C++ Uvod u Programiranje

Programski jezici, C++

II Programiranje pomo u programskog jezika C++ Da bismo napisali program, neophodna su nam dva specijalizovana programa: jedan koji koristimo da napišemo izvornu datoteku, i drugi (kompajler) sa kojim dobijamo izvršnu datoteku. Danas se ova dva prgrama naješe kombinuju u jedinstven paket – razvojno okruženje. Najpoznatije C++ okruženje predstavlja Microsoftov proizvod Visual C++.NET. Meutim, veina ovakvih programa je komercijalna i nije dostupna svim korisnicima. Ipak, mogue je nai veliki broj besplatnih C++ okruženja. Jedno od takvih okruženja je i Dev-C++. Najnoviju verziju pomenutog programa mogue je nai na web stranici firme BloodshedSoftware (http://bloodshed.net/download.html (http://bloodshed.net/download.html tj. http://bloodshed.net/dev/devcpp.html ).

1 Programski paket Dev-C++

1.1 Instalacija Instalacija Dev-C++ programa ni u emu se ne razlikuje od veine instalacionih datoteka u Windows okruženjima. Dovoljno je dvostrukim klikom pokrenuti instalacionu datoteku (npr. devcpp-4.9.9.2_setup.exe) i pratiti poruke na ekranu. Nakon instalacije preporuljivo je podesiti neke opcije, mada to nije od velike važnosti za programe koji e se koristiti na ovom kursu. Ipak, u meniju Tools, i podmeniju Compiler options , prvo treba izabrati opciju Code Generation . U prozoru koji se dobije opciju Enable Exception Handling treba aktivirati (staviti na yes). Zatim treba izabrati opciju Linker i aktivirati Generate Debugging Information . Na ovaj nain instalacija je završena.

1.2 Kreiranje prvog programa 1.2.1 Upisivanje koda Nakon pokretanja programa Dev-C++, prvi korak u kreiranju koda je otvaranje novog zadatka. Dev-C++ pruža više opcija, ali e se u ovom kursu uglavnom raditi na jednostavnim datotekama sa izvršnim kodom (opcija File/New/Source File). Nakon odabira ove opcije, otvara se prozor u koji treba upisati kod, na primjer #include using namespace std; int main() { cout << “Hello, world!” << endl; system("PAUSE"); return 0; }

Nakon upisa kod sauvamo na nekom mjestu na hard disku, npr. pod imenom hello.cpp

1

The world’s largest digital library

Try Scribd FREE for 30 days to access over 125 million titles without ads or interruptions! Start Free Trial Cancel Anytime.













Programski jezici, C++ 1.2.2 Generisanje izvršne datoteke Nakon što se sauva ovaj kod, treba ga kompajlirati, tj. proizvesti izvršnu mašinsku datoteku. Ovo se izvodi korištenjem kombinacije tipki Ctrl+F9 na tastaturi, ili izborom opcije Compile u meniju u nizu alata. Execute, ili pritiskom na ikonu Nakon startanja procesa kompajliranja, pojavljuje se prozor sa porukama koje prate proces kompajliranja. Dev-C++ daje poruku u sluaju da nae bilo kakvu grešku u programu. U sluaju da nema grešaka, stvara se izvršna datoteka koja se naziva hello.exe.

1.3 Pokratanje programa Pokretanje programa, koji smo prethodno kompajlirali, u Dev-C++ okruženju izvodi se izborom opcije Run u meniju Execute , kombinacijom tipki Ctrl+F10 na tastaturi, ili pritiskom na ikonu Prethodna dva procesa (kompajliranje i pokretanje) mogue je objediniti pritiskom na tipku F9 na tastaturi, izborom opcije Compile&Run u meniju Execute, ili izborom ikone . Program je mogue pokrenuti i van Dev-C++ okruženja, dvostrukim klikom na izvršnu datoteku hello.exe.

2 Osnove programiranja

2.1 Struktura programa C++ program se sastoji od jedne ili više cjelina za prevoenje, pri emu ove cjeline predstavljaju dio programa koji treba kompajlirati odvojeno od drugih cjelina. Tanije, cjelina za prevoenje je rezultat primjene preliminarne faze kompilacije, koja se naziva predprocesiranje, na izvornu datoteku ( source source). Izvorna datoteka obino poinje sa jednom ili više (predprocesorskih) direktiva #include , pri emu svaka od njih navodi predprocesor da kopira deklaracije entiteta (funkcija, globalnih varijabli, tipova, itd), koji su definisani u ostalim cjelinama za prevoenje. Posmatrajmo primjer iz prethodnog poglavlja: 1 2 3 4 5 6 7

#include using namespace std; int main() { cout << “Hello, world!” << endl; system("PAUSE"); return 0;















Programski jezici, C++ ime datoteke. Nai tu datoteku i odmah je proitaj. Uglaste zagrade (<>) daju naredbu predprocesoru da nae zadatu datoteku koja je dio standardne biblioteke (u datom primjeru to je datoteka koja sadrži definicije za ispis i upis). U sluaju kada bismo htjeli uvrstiti neku svoju datoteku, umjesto zagrada bismo koristili znake navoda. Dakle, ova linija kaže predprocesoru da nae datoteku koja se zove iostream i da je odmah proita. Naravno, sadržaj tražene datoteke bismo mogli upisati u izvornu datoteku bez korištenja direktive #include . Linija 2 omoguuje pristup standardnom entitetu (namespace ) koji se naziva std. Bez ove linije, linija 5 bi se morala izvršiti na drugaiji nain (std::cout << ....) Linijom 3 poinje stvarni program sa funkcijom koja se naziva main(). Svaki C++ program sadrži ovu funkciju. Funkcija predstavlja dio koda koji odrauje odreenu radnju. Inae, program može da ima proizvoljan broj funkcija, pri emu je funkcija main() specijalna. Kada god se program starta, ona se automatski poziva. Sve funkcije poinju zagradom { i završavaju zagradom }, a sve izme u ovih zagrada predstavlja dio funkcije. Glavni dio programa je linija 5, koja predstavlja neku naredbu, tj. raunarski korak koji daje neku vrijednost. Kraj naredbe uvijek zavr ava taka-zarezom. Naredba u datom primjeru šalje string "Hello world \n" na tok cout (output stream ). String je svaki niz karaktera koji se nalazi izmeu znaka navoda. Posljednji karakter u datom stringu (\n) je karakter koji oznaava novi red (vidi poglavlje II.2.10). Stream je objekat koji izvršava ulazne i izlazne naredbe. cout je standardni izlazni stream u C++ (standardni izlazni stream je obino ekran). Simbol << je izlazni operator (usmjeriva toka) kojem je lijevi operand izlazni stream , a desni izraz, i koji uzrokuje da se ovaj posljednji posalje na prvopomenuti. Dakle, u ovom sluaju string "Hello world \n" se šalje na cout , tj. uzrokuje njegov ispis na ekranu. Linija 6 zaustavlja izvršenje programa, kako bismo bili u mogunosti vidjeti rezultat njegovog rada. Bez ove linije program bi se nakon pokretanja izvršio, a konzola bi se zatvorila tako brzo da bismo imali osjeaj da program nije ništa ni uradio.

2.2 Proces kompajliranja Kompajliranje C++ programa obuhvata nekoliko koraka, koji su veinom nevidljivi za korisnika: prvo, C++ predprocecsor ide kroz program i izvodi instrukcije koje su specificirane predprocesorskim direktivama (npr. #include ). Rezultat ovoga je modificirani tekst programa koji više ne sadrži nikakve direktive. zatim, C++ kompajler prevodi programski kod. Kompajler može biti pravi C++ kompajer koji pravi osnovni (asemblerski ili mašinski) kod, ili samo prevodilac, koji kod prevodi u C jezik. U drugom sluaju, rezultujui C kod je zatim proveden kroz C kompajler kako bi se napravio osnovni kod. U oba sluaja, rezultat može biti nepotpun zbog toga što program poziva podprogramske biblioteke koje nisu definisane u samom programu. Na kraju, linker završava objektni kod njegovim povezivanjem sa objektnim kodom bilo kojeg modula biblioteka koji program može pozvati. Konaan rezultat je izvršna datoteka. 





Slika II.2.1 ilustruje prethodno navedene korake i za C++ prevodilac i za C++ prirodni kompajler.
















C++ program

C++ prevodilac

C++ program

C++ prirodni kompajler

C kod

C kompajler

Objektni kod

linker

Izvršna datoteka

Slika II.2.1 C++ kompilacija

2.3 Varijable Varijabla je simboliko ime za memorijsku lokaciju u koju se mogu pohraniti podaci i naknadno ih pozvati. Varijable se koriste za uvanje vrijednosti podataka tako da se iste mogu koristiti u raznim proraunima u programu. Sve varijable imaju dvije važne osobine: Tip, koji se postavlja kada se varijabla definiše (npr. cijeli broj, realni broj, karakter, ...) Kada se jednom definiše, tip varijable u C++ se ne može promijeniti. Vrijednost, koja se može promijeniti davanjem nove vrijednosti varijabli. Vrsta vrijednosti koja se može pridružiti nekoj varijabli zavisi od njenog tipa. Na primjer, integer varijabla može da uzima samo vrijednosti cijalih brojeva (npr. -5, 13, ..) 



Kada se varijabla definiše, njena vrijednost je nedefinisana sve dok joj se ne pridruži neka. Pridruživanje vrijednosti nekoj varijabli po prvi put naziva se inicijalizacija. Neophodno je obezbijediti da se svaka varijabla inicijalizira prije nego se koristi. Takoer je mogue da se varijabla definiše i inicializira u isto vrijeme, što je vrlo praktino. Naredni primjer pokazuje razliite naine definisanja i inicijaliziranja varijabli. #include using namespace std; main() { int a,b,c; float x = 4.32; int e,f,g; char ime; e = 4; f = g = 12; ime = 'C' }















Programski jezici, C++ niz bita, od kojih svaki može da pohrani binarni broj (0 ili 1). Obino je memorija podijeljena na grupe od 8 uzastopnih bita (ovo predstavlja bajt, byte). Bajtovi su uzastopno adresirani, tako da je svaki bajt jedinstveno predstavljen svojom adresom (Slika II.2.2). adresa

...

1211

1212

1213

1214 1214

1215

1216

1217

bajt

bajt

bajt

bajt

bajt

bajt

bajt

1

1

0

1

0

0

0

...

Memorija

1

bit

Slika II.2.2 Bitovi i bajtovi u memoriji C++ kompajler generira izvršni kod, koji mapira ulazne veliine na memorijske lokacije. Na primjer, definicija varijable int zarada = 500;

navodi kompajler da alocira nekoliko bajta kako bi predstavio varijablu zarada . Taan broj bajta koji je alociran i metod koji se koristi za binarnu reprezentaciju cijelog broja zavisi od specifinosti C++ implementacije, ali uzmimo da se radi o 2 bajta. Kompajler koristi adresu prvog bajta na koju se alocira zarada kako bi oznaio varijablu. Prethodna jednakost uzrokuje da se vrijednost 500 pohrani u ova dva bajta koja su alocirana (Slika II.2.3)

...

1211

1212

1213

bajt

bajt

bajt

1214 1214

1215

10110011 10110011

1216

1217

bajt

bajt

...

Memorija

zarada

Slika II.2.3 Reprezentacija cijelog broja u memoriji Treba napomenuti da je organizacija memorije i korištenje adresa koji se odnose na podatke veoma važno za programera, dok tana binarna reprezentacija podataka koje on koristi to nije.

2.5 Ulazno/izlazne naredbe Naješi nain na koji program komunicira sa vanjskim svijetom je preko jednostavnih ulazno/izlaznih (IO) operacija. C++ omoguuje dva korisna operatora za ovu svrhu: >> za ulaz, i << za izlaz. U ranijem tekstu pokazana je upotreba operatora <<. Naredni primjer pokazuje upotrebu operatora >>.















Programski jezici, C++ 1 2 3 4 5 6 7

#include using namespace std; int main (void) { int radniDani = 22; float radniSati = 7.5; float satnica, plata; cout << "Kolika je satnica? "; cin >> satnica;

8 9

plata = cout << cout << cout <<

10 11 12 13 14

radniDani * radniSati * satnica; "Plata = "; plata; '\n';

}

Linija 9 ita ulaznu vrijednost, koju unosi korisnik i kopira je u satnica. Ulazni operator >> uzima ulazni stream kao lijevi operand (cin je standardni C++ ulazni stream koji odgovara podacima unesenim pomou tastature), a varijablu (na koju se kopira ulazni podatak) kao desni operand.

2.6 Komentari Komentar je dio opisnog teksta koji objašnjava neke aspekte programa. Kompajler u potpunosti ignoriše komentare u programu, tako da je jedina svrha koju komentar ima, da pomognu onome koji e itati program. C++ daje dvije mogunosti pisanja komentara: Bilo šta napisano nakon //, pa do kraja date linije smatra se komentarom Bilo šta napisano izmeu /* i */ smatra se komentarom.  

1 *1 2 3

#include using namespace std; /* Ovaj program racina ukupnu platu radnika, koja se zasniva na ukupnom broju radnih sati i satnici. */

4 5 6 7 8 9

int main (void) { int radniDani = 22; float radniSati = 7.5; float satnica = 33.50; float plata;

// // // //

Broj radnih dana u mjesecu Broj radnih sati u danu Satnica Ukupna mjesecna plata

10

plata = radniDani * radniSati * satnica; cout << "Plata = " << plata << '\n';

11 12

}

13

Jasno da je da se prvi primjer može koristiti za komentar jedne i samo jedne linije (ili dijela jedne linije), dok se posljednjim može komentarisati tekts upisan u više linija.

















Programski jezici, C++ pravilno kreiranje imena (ili identifikatora). Ime traba da se sastoji od jednog ili više karaktera, od kojih bilo koji može biti slovo (tj, slova engleske abecede a-z i A-Z), broj (0-9) i znak "_", pri emu na prvom mjestu ne može da bude broj. Uz to, velika i mala slova se razlikuju, tako da se, na primjer, varijable zarada i Zarada razlikuju. C++ ne postavlja nikakvo ogranienje na broj karaktera u nekom identifikatoru. Meutim, veina implementacija ima ovo ogranienje, ali je ono toliko veliko da ne predstavlja nikakav problem (npr. i do 255 karaktera). Treba imati na umu da postoje odrežene rijei u C++ koje su rezervisane, tako da identifikatori ne mogu uzimati njihova imena. Te rijei se nazivaju rezervisane ili kljune rijei i date su u tabeli Tabela II.2.1 Kljune (rezervisane) rijei u C++ asm auto break case catch char class const

continue default delete do double else enum extern

float for friend goto if inline int long

new operator private protected public register return short

signed sizeof static struct switch template this throw

try typedef typedef union unsigned virtual void volatile while

2.8 Cijeli brojevi Cijeli broj (integer) se može definisati pomou tipova short , int i long. Jedina razlika je u tome da int koristi više ili barem isto bajta kao short, a long koristi više ili barem isto bajta nego int. Ovo zavisi od ra unara na kojem se radi. Konvencija je da cjelobrojne varijable uzimaju u obzir i pozitivne i negativne brojeve (kaže se da su signed ). Meutim, u sluaju kada se koriste kao unsigned, onda mogu uzeti samo pozitivne vrijednosti (sa 0).

2.9 Realni brojevi Realni broj se može definisati sa tipom float i double double koristi više bajta i time















Programski jezici, C++ Karakteri koji imaju posebnu namjenu (ne predstavljaju karaktere koji se ispisuju) predstavljaju se pomou escape sekvenci, kao npr: ‘\n’ – novi red ‘\t’ – novi tabulator ‘\v’ – novi vertikalni tabulator ‘\b’ – backspace ‘\’’ – znak navoda (apostrof) ‘\”’ – dvostruki znak navoda ‘\\’ – backslash (/) ‘\a’ – zvuni signal

2.11 Stringovi String je uzastopni niz karaktera koji se završavaju nultim karakterom. Tako je, barem, bilo u jeziku C. Ipak, u C++ uveden je novi tip podataka koji se naziva C++ string klasa, pa je mogue na mnogo prirodniji nain manipulisati varijablama sa više karaktera. Sljedei primjer pokazuje njenu upotrebu. #include using namespace std; main() { char ch; do { cout << "Pritisnite K ili k za kraj, a bilo koju tipku za nastavak \n"; cin >> ch; if (ch != 'K' && ch != 'k') cout << "Zelite nastaviti?\n"; else cout << "Kraj programa"; } while (ch != 'K' && ch != 'k'); }

Ovaj primjer dobro funkcioniše jer završava program ako se unese "k" ili "K", odnosno program se nastavlja ako se unese bilo koji drugi karakter. Problem nastaje ako korisnik programa pritisne samo tipku ENTER. U tom slu aju objekat "cin" oekuje da se unese neka vrijednost, pa tek onda















Programski jezici, C++ Tabela II.3.1 Aritmetiki operatori Operator

Ime

+ * / %

Sabiranje Oduzimanje Množenje Dijeljenje Ostatak pri dijeljenju

Primjer 12 + 4.9 3.98 - 4 2 * 3.4 9 / 2.0 13 % 3

// // // // //

daje daje daje daje daje

16.9 -0.02 6.8 4.5 1

Osim ostatka pri djeljenju (%) svi aritmetiki operatori prihvataju miješanje cijelih i realnih brojeva. Openito, ako su oba operanda cijeli brojevi, i rezultat je cijeli broj. Meutim, ako je jedan od operanada realan, onda je i rezulat realan (tipa double ). Kada su oba operanda pri dijeljenju cijeli brojevi, rezultat je takoer cijeli broj (tzv. cjelobrojno dijeljenje). U tom sluaju rezultat se zaokružuje na donju vrijednost, tj. 9 / 2 -9 / 2

// daje 4, a ne 4.5! // daje -5,a ne -4.5!

S obzirom da neželjeno cjelobrojno dijeljenje predstavlja jednu od naješih greški u programiranju, neophodno je da promijenimo jedan od operanada da bude realan broj, kao npr. int int double

cijena = 100; volumen = 80; jedinicnaCijena = cijena / (double) volumen;

// daje 1.25

Operator % daje ostatak pri dijeljenju dva cijela broja (oba operanda moraju biti cijeli brojevi), npr. 13%3 daje 1

3.2 Relacijski operatori C++ nudi 6 relacijskih operatora za raunanje brojnih veliina (Tabela II.3.2) Tabela II.3.2 Relacijski operatori Operator

Ime

Primjer

== != <

Jednakost Nejednakost Manje od

5 == 5 5 != 5 5 < 5.5

// daje 1 // daje 0 // daje 1
















3.3 Logiki operatori Za kombinovanje logikih izraza C++ nudi tri logika operatora (Tabela II.3.3). Slino relacijskim operatorima, rezultat pri korištenju logikih operatora je 0 (false) ili 1 (true). Tabela II.3.3 Logiki operatori Operator

Ime

! && ||

Logika negacija Logiko i Logiko ili

Primjer !(5 == 5) 5 < 6 && 6 < 6 5 < 6 || 6 < 5

// daje 0 // daje 1 // daje 1

Logika negacija je unarni opearator, tj. ima samo jedan operand kojem daje negativnu vrijednost.

3.4 Inkrementalni Inkrementalni i dekrementalni dekrementalni operatori operatori Takozvani auto inkremetalni (++) i auto dekrementalni (--) operatori obezbijeuju prigodan nain za poveavanje, odnosno smanjivanje brojne varijable za 1. Upotreba ovih operatora je sumirana u Tabeli II.3.4., pri emu se predpostavlja da je int

k = 5;

Tabela II.3.4 Inkrement i dekrement operatori. Operator

Ime

++ ++ ---

Inkrement (prefiks) Inkrement (postfiks) Dekrement (prefiks) Dekrement (postfiks)

Primjer ++k k++ --k k--

+ + + +

10 10 10 10

// // // //

daje daje daje daje

16 15 14 15

Kao što se vidi, oba operatora se mogu korisiti u prefiksnom ili postfiksnom obliku. Razlika je velika, jer kada se operator koristi u prefiksnom obliku prvo se primijenjuje operator, a onda se u izrazu koristi rezultat. Kada se koristi u postfiksnom obliku, prvo se rauna izraz, a onda se primijenjuje operator. Oba operatora se mogu primijeniti kako na cjelobrojne, tako i na realne brojeve, iako se ova karakteristika veoma rijetko koristi na realnim brojevima.















Programski jezici, C++ Tabela 2.3.5 Operatori pridruživanja Operator = += -= *= /= %=

Primjer

Ekivalentno sa

n n n n n n

n n n n n

= 25 += 25 -= 25 *= 25 /= 25 %= 25

= = = = =

n n n n n

+ * / %

25 25 25 25 25

Kako operator pridruživanja sam po sebi predstavlja izraz ija se vrijednost pohranjuje u lijevi operand, on se može korisititi kao desni operand za narednu operaciju pridruživanja, odnosno može se napisati: int m, n, p; m = n = p = 100; m = (n = p = 100) + 2;

// znai: n = (m = (p = 100)); // zna i: m = (n = (p = 100)) + 2;

m = 100; m += n = p = 10;

// znai: m = m + (n = p = 10);

ili

2.6 Uslovni (ternarni) operator Uslovni operator treba tri operanda (odatle ime ime ternarni). On ima opštu formulu: operand1 ? operand2 : operand3 operand1 se izraunava, i tretira se kao logiki uslov. Ako je rezultat razliit od nule, tada se izraunava operand2 . U suprotnom, izraunava se operand3. Na primjer: int m = 1, n = 2; int min = (m < n ? m : n);

// min dobija vrijednost 1

Provjeriti šta je rezultat sljedee upotrebe uslovnog operatora: int min = (m < n ? m++ : n++);


















4.1 Jednostavne i složene naredbe Jednostavna Jednostavna naredba je svaka naredba koja završava taka-zarezom. Definicije varijabli i izrazi koji završavaju sa taka-zarezom su neki primjeri: int i; ++i; double d = 10.5; d + 5;

// // // //

deklaraciona naredba naredba sa popratnim efektom deklaraciona naredba beskorisna naredba

Posljednji primjer pokazuje beskorisnu naredbu, jer nema nikakvih popratnih efekata. Najjednostavniji oblik naredbe je linija koja sadrži samo taka-zarez, tzv. null -naredba. -naredba. No, i ovakva naredba ponekad ima smisla, što e se pokazati u kasnijem tekstu. Mnogostruke naredbe se mogu kombinovati u složene naredbe kada se grupišu izmeu velikih zagrada ({}), kao na primjer { int min, i = 10, j = 20; min = (i < j ? i : j); cout << min << '\n'; }

Ovakve naredbe su korisne iz dva razloga: a) omoguuju da se mnogostruka naredba postavi tamo gdje bi inae mogla da se postavi samo jedna, i b) omoguuju da se u program uvede scope ( prostor). Scope predstavlja dio programa unutar kojeg varijabla ostaje definisana. Izvan scope-a ona to više to nije. Ovo je veoma važna osobina o kojoj e više biti rijei kada se budu objašnjavale funkcije.

4.2 Naredba if
















Ovdje se najprije izvršava izraz, i ako je rezultat razliit od nule, izvršava se naredba1 . U suprotnom, izvršava se naredba2 , što pokazuje i sljedei primjer: #include using namespace std; main() { int x; cout << "Unesite neki broj"; cin >> x; if (x % 2 == 0) cout << "Broj je paran" << endl; else cout << "Broj je neparan" << endl; }

Pored prethodno navedenih varijanti, postoji i ugniježdena if naredba, u kojoj se javljaju više od dvije alternative. Primjer takve varijente je: if (callHour > 6) { if (duzinaPoziva <= 5) cijena = duzinaPoziva * tarifa1; else cijena = 5 * tarifa + (duzinaPoziva - 5) * tarifa2; } else

cijena = osnovnaCijena;

4.3 Naredba switch















Programski jezici, C++ #include using namespace std; main() { int ocj; cout << "Unesite ocjenu: "; cin >> ocj; switch (ocj) { case 5: cout << "Imate 90 – 100 bodova" << endl; break; case 4: cout << "Imate 80 – 89 bodova" << endl; break; case 3: cout << "Imate 70 – 79 bodova" << endl; break; case 2: cout << "Imate 60 – 69 bodova" << endl; break; default: cout << "Imate ispod 60 bodova" << endl; } }

4.4 Naredba while Naredba while (naziva se i while petlja) omoguuje ponavljanje neke naredbe sve dok je ispunjen neki uslov. Opšti oblik ove naredbe je: while (izraz) naredba;















Programski jezici, C++ do naredba; while (izraz);

Prvo se izvršava naredba, a zatim provjerava izraz. Ako je izraz razliit od nule cijeli proces se ponavlja. U suprotnom, petlja se zaustavlja. do petlja se manje koristi nego while petlja. Obino se koristi kada se tijelo petlje mora izvr iti

najmanje jedanput bez obzira na ispunjenje uslova. Takav primjer je ponovljeno unošenje nekog broja i izraunavanje njegovog kvadrata dok se ne unese 0: do { cin >> n; cout << n * n << '\n'; } while (n != 0);

Za razliku od while petlje, do petlja se nikada ne koristi sa praznim tijelom prvenstveno zbog jasnoe.

4.6 Naredba for Naredba for (for petlja) je slina naredbi while , ali ima dvije dodatne komponente: izraz koji se izraunava samo jednom prije svega, i izraz koji se izraunava jednom na kraju svake iteracije. Opšti oblik naredbe for je: for (izraz1; izraz2; izraz3)















Programski jezici, C++ for (; i != 0;) bilo-sta;

// je ekvivalentno sa: //

while (i != 0) bilo-sta;

Uklanjanje svih izraza u petlji daje beskonanu petlju: for (;;)

// beskonana petlja bilo-sta;

Pošto petlje predstavljaju naredbe, mogu se pojaviti unutar drugih petlji (tzv. ugniježdene petlje). Na primjer: for (int i = 1; i <= 3; ++i) for (int j = 1; j <= 3; ++j) cout << '(' << i << ',' << j << ")\n";

daje parove skupa {1,2,3}

5 Funkcije Ovo poglavlje opisuje funkcije, koje definiše korisnik, kao jedan od glavnih graevinskih blokova u C++ programiranju. Funkcije obezbijeuju prikladan nain upakivanja nekog numerikog recepta, koji se može koristiti koliko god je to puta potrebno.

5.1 Definicija funkcije Definicija funkcije se sastoji od dva glavna dijela: zaglavlja ili interfejsa, i tijela funkcije. Interfejs (neki ga nazivaju i prototip) definiše kako se funkcija može koristiti. On se sastoji od tri dijela:

















Programski jezici, C++ 1 2 3

int Stepen (int ba za, unsigned int eksponent) { int rezultat = 1; for (int i = 0; i < eksponent; ++i) rezultat *= baza; return rezultat;

4 5 6 7

}

Linija 1 definiše interfejs funkcije. Ona poinje tipom funkcije koji se vraa (u ovom sluaju int). Nakon toga je dato ime funkcije (Stepen ), a zatim njena lista parametara. Funkcija Stepen ima dva parametra (baza i eksponent) koji su tipa int. Sintaksa parametara je slina sintaksi definisanja varijabli, tj. nakon tipa daje se ime parametra. Meutim, nije mogue nakon tipa dati niz parametara odvojenih zarezom, kao u int Stepen (int baza, eksponent)

// Ovo je pogrešno!

Zagrada { u liniji 2 predstavlja poetak tijela funkcije. Linija 3 definiše lokalnu varijablu.















Programski jezici, C++ }

return rezultat;

main () { int a,b; cout << "Unesi bazu:"; cin >> a; cout << "\nUnesi eksponent:"; cin >> b; cout << a<<"^" <
Primjer 2. Treba napomenuti da se deklaracija funkcije sastoji od njenog prototipa, tako da je za deklarisanje dovoljno ispisati samo njen prototip. Na taj nain, kompletna definicija funkcije se može dati kasnije, kao što je pokazano u narednom primjeru. Takoer je mogue izostaviti nazive parametara u deklaraciji, ali to nije preporuljivo. #include
















}

cout << "Unesi bazu:"; cin >> a; cout << "\nUnesi eksponent:"; cin >> b; cout << a<<"^" <
Ovdje treba paziti gdje se datoteka StepenInt.h nalazi. U primjeru koji je dat, ona se nalazi u istom direktoriju kao i izvršna datoteka. U suprotnom, treba dati taan (relativni ili apsolutni) položaj ( path path) iste.

5.2 Parametri i argumenti C++ podržava dva oblika parametara: vrijednost i referencu. Parametar po vrijednosti prima kopiju vrijednosti argumenata koja im se prenosi. Kao posljedica toga, ako funkcija napravi bilo kakvu promjenu na parametrima, ovo nee promijeniti vrijednosti argumenta. Na primjer, #include
















5.3 Globalne i lokalne varijable (globalni i lokalni scope ) Za sve što se definiše izvan programskog scope-a se kaže da ima globalni scope. Tako, sve funkcije koje smo do sada koristili imaju globalni scope , i predstavljaju globalne funkcije. No, i varijable se mogu defnisati u globalnom scope-u, tj. izvan svih funkcija koje se koriste u programu. Na primjer: int godina = 1994; int Maksimum (int, int); int main (void) { //... }

// globalna varijabla // globalna funkcija // globalna funkcija

Treba zapamtiti da su globalne varijable automatski inicijalizirane na vrijednost nula. Pošto su globalni entiteti vidljivi na svim programskim novoima, oni moraju biti jedinstveni na nivu programa. To znai da se globalne varijable ili funkcije na globalnom scope-u ne mogu definisati više nego jedanput, iako se ime funkcije može definisati više puta sve dok su im parametri (njen potpis) jedinstveni. Globalni entiteti su openito pristupani bilo gdje u programu. Svaki blok u programu definiše lokalni

. Na taj nain, tijelo funkcije predstavlja lokalni















Programski jezici, C++ int greska; void Greska (int greska) { //... if (::greska != 0) //... }

// odnosi se na globalnu varijablu error

5.4 Rekurzivne funkcije Za funkciju koja poziva samu sebe kažemo da je rekurzivna. Rekurzija je opšta programska metoda koja se primijenjuje na probleme koji se definišu u odnosu na same sebe. Na primjer, problem raunanja faktorijela je primjer rekurzivne funkcije. Faktorijel je definisan sa: Faktorijel od 0 je 1. Faktorijel pozitivnog broja n je n puta faktorijel od n-1  

Posljednji dio definicije jasno pokazuje da je faktorijel definisan u odnosu na samog sebe, te se stoga može predstaviti rekurzivnom funkcijom, npr. int Faktorijel (unsigned int n)

















Programski jezici, C++ int

}

rezultat = 1;

for (int i = 0; i < eksponent; ++i) rezultat *= baza; return rezultat;

double double Stepen Stepen (double (double baza, baza, double ekspon eksponent) ent) // funkcij funkcija a Stepen Stepen sa realnim parametrima { return exp(eksponent*log(baza) exp(eksponent*log(baza)); ); } double

Stepen

(double

eksponent)

//

funkcija

Stepen

sa

jednim















Programski jezici, C++ visina , respektivno. Svaki elemenat niza se može tretirati kao varijabla tipa cijeli broj. Tako, na primjer, da bi smo treem elementu ovog niza pridružili vrijednost 177, pisali bismo: visina[2] = 177;

Pokušaj pristupa nepostojeem elementu nekog niza (na primjer visina[-1] ili visina[10] ) može uzrokovati ozbiljnu grešku (tzv. runtime greška, ili greška 'indeks izvan granica’). Procesiranje bilo kojeg niza obino ukljuuje korištenje petlje, koja ide kroz niz od elementa do elementa. Sljedei primjer pokazuje funkciju koja rauna srednju vrijednost nekog niza:















Programski jezici, C++ #include using namespace std; double Srednja (int broj[],int velicina) { double srednja = 0;

}

for (int i = 0; i < velicina; ++i) srednja += broj[i]; return srednja/velicina; srednja/velicina;

main () {















Programski jezici, C++ Interesantno je napomenuti da je i C++ string niz karaktera. Tako char

str[] = "HELLO";

definiše varijablu str kao niz šest (6) karaktera: pet slova i prazan karakter (null -character ). ). Završni prazan karakter postavlja kompajler. Za razliku od toga, char

str[] = {'H', 'E', 'L', 'L', 'O'};

definiše varijablu str kao niz od 5 elemenata.















Programski jezici, C++ 26, 34, 22, 17, 24, 32, 19, 13, 28, 38, 25, 20 };

Ipak, bolja opcija je korištenje ugniježdenog inicijalizatora, pošto ne samo da je pregledniji, nego daje i dodatne mogunosti. Na primjer, ako nam je samo prvi elemenat svakog reda razliit od nule, a ostali su jednaki nuli, mogli bismo koristiti: int godDobTemp[3][4] = {{26}, {24}, {28}};

Takoer je mogue izostaviti prvu dimenziju (implicitna inicijalizacija), kao u:
































Programski jezici, C++ Otvaranje datoteke za pisanje















Programski jezici, C++ Ako za otvaranje datoteke koristimo ofstream objekat, onda ne moramo koristiti dodatne















Programski jezici, C++ fstream izlazUlaz; izlazUlaz.open("studenti.txt", izlazUlaz.open("studenti. txt", ios::in | ios::out);















Programski jezici, C++ ofstream izlaz; izlaz.open("studenti.txt");



























C++ Uvod u Programiranje

Recommend Documents