam Miju.” ”Ne znam gdje mi je telefon”, odvratila je Maura. Žlicom sam gurkala vrećicu čaja u šalicu. Šalica je bila u obliku raskošnog ženskog torza, u vrućem ružičastom bikiniju. To nije bila moja omiljena šalica (sve četiri imamo svoje omiljene šalice), ali ta mi je bila najbliže kad sam otvorila ormarić. ”Upozorila sam te. Neću davati novac za novi telefon”, rekla sam joj. Promijenila je dva telefona od Božića. Ali lagala sam, naravno. Ako joj treba novi iPhone, kupit ću ga još danas. Novi Maserati? Evo, stiže. Prioritet majke koja umire - razmaziti kćeri. ”Negdje je na katu”, Maura je rekla nehajno. ”Ili je kod Sondrc. Jeste li se okupile? Je li teta Aurora već stigla?” Moje kćeri, a osobito Maura, obožavale su Auroru. Znam da je Maura potajno priželjkivala da im je Aurora majka, a ne ja. Aurora je bila lijepa i kul. Slala im je prave darove: igračke iz trgovine FAO Schwarz dok su bile mlađe, a danas im šalje talijanske torbice i cipele. I ona nikad neće dobiti rak i umrijeti. ”Aurora je stigla, ali trenutačno nije u kući. Lilly stiže uskoro, a Janine će doći večeras. Kad ćete doći ovamo da ih pozdravite?” ”Mia! Mama zove. Hoćeš li razgovarati s njom?” povikala je moja draga kći.
BalkanDownload
Morala sam odmaknuti telefon od uha. ”Ne znam”, odgovorila je Maura, vrativši se razgovoru sa mnom. ”Danas, u subotu i nedjelju radim do dvadeset dva sala. Danas idemo u posjet Sondri. Mogle bismo doći u ponedjeljak ili utorak.” ”Pazi li vaš otac na to da budete u krevetu na vrijeme?” Izvadila sam čajnu vrećicu iz šalice. Dodala sam šećera, ali ne i mlijeka. Otkad uzimam probni lijek, ne smijem konzumirati mliječne proizvode. Naime, mliječno bi mi odmah izazvalo povraćanje. ”Naravno da smo u krevetu na vrijeme”, odvratila je svojim posebno umilnim glasom. Laže. Dobro sam znala da laže, ali što sad tu mogu? Uskoro će im Jared bili jedini roditelj. Morala sam mu vjerovati. Na trenutak sam zatvorila oči jer sam stajala preblizu onoj provaliji. Ljuljala sam se na samom rubu emocionalne crne rupe koju prečesto posjećujem. Ne smiješ misliti na to, govorila sam samoj sebi. Ponavljala sam svoju mantru. Ne smiješ misliti na to. Ne smijem dopustiti da moje posljednje misli budu ispunjene brigom. Mia i Maura će biti dobro. Odgajala sam ih sedamnaest godina. Mogla sam im vjerovah, unatoč tome što nisam imala povjerenja u njihova ništavnog oca. Kako da imam povjerenja u čovjeka koji svoje dijete nazove breskvica? ”Hej, mama. Zabavljaš se?” sada se javila i Mia. To sam znala samo zato što sam čula kako uzima sestri telefon iz ruke, istodobno prigovarajući što je nestalo krem sira za njezina peciva. ”Hej, dušo. Da, zabavljam se.” Uzela sam šalicu i otišla u dnevni boravak. ”Trenutačno smo samo Aurora i ja ovdje, ali Lilly i Janine će doći tijekom dana.” ”Hoće li teta Janine dovesti Fritza?” Fritz je Janinein njemački ovčar. Mia obožava životinje. Obje obožavaju životinje. No Mia želi postati veterinarka. A Maurin je san, pak, postati žena košarkaša NBA lige. Ne moram ni govoriti da me malčice zabrinjava njezin odabir karijere. ”Mislim da hoće.” ”Ali Betsy neće doći?” ”Ne, Betsy neće doći”, ponovila sam. Betsy je bila Janineina partnerica punih pet godina. Prekinule su vezu prošlog ljeta, nakon čega su se pomirile pa ponovno prekinule. Ovaj put zauvijek. Barem tako mislim.
BalkanDownload
”Pretpostavljam da je zbilja gotovo. Šteta”, rekla je Mia. ”Voljela sam Betsy. Mislim da je bila dobra za tetu Janine. Nasmijavala ju je. Teta Janine se ne smije dovoljno.” Izašla sam na verandu držeći šalicu u ruci. ”I ja sam je voljela.” ”Je li ti Maura ispričala o tipu kojeg je sinoć upoznala? Viktor”, rekla je glasno, očito zato da naljuti sestru. ”Rekla sam ti da nikome ništa ne govoriš!” začula sam Ma uru kako viče. ”On je Rus koji je nedavno počeo raditi s nama u pizzeriji. Viktor”, ponovila je Mia, oponašajući ruski naglasak. Kliznula sam u svoju zelenu ležaljku i odložila šalicu na rukohvat. Obožavam takve trenutke sa svojim kćerima. Stalno razmišljam o tome koliko će mi to nedostajati. Ili mi neće nedostajati? Kako ću znati kad ću biti mrtva? Koga bih mogla pitati? ”Ako ćemo ići na plažu, onda krenimo”, Mia je doviknula sestri, a potom me pozdravila. ”Moram ići, mama. Čujemo se sutra.” ”Želim vam ugodan dan. Ne zaboravite se namazati kremom za sunce”, rekla sam joj. ”Reci i sestri da se namaže.” ”Bok. Volim te.” ”Volim te!” oglasila se i Maura. ”I ja vas volim.” Čvrsto sam stiskala telefon. ”Jako vas volim.” Glas mi je drhtao. Srećom, Mia je već poklopila. Nije čula očaj u mojem glasu. Sjedila sam na verandi i pila čaj. Nije bilo ni traga ni glasa Aurori pa sam otišla u svoju jezivu sobu po knjigu. Ponijela sam punu torbu knjiga. U godinu i pol otkad sam primila dijagnozu, trudim se pametnije birati što ću čitati. Pa ja sam knjižničarka. Trebala bih čitati klasike. Zabranjene knjige. Djela koja su ostavila trag u svijetu. Na internetu se čak može pronaći popis knjiga koje čovjek mora pročitati prije nego što umre. Već sam bila položila ruku na Moby Dicka, kad mi je za oko zapeo ljubavni roman s temom amiškog života. Oklijevala sam, ali na kraju sam odabrala to mršavo, meko izdanje umjesto debele knjižurine. Osjećala sam se ugodno i vragolasto ostavivši Melvillea na polici. Skuhala sam si još jednu šalicu čaja, dohvatila ručnik iz košare što je stajala u dnevnoj sobi i vratila se na verandu u svoju ležaljku. Ručnik je mirisao na vlagu. Treba ubaciti cijelu košaru ručnika u perilicu za rublje. Ali to neću učiniti sada. U ovom trenutku svoju ograničenu zalihu energije želim potrošiti drukčije. U posljednje vrijeme u svojem svakodnevnom životu odlučujem što je vrijedno mojega fizičkog i emocionalnog truda, a što nije. Ljudi su
BalkanDownload
vrijedni moje energije: moja obitelj, prijatelji, pa čak i ona gospođa koja radi u pošti. Stvarima obično ne pridajem važnost. Raširila sam plavo-bijeli ručnik - prepun mrlja od losiona za sunčanje - preko svoje ležaljke i sjela. Kad sam otvorila korice knjige, pomislila sam kako bi bilo dobro otići do plaže. Ali ta udaljenost od sedamdeset pet metara odavde se činila kao sedamdeset pet kilometara. Umorilo me ovo naporno jutro. Točnije, vjerojatno me umorila jučerašnja vožnja ovamo. Uzbuđenje što sam ponovno vidjela Auroru. Umorila me sinoćnja šetnja do mora. Dugačak put natrag do kuće i korača nje kroz pijesak. Htjela sam zatvoriti oči i samo uživati u toplini sunca. Ali bojala sam se zatvoriti oči. Bojala sam se da ću zaspati i potratiti jutro. Jutro koje više nikad neću moći vratiti. Stoga sam nastavila promatrati sunce kako se presijava površinom oceana, a nakon toga sam pročitala prvu stranicu. Nisam podigla pogled s knjige sve dok nisam začula zvuk automobila. Bila sam previše zaokupljena zbivanjima u životu sestara Yoder iz okruga Kent. Obožavala sam ciklus romana o sestrama Yoder, djelomice zato što se radnja zbiva u Delawareu, a ponajviše zato što me jednostavni životi amiških obitelji odvode daleko od mog života, koji nije bio nimalo jednostavan. Nijedna od sestara Yoder ne umire od raka. Barem ne zasada. Odložila sam knjigu i zaputila se niz stube. Koračala sam uskim puteljkom koji je vodio uz bok kuće prema stražnjem dijelu gdje smo obično parkirale automobile. Spazila sam Lillyn automobil pa sam, namjestivši kapu, požurila k njoj, u nadi da ću je iznenaditi. Ali nije se ona iznenadila, nego ja. Lilly me ugledala i široko se nasmiješila. Lijepa je, naša Lilly. Možda nije lijepa prema konvencionalnim mjerilima ljepote, ali ima nevjerojatnu karizmu. Za njom se okreću glave kamo god pođe. Majka joj je Japanka, a otac Somalijac, ima prekrasnu preplanulu kožu, crnu kosu i izrazito crne oči. Uvijek sam mislila da izgleda poput niže i zdravije verzije supermodela Iman. ”McKenzie!” Otvorila je vrata svog Mercedesa i pojavila se dražesna, cvjetna haljina i trbuščić. Golemi trbuščić! Zaustavila sam se tako naglo da sam zamalo pala. Zurila sam u nju, ne mogavši povjerovati u to što vidim. Posve sam ostala bez teksta, što mi se vrlo rijetko događalo. Lilly je pomilovala svoj trbuščić, a kad sam je pogledala u oči, vidjela sam da je na rubu suza.
BalkanDownload
”Trudna si”, rekla sam, iako sam znala da ta rečenica zvuči glupo jer je očito da je trudna. Ali, svejedno sam je izgovorila. ”Trudna sam”, ponovila je. Raširila sam ruke prema njoj pa sam je dugo i čvrsto grlila, uživajući što osjetim njezin čvrsti, okrugli trbuh uz svoje koščate kukove. Prisjetila sam se svog trbuščića i osjećaja koji me pratio dok sam u sebi nosila život. Dok sam je grlila, pokušavala sam osjetiti taj život, život koji će se nastaviti ne samo nakon mene nego i nakon Lilly. Vjerojatno je već u šestom mjesecu. Konačno sam progovorila. ”Lilly, tako sam sretna zbog tebe.” Ruke su joj bile tople i sigurne. Mirisala je na gardenije. Počela je nositi taj parfem još davno, kad sam mislila da je premlada za takav miris. Danas, kad god osjetim miris gardenija, sjetim se Lilly. Uživala sam u njezinu zagrljaju još nekoliko trenutaka, a potom sam se odmaknula i uhvatila je za ruku. Još nisam bila spremna pustiti je. ”Zašto mi nisi rekla? Pa vidjele smo se nedavno, koliko je prošlo? Mjesec dana? Šest tjedana?” Lilly je spustila naočale bijelih okvira s glave na nos. ”Ne znam kako nisi primijetila. Već sam tada prestala nositi svoju uobičajenu odjeću i prekrivati trbuh tunikama i vrećastim jaknama. Ali zbilja je iskočio prije dva tjedna. Sad više nema šanse da ga sakrijem.” Nasmijala se i pomilovala trbuščić. ”Ne znam kako one djevojke na reality TV-u mogu roditi a da nisu prije znale da su trudne. Ja se osjećam kao da sam progutala lubenicu.” Lilly je bila brbljavica. Osobito kad je nervozna... ili tužna, ili sretna. Lilly je oduvijek voljela pričati. Uvijek je bila u kazni u školi zbog brbljanja. Naravno, i jedna od nas zaradila bi kaznu jer je uvijek brbljala s nama. Pogledala sam joj u oči. Malko sam se razočarala što nisam znala da je trudna. Bilo je dana kad sam se osjećala jako loše. Bilo je dana kad bi mi sigurno dobro došla lijepa vijest zbog koje bih se mogla veseliti. Lilly već godinama pokušava zatrudnjeti. Najprije s mužem broj jedan, a sada i s mužem broj dva. (Ovo je vjerojatno zazvučalo kao nešto iz TV kviza.) Imala je sindrom policističnih jajnika. Imala je pet spontanih pobačaja. Bila sam uvjerena da ona i njezin muž razmišljaju o posvajanju. ”Zašto mi nisi rekla?” Nisam htjela da ispadne da prigovaram, ali zazvučalo je tako. Lilly mi je uputila izraz pun isprike. ”Nisam te htjela zabrinjavati, valjda. Nisam htjela ništa govoriti dok ne budem sigurna.” Pogledala me
BalkanDownload
je, a oči su joj bile još suzne. ”Oprosti, McKenzie. Nisam te htjela povrijediti.” Stisnula mi je ruku. ”Samo sam... htjela sam te zaštititi.” Izvukla sam svoju ruku iz njezine i zagladila joj haljinu preko trbuščića. Zurila sam u taj trbuščić, u to čudo. ”Je li dječak ili djevojčica?” ”Ne znamo.” Odmahnula je glavom i nasmijala se. Bila je sva ozarena. ”Želimo da to bude iznenađenje.” Milovala sam joj trbuščić. Nisam se mogla prestati diviti toj čaroliji. Dijete. U četrdeset prvoj godini. Naša će Lilly roditi dijete. Naime, dosad sam ja bila jedina koja je dobila djecu. Odmah sam osjetila uzbuđenje što ću biti povezana s Lilly na ovaj način. Obje smo majke. Na trenutak su mi glavom prostrujale misli o svemu što će se zbivati dalje: posjet bolnici kad Lilly rodi, odlasci na dječje rođendanske proslave, uspoređivanje njezinih iskustava s onima koji sam ja doživjela prije mnogo godina. I tada sam se sjetila. Hoću li uopće poživjeti do djetetova rođenja? Što ako mi iznenada bude gore? ”Kad ti je termin?” upitala sam je, odagnavši samosažaljenje. Sažalijevat ću se poslije, kad budem sama i kad budem mogla sakriti svoje sramotne misli. ”U dvadeset sedmom sam tjednu. Skoro sedam mjeseci. Četvrti listopada.” Četvrti listopada, izdržat ću do tada. Sada čak nisam imala tolikih problema s disanjem. Moram izdržati do Lillyna termina. ”Daj da ti pomognem nositi stvari”, rekla sam. Uputila mi je svoj tipičan pogled. ”Ti ne bi smjela išta nositi. Trebaš štedjeti energiju da ozdraviš.” Lilly nije razumjela činjenicu da ja umirem. Ili je odbijala razumjeti. Nisam znala točno. Otkad sam primila dijagnozu, ona je optimistična. Čak i kad laboratorijski rezultati, biopsija pluća i konzultacije sa specijalistima nisu bile nimalo optimistične. Pokušavala sam razgovarati s njom o tome, o svojim šansama da preživim. Ili o nedostatku šansi. Ali ona ne želi slušati. A ako ću biti iskrena sama sa sobom, moram priznati da u posljednje vrijeme nisam bila posve otvorena s informacijama. Osjećam krivnju. Osjećam krivnju zbog toga što ću je razočarati. Uglavnom, dobra strana toga što misli da neću umrijeti jest to što se ni ne ponaša tako. Pazi na mene kao da sam bolesna, ali ne na način kao da sam osuđena na smrt. Jasno, morat ću razgovarati s njom o tome. Morat će shvatiti. Ali nisam to htjela. Rasplakat ću je. Jecat će. Aurora i ja smo govorile o tome sinoć. Aurora je rekla da moram objasniti Lilly. Rekla je da ne mogu
BalkanDownload
umrijeti, a da je ne pripremim na to. Zanimljivo je što je Aurora stavila taj teret na moja leđa. Zašto ona ne objasni Lilly? Pogledala sam Lilly kroz leće svojih sunčanih naočala. ”Želim ti pomoći”, rekla sam joj. ”Mogu ponijeti jednu torbu do kuće.” Doduše, sada sam već osjećala kako mi malčice ponestaje daha. Ako sam sama to mogla osjetiti u svom glasu, onda je sigurno osjetila i ona. Uputila mi je sumnjičav pogled, ali potom se nagnula prema stražnjem sjedištu i izvukla žensku ručnu torbu koja je bila prilično velika. Lilly je oduvijek voljela skupe torbe. I cipele. Katkad bi štogod proslijedila meni. Torba koju trenutačno imam također je bila jedna od njezinih starih torba. Ali nije bila tako golema kao ova. Njezina bijela torba bila mi je vrlo teška kad sam je uhvatila u ruke. Lilly je izvadila veliki kovčeg na kotačiće i spustila ga na zemlju. ”Drugo ćemo izvaditi poslije. Jesam li prva stigla?” Zaputila se prema stubama na stražnjem ulazu, vukući svoj dizajnerski kovčeg za sobom. Hod joj je bio vrlo lagan, unatoč trudničkom trbuhu. ”Ne. Ja sam stigla jučer predvečer. Htjela sam otvoriti kuću za vas. Ali nisam napravila mnogo”, priznala sam, pošavši za njom. ”A Aurora je već bila ovdje. Ovdje je već danima. Čini se da joj je Rim bio dosadan.” Lilly mi je uputila još jedan od svojih pogleda; imala je cijeli repertoar pogleda. Uspela se stubama, vukući kovčeg. ”Italija joj je dosadna. Da smo barem i mi te sreće.” Okrenula se prema meni i nasmiješila se. Uzvratila sam joj osmijeh. ”Je li trenutačno u kući?” ”Nije.” Ja sam se uspinjala stubu po stubu. Polako. Zbilja sam bila iscrpljena. Ali nisam se htjela tome predati. Nipošto. Moja Lilly je ovdje. S bebom u trbuhu. Nisam htjela otpuzati u krevet i izgubiti cijeli dan. ”Kad sam ustala, nije bila u kud.” ”Ah. Tko zna kad ćemo je vidjeti. A Janine?” Lilly mi je otvorila vrata i pričekala. ”Danas radi.” Zastala sam na vrhu stuba i nekoliko puta duboko udahnula prije nego što nastavim. ”Doći će čim završi smjenu.” Lilly ju je povela kroz praonicu prema kuhinji i ostavila kovčeg pokraj perilice suđa. ”Odmah se vraćam. Moram piškiti. Neću ti govoriti koliko sam puta morala stati u vožnji od Annapolisa ovamo.” Kad se Lilly vratila iz kupaonice, odahnula je s olakšanjem. ”Sad je bolje. Ima li ovdje što za jelo? Skapavam od gladi.”
BalkanDownload
”]a sam donijela nešto hrane.” Odložila sam njezinu torbu na šank i sjela na najbližu stolicu. ”Mogle bismo smisliti što ćemo kuhati ovih dana pa možemo skupa na tržnicu. Sutra, možda.” Otvorila je hladnjak. ”Ima li novosti vezanih za tužbu protiv Janine. Poslala mi je e-poruku početkom tjedna, ali nije ništa spomenula.” Slegnula sam ramenima. ”Dopušteno joj je da se vrati na posao. Mislim da neće biti ništa od toga.” ”To zbilja nije bilo pošteno. Stereotipi o nasilnoj policiji...” Htjela sam joj reći da stereotipi gotovo uvijek nastaju s razlogom, ali suzdržala sam se. Lilly vjeruje u ono najbolje u nama, čak i onda kad to ne zaslužujemo. Lilly je izvadila komad mozzarelle i teglicu pesta. ”Donijela si svježe rajčice?” ”Da, ravno s tržnice.” Pokazala sam prstom na drvenu zdjelu pokraj sudopera. Aurora je unutra stavila breskve, banane i rajčice, još sinoć, dok je pripremala večeru. Nisam rekla Lilly da nisam zapravo išla na tržnicu. Rajčice mi je donio moj susjed u Newarku. Ta sitna pojedinost neće joj ništa značiti, a meni je predstavljala još jednu rupu u mojemu oklopu. ”Kruh je u vitrini.” ”Zbilja se nadam da je ovo kraj priče. To s Janine. Matt je pročitao u novinama da postoje i videosnimke.” Uzela je kruh i ostale sastojke pa sjela za šank nasuprot meni. ”Znaš, ono što su snimili svjedoci na plaži mobitelima.” Izvadila je dva tanjura, jedan boje lavande, a drugi žuti, pa počela pripremati sendviče. Nije me pitala želim li sendvič. Lilly je oduvijek bila majčinski tip. Svima nam je bila majka. ”Koja bi se žena u osmom mjesecu trudnoće upustila u svađu na plaži?” Nasmiješila sam se zbog njezine naivnosti. ”Ona koja se sukobljava s policijom?” ”Ali optužiti Janine za policijsku brutalnost...” Odmahnula je glavom. Njezina duga kosa bila je čvrsto svezana u konjski rep pa se njihala amotamo. ”To je doista ludo.” ”To su luda vremena”, rekla sam. ”Uvjerena sam da ta žena samo hoće izvući novac. A vjerujem da Janineina obiteljska prošlost neće nimalo pomoći.” Lilly je rezala rajčicu. ”Misliš? To je bilo davno. I Buddy nije radio u državnoj policiji. Bio je tek lokalni policajac.” ”Ali bio je policajac.” Te je noći bio na neplaćenom dopustu. Čekao je suđenje zbog pokušaja ubojstva mladog Afroamerikanca kojega je zamalo pretukao na smrt; slučaj je zatvoren nakon što je umro. Tijekom ovih
BalkanDownload
godina često sam se pitala što se dogodilo s Lenardom Mooreom. Je li imao sretan život? Je li možda postao učitelj? Ili se prepustio kriminalu? Je li uopće još živ? ”Čips?” vedro je upitala Lilly, držeći u ruci vrećicu čipsa Old Bay. ”Bolje ti je da ga sakriješ od Janine ili ga više neće biti.” To je stara šala koja nije bila baš tako smiješna, ali obje smo se nasmijale, a ja sam poželjela da Lillyn smijeh potraje zauvijek.
BalkanDownload
4 Janine Parkirala sam iza Lillyna otmjenog Mercedesa, ali još nisam ugasila motor svoga Cherokeeja. Samo sam sjedila. Čvrsto sam držala volan. Zurila sam u tu kuću kroz stakla sunčanih naočala. Sjedila sam ondje toliko dugo da je Fritz gurnuo njušku između sjedala i gurkao me. ”Prestani. Dah ti smrdi kao guzica”, rekla sam njemačkom ovčaru kojeg sam platila više nego što neki ljudi plaćaju da bi posvojili dijete. Kupila sam ga u Njemačkoj, od svjetski poznata uzgajivača. Doputovao je avionom u Ameriku dok je još bio štene. Sama sam ga dresirala. On je savršena vrsta: snažna i energična. On je moj najbolji prijatelj. Nakon Mack, Aurore i Lilly. Kad mi je ta misao prošla glavom, shvatila sam da još ne znam gdje se uklapa Chris. Je li to ljubav ili samo požuda? Još nisam sigurna. Ako je to ljubav, što sad? Hoću li se vratiti i potruditi se da uspije? Jesam li pobjegla prije nego što zaribam, kao što sam zaribala sve svoje veze dosad? Toliko je toga o čemu moram razmisliti. Toliko da katkad poželim rukama stisnuti sljepoočnice i izbiti sve to iz svoje glave. Na moju zapovijed, Fritz se vratio na stražnje sjedalo. Nastavio me promatrati. Nagnuo je glavu onako kako inače čine psi kad misle da ne pratite što oni govore. Ali ja sam znala što mi moj pas govori. Davao mi je dopuštenje. Govorio mi je da nema ničega lošeg u tome da ubacim u rikverc i odem. Odem kući. Živimo tek osam kilometara odavde, u jednoj kući u nizu. Chris će biti ondje. Fritz je znao da mrzim ovo mjesto. Mrzila sam ga iz dna duše. Ali neprestano sam se vraćala ovamo. Zašto sam se vraćala? Chris ima psihološku teoriju. Chris ima psihološku teoriju o svemu. Jer je po struci psiholog. U početku naše veze mislila sam da je to seksi. Jutros, za doručkom, u razgovoru o mojem dolasku ovamo i osjećajima koji će se pojaviti s tim... nije bilo nimalo seksi. Biti ovdje sada... Bilo je gore nego inače. Zašto je bilo gore? Zato što McKenzie umire? Ne, to je bilo prejednostavno objašnjenje. Nešto je drugo u pitanju. Nešto što nam je spremila ova prokleta kuća.
BalkanDownload
Dovraga! Udarila sam dlanovima o volan. Fritz se nije ni trznuo. Mrzila sam ovaj osjećaj. Mrzila sam činjenicu što Buddy ovako djeluje na mene punih dvadeset osam godina poslije svega. Pogledala sam u verandu na stražnjem dijelu kuće. Zatvorila sam oči. Moram ući. Dosad su već primijetile da sam stigla. Lilly vjerojatno gleda kroz prozor. Čeka. Govori Aurori i McKenzie kako mi je teško ući. Unatoč tome što on već godinama trune pod zemljom. Moja majka i brat. Htjeli su kremirati Buddyja. Ja im nisam dopustila. Da je bilo po mome, ne bi ga ni balzamirali. U to vrijeme, kad je umro, priželjkivala sam da mu crvi izjedu utrobu. I sada, u četrdeset drugoj godini, ta mi se pomisao sviđa. Zaslužio je mnogo gore nego što je dobio. Fritz je zacvilio i ja sam otvorila oči. Aurora je stajala na verandi. Naslonila se na ogradu, a plava kosa padala joj je niz rame. Gledala me. Prozor mi je bio otvoren, ali nije me dozivala. Aurora. Moj anđeo zaštitnik. ”Hajde, Fritzi”, rekla sam. Otvorila sam vrata. Fritz je bio dobro odgojen i nije se verao preko sjedala. (Što ne mogu reći za neke svoje kolege.) Pričekao je da otvorim i njegova vrata pa je iskočio. Bio je ogroman. Bio je na samoj granici prihvatljive težine i visine za svoju vrstu. Čekao me. Dohvatila sam svoju staru zelenu torbu sa sjedala. Sa strane je bilo ispisano moje ime. J. McColl. Izostavili su zadnjih pet slova. To vam je vojska. Prebacila sam torbu preko ramena i zaputila se stubama. Aurora me i dalje promatrala. Blago se nasmiješila. To je bio najljepši smiješak na svijetu. Mislila sam tako i prije nego što sam shvatila da volim cure. Ali nas dvije nismo nikad bile u ljubavnoj vezi. Uvijek sam smatrala da smo previše bliske za tako nešto. ”Hej”, pozdravila sam je. Aurora je samo stajala, naslonjena na ogradu; izgledala je opušteno i previše kul za nekoga poput mene. ”Hej, malena.” Fritz je odšetao do malog busena trave. Obavio je svoje. Nije podizao nogu poput drugih pasa. Naučila sam ga da čučne i piški. Poput vojnikinja u Afganistanu. Brzo je doskakutao za mnom. Na vrhu stuba zastala sam. I dalje sam držala torbu prebačenu preko ramena. ”Ti si melem za oči”, rekla sam Aurori. ”Tvoja kosa”, rekla je, ”narasla je.” Pomilovala mi je obraz i kosu, istodobno. ”Sviđa mi se.” Pogledala sam prema otvorenim vratima. Bilo mi je nelagodno zbog ovog komplimenta. Nosila sam kratku kosu još od onog jutra nakon...
BalkanDownload
nakon Buddyja. Sama sam je odrezala. A potom me majka natjerala da se lijepo ošišam za sprovod. I otad sam se šišala nakratko. Kosa mi je sad izgledala malčice neuredno, ali bila je dovoljno duga da svežem repić i stavim ukosnice. ”Kako je ona?” prošaptala sam. Izgledala sam snažno. Ponašala sam se kao da sam snažna. Poput žene koja je vidjela ljude kako umiru daleko od svoje zemlje. Ali nisam bila snažna. Zbog same pomisli na to da McKenzie umire gubila sam tlo pod nogama. Aurora je blago kimnula glavom. ”Dobro. Umorna je, ali... dobro je. Barem zasada”, rekla je. Nisam znala što da kažem pa sam šutjela. ”A ti?” Fritz je sjeo pokraj mene. Nije mogao dočekati da pozdravi Auroru. Da potrči verandom i osjeti sve mirise. Ali nije se micao od mene sve dok mu ja ne dam zeleno svjetlo. A čak bi me i tada gledao. Čim bih ga zazvala, stvorio bi se pokraj mene. ”Poznaješ me.” Aurora se ponovno nasmiješila. ”Točno”, odvratila sam. Pogledale smo se. Oči su joj smeđe, ali prošarane su zlatnim pjegicama. Poput očiju lava. A tako sam je i vidjela. Kao zlatnu lavicu. ”Zato te i pitam.” Obje smo šutjele nekoliko trenutaka. Bliska sam sa sve tri djevojke; one su mi kao sestre koje nikad nisam imala. McKenzie, Lilly i Aurora. Sa svakom imam jednak odnos, ni jedna od njih nije mi bila važnija ili manje važna od ostalih. Kako bi uopće moglo biti drukčije? To je kao da kažem da mi je jedna ruka ili noga važnija od ostatka tijela. No moj odnos s Aurorom je poseban. Većinom je ne razumijem. Ona razmišlja drukčije od mene. Ona razmišlja drukčije od svih koje sam ikad poznavala. Ona je bila ta koja me spasila od pakla pod imenom Buddy McCollister. Istinski sam vjerovala da mi je Aurora spasila život. I upravo zbog toga ona u mojim očima nikad ne može biti u krivu; nikad ne bih dovodila u pitanje išta što ona kaže. Volim je više nego što volim sebe. Ona kaže da to nije dobro. ”Nije bilo loše u Italiji”, polako je rekla. ”Malčice se... otelo kontroli.” Bilo je očito da se nešto zbilo. Aurora je izgledala zabrinuto... ili čak preplašeno. Što je bilo nemoguće jer se Aurora ne boji nikoga i ničega. Pogledala sam prema vratima i namjestila torbu na ramenu. ”Mislim da bih trebala...” ”Da.” Pustila sam Fritza da vodi.
BalkanDownload
5 McKenzie Osmijeh mi nije silazio s usana. Sve su bile ovdje. Sve smo bile ovdje. Katkad sam se osjećala kao da se cijeli moj život svodio na čekanje da se ponovno sastanem s Aurorom, Janine i Lilly. Što je bilo smiješno, naravno. Imala sam i svoj život, odvojen od njihovih. Donekle. Usto, bile smo skupa čak i onda kad nismo bile jedna uz drugu. Poslije ću na svom laptopu zabilježiti dojmove ove prve večeri što smo ponovno zajedno. Neću pisati samo pojedinosti vezane za vrijeme, mjesto i način na koje ćemo provesti ovaj mjesec skupa. Pisat ću o razlozima i o mislima, onima koje su izražene i onima koje vriju ispod površine, čekajući da se preliju. Dok sam ih sve promatrala, pokušavala sam dokučiti što smo jedna drugoj. Dobro, znam što smo jedna drugoj, ali kako da to izrazim? Prijateljice. Sestre. Nijedna riječ ne može istinski opisati naš odnos. Kako smo dospjele ovamo? Bismo li sada bile ovdje, bismo li pronašle ovakvu bliskost, da nismo dane i dane provodile zajedno? A tu je bila i tragedija koja je oblikovala i koja još uvijek oblikuje naše živote. Neoboriva je činjenica da nas je Buddy McCollister zbližio. Ova kuća, ovo utočište koje je istodobno bilo i raj i pakao, unijelo je novu dimenziju u naš odnos. Prilično duboko razmišljanje za jedan petak navečer. Sjedile smo na prednjoj verandi, dijelovi moje duše: Janine, Lilly i Aurora. Sunce je zalazilo i zapadalo iz kuće. Večera je bila gotova, a tanjuri su nabacani u sudoper - netko će se pozabaviti time poslije. Trenutačno smo sjedile jedna pokraj druge u ležaljkama. Ali ni jedna od nas nije sjedila u svojoj. Ja sam sjedila u Aurorinoj bijeloj, ona je bila u Lillynoj ružičastoj, Lilly u Janineinoj plavoj, a Janine u mojoj. Fritz je sjedio na vrhu stuba i, poput nas, zurio u ocean. Nisam znala sjedi li i čuva stražu ili razmišlja da odjuri do plaže. Lilly je pričala smiješnu priču o tome kako se, dok je uzimala hormone tijekom procesa umjetne oplodnje, posvađala s čovjekom zbog parkirnog mjesta u trgovačkom centru. Priča je bila vrlo duga, s mnogo gestikulacije. Janine i Aurora smijale su se s njom. A ja sam gledala sad u jednu, sad u drugu, sad u treću. Sve do ovog trenutka nisam bila svjesna koliko su mi nedostajale, koliko mi je nedostajalo naše druženje. Zašto nisam bila svjesna? Možda bi nam bol svima bila prejaka kad bismo
BalkanDownload
postale svjesne te razdvojenosti? Možda ne bismo preživjele uz spoznaju koliko smo usamljene dok smo daleko jedna od druge? Bila sam neizmjerno sretna što sam ovdje s njima. Bila sam sretna što sam uopće ovdje. Udahnula sam polako i duboko, onako kako sam učila na satovima joge. Udisala sam morski zrak. Začudo, osjetila sam da lakše dišem. Ne znam zbog čega je tako. Osjećala sam neopisivo olakšanje što sam uspjela ponovno doći ovamo, što smo se ponovno okupile... još ovaj, posljednji, put. Tjednima prije dolaska brinula sam se da će se dogoditi nešto loše i da neću moći doći. Imunitet mi je bio slab. Nije me zaobišla ni jedna prehlada, ni jedna crijevna viroza koja je tada vladala. Prošli tjedan obuzela me paranoja da ću se zaraziti nečim pa sam neprestano prala ruke antibakterijskim sapunom. Bojala sam se da će se svemir urotiti protiv mene, da će me pogoditi grom, da će se dogoditi nešto strašno i spriječiti me da vidim svoju Lilly, Janine i Auroru. Ali sad sam bila ovdje, konačno. Lilly je privela kraju svoju priču i otpila gutljaj vode iz čaše. Na rukama su joj zazveckale narukvice. Bila je sitna i nježna, naša Lilly, čak i s trudničkim trbuhom. Imala je tanke ruke i uvijek sam joj zavidjela što može nositi okrugle narukvice, dok sam ja, sa svojim velikim muškim rukama, rijetko pronalazila narukvice koje mi pristaju. Dohvatila sam čašu vina. Odlučila sam ostati samo na jednoj čaši. Nadala sam se da ću izbjeći onu vrtoglavicu koja me mučila prošle noći. Sve smo utihnule na trenutak. Čulo se samo zujanje insekata u travi i ritmično pulsiranje valova. Djelomice sam mogla čuti i brujanje ispušnog ventilatora u kuhinji. Aurora je pijuckala džin s tonikom. Ona i Janine prešle su na žešća pića čim smo završile s večerom. Aurora je voljela džin. A Janineino piće bio je Jack Daniel’s. Ova cura imala je nenadmašiv kapacitet za viski. Tek nakon minute ili dvije shvatila sam da sve tri gledaju u mene. Ili su me barem poskrivečki pogledavale. Osjetila sam nelagodu i promeškoljila sam se u ležaljci. Aurora je ustala i sjela na ogradu. ”Okej, McKenzie, nema potrebe da šutiš”, rekla je, ne gledajući u mene. ”Reci nam kakva je situacija s tumorom.” Osjetila sam da mi nudi izbor. Nudi mi priliku da im kažem o probnom lijeku koji uzimam. Ali ja sam već odlučila. Neću im reći. Požalila sam što sam uopće rekla Aurori. Tako mi i treba kad popijem previše.
BalkanDownload
Svejedno sam osjećala krivnju što ću im to prešutjeti. Ni jednu nisam mogla pogledati u oči. Zato sam uperila pogled u drvenu ogradu što se izdizala iz pješčanih nanosa. Cijeli mi je dan bio toliko lijep da ga sada nisam htjela kvariti. Nisam htjela razgovarati o sebi. O tome. Htjela sam biti ovdje s njima, čavrljati i pretvarati se da se ništa nije promijenilo. Da se nikad ništa neće promijeniti. Htjela sam se spustiti na plažu, onamo gdje je pijesak najmekši, pa iskopati u njemu rupu kao nekoć kad su moje kćeri bile malene i zabiti glavu unutra. ”Ne mora razgovarati o tome ako ne želi.” Lilly je rukama obgrlila svoj trbuščić, onako kako to rade trudnice. Zaštitnički. Ali ja sam nekako znala da zapravo svojim rukama pokušava zaštititi mene. Janine si je natočila još dva prsta viskija. Nije ništa rekla. Zapitala sam se koliko će još proći prije nego što počne potezati ravno iz boce. Pogledala sam njemačkog ovčara. Ni on nije ispustio ni glasa. Držala sam svoju čašu objema rukama. Stiskala sam je i puštala. Pokraj nas, na okruglom stoliću, gorjela je mirisna svijeća, iako večeras nije bilo komaraca. Volim miris citronele. Neki ga ne vole, ali meni se sviđa. Podsjećao me na ovo mjesto. Na ljeta koja ovdje provodimo. Na ljeta kad smo sve četiri sretne... barem donekle sretne. Osjećala sam da čekaju. Čekaju da progovorim. ”Nemam vam puno za reći.” Pogledala sam u svoja stopala. Nosila sam platnene balerinke koje su nekoć pripadale jednoj od mojih kćeri. Osjećala sam pijesak između nožnog palca i drugog prsta. Nisam žurila. Izula sam se i mrdala nožnim prstima. ”Tumori i dalje rastu”, rekla sam tiho. ”Ne možeš to znati sa sigurnošću”, rekla je Lilly. ”Znam sa sigurnošću”, odvratila sam, gotovo bez emocije. Ponestaje li mi emocija? ”Snimke to pokazuju. Uspoređuju nove sa starima.” Nisam definirala tko to uspoređuje. Nije bilo ni važno: bolnice Christiana Care, Johns Hopkins, Sloan Kettering. Aurora me znakovito pogledala. Smatrala je da bih im trebala reći za probni lijek. Ali o tome ne odlučuje ona. Odlučujem ja. Može piljiti u mene koliko god hoće. ”Zar nitko ne može ništa učiniti?” začuo se Janinein glas. Zvučao je kao da dopire iz daljine. Sve smo zurile u tamni ocean iznad sprudova i bijeli pijesak što se prostirao unedogled. Polako sam odmahnula glavom i letimice pogledala Janine. ”Ne.”
BalkanDownload
Janine je izgledala čvrsto, ali opazila sam joj suze u očima. ”A operacija?” upitala je. ”Zar nitko ne može izvaditi to sranje?” ”To nije takva vrsta tumora. Ne može ih se kirurški odstraniti.” Nakratko sam utihnula. Preplavila me krivnja. Rasla je poput plime. Kako im to mogu činiti? Kako to mogu činiti Miji i Mauri? Lilly i Janine i Aurori? ”Previše ih je”, dometnula sam. Lilly je tiho plakala u papirnatu maramicu. Još sam prije primijetila da ih neprestano ima uza se; ovo nije bio prvi put da ih vadi. Čini se da ovih dana često plače, zbog utjecaja hormona. A češće u mojoj prisutnosti. ”Jesi li istražila o tome? Jesi li našla što na internetu?” ponovno je upitala Janine. ”Jesi li razgovarala s ljudima. Hoću reći, to što ljudi u SAD-u ne znaju...” ”Ništa se ne može učiniti”, prekinula sam je. Nisam htjela ponovno razgovarati o mogućnostima... ni s kim. Čak ni s Janine. Čula sam mnogo o alternativnim metodama liječenja, o akupunkturi, melemima, qigongu. Simpatična kolegica s posla htjela je da iskušam nekakav vitaminski napitak kojim se dokazano liječi rak u Južnoj Americi. (Koji vjerojatno sadržava mokraću patuljastog marmoseta.) Djevojka sa satova joge nagovarala me da upoznam njezinoga duhovnog savjetnika, koji sije golem uspjeh svojim mantrama. (Ommm, isprašit ću tur ovome raku. Ommm.) Navodno je izliječio nekoga od raka mozga. Ili barem tako tvrdi djevojka čije rame krasi velika tetovaža ružičastog tigra. Lilly je sad već ridala. Nagnula sam se prema njoj i uhvatila je za ruku. ”Oh, Lilly, nemoj.” ”Ne mogu... ne mogu vjerovati...”, jecala je, glasno uzdišući, ”ne mogu vjerovati da... da nam se ovo događa.” Htjela sam ustati i zagrliti je, ali iskreno, bila sam preumorna. Stoga sam je samo držala za ruku. Ona je spustila glavu na moje rame, a kosa joj je padala na moje lice. Svidio mi se taj osjećaj; na trenutak sam se pretvarala da je to moja kosa. No fantazija nije trajala dugo. Njezina je kosa svilenkasta i glatka, mirisala je na skupocjen šampon. A moja je bila duža, grublja... i ja sam upotrebljavala najobičniji Head & Shoulders. Ili ostatke iz raznih bočica što su ih moje kćeri ostavljale na podu tuš-kabine. Sada je i Janine plakala. Plakala je nečujno. Aurora je prekinula tišinu. Zapalila je cigaretu i s vidljivim užitkom ispustila dim. Lilly je naglo podignula glavu. ”Zbilja?” Šmrcnula je, izvadila ruku iz moje i posegnula za papirnatim maramicama.
BalkanDownload
Zavalila sam se dublje u ležaljku i zatvorila oči. Neću moći još dugo ostati budna. Htjela sam navući pidžamu i uvući se u krevet. Trebao mi je inhalator. Trebao mi je san. ”Zar ćeš pušiti?” nastavila je Lilly. ”Ona ima rak pluća, a ti ćeš pušiti metar i pol od nje?” Riječi su joj zvučale kao da su prepune ljutnje. Gorčine. Iako znam da Lilly voli Auroru, katkad mislim da joj jednim dijelom zamjera. Zamjera joj zbog onoga što je učinila te noći. Zamjera joj što nas je to sve promijenilo. To je učvrstilo naš odnos, ali nas je istodobno razbilo u milijun komadića. Potapšala sam je po ruci. ”Lilly. U redu je.” ”Nije u redu.” Otvorila sam oči i vidjela kako Lilly ustaje. ”Ugasi to, Aurora”, rekla je uperivši prst u nju. Aurora je ponovno prislonila cigaretu usnama i znakovito povukla još jedan dim. Lilly joj je iščupala cigaretu iz usta. Janine se usred plača počela smijati. Nitko se nije suprotstavljao Aurori. Nitko osim Lilly. ”Mislim da se Lilly pretvara u majku lavicu”, rekla je Janine. Lilly je ugasila cigaretu na praznoj limenci kole koja je Aurori služila kao pepeljara. ”Nema više pušenja pokraj McKenzie. Izvoli na stražnju verandu ako ti se puši.” Pokazala je u smjeru stražnjeg dijela kuće. Što je najsmješnije od svega, Lilly je nekoć bila pušačica. Čekala sam da se Aurora usprotivi... ili da barem nešto kaže. Nešto učini. Pitala sam se hoće li sada zapaliti drugu cigaretu. Ali nije. Podignula je čašu i vješto povela temu u drugom smjeru. ”Izlaziš li s kim, Janine?” Lilly se vratila u svoju ležaljku. Osjetila sam olakšanje što sam pošteđena daljnje rasprave o tome kako bih možda mogla otputovati na govedu u Sibir i potražiti kakva vrača. ”Da.” Bila je dovoljno pijana da nam ispriča o svom ljubavnom životu. Uputila nam je blag smiješak. Kad se tako smješkala, podigla bi joj se usnica kao Elvisu. Svidjela mi se njezina nova frizura. Kosa joj je bila duža nego prije. Izgledala je manje... strogo. Janine ima lijepu kosu boje kestena. Nijedne sijede. Nosila ju je kratku još od onog ljeta kad ju je sama odrezala. Ovo je prvi put da je vidim s dužom kosom. Htjela sam joj reći koliko mi se sviđa, ali nisam. Bojala sam se da će ponovno uzeti škare ako joj to kažem.
BalkanDownload
”Pričaj nam”, rekla je Lilly. Janine je pijuckala svoj Jack Daniel’s. ”Ma ne... ne bih. Ne još. Ne želim to ured.” Lilly je razrogačila oči. ”Zar to znači da je veza ozbiljna? Mislila si da više nikad nećeš moći voljeti nekoga nakon Betsy. Janine, to je divno!” ”Uvijek postoji netko koga možeš voljeli.” Aurora je gurkala Janine svojim bosim stopalom. ”Zar nije tako?” Janine se samo smješkala. ”Je li zgodna?” upitala je Aurora. ”Vrlo je zgodna”, odgovorila je Janine. Lilly je zakolutala očima i ustala. ”Moram piškiti. Opet. Nema razgovora dok se ne vratim.” Uperila je kažiprst prema nama. Sve tri smo podignule kažiprst u isti trenutak, oponašajući Lilly. Potom smo sve četiri prasnule u smijeh.
BalkanDownload
6 Lilly Gledala sam je kako leži na krevetu, obasjana blagom svjetlošću lampe što je stajala na noćnom ormariću. Htjela sam samo plakati. Bila je tako blijeda. Tako mršava. Uvijek je imala obline i lijepe grudi. A marama na njezinoj glavi... jednostavno nije izgledala kao McKenzie. Ona predivna crvena kosa, više je nema. Sve je nestalo; i obrve, i trepavice. Nema ih. Znači li to da više nema nijedne dlačice... nigdje? Nema čak ni stidne dlačice? Ne znam zašto mi je to palo na pamet, ali mislim kako je to vrlo čudno. To je važan dio naše ženstvenosti, zar ne? McKenzie me vidjela kako stojim na vratima, u svojoj ružičastoj spavaćici. Nasmiješila se. ”Hej”, rekla je, zatvorivši laptop. Zvučala je pospano. ”Hej. Sišla sam vidjeti te prije nego što odem u krevet.” Ne mogu ostati budna onoliko dugo kao prije. Treba mi mnogo više sna sada kad sam trudna. Janine i Aurora još su sjedile na verandi. Aurora je vjerojatno izvadila džoint nakon što sam ja otišla u krevet. A to znači da joj Janine upravo prijeti da će je uhititi. Ostala sam još neko vrijeme stajati na vratima, neodlučna. Je li McKenzie htjela da uđem? Ili je umorna i želi biti sama? Mrzila sam ovaj osjećaj, kao da je više ne poznajem. Kao da ne znam što želi i što joj treba. ”Pišeš dnevnik?” upitala sam. Zvučalo je glupo. Kao da sam negdje prvi put pa ne znam što bih rekla. Tako se osjećam cijeli život. Kao da nikada nisam nigdje pripadala. Pa čak ni ovdje, gdje se dobro uklapam. Bila sam tako obična u usporedbi s McKenzie i Janine. A osobito u usporedbi s Aurorom, koja je praktički bila božica. McKenzie je kimnula glavom. ”Iskustvo me naučilo da pišem svaku večer, ako mogu. Inače...” ”Znam”, potvrdila sam. U početku sam mislila da je to malčice okrutno, to što je tjeramo da piše dnevnik. Ali tada mi je Aurora objasnila da je dobro da nečim zaposlimo McKenzie, da joj damo da se nečim bavi i odvrati misli s raka. To mi je imalo smisla. Popustila sam, naravno. Uvijek popustim kada dođe do rasprave s Aurorom. Pogledala sam u niz smeđih, plastičnih bočica bijelog plastičnog čepa na McKenzienu noćnom ormariću. Vidjela sam inhalator na drugoj strani kreveta. Cjevčicu. Masku. Znam da joj to pomaže disati, ali mrzila sam tu
BalkanDownload
napravu. Ponovno sam joj pogledala lice. Ostarjela je otkad je bolesna, ali u mojim je očima i dalje jednako lijepa. ”Mogu li ući?” upitala sam. ”Naravno. Znam da se trudite biti pažljive prema meni i prepustile ste mi ovu sobu da se ne penjem.” Napućila je usnice praveći se da je tužna. ”Ali ovdje sam usamljena.” Bacila sam pogled na sobu dok sam ulazila. Godinama smo je držale zatvorenu i uopće nismo ulazile. Ali s vremenom, nakon što je McKenzie počela dolaziti ovamo s kćerima, posve smo je preuredile. Bacile smo stari tepih i prelakirale parket. Obojile smo zidove u toplu žutu i dodale bijele zastore. Bijeli namještaj, tipičan za ljetnikovce. Soba je bila prekrasna, ali svejedno mi je drago da spavam gore, a ne ovdje. Od same pomisli na to da je u ovoj sobi nekoć spavao Buddy McCollister dizao mi se želudac. S kojim trenutačno ionako imam dovoljno muke. McKenzie se pomaknula u svojem golemom krevetu i napravila mjesta za mene. Imala sam dojam da ne hodam, nego se gegam. Nisam mogla ni zamisliti kakva ću biti u četrdesetom tjednu. Već sam se sada osjećala kao kit. Ali odlučila sam da ću uživati u svojoj okruglosti. Ovo dijete bilo je čudo i bila sam svjesna toga. Nisam htjela potratiti nijedan trenutak svoje trudnoće. Odgegala sam se do kreveta i sjela na rub. McKenzie je namjestila jastuke na koje se prije naslanjala i potapšala prazno mjesto. Oklijevala sam. Je li pametno da ležim ovdje s njom? Zar je ne bih trebala pustiti da se odmara? Ona se mora odmarati, želi li da joj bude bolje. Ali tako me gledala da je nisam mogla odbiti pa sam se ispružila pokraj nje. Glave su nam bile priljubljene. Osjećala sam njezinu toplinu i miris njezine kreme za lice. Zurile smo u bijeli strop na kojem je bio ventilator. Promatrala sam kako se okreće propeler. Osluškivala sam njegov zvuk. Tik, tik. ”Oprosti”, rekla sam. ”U redu je.” Znala je o čemu govorim. Ovdje sam već cijeli dan, ali nismo stigle raspraviti o tome. O tome što sam joj prešutjela da sam trudna. Obje smo ponovno utihnule. Ventilator je i dalje kuckao. Ležeći tako blizu McKenzie, mogla sam joj čuti disanje. Nije zvučalo otežano. Doduše, nije zvučalo ni kao normalno disanje. Zar ne bi trebala disati normalno ako leži u krevetu? ”Htjela sam ti reći...”, otpočela sam konačno. Potom sam ponovno zastala. Nisam htjela okriviti Marta za to. Ljudi su mislili da dopuštam Mattu da upravlja mnome. Znam da Aurora tako misli; neprestano baca
BalkanDownload
ružne komentare o njemu. Ali ona ne razumije da mu dopuštam da donese samo one odluke koje ja ne mogu ili ne želim donijeti. Puštam mu da čini sve što ja ne mogu ili ne želim. Znam da je to u modernom feminističkom svijetu posve neprihvatljivo, ali, iskreno, svidjelo mi se što imam muža koji se brine o meni, koji me čuva. Doista mi se to svidjelo. ”Matt i ja razgovarali smo”, nastavila sam, ”i on... bojala sam se da trudnoća... neće potrajati i da će te to rastužiti.” McKenzie se okrenula na bok i poduprla glavu jastukom. Ja sam ostala ležati poleđuške. Pogledala me. ”Jasno da bih bila tužna da si ponovno izgubila dijete. Ali, Lilly, to ne funkcionira tako među nama. Mi dijelimo i ružne stvari.” ”Znam. Znam.” Osjetila sam kako mi donja usnica drhti. Bujica u mojim očima samo što nije potekla. Plakala sam već triput otkad sam došla. Naravno, plakala sam dok je McKenzie govorila o svojoj bolesti. Ali plakala sam i prije toga, kad nam je Janine govorila o tinejdžeru beskućniku koji živi ispod mosta. Plakala sam i kad sam na plaži vidjela dječaka kako pušta zmaja sa svojim roditeljima. Janine i Aurora gledale su me kao da sam luda. Čak je i Fritz mislio da nešto nije u redu sa mnom. Ali McKenzie... ona je razumjela. Valjda zato što je majka. Znam da ja još nisam majka. Ali na neki sam se način tako osjećala. Bila sam majka svim onim dušicama koje su kratko živjele u mojoj neprijateljski nastrojenoj maternici. Istinski sam u to vjerovala. McKenzie mi je pogladila trbuh, a ja sam se nasmiješila, prenuvši se iz svojih misli. I vrativši se u sadašnji trenutak. To je bilo nešto na čemu sam intenzivno radila u posljednje vrijeme. Vrijeme je da prestanem stalno misliti o budućnosti, kako tvrdi Mart. Vrijeme je da počnem živjeti u sadašnjosti. Matt je u pravu. Stoga sam živjela u ovom trenutku, upravo sada, u krevetu pokraj McKenzie. Godila mi je njezina ruka na trbuhu. ”Neopisivo sam sretna zbog tebe”, rekla je. ”I ljutim se što si mi uskraćivala tu vijest sve ove mjesece.” Nasmiješila se, gledajući me u oči. ”Ali tako sam sretna zbog tebe, draga.” Marama joj se malčice pomaknula dok se namještala na bok. Poravnala sam joj rub i prekrila nekoliko sitnih riđih vlasi što su provirile. Ponovno je naslonila glavu na jastuk pa smo samo ležale u tišini. ”Lilly, moram razgovarati s tobom”, rekla je nakon dužeg vremena. Shvatila sam da sam počela tonuti u san. Valjalo je ustati. Morala sam otići gore, u svoj krevet. ”Ne večeras”, rekla sam joj, otvorivši oči.
BalkanDownload
Znam o čemu je htjela razgovarati. O svom raku. Ali već smo razgovarale o tome večeras. Doduše, taj je razgovor bio općenit. Poput sažetka informacija koje već znamo. Nisam bila jedina koja plače. I Janine je plakala. Vidjela sam joj suze, iako se trudila sakriti ih. Neka nosi svoju masku čvrste policajke kad treba, ali mogla bi katkad biti i nježna djevojka, barem kad je s nama. Mogla bi zaplakati, zbog nas. Onako kako smo mi plakale zbog nje. Onako kako ja još uvijek katkad zaplačem zbog onoga što se zbilo te noći. Zbog onoga što se zbivalo i svih drugih noći o kojima nismo ništa znale. ”Lilly.” McKenzie je prošaptala moje ime. Njezine zelene oči bile su toliko prodorne, a sada, kad je ovako smršavjela, još su se više isticale. ”Znam”, tiho sam odvratila. ”Ali ne mogu, dušo. Ne večeras.” I potom sam sjela. Nespretno. Poljubila sam je u čelo, točno ondje gdje joj je završavala marama. ”Jesi li dobro?” Pritisnula sam dlan na njezin obraz. ”Imaš li vrućicu? Lice... lice ti je crveno.” Bolje sam je promotrila. Nježno mi je odgurnula ruku. ”Dobro sam. To je... zbog lijekova. Katkad dobijem laganu vrućicu. Budem li imala sreće”, šalila se ”možda sutra dobijem ospice.” Ne znam kako se može šaliti s time. Da ja imam rak, ne bih zbijala šale. Sklupčala bih se u lopticu na podu i ne bih mogla ni govoriti ni funkcionirah. Prisilila sam se na osmijeh. ”Okej”, rekla sam polako. Pogled mi je pao na inhalator na stoliću pokraj kreveta. Moja majka umrla je od raka pluća. U svojim najboljim danima pušila je tri kutije na dan. Dobro sam znala kako radi inhalator. I boce s kisikom. Znala sam kako umiru osobe oboljele od raka pluća. Kako život iz njih nestaje sa svakim mučnim udahom i izdahom. ”Pođi u krevet”, naredila mi je McKenzie. Nježno me gurnula da mi pomogne ustati, ali nije odizala glavu s jastuka. Mislim da je bila preslaba za to. Zastala sam na izlazu iz sobe i još jednom je pogledala. Ležala je u polusnu, s blagim osmijehom na licu. Znam da je sretna što smo se ponovno okupile. Sve četiri bile smo sretne. Imala sam dojam da živimo svoje živote za ove trenutke, koje provodimo u ovoj kući. Živimo da bismo se ponovno sastale. Samo nas četiri. Djeluje malčice bolesno, ako se zamisliš nad time. ”Yoi yume o”, rekla sam. To su bile riječi koje mi je majka uvijek govorila prije nego što bi uvečer ugasila svjetlo u mojoj sobi. ”Slatki snovi”, ponovila je McKenzie.
BalkanDownload
7 McKenzie ”Sjedni unutra”, rekla je Lilly. Zurila sam u motorna kolica za invalide. Nisam htjela sjesti unutra. Ali sve tri su gledale u mene. Bilo mi je nelagodno. Kao da mi već nije bilo dovoljno nelagodno onako bez obrva. Stajale smo ispred naše omiljene trgovine organskim proizvodima. ”Mogu hodati”, odvratila sam. ”Danas se osjećam dobro.” ”Sjedni u ta kolica”, naredila mi je Lilly. Ponovno je bila u haljini, ovaj put ružičasto-zelenoj, a na licu je, naravno, imala svoje bijele sunčane naočale. Na ramenu joj je visjela torba koja je vjerojatno težila pedesetak kilograma. ”Nemamo cijeli dan. Hoću provesti dan na plaži.” ”Hajde”, nagovarala me Janine, stavivši ruku na moja križa. ”Nije ništa strašno.” ”Ako se ne želi voziti u tome, onda se neće voziti u tome.” Aurora se zaputila prema kliznim vratima, a pri njihovu otvaranju začuo se poznati, pneumatski zvuk. Janine i Lilly ostale su stajati pokraj mene, svaka sa svoje strane. ”Trebaš štedjeti snagu”, tiho je rekla Janine. Pogledala je uokolo, nastavljajući govoriti, kao da je riječ o kakvoj važnoj tajni. ”Ne želiš je potratiti u kupnji voća i povrća. Poslijepodne idemo plivati. Sve četiri. Ako si za to”, brzo je dometnula. Nisam mogla vidjeti Lillyne oči jer su bile sakrivene golemim naočalama, ali mogla sam osjetiti kako prodorno zuri u mene. Njezine ružičasto našminkane usnice bile su čvrsto stisnute. Uzdahnula sam i podignula ruke u znak predaje, kako čine moje kćeri. ”Dobro. Sjest ću u jebena kolica, ali još ćemo razgovarati o ovome”, zaprijetila sam im. ”Ne želim da me ovako tretirate. Barem biste se vi trebale ponašati drukčije od drugih.” Sjela sam na plastično sjedalo kolica. Uvijek sam se osjećala kao idiot kad bih se služila takvim stvarima; one su namijenjene starima i nemoćnima, a ne meni. Nažalost, ovo nije bio prvi put da se vozim u ovakvim kolicima. U ožujku sam oboljela od teškog bronhitisa. Jedva sam hodala od kauča u dnevnom boravku, gdje sam spavala, do kupaonice. Kad sam dovoljno ozdravila da mogu ponovno izaći, i dalje nisam mogla hodati od auta do
BalkanDownload
trgovine a da ne ostanem bez daha pa sam bila prisiljena na vožnju u tim groznim napravama. Okrenula sam dršku na upravljaču u obliku slova T i kolica su pošla naprijed. Kretala su se brzinom puža. ”O čemu govoriš? Kako te tretiramo?” Lilly se trudila biti tiha. Nikad nije radila scene. Njezina je majka uvijek ustrajala na lijepom ponašanju, bez obzira na sve. Pa čak i kad je mrtvac u pitanju. Još uvijek pamtim trenutak kad je policija one noći dovezla Lillynu majku u kuću da pokupi Lilly. Bila je tako... pristojna. ”Dobro znaš o čemu govorim.” Pritisnula sam papučicu gasa, do kraja, nadajući se da ću odmaknuti dalje od njih, ali kolica nisu mogla brže. Lilly me prestigla pokraj malog kioska s novinama ispred ulaza u trgovinu, a Janine je ostala hodati uz mene. Izgledala je kao da hoće nešto reći. ”Zaveži”, upozorila sam je. ”Neka svaka kupi što joj treba pa se vidimo na blagajni”, rekla je Lilly. Kad smo ušle, dodala je Janine plastičnu košaricu za kupnju pa i sama uzela jednu. Nije se trudila proslijediti jednu Aurori, koja se zaustavila uz lopate za pijesak što su stajale u košari pokraj domaćih dinja. ”Večeras ja kuham. Aurora, sutra je tvoj red. Kada dolaze cure?” Okrenula se prema meni. Ja sam i dalje jurila pokušavajući ih sustići. Kolica su sprijeda imala košaru za sve ono što mi treba. Pitam se u kojem redu stoje pištolji. ”Ponedjeljak ili utorak. Vjerojatno utorak.” ”Kupit ću sastojak za pileće tacose, da imamo kad one stignu. Naravno, za Dan nezavisnosti će biti roštilj. A večeras bismo mogle pripremiti račiće na pari, svježu brokulu i pečeni krumpir.” Lilly je pošla laganim korakom dalje, u svojim bijelim kožnatim sandalama. ”Tinejdžeri vole tacose. Uzet ću i sokove.” Polako sam se zaputila prema odjeljku s voćem i povrćem, ignorirajući Janine, koju su očito odredili za moju čuvaricu dok smo vani. Lilly me nije zadužila ni za jedno kuhanje. Nisam bila dobra kuharica niti sam voljela kuhanje, pa se nisam bunila. Uzela sam dva avokada, luk i malo češnjaka za guacamole. To je jedan od mojih rijetkih specijaliteta. Kad sam htjela ustati da dohvatim nekoliko limeta, Janine me prestigla. ”Dvije?” ”Bolje da uzmemo tri.” Ponovno sam sjela u kolica. ‘Aurora će biti spremna za džin i tonik kad se konačno vratimo kud.”
BalkanDownload
Janine se nasmijala, a ni ja se nisam mogla suzdržati. Iako me naljutila - naljutile su me sve tri - nasmiješila sam se. Kako da se ljutim na Janine kad se smije mojim glupim šalama. Pošle smo prema redu s mliječnim proizvodima. Razmišljala sam da kupimo bademovo mlijeko. Mia ne podnosi laktozu. Kad sam posegnula rukom da dohvatim tetrapak, shvatila sam da nema smisla da to kupujem. Bit ću sretna ako moje kćeri ostanu duže od jednoga sata, a Lilly će biti sretna ako uopće kušaju njezine tacose. Gmizala sam dalje, u potrazi za grčkim jogurtom. Bilo je očito da Janine ne ide nikamo, što nije bilo loše jer nisam imala prilike ostati nasamo s njom otkako je stigla jučer poslijepodne. Pitala sam se je li voljna razgovarati o tužbi koja je pokrenuta protiv nje; dosad nismo stigle razgovarati o tome, čak ni telefonski. Ali nisam htjela prva započeti temu. To je bilo poput mog raka. Sigurno joj očajnički treba pokoji mirni trenutak, u kojem ne mora razmišljah o tome na svojim leđima. Optužbe su bile vrlo ozbiljne. Slučaj bi mogao naštetiti njezinoj karijeri. ”I? Kako život?” upitala sam, trudeći se da to pitanje zvuči opušteno i usputno. ”Dobro.” Pogledala sam je. ”Kako ti je majka?” ”Dobro.” Nekoliko je trenutaka šutjela, a potom je dometnula: ”Valjda.” Uzela je poveći komad sira koji uopće nije namjeravala kupiti. ”Nismo mnogo razgovarale. Čule smo se prošli tjedan. Na minutu. Znaš, kad su Todd i Christie dobili dijete. Nazvala me da mi kaže da je Christie dobro. Da su svi dobro.” ”Dakle, ponovno si postala teta!” Pokušala sam zvučati veselo, ali vidjelo se da glumim. Janine je vratila sir na policu. ”Žao mi je.” Uhvatila sam je za ruku. Čvrsto sam je stisnula pa sam je ponovno pustila. Janine se nije znala nositi s fizičkim pokazivanjem emocija. Nije ni čudo. Ali nas tri nikad nismo dopustile da nas to zaustavi. To što se ne zna nositi s pažnjom ne znači da joj pažnja ne treba. Katkad joj nimalo nije smetao kratak zagrljaj ili pusa u obraz. Ovisilo je o tome je li taj dan obilježen sjećanjima na Buddyja. Danas očito nije bio takav dan jer se nije odmaknula od mene i nije mi rekla da odjebem. Znam da joj je teško što nije bliskija sa svojim nećakinjama i nećakom. Mislim da bi Janine u nekom drugom životu sigurno imala djecu.
BalkanDownload
Njezin brat gotovo i nije razgovarao s njom, što je značilo da nije imala puno kontakta s nećakinjama i nećakom. Todd nije bio loš, ali bio je sjebaniji nego što će Janine ikad biti. Zbog brojnih razloga. Između ostalog, krivio je samoga sebe za ono što se događalo njegovoj sestri. Činjenica da je bio tek dječak, mlađi od nje, nije mu bila bitna. Usto, na neki je način krivio Janine zbog toga što mu je upropastila život. Naravno, i on je mrzio Buddyja, ali, začudo, nikad nije zamjerao majci. A s time se Janine teško mirila. To je bio jaz koji je uvijek stajao između njih. ”Imaš li sliku bebe?” upitala sam je. Janine je iz džepa svojih kratkih vojničkih hlačica izvadila mobilni telefon. Pokazala mi je zgužvano lišće omotano u ružičastu dekicu. ”Megan.” ”Slatka je”, rekla sam. Janine je spremila telefon u džep ni ne pogledavši u zaslon. ”Razgovarali smo o tome da ih možda posjetim na Božić. Vidjet ćemo.” Kimnula sam glavom i pošla dalje u svojim sporim kolicima. ”Valjda ovisi o tome hoću li tada moći dobiti slobodno na poslu.” Uzela je pakiranje ribane mozzarelle. ”Staviš riječ organska proizvodnja na bilo što i to automatski postaje pedeset posto skuplje.” Ubacila je sir u svoju košaru. Janine će pripremati zapečenu tjesteninu. Uvijek priprema zapečenu tjesteninu. ”Pretpostavljam da ovisi i o tome što će biti s tužbom. Odvjetnici kažu da bi mogla dospjeti na sud u prosincu. Ako uopće dospije na sud.” Ipak je htjela razgovarati o tome. Spazila sam Lilly kako obilazi police. Išla je u našem smjeru, ali činilo se da je u važnoj misiji, podignutih naočala i s popisom namirnica u ruci. Nisam sigurna je li nas uopće vidjela. ”Ima li kakvih novosti o tužbi?” upitala sam Janine. Janine je slegnula ramenima. Kad smo stigli do kraja prolaza između polica, skrenula sam prema sljedećem redu, zaobišavši naslaganu hrpu prirodnog toaletnog papira. Zar postoji i neprirodni toaletni papir? ”Misliš li da će biti suđenja?” upitala sam je. Janine se namrštila. ”Sumnjam. Žena koja me tuži ima policijski dosje, kao i njezin dečko. Oboje su bili uhićena zbog napada, između ostalog. Usto, njemu nije prvi put da se sukobio s policijom. U prethodnom slučaju teretilo ga se za pružanje otpora pri uhićenju, ali je oslobođen. Moj odvjetnik pronašao je privatnog istražitelja koji će se pozabaviti time. Ne brinem se.”
BalkanDownload
Zastala sam i zagledala se u policu s grahoricama: crveni grah, slanu tak, crni grah, bijeli grah. Nemam pojma zašto sam stala. Grah uopće nije bio na mojem popisu. Trebao mi je tortilla čips, koji će ići uz moj guacamole. ”Uvjerena sam da će sve biti u redu.” Janine je stajala pokraj mene, ne znajući što će s rukama. Zurila je u grah. ”Čitala si što je bilo, pretpostavljam. Gledala si vijesti.” Dohvatila sam limenku graha. ”Jesam.” ”Nisam je gurnula, Mack. Jedva sam je taknula. Zgrabio me njezin dečko i on je taj koji ju je srušio. Sve troje pali smo na tlo. On je ogroman, a ja sam...” Riječi su joj zapele u grlu. Pogledala sam je. U rukama mi je još stajala glupa konzerva graha. Preko zvučnika se začuo ženski glas koji najavljuje akcijsku prodaju škampa sa začinima Old Bay. Tri dolara po pakiranju, ali samo u idućih petnaest minuta. Janine je gledala u daljinu, kao da joj se pred očima ponovno odvija taj sporni događaj. Kao da promatra samu sebe. Shvatila sam da sam zaustavila dah i da čekam. ”Bojala sam se. Bili smo samo nas dvoje. Moj partner i ja. Pojačanje je bilo na putu, ali...” Zastala je. I dalje je zurila u prazno. ”Nisam ni taknula trudnicu”, nastavila je tiho. ”Nisam je ni taknula, iako je ona zgrabila mene.” U članku koji sam čitala pisalo je da je cijeli događaj snimljen nečijim mobilnim telefonom. Novine su tvrdile da bi ta videosnimka mogla potvrditi da je narednica McCollister kriva za ono za što je se tereti. ”Zar doista postoji videosnimka?” upitala sam je. Janine je kimnula glavom. ”Snimio ju je tip iz gomile, točno prije nego što je nasrnuo na mog kolegu koji je tek završio s obukom.” Uzela mi je limenku iz ruke i vratila je na policu. Zaboljelo me kad sam joj vidjela oči. Bile su prepune tuge. ”Nisam to učinila, Mack. Ja nisam moj otac.” ”Znam da nisi”, rekla sam. Da sam barem mogla reći još nešto. Nešto dobro. Na trenutak smo obje utihnule. Začuli su se zvukovi kupaca u trgovini, zvukovi života koji se odvija oko nas. Osjećala sam se malom i nevažnom.
BalkanDownload
”Što ti još treba?” rekla je krenuvši dalje. ”Uzet ću čips da imamo što grickati na plaži. I aromatizirano vrhnje za kavu. Obožavam ta umjetna sranja. Morat ću otići u Wawu.” 1 Sjedila sam u svojim kolicima i gledala kako se udaljava. Lijepa je, iako ona ne misli tako. Ne posjeduje manekensku ljepotu poput Aurore niti je egzotična poput Lilly. Ima ljepotu djevojke iz susjedstva. Sviđa mi se što je malčice pustila svoju sjajnu, smeđu kosu. Nikad se ne šminka, ali ima takvo lice da joj šminka ni ne treba. Ima prekrasne oči boje lješnjaka, fine obrve, istaknute jagodice i preplanulu kožu na koji nikad nije bilo ni prištića. A njezin osmijeh... odmah se i sama smiješim. ”Izgubila si se?” Aurora mi je prišla s leđa. U rukama joj je bila lopata za pijesak i svijeća u staklenci. Pogledala sam u svijeću. Podignula sam jednu obrvu. Doduše, ja nemam obrve. ”Soja.” Pomirisala ju je. Bila je odjevena u kratke bijele hlačice i blijedožutu majicu koja joj je padala s jednog ramena i otkrivala modri kupaći kostim. ”Piše da miriše na plažu. Meni ne miriše na plažu, ali pomislila sam da bi je bilo lijepo staviti u dnevni boravak.” Stavila mi je svijeću pod nos. ”Lijepo miriše.” Pritisnula sam pedalu na kolicima i odgmizala dalje. Aurora je hodala pokraj mene i pogledala u košaru na mojim kolicima. ”Hoću li nešto uzeti? Možda za cure?” ”Sumnjam da će se zadržati kod nas. Prilično su zauzete poslom i...” ”Dečkima”, ubacila se Aurora. ”A moraju naći vremena i za sunčanje, za lijep ten.” ”Točno.” Skrenula sam u idući prolazi, u potrazi za čipsom. ”Nemoj dopustiti da te povrijedi to što ne žele provoditi previše vremena s mamom dok su na ljetovanju”, rekla je Aurora. ”Sjećaš li se kakve smo mi bile? Ja svoju majku katkada nisam viđala danima. A živjela sam s njom.” ”Nisam povrijeđena.” To je napola bila laž. Bila sam malčice povrijeđena, ali Mia i Maura rade ono što ja želim da rade: žive svoj život. Bile su sretne i dobro prilagođene. Sretnije su nego što sam ja bila u njihovoj dobi. ”Hoću li uzeti pivo ili nešto slično za njih?” upitala je Aurora. ”Mogu svratiti u trgovinu alkoholnih pića.” ”Za moje maloljetne kćeri?”
1
Lanac trgovina i benzinskih crpki na istočnoj obali SAD-a.
BalkanDownload
Aurora se nasmijala. A ja se nisam ni nasmiješila. ”Zar ne misliš da je bolje da popiju pivo s nama?” Zataknula je plavi uvojak iza uha, a ja sam se svladavala da ne počnem namještati svoju maramu. ”Dobro znaš da piju”, nastavila je. ”I mi smo pile u njihovoj dobi. Najesen postaju maturantice.” Rekla je to posebnim tonom. Nisam bila sigurna je li ismijava mene ili nas kao priglupe tinejdžerice. Oboje, vjerojatno. ”Nadam se da su moje kćeri malo pametnije nego što smo mi bile.” Spazila sam kukuruzni čips - premjestili su ga od prošlog puta kad sam bila ovdje pa sam pošla dalje ”Nada”, rekla je. ”Uvijek postoji nada.” Zaustavila sam se ispred police s čipsom i pokazala prstom. Aurora je zataknula lopatu pod mišicu i dohvatila vrećicu čipsa. Odmahnula sam glavom pa je ona zgrabila drugu vrstu, u plavoj vrećici. ”Da, to je ta.” Ubacila je vrećicu u moju košaru. ”Još nešto?” ”Ne. Trebaš li ti još nešto?” ”Imam lopatu i svijeću. Kupit ću bocu džina u susjednoj trgovini.” ”A večera? Sutra je tvoj red za kuhanje.” Aurora se nasmijala i pošla dalje, u smjeru blagajni. Podignula je lopatu iznad glave. ”Naručit ću iz restorana, malena.”
BalkanDownload
8 Aurora ”Misliš da je dobro? Nije prevruće za nju?” Janine je promatrala McKenzie kroz svoje sunčane policijske naočale. Obje smo stajale u vodi, nekoliko metara od obale, jednim okom na plaži, a drugim na valovima iza nas. Janine je ušla do brade, a ja do grudi. Voda je bila topla, barem meni. Doduše, ja sam plivala u La Mancheu. Ljuljuškali su nas valovi. ”Dobro je”, odvratila sam. ”Ima rak. Nije retardirana. Ući će u kuću ako joj bude prevruće.” ”Ali uzima lijekove zbog kojih ne bi smjela na sunce. I kaže se osoba s mentalnim poteškoćama.” Janine me oštro pogledala. ”Nitko ne kaže retardiran, Aurora. Pokušaj živjeti u našem desetljeću.” ”Ma nemoj. Policajci su iznenada postali osjetljivi na izraze o rasi, religiji i osobama s poteškoćama?” Pogledala me kao da će me opaliti šakom. Lagano sam je gurnula, smijući se. ”Tako si laka, Janine. Prelaka.” Obje smo ponovno pogledale prema plaži. Lilly i McKenzie sjedile su zavaljene u ležaljke, pod golemim plavo-bijelim suncobranom. Lilly je imala zgodan jednodijelni kostim, trudnički trbuščić, golem slamnati šešir i smiješne bijele dizajnerske naočale. McKenzie je na glavu imala bejzbolsku kapu i starački vrećasti kostim. Bio je toliko ružan da sam razmišljala otići u trgovinu i kupiti joj drugi, samo da ga ne moram gledah. Osim što smiješno izgleda, svima pokazuje koliko je McKenzie izgubila na težini. Kad bi odjenula kratke hlače i široku majicu, podnosila sam taj kostim, ali ovdje, na plaži, doslovce mi je vrištao u lice. Nakratko smo utihnule, a potom je Janine rekla: ”Aurora, nisam to učinila.” Nisam je morala pitati o čemu govori. Sve sam znala. McKenzie mi je maloprije šapnula da su razgovarale o tužbi dok smo bile u trgovini. Nisam pogledala Janine. ”Nisam ni rekla da jesti. Opet si preosjetljiva.” ”McKenzie misli da jesam.” Zabacila sam glavu i smočila kosu. Trebala mi je krema za sunčanje na nosu. Mogla sam osjetiti kako gori. ”Ne misli.” ”Misli. Misli tako zato što sam izgubila živce onaj put...”
BalkanDownload
”Zar ti je McKenzie rekla kako misli da su prebila onu trudnicu?” Inače ne prekidam ljude usred rečenice, ali to što je govorila bilo je toliko glupo da nisam mogla čekati. ”Ne slušaš me.” Janine je malo stišala glas. Kao da bi je netko u Atlantskom oceanu mogao čuti. ”Ona misli da sam ozlijedila tu ženu. Mogla sam joj to čuti u glasu kad je rekla da zna da nisam to učinila.” ”Slušaš li ti samu sebe?” Promatrala sam Lilly i McKenzie. Lilly je brbljala sto na sat. McKenzie je piljila u svoj ljubavni roman. Nisam mogla odrediti sluša li uopće što Lilly govori. Ovo je baš dobro. Dobro je da smo ih pustile malčice nasamo. Da razgovaraju o majčinstvu i ostalim pizdarijama. To je nešto u čemu im se Janine i ja nikad nećemo moći pridružiti. ”Jer skrećeš s uma. Što ti kaže psihijatar?” ”O čemu? Ide veliki.” Obje smo zaronile da nas ne poklopi golem val. Ponovno smo izronile kad je prošao. Smočile su se Janineine sunčane naočale za zrcalnim staklima. Izgledale su vrlo kul. Morske kapljice na metalnim okvirima svjetlucale su pod jarkim suncem. Urezala sam taj prizor u pamćenje, možda mi jednom posluži u radu. ”Ne znam”, rekla sam, prošavši rukama kroz kosu kako bih je ocijedila. Voda mi je potekla niz leđa. ”O svemu. O tome što osjećaš potrebu da objašnjavaš ljudima da nisi to učinila.” ”Ne trebam govoriti ljudima., nego vama.” ”Dobro. Ali što češće netko govori da nije kriv, to češće ispada da jest kriv.” Mogla sam osjetiti njezin prodoran pogled. ”Trebam tvoju podršku, Aurora.” Glas joj je bio tih i nježan. Zvučala je ranjivo, što se ne događa često. ”Imaš moju podršku.” Prebacila sam ruku preko njezinoga mišićavog ramena. Janine je redovito vježbala u teretani i uvijek je imala nevjerojatna ramena. ”Jer me boli dupe jesi li to učinila ili nisi. Da je nasrnula na mene, budi sigurna da bih je...” ”Što je ovo?” Janine me uhvatila za zapešće. Maknula je moju ruku sa svog ramena, ali nije ju pustila. ”Jesu li ovo tragovi vezanja?” Istrgnula sam ruku iz njezina stiska. ”Ide još jedan!” Ponovno smo zaronile. Kad sam izronila, podignula sam noge i polako zaplivala leđno. Janine je plivala za mnom. Bila je dobra plivačica. Snažna. Kad bih trebala opisati Janine jednom riječju, rekla bih da je snažna. Ne samo fizički nego i psihički. Svi misle da sam ja ta koja je
BalkanDownload
snažna, ali to je samo maska. To je oduvijek bila maska. Janine je željezna dama, a ne ja. ”Daj da ti vidim zapešće”, rekla je. Voda nam je bila preko glave. Plivala sam dalje, trudeći se ostati izvan njezina dohvata. ”Ne dam. Gledaj svoja posla.” ”Aurora. Je li te netko ozlijedio?” Lilly i ja jutros smo se nasmijale na pomisao kako Janine zna postati opaka i zaštitnički nastrojena. U svijetu vlada stereotip o policajkama lezbijkama. Ali u ovom je slučaju istinit. Uvijek ima istine u stereotipima. Napravila sam grimasu, kao da je Janine idiot. ”Naravno da me nitko nije ozlijedio.” Janine je plivala jednom rukom, a drugom je podignula naočale s očiju. E sad je njezin pogled već bio ljutit. ”Nemoj mi lagati. Nikad nismo lagale o takvim stvarima.” Nisam joj htjela reći ništa o braći iz Venecije jer bi ona napravila frku od toga. Ponovno bi počela o tome kako primjećuje moje samoubilačke sklonosti, što je čisto sranje, naravno. Ona je policajka od metar i šezdeset pet, rješava tučnjave po kafićima i klubovima, a ja sam ta koja ima samoubilačke sklonosti? Obje smo šutjele nekoliko minuta. Plivale smo u mjestu. Razmišljala sam o tome da otplivam dužu turu. Plivačke naočale bile su mi na plaži, na ručniku. Kad je Janine konačno progovorila, više nije bilo riječi o izblijedjelim tragovima na mojim zapešćima. Ali tema je bila jednako osjetljiva. ”Kako je Jude?” Zatvorila sam oči. ”Dobro.” ”Jesi li razgovarala s njim u posljednje vrijeme?” Bilo bi lakše lagati. Nisam bila spremna za ovakav razgovor. Ne prije koktela. ”Ne, u posljednje vrijeme nisam.” ”A kad ste razgovarali, Aurora?” Zaronila sam. Kad sam izronila, Janine je još bila ondje. Plivala je u mjestu. I čekala. ”Ne znam”, odgovorila sam. ”Prije nekoliko mjeseci.” ”Aurora. To je tvoj sin. Moraš se potruditi.” Htjela sam zatvoriti oči i potonuti ispod površine. Jude. Dijete koje sam rodila, ali koje nikad nisam osjećala svojim. Čak ni kada mi ga je sestra stavila u naručje nakon dvadeset jednog sata trudova i dva sata tiskanja. Izgledao je kao izvanzemaljac. Bio je crven i vrištao je. Kad je
BalkanDownload
Hannad, moj tadašnji dečko, rekao da je bolje da ga on uzme, ja sam pristala. Što bih ja s djetetom? ”On je dobro”, rekla sam joj. ”Još uvijek mu se sviđa Stanford. Diplomirat će iduće godine. Imat će praksu na odjelu za računalnu znanost cijelo ljeto.” ”Hoćeš li ga vidjeti?” ”Ne znam. Možda. Znaš, on ima puno posla.” ”Trebala bi otputovati u Paolo Alto.” Pretvarala sam se da je ne čujem. Za oko mi je zapeo sredovječni bračni par na plaži. Stajali su u plićaku i gledali u nešto iznad nas. Žena, u širokoj havajskoj haljini, pokazivala je u našem smjeru. Sad su i ostali na plaži gledali prema nama. Vidjela sam da McKenzie spušta knjigu u krilo i podiže pogled. Bilo je očito da Lilly još melje, ali i ona je podignula pogled. ”Dupini”, rekla sam, okrećući se u vodi. ”Ili to ili golemi morski pas.” ”Gdje?” I Janine se okrenula. Promatrala sam površinu, ljuljuškajući se na valovima. I tada sam ih ugledala... dva... ne, tri. Tri dupina. Promatrale smo ih kako graciozno izranjaju i uranjaju, prskajući pritom svojim glatkim, sjajnim tijelima. ”Prekrasno”, uzdahnula je Janine, a lice joj se razvuklo u blag osmijeh. Plivala sam u mjestu pokraj nje, promatrajući tri dupina kako plivaju južno i kako postaju sve manji i manji, sve dok se konačno nisu pretvorili u točkice na obzoru. ”Jesi li spremna za piće?” upitala sam Janine. Otplivala sam dalje, prošavši pokraj nje. ”Utrkujmo se.”
BalkanDownload
9 Janine Zurila sam u digitalnu budilicu na noćnom ormariću pokraj svog kreveta. Bilo je skoro četiri ujutro. Legla sam u ponoć i gotovo odmah utonula u san; Jack mi uvijek pomaže zaspati. Ali spavala sam samo dva sata. Tipična noć. Zaspim, iscrpljena ili pijana, odspavam nekoliko sati, a potom se probudim i više ne mogu usnuti. Moj psihijatar kaže da je to PTSP. Ali on sere gluposti. Kladim se da prišije tu dijagnozu svakom vojniku kojeg vidi. Patila sam od nesanice i prije Afganistana. Zastenjala sam. Bila sam usamljena u ovoj praznoj sobi. Nedostaje mi Chris. Okrenula sam se na leđa i stala zuriti u stropni ventilator. Kroz zastore je dopiralo blago svjetlo ulične svjetiljke, bacajući sjene po mojem krevetu. Pokušavala sam se opustiti, brojiti kriminalce u glavi ili nešto slično, ali osjećala sam nemir pod kožom. Kao da postoji nešto što moram riješiti. Uspravila sam se i sjela. Fritz, koji je spavao na podu ispod prozora, podignuo je glavu i pogledao me. Mogia sam mu vidjeli smeđe oči u polutami. Bio je već navikao na moja noćna buđenja. Gledao bi me nekoliko minuta, a potoni spustio glavu i zatvorio oči. Znao je da ću ga dozvati budem li ga trebala. Osluškivala sam tišinu u kući. Mogla sam čuti vjetar; prozorski kapci lagano su klepetali. Čula sam i valove. Zamišljala sam bijelu pjenu kako klizi pijeskom. Zagledala sam se u pod. Godinama mi se, kad god bih pogledala u pod, pričinjalo da vidim Buddyja. Oči su mu uvijek bile zatvorene, što je čudno; na TV-u ljudi uvijek umiru otvorenih očiju. Dobra je vijest da mi se u posljednje vrijeme sve rjeđe priviđa. Večeras ga nije bilo. Zatvorila sam oči. Usta su mi bila suha. Na Lillyno inzistiranje, popila sam gotovo cijelu bocu vode prije odlaska u krevet. Očito mi to nije bilo dovoljno. Osjećala sam blagu glavobolju. To je od dehidracije. Uzela sam bocu i popila nekoliko zadnjih gutljaja. Ustala sam. Imala sam svoju uobičajenu pidžamu. To nije bila ružičasto-bijela spavaćica kakve nosi Lilly; nosila sam bokserice i vojničku zelenu majicu kratkih rukava na čijem je ovratniku bilo otisnuto moje prezime. Ali ne cijelo, nego samo jedan njegov dio.
BalkanDownload
I Fritz je napola ustao. ”Ostani tu, dečko.” Fritz je poslušno legao. Stigla sam do polovine stuba kad sam začula kako netko povraća u donjoj kupaonici. Samo je McKenzie spavala na donjem kalu. Ja sam budna već više od sala, a nisam čula ni Lilly ni Auroru kako prolaze pokraj moje sobe. Provirila sam u McKenzienu sobu. Svjetlo je bilo upaljeno. Krevet je bio prazan. Koračala sam hodnikom, bosa. Vrata kupaonice bila su zatvorena. Oklijevala sam, ali sam ipak pokucala. ”McKenzie?” Nije odmah odgovorila. Kad se konačno odazvala, glas joj je zvučao čudno. ”Da?” Činilo se da je miljama daleko. Htjela sam je upitati je li dobro, ali bilo je očito da nije. Prislonila sam dlan na bijela vrata. Bila su hladna na dodir. Lilly je ostavila rashladni uređaj uključen. Navodno je trudnicama stalno vruće. ”Želiš li... društvo?” ”Dok povraćam dušu?” Nasmiješila sam se, i dalje držeći dlan na vratima. ”Mogu li ti nešto donijeti? Hoćeš li vode?” ” Vrati se u krevet, Janine. Ostat ću ovdje još neko vrijeme.” Prislonila sam i obraz na vrata. Da sam barem ja u toj kupaonici umjesto nje. Da Bog naumi uzeti život jednoj od nas, zar ne bi bilo pametno da to budem ja? (A imao je prilike: Afganistan, bilo koja subota u Rusty Nutu.) McKenzie ima djecu. Dobra je osoba. Zbilja dobra osoba. Mnogi će biti slomljeni kad ona ode. Možda će biti toliko slomljeni da neće htjeti živjeti. Već mjesecima razmišljam o tome. Da ja umrem od raka, to ne bi bilo tako strašno. Nemam djecu. Nemam muža. Nemam pravu obitelj. Kome bih mogla nedostajati. Dobro, nedostajala bih Aurori, McKenzie i Lilly. Ali zar ne bi osjetile i blago olakšanje? Ja oduvijek unosim nelagodu u prostor, nije li tako? Sjela sam na pod. U hodniku je bilo mračno, osim odsjaja što je dopirao s prednje verande kroz kuhinjske prozore. McKenzie je opet povratila, a ja sam se uhvatila za glavu. Razdiralo me ovo što joj se događa. Razdiralo me to što joj nikako ne mogu pomoći. Refleksno se naprezala, ali više nije imala što povratiti. Možda joj uskoro bude bolje. Čekala sam. Povukla je vodu na zahodu. Začula sam kako je potekla voda u umivaoniku. ”Jesi li sigurna da ne mogu ništa učiniti?” upitala sam je prislonjena na vrata.
BalkanDownload
”Možeš otići u krevet.” Ponovno je zvučala kao McKenzie. Kao pametnjakovićka. ”Tako da ne slušaš kako rigam.” ”Ne mogu zaspati. Stoga mislim da je pametno da ostanem. Sjećaš li se koliko si puta ti mene slušala kako rigam? I gledala?” Privukla sam koljena prsima. Izbile su mi dlačice na nogama. Bile su kratke i oštre. Chris voli kad brijem noge. A što je najluđe, i ja ih volim brijati za nas. ”Čak mislim da sam jedanput povratila po tebi.” ”I više nego jedanput.” Glas joj je zvučao bliže. Mislim da je dopuzala do vrata. Daske na podu škripale su, a svjetlost što je dopirala s dna vrata bila je drukčija. Sigurno je sjela na pod, točno na drugoj strani. Dijeli nas samo nekoliko centimetara borova drva. ”Jesu li mučnine uzrokovane lijekovima?” upitala sam je. Tko zna uzima li što protiv bolova. ”Da.” Obje smo neko vrijeme šutjele. U daljini su se čuli valova. Nisam znala može li ih i ona čuti, iza zatvorenih vrata. ”Zar ti liječnici ne mogu dati druge? U današnjoj medicini trebalo bi postojati nešto od čega nećeš povraćati.” Ponovno sam utihnula. ”Doduše, čovjek bi rekao da bi današnja medicina trebala ponuditi i lijek za rak.” ”Da, čovjek bi rekao.” Šutjele smo. Ali to je bila ugodna šutnja. Naslonila sam se obrazom i ramenom na vrata i osjećala toplinu koja izvire iz McKenziena tijela. Je li to uopće moguće? Možda sam to umišljala. ”Jesi li dobro, Janine?” upitala je McKenzie. ”Jesam li dobro?” Uspravila sam se. ”Kako to misliš? Pa ti povraćaš unutra. Ti umireš. Naravno da nisam dobro.” ”Htjela sam pitati je li ti dobro ovdje”, rekla je McKenzie. ”Kako ti je spavati u tvojoj sobi? Možeš doći spavati sa mnom. Pusto mi je ovdje ovako samoj.” Pokušavala sam im objasniti, tijekom svih ovih godina, zašto noću moram spavati sama, u vlastitoj sobi. Čini se da... Čini se da moram biti ondje s Buddyjem. S duhovima. Koliko god zvučalo ludo, to me čini jačom. A ne slabijom. To što sam ovdje, sa svojim curama, daje mi snage i hrabrosti ujutro ustati iz kreveta. Živjeti. Nisam joj ništa odgovorila. ”Znaš”, nastavila je McKenzie nakon poduže tišine, ”ne mislim da si to učinila. Nisi napala onu trudnicu.”
BalkanDownload
Suze su me zapekle u očima. Ali nisam zaplakala. Uvijek sam se trudila ne plakati. ”Znam da ne bi to učinila, Janine. Znam da nikad ne bi mogla ozlijediti...” ”To nije istina, Mack. Znaš da bih to mogla.” Privukla sam koljena još bliže prsima i spustila glavu. ”Cure, vi znale da bih mogla. To je oduvijek bilo u meni. Ta... mogućnost.” ”Ali ne bi je ostvarila.” Zatvorila sam oči. Iznenada sam osjetila pospanost. ”Nadam se da ne bih.”
BalkanDownload
10 McKenzie Bila sam vrlo uzbuđena što mi dolaze kćeri. Znam da to zvuči ludo. Ali ja sam im majka. Nosila sam ih u svojoj utrobi, rodila sam ih, bez epiduralne. Brisala sam im guze i prijetila da ću im oprati usta sapunom. Koliko sam sati provela s njima u ovih sedamnaest godina? Katkad su prava gnjavaža. Osobito Maura. Mia je bila blage i ugodne naravi, većinom. Uvijek sam imala dojam da mi želi udovoljiti, da traži moje odobrenje. Ne tvrdim da radi sve što joj se kaže ili da uvijek postupa u skladu s mojim savjetima. No oduvijek mi se činilo da me sluša. Da cijeni moje mišljenje. I uvijek se trudi biti dobra djevojka. Ima dobre ocjene u školi. Nikad nije zakasnila kući s izlaska. A kad ima dečka, on je uvijek simpatičan i dolazi iz dobre obitelji. Maura, međutim, nikad nije bila tako ugodna. Barem ne prema meni. Dok je bila još malena, imala je ispade bijesa i bacala svoju bočicu s mlijekom. Iz škole je dolazila s trojkama i opaskama da ”ne ostvaruje svoj potencijal”. Maura se sukobljavala sa mnom na svim frontama: zbog svoje odjeće, zbog svog jezika (ne dopuštam riječi na ”J” u svojoj kući) i zbog odabira dečki. Ona nije loša djevojka. Ima veliko srce. Ali zabrinjava me. Što će biti s njom kad ja odem? Tko će je podsjećati da napiše zadaću... i da odlazi na predavanja kad upiše fakultet? Ako ikad upiše fakultet. Kako trenutačno stvari stoje, vjerojatno razmišlja preseliti se k ocu i upisati dvogodišnju višu školu. Djeca obično nemaju problema s tim, ali ja ne mogu zamisliti svoju Mauni kako ujutro ustaje i odlazi na predavanja. A ne vidim ni njezina oca kako je potiče na to. Uvijek kaže da on nikad nije studirao, a posve se dobro snašao. Razumjela sam takav argument, ali Maura nije pokazivala interes ni za jedno zanimanje. Naravno, uvijek joj ostaje mogućnost da postane žena košarkaša NBA lige. Dakle, bio je utorak poslijepodne i ja sam sjedila na verandi, omotana dekicom. Bilo mi je hladno, unatoč tome što je temperatura danas dosegla čak trideset dva stupnja. Ovaj novi lijek uzrokovao je pravi kaos u mom središnjem živčanom sustavu. Jutros sam otkrila da mi se pojavio osip na dlanovima i tabanima zbog kojeg me peckala koža. Upozorili su me da je to jedna od mogućih nuspojava (među tisućama nuspojava koje uključuju i erektilnu disfunkciju, između ostalog). Zar ovoj radosti nema kraja?
BalkanDownload
Neko sam vrijeme bila sama. Lilly i Janine bile su u kuhinji i pripremale su večeru. Mia je zvala prije jedan sat i rekla da su na putu ovamo, što u prijevodu znači da planiraju krenuti uskoro. Mislim da je Aurora bila zadužena za ”čuvanje McKenzie”, ali otišla je u šetnju. Nije baš ozbiljno shvaćala svoje dužnosti. Odložila sam knjigu u krilo. Povijesni ljubavni roman. Još jedna knjiga koja nije bila na popisu sto svjetskih klasika. Fritz me pogledao. I ja sam pogledala njega. Ležao je na podu, pokraj ulaza u dnevnu sobu; možda je pak on zadužen za čuvanje McKenzie. Osjetila sam miris pržene piletine a čilijem i kuminom. Ganulo me što je Lilly zapamtila da Mia i Maura vole jesti tacos. Kod kuće ili pripremamo za večeru barem jednom tjedno. Te večeri nazivamo ”Taco Shmaco”. ”Hej”, doviknula sam Aurori i mahnula joj. Dolazila je iz smjera plaže. Kosa joj je bila skupljena u neurednu punđu, onako kako nose srednjoškolke. Vjerojatno joj ne bi zabranili ulazak u kakav noćni klub, ali bez problema bi mogla proći kao dvadesetosmogodišnjakinja. ”Hej i tebi”, odvratila je. ”Jesu li cure stigle?” Bilo mi je drago što se Aurora, Lilly i Janine dobro slažu s mojim kćerima. Miji i Mauri tako će biti lakše kad ja umrem. Ili možda neće? Neprestano smišljam načine da ih pripremim na promjenu, da im olakšam činjenicu da će odjednom ostati bez majke. To su ujedno i pokušaji da se oslobodim jednog dijela krivnje. Naime, osjećam golemu krivnju zbog toga što ih napuštam, jasno, mogu samoj sebi jednostavno reći da nisam kriva za to. Nisam tražila da budem u četvrtom stadiju raka. Bez sumnje bih odbila tako nešto da me se pitalo. Ali svejedno sam osjećala krivnju. Katkad sam se pitala jesam li nečim ovo zaslužila, jesam li što učinila. A kad utonem u mračne misli, tada se pitam bih li se odlučila na djecu da sam znala da me ovo čeka. Aurora je hodala pijeskom prema kući. Nešto je nosila. Uspela se stubama na verandu. Fritz je podignuo glavu da pogleda tko je došao pa se ponovno opustio i zatvorio oči. On i Aurora (koju nisu pretjerano oduševljavale kućne i domaće životinje) bili su ambivalentni jedno prema drugome i činilo se da im tako odgovora. ”Trebale bi stići svaki trenutak”, rekla sam. ”Obje danas imaju slobodan dan pa ne moraju nikamo ići.” ”Sedamnaestogodišnjakinje uvijek moraju nekamo ići.” Aurora je stavila školjku na rukohvat moje ležaljke. ”Ovo je za tebe.”
BalkanDownload
Uzela sam izblijedjelu školjku i prstima opipala njezinu rebrastu teksturu. ”Predivna je”, uzdahnula sam. Na plažama Delawarea nije bilo mnogo školjaka, za razliku od nekih plaža na Floridi koje sam posjetila. Pretpostavljam da to ima veze s plimom i osekom. ”Ima rupicu na vrhu. Našla sam još tri.” Aurora je sjela u Lillynu ležaljku pokraj mene. Noge su joj bile pune pijeska. Čini se da ona to nije primjećivala. Svladala sam poriv da je očistim od tog pijeska. Volim plažu, ali mrzim pijesak. ”Mogla bili pronaći nešto i napraviti nam svima ogrlice sa školjkom kao privjeskom. Nešto otmjeno, poput srebrnog konca.” Aurora je zarađivala zavarivanjem golemih komada metala, ali bila je vješta i u slikanju i izradi nakita. ”Ja bili je nosila.” Vratila sam joj školjku u ruku, kod nje je sigurnija. ”Stigle su cure!” Lilly je povikala iz kuće. Začula sam škripu kočnica Forda Focusa koji su djevojke dijelile; njihov otac trebao je odvesti auto k mehaničaru još prije dva tjedna. Fritz je ustao i odšetao u kuću. Tijekom dana rijetko smo uključivale klimatizacijski uređaj. Umjesto toga, otvarale smo sve prozore i vrata kako bismo propustile unutra svjež povjetarac s oceana. Fritz je zalajao u znak pozdrava. Čuli su se usklici. To je bila Lilly, pa djevojke, pa ponovno djevojke. Kladim se da je to zato što su joj vidjele trbuh. Nisam im rekla. Htjela sam da ih Lilly iznenadi. Osluškivala sam zvukove njihovih glasova u kuhinji: Janine, Lilly, Maura i Mia. Sve su govorile u isti tren i to mi je izmamilo osmijeh. Zvuče kao dobre prijateljice. Ali njima će trebati majka, a ne prijateljica. Aurora i Janine nisu imale majčinske instinkte. Lilly jest, ali ona će sada dobiti dijete. Pitala sam se je li moguće probuditi barem djelić majčinskih nagona u Aurori i Janine. Je li to nešto što se može naučiti ili je to doista bio instinkt? Maura se prva uspela na verandu: bijele kratke hlačice, toliko kratke da joj ispada stražnjica, i svijetloružičasta majica kratkih rukava. Rub majice ne doseže do struka hlačica. Kroz majicu se nazire vrući ružičasti grudnjak. Jedva sam se svladala da ne započnem svađu. Dobro je znala što misli o takvim modnim odabirima. Mogla je biti manekenka za donje rublje modne kuće Victoria’s Secret. Bila je visoka i vitka. Njezina duga riđa kosa bila je svjetlija nego Mijina i moja. Bila je crvenkasto-plava. Majke nikad ne vole misliti da je jedna kći ljepša od druge. Mislim da su obje prekrasne, ali Maura je imala izgled kakav se viđao u njihovoj omiljenoj TV emisiji, Američki top-model.
BalkanDownload
”Teta Aurora!” Maura je raširila ruke i protrčala pokraj mene zagrliti Auroru. Shvatila sam da joj je na stražnjici šljokicama ispisano Seksi. Kako te hlačice uopće mogu biti udobne? ”Maura!” Aurora je zagrlila moju kćer i poljubila je u oba obraza. ”Kako je bilo u Italiji?” brzo je upitala Maura. ”Jesi li jela puno sladoleda i špageta?” Sjedila sam ondje i smješkala se, trudeći se da ne budem ljubomorna. Zašto Maura ne bi prvo zagrlila Auroru? Mene je vidjela prošli tjedan. Auroru nije vidjela mjesecima. ”Pila sam puno vina. Izlazila sa zgodnim Talijanima”, odgovorila je Aurora. Maura je raskolačila oči. ”Moraš mi sve ispričati.” Pogledala je u mene, a u tom pogledu nije bilo ni mrve entuzijazma kakav je imala za Auroru. Nije se potrudila ni odglumiti entuzijazam. ”Hej, mama.” ”Hej, dušo.” Maura se nagnula i ovlaš mi dala poljubac u obraz. Zatvorila sam oči i udahnula miris njezina šampona s aromom jagode. I koža joj je mirisala. Jednom sam čitala o studiji u kojoj su majkama bile povezane oči i odvojene od svojih dojenčadi. Majke su mogle pronaći svoju bebu u sobi punoj drugih beba, samo prema mirisu. Mirisu koji drugi ljudi ne osjete. Ja sam mogla pronaći svoje cure zatvorenih očiju u dvorani punoj tinejdžerica s kratkim hlačicama što otkrivaju guzu. ”Hej, mama.” Stigla je i Mia. Nagnula se prema meni i zagrlila me onako kako tinejdžerice grle majku kad misle da to moraju. Ali prislonila je svoj obraz uz moj i ja sam odmah osjetila onu duboku povezanost koju sam dijelila s njom još otkad je bila djevojčica. Prije nego što su njezini hormoni i društveni običaji pravila stali između nas. I Mia je upotrijebila Maurin šampon, ali njezin je miris bio drukčiji. Mogla sam razaznati i Miju od Maure u dvorani prepunoj tinejdžerica. ”Kako se osjećaš?” Namjestila mi je maramu. ”Dobro izgledaš. Kao da si vidjela malo sunca. Bila si na plaži?” Prije nego što sam joj stigla odgovoriti, Aurora je zauzela glavno mjesto na pozornici. ”Mia!” Aurora je raširila ruke. Mia je bila niža od Maure i malčice punija u struku i bokovima. Očajnički je željela da je više nalik Mauri. Neprestano govori o tome kako mora na dijetu. I hoće da joj posvijetlim kosu da bude slična Maurinoj. I ona je, poput Maure i Aurore, nosila kosu skupljenu u nešto nalik na gnijezdo na vrhu glave. Ali ona je od njih tri bila najmanje golišava;
BalkanDownload
odjenula je zgodne kratke hlačice od trapera i bijelu odbojkašku majicu na čijoj je poleđini pisalo naše prezime. Mia se bacila Aurori i zagrljaj. ”Tako si mi nedostajala”, rekla je, a glas joj je zvučao iznenađujuće osjećajno. ”I ti meni.” Aurora je i nju poljubila u oba obraza. Curama se to sviđalo. Europski stil, govorile su. ”Recite mi što ima novog.” Aurora je gledala sad u jednu, sad u drugu. Maura je pisala SMS. Očito je pronašla telefon. ”Dečki? Škola? Dečki?” Pitam se što bi Jude rekao da vidi kako njegova majka razgovara s mojim kćerima. Bi li osjetio ljubomoru? Ili ga jednostavno nije briga? Odrastao je sa svim povlasticama života s prebogatim ocem i pomajkom. Koliko sam upućena, Aurora ga nije vidjela barem dvije godine, a ni taj susret nije bio planiran; naletjeli su jedno na drugoga u Ženevi. Možda uopće ne razmišlja o Aurori kao o svojoj majci. Možda mu je ona poput kul tete? Ili poput simpatične neznanke? Doista ne znam. Aurora je spremna govoriti gotovo o svemu: o svojim seksualnim eskapadama, gljivičnoj infekciji ili o tome kako su joj stidne dlačice zapele u patentnom zatvaraču traperica. Nijedna tema za nju nije tabu, osim Judea. Janine je jedina koja ga smije spomenuti, a čak i ona to mora činiti pažljivo. Aurora je znala zbrisati na Azore, samo da izbjegne razgovor o dječaku kojeg je rodila prije dvadeset godina. ”Ja nemam dečka. Andy i ja prekinuli smo prije kraja školske godine.” Mia je slegnula ramenima. ”Upisao je fakultet. Mislim da nije pametno da smo u vezi dok je on u Virdžiniji, a ja ovdje. Ali moraš pitati Mauru o Viktoru.” Ponovno je izgovorila to ime smiješnim niskim naglaskom. ”Dakle, vas dvoje ste počeli izlaziti?” upitala sam, gledajući u Mauru. Maura nije podizala pogled sa svog telefona. ”Samo razgovaramo”, odvratila je bezizražajno. Potom je okrenula telefon prema sestri. ”Ponovno je poljubi, tetice Aurora. Hoću sliku.” Aurora je poslušala i ponovno poljubila Miju u oba obraza. ”Evo, gotovo.” Maura je palcem dotaknula zaslon. ”Tvoj fotoaparat izgleda drukčije od mog.” Nagnula sam se prema njoj kako bih vidjela zaslon njezina telefona. ”Ne, jednaki su.” Zvučala je kao da joj idem na živce. Mislim da sam prilično tehnološki osviještena za ženu svoje dobi, ali nisam bila u istom rangu kao moje tinejdžerice.” ”Ja nemam to crveno dugme.”
BalkanDownload
Maura je okrenula telefon prema meni i pritisnula strelicu u sredini Mijine i Aurorine slike. Ono što je izgledalo kao zamrznuta slika pretvorilo se u videosnimku pa sam mogla ponovno vidjeti kako Aurora ljubi Miju. ”Nevjerojatno. Može li i moj telefon to raditi?” Dohvatila sam svoj telefon s rukohvata ležaljke. Maura je zakolutala očima, uzevši mi telefon iz ruke. Nekoliko je puta dodirnula ekran, brže nego što ja mogu pratiti, i pojavilo se crveno dugme. ”Ovo pritisneš kad hoćeš pokrenuti ili zaustaviti snimanje.” Vratila mi je telefon. Bila sam zadivljena. ”Hajde, još jednom”, rekla sam Aurori gestikulirajući slobodnom rukom. ”Mama”, zagunđala je Maura. ”Aurora, ponovno je poljubi.” Podignula sam telefon. Aurora i Mia udovoljile su mi. Na svom sam zaslonu gledala kako Aurora ljubi Miju u oba obraza. ”Ooo”, uzdahnula sam. Kad su završile, pritisnula sam crveno dugme. Maleno svjetlo je i dalje treperilo, kamera je još snimala. Pritisnula sam opet. Kamera je prestala snimati. ”Mogu li ovo staviti na svoju Facebook stranicu?” upitala sam. Pritisnula sam dugme za ponovno pregledavanje. U pozadini se čulo moje ”ooo”, a Maura je promrmljala: ”Mama, stvarno? Facebook je za seljake.” ”Kamo se sprema video kad zatvorim aplikaciju?” upitala sam. Mia je pogledala u sestru, a potom u mene. Pogled joj je govorio ”imaj strpljenja”. ”Sprema se u tvoje slike. Odaberi ikonu ”Fotografije” i bit će pod ”Snimanje”. Trebala bi imati i nešto što se zove ”Videosnimke”. ”Dakle, u koju će se kategoriju to spremili?” ponovno sam upitala, pokušavajući pratiti njezine upute. ”U obje, ja mislim.” ”Ah, evo ga.” Ne znam zašto sam bila ovako oduševljena. Zapravo, znam. Zlato što mi je sinula ideja. ”Aurora, što kažeš na to da ovaj mjesec napravim videodnevnik? Umjesto uobičajenog pisanja? Misliš da ću tako moći ispuniti svoju dužnost?” Gledala sam je kroz leću fotoaparata na svojemu telefonu. ”Ovako će biti puno lakše.” Aurora je slegnula ramenima. ”Volim čitati naše dnevnike, ali valjda možeš i tako. Bit će zgodno.” Lilly je došla na verandu, a Janine je stigla za njom, noseći poslužavnik sa sokovima i ledenim čajem. Ponovno sam pritisnula dugme za snimanje.
BalkanDownload
”Večera će biti spremna za petnaest minuta”, najavila je Lilly. ”Čekam da se skuha riža.” Promatrala sam ih na zaslonu svog mobilnog telefona. To mi je davalo zanimljivu perspektivu. Janine je izgledala smiješno s poslužavnikom u rukama, hodajući iza Lilly kao da joj je služavka. Lilly je bila u besprijekornoj ljetnoj haljini, a Janine u vrećastim kratkim hlačicama i majici. Najsmješnije je bilo što je Fritz hodao odmah iza Janine. Zavladala je gužva na verandi. I svi su govorili u isti čas. ”Nezaslađeni”, Janine je rekla Miji, pokazujući na čaše s ledenim čajem. Pokazala je i na drugu čašu. ”Kola.” ”Ne, samo jedno”, Lilly je govorila Mauri koja joj je gladila trbuščić. Aurora je uzela čašu ledenog čaja i slavila je na rukohvat moje ležaljke. Čaša je prekrivala cijeli moj zaslon. Morat ću naučiti kako se služiti dugmetom za zumiranje i udaljavanje. ”Šećera?” Aurora je upitala. Pritisnula sam crveno dugme. Snimanje je prestalo. ”Da, molim.” Sjedile smo na verandi i pijuckale svoja pića; Lilly i ja smo sjedile, Janine je stajala, a Aurora i moje kćeri smjestile su se na ogradu. Svi su čavrljali, a Lilly je bila sve glasnija - kako bismo je mogli čuti - i bilo je... veličanstveno. Bila sam neopisivo sretna. Pet najvažnijih osoba u mojem svijetu bile su mi nadohvat ruke. Slušala sam Mauru kako se hihoće zbog nečega što je rekla Lilly. Uhvatila sam djeliće razgovora između Janine i Mije; govorile su o Mijinu odabiru fakulteta. I dok sam ih slušala, osjećala sam se kako se udaljavam od njih. U jednom sam trenutku dio zbivanja, a u drugom autsajder. Promatram, ali ne sudjelujem. Hoće U biti ovako kad umrem? Hoću li moći s oblaka promatrati svoje kćeri dok razgovaraju s ocem? Hoće li moj duh lebdjeti nad Mijom i Maurom? Hoće li ih voditi? Hoće li zbog mene zvoniti zvonca na božićnom drvcu? Hoće li se moje lice pojavljivati u kapljicama kondenzacije na čašama i poručivati mojim kćerima da sam još uvijek uz njih, barem duhom? Ili će biti onako kako kaže moja kolegica knjižničarka: kad umreš, jednostavno te više nema? Netko bi pomislio da ovakva situacija prisili čovjeka na donošenje zaključaka o smrti. Ja dosad nisam došla ni do jednog zaključka. Nije da ne razmišljam o tome. Zbilja razmišljam. I to mnogo. Zavidim prijateljicama koje gaje snažna religijska uvjerenja - i koje znaju što će se događati s njima nakon smrti. U obrascima gdje moram navesti religijsko opredjeljenje uvijek sam pisala ”metodist”, ali to je samo zato što je moja
BalkanDownload
obitelj odlazila u metodističku crkvu za Božiće i Uskrse tijekom mojega djetinjstva. Majka sada redovito ide u crkvu i članica je lokalne molitvene skupine. Meni se pak čini da te gospođe više vremena provedu pijuckajući čaj nego moleći. Moja majka tvrdi da neprestano mole za mene, iako ne znam točno za što mole. Valjda za to da se izliječim. Ili barem za to da ne umrem. Teško mi je vjerovati u to da će me starije gospođe koje piju čaj spasiti, dok znanost to ne može. Ali mislim da nisam zamolila majku i njezine prijateljice da prestanu moliti za mene. Fritz je sjeo pokraj moje ležaljke. Pogledala sam u njega. Oboje smo bili autsajderi. Promatrao je sad mene, sad ostale. Imam dojam da mi je htio nešto reći, ali ja ne razumijem pseću komunikaciju. Mi više nemamo psa. Naš škotski ovčar uginuo je prije dvije godine. Planirale smo uzeti štene, ali već dugo čekamo priliku da se riješimo starog tepisona u dnevnoj sobi... Nakon toga su mi dijagnosticirali rak pa sam valjda zaboravila na štene. Fritz je gledao u mene svojim tamnim, izražajnim očima. A ja sam se smiješila. Smiješila sam se njemu. Smiješila sam se svojim kćerima. Svojim prijateljicama i veličanstvenom oceanu što mi se protezao u dvorištu.
Za večerom, koja je bila poslužena za stolom u dnevnoj sobi, vladala je još veća zbrka. Još uvijek su svi govorili u isti glas. Janinein telefon zazvonio je dvaput, kao i Lillyn. Fritz, koji nikad ne laje, poludio je kad su neki klinci dojurili skuterom do auta moje kćeri. Maura je uspijevala pratiti što se zbiva za stolom, istodobno pišući SMS-ove prijateljicama. Kod kuće imamo pravilo da za stolom nema mobilnih telefona, ali znala sam da im Jared to dopušta. U posljednje vrijeme učim da ne skačem na svaku. Čini se da nikome za stolom nije smetalo što je Maura tek napola prisutna. Budući da smo očito ignorirali zabranu korištenja telefona za stolom, ja sam odlučila snimati. Snimila sam Lilly kako govori o trudničkim steznicima, Janine kako uzima poveći zalogaj koji joj je potom eksplodirao iz usta, Mauru kako jednom rukom mahnito tipka poruke, a u drugoj drži taco i gricka, Auroru kako gricka svoje jelo i pijucka pivo, Miju kako mi se smješka s druge strane stola, s mrljicom šalše u kutu usana. Lillyni tacosi bili su dobri, ali usudila sam se pojesti samo jedan, uz malo riže. Prženi grah? Ne, hvala. Moj probavili sustav ionako je u kaosu. Moje kćeri nisu pretjerano razgovarale sa mnom. Htjele su čuti više o Lilly noj bebi; ona im je pokazivala slike s ultrazvuka na svojem telefonu. Janine im je pričala o satovima koje pohađaju ona i Fritz; Fritz trenutačno uči otvarati vrata i preskakati ograde. Nisam shvatila zašto to mora raditi.
BalkanDownload
Aurora, koja je već prešla na svoje treće pivo, obasipala nas je doživljajima iz Londona, Pariza i Ženeve. U meni se gomilala ljubomora dok sam gledala kako Maura naslanja glavu na Lillyno rame i dok joj Lilly daje da osjetiti kako se beba miče u njezinoj utrobi. Nisam bila toliko ljubomorna na odnos mojih kćeri s Janine, Autorom i Lilly koliko sam bila ljubomorna na vrijeme koje će one imati s njima. Dio mene smatrao je da bi Mia i Maura trebale sjediti pokraj mene, razgovarati sa mnom i stavljati glavu na moje rame. Zašto nisu htjele provesti svaku minutu koja mi preostaje sa mnom? Naravno, puno smo razgovarale o tome. Neprestano im tvrdim koliko mi je važno da nastave sa svojim životom. Govorim im kako će mi slomiti srce ako svoju zadnju godinu u srednjoj školi provedu u žalosti i iščekivanju da ja umrem. Ustrajem na tome da se ponašaju kao da ne umirem, tvrdeći da ću jedino tako ovo moći odraditi dostojanstveno. Ali očito nisam očekivala da će me doista poslušati. Večera je završila, prebrzo. Najednom sam bila iscrpljena. Svi su počeli nositi prljave tanjure i prazne zdjele u kuhinju. Ja sam samo sjedila; teško sam disala. Imala sam dojam da je netko isisao sav kisik iz zraka. A jutros mi se činilo da lakše dišem. Šetala sam plažom i gotovo nijednom nisam ostala bez daha. Ili sam to umislila? ”Zašto malo ne legneš?” predložila mi je Lilly, nadvivši se nada mnom. ”Možda bi bilo dobro da se pružiš na kauč.” Podignula sam tanjur; bio je neopisivo težak. Lilly mi ga je uzela uz ruke. ”Hajde”, prošaptala je. ”Izgledaš umorno.” Janine me promatrala s druge strane stola, gdje je stajala i pospremala suđe. U jednoj ruci držala je zdjelicu naribanog sira, a u drugoj čašu vode. Pogledala sam u prozore na prednjem dijelu kuće. Zastori su lelujali na vjetru. Vani se naoblačilo. Večeras se očekuje kiša. Ali četvrtog srpnja trebalo bi biti lijepo, kaže Janine. Čula sam svoje cure kako se smiju u kuhinji s Aurorom. Nakon toga začula se drobilica za smeće. Nešto je zveckalo unutra. Netko je očito ubacio žlicu ili kakav čep. Pogledala sam u Lilly. Osjećala sam se kao da se Zemlja vrti oko svoje osi malo sporije nego sat prije, kad smo sjele za stol da večeramo. ”Možda bih i mogla”, odvratila sam, zadihana. Nisam vidjela kad je Janine odložila suđe i prišla mi. Samo sam najednom osjetila njezinu ruku kako me grli. ”Hajde”, rekla je tiho.
BalkanDownload
”Ne znam što se... ne znam što mi se zbiva...”, začula sam sebe kako govorim. ”Evo te.” Janine me doslovce podignula sa stolice. Hodale smo, zagrljene, prema kauču. ”Hoćeš li leći na trenutak?” Odmahnula sam glavom i pogledala prema kuhinji. Nisam htjela da me moje kćeri vide ovakvu. Slabu. ”Mogla bih... sjesti u naslonjač.” Tri metra do naslonjača činila su se poput deset kilometara. Preplavilo me olakšanje kad sam konačno sjela. Ne znam zašto sam bila tako umorna. Zašto me obuzelo tako brzo. Janine me pokrila šarenom dekicom koju joj je netko davno ispleo. Ne sjećam se tko. ”Trebaš li što?” upitala je. ”Vodu? Džin-tonik?” Oči su joj se nasmiješile. Pokušavala sam duboko disati. ”Možda bi mi mogla donijeti... nova pluća.” Čučnula je preda me. Vidjelo joj se na licu da je zabrinuta, ali pokušavala je biti kul. ”Treba li ti kisik, dušo?” Pustila sam da donese prijenosni kisik u kuću, ali samo zato što nisam znala smije li to stajati u mojem automobilu na suncu. Ali dosad je stajao u kutu moje spavaće sobe. Odmahnula sam glavom. ”Bit ću dobro.” ”Okej.” Ustala je. ”Pospremit ćemo stol pa se vraćamo.” Osvrnula se prema prozoru dok je odlazila u kuhinju. ”Miriše na kišu.” Zatvorila sam oči. Možda na pet minuta. ”Mama.” Prenula sam se i otvorila oči. To je bila Mia. ”Jesi li dobro?” upitala je. Prisilila sam se na smiješak. ”Samo sam umorna.” ”Ali... sada je šest poslijepodne, mama.” Pramen kose oslobodio joj se iz punđe, a ja sam dobila poriv da joj ga zataknem iza uha. Neko je vrijeme nosila šiške, ali sada ih pušta da izrastu. ”Jesi li joj rekla da odlazimo?” Maura je ušla u sobu. Podignula sam pogled. ”Mislila sam da ćete još malo ostati.” Pogledala sam Mauru pa Miju. ”Nećete ostati da kartamo?” Mia je letimice pogledala u Mauru. ”Pa... htjele smo ići k Sondri. Pozvala nas je... i njezini roditelji će biti ondje. Valjda bismo mogle...” ”Ne, idite. Sve je u redu.”
BalkanDownload
Maura je ponovno pisala SMS-ove. I Mia je držala telefon u ruci. Začuo se zvuk, što je značilo da je Mauri stigla nova poruka. ”Pitaju hoćemo li ići na sladoled”, rekla je. ”Idite”, ponovila sam. To je bilo sve što je Maura htjela čuti. ”Okej. Vidimo se, mama. Volim te.” Poslala mi je poljubac. ”Volim te, mama”, tiho je rekla Mia. Nagnula se prema meni, stavila ruke na moja ramena i poljubila me u obraz. ”Volim te”, rekla sam, trudeći se da mi glas ne drhti. Već mi je sad bilo bolje. Ne znam što mi je bilo maloprije za stolom. ”Volim te, Maura Alexandra”, viknula sam za njom. ”Vidimo se na vatrometu.” ”Promet će biti užasan”, zagrintala je Maura. ”Razmišljala sam o tome da ove godine preskočimo vatromet. Ja čak ni ne volim vatromete.” ”Reći ćemo tati da nas doveze”, rekla je Mia udaljavajući se i gledajući u svoj telefon. ”Doći ćemo, mama.” ”Možete pozvati tatu da nam se pridruži. I Chelsea i Peaches”, veselo sam rekla. ”Znate da imamo najbolji pogled na ovoj plaži.” ”Možeš misliti. To bi bilo zbilja čudno”, promrmljala je Maura izlazeći iz sobe. ”Čujemo se sutra, mama”, obećala je Mia. ”Čujemo se sutra, mama!” viknula je Maura iz kuhinje. Zavalila sam se u naslonjač i osluškivala njihove glasove kako se pozdravljaju s ostalima. Minutu-dvije nakon što su se vrata zatvorila, u dnevnu sobu ušla je Aurora. Išla je ravno prema verandi. ”Jesi li dobro?” upitala je prošavši pokraj mene, ali nije me ni pogledala. ”Dobro sam.” ”Idem malo na zrak.” Provukla se kroz zastore koji su sada već divljali na vjetru. Netko treba zatvoriti prozore. ”Mislim da će kiša”, povikala sam za njom. U sobu je ušla Lilly, gledajući u Aurorinu smjeru. Janine je bila u kuhinji; čula sam vodu kako teče. ”Je li ona dobro?” Lilly je tiho upitala, pokazujući u smjeru verande. Pogledala sam u nju. ”Jesam li što propustila?”
BalkanDownload
11 Janine Kroz otvorena vrata kuhinje vidjela sam Fritza kako stoji u dnevnoj sobi i gleda za Aurorom. Vjetar je puhao jače nego prije. Prozračne bijele zavjese koje smo Lilly i ja postavile pretprošlog ljeta plesale su uokolo poput jezivih duhova. Vani je zahladilo. Čule su se prve kapljice kiše na prozorskim staklima. Kad je u kući toplo i sunčano, ne bojim se, ali kad kiši, osjećam nelagodu ovdje. One noći nije kišilo. One noći kad je Buddy umro. ”Što je Aurori?” McKenzie me upitala. ”Je li Maura...” ”Mislim da Maura nije rekla ništa ružno”, odgovorila sam. McKenzie je bila blijeda. Samo su joj jagodice bile izrazito rumene. To nije dobro. Ima li vrućicu? Teško diše cijelo poslijepodne, iako se nije iscrpljivala više nego što smije. Ne znam bih li trebala išta reći. Nije osjetljiva na pitanja o svojoj bolesti, ali naglasila je da ne želi da bdijemo nad time dvadeset četiri sata na dan. Ali ja nisam mogla razmišljati ni o čemu drugome. ”Jer znam da Maura katkad zna biti...”, nastavila je McKenzie. Nije dovršila. Nije ni trebala. Znam na što misli. Otkad je ušla u pubertet, Maura nam često odbrusi u razgovorima. A najčešće to čini McKenzie. Maura zna biti kritična, pretjerano borbena, a katkad i vrlo bezobrazna. Ali bila sam u kuhinji s djevojkama i Aurorom. Činilo se da je Aurora bila posve dobro, sve dok Mia i Maura nisu otišle. Tada je najednom ustala i izjurila iz kuhinje ravno na verandu. Lilly je ušla u dnevnu sobu, s kuhinjskom krpom u ruci. Bio joj je dovoljan samo jedan pogled na naša lica. ”Što se zbiva?” upitala je ispod glasa. Pogledala je prema verandi, a potom opet u nas. ”Aurora?” Kažiprstom sam dodirnula obraz i napravila trag prema bradi. ”Plače?” Lilly se začudila. Izraz njezina lica govorio je da mi ne vjeruje. Lilly je dobro znala da je upravo ona plačljivica naše družine. McKenzie i ja smo negdje u sredini, ali Aurora? Aurora nikad ne plače. ”Zašto?” šapnula je. Pogledala je u McKenzie i dodirnula joj čelo. ”A kako si ti? Nisi vruća, ali izgledaš kao da imaš vrućicu.” ”Dobro sam.” McKenzie je nježno odmaknula ruku Majke Lilly sa svog čela.
BalkanDownload
Lilly se okrenula prema meni. ”Idi k njoj. Vidi što je bilo.” Pokazala je prema verandi. Vrata koja su vodila na verandu bila su otvorena. Kiša je ulazila unutra, praveći sitne krugove na parketu. Fritz, je stajao pokraj vrata, izbacivši njuškicu. Promatrao je Aurom. Pogledala sam Lilly. ”Ja?” šapnula sam. ”Ja nisam dobra u ovome. Možda... možda bi Mack mogla ići.” ”Mack nije dobro”, prosiktala je Lilly. ”Mora se odmarati.” Pokazala je na McKenzie kako bi se uvjerila da ona razumije njezine upute, McKenzie me pogledala. Bila je umotana u pletenu dekicu. Nije se pomaknula ni milimetra. ”Ja ću ići.” ”Ne”, rekla sam. Zvučala sam kao da me čeka električna stolica. ”Ja ću.” Da, bilo je kao da odlazim na egzekuciju. Polako sam hodala prema vratima. Ja zbilja nisam dobra u ovome. Ne znam se nositi sa suzama. S emocijama, općenito. Barem s onim emocijama koje ne spadaju u ljutnju. U ljutnji sam prilično dobra. A mogu se uhvatiti ukoštac i s malo bijesa. Zastala sam na vratima, pokraj Fritza. Na verandi nije gorjelo svjetlo, ali opazila sam Auroru kako stoji naslonjena na ogradu na sjevernoj strani. Blago ju je osvjetljavala svjetlost lampe iz dnevne sobe. Kapi kiše udarale su mi u lice. Fritz je za cvilio. Dobro, dobro. Idem. Ali znaš da sam loša u ovome. Pojedini vlasnici pasa tvrde da su telepatski povezani sa svojim ljubimcima. Pogledala sam u njega. I on je gledao u mene. Ponovno je zacvilio. Možda je sa mnom i s Fritzom situacija obratna. Možda on može čitati moje misli, ali ja ne mogu čitati njegove. Izašla sam na verandu. Vjetar mi je počeo mrsiti kosu. Godila mi je hladna kiša na licu. Prišla sam ogradi i stala pokraj Aurore. Zurila sam u ocean, a potom sam pogledala u nju. Suze su joj tekle niz obraze. Suze i kapi kiše. Ali nije ispuštala ni glasa. Nekoliko sam minuta samo stajala i šutjela, ruku u džepovima. ”Jesi li dobro?” konačno sam upitala. Nije odgovarala. Začula sam Frilza kako izlazi na verandu; šape su mu tiho kuckale po daskama. Moram mu izbrusiti nokte. ”Aurora?” Čvrsto je stisnula usnice. Bila je neopisivo lijepa, čak i dok joj se kosa onako lijepila uz glavu.
BalkanDownload
”Misliš li da misli na mene?” Glas joj je zvučao kao da dopire iz daljine, gotovo nestvarno. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim o kome govori. Jude. ”Misliš li da se katkad pita...” Zatvorila je oči. Kiša je klizila njezinim vjeđama. ”Misliš li da se pita što bi bilo da ga nisam napustila?” ”Nisi ga na...” Otvorila je oči i oštro me pogledala. Odmah sam zašutjela. ”Bez laganja”, rekla je. ”Bez laganja”, ponovila sam. To je bila naša šifra, njezina i moja. Što se tiče Lilly i McKenzie, njima smo katkad dopuštale da nam govore neistinu. I mi smo njima govorile neistinu. Barem one male neistine. Neistine koje pomažu da se zaliječe povrijeđeni osjećaji ili prikriju naše povremene gluposti. Ali između Aurore i mene nikad nije bilo neistine. Nije bilo potrebe za to. Ona je poznavala najmračnije, najskrivenije predjele moje nutrine. Bila je ondje. Stoga je Aurora imala pravo prigovoriti mi zbog laži koju sam zamalo izgovorila. Treba biti pošten i reći da je ona doista napustila sina još u bolnici, ni dvanaest sati nakon njegova rođenja. Predala ga je svom tadašnjem dečku i odšetala iz privatne bolnice u Los Angelesu. Idući put kad je vidjela Judea, bile su mu dvije i pol godine. Gledala sam preko ograde. Sunce još nije bilo posve zašlo, ali prekrivali su ga tamni oblaci. Valovi su udarali o plažu. Pjenili su se na mokrome pijesku. ”Učinila si ono što si u tom trenutku smatrala ispravnim”, rekla sam. ”Ispravnim za mene. Ali što je s njim, Janine? Što je s Judeom?” Nisam ništa rekla. Što sam mogla reći? Da je mene napumpao dečko (što, naravno, nije bilo moguće jer sam tada izlazila s jednom slatkicom iz zapadnog Teksasa po imenu Clementine), ne bih se odrekla svoga sina. Clementine mi ga ne bi mogla oduzeti. Aurora je duboko uzdahnula. ”Maura i Mia toliko vole McKenzie. Obožavaju je, i ona obožava njih. I ja sam mogla... mogla sam to imati s Judeom. Mogla sam imati nekoga svog.” Pogledala me, a donja joj je usnica drhtala. ”Mogao me voljeti onako kako Mia i Maura vole nju. Zbilja sam sjebala stvar, Janine.” Oči su mi se napunile suzama. Nisam navikla vidjeti Auroru da plače i čuti takav očaj u njezinu glasu. Ona nikad nije preispitivala svoje odluke. Ona je bila ta koja je snažna. Mi smo plakale na njezinu ramenu, a ne ona na našem.
BalkanDownload
”Ne možeš vratiti vrijeme”, rekla sam joj. Naslonila sam se podlakticama na mokru ogradu. ”Ne možeš promijeniti to što si učinila. Ali možeš ići dalje.” Pogledala sam u nju pa se ponovno zagledala u pješčane sprudove. U travi u daljini skakutao je zec. Fritz ga je spazio i ispustio zvuk, gurajući njušku kroz rešetke ograde. To nije bilo rezanje. Fritz je bio discipliniran, ali još uvijek je imao pseće instinkte. ”Sjedni, dečko”, rekla sam mirno. Fritz se ponovno spustio na šape. Počelo je jače padati, ali njegova gusta dlaka nije upijala kapi. Međutim, moja je kosa bila posve mokra. Lijepila mi se za lice i vrat. ”Ne znam kako ću dalje”, prošaptala je Aurora. ”Kako ću nadoknaditi to što sam dvadesetak godina bila grozna osoba?” ”Ti nisi grozna osoba.” Pomislila sam da bih je trebala zagrliti ili uhvatiti za ruku. Bilo što. Ali nisam bila dobra u tome. Nisam bila poput Lilly, koja mora poljubiti sve i na dolasku i na odlasku. Koja će zagrliti osobu nasred trgovine. Stoga sam samo stajala, osjećajući se kao glupača, misleći da će i moje srce prepuknuti skupa s njezinim. ”Ti nisi grozna osoba”, ponovila sam. ”Onda sam grozna mama.” ”Dobro, to jesi”, složila sam se. Obje smo prasnule u smijeh. Što nije bilo prikladno trenutku. Šmrcnula je. ”Trebale ste mi reći da ga ne napuštam.” ”Rekle smo ti. Zar se ne sjećaš? Sve tri smo bile s tobom u bolnici. Ostale smo uz tebe cijelu noć. Unatoč tome što je sestra prijetila da će pozvati osiguranje.” ”Onda mi to niste smjele dopustiti.” ”Što hoćeš reći?” Pogledala sam u nju. ”Zar sam te trebala lisicama privezati za njegovu kolijevčicu?” ”Da.” Nisam ništa rekla na to. Iako je zvučalo kao da želi okriviti mene što je napustila svoje dijete, znala sam da nije tako. A što je najgore od svega, katkad sam zbilja mislila da nisam učinila dovoljno da zadržim nju i sina skupa. Taj ću teret uvijek nositi. To što se Aurora odrekla Judea na neki je način bio put linijom manjeg otpora. Ne samo za nju nego i za nas. Mogu zamisliti kako bi situacija bila zbrkana: Aurora s bebom, Aurora s dvogodišnja kom, Aurora
BalkanDownload
sa školarcem. Češće bi bio u našim domovima nego u njezinu. Posebno zato što Aurora nije ni imala pravi dom. ”Ono što ti pokušavam reći”, nastavila sam, ”a to činim loše, jest to da još nije prekasno da uspostaviš nekakav odnos s Judeom.” ”Prekasno je.” Glas joj je ponovno drhtao. ”Nije. Dobro, priznajem, prekasno je da mu budeš majka, ali možda... možda mu možeš biti nešto drugo. Netko drugi, Aurora. Možda mu možeš biti prijateljica.” Ponovno je nastupila tišina. Samo smo stajale, jedna pokraj druge, zureći u more, izgubljene svaka u svojim mislima. A tada je počelo kišiti još obilnije. Temperatura zraka se spuštala. Postalo mi je hladno jer sam bila već mokra do kože. ”Trebale bismo poći unutra”, rekla sam konačno. ”I vidjeti kako je McKenzie.” ”Nije izgledala dobro za večerom.” ”Da. Kaže da joj nije ništa. Ne znam. Ako ne bude izgledala bolje, možda bismo je trebale odvesti njezinoj kući, da posjeti liječnika.” ”Mislim da ona to neće htjeti.” Aurora se okrenula prema meni, naslonivši se na ogradu. Izgledala je mršavo, premršavo, dok joj se odjeća i kosa onako lijepe uz kožu. ”Možda joj ne bismo smjele dati izbora. Previše je slaba.” Pogledala sam u smjeru dnevne sobe. ”Vjerojatno bih je mogla podignuti i odnijeti odavde.” ”Ima pravo odraditi ovo onako kako želi.” Aurora je zvučala bolje. Više nalik sebi. Ništa joj ne godi onoliko koliko zdrava prepirka. ”A ti nemaš pravo - mi nemamo pravo - nagovarati je i na što.” Maknula sam kosu s lica, zagladivši je preko glave. Kriza je izbjegnuta, barem privremeno, a meni je bilo hladno. ”Ja idem unutra. A ti?” ”Utrkujmo se do šanka.”
BalkanDownload
12 Aurora Čudim se što sam uopće čula telefon. Ne bi ni zvonio da ga nisam stavila da se napuni sinoć prije nego što sam zaspala. To jest, prije nego što sam se onesvijestila. Baterija mu je bila prazna i čini se da je bio isključen puna dva dana. Kad sam ga uključila, na zaslonu je pisalo da imam jedanaest propuštenih poziva. Nisam se ni potrudila vidjeti tko je zvao - možda je to bila moja agentica, moj menadžer ili nakladnik. Možda je to bio Fortunato. Vrijeme je da ponovno promijenim broj. Dakle. Telefon. Zazvonio je usred noći. Što nije neobično. Da sam bila svjesna da je ostao uključen, vjerojatno bih ga ponovno isključila. Ali obuzeo me džin. U cijeloj je priči neobično to što sam se javila. Ne bih se javila da sam bila budna i trijezna. ”Da?” sjela sam na rub kreveta. Na sebi sam imala široku majicu kratkih rukava i gornji dio bikinija. Nisam sigurna gdje je nestao donji dio. ‘Teta Aurora?” Čvrsto sam zatvorila oči. Pa sam ih ponovno otvorila. Osjećala sam se kao da sam na vrtuljku u lunaparku. Samo me dvije osobe Lako zovu. ”Mia ili Maura?” ”Mia. Teta Aurora, trebamo tvoju pomoć.” Ton njezina glasa razbudio me više nego njezine riječi. ”Okej.” ”Moraš doći po nas. Policija je ovdje. Mislim da će uhititi Mauru.” Sranje, pomislila sam. A možda sam to rekla naglas. Tapkala sam rukom u mraku pokušavajući upaliti lampu na svom noćnom ormariću. Srušila sam napola punu bočicu vode. Čula sam kako je pljusnula na pod. Nije bilo čepa na njoj. ”Teta Aurora?” Uspjela sam upaliti lampu, iz trećeg pokušaja. ”Da. Tu sam.” Žarulja je bila jaka. Zaboljele su me oči. ”Možeš li doći? Maura kaže da bi je mogli pustiti ako brzo dođeš. Znaš, zbog tete Janine. Možda bi i ona mogla doći. Teta Janine ili može zamoliti da je ne uhite. Policajci to rade, zar ne? Jedni za druge? Pomažu prijateljima svojih kolega i spašavaju ih od sitnih kazni? Nije nikoga ubila.”
BalkanDownload
Mia je govorila tako brzo da mi ju je bilo teško pratiti. ”Uspori, uspori.” I govori tise. ”Gdje ste?” ”Na plaži.” ”Gdje na plaži?” upitala sam razdražljivo. ”Recite mi koji grad. Koja država.” ”Ne znam. U Delawareu smo. Delaware. Sjeverno od Lewesa. Ideš cestom 16. Nakon što pređeš nekakav most. Mislim da će je odvesti u policijsku postaju. Onu pokraj Wawe.” I dalje mi je bilo teško pratiti, Maura je uhićena i policajci je vode u Wawu po sladoled? ”Državna policija?” upitala sam, opazivši donji dio svog bikinija na podu. ”Da,” Glas joj je drhtao. Vidjelo se da se trudi ne zaplakati. ”Mislim da je i pušila travu. Može li se i to otkriti alkotestom?” Ustala sam, a telefon mi je ispao iz ruke, kao da ga je nešto povuklo. Da, još uvijek se punio. Podignula sam ga i iskopčala iz utičnice. ”Mia, jesi li još tu?” ”Maura je rekla da ćeš sigurno doći.” Sad je već plakala. ”Rekla je da ćeš ti znati što treba. Ti i teta Janine. Maura ne smije završiti u zatvoru, teta Aurora. Mama to sad neće moći podnijeti. Ni ne mora.” Mijine riječi ponovno su zvučale poput bujice. Podignula sam donji dio bikinija s poda, misleći o tome kako se moram odjenuti. Ali potom sam shvatila da se bikini ne računa kao odjeća pa sam pustila da ponovno padne na pod. ”Stižem.” ”Zbilja?” Soba mi se vrtjela. Zaljuljala sam se. ”Da. Naravno.” ”Okej. Ali nemoj ništa govoriti mojoj mami. Možda ona to uopće ne mora doznati. Možda će umrijeti prije nego što Mauru pošalju u zatvor. Ona to neće moći vidjeti s neba, zar ne?” Šmrcala je. Mijine slatke, naivne riječi izmamile su mi osmijeh na lice... i pomogle da se malčice otrijeznim. Zgrabila sam traperice sa stolice, koja je bila pretrpana mojom odjećom. ”Neću probuditi vašu mamu. Ako bude morala doznati, to neće biti večeras.” ”Ne smije doznati”, rekla je Mia, ponovno uspaničena. ”Maura kaže da mama nikad neće morati doznati za to. To bi je ubilo, teta Aurora. To mi je Maura rekla da ti poručim.” Navukla sam jednu nogavicu pa drugu, pridržavajući se za stolicu i držeći telefon između ramena i brade. U ustima sam imala okus kao da sam malko povratila. Pogledala sam u bocu vode što je ležala na podu.
BalkanDownload
Možda je ostao još gutljaj unutra. ”Mia, a gdje si ti? Lako ću naći Mauru i policiju, vidjet ću rotacijska svjetla. Ali moram znati gdje da pronađem tebe.” ”Ja sam u svom autu. Parkirala sam uz cestu. Mislim da se zove Bay View ili tako nekako. Proteže se uz plažu. Nisam znala kamo da odem ni što da radim. Maura je rekla...” ”Ne miči se odatle, okej?” ”Bojim se, teta Aurora. Ona nije bila jako pijana, ali neki tip kojeg uopće ne poznajemo potukao se s nekim drugim tipom. Kažu da je izvukao nož i... Ne znam tko je pozvao policiju. Maura je rekla da pobjegnemo, ali tada su nas osvijetlili svjetiljkama i...” ”Vjerojatno je dobro da niste pobjegle”, prekinula sam je. Hvatala me mučnina od njezina brbljanja. Obula sam japanke i došla do vrata, ali sam se sjetila da sam ostavila lampu upaljenu pa sam se vratila i ugasila je. ”Da ste bježale, zatvorili bi vas obje i tko bi me onda zvao? Ostani gdje jesi, Mia. Ostani u autu. Nema pića i nema trave. Barem ne dok ja ne stignem.” Podigla sam kažiprst kao da joj prijetim. ”Nisam pila”, pobunila se Mia. ”Ja sam dežurna vozačica. Ja sam uvijek dežurna vozačica.” Zamalo sam prasnula u smijeh. Ali ovo očito nije bila smiješna situacija. Ako Mauru uhite zbog konzumiranja alkohola i posjedovanja marihuane, McKenzie će dobiti slom živaca. ”Stižem najbrže što mogu.” Poklopila sam i pogledala u zaslon mobitela. Dva sata i jedanaest minuta. Izašla sam iz sobe u mračni hodnik i raspravljala sama sa sobom hoću li prvo piškiti ili probuditi Janine. Ako je prestrašim i ona izvuče nož s dvjema oštricama ili neko slično sranje, vjerojatno ću se upiškiti u gaće. S druge strane, vrijeme nam je bilo dragocjeno, a njoj će ipak trebati barem nekoliko minuta da se odjene i nabaci policijski izraz lica. Prošla sam pokraj Lillyne sobe. Čvrsto je spavala. Kad sam došla do vrata Janineine sobe, nježno sam pokucala. Nisam htjela da me itko drugi čuje, ali nisam bila toliko glupa da otvorim vrata i da me pojede njezin pas. ”Da?” odazvao se Janinein glas. Nije zvučala kao da je spavala. Otvorila sam vrata samo malčice. Naime, ako me Fritz napadne, moći ću ga odvaliti po njušci. Nikad nisam vidjela da se ponaša agresivno, ali ova noć nije bila pogodna za testiranje situacije. ”Moraš se provozati sa mnom”, rekla sam tiho. ”Okej.” Čula sam je kako ustaje iz kreveta. ”Hoću li povesti Fritza?”
BalkanDownload
”Bolje je da ga ostaviš tu.” Zatvorila sam vrata. Janine nije pitala ni kamo idemo ni zašto idemo.
BalkanDownload
13 Janine ”Hvala, teta Janine. Puno ti hvala.” Mia me zagrlila postrance dok smo hodale prema mojem autu. Cesta se zvala Bayshore Drive, a ne Bayview kako je rekla Aurori. Srećom, znala sam kamo trebamo ići. Policija ondje stalno ima posla s tinejdžerima. ”Da, hvala ti, teta Janine. Sve je ovo bila namještaljka”, dometnula je Maura, samodopadnim i čvrstim tonom. Imale smo sreće. Mauri još nisu bili primijenili alkotest kad smo stigle. Bilo je očito da je pila. A sudeći prema mirisu njezine kose, pušila je i marihuanu. Bilo je toliko pijanih maloljetnika da su prisutni policajci čekali pojačanje. Jedan od njih bio je moj poznanik. Dopustio je da odvedem Mauru samo uz upozorenje. Rekao joj je da je trebala biti na putu prema policijskoj postaji, ali da je izbjegla tu sudbinu zato što sam ja dobra policajka i zato što me iznimno cijeni. To zapravo nije bila tako golema usluga. Naime, ovako su na obradi imali jednu tinejdžericu manje. ”Zar ne bismo sada trebale ići ravno k tati?” upitala je Mia dok smo prelazile cestu. Nagnula sam se prema njoj, njuškajući. ”A koliko si ti popila?” ”Nimalo!” Bilo je mračno. Nisam joj mogla dobro vidjeti lice, ali nisam ni morala. ”Lažeš.” ”Popila sam samo jedno pivo”, branila se Mia. Pogledala sam Mauru, koja je hodala s moje druge strane. Bila je malčice pijana, ali ne bi napuhala više od 0,7 promila. Ali nije bilo bitno koliko bi napuhala. Bila je maloljetna. Da djevojke nisu bile mudre i odmah pozvale Auroru, Mauru bi se teretilo za maloljetničko opijanje. I posjedovanje marihuane, vjerojatno. Nisam htjela znati što joj je u džepovima. ”Moja sestra bila je dežurna vozačica”, dometnula je Maura. ”Ako kaže da je popila jedno pivo, onda je popila jedno pivo.” ”Meni bi sad dobro došlo jedno pivo”, Aurora je promrmljala, dovoljno glasno da je mi čujemo. Hodala je iza nas, pušeći cigaretu. Užicala ju je od nekog tinejdžera koji je čekao da ga strpaju u ”maricu”.
BalkanDownload
Doduše, moja je pretpostavka da ”marice” neće nikoga odvesti. Naime, to bi policajcima zadalo previše posla i odvuklo bi ih od njihovih stvarnih dužnosti. Umjesto toga pozvat će roditelje tinejdžera, uzeti njihove podatke i obavijestiti ih o tome kad se trebaju pojaviti na sudu. Odradila sam ovakav scenarij toliko puta da bih mogla raditi i pijana. Nasmijala sam se vlastitoj šali. ”Nećeš voziti kući”, rekla sam Miji. ”Ali što je s mojim autom?” Izvadila sam ključ iz džepa i otključala Jeep. ”Ostavit ćemo ga ovdje.” ”Kako ću otići po njega ujutro?” Glas joj je ponovno postao pištav. ”Tata će htjeti znati gdje je auto. Što ću mu reći?” ”Smislit ćeš nešto. Vjerujem da to neće biti prvi put da mu lažeš.” Sjela sam za volan. Aurora je sjela na suvozačevo sjedalo, a djevojke otraga. Krenule smo. Aurora je privezala pojas, a potom se naslonila i okrenula prema djevojkama. ”Evo što ćete mu reći. Reći ćete mu da ste popile pivo i...” ”Ne mogu reći tati da sam popila pivo!” zavapila je Mia, preglasno, sa stražnjeg sjedišta. ”Ne, ne, slušaj”, Aurora ju je pokušavala umiriti. ”Reci mu da si popila pivo, samo jedno, ali da si znala da nije sigurno voziti pa...” ”Zar vi ne morate biti kod kuće u određeno doba?” upitala sam ih. Pokraj nas je projurio motocikl blještavih svjetala, ”Što vaš otac misli, gdje ste sada?” ”Ne znam. Vjerojatno misli da smo u krevetu”, odgovorila je Maura. ”On nikad ne čeka da dođemo kući. Peaches se još uvijek često budi noću. Ako ima prilike, tata spava kao zaklan.” ”Mia, reci mu da si znala da ne bi smjela voziti pa si našla prijevoz kući”, Aurora joj je predložila. ”On će se sam ponuditi da te odveze do tvog auta.” Namrštila sam se. Aurora se okrenula prema meni. ”Što je? To ce upaliti. Znaš da hoće. Roditelji gutaju ta sranja, misleći kako njihova djeca znaju donijeti pametnu odluku.” Razmišljala sam o našem sinoćnjem razgovoru. O Judeu. Možda je Aurora doista dobro postupila kad je pustila da ga otac uzme. Ne mogu zamisliti Auroru kao majku nekog tinejdžera. I sama se još uvijek ponašala kao tinejdžerica.
BalkanDownload
”Kažem ti, povjerovat će ti”, dometnula je Aurora. Još uvijek je bila napola pijana kad me maloprije probudila. Uvjerena sam da bi u ovom trenutku i njoj i Mauri izmjerili jednaku razinu alkohola u krvi. Ali Aurora zna podnijeti piće. Usto, odrasla je osoba. Slobodna je zajebati svoj život kako joj se prohtije. Maura nije bilo dovoljno stara da donosi takve odluke. Barem ne što se mene tiče. ”Mislim da pivo ne bi trebalo biti dio objašnjenja.” Pogledala sam djevojke u retrovizoru. Auroru je očito živciralo što se ne slažem s njom pa je puhnula i ponovno se namjestila u sjedalu. ”Drago mi je da si zvala, Mia.” Pogledala je u djevojke. ”Znaš da te sestra spasila, Maura.” Vozile smo se Cestom 1, u tišini. Skrenula sam južno. Prolazile smo pokraj križanja Five Point kad je Maura, posve iznenada, upitala: ”Hej, tela Aurora, tko je Buddy McCollister? Ili bismo to trebale pitati tebe, teta Janine?” Ni na kraj pameti nije mi bilo da će me to pitati. Doduše, očekivala sam da hoće jednoga dana, ali ne... ne večeras. Ne sada. Ne sada dok je njihova majka tako bolesna. Pogledala sam Auroru. I ona je pogledala mene. Već smo razgovarale o ovom danu. O tome što ćemo učiniti ako nam postave to pitanje. Nadale smo se da će im McKenzie reći prije nego što stignu pitati nas. Već im je trebala reći. I Lilly se slaže s tim. Ali trenutačno nijedna od nas nije živjela u stvarnom svijetu. Najmanje McKenzie. Bile smo u nekakvom limbu, čekajući da ona umre. Čekajući da nam se slome srca i raspadnu životi. ”Tko vam je rekao za Buddyja?” Aurora se naglo okrenula prema blizankama. Prije pet minuta bila im je najbolja prijateljica, ali sada je zvučala ljutito. ”Nitko. Pročitale smo na internetu. Na Wikipediji”, Mia je odgovorila. Ponovno sam pogledala u Auroru. Zurila je preda se. Najednom je izgledala posve trijezno. ”Što piše?” upitala sam, trudeći se da mi glas ostane miran. Wikipedia? Jebena Wikipediti? ”Piše da ga je teta Aurora ubila kad joj je bilo četrnaest.” Maura. Ima optuživački ton. Pretpostavljam da na ovaj način pokušava skrenuti situaciju sa sebe. I ja sam se katkad služila takvim mehanizmima. ”A onda sam potražila njegovo ime u Googleu. Našla sam osmrtnicu. Piše da je umro kod kuće u Albany Beachu.” Mogla sam reći djevojkama da ćemo o tome razgovarati drugi put.
BalkanDownload
Zujalo mi je u ušima. Nisam bila spremna za ovo. Ne sad. Ne dok je McKenzie ovako bolesna. Ne dok Lilly čeka bebu. I dok se ja bakćem s tužbom. Toliko sam čvrsto stezala volan da su me prsti zaboljeli. ”Ako im mi ne kažemo”, rekla je Aurora, ni ne trudeći se da je one ne čuju, ”pronaći će još toga na internetu. Bolje je da to čuju od nas.” Prošle smo pokraj outlet trgovina na sjevernoj strani, a potom i na južnoj. Bez plaćanja poreza! pisalo je na jednom znaku. Sva kupovina u Delawareu odvija se bez plaćanja poreza na promet. Uključila sam lijevi žmigavac, prema Aveniji Rehoboth. Semafor je pokazao zeleno. ”Ne morate nam reći, teta Aurora. Ako ne želite, zbilja ne morate”, rekla je Mia. ”A ja mislim da imamo pravo znati”, rekla je Maura. Uzdahnula sam. Nisam krenula cestom koja je vodila do Jaredove kuće, nego sam nastavila voziti Avenijom Rehoboth. Sve je bilo tiho i mirno. Kafići i barovi bili su zatvoreni. Uz cestu su bili parkirani automobili. Na semaforima su se palila zelena svjetla, jedno za drugim. ”Kamo idemo?” upitala je Mia. Zvučala je malčice uznemireno. Možda je mislila da ćemo ih oteti. ”Sjest ćemo na plažu nakratko”, rekla sam. Pogledala sam u kontrolnu ploču. Bilo je tri i četrdeset. ”A nakon toga ću vas odvesti kući.” Skrenula sam desno i ušla u Prvu ulicu. ”Ti ne moraš ništa govoriti”, nježno mi je rekla Aurora. Dodirnula mi je nogu, ali povukla je ruku prije nego što sam je ja stigla odgurnuti. Parkirala sam tik uz šetnicu u Ulici Olive. Ulica je bila prazna, osim jedne jarkozelene VW bube. Nova. Iz 2013. Ili 2014. Registarske oznake savezne države Maryland. Otraga je bila naljepnica pekarnice Fractured Prune. Na desnoj strani stražnjeg branika vidjelo se udubljenje. Ne znam zašto sam uočila sve te detalje. Dobra sam u detaljima. Osobito kad je riječ o vozilima. Vozila su jedan od glavnih alata u mojemu poslu. Izašla sam iz svog Jeepa. Sve smo izašle. Zaključala sam daljinskim ključem i povela prema pustom šetalištu, niz stube, na pijesak. U proteklih nekoliko godina promijenio se krajolik na ovim plažama. Majka priroda napada svojim uraganima i opakim sjevercima, a američka vojska uzvraća jaružanjem obale i gradnjom nasipa. Sjedile smo jedna do druge na vlažnom pijesku gledajući u ocean. Ja, pa Aurora, a potom Mia. Maura je bila na kraju. Kiša ne pada već satima, a prema tlaku zraka činilo se da će sutrašnji dan biti sunčan.
BalkanDownload
”Ti ili ja?” upitala je Aurora. Pila je vodu iz bočice koju je pronašla na podu mojega auta. Uzevši u obzir koliko je džina sinoć popila, pravo je čudo da se ovako brzo otrijeznila. ”Ti.” Privukla sam koljena prsima i čvrsto ih obavila rukama, ”ja ne mogu. Ne večeras.” Sve četiri smo šutjele nekoliko trenutaka, čuli su se samo ugodni zvuci valova što su oplakivali obalu. ”Dakle, istina je? Zbilja si ubila nekoga, teta Aurora?” Maura je upitala. ”On je bio nešto u rodu s tobom, zar ne, teta Janine? Oh, Bože”, rekla je. ”To je bio tvoj otac, je li tako? Na osmrtnici je pisalo da je umro u četrdeset prvoj godini.” Spustila sam čelo na koljena i sklupčala se. Aurora me se nije usuđivala dodirnuti, ali glas joj je bio pun nježnosti i utjehe. ”Dobro si”, tiho mi je rekla na uho. ”Sve će biti u redu.” I bila sam dobro. Začudo. Aurora je ispričala cijelu priču. Bila je kratka i govorila je sve kako je bilo, bez uljepšavanja. Uljepšavanje ne bi imalo smisla, ne pored Wikipedije. ”Tih smo dana boravili u ljetnikovcu. Janine i njezina obitelj tada su živjeli ondje tijekom cijele godine. Janine, njezina majka i otac, i nas tri. Janinein brat nije bio kod kuće”, objasnila je Aurora. ”Soba u kojoj sad spavam nekoć je bila Toddova. Te sam noći spavala u njegovoj sobi zato što... ne znam. Katkad sam ondje spavala. Bio je petak, u rujnu. Kišilo je.” Čvrsto sam zatvorila oči, pokušavajući se usredotočiti na zvuk valova, a ne na zvuk očevih koraka ispred moje sobe. ”Ustala sam da odem na zahod i u tom trenutku začula sam Janine. Zvuk je dopirao iz njezine sobe. Plakala je.” Aurora je utihnula. Djevojke su nepomično sjedile u tami. Nisu ispustile ni zvuk. ”Razgovarala je s nekim. Preklinjala ga je...” Aurora je sjedila ispruženih nogu. Sve četiri bile smo bose. Lak na Aurorinim nožnim prstima bio je tamne boje. Plave. Pogledala je u djevojke, a potom u ocean. ”Otvorila sam vrata sobe da vidim što se zbiva.” Lagano sam se ljuljala. Pijesak na kojem sam sjedila bio je mokar. I hladan. Pomislila sam da bih trebala otići u auto po ručnike. Možda je Miji i Mauri hladno. ”Otvorila sam vrata. On je bio u sobi. Buddy McCollister.” Aurora je izgovorila to ime kao da je riječ o najvećem zlu na svijetu. Naravno, Buddy je to i bio. ”Bio je u Janineinu krevetu.”
BalkanDownload
”Oh, Bože”, jedva je izustila Mia, tiho zaplakavši. ”Teta Janine, tako mi je žao.” ”Hoćeš reći, u njezinu krevetu?” upitala je Maura, zapanjena Aurorinim riječima. ”Hoćeš reći...” ”Da”, Aurora je dovršila. ”Jebeni gad silovao je svoju kćer pune dvije godine.” Osluškivala sam zvuk valova, pokušavajući blokirati Aurorine riječi. Ljudi opisuju zvuk valova kao razbijanje i lom, ali to zapravo nije razbijanje i lom. Razbija se staklo. Lom se može čuti u prometnim nezgodama. A valovi... to je samo bijeli šum. U tom zvuku nema ničeg nasilnog. Čvršće sam obujmila koljena i pitala se kako je moguće da se još uvijek želim sklupčati u fetalni položaj kad se spomene Buddy. Aurora je nastavila s pričom. ”Bio je pijan. Lud. Kad me ugledao, ustao je iz kreveta. Krenuo je prema meni. Znao je da neću šutjeti o tome.” ”Gdje si našla pištolj?” upitala je Maura. ”Buddy je bio murjak i kreten. Pištolji su bili na svakom koraku. Napunjeni. Volio je oružje. Obožavao ga je. Uvijek je govorio kako se nada da će im netko provaliti u kuću da mu može raznijeli mozak. Unio je jedan pištolj u Janineinu sobu. Da je ušutka, vjerojatno. Tipovi poput njega rade takva sranja.” Aurora se držala priče koju je ispričala policiji. Samo smo nas četiri znale da se Aurora spustila u kuhinju po pištolj. Buddy ga je držao u kuhinjskom ormariću. Katkad se pitam zna li moja majka istinu. Ako zna, nikad nije ništa rekla. Ni istražiteljima, ni meni. ”Kako si se dočepala pištolja?” ”Bio je na stoliću pokraj Janineina kreveta. Tog poslijepodneva nakon škole slagale smo golemu slagalicu na tom stoliću. Zato što je kišilo.” Aurora je utihnula na trenutak. Pogledala sam je. Zurila je u ocean. Posve mirna. Bilo joj je drago što je ubila Buddyja. Uvijek joj je bilo drago. Nikad u njezinu glasu nisam osjetila ni tračak žaljenja. Učinila je ono za što ja nisam imala hrabrosti. Spasila me. ”Oboje smo požurili prema pištolju, ali ja sam stigla prva. On je prevrnuo stol. Dijelovi slagalice letjeli su na sve strane.” Taj dio priče je istinit. O slagalici. Prevrnuo ju je dok je padao. To je bila slagalica na Gooniese. Pripadala je mojemu bratu. Još se sjećam kutije. I boje njezinih djelića.
BalkanDownload
”Sve se zbilo jako brzo”, nastavila je Aurora. ”Ne sjećam se dobro. Bilo je poput filma u mojoj glavi. Kao da sam to samo gledala. Skočio je prema meni. Ja sam naciljala pištolj. Izgovarao je strašne stvari. I dalje je išao prema meni. Povukla sam otponac.” ”Samo jednom?” prošaptala je Maura. Aurora ju je pogledala ravno u oči. ”Jednom je bilo dovoljno.”
BalkanDownload
14 McKenzie Osvanulo je jutro, 4. srpnja. Ušla sam u kuhinju, a Lilly je pripremala čaj. ”Hej.” Nasmiješila se, sva vedra i ozarena. ”Zar smo mi prve ustale?” upitala sam. Bilo je skoro devet. ”Da. Ne znam koliko su njih dvije ostale budne nakon što smo mi otišle u krevet. Kako se osjećaš? Izgledaš bolje.” Pažljivo me proučavala, zbog čega mi je bilo malčice nelagodno. ”Boja ti se vratila u obraze.” Namjestila sam maramu. ”Dobro sam.” Osjećala sam se iznenađujuće dobro. Imala sam jedan kraći posjet zahodu, oko četiri ujutro, kad sam povratila. Ali nakon toga sam dobro spavala. ”Dobro izgledaš.” Bila je slatka u svom kratkom bijelom ogrtaču cvjetnog uzorka. Svezala ga je visoko iznad struka pa joj je jutros trbuh izgledao još veći nego jučer. Možda i jest bio veći. Kosu je razdijelila po sredini i svezala niske kečke. Dražesno. Ja sam pak bila odjevena u muške bokserice i ofucanu majicu. Usto, lice mi je bilo natečeno. Frotirna marama boje lavande što mi je bila svezana oko glave nije puno pridonosila mojemu izgledu. ”Želiš li čaja?” Lilly me upitala. ”Da.” Prišla sam kuhinjskom pultu. ”Ali mogu si ga sam pripremiti.” ”Ja ću ti ga pripremiti. Sjedni i odmaraj se.” ”Odmarala sam se cijelu noć.” ”Dopusti da napravim to za tebe. Zbog mene, ako ne zbog sebe. Osjećam se loše zbog toga što ne mogu ništa učiniti za tebe.” ”To je smiješno. Dovoljno je što si ovdje. Cijeli mjesec.” Raširila sam ruke. ”Budimo realne. Ovo je sve zbog mene.” Lilly je lepršala po kuhinji poput leptirića. Natočila je vodu iz čajnika u šalice. Izvadila je vrč narančina soka. Ubacila je engleski mafin u toster. ”Hoćeš li putra ili džema od jagoda?” ”Mislim da ću...” ”Sjedni. Donijet ću i jedno i drugo. Moraš nešto pojesti. Previše si mršava. Ne želiš valjda da ti se objese grudi.” Nisam je počastila odgovorom. Bilo je već prekasno za moje grudi. Glavom mi se motao izraz ”ispuhani baloni”. Sjela sam za šank.
BalkanDownload
”Jesi li imala mučninu sinoć?” Izvadila je plastični žuti poslužavnik iz ormarića. Donijela ga je od kuće prošlog ili pretprošlog ljeta. Lilly je obožavala poslužavnike. Imala je još gomilu kod kuće, a svaki je imao temu praznika ili godišnjih doba. ”Mogle bismo doručkovati na verandi. Kiša je prestala. Dan će biti divan.” Promatrala sam je kako stavlja šalice na poslužavnik, u/ima tanjur s mafinom i ubacuje još jedan mafin u toster. Nakon toga je stavila i zdjelicu sa šećerom. Izostavila je mlijeko. Nikad ne pije čaj s mlijekom, valjda zato što je azijskog podrijetla, a znala je da ja trenutačno ne smijem mliječne proizvode. ”Čudno je što Janine još nije ustala.” Pogledala sam preko ramena, u smjeru stubišta. ”Nikad ne spava dokasna.” ”Čula sam je jutros vrlo rano. Bilo je oko pet i trideset... ili šest. Vodila je Fritza van.” ”To je još čudnije. Fritz se nikad ne budi tako rano.” Bila sam gladna, što me iznenadilo. Uzela sam polovicu mafina s tanjura. ”Hoćeš li džema?” Lilly mi je pružila nož za mazanje. ”Od jagode je. Janine kaže da ga je kupila na tržnici u Lewesu.” ”Bez ičega je savršen.” Mahnula sam joj prhkim mafinom. Nagnula se naprijed, naslonivši se podlakticama na šank i utišala se. Na lijevoj je ruci imala platinasti vjenčani prsten i golemi dijamant. ”I? Što ti kaže Janine o svojoj novoj djevojci?” Odmahnula sam glavom, grickajući mafin. ”Nije rekla puno. Po zanimanju je psihologinja. Mislim da radi za državnu policiju. Tako ju je Janine upoznala.” ”Koliko su dugo u vezi?” ”Znaš kakva je Janine, nikad nam ne želi otkriti sočne detalje. Mislim da su skupa već neko vrijeme. Možda osam ili devet mjeseci?” ”Žive li zajedno?” Slegnula sam ramenima. Lilly je podignula čajnu vrećicu iz svoje žute šalice pa je omotala oko žlice i ocijedila. Bacila je vrećicu u smeće ispod sudopera i vratila se po vrećicu iz moje šalice. ”Jesi li je uopće pitala o njoj?” ”Pokušala sam. Nije bila pretjerano pričljiva.” ”Što misliš, čemu tolika tajanstvenost?” Ocijedila je i drugu vrećicu čaja. ”Meni se čini da to ima veze s hebenim Buddyjem.” Nasmijala sam se. ”Što je?” Začuđeno me pogledala.
BalkanDownload
”Zvuči tako smiješno. Hebeni. Gospođice Puritanko.” ”Ja nisam puritanka. To nije baš lijepo od tebe.” Bacila je i drugu vrećicu u smeće. ”Jednostavno ne volim riječ na J. Vulgarna je.” ”Vulgarna”, ponovila sam i ponovno prasnula u smijeh. Lilly se pretvarala da se ljuti. Izvadila je i drugi mafin iz tostera. ”Mislim da trebaš pitati Janine o Chris.” Slavila je tanjurić na poslužavnik, a potom podignula poslužavnik sa šanka. ”Moramo doznati što se zbiva.” ”Ja to mogu nositi.” Ustala sam sa stolice. ”Mogu i ja.” Zastale smo na trenutak i pogledale jedna u drugu. Trudnica protiv žene koja umire od raka. Uzdahnula sam i pošla prema verandi. ”Rekla sam ti. Već sam je pitala o Chris.” Hodala sam dnevnom sobom. ”Nije mi htjela ništa reći o njoj.” ”Jesi li joj rekla da je pozove ovamo?” Otključala sam vrata verande i otvorila ih za Lilly. Ostavivši vrata otvorena, pošla sam za njom. ”Ako nam ne želi reći ništa o njoj, onda je sigurno neće ni pozvati ovamo. Vjerojatno si u pravu - moguće je da je to samo ševa i ništa drugo.” Lilly je pričekala da i ja sjednem, a potom je stavila plavu šalicu i tanjurić s nagrizenim marinom na rukohvat moje ležaljke. Poslužavnik je odložila na maleni bijeli stol izrađen od kovana željeza, koji je stajao između njezine i Aurorine ležaljke. ”Mislim da bismo joj trebale reći da je pozove.” Dodala mi je zdjelicu sa šećerom. Stavila sam žlicu šećera u čaj. ”Ti joj reci.” ”Ali ona će mi reći da gledam svoja posla. Učinit će to ako joj ti kažeš.” Uzdahnula sam i uzela svoj mafin. ”Ne sviđa mi se ovo, znaš?” Zagrizla sam u mafin i zagledala se u prekrasno plavo nebo, bijeli pijesak i more u daljini. To je bio isti komadić zemlje koji promatram još od osnovne škole, ali svaki mi put oduzme dah. Svidjela mi se pomisao na to da će to more, taj pijesak, morska trava, pa čak i pohabana drvena ograda izgledati isto i kad ja odem. ”To što se izvlačimo na moj rak”, rekla sam. Lilly nije odgovarala pa sam pogledala u nju. Oči su joj bile pune suza. ”Joj, draga, nemoj.” Uhvatila sam je za ruku i nježno je stisnula. Stiskala je usnice, boreći se da ne zaplače. Pustila sam njezinu ruku i otpila gutljaj čaja. ”Razgovarajmo o vedrijim temama. Kako napreduje dječja sobica? Što si odlučila, sove ili klokani?”
BalkanDownload
”Sove. Kupila sam već svu posteljinu i lampu sa slikom sove, a na poleđini stolice za ljuljanje također je izrezbarena sova.” Gestikulirala je dok mi je to objašnjavala, odmah živnuvši. ”Zidovi su blijedozeleni, a djevojka iz likovne škole naslikala je mural na južnom zidu. Mama, tata i bebica sova i drveće. Prekrasno.” ”Da, zvuči prekrasno. Htjela bih to vidjeti.” Pijuckala sam vruć, sladak čaj. ”Baš bih voljela.” ”Naravno da ćeš doći i vidjeti sobicu. Ostani kod nas nekoliko dana idući mjesec. Matt bi volio da dođeš.” ”Kako je Matt?” ”Dobro. Odlično. Prošli mjesec smo zaposlili još jednog optometričara. Posao cvjeta.” ”A kako ste vas dvoje? Znam da ste imali malih problema prije nekoliko mjeseci.” U to je vrijeme već bila trudna, samo što ja to nisam znala. Ona je tada bila trudna, a on je prijetio da će se iseliti. Brine me ta priča. ”Nas dvoje smo dobro. I on je dobro,” Mazala je svoj mafin maslacem. ”Dakle, u ožujku je bio nesretan u braku, a sada je sretan?” upitala sam sumnjičavo. ”Mislim da mu je bilo dosadilo. Ili možda mu je palo na pamet da sam ja jedina žena s kojom će spavati do kraja života. Čini mi se da je jedna prodavačica koja nam dolazi u ordinaciju bacila oko na njega.” Zakolutala je očima. Pokušavala je ostaviti dojam da nije nimalo zabrinuta, ali ja sam joj na licu vidjela da jest. Uzdahnula sam. Nadala sam se laganom jutro, bez teških i ozbiljnih razgovora. Takvi me razgovori znaju prilično umoriti. Htjela sam da mi ovogodišnji Četvrti srpnja bude zabavan. ”Što se zbiva, Lilly?” Lilly je zagrlizla svoj savršeno namazan mafin. ”Vidim ti na licu, Lilly. Je li to zbog Marta? Kunem ti se, razbit ću ga ako je napravio neku glupost. Poslat ću Janine da ga razbije. Znaš da će ona to učiniti za mene.” Odložila je mafin na tanjur i polako žvakala. ”Nema veze s Mattom.” Gledala je svoje ruke. ”To jest, ima, ali... zapravo ima veze sa mnom.” Pijuckala sam čaj i čekala da nastavi. Konačno, podignula je pogled. ”Znam kako ćeš reagirati, ali.... mislim da mu moram reći.” Odmah sam znala o čemu govori, iako nismo o tome govorile gotovo pet godina. ”Ne moraš mu reći.”
BalkanDownload
”Imat ćemo dijete zajedno. On se silno trudi da ovo uspije. Rekli smo da ćemo biti iskreni jedno prema drugome i govoriti kako se osjećamo. A što ja radim? Lažem mu u lice.” ”Ne lažeš mu.” ”Skrivam istinu od njega. Nikad ništa ne skrivam od njega.” ”Mislim da za ono što se zbivalo u tvojoj prošlosti ne vrijede ista pravila. Tada si bila još dijete. To je bilo prije dvadeset dvije godine. Mnogo prije nego što si upoznala Marta, zaboga.” Raširila sam ruke. ”I Matt sigurno ima prošlost o kojoj ne želi govoriti.” ”Njegova prošlost nije poput moje. Možemo se kladiti u to.” Sjedila je nekoliko trenutaka u tišini. ”Osjećam se kao da činim nešto loše.” ”Jedi taj mafin”, rekla sam joj. Ohladit će ti se.” Sad je mazala i džem. Pomno se usredotočila na to. ”I nije samo Mart u pitanju. Osjećam se kao da lažem i Aurori i Janine.” ”Ni njima nikad nisi lagala. Samo im nisi... rekla sve.” Nekoć, vrlo davno, osjetila sam krivnju zbog toga što ja znam o tom dijelu Lillyna života, a Janine i Aurora ne znaju, ali u jednom sam trenutku shvatila da to jednostavno nije važno. I ja sam doznala posve slučajno, a Lilly se toliko sramila da sam joj morala obećati da nikome neću reći. Kako su godine prolazile, tako sam zaboravila na to. Lilly nije nikoga povrijedila svojim ponašanjem. Nije ništa ukrala. To je bio samo seks. Tko se nije seksao s nekim u svojim dvadesetima, a da nije poslije požalio? Dobro, primila je novac od tih muškaraca. Ali učinila je to samo triput i odlučila da nije tip osobe da bude escort dama, bez obzira na to koliko zarađivala. Lilly je nepomično sjedila i zurila u ocean. Uzdahnula sam. ”Ne znam zašto želiš počiniti takvu pogrešku. Pogrešku pod utjecajem hormona. Ako zbilja hoćeš reći Mattu, pričekaj da prođe šest mjeseci. Pričekaj dok se ne rodi dijete. Dok ponovno ne budeš ona stara.” Slegnula sam ramenima. ”A tada mu reci, ako baš budeš htjela. Reci svima. Reci Aurori, Janine, svom ocu, mojim kćerima... dovraga, reci i mojoj majci ako hoćeš. To će joj dati materijala za razmišljanje svaki put kad bude htjela kritizirati Auroru i njezino pokazivanje sisa zaštitarima na srednjoškolskoj utakmici.” ”Ti me zafrkavaš. Prikazuješ to bolno razdoblje mog života kao beznačajno.” ”Nije istina. Kunem ti se.” Razmislila sam o tome na trenutak. ”Zapravo, istina je. To razdoblje tvog života jest beznačajno.” Podignula sam ruku, ne dajući joj da mi upadne u riječ. ”Bile smo mlade. Donijela si
BalkanDownload
neke pogrešne odluke. A tko nije? Sjećaš li se Billyja Locketa? S moje prve godine faksa? Uglavnom, spavala sam s njim samo zato da mogu upadati na zabave njegova fakulteta i piti pivo besplatno.” ”To nije isto”, rekla je. ”Da, isto je. Nitko te neće okrivljavati za pogreške koje si počinila prije dvadeset dvije godine. Kad ti je bilo dvadeset.” Morala sam se svladati da ne počnem vikati na nju. ”Zašto onda ne bih trebala reći Mattu?” Zato što će te on okrivljavati za to, htjela sam joj reći. Zato što on, koliko god je drag, zna biti krut i nepopustljiv. Ali nisam ništa rekla. ”Razgovarat ćemo o tome s Aurorom i Janine, može?” Lilly je oklijevala s odgovorom. ”Dakle, misliš da bih im trebala reći?” ”Hoće li ti to biti dovoljna ispovijed, dovoljna da se suzdržiš od toga da kažeš i mužu?” Razmišljala je o mojim riječima. ”Ne znam. Možda.” Igrala se mrvicom kruha na svom tanjuriću. ”Mislim da moram još malo razmisliti o tome. Nemoj im ništa govoriti, molim te.” ”Neću”, obećala sam. Odmahnula je rukom. ”Promijenimo temu. Umorna sam od razgovora o tome. Umorna sam od brige i razmišljanja o tome. Malčice sam osjećala kao da sam izbjegla metak. Kad uzmem u obzir svoje okolnosti, najprije sam pomislila da je Lillyna situacija zbilja beznačajna. Ali znala sam da ne smijem gledati iz te perspektive. To što ja imam rak ne briše ono što je Lilly učinila, niti može izbrisati sram koji je osjećala poslije. Sram koji još uvijek osjeća, očito. Moram to imati na umu. Moj neizlječivi rak ne briše probleme drugih ljudi. Jednoga dana me više neće biti, a oni će ostati ovdje. Sa svojim problemima. Dohvatila sam šalicu. ”Reci mi kakvi su ti planovi. Koliko ćeš biti na porodiljnom? Hoćeš li raditi puno radno vrijeme ili pola?” Vidjela sam koliko se trudi preći na novu temu. I uspjela. Ponosila sam se njome. ”Radit ću pola radnog vremena”, odgovorila je. ”Svakako. I Matt se potpuno slaže s tim.” Lilly je nastavila govoriti idućih pola sata. Uz drugu šalicu čaja, govorila je o svojim i Mattovima planovima za budućnost, o njihovoj ordinaciji, uređenju kuće. Jedva sam dolazila do riječi, što je u redu. Volim je slušati. S Lilly je tako ugodno i jednostavno i zapravo sam osjećala olakšanje što mogu bih nasamo s njom. Nije da nju volim više od Aurore i Janine. Aurora i Janine jednostavno crpe puno moje energije, to je sve. U
BalkanDownload
jednom trenutku, dok je Lilly govorila o tome kako će morati stavljati zaštitu na ormariće da ih dijete ne otvara, izvadila sam telefon i počela je snimati. Bila je tako lijepa, tako živahna. Iz nje je izbijala radost. Svakako ću uključiti ovu snimku u konačnu verziju svog videodnevnika. Lickala sam džem s noža za mazanje kad je na verandu sišao Fritz. Zastao je na vrhu stuba koje vode na plažu i okrenuo se prema meni. ”U redu je, dečko”, rekla sam mu. ”Idi.” Fritz se okrenuo i spustio niz stube. Janine mu je napravila mjesto za vršenje nužde iza kuće. Bio je najbolje odgojen pas na svijetu. Znala sam da će otići dolje, obaviti svoje i odmah se vratiti. Naravno, već za tri minute bio je ponovno gore. Aurora je doteturala na verandu odjevena u traperice koje su izgledale kao da je u njima spavala i gornjem dijelu bikinija u kojem je bila jučer. ”Kava”, zastenjala je. Lilly je ustala. ”Stiže.” Uzela je poslužavnik sa stolića i zaputila se u kuhinju. Aurora je prišla ogradi i pogledala prema plaži. ”Ovdje je previše svjetla. Jebeno previše svjetla.” Dohvatila sam svoje sunčane naočale, kupljene u nekakvoj drogeriji. ”Evo.” Okrenula se pa sam joj ih dobacila. Aurora ih je uhvatila i stavila na oči. ”Isuse na križu. Tko može gledati kroz ovo?” ”Žao mi je. Guccijeve naočale ostale su mi u autu? Zar ste vas dvije ostale budne cijelu noć?” Prišla je svojoj ležaljci, sjela, pa se ispružila. ”Tako nekako.” Odmahnula sam glavom. ”Cugale ste i zabavljale se? Ili ste cugale i dobivale slomove živaca?” Znala je da govorim o Janine. ”I jedno i drugo.” Zabacila je glavu i utonula u ležaljku. Pogledala sam u njezin goli trbuh. Imala je veličanstveno tijelo. Nevjerojatne trbušnjake. Ne znam kako je uopće moguće, zbog načina na koji se odnosi prema svom tijelu. Nedovoljno je jela. Previše je pila. Voljela bih misliti da su njezini dani uzimanja droga prošli, ali dobro sam znala da još uvijek zapali džoint s vremena na vrijeme. ”Što je s njom?” upitala sam je ispod glasa. Ako je Fritz izašao, znači da će i Janine uskoro sići. ”Znaš, uobičajeno.” Aurora nije podizala glavu. Mislim da su joj oči bile zatvorene iza tih tamnih naočala. ”Mogu li kako pomoći?” upitala sam.
BalkanDownload
”If I could turn back time...” 2 zapjevala je. U tonalitetu. Priključila sam se i ja, izvan tonaliteta. ”... If I could find a way.” ”Što? Zar pjevamo Cher? Zbilja?” Janine je sišla na verandu. Bila je odjevena za trčanje, a u ruci je imala bocu vode. Izgledala je umorno, ali ne i mamurno poput Aurore. ”Ne voliš Cher?” pitala sam je. Aurora je i dalje bila zavaljena u ležaljku, s naočalama na licu, zureći u nebo ili u unutrašnjost svojih kapaka. ”Ma tko ne bi volio Cher?” ”Half-breed...” 3, zapjevala je i Lilly, pridruživši nam se na verandi. ”How I learned to hate the word...” Nakratko je zaplesala, poput Indijanke oko logorske vatre, a mi smo se nasmijale. Dok je odrastala, Lilly se borila s vlastitim podrijetlom. Obitelj njezine majke nikad nije prihvatila njezina oca zato što je bio crnac, dok očeva obitelj nikad nije prihvatila njezinu majku jer je potjecala iz seoske japanske obitelji. ”Vi ste lude. Idem trčati.” Janine je prišla Aurori i nježno je gurnula vrhom tenisice. ”Ti si dobro?” ”Odlično”, odvratila je Aurora, ne pomaknuvši ni jedan mišićna tijelu. ”Možda bi trebala smanjiti s unosom džina”, predložila joj je Janine. Janine svakog jutra trči plažom. ”A ti bi možda mogla smanjiti s bezobrazlukom”, uzvratila je Aurora. Ja sam se nasmijala i zavalila u ležaljku, misleći kako sam najsretnija žena na svijetu. ”Kako je bilo na trčanju?” upitala sam Janine, držeći svoj mobilni telefon uperen u nju. Gledala sam je na zaslonu. Janine se pružila na prugasti ručnik, odjevena u crveni sportski grudnjak i izblijedjele kratke hlačice. Sve smo ležale na plaži: Lilly i ja u ležaljkama, a Janine i Aurora na ručnicima. Aurora, u sićušnom bikiniju boje limete, ležala je potrbuške i čvrsto spavala, pretpostavljam. ”Znaš, Djevojko s Rakom, kidaš mi živce s tom kamerom. Spremi to”, naredila je Janine, mahnuvši rukom prema meni i zaklanjajući mi prizor na zaslonu. ”Ne mogu. Ja sam snimateljica. Moram bilježiti što se zbiva. I onda? Što se zbiva, Janine? Kako je Chris?” Lilly je spustila knjigu koju je trenutačno čitala: Vodič za dojenje Ine May. ”Djevojka s Rakom. Jao. Mislim da se ne šali, McKenzie.” Okrenula je
2 3
Kad bih mogla vratiti vrijeme... /... kad bih mogla pronaći način. Mješanka... Oh, kako mrzim tu riječ...
BalkanDownload
moj telefon prema sebi pa sam sada vidjela i njezino lice na zaslonu. ”Da, kako je Chris, Janine?” zapjevušila je, lagano nakrivivši glavu. Ponovno sam snimala Janine. Jutros sam otkrila kako se zumira prizor. ”Chris je dobro.” Namjestila je naočale sa zrcalnim staklima. ”Koliko je vama godina uopće? Četrnaest?” ”Nisi nam rekla ni riječi o njoj. Je li zgodna? Pametna? Plava ili smeđa kosa?” ”Plava.” ”Uvijek si voljela plavuše”, rekla je Lilly. Janine je podignula ruku. ”Možeš li isključiti tu stvar? Ozbiljno to govorim.” Uzdahnula sam i pritisnula crveno dugme. ”Evo.” ”Isključeno je?” ”Isključeno je.” Odložila sam telefon u krilo. Bila sam odjevena u pamučnu majicu na kopčanje, ispod koje je bio kupaći kostim. Kad mi postane vruće, skinem je. Poslije nekoliko minuta ponovno je oblačim. ”Samo smo znatiželjne, to je sve”, rekla je Lilly. ”Brinemo se za tebe.” ”Ne morate se brinuti za mene.” Janine se uspravila i sjela. Ima lijepo definirane trbušne mišiće, kao Aurora. Možda čak i ljepše definirane. Janine vježba. Redovito i ustrajno. Trči, odlazi u teretanu, a i zdravo jede. ”Želimo da budeš sretna”, rekla sam. Janine je napravila grimasu kao da je to nešto najgluplje što je čula u životu. ”Jeste li me uopće vidjele sretnu?” upitala je. ”Ikad?” ”Znaš što želim reći”, odvratila sam nježno. Janine se ponovno ispružila na ručnik. ”Chris je super. Ali... ne znam kamo ta veza ide. Zato vam ne govorim puno.” ”Zbilja ti se sviđa?” Nije odgovorila. Lilly i ja smo se pogledale. ”Znači li to da?” ”Možemo li razgovarati o nečemu drugom, možda ponovno o Lillynoj vagini?” Maloprije, na Janinein užas, razgovarale smo o Lillynoj trudnoći i porođaju. U detalje. Aurora je otišla plivati, samo da se ne mora pretvarati da je ta priča zanima. ”Ne. Ne možemo razgovarati o nečemu drugom. Razgovaramo o tebi i tvojoj novoj vezi.” Janine je rukom prekrila oči. ”Prerano je da znamo što će biti dalje.”
BalkanDownload
”Mislimo da je trebaš pozvati na večeru”, rekla sam. ”Pripremit ću nešto dobro. Svinjsku pečenku”, dodala je Lilly. ”Voli li ona svinjsku pečenku?” ”Ne znam voli li Chris svinjsku pečenku.” ”Možda ti treba malo sna, gospođice. Malo si čangrizava.” Lilly je ponovno otvorila knjigu. Sve smo utihnule. Pred očima sam vidjela djevojčicu od četiri ili pet godina, u ružičastom kostimu na točkice, kako trči u plićak s plastičnom kanticom. Zagrabila je malo vode i otrčala natrag do pijeska gdje ju je čekala druga djevojčica, neznatno mlađa. Djevojčica u točkastom kostimu točila je vodu u pijesak, na oduševljenje druge djevojčice. Obje su vrištale od smijeha, a ja sam se smiješila. Prisjećala sam se svojih djevojčica kako se igraju zajedno, kako uokolo vuku kantice pune vode. Voljela bih da sam više cijenila te trenutke. To su bila dobra vremena. Smijala sam se s njima. Fotografirala sam ih. A sada, kad su ovoliko narasle, čeznem za tim danima. Za smijehom koji je bio tako čist, tako nevin. ”Zbilja mi se sviđa Chris”, rekla je Janine. Pogledala sam Lilly, koja nije odizala pogled sa svoje knjige. ”Pa onda je pozovi na večeru. Da je možemo upoznati”, rekla je. ”To bi bilo malo čudno”, rekla je Janine, ne otkrivajući lice. ”Ili je možeš pozvati da dođe na vatromet večeras”, predložila sam. ”To bi moglo ispasti dobro. Neće biti svinjske pečenke. Bit će mrak pa je nećemo moći vidjeti, a ona neće moći čuti Lillyno brbljanje jer će vatromet biti preglasan.” Janine me tada iznenadila. Iznenadila me svojim smijehom.
BalkanDownload
15 Lilly ”Je li zaspala?” upitala sam Janine kad je sišla u praonicu s hrpom prljave odjeće. McKenzie je odlučila nakratko odspavati prije nego što započne proslava Dana nezavisnosti. Planirale smo peći hamburgere. Napravila sam krumpir-salatu i pripremila sastojke za pečeni grah. Na večeri smo samo nas četiri. Mia i Maura neće doći prije osam upravo na vrijeme, da stignemo ispeći sljezove kolačiće na roštilju prije vatrometa. Večeras nema logorske vatre na plaži. Naime, gradske vlasti ne dopuštaju paljenje vatre na otvorenom na Dan nezavnosti. Na plaži će ionako biti već dovoljno luđaka, naoružanih sanducima piva i ilegalno kupljenom pirotehnikom. ”Da, čvrsto spava.” Janine je spustila platnenu vreću s prljavom odjećom na Aurorine japanke. ”Ja ću to učiniti.” Bila sam savršeno sposobna za to da odnesem ručnike od perilice rublja do sušilice. Trudna sam, nisam invalid. Ali maknula sam se. Razumijem potrebu ljudi oko sebe da se osjećaju korisnima. Provela sam cijeli život nastojeći ispuniti tuđe potrebe, pokušavajući pronaći ispunjenje u vlastitoj korisnosti. ”Čini se da joj je bolje danas, zar ne?” upitala sam. ”Bila sam zabrinuta za nju prošle večeri, kad su djevojke bile ovdje. Izgledala je zbilja... bolesno.” Janine me pogledala, trpajući ručnik u sušilicu. ”Ona jest bolesna, Lilly.” Posegnula sam rukom prema polici iznad sušilice, na kojoj su stajali deterdženti za rublje, izbjeljivač, omekšivač i još neki predmeti koji nisu pripadali onamo. Propela sam se na nožne prste, a trbuh mi je dodirivao hladni metal sušilice. Dohvatila sam kutijicu omekšivača u listićima. Spazila sam da je ondje još jedna kutijica pa sam dohvatila i nju. ”Danas joj je bolje. Vratila joj se boja u obraze i pojela je cijeli sendvič za ručak. To jest, gotovo cijeli”, rekla sam. ”Danas se osjeća bolje nego jučer, ali tako funkcionira rak.” Janine je izvadila plavi ručnik iz perilice. ”Imaš dobre i loše dane. A ona će imati sve manje dobrih dana. Jesi li svjesna toga? Takav je tijek te bolesti.”
BalkanDownload
”Baš si cinik.” Izvadila sam listiće iz kutijice, koja je bila sva zdrobljena, i stavila ih na vrh sušilice, složivši ih u urednu hrpicu. ”Ja sam pragmatičar.” Pričekala je da se maknem da može ubaciti ručnik u sušilicu. ”Moraš biti realna, Susie, i shvatiti da McKenzie boluje od terminalnog oblika raka i da će umrijeti.” Susie. Sunčana Susie. Janine me katkad tako zove. A to nije kompliment. Ona misli da sam pretjerano optimistična. Pretjerano vedra. Jednom sam potražila to ime na internetu, ali nisam mogla pronaći otkud ono dolazi. Koliko sam shvatila, to je naziv britanskog filma iz 1930-ih koji se temelji na knjizi mađarskog pisca po imenu István Szomaházy. ”Pomakni se da stavim ostatak odjeće unutra”, rekla je. Odmaknula sam se da može staviti i posljednja dva ručnika u sušilicu, a potom sam zatvorila vratašca, uključila dugme i vratila se svom zadatku slaganja omekšivača u listićima. Janine je podignula svoju platnenu vreću. Znam da će ubaciti svu odjeću u perilicu zajedno. Još sam davno odustala od toga da je pokušam naučiti da odvaja osjetljivu odjeću od obične. Doduše, ona nije ni imala mnogo osjetljivog rublja; uglavnom je nosila sportske grudnjake i pamučne majice pa valjda nije ni važno. ”Razmišljam o tome da prodam ovu kuću”, rekla je ne dižući pogled. Usredotočila sam se na što urednije slaganje listića. ”Ne znam hoću li moći dolaziti ovamo nakon njezine smrti.” Shvatila sam da nisam ubacila listić u sušilicu pa sam otvorila vratašca i ubacila jedan unutra. ”Znam. I ja razmišljam tako.” Janine me pogledala. ”Dakle, misliš da trebam prodati kuću?” ”Mislim da si je trebala prodati onog trenutka kad ju je tvoja majka prepisala na tebe. Mislim da je ludo što se vraćamo ovamo, iz godine u godinu. Pomalo je izopačeno. Razumiješ?” Pogledala sam je u oči. ”Kao da želimo mučiti same sebe. Kakve smo mi prijateljice kad ti činimo ovo, svake godine?” ”Znate da sam trebala biti ovdje. I zbog toga ste najbolje prijateljice na svijetu. Zbog toga što ste voljne dolaziti ovamo sa mnom i gledati me kako mučim samu sebe.” Nasmijala se, ali to je bilo bez humora. Njezina tek oprana kosa bila je svježa i lepršava; tako joj je lijepo pristajala. Lijepa je, naša Janine. Ljepša nego što je bila u svojim dvadesetima. ”Moraš učiniti ono što je ispravno za tebe, Janine. Mi ti ne možemo reći što je ispravno.”
BalkanDownload
Zurila je u perilicu rublja. ”Mislim da bi tako bilo najbolje, znaš? Zato što... ne znam što ćemo mi biti kad McKenzie umre.” Pogledala sam u nju. ”Što ćemo mi biti?” ”Nas tri.” Letimice me je pogledala, ali je brzo spustila glavu. ”Znaš da nećemo više biti iste, Lilly. Ne nakon što ona ode.” ”Ali i dalje ćemo biti najbolje prijateljice”, rekla sam. Nije mi se sviđao način na koji je to rekla. Kao da smatra da nas više neće vezati prijateljstvo. ”I dalje ćemo voljeti jedna drugu. I dalje ćemo pružati podršku jedna drugoj. Moramo. Zbog McKenzie.” ”Aha.” Kimnula je glavom. ”Uglavnom. Kuća.” ”Kuća”, ponovila sam. ”Možda si u pravu. Zašle smo u četrdesete. Stvari se mijenjaju. Mi se mijenjamo. Možda je došao trenutak.” ”I Chris tako kaže.” Zatvorila sam vratašca sušilice i ponovno pritisnula dugme. Sušilica je zabrujala, a potom nastavila vrtjeti odjeću. ”Možda je u pravu. Bavi se psihologijom, zar ne?” Bilo mi je drago što smo prešle na drugu temu. Nikad mi nije palo na pamet da će Janine smatrati da više nećemo biti prijateljice... ili da nećemo više biti iste jedna prema drugoj kad ne bude bilo McKenzie. To mi nije imalo smisla. Janineina nova djevojka svakako je bila vedrija tema. Trudila sam se zvučati opušteno, kao da nisam toliko zainteresirana. Kad McKenzie neće iskopati ovu tajnu, onda ću to morati sama. ”Forenzičkom psihologijom.” Nisam točno znala što to znači. Pogledat ću poslije na svom iPadu. Stavila sam uredno složene listiće u veću kutijicu, a manju sam kutijicu okrenula na poleđinu. Vidjevši da se ne može reciklirati, bacila sam je u kantu za smeće ispod umivaonika. ”Voljela bih je upoznati.” ”Znam.” Pomislila sam da moram potražiti balzam za usne. Usnice su mi bile suhe. Nadam se da mi nisu izgorjele na suncu. ”Ako prodaš kuću... hoćemo li i dalje ljeti dolaziti na plažu? Ti, Aurora i ja? Možda možemo iznajmiti neku kuću? Ne mogu zamisliti da ne dovodim dijete u Albany Beach.” Janine je otvorila svoju platnenu vreću za prljavu odjeću i izvadila teniske za trčanje i majicu kratkih rukava. ”Mogle bismo.” ”Ali nećemo, je li?” Pokušavala sam kontrolirati emocije. Janine mrzi kad plačem. Znam koliko to mrzi. ”Ne znam, Lilly.” Ubacila je odjeću u perilicu i ponovno posegnula u vreću. ”Ne mogu zamisliti kakav će biti život bez nje.” Izvukla je ruku iz
BalkanDownload
vreće i dlanom si pritisnula čelo. Snažno. ”Pokušavam zamisliti kako će sve izgledati, ali ne vidim ništa.” Pogledala me, ravno u oči. Nisam puno niža od nje. ”Ne mogu zamisliti ništa nakon njezine smrti.” Čelo joj se namreškalo. Čvrsto je zatvorila oči. ”Katkad se pitam hoću U i ja nestati skupa s njom. Razumiješ?” Otvorila je oči. ”Zvuči li ludo?” Što je najluđe od svega, dobro sam znala što hoće reći. McKenzie je bila neopisivo važan dio mene, svih nas, da sam i ja tako razmišljala. Je li to kao u Zvjezdanim stazama? (Mart obožava Zvjezdane staze.) Hoćemo li jednostavno prestati postojati kad McKenzie ode? Ili ćemo umirati polako, stanica za stanicom? To nije ludost, jer je to djelomice istina, nije li? Počnemo umirati čim se rodimo. ”Jesi li razgovarala s Aurorom? Što ona kaže?” Janine je iz vreće izvadila par čarapa, složenih u lopticu, pa ih ubacila u perilicu. Mornarskoplave hlačice i majica, tamnozelena majica, bijele čarape. Pitam se hoće li čarape poprimiti plavu ili zelenu boju u perilici. ”Nisam razgovarala s njom o tome.” Posegnula sam rukom na policu da dohvatim zalutali čep tekućeg omekšivača za rublje. Iza njega se nalazio još jedan čep, a pored njega još dvije pune boce omekšivača. Bacila sam ta dva čepa u smeće. ”Tko zna što će ona reći. Može reagirati na dva načina. ‘Ah, ne, ne smiješ prodati kuću. Vraćamo se ovamo iduće godine i one nakon nje.’ Ili...”, zamišljeno sam pomilovala trbuh, ”... ili će reći: Ah, ne, više se ne vraćamo ovamo.’” Janine se nasmiješila i ponovno zavukla ruku u svoju vreću s odjećom. ”Moguće.” Izvadila je čipkasti ružičasti grudnjak s košaricama. Pogledala sam u grudnjak. ”Donijela si nešto Chrisino da te podsjeti na nju?” upitala sam. Bacila je grudnjak na sušilicu. ”Ne.” Podignula sam grudnjak. ”Tvoj je?” Zgrabila mi ga je iz ruke. Htjela ga je ubaciti u perilicu. ”Da se nisi usudila.” Sad sam ga ja zgrabila njoj iz ruke. ”Previše je lijep da ga uništiš svojom groznom odjećom za trčanje. Čiji god da jest. On se pere s osjetljivim rubljem.” Dohvatila sam bijelu platnenu vrećicu s police i ugurala grudnjak unutra. ”Imaš li i gaćice iz istog kompleta?” Samo sam se šalila, ali Janine je iz vreće izvukla i ružičaste čipkaste tange. Nasmijala sam se i otvorila joj bijelu platnenu vrećicu u koju sam stavila i grudnjak. Ubacila je gaćice unutra.
BalkanDownload
”Trebale bismo razgovarati s Aurorom o ovoj kući”, rekla sam. Janine je kimnula glavom, ubacivši u perilicu bokserice i crnu mušku majicu bez rukava. Nimalo mi se ne sviđa kad Janine nosi takvu odjeću. Tako je ružna, tako... stereotipska. ”Pretpostavljam da bismo trebale razgovarati i s Mack”, rekla je, bacivši platnenu vreću na sušilicu. ”Misliš?” Zatvorila sam vreću. ”Oprat ću ovo sutra, kad budem prala svoje stvari.” Janine je ubacila previše deterdženta u perilicu i zatvorila poklopac. ”Bila si vani sinoć?” upitala sam je. Ona je pritiskala dugmad na perilici. ”Možda si se išla sastati s Chris? Znaš da je možeš dovesti ovamo. Nitko se neće užasavati, znaš, ako tvoja djevojka prenoći ovdje. Možete čak uzeti moju sobu. Ja ću spavati u tvojoj. Ako vam trebaju dva kreveta”, dometnula sam. Pritisnula je dugme za početak rada perilice. Začulo se kako voda nadire unutra. ”Sinoć sam čula paljenje automobila u dvorištu. Oko dva i trideset. A poslije sam ustala da obiđem McKenzie i popijem čašu vode. Kad sam pogledala kroz prozor, vidjela sam da nema tvog džipa.” Otvorila su se stražnja vrata i pojavila se Aurora. Na sebi je imala svoj stari crveni kupaći kostim; bio je mokar. Očito se istuširala ispod kuće. Još uvijek je imala onu ružnu plivačku kapu na glavi. ”Ne moraš nam se iskradati. Mi smo odrasle djevojke.” ”Tko se iskrada?” Aurora je upitala Janine. Prošla je pokraj nas, ravno u kuhinju, ostavljajući mokre tragove za sobom. ”Mama zna da sam se sinoć iskrala iz kuće”, odvratila je Janine. Aurora ju je pogledala. ”Rekla si joj za Mauru?” Dohvatila sam močo krpu koja je bila u praonici u kutu i pošla za Aurorom u kuhinju, brišući pod. ”Što je bilo s Maurom?” upitala sam, trudeći se govoriti tiho, u slučaju da se McKenzie probudila. Ali u cijeloj je kući vladala tišina. Čulo se samo kuckanje stropnog ventilatora u dnevnoj sobi. ”Mislila sam da nećemo nikome ništa govoriti.” Janine nas je slijedila. ”Rekla sam da nećemo reći McKenzie.” Aurora je prišla sudoperu. Vrlo je dobro vidjela da ostavlja mokre tragove na parketu. I vrlo je dobro vidjela da brišem za njom. Nije ju bilo briga.
BalkanDownload
”Namjeravala sam reći Lilly”, odvratila je Aurora. ”Ti nisi htjela da joj kažemo?” Janine je stavila kažiprst na usta i pogledom pokazala prema prednjoj strani kuće. ”Ona spava.” Aurora je izvadila čašu, otvorila slavinu i promatrala kako se čaša puni vodom. ”što?” Obrisala sam i posljednji trag Aurorinih bosih stopala, zaustavivši se točno iza nje. ”Što se zbiva s Maurom?” Začula sam otvaranje vrata spavaće sobe na donjem katu i pogledala u tom smjeru. Sve tri smo pogledale u tome smjeru. McKenzie je ušla u kuhinju. ”Hej, cure.” Zvučala je pospano. ”Što ima novoga?” ”Ja idem pod tuš.” Aurora je prošla pokraj McKenzie, poljubivši je u obraz. Pošla sam za Aurorom. Ponovno sam brisala njezine tragove, ali odmah sam odustala. Ionako su joj stopala gotovo suha. ”A ja idem po još plina.” Janine je pokazala prema stražnjoj verandi. ”Fritz! Dođi, dečko.” Čula sam Fritza u susjednoj sobi kako ustaje, a potom tapka šapama prema kuhinji. ”Jesi li za ledeni čaj?” upitala sam McKenzie. ”Pravi mi društvo dok pripremam pečeni grah.” McKenzie je pogledala Auroru koja je već izašla iz kuhinje. Potom je pogledala Janine, koja je stajala na vratima praonice, pa u mene, s močo krpom u ruci. ”Što se zbiva?” upitala je zabrinuta izraza lica. ”Pokušavala sam izvući kakvu prljavu tajnu o Chris, ali Janine se ne da.” ”Oh, kladim se da se i te kako da.” Sve smo se nasmijale, a ja sam pošla u praonicu s močo krpom. Pogledala sam u Janine. što god se zbivalo s Maurom, morat će mi ispričati. Neću dopustiti da me izostave.
BalkanDownload
16 McKenzie ”Jesi li odlučila kako će se zvati?” promatrala sam Lilly kroz leću svog iPhonea. Lilly je pokazala prstom prema meni. ”Je li to uključeno?” ”Da, uključeno je.” Sramežljivo se nasmiješila u kameru. ”Ne smijem reći. Matt ne želi da ikome kažemo. Hoće da to bude iznenađenje.” ”Kako ćemo odlučiti o imenu naše bebice kad ne znamo ni što je ponuđeno?” upitala sam. Sjedile smo na stubama što vode od kuće na plažu. Spuštala se večer. Na plaži u daljini već se moglo čuti pucanje petardi, a na nebu su zasjale i dvije rakete pa su eksplodirale i raspršile se. Još uvijek ni traga ni glasa mojim kćerima, koje su mi obećale, koje su se zaklinjale, da će doći k nama na gradski vatromet. Osim Mijine poruke, još se od jučer nisam čula s njima. ”Hajde, moraš nam reći”, ustrajala sam. ”Nećemo reći Mattu da znamo.” Obje smo se zahihotale. To je jedna od stvari koje volim kod Lilly. S njom sam se doslovce mogla hihotati. ”Hajde”, navaljivala sam. ”Reci nam barem žensko ime.” ”Nećeš mu reći da sam ti rekla?” ”Nikad. To će biti naša tajna.” Nagnula se prema meni, a njezine egzotične crte lica ispunile su cijeli zaslon. ”Brunhilda Chrysanthemum.” Spustila sam telefon, i dalje snimajući. ”Šališ se.” Znam da sam raskolačila oči od čuda. (Ispod nacrtanih obrva pomalo su izbijale i moje prirodne.) ”Molim te, reci mi da se šališ.” Lilly me pogledala, posve ozbiljna. Nisam znala što da kažem. Zacijelo se šali. Ali... što ako se ne šali? Mogu li leći u samrtnu postelju dopustivši joj da svoje jedino dijete nazove Brunhilda Chrysanthemum? Očito sam izgledala užasnuto jer je ona prasnula u smijeh. ”Trebaš si vidjeti izraz lica.” Namrštila sam se i ponovno podignula telefon. ”Hajde. Reci nam koja si imena dosad smislila. Imena koja ti se sviđaju.”
BalkanDownload
Lilly je uzdahnula i pogledala me, ozarena lica. ”Da vidimo: Aster, Olivia, Joy ili... McKenzie.” Nasmiješila se. Pritisnula sam dugme na telefonu i prestala snimati. Ponovno sam spustila telefon. ”Lilly, ne možeš nazvati dijete po meni.” ”Mogu ako hoću.” Pomilovala je svoj trbuh. Nosila je kapri hlačice i majicu sa slikom surferske daske i natpisom Baby on Board. ”Mogu je nazvati kako god želim. Mogu je nazvati McKenzie Janine Aurora ako hoću.” Nisam mogla dokučiti misli li ozbiljno. Očito se šali kad kaže da će dati djetetu tri imena, ali nije valjda da razmišlja nazvati dijete McKenzie. Nisam znala što da mislim o tome. S jedne sam strane bila polaskana. S druge strane, treba misliti o djetetu. Tko bi htio da dijete nosi ime majčine mrtve najbolje prijateljice? Ili majčine najbolje mrtve prijateljice? ”A imena za dječaka?” upitala sam. ”Elijah, Roland ili Arthur.” Nagnula sam se prema njezinu trbuhu i obratila se bebi. ”Bolje ti je da si curica.” Lilly me odgurnula, smijući se. ”Ne sviđaju ti se imena koja sam odabrala?” ”Naravno da mi se sviđaju.” Pogledala sam u nju. ”Svidjelo bi mi se svako ime koje odabereš, jer će to biti ime tvog djeteta, Lilly.” Uhvatila me za ruku i zagledala mi se u lice. ”Bi li ti doista smetalo... da dobijem djevojčicu i nazovem je McKenzie?” ”Ne znam”, rekla sam. Morat ću razmisliti o tome poslije. Kad budem sama. ”Možda neću nikada ni doznati, bude li se moje stanje pogoršalo i...” ”Da nisi to izgovorila. Da se nisi usudila.” Stisnula mi je ruku. ”Hoću da budeš ondje kad se ovo dijete rodi. Trebam te. Hoću da sve tri budete ondje.” Začula sam zvuk automobila na šljunčanom prilazu iza kuće. Negdje iz kuće zalajao je Fritz. Lilly je ustala. ”Stigle su!” Pljesnula je rukama. ”Supač, stigle su.” (Ona je bila jedina žena u četrdesetima kod koje riječ supač može proći.) ”Odnijet ću pića dolje.” Janine i Aurora već su bile na plaži. Ponijele su stolice za sve nas, još prije jedan sat. Lilly je dohvatila mali pumi hladnjak sa stuba; već ga je napunila sokovima i pivom. ”A sljezove kolačiće možemo peći poslije vatrometa.” ”Dobro zvuči.” Lilly je pošla niz stube, a ja sam pogledala u naša jarka svjetla u kući. Moj je zadatak bio ugasiti sva svjetla, kako bismo mogle bolje vidjeti vatromet. Čula sam Fritza kako njuška oko stražnjih vrata. Poslije nekoliko trenutaka začula sam Mijin i Maurin glas.
BalkanDownload
Fritz je došetao na verandu, a za njim su došle i djevojke. ”Hej, mama!” Ustala sam, gurnuvši ruke u džepove svoje majice s kapuljačom. Glavu mi je pokrivala Janineina stara bejzbolska kapa. ”Hej, dušo.” Mia je sišla stubama do mene. Maura je bila točno iza nje. Fritz je zastao na vrhu stuba, kao da je ondje neka nevidljiva pregrada. Naime, od Dana sjećanja do Praznika rada nije dopušteno dovodili pse na plažu. To je bio zakon koji su i on i Janine vrlo teško prihvaćali. Mia me na brzinu poljubila u obraz i prošla dalje. ”Hej, mama.” I Maura je učinila isto. ”JAL na plaži?” JAL je kratica za Janine, Auroru i Lilly. Tako su ih moje kćeri katkad zvale. ”Da. Čekaju vas. Svi vas čekamo već neko vrijeme”, doviknula sam za njima, ne mogavši suspregnuti svoje majčinsko prigovaranje. ”Očekivala sam vas prije jedan sat.” ”Vidimo se na plaži, mama. Eh, da, tata je ovdje. Hoće te pozdraviti”, dobacila je Mia preko ramena. Pogledala sam prema vrhu stuba, a potom prema plaži. Djevojke su već nestale u mraku. Ponovno sam pogledala gore i upravo u tom trenutku na verandu je izišao moj bivši muž. ”Jarede.” Trebalo mi je nekoliko trenutaka da to izgovorim. Namjestila sam kapu. Nema šanse da mu dopustim da vidi moju ćelavu glavu. Bilo mi je drago da sam se malčice našminkala. Nisam mogla učiniti ništa u pogledu nestalih trepavica, ali moje je lice barem dobilo malo boje. ”Mack.” Nosio je bebu na boku. Breskvica. Na Dan vještica će napuniti jednu godinu. ”Oh, Bože. Divna je, Jarede.” Uspela sam se stubama na verandu i nagnula se da je bolje vidim. ”Zdravo, malena.” Djevojčica je imala Jaredove plave oči i crvenkastoplavu kosu poput svoje majke blagajnice. (Jared se očito pali na crvenokose.) Nalikovala je na moje djevojčice. ”Prelijepa je”, rekla sam razdragano i uhvatila je za ručicu. Tada sam nakratko zaboravila na to da me Jared varao. Zaboravila sam na to da me ostavio zbog žene sa sitnijim borama i boljim sisama. Da je ostavio naše kćeri. Da mi se nije vratio kad je doznao da umirem od raka. Ne bi mu kruna s glave pala da se vratio. Mogao je ostaviti svoju ženu zbog mene, a poslije, kad ja umrem, mogao je opet otići k njoj. A ja to ne bih ni morala doznati, zar ne?
BalkanDownload
Jared je pogledao svoju kćer i široko se nasmiješio. ”Da, mislim da je vrlo kul.” Djevojčica je bila odjevena u svijetlozelenu majicu i bijele hlačice koje su joj sezale do koljena. Njezina punašna stopala bila su bosa. Pogledala je u mene i uputila mi savršen osmijeh, kakav samo bebe mogu uputiti. Opčinila me istog trena. Nisam mogla skinuti pogled s nje. To su bile Mijine i Maurine oči. Najednom mi se stvorio košmar u glavi. Gdje su nestale sve te godine? Gdje je otišao moj život? Međutim, brzo sam se pribrala. ”Kako ste, gospođice Breskvice? Jeste li uživali danas?” Znala sam da su danas imali piknik ispred svoje kuće, s ostatkom obitelji. Obitelj Home Deport. Jaredova nova obitelj. ”Je li ti bilo lijepo sa sestrama?” ”Želiš li je držati?” ”Pa... može.” Pogledala sam u njega pa u Breskvicu. ”Misliš da će mi htjeti doći?” raširila sam ruke, a potom ih ponovno spustila uz tijelo. ”Naravno.” Pružio je djevojčicu meni. Prvo sam oklijevala, ali uzela sam je. Jared ju je spustio u moje naručje i na trenutak sam bila zarobljena u njegovu i njezinu mirisu. Zatvorila sam oči i privila djevojčicu na prsa, samo na tren. Katkad se pitam, kad ležim budna usred noći i pokušavam odlučiti hoću li plakati ili ne, što bi se dogodilo da upoznam Jareda sada, u ovoj dobi. Bih li izašla s njime da me pozove? Da ga ne poznajem, i da se susrećemo prvi put, na nekom mjestu gdje žene moje dobi upoznaju muškarce, bih li ga smatrala jednako privlačnim kao one večeri kad smo se upoznali u jednom filadelfijskom baru nakon utakmice Eeaglesa? Više nije bio zgodan kao prije. Kosa mu se prorijedila na tjemenu i nosio ju je vrlo kratku. Struk mu se proširio, a počeo je dobivati i pivski trbuščić. Stario je brže nego što stare mnogi četrdesetpetogodišnjaci. Pretpostavljam da je to zbog čestog rada na otvorenom. U svakom slučaju, nije bio isti muškarac kao u svojim dvadesetima. Ali kad zatvorim oči... kad mu osjetim miris... Kad mu osjetim miris, onda pomislim, da, izašla bih s njim da me pita. Znam da to zvuči ludo, ali izašla bih s tim čovjekom. Vjerojatno bih i spavala s njim. Ta me pomisao rastužuje. Otvorila sam oči, ali nisam pogledala u njega. Shvatila sam koliko je glupo razmišljati o tome. To je bio gubitak vremena, vremena kojeg nemam.
BalkanDownload
Prebacila sam Breskvicu na bok da je mogu bolje pogledati. Imala je svijetlu put, duge trepavice i ružičaste, pune usnice. Posegnula je za mojom naušnicom. ”Ups”, rekla sam, nakrivši glavu tako da mi ne može dosegnuti uho. ”Ne naušnicu, srce, to boli.” Ispustila je sitan zvuk i dodirnula moju majicu svojim prstićem. Pogledala sam u Jareda. Nisam ga vidjela od početka ljeta, kad je djevojkama završila školska godina. Vidjeli smo se na dodjeli učeničkih nagrada u školi. Mia i Maura sada mogu same voziti pa Jared i ja komuniciramo telefonski. ”Kako si?” Jared je prekrižio ruke na prsima. Bio je tek malo viši od mene, odjeven u kratke hlače, japanke i majicu kratkih rukava s natpisom ribarskog društva. Bio je dobar ribar i svake je godine sudjelovao na državnom ribarskom natjecanju. Kimnuo je glavom. Vidjelo se da mu je malčice nelagodno. ”Dobro sam. Svi smo dobro.” ”Jesi li dao popraviti kočnice na njihovu autu?” Odmahnuo je glavom. ”U ponedjeljak imam zakazano kod mehaničara.” Kimnula sam, odlučivši da nema smisla prigovarati mu. Često smo se svađali. Kad je tek otišao. Prije nego što je otišao. Bila sam neopisivo ljutita. Ogorčena. Osjećala sam se kao potpuni promašaj. Kao da me on pretvorio u promašaj zato što nije bio voljan ostati i boriti se za svoju obitelj. A sada... Sada sam bila sretna što ga vidim sretnog. ”Mia polaže SAT za dva tjedna. To je subota. U Doveru. Pobrini se da dobije slobodan dan na poslu.” Ljuljuškala sam Breskvicu na svom boku. ”Ne znam što ćemo s Maurom. Ne možemo je prisiljavati na to.” ”Sviđa joj se ovaj novi restoran. Njezin šef kaže da može početi raditi i u kuhinji, nekoliko sati tjedno.” Slegnuo je ramenima. ”Možda nešto bude od toga. Kaže da bi možda voljela biti kuharica.” ”Postoji viša škola kulinarstva na Del Techu u Doveru. Možda bi je to moglo zanimati.” ”Možda”, složio se. Oboje smo utihnuli. Pokazala sam Breskvici svoju narukvicu. Lilly mi ju je darovala za moj trideset peti rođendan. Lijepa je, srebrna. Na njoj je ugravirano moje i njezino ime. Pitam se bili li joj je trebala vratiti. Možda će je htjeti imati... poslije.
BalkanDownload
”Okej... trebao bih krenuti”, rekao je Jared. ”Samo sam htio vidjeti kako si.” Pogledao je u stranu, a potom ponovno u mene. Oklijevao je. ”Kako si, Mack?” ”A što misliš kako sam, Jarede?” U mojem je glasu bilo neugodne oštrine, ali nije me bilo briga. Na svoje iznenađenje, u očima sam mu ugledala suze. Zatreptao je i pogledao u svoju prekrasnu kćer. Umjesto da se osjećam dobro što sam mu spustila, osjećala sam se kao glupača. ”Oprosti. Dobro sam”, rekla sam tiho. ”Držim se.” Kimnuo je glavom. ”Kaži ako... ako mogu nešto učiniti.” Raširio je ruke da primi svoju kćer. Na primjer, izbrisati proteklih pet godina? Učiniti da ponovno budemo sretna obitelj pa da mogu umrijeti s tim američkim snom? ”Naravno.” Nevoljko sam vratila Breskvicu u njegovo naručje. Tako mi je godilo imati dijete u rukama. Breskvica je pružila ruke prema njemu, a on joj se smiješio. Bio je to dirljiv trenutak. Jared je uvijek bio dobar otac Miji i Mauri. Čak i kad su stvari postale loše između nas dvoje. Čak i nakon što se iselio. Mnogi očevi zaborave svoju djecu kad se ponovno ožene i dobiju novu djecu. S mladom ženom. Ali moram mu odati priznanje. Brinuo se o našim djevojčicama, ne samo u financijskom smislu nego i u smislu ispunjavanja emocionalnih potreba. ”Pretpostavljam da ćemo uskoro... morati razgovarati o... Ako ti postane jako loše. Kad djevojke ponovno krenu u školu najesen.” Gledao je u svoju djevojčicu. ”Kad se više ne budeš mogla...” ”Kad se više ne budem mogla brinuti o njima.” Zurila sam u njega. Polako je podignuo pogled prema meni. ”Ne moramo govoriti o tome sada.” ”Ne moramo. Ali hoćemo, uskoro”, složila sam se. Ponovno sam gurnula ruke u džepove majice. ”Nazvat ću te.” ”Uživaj u vatrometu.” ”Hvala.” Napravio je nekoliko koraka unatraške, a potom ušao u dnevni boravak i zaputio se kroz kuhinju prema izlazu. Fritz, koji nas je sve vrijeme promatrao iz dnevne sobe, koračao je za Jaredom. Otpratio ga je iz kuće. Ostala sam stajati ondje još koju minutu, sama. Osjećala sam se samom. Preplavilo me žaljenje zbog svega što se zbivalo u godinama koje su prošle, nestale. Potom sam se sjetila Breskvice u svom naručju. Sjetila sam se Lillyne bebe. I premda u ovom svijetu više nije bilo mnogo nade za
BalkanDownload
mene, nisam osjećala beznađe. Lilly, Aurora, Janine, moje kćeri, one će još dugo i sretno živjeti. U tom trenutku to mi je bilo dovoljno. Ugasila sam svjetla u kući, ostavila Fritza da čuva verandu i zaputila se na plažu da se pridružim djevojkama. Koračala sam polako, djelomice zato što sam bila umorna, a djelomice zato što sam uživala u tih nekoliko minuta samoće. Pijesak je bio još topao pod mojim bosim tabanima. Puhao je povjetarac, a zrak je mirisao svježe, poput mora. Mjestimice se osjećao i miris roštilja; naši susjedi imali su dimljeni svinjski but pa su dijelili tanko rezano meso za sendviče. Osjećala sam i miris pečenog sljeza. Pronašla sam djevojke na istome mjestu gdje obično sjedimo tijekom dana. Polako je nadolazila plima. Lilly i Janine sjedile su u ležaljkama; Lilly se pokrila ručnikom. Aurora, Mia i Maura klečale su na ručnicima, okrenute prema Lilly i Janine. Donijele su malu plinsku svjetiljku, koja je bacala krug svjetla oko njih. Mia me spazila i dozvala me, a to malo zasjedanje naglo se prekinulo. Mia je imala izraz krivnje na licu. Mogla sam to vidjeti čak i pri tako blagom svjetlu. Maura je bila dobra lažljivica, ali Miji je uvijek sve pisalo na licu. ”Hej, što se zbiva?” ”Ništa”, Mia je odgovorila brzo. Međutim, bilo je očito da se nešto zbiva. Pogledala sam u Lilly, koja je upravo u tom trenutku odlučila prčkati po mobitelu. ”Baš sam te htjela zvati. Vatromet počinje za šest minuta.” Pogledala sam Janine. Više nije klečala, a pisala je SMS nekome. I ona je imala izraz krivnje na licu. ”Dajte, ljudi. Što se događa?” Aurora me pogledala. ”Samo razgovaramo. O dečkima.” ”Zar si nekoga upoznala, Mia?” Pogledala sam u Mauru. ”Ili je riječ o Viktoru? Dodala sam i ruski naglasak. Nije bio dobar, ali Lilly se nasmijala. ”Razgovori o dečkima nisu za majke”, objasnila je Aurora. ”Aha, razumijem.” Sjela sam u ležaljku pokraj Lilly, trudeći se da se ne osjećam kao autsajder. ”Ali želim znati. Zašto mi ne možete reći?” ”Zato, mama.” Maura je još uvijek sjedila na koljenima. Prstima je pravila sitne krugove po pijesku pokraj mojih stopala. ”Ako išta kažemo, ako samo spomenemo muško ime, ti počneš postavljati pitanja. Pitaš o tome svaki dan, kao da je to velika stvar.” Htjela sam reći ”nije istina”, ali valjda zbilja jest tako. Ne želim im nametati dečke i veze, nego sam katkad očajna za razgovorom sa svojim kćerima, razgovorom o bilo čemu. Ima dana kad se činije da svaka tema
BalkanDownload
tabu. Valjda se uhvatim za bilo koje ime što ga spomenu. To očito nije dobra strategija, kad bolje promislim. ”Razgovarate o dečkima?” rekla sam, prilično sigurna u to da lažu. Veća je vjerojatnost da su razgovarale o meni. O tome kako izgledam, kako se osjećam. Kako podnosim dijagnozu. Kako podnosim činjenicu da je ovo moje posljednje ljeto s njima. ”Nadam se da mi ništa ne tajite”, upozorila sam Miju i Mauru. Otvorila sam putni hladnjak što je stajao pokraj Lilly. Htjela sam izvaditi sok, ali umjesto toga uzela sam pivo. ”A vas tri, bolje vam je da ih ne štitite. Ja sam još uvijek njihova majka.” Uperila sam prst u svoje kćeri. ”Još uvijek sam vam majka.” ”Razumijemo, Majko Kvočko.” Aurora je zvučala kao da se dosađuje. Aurori je uvijek dosadno kad se govori o ”glupim” temama poput posla i odgoja djece. ”Dodaj i meni jedno pivo.”
BalkanDownload
17 Aurora Neću se osjećati krivom. Lilly me ne može natjerati da se osjećam krivom. To bi već trebala znati. Mogla sam osjetiti kako zuri u mene. Ali ja nisam ni pogledala u nju. Samo sam nastavila piti svoje pivo. Pivo je bilo osrednje, ali bilo je lokalno. Uvijek pijemo lokalno pivo kada dođemo ovamo. Ne mogu se sjetiti zašto je to tako. Prvi vatromet eksplodirao je iznad oceana, a svi su razdragano uzdisali. Mene vatromet ne oduševljava toliko. Nikad me nije oduševljavao. Ipak, iako to nije u mojemu stilu, uživam u ovoj tradiciji. Lilly smatra da moramo reći McKenzie da je Maura zamalo uhićena. Točnije, smatra da moramo natjerati Mauru da joj sama prizna. Možda da je svežemo na pijesak i pustimo da joj rakovi grickaju bosa stopala sve dok ne prizna? Majčino je pravo da zna što se zbiva u životu njezine djece, tvrdi Lilly. Da se njezina kći uvali u kakvu nevolju, ona bi htjela znati. Ali ja mislim da je njoj lako govoriti dok se njezino dijete nalazi u utočištu njezine utrobe. Ona nema pojma što je čeka. Možda je to dobro. Mislim da nije posve svjesna toga koliko je teško biti roditelj. Nije svjesna da će katkad pogriješiti, bez obzira na to što će davati sve od sebe. Vjerojatno će biti više pogrešaka nego uspjeha. Ne mislim da će biti loša majka. Mislim da će biti bolja od mnogih. Ali svejedno smatram da će katkad zajebati, a bit će joj teško suočiti se s hm. Lilly nije svjesna ni prave situacije u kojoj se nalaze Mia, Maura i McKenzie. Ne shvaća da McKenzie nema vremena išta učiniti. Dozna li za Maurin okršaj sa zakonom, može se samo zabrinuti, ništa drugo. McKenzie ne može promijeniti put kojim je Maura već pošla. Možda to zvuči hladno. Možda ja ne mogu razmišljati kao majka, Iako sam rodila dijete, svi znamo da nikad nisam majka i da nikad to neću ni bih. Ali uistinu mislim da je bolje za McKenzie da ne dozna. A je li to bolje i za Mauru? Ne znam. Nisam sigurna koliko mi je to bitno. Možda ću mariti za to poslije. Kad McKenzie umre. No u ovom trenutku važna mi je jedino McKenzie. Lilly ionako pravi od muhe slona. To je bio tek beznačajan susret s policijom. Nisu je uhitili. Nitko nije stradao.
BalkanDownload
Mislim da Lilly uvijek previše dramatizira. Mislim da samo traži nešto zbog čega će se uzrujavati. Traži moje pogreške. Nikad nije odobravala ništa što ja radim. Nije bitno koliko sam skulptura izradila ni koliko sam novca zaradila. To nikad neće biti dovoljno dobro za Lilly. Ja nikad neću biti dovoljno dobra za Lilly. Otpila sam još gutljaj piva. Vatromet je i dalje pucao, a nebo su prošarale crvene i plave nijanse. Bilo je preglasno. Pogledala sam u tamno more. Nedostajalo mi je. Već sam plivala poslijepodne. Neću ići ponovno. Moram se svladati. Katkad me u vodi obuzmu mračne misli. Kao da poludim. Plivam da se riješim napetosti. Barem tako kažem drugima, ali katkad se pitam. Očito je da plivam kako bih pobjegla, ali pitam se koji je drugi razlog. Zašto moram toliko pomicati svoje granice? Zašto se moram izgubiti? Pogledala sam u McKenzie. Uživala je u vatrometu. Kad se ona smiješi, i ja se smiješim. Tko će mi mamiti osmijeh na lice kad nje više ne bude? Volim Lilly i Janine. One su mi kao lijeva i desna ruka. Ali McKenzie... Ona je moje srce. Ona je srce svih nas. Nakupila mi se knedla u grlu pa sam otpila gutljaj piva da je otjeram. Još uvijek ne mogu prihvatiti činjenicu da ona umire. Ne mogu vjerovati da će umrijeti i ostaviti me. Pogledala sam Lilly. I ona se smiješila. Oduševljeno je promatrala nebo. Sretna je što je ovdje. Uvijek je znala uživati u trenutku. Lilly će biti dobro kad McKenzie umre. Stiže joj dijete. Ima svog drvenog muža koji je voli. Nagnula sam bocu i iskapila pivo. Janine je sjedila pokraj mene na ručniku. Gledala je vatromet, ali zapravo nije bila ovdje s nama. Nije se nalazila u sadašnjem trenutku. Možda je razmišljala o tužbi koja je čeka. Prošli tjedan razgovarale smo o tome, ali iz njezinih riječi nisam razlučila misli li da će tužba dospjeh na sud ili je samo bijesna zbog toga što netko ima drskosti žaliti se na nju. A možda ne razmišlja o tužbi. Možda razmišlja o svojoj novoj djevojci. Ona je kod kuće, sama, dok je Janine ovdje s nama. Rekla je da joj se zbilja sviđa. I ja mislim da joj se zbilja sviđa. Zato je nije dovela ovdje i upravo zato ne želi govoriti o njoj. McKenzie i Lilly ubija to što ne znaju pojedinosti. A meni to nije važno. Htjela bih samo da Janine bude sretna. Ali mislim da neće pronaći svoju sreću u drugoj osobi. Ne kažem da ne može biti sretna. Ne vjerujem da joj je Budddy to oduzeo. Jednostavno mislim da njezina sreća mora doći iznutra, iz nje same.
BalkanDownload
Pretpostavljam da bih to trebala reći i samoj sebi. ”Može li još jedno pivo?” doviknula sam McKenzie. Ali ona me očito nije mogla čuti od glasnog zvuka rakete koja je fijuknula u nebo, a potom eksplodirala. Dopuzala sam do Janine. Ponovno je nekome slala SMS. ”Mjesta, molim”, rekla sam, namjerno gurnuvši Janine. Ispružila sam se potrbuške, djelomice na ručnik, a djelomice na pijesak, pa sam podignula poklopac putnog hladnjaka pokraj Lillynih nogu. Ali nisam mogla posegnuti unutra. ”Želiš pivo?” upitala je Lilly gledajući me ispod svog lijepog nosića. ”Dva”, odgovorila sam, držeći dva prsta u zraku. Lilly se namrštila, ali izvadila mi je dva piva. ”Hvala.” Uputila sam joj svoj najbolji smiješak. Ona se nasmijala i odmahnula glavom. ”Nepopravljiva Aurora”, rekla je pa je nastavila gledali u nebo. ”Oh”, uzdahnula je. ”Ova je bila prekrasna. Mislim da mi je to najdraža. Koje se tebi najviše sviđaju, Maura?” ”One koje svjetlucaju”, odvratila je preko ramena. ”Te su moje”, rekla je McKenzie. ”Eto, vidiš, mama, postoji nešto u čemu se slažemo”, rekla je Maura. ”A tebi, Mia?” Mia je pogledala u Lilly. ”Oh, ne mogu izabrati. Sve su mi lijepe.” Vratila sam se na svoje mjesto pokraj Janine. ”Pivo?” ponudila sam. Janine je odmahnula glavom. ”Kome pišeš?” Nisam ni pokušala zaviriti u njezin telefon. Odložila sam jedno pivo na ručnik pokraj sebe i otvorila drugo. ”Odjelu za...” ”Gledaj svoja posla”, dovršila sam umjesto nje. Naime, tako smo uvijek govorile dok smo bile sedmi razred. Obje smo se nasmijale. Otpila sam gutljaj hladnog piva i zagledala se u more. Ipak ću plivati noćas. Dnevno plivanje se ne računa. Čula sam dubine kako me dozivaju. Tamne, mračne dubine. A potom sam čula Mauru kako mi nešto govori pa sam se vratila u stvarnost.
BalkanDownload
18 McKenzie U petak ujutro probudila sam se s blagom mučninom i stezanjem u prsima. Dobra je vijest bila da je osip na mojim rukama i stopalima nestajao pa mi koža više nije bila tako osjetljiva. Četkajući zube, promatrala sam svoje obrve koje su tek počele ponovno izbijati. Pokušavala sam procijeniti kako se osjećam. Je li moguće da lakše dišem danas? Doduše, tijekom noći, dok sam povraćala, nisam disala baš najbolje, ali jutros... Duboko sam udahnula, a potom sam pljunula pastu u umivaonik. Da, čini mi se da dišem dublje. Možda. Ili to samo sanjarim? Dosad mi nije trebao prijenosni kisik koji sam dovukla od kuće. To je dobar znak, zar ne? Isprala sam usta, ubacila četkicu u držač na umivaoniku i skinula maramu s glave. Glava mi jutros uopće nije imala normalnu boju. Bila je crvena. Paperjaste vlasi počele su izbijati svugdje, osim na području iznad lijevoga oka, gdje sam još uvijek bila potpuno ćelava. Izgledala sam strašno. Lice mi je bilo natečeno. Bez obrva. I bez kose. Ali imam kćeri. Imam prijateljice. I još uvijek sam ovdje. Nasmiješila sam se vlastitom odrazu, ponovno stavila maramu i pošla se odjenuti. Provele smo jutro na plaži, dok nije postalo prevruće. Meteorolozi predviđaju da bi temperatura zraka danas mogla dosegnuti trideset pet stupnjeva, a vlažnost će iznositi oko sedamdeset posto. Dakle, bilo je prevruće i za oboljele od raka i za trudnice. Do ručka smo već sve četiri bile u kući. Poslijepodne je Janine imala nekakav tajni posao koji je morala obaviti, a pretpostavljam da je to imalo veze s njezinom djevojkom. Lilly i ja provele smo, pak, poslijepodne gledajući filmove na DVD-u. (Thelma & Louise i Doručak kod Tiffanyja. Lako je pogoditi što je koja izabrala.) Aurora se vratila na plažu da malčice odspava. Ona je bila imuna na vrućinu. Te večeri, nakon jela, sjele smo u dnevnu sobu i zaigrale pik. To je bio moj izbor. (Lilly je htjela da igramo Cluedo, obožava tu igru. Ali morat će pričekati da dođe njezin red za biranje.) Aurora i ja igrale smo protiv Janine i Lilly, a smjestile smo se za stol u dnevnoj sobi, gdje smo maloprije večerale. ”Lilly, ti si na redu za licitaciju.” Aurora je pijuckala džin-tonik. To joj je bila već druga čaša nakon večere. A popila je barem jednu i prije, dok
BalkanDownload
smo podgrijavale ostatke s jučerašnje proslave Dana nezavisnosti. ”Danas, dušice.” Lilly se nije dala požurivati. Polako je proučavala svoje karte. Igrale smo pohabanim špilom karata na čijoj je poleđini bila reklama restorana Jimmy Buffett’s Margaritaville u New Orleansu. Ne sjećam se koja je od nas donijela te karte u kuću. Sve četiri provele smo ondje jedan vikend, još dok su Mia i Maura bile šesti razred. ”Pet za mene, plus Janineina tri. Osam za nas.” Lilly se pobjedonosno nasmiješila. Aurora me pogledala. ”Izgubit ćemo. Tri za nas.” Potegnula sam svoju šiltericu. Bila je puno ugodnija za nošenje od marama koje je trebalo neprestano namještati. ”Nećemo izgubiti.” Zapisala sam naše licitacije. ”Sredit ćemo ih.” ”Ne s ovim kartama.” Aurora je prstom kucnula po svojim kartama, koje su ležale licem na stolu, i posegnula za svojom čašom. Janine je odigrala svoju prvu kartu. As srca. ”Večera je bila odlična, Lilly. Hvala ti.” ”To su bili samo ostaci.” Lilly je pričekala da bacim svoju trojku, a potom je ona bacila četvorku. ”Ali dimljena svinjetina gospodina Greenea bila je savršena.” Aurora je podignula svoje karte sa stola i bacila desetku. ”Svinjetina iz suosjećanja.” ”Što?” Janine je pokupila štih. ”Svinjetina iz suosjećanja”, ponovila je Aurora. Pričekala je da svi polože karte, a Janine je ponovno odnijela cijeli štih. Opet srca. ”To je svinjetina iz suosjećanja. Počastio nas je zato što mu je žao McKenzie. Zbog toga što ima rak.” ”E pa ne odbijam svinjetinu iz suosjećanja.” Pijuckala sam sivi pinot. Bit će to jedina čaša koju ću popiti večeras. ”Pogotov ne kad je tako dobra. Da smo dobile obične svinjske kotlete, možda bih se osjećala drukčije. Dimljena svinjetina miriše jednako božanstveno i dok je pripremaš i dok je jedeš. Obožavam kad gospodin Greene dimi meso na svojoj verandi.” ”Čudim se da ne postoje odredbe koje to brane. Neki ljudi ne vole osjetiti miris dimljenog mesa dok sjede na terasama svojih ljetnikovaca”, dodala je Lilly. ”Ja mislim da je baš lijepo od njih što su nas počastili. To iz tvojih usta zvuči tako hladno, Aurora. Greeneovi su samo htjeli biti ljubazni. Kad se dogodi nešto ovakvo, ljudi žele pomoći, ali ne znaju kako.” Slegnula je ramenima. ”Stoga šalju hranu.”
BalkanDownload
”Da ja obolim od raka”, nastavila je Aurora, ”voljela bih da mi se šalje džin. Litre džina iz suosjećanja. I tamna čokolada. Njemačka, po mogućnosti.” ”Imat ću to na umu”, rekla je Lilly. ”Janine.” Janine je odigrala prvu kartu u novom dijeljenju. Zavibrirao je nečiji mobilni telefon, a ja sam odmah pogledala u svoj, koji je stajao pokraj moje čaše. Nadala sam se da mi pišu kćeri. Obožavam kad mi pošalju SMS samo da mi kažu da se dogodilo nešto smiješno. A najviše volim kad mi šalju fotografije samih sebe dok prave šašave grimase. No zaslon mojega telefona nije zasvijetlio. To je bio Janinein telefon. Uzela ga je, pročitala poruku pa se nasmiješila i bacila kartu. Tref. Odgovorila je na poruku. Ovo je bio već drugi štih trefova, a Lilly je odnijela oba. Janinein je telefon ponovno zavibrirao. Ponovno se nasmiješila, odgovorila na poruku i pokupila štih koji je osvojila njezina partnerica u igri. ”Je li to Chris?” upitala sam. Bila sam znatiželjna koliko i Lilly, ali ja sam to bolje skrivala. Janine je kimnula glavom. Konačno sam i ja pokupila jedan štih, jedinim asom koji sam dobila u cijeloj igri, asom karo. ”Hoćeš li to podijeliti s nama?” Aurora ju je upitala. Janine je uzela svoje pivo. Večeras je odlučila preskočiti žestoka pića, što je bila ugodna promjena. ”Ne.” ”Oh, hajde.” Aurora je klizila rukom po stolu, prema Janineinu telefonu. ”Svjesna si da imam dozvolu za nošenje skrivenog oružja” Janine ju je upozorila policijskim tonom. Nije pomaknula ni mišić na tijelu, samo ju je motrila. Aurora je povukla ruku. ”Dobro, ali samo da se zna, ja sam jedina osoba u ovoj kući koja je nekoga ubila.” Pogledala sam u nju, skupivši svoje nacrtane obrve. ”Aurora”, prekorila sam je. A u sebi sam, vrlo sebično, mislila: Ma nemoj. Ne možeš nas pustiti da uživamo u zabavnoj, mirnoj večeri a da ne izvlačiš svoje prljavo rublje? ”Što je?” Aurora je raširila ruke. ”Dobro znate da ste to pomislile. Sve tri. Budimo iskrene. Neprestano mislite o tome. Kad god me naljutite.” ”To je smiješno. Nikad nisam to pomislila”, rekla je Janine, otvorivši karte. ”Ni sad ne mislim tako.” Sve smo šutjele dok smo igrale idući krug.
BalkanDownload
”Odlično”, rekla je Aurora podignuvši svoje karte. ”Sad ćete sve tri bih ljute na mene jer sam spomenula temu o kojoj se ne govori?” Ljuljala se u stolici i promatrala nas. ”Temu koja nas prati od sobe do sobe, od mjesta do mjesta, čak i kad nismo ovdje? Čak i kad nismo zajedno?” ”Nećemo ulaziti u to večeras, ha?” Lilly je izgovorila naglas ono što sam ja mislila u sebi. Zvučala je umorno, a ne ljutito. Aurora je vrtjela svoju čašu, promatrajući kako se kockice leda prave krugove u džinu. ”Rekla sam curama, McKenzie.” Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim o čemu govori. Potom sam protrnula. Nisam se mogla ni pomaknuti. ”Rekla si im?” konačno sam progovorila. Čim sam to rekla, shvatila sam o čemu su razgovarale sinoć na plaži, prije nego što sam ih ja prekinula. Intuicija me nije prevarila. Jednostavno sam znala da nešto nije u redu. ”Trebat će mi još jedno pivo.” Janine je ustala. ”A vama?” Pogledala sam u svoju čašu, ozbiljno razmišljajući o tome da joj kažem da mi donese cijelu bocu. Nisam mogla vjerovati da je Aurora rekla mojim kćerima o tome što je učinila. O Buddyju. Htjela sam im sama reći. Kad bude vrijeme za to. To je bila laž. Barem je djelomičnu bila laž. Da sam im uistinu htjela reći, već bih im rekla, zar ne? ”Ja bih još jednu bocu vode.” Lilly je ustala, zaprijetivši nam prstom. ”Čekajte me. Moram piškiti.” Aurora je iskapila svoj džin i gurnula čašu prema Janine. ”Još jedan džin-tonik, ako ih praviš.” ”Ne pravim.” Janine se okrenula prema meni. ”Trebaš li što?” Odmahnula sam glavom. Sjedila sam nasuprot Aurori. Ona je gledala u mene i ja u nju. ”Oprosti, okej?” konačno je rekla. Podignula je ruke pa ih ponovno spustila na stol. ”Pročitale su to na Wikipediji.” ”Wikipediji?” upitala sam, iznenađena da su saznale na takav način. Opet, bila sam iznenađena i zbog toga što se to nije dogodilo i prije. I što nikome od nas nije palo na pamet da bi se to moglo dogoditi. Ustala sam i otišla u svoju sobu po laptop i pletenu dekicu. Bilo mi je hladno. Kad sam ponovno sjela, omotala sam se dekicom i upisala Aurora Boudreaux u Googleovu tražilicu. Pojavile su se stotine rezultata, naravno, većinom na internetskim stranicama koje se bave umjetnošću, ali i na stranicama raznih muzeja i gradova gdje su se izlagali njezini radovi. Škola za umjetnost i dizajn na Rhode Islandu nudila je satove na kojima
BalkanDownload
gostuje Aurom, uz još nekoliko suvremenih umjetnika. Kliknula sam Wikipedijinu stranicu. Janine se vratila s pivom i Lillynom vodom, ponovno pišući SMS. ”Ne mogu vjerovati da mi nećeš donijeti još jedno piće”, rekla je Aurora. Zvučala je istinski povrijeđeno. ”To je moj dar tvojoj jetri.” Janine je sjela, odloživši telefon na stol. Pregledala sam sadržaj na Wikipediji. Pisalo je uobičajeno: po čemu je bila poznata, utjecaj njezina rada na svijet umjetnosti. Niže na stranici, u ulomku o privatnom životu, stajale su pojedinosti o datumu i mjestu rođenja, školovanju, umjetničkom studiju. Pronašla sam kratak dio koji je glasio ovako: li četrnaestoj godini ubila je policajca Buddyja McCollistera u samoobrani. Nije podignuta optužnica. Pogledala sam u nju. ”Dakle, Mia i Maura su te pitale o tome?” Aurora je kimnula glavom. Osjetila sam nešto nalik ljubomori zbog toga što to nisu pitale mene, ali da su me i pitale, ne znam bih li im govorila o tome bez Aurorine prisutnosti. To je bila njezina priča i ona ju je morala ispričati. Ipak, moram priznati i to da sam osjetila olakšanje. Djevojke sada znaju istinu i ja više ne moram bih ta koja im mora reći. Mia se i danas ljuti na mene što sam joj rekla da ne postoji Djed Božićnjak. Nije važno što joj je tada bilo već deset godina, kad djeca ionako više ne vjeruju u to. Nije važno ni to što ju je sestra zadirkivala. Zaboga, nisam ubila Djeda Božićnjaka, samo sam joj rekla da ne postoji. Pogledala sam u Auroru. ”Koliko si im rekla?” Janine se nagnula naprijed, sklopivši dlanove. ”Rekla im je ono što je trebalo reći.” ”A-ha...” Razvukla sam tu riječ. ”A to je?...” Lilly se dogegala natrag. ”Rekla sam vam da me čekate.” Ponovno je sjela. ”Na Wikipediji piše da je Aurora ubila Buddyja u samoobrani i da nije podignuta optužnica protiv nje”, objasnila sam Lilly. Lilly je pogledala Auroru. ”Rekla si im zašto si to učinila zar ne? Rekla si im o Buddyju i Janine?” ”Teško je izostaviti taj dio”, ubacila se Janine, mrtva-hladna. ”Jesu li postavljale mnogo pitanja?” nastavila sam. Aurora je odmahnula glavom. ”Ne baš. Mislim da su bile u šoku. Znaju da je njihova teta Aurora nekoć bila divlja, ali sumnjam da su me mogle zamisliti kao ubojicu.”
BalkanDownload
”Nemoj tako govoriti, Aurora”, rekla je Lilly. ”Znaš što mislim o lome.” ”Ali shvatile su dio o... Buddyju?” upitala sam. ”Shvatile su.” Aurora je govorila smirenim tonom, kao i Janine maloprije. ”Mia je plakala.” Nisam mogla suspregnuti tužan osmijeh. Mia. Izrazito je suosjećala s drugima. To je bilo dobro. I loše. Tako ju je lako povrijediti da katkad poželim da je čvršća - poput Maure. Obratila sam se Janine. ”Ne smeta ti što su doznale?” Slegnula je ramenima. ”Trebala si im reći i prije.” ”Ne slažem se”, usprotivila se Lilly. ”Incest je ozbiljna tema, a ovdje nije riječ o nekoj djevojci iz crne kronike, djevojci koju ne poznaju. Ovdje je riječ o tebi, Janine.” Okrenula se prema meni. ”Potpuno razumijem zašto si odgađala taj razgovor.” ”Ali nisam htjela ni da se ovoliko odulji.” Zatvorila sam laptop. Nije mi bilo lako postavljati Aurori ova pitanja, ali morala sam doznati koje je sve pojedinosti rekla mojim kćerima. Pretpostavljam da im je ispričala verziju koju je onu večer rekla policiji. Verziju koju smo i mi iznosile. (Doduše, ne sjećam se kad sam zadnji put nekome govorila o tome.) Istu verziju rekla je i Janineina majka. Ta je priča s nama već toliko dugo da mi se čini gotovo istinitom. Međutim, prava verzija priče je drukčija. ”Što si im točno rekla?” upitala sam Auroru, pazeći na ton svoga glasa. Bez obzira na to što se doima snažnom, znam da duboko u sebi još uvijek žali što je oduzela život nekome. Pa čak i ljigavom gadu poput Buddvja. ”Jesi li im rekla da je Buddy donio pištolj u sobu?” upitala je Lilly. ”Ne, Lilly.” Aurora je zakolutala očima i napravila izraz lica kao da se dosađuje. Ali mi smo je poznavale dovoljno dobro da znamo da nije bešćutna kučka, koliko god se ona pretvarala da jest. Ton joj je bio prepun sarkazma. ”Rekla sam Miji i Mauri da sam otvorila vrata spavaće sobe, vidjela Buddyja kako se uspeo na Janine, a potom tiho zatvorila vrata. Rekla sam im kako sam se odšuljala u kuhinju, uzela pištolj s police na kojoj su stajale čaše iz Burger Kinga i vratila se gore. I na kraju, rekla sam im da sam ušla u sobu, viknula na Buddyja, a kad je ustao iz Janineina kreveta i krenuo na mene, naciljala sam ga u ravno u prsa i ubila.” A to je bila istina. Buddy nije donio pištolj u Janineinu sobu. Aurora je te noći lagala policiji. Svima nam je lagala. To je bila dobra laž jer nitko nije preispitivao njezinu priču. Ako joj je itko mogao proturječiti, to je bila Janineina majka, ali ona je potvrdila Aurorinu, malčice izmijenjenu verziju.
BalkanDownload
Svi koji su poznavali Buddyja - članovi šire obitelji, prijatelji, kolege znali su da je lud. Svi su znali da mu je kuća bila puna oružja. (To su, osim toga, bile osamdesete; ljudi tada nisu bili toliko osviješteni o opasnostima posjedovanja oružja kao sada.) Kad su ljudi koji su ga poznavali doznali da je silovao svoju četrnaestogodišnju kćer, i da je to činio još od njezine dvanaeste, nije ih zanimalo na koji ga je način Aurora ubila. Mislim da bi i neki od tih ljudi jednako postupili da su se našli u Aurorinoj koži. Nakon što se to dogodilo, osjećala sam grižnju savjesti što lažem. Čak sam razmišljala o tome da kažem roditeljima što se zapravo dogodilo. Ali grižnja savjesti s vremenom je nestala. Danas više ne znam je li to bilo ispravno ili nije. Buddy je bio nasilnik. Da Aurora nije te noći ušla u sobu, tko zna što bi dalje bilo. Možda bi se to dogodilo idući put kad bi bio nasamo s Janine. Ili pak s Aurorom. Ali bila sam posve sigurna u jedno: Buddy je bio spreman za to da nekoga ubije. Lillyne oči bile su pune suza. Uhvatila je Auroru za ruku. Aurora je htjela povući svoju ruku, ali Lilly joj nije dopustila. Naša draga, nježna Lilly čvrsto ju je držala. ”Branila si Janine. Spasila si je od Buddyja”, rekla je sa žestinom kakvu smo rijetko čuli u njezinu glasu. ”Pobrinula si se za to da joj više nikad ne naudi.” Aurora je samo sjedila, doimajući se posve ravnodušnom. Pogledala sam Janine. Zurila je u pivo u svojoj ruci. Posegnula sam prema njoj i uhvatila je za njezinu drugu ruku. Nježno sam je stisnula. Okrenula se prema meni i blago se nasmiješila, ali nije me pogledala u oči. Spustila sam ruke na stol, ni ne primjećujući svoje karte. I dalje su ležale okrenute licem nadolje. ”Zašto mi djevojke nisu rekle da znaju?” upitala sam. ”Kad sam sišla na plažu nakon razgovora s Jaredom, netko mi je trebao reći za to.” Pogledala sam u sve tri. ”Jedna od vas trebala mi je reći.” Lilly je otvorila bocu vode. ”Da, trebale smo. I namjeravale smo. Ali počeo je vatromet, a djevojke su potom otišle kući.” ”Bila si umorna”, dometnula je Janine. ”Išla si ravno u krevet.” ”A jutros?” upitala sam. ”Imale smo tako lijep dan, a ti si izgledala kao... kao da ti je zbilja dobro”, objasnila je Lilly. Podignula sam svoje karte. Malčice sam se ljutila, ali razumjela sam ih. Vjerojatno bih i ja tako postupila da sam bila na njihovu mjestu. ”Nastavimo igrati.”
BalkanDownload
”Nemoj se ljutiti.” Janine je palcem zagladila naljepnicu na pivskoj boci. ”Mia i Maura morale su doznati. Dovoljno su zrele da doznaju. Već su neko vrijeme dovoljno zrele za to.” Nisam znala je li Janineina namjera bila da me kritizira, ali svjesno sam odlučila da to neću tako shvatiti. ”Tko je odnio zadnji štih?” I Janine, Aurora i Lilly su, jedna za drugom, podignule svoje karte. Pričekala sam da Lilly baci prvu kartu. ”Što bih trebala učiniti?” upitala sam ih. ”Da ih nazovem da razgovaramo o tome? Da pričekam da one nazovu mene?” ”Nazovi ih sutra”, Lilly je predložila. Janine je čekala svoj red, a potom je bacila kartu. ”Nazovi ih i reci da ćeš biti spremna razgovarati o tome kad one budu htjele. Daj im prostora.” Pogledala sam u Aurom. Htjela je reći ”zaboravi to i idi dalje”. Htjela je reći da će Mia i Maura razgovarati o tome ako budu htjele. A ako ne budu htjele, na meni je da nastavim gledati svoja posla. Htjela je reći da sedamnaestogodišnjakinje imaju pravo na privatnost i da ne moraju raspravljati baš o svemu što im se mota po budalastim glavicama. Pričekala sam, gledajući u nju. Ali Aurora je podignula svoju čašu, pokušavajući izvući još jednu kapljicu džina. ”Mislim da ih trebaš nazvati i dogovoriti da dođu ovamo na ručak. Reci im da hoćeš razgovarati o tome što se dogodilo te noći i objasniti im zašto si šutjela o tome. Reci im da mogu razgovarati s tobom o tome kad one budu htjele. Mogu razgovarati sa svima nama, bilo kada.” Bila sam doista zapanjena Aurorinom reakcijom. Mislim da su i Lilly i Janine bile iznenađene. ”Misliš da obje trebamo razgovarati s njima?” ”Ne. Ha! Opet je naše.” Aurora je pokupila karte. Pogledala je u mene. ”Mislim da to moraš odraditi sama.” Aurora je povela novi krug, kad je zavibrirao Janinein telefon. I nastavio je vibrirati. To je bio poziv, a ne poruka. Obje smo pogledale u njezin telefon. Na zaslonu nije pisalo ime pozivatelja, samo broj. Iznenadila sam se kad se javila. Nijedna od nas ne javlja se na nepoznate brojeve. Dakle, bilo je očito da Janine poznaje taj broj. ”Halo?” Zastala je. ”Ne, ne. U redu je.” Ustala je i zaputila se u smjeru verande. Fritz je sjedio pokraj vrata. Podignuo je glavu i promatrao Janine.
BalkanDownload
”Okej. Naravno”, Janine je govorila u telefon. Ponovno je zastala i slušala, pogledavajući u nas. ”Ne, potpuno se slažem. U pravu si.” Ponovno je pogledala u nas. Lilly i ja smo je gledale. ”Chris?” šapnula mi je Lilly. Uputila sam joj izraz lica koji govori: nemam pojma. ”Kad mi nitko neće donijeti piće, donijet ću si ga sama.” Aurora je ustala. ”Kaži svojoj djevojci da je pozdravljamo!” doviknula je Janine. Janine je govorila adresu kuće. Nasmiješila sam se Lilly. Obje smo pomislile isto. Konačno ćemo je upoznati! Naravno, bilo mi je neobično da Janine izlazi s Chris toliko dugo (doduše, nismo znali koliko jer nam ne želi reći, ali pretpostavljam da su u vezi već neko vrijeme i čini se da joj se zbilja sviđa ta djevojka), a da je nije dovela ovamo, barem da joj pokaže gdje se kuća nalazi. Janine je rijetko boravila ovdje bez nas. ”Okej. Dobra ideja”, nastavila je Janine. ”Hoćeš li da dođem po tebe?” Imala je čudan izraz lica. Pucnula je prstima, a Fritz se istog trena stvorio pokraj njezinih nogu. Izašla je na verandu, a njezin ovčar ju je slijedio pa se zaputio niz stube. Janine je ostala na verandi. I dalje je razgovarala, ali bila je vrlo tiha. Nije se doimala uzbuđenom. Pitala sam se ustraje li možda Chris da nas upozna, a Janine pristaje na to samo zato što je znala da će nas morati upoznati kad-tad. Završila je poziv i vratila se u dnevnu sobu u istom trenutku kad i Aurora. ”Chris dolazi u posjet?” upitala je Lilly, pršteći od uzbuđenja. Janine je sjela. ”Ne mogu to izbjeći, zar ne?”
BalkanDownload
19 Aurora Stajala sam pred vratima njezine spavaće sobe. Dugo. Gorjelo je svjetlo, a vrata su bila pritvorena. U kući je vladala tišina. Vrata i prozori bili su zatvoreni, ado se samo tiho brujanje klimatizacijskog uređaja. Janine i Lilly otišle su u krevet. Uspjele smo dovršiti našu igru karata, ali sve smo bile prilično umorne. Neraspoložene. Oslonila sam se čelom o dovratak. Sve vrijeme osjećam neopisivu tugu, a ne znam zašto. Bilo bi lako pretpostaviti da sam tužna zato što sam morala reći Miji i Mauri da je Buddy bio takav gad. Zato što su doznale o strahotama koje su se događale Janine. Ili ovu težinu u prsima mogu pripisati činjenici da McKenzie umire. Ali dobro znam da to nisu razlozi moje tuge. Hoću reći, jesu, ali postoji još nešto. Tužna sam zato što sam grozna osoba, a ne želim to biti. Ja sam lažljivica. Lažem ljudima koji me najviše vole. Lažem jedinim osobama koje su me ikad voljele. I koje će me ikad voljeti. One me smatraju junakinjom, ali ja to nisam. Ja sam sebična, egocentrična kučka. Ja sam točno onakva kakvom se doimam. Pokucala sam na vrata i ušla. McKenzie je ležala na krevetu. Bila je tako sitna i blijeda. I bolesna. Oprala je lice pa su joj obrve nestale. U krilu joj je bilo računalo, ali mislim da je drijemala. Na glavi je imala pamučnu kapu koja se činila prikladnijom za skijaške padine nego za plažu u srpnju. ”Hladno ti je?” upitala sam je. McKenzie me zbunjeno pogledala. Rukom sam joj dala znak da govorim o njezinoj kapi. Nasmijala se i potapšala prazno mjesto na krevetu. Ispružila sam se pokraj nje, oslonivši glavu na dlan. ”Voljela bih da ne plivaš noću”, rekla je. Bila sam u svom kupaćem kostimu. Kapa i ručnik čekale su me na verandi. ”Znam”, rekla sam joj. ”Opasno je. Većinom ni ne znamo da te nema.” ”Što je najgore što se može dogoditi?” zadirkivala sam je. ”Mogu se utopiti? Može me pojesti morski pas?” ”U ovim vodama nema dovoljno velikih riba ni da ti grickaju nožne prste”, odvratila je.
BalkanDownload
”Dobro, možda me pregazi brod i isječe me na komadiće svojim propelerom.” ”Ma daj.” Lagano me gurnula u rame. ”Kakve koristi imaš od toga da znaš da sam u moru? Ako se i uvalim u kakvu nevolju, ne bi me mogla nikako spasiti.” McKenzie me pogledala i nasmiješila se, iako je istodobno izgledala tužno. ”Brinem se za tebe.” ”Zato ne moraš znati da odlazim na plivanje noću.” Spustila je glavu natrag na jastuk i na trenutak zatvorila oči. ”Oprosti”, rekla sam joj. Oči su joj i dalje bile zatvorene. ”Što si sad učinila?” Razmišljala sam o svojoj tuzi. O velikoj laži. Sve ove godine puštam da vjeruju u tu laž. ”Maura i Mia. Nisam htjela narušiti tvoj autoritet.” McKenzie se nasmijala i otvorila oči, okrećući se prema meni. ”Narušila moj autoritet?” ”To su tvoja djeca”, rekla sam. ”I doista to poštujem.” ”Znam da poštuješ.” ”I ti si dobra majka. Kad smo ti Janine i ja rekle da si im trebala reći prije, nije nam bila namjera kritizirati te. Što nas dvije znamo? Mi nismo majke.” McKenzie je spustila ruku na jastuk iznad glave i zagledala se u stropni ventilator. Primijetila sam da su joj obrazi crveni. To nije bila rumena boja obraza, već nešto nalik osipu. ”Misliš?” upitala je, zvučeći kao da se izgubila u vlastitim mislima. ”Zbilja?” ”Mislim li što?” ”Pa to da sam dobra majka.” Na trenutak se ponovno zamislila, činilo se da oklijeva nešto reći, a potom se ponovno okrenula prema meni. ”Žalim zbog puno toga, Aurora.” ”Molim te. Otrijeznila sam se. Ne smiješ mi ovo činiti. Neću te slušati.” Nasmiješila se. Ali i dalje je bila tužna. ”Ozbiljno ti kažem”, nastavila sam. I doista sam mislila ozbiljno. ”Ti si dobra majka. Izvrsna. Što si učinila? Samo si ih voljela. I to je teško. Znam kako je teško voljeti ljude. Voljeti ih kako treba.” Emocije su mi se uvukle u glas. Morat ću skratiti ovaj posjet ako se ne budem mogla svladati. ”Uvijek si bila nesebična.” Uhvatila sam je za ruku. Nokti su joj bili kratki i uredni. Uvijek je imala lijepe ruke. Ženstvene. ”A time se mnogi roditelji ne mogu pohvaliti.”
BalkanDownload
”Trudila sam se raditi ono što je najbolje za njih”, rekla je McKenzie. ”Nadam se da će to shvatiti. Kad ja odem.” ”Oh, Bože”, zagunđala sam. ”Zar ćemo zbilja sada o tome? Samo sam ti došla poželjeti laku noć.” ”Da se možeš iskrasti i otići plivati.” ”Tako nekako”, rekla sam. ”Dobro, samo ti idi izazivati morske pse.” Pogledala je u svoj laptop. ”Ali moraš vidjeti ovo prije nego što te Ralje ščepaju. Radim na svom videodnevniku. Zbilja je zabavno.” Uspravila se, namjestila laptop u krilu i nešto utipkala. ”Pronašla sam ovu aplikaciji!. Sama sam je preuzela s interneta, bez Mijine i Maurine pomoći, da se zna. Sve što snimim svojim telefonom prebacujem u računalo, a potom uređujem pomoću ove aplikacije. Ovo je tek djelić, ali moraš ga vidjeti.” McKenzie je pokrenula videosnimku i ja sam promatrala ekran. Isječak je prikazivao Lilly kako prijeti kažiprstom, a potom juri niz hodnik i nestaje u kupaonici. Nakon toga ponovno slijedi isječak o Lilly kako ulazi u kupaonicu, ali u drugoj odjeći. Potom se na ekranu opet pojavljuje Lilly kako podiže kažiprst i govori: ”Moram piškiti.” I juri u kupaonicu. ”Čekaj, ovo je najbolji dio”, rekla je McKenzie umirući od smijeha. I ja sam se smijala s njom gledajući Lilly kako iznova juri u kupaonicu. McKenzie je manipulirala snimku tako da se neprestano vrte isti isječci, uz Lillyn glas koji govori ”moram piškiti, moram piškiti, moram piškiti”. ”Oh, Bože, ovo je urnebesno. Pusti opet”, rekla sam. McKenzie je ponovno pustila svoju snimku, pa još jednom. Toliko smo se smijale da sam se bojala da ćemo probuditi Lilly i Janine. ”Ovo je strašno”, rekla sam. Gotovo sam počela roktati od smijeha. ”Strašno. Ne smiješ joj to pokazati. Tjerat će te da izbrišeš snimku. Tjerat će te da izbrišeš cijeli videodnevnik, a možda će tražiti i da uništiš taj telefon.” ”Znam.” McKenzie se borila da dođe do daha. ”Zar ovo nije presmiješno? Mislim da biste ovo trebale pustih na mom sprovodu. Svi koji je poznaju valjat će se od smijeha.” ”Ubila bi te”, rekla sam. A potom, shvativši što sam rekla, pogledala sam u McKenzie. ”Oprosti, izletjelo mi je...” Obje smo prasnule u smijeh. ”Hajde”, rekla je, posegnuvši za kutijicom papirnatih maramica pokraj kreveta. ”Idi plivati. I javi mi se kad se vratiš.”
BalkanDownload
Polako sam ustala. ”To nije način na koji ja funkcioniram.” ”E, tako ćeš morati funkcionirati večeras”, rekla mi je tipkajući na računalu, ni ne pogledavši u mene. ”Vraćam se za jedan sat”, šapnula sam, a potom sam se išuljala iz kuće, u tamu, natrag u svoj kukavičluk.
BalkanDownload
20 Lilly ”Donijela sam ti ledenog čaja”, rekla sam Janine kad sam izašla na verandu, s poslužavnikom na kojem je bio vrč i četiri čaše. ”Gdje su McKenzie i Aurora?” To sam pitala tek tako, radi razgovora. Zapravo sam znala da se McKenzie tušira, a Auroru sam vidjela prije desetak minuta, kad je odlazila u jednu od svojih šetnji. To znači da će možda izbivati dvadeset minuta... ili dvadeset dana. Aurora je jednom otišla odavde i nazvala nas tek sedam dana poslije, i to da bi nam rekla kako se nalazi u New Delhiju, s tipom po imenu Nandi. Nismo imale pojma o kome govori ni kako je dospjela onamo. Janine je bila bijesna. Vrištala je na Auroru preko telefona i govorila da će izdati tjeralicu za njom. Naravno, ne bi to učinila, ali tih je dana vladala prava drama. ”Mack je unutra.” Janine je odložila svoju knjigu na rukohvat ležaljke i uzela čašu s poslužavnika. ”Aurora je otišla u šetnju. Rekla je da se vidimo poslije, ali...” Janine je slegnula ramenima. ”Rekla sam joj da se mora vratiti do ponedjeljka.” ”Do ponedjeljka? Zar se nešto važno zbiva u ponedjeljak? Možda stiže poseban gost?” ”Obećala sam da neću ništa reći.” ”Obećala si Chris?” upitala sam. ”Ako ti kažem, prekršit ću obećanje, nije li tako?” ”Istina. Samo ti želim reći da sam neopisivo sretna što ćemo je konačno upoznati. Znamo da ti je malčice nelagodno.” Ulila sam joj čaj u čašu. Vidjevši joj izraz lica, shvatila sam da bi bilo pametnije da promijenim temu. Ili ću, vrlo vjerojatno, ostati sjediti sama na verandi, ”što čitaš?” Letimice je pogledala u meko izdanje što je počivalo na rukohvatu njezine ležaljke. ”Uobičajeno.” Sjela sam u svoju ležaljku i bacila oko na korice knjige. Meni su sve Janineine knjige izgledale jednako: svemir, nebeska tijela, zvijezde koje eksplodiraju ili stormtrooperi koji jure nepoznatim planetima. Janine je ljubiteljica znanstvene fantastike, žanra koji meni nije pretjerano zanimljiv. McKenzie i ja čitamo bestsettere s top-liste Oprah Winfrey,
BalkanDownload
žensku fikciju s New York Timesovu popisa najčitanijih romana, knjige koje su popularne u čitateljskim klubovima i slično. (Lude smo za ženskim dramama.) Aurora, koliko znam, ne čita ništa. Pretpostavljam da se Janine voli izgubiti u svjetovima knjiga koje čita. One obično sadržavaju puno akcije i pucnjave, što doista odgovora Janine. Povremeno čita i krimiće, ali još je u srednjoj školi postala gorljiva čitateljica znanstvene fantastike. Pogledala sam u svoj mobilni telefon. Maloprije sam zvala Matta, ali nije se javio. Vjerojatno je još vani, kosi travnjak. Kosi svake subote, nakon odlaska u teretanu i trgovinu. Protegnula sam noge. Pod je bio tako topao pod mojim bosim stopalima. I bio je gladak, a ne hrapav. Jutros sam ga pomela. Posvuda je bilo pijeska, iako se uvijek trudimo istuširati ispod kuće prije nego što se popnemo na verandu. Ili barem isperemo noge u lavoru koji stoji u dnu stuba. Neprestano ga punim vodom upravo za tu svrhu. Zagledala sam se u plažu i ocean što se protezao u beskraj. Još jedan divan dan. Bacila sam pogled na verandu, zadovoljna rezultatima čišćenja. Palmino drvce koje sam kupila u trgovini izgledalo je savršeno u kutu verande. Kad sam vraćala ležaljke na mjesto, zamijenila sam njihov redoslijed. Sada je moja bila pokraj Janineine, u sredini. McKenziena je bila na mojoj desnoj strani, a Aurorina na Janineinoj lijevoj strani. Janine pije čaj bez šećera pa ga nisam zasladila dok sam ga pripremala, kako obično činim kad sam kod kuće. Dodam dvije prepune žlice šećera u svoju čašu i miješam ga dugačkom žlicom. Fritz je ustao iz svojega stražarskog položaja na vrhu stuba, prišao nam i prislonio glavu uz Janineinu ruku. Pomilovala ga je po glavi, tiho mu govorila, a potom mu pokazala na mjesto pokraj njezinih stopala. Pas je istog trenutka legao potrbuške i zatvorio oči. ”Misliš li da bi me mogla naučiti nekim tehnikama koje primjenjuješ na Fritzu?” upitala sam je, jednom rukom milujući svoj veliki trbuh, a drugom miješajući čaj. Obožavala sam zvuk kuckanja žlice o staklo. ”Možda će mi dobro doći kad rodim.” Janine me sumnjičavo pogledala preko ruba čaše. ”Mislim da ja nisam prikladna osoba za dijeljenje savjeta o odgoju djece.” ”Možda ćeš joj biti životna savjetnica?” ”Njoj?” upitala je Janine. ”Mislila sam da ne znaš je li dječak ili djevojčica.” ”Ili njemu”, brzo sam dometnula. ”Ne znamo.” Još od začeća u Petrijevoj zdjelici uvjerena sam da je djevojčica, ali to nikome ne govorim.
BalkanDownload
To je mala tajna koju dijelim s bebicom McKenzie. Ili Olivijom... Ili kako je već budemo nazvali... Obje smo utihnule i uživale u toplini sunca, mirisu mora. Čak je i kliktanje galebova danas zvučalo smirenije. Potajice sam pogledala Janine. Činilo se da je dobro. Onoliko koliko ona može biti dobro. Bila sam zabrinuta za nju. Žao mi je što je morala slušati Auroru dok govori Miji i Mauri o Buddyju. Janine je snažna. Znam to. Kako bi inače preživjela sve ove godine? Kako bi inače preživjela dvije godine pakla s Buddyjem? Ali svejedno sam bila zabrinuta za nju. ”Dobro sam. Prestani me tako gledati”, rekla je Janine. Pogledala sam je kao da ne znam o čemu govori. ”Ne gledam te nikako. To jest, gledam, ali ne... Što hoćeš reći?” ”Vidim ti na licu.” Prislonila je kažiprst na sljepoočnicu i kružila njime. ”Brineš se zbog toga kako se osjećam otkako su Mia i Maura doznale za Buddyja. I otkako je Aurora rekla McKenzie da smo im rekle.” ”Znam da si dobro”, rekla sam braneći se. Zar me je tako lako pročitati? Valjda jest. ”Da, dobro sam”, rekla je Janine. ”Znam.” ”U redu.” ”U redu”, ponovila sam, a potom je pogledala. ”Zar se zbilja prepiremo oko toga jesi li dobro?” ”Ne prepiremo se, Lillian. Samo ti govorim da se ne moraš brinuti zbog mene.” Utihnula sam. Pijuckala sam čaj. ”Bi li mi rekla?” upitala sam. Dodala sam još jednu žlicu šećera u čašu. ”Da nisi dobro?” Ove posljednje riječi bile su izgovorene gotovo šapatom. Činilo mi se da joj je potrebna cijela vječnost da mi odgovori. ”Nadam se.” U tom trenutku obuzela me neobična nježnost prema Janine, nježnost koju ne znam opisati. Otpila sam još gutljaj čaja, a potom osjetila kako se beba ritnula. ”Oh!” Stavila sam ruku na trbuh i nasmiješila se. Ponovno je to učinila. To je bila nožica ili ručica, točno ispod mojih rebara. ”Sviđa joj se šećer. A vjerojatno i kofein”, rekla sam. Matt ne voli kad pijem kofein. Odrekla sam se kave zbog svoga sina ili kćeri, ali kod čaja povlačim crtu. ”Postaje sve jača”, zamišljeno sam rekla. Pogledala sam Janine. ”Hoćeš li je osjetiti? Zbilja se rita. Evo ovdje.” Pokazala sam joj.
BalkanDownload
Janine je prvo pogledala u mene, a potom u moj trbuh. Kao da je unutra mali izvanzemaljac. ”Ne bih, u redu je.” Trudila sam se ne dopustiti da me to povrijedi. Janine ne zanimaju djeca. Znam to. Ima manje majčinskih nagona od Aurore, ako je to uopće moguće. To je ne prikazuje u najboljem svjetlu. Nekima je pak nelagodno dodirivati trbuh trudnice, što nije strašno. To rte znači da neće voljeti moje dijete kad se rodi. Očito mi je vidjela izraz lica jer je rekla: ”Lilly...” ”U redu je.” Čini se da si često govorimo ”u redu je”. Prečesto. Je li to zbog bebe? Zbog McKenzie? ”Razumijem.” Janine je uzdahnula. ”Kako je to moguće kad.... kad ja ne razumijem?” Polako je birala riječi. ”Sretna sam zbog tebe, Lilly. Doista jesam. Ali...” Zastala je, pa ponovno nastavila, ne gledajući u mene. Gledala je u more. ”Katkad ne znam što da radim. Što da kažem. Znaš da te volim.” Sada je gledala u mene. Da, bilo je u redu.
BalkanDownload
21 McKenzie Bila je subota poslijepodne, dan za odlazak na tržnicu. Sve četiri sjedile smo u Janineinu Cherokeeju, a ja sam bila na suvozačevu sjedalu. Rak ima svoje povlastice. Vozile smo se cestom 1, isključena klimatizacijskog uređaja, otvorenih prozora. Iako je to bio odlazak na tržnicu, osjećala sam se kao da smo na jednom od svojih putovanja u mladim danima. Na radiju je svirao Clapton; uvijek slušamo jednu od najstarijih radiopostaja ovoga kraja. Toplina sunca i povjetarac u vožnji doista su mi godili. Osjećala sam se živom. Oslonila sam se laktom na prozor auta i pogledala vani. ”Kako ti je majka?” upitala sam Janine. Naime, Kathy je zvala tog jutra. Čula sam tek djelić razgovora, ali zvučalo je kao da se svađaju. Kad je razgovor završio, Janine se zaokupila čišćenjem prostora ispod kuće; kuća je bila izgrađena na drvenim stupovima pa se ondje lako nakupljalo smeće. Izbjegavala nas je sve dok Lilly nije objavila da idemo na tržnicu. Janine je držala pogled na cesti. Položaj ruku na volanu bio je pravilan: na deset i dva. ”Dobro je.” Pogledala sam se u bočni retrovizor i namjestila svoju šiltericu. ”Je li te zvala da nas pozdravi ili?...” ”Da nam se malčice javi, valjda. Rekla je da vas sve pozdravim.” Pogledala sam u Auroru, koja je sjedila na stražnjem sjedalu iza Janine, Nije nosila sunčane naočale pa sam joj u očima mogla vidjeti da ni ona ne puši Janineinu priču. Semafor na križanju ispred nas pokazivao je crveno pa je Janine usporila. Prošli smo pokraj prikolice na kojoj je bio brod. Prikolicu je vukao kamione! koji su vozile četiri djevojke otprilike studentske dobi. Prozori su im bili spušteni, a glazba vrlo glasna; nisam prepoznala ni pjesmu ni pjevača, zbog čega sam se osjećala starom. Djevojke su bile odjevene u bikinije i sa šeširima, a vozačica je nosila slamnati kaubojski šešir. Kad smo se zaustavile na semaforu pokraj njih, djevojka sa slamnatim šeširom još je više pojačala glazbu. Sve četiri su pjevale. Izgledale su kao da se beskrajno zabavljaju. Vidjelo se u načinu na koji gledaju jedna u drugu i pjevaju zajedno.
BalkanDownload
To smo mogle biti nas četiri prije dvadesetak godina. Nadam se da su djevojke u tom kamionetu svjesne koliko brzo prođu takvi trenuci. Nadam se da uživaju u sunčevu sjaju i smijehu prijateljice koja sjedi pokraj njih. Morala sam odvratiti pogled. Zurila sam kroz vjetrobran Harleyja što je stajao ispred nas. Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo i mi smo krenule dalje, u isto vrijeme kad i djevojke u kamionetu. ”Toddovo novorođenče također je dobro?” upitala sam Janine. ”Valjda.” Pretpostavljam da je odmah shvatila kako je to zvučalo pa je dometnula: ”Dobro je. Naravno, još ne spava cijelu noć. Mama kaže da je Christie iscrpljena pored njih troje. Klinci su na ljetnim praznicima, dakle, nema škole.” Ponovno sam pogledala u Auroru. Prije nego što sam se opet okrenula naprijed, bacila sam pogled i na Lilly. Nosila je naočale jarkocrvenih okvira koje su joj počivale na rubu nosa. Mahnito je pisala SMS. Shvatila sam da nije rekla ni riječi otkad smo krenule. Kad bolje promislim, bila je tiha cijeli dan. Nešto nije bilo u redu. Ah nisam se mogla nositi s dvjema situacijama istodobno. Ponovno sam se obratila Janine. ”Zbog čega ste se svađale, ako je samo nazvala da nas pozdravi?” Janine me pogledala i umorno uzdahnula. Promet je tekao polako. Spazila sam raspjevane djevojke u bočnom retrovizoru. Opet će nas sustići. ”Je li s vama ikad moguće imati barem malo privatnosti?” upitala je Janine. Odmahnula sam glavom i ravnodušno odgovorila: ”Nije.” Jedino se Aurora nasmijala. Janine je bila ukočena. Prsti su joj previše snažno stiskali volan. ”Tko kaže da smo se svađale?” ”Čule smo te”, rekla je Aurora sa stražnjeg sjedala. ”Hajde, pa možeš nam reći. Znaš da te Djevojka s Rakom neće pustiti tako lako.” Djevojka s Rakom. Četvrtog srpnja ta mi šala nije bila tako smiješna, ali sad mi se sviđa. Iako u tom nazivu ima nečega pogrdnog, u njemu je ujedno i nekakva moć. Naime, većinom se doista osjećam kao Djevojka s Rakom. Rak je protiv moje volje potpuno ovladao mojim životom. Gotovo ne prođe minuta a da se moj život ne vrti oko te grozne situacije. Zašto se, stoga, ne bismo malčice šalili na taj račun? Janine nije žurila s odgovorom. ”Nije bilo ništa strašno. Uobičajena Kathyna sranja.”
BalkanDownload
”Ona misli da trebaš doći k njima i vidjeti dijete?” nastavila sam ispitivati. Janine je pogledala u retrovizor, uključila žmigavac i prešla u drugu prometnu traku pa smo sada vozile ispred djevojaka u kamionetu. ”Ne. Hoću reći, da, misli da bih trebala doći, ali zapravo je zvala zato što...” Uzdahnula je i nastavila. ”Zato što ide na rođendansku zabavu neke prijateljice u Philadelphiju krajem ovog mjeseca.” ”I želi navratiti?” upitala sam. Kathy nikad ne boravi u ovoj kući. Prema mojim spoznajama nije boravila ondje još od Buddyjeve smrti. Godinama ju je iznajmljivala, a potom ju je preuzela Janine. Ako nema ni jedne od nas četiriju, kuća je prazna. ”Želi vidjeti tebe”, rekla je Janine. Želi se pozdraviti, to je prvo što mi je palo na pamet. Slegnula sam ramenima. ”A zašto je to problem?” ”Zato što je ne želim ovdje, Mack.” Janine je ponovno promijenila traku. ”Znam kakva je. I kako će se ponašati. Sve će se vrtjeti oko nje. Govorit će kako joj je teško što ti imaš rak. Koliko je uzrujana. I kako bi htjela da ga ona ima umjesto tebe.” ”Možda bi se vaše majke trebale sastati”, uključila se Aurora. Dobacila sam Aurori oštar pogled pa sam se ponovno okrenula Janine. ”Ne smeta mi što ću je vidjeti. Zbilja mi ne smeta.” ”Ali meni smeta.” Ponovno smo stali na crveno. ”Janine.” Uzdahnula sam. Htjela sam dobro promisliti prije nego što progovorim. Nisam imala puno ovakvih prilika za razgovor s Janine. Naime, sad mi nije mogla nikamo pobjeći. ”Razumijem zašto niste bliske. Doista razumijem, ali... to je bilo davno. Mislim da bi joj trebala prestati zamjerati.” ”Zamjerati? Zamjerati?” upitala je. ”Ti to nazivaš zamjeranjem? Kao da se još uvijek ljutim jer nisam dobila vozilo za Barbie za svoj peti rođendan? Ili zamjeram zbog toga što je bratu dala više novca za fakultet nego meni pa sam morala odustati jer nisam mogla plaćati?” Janine je postajala sve ljuća. ”To je zamjeranje, Mack. Ljutnja zbog toga što je znala da joj muž jebe kćer, a pretvarala se da nije tako, ne može se nazvati zamjeranjem.” Utihnula sam. Stotinu smo puta već prošle ovaj razgovor, možda i tisuću. I sada ga ponovno vodimo. Kad je Buddy umro, Kathy se zaklinjala policiji, svojoj kćeri i svima koji su htjeli slušati da nije znala što se zbivalo. Tvrdila je da se bojala Buddyja. Bojala se za svoj život. Ta je izjava bila posve razumljiva, uzevši
BalkanDownload
u obzir da je s vremena na vrijeme imala šljivu na oku jer se slučajno zaletjela u vrata ili slomljen zglob jer je pala niz stube. Sve ove godine Kathy se držala svoje priče: tvrdila je da nije znala da Buddy spolno zlostavlja njihovu maloljetnu kćer. Iskreno, ja nisam znala što je istina. Janine nikad nije imala konkretan dokaz protiv svoje majke. Točnije, nije imala ni najmanji dokaz. Jednostavno je tvrdila da je njezina majka znala. Tada sam smatrala da trebam stati na Janineinu stranu. I sada tako mislim. Razumijem zašto Janine nikad nije imala dobar odnos s majkom. Ali žena je samo htjela navratiti da nas pozdravi. Da pozdravi mene, koja umirem od raka. ”Ako ti nije ugodno da dođe u kuću, mogu se sastati s njom na ručku”, rekla sam. ”Pa da ispadnem još veća luđakinja?” Janine je odvratila. Pogledala sam u Auroru, ali ona je zurila kroz prozor. Okrenula sam se prema Lilly. ”Neobično si tiha. Želiš li pridonijeti ovoj raspravi?” Lilly je spustila telefon i pogledala me preko ruba naočala. ”Oprosti?” ”Kome pišeš?” upitala je Janine. ”Mattu.” Lilly je izgledala vrlo ozbiljno unatoč smiješnim crvenim naočalama. Janine je uključila žmigavac, a potom skrenula na parkiralište pokraj tržnice. ”E, sad je dosta, Lilly. Vrijeme je da priznaš.” ”Rekla si im?” Lilly je pljesnula dlanom moje sjedalo. ”McKenzie! Kako si mogla?” Janine i ja smo se pogledale. Zaustavila se na slobodnom parkirnom mjestu. ”A što to?” Lilly je sjedila, zureći u mene. ”Ne mogu vjerovati da si im rekla. Dogovorile smo se da ću još razmisliti o tome.” Podignula sam ruke kao da se predajem. Mislila je na razgovor koji smo vodile onog jutra na Dan nezavisnosti, o tome treba li reći Mattu, Janine i Aurori za svoju prošlost. ”Nisam im rekla.” Otkopčala sam pojas čim je Janine zaustavila automobil i okrenula sam se prema stražnjem sjedalu. ”Janine ne govori o onome u čemu smo ti i ja toga dana razgovarale.” Nisam htjela zvučati tajnovito, ali nisam htjela ništa otkriti. ”A o čemu sam ja uopće govorila?” Janine je ugasila motor i pogledala Lilly. Sve tri zurile smo u Lilly. Ona je briznula u plač. Janine i Aurora pogledale su me. ”Što je?” upitala sam.
BalkanDownload
Lilly je skinula naočale za čitanje, ubacila ih u svoju golemu torbu pa izvadila sunčane naočale. ”Mislim da mi treba zraka.” Otvorila je vrata. ”Lilly.” I ja sam otvorila svoja vrata. Sve četiri izašle smo iz auta. Lilly je požurila parkiralištem; hodala je prilično brzo za ženu u sedmome mjesecu trudnoće. Pošla sam za njom. Iza sebe sam začula zvuk Janineina daljinskog ključa. Zaključala je auto. ”Lilly”, dozivala sam je. ”Nisam im ništa rekla. Kunem ti se.” ”Osjećam se kao glupača”, rekla je ne osvrćući se. ”Matt se ponaša čudno. Osjećam se kao glupača”, ponovila je. ”Uspori, pa se nećeš osjećati kao glupača. Pogledaj se, juriš ovim parkiralištem u hm cipelicama, s trbuhom do zuba.” Aurora je prva stigla do nje. Potom Janine. I tek onda ja. ”Hoće li mi, molim vas, netko reći što se ovdje zbiva?” Janine je upitala. ”Lilly, što je bilo?” Prošli smo pokraj trgovine svijećama koja se, uz niz drugih trgovina, nalazila pokraj tržnice. Iz nje je dopirao lijep miris, ali od njega mi je bilo malčice mučno. Uhvatila sam se za trbuh, pokušavajući uhvatiti korak s Lilly. Već sam teško disala, ali nisam htjela usporiti. ”Lilly, sjednimo. McKenzie će se onesvijestiti.” Janine je prišla Lilly s druge strane i zgrabila je za ruku. ”Hajde, prevruće je vani. Idemo na smrznuti jogurt.” Zastali smo ispred slastičarnice. Kad su moje kćeri bile male, obećavala sam im sladoled ako odu sa mnom na tržnicu. Tada nisu znale razliku između običnoga sladoleda i smrznutog jogurta, što mi je bilo vrlo dražesnu. ”Možemo sjesti u bar”, brzo je dometnula Aurora. ”Barovi su klimatizirani.” Ali već je otvarala vrata slastičarnice. Kad smo konačno sjele unutra, moja bolesna pluća odahnula su s olakšanjem. Ipak, moram priznati da sam zadivila samu sebe. Gotovo sam sustigla Lilly, prateći je cijelim putem od parkirališta. Možda ovaj eksperimentalni lijek djeluje. Nisam ostala bez zraka kako to obično biva. Ili je možda došlo do pogreške u uspostavljanju moje dijagnoze. Možda ipak ne umirem od raka štitnjače koji se proširio na moja pluća. Možda ova slastičarnica zapravo nudi jahanje na jednorozima, a ne niskokalorični smrznuti jogurt. Praktički sam se srušila u stolicu. Bila je izrađena od kovana željeza, obojena u bijelo, kao i stolić. Smjestile smo se pokraj prozora.
BalkanDownload
”Ne jede mi se smrznuti jogurt”, bunila se Lilly, ali ipak je sjela. Oči su joj bile crvene od plakanja i umrljane maskarom. ”Što ćemo?” upitala je Janine. Želudac mi se malo uznemirio od hodanja. Zapravo nisam htjela ništa, ali radi društva... ”Kuglicu sorbeta i čašu vode.” ”Kakvog sorbeta?” Janine me upitala. Znam da je primijetila koliko sam zadihana. Gledala je u mene kao da me pita: Jesi li dobro? Lagano sam kimnula glavom. Dobro sam. ”Bilo kakav”, odgovorila sam. ”Koji god se nudi.” ”Znam što će Lilly”, rekla je Aurora pošavši s Janine. Lilly je sjedila tako da joj je trbuh dodirivao stol. ”Ne mogu vjerovati da Aurora zna što ja želim. Pa nisam bila ovdje od prošle jeseni.” Pričekala sam da se Janine i Aurora udalje. ”Što se zbiva s Martom? Mislila sam da je sve u redu.” ”I bilo je sve u redu.” Izvadila je maramicu iz torbe i obrisala oči. ”Kad sam odlazila, bio je sav raznježen, govorio je kako ću mu nedostajati i kako će morati doći u posjet jer neće izdržati cijeli mjesec bez mene.” Uzdahnula je. ”Ali cio se vikend ponaša čudno.” Pogledala je u Auroru i Janine koje su stajale u redu za narudžbu. Tiho su razgovarale. Ne znam jesu li razgovarale o Lilly ili o Kathy ili pak o klincu za pultom koji je imao groznu tetovažu na vratu. ”Naravno da Aurora zna što želiš”, nježno sam joj rekla. ”Prilična je gužva za tri sata poslijepodne”, razmišljala je naglas. Pogledala sam uokolo. Mjesto mi se nije činilo ni više ni manje popunjeno nego inače. Dvoje tinejdžera, koji su očito bili na spoju, gledali su kako zaposlenica slastičarnice, s papirnatim šeširom na glavi, stavlja smrznuti jogurt u njihove kornete. Dva stola dalje sjedila je djevojčica s majkom i bakom, pretpostavljam. Tu su bili i sredovječni muškarac i žena, zadubljeni u razgovor i sladoled. ”Zbilja se osjećam kao glupača. Maloprije sam pomislila da me Janine pita o razgovoru koji smo vodile onog dana, o tome trebam li reći Mattu za svoju prošlost. Vidiš kako sam paranoična.” Lilly je iz torbe izvadila ruž za usne. Čak i u onoj žurbi da izađe iz auta i odjuri što dalje od nas, sjetila se ponijeti svoju torbu. Da može nanijeti ruž. Namazala je usnice, a potom uklonila višak papirnatom maramicom. ”Što me uopće pitala?” ”Mislim da te pitala o Mattu. Vjerojatno je htjela znati što se zbiva između vas jer ste se neprestano dopisivali. Samo se šalila.”
BalkanDownload
Janine i Aurora bile su iduće na redu za sladoled. Uhvatila sam Lilly za ruku. ”Ne moraš im govoriti o svojim danima razodijevanja.” Lilly je zakolutala očima. ”One znaju za striptiz. Aurora je uvijek mislila da je to smiješno. Rekla je da sam sigurno loša u tome. Ali nisam bila loša.” Lilly je dvije godine studirala na Sveučilištu u Miamiju, a tada je nismo mnogo viđale. ”Ne govorim o striptizu, nego o tome da im ne moraš reći ostalo.” ”Moram. Bila sam prostitutka, zaboga.” ”Nisi.” ”Uzimala sam novac za seks”, prošaptala je, nagnuvši se bliže. Sad sam i ja zakolutala očima. ”Već smo razgovarale o ovome. Draga, svi smo uzimali nešto u zamjenu za seks. Ako to nije bio novac, bile su usluge, ili lijep komad nakita, ili smo time kupovale malo mira i tišine da se možemo vratiti svojoj knjizi.” Duboko sam udahnula. ”To je stara vijest. Stara vijest koju ne moraš reći ni Janine, ni Aurori, ni Mattu.” Lilly je čvrsto zatvorila oči. ”To što govoriš ima smisla. U potpunosti ima smisla.” Otvorila je oči. ”To je ono što bih i ja tebi rekla da si na mojemu mjestu.” Nasmiješila sam se. Nadam se da Lilly zna koliko je volim. ”U pravu si. Žao mi je. Nisam htjela napraviti scenu. Brinem se zbog Marta. Što ako je ona namiguša s velikim sisama i izbijeljenim zubima ponovno došla u naš ured? Znala sam da sam trebala nazvati njezina poslodavca i tražiti da nam pošalje drugu prodajnu predstavnicu. Znala sam!” Inače bi me nasmijao način na koji Lilly izgovori sise, ali nisam bila sigurna hoću li tako ostati bez zraka, a ona je ionako bila previše uzrujana i ne bi joj se svidjelo da joj se smijem. ”Reci mi što se događa. Zašto kažeš da se Matt ponaša čudno?” Otpočela je svoju priču upravo u trenutku kad su se Aurora i Janine vratile s vodom i smrznutim jogurtom u kartonskim čašicama. Meni su donijele sorbet od dinje, Aurora je uzela kremasti sladoled posut bombončićima duginih boja, a Janine smrznuti jogurt s okusom kave i dodatkom čokoladnih mrvica. Lilly je dobila svoj Miss Lulu, voćnu verziju vrućeg sladoleda. ”Pojedi malo. Osjećat ćeš se bolje”, rekla joj je Aurora, pruživši joj čašicu smrznutog jogurta prelivenog svakojakim voćem i sirupima. Dala joj je dugačku plastičnu žlicu. ”Potom nam moraš otkrili tu veliku tajnu.” Pogledala sam u Auroru. Malčice sam se oporavila, nakon što sam povratila dah. Sorbet je zbilja izgledao dobro.
BalkanDownload
”Zabrinuta je zbog Malta. Zabrinula je cijeli tjedan. Ne uzvraća joj pozive i...” ”Uzvrati, nakon nekog vremena”, prekinula me Lilly, ”ali zvuči vrlo odsutno. Zapravo me ne sluša. I samo govori ono što misli da ja želim čuti, na primjer, da i a-ha.” ”Možda je samo imao težak tjedan na poslu.” Janine je sjela na stolicu između Lilly i mene. ”Kad ja imam težak tjedan na poslu, Chris me može slobodno zaboraviti. Tada uopće nisam u stanju održavati razgovor, jednostavno ne mogu”, priznala je. ”To ne znači da mi Chris nije na prvome mjestu, nego... posao mi je iznimno bitan. Koliko radim, toliko vrijedim, razumijete me?” Aurora je sjela s moje druge strane, nasuprot Janine. Sve smo se okupile oko slatkog okruglog stolića izrađenog od kovana željeza. ”To je tako kod muškaraca”, rekla je Aurora. ”I kod Janine”, brzo je dometnula. ”Postoji jedna žena koja očijuka s Martom svaki put kad posjeti njihovu ordinaciju”, objasnila sam umjesto Lilly, da ona može uzeti zalogaj svoga smrznutog jogurta s okusom ananasa i preljevom od borovnica. ”Mart tvrdi da nije ni primijetio tu ženu, ali Lilly zna da je ona bacila oko na njega.” ”Zar je bila ondje i ovaj tjedan?” Aurora je lizala svoj posuti sladoled. ”Ne znam. Nije trebala, ali...” Lilly je stavila još jednu žlicu jogurta u usta. ”Matt kaže da je sve u redu i da je samo previše zaposlen. Ovaj tjedan imao je puno pacijenata. Računovođa nam je zeznuo porezni obračun, a pretpostavljam da ga i njegova majka neprestano zivka. Želi doći k nama kad se dijete rodi.” ”Njegova majka želi boraviti kod vas?” Janine je vadila salvete iz aluminijske kutijice na stolu. Svakoj je podijelila jednu. ”Nisam znala da ti i njegova majka imate takav odnos.” Napravila je blagu grimasu. ”Nisam znala da Matt i njegova majka imaju takav odnos. Zar ona nije profesionalna igračica golfa? Mislila sam da živi u Arizoni.” ”Ne igra profesionalno. Ali jest članica ženskoga golferskog tima”, objasnila je Lilly i uzela još jedan zalogaj. ”Matt pretjeruje. Ona samo želi pomoći. Jer je moja majka umrla. Misli da ja to želim.” ”Ali ne želiš, je li tako?” Janine je brisala bradu, pruživši i Lilly salvetu. Lilly je obrisala usnice. ”Ne, ne bih htjela da ona bude ondje. Jasno, želim da dođe vidjeti malenu. Ah ne odmah. Treba mi vremena da se Matt, ona i ja prilagodimo.”
BalkanDownload
”Čekaj malo. Jesam li što propustila?” upitala je Aurora, posegnuvši za salvetom što ju je Aurora maloprije stavila ispred nje. ”Rodit ćeš djevojčicu? Kako to da ja ne znam? Nitko mi ništa ne govori.” ”Stalno ti sve govorimo”, Janine ju je ispravila. ”Ali ti ne slušaš, Aurora.” ”Nije djevojčica”, Lilly je objasnila. ”Zapravo, moguće da jest.” Nasmijala se. ”Zasad govorim ona.” Pomilovala je svoj trbuh. ”To mi je lakše izgovoriti nego on ili ona. Ili njemu ili njoj. Ali još ne znamo je li djevojčica.” ”Aha”, Aurora je kimnula glavom. ”Dakle, vratimo se na Marta. Misliš da nešto skriva?” Kosu ovaj put nije vezala u rep pa joj je slobodno padala niz ramena i leđa. ”Ali ne znaš o čemu je riječ?” Lilly je spustila žlicu u svoju točkastu čašicu. ”Ne... ne znam. Jednostavno se čini...” Uzdahnula je i nježno salvetom obrisala kutove usnica. ”Možda ga zbilja opterećuje to što mora reći svojoj majci da nestane i to što mora platiti kaznu državi zato što je netko zeznuo porezni obračun”, rekla sam. ”A to ti i sam kaže.” ”Ne znam.” Lilly se naslonila. ”Možda.” ”Momci i njihove mame”, rekla je Janine suosjećajno. ”Ne samo momci. I moja je sestra takva”, rekla sam, zagrizavši svoj sorbet i puštajući da mi se topi na jeziku. ”Ona ne voli reći ‘ne’ našoj majci, koliko god njezine ideje bile sulude.” ”A i ovo s poreznim obračunom je strašno”, složila se Lilly. ”Takve stvari obično uzrujaju Matta. Čak mi nije htio ni reći za to. Nije me htio zabrinjavati.” Zurila je u svoju čašicu smrznutog jogurta koji se polako počeo topiti. Možda si u pravu. Možda stvaram problem ni iz čega.” ”Što nas dovodi do iduće teme, to jest, vraća nas na prethodnu.” Aurora je zagrizla u svoj kornet. ”Što nam to McKenzie nije smjela reći? Budući da nam ona nije rekla, morat ćeš ti, kad si već to spomenula.” Polizala sam sorbet sa žlice. ”Zaboravi to.” Janine nas je zagonetno pogledala. ”Je li to neka velika tajna koja mijenja živote ili je riječ o sitnici koju si nam trebala reći prije petnaest godina, a sada si je napuhala u svojoj glavi do prevelikih razmjera?” ”To je nešto veliko”, odvratila je Lilly. ”To je sitnica”, rekla sam u isti trenutak. Aurora i Janine gledale su u mene pa u Lilly.
BalkanDownload
”Hoćeš li da odgodimo taj razgovor za neka druga vremena?” upitala je Aurora, posve me iznenadivši. ”Smijem li?” Lilly je upitala, gotovo šapatom. ”Aurora, to je zbilja lijepo od tebe.” Aurora je slegnula ramenima. ”Pretpostavljam da nije tako strašno kao što ti misliš.” Odgrizla je još jedan komadić korneta. ”I zato razmisli o tome.” Okrenula se prema meni. ”A u međuvremenu, McKenzie, reci nam kako je bilo na pizzi u Grottu s curama. Jesu li te ispitivale o pojedinostima Buddyjeve smrti? Poznavala sam tipa koji je htio izračunati volumen krvi prema fotografijama s mjesta ubojstva. Ne moram ni govoriti”, nabacila je svoj prekrasni osmijeh, ”to je bio zadnji put da sam izašla s njime.”
BalkanDownload
22 Janine U ponedjeljak ujutro probudila sam se pakleno nervozna. Htjela sam biti bilo gdje umjesto ovdje, u ljetnikovcu. Izluđivalo me čekanje. I što me sve tri motre, a pretvaraju se da nije tako čim i ja pogledam u njih. Još sam im sinoć rekla da ne želim da me zapitkuju o današnjem posjetu. Obećala sam da neću iznositi nikakve pojedinosti (osim činjenice da današnji posjetitelj nije moja majka) i držala sam se svog obećanja. Lilly je htjela pripremiti svečanu večeru koja bi uključivala pileća prsa, artičoke i brie, ali ja sam je upozorila da to ne radi. Naime, bila sam vrlo uvjerena da naš ”gost” neće ostati na večeri i aperitivima. No Tilly me nije htjela slušati. Bacila se na posao i počistila cijelu kuću. Govorila sam joj da to nije potrebno, ali svejedno je to učinila. Nikad nije bilo moguće zaustaviti Lilly u njezinu gniježđenju, ni prije trudnoće, a kamoli sada. Nisam se usuđivala stati joj na put. Stoga sam je promatrala kako zuji po cijeloj kući, briše prašinu, usisava, a potom sam sjela na verandu i čavrljala s McKenzie. Aurora nas je konačno počastila svojom nazočnošću, nakon što je spavala do deset i trideset, pa smo se nas dvije upustile u ozbiljnu raspravu, koja je graničila sa svađom, o tome koje je jeftino pivo najbolje. Ona je tvrdila da je to Lone Star. Ja mislim da je to PBR. Pabst Blue Ribbon. Obuzimala me sve veća nervoza zbog oluje koja će uslijediti pa sam se nastojala zaokupiti nečim. Iznijela sam smeće. Popravila sam vodokotlić u kupaonici na donjem katu. Aurora je tvrdila da je Lilly kriva što se pokvario zato što ga neprestano koristi. McKenzie je snimila Lilly kako skida svoje trudničke hlače i pokazuje stražnjicu, a potom govori Aurori da je poljubi. McKenzie nam je pustila tu snimku triput i sve smo se, uključujući i Lilly, smijale toliko da je Lilly morala ponovno odjuriti na zahod. Očajnički sam si htjela zadati bilo kakvog posla, kako ne bili bila nervozna. Čak sam izvukla kosilicu pa sam pokosila naš travnjak, koji je bio veličine poštanske marke. Gospodin Greene obično se brine za naš travnjak. On je kupio traktorsku kosilicu za svoj travnjak veličine poštanske marke. Prvo sam pokosila naš travnjak, a potom i njegov, zato što uz brujanje kosilice nisam mogla čuti Lilly, Auroru i McKenzie kako razgovaraju o mom ljubavnom životu kao da mene uopće nema.
BalkanDownload
Urotile su se. Smišljale su razne planove. Nagađale. Čak se i Aurora priključila, što me iznenadilo jer je ona rijetko zalazila u ženske, tračarske svjetove. Spomenule su i brak, a Lilly se primila toga i nije puštala. Bila sam uvjerena da je čujem kako planira primanje u Zlatnoj dvorani hotela du Pont. Zato sam odlučila povesti Fritza na trčanje na rt Henlopen. Imala sam dovoljno vremena prije nego što stigne naš gost. Fritz i ja često smo odlazili onamo, tijekom cijele godine. To je odlično mjesto za otpuštanje stresa. Fritz mora biti na uzici, ali kad stignemo na stazu među borovim drvećem, i ako nema puno ljudi, pustim ga da slobodno trči. Dobro smo se istrčali, i on i ja. Godio mi je takav napor. Tako sam oslobađala um od nagomilane tjeskobe. Prošle sam godine shvatila da mi ne treba antidepresiv ako trčim dvadesetak kilometara tjedno. Ne znam što me toliko smiruje, fizička aktivnost ili pak prilika da budem sama sa svojim mislima. Ali nije ni važno. Trčanje mi pomaže da se bolje osjećam. Antidepresivi mi ne pomažu. Nakon dva kilometra usporila sam korak i sustavno se pozabavila problemima dana. Prvo sam odlučila da neću razmišljati o onome što će se zbivati ovog poslijepodneva. Nije bilo smisla u tome da se zamaram načinima na koje situacija može poći po zlu. Čekat ću da vidim što će biti, a tek ću se onda uzrujavati zbog toga. McKenzie je bila druga na popisu mojih briga. Preračunala sam se u vezi Mack. Prije nego što smo doputovale u Albany Beach, imala sam ideje o tome kako će se naše ljetovanje odvijati. Mislila sam da ću biti dobro ako budem imala dovoljno vremena da se pripremim na njezinu smrt. Ali prevarila sam se. Posve sam pogrešno mislila i posve sam pogrešno zaključila. Nakon sedam dana s McKenzie osjećam se kao da će mi biti puno teže oprostiti se s njom. Prije sam mislila, budemo li nas četiri zajedno i budemo li imale prilike razgovarati o svemu, da ću se moći malčice distancirati od McKenzie. Možda distancirati nije prikladna riječ. Ne želim se distancirati u smislu izoliranja od drugih. Nije mi bila namjera da se odvojim od nje emocionalno i fizički, nego sam samo htjela otkriti kako da se pomirim sa situacijom. Htjela sam znati da ću doslovno moći preživjeti bez nje. Jutros sam je gledala dok je snimala Auroru kako čupa obrve na verandi i osjećala sam se kao da će mi se srce stisnuti i prestati kucati. Ili kao da će prsnuti na komadiće. Doslovce osjećam fizičku bol dok je gledam. Ljudi uvijek kažu kako se srce slomi, ali nakon svog iskustva u
BalkanDownload
Afganistanu promatram život kao nešto što završava eksplozijom, gdje komadi tijela lete uokolo, a ne kao nešto što se lomi na dva dijela. Neću moći živjeti nakon što McKenzie umre. Možda ću eksplodirati na njezinu sprovodu. Ta mi je pomisao, na bizaran način, malčice zanimljiva. Kako bi se moja majka tada osjećala? Bi li osjetila olakšanje što me više nema? Što je više nema tko podsjećati na to da je iznevjerila svoju kćer, onako kako nijedna majka ne bi smjela iznevjerili svoje dijele? Ili bi žalila zbog svoga gubitka? Bi li njezino srce moglo prsnuti u milijun komadića? Fritz i ja trčali smo borovom šumom. Ondje nije bilo stijena i taj me dio podsjećao na Afganistan. Svaki put kad protrčim ovuda preplave me sjećanja. Amerikanci misle o Afganistanu kao o velikoj pustinji, i dio te zemlje doista je pustinja. Ali njezin je sjever brdovit i stjenovit, prekriven zimzelenim drvećem i grmljem. Duboko zadihana, natjerala sam se otrčati još kilometar i pol staze. Fritz je sve vrijeme bio točno ispred mene. Hrabrio me i bio je uz mene, unatoč tome što je imao urođen poriv da odjuri naprijed. Dok sam tako trčala, prešla sam na iduću temu, to jest drugu krizu. To je bila tužba koja je podignuta protiv mene. Već tjednima to prevrćem po mislima, pitajući se jesam li ikako mogla postupiti drukčije. Kad sam dobila dojavu o remećenju javnog reda i mira na plaži, nisam primila primjerene obavijesti o događaju. Naime, prekršaj je prijavio spasilac s plaže. Naša centrala nije imala dovoljno informacija. Kako je jedan spasilac, dok je pozivao 911, mogao predvidjeti koliko će brzo događaj eskalirati? Usto, on nije bio obučen za svladavanje gomile. A ja jesam. Zašto nisam vidjela sve znakove kad sam se približila plaži? Što je najgore, vidjela sam sve znakove. Pozvala sam pojačanje prije nego što smo partner i ja sišli na plažu. Na prvom saslušanju nakon tog incidenta upitali su me zašto partner i ja nismo čekali pojačanje. Nisam mogla čekati pojačanje zato što se taj mršavi klinac spasilac nije mogao boriti s time sam. Osjećala sam dužnost prema tom klincu. Prije dužnosti prema sebi i svom partneru. Oglasio se alarm na mobitelu u mom džepu. Prestrašila sam se. Isključila sam ga i napravila krug oko terena za golf. ”Idemo natrag do auta”, rekla sam Fritzu. Bila sam dobrano zadihana. Iduća tema... Chris. Jesam li zaljubljena? Je li to uopće moguće, ni godinu nakon posljednjeg i konačnog prekida s Betsy? Je li to ljubav koja služi za zaborav prethodne veze ili to uopće nije ljubav? Možda sam toliko očajna
BalkanDownload
za vezom da sam spremna umisliti da postoji nešto više između nas pa ne shvaćam da je to samo usamljenost i strah? Je li McKenziena strašna dijagnoza utjecala na to da doslovce uletim u ovu novu vezu? Do trenutka kad smo se Fritz i ja konačno našli pred mojim automobilom, nisam uspjela pronaći ni jedan smislen zaključak. Dala sam Fritzu vode u zdjelici koju uvijek nosim u autu, a ja sam iskapila gotovo litru dok sam hodala ukrug da se malčice ohladim. Pogledala sam na sat i pomislila kako moram brzo natrag, ako ne želim propustiti akciju. A bila sam u iskušenju da je propustim. Desetak minuta poslije, dok sam u svom džipu prilazila cesti 1, ozbiljno sam razmišljala o tome da skrenem desno umjesto lijevo. Da se zaputim na sjever, umjesto na jug, prema Albany Beachu. Pitam se što bi bilo da budem kao Aurora i jednostavno nestanem. Dok sam čekala da se upali zeleno svjetlo na semaforu, na izlazu iz Lewesa, razmišljala sam kamo bih mogla ići ako pobjegnem od kuće. U Meksiko? Bila sam ondje jednom, s bivšom djevojkom, i svidjelo mi se. Ili bih išla još južnije? Privlačila me Južna Amerika. Ondje je ritam života usporeniji, mirniji. Jednom sam čitala knjigu Johna Grishama, u kojoj odvjetnik mijenja identitet i odlazi u Brazil. Fritz i ja bismo mogli otići u Brazil. Pogledala sam u retrovizor, u svog njemačkog ovčara. Sjedio je na stražnjem sjedalu i gledao me. ”Kako ti se čini Brazil?” Fritz je zacvilio. Tiho sam opsovala i pošla prema jugu.
BalkanDownload
23 Aurora Sjedile smo na verandi, sve četiri. Janine je upravo sišla, svježe istuširana nakon trčanja. Odjenula je jednu od svojih kretenskih muških potkošulja, ispod čega je imala bijeli sportski grudnjak. Njezine vrećaste hlače imale su u džepovima dovoljno mjesta za paket piva. Više sam se ja potrudila da se odjenem za ovo upoznavanje nego ona. Čak sam odjenula suknju i obrijala noge. ”Zar ćeš to obući?” upitala sam je, u čudu. ”Da, mama, ovo ću obući.” Kosa joj je bila mokra, ali barem ju je počešljala. Uputila sam joj mrk pogled i nastavila pijuckati svoj prvi džin-tonik za ovo poslijepodne. Kad već moram podnositi Lillyno uzdisanje i cmoljenje zbog Janineine nove ženske, neću to činiti trijezna ako ne moram. Janine me pogledala. ”Voljela bih da ne radiš to”, rekla je. ”A što to?” Uzdahnula je i okrenula glavu, kao da joj mogu čitati misli. ”Još nije ni sedamnaest sati, Aurora.” ”Nemam pojma o čemu govoriš”, odvratila sam. ”Dobro znaš o čemu govorim.” ”Ne znam!” praktički sam povikala. Znam, naravno. Janine misli da sam alkoholičarka (zbog malo piva i džina) i narkomanka (jer tu i tamo zapalim džoint). A to što ona srče Jack Daniel’s kao da će se svaki čas prestati proizvoditi? To ne spominje. ”Jesi li dobro?” McKenzie ju je upitala. McKenzie je svezala vrlo lijepu maramu oko glave i nanijela malo šminke na lice. Izgledala je prilično dobro. Barem nekome tko je ne poznaje. Nisam joj vidjela ćelavu glavu još od onoga dana kad je stigla. Tu i tamo, ispod marame ili kape, naziralo se riđe paperje. Bila sam uvjerena da joj raste kosa, što me zabrinjavalo. Ako novi lijek djeluje, zar ne bi u tom slučaju trebala biti još ćelava? Doduše, još uvijek redovito povraća. Možda je to dobar znak. ”Ne moraš biti nervozna”, McKenzie se ponovno obratila Janine.
BalkanDownload
”Nisam nervozna”, Janine se pobunila. ”Dobro, jesam, ali to nije razlog...” Zastala je, kao da ne zna što će reći. Usto, izgledala je kao da se preznojava, iako nije bilo tako vruće. ”Htjela sam vam reći... iskreno”, mucala je, sva smetena, ”da ovo nije način na koji bili inače ovo učinila. Pristala sam na to samo zato što je on...” Zataknula je mokar pramen kose iza uha, a to radi samo kad je uistinu nervozna. ”Sad i mene činiš nervoznom.” Otpila sam još jedan gutljaj svoga svježeg izjednačitelja. Nazivam ga izjednačitelj jer nakon što popijem dvije čaše, sve mi je ravno, nijedna stvar nije hitnija od druge. Nisam bila uzbuđena zbog toga što ćemo upoznati Janineinu djevojku, što se ne može reći za Lilly. Lilly bi htjela da svi budu sretni i zaljubljeni i da hodaju uokolo s crvenim srcima od papira iznad glave. Nisam bila ni poput McKenzie. Ona je htjela ispitati Janineinu djevojku, prije nego što joj smrt zakuca na vrata, i uvjeriti se da je ona dovoljno dobra za Janine. ”Čekaj malo”, uključila se Lilly. Pokazala je prstom na Janine. ”Rekla si on.” ”Što?” upitala je Janine. ”Upravo si rekla on. Rekla si da to nije način na koji bi inače ovo učinila i da si pristala na to samo zato što on... Tko dolazi? Mislila sam da dolazi Chris.” ”Nisam rekla on.” Lilly i McKenzie su se pogledale. Pa su pogledale Janine. I ja sam pogledala Janine. Imala je izraz krivnje na licu. Janine ne zna lagati. To jest, ja znam kad ona laže - ako obratim pažnju na to. A sad nisam bila sigurna jesam li dovoljno obraćala pažnju na cijelu priču oko Chrisina dolaska. ”Janine”, polako sam rekla. ”Je li Chris...” Začuo se zvuk guma na šljunčanom prilazu iza kuće, a Janine je pojurila prema vratima. Lilly je odgurnula stolicu i ustala pa sustigla Fritza na putu do dnevne sobe. McKenzie me pogledala. Sjedila je u svojoj ležaljci, a ja sam bila na svom uobičajenom mjestu na ogradi. ”Jesi li sigurna da si dobro?” upitala sam je. Ona se nasmiješila. Provela je malo vremena na suncu pa su joj se na nosu i obrazima istaknule pjegice. Danas je zbilja dobro izgledala. ”Jesam.” Fritz je zalajao, a ja sam pogledala kroz prozore u dnevnu sobu. Zašto Fritz laje na Chris? Čak i ako ne žive zajedno, sigurno se viđaju dovoljno često. Ne bi trebao tako lajati. Čak je i meni to bilo jasno.
BalkanDownload
isto.
McKenzie se okrenula prema dnevnoj sobi - očito je i ona pomislila
Podignula sam čašu da otpijem još jedan gutljaj. Donjom sam usnicom dotaknukla hladno staklo, a potom sam se smrznula. Nepomično sam zurila kroz prozor. Pomislila sam da se varam. Ali nisam se prevarila. Svaka majka, pa čak i ja, zna prepoznati svoga sina.
BalkanDownload
24 Janine Vidjela sam Aurorin izraz lica, kroz prozor, kad smo se povukle u dnevnu sobu. To je bio spoj nevjerice, straha i... čežnje. Osjećala sam se grozno. Pretpostavljala sam da će se naljutiti što joj nisam rekla da Jude dolazi. Ali morala sam mu obećati. Tražio je da mu obećam da joj neću reći zato što se bojao da će ona pobjeći ako primi upozorenje. I premda sam htjela reći Judeu da Aurora više nije takva osoba, znala sam da jest. S njezinom se ljutnjom mogu nositi, ali s njezinom boli? Nisam znala kako da se postavim. ”Ne mogu vjerovati da si ovdje”, rekla je Lilly, istinski oduševljena što ga vidi. ”Hoćeš li prespavati? Uistinu bismo to željele.” ”Ne mogu ostati.” Jude je govorio Lilly, ali gledao je svoju majku kako stoji na verandi. Majka i sin gledali su se. Na trenutak sam pomislila da će Aurora zaplakati. A kad se uspravila i odložila čašu na ogradu, uplašila sam se da će potrčati niz stube i nestati. No ona je samo stajala, ruku spuštenih uz tijelo. ”Želiš li pivo?” upitala sam Judea dok sam ga vodila na verandu. ”Ne, hvala. Neću se zadržavati.” ”Što, zaboga, radiš na istočnoj obali?” Lilly se gegala za nama. ”Tako mi je drago da si navratio, iako ne možeš ostati. Znam da će tvoja majka biti...”, uslijedila je nezgodna stanka. ”Oduševljena.” ”Aha, baš. Zrači oduševljenjem”, odvratio je Jude. Kladim se da nije bio svjestan da je pritom zvučao kao Aurora. Jude je bio neopisivo zgodan mladić, očeve tamne kose i puti koja je bila mješavina očeve arapske i majčine norveške. Imao je tople crne oči koje su govorile da je puno zreliji od svojih godina. Pustila sam da Jude prvi izađe na verandu. ”Jude?” Aurora me pogledala. U njezinim očima nisam vidjela ljutnju, nego povrijeđenost. ”Iznenađena?” rekao je Jude i nelagodno se nasmijao. Aurora je požurila prema njemu i zagrlila ga, iznenadivši i mene i Judea. Njezin je zagrljaj bio iskren. A Judeu je bilo nelagodno i djelovao je ravnodušno i nezainteresirano.
BalkanDownload
Aurora ga je grlila toliko dugo da sam čak osjetila nelagodu zbog nje. Potom ga je pustila iz zagrljaja. ”Oh, Bože, Jude. Ne mogu vjerovati da si ovdje.” McKenzie je ustala iz stolice pa ga zagrlila. ”Zašto nam nisi rekao da ćeš...” Brzo se zaustavila, vjerojatno je i ona shvatila zašto se Jude nije najavio. Nije htio da njegova majka zna da će doći. Lilly se uzbuđeno vrpoljila u svojim lijepim sandalama, a potom se zaputila u kuhinju. ”Idem po pića. I donijet ću malo čipsa. Mislim da nam je ostalo guacamolea i umaka od rajčice.” Primaknuta sam se vratima, ruku zavučenih u džepove. Aurora je pogledala u mene. Oprosti, nijemo sam rekla dok su se Jude i McKenzie grlili. Aurora je stisnula usnice, kimnula glavom, a potom ponovno usmjerila pažnju na svog prelijepog sina koji joj zapravo nije bio sin. ”Tako si narastao”, McKenzie je rekla. Nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi to govore klincima. Pa jasno da je narastao. Dečki rastu do svoje dvadesete. Budući da je i sama majka, McKenzie bi to trebala znati. Pretpostavljam da to ljudi kažu jer ne znaju što bi drugo rekli. Jude je proučavao McKenzieno lice, dok se ona vraćala u svoju ležaljku. U očima sam mu mogla vidjeti kako bilježi sve pojedinosti: nema kose, trepavica, mršava je i blijeda, bez obzira na to što je poprimila malo boje od sunčanja. ”Kako si?” upitao ju je. Ja sam mu već rekla kako je McKenzie, naravno. Jude i ja čujemo se telefonski jednom mjesečno. Tako je još od njegove srednje škole. Sam me nazvao jedne godine, nakon što smo se nas četiri sastale s njim i Hannadom na večeri u Washingtonu. U tom se razdoblju nije dobro slagao s ocem; tipične tinejdžerske priče. Što je najzanimljivije, nije doznao moj broj od Aurore. Našao me na internetu, poslao mi poruku, a kad sam mu ja poslala svoj broj telefona, nazvao me. Mislim da je samo htio razgovarati s odraslom osobom, s nekim tko će ga saslušati. To je bio dio mog života koji nikad nisam podijelila s Aurorom. Nisam joj htjela reći zato što bi je povrijedilo to što Jude želi razgovarati sa mnom, a ne s njom, i zato što sam se osjećala krivom zbog toga. Mislim da mi se čak i sviđala ova tajna veza. Osjećala sam se posebnom, koliko god to zvučalo glupo. Ne znam zašto nikad nisam rekla McKenzie i Lilly za to. One su znale da smo Jude i ja u kontaktu, ali nisu znale koliko često razgovaramo.
BalkanDownload
”Kako se držiš?” upitao ju je, doimajući se vrlo zabrinuto. Jude je imao veliko srce. Doista ga se moglo nazvati ”nježnom dušom”. ”Dobro sam.” McKenzie je dodirnula svoju maramu. Sigurno joj je bilo nelagodno. ”Držim se, eto.” Hrabro mu se nasmiješila. Jude je ponovno pogledao majku. McKenzie i ja promatrale smo ih. ”Htio sam samo... kratko navratiti”, rekao je Aurori, namjestivši svoje Ray Ban naočale na glavi. ”Večeras letimo za Baltimore.” ”Ti i tvoj otac?” Odmahnuo je glavom. ”Gabrielle i ja.” Aurora se iznenadila. Nije znala za Gabrielle. Nije znala ama baš ništa o Gabrielle. ”Nas dvije idemo”, rekla sam. ”Ostavit ćemo vas malo nasamo.” McKenzie se spremala ustati iz ležaljke. ”Nema potrebe, teta Janine.” Jude je gledao majku. ”Ovo neće trajati dugo.” McKenzie me pogledala kao da pita: Što se zbiva? ”Ne morate ići”, složila se Aurora. Nije zvučala nalik sebi. Zvučala je tako... pasivno. ”Što god mi Jude mora reći...” ”Ne, ne, idemo.” McKenzie je ustala. Okrenula sam se prema vratima i ugledala Lilly kako nosi poslužavnik s pićima i kukuruznim čipsom. ”Natrag u kuhinju”, rekla sam joj, pokazujući rukom. Ovaj put Lilly nije proturječila. Okrenula se i otišla u kuhinju, a ja sam pošla za McKenzie. Bila sam rastrgana. Mislila sam da Jude ima pravo ostati nasamo s majkom nekoliko minuta, a istodobno sam osjećala poriv da ostanem s Aurorom... ne znam... da je zaštitim? Posljednje što sam čula bile su Judeove riječi upućene Aurori: ”Došao sam ti nešto reći.”
BalkanDownload
25 Aurora Pogledala sam preko Judeova ramena u Janine, dok je odlazila s verande. Nisam htjela da me ostave nasamo s njim. Jude je imao široka, mišićava ramena. Sličio je ocu, ali bio je viši od Hannada. Bio je moje građe: visok i mršav. Pogledala sam svoga sina. Osjetila sam blagu mučninu. Vrtoglavicu. Ali ne onako kako se osjećam kad popijem previše džina. Osjećala sam se kao da se moj svijet naginje preko ruba više nego inače. Tako se osjećam i kad pomislim na McKenzie i njezin jebeni rak. Zurila sam u Judeove tamne oči - to su bile Hannadove oči - i činilo mi se kao da je protekla cijela vječnost dok nisam shvatila da čeka da reagiram na njegove riječi. Došao m i je nešto reći. Nisam mogla ni zamisliti što bi to bilo, pa se nisam ni trudila nagađati. ”Dobro...”, rekla sam. Pogledao je u svoja stopala u kožnatim japankama. Imao je moja stopala, a ne očeva: dugačka i tanka. Imao je stopala plivača. Jude nije bio plivač, ali je mogao biti. ”Došao sam samo zato što Gabrielle misli da trebam. I zato bih htio da razjasnimo. Došao sam zbog nje, a ne zbog tebe.” Neprijateljski ton. ”Tko je Gabrielle?” upitala sam. Pretpostavila sam da mu je to prijateljica. Prijateljica s fakulteta. Ne znam imena prijatelja svoga sina, naravno. Ne znam gotovo ništa o njegovu životu, osim da će iduće godine diplomirati na Stanfordu, računalni inženjering, ili nešto slično. Ne znam ni kakav će posao poslije tražiti, ni hoće li ga uopće tražiti. Možda će se dalje obrazovati. Ne znam. ”Zato sam došao. D-da ti kažem.” Zamucnuo je, tek jedanput, a mene su preplavile emocije. Emocije koje nisam mogla definirati. Progutala sam golemu knedlu u grlu i otjerala suze. Čekala sam. ”Ženim se.” Jude je povratio glas i ponovno je zvučao mirno i jasno. ”S Gabrielle.” Ženi se? Moj sin se ženi? Imala sam dojam da sam tek jučer izašla iz one bolnice i ostavila novorođenče s njegovim ocem.
BalkanDownload
”Zaručeni smo, a vjenčat ćemo se idućeg lipnja. U Parizu. Ona je Parižanka. Vodim je da upozna jad dee i jad datee”, rekao je na savršenom arapskom. ”Polazimo večeras. Baba nas čeka u Manami.” Haddadovi roditelji. Nikad ih nisam upoznala. A čini se da je moj sin vrlo blizak s njima. Dovoljno blizak da leti u Bahrain kako bi im predstavio svoju zaručnicu. ”Gabrielle kaže da imaš pravo znati.” Odvratio je pogled. Čini se da je tek sad primijetio plažu i ocean. ”Jedino sam zbog toga došao. Zato što me ona zamolila. Činim ovo zbog nje, a ne zbog tebe.” Htjela sam mu reći: Nije bilo nikakve potrebe da dolaziš ovamo što se mene tiče. Ali barem jednom u životu odlučila sam šutjeti i zadržati za sebe one prve, zajedljive riječi što mi padnu na pamet. Nisam ga htjela povrijediti. Svoga sina. Zato što sam znala da sam ja zaslužna za ovo. Ja sam zaslužna za sve. Znala sam da on nije kriv ni za što. Ovo je moj križ. Oduvijek je bio i zauvijek će biti. Uspjela sam se nasmiješiti. Iako mi se srce slamalo. Slamalo se zato što sam znala da je ovo posljednji put da vidim svoga sina. Zato što sam znala da nikad neću upoznati njegovu ženu. Ni njegovu djecu. Slamalo se zato što mislim da sam ga željela ponovno vidjeti. Nakon svili ovih godina, sada sam ga htjela poznavati. I to nije bilo zbog osjećaja krivnje. ”Čestitam”, rekla sam. ”Hvala.” Jude se nije nasmiješio. Nije ni gledao u mene. Zurio je u pijesak što se protezao do ruba oceana. Znam da sam trebala reći još nešto, ali nisam znala što. Da me barem Janine, Lilly i McKenzie nisu napustile. Nisam bila sposobna za razgovor sa svojim odraslim sinom nasamo, a one su to dobro znale. ”Kakva je?” Začula sam sebe kako govorim, glasom koji nisam poznavala. ”Tvoja Parižanka Gabrielle?” ”Lijepa je. Nije klasična ljepotica. Nije kao ti. Ali lijepa je. Smeđa kosa. Smeđe oči.” Pogled mi je odlutao prema čaši. Bila sam u iskušenju da je podignem i tada sam ozbiljno pomislila, prvi put u životu, da možda jesam alkoholičarka. ”Mislila sam reći, kakva je kao osoba?” ”Pametna je.” Konačno me opet pogledao. ”Studira geofiziku na Stanfordu. Duhovita je, umjetnički tip i... vrlo je dobra osoba. I mene čini boljom osobom, znaš, kad smo zajedno.” ”Umjetnički tip?” razmišljala samnaglas. ”To je samo hobi. Izrađuje šalice, tanjure i drugo. Ima vlastito lončarsko kolo.”
BalkanDownload
Pokušala sam zamisliti svog Judea i njegovu Gabrielle dok ona oblikuje glinu na lončarskom kolu, umrljanih ruku. On je gleda. Potiče je. Mogu zamisliti Judea u toj ulozi. ”Je li je tvoj otac upoznao?” Kad pomislim na Hannada, shvatim da ga se slabo sjećam. Ne mogu reći ni da mi je drag ni da mi nije drag. Naša se veza dogodila tako davno; bila sam vrlo mlada, barem emocionalno. I neizmjerno glupa. Upotrijebili smo samo dva kondoma te večeri, a triput smo imali odnos. Tako je začet moj sin. ”Slaže li se s vašom odlukom?” ”Baba je obožava. Za Božić smo svi otputovali u Grčku. Gabriellina obitelj, baba, mama, moje sestre i ja. Odsjeli smo u vili na Mikonosu.” Znam da se Hannad oženio kad su Judeu bile tri godine. Vjenčao se s djevojkom iz Atlante, moje dobi. Hannad je stariji. Ali nisam znala da su još uvijek u braku. Nisam znala ni to da Jude ima sestre. Kako nisam znala da on ima sestre? ”Ne misli da si premlad?” Bila sam tek malo starija od njega kad sam zatrudnjela. Svakako sam bila premlada za udaju. ”Ne misli da bi trebao pričekati?” ”Baba me podržava u svemu. Gabrielle i ja se volimo.” Pogledao me svojim tamnim očima. ”On to razumije.” Oboje smo stajali u tišini. Najednom mi je postalo vruće na licu. Sunčeve zrake odbijale su se s površine oceana. Nisam se mogla sjetiti gdje sam ostavila sunčane naočale. ”Moram ići”, Jude je konačno rekao. ”Posudio sam auto. Gabriellina prijateljica živi u ovim krajevima. Auto pripada njezinim roditeljima.” Ponovno je stavio svoje Ray Ban naočale na oči. ”Drago mi je... drago mi je što si došao, Jude. Voljela bih da si doveo i Gabrielle.” Razmišljala sam o činjenici da je ona u blizini. ”Bilo bi mi drago da sam je upoznala.” Jude je stajao ondje još trenutak ili dva, kao da razmišlja o odgovoru. Pitala sam se je li ona htjela doći pa ju je on odbio ili je bilo obratilo. Koga zavaravam? Vjerojatno su se oboje složili da je bolje da ona ne dođe. ”Zbogom”, rekao je. Nije me zvao ”mama”, naravno, ali nije mi se obratio ni s ”Aurora”. Naš odnos nije bio dovoljno blizak da me zove ikakvim imenom. Okrenuo se da ode, ali ja sam mu brzo prišla i još ga jednom zagrlila, kratko. Nije mi uzvratio zagrljaj, ali nije me ni odgurnuo. ”Zbogom”, rekla sam mu. ”Sretan put.”
BalkanDownload
A potom je otišao. Začula sam njegov glas u kuhinji. Opraštao se s McKenzie, Lilly i Janine. Tada su se zatvorila vrata. Čuo se motor i zvuk kotača na šljunku. Jude je odlazio, posuđenim automobilom. Janine je prva izašla na verandu. Pronašla me kako sjedim na rubu svoje bijele ležaljke, s čašom u ruci. Nisam pila. Samo sam je držala. ”Jesi li dobro?” upitala me. Stala je točno ispred mene. ”Dobro sam”, uspjela sam odgovoriti. ”Ali zaklanjaš mi pogled na ocean. Znaš li da ljudi plaćaju za ovakav pogled?” Janine se nije ni pomaknula. ”Žao mi je, Aurora. Kad me nazvao, izričito je tražio da ti ne kažem da dolazi.” ”Rekao ti je da dolazi?” ”Da.” Uzdahnula je. Nakratko sam razmislila o tome, pitajući se trebam li se ljutiti i zbog toga. Janine je znala prije mene da će Jude uskoro biti oženjen čovjek. Pretpostavljam da Janine zna puno više o mojemu sinu. Očito je da imaju nekakav odnos, otkud mu inače broj da je nazove? ”U redu je”, vrtjela sam ono malo leda što je ostalo u čaši. ”Razumijem. Da sam znala da će doći, vjerojatno ne bih bila ovdje. To nam je svima jasno.” ”Htjela sam ti reći. Razmišljala sam o tome da ti kažem, čak i onda kad sam Judeu obećala da ću šutjeti.” ”Razumijem, ponavljam ti.” Zavalila sam se u ležaljku i pijuckala džintonik, iako je već bio previše razvodnjen za moj ukus. ”I ja bih tako postupila da sam bila na tvome mjestu, okej?” McKenzie je izašla na verandu, a za njom i Lilly. Sve smo sjele u svoje ležaljke; ja u bijelu, McKenzie u zelenu, Lilly u ružičastu, Janine u plavu. Ni jedna od nas nije rekla ni riječi. Samo smo sjedile, jedna do druge, i zurile u sprudove iznad veličanstvenog mora kojem nije bilo kraja. Nebom je letio zeleno-žuti zmaj, dugačkoga bijelog repa, visoko. Nisam znala koliko je vremena prošlo, tri sata ili tri minute. Doduše, sjene na verandi jedva su se pomaknule. ”Mislim da idem plivati”, rekla sam. ”Voljela bih da ne ideš. Ne sad.” To je bila Lilly. Ali to nije bila ona hiperaktivna, zamorna Lilly. Ovo je bila Lilly koja je one noći uzela pištolj iz moje ruke, odložila ga na noćni ormarić i smireno me odvela iz sobe. Kao da me vodi da popijem vode na umivaoniku u školi. Lilly koja misli da sam ubila Buddyja da spasim Janine.
BalkanDownload
26 Lilly Pokucala sam na vrata Aurorine sobe. Nije odgovarala pa sam pokucala još jednom. Znala sam da je unutra. Čula sam je kako ulazi nakon plivanja. Čula sam zvuk tuša, a potom i zvuk njezinih koraka u hodniku. ”Aurora?” Škljocnula su vrata Janineine sobe. Janine je provirila u hodnik. Nije izgledala kao da je spavala, iako smo sve četiri pošle u krevet rano, u dvadeset jedan i četrdeset pet. McKenzie je izgledala izmoždeno. Ja sam svakako bila izmoždena. Gležnjevi su mi bili natečeni i umorila me vlastita borba protiv poriva za hot-dogom s čilijem. A tu je bila i situacija s Judeom. Bilo je lijepo vidjeti ga. Ali nije mi bilo drago što vidim Auroru toliko uzrujanu. Trudila se da ne bude uzrujana, znajući da nema pravo na to, ali vidjelo se da joj se slama srce. ”Jesi li dobro?” upitala me Janine. ”Ostani tu”, rekla je okrenuvši se prema Fritzu, a potom je izašla na hodnik. Nosila je bokserice na kojim je bio uzorak nekakve životinje te bijelu majicu V-izreza. Bila je bosa. Kimnula sam glavom. ”Samo provjeravam kako je Aurora.” ”Znam da se vratila.” Pogledala sam u njezina vrata. ”Možda je zaspala?” Janine je zastala pred vratima Aurorine sobe. ”Ili samo želi biti sama? Imala je težak dan.” ”Da. Sin joj je došao reći da se ženi. A ona ni ne poznaje djevojku.” Pogledala sam u Janine. ”Ali ti si znala za to.” ”Znala sam da je veza ozbiljna. Nisam znala za zaruke sve dok me nije nazvao u petak.” Osjetila sam lagano zatezanje pa sam se jednom rukom pridržala za zid, a drugom za trbuh. ”Nešto nije u redu?” Janine je stavila ruku na moja križa. ”Isuse, zar ćeš roditi?” Izgledala je prestravljeno. Nasmijala sam se. ”To su lažni trudovi. Neprestano ih imam. Oni te pripremaju za veliki dan.” ”Možda bi trebala prileći.” Nije me puštala. ”Janine, dobro sam. To ne boli. Zar ne znaš ništa o porođaju?” Pretvarala sam se da sam šokirana. Doduše, bila sam malčice začuđena.
BalkanDownload
”Mislila sam da murjaci moraju proći nekakav tečaj za porođaje u nuždi, kao u taksijima, na primjer.” ”Ovdje nema mnogo taksija.” ”Ali postoje...” ”Hoćete li vas dvije stajati ovdje cijelu noć i brbljati ili ćete ući?!” doviknula je Aurora iz sobe. Pogledala sam Janine. Nasmiješila sam se. Ovo je zvučalo mnogo više nalik na Auroru koju poznajemo. Obje smo ušle u njezinu sobu. Janine je zatvorila vrata za nama. Nismo htjele probuditi McKenzie. ”Napravi nam mjesta”, rekla sam Autori. U njezinoj je sobi bio bračni krevet. Koji više nije bio toliko prostran nakon što je i Janine legla, s druge strane. I nakon što sam ja zauzela još više mjesta svojim trbuhom. ”Što vas dvije luđakinje radite u hodniku dok pristojni ljudi pokušavaju zaspati?” upitala je Aurora, ležeći između mene i Janine. ”Svjetlo ti još gori”, naglasila sam. ”Nisi spavala.” ”Kako je bilo na plivanju?” upitala ju je Janine. ”Dobro.” Zavibrirao je Aurorin telefon na noćnom ormariću. Dohvatila sam ga i pročitala ime na zaslonu. ”To je Miguel. Hoćeš li se javiti?” Namrštila se. ”Neću.” ”Tko je Miguel?” upitala sam je. ”Ne tiče te se.” ”Odlično”, rekla je Janine, namjestivši se na leđa. Savila je nogu u koljenu, pa je na njega oslonila gležanj druge noge i zurila u strop. ”Zato što ne želim slušati o tvojim seksualnim eskapadama.” ”Tko kaže da je riječ o seksualnim eskapadama?” Aurora je skupila svoju vlažnu kosu na vrh glave. ”Miguel je procjenitelj umjetnina. Faca u tim krugovima. Stiže u Washington drugi tjedan.” Privezala je kosu elastičnom trakom. ”Vjerojatno zove zbog planova vezanih za izložbu.” ”Izlaziš li s njim?” upitala sam je, odloživši telefon natrag na ormarić. Još je netko vrijeme vibrirao, nakon čega se uključila govorna pošta. Aurora je slegnula ramenima. ”To me ne zanima u posljednje vrijeme. Nije izvedivo, s obzirom na to koliko putujem.” ”Mislila sam da si u vezi s Fortunatom”, rekla je Janine. ”Onaj s velikim...”
BalkanDownload
Začepila sam uši. ”Kunem vam se”, prekinula sam ih, ”budem li morala još jednom slušati o Fortunatovoj kobasici...” Obje su prasnule u smijeh, a ja sam se nasmiješila. Nikad nisam prostačila kao njih dvije, ali često sam izigravala čistunku zato što sam znala da ih to zabavlja. I voljela sam nasmijati Auroru. Zato što ona mene neprestano nasmijava. ”Okej, imamo Fortunata i Miguela, a tu je onaj hp iz Philadelphije s kojim si razgovarala jutros.” Janine je nabrajala služeći se prstima. Aurora je rukom prekrila čelo i zatvorila oči. ”Ne želim razgovarati o muškarcima. Mrzim muškarce.” ”I Janine ili mrzi.” Nasmijala sam se i zagledala u stropni ventilator. ”Sudeći po ponašanju mojega muža ovih dana, možda i ja razmislim o tome da zaigram za drugu momčad.” Janine je zagunđala, a Aurora se nasmijala. ”Lilly, nitko ne kaže zaigrati za drugu momčad još od 1980-ih.” Janine me pogledala. ”Zbilja, otkud sve to izvlačiš?” Zakolutala sam očima. ”Pričaj nam o Miguelu, Aurora.” Došla sam je obići jer sam bila zabrinuta za njezino stanje nakon Judeova posjeta, ali, naravno, nisam to htjela spominjati. Rana je bila još svježa. Sigurno bi odbila govoriti o tome, ili bi ustala i otišla. Aurora je poput divljih ponija na otoku Assateague. Ne smiješ je preplašiti, da ne bi pobjegla. ”Prvo pitanje”, rekla je Janine. ”Je li oženjen?” ”Ne.” Janine je pogledala u Auroru. ”Nemoj me tako gledati, uvredljiva gospođice. Sjeti se onog hpa iz umjetničke lige. On je i te kako bio oženjen.” Namrštila sam se. ”Što to znači i te kako oženjen? Ili si oženjen ili nisi. Uostalom, ti ne izlaziš s oženjenim muškarcima, Aurora.” Aurora je podignula ruku. ”Ne, nije oženjen.” ”Koliko je star?” ”Tamna kosa, tamne oči”, odvratila je. Janine i ja smo se pogledale. Okrenula sam se na bok. ”Koliko je star, Aurora?” Aurora se nacerila od uha do uha. Prekirala sam lice rukama. ”Oh, molim te. Nije valjda još jedan dvadesetpetogodišnjak!”
BalkanDownload
”Miguel nije dvadesetpetogodišnjak. Ne možeš postati svjetski priznat procjenitelj umjetnina u dvadeset petoj... Osim ako ti otac nije svjetski priznat procjenitelj umjetnina”, dometnula je. Zatvorila sam oči i utonula u jastuk. ”Ne želim slušati o dvadesetpetogodišnjacima i njihovim...” ”Kobasicama”, dovršile su Janine i Aurora uglas. Sada smo se sve tri smijale. I neko smo vrijeme samo ležale i uživale što smo jedna pokraj druge. Tako smo ležale kad smo bile djevojčice. Hoće li ovako biti kad McKenzie umre? Samo nas tri, ovako, u ovoj kući? Jer bih ovako mogla.... mogla bih preživjeti. Možda. Ako budem morala. Okrenula sam se prema Aurori i Janine. U mojemu glasu više nije bilo smijeha. ”Što misliš, Aurora? Treba li Janine prodati ovu kuću?” ”Ne znam”, tiho je odgovorila. ”Ova je kuća velik dio nas. I u dobrom i u lošem smislu.” Pogledala je u mene, pa u Janine. ”Mislim da je glavno pitanje hoće li nam McKenzie nedostajati više ako se budemo vraćale ovamo? Hoćemo li se, boraveći u ovoj kući, osjećati bližom njoj ili ćemo se udaljiti?” ”Ne mogu vjerovati da umire”, prošaptala sam, milujući trbuh. ”Kako ćemo bez nje?” Suze su mi klizile niz obraze. ”Kako ću odgajati ovo dijete bez Mack?” ”Mi ćemo i dalje bih ovdje”, rekla je Janine, pogledavši Aurom. ”Uvijek ćeš imati nas dvije. Je li tako, Aurora?” Obje smo pogledale Auroru kad nije odgovorila. Oči su joj bile zatvorene. Disanje joj je bilo sporo i ujednačeno, ali mislim da nije spavala.
BalkanDownload
27 McKenzie ”Misliš li da se netko rodi s majčinskim instinktom, a netko ne?” Lilly me upitala. ”Ima li ovo previše volančića?” Podignula je crveno-bijelu dječju haljinicu koja se sastojala od neprekidnih slojeva tkanine. Nalazile smo se u dječjem butiku u Aveniji Rehoboth. Kratile smo vrijeme dok ne dođu moje kćeri. Sastajemo se na ručku. Kasnile su, naravno. Namrštila sam se i odmahnula glavom. ”Izgleda kao nešto što nose bebe koje plešu na pjesme mariachi sastava. A što kažeš na ovo?” Pokazala sam joj blijedozeienu jednodijelnu pidžamu s uzorkom žabica. ”Neutralna boja. Dobra je i za dječaka i za djevojčicu. Majčinski instinkt?” Na trenutak sam se zamislila nad time. ”Budući da je to instinkt, da, mislim da ga svaka žena ima, barem do određenog stupnja. Zašto pitaš?” Lilly je odložila mariachi haljinicu i dohvatila još jednu s volančićima, koja je bila jednako ružna. ”Mislim o Aurori.” Pomilovala je svoj trbuh. Bila je odjevena u kapri hlače boje breskve i trudničku majicu na kojoj je bio naslikan hibiskusov cvijet. Čini se da je njezin kovčeg bio prepun dražesne odjeće za trudnice. ”Ne razumijem kako nije osjećala ništa prema Judeu kad ga je rodila.” Odložila sam zelenu pidžamicu i stala pregledavati drugi red odjeće koji je bio na rasprodaji. Odjeću koja nije bila na rasprodaji prepustila sam Tilly. ”Tko kaže da nije ništa osjećala?” ”Rodila ga je i ostavila.” ”Ostavila ga je njegovu ocu”, ispravila sam je. ”To nije isto.” Lilly je ponovno podignula haljinicu s volančićima, da je bolje pogleda. ”Ne bih trebala kupovati haljinice, zar ne? U reći ću se, kupujući odjeću za djevojčice.” ”Mislim da se spol djeteta ne određuje time što kupuješ u sedmom mjesecu trudnoće.” Vratila je haljinicu na policu te izvadila žute hlače s tregerima. Zastala sam na trenutak, povratiti dah. Danas sam se osjećala prilično dobro, ali trebala sam malo usporiti. Nisam htjela biti iscrpljena kada dođu Mia i Maura. Trudim se da im dam najbolju verziju sebe, kad god mogu.
BalkanDownload
”Aurora nije bila u stanju brinuti se za dijete kad se Jude rodio”, nastavila sam. ”Svi smo se složili, u tom trenutku, da je najbolje da ga Hannad uzme. Zar se ne sjećaš one noći kad smo sjedile s njom na krevetu, sve do jutra? Aurora nije mogla prestati plakati. Nije ga se htjela odreći, ali je znala da će mu biti bolje s ocem. To su bili dani kad se tek počela graditi kao umjetnica, prije nego što je njezin rad postao javno priznat. Živjela je u onoj groznoj sobi u onom ušljivom motelu”, podsjetila sam je. ”Dobro, nije se mogla pribrati kad se Jude rodio. Razumijem zašto ga je Hannad uzeo.” Lilly je prebacivala svoju divovsku torbu s ramena na rame. ”Ali zašto nije imala želje razviti bilo kakav odnos s njim tijekom svili ovih godina? Sada je bogata i slavna. Može ići kamo god poželi, kad god poželi. Novac joj nije problem.” Lilly se već uzrujala. ”Nikad nije otputovala u Chicago pogledati kako joj sin igra nogomet, kako dobiva izviđačku značku, kako polaže maturu. Otišla je u Palo Alto samo jednom u pune tri godine koliko je Jude živio ondje, i to samo zato što je ondje bila njezina izložba i tip po imenu Donut.” 4 Nasmijala sam se. ”Mislim da se tip zove Donat. Upoznala sam ga na Aurorinoj izložbi u Bostonu. On je Mađar. Izrađivao je nevjerojatne umjetnine služeći se metalnim pločicama i letlampom.” ”Poenta je u ovome: koja majka može to učiniti, Mack? Tko može nestati iz života svog djeteta?” ”Ja mislim da je to bilo vrlo nesebično od nje.” Nastavila sam pregledavati odjeću na vješalicama, usput pogledavajući preslatkog dječačića u dječjim kolicima nedaleko od nas. Pio je iz bočice na kojoj je bio nacrtan Elmo. Uvijek sam se pitala kako bi bilo imati dječaka. Nasmiješila sam se i vratila se razgovoru s Lilly. ”Misliš li kad na taj način? Misliš li da je Aurori možda bilo teže držati se podalje od Judeova života nego biti njegov dio? Hannad je bio dobar otac. A njegova je žena Judeu bila dobra majka. Zaboga, Jude će diplomirati na Stanfordu. Očito je da je imao lijep život.” Lilly je odmahnula glavom, a potom namjestila svoje naočale na tjemenu. ”Ja to nikad ne bih mogla... Bez obzira na to koliko se to činilo logično ili nesebično.” Vratila je hlačice na vješalicu. ”Još nisam ni rodila, a već sam toliko privržena ovom djetetu. Ne mogu zamisliti. Jednostavno ne mogu zamislili”, ponovila je. 4
Krafna
BalkanDownload
Prešle smo na plahtice i dekice za dječje kolijevke. Cijene su bile enormne. ”Gle, upute za povijanje djeteta.” Lilly je uzela ružičastu lanenu dekicu i stala proučavati upute na poleđini. Potom je ponovno pogledala u mene. ”Dobro, pretvarajmo se da Aurora ima majčinski instinkt i da joj je taj instinkt rekao da će Judeu biti bolje s ocem. Ali što je s tvojim kćerima? I s mojom bebom? Aurora uopće ne mari za njih.” Pogledala sam je preko stola prepunog dekica pastelnih boja, iznenađena njezinim riječima. ”Aurora voli moje kćeri”, usprotivila sam se. ”O čemu ti govoriš?” Lilly se nagnula preko stola ”Ne kažem da ih ne voli. Naravno da ih voli. Ali... nema onu potrebu da ih zaštiti. Želi im biti prijateljica. Uvijek je htjela biti otkačena teta. Ona koja im nudi pivo i koja im daje...” Lilly je zamahnula dekicom prema meni. ”Auroru nije nimalo briga za moje dijete. Ni Janine, zapravo.” Ovo posljednje izgovorila je uz jecaj. ”Oh, dušo.” Prišla sam joj i zagrlila je. ”Pa naravno da im je stalo do tvog djeteta.” ”One ne razumiju.” Oči su joj bile suzne. ”Ne tražim da vole moje dijete, samo hoću da mi kažu da će je štititi i braniti. Da će je čuvati od zla, uvijek. Ako ti umreš”, sad je plakala u potocima, ”tko će to činiti? Tko će biti njezin heroj?” Čvrsto sam je zagrlila. ”Ti i Matt ćete je štititi. I Janine. I Aurora. I Mia i Maura. Sve će biti u redu”, tješila sam je. ”Vjeruj mi. I ti ćeš biti dobro”, obećala sam joj. I meni su se oči napunile suzama, iako sam se borila da ne zaplačem. Ovo umiranje... Postaje sve ružnije. Prije nego što sam došla ovamo, mislila sam da sam isplakala sve suze koje sam imala, ali proteklih deset dana čini mi se da sam pronašla novi izvor. Nisam mogla suspregnuti emocije koje su se gomilale u meni. Ponovno sam osjećala krivnju. Peckala me u ušima i bila mi je gorka na jeziku. Kako mogu ovo činiti Lilly? Ona mene nikad ne bi ostavila. Čak ni da dobije rak. ”Neću biti dobro”, Lilly je jecala. ”Znam. Znam. Molim te, ne plači, Mack.” Prišla nam je prodavačica, noseći kutijicu papirnatih maramica. ”Je li sve u redu?” vedro je upitala, nimalo smetena Lillynim suzama. ”Da, sve je u redu.” Izvukla sam dvije maramice iz kutijice. A potom sam uzela još dvije, za svaki slučaj. ”Malo smo preosjećajne. Prvo dijete.”
BalkanDownload
Obrisala sam oči. Sad ću morati kupiti nekakvo odijelce. Plakala sam u ženinoj trgovini i još sam upotrijebila njezine maramice. ”Nema problema”, odvratila je prodavačica. ”To se neprestano događa. Imamo grudnjake za dojenje otraga, ako vas zanima. Ako kupite dva, dobijete treći besplatno.” Pokazala je u tom smjeru pa se udaljila. Lilly i ja smo se pogledale, a potom smo obje prasnule u smijeh. Ne znam zašto. Pretpostavljam da je to zato što nismo očekivale takav odgovor od prodavačice. Kakve veze imaju suze s grudnjacima za dojenje? Pružila sam Lilly maramicu. ”Izgledat ćeš kao rakun kad stignu cure. Pomislit će da nešto nije u redu.” Lilly je šmrcnula i obrisala područje ispod očiju. ”Vjerojatnije je da će se brinuti ako nisam plakala.” Pogledala me i za treptala. ”Je li sada dobro?” ”Lijepa si, kao i uvijek.” Uputila sam joj svoj najbolji smiješak. ”Idemo baciti oko na grudnjake za dojenje?” ”Mama”, dozvala me Mia s pločnika. Lilly i ja smo već zauzele stol na terasi omiljenog restorana mojih kćeri, nedaleko od šetnice Rehobolh. ”Hej”, pozdravila sam ih. Mia se uspela stubama. Bila je odjevena u kratke hlače od trapera i majicu s natpisom pizzerije u kojoj radi. Na nogama je imala tamnoplave tenisice. Kad se nagnula poljubiti me, osjetila sam da miriše na pastu od rajčice i češnjak. ”Gdje je Maura?” ”Stiže. Hej, teta Lilly.” Mia se nagnula pa je i nju poljubila u obraz. ”Hej, zlato. Sjedni pokraj mene.” Potapšala je praznu stolicu. Mia je sjela nasuprot meni i uzela jelovnik sa stola. ”Jesi li vidjela svoju sestru?” upitala sam je. ”Otprilike je ovoliko visoka.” Podignula sam ruku. ”Sliči tebi?” ”Dolazi.” Mia je spustila pogled i zurila u jelovnik. ”Ali ti si danas radila. Ona ima slobodan dan.” ”Da, ali je svejedno došla na posao. Bila je u kuhinji, pomagala je Malom Tonyju. Rezala je paprike ili nešto slično. Ne znam. Je li to zeleni čaj?” obratila se Lilly, gledajući u njezinu ledenu času. ”S mentom. Želiš li kušati?” Lilly joj je dodala čašu. Mia je otpila gutljaj. ”Dobro je. Mislim da ću to i ja naručiti.” ”Antioksidansi su dobri za tebe”, objasnila joj je Lilly, zvučeći kao spoj učiteljice nižih razreda zastupnice za prodaju ledenog čaja. ”Čak i u tvojoj dobi.”
BalkanDownload
”To je zbog katehina.” Mia joj je vratila čašu. ”Učili smo u školi, na satu nutricionizma.” Bila sam zadivljena time što je upućena u antioksidanse, ali previše me zaokupilo Maurino kašnjenje. ”Ali ona dolazi, zar ne?” ”Valjda. Rekla je da će doći.” Mia me kratko pogledala i zakolutala očima, a potom se opet obratila Lilly. ”Koji su specijaliteti dana? Prošli sam tjedan ovdje jela fantastičnu juhu od graška. Poslužuju je hladnu. Zvuči odvratno, ali je zbilja dobra.” ”Piše ti na ploči.” Lilly je pokazala na ploču što je visjela na zidu pokraj ulaznih vrata. Unutrašnjost restorana bila je sićušna; ondje je bilo tek nekoliko stolova i šank gdje se mogla naručiti hrana za van. Terasa, postavljena tik uz pločnik, nije bila puno veća; mogla je primiti petnaestak ljudi. Ali mjesto je bilo prepuno. Imale smo sreće što smo uspjele pronaći stol. Hrana je bila skupa, ali bila je organskog podrijetla i svježa - stizala je ravno s oranica. Stoga sam odlučila da se ne bunim i pristala sam na to da ovdje ručamo. Ma koga zavaravam? Pristala bih doći i na Mjesec, da to zatraže od mene. ”Zašto ne nazoveš Mauru?” upitala sam Miju. ”Čekat ćemo je ako će doći, ali ako neće...” ”Ne mogu je nazvati.” Zurila je u jelovnik, skupivši obrve. ”Što je to bivolja mozznrella?” ”Talijanska mozzarella od domaćeg bivoljeg mlijeka”, objasnila je Lilly. ”Bljak.” ”Mia, zašto ne možeš nazvati Mauru?” Kad mi nije odgovorila, podigla sam ton za jednu oktavu. ”Mia?” Mia je zastenjala. ”Telefon joj se neće upaliti pa sam joj dala svoj.” ”Dala si joj svoji” upitala sam. Tinejdžerice uvijek to čine svojim majkama; nekako ih natjeraju da ponavljaju fraze, kao potpuni idioti. Mia je polako spustila jelovnik i pogledala me. ”Dala sam joj svoj telefon da te može nazvati. Rekla je da će te nazvati kad krene ovamo. Ja sam već bila na putu pa mi nije trebao.” ”Ne mogu vjerovati da je pokvarila još jedan telefon.” Pogledala sam u jelovnik, ni ne pokušavajući sakriti nervozu zbog svoje starije kćeri. Nisam bila toliko gladna, ali doista sam se radovala ručku s kćerima i Lilly. To je bilo tako nalik Mauri da mi upropasti doživljaj. ”Nije pokvarila telefon. Sve je u redu. Ovo zvuči dobro.” Mia je pokazala Lilly nešto na jelovniku. ”Ova slanina nema nitrata”, dodala je.
BalkanDownload
”Ako nije pokvaren, zašto me onda...” ”Mama, malčice joj se smočio. Suši ga u vrećici riže.” Mia je odložila jelovnik i pogledala me. ”Molim te, nemojmo o tome kad ona stigne.” ”Znaš li koliko takvi telefoni koštaju?” upitala sam je. ”Ja...” ”Mama”, prekinula me Mia. ”Znam. Telefoni su skupi. Ali ja nisam ništa napravila sa svojim telefonom i imam samo jedan sat prije nego što se budem morala vratiti na posao. Ne želim ga potrošiti na razgovor o tome kako je Mauri ispao telefon u WC školjku. Ili o tome kako je neodgovorna ili kako je vrijeme da počne snositi posljedice za svoje postupke.” ”U WC školjku?” upitala je Lilly, zgranuta. ”Upao joj je u WC školjku?” ”To se stalno događa”, pojasnila je Mia. ”Staviš ga u stražnji džep.” Pretvarala se da stavlja telefon u stražnji džep svojih hlača. ”I kad hoćeš navući hlače. ”Razumijem.” Lilly je iz torbe izvadila svoje naočale za čitanje. Mia se ponovno obratila meni, ublaživši ton. ”Ne želim biti bezobrazna, mama, ali vas dvije samo se svađate.” Htjela sam reći da to nije istina, ali Mia je bila u pravu. ”To me boli”, rekla je tiho, gledajući me ravno u oči. ”Uvijek se sve vrti oko Maure.” Glas joj je zadrhtao. ”Bilo bi dobro da se barem jednom govori o mojim ispitima ili prijavama za fakultet ili...”, suza joj je potekla niz obraz i ona ju je brzo obrisala dlanom, ”ili o tome koliko mi se sviđa Sam i tome što me nikad nije nazvao iako su mu dala svoj glupi broj telefona.” ”Mia”, prošaptala sam, potpuno zatečena njezinim riječima. Začula sam Lilly kako šmrca s druge strane stola. ”Mia... Žao mi je.” Knedla mi je zapela u grlu i jedva sam govorila. Posegnula sam preko stola i uhvatila je za ruku. ”U redu je, mama.” Mia je uzdahnula. ”Ne pravi frku oko toga.” ”Mia, zašto mi nisi rekla da se ovako osjećaš?” ”Zato što...” Pustila je da je držim za ruku još nekoliko trenutaka, a potom ju je povukla. ”Ne želim se svađati s tobom.” ”To nije svađa”, rekla sam nježno. ”To je razgovor o tome kako se osjećaš. Reci mi. Reci kako se osjećaš kad se tvoja sestra i ja svađamo.” ”To nije ništa strašno.” Zastala je, spustivši pogled. ”Ali zamara me to, znaš. Zato što dobiva svu pažnju, a uskoro...” Ponovno je zastala. Vidim da joj je bilo teško govoriti o tome. ”Znaš. Uskoro te više neću imati.” ”Mama, javi se. Mama, javi se”, začuo se glas iz moje torbe.
BalkanDownload
Nekoliko trenutaka nisam se mogla ni pomaknuti. ”Mama, javi se. Mama, javi se”, ponavljala je moja torba. Mia je ponovno uzela jelovnik. ”Ovo je zbilja iritantno.” Zavukla sam ruku u torbu, napipala telefon i izvadila ga. ”Pričaj mi o tome”, rekla sam Miji, a potom sam se javila Mauri. ”Jesi li na putu ovamo?” ”Eto me za minutu. Posudila sam Viktorov bicikl”, veselo je odvratila Maura. ”A da mi kupiš bicikl? Tako će mi biti lakše nego da tražim parking uokolo.” ”Vidimo se za minutu.” Poklopila sam slušalicu i pogledala svoju kćer. ”Oprosti mi, Mia. Nikad nisam htjela da pomisliš kako si mi ti manje važna. Uvijek svima govorim koliko si divna, kako imaš dobre ocjene, kako si odgovorna otkad sam se razboljela.” Mia je samo sjedila, a potom me letimice pogledala. ”Ne želim više razgovarati o tome.” Zaustila sam još nešto kazati, ali Lilly mi je uputila takav pogled da sam odmah zatvorila usta. Sjedile smo nekoliko trenutaka u tišini, a potom sam ja ustala. ”Odmah se vraćam.” Dok sam prolazila pokraj nje, Lilly me uhvatila za ruku. ”Hoćeš li da idem s tobom?” tiho me upitala. ”Zahod je zbilja sićušan.” Mia je proučavala jelovnik. ”Znaš, morat ćeš ući unatraške. Poznajem djevojku, Theresu, koja je toliko krupna da ne znam kako stane unutra.” Pogledala saro Lilly. ”Ne, sve je u redu”, rekla sam joj, namještajući maramu na svojoj glavi. ”Odmah se vraćam.” Lilly me pustila, a ja sam ušla u restoran. Konobar se upravo spremao ponijeti tanjure sa sendvičima. U sićušnom zahodu nije bilo nikoga. Ušla sam unatraške, kako je Mia savjetovala. Poklopila sam zahodsku školjku, sjela i pošteno se isplakala. Nikad, nikad nisam imala namjeru zanemariti Miju. Stvar je u tome što Maura... Maura mi oduzima toliko prokletog vremena. A sve vrijeme mislim kako sam dobro odgajala kćeri, uvjerena da će sve biti u redu kad umrem. A sada... ova krivnja me izjedala. Nisam mogla ni pojmiti koliko sam zaribala. Kako ću sada umrijeti? Kako ću otići i pustiti Miju da misli da mi je manje važna, da je manje volim?
BalkanDownload
28 Lilly ”Kakav okus ima bivolja mozzarella?” upitala me Mia, ponovno se zadubivši u jelovnik. Glas joj je bio pun emocija, ali to nije imalo veze sa sirom. Njezina je majka upravo otišla na zahod. Da se dobro isplače, čini se. ”Nema okus kao... bivol... zar ne?” Morala sam se nasmijati. ”Ne, nema okus kao bivol. To je sir koji se pravi od mlijeka koje, eto, dolazi od bivola. Uzgajaju ih i Italiji upravo radi ovog sira. Navodno je vrlo kremast i ima malo jači okus.” Nakratko sam utihnula. Odložila sam jelovnik na stol. ”Mia, jesi li dobro?” ”Jesam.” Mia je nastavila proučavati jela, ili se barem pretvarala da ih proučava. ”Znaš da te tvoja mama voli.” ”Naravno.” ”Jako te voli. I mame nemaju svoje ljubimice. Stvar je u tome što je Maura...” ”Prava gnjavatorica.” Mia je konačno spustila jelovnik. ”Znam. Misliš da to ne znam? Ali nikome od vas nije palo na pamet da je upravo zato gnjavatorica?” ”Da privuče majčinu pažnju?” upitala sam. Mia je prekrižila ruke na prsima. ”Da dobije više pažnje nego ja.” Zamislila sam se nad time. ”Ne znam je li to istina, ali znam da se tvoja majka uvijek trudi biti fer. Ti si ta na koju se oslanja. Mislim da se brine za Mauru zato što...” Pokušala sam pronaći prave riječi. Ovo mi je bilo teško. Bilo je teško razgovarati s Mijom o tome da će McKenzie umrijeti. ”Zato što ona zna da ćeš se ti snaći nakon što ona umre. Ali Maura...” ”Ja ću se brinuti za nju. Mama to zna.” Bilo je tužno čuti ovo iz usta sedamnaestogodišnjakinje, toliko tužno da sam gotovo osjetila fizičku bol. ”Da, ona to zna.” Pomilovala sam je po glavi i poravnala njezin lijepi konjski rep. Boja njezine kose bila je identična boji koju je McKenzie nekoć imala. McKenzie je nosila isti takav rep kad je bila Mijine dobi. To mi zvuči tako nevjerojatno - da sam poznavala McKenzie i tada kad je bila Mijine dobi.
BalkanDownload
”Kako se držiš?” upitala sam je. ”S obzirom na majčinu bolest?” Mia je uzela moju čašu ledenog čaja i stala ga miješati slamkom. ”Dobro. Hoću reći... Okej.” ”Nitko nije okej kad mu majka umire, Mia.” ”Kladim se da je teta Janine bila okej kad je njezin tata umirao. Kad ga je teta Aurora raznijela.” ”To su bile drukčije okolnosti”, rekla sam, prozrevši njezin plan. Htjela je odvući temu u drugi smjer. Čitala sam sve o tome u knjizi o roditeljstvu. Nisam je htjela pustiti da se provuče s tim. ”Sada ne razgovaramo o Buddyju, stoga nema skretanja s teme. Govorim ti ozbiljno. Čini se da se dobro nosiš s činjenicom da ti majka ima rak. Možda i predobro.” Mia se nagnula i pijuckala moj čaj kroz slamku. ”Valjda se nosim dobro. Imam li drugog izbora?” Pogledala je u mene. ”Ona će umrijeti bez obzira na to nosim li se ja s time ili ne. Nije li tako?” Stisnula sam usnice. Nisam znala bih li se smijala ili plakala. Mia je ista svoja majka. Praktična je. Razumna. Snažna, ali ne bježi od vlastitih emocija. ”Razgovaraš li često s majkom?” upitala sam je. ”O njezinu raku?” ”Ne baš. Katkad.” Otpila je još jedan gutljaj mog čaja pa odgurnula čašu. ”Kad razgovaramo o tome, pokušavam se držati gluposti. Nevažnih sitnica, poput toga hoćemo li ostati u Newarku dok ne maturiramo; koje komade njezina nakita želimo. I slično.” ”Ne razgovarate o tome koliko ste tužne?” Mia je zagrizla donju usnicu. ”Ne baš, zato što...”, glas joj je zapeo u grlu, ”zato što ne želim da se ona brine.” Nastavila je grickati usnicu. ”Znaš, zbog nas.” Nisam znala što da kažem, pa sam je samo slušala. ”Ne želim da zna koliko se bojim toga što će se dogoditi”, nastavila je Mia. ”Kako će biti kad ne budem...”, ponovno je zastala, ”... više imala majku. Imam li uopće pravo na to da se bojim? Jer ja ostajem ovdje.” Okrenula se prema meni, a oči su joj bile prepune suza. ”A mama će umrijeti i zakopat će je u zemlju.” Ove posljednje riječi izgovorene su u jecaju. Privukla sam je k sebi. Ona me zagrlila i položila glavu između mog trbuha i grudi. ”Oh, Mia. Mia”, tješila sam je, milujući joj prekrasnu riđu kosu. ”Tako mi je žao, dušice. Žao mi je. Da postoji način da sve ovo izbrišem, izbrisala bih. Svi bismo to htjeli izbrisati.”
BalkanDownload
Mia nije više ništa rekla. Nisam ni ja. Samo sam je grlila, dok nismo začule zvonce bicikla. Maura je projurila pokraj nas. ”Pogledajte ovo”, viknula je, podigavši ruke s upravljača i zaobišavši kantu za smeće. ”Osjećat ćeš se vrlo glupo ako razbiješ Viktorov bicikl”, doviknula je Mia za njom, brišući suze. Maura se zaustavila i parkirala bicikl na stalku za bicikle uz pločnik. ”Jeste li već naručile?” Sišla je s bicikla i ostavila ga nezaključanog. Prišla je pločnikom i uspela se na terasu restorana. ”Skapavam od gladi.” Kliznula je u majčinu stolicu i pogledala u sestru. ”Što je novo?” Pogledala je Miju, a potom mene. ”Što je ovo? Plač-party?” Mia je šmrcnula i podignida jelovnik, praveći se da nije čula sestrin komentar. ”Mislim da ću uzeti tostirano pecivo s bivoljim sirom. Što ćeš ti, teta Lilly?” Upravo u tom trenutku iz restorana je izašla McKenzie. ”Što sam propustila?” upitala je, nagnuvši se prema Miji i poljubivši je u čelo, a potom se okrenula prema Mauri. ”Pomakni se unutra.” ”Previše je sunca na tom mjestu. Ti sjedni unutra.” Ustala je da propusti McKenzie na drugu stolicu. Uslijedio je trenutak napetosti kad McKenzie nije učinila ono što smo sve tri očekivale - očekivale smo da će sjesti unutra. ”Pomakni se, Maura. Zbog lijekova ne smijem sjediti na suncu.” ”A možeš sjediti na plaži”, progunđala je Maura ispod glasa. I pomaknula se na drugu stolicu. Mogla bih se zakleti da sam vidjela Miju kako se smješka iza jelovnika. ”I vrati sestri telefon”, rekla je McKenzie. ”Ah, da, je li ti Mia ispričala? Moj se smočio. Mislim da više ne radi. Jutros sam išla pogledati novi u trgovinu. Sad mogu uzeti bolji. Košta samo stotinjak dolara.” ”Ispričavam se što ste čekale”, prišao im je konobar s druge strane. To je bio mladić studentske dobi, uredno podšišan, sa šašavim osmijehom. ”Što ćete popiti, dame?” McKenzie je pričekala da konobar uzme Mijinu i Maurinu narudžbu pa se vratio u restoran. ”Vrati sestri telefon”, mirno je ponovila. ”Okej, okej.” Maura je izvukla telefon iz džepa i odgurnula ga Miji preko stola. ”Ali očekujem poziv. Javi se ako je 222, ali nemoj ako je 234”, rekla je sestri. Pogledala je majku. ”Mislila sam da bi nakon ručka Mia mogla uzeti bicikl, a ti i ja možemo otići u trgovinu i kupili mi novi telefon. Svi brojevi su mi na iCloudu pa neću ništa izgubiti.”
BalkanDownload
McKenzie je odložila jelovnik na rub stola. ”Neću ti kupiti novi telefon, Maura. To sam ti rekla prošli put.” ”Mama, moram imati telefon.” ”Ali ja ti ga neću kupiti. Morat ćeš si ga sama kupiti ili uzmi tatin rezervni.” ”On ima vrlo lijep preklopni telefon koji možeš upotrijebiti”, ubacila se Mia. Nasmijala bih se, ali bilo je očito da se Maura razljutila. Bilo je lijepo vidjeti McKenzie kako staje UZ svoju kćer i ne dopušta da je ova druga iskorištava. ”Mama, moram imati telefon. Što ako nas ti trebaš? Što ako moraš u bolnicu?” Maura je očito bila iznenađena. ”Mogu te nazvali i na preklopni telefon”, odvratila je McKenzie. Pogledala je Miju. ”Razmišljala sam da uzmem sendvič s bivoljom mozzarellom. Ako se ne možeš odlučiti, uzmi nešto drugo pa ćemo dijeliti.” ”Mama, ne mogu imati preklopni telefon.” Maura je zvučala kao da joj je majka predložila da koristi radiostanicu. ”Treba mi smartphone za... za školu i ostalo.” ”Onda predlažem da bolje čuvaš telefon koji ćeš si sama kupiti.” Vidjela sam da su McKenzie i Mia razmijenile poglede i opazila sam identičan smiješak na njihovim licima.
BalkanDownload
29 Janine ”Koja od vas ima krekere?” Lilly se nagnula i pogledala u mom smjeru. Sjedile smo na plaži, zavaljene u ležaljke, jedna pokraj druge. Približavala se plima. Bit će na najvišoj točki za dva sata. Bilo je vrijeme da odemo pod tuš i pustimo Auroru da odluči što će naručiti, meksičku ili kinesku hranu. (Njezin je red za kuhanje.) Ali nijednoj se nije žurilo s plaže. Zagrabila sam još jednu šaku krekera s okusom sira i vratila vrećicu McKenzie, koja ju je proslijedila natrag do Lilly. Lilly je zavukla ruku u vrećicu. ”Ovo je tako zarazno. Nisam smjela otvoriti ovu vrećicu.” Bilo je lijepo, u ovim kasnim popodnevnim satima. Plaža se najčešće raščisti nakon što spasioci odu svojim kućama, a osobito kad su ovako vrući dani. Termometar što nam stoji vani, pokraj kuhinjskog prozora, pokazivao je gotovo trideset šest stupnjeva u vrijeme ručka. Sada se spuštala večer, a obitelji su već spakirale svoje putne hladnjake, igračke i suncobrane te odveli svoju suncem opaljenu, umornu djecu s plaže. Mi smo se danas spustile na plažu tek oko šesnaest. McKenzie se trebala odmoriti. Prespavala je dobar dio dana, što se ne događa često. Još od prvoga dana pomišljam na to da nam možda skriva kako se uistinu osjeća. Možda se pretvara da joj je bolje nego što jest. Toliko sam sumnjičava da sam jučer, dok su ona i Lilly bile u kupnji, ušla u njezinu sobu provjeriti služi li se prijenosnim kisikom. Ali spremnik je bio pun, a čini se da je stajao na istome mjestu gdje sam ga ostavila prije gotovo dva tjedna, kad sam ga unijela u kuću. Bacila sam kreker u zrak i uhvatila ga ustima, a potom pogledala McKenzie. Izgledala je dobro. Štoviše, izgledala je vrlo dobro. Odjevena u kratke hlačice i majicu kratkih rukava, nije se doimala tako koščatom. Imala je platneni šešir i nove sunčane naočale. ”Moram razgovarati s vama o nečemu”, rekla je. ”Ozbiljno je.” Progunđala sam i pogledala i nju. ”Zar to ne može čekati?” I Chris hoće razgovarati sa mnom o nečemu. Također kaže da je ozbiljno. Mrzim takve razgovore, one koji zahtijevaju ovakav uvod. Sinoć je čak izbila sitna svađa, preko telefona. Naravno, želim da Chris upozna Auroru, Lilly i McKenzie, ali... Nisam znala jesam li spremna. Čini mi se da
BalkanDownload
je to velik korak. Veći korak od zajedničkog useljenja. Svi su voljeli Betsy. (Uključujući i mene.) I dobro znam koliko su se njih tri razočarale kad sam zaribala stvar; valjda ih sad ne želim nanovo razočarati. ”Zar to ne može čekati do večeri, kad počinjemo piti?” upitala je Aurora. Pila je pivo, skriveno u posudi na kojoj je stajala reklama pivovare Dogfish Head. To baš i nije bilo suptilno - na plaži je zabranjeno piti alkohol. Ali mi se nismo uvijek držale tog pravila. ”Čini se da si ti počela još prije jednoga sata”, McKenzie ju je zadirkivala, gledajući u prazne limenke. ”Pivo se ne računa.” ”A meni će trebati još grickalica ako ćemo voditi ozbiljne razgovore”, dometnula sam, trudeći se održati ton razgovora vedrim i laganim. ”Imam bombone od sladića.” Lilly je zavukla ruku u svoju platnenu torbu za plažu i izvadila vrećicu bombona od sladića u crvenoj boji. Otvorila je vrećicu, uzela dva bombona i proslijedila je nama. Aurora je uzela jedan bombon. (Bombon i pivo?) McKenzie je uzela dva. Bojim se da ću ja uzeti tri. Moje prehrambene navike sve su gore. Pijem previše alkohola. Jedem previše šećera i masnoća. Ne sviđa mi se kako se osjećam zbog toga; imam dojam da gubim kontrolu. ”Htjela bih razgovarati s vama o svom sprovodu.” Znala sam da će ovo doći na red. Iskreno, čudila sam se što McKenzie to nije spomenula i prije. McKenzie je uvijek bila tip osobe koji voli organizaciju. Zašto bi sada, kad je riječ o njezinoj smrti, bilo drukčije? Gulila sam trake bombone. ”Moramo li o tome?” upitala sam. ”Obećala si nam da danas više neće biti teških razgovora”, pobunila se Lilly, stavivši bombon u usta i spremivši krekere. ”Već smo razgovarale o tome kamo ćemo odvesti Miju i Mauru na večeru nakon njihove mature. Mislim da mi je to dosta za danas.” ”Ovo je važno”, rekla je McKenzie, odgrizavši komadić bombona. ”Važno mi je da znate što ja hoću. Ne mogu to zamoliti svoje roditelje; oni će u tom trenutku biti previše izvan sebe. I, naravno, ne želim da to Jared učini.” Skinula je sunčane naočale i pogledala najprije u mene, a potom u Auroru i Lilly. ”Stoga mi ostajete smo vas tri.” Golem val okupao je obalu, došavši gotovo do naših nogu. Morat ćemo uskoro pomaknuti ležaljke ili se zaputiti u kuću. Nijedna od nas nije ništa odgovorila. ”Ma dajte”, zamolila je McKenzie. ”Moram znati da ćete se pobrinuti za detalje. Napisala sam upute. Pohranjene su u mojem računalu, u mapi pod nazivom Fini opus. Želim da jedna od vas bude osoba za kontakt. Već
BalkanDownload
sam odabrala pogrebničko poduzeće. Hoću da me kremiraju. Ne želim da moje kćeri vide moje mrtvo tijelo. Zapisala sam i koje pjesme želim na sprovodu, tko je osoba za kontakt u crkvi moje majke i sve ostalo što trebate znati.” Zastala je. ”Ja bih to učinila za vas.” Osjećala sam se kao da me netko probo nožem u trbuh. Pogledala sam Auroru. I Lilly je gledala Auroru. ”Aurora bi to mogla rješavati”, rekla je. ”Ja ću biti u komi. Znate da neću biti u stanju preuzeti to.” Htjela sam reći McKenzie da se ne treba brinuti, da će sve biti u redu. Da ću se pobrinuti da sve bude onako kako je ona zapisala. Činilo mi se logičnim da to budem ja: živim najbliže njoj, nemam bebu i nisam slavna. Tko zna u kojoj će zemlji biti Aurora kad McKenzie umre? Doduše, nadam se da ćemo sve četiri biti na okupu kad... kad bude vrijeme. Ali to je nešto što ni McKenzie nije mogla planirati. Nije mogla planirati trenutak kad će umrijeti. Ne mogu zamisliti sebe kako telefoniram, kako razgovaram s pogrebnim poduzećem, jebenim cvjećarima. Ne znam ništa o tome. Lilly je u pravu. Aurora je najbolji izbor. Ona je najsnažnija od nas četiri. Ona je jedina na koju ćemo se moći osloniti kad stigne taj trenutak. I McKenzie je pogledala Auroru. Aurora je zurila u valove što su se kotrljali prema nama. ”Dobro.” Otpila je gutljaj piva. ”Baš vam hvala”, rekla je, a u glasu joj se čulo zamjeranje. Što me iznenadilo. McKenzie ju je uhvatila za ruku. ”Znala sam da mogu računati na tebe. Ne moraš ni otvarati mapu sve dok... dok ne budeš morala.” Aurora je samo sjedila, zurila u more i pila pivo. A ja sam samo sjedila i zurila u nju. Sve tri smo zurile u nju. Nijedna od nas to nije izgovorila, ali sve smo mislile isto. Ta mi je misao bila na pameti svaki mogući dan. Da, mislila sam o tome kako sam sretna što imam Auroru. Ona je moja junakinja. Naša junakinja.
BalkanDownload
30 Aurora Subota ujutro. Izašla sam na verandu, sa šalicom kave u ruci, i zatekla McKenzie kako sjedi ondje sama. ”Jutro.” Nasmiješila mi se. Sjedila je umotana u ručnik za plažu. Temperatura zraka sigurno je već bila dosegnula trideset. Kako joj, dovraga, može biti hladno? ”Dobro jutro.” U rukama je stiskala šalicu čaja. ”Jesi li dobru spavala?” ”Naravno.” To je bila laž. Kako sam mogla zaspati? Prvi dio noći ležala sam u krevetu i razmišljala o tome kako se moram pobrinuti za pojedinosti McKenziena sprovoda. Drugi dio noći razmišljala sam o Judeu. Sinoć smo, uz dostavljenu tajlandsku večeru, razglabale o cijeloj toj situaciji do mjere u kojoj mi je postalo mučno. Janine je tvrdila da to što me potražio predstavlja korak naprijed u našem odnosu. A ja mislim da ona sere. Kaže to samo zato što misli da ja to želim čuti. Lilly pak misli da će ga zaručnica poticati da me češće viđa. Ali to je Lillyn svijet, pun duginih boja i jednoroga. Vrlo dobro znam da više nikad neću vidjeti svoga sina, a to se neće promijeniti time što satima raspravljamo o tome. Pogledala sam McKenzie. ”Znaš”, rekla sam joj, ”ne moraš neprestano nositi kapu. Počinje me živcirati.” Sjela sam pokraj nje u ležaljku. Povukla je rub kape, kao da se boji da ću posegnuti prema njoj i strgnuti je s njezine glave. Posve neplanirana reakcija uzmicanja. ”Vidim da ti kosa ponovno raste. Imaš slatke zaliske.” Dodirnula sam rub svoje vilice. ”Nemam.” Napravila je grimasu i nastavila pijuckat čaj. ”Vidim da je crvena. Ne mogu vjerovati da je ponovno crvena. Iznenadila bi se da vidiš koliko je sijedih u mojoj kosi.” ”Izgledam kao da mi je netko bojio glavu crvenim markerom.” ”Bolje to nego bih ćelava.” Zagledala sam se u sprudove. Čini se da je sinoć netko prošao ispod naše kuće. Na travi je ležala prazna limenka piva. ”Koliko već dugo piješ novi lijek?” upitala sam je, pokušavajući se sjetiti je li to već rekla. Nismo razgovarale o tome od onog dana kad je stigla. McKenzie je pogledala prema vratima. ”Gdje su Janine i Lilly?” upitala sam je.
BalkanDownload
”Lilly se vratila u krevet. Janine je otišla trčati.” Dohvatila je telefon i pogledala koliko je sati. ”Dugačka trka. Otišla je prije jedan sat.” ”Dakle, same smo.” Proučavala sam joj zelene oči. To su možda bile najljepše zelene oči koje sam ikad vidjela. ”Koliko ga dugo uzimaš?” Držala je šalicu objema rukama, čvrsto kao da je to prsluk za spašavanje. Spustila je pogled. ”Jedanaest tjedana.” ”Možda djeluje.” ”Ne djeluje. Dolje je prazna limenka piva.” Pokazala je. ”Dvije. Netko bi ih trebao baciti.” Ignorirala sam limenke i njezin pokušaj da skrene s teme. ”Kosa ti ponovno raste. To sigurno nešto znači.” ”Da, to znači da se moje tijelo privikava na novi lijek.” Zamislila sam se na trenutak. ”I dalje povraćaš”, naglasila sam. Čula sam je sinoć. Sjedila sam na stubama i slušala, ali nisam imala hrabrosti sići k njoj. Od kakve bih joj pomoći uopće bila? Samo bi se osjećala gore. ”Eto, barem imaš to”, našalila sam se. ”Da, imam to.” Odložila je šalicu na rukohvat svoje ležaljke. ”Aurora, reći ću ti ono što sam rekla svojim kćerima... i svojoj majci... i Janine... i Lilly.” Okrenula se prema meni, ozbiljna lica. Previše ozbiljna za ovo doba dana. ”Napustila sam svaku nadu da ću pobijediti rak, a vrijeme je da se i ti prestaneš nadati.” Nije zvučala kao da je smak svijeta. Zvučala je onako kako uvijek zvuči, smirena i puna samopouzdanja. Odmahnula sam glavom i odvratila pogled. Nisam mogla podnijeti da me gleda. Pretpostavljam da dio mene još uvijek ne vjeruje u to da će ona umrijeti, što je ironično jer ja uvijek mislim da je sve beznadno. ”Nikad nisam mislila da si taj tip, Mack. Tip osobe koji odustaje.” ”Čuj, u ovom slučaju jesam. Vidjela si statistike. U ovom stadiju šanse za ozdravljenje jednake su nuli.” Na trenutak je utihnula. ”Ne znam kako da to objasnim, ali... Aurora, na neki način ovo mi donosi olakšanje.” Nisam željela bih ovdje. Ovdje, u ljetnikovcu. Nipošto nisam htjela biti ovdje i razgovarati o ovome. Mislila sam o oceanu i njegovoj hladnoći, tami. ”Ne razumijem.” ”Olakšanje mi je što znam da sam učinila sve što sam mogla. I zato je okej... znaš, mogu mirno otići. Borila sam se do kraja i sad...” Slegnula je ramenima, pokrivena ručnikom. ”Više se ne moram boriti.” Nisam ništa rekla na to. Samo sam sjedila i zurila u pijesak, u duboko plavetnilo. Osjećala sam plimu kako me vuče. Kako me doziva.
BalkanDownload
”Razumiješ, zar ne?” upitala je. Kimnula sam glavom. Nisam htjela razumjeti, ali razumjela sam. Uzela je šalicu i otpila još jedan gutljaj čaja. ”U četvrtak moram otići u Upenn u Philadelphiju, na pregled i pretrage. Vezane za eksperimentalni lijek. Pristala sam na to pa mislim da bih trebala otići. To je jedini način da pobijede ovakav oblik raka. Jednoga dana.” Podignula je noge na ležaljku i privukla koljena prsima. ”Mogla bih se sama odvesti, ali pomisao na to da idem sama...” ”Nema problema. Ionako moram posjetiti jednu galeriju ondje”, prekinula sam je. To je bila tek napola istina. ”Moj menadžer kaže da se trebam sastati s nekom ženskicom iz te galerije. Dogovorit ću da to bude u četvrtak. Možemo ići zajedno. Ti obavi svoje, a ja ću svoje.” ”Odlično.” Bilo mi je drago što me nije zamolila da odem s njom na pregled. A ja se nisam ni ponudila. Bilo je lako odvesti je do bolnice, ali ući s njom i slušati smrtnu presudu bilo je nešto posve drugo. ”Janine će biti na poslu, a Lilly je rekla da će se ovoga tjedna sastati s Mattom na ručku u Salisburyju. Reći ću joj da se dogovori za četvrtak, pa ću im reći da i ja idem s tobom na ručak.” McKenzie je kovala plan. ”Mart je ugovorio police osiguranja za njih oboje i treba njezin potpis.” Zavalila sam se dublje u ležaljku. ”Nadam se da je ne planira ubiti zbog novca.” To je nasmijalo McKenzie. ”Ne znam što imaš protiv njega. Zbilja ne razumijem. Oni su savršeni jedno za drugo. Bolje si odgovaraju nego Jared i ja.” Nisam je htjela podsjetiti na to da sam je upozoravala na Jareda. Podignula sam pogled. Stigla je Lilly, ušla je na verandu iz dnevne sobe. Telefonirala je. ”Dobro. Čujemo se poslije. Volim te.” ”Bože, što to imaš na sebi?” upitala sam je kad je sjela u svoju ležaljku, na kraju reda. Ponovno ih je premještala. Nije mi jasno zašto to čini. ”Kućni ogrtač”, McKenzie je objasnila umjesto nje. Napravila sam izraz lica kao da se užasavam. I doista sam se užasnula. To je bio grozan pamučni ogrtač do koljena, s patentnim zatvaračem od vrha do dna, potpuno bez oblika, osim što se ispod njega nazirao trbuh veličine košarkaške lopte.
BalkanDownload
”Samo daj, ismijavaj moj kućni ogrtač”, odvratila je Lilly, nimalo uvrijeđena. ”I jedna i druga dobit ćete ovakav za Božić. Identičan.” Uperila je prstom u mene, a potom i u McKenzie. ”I natjerat ću vas da ih nosite.” Te smo se večeri sve okupile oko stola, spremne zaigrati Cluedo nakon večere. Igra mi nije bila pretjerano zanimljiva, ali bio je Lillyn red za odabir. Da se mene pitalo, igrale bismo nešto mnogo zabavnije, poput Istine ili izazova. Janine je bila već dovoljno pripita pa bih je sigurno uspjela nagovoriti da izvede kratak striptiz. Ili još bolje, Lilly. Ona nije pila, naravno, ali naša katkad uštogljena Lilly zna nas potpuno iznenaditi, kad je raspoložena. Na plaži je bilo zabavno i sve smo bile dobre volje. Lilly i McKenzie su malo odspavale, stoga će obje moći ostati budne večeras. Nekako smo započele razgovor o situacijama kad nas je netko zatekao na javnome mjestu bez odjeće. McKenzie nam je ispričala kako je jednom prilikom izašla iz tuškabine upravo u trenutku kad je u kupaonicu ušao Maurin bivši dečko. A kad je posegnula za ručnikom na vješalici, napipala je samo tanku majičicu kakve nose tinejdžerice. Lillyna je priča uključivala svlačionicu u studiju za vježbanje, ali nije bila tako smiješna. Janine je odbila pridonijeti svojim iskustvom. A ja sam imala najbolju priču, naravno. Uvijek imam najbolju priču. ”Pričekajte!” Lilly se toliko smijala da je morala rukom pridržavati trbuh. Trebalo mi je vremena da se priviknem na taj trbuh, ali odlučila sam (možda zato što sam bila pripita) da mi se sviđa. Osjećam se dobro kad ga vidim. Kao da život uistinu ide dalje. I slične kenjaže. ”To si izmislila, Aurora. Bila si gola na balkonu hotela Park Hyatt u Parizu? Ali ti balkoni gledaju ravno na Rue de la Paix!”Lilly je stavljala karte na ploču: jedna hrpica za sumnjivce, jedna za oružje i jedna za prostorije. ”Bila sam ondje. Matt i ja odsjeli smo u tom hotelu kad smo slavili petu godišnjicu braka.” ”Zar je to bio usred dana?” McKenzie je postavljala pješake na odgovarajuća mjesta, smijući se toliko da su joj oči zasuzile. ”Ne čudim se. Zašto bi se itko čudio?” Janine je izvadila po jednu kartu iz svake hrpice i spremila ih u omotnicu s rješenjem. ”Da vidim golu ženu zaključanu na balkonu otmjena hotela, pomislila bih da je to Aurora.” Nas dvije bacile smo se na džin i Jack Daniel’s još prije večere. Čak se i McKenzie opustila i priuštila si čašu sivog pinota.
BalkanDownload
Dobro izgleda. Obrazi su joj malo rumeni od današnjeg sunca. I izgleda vrlo sretno. Upravo zato pričam ove glupe priče. Zato što one nasmijavaju McKenzie. Večeras se čak ne bi reklo ni da je bolesna. Uopće me nije briga za njezino jutrošnje razglabanje o tome kako se pomirila sa smrću. Možda ne izgleda kao prije, ali ne izgleda ni kao da umire. ”I što si učinila?” Lilly se ponovno počela smijati, a potom je podignula kažiprst i ustala. ”Pričekajte.” Krajičkom oka opazila sam kako McKenzie podiže svoj telefon. Shvatila sam što radi pa sam prasnula u smijeh. Sve četiri smijale smo se, iako nismo sve zbog istog razloga. Lilly će poludjeti kad vidi ovaj dio McKenziena dnevnika. A nakon toga će plakati, naravno. Za večerom smo razgovarale o McKenzienu videodnevniku. McKenzie nam ne dopušta da ga pogledamo. Želi da to bude iznenađenje. To je sve što nam je otkrila. Pitam se hoće li nam ga poslati za dva tjedna, kad se sve budemo vratile svojim životima, ili će ga sačuvati dok ne umre. Pitam se hoće li htjeti da pustimo isječke na njezinu sprovodu. Hoće li i to pisati u uputama koje će mi poslati? Mogle bismo pustiti videoisječke na sprovodu. Ljudi to često rade. Prikazuju snimke preminulih. McKenzie se čak i šalila na taj račun. Ali znam da mi to nećemo učiniti. Čak ni ako nas ona to bude zamolila. Nećemo, zato što nijedna neće htjeti podijeliti s drugima ono što se zbivalo ovdje, između nas četiriju. Čak ni s ljudima koji je vole, poput njezinih roditelja. Ovaj dnevnik bit će samo za nas i nikoga više. Možda zauvijek. Možda će otići s nama u grob, s onom koja umre posljednja. ”Moram piškiti”, rekla je Lilly. ”Da se niste usudile ni pisnuti. Nijedna. Dok se ne vratim.” Gledale smo je kako se gega niz hodnik i nestaje u kupaonici. ”Ubit će te kad to vidi”, rekla sam McKenzie i dohvatila svoj džintonik. Nestalo nam je limeta pa sam se morala zadovoljiti kriškom limuna, koji je bio već užegnuo. Jedna od nas će se morati zaletjeti do tržnice sutra ujutro. Ili možda možemo otići sve zajedno. Lilly je htjela prirediti veliku večeru prije ponedjeljka, kad se Janine bude morala vratiti na posao. Janine će i dalje noćiti ovdje, ali radit će dnevnu smjenu, od osam do šesnaest, do petka. I to će biti početak kraja. Kad se Janine vrati na posao, više neće biti isto, unatoč tome što ćemo boraviti ovdje još dva tjedna. Neće biti isto, to
BalkanDownload
dobro znam. I one to znaju. Janine će se vratiti svojoj djevojci, kolegama, hvatanju kriminalaca; više neće bih samo naša. Nakon sutrašnje večeri nas četiri više nećemo jedna drugoj biti ono što smo uvijek bile. A kad McKenzie umre, ne znam hoćemo li više bih išta jedna drugoj. Kako bismo mogle bih isto? I kako ću ja biti ista? Otpila sam još gutljaj džina. Još jednog džina. Osjetila sam kako tonem u melankoliju. Katkad mi se tako dogodi. Brzo. Jedne minute se smijem, a druge... skačem s jahte, u Jadransko more. McKenzie nam je svima podijelila karte. Nagnula sam čašu i iskapila džin. ”Želite li još jedno piće, pukovniče Mustard?” Služimo se istom pločom koja stoji u ovoj kući još otkad smo počele dolaziti k Janine. Otkad nam je bilo dvanaest. Nama ne treba nova verzija igre. I uvijek se služimo istim pješacima: Janine je pukovnik Mustard, Lilly je gospođica White, McKenzie je gospođa Peacock, a ja sam, naravno, gospođica Scarlett. Zanimljivo je da znamo svoja mjesta još od svoje nevine dvanaeste godine. ”Ja ću donijeti.” Vidjelo se da je i Janine prilično pripita. Postavljala je sitna, srebrno obojena oružja u različite prostorije na ploči: francuski ključ, bodež, olovnu cijev, revolver i svijećnjak. Plastično uže izgubile smo još davno pa smo umjesto toga upotrebljavale komadić obične uzice. Janine je uzela moju i svoju čašu te se zaputila u kuhinju. Fritz, koji je spavao na podu pokraj njezine stolice, ustao je pratiti je, ali mu je ona naredila da sjedne. Kad smo se sve smjestile u svoje stolice i kad su svi papirići i olovke bili podijeljeni, Lilly je bacila kockicu. Mnogi igraju s dvjema kockicama, kako bi ubrzali igru, ali ne i mi. Mi smo stara škola. Igra nije razlog zbog kojeg smo ovdje. ”I što je dalje bilo?” Janine je upitala dok smo bacale kockicu. ”Kako si sišla s balkona?” ”Je li bilo hladno?” upitala je Lilly. ”Jesu li ti se smrznule bradice?” McKenzie se valjala od smijeha. ”Lillian, dušo. Imaš četrdeset dvije godine i uskoro ćeš postati majka. Mislim da slobodno možeš reći bradavice pred nama.” ”A što misliš? Bilo je jebeno hladno”, odvratila sam, tonom koji mi se nije sviđao. Odjednom mi je Lilly počela ići na živce. Možda su mi sve tri počele ići na živce. Ponovno je bio red na Lilly. Ušla je plesnu dvoranu. ”Da vidimo...”, rekla je, gledajući u svaku od nas i zvučeći napeto. Uzela je zelenog pijuna
BalkanDownload
i jedno od oružja pa ih stavila na kvadrat koji je označavao plesnu dvoranu. ”Gospodin Greene to je učinio u plesnoj dvorani posluživši se... užetom.” Pogledala je McKenzie koja je sjedila do nje. ”Možeš li dokazati da nije tako?” McKenzie joj je pokazala kartu. Lilly je zakolutala očima i označila svoj papirić s tragovima. McKenzie je uzela kocku. ”Što si učinila, Aurora? Spustila se niz odvodnu cijev, hladnih bradica?” ”Ne. Vikala sam ljudima na ulici.” Naslonila sam se, misleći kako bi mi dobro došla cigareta ili, još bolje, džoint. ”Jesi li se sakrila iza kakve biljke?” upitala je Lilly. ”Naravno da nisam. Pokušavala sam privući nečiju pažnju, s trećeg kata. Pojavio se simpatičan Francuz koji je odjurio na recepciju i rekao im da imam problem s balkonskim vratima.” Bio je moj red za bacanje kocke; zaputila sam se u predvorje. ”Poslije toga smo se sastali na piću.”
BalkanDownload
31 McKenzie Pogledala sam Auroru. Nije mi se sviđao njezin ton. Previše je popila. To nije prvi put otkad smo stigle ovamo, ali večeras je nešto bilo drukčije. Ali nisam mogla odrediti što. Znam da ju je mučila situacija s Judeom. Pokušala sam razgovarati s njom o tome, i u Lillynoj i Janineinoj prisutnosti, i nasamo. Ona se pretvarala da nije uzrujana zbog njegova posjeta, zaruka i svega ostaloga. Pretpostavljam da još nije spremna za razgovor. Bio je moj red. Završila sam u sobi za biljar. Uzela sam Aurorina pješaka, stavila ga u sobu za biljar, pokraj svojega, i rekla da je ubojica gospođica Scarlett, a oružje ubojstva francuski ključ. Janine je na trenutak zastala s dopisivanjem s Chris i pokazala mi svoju kartu s francuskim ključem. ”Mrzim ovu igru”, zagunđala je Aurora. ”Sad sam zapela u jebenoj sobi za biljar.” ”Aurora, možeš li, molim te, odabrati drukčiju riječ?” upitala ju je Lilly. Janine je podignula pogled sa svoga mobilnog telefona. Aurora više nije bila jedina oštrijeg tona. ”Znam da je to obična riječ”, nastavila je Lilly, ”i možda je ona kul pred tvojim prijateljima umjetnicima, ali...” ”Kul?” ponovila je Aurora za njom, a glas joj je bio prepun ljutnje i sarkazma. ”Što je? Zar smo opet u osnovnoj školi, Lillian?” Lilly je umorno uzdahnula. ”Znaš što hoću reći. Ne sviđa mi se kako govoriš, i ti to dobro znaš. Nikad mi se nije sviđalo.” Dobila je krila. Jedino je Lilly mogla bih takva s Aurorom. ”I uskoro ću imati dijete pa ti odmah kažem da ne želim da tako govoriš pred njom.” Aurora nije ništa odvratila. A to me zabrinjavalo više nego da je prasnula na Lilly. Nastavile smo igrati, u tišini. Ponovno je bio Aurorin red. Bila je nakratko izašla iz sobe za biljar, ali sad se ponovno vratila u nju. Uzela je maleni revolver i stavila ga u sobu za biljar skupa sa svojim crvenim pješakom. ”Ubojica je gospođica Scarlett. Ubila ga je ‘tridesetosmicom’, u konzervatoriju.” Podignula je pogled, ali zapravo nije gledala u nas. ”Iako mislim da ga je zapravo ubila u spavaćoj sobi, zar ne?”
BalkanDownload
Janine se ponovno dopisivala s Chris. Kad je ada Aurorine riječi, prst joj se smrznuo na zaslonu telefona. Pogledala ju je. ”A da je bilo po njezinu, gospođica Scarlett bi ga ubila ‘tridesetosmicom’ u kupaonici.” Aurorin je glas zvučao vrlo čudno. Nije bila nalik sebi. Nije bila nalik ni onoj Aurori koja popije previše džina. Lilly je pogledala prvo u mene, a potom u Auroru. Sve smo gledale u Auroru. Imala je najčudniji izraz lica. Kao da će zaplakati... ili se raspasti u komadiće. Nijedna od nas nije ništa govorila. Mislim da smo pokušavale zaključiti što se događa. Jer je bilo vrlo očito da se nešto događa. Aurora je stisnula usnice. Prvo je izgledala povrijeđeno, izgubljeno, a potom joj se lice promijenilo pa se činilo da ona želi povrijediti nas. ”Jer bih to učinila, znate? Da sam tog poslijepodneva imala pištolj. Kad sam izašla iz tuš-kabine i vidjela Buddyja kako stoji ondje i onako me gleda.” Zastala je i otpila gutljaj iz svoje čaše. Buddy je ušao u kupaonicu dok se Aurora tuširala? Ovo je prvi put da to čujem - prvi put u dvadeset osam godina. Sve smo bile zapanjene. Htjela sam nešto reći, ali nisam mogla pronaći riječi. Lilly je bila u šoku. A Janine... Janine je izgledala slomljeno. ”Ušao je u kupaonicu dok si ti bila unutra?” prošaptala je Janine. ”Da. Onoga dana. Posljednjeg dana.” Aurora je zvučala kao da govori o iznošenju smeća, na primjer. ”Sjećaš se, vrata se nisu mogla zaključati? Tvoja mama mu je stalno govorila da popravi bravu, ali on to nikad nije učinio.” Nastupila je zaglušujuća tišina. Sve tri smo čekale, ne mogavši ni zamisliti što će nam Aurora reći. ”Vi ste bile dolje, u kuhinji. S Kathy. Vaš brat je tada već bio kod svoga prijatelja. Čavrljale ste i smijale se. Mogla sam vas čuti iz kupaonice na gornjem katu. Tvoja je mama pravila špagete, Janine. Zagorio joj je kruh s češnjakom. Osjetila sam miris kad sam izlazila iz kabine. Znate što? Osjetim miris kruha s češnjakom svaki put kad izađem iz tuš-kabine.” Primijetila sam da joj je ruka drhtala dok je držala čašu. ”Posegnula sam za ručnikom, ali on ga je dohvatio prvi. Pružio mi ga je. Zadirkivao me njime. Pokušavala sam se pokriti rukama.” Aurora se ironično nasmijala. ”Znam da me je teško zamisliti sramežljivu, ali tada nisam imala ni sise.” Polako je odmahnula. Kao da ne može vjerovati vlastitim riječima. Ni onome što se dogodilo... ”Znala sam da je bio ljigavac, ali nisam znala da odrastao čovjek može... sve dok mu to nisam vidjela u očima.” Suze su se slijevale niz Janineine obraze. ”Nije valjda...” ”Oh, Bože”, rekla je Lilly, gotovo ostavši bez daha, zureći u Auroru.
BalkanDownload
”Ne, nije”, odvratila je Aurora. ”Ali htio je.” Bila je bijesna. Iz nekog je razloga bila bijesna na nas. I na Buddyja. Vidjelo se, iako ona nije bila svjesna toga. ”Zar ne razumijete? Sve vrijeme imate pogrešnu sliku.” Odložila je čašu na stol, toliko snažno da su se zatresli pješaci na ploči. Duboko je udahnula. Zatvorila je oči. ”A ja sam vam pustila da vjerujete u to.” Pogledala je Janine. ”Ja nisam tvoja junakinja, Janine. Te noći nisam spašavala tebe. Spašavala sam sebe”, gotovo je povikala. Janine se odmaknula od nje, više zbog jačine Aurorina tona nego zbog onoga što je govorila. ”Ne razumijem.” Lilly se nagnula prema njoj. ”Kažeš da je Buddy ušao u kupaonicu i vidio te golu, dok smo nas tri bile dolje i pripremale večeru? Ali nisi ušla u Janineinu sobu sve dok...” Zastala je. ”Jesi li znala? Jesi li znala da je te noći ušao u njezinu sobu?” ”Nisam znala sve dok nisam otvorila vrata.” Aurora je zurila u smjeru plaže. Vrata su bila zatvorena, a u staklu se odražavala svjetlost iz dnevnog boravka. Nismo mogli vidjeti ni sprudove ni ocean, ali znam da je mislila o valovima. O plivanju. Aurorin glas poprimio je nestvaran, nadzemaljski ton. ”Kad sam ušla u sobu, vidjela sam što je radio Janine. Znala sam da sam ja iduća. Znala sam da će uskoro ući i u moju sobu. Bilo je samo pitanje vremena. Stoga sam tiho zatvorila vrata. Otišla sam dolje. Uzela sam pištolj i vratila se gore. Vjerojatno bih ga ubila dok je bio u krevetu s tobom, Janine. Ah kad sam ušla, on me vidio. Pošao je prema meni i ja sam... povukla otponac.” Janine je tiho plakala. Lilly je pak plakala glasno. A ja sam, začudo, bila posve bez suza. Aurora je ustala. Zaljuljala se pa se pridržala za stol. ”Aurora”, obratila sam joj se. Čini se da me ona nije čula. ”Lažem vam sve ove godine. Puštam vas da mislite... da sam učinila nešto plemenito. Ali nisam.” Zastala je. ”Oprosti, Janine. Nisam to učinila radi tebe. Nego radi sebe.” Nije gledala u nju. ”Idem prošetati.” Nas tri smo šutjele. Aurora je već bila na pola puta do vrata. ”Hoćeš li da pođem s tobom?” upitala sam je, listajući. Sve je bilo kao u usporenom snimku. Kretala sam se usporeno, mislila sam usporeno. To što nam je Aurora ispričala nije imalo smisla. Zašto je šutjela sve ove godine? To je nemoguće. Ipak... pogled u njezinim očima... Znala sam da govori istinu. Istinu koju skriva punih dvadeset osam godina.
BalkanDownload
”Bez uvrede, Mack, ali nisi baš prikladna partnerica za šetnju.” Aurora je došla do vrata. ”Aurora, čekaj”, Janine je povikala za njom. Aurora je otvorila vrata, izašla na verandu i nestala u mraku. Okrenula sam se prema Janine. Plakala je, ali nije se slomila. Slomila se Lilly. Zagrlila sam je, ali i dalje sam gledala u Janine. ”Ne znam što da kažem”, rekla je. ”Ne mogu vjerovati da je on...” ”Janine”, prekinula sam je. ”Pogledaj me.” Janine je polako podignula pogled. ”On je bio bolesni gad”, rekla sam joj. ”To već znamo. Ti nisi kriva za ono što je tvoj otac radio tebi i drugima.” Iznenadila me snaga vlastitoga glasa, kao i činjenica da nisam plakala. ”A to što se dogodilo Aurori ne mijenja ono što se dogodilo tebi. Već si dovoljno novca potrošila na terapije da to doznaš, nije li tako?” Janine se zamislila. Čini se da se i ona, poput mene, osjećala kao da je u usporenom filmu. ”Da”, rekla je konačno. Čvrsto je zatvorila oči, pokušavajući posložiti ono što se upravo zbilo. Ono što se zbilo prije mnogo godina. ”Aurora misli da marim zašto je to učinila? Učinila je ono za što ja nisam imala hrabrosti. Meni nikad nije palo na pamet ubiti ga. Ona me spasila.” Zurila je u vrata. ”Isuse, pa bilo joj je tek četrnaest.” Ponovno je pogledala u mene. ”Zar ona zbilja misli da marim zašto je to učinila?” ”Znam da to nema smisla, Janine. Ne znam što se događa s njom. Ne znam zašto nam je to odlučila reći baš večeras. Valjda zbog previše alkohola. Zbog Judea. Zbog mene.” Nježno sam stisnula Lilly pa sam je ponovno pustila. Prišla sam Janine pa i nju zagrlila. Začudo, nije se opirala. ”Trebala bih poći za njom”, rekla je, glave naslonjene na moje rame. ”Pusti je samu neko vrijeme. Neka se otrijezni.” ”Neće valjda ići plivati?” Lilly je upitala. ”Previše je pijana za plivanje.” Uzdahnula sam. Postojala je mogućnost da će plivati. Ali u tome je nijedna od nas ne bi mogla spriječili. ”Rekla je da ide u šetnju. Mislim da se samo želi ispuhati.” Pustila sam Jamne iz svoga zagrljaja. Ona je zurila u telefon na stolu. ”Treba mi Chris”, rekla je. ”Moram telefonirati.” ”Dobra ideja.” Dodala sam joj telefon. ”Idem po maramice za Lilly.” Nakratko sam pogledala Janine - mislim da sam se htjela uvjeriti da se ne
BalkanDownload
slama. Ali nije se slamala. Naša je Janine snažna. To dobro znamo. A ovo je bio još jedan dokaz toga. Šmrcajući, i Lilly je pogledala Janine. ”McKenzie je u pravu, znaš?” rekla je. ”Znaš da nisi nimalo kriva za ono što je Buddy učinio Aurori niti si kriva za ono što je činio tebi. Razumiješ to.” Janine se blago nasmiješila i kimnula glavom. ”Idem telefonirati.”
BalkanDownload
32 Janine ”Hoćeš li da idem s tobom?” upitala me McKenzie. Stajala je na vratila svoje sobe. ”Da ti pomognem potražiti je?” Lilly je ležala na McKenzienu krevetu. Ponovno je imala lažne trudove, što bi me zabrinjavalo da nisam bila već dovoljno zabrinuta zbog Aurore i činjenice da je negdje na plaži sama. Vjerojatno je bila u moru, plivajući u nepoznatom smjeru. Aurora nam je jučer za ručkom govorila o ženi od šezdesetak godina, koja je plivala od Kube do Floride. Možda je Aurora došla u iskušenje plivati od Delawarea do Kube, i to upravo sada. To nije bilo pretjerivanje, iako možda zvuči tako. Dobro smo znale da je Aurora malčice luda... i čini se da je sve luđa, iz godine u godinu. ”Ne, sama ću je potražiti. Ti ostani ovdje s Lilly.” Pokazala sam prema njoj. ”Je li ona dobro?” McKenzie je kimnula glavom. ”A ti?” upitala sam. Uputila mi je osmijeh, skriven pod njezinom šiltericom s natpisom lokalne pivovare. Dobila ju je na dar od svojih kćeri. ”Izvrsno sam.” ”Dobro. Nadam se da ću... da ćemo se brzo vratiti.” Pošla sam prema izlazu. ”Hej, Janine?” Ponovno sam se okrenula. ”Chris stiže sutra?” McKenzie je oklijevala. ”Nešto sam načula.” ”Da”, odgovorila sam. ”Sutra ujutro.” ”Lilly će htjeti pripremiti veliki, slavljenički doručak.” ”Vafli i slanina”, doviknula je Lilly s McKenziena kreveta, ležeći i milujući trbuh kružnim pokretima. ”Ali netko će morati otići u trgovinu po narančin sok!” Nasmiješila sam se. Nisam sigurna je li slavljenički prava riječ, ali nema sumnje u to da će susret biti zanimljiv. ”Brzo se vraćam”, rekla sam im. ”Ponijet ću telefon, u slučaju da me za trebate.” Potapšala sam se po džepu hlača. Odjenula sam duge rukave. Već je prošlo dvadeset tri i vjerojatno je prohladno na plaži. ”Vodim Fritza.” ”Ako nas zatrebaš, zovi”, rekla je McKenzie.
BalkanDownload
Fritz me čekao na verandi. Provukao je njušku kroz ogradu, koju je već odavno nagrizla sol, i gledao u daljinu. Možda se u travi na sprudovima skrivao zec. Ili je već pokušavao nanjušiti Aurorin trag. ”Hajde, dečko”, dozvala sam ga. Dohvatila sam ručnik s ograde i prebacila ga preko ramena. Fritz je kaskao za mnom niz stube. Prešli smo sprudove i zaputili se ravno na plažu. Ondje nije bilo traga Aurori. Pogledom sam pretraživala obalu. Nije bilo puno ljudi vani. Nekoliko glasova lelujalo je u tami, ali nijedan nije bio upečatljiv... ni prepoznatljiv. ”Sjever ili jug?” upitala sam svoga psa. Kao da on ima više zamisli nego ja. Podignuo je njušku, a potom se zaputio prema sjeveru. Niz vjetar. Pametno. I klinci na plaži obično čine tako. Slijedila sam ga. Bilo mi je drago što sam nakratko izašla. Htjela sam bih sama. Nekoć sam se svim silama trudila da nikad ne budem sama, ali sada mi je samoća bila sve podnošljivija. Katkad je bila čak i ugodna. Dakle, Buddy je ušao u kupaonicu dok se Aurora tuširala i vidio ju je golu. Gledao ju je golu. Možda me ovo otkriće trebalo više zaprepastiti. Ali nije jer me više ništa u vezi s tim čovjekom ne može šokirati. Doduše, da netko kaže nešto dobro o njemu, e to bi me osupnulo. Drago mi je, naravno, da nije taknuo Auroru. I drago mi je da mu je ona oduzela svaku priliku da pokuša. Glavom mi je proletjela misao kako je Aurora tada mogla nekome reći za to, nekoj odrasloj osobi. Ali misao je brzo nestala. Naime, dobro poznajem Auroru. To ne bi bio njezin stil. Ona se ne oslanja ni na koga. Pogotovo ne na odraslu osobu. Osim toga, i ona poznaje mene. Da me tko počeo ispitivati o mojemu odnosu s ocem, svi znamo da bih bila previše prestrašena išta kazati. Sigurno bih lagala da prikrijem svoju sramotnu situaciju. Ta misao je bila poput žice koja pokrene eksploziju u polju kad se o nju spotakneš. U ovom slučaju, eksplozija je nastupala u mojoj glavi. Dovraga! Pritisnula sam sljepoočnice. Pokušavala sam ne misliti o prvoj noći kad mi se Buddy ušuljao u sobu. Postala sam vrlo vješta u blokiranju vlastitih sjećanja, ali katkad stanu izvirati kroz pukotine... ili jednostavno eksplodiraju u mojoj glavi. Majke te noći nije bilo kod kuće, otišla je u posjet bolesnoj teti i povela mog brata. Bilo mi je dvanaest. Jebenih dvanaest. Samo je ušao u moju sobu, u mraku, i uvukao mi se u krevet... popeo se na mene. Nije
BalkanDownload
rekao ni riječi. Nisam bila ni svjesna što se događa dok nije bilo prekasno. Nisam se stigla oduprijeti ni sekunde jer me uhvatio za vrat i zaprijetio da će me ubiti ako pisnem, ako ikada pisnem, ikome. Rekao je da će najprije ubiti mog psa Scootera, a potom će ubiti mog brata i majku, i na kraju mene. Rekao je da će se znati, zato što je policajac. Sjećam se da sam se tada najviše bojala za svoga psa. To zastrašivanje djelovalo je neko vrijeme. A nakon toga, kad sam postala starija, započeo je s tvrdnjama da sam za sve ja kriva. Rekao je da ga mamim. Da ga tjeram da mi to čini. Da sam zločesta. I da ću osramotiti majku i prijateljice ako se to ikad otkrije. Vjerovala sam mu. Vjerovala sam da sam sama kriva za to i silno sam se bojala da netko ne dozna. Kad sam se sprijateljila s McKenzie, Aurorom i Lilly, sjećam se da me užasavala pomisao da bi one nekako mogle znati što mi otac čini svake noći u mojoj sobi. Krivila sam sebe, a ne Auroru. Aurora je uspjela shvatiti kakvo je čudovište Buddy bio i bila je spremna na to da se zaštiti. Poput pijeska koji nestaje pod mojim stopalima, tako su nestala i sjećanja; vratila sam se u sadašnjost. Aurora. Aurora je negdje na plaži. Gledala sam prema sjeveru, uz plažu. Bilo mi je strašno što Aurora misli da me zanima pravi razlog njezina odlaska u kuhinju po pištolj te noći. I što misli da je zbog toga manja u mojim očima. Ona je zaustavila Buddyja kad ja to nisam mogla. Kraj priče. Bilo mi je žao Aurore, ali malo me i ljutio takav njezin stav. Zar me tako malo poznaje, nakon toliko godina? Uvijek sam mislila da je Aurora trunku sjebana u svojoj glavi, ali ovo... No, valjda se ne bih trebala čuditi. Uskoro sam pronašla njezinu majicu i kratke hlačice. Prepoznala sam umjetnički otisak na majici. Barem nije ušla u more potpuno gola. Stajala sam u plićaku, bosa, pokušavajući je uočiti u vodi. ”Hajde, Aurora”, promrmljala sam. ”Ne budi luda da to učiniš.” Palo mi je to na pamet, još dok smo bile u kući i poslije, dok sam hodala ovamo... Bila je previše pijana i previše uzrujana. Ali Aurora je bila snažna. Bila je pametnija od toga. T znam da nam ne bi to učinila. Fritz je zurio u tamno more. Zacvilio je. ”Ne znam”, rekla sam mu. Dugo smo stajali ondje, a potom sam sjela na pijesak, pokraj njezine odjeće, spremna čekati koliko god treba. Makar to značilo prosjedih ondje cijelu noć. Prošlo je možda još dvadesetak minuta, a potom sam uočila nekoga u moru kako pliva prema jugu, u daljini. Ustala sam i s Fritzom došla do ruba plićaka. Bilo je mračno, nije bilo mjeseca, pa nisam mogla vidjeti
BalkanDownload
puno. Kako se osoba približavala, tako sam prepoznala pokrete. To je bila Aurora. Dozvala sam je. Nije se odazvala, ali zaputila se prema obali. Kad je izašla iz mora, ja sam je već čekala s ručnikom. Obje smo šutjele dok sam skupljala njezinu odjeću s pijeska. Krenule smo prema jugu, ona u grudnjaku i gaćicama, a ja sa svojim psom i njezinom odjećom. Hodale smo sve do kuće u potpunoj tišini. Bila je to neobično ugodna tišina. Vidjela sam da je Aurora iscrpljena, i emocionalno i fizički. I bila je gotovo trijezna. Pronašla sam još jedan ručnik, visio je na kuki pokraj vanjskog tuša, pa sam joj ga dodala nakon što je isprala morsku vodu sa sebe i ocijedila svoju dugu plavu kosu. Bacila je grudnjak i gaćice na tlo pa jednim ručnikom omotala kosu, a drugim tijelo. Pokupila sam njezinu odjeću i slijedila je uz stube na verandu, a potom u kuću. ”Janine?” McKenzie me dozvala iz svoje sobe. Potom je, oklijevajući, dozvala i Auroru. Aurora je ušla u McKenzienu sobu. Ja sam ušla za njom. McKenzie je ležala na krevetu, u majici kratkih rukava i boksericama. Lilly je bila u jednoj od svojih smiješnih bijelih spavaćica, kakve nose djevojčice. Spavala je sklupčana pokraj McKenzie. Već sam ušla u sobu kad sam shvatila da McKenzie nema maramu na glavi. Bila je ćelava, osim mjestimičnog riđeg paperja. Nisam htjela ništa reći. McKenzie se pridigla, oslonivši se na lakat, pa pružila ruku Aurori. Aurora je, onako umotana u ručnike, legla na krevet. Usnula Lilly bila je u sredini, između nje i McKenzie. McKenzie je spustila glavu na jastuk, ali gledala je mene. ”Nema dovoljno mjesta”, odvratila sam. Znam što je htjela, nije to morala izgovoriti. Lagano je nakrivila glavu, moleći me. Pogledala sam preko ramena, u Fritza, koji se smjestio točno na ulazu u sobu. Oklijevala sam. Potom sam popustila i legla na njezin krevet. Stale smo sve četiri. Nisam imala puno mjesta, osobito zato što sam htjela leći a da ne dodirnem Auroru. Ali tada se ona okrenula na bok, prebacivši ruku preko Lillyna trbuha. McKenzie i ja smo se pogledale, ona je ugasila svjetlo i legla. I ja sam se okrenula na bok, stavivši ruku preko Aurorine, da mogu dodirnuti Lillyn trbuh... i osjetiti toplinu McKenziene ruke. Zatvorila sam oči da otjeram suze. Ovako smo ležale kad smo bile djevojčice, sve četiri spavale smo zajedno. Ležale smo tako i kao srednjoškolke, a katkad i dok
BalkanDownload
smo bile studentice. Ali ne sjećam se da smo ikad ovako spavale u odrasloj dobi. Sve četiri, u istome krevetu, osluškujući jedna drugu kako dišemo. Utonula sam u san.
BalkanDownload
33 McKenzie Kad sam se idućeg jutra probudila, bila sam u svom golemom krevetu posve sama. Iz kuhinje je dopirao miris svježe skuhane kave, a na jastuku se još osjećao tračak Lillyna parfema. Okrenula sam se na drugu stranu i dobrano se iznenadila vidjevši da moja digitalna budilica pokazuje devet i četrdeset. Ne mogu vjerovati da sam spavala ovako dugo, ovako važnog jutra. Odjenula sam se i stala pred dugačko zrcalo u kutu. Prvo sam isprobala maramu s orijentalnim uzorkom, ali skinula sam je i navukla šiltericu. Imala sam već cijelu kolekciju šilterica. Na kraju sam skinula i nju i bacila je na pod. Proučavala sam svoj odraz u zrcalu i otkrila da sam rastrgana između osjećaja nelagode zbog svoje ćelave glave i osjećaja slobode. Zašto se uopće gnjavim s ovim kapama? Sve tri su me sinoć vidjele bez nje. Nitko nije ništa komentirao. A Chris neće znati da sam nekoć imala dugu riđu kosu. Ionako već zna da bolujem od terminalnog raka. Gledajući u svoj odraz, odjednom sam uvidjela vezu. Naime, sve ove godine Aurora je mislila da će manje vrijediti u našim očima ako doznamo da je ubila Buddyja kako bi spasila sebe. To me boljelo. Boljelo nas je što ona misli da bismo je mi osuđivale. Ponašam li se i ja tako u ovom trenutku? Podcjenjujem li svoje prijateljice? Zašto mislim da je njih briga kako izgleda moja glava? Meni ne bi smetalo da je riječ o jednoj od njih. Zar nismo odavno nadišle takve gluposti? Ostavila sam kape i marame na ormariću, stavila svoje naušnice u obliku morske zvijezde i izašla iz sobe. Otišla sam prvo u kupaonicu, a potom sam slijedila miris kave, pitajući se smijem li popiti šalicu. Možda pola šalice, crnu ili tek s malo šećera? Tako je divno mirisala. U kuhinji sam zatekla Lilly. Bila je zaokupljena slaganjem slanine na papir za pečenje. Bila je odjevena u svoje prepoznatljive kapri hlače, slatku majicu i pregaču. Lilly je jedina osoba koju poznajem, osim svoje bake, koja nosi pregaču. Janine i Aurora sjedile su na stolcima za kuhinjskim otokom i pijuckale iz svojih šalica. ”McKenzie!” Lilly se razmahala. ”Ona stiže. Bit će ovdje svaki čas. Skuhat ću ti čaj. Pronašla sam čajnik. Znala sam da je negdje ovdje”, brbljala je. ”Nema čaja u vrećicama, ali pripremit ću ti ovaj drugi, to je također fino. Slažeš li se?” Ulila je vodu u bijelo-žuti čajnik na kojem su
BalkanDownload
bili naslikani jaglaci. To je sigurno ona donijela od kuće. Janine, Aurora i ja nismo donosile tako dražesne stvari. Pogledala sam Auroru i Janine. Ni jedna ni druga nisu izgledale loše nakon sinoćnje večeri. Aurora nije izgledala ni mamurno. Janine je bila svježe istuširana, a mogla bih se zakleti da je na usnicama imala balzam. Aurora je bosom nogom gurnula stolicu, pozivajući me da sjednem. Bila je odjevena u majicu bez rukava i bijele kratke hlačice, a kosa joj je bila svezana u glatki konjski rep. Nije nosila ni šminku ni naušnice. Lice je joj ipak izgledalo savršeno. ”Hoćemo li iznijeti stol na verandu?” upitala je Lilly. Stavila je pleh sa slaninom u pećnicu i namjestila alarm. ”Bilo bi divno doručkovati vani, ali znam da je gnjavaža micati ležaljke i nositi stol amo-tamo.” ”Trebala sam proširiti verandu kad sam preuređivala kuću. Tad si mi govorila da to učinim”, rekla joj je Janine. ”Točno.” Lilly se zamislila na trenutak. ”Ali postupak dobivanja dozvole bio je vrlo dugotrajan. I ne znam bi li uopće dobila dozvolu. Razgovarala sam s Lori, dvije kuće niže. Kaže da se namučila s dobivanjem dozvole za izgradnju prilaza za automobil. Ovaj grad zbilja ima stroga pravila.” Uzela je čajnik, promućkala kipuću vodu unutra i ulila čaj u moju omiljenu plavu šalicu. ”Da je veranda šira, kuća bi izgledala čudno iz smjera obale”, rekla je Aurora. ”To bi nagrdilo njezin oblik. Dobro je da nisi to učinila.” ”Ne moramo iznositi stol, Lilly. Razmaknut ćemo sve zastore pa će se vidjeti ocean i odavde.” Janine je pijuckala kavu. ”Sve će biti u redu. Ne dolazi nam predsjednik Sjedinjenih Američkih Država na doručak. Ne želim da pravite frku od ovoga.” Dodala sam šećera u čaj. ”Kad smo već kod frke...” Pogledala sam sve tri. ”Hoćemo li razgovarati o onome što je bilo sinoć?” Aurora se začudila, kao da sam predložila nešto najgluplje na svijetu. ”Želiš razgovarati o ovome?” rekla je pokazujući na moju kosu koja je tek stala nanovo izbijati. Htjela sam dodirnuh svoju glavu, ali suzdržala sam se. Usredotočila sam se stoga na miješanje čaja, uživajući u zvuku žlice koja udara o stijenke šalice. ”Nema se o čemu razgovarati”, rekla sam. Janine je pogledala Auroru. ”Slažem se.” ”Neću se ispričavati zbog toga što sam se napila, ako to čekate.” Aurora je podignula ruku. ”Ako ne smijem popiti previše i praviti budalu od sebe pred vama, pred kime onda mogu?”
BalkanDownload
”Nisi pravila budalu od sebe, Aurora”, rekla je Lilly suosjećajno. ”Mislim da je McKenzie u pravu. Mislim da bismo trebale razgovarati o tome. Zar ti ne misliš tako, Janine?” Janine je odmahnula glavom. ”Ne. Dosta mi je pretresanja onoga što smo već milijun puta pretresli. Aurorino šokantno otkriće uopće nije bilo toliko šokantno. Vjerojatno je razočarana”, našalila se. ”Dakle...” Aurora je sklopila ruke. ”Razgovarajmo o onome o čemu sve četiri doista želimo razgovarati.” Okrenula se prema Janine. ”Što trebamo znati o Chris?” Janine je zatvorila oči, stišćući šalicu objema rukama. ”Ovo nije dobra zamisao. Znala sam da ovo neće biti dobra zamisao.” ”Ne, ne, ideja je divna.” Lilly je uključila pekač vafla. ”Nadam se da Chris voli vafle. Odlučila sam da neću pripremati jaja. Mislite li da će slanina i vafli biti dovoljni? Imamo još svježeg voća koje sam jučer narezala. I grčkog jogurta. Mogla bih pripremiti jaja. Kajganu ili na oko. Ne volim jaja na oko, ali...” ”Lilly!” prekinula ju je Janine. Sve smo se nasmijale. ”Molim vas”, Janine je nastavila. ”Uživajmo u doručku i nemojmo praviti frku od toga. Molim vas?” Sklopila je ruke, kao da nas preklinje. Lilly je uzdahnula, dramatično i glasno. Znala je kakva je njezina uloga među nas četiri i dobro ju je igrala. ”Ne pravim frku od toga.” Ulila je narančin sok iz tetrapaka u stakleni vrč. ”To je samo doručak.” Stavila je vrč i pet čaša na poslužavnik pa ili odnijela na stol. Janine je zakolutala očima i podignula svoju šalicu. Bilo mi je žao što nisam imala telefon pri ruci da snimim kako koluta očima. Shvativši da mi je ostao u sobi, na punjenju, otpila sam mali gutljaj čaja i otišla po njega. Nanijela sam malo rumenila na lice i provjerila kako mi izgledaju trepavice, kad je najednom Fritz zalajao. ”Stigla je!” Lilly je vrisnula iz dnevne sobe. ”Kako sam uzbuđena! Stigla je!” Čula sam Fritza kako juri iz dnevne sobe u kuhinju. Nabacila sam i malo ruža na usne, boje breskve. Ne znam zašto sam htjela izgledati lijepo za Janineinu djevojku. Pa neću stupiti s njom u dugotrajnu vezu. Izašla sam iz sobe. Čulo se otvaranje stražnjih vrata. Janinein glas. Ušla sam u kuhinju, s telefonom u ruci, a Fritz je dojurio iz smjera stražnjih vrata i praonice. Bila sam u iskušenju pritisnuti dugme za snimanje, radi budućih naraštaja. Ali da sam počela snimati, Janine bi mi vjerojatno uzela telefon i ubacila ga u moju šalicu čaja.
BalkanDownload
Janine je ušla u kuhinju, u pratnji plavokosog muškarca. Muškarca. Zastala je na vratima. I on je zastao. Bio je kasnih tridesetih, ili ranih četrdesetih, lijepo građen. Bio je odjeven u kratke hlače nalik na Janineine i izblijedjelu surfersku majicu, sa sportskim sunčanim naočalama. Na trenutak smo svi zašutjeli. Čak je i Lilly ostala bez teksta. Janine je pokazala na muškarca pokraj sebe. ”Ovo je Chris”, predstavila ga je. Potom je pokazala na svaku od nas. ”McKenzie, Aurora i Lilly.” Chris je skinuo sunčane naočale. Izgledao je prosječno, smeđih očiju, ali imao je najljepši osmijeh na svijetu. ”Drago mi je što se konačno upoznajemo. Praktički sam morao preklinjati Janine da me pozove.” ”Chris?” jedva je izgovorila Lilly. ”Chris!” Požurila je prema njemu, brišući ruke o pregaču. ”I nama je drago što se konačno upoznajemo. Prijetile smo Janine da ćemo te same potražiti ako te ne pozove ovamo.” Zgrabila ga je za ruku i srdačno je stisnula. Aurora je gledala Janine, a potom prasnula u smijeh. Ja sam se pak smiješila od uha do uha. Chris nas je pogledao. ”Što je?” Uskoro se i on nasmijao, vjerojatno zato što smo sve četiri imale smiješak na licu. ”Ništa.” Prišla sam mu i pružila mu ruku. ”Doista je divno što smo te upoznale, Chris.” U podne smo se spustile na plažu, Lilly, Aurora i ja. Hodale smo sprudovima, jedna iza druge. Janine je ostala na stražnjoj verandi, s Chrisom. Lilly ga je pokušavala nagovoriti da se vrati k nama na večeru, ali Janine je rekla da je bilo dovoljno izigravanja velike sretne obitelji za jedan dan. Stoga smo se dogovorili da dođe u srijedu navečer. Dobile smo dozvolu za paljenje logorske vatre na plaži i Chris je bio pozvan da nam se pridruži. ”Isuse Bože”, rekla je Aurora, noseći u svakoj ruci po jednu platnenu ležaljku za plažu. Na leđima je imala pleteni ruksak u kojem je bio losion za sunčanje i ručnik. Platnene ležaljke bile su za mene i Lilly. ”Isuse Bože”, ponovila je. Potom je pogledala preko ramena, u Lilly, koja je hodala između nas dviju. ”Jesi li primijetila da nisam rekla jeb...” ”Primijetila sam. Cijenim to”, prekinula ju je Lilly. ”I moje nerođeno dijete to cijeni.” Koračala sam iza Lilly, u japankama, jer je pijesak uvijek vruć. Nosila sam samo malu platnenu torbu za plažu. Bila sam odjevena u svoj jadni plavi kostim, tuniku i golem slamnati šešir. Nipošto nisam htjela izložiti
BalkanDownload
svoju ćelavu glavu, unatoč prosvjetljenju nakon velikog otkrivanja. Izgorjela bi na suncu. ”Je li ijedna od vas makar na trenutak posumnjala na to da je Chris muško?” upitala je Aurora. Još uvijek je zvučala istinski zapanjeno. Sve tri bile smo zapanjene. Ja svakako jesam. ”Nije mi ni palo na pamet”, rekla je Lilly. ”Je li ikad u razgovorima o njemu rekla on? Da jest, mislim da bih to primijetila. S druge strane, možda sam pretpostavila da je Chris ona zato što... znate...” ”Zato što je Janine lezbijka?” dovršila je Aurora. ”Samo znam da su mi usta bila do poda od silnog šoka.” Lilly je namjestila svoj golemi slamnati šešir. ”Poslala sam poruku Mattu. On misli da je to presmiješno. Kao šala na naš račun.” ”Moram se složiti s Mattom.” Aurora nas je povela na naše uobičajeno mjesto na plaži, u blizini spasilačke promatračnice. ”Ali zbilja je smiješno. U četrdeset drugoj godini Janine je ‘izašla iz ormara’”, dobacila je preko ramena. ”I ispada da je heteroseksualka?” ”Ne razumijem zašto nam nije rekla”, razmišljala je Lilly. Bila je odjevena u bijelu tuniku, ispod koje je imala ružičasti kostim. Kostim je bio nevjerojatan, bez obzira na to što je bio dječje boje. ”Janine i muškarac.” Aurora je spustila ležaljke na pijesak, jednu za drugom. Prvo je otvorila moju. ”Možda to znači da je biseksualka?” ”Očito.” Lilly je uzela svoju ležaljku i otvorila je pa ju je smjestila pokraj moje. ”Ipak je bila ludo zaljubljena u Betsy.” ”Zar nismo sve bile zaljubljene u Betsy?” rekla je Aurora. Lilly je stavila ruke na bokove. ”Ali Janine nikad nije izašla s muškarcem.” ”Možda nam nije rekla.” Spustila sam torbu na pijesak i sjela da povratim dah. Doduše, danas nije bilo toliko vruće pa nisam ostala bez daha kao inače. ”Kamo ovaj svijet ide?” Aurora je izvadila ručnik iz ruksaka i protresla ga prije nego što ga je prostrla na pijesak. ”Postoje neke stvari koje bi nam trebale biti oslonac. Na primjer, sunce izlazi na istoku.” Pokazala je prema oceanu. ”I Janine izlazi s curama.” Uzela sam svoj sprej za sunčanje. ”Zvučiš razočarano.” Aurora se pružila potrbuške na svom ručniku. Danas je odjenula sivoplavi bikini. ”Zvučim, zar ne?”
BalkanDownload
34 Janine Tumarala sam po kući još barem dvadeset minuta nakon što je Chris otišao, odgađajući neizbježno. Iznijela sam smeće. Isprala sam Fritzovu zdjelicu za vodu. Čak sam pregledala e-poštu. Znala sam da će Aurora, Lilly i McKenzie upitati isto što me pitao Chris čim smo ostali sami. Pitanje koje i sama prevrćem u glavi već danima, tjednima... mjesecima. Znam zašto im u početku nisam htjela reći da je Chris muškarac. I zašto nisam rekla Chrisu da sam im rekla da je on muškarac. Bila sam nesigurna u sebe. Cijeli svoj život bila sam lezbijka. Tako sam identificirala samu sebe. A razlozi za to nisu bili samo tjelesni. U početku, kad smo tek počeli izlaziti, bila sam zbilja uplašena. On je bio prvi muškarac s kojim izašla. Prvi u mojemu životu. Nikad nisam poljubila nijednog muškaraca, sve do one večeri u baru, kad sam upoznala njega. Tada sam bila uvjerena da je razlog poljupca spoj velike količine Jack Daniel’sa i kriza srednjih godina. Čak i nakon idućih nekoliko susreta, mislila sam da je to samo slučajnost, faza, nešto. Trebali su proći još tjedni da pomislim da sam se možda zaljubila u njega. Danas, dok sam stajala s njim pokraj njegova auta, oboje smo se smijali tome. Chris ima gomilu psiholoških teorija kojima me opisuje, ali u osnovi smatra da ne možemo utjecati na to koga ćemo zavoljeti. A katkad, za neke od nas, to uključuje muškarca ili ženu. Stajala sam na verandi i promatrala dvije figure s velikim slamnatim šeširima kako sjede u ležaljkama i dugonogu plavušu koja leži na mojemu ručniku. I tada je Chrisova rečenica istinski doprla do mene. Zbilja ne možemo utjecati na to koga ćemo zavoljeti. Tko bi rekao da će naše prijateljstvo - prijateljstvo između Aurore, Lilly, McKenzie i mene - nadživjeti Buddyja? Da će nadživjeti srednju školu, fakultet, bivše muževe i bivše dečke, bivše djevojke, buntovnu djecu? Toliko smo različite, a tako si dobro odgovaramo. Jedna drugu nadopunjujemo. One me čine boljom osobom. Progunđala sam u sebi, shvativši da su mi se ovlažile oči. Valjda sam to pokupila od Lilly. Uzela sam ručnik iz košare pokraj vrata. ”Ostani tu, dečko”, rekla sam Fritzu.
BalkanDownload
Pijesak je bio vruć pod mojim bosim tabanima dok sam koračala pješčanim sprudovima prema plaži. Dok sam se približavala djevojkama, razmišljala sam gdje da stavim ručnik. Hoću li ga prostrti pokraj Lilly? Pokraj Aurore? Lilly će delikatno oblikovati svoja pitanja. Aurora pak neće nimalo okolišati i upitat će me o Chrisovoj kiti. Naravno, to možda ima svoje prednosti. Aurora je dobra u brzom ”skidanju flastera”, dok je Lilly previše pažljiva i svemu pristupa previše uvijeno, što samo produljuje nelagodu. Prostrla sam svoj ručnik točno između njih dviju, a pokraj McKenzienih nogu. Pružila sam se na leđa, podignula sunčane naočale i zatvorila oči. Godilo mi je osjetiti tople sunčane zrake na koži. Čekala sam. ”Hoće li netko vode?” upitala je Lilly nakon nekoliko minuta. ”Ponijela sam one manje bočice.” ”Ja ću jednu”, rekla je Aurora. ”I ja.” McKenzie. Čula sam Lilly kako im dodaje bočice vode. ”Hoćemo li pozvati susjede večeras na logorsku vatru?” upitala je Lilly, pijuckajući vodu. Nisam otvarala oči. ”Mogle bismo”, odgovorila je Aurora. ”Ionako će doći.” ”Ako ih pozoveš”, uključila se i McKenzie, ”kaži im da donesu hrane i pića.” ”Točno”, složila se Lilly. ”Inače ćemo hraniti cijelo susjedstvo. Želi li tko perece? Znam da smo obilno doručkovale, ali meni se nešto gricka.” Začula sam šuškanje vrećice. Njezina torba za plažu bila je rupa bez dna u kojoj je bilo svega: grickalica, pića, balzama za usne, losiona za sunčanje, vlažnih maramica i svega što bi čovjek mogao poželjeti na plaži. ”Dolaze li Mia i Maura?” pitala je Aurora. ”Ne bi to propustile. Rekla sam im da mogu dovesti prijateljice, ali očekujem da će se sve pristojno ponašati”, rekla je McKenzie. ”Ja bih malo pereca. Rekla sam im da ne smiju piti ni raditi ništa protuzakonito.” ”Izvoli”, rekla je Lilly. Ponovno je zašuškala vrećica pereca. ”Dodaj ih Aurori.” ”Imaš li Pringles?” upitala je Aurora. ”Uvijek sam smatrala da su pereci gubitak vremena. Ako već jedeš sranja, neka to onda budu masna sranja.” Začula sam nešto što je nalikovalo šuškanju čipsa u cjevastom, kartonskom pakiranju. ”Evo, hvataj. Nije ostalo puno.”
BalkanDownload
Nisam više mogla izdržati. Pridigla sam se, oslonivši se na laktove. ”Vrlo ste smiješne, sve tri. Urnebesno smiješne.” ”Što je?” Aurora je skinula poklopac Pringlesove kutije koju joj je Lilly dobacila. Pogledala je unutra. ”Hoćeš li čipsa? Ostale su samo mrvice.” Pružila ga je prema meni. Pogledala sam u nju, pa u McKenzie, pa u Lilly. ”Hajde. Pitajte.” ”Što da te pitamo?” McKenzie je glasno zagrizla u perec. Aurora je nagnula čips i istresla mrvice u usta. ”Htjela sam kupiti hrenovke za okupljanje pred logorskom vatrom, jer ne možeš zapaliti logorsku vatru bez kobasica na štapu”, rekla je I ,illy, ”ali razmišljala sam i o talijanskim kobasicama. Što ti kažeš?” ”Meni se jako sviđaju hrenovke”, dodala je McKenzie. ”A ja više volim talijanske kobasice”, rekla je Aurora. Sve tri su se cerekale. ”Oprostite”, rekla sam glasno. ”Nisam vam htjela to zatajiti. Jednostavno... jednostavno se dogodilo i nisam znala što da vam kažem.” ”O čemu ti govoriš?” upitala je Aurora. ”Nema veze. Nema veze.” Ponovno sam se spustila na ručnik. ”Čekaj malo, Janine. Razgovaramo li možda o tome da ti izlaziš s tipom?” upitala je Aurora. ”Žao mi je”, ponovila sam. ”Žao ti je da izlaziš s tipom?” upitala je Lilly. Riječ tip zvučala je tako smiješno iz njezinih usta. ”Ili ti je žao što svojim najboljim prijateljicama nisi rekla da si odjednom... zaigrala... za svoju originalnu momčad”, izgovorila je, vidljivo se trudeći odabrati prave riječi. McKenzie i Aurora prasnule su u smijeh. Potom je i Lilly prasnula u smijeh. Zatvorila sam oči, odmahujući glavom. ”Mislila sam da ćete biti bijesne na mene.” ”Zato što si nam skrivala nešto tako važno?” rekla je McKenzie. ”I jesmo bijesne.” Ponovno sam se pridigla na laktove. Prestale su se smijati. ”Zbilja?” ”Ljutimo se jer nam nisi rekla da si zaljubljena.” Znam da mi je lice u tom trenutku poprimilo najsmješniji izraz. ”Da, valjda jesam”, rekla sam.
BalkanDownload
35 McKenzie Od ponedjeljka u našem ljetnikovcu više nije bilo isto. Nisam znala je li to zbog toga što se Janine morala vratiti na posao i u stvarni svijet, zato što je prošla već polovica našeg ljetovanja ili jednostavno zato što se sve u životu uvijek mijenja. Osobito onda kad to ne želimo. Dakle, u ponedjeljak sam uglavnom ležala i odmarala se, prema naredbi Majke Lilly. Tijekom dana navratile su moje kćeri, da me pozdrave, počiste hladnjak od ostataka i ispričaju priču o tome kako je jedan zaposlenik njihova restorana ostao zaključan u rashladnoj komori. Lilly je provela cijeli dan baveći se pripremama za našu malu proslavu pred logorskom vatrom. Čak je triput zvala lokalnu trgovinu morskom hranom kako bi potvrdila da će školjke koje smo naručili biti spremne za dostavu. Aurora se pak pritajila; tiho je telefonirala nekome, prošetala plažom, a potom je posudila moj automobil i nestala na nekoliko sati. U utorak je sve bilo manje-više isto, osim što nisu došle moje kćeri pa je dan bio dosadniji. Čitala sam, drijemala, sjedila na verandi i slušala Lilly kako čavrlja sa susjedima. Svima je uputila osobni poziv na našu proslavu. Aurora je ponovno nestala nekoliko sati. Ni Lilly ni ja nismo je pitale gdje je bila, a ona nije ništa govorila. U srijedu je osvanuo divan i sunčan dan. Bilo je vruće, ali nije bilo nepodnošljivo. Poslijepodne je došla Bernie, Janineina prijateljica, i dovezla hrpu drva. Bernie za sebe kaže da je, kad se ne bavi svojom trgovinom namještajem u Rehoboth Beachu, profesionalka za logorske vatre. Tijekom svih ovih godina naučile da smo da paljenje logorske vatre na plaži ne spada u red naših vještina. Stoga mi je bilo drago da je Janine unajmila nekoga da to učini za nas. Nećemo morati moljakati susjede da nam pomognu (što često dovede do sitnih sukoba), ali bilo je malo čudno što će netko drugi palih našu vatru na našoj plaži. Nekoliko mi je puta prostrujalo mislima, dok sam promatrala Bernie kako vuče drva na plažu, da je ovo vjerojatno moj posljednji put pred logorskom vatrom. To me rastužilo. Ali valjda će mi bih svejedno kad me više ne bude, zar ne? Uvečer sam još uvijek razmišljala o tome možemo li znati jesmo li mrtvi, kad nas je Lilly pozvala na okupljanje. ”Janine! Aurora! Mack!” povikala je iz dnevne sobe. ”Idemo! Uskoro stižu i ostali. Mia, Maura i prijateljice već su dolje.”
BalkanDownload
Poslije nekoliko minuta, Lilly i ja smo šetale plažom, ruke pod ruku. Iza nas je zalazilo sunce i trenutak je bio čaroban. Koliko sam već puta prolazila ovim sprudovima, prema ovom mjestu na plaži, ovom posebnom mjestu na rubu Atlantskog oceana? Gdje su nestale sve te godine? Htjela sam da se vrate. ”Zar nije moj red za paljenje, mama?” Maura je skakutala prema meni, a Mia je bila korak iza nje. Obje su bile odjevene u kratke hlačice i majice bez rukava ispod kojih se nazirao bikini. ”Reci joj da je moj red.” ”Dobila sam peticu iz kemije”, pobunila se Mia, gotovo ostavši bez daha. Pijesak se podigao kad su se zaustavile ispred mene. ”Bilo bi fer da je ja zapalim”, rekla je Mia. Uputila sam im strog majčinski pogled, podignuvši svoju nacrtanu obrvu. ”Misliš da imaš pravo zapalih vatru umjesto sestre zato što si dobila pet iz kemije?” ”Mama!” sad se Maura pobunila. Mia je prekrižila ruke na prsima. ”Da, mislim. Ona je dobila trojku.” Pogledala sam u Mauru. ”Ti pališ vatru. Upaljač je kod Lilly. Mia će je upaliti iduće godine.” ”Zapisat ću si to u kalendar”, rekla je Mia, udaljavajući se. ”I svima ću poslati e-poruku, tako da ne bude zabune”, doviknula je preko ramena. ”Ne želim iduće godine čuti Mauru kako tvrdi da sam ja zapalila vatru, jer nisam.” ”Kad sam to učinila?” viknula je Maura za sestrom, a potom se okrenula prema nama. ”Mogu li dobiti upaljač, teta Lilly?” ”Ne dok ne stignu i teta Aurora i teta Janine.” ”Teta Janine! Teta Aurora!” Maura je povikala prema kući. ”Ovo je bilo malo preglasno”, rekla sam, podižući ruku kao da se branim. ”Oh, Bože!” Lilly je stavila obje ruke na trbuh. ”I ona je to čula. Mack, ona poznaje vaše glasove.” Uzela je moju ruku. ”Evo, osjeti.” ”Beba poznaje naše glasove ili jednostavno misli da smo preglasne?” upitala sam, položivši dlan na Lillyn trbuh. Na trenutak nisam osjetila ništa, a potom... Osjetila sam pokret pod svojim dlanom. To je iskustvo koje s ne može usporediti ni s čim i odmah mi je izmamilo osmijeh na lice. Činilo se da se okreće. ”Jesi li osjetila to?” upitala je Lilly. Suze su joj potekle na oči. ”Osjeti to!”
BalkanDownload
Iznenada, dok sam stajala na tom pijesku sa svojim kćerima i Lilly, dok sam pod svojom rukom osjećala život koji je rastao u njoj, preplavio me snažan osjećaj da će sve biti u redu. Znam da me čeka još puno tuge, boli i suza... ne želim ni misliti o tome kako će izgledati moj oproštaj s Mijom i Maurom. S Lilly, Aurorom i Janine. Možda je ovo samozavaravanje, jer to činimo mi ljudi da možemo preživjeti težak trenutak, da izguramo dan, tjedan, mjesec, godine. Ali ove večeri to mi nije smetalo. ”Mislim da si u pravu”, šapnula sam Lilly. ”Mislim da je djevojčica.” Prekrila je moju ruku svojom. ”Mama, pripremile smo ti ležaljku”, rekla je Mia. ”Hajde.” Pružila je ruku prema meni, što moje kćeri rijetko rade. ”Je li se ovako osjeća kraljica Mardi Grasa?” upitala sam. ”Nemam pojma što to znači.” Mia me primila za ruku. ”Idi po njih”, doviknula je sestri. ”Kaži im da dođu ili ćemo popiti njihovo pivo.” Uputila sam Miji oštar pogled. Takvu rečenicu očekujem od Maure, ali ne od nje. ”Šalim se!” Malo poslije sjedila sam u svojoj ležaljci, odjevena u pamučnu majicu i omotana ručnikom oko ramena, i promatrala plamene jezike oko golemoga komada drva. Večer je bila savršena za logorsku vatru. Nebo je bilo bistro i nije bilo vjetra pa se dim uzdizao uvis, a ne prema našim licima. Na koljenima sam držala papirnati tanjur na kojem je bila napola pojedena hrenovka na krumpirovu pecivu, školjke kuhane na pari, Lillyna salata od mrkve i kupusa te kolač od svježeg sira s preljevom od jagoda. Sve ono što volim. Gledala sam Miju i Mauru na drugoj strani plamena: sjedile su u pijesku, pile sok i smijale se s prijateljicama. Sve su se okupale u moru maloprije. Mijina i Maurina kosa bila je mokra i stajala im je posve priljubljena uz glavu. Zbog toga su, pri ovako slabom svjetlu, izgledale mlađe i nevinije. Janine je sjedila u svojoj stolici, nekoliko koraka dalje od mene, malo izvan jarkoga kruga svjetlosti. Chris je stajao iza nje. Nagnuo se k njoj i nešto joj govorio, a ona je zabacila glavu i smijala se: blaga, rasplesana svjetlost godila je i njezinu licu. Izgledala je mlađe i sretno. Ne pamtim kad sam je zadnji put vidjela tako sretnu. Možda je nikad nisam vidjela ovako sretnu. Potom sam pogledom potražila Lilly, u gomili od tridesetak ljudi. Spazila sam je kako dijeli integralne krekere, čokoladice i sljez te kako
BalkanDownload
govori ljudima gdje mogu pronaći štapove na kojima će peći sljez. Da, bila je u svom elementu. Na trenutak nisam mogla vidjeti Auroru, a potom sam shvatila da stoji iza mene. Bila je odjevena u kratke hlačice i majicu s natpisom Dewey Beach. Kosa joj nije bila svezana i slobodno joj je padala niz rame. Okrenula sam glavu i nasmiješila joj se, a ona mi je prišla bliže. Nije me dodirivala, samo je stajala iza mene i zurila u vatru. ”Zašto vatra toliko fascinira čovjeka?” Zagurala sam tanjur ispod svoje ležaljke i malo se bolje omotala ručnikom. ”Kako to da možemo sjediti satima i opčinjeno zuriti u nju?” ”Ne znam”, zamišljeno je odvratila. ”Neki psiholozi tvrde da su samo zapadnjaci očarani vatrom, to jest, oni koji je nisu osvojili ili naučili kontrolirati još u dječjoj dobi. Prema nekim istraživanjima, u kulturama gdje vatra još uvijek služi kao oruđe, gdje djeca uče upravljati njome vrlo rano, ne postoji takvo oduševljenje vatrom. U takvim kulturama ljudi su očarani vatrom onoliko koliko smo mi očarani odvijačem ili četkom za kosu.” ”A koje je tvoje mišljenje?” upitala sam je, uživajući u ovom trenutku s Aurorom. Ne vidim često ovu njezinu stranu, kad je izgubljena u mislima i kad nije nimalo cinična. ”Ti koristiš vatru kao oruđe, kao alat kojim stvaraš umjetnička djela.” Očekivala sam da njezin odgovor imati dozu sarkazma. Često se smijala na račun toga što radi, smijala sam onome što ljudi misle da ona radi i svotama koje su plaćali za njezin rad. Smijala se neznanju pojedinaca koji su izlagali njezina djela i govorili da su briljantna. Smijala se što njezina djela uopće nazivaju umjetničkima. Ali ona je samo stajala. Dugo je šutjela. ”Nekoć sam mislila”, konačno je rekla, gotovo šapatom, ”da doista upravljam svojom let-lampom. Mislila sam da sam ja gospodarica, a let-lampa je moj kist. No katkad...” Ponovno je utihnula. Šutjela je toliko dugo da sam pomislila da je izgubila misao. ”Katkad mislim da ona upravlja mnome. Razumiješ?” Nisam razumjela. Ne posjedujem umjetnički talent. Čak ne znam u potpunosti cijeniti Aurorin rad. Oslanjam se na riječi kritičara i drugih umjetnika da doznam koliko je Aurora nadarena. Ali večeras sam osjetila nešto drukčije u njezinu glasu, nešto zbog čega sam pomislila da uopće ne govorimo o let-lampi ili umjetnosti, nego o našim životima. Čini mi se da je Aurora govorila o tome kako katkad upravljamo svojim životima, ali katkad nas jednostavno nosi struja, plima ljudi i događaja. Posegnula sam prema njoj i osjetila kako me hvata za ruku.
BalkanDownload
”Jesi li spremna za sutrašnji dan?” upitala je. Nagnula se prema meni da nitko ne čuje naš razgovor. ”Sve štima. Janine će biti na spoju. Lilly ima dogovor za ručak.” ”Spremna sam.” Glas mi je zvučao neobično. ”To nije velika stvar. Nije mi prvi put da idemo onamo. Da slušam o tome. I da to gledam.” ”Uh.” Pustila je moju ruku i sjela na pijesak pokraj mene, licem okrenuta vatri. Privukla je koljena prsima i obujmila ih rukama. ”Pokazuju ti slike tvojih tumora?” ”Da”, rekla sam. ”U grlu mi je jedan golemi.” Dodirnula sam ožiljak na vratu. ”I još je mnogo njih na mojim plućima. Na rendgenskim snimkama izgledaju kao zvjezdice koje eksplodiraju.” Skupila sam i otvorila šaku da joj pokažem kako to izgleda. ”Vjerojatno bih im mogla reći da ne želim gledati snimke. Mogu im reći da ih iskoriste za svoje istraživanje, ali da ih ja ne želim gledati.” ”Ili možeš preskočiti pregled”, predložila je Aurora. ”Jednostavno se nemoj pojaviti. Zašto želiš dobiti podsjetnike na to da će te rak ubiti? To ne zvuči zabavno. Radije pođi sa mnom na ručak s umjetničkom direktoricom. To je u jednom finom restoranu, gdje navodno moraš rezervirati stol tjednima unaprijed. Ili još bolje, zaboravimo na taj ručak. Idemo raditi nešto zabavno.” ”Nešto zabavno, u Philadelphiji u srpnju?” upitala sam, shvativši da Aurora govori ozbiljno. ”Znaš li to koliko je vruće ondje?” ”Gdje ti je pustolovni duh, Mack? Možemo posjetiti Liberty Bell ili... ili možemo sjesti u turistički autobus, onaj koji izgleda kao patka i pretvara se u brod kada dođeš do rijeke.” Nasmijala sam se zato što mi to nije zvučalo kao nešto što bi Aurora ikad htjela učiniti. ”Zvuči primamljivo”, rekla sam. ”Ali mislim da bih trebala ići. Moram odigrati svoju ulogu u borbi protiv raka.” Naslonila se na moje noge. ”Ja ne bih išla da sam na tvome mjestu.” ”Znam”, odvratila sam.
BalkanDownload
36 Aurora Zadržala sam se na semaforu u centru Philadelpije, ignorirajući budalu koji je svojim BMW-om praktički sjeo na stražnje sjedalo McKenziene Toyote. Kad se upalilo zeleno svjetlo, još sam nekoliko trenutaka pričekala prije nego što sam pritisnula papučicu gasa. Htjela sam mu dati još malo vremena da ponovno sjedne na trubu. Razmišljala sam o tome da mu pokažem srednji prst. Ali, umjesto toga sam pogledala u retrovizor i uputila mu svoj najveći i najljepši osmijeh, u Lillynu stilu. Ponovno je zatrubio. Nasmijala sam se i polako ušla u križanje. Dan je bio prilično dosadan. Sastala sam se s umjetničkom direktoricom na ručku. Moj je ručak uključivao tri martinija i jedan lososov odrezak. Ne znam koji je bio smisao našeg sastanka; pustila sam je da govori, dok sam ja pijuckala svoje piće i čačkalicom gurkala masline na dnu čaše. Menadžer me već dvaput zvao, sigurno hoće čuti kako je prošao sastanak. Ali nisam bila raspoložena za razgovor o svojoj karijeri. Nakon ručka ispričala sam se i otišla, rekavši ženi da se moram sastati s prijateljicom u centru za istraživanje raka. To je, naravno, bila laž. Jednostavno mi se više nije dalo razgovarati o mom radu ni o tome što ona i njezin umjetnički milje misle o njemu. Dok sam čekala da mi McKenzie pošalje poruku i kaže kada da dođem po nju, posjetila sam filadelfijski Muzej likovne umjetnosti. Postoji mnogo većih i boljih muzeja u Americi i svijetu, ali ovaj mi je oduvijek bio jedan od omiljenih. Možda je to zato što sam odlazila tamo još kao djevojčica, na školske izlete. Ili zato što su mi djela u tom muzeju bila već toliko znana da su mi bila poput starih prijatelja. Bila sam ondje, nije bilo nikoga iz umjetničkog svijeta da me promatra, i mogla sam neometano uživati. Voljela sam gledati portrete Charlesa Wilsona Pealea. Da sam živjela u osamnaestom stoljeću, bila bih luda za njim. McKenzie mi je poslala poruku nekoliko minuta prije šesnaest. Dvaput sam pogrešno skrenula pa sam morala obići cijeli kvart prije nego što sam stigla pred Perelmanov centar. Ondje postoji kružni tok namijenjen dovoženju i skupljanju pacijenata. Uočila sam McKenzie prije nego što je ona vidjela mene. Sjedila je na metalnoj klupici. Bila je odjevena u dugačku modrozelenu haljinu, koja joj je lijepo pristajala. Nije imala maramu na glavi, ali nosila je viseće
BalkanDownload
naušnice. Lijepo je izgledala kad sam je jutros ostavila ovdje. Međutim, sada je izgledala zapanjeno. I činilo se da će zaplakati. Piljila sam u prazno, čvrsto stišćući volan, pokušavajući se pribrati. Znala sam da nije trebala dolaziti ovamo. Koji je, dovraga, bio smisao toga? Zar pozitivna energija ne pomaže da živimo duže? A kakvu pozitivnu energiju može ponuditi ovakvo mjesto? Mjesto smrti. Kvragu i znanost. Podignula sam pogled i vidjela McKenzie kako prilazi automobilu. Nosila je platnenu torbu koja se doimala preteškom za nju. Sjela je u auto i privezala pojas. Kad je ušla u automobil, s njom je ušla i vlaga i vrućina zraka. Čekala sam da se smjesti. Potražila je sunčane naočale u torbi i nataknula ih na nos. Pričekala sam prikladan trenutak da se priključim gustom prometom, a pritom sam bacila kratak pogled na McKenzie. Gledala je ravno preda se. Jesam li je upitala o rendgenskim snimkama i liječničkom pregledu? Jesam li komentirala strašnu vrućinu u gradu i rekla kako ne mogu dočekati da se vratimo na plažu? Jesam li joj govorila o Charlesu Wilsonu Pealeu i o tome kako je izrađivao sedla prije nego što je postao slikar? ”Moram telefonirati”, rekla je McKenzie. ”Moram nazvati Miju i Mauru. Lilly i Janine.” Zvučala je kao da je ostala bez daha, kao u onim trenucima kad šećemo plažom. ”Mami i tati. Mama će pasti u nesvijest.” Prislonila je dlanove uz lice. Toliko sam čvrsto stezala volan da su mi zglobovi prstiju pobijeljeli. Nisam smjela dovesti McKenzie ovamo. Lilly ju je trebala voziti, ili Janine. Bilo tko bio bi bolji od mene. Ne snalazim se u ovakvim situacijama. To svi znamo. Vijesti su, očito, loše. Ali kakve loše vijesti možeš dobiti nakon što doznaš da umireš? Vjerojatno doznaš da ćeš umrijeti prije nego što si očekivao, pomislila sam. ”To može pričekati”, rekla sam joj, trudeći se da zvučim smireno. Zaustavile smo se na semaforu. Pogledala sam u nju i otkrila da ona gleda u mene. Točnije, zuri u mene. ”Nećeš vjerovati”, rekla je. Glas joj je drhtao. ”Što?” Uslijedila je dugačka stanka, ili se barem činila dugačkom. ”Tumori... smanjuju se.” Znam što je McKenzie rekla. Dobro znam što je rekla, ali na trenutak nisam uopće mogla reagirati. Ne znam zašto.
BalkanDownload
Stavila je ruku na moje bedro. Stisnula me. ”Aurora, ovaj lijek. Djeluje.” Najednom joj je glas bio prepun radosti. ”Ovo zbog čega mi je otpala kosa i zbog čega povraćam već dva mjeseca smanjuje tumore u mojim plućima.” Nastavila je govoriti, još brže. ”To nije lijek, naravno. Lijek ne postoji. T još se ne zna koliko će se dugo tumori smanjivati i koliko će se uopće smanjiti. Lijek je još u eksperimentalnoj fazi, ali...” Netko je zatrubio iza nas. Semafor je pokazivao zeleno. Još se jedan trenutak nisam mogla ni pomaknuti, a potom sam pritisnula gas. ”Jebote”, rekla sam. McKenzie se nasmijala. ”Da. Jebote.” Pogledala sam u nju, pa ponovno u cestu. Promet je bio gust. Morala sam skrenuti u drugu prometnu traku kako bih izašla iz centra ili ćemo kružiti i ponovno završiti na istom mjestu. ”Jesu li... sigurni u to?” ”Natjerala sam ih da mi pokažu sve snimke.” Uključila sam žmigavac, pogledala u retrovizor i prešla u drugu traku. ”A snimke su bile tvoje?” upitala sam, još uvijek u nevjerici. Govorili su da nema nade. Mjesecima nije bilo nade. Svi liječnici govorili su isto: nema nade. McKenzie je umirala. Vidjela sam joj to u očima. McKenzie se nasmijala. ”To sam ih i ja pitala.” Okrenula se prema meni. ”Još uvijek nisam izvan opasnosti. Svašta se može dogoditi, ali ovaj mjesec osjećam se bolje nego prošli mjesec. Znam da ne umišljam. Najprije sam mislila da samo maštam. Ali zbilja dišem lakše. Vidjela sam to. Tumori na mojim plućima su manji. Liječnica mi je to pokazala nekakvim elektroničkim ravnalom. Stavila je novu snimku pokraj stare.” ”Jebote.” Ponovno se nasmijala. Vidjela sam i da plače. ”To si već rekla!” Najednom je bilo vruće u autu. Uključila sam hlađenje, odvrnuvši na najjače. ”Ne mogu vjerovati. Nećeš umrijeti.” McKenzie se zavalila u sjedalo i nasmijala. ”Ne ovaj tjedan.”
BalkanDownload
37 Lilly ”Odmaknite se, dame. I gledajte kako se to radi.” Dramatično sam zamahnula palicom. Nalazile smo se na terenu za mini golf. Cijeli je prostor bio uređen u gusarskom stilu. Već godinama dolazimo ovamo, još otkad su Mia i Maura bile osnovnoškolke. Danas se u gradu nude bolja, novija mjesta, ali ovo nam je bilo omiljeno. Ovaj je teren bio naš. ”Pazi, Aurora.” McKenzie se udaljavala od mene, podižući ruke uvis. ”Nemoj stajati blizu nje. Lilly je opasna kad ima to u rukama.” ”Hej! Ja sam vrlo dobra igračica. I tek toliko da znate, deset sam puta bolja kad ovaj putnik nije unutra.” Pokazala sam na svoj trbuh. Janine je stajala ispred rupe pokraj koje je bio vodopad bizarno plave boje. Prasnula je u smijeh i rukom mi dala znak da konačno udarim lopticu. ”Hajde, Lilly. Iduća grupa će nas sustići. Morat ćemo ih propustiti.” ”Koja će to grupa biti po redu? Peta?” Aurora je čekala prekriženih ruku. Prošlo je dvadeset tri i već sam odavno trebala biti u krevetu, ali McKenzie nas je nekako uspjela nagovoriti da zaigramo mini golf. Zbilja se ponaša kao da joj je netko podario novi život. Ne znam otkud joj toliko energije, ali još uvijek nije bila umorna, čak ni nakon dugotrajne večere u Areni. A sad je još predložila da odemo na smrznuti jogurt na putu kući. Promatrala sam rupu nasred zelenog tepiha za mini golf, a polom sam pogledala u McKenzie. Toliko sam sretna vijestima koje je donijela iz Philadelphije da se nimalo ne ljutim što nije rekla Janine i meni o tom probnom lijeku, a rekla je Aurori. Još prije dva tjedna. Dobro, možda jesam malčice ljuta... ili ću biti, kad euforija splasne. Razumijem McKenzieno objašnjenje. Nije nam htjela reći jer se bojala da ćemo se ponadati, a rečeno joj je stotinu puta da više nema nade. Ali to je ne opravdava. Ne sasvim. Platit će mi to. Ali ne večeras. Udarila sam svoju ružičastu lopticu. Udarila je o lijevu stijenku i otkotrljala se ravno u rupu. McKenzie je pljeskala i smijala se. ”Nema šanse da je sustigneš, Janine. Ona pobjeđuje.” ”Još nije pobijedila. Potući ću je na idućoj rupi.” Janine je pokupila svoju lopticu. ”Makar morala varati.”
BalkanDownload
”Možeš misliti. Ti ne znaš varati, ni u čemu.” Aurora nas je povela iz lažne spilje, preko mostića, do iduće rupe. ”Nisam te mogla nagovoriti ni da mi kažeš odgovore na testu iz sociologije u osmom razredu, i zato se nemoj pretvarati da si varalica.” McKenzie je uzela moju palicu i uhvatila me pod ruku, da možemo hodati skupa. ”Ako si umorna, možemo završiti i otići kući”, rekla je. ”I priznati poraz”, doviknula je Janine preko ramena. ”Dobro sam. Zbilja”, rekla sam McKenzie. ”A tebe ću pošteno pobijediti”, doviknula sam Janine. Ponovno sam usmjerila pažnju na McKenzie. ”Tako mi je drago što taj lijek djeluje”, rekla sam, stisnuvši joj ruku. McKenzie se nasmiješila. ”I meni.” Nasmijala se. ”Očito.” ”I? Kako se osjećaš?” Pogledala sam je u oči. ”Je li postalo stvarno?” ”Ne, nije još. Jedne sekunde sam u oblacima, a druge se već bojim da ću se probuditi. Kada sam ušla u restoran da se sastanemo s mojim kćerima, htjela sam se okrenuti i pobjeći. Neprestano mislim: a što ako je bolnica pomiješala moje snimke s nečijima?” Nasmijala sam se. ”Sa snimkama druge McKenzie Arnold? Koja ima istu šifru zdravstvenog osiguranja kao ti?” ”Znam.” McKenzie se nasmijala sa mnom. ”Jednostavno sam... zaprepaštena.” Zamislila se na trenutak. ”Trudim se obuzdati ovo uzbuđenje. Još uvijek ne znamo što će se dalje zbivati. Još uvijek mogu umrijeti od raka. I vjerojatno hoću, jednoga dana.” ”Ne zamaraj se time. Svi ćemo jednoga dana umrijeti.” Oslonila sam se licem na njezino rame. ”Ali drago mi je da to nije uskoro.” ”A ovo sve znači”, prebacila je golf-palicu u drugu ruku da mi može pomilovati trbuh, ”da ću biti ovdje kad se rodi ova djevojčica.” Prošle smo pokraj zvučnika iz kojeg je dopirala gusarska pjesma. I to glasno. Janine se već namještala na idućoj rupi. Aurora nas je čekala na kraju mostića. ”Predlažem da pustimo Janine da pobijedi i odemo na piće u Irish Eyes.” Zagunđala sam i uzela palicu iz McKenziene ruke. ”Mjesto će biti krcato.” ”Hajde. Ne slavimo svaku noć to što je Strašni Kosac odgodio posjet našoj prijateljici.” ”Strašni Kosac odgodio posjet našoj prijateljici?” Nasmijala sam se. Večeras sam se toliko smijala da su me zaboljeli trbušni mišići. ”Dobro je da si postala umjetnica, a ne književnica, Aurora.” Zamahnula sam
BalkanDownload
palicom, radi vježbe. ”A sada se odmaknite i gledajte kako ću srediti Janine.” ”Dat ću ti pet dolara ako uspiješ pogoditi ovu rupu”, izazivala me Aurora. ”Ili još bolje, počastit ću te onim tvojim koktelčićem. I tražit ću da stave gomilu kišobrančića.” Namrštila sam se. Janine su trebala dva udarca da smjesti lopticu u rupu. A ja sam znala da će mi biti dovoljan samo jedan, snažniji. ”Zar ne vidiš da sam trudna, Aurora?” ”Dobro, onda ćeš dobiti dio bez alkohola, a Mack će popiti alkoholni dio.” McKenzie se nasmijala. Vidjela sam kako su ona i Aurora razmijenile poglede. Sve četiri smo bile sretne, ali u Aurorinim je očima sjala drukčija svjetlost i učinilo mi se da joj ova vijest znači više nego Janine i meni. Možda je to zbog Judea? Ne znam. Ali večeras nije bio trenutak za postavljanje pitanja.
BalkanDownload
38 Janine Izašla sam na verandu. Svjetlo je bilo ugašeno, ali mogla sam vidjeti Auroru; stajala je naslonjena na ogradu, na drugoj strani. ”Jesam li ja to namirisala travu?” upitala sam je. ”Nisi.” Čula sam kako je uvukla dim, a potom zadržala dah. Potom sam opazila sitni žar među njezinim prstima. Snažno je izdahnula. Naslonila sam se na ogradu pokraj stuba. ”Dobro je, dečko. Hajde”, rekla sam Fritzu. Odjurio je u tamu, obaviti svoj posao. Pogledala sam u Aurorinu smjeru. ”Moram li te podsjećati na to da radim u državnoj policiji?” Osjetila sam mrgođenje u njezinu tonu. ”Ma daj, molim te. Vi imate pametnijeg posla od ganjanja polovice džointa.” Podignula je bradu u smjeru susjedove kuće. ”Uostalom, ako ćeš me uhititi, morat ćeš uhititi i Greeneove.” Pogledala sam prema susjednoj kući. Sva su svjetla bila ugašena; oni obično legnu najkasnije u devet, a sada je bilo već jedan u noći. ”Greeneovi?” nasmijala sam se, uvjerena da se šali. Sigurno se šali. ”Oboje imaju više od sedamdeset godina.” ”Nikad nisi osjetila miris?” Aurora nije zvučala kao da se šali. Zvučala je kao da zna nešto što ja ne znam. Na trenutak sam razmislila o tome. Namreškala sam čelo od razmišljanja. ”Osjetila sam... miris dimljenog mesa. On gotovo uvijek dimi meso.” ”Jesi li se kad zapitala zašto tako često dimi meso? Koji miris pokušava prikriti?” Mogla sam osjetili kako se smiješi. Odmahnula sam glavom. Ta mi je vijest večeras bila previše. Nemoguće da simpatični, stari Greeneovi puše travu. On je umirovljeni državni službenik, zaboga. A ona je predsjednica nekakve ženske crkvene udruge. ”Ti si luda, Aurora. To je dokazano.” Zagledala sam se u pješčane nanose prošarane travom. Čula sam Fritza kako njuška ispod kuće. Aurora je sjela na ogradu, prebacivši noge tako da joj slobodno vise. Osluškivala sam zvuk valova. Bilo je tako umirujuće, tako ugodno za dušu. Razmišljala sam o proteklom tjednu, o tome kako se dogodilo svašta neočekivano. Stvari su izmaknule kontroli, ali, konačno, na dobar način.
BalkanDownload
Još uvijek sam pokušavala dokučiti kako će McKenziena nova prognoza utjecati na mene... na živote svih nas. Mislila sam i o Chrisu, Judeu i Aurorinu velikom otkriću. Pogledala sam u nju, pa ponovno u plažu. Već nekoliko dana imam osjećaj da me Aurora promatra kad misli da ja to ne primjećujem. Kao da čeka da nešto kažem. A znam s čime je to povezano. Razmišljala sam o načinima na koje bih mogla započeti taj razgovor, ali to je Aurora. Najbolje je biti posve izravan. ”Ti i ja nismo razgovarale o onome što si nam rekla neku večer”, otpočela sam. ”O tome kako si ubila Buddyja jer te zatekao golu.” Šutjela je. ”Znaš da mi to nije važno, zar ne? To ništa ne mijenja.” Čekala sam. Fritz se uspeo na verandu i ušao u kuću. Aurora je i dalje šutjela. Uzdahnula sam. Katkad se pitam vjeruje li Aurora doista u ono za što se prikazuje ili je sve to samo njezina igra s namjerom da privuče našu pažnju. ”Bila si dijete, Aurora. Nitko te ne može kriviti za to što si se branila.” Oklijevala sam, ali sam ipak nastavila. ”Pokušavam ti reći da mi nije važno zašto si to učinila. Kako god bilo, spasila si mi život.” Čulo se samo razbijanje valova o pijesak i sitno zujanje insekata u travi. Tada je progovorila, konačno. ”Pustila sam da vjerujete da sam nešto što nisam”, rekla je tako tiho da sam se morala napregnuti da je čujem. ”Mislile ste da sam junakinja.” Gledala sam u nju, ali nisam joj mogla vidjeti izraz lica. Lice joj je bilo izgubljeno u sjenama. Ipak, mogla sam je zamisliti kako nepomično zuri u daljinu. ”Ti jesi junakinja, Aurora. Ti si moja junakinja. Buddy bi me ubio jednog dana. Znam da bi.” Nije me ni pogledala; nastavila je zuriti u tamu, prema oceanu. ”Zaista to misliš?” Glas joj je bio tanašan, gotovo kao u djevojčice. ”Naravno da to mislim. Jesi li me ikad čula da govorim ono što ne mislim, Aurora?” Pogledala me i nasmiješila se. ”Hvala ti.” ”Na čemu?” upitala sam je. ”Ne znam.” Slegnula je ramenima. ”Jednostavno, hvala.” Tada je nastupila tišina i ja sam znala da joj je dosta razgovora o tome, barem za večeras. Nastavit ćemo razgovor, možda ne sutra, ali uskoro. Zatvorila sam oči, iznenada shvativši koliko sam iscrpljena. ”Idem u krevet. Dolaziš?” ”Za nekoliko minuta”, odgovorila je.
BalkanDownload
”Dobro.” Pogledala sam prema vratima: Fritz je sjedio ondje i strpljivo me čekao. ”Vidimo se ujutro.” ”Vidimo se ujutro”, ponovila je Aurora. Idućeg jutra, Lilly i McKenzie pozdravile su me gotovo jednoglasno. ”Dobro jutro!” Ušla sam u kuhinju iz smjera praonice; i perilica i sušilica bile su u punom pogonu. Danas sam odlučila uzeti bolovanje na poslu. Bilo mi je glupo da McKenziene dobre vijesti proslavim zaustavljajući automobile i uhićujući tinejdžere koji kradu po jeftinim trgovinama. Htjela sam biti ovdje. S njom, Aurorom i Lilly. Fritz je otišao ravno do svoje zdjelice s vodom koja je stajala iza šanka. ”Kako je bilo na trčanju?” McKenzie je sjedila za šankom, pijuckajući čaj. Već je bila odjevena za plažu; nosila je kratke hlačice preko onoga groznog jednodijelnog kostima. ”Jesi li za kavu?” upitala me Lilly. Lilly je bila u svom bijelom kućnom ogrtaču, a tamnu kosu svezala je u samurajsku punđicu. ”Ne još.” Otišla sam do sudopera i natočila si čašu vode. ”Na trčanju je bilo dobro. I malo vruće. Trebala sam izaći ranije. Valjda smo jutros sve duže spavale.” Nagnula sam se popiti vodu. Fritz je od šetao iz kuhinje. ”Aurore nema?” ”Još spava.” Lilly je izvadila šalicu iz ormarića i stavila je pokraj vrča s kavom. ”Kava je spremna. Bit će divan dan na plaži. Tijekom noći malo se rashladila. Temperatura danas ne bi trebala biti viša od trideset dva stupnja. Mislim da ćemo moći duže ostati.” ”Mia i Maura pokušat će zamijeniti smjene s prijateljicama.” McKenzie je uzela lokalne novine sa šanka. ”Pokušat će dobiti slobodan dan, ili danas ili sutra. Htjele bi ići u akvapark. Jeste li za?” ”Može”, rekla sam, raširivši ruke. Čula sam Fritza kako je zalajao na verandi. ”Ima li šanse da nam se pridruži Chris?” Lilly me znakovito pogledala. ”Neću pitati Chrisa hoće li se spuštati po toboganima s gomilom žena.” Iskapila sam vodu i odložila čašu u sudoper. ”Zašto ne? Bit će zabavno.” Pogledala sam u Lillyn trbuščić. ”I ti ćeš ići na tobogane? S time?”
BalkanDownload
Lilly se namrštila. ”Jasno da neću.” Stavila je engleske mafine u toster i pritisnula ručicu. ”Ja mogu sjediti na klupici i snimati vas ili čuvati ručnike i stvari. Ponijet ću grickalice.” Fritz je ponovno zalajao. ”Naravno da ćeš ponijeti grickalice.” Namjestila sam svoj konjski repić, koji su više držale ukosnice nego gumica za kosu. Nisam to nikome priznala, ali ponosila sam se svojim konjskim repićem. Nisam ga imala još od četrnaeste godine. ”Jesam li vam rekla da sam se vagala jučer u teretani? Nabacila sam kilogram i pol otkad sam ovdje. Zahvaljujući tvojemu kuhanju i grickalicama, Lillian.” McKenzie je okretala stranice u novinama. ”A ja sam izgubila dva od liječničkog pregleda u lipnju. Sad sam pala na težinu koju sam imala kao studentica. Meni ne smetaju Lillyne grickalice.” Uputila sam joj pogled. ”Lijekovi za rak se ne računaju. Kad bih ja povraćala toliko puta tjedno, i ja bih pala na svoju studentsku težinu.” McKenzie se nasmiješila. ”Ponijet ću nešto zdravo.” Lilly je izvadila maslac i džem od jagoda iz hladnjaka pa ih stavila na šank. ”Mrkvu i slično.” Htjela sam joj reći da bismo mogle izdržati bez grickalica između ručka i večere, ali znala sam da gubim vrijeme na objašnjavanje. ”Mrkva je u redu. Nema više čipsa i bombona od sladića.” Pošla sam prema vratima. ”Idem pod tuš, a polom se vraćam popiti kavu.” ”Preskoči tuš.” McKenzie je zatvorila novine i složila ih. ”Idemo u more. Tamo možeš isprati svoj smrad.” Lilly je otvorila staklenku džema. Dobro je mirisao. Shvatila sam da sam gladna. Bila sam u iskušenju da joj kažem da stavi jedan mafin i za mene, ali doista moram smanjiti unos ugljikohidrata. ”Nema smisla ići pod tuš, a potom u more, pa ponovno kući pod tuš”, rekla je Lilly. Fritz je ponovno zalajao, ovaj put jače. Pogledala sam u njegovu smjeru, a potom u Lilly. ”Znam, ali osjećam se odurno.” Napravila sam grimasu. ”I donje rublje mi je znojno.” ”Fuuuj”, rekla je Lilly, podižući ruku. ”Previše informacija.” Fritz je i dalje lajao. To je bilo čudno jer on dobro zna da ne smije lajati na svakog zeca koji protrči travom. McKenzie se okrenula i pogledala prema verandi. ”Što mu je?” Odmahnula sam glavom. Njegov lavež bio je čudan. ”Fritz!” viknula sam. ”Prestani.”
BalkanDownload
Ali Fritz je nastavio lajati. Zbog nečega u njegovu lavežu naježila mi se koža na vratu. Otišla sam iz kuhinje u dnevnu sobu. Vidjela sam ga kako stoji na verandi, s njuškom uz ogradu. Još je lajao. Nikad nisam čula da ovako laje. ”Fritz! Dosta!” Prestao je lajati i počeo cviliti. Izašla sam na verandu, gledajući u istom smjeru u kojem je i on gledao. Na plaži se okupila gomila ljudi, sjeverno od naše kuće. Bili su udaljeni sedamdesetak metara od verande, ali odavde, s drugog kata, mogla sam ih dobro vidjeti. Neki kupači trčali su prema mjestu zbivanja, a neki su se udaljavali. Do mene je, nošen vjetrom, dopirao zvuk uznemirenih glasova. ”Ostani tu, Fritz”, naredila sam mu i pošla niz stube. ”Što se događa?” McKenzie je došla na vrata. ”Ne znam.” Okrenula sam se prema njoj, s treće stube. ”Nešto se zbiva na plaži. Fritz, ostani ovdje”, ponovno sam naredila. Fritz je pošao za mnom; morala sam mu pokazati prstom da se vrati na verandu. To zbilja nije bilo nalik njemu. Nikad nije bio ovako neposlušan. McKenzie je gledala u smjeru meteža na plaži. ”Idem s tobom.” ”Ne. Ostani tu”, rekla sam oštro. Dovoljno oštro da McKenzie ostane gdje jest. Požurila sam niz stube. Nakon trčanja ostavila sam teniske u praonici i sada sam bila samo u čarapama. Ali nisam ih skinula. Dok sam žurila prema plaži, začula sam zvuk sirene. To je bila policija. Blizu je, dolazi ovamo. Začula sam još jedan zvuk sirene. Taj je bio u daljini. Okrenula sam se prema kući. Lilly se pridružila McKenzie na verandi. Fritz je čekao na vrhu stuba. Zavijao je. ”Ostani tamo”, doviknula sam. Lagano sam potrčala. Kad sam se približila gomili, začula sam ženu kako plače. Netko je govorio gomili da se razmakne. Trebao mi je tek djelić sekunde da shvatim što se odvija pred mojim očima: skupina ljudi u kupaćim kostimima stajala je oko nekoga tko je ležao na pijesku. Ugledala sam bosa stopala. Dugačke noge. Crveni jednodijelni kostim. I tada sam ugledala dugu, plavu kosu. Potrčala sam najbrže što sam mogla. Ljudi zatečeni na mjestu nesreće često kažu da im se čini da se vrijeme usporilo. Da se sve zbiva kao u usporenom snimku. A meni, međutim, dok sam trčala prema njoj, sve se pretvorilo u maglu... vrijeme i prostor postali su velika mrlja. Nebo mi je šumilo nad glavom, a pijesak se kotrljao po mojim tabanima. Čula sam glasove, ali nisam mogla razaznati
BalkanDownload
što govore. Vidjela sam lica okupljenih ljudi, ali ta lica nisu imala crte. Nisu imala ni spol. ”Državna policija”, začula sam samu sebe kako izgovaram. ”Odmaknite se, molim vas.” Bila sam leđima okrenuta kući, licem prema oceanu. Netko ju je izvukao iz mora tako da joj je glava bila na suhom pijesku. Ležala je gotovo okomito u odnosu na ocean pa su joj valovi oplakivali stopala. Nije imala naočale za plivanje. Oči su joj bile zatvorene. Kao mojemu ocu kad je umro. ”Odmaknite se! Molim vas!” povikala sam. Shvatila sam da nemam telefon uza se. ”Je li tko pozvao 911?” ”Ja sam pozvao.” ”Na putu su.” ”Čujem ih.” Glasovi su zvučali kao da ne pripadaju ničijem tijelu. Kleknula sam pokraj nje Odmah sam znala da je mrtva već satima: koža na rukama i nogama već se počela ljuštiti, bila je već djelomice ukočena, a lice i vrat su joj pomodrjeli. Svejedno sam joj opipala puls na vratu. Nije ga bilo. Bila je hladna na dodir. ”Hoćemo li joj dati umjetno disanje?” upitao je netko iza mene. ”Stiže hitna pomoć!” ”Vidim i policiju!” Ustala sam i odmaknula se korak. Okrenula sam se i dala svoje podatke djelatnicima hitne pomoći. Govorila sam tihim, smirenim tonom. Prošla sam obuku za ovakve situacije, i u vojsci i u policiji. Rekla sam im Aurorino ime i prezime. Potom sam se maknula, da joj oni mogu prići. Čula sam da započinju postupak reanimacije, ali znala sam, kao i oni, da to nema smisla. Dok sam prilazila prvom policajcu koji je pristigao na mjesto nesreće, odjeven u uniformu policijske postaje Albany Beacha, pogledala sam prema našoj kući. McKenzie i Lilly su stajale na verandi, s mojim psom. Jesu li je vidjele kako leži na plaži? Policiji sam dala svoje i Aurorine podatke, rekavši im u kakvom smo odnosu. Pokazala sam prema kući i otišla s tog mjesta. Dio mene je pomislio trebam ostati s Aurorom sve dok je ne ukrcaju u vozilo hitne pomoći, ali moje su misli u tom trenutku bile sa živima. Srce mi se lomilo u tisuće komadića dok sam onako u čarapama koračala pijeskom. Suze su mi se slijevale niz obraze. I prije sam viđala
BalkanDownload
mrtva tijela, pa čak i žrtve utapanja. Ali sada su mi koljena klecala i mislila sam da ću povratiti. Nikad nisam ni pomislila da bi se ovo moglo dogoditi. U glavi mi je bio košmar. Kad je uopće otišla plivati? Sinoć? Je li mi rekla da ide plivati? Nisam se mogla sjetiti je li spominjala plivanje sinoć kad sam odlazila u krevet. A sinoć čak nisam ni pila. Zašto je nisam čula kako prolazi pokraj moje spavaće sobe? Kako se to dogodilo? Je li dobila grč i utopila se? Je li to bila nesreća? Ili je to bilo nešto mnogo mračnije, nešto o čemu ne želim razmišljati u ovom trenutku? McKenzie i Lilly čekale su me na verandi. Samo su stajale ondje, zagrljene, suznih obraza. Plakale su tiho. Tiše nego što bih očekivala. Znala sam da znaju. Ali ipak sam im rekla.
BalkanDownload
Epilog McKenzie ”Ne razumijem.” Janine je sjela na plastičnu stolicu u bolničkoj kantini i dodala mi šalicu kave, s vrhnjem i šećerom. Kava je ponovno počela imati dobar okus. Konačno. ”Što ne razumiješ? Pa to je Aurora.” Janine je zurila u mene. Izgledala je vrlo dražesno jutros, u vunenom džemperu i trapericama. Nije se još pretvorila u Lilly, ali činilo mi se da pomalo shvaća tko je i da ne mari za tuđa očekivanja. Čak ni za moja i Lillyna. Našminkala je oči, a za to ću je zadirkivati poslije. ”Ostavila je sve Mauri i Miji?” upitala je, zapanjena. ”Da.” Uopće nisam skrivala uznemirenost u svom glasu. Prevladala sam šok i nevjericu nakon sastanka s Aurorinim odvjetnikom. I sada sam samo bila ljutita. Nisam još rekla kćerima. Pokušavala sam smisliti način da im ne kažem. Naravno, Aurorin odvjetnik kaže da to nije moguće. ”Nema zaklade, nema ničega. Moje kćeri će u ožujku napuniti osamnaest i naslijedit će”, otpila sam gutljaj kave, ”otprilike 1,7 milijuna dolara, svaka.” ”Jebote.” I Janine je otpila gutljaj kave. Ona je pila crnu. ”Jebote”, ponovila je. To je postala jedna od njezinih omiljenih fraza - pokupila ju je od Aurore, očito. ”Tako je.” Janine je zurila u mene, pogledavajući na sat što je visio na zidu. Obje smo već satima u bolnici. Uspjele smo vidjeti Lilly prije nego što je sve krenulo. Već smo dvaput razgovarale s Martom nakon porođaja. Odjel za porodništvo ima pravilo koje ne dopušta posjete dok beba ne bude stara barem jedan sat. (Zar smo mi posjetitelji?) Morale smo pričekati još samo jedanaest minuta. Za pet minuta krećemo prema dizalu. ”Nisam znala da je Aurora bila tako...” Janine nije znala što da kaže. ”Tako bogata?” upitala sam je. ”Tako bogata ili tako glupa.” Spustila je ruke na stol. ”Zašto je ostavila sve njima, a ne tebi?” ”Očito je mislila da ću umrijeti prije nje.” Na zvučnicima iznad našeg stola začulo se kako netko izgovara nekakvu šifru. Pričekala sam da to prestane kako bi me Janine ponovno mogla čuti. ”Oporuka je napisana u
BalkanDownload
travnju. Sve je napravljeno potpuno legalno, sve štima. Ja sam tada umirala. Mislila je da postupa ispravno.” ”A Jude?” upitala je Janine. Odmahnula sam glavom. ”On se ne spominje u oporuci. Sinoć sam razgovarala s Hannadom. Izgleda da mu ne smeta. Kaže da je Jude dobro.” ”To je velika svota koju nije ostavila svom jedinom djetetu.” Pogledala sam u nju preko ruba svoje kartonske čašice. ”Pretpostavljam da Hannad ima mnogo više od tog iznosa.” Janine je spustila pogled. Obuzeo ju je nemir. ”Trebala bih nazvati Judea. Nisam razgovarala s njim još od sprovoda.” ”Da, trebala bi”, rekla sam. Janineine usnice razvukle su se u tužan osmijeh. ”Ne znam... Dobila sam dojam, tog dana kad smo se opraštali, da želi ići dalje i zaboraviti taj dio svog života. Pustih nas da odemo, skupa s njom.” Obje smo nakratko utihnule. Izgubile smo se svaka u svojim mislima. Toliko se toga dogodilo proteklih nekoliko mjeseci da sam jedva uspijevala sve pratiti. Kako se život može promijeniti tako brzo? Novi lijek djeluje, pluća mi iz mjeseca u mjesec izgledaju sve bolje, tako da ozbiljno razmišljam da se vratim na posao na pola radnog vremena. Aurore više nema. Janine i Chris su dobro. Ljetnikovac je stavljen na prodaju. Za šest mjeseci moje će kćeri postati milijunašice. A Lilly je jutros rodila dijete. Proučavala sam Janine. Dobro izgleda. Njezina odvjetnica očekuje da će tužba protiv nje biti odbačena prije nego što dođe do suđenja. Govori o Chrisu kao da je to nešto trajno. Neopisivo sam sretna što je ona sretna. Ponovno je pogledala na sat. ”Idemo. Zakasnimo li jednu minutu...” ”Znam.” Ustala sam. ”Bit ćemo u nevolji.” Obje smo ostavile napola pune šalice i zaputile se jednim hodnikom, a potom i drugim, do dizala. Uspele smo se na odjel za porodništvo, a potom smo pratile znakove koji vode do apartmana za rodilje. Javile smo se medicinskoj sestri odjevenoj u jarkoružičastu uniformu. Matt nas je dočekao ispred Lillyne sobe. Bio je odjeven u hlače boje pijeska, finu košulju i karirani džemper. Proveo je dvadeset dva sata uz ženu koja rađa, ali svaka mu je vlas bila na svome mjestu. Smiješio se poput novopečenog oca. ”Hvala nebesima da ste ovdje.” Poljubio nas je u čelo. ”Bojao sam se da ću vas morati tražiti.”
BalkanDownload
”Rekao si jedan sat”, istaknula je Janine, provjeravajući vrijeme na svom telefonu. ”Znam, ali, kako kaže Lilly, prošle su šezdeset dvije minute.” Maknuo se u stranu. ”Uđite. Ja ću otići dolje po kavu i obaviti još nekoliko telefonskih poziva. Neprestano mi uzima telefon iz ruke dok pokušavam razgovarati s ljudima.” Nasmijala sam se. Propela sam se na nožne prste, u svojim čizmama do koljena, i poljubila Matta u obraz. ”Čestitam, tata.” Potom sam ušla kroz poluotvorena vrata. Soba je bila lijepa. Više je nalikovala hotelskoj sobi, a ne bolničkoj u kakvoj sam boravila nakon što sam rodila Miju i Mauru. Lilly je sjedila u kožnatom naslonjaču, odjevena u svijetloplavi kimono. Kosa joj je bila počešljana, a na usnicama je imala ružičasti ruž. Naravno. Jedino po čemu se moglo reći da je prije sat vremena rodila dijete bile su umorne boriće oko očiju. I, jasno, bilo je očito da je plakala. Ciknula je kad nas je ugledala, a potom nam je pružila bijeli smotuljak. Ja sam je prva uzela. ”Oh, Lilly”, rekla sam, gledajući u sitno, slatko lice. Bila je svijetle pud kao Mart, ali kosa i obrve bile su joj crne poput ugljena. ”Predivna je.” Janine je virila preko mog ramena. ”Znaš da se ne razumijem u bebe, Lilly, ali moram reći da je ova jebeno slatka.” Lilly je oštro pogledala Janine. ”Oprosd!” Janine se ispričala. ”Zaboravila sam. Nema prokletog psovanja pred djetetom.” Privila sam bebu na prsa i ljuljuškala je, prisjećajući se Mije i Maure u svojim rukama dok su bile ovako malene. Zatvorila sam oči i upijala njezin božanski miris. ”Savršena je”, prošaptala sam. ”Naša beba je savršena.” ”Kako se zove?” upitala je Janine, smjestivši se u stolicu pokraj Lilly. To je bilo pitanje koje nam je objema bilo u glavi još od trenutka kad nas je nazvao Matt i rekao da se rodila. ”Nadam se da se nećete naljutiti...”, polako je rekla Lilly. Aurora. Namjeravala ju je nazvati Aurora. Janine je bila uvjerena da će to i učiniti. Ali ja nisam. ”To je tvoje dijete”, rekla je Janine. ”Možeš je nazvati kako želiš.” Lilly je pogledala u Janine, pa u mene. ”Zvat će se Joy.” ”Joy”, tiho sam ponovila, gledajući u nju i poljubivši taj nježni obraščić.
BalkanDownload
”Nećeš je nazvati Aurora?” rekla je Janine. Lilly se okrenula prema njoj i lagano odmahnula glavom. ”Ne. Matt i ja smo razgovarali...” Spustila je pogled, a zatim je ponovno pogledala u Janine. ”Odlučili smo da bi to bio prevelik teret za našu kćer, da nosi to ime.” Obje smo gledale u Janine. ”Žao mi je ako te to povrijedilo”, rekla joj je Lilly. Janine je podignula pogled. Oči su joj bile pune suza. ”Ne”, prošaptala je. Ustala je, prišla mi i pružila ruke. Stavila sam joj dijete u naručje. Mislim da nikad nije držala moje kćeri dok su bile novorođenčad. ”Joy zaslužuje vlastito ime”, rekla je Janine. Bojažljivo je ljuljuškala bebu u naručju i promatrala je. Prišla sam Lilly i nagnula se zagrliti je. ”Mislim da bi se Aurora složila s time.”
BalkanDownload
Colleen Faulkner - Kao sestre U ovoj dirljivoj priči prepunoj tuge i topline, Colleen Faulkner istražuje kompleksan odnos četiriju posve različitih žena koje zajedno, ali i odvojeno, putuju kroz život. Još od svoje dvanaeste godine McKenzie Arnold provodi ljeta u gradiću Albany Beachu, u saveznoj državi Delaware, sa svojim najboljim prijateljicama: Aurorom, Janine i Lilly. Ljetnikovac u kojem borave krije trideset godina uspomena - neke su divne, a neke bolne - i čuva tajne koje nikad nisu izašle iz njegovih zidova. Ovo ljeto možda je posljednje koje će provesti zajedno jer Janine razmišlja o prodaji te obiteljske kuće. No zasada ove četiri žene uživaju u jutarnjim šetnjama plažom i lijenim večerima na verandi, slaveći Lillynu dugoočekivanu trudnoću i pružajući podršku McKenzie u njezinoj najvećoj životnoj krizi. Prate ih trenuci smijeha i međusobnog optuživanja, a rađa se i novo razumijevanje one davne noći kad je Aurora jednim strašnim činom obilježila njihov odnos. Kako dani bivaju sve kraći, tako se događaji odvijaju onako kako nitko ne bi mogao predvidjeti, čineći ovo ljeto upečatljivijim od svih dosad.
