Bare Poparić - O POMORSKOJ SILI HRVATA ZA VRIJEME NARODNIH VLADARA

'

ki

^

<
<$

>?c-,

-^^

•^

^

-^

'^^

-^

<^>

<;^

'9>

<^

^BARE POPARIC

c^

<^

<^

<^

j/M

<^'

^

^

POMORSK0J HRVATA

i^ps^^'

SILI

U>

ZA DOBE NARODNIH VLADARA.

^

'^

^-^<^

ZAGREB. IZDANJE „MATICE HRVATSKE". 1899.

«>

«-

«>

«>

«>«><»«>

<»

^

•S>

^K

BARE POPARI,

POMORSKOJ

SILI

HRVATA

ZA DOBE NARODNIH VLADARA.

S

UVODOM

RIMSKIM LIBURNAižfe.:-

SA SLIKOM:

-

RATNE LIBURNE.

ZAGREB 1899. NAKLADA „MATICE HKVATSKE' TISAK

K.

ALBRECHTA

(JOS.

W1TTASEK).

603543 7.

3. 5

5"

može

iwr/ e

se kazati,

svoju narodnu

da

imaju podpunu

primorski narodi

ako

povjest,

nije

obradjena

pomorskoga

njihove mornarice, njihova

za primorski narod, nije manje važno od kopna. i

povjest

i

More,

života.

U

politikom

kulturnom životu primorskoga naroda, more, ako nije odliniji,

a ono je

barem jednako važan imbenik. Bolji, iliji, zdraviji mal ne cieli svoj viek na nenevjernom morskom valovju, privikne priljubi se

dio primorskoga naroda boravi

mirnom i tomu strašnomu elementu,

i

koji je progutao,

guta

i

e pro-

još

gutati milijune života, sve bez traga, bez nadgrobna spomenika.

Pa ipak ovjek ljubi to silno, to divlje more. Ljubi ga, ono u niemu ne zaostaje za kopnom, jer mu u svemu nadomješta tvrdu zemlju. Kopno ima svoje gorje, more svoje valovje; kopno ima svoje rudnike, more je neizcrpiv. rudnik

jer

blaga

i

bogatstva narodnjega

more ogromne svoje more

svieta,

nije

nije

y,£>.£i>â),

do

moru

i

vieka.

li

ogromna trgovaka

kako ga Homer

kutie zemaljske

svieta

ima svoje gradove, a kopno izprekrižano mrežom

po kojima tee trgovina na sve strane

cesta,

(OYpa

kopno

;

ladje; ako je

kruglje,

Na kopnu

koji

e

oda svih strana

cesta,

nazivlje, koji

ali

i

,

»vodeni put«

veže

obstojati,

i

najzabit-

dok bude

tvrdjave brane slobodu domovine, na

goleme gjemije. Na kopnu imade bojnih poljana, na kojima seje kadšto sudbina naroda riešila; a more je samo golo neizmjerno razbojište, na kojemu ovjek, pionir napredka

i

ju brane

kulture, neprekidan a nejednak boj bije sa prirodom, sa

smru.

Važnost mora

IV

A

na moru se

groznoj

pomorstva.

i

je takodjer višekrat

i

sudbina naroda

riešila

u

bitci.

Što vise?

Ako

emo nije

tek pregledamo povjest ovjeanstva,

se osvjedoiti o velikoj

mogao da postane trajno velikim monim, ako ne mora na moru razvita pomorstva. Države, koje ne

ima-

i

djaše

ima-

i

dose oduška na more, okoristiti,

koje

ili

tim

se

oduškom ne znadoše

ne povedoše nikad u sboru naroda odlune

važne riei

;

doim

svom

po

sitne,

i

razvijeno svoje pomorstvo postadoše

za primorske narode

i

mone

države utvrdjena je

i

kulturnoga napredka

uz

Dapae

bogate.

da im po-

istina,

propadanja. Napreduje

ili

bar

ili

državice

teritoriju,

morski odnošaji od pamtivieka bijahu mjerilom i

na prvi mah

da nijedan narod nikada

istini,

materijalnoga

pomorstvo,

li

jakom mornaricom, narodno blagostanje se podiže, ime toga naroda je uvaženo; propada li pomorstvo, tomu su narodu na domaku crni dani. Ta se istina toli sjajno odrazuje na svakoj stranici historije ovjeanstva, da može malo što da bude jasnije utvrdjenije od nje. U davnoj davnini nalazimo Egipane doista na visokom stepenu kulture, to još u doba, kada se potonjim najslavnijim

razpolaže

li

se

i

i

narodima

nije ni za

ime znalo. Pa ipak, što je

odbijemo

izveo Egipat, ako

milijuna

djelo

ogromnih neukusnih gradjevina? Tko se te kulture?

pa ipak

stigla

ga

je narod za cielo to

taj

je

donekle

Egipat nije nikad mogao da se

avaše Egipane, da rodnomu saobraaju, zemlje bijaše im koji bi se drznuli

rieke,

na

suncu

vrieme

toli

A

ma

niti

približi visini,

inae

bilo

u

dovinuše u

to je bilo s toga, što vjera sprje-

se sasvim posvete što

ostao

sudbina kulturnih Kitajaca.

politikom, bilo u kulturnom pogledu, do koje se svoje doba Atena, pa Rim.

hove

ruku oko

robskih

je ogrijao

Narodna povjest egipatska ne zahvaa stoljea, ona

broji milenije;

kao ukoen,

velianstvena

i

pomorstvu

po položaju

i

po

i

medjunabogatstvu

prirodno. Vjera njihova odsudjivaše one,

da odmotaju jedra dalje od delte svete

da zaplove tim mrzkim elementom, u kojem

oživljujui Nil nalazi svoju grobnicu.

nji-

sveti

!

—

Egipani.

Kad

to uvaži,

se

ne ima

lenija

Nilova

uša;

ni

a

i

nije

da

traga,

—

Grci.

udo,

mal ne za dva

što

bi ladja egipatska bila

kada su se ipak na

kasnije,

V

Rimljani.

im se pomorstvo Bog zna koliko

to odvažili,

kamo

razvilo,

po mi-

i

odjedrila

da

li

iz

nije

do-

bi

spjelo do visine, koja bi izkljuila tudjinsku utakmicu u njiho-

na obalama

pa su im se spretni Heleni ugnjezdili

voj zemlji,

svete rieke

i

vodili njihovu trgovinu s ostalim

stranama pozna-

toga svieta. Ti Heleni, a u prvom redu Atenjani, svoju prosvjetu, kojoj

e

da

imaju

zahvale

prvom

se ljudstvo do vieka diviti, u

redu svomu silno razvitomu pomorstvu

i

svojim ratnim morna-

ricama. Periklesov viek naziva se »zlatnim«, a takav doista bijaše;

toga vieka ne zabilježi

ali

mornarica atenska, ratna

ne

rikles

bi bio

mogao da

gajne, niti bi se 8

— 10

razpolaže milijunima

a u isto vrieme

grku

štitila

i

oni velikani

i

i

onom

vieku, u

mudraci grki, koji postaše, a

i

i

bez njegova uporišta tu

podiglo bi

kulturu

kulturu

postala

bi

kojem se rodiše

e

ostat

mudracima cieloga prosvietljenoga

stvo je dakle uzdržalo

ne

moru.

po

grka

je

klasina grka zemlja bila

spasila; bez nje,

sliepo

kojih

trgovinu

njihovu

vodama mornarica

perzijskom satrapijom u istom

velikanima

ne

gradjana,

bude mornarica atenska držala

bijaše više od 20.000, da ih ne uzdi,

savezne bla-

iz

milijuna saveznika bilo mal

Prije toga, u salaminskim

tada

prva na svietu. Pe-

bila

pokoravalo skupštini samovoljnih atenskih

na

da ne bude

historija,

trgovaka,

i

i

do vieka,

Pomor-

svieta.

grku do

vrhunca;

iztonjaka

svjetlost bila zamienila

tmina, pa je posve shvatljivo, što su Atenjani mogli da prospu milijune današnje vriednosti za milijune stojao

i

Rimska veliina

si

kad

Propileje,

ih

je

datira od sagradjenja rimske prve ratne

mornarice za punskih ratova.

mogao da

velebne

njihov pomorski arsenal

uništi svojih

Bez nje Rim ne

bi

nikad

takmaca na sredozemnom moru,

bio

niti bi

bio utro put za gospodstvo svieta.

Bez mornarice rimska osvajanja niila na samu je crv

poeo

Italiju.

toiti

To

stoji;

bila bi

se

kao što takodjer

ogromnu državu rimsku,

valjda ograstoji,

historija

da kada je

žabi-

:

!

VI

—

Mletani.

—

Španjolci.

Englezi.

Iježila i poetak propadanja rimske pomorske sile; pa nije bilo udo, da je jednom nadošlo doba, kada je »glavi« svieta, »vjenomu« gradu, šaka gusara drznula se da spriei dobavu živeža. U srednjem vieku Mletci, u poetku bez pedlja vlastitoga i

postadoše vrlo uglednom državom jedino po svojem

teritorija,

pomorstvu.

bez plodnih poljana,

Mletci,

bez ikakvih rudnika,

U

po svojoj mornarici postase najbogatijim gradom.

Mletke su

zapadne Evrope, da se dive krasoti grada, da

dolazili vladari

ih zabliesti stolno

posudje zlatno

doba, kada

srebrno, u

i

su

možda njemaki plemii iz zemljanih drvenih zdjela blagoali nije pria vali. Doduše je pria, bez vriednosti, koja veli, da je ohola mletaka duždevica, iz roda slavnih Orseola, dala i

rosu sabirati, da

si

od nje kupelj pravi

Poetkom novoga

srea pomorska

vieka

moi

Španjolsku do silne

i

zastave na obalama novoga svieta, ne i

bijaše

podigla

ugleda. Bez nje ne razvi ona svoje

zavlada zemljom

zlata

dragulja. Ali

poeše

netom

se rušiti

valovi, što

ljuti

pomorska

je

mo

njezin

;

kada

a

padati, biesni

što

joj

Englezi uništiše nepobjedivu »armadu«, dospjela

je Španjolska u skrajnu dišnjih poraza

poela

Španjolske

sila

ugled

i

nemo,

koje, osobito poslije ovogo-

iz

e

na moru, kao da se ne

ve

nikad više

pridii.

300 godina pobjeditelji njezine >armade«, kojima je u povjesti pomorstva obrtnog razsva povjest ogromnoga trgovakog sadržana voja do današnje od svakoga priznate veliine. A tu im veli-

Mjesto njezino u zboru vlasti

drže

mal

ne

i

i

inu može

podržavati samo njihovo

glezkoj njezinu mornaricu, ona

ona

e

vriediti

Pomorstvo

onda

nije

maglama

dakle, od pamtivieka bilo glavnim uvjetom

je,

i

udo,

blagostanju što"

naroda.

narodne povjesti bude prouena što više

i

i

kad je

tomu

povjest

pristoji,

i

da ta grana

razložena.

manje sve obale, tako

dranskoga mora ima

A

pomorstvo u povjesti primorskih gra-

dova zauzima vrlo odlino mjesto, pa se

Kao

Oduzmite En-

zadušiti u svojim

nešto više od suprotne joj Skandinavije.

veliini država, srei tako,

pomorstvo.

e se

svoga

i

hrvatska obala ja-

pomorstva.

Ta

povjest

Hrvati na jadranskom moru.

siže

VII

u trgovakom obziru u daleko predrimsko doba, a dopire

naravski do u naše dneve. Ali tu povjest ne namjeravamo

Naše

pitivati.

e

se

iztraživanje

ograniiti

hrvatski narod razpolagao

vlastitom

skom ratnom mornaricom.

A

viekova je

:

to

iz-

na dobu, kada je

pomorskom

silom,

doba ne zahvaa

hrvat-

punih pet

ni

dobu naime hrvatskih narodnih vladara, Jerbo, kada

Hrvatska prestala imati vladare svoje

državne

krvi,

hr-

S predzadnjim hrvatskim narodnim kraljem Zvonimirom povjest pomorske sile hrvatske pre-

vatske mornarice je nestalo.

staje.

Za hrvatsko-ugarskih kraljeva državne mornarice nemamo.

Primorski gradovi imali su

nadalje po nekoliko ratnih ladja,

i

svaki za sebe, bez ikakve zajednice

;

dotini municipiji. To je trajalo sve dokle Mletani ne

mal ne

cielu hrvatsku obalu

ali

njima razpolagahu sasvim zauzeše

u prvoj polovini XV. vieka. Tada

postadoše oni jedinim gospodarima jadranskoga mora, pa se je

sada ta povjest nastavila u povjesti mletakih pada mletake republike. Tada, od god. 1797. za kakvih 18 godina, ne može da bude govora koj,

austrijskoj,

niti

niti

o hrvatskoj ratnoj

je nestalo s republikom; druga se je tek

galija,

—

niti

do

sve

dakle

1815.,

o mleta-

Prve

mornarici.

pokazala na obalama

Dalmacije, kada je ovu barun Rukavina god.

1797.

došao da

posjedne; a tree naprosto ne bijaše, ako ne uzmemo, da su na austrijskim ladjama bili samo Hrvati. U ovom razdobju, u metežu Napoleonskih ratova, križale su po jadranskom moru strane mornarice:

god.

ruska

1811. ogledala na

i

englezka, s kojom se

brzu

ruku

priredjena

pošto je Evropa prognala Napoleona na

kada su Habsburgovci obalom,

poima

otok

definitivno zagospodovali

je

kod Visa

francezka. sv.

Tek te

Jelene,

nad hrvatskom

ozbiljan razvitak austrijske ratne mornarice.

Povjest hrvatske pomorske

sile

ima dakle

tri

nastavka:

u mornarici pojedinih primorskih gradova od konca XI. do po-

etka XV.

vieka; u

mornarici austrijskoj.

hrvatske vijoj

dobi.

mletakim galijama; pa u današnjoj ratnoj Prema tomu u povjesti pomorske sile

ne može da bude govora o kakvoj

Doba

starijoj

ili

no-

njezina je jedna, ona naime narodnih vladara

u kraljevini Hrvatskoj.

Starosjedioci na jadranskom moru.

VIII

Još nešto.

Povjest pomorske stavke, nego

hrvatske ima

sile

svoje predtee,

i

samo svoje

ne

na-

u povjesti naroda starosje-

to

i

dioca na ovoj obali, pa u povjesti carstva rimskoga, zapadnoga

iztonoga upravo onako, kako se na ovima nastavlja poi narodna povjest hrvatska. To je razlog, s kojega u

i

i

litika

svakoj povjestnici naroda našega

gledu

i

povjest starosjedioca

rimskoga gospodstva.

mene

i

A

nalazimo

to je

i

pridodanu

u

Dalmata, Liburna,

Ilira,

posve u redu,

prie-

onu

te

pošto se uspo-

plemenski ostanci iih naroda za dugo vremena povlae

kroz povjest hrvatsku, pa kada bi se prošlost

naroda jedno-

tih

stavno mimoišla, to bi bez sumnje bilo na uštrb jasnoe same

nuždnim obzir na pomorske

sile

liburnama«. S

njima imamo

pošto

To

strukcije, koliko

i

emo

razlikovati nije se

pa

s

A

stvarajui

po kalupu starovj^nih,

po gotovo mogle znatno

nisu se

od rimskih liburna. Za dobu, kojom nam se je

sauvao uzorak

baviti,

ladje niti najuvenijih pomorskih naroda,

toga, do protivna

Tomislavove ratne

kon-

pošto bar prva

niemu kakav

obe

u

biti

moru

a one na jadranskom

zabaviti,

u brodogradnji, pa su trgovake

niti

ratne ladje te dobe mogle

rimskim

»o

podulje

se

same ratne njihove opreme.

duh, nije ga mogla iztai

pokazuje

se

toliko u pogled

najobilnijih viesti,

polovina srednjega vieka nije iztakla u

i

uvodu

razlog

je

liburnama

tim

gotovo

kada se poduzima crtanje povjesti

te narode,

hrvatske.

Po

kulturne.

osobito

povjesti hrvatske,

možemo

dokaza-,

kazati,

sagene ikondurene

da se doista

razlikovahu

mnogo

od carskih rimskih liburna.

Nego

stari

pisci

nam

ostaviše

žalibože

glede pomorstva u obe, pa smo u tom

samu

najslavniju

dobu Atene

i

Rima,

ipak svoje suvremene historiare,

na istu glede pomorske

noga srednjega

kamo

Hrvata

u

vieka, u kojoj nismo na

svih naših vladara, bilo

U Bakru,

sile

—

o

banova

Božiu

ili

premalo

obziru na

viesti

udu

za

i

država, koje imadoše

li,

da bismo mogli

prvoj

istu

polovini niti

s

biti

mra-

imenima

kraljeva.

1899.

B. P.

•

Ratna Popari: Pomorska

sila

Hrvata

(str.

1.).

1

urna. •Matica Hrvatska« i899.

rimskim liburnama.

Dalmate

Iliri,

Liburni.

i

I.

— Njihovi Rimljanima. — Dalmato— Navale Dalmata na Liburne. — Liburni — Rimljana. — Ladje Liburna odluuju bitkom kod

Pomorstvo

ratovi s

Ilira.

rimski ratovi. nici

savez-

Aktija.

Rimljani nazivlju

y>

liburnama a

svoje ratne ladje.

Ilire Dalmate povjest nam na iztonoj obali jadranskoga ^^^ mora spominje i narod Liburna. Grki i rimski pisci, sto nam o tim narodima ostaviše viesti, nisu složni glede njihovih

ii|Sz

i

državnih granica;

južne strane do

velika

ih

ali

Neretve,

veina

da su

drži,

Iliri

da su se Dalmate po malo

imali

prostrli

od Neretve do Krke, doim ciela obala od ove rieke pa do Raše u Istri da je spadala Liburnima. Prema svomu položaju sva ta tri naroda bijahu upuena Pedeset

na pomorstvo.

oveih

otoka,

bezbroj

manjih

školja,

arobnih zatona, onda sva sila najsgodnijih prirodnih luka moralo je doista namamiti te narode na more. Blizina pak izi

medju kopna

i

otoja mogaše tim narodima

saobraaj izmedju kopna otoka

druge strane, dok

s

ne otisnuše Popari

:

ti

narodi

Pomorska

sila

i

i

otoka se,

s

jedne,

sranosti za

izmedju

usavršivši donekle

na debelo more.

Hrvata.

uliti

a

svoje

samih ladje,

Pomorstvo

Za

kljuujemo s

njima

zalietali

doista

ne samo

bile

dok

ovi

brze

brzo

Iliri

punskoga

i

postaše

rata,

ak

nego

dodijaše

se

za-

;

kad su se

velike,

i

a zakvaiše

Helenima;

prvoga

za

,

i

po-

posvetili

svuda po jadranskom,

u jonsko more. Svojim gusarenjem južnim susjedima,

rana

za

se

ladjama nismo obaviešteni

njihovim

da su

tek,

da su

utvrdjeno,

je

Ilire

Pobliže

morstvu.

Ilira.

i

svojim

s

Rimljanima,

i

pomorskom

koja je išla za uništenjem kartažke suparnice.

vlasti,

U

odušku izmedju prvoga Rimljani

pleli se

drugoga punskoga rata

i

Oni su

s Ilirima.

opomene ne samo ne

nego

uvažiše,

gusare

ilirske

svoga grdnoga

menuli, da se okane

zanata;

za-

najprije opo-

pa kada

Iliri

dapae pogubiše

te

Lucija

Curuncanija, jednoga od rimskih poslanika, koji im bijahu donieli

poruke rimskoga senata, puk rimski god. 229.

zakljui proti njima Prvi

ilirski

Tada je nad

rat.

izpao je sretno

rat

pr.

Krista

Ilirijom vladala kraljica Teuta.

Rimljane.

za

ve

Iliri

bješe

imamo drugi ilirsko-rimski rat, a god. 168. trei. U drugom ratu vodjom Ilira bijaše Demetrije Hvaranin a u treem kralj Gencije. Demetrije na svojim ladjama sretno je umakao k svomu savezniku kralju macedonskomu doim Gencije, pošto je izgubio vei dio svoga brodovlja, te pošto je na kopnu bio hametom potuen, predao se Rimljanima na milost nepobiedjeni,

ali

pa

ne bješe uništeni,

godine

219.

,

;

i

i

Rimski vojvoda Anicije odvede ga u Rim,

milost.

ženom

i

s

gdje

je,

sa

djecom svojom, stupao pred triumphatorskim kolima

pobjediteljevim.*

Grki

pisac, koji

ladje

ilirske

latinski pisci.

bijaše

i

veoma Oni

su,

više brze.

je

ove ratove opisao, svedj naziva i

i

ini

se,

naravski, imali

samo u ratno doba, *

nam

lem bi ma (lembi, â,8oi), a tako ih nazivaju Ovi lembi bijahu na jedra na vesla, kojih od šestnaest. Obino bijahu to malene ladje, ali

ili

da su i

izkljuivo

ih

velikih

rabili

lemba;

možda, kada

Appiani Alexan(irini:

Ed. Teubner. 1879.

i

bi

Historia

ilirski

gusari.

te

su opremali

poduzeli

gusarenje u

ali

Romana. Illyricum.

7.

—

Ratovi

lem bi,

dalekim stranama. Najmanji

»lemuncoli«

buli«,

ribarske ladje,

i

pak

ili

i

koje Latini prozvaše »lem-

ncol

takodjer »len u sto su

ladjice,

ukrcavanje mornara

i«,

obine

bijahu

jai brodovi vukli

Ovaki lem buli

vezane za svoju krmu. vanje

Rimljanima.

s

za

su

služili

putnika, kada ladja ne bi

i

pri-

izkrca-

mogla

da pristane uz obalu.'

Zasužnjenjem Gencijevim

bi

Ilirija

pokorena, te

Rimljani

zagospodovaše nad cielom obalom do Neretve. Poslije se

ilirski

lem bi

dobe

te

u povjesti više ne javljaju.

Dospjevši do Neretve, Rimljani postadoše susjedima dru-

gomu, jos ratobornijemu narodu, Dalmatama, koji se iz svojih gorskih prebivališta sada stadoše širiti i prema moru i prema

Nego inae

sjevero-zapadu. dovlja, koje bi

da oni nikad

iti,

i

oni,

rek

pisci

ne imadoše nikad svoga bro-

bi,

bili

To

spomenuli.

bi

ne zauzeše gradova na morskoj

moglo znaobali, nego

doim primorski monoj rimskoj zaštiti.

im se vlast stezala tek na nutarnjost zemlje; gradovi bit

e

da su se za rana podvrgli

Dalmatorimski ratovi poeše deset godina renja

od stoljea rimo

(god.

Ilirije

po (do

i

baviti,

naglasiti,

156.),

Tim

10. pr. Kr.).

g.

ratovima ne ma-

se

pošto su se vodili izkljuivo na kopnu

da su

od

bili

poko-

poslije

a trajali su, dakako uz razmake, više

;

samo

emo

narod rimski

najstrašnijih,

što

ih

je

dogadjaja,

što

su

potresli

ikada vodio.

Za burnih

stoljetnih

ilirskom

dalmatskom zemljom, trei narod ili pleme na iztonoj obali jadranskoga mora ne dade o sebi glasa, sve do god. 50. i

pr.

Kr.

Tada Dalmate, dospjevši do

nima grad Promonu.

ve

od

prije

pomo. Ovaj preko otetu

vratiti

U

saveznici

toj

rieke

tjeskobi

rimski,

Krke,

Liburni,

utekoše

se

oteše

po svoj

;

pa

kada

to

saveznici

imaju po-

ne pomože, posla proti

njima vojsku, koju biesni Dalmate sasjekoše.^ Liburni postadoše vjerni

Rimljana,

Od ovoga asa niti

o. c. str.

12.

ita, da

se

^Rich Anthony: Dizionario delle antichita greche s englezkoga R. Bonghi G. DelRe). Torino 1864. —

(Preveli

prilici

Cezaru za

Juliju

poslanika naloži Dalmatama, da

Promonu

Libur-

e *

romane.

Appian.

—

Liburni.

tomu savezu

su se oni kada

kod

Bitka

Aktija.

manje pak da su

iznevjerili, još

zaratovali na Rimljane u obrani svoje nezavisnosti.

Vlast

Ta

Rase.

rekosmo,

Liburna,

je obala

bila

prostirala

dakle sasvim

Krke

izmedju

se

njihova;

i

da

ne

se

ali

ustanoviti, dokle su sizale njihove granice u nutrašnjosti. Valjda

bijahu prvi susjedi Japydima. Oni su imali

dova, koji

skoga

su,

se

morju; a

cvatuih gra-

monoga

Izmedju

razvijali.

Albona

tih

rim-

gradova

(Labin) Flanona (Plomin) u Senia (Senj) u hrvatskom prionda Aenona (Nin), Jader (Zadar) Scardona

spominje

Tarsatica

Istri;

više

no dospješe pod zaštitu

prije

bez sumnje liepo se

orla,

najviše

i

(Trsat)

i

i

i

(Skradin) u

Dalmaciji.

Liburni

su imali

u

svojoj

vlasti

i

su-

Curicta (Krk), Apsyrtides (Cres Lušin), Arba (Rab), Pam odus (?) (Pag), pa oba mnogobrojna niza zadarskih otoka do Zlarina. Da li im protne otoke, od kojih se spominju glavniji: i

se je vlast protezala, kao

tono

dalmatinske,

dalmatinsko otoje,

Kada Liburni

ve

pomorskoga naroda,

se ne zna;

ali

i

na južne otoke

ima starih pisaca,

koji cielo

bez razlike, zovu liburni jskim.^

su gradjanski ratovi poeli razdirati rimsku državu,

Kao

bijahu rimski saveznici.

takovi, oni

ratovima uestvovali za cielo razdoblje od

g. 49.

u tim

su

— 31.

pr. Kr.

ovlašuje spomenuto glede njihova grada Promone na zakljuak, da su u prvom gradjanskom ratu Liburni stojali uz Cezara, kao što su poslije njegove smrti pristali uz Oktavijana. Kada se je ovaj opremao, daše konano ogleda s Antonijem, Što je

Liburni

god. pr.

,

mu

poslaše u

pomo

svoje brodovlje.

vine Aktija, na ulazu u

ambraki

sjajnu odnese Oktavijan, a ta svieta.

brze

i

Dneva

2.

rujna 31.

Kr. došlo je do veleznamenite pomorske bitke kod gla-

Ali tu su

spretne

mu

zaljev (sada

Arta).

Pobjedu

pobjeda osjegura gospodstvo

bitku odluile liburni jskeladje,

liburnae, koje nam

i

Cezar u opisu gradjanskoga

rata spominje u poglavlju, gdje opisuje obsadu Salone g. 45 pr. Kr.^

str.

^Lucius: De Regno Dalmatiae 29. — 33. — Gf r5rer- Weiss:

19,

1874. n. B. str. J.

2.

Caesar: De

—

Smiiklas:

et

Croatiae.

Amstelodami.

Bjzantinische

Povjest Hrvatska.

I.

l666.,

Geschichten. Graz. dio. str.

IO.— 12.

bello civili. III, 9. »Discessu Liburnicarum ex Illyrico«

.

— .

.

Liburnijske ladje.

Da

brodovlje pomoglo

je liburnijsko

bjede, potvrdjuju izravno

svjedoanstvo Vegetija,

navodimo

kojih

Oktavijanu do po-

mnogi rimski

neizravno

ili

onako red da se podulje

od

pisci,

nam

kojim

s

je

i

»Ali Aktija, pošto je

pozabavimo.

Vegetije

veli:

kada je August bio boj kod Antonije bio potuen, poglavito od pomonoga brodovlja liburnijskoga, uvidjelo se pokusom u toj bitci, da su ladje Liburna prikladnije za rat od ostalih.«^ poprimiše ratne

oblik,

nego

Augustove

dobe

dalje

pa

ladje,

od

rimskih pisaca znai, koliko

liburna

Za

ratna ladja.

i

naziv za svoje

i

kod

Vege-

osim

to,

imademo svjedoanstva množine upravo drevnih pisaca

tija,^

pjesnika,

iztiu

što

Suetonius, je

Usljed toga Rimljani

od Liburna ne samo

pa u

izmedju

oluje,

keraunskoga

blizini

ratnih ladja, te kako je stradala car vozio, te carske

u životopisu cara da

veli,

dao

je

1 i

gdje

Kaligule, sagraditi

dragim kamenjem,

jambore

a

takodjer

pod

te pjeva,

spominju Kleopatru,

rtova

r n a

m

a.^

sam

pisac,

Isti

njegovu razsipnost,

na

redova ve-

deset

kojima da je

krme

okitio

Horac

raznobojnim jedrima.^

liburnama razumieva

i

nekoliko

izgubio

ona, na kojoj se

b u

opisuje

»deceres liburnas«,

sala:

peloponezkih

liburna

i

prošlosti.'*

gdje opisuje, kako

gorja,

sama

i

naziva

ladje

rimske

iztraživatelji

u životopisu cara Augusta,

dvostruke

za

ovaj

Aetolije

moderni

i

i

samo ratne rimske ladje, takodjer pod Aktijem

kojoj je

^Flavi Vegeti Renati: Lang.

Lipsiae

Actiaco proelio,

1885.

Lib. IV.

Epitoma rei militaris. Rec, E XXXIII.: »Sed Augusto dimicante

cap.

cum Liburnorum

aiixiliis

praecipue victus fuisset Antonius,

experimento tanti certaminis patuit Liburnorum naves ceteris aptiores.« *

Ibidem:

classem lexicon.

Pariš

Romani

—

1886.

du temps de

—

*

»Ergo similitudine ^

et

nomine usurpato ad eorundem

principes texuerunt.«

—

Cf.

Forcellini: Totius

Bouche-Lectercq: Manuel

str.

333.

u

noti:

»II

est

Empire appellent tous Octavianus. XVII. Pariš. 1892. 1'

nicarum demersa, simulque gubernaculo diffracto.«

—

'"

eius,

in

Caligula,

des

Institutions

bon de remarquer, que les navires str.

461.:

de guerre

latinitatis

romaines. les

auteurs

liburnae.«

»Utrobique parte Libur-

qua vehebatur,

XXXVII.

—

instar

fusis

armamentis

et

Mjesto »deceres liburnas«

Rimske

brodovlje

uništeno

bilo

»Cleopatra

:

pa tako

invidens«;^

scilicet

liburne.

.

.

pominje visoke utvrde na ratnim ladjama inter

navium,

alta

mora nazvati liburnama, »Quanta

veli:

Lucanus

pjeva

gemino

tentae oštre

vjeru«

;

i

s

plovitbi,

takodjer pjesnici zlatnoga vieka

redu

njihovu:

»Baridos

kaže:

a

Ordine

»

drugi,

da su primili

U

liburnama.'^

con-

spominju rostra

contis

et

»Germaniji«

u svojoj

dokazuje,

nazivlje ih

Britaniji,

n

r

slavei

s,

summa Liburnae«.^

Sveva)

(dio

1 i-

»Sama

piše:

tudju

ladjama u

»Agricoli«, pripoviedajui o rimskim

u

a

^

b u

i

u

i

da

drži,

Liburnae«;*

Tacitus

liburne

slika

i 1

takodjer

bojnom

o

crevisse

sequi«.^

s

jednako nazivlju liburnama ratne rimske

njihove,

sjekilje

burna

i

ih

Propertius, rimske,

Prvi

ladje.

n

r

iztiu njihovu brzinu u

est vis agili per caerula

i

književnosti

te

b u

i

L

»Ibis

:

Amice, propugnacula«.^ S

dobe punskih ratova,

rimske gjemije za

L

saevis

.

na drugom mjestu, gdje na-

i

spominje

»Historijama«

admirala rimskih liburna: »Lucilius Bassus, admiral ravenatske

mornarice

.

.

astnom pratnjom

s

.

prevezen u Adriju«

f

bio

je

liburnama

na

drugom pak mjestu navodi

na

vjednika rimske liburne na

zapo-

reda vesala: »Klaudija Pyrrhica,

tri

trierarchu na liburnijskim ladjama«.^

Kada uvažimo ta skladna svjedoanstva rimskih pisaca, onda možemo sasvim vjerovati rieima Vegetijevim, da su u neki kodeksi imaju

sonneaux tonijeva

djela,

rames«.

(str.

—

»Propugnaculum« zvale sipali

(classiarii)

obliku

izgledala

doista

240.

13.

'28.

16.

II.,

na i

—

*

® III.

—

rimsku

kasnije.

moglo

tornjeva

12.

Trierarchus

ratnu

—

na ratnoj

biti

je

*

a

rangs

dix

Epodon.

v.

I.

1.

—

534.

3.

i

pa

više,

^

HI.

XI.

v.

je c.

44.

kod

(-ptrjpap^.o?)

TpiTJpr);),

mornaricu.

R

i

c

pa

h

Grka je o.

taj c.

bijaše

naziv

—

biti

takva

— —

Potanje o »praefectus classis« kasnije.

(triremis.

de

—

odakle su vojnici

ladji,

— Richo.

kao plivajuda tvrdjava. cap.

liburnes

»

30.

v.

37.

na neprijatelja. Propugnaculum mogaše

Pharsalia.

reda vesala

tri

u

—

tih

prevodi:

I.,

utvrde

se sve

strjelivo

a

tornja,

Carm.

^

dodan parižkomu izdanju Sve-

je

što

liburnas«

»deceres 222.)

Pes-

»de cedris liburnas«, što se ne ini izpravnim.

u svojem prevodu,

*

Punica, «

—

9. "

zapovjednik prešao

Potanje

i

u

ladja

—

Hist. ladje

polatinjen

ob

ovom

Rimske

onoj silnoj

liburne.

u kojoj se radilo o gospodstvu svieta, doista

bitci,

liburnijske ladje odluile pobjedu u prilog Oktavijanu

a

poprimivši

ovaj,

naricu,

i

naziv

Augustu;

rimsku

za

ladja

tih

možda ovjekovjeio

nehotice

i

oblik

mor-

slavu starosjedioca

je

na jednom dielu današnje hrvatske obale, drevnih Liburna.^

Nego

toga ina

iz

Oktavijanova može se

jedan zakljuak, za nas daleko

Kad

Rimljani

bi

bili

izvesti

i

drugi

važniji.

od LiburnS poprimili samo oblik za

svoje ratne ladje, time njihova mornarica ne bi bila koraknula ni

stope

napried

luio

kod

pobjedi

konstrukcija

ta oblik liburnijskih

;

nego

Aktija,

oprema.

i

riei o poprimljenom

A

ladja.

kad

je i

obliku

tomu

osobita

mogu samo

tako,

nain

opremu

i

i

Opisujui

onda bez

navali«

konstrukciju,

zanimali.

opremu

(Lugduni 1537) u poglavju »Navis« a za svojoj »De re nautica« cap. XI. ;

—

ximus: quem

:

»Harum imaginem graphice

carske dobe na-

iz

A

Liburna.

lanak

to je

o rimskim

uredbu

i

rimskih

nautikom »De re ovim Caelius Cal-

pisci, koji

Tako Stephanus Doletus u

cagninus u

ovaj pisac veli

da su

možemo

pretjeranosti

naših

ladja

Sa Vegetijem se slažu mnogi pozniji

*

znanošu

njihova

Vegetijeve

tako tumaiti,

glavni razlog, s kojega je ovdje pridodan ovaj

liburnama.^

sgodna

konstrukcije liburnijskih

opremi ratnih rimskih ladja

konstrukciju

zrievati

nije od-

S toga se više navedene

Rimljani uveli u svoju mornaricu

u konstrukciji

doista

ladja

su se

svojoj

knjizi

Glede oblika liburna

repraesentari a

—

pisciculo

di-

Sravni takodjer pompilum vocant.« Johannis Schefferi: »De varietate navium dissertatio« str. 782. ^ U prvoj polovini XVI. vieka ugledala je svjetlo razpravica pod naslovom: Isaaci Vossii de triremium et liburnicarum constrnctione. Premda ne obuhvaa više od 24 strane velike 4e, kada bi alii

nautilum,

alii

—

Na

žalost ona

svaemu,

a o libur-

sadržina odgovarala naslovu, ta bi razprava bila dragocjena. nije

do

li

razvlaeno

nama ne ima

i

dosadno razpredanje o svemu

i

puna jedna stranica, na kojoj, koliko je nanizano misli, toliko imade pogrešaka, ne samo proti historiji, nego i proti samu zdravu razumu. Premda pisac pozna i navodi Vegetija, ne priznaje, da je moglo ni

liburna sa

od

da se redove, što pojedinom veslu moglo biti više ljudi. U tom mnienju ga utvrdjuje okolnost, što je jedan pisac, Vegetiju jako blizu, ostavio zabilježeno, da se je u njegovo doba u obe biti

više

jednoga reda vesala,

Vegetije spominje, ima razumjeti tako, da je

na

te veli,

Veliina rimskih liburna.

8

predteom

liburna, opisuje se mornarica, koja bijaše

hrvatskoj

od koje je bez sumnje mnogo toga prešlo u mornaricu hrvatsku, kao što se vidjeti, da je prešlo u mletaku.

mornarici

i

e

nam jami, da

Historija pasti

ni

rimskoga gospodstva

jadransko more ostalo

kada

to stoji,

zašto

bez bi

mranom

u

izmedju pro-

razdoblju

dolazka Hrvata na jug nije nikad

i

ma

ije god ratne mornarice, narodi

nadošli varvarski

pa

zabacili

bili

napredak, do kojeg bijahu doprli Rimljani u pomorstvu, te se

k primi ti vnosti, koja im

povratili

je

mogla

rimske liburne bile

banova

ednake

j

kraljeva;

i

ladje morale

kojima

se

od

prirodna,

biti

da

kazati,

su

ali

im

carske

ratnim ladjama potonjih hrvatskih

se predpostaviti

neulju-

da

držimo,

ali

;

kada reemo,

da su hrvatske ratne

mnogo zajednikoga

sa rimskim liburnama,

istine,

imati

je

mogla

konservativnoga duha kod

toliko

djena jošte naroda ne može

nismo daleko

je

Time ne mislimo

škoditi?

i

oblik

konstrukcija

i

upravo na ovoj

dranskoga mora dotjerala do nekoga savršenstva, sami Rimljani vidjeli prinuždenima, da

ih

obali ja-

pa su se

i

poprime.

II.

Oblik Veliina palubi. Sjekilj

i

oprema rimskih

i

—

oblik ratnih liburna.

—

Pomorska

{rostruni). ladje.

artilerija.

—

Redovi vesala.

—

Sidra.

— Tornjevi na — —

Letei mostovi.

Pomorske igre

— Jedra. —

liburna.

—

rimske.

—

Imena

Asser.

Pojedine

esti

liburnd.

Glede veliine rimskih liburna Vegetije piše:

»Sto se

tie veliine, najmanje liburne imaju jedan red vesala, nešto

vee

imaju po dva reda,

izgubio svaki pojam o gradnji trirema. Razprava

kitajskim o liburnama.

ladjama,

i

to

završuje

u skoro jednakom obsegu,

a

još

vee

razlaganjem o

što zauzimaju

redci

Veliina rimskih liburna.

do pet redova«.* Da se komu ta veligolemom ili nevjerojatnom, Vegetije odmah ina dodaje: »Netreba, da se to komu priini golemim, pošto se pripovieda, da su u bitci kod Akti ja sudjelovale daleko vee ladje, koje su bile na sedam još više redova vesala«.^ etiri, pa

tri,

i

ne bi priinila

i

ovakova

Pored

kojemu valja

svjedoanstva

rimskoga

staroga

pisca,

mnogu u pogledu ratnoga umiea drevnih

zahvaliti

Rimljana, udnovato se priinja, kako neki moderni strunjaci,

svjetskoga inae glasa, zavedeni bilo mišlju,

da

nije izvedivo

od dva reda vesala jedan nad

urediti ladju, koja bi imala više

drugim, bilo pak od pisaca, kojima se mjerodavnost Vegetijeva

da su liburne

priznati ne može, a koji napisaše,

dva reda za

liburne

spretnost

(biremis,

vesala

i

od dva reda vesala,

više

brzinu.

•*

menutih pisaca, je nazivali svi

dotina

bude na

ratnih

Doduše

tim naslovom odlikovan. bilo zapovjednika

ne može

izvesti,

od dva reda

s

Zar nemamo

vesala.

broda

zapovjednikom izvesti,

na

tek

doanstvo pak Vegetija, piše, koji je bio i

koji

upuen

korveti

Epitome

,

ili

opet

iz

toga

kod modernih

i

kapetan linijskoga

pa

sastoji

tko

o

ratnim ladjama

zabaciti.

bi

ni

IV.,

37.

Cf.

te

kojemu bijaše

pomorskom

Forcellini

o. II.

vojevanju,

c.

74.

—

-

^

Epit.

je znati, 1.

c.

Band. Leipzig. l876.

— Rich.

str.

bro-

Valjda muž, koji je mogao

Marquardt: Romische Staatsverwaltung. 492. — Bouche-Leclercq 0. c. str. 333. u komentaru k Suetoniju,

toga

dosta obširno

vojnikom suvremenom umieu, mogao

^

iz

linijski

od samih korveta? Svje-

o njihovoj gradnji,

ne može se tako napreac

^

sluajeva

fregate

taktika, što se uporabljaše u

napisati djelo o

trebalo da

na biremama

i

se

ali

da se danas ne grade fregate

nego da ratna mornarica

poznata

nije

da su Rimljani prestali graditi ladja na više

mogao dovi,

spo-

iz

zapovjednik bude

joj

da je

stoji,

naslovom trierarche;

mornarica, da je kapetan

ratnih

da

te

ladja,

reda vesala, da

tri

i

trierarchama

da su se

vele,

što

priznaju

osim navoda

Glavni njihov dokaz, taj,

zapovjednici

ladja

inae im

a

samo na

bile

mogu da dozvole

ne

SapoTo;),

o. c.

—

— str.

Pessoneaux

'

Oblik rimskih liburna.

10

da

u mornarici, o kojoj piše, imade ladja

li

reda vesala

pa kada on tvrdi da ima, ne

;

ga bio natjerao, da

bi

potomstvu takvu izmišljotinu. Na

prišije

emo

ovo pitanje povratit za

na više od dva

vidi se razloga, koji

se kasnije; a ovoliko iztaknusmo

samo

da bude opravdano, što smo uzeli na posmatranje rimsku

to,

liburnu upravo na

reda vesala.

tri

Oblikom svojim liburna rek naroda,^

ladje ostalih

hoe,

Nekoji

nigdje.

bi

da je

sauvala

se

dakako u

liburne,

medaljama careva Klaudija

i

ako je autentina, predstavlja ladju na

Domicijana.^ Slika

ta,

dvadeset vesala,

jamborom u

levantinsko jedro.* Takvoj

na kojemu je privezano

sredini,

zaoštrena je

ladji

da su nam se sauvale

Drugi pak nieu,

nam

nije

malene

slika

vrlo sitnom formatu, na nekojim

s

da se razlikovaše od svake

njezina slika

ali

krma

i

prova.

i

kakve medalje spo-

menutih careva sa slikom rimske liburne,^ pa da

je

tim medaljama

obzirom na

naprosto

izmišljena.

—

Svakako,

krmu

brzinu, liburne su morale imati zaoštrenu ljina

prema

8:1

ili

10

1,

:

mogla

nije

širini

veega

biti

i

provu, a du-

razmjerja, nego

kao što je bivalo kod grkih

na

slika

li

je

trirema. Liburne

dakle bijahu prilino duge, a dosta uzke.*^ Vegetije

On

liburna. ^

je

nam

ostavio

da ako treba

veli,

viesti uložiti

i

terum re navali.

djelo

su redovi

—

veslaa

tili

e

viŠe

nai

pisaca, koji

—

e

gradnje

pomnju u gradnju

drevnih naroda,

Graserjesa svakoga

upravo prema tomu razporedu zvale

se valjda ne

same

Niemca Bernarda Grasera:

Berolini 1864.

gledišta dokazao, da

glede

veliku

Što se tie razporeda vesala na ladjama

gotov prevrat u nauci

se ladje

je

jedan

nad

drugim,

bireme, trireme

pokušati

da

izvelo

De Vemoguega i

da su

itd.,

pa

brane mnienje pro-

^ Cons. Province romaine de Dalmatie. Pariš 1882. fameux navires liburniens (liburnides) ne ressemblaient ' Rich. o. c. donosi i reprodukciju te a ceux" d'aucune autre nation.« * Levantinsko jedro je slike. trouglasto, doim se u zapadu rabilo Guhl i Koner: Život Grka i Rimobino jedro etverouglasto.

tivno. (Cf. str.

39.

»

§.

.

.

5.)'

.

et ses

—

—

—

**

prevod od C. Giussani. Torino. 1875. str. 294. u noti. 'Hacreus, u komentaru k »Historijama« Tacitovim (II, 16) veli: »Die Liburnen waren erst seit der Schlacht bei Actium in die rSmische Marine

ljana. Talijanski

—

eingefUhrt. Sie

und hinten

waren von langer und schmaler Bauart und

spitz zu.«

liefen

vorn

1

Redovi

obine kue,

vesala.

1

mora daleko pomnije sve

to se

radi o gradnji liburne, pošto je daleko

na

dostataka

nego

ladji,

omorikovine;

i

na kui. Za ovim

li

se liburne grade ponajviše

nadovezuje, da

esti

ne

da se

spajaju željeznim

avlima, nego mjedenima, pošto ovi odolievaju doba

najsgodnije

je

doim

rdji,

godine za

sjeitbu

za pomorca ne ima ništa

pome Kao

što u

sumnje bivalo

obe kod

uzeti,

da

dužina

do 149 stopa,

rimske liburne strani.

I

takvu

obino

bivale

rimsku liburnu,

grke

rimske

trireme

bijaše

stopa, a nosila je

24 konjske

sile,

pa se je sukalo

Pentera

do 10 kilometara na uru.

po

prilici

14,

perna

Takva je ladja 232 tone. Snaga

a visina 1972 stopa.

18,

tonula, za 872

sala bijaše od

i

perna širina na skorupu- iznosila je

na palubi ili

grke

su najljepše

poduzesmo da po mogunosti izpitamo.

Obina

zila,

i

reda vesala na svakoj

širina

nego da su se

onda sudimo, da nismo daleko od

kada uzmemo, da su

trieru,

je

na pet redova vesala.

i

Ako uvažimo, da

od trirema,

flote sastojale

tri

li

bez

jednako je

vesala,

je to bivalo redovito,

takve ladje rjedje gradile.

ili

broju

i

kod Rimljana carske dobe. Vegetije, kako

i

Mi ne smijemo

na

pogibelj nijega, do

drevnih naroda veliina ladje bijaše

redovima

navedeno, jami, da bijaše liburna

istine,

i

kako

te

zievati oklop ladje.

u razmjeru prema

ve

strahovitijega

koliko

drvlja,

treba da se gradivo suši, prije nego što se upotriebi,

kada

joj

obenitih naputaka pripovieda,

željezni brzo podlegnu.' Iza ovih

kada

kada se imati ne-

empresovine, borovine, jelovine

iz

pojedine

a

izviditi,

pogibeljnije

ili

puzilo

gave-

ak

nasuprot bijaše duga do

168 stopa, perne širine na skorupu 18, na palubi 26, a visine 287.J stopa, od kojih sila

I3V2 bijaše pod vodom. Pentera je no534 tone.^ Rimska liburna ne bi bila, kao pentera, sgodna

za

brzu ^

plovitbu

Epitome,

silvestri et abiete

ferreis

configenda

površini vode. o.

c.

II.

str.

—

480.

i

lib.

lahko

za

IV. 34.

:

okretanje,

»Ex cupresso

pa

sudimo,

da je

igitur et pinu domestica sive

praecipue liburna contexitur, utilius aereis clavis etc.« ^

—

—

^

Širina najširega para

Graser o. c. §. Guhl i Koner

30.

— 33.;

0. c.

str.

43.

quam

rebara ladje na samoj

— 45. —

286.-287.

Marquardt

;

Tornjevi na palubi.

12

najsgodnija,

liburna-trirema bila doista

da su rimske liburne

i

obino imale navedene mjere za obine mogle su se bolje a to je

i

se ne izkljuuje,

veim

uzmognu

ako uvažimo,

ali

liburnama imade utvrda

liburne s utvrdama,

turritae«,

barem

bijahu

Appijan veli za svoju

da

bude mjerodavnije,

od

onoga, što

nam

na

time

pae

na dva,

i

Vegetije

sto

i

da

veli,

uzeti,

»naves

obino zvahu

se

što

od 232 tone.

ladje

Što

da Rimljani nazivaju liburnama

brzoplovke na dva reda vesala,^ to i

se ugibati

Naravski,

tornjeva,' da vojnici laglje

i

trireme,

dobu,

bijaše rimskih liburna

trireme

na neprijatelja, onda moramo

sipati projektile

da takve

mu

laglje

i

da je bilo rimskih liburna

na jedan red vesala; na

na

zalietati

neprijatelja

glavno svojstvo liburna u obe.

bilo

Ove

trireme.

malo

ni

reda vesala,

tri

ne

izkljuuje, da

niti

za nas

može

nestrukovnjak tek uzgredno piše,

što

strukovnjak Vegetije jami,

imade liburna ne samo na

nego

tri,

da

koji veli,

na etiri, pa

i

na pet

i

redova vesala.

Drugo

da se te utvrde

Istina je, prije

Augustove dobe, izum

pisci pripisuju

Agrippi.^

su

da

je pitanje,

Ako

se

naših

ladje

i

pa

pak

moglo

bi

»naves turritae«. Na ovoj knjizi priloženoj

u

i

one

Aktij.

što

bitci

nekoji

Augustovu admiralu

onda se ne može

to prizna,

starosjedioca

osnovano,

biti

tornjeva

i

pod

Oktavijanu

na ladjama ne spominju

tornjevi

utvrda

tih

pomo

u

ti

i

»naves turritae«

bijahu

li

što ih Liburni poslaše

ladje,

da

braniti,

Aktij em

pod

bile

ta-

(^, a)

na

kodjer

rimske liburne.

palubi

nego su

obstojali

i

*

ali

ono minulo,

bi

nam

toranj,

predstavljaju takvu »navis turrita«, to

i

po

sredini,

gdje

bi

—

^

Marquardt

o.

c.

II. str.

462.

—

"

biti i

tor-

Bechi Stanislao:

Istoria dell' origine e progressi della nautica antica. Firenze •*

imao

pošto Vegetije spominje u višebroju utvrde

Epit. IV., 44.: »In majoribus etiam liburnis propugnacula turresque

constituunt.«

--

tor-

njihovo gradivo spravilo u podbrodje, dno

liburne.* Spomenici, što

jambor;^

Ti tornjevi ne bijahu trajno podignuti,

samo u ratno doba, a kada

njevi bi se razstavili

imaju samo jedan

vide se dva tornja

slici

Idem,

ibid.

—

Cf.

Rich

o,

c.

—

^

O

ilustraciji,

1

785. str. 225.

Što donosi

Rich,

Pomorska

možemo

njeve, više

tri,

13

artilerija.

vjerovati, da ih je bivalo vise;

inae vei

pošto bi

Za dobe Vegetijeve takve utvrde tornjevi na ratnim ladjama, dakle koncem IV. vieka; a

tornjevima.'

su

stojali

možda najsamim

ali

dio palube bio zapremljen i

u srednjem vieku,

ih se nije zavrglo ni

kao što su

i

Hrvati,

i

dokazano.

S utvrda

Mletani

imali

ih

tornjeva na rimskoj

i

mogli

to su ih ,

e

što

liburni

objer

imati

kasnije

biti

su sipali,

vojnici

rekosmo, projektile na neprijatelja. Ti projektili ne bijahu same

obine

nego se

strjelice,

u nekoj

sumporom

njenoj

je hitalo

i

i

goruih

To

paklinom.^

namoenih

striela,

a omotanih u kuini

tekuini,

upaljivoj

nešto

bijaše dakle

našim praskavicama. Tim se praskavicama nastojalo

Te

prijateljsku ladju.

prostom rukom

bivale

slina

upaliti ne-

težke,

doista

kad

moglo bacati, nego su se za to ratako zvane ballistae, sprave za hitanje težkih pred-

ih se

bile

praskavice

su

izpu-

(stupi),

meta na znatnu

nije

Te

daljinu.

su baliste

njevima; a vojnici, koji su oko njih Potanje

o

sastavu,

veliini

snazi

i

tor-

ballistarii.

znamo

ne

strojeva

tih

na

valjda

stojale

radili, zvali se

mnogo. Znademo samo, da bijahu razne veliine, pa su se prema tomu vee zvale maj oreš, manje min oreš;'* a mogle su baciti na znatnu daljinu dosta težko kamenje.

bijahu izvježbani vojnici u

u

snagu hitca.* Možemo rei,

da potjee

De

letus:

s

prema

i

str.

679.) veli:

rribus, quae,

imponebantur navibus

sed etiam ad

puppim

«

—

^

Cf.

njoj

odmjeriti

artileriju.

jednoga bass-reliefa u mramoru.

re navali, (na

da balista pogodi

da baliste na rimskim liburnama

zastupahu današnju pomorsku veli,

jer

;

proraunati daljinu

su

trebali

cilj,

tom umieu

Ballistarii

ad.

Guhl

i

»

.

.

.

—

Stephanus Do-

dicuntur turritae, a tu-

libram: idque non solum ad proram,

Koner

o. c. str.

294.

—

*

Veget.

»Oleo incendiario stoppa sulphure et bitumine obvolutae et arIV. 44 dentes sagittae per ballistas in hosticarum navium alveos infinguntur, :

unctastque succendunt.«

cera et

—

^

pie

Rich.

et o.

resina tabulas c.

—

*

Vegetije

tot (o.

fomentis c.

ignium repente

IV., 22.) veli: iBallista

funibus nervinis tenditur, quae, quanto prolixiora brachiola habuerit, hoc est quanto maior fuerit, tanto spicula longius mittit: quae si iuxta artera mechanicam temperetur et ab exercitatis hominibus, qui mensuram eius

J

—

Letei mostovi.

14

Osim ovih utvrda

i

tornjeva sa spravama za hitanje tež-

pons, manus ferrea, ili rimskomu admiralu Dui lij u u

što su Rimljani zvali

corvus. Taj izum pripisuje prvom punskom ratu.

Kad

»letee

imadjahu tako zvane

kih projektila, rimske liburne

mostove«,

Asser.

se

bi se liburna znatno

približila

vojnici bi vješto prebacili na nju takav

zakvaio dotinu

ladju,

neprijateljskoj

letei

ladji,

Ovaj

bi

zaprieio bi daljnje veslanje, a jer

bi-

jaše širok najmanje etiri stope, to bi nasrnuli na neprijateljske vojnike, te

most.

po njemu lako

vojnici

pomorska bitka

se

pre-

tvarala u kopnenu. Došlo bi se, što no rie, do bieloga oružja

Pošto ovi letei mostovi bijahu u porabi kod Rimljana 250 godina prije carske dobe,

Liburni

i

da su

Doim

bi

ih

sva je prilika, da su ih imale njihove ladje u

poznavali

kod

bitci

letei most držao prikvaenu neprijateljsku ladju,

jedan odio vojnika manevrirao je tako zvanim asser slici

b^

b),

da smete

i

porazi neprijateljske vojnike

a po mogunosti, da im udarcima probije

Asser

bijaše duga,

tanka,

okovana željezom. Ta

ali

je greda

samo u ratno doba. Kada neprijateljskoj ladji jednu

kako

drevni

i

Aktija.

bi se

vrsta desila

na

ladje.

obe

glave

dakako

na jamboru, sgoda,

(na

mornare,

i

sam oklop

i

greda,

visjela

om

bi

hitali

proti

drugu željeznu glavu, prema tomu,

ili

a pod dobro odmjerenim takvim moglo popucati koje rebro izpod vanjskoga aries oklopa.^ Asser bijaše u pomorskom vojevanju, što na suhu. Aries bijaše takodjer jaka drvena greda, koja na to u jednom kraju bijaše okovana vrlo debelim željezom, bi se

našao neprijatelj

udarcem lako

;

je

i

i

ante collegerint, dirigatur, penetrat

quodcumque

tama

Amijan Mareelin

je

ostavio

Marquardt

o.

nekoliko viesti c,

II.,

str.

burnis, injectis pontibus in

i

504.— 506.

—

adversariorum

*

percusserit.«

Veget.

IV., 44.:

transeunt

manu ad manum, ut dicitur, cominus dimicant.« »Asser dicitur, cum trabes subtilis ac longa ad

(23,

—

—

O

4.).

balis-

—

»admotis

Cf. li-

naves ibique gladiis *

Veget.

IV., 46.:

similitudinem antemnae

pendet in malo utroque capite ferrato. Hune, sive a dextra sive a sinistra par te adversariorum se junxerint naves, pro vica arietis vi impellunt; qui bellatores hostium sive nautas sine dubio prosternit

navem

saepius perforat.«

ac perirait, ipsamque

15

Sjekilj.

spodobi ovnujske glave. Snažnim odmjerenim hitanjem te grede lahko su se probijale gradske zidine.

U pomorskom

okršaju nastojalo se je takodjer

mu

neprijatelju vesla, da

se osujeti bieg;

a

polomiti

i

vrebalo

se

na

i

Za ovu svrhu bijaše na rimskim liburnama vrstih kosa na dugim motkama. To se je oružje takodjer zvalo kosa, falx. Kada su ladje bile spojene leteim mostom, ili se inae nalazile posve blizu jedna drugoj, lahko su mogli vojnici tim kosama sa tornjeva, ili pak sa koša na jamboru, prerezati konoplje, kojim bijaše privršeno jedrilje; a kada bi to palo, ne samo što je ladja gubila mono sredstvo za bieg, njegovo

jedrilje.

i

ako bijaše vjetra, nego su padajui križevi doprinašali

Doim

bi jedni

preko leteega mosta

asserom

ladju, a drugi

da

nastojali

kosama prerezu konoplje, nekoliko (o

joj

srtali

u neprijateljsku

probiju rebra,

vještijih

njihovoj razlici kasnije) spustilo bi se u

mornara

amac,

neprijateljske užeta,

ladje

što je svaka

na kojima su

dolnjem

dielu

savijala,

ne

silna neprilika,

visjela kormila.^

kormila su slabo

mogui da

Bez

ako

su se

odole odporu mora; a to je bila doista

osobito ako je trebalo bježati. Vegetije

trao izgubljenim,

na

užeta

tih

upravljala ladjom, jer

da su ta užeta bila tolike važnosti, da

tvrdi,

pod krmu

u tren oka oštrim dvosjeklicama pre-

tu

i

da

ili

vojnika

ili

liburna vukla za sobom, pa bi se kriomice dovukli do

sjekli

porazu

koja se borila na palubi.'

vojske,

bi pošlo

za rukom,

da

bi

dapae

se brod sma-

mu

ih

prerezu.

Najpogubnije oružje na rimskoj liburni bijahu jaki željezni ili

na provi,

mjedeni kljunovi

bijahu upravo pod provom, *

Veget.

similitudinem

ibid.:

falcis,

ili

t.

zv.

rostra

na skorupu,

ili

(na

slici

c).

odmah pod

»Falx autem dicitur acutissimum ferum curvatum

quod

Ti

skoad.

contis longioribus inditum chalatorios (konoplje),

quibus antenna suspenditur, repente praecidit, conlapsisque velis liburnam

pigriorem

et inutilem reddit.«

—

bens ex utraque parte latissimum

ardore pugnandi

peritissimi

Veget

et

ibid.:

»Bipinmis

est securis ha-

acutissimum ferrum. Per has in medio

nautae vel

milites

cum minoribus

scafulis

adversariorum adligata sunt gubernacula. facto statim capitur tamquam inermis et debilis navis quid enim sa-

secreto incidunt funes,

Quo

^

quibus

lutis superest ei, qui amiserit

;

clavum?«

16

Sjekilj.

Obino

rupom. blizu.

bi

Takav

pošlo za

bijahu

kljuna skupa, jedan nad drugim, posve

tri

tridens, trozub. Ako ne mostom prikvai neprijateljska ladja,

trostruki kljun zvao se

rukom da

pa je brodovlje

bilo

se

u prilinoj

tada

daljini,

su

ladje

jedna proti drugoj svom silom vesala, a kod toga je zub imao

strašnu

oštrim željeznim

tro-

Sgodan i snažan udarac ovakim mjedenim kljunom sigurno je probijao ne-

ulogu.

ili

srtale

taj

^

prijateljsku ladju, otvorio bi joj vodu,

poela

tonuti,

bi

te

momadi na jednom izeznula u valovima.^ Kljun, rostrum (z^^ôkoc;), ne bijaše uviek u obliku

bi

ujedno sa

zuba.

U

prvo doba to bijaše greda na glavi okovana,

izboenom gubicom. Takav jedan

obliku životinjske glave s

trum našao se na dnu genovezke luke, a

da je

iz

u

ros-

dobe

Magona Kartažanina. Nego kako vremenom ratno pomorsko umiee usavrši valo, to je

ratovanja izmedju Genoveza se je s

drži se,

tro-

to

i

i

i

rostrum

prošao kroz razliite miene,

nuo u trozub, kakav je

samo

ostao;

i

dokle

se

nije

što se je kadšto

valo privrstiti ga u pravcu kobilice, a kadšto opet,

nagnuta izpod

kako se to

kobilice,

promet-

vidi

na nekim

obia-

ali rjedje,

sauvanim

medaljama.^ Iz

ovoga, što je dosele navedeno, lahko se razabire,

je glavna vještina

u pomorskoj

bitci

sastojala

u

da

nadveslanju,

da udarac bodežom ili rostrom bude jak i sgodan.* Za to je pak trebalo osobite vještine u kormilara, pa i izvježbanih i i

snažnih

gdje

mišica

Sam

u veslaa.

da pobjeda

veli,

ovisi

nam

Vegetije

to

potvrdjuje,

i

od znanja

od veslakih mišica

kormilarova.^

Pošto smo se tako

upoznali

s

ratnom opremom

rimske

^ Veget. IV., 43.: »Liburnarumque moles non ventorum flatibus sed * Virgil. Aen. remorum pulsu adversarios percutit rostris.« 5., 142: »totumque dehiscit Convulsum remis rostrisque tridentibus aequor.« * Rich. 0. c. — Cf. Schreiber: Culturhistorischer Bilder-Atlas. I.

—

—

Alterthum.

U

tekstu

»Historia naturalis«

str.

6.

X.

23,

Table 32.

»Anseres

.

.

rostrato impetu feruntur facilius ita fendentes aera, impellerent. «

—

'^

—

XLVI-XLVIII. veli:

Epitom. IV., 43.

.

* Pl i nije u svojoj Liburnicarum more

quam

si

recta fronte

Pomorske

nego

liburne, red je, prije

tvom

s

i

17

igre rimske.

upoznamo

se

li

astnikonstrukciji. Za

njezinim

s

vojskom, da se kaže nešto o njezinoj

nas je ovo važno

ve

smo

a opetujemo, što

;

može

poznato glede te konstrukcije,

da što je

kazali,

glavnom

u

se

smatrati

Moglo bi se prigovoriti, da je brodogradnja za doba careva mogla napredovati, kao što su napreliburnijskoga poriekla.

dovale

mnoge druge grane ljudskoga

i

predmetu, za dobe careva,

obrta;

doista ni napredka. Carsko doba, to je za

pomorsko

naricu doba propadanja;

^

naum a eh

pod imenom

poznatih

Naumachia

bijaše

On

jaše Julius Cezar. nieli ladja

naumachiju

svake

vrsti,

zagušeni.

te je

Kad

inae pomor-

dao

—

je

svih

sa

vitezova, pa

i

je igra svršila,

te igre, bi-

Tibra jezero, u koje su pre-

mornara

toliko naroda

sagradio Martov hram.

mence August,

u

uredjenim jezerima. Prema onomu,

za to

na kojima bijaše

bijaše se splilo

gledaoci, izmedju kojih bijaše i

a {vû^lt-jit)]^

dao izdubsti blizu

je

je

priredili javnih igara,

Julius Caesar, 44.), prvi, koji je uveo

c.

mor-

ratnu

zanimalo

umjetna pomorska bitka, što se priredjivala na

zabavu rimskom puku u navlas Što piše Svetonij (o.

i

rimsku

vojevanje

im nekoji carevi

toliko Rimljane, što su

baš u ovom

ali

ne bijaše nazadka, ne bijaše

ako

ak

vojnika.

i

da

strana,

Za

prvu mnogi

tu

su

senatora, ostali sgaženi

i

ono mjesto Cezar napuniti zemljom,

Ovakih igara

dali su

i

neki carevi, poi-

vodu po poddugom. Klaudije, davši ovake igre, takodjer se pokazao i krvolonim. Bilo na okupu u jezeru brodovlje od 24 trireme: 12 ih je predstavljalo mornaricu sicilijansku, a 12 rodijsku. koji

zemnom vodovodu,

na

je

opredieljeno mjesto dao dovesti

—

više milja

Svi bojnici, a bilo ih je I9.000, Klaudija, dovikivali su

mu

rator, morituri te salutant!« umirui!), na što im on odvraaše: i

vi!); a poslije toga

ti

sami

bijahu

kažnjenici.

(Zdravo,

imperatore,

»Vos quoque avetel« (Da

te

zdravo

su se nesretnici nemilo stali sjei, dokle ih

veina

te

borbe podvodni

dine jezera roba, odjevena poput Tritona, koji poticao bojnike na žeše krvarenje

preko

impe-

pozdravljaju ste

ne bi izmrcvarena. Za trajanja

koji bijaše

Prolazei mimo

borci poznati pozdrav gladiatora: »Ave,

Helesponta

—

je stroj izdigao iz sre-

svojim srebrnim

je

rogom

Kaligula, da potamni slavu Ksersesa,

napravio

most, po kojem

su

takav most napraviti

iz-

velianstveni

milijuni njegove vojske prešli u Evropu,

dao

je

medju Baje i Pozzuola, sabravši sve ladje iz Italije i Sicilije. Preko toga mosta izredala se sva njegova vojska, a i on sam je prešao, ukrašen svim carskim znakovima. Na veer ga je dao razsvietliti nebrojenim bakljama, tako da šale,

je

no

pretvorio

dao pobacati

Popari

:

s

Pomorska

u dan. Tomu

je sliedila gostba;

mosta u more mnogo naroda, sila

Hrvata.

a najzad

je,

iz

što se bijaše slegao sa

^

esti

18

Rimljani od uviek

su

stvo

manjem. S toga uzeti,

da je

ladje.

nekim

smatrali

inferij ornim

zani-

ono ostalo bar stacijonarno, pa možemo

je

u Augustovo doba bilo sve onako, kako nam je

i

Vegetije pod konac IV. vieka to opisao.

Najdolnjaest broda bijaše carina

(la

eh igli a,

Tp6o-i;),

mi zovemo kobili ca. Ona sastojaše od više dugih uprav-

što

nih greda, kojima su krajevi

krajevima kobilice bijahu privršene:

krme (l'asta di poppa, okomito na

Te

a<7avSiov).

to jest

kobilici,

osovina od

prora, a Grci

Talijani zovu l'asta di

malo

tek

na zub. Na dvama

spojeni

bili

da bude kobilica

(/£"Xo?[y.a),

nagnute

vrša

i

u t.

da

(što

štiti

Pod

vani.

pod ko-

j.

ladju proti

udarcima podmorskih grebena. Nad kobilicom bijaše opet greda, naše

pasmo (paramezzale,

carina, naša ribina,

Spuo/ov).

bijaše bezuvjetno

kobilicu,

rostrum,

nuždna na ratnim bro-

a njegov udarac

nije

ve

smio

spome-

da

ošteti

na kojoj bijaše privršen, pošto se je inae mogao

razasuti brod.' Kobilicu i

niz

Ovako uvršena

dovima, pošto na njezinom kraju od prove bijaše nuti bodež,

od

skoro

su osovine bile

kobilicom bijaše dodan opet jednak niz greda,

bi lica

prove

te osovina

cTcTpa),

i

podkobilicu spominju takodjer Cezar''

Livije.*

U pasmu bijahu zasadjena rebra ladje (co stae, i^^.oiki^). Rebra su išla na parove, jedno s jedne, drugo s druge strane; a svaki par na gornjem kraju bijaše spojen debelom vodoravnom gredom,

sponjama

zv.

t.

Vee

sredine rebara.

Te

na

su se sponje zvale

se palube silazilo na dolnju kroz svih strana, da se nadivi

odlinih

ljudi

Na

spo-

zara.-

ladje imadjahu izpod gornje još jednu nutrašnju

palubu, koja takodjer poivaše

i

aTocoTvip).

paluba (ponte, constratum,

njama pak poivaše
(baglio,

sponjama,

transtra,

horizontalne

tomu udu. Silno ga

pogiba u valovima.

—

što

su

7.^jyx.

otvore,

spajale

S gornje što

je zabavljalo gledati,

Heliogabalova

bi-

kako

naumachia iztakla

se nad drugima, jer priredjene za borbu ladje nisu plovile na vodi, nego na vinu, kojim bijaše jezero napunjeno. Cf. Svetonius o. c. Rich

—

o. c.

—

2

Bechi o. De B. G.

c.

—

152.— 155 3 XXII. 13.

str.

III.

—

^

20.

Cf.

—

Guhl

i

Koner.

o. c. str.

284.

esti

jahu u gornjoj palubi,

moglo

bi se

lukanja

u nutarnjoj

i

palubi,

(na

sentine

ZV.

gdje bijaše

(avT>ôc),^

za presušenje sentine, neka vrst

Nego caverna

zvao

se

dno

sve do

{y.oXkov),

itavi vau;),

{v.o'Cky\

svaki

i

a

Ovakih

d.).

sent inaculum, sprava

sisaljke.

alveus

zvao se

prostor u ladji

d^

slici

a kroz te se silazilo naj-

u podbrodje, pa u najniži dio broda,

prije t.

krovne luknje

zvati

bijaše

obino zove bokaporte,

se

što

19

ladje.

pak nutarnji

cavernae.

ili

u

prostor

odieljeni

nutar-

njosti ladje.-

Svaki par rebara bijaše mal ne pravokutno zabiven u ko-

ne bijaše jednako

Ali zato svaki par

bilicu.

u sredini ladje, bijahu

prema krmi

i

prema

najširi

;

a

im

se

širok. Perni parovi,

napredovalo

više

je

provi, parovi bijahu sve

to

uži,

tako da

krma dobivale konano zaoštren oblik. Ta zaoštrenost liburnama poveavaše brzinu. Rebra od prove od krme imadjahu krajeve izdignute

su

i

prova

i

i

nad površinom palube. Ti krajevi bijahu takodjer spojeni sponjama, a na tima poivahu dva mala krovca polu-mosta (mezzi

ponti,

jedan bijaše na provi, koju bi se moglo zvati

'//.pcoaa) ;

pramac

(prora,

a drugi na krmi (puppis, Trpupa).

Trpcopa);

Ti krovci odgovaraju našemu tako i

kasti lu od krme,

kasaru

ili

zvanomu k a š t

(na

si.

tom

likovaše u svojem obliku od krme, a u razlika izmedju

modernih

i

talijanski

je

i 1

u od prove

Prova se ne

raz-

možda najvea

starinskih ladja.

injaše

Kobilica sa svojim rebrima

no se

e, e).

kaže car ame.

Ta

okostnicu

što

ladje,

okostnica bijaše obkoljena

daskama, privršenim na rebra mjedenim avlima. Taj oklop, u svojem nadvodnom

vrsta drva

(voasT;).

dielu, bijaše utvrdjen

Kao

prvi, bijaše

i

drugim oklopom

ravno postavljen. Nalik vanjskomu oklopu bijaše okostnice prikrita daskama (la

prienicama

drvenim ^

quicquid

Doletus instillat

dicta,

quod

Rich

o.

c.

eius

—

o.

c. str.

aquarum,

i

od

i

nutarnjost

era), a te bijahu utvrdjene

(traverse,

apj^.ovioci,

^zg^loi).

682.: »Sentina pars est na vis inferior: in deiluit,

foetor sentiatur:

Guhl

f

Kon.

o.

c.

corruptaeque male olent.

nam str.

iz

ovaj drugi oklop vodo-

A

odorera foedum emittit.«

284.-285.

quam

sentio, sentis

—

^

Cf.

esti

20

Na ay.r,vri),

kasaru

u kojoj je sjedio zapovjednik

njim ladjama kormilar

Kako

krme

od

krovcu

ili

ladje.

gornji

zavinuti,

se

m

gubernator,

ili

a

g

kuica

(diaeta,

s t e r,

na ma-

i

(na

yjjSz^vriTr,c,

si. /.).

krme to prove bijahu uzdignuti i podizala pod zavojem od krme tako, da

okrajci

kuica

bijaše

ili

to

cjelokupnog sklada raznih

bijaše dosta sakrita, te nije kvarila

dielova ladje.

Zavoj na

ptijega

krmi svršavao je u obliku zvao

a

krila,

aÂaGTpov; na

si.

,f).

se

perja,

aplustre

latinski

liša,

ili

ili

grkoga

(od

Osim aplustra na zavoju krme bivaše

još

jedan komad za nakit, ponajviše u obliku vrata labudjega,

ili

od patke

se

a izmedju toga

(/7ivlc7x,6c),

koplje sa zastavom (na

si.

^g-)

zasadilo

aplustra

i

Na vanjskom oklopu

('^'•ojJ'-siov).

krme, postrance, gdje je dospievao kasar, bijaše tutela,

naime

slika

(na

si.

maleni kip genija

ili

dva otvora, kroz

postrance, blizu tutele, bijahu

ern a

koja su prolazili najgornji dielovi dvaju kormila (gub

lu m, 7:nM\io\) (na koja

Kormila ne bijahu

z).

si.

ni

su došla u porabu kasno u srednjem

gornjem kraju kormila bijaše držalo

ruka,

ili

vus), da se laglje njime upravlja (na roki dio,

si.

doim

brodom

(na

si.

Ta

/).

su užeta

i

trabakulima

prema

a-

ši-

se

svojim

oblikom

slagao

zadnji

razlikovala

nije

par

rebara,

(Trpoep-poîov),

bilo za zaštitu iznositijega diela ladje,

nj a

se

je

potrebi.

puta ovnujska glava od kovine

s

njima

kormila

i

provi, koja

a1 a

mogue

za izdizanje kormila.

krme, na toki, gdje se je

t

Na 1

Slina užeta možda na veim ladjama, a imamo ih na našim

spuštalo

jošte rabe Kitajci

naša

doljnji

pomagala, da

odole odporu mora, kada je ladja plovila, a po

Na

(c

naime pero, zvalo se pinna. Kormila bijahu privr-

kormilo dizalo

više

perom.

ili

uzetima, bez kojih na velikim ladjama ne bijaše

vladati

nego

vieku,

manoveUa

^);

u-

malo nalik na-

bijahu posve nalik veslima sa širokom lopatom,

šena

zaštita,

božanstva zaštitnika ladje

ili

/i).

Na krmi

šima,'

bi

t.

zv.

od

bijaše

bilo za ures,

opere morte,

a.

Pod tom glavom,

ili

raži

vode,

ili

odmah pod vodom,

21

Jedra.

ili sjekilj, rostrum, složen, kako Na dvjema stranama osovine od prove, ili baš, dan danas, bijahu kaže, nosa od prove, kao

bio je više spomenuti bodež je

ve

kazano.

no se

što

i

dva mala otvora, kroz koja je oiju (na

pa suše

w.),

si.

i

uže,

išlo

lanac

ili

sidara.

Ti

ne izglodju, a bojadisani poput

otvori bijahu okovani, da se

zvali

oi

(oÔaâoi).

I

tako prova

sa svojim kaštilom, koji se podizao poput ela, sa svojim izbo-

enim trozubom

nalik

eljustima,

oima

svojim

sa

izgledaše

kao ogromna ribja glava; vesla, razkriljena na obe strane priinjala se kao

ribje plitve;

doim krma

tim aplustrom nalikovaše na zavinut

ribji

sa

svojim

ladje,

izdignu-

repJ

Na sredini ladje izdizao se glavni jambor (na si. n) (albero di maestra, [»rTo? piya<;), sa svojim krize vi ma (penonne, antenna, sTuaptov na si. o.). Željezni obrui, h a jmice (trozza, anquina, 7-y/-o''v7i) držahu privršene križeve na jambom. Krajevi ili šiljci križeva zvali su se rogovi (cornu, ;

zspac);

bom,

doim

konoplje, što je držalo križ vodoravno na jam(od grkoga Ove kl o bunekoji hrvatski zovu klobunice. su šiljke križeva sa vrhom jambora, te podrža-

talijanske

-/.spoupi),

što

ni ce vezale

mantiglie,

zvalo

se

vale križeve u horizontalnom pravcu.

samo par klobunica su

i

jama

;

ali

ceruchi

Obino

je svaki križ

po dva para, kao što se vidi na nekojim drevnim (na

si.

imao

dugi križevi na velikim ladjama imali slikari-

/, p).

Jedara je bivalo kako na kojem brodu. Trgovaki brodovi

imadjahu više jedara, jerbo na njima ne mogaše

veslaa;

ali

biti

mnogo

rimske liburne valja da su se malo pomagale jedrima,

pošto na njima bijaše

Leon

veslaa.

sila

Na glavnom jambom moglo

Alberti (1406 — 1472) u svojem

djelu »De doba izvukli iz jezera Riccia (južno od Rima, danas jezero Nemi) golemu rimsku gjemiju iz dobe cara Kaligule, te medju ostalim veli, da je drevnim narodima u istinu riba bila uzorom za gradnju brodova. »Što je u ribe hrbat, to je u ladje kobilica, ribjoj glavi odgovara prova, mjesto ribjeg repa ladja ima kormilo, doim plitve zastupaju vesla.« Sr. prevod C. Bartoli. Rimsko *

re

Talijan

aedificatoria«

Battista

pripovieda,

izdanje 1784. Knj. V.,

str.

da su

220.

u

njegovo

22

Sidra.

je biti

do pet jedara. Tri doljnja bivahu etverouglasta, a dva

i

gornja trouglasta

(sup para, od c-apoi). Osim ovoga

latinska

ili

veim

jambora na

ladjama do potrebe

bi se zasadila još

krmeni

kao naš

a drugi na krmi,

Ijem bijahu privršeni jambori,

Debelim konop-

jambor. tako

a isto

koš

dosele kofa, a odsele

manevrirala oko jedara, a u

Na

carchesium

bijaše

(na

bitci

neka tkanina, debela

naša

je bila straža, koja je

gadjala takodjer na neprijatelja.

kada se ne

i

protiv

bi veslalo, rabila se osobita

vrsta, poput zastora. Takav zastor se

i

netom

je spuštao za vrieme oluje,

po

zastor, koji se prostiraše

povukla vesla, da ne bi

bi se

kroz otvore vesala probilo u ladju

anih

modius.

(x.ap/7iGiov),

debeloga mora, kao što

zaštitu protiv udaraca

projektila neprijateljskih,

Tu

si. g).

Rupa,

jedrilje.

i

naša žabica, u kojoj jambor bijaše zasadjen, zvala se

Na velikom jamboru

dva:

prvenomu jamboru,

jedan na provi, što bi odgovarao našemu

more.

Ali

bijaše

i

drugi

palubi, bilo da ju zaštiti od sun-

zraka, bilo u boju od upaljenih projektila.

Sidra na rimskim liburnama bijahu posve nalik na naša.

U

sidro (ancora, aY/jjpa) bijaše ogroman vree pune pieska, ili košare zatvorene, ali pune kamenja. Na ladji Ptolomeja Philopatora bijaše dvanaest sidara: osam željeznih, a etiri drvena. Ovim dakako bijahu najdavnijoj dobi

balvan,

ili

komadi olova. Bijaše

privješeni veliki

bitom rupom, kroz koju visjelo.

Kada

bi se

kamenih sidara

i

s pro-

pro vuklo uže, na kojem je sidro

su došla u porabu sidra nalik našima, ne zna se;

na starim novcima

iz

an

si.

današnjim (na

carske rimske dobe lik sidara vrlo je

sli-

r).*

Sidra bijahu od davne davnine privezana vrstim uzetima

(ancoralia, '7/omx prije

Kr.,

kao

lanac,

vitao

rabili i

oi

Kada 1

Cf.

aYx.'jp£ia).

za

Kasnije,

željezne

to

ve

lance

bi

TTpo^pstov),

s

na provi (na

pomou si.

Atlas. Tab.

si. ili

a).

Taj

vratilo,

kojega se vuklo

i

se ili

spuštalo

/).

ladja pristala uz obalu,

Schreiber:

prvoga stoljea

(na

u naše doba, namatao na vijak,

(argano,

sidro kroz

su

XLVI1I.

prebacile

3-

bi

se ljestve

^

Imena rimskih

s

23

liburna.

tankim stepenicama, po kojima se uzlazilo

(na

silazilo

i

Pošto ladje bijahu previsoke, to je doista

u).

si.

ladje

iz

trebalo

i

ovakih Ijestava, kako su bile naslikane na spomeniku, odkritom

poetkom

u vrtovima farneskim u Rimu predstavljen bieg Parisa

bijaše

odtisnula,

ladja

se

ljestve

povukle

se

bi

prošloga vieka,

liepe Jelene.^

i

bi

uz ko-

privezale

i

gdje

nego

Prije

noplje velikoga jambora. Velike liburne, pošto su težko

mogle

da

imale,

uz

pristanu

amce, po

u

lazilo

njae

i

takvih

obalu,

nego su na bokovima

Ijestava

nosile tanke

prilici,

kako

ovee

si-

jedre-

parobrodi.

(perpendiculum,

stavan. Visio je

i

gruzilo,

svoje

PoXu, zaraTrsipocTiop),

ali

dubi-

ili

posve jedno-

obino na zavoju od prove.

Rimske liburne imadjahu glede toga sauvala se

sila

svoje posebno ime, a Moderne izkopine nisu

svaka

uspomena.

nas u nijednoj grani drevne

nautike

obilno

toli

ko-

nadarile,

u ovoj.

liko

Spomenuto genija

da na krmi bijaše tutela, kipi

je,

kojemu liburna

božanstva,

ili

To

(77apa<7r,|^.ov.).3

životinje,

polena

nijednom svezku

na

sluaju

ili

Ime ladje ne bijaše u

urezano

niti

niti

»Corpus Inscriptionum Latinarum«

III.

insigne

ili

slika osobe, stvari

ili

nazivala.

i

njoj

kipi

slika

Kako

na samom njezinom vršku (na

ili

tomu se liburna

a po

v),

bijaše takodjer

po boku od prove,

ili

posveena.

bijaše

na krmi tutela, tako na provi bijaše

si.

ni

po kojima se

imaju današnje

Svaka rimska ladja imadjaše nomjer

valjda

nisu

ljestvice,

bojadisano.

U

imade nekoliko

nadpisa, u kojima se spominju imena rimskih liburna. G. 1827.

našao se u Solinu nadgrobni nadpis, u kojemu Idiopantus vojevao '

jevo ono

16

godina na

Idem. Tab. XLVIII.

djelo,

Guhla

l.

—

vlastima, illud

i

Konera.

nisu se

kojima

prorae

^

Za

cieli

mogle se

da je vojnik

stoji,

koja se zvala

ovaj

pa Graserovo, Bechievo, Richovo,

»Mu-

Vegeti-

opis sravni

Marquardto vo,

te

Constantini Opelii — De De re NauCaelii Calcagnini jer su složene na riedkim i netonim

Starije radnje, kao:

Fabrica Triremium Meibomiana; tica,

—

liburni,

—

upotriebiti,

—

—

moglo u XVI. vieku razpolagati ipsa cognomentum

impositum: a quo navis

Lazarus Bayfius: De

re navali, str. 622.

^

»

.

.

.

Insigne

sortita est.«

—

24

Praefecti.

U drugom jednom nadpisu^ doim se opet u jednom

rena«.^

tuna«;

Hilaris bio

U

trierarcha

sirijske

liburna nosi ime »IV

Kajo

da je

veli,

mornarice na

PorJulije

»Grypi«.^

liburni

drugim pak nadpisima spominju se još ova imena rimskih

Aesculapius, Aquila, Armata, Clementia, Fides, Justitia, Neptunus, Nereis, Virtus itd.* Ovim bi bio završen opis ratne rimske liburne, u koliko liburna:

dozvoliše oskudne viesti starih pisaca, te u koliko se na rimsku

može

liburnu

brodogradnje

protegnuti, što

nam

obe

u

je

drevne

glede

opreme broda poznato.

i

III.

Vojska na liburnama. Praefecti.

—

Tribuni.

—

—

Navarchae,

Centuriones.

—

Trie-

— Glavari veslaa. — Kormilari. — — Pomorski — Mornari. — Pomorska — — Manje — Bojni — Pomorska — Gothska ratna mornarica. — Bitka pod Ankonom.

rarchae.

—

Proreiae.

Ronilci.

vojnici.

Veslai.

artilerija.

red.

ladje.

Na rimskim liburnama

zastupaše

zapovjednik, koji imadjaše naslov

dakle

bijaše

rimski

i

tih prefekta.

odgovaraju našim odjelima, koji mornaricu.

Te

rimskoga cara vrhovni

praefectus classis. To

admiral. Kako

bilo više, to je bilo više

bitka.

svi

je rimskih

mornarica

Te posebne mornarice

skupa sainjavaju državnu

zajednice kod Rimljana ne bijaše, pa su

s

toga

oni imali više odieljenih mornarica.

Praefecti djahu

i

bijahu dakle što današnji admirali. Oni ima-

svoje zamjenike, vice-admirale,

sub-praefecti,

koji

^2034. »Idiopantus Alexandri f. de liburna Murena vixit annos XXXVIII., militavit annos XVI., hic situs.« — ^ 3165. ' 434. »C. Juli Hilaris trierarchi classis Syriacae Liburna

—

Grjpi.c

—

Seleucia, o.

c.

mornarica rimska

Sirijska te je

pag. 487.

stationirala

—

*

u

kasnije

se

prekrstila

Seleuciji, luci Antiochije,

Corpus Inscriptionum Latinarum

III.

—

u Classis

Marquardt

Castnici na liburnama.

spominju. Vegetije za svoju dobu ne

se takodjer u nadpisima

spominje

On

jednako

sili,

jima vlast ne

cohorta

stavlja

mornarice.^

tribune,

cohortama.^ Kao

što

u mornarici bijahu visoki

ograniena na jednu ratnu

bijaše

na jednoj

bilo

ini

je,

i

odjelima

koji

tribuni

u

ko-

castnici,

pošto

ladju,

500 momaka, a toliko Za dobe punskih ratova,

nikad nije brojila manje od

ih nikad nije

kada

odmah

admirala,

da zapoviedahu pojedinim kopnenoj

manjim

zapoviedahu

koji

,

praefecta,

iza

stolarcha

podadmirala, kao što ne spominje ni

tih

(rrToXapy'/i;)

25

liburni.

najvei broj vojnika bio na rimskim pente-

se,

rama, ipak ih ne bijaše više od 120, uz 300 veslaa.

buna možda

bi

ast

tri-

contre-admirala.

odgovarala onoj modernih

Castnitvo, kojemu zapovied bijaše ograniena na jednu

poima

od tribuna; ono

liburnu, bijaše niže

Ovi bijahu zapovjednici liburne na ih s

takvim naslovom, koji zapoviedahu

Za ovima dolaze navarche kojemu nike,

i

zapovjednikom na

i

službu. Iza

manovre),

oficir

gubernatore

i

voj-

ne mogaše

dakle

nego bijaše podredjen

naznaenu

obavljaše netom

cen turio,

liburni,

bijaše

a

da svaka liburna

(današnji

Navarcha

same veslae.^

;

nad manjim ladjama.

veli,

zadaa, da svagdano vježba

bijaše

pa

i

Vegetije

navarchu

po jednoga

imadjaše

trierarchama.

sa

reda vesala

tri

biti

trierarchi,

navarche

a

spominje se

da se razlikuje od istoimenoga zapovjednika

koji,

centurio classiarius. Djelokrug njegov

pješadije, zvao se

M agi st er bijaše što danas maestro •dell'eguipaggio, dakle neka vrst našega nostroma, V d j e, premda neki misle, da bi ova služba odgovarala onoj gubernatora.^ Da li je magister takodjer spadao medju nije pobliže poznat.*

^

Marquardt

II.

—

496.

str.

^

Epit. IV., 32.: »sub quibus (praefectis)

deni tribuni per cohortes singulas constituti.«

legije. Kako se

horti.

—

Rich

o.

gulos navarchos,

tarum

oificiis,

mienjao broj vojnika u

je

id

c.

—

est

^

et

quasi

navicularios,

Marquardt

o.

c.

II.

str.

bijaše deseti dio

tako se mienjao

atque

habebant,

remigibus

iugem exhibebant industriam.«

»Navarchus appellatur navis princeps, *

Cohors

i

u co-

Epitome. ibid.: »Singulae autem liburnae

gubernatoribus

cotidianam curam

—

legiji,

496.

qui

— 497. —

^

et

militibus

— Doletus

in navi

Bechi

exercendis

o. c. str. 692.:

nautis imperat.« o.

sin-

qui exceptjs nau-

c.

str.

109.

—

astnici na liburnama.

26

astnike, ne da se utvrditi

sumnje zadnji.

manevriranjem

ravnao i

glavaru veslaa,

nalozima

ljenim

ako je spadao,

ali,

obino

ovaj

je

hortatoru

sviranjem,

bilo

Prema primVeslai^ su

veslanjem.

hortator,

pak šibkom. Vesla su morala

ili

bilo glasom,

grabiti skladno.

Hortatorova šibka zvala se portisculus.* Naravski,

mogao da

nije

udara

neprekidno

doim

bi

vanje.

Na veim

se on odmarao,

ladjama,

veslai

šibkom

bi svi

da sam ravna veslanjem, bilo šibom, gaše da neprekidno koji se

zvao

svira,

svira,

dodieljen

pa

prihvatili pje-

bijaše

nemogue, i

ne mo-

posebni

svira,

glasom, a

bilo

mu

bijaše

symphoniacus

skupa

hortator

da

niti

hortatoru

gdje

on je

kormilarima

naloge

(/-s^suGTvic).

pak ravnao

se morali držati takta, što im davaše

na krmi.

navarche,

ili

davao

mornara,

zv.

t.

to je bio bez

kuici

je sjedio u

trierarche

od

naloge

Primivši

;

M agi ste r

Hortatorova služba

(rptr^pau^Ti?).

morskom trubljom dava znakove ladjama, koje bi bile na putu, a plovile su manjom brzinom, da se prepriei pogibelj sukoba.^ Hortator je obio s veslaima po malom hodniku, koji se zvao age a.

bijaše takodjer, da

Gubernator upravljaše sa oba

za svako

djama,

bijaše

kormila;

kormilo

s jedne,

a drugi

s

Na manjim ladjama on

na veim, dakle

na ratnim

poseban gubernator. Oni

bijaše

mahu naloge neposredno od jedan

kormilar. ali

magistra, kojemu bijahu

i

najbliži,

druge strane njegove kuice.^

bernatora se tražilo velike vještine, kako smo

vidjeli,

la-

pri-

U

gu-

da je to

Vegetije zabilježio.* *

sgodno

Rich

o.

c.

—

Bechi

'

o.

c.

str.

113.— 1

» Mediae stat Margine Puppis Qui voe alternis Nautarum temperet .

.

Službu hortatora

.

Et remis dictet sonitum, pariterque

A numerum Cf.

—

14.

opisuje Silius (lib. VI., 361.):

Dolet us

o.

c.

str.

ictus

relatis

plaudat resonantia caerula tonsis.« 687.

—

^

Rich

o.

c.

—

*

U

Zadru

se

našao

nadpis, jedini, koji spominje u našim stranama gubernatora rimske liburne.

Taj je nadpis uvrSten u

»Corpus Inscriptionum latinarum«

III.

br. 3 165.,

Titinio Juliano gubernatori IIII Portuna e.« Liburna Vegetije (o. c. IV., 43) gubernatora zove i se zvala »IIII Portuna«. raagister clavum regens. a

poima:

»T.

—

—

Ronilci.

Kako magister, da sve

27

vojnici.

zapovjednik

niti

od

on je bivao obaviešten

vidi,

košu, te od

s

krme

mogao

nije

bijaše u

koja

straže,

svoga podredjenika na krovcu od prove. Taj se

proreta

zvaše

a

Pomorski

(-pcor/ir/;;).

Ovaj je

priobivao magistru sve,

važnim obzirom na promjenu manevre, jae

što bi smatrao

promjenu pravca plovitbe,

slabije veslanje,

mu

što

ili

ili

drago

drugo. Njegova odgovornost bijaše velika, kako se to razabire iz

starih pisaca.^

pa

sidara,

s

tores. Ovi

On

i

dizanjem

ronilci,

urina-

upravljaše takodjer spuštanjem

njemu bijahu podredjeni

toga

i

spominju kod više pisaca, to grkih, to

ronilci se

Neobina pak bijaše njihova vještina. Dopirali su do morskoga dna najveom brzinom. Da uzmognu laglje razabrati latinskih.

predmete, koje su

tražili

pak po malo

što su

imali su klisuru,

i

mogue

i

u poslu ne smetu velike

ih

ruke

Ako

ronilci težkih služba.

pa ne bijaše

ronilci bi napunili usta uljem,

Da

namazane

bijahu im crnim

ribe,

na dnu,

izpuštali.

i

izvui ga,

morao

ratnoj ladji

zakvailo za

sidro

od zapreke.

užetu ronilac, te osloboditi sidro

Na

noge.

bi se

se spustiti

U

po

vrieme ratno

vrebali su, kako bi presjekli užeta neprijateljskoj ladji,

kako

ili

inae pod morem naškodili."^ Iz raznih nadpisa znademo, u Rimu bilo uredjenih posebnih zadruga ronilaca, koje

bi joj

da je

corpus urinatorum.

zvahu

Classiarii

zvali se vojnici

Oni

na rimskim liburnama.

ne imadjahu na brodu nikakve mornarske službe, nego im posao bijaše vježbanje u oružju, kao što

Classiarii

ratnoj mornarici.^ ^

Rich

o.

c.

—

Bechi

o.

i

danas na englezkoj

se zovu jednostavno c.

str.

lio.

cieli

milites,

i

— 112. Proreli bi — Nije izpravno,

rala današnja straža od prove za rekognosciranje

odgovašto veli

Doletus (o. c. str, 680.): »Proreta est qui prorae praefectus est: quemadmodum gubernator, qui puppi.« — ^ Bechi 0. c. str. 112.— 113. — Rich o. c Marquardt o. c. II. str. 497. — ^ Marquardt (o. c. ,

II.

str,

493)

iz

Ulpijanovih riei »in

milites sunt« izvodi,

nari

i

veslai.

pogledu juje,

Takva

ostavili

tako, da u

stari

pomorskoj

svi sudjeluju

omnes remiges

svi jednaki,

interpretacija protivi se svemu, što pisci,

bitci,

u boju,

bez razlike vojnici.

classibus

kao da bijahu na brodu pa

s

i

et

vojnici

su

nautae i

mor-

nam u tom

toga riei Ulpijanove valja razumjeti

kada dodje do gusta, sva jer se radi o spasu sviju,

momad

na ladji vo-

pa su tada doista svi

28

Pomorski

na liburnama mornarice, kojoj pristanište bijaše pod

vojnici; a

Ravennom,

to bijahu ponajviše Dalmatinci

nam

cara Vespazijana.* Vegetije

pomorskoga to

mu

od

nogama

ne bijaše težko. Uz to je

od

imao

tiela

imadjaše oklop

ne trebaše marširati,

vrši

štit.

i

kraja, jer

Panonci za vrieme

i

esti oružja rimskoga

i

mu

goljenice. Pošto

što su rabili vojnici

štita,

opisuje

Na obranu gornjega

vojnika.

kacigu, a na

i

vojnici.

ga

je

imao da obrani sredstvom

projektila, što se je sipalo s neprijateljske ladje

ve

bal lista. Osim imali

spomenutih kosa (falces),

neku vrst kvaka (harpago,

i

da zakvae

stojali

pijta

K

tako laglje približe. a nekoji

prae^ za

i

ap7rayv)),

su vojnici

ti

kojima su

na-

neprijateljske ladje, da joj se

(sartie)

tomu su dakako

imali

kamenia

hitanje

vei od

i

i

i

luk sa strjelicama,

Za

olovnih kugljica.

jae kamenje krupnije olovo rabili su im fustibali;^ za još jae projektile, bilo od kamena ili od olova, onagri,* a naji

smrtonosniji bijahu

silni

Classiarii su

škorpioni.^

se

rekrutirali

stališa

iz

slobodnjaka, a

26 godina službe dobivali su pravo gradjanstva. Što se tie broja njihova na ratnim ladjama, velika bijaše razlika kod poslije

Grka

kod Rimljana.

i

više od

— 20

Doim

na velikoj triremi Grci nisu imali

vojnika, Rimljani bi u vrieme rata imali

Za punskih ratova

stotine.

mah

10

priinja

ta se razlika

bivalo ih

Na

preko stotine.

i

udnovatom;

ali

do

i

prvi

ona nam postaje

posve shvatljiva, kada se sjetimo naina pomorskoga vojevanja

fectus

^ Tacit. Histor. III., 12: »Lucilius Bassus classis Ravennatis praeambiguos militum animos, quod magna pars Delmatae Panno-

niique

erant,

adgregaverat.« III.,

^

esse

Veget.

medium

meliores

ibid.:

— *

—

**

veli

Vegetije

lino vel saetis factis

fustis est

et

pedibus

longus

ulraque

manu

—

IV.). ali c.

fuerit,

22.

—

str.

si

507.

je

—

eius (o.

c.

has enim saxa.«

quattuor,

—

cui par

inpulsus prope ad instar

Kakove sprave bijahu onagri,

Amijan Marcelin (XXIII., sliku — Cf. Marquardt o. on ager »quanto amplior quet.« Veget. IV.,

mjestu

contorto circa caput brachio dirigunt

ligatur funda de corio

—

partibus

tenebantur,

na drugom

sunt qui fundis

»Fustibalus

onagri dirigit saxa.«

Vespasiano

previnciae

O praarima

"

»Funditores

14.):

dicunt

quae

—

opisuje

podrobno

ipak teŽko predoiti njegovu

Vegetije

veli (IV., 22.),

Škorpione su

s

parvis subtilibusque spiculis inferunt mortem.c

da

more contortoga tako prozvali: »quod

tanto maiora saxa fulminis

Mornari.

kod

dvaju

tih

—

Veslai.

Kod Grka

naroda.

stezalo na nadveslanje, te koja

se

e

29

pomorsko umiee

ratno

ladja prije

i

bolje

pogoditi

protivniku u rebra, a za takvu operaciju doista je moglo

doim kod

suvišno vojnitvo;

leteih mostova, po sebi se nametala nužda

Da

vojnitva.

je

pak

u doba Vegetijevo tako

i

ne može

bilo,

mostova osobito

se podvojiti, pošto on uporabu leteih

iztie.'

da je ipak još glavna taktika bila nadveslanje

Ali,

sam nam potvrdj uje, gdje

ranje kljunom,

treba da bude

pomnjiv,

veli,

uda-

i

da zapovjednik ladje

budu

da

kormilari

moru obino po

snažni, pošto se boj na

biti

ve spomenutih im jaega broja

Rimljana, uslied

veslai

a

vješti,

pa goleme

bije,

tišini

liburne udaraju na neprijateljske ladje svojim rostrima, ne po-

nego od odpora vesala;

tisnute od vjetra,

omoguuje

ono, što

liburni,

da takodjer

udarcima, pa da pobjeda ovisi od mišica

nautae,

Mornari,

razlikovahu

služba bijaše manevriranje oko jedara narski i

kod Rimljana,

koji

Najniži

obe

Njihova

svi strogo

bijaše

i

mor-

kod Grka

epibatae

premda samo pomorskim vojnicima grkim.* i

na rimskim liburnama,

sloj

ladjama

ratnim

od vojnika. u

i

ne obavljahu samo mornarsku službu; a takvi

naslov priznaju

taj

od vještine kormilara.^

se

veslanje. Ali ih

nautae, nego

se nisu zvali

neki

izkljuivši

poslovi,

i

a to da je upravo

izbjegne protivnikim

drevnih

naroda,

bijahu

(sTrtâTat),*'

kao što u veslai.

obe

na

Na svakom

veslu bijaše po jedan ovjek, nipošto više njih, kao u srednjem

vieku na galijama. Prema redu veslaa bijaše

i

dužina vesala.

duga 7^2 stopa, u Prostor za veslae bijaše

Vesla u dolnjem redu, na triremi, bijahu

srednjem tvornih

dodati

stopa, ni

cigli

gornjem

a

1072,

tako porazdieljen,

13^1^.

da je na svakoga odpadalo kakvih

pa se

nije

ovjek.

preko

odredjenoga

Naziv ladje bio je

dova vesala: osim trirema imamo

broja

e-

8

mogao

prema broju

tetreru

re-

na

(rerpTip?)?)

penteru (ttevtti'pv);) na pet redova, pa ekseru, epteru, ekteru, enneru, dekeru, na šest, sedam, osam, etiri reda,

devet

i

1

*

Rich

deset redova. Vidi na o.

c.

str. I4.

—

Nego, da 2

li

su

pak redovi vesala

Epit. IV., 43. -- «

Bechi

o. c. str.

i

117.

na

—

30

Veslai.

ovakvim ladjama

uredjeni kao

bili

na triremi

na

ili

penteri,

nismo na istu. ^ Vesla bijahu nalik onim, što suše rabila u sredozemnom

moru u šestnaestom

sedamnaestom vieku,

i

mnogo

dakako

ali

kraa. Na liburnama bijaše po jedan ovjek na svakom

doim

na mletakim galijama

je

na veslu, koje za

ljudi

toki, gdje je veslo

to dopiraše

izlazilo

viekova bilo

tih

do 15 metara dužine. Na

i

na onom

ladje,

iz

veslu,

do šest

i

otvoru bijaše

folliculus, poput male kožnate kesice, koja ne samo pomagaše bržemu kretanju vesla, nego prieaše, da val kroz t.

ZV.

i

taj

U

otvor prodre u ladju

veslo bijaše privezano klin

(od

uz

klin,

mi danas zovemo palac,

grkoga

odatle talijanski

da ne

doim

Vez, što

cy.a>.{;.6c).

ogrljak,

hrvatski se zove

nutarnjosti ladje, do toga bi

Rimljani ga zvahu

drži

a Latini

otvora,

spuzlo u more. s c

a1

Taj

mus

veslo privezano uz klin,

ga

su

struppus,

zvali

stroppo (rpoTro: -rpoTrojT/ip). Prostor izmedju interscalmium, toliko u nutrašnjosti

dvaju palaca zvao se

kao

ladje,

izlazila iz

i

na njezinim bokovima. Otvore, kroz koje su vesla

ladje, pošto

ogromna golubinjaka, liko bijaše otvora,

ovisila je

brzina

toliko

ladje.

strojem

;

ali

columbaria

su

bijaše

i

na liburnijskim ladjama

nam

fali

stroju priznamo nekadanji obstanak

Marquar(it

o.

c.

II.,

str..

481.

Ko-

od njihove

a

sile

anonyfnnih s

nekakvim

pošto o tomu nije ostavio nikakovih viesti ni

uvaženi pisac davnine, to

^

vesala;

izgled

ladji

(TO'j-riaara).^

Mašta nekojih, u ostalom

zamienila je vesla

pisaca

davahu

otvori svi skupa

ti

zvali

cigli

svaka podloga, da takovu i

porabu.^

—

Imade

spisatelja,

koji

ne

dozvoljavaju, da je na ijednoj ladji bilo redova vesala jedan nad drugim,

nego

drže,

da su se

ladje zvale

bireme, trireme

itd,

toliko redova vesala jedan nad drugim,

§to

veslu imale po dva,

c.

tri,

etiri

drugi dozvoljavaju najviše do

i

tri

više

nego s toga, ljudi (Bechi o.

reda vesala,

a

inae

ne što bi imale su str.

vele,

na svakom 228);

da

se

doim imena

imadu tako razumievati, da je na dotinoj ladji bilo po etiri, pet i vi5e ljudi na svakom veslu (Rich 0. c."). Medjutira ovo * Rich 0. c. je pitanje za uviek riešio Graser u više spomenutom djelu. ' Kao curiosum vriedi, daše o tom pobliže izviesti itatelj. God. 1723. izišla je u Njemakoj knjiga pod naslovom: »Grlindliche Beschreitetrere, pentere itd.

—

—

Veslai.

Kako

bijahu uredjene

klupe

31

na istu. Sto se može rei sigurno, u svoj

dili

veslae, nije još

za

nego samo u

duljini ladje,

bung des Konigreichs Dalmatien,

da veslai

to je,

posve

nisu sje-

bokova,

duljini njezinih

und jede historische

in welcher alle

MerkwUrdigkeiten von den altesten bis auf die neuesten begriffen etc. Tko je napisao tu Nlirnberg, zu finden bei Peter Conrad Monath«.

—

knjigu, ne zna se;

njemaki anonjm Liburni s

a nepoznat je takodjer

oslanja

u neko

i

historijsko

volovima, a sama vesla

feriji

imali

kotaa po

produljene

kako

silu,

na

svojim

se taj

da su drevni

ladjama

veslae

kod okretanja bokovima ladje, bivalo na parobrodima do izuma svrdla kao pera od

vesala,

što su

bijahu, naravski, na

(elica). Volova bijaše u ladji više parova, a

nasu parnu

knjizi stoji,

toj

parova kotaa. Ovi su na skrajnjoj peri-

Kotai da

je to

U

doba zamienili

više

s

palce,

silno grabila more.

prilici onako,

ije riei navodi.

na koga

latinski pisac,

i

odnosno davne veslae.

bi bili uspješno zamjenjivali

ti

Volovi

su

u unutrašnjosti ladje

upregnuti za nekakav stup, možda onako, kako

imali okretati nekakav

stroj,

u Dalmaciji

obiavaju upregnuti konje pod mlin za gnjeenje

još danas

samom

maslina. Snaga, što je tromi hod volova proizvodio, umnažala se u

imala okretati vanjske kotae, pa bi

stroju, te je znatno pospiešena

plovila velikom brzinom.

pana god. 1723., rodio,

moglo

bi.

Da

knjiga,

u kojoj

se

dakle pune 42 godine prije nego se se misliti,

Robert

stvar ne bi bila ni

ne bi trebalo, da se što takova ni napomene. ne cielo jedno stoljee

je

ladja

štamr

Fulton

da se je mašta piševa nadahnula na Pultonovu

izumu, na našim parobrodima, pa ciela

osum

to pripovieda, nije

starija

od naših

Ali,

pošto

je

duhovita, te knjiga malo

parobroda, sudimo, da

se taj

cu-

mimoii. Riei nepoznatoga latinskoga pisca, koje navodi i na koje se oslanja njemaki anonymus (svez. I. str. 18.), glase: »Liburnam, navalibus idoneam bellis, quam pro magnitudine sui virorum exerceri mani bus quodammodo imbeccillitas humana prohibet (sic!), quocunque utilitas vocet, ad facilitatem cursus, ingenii ope subnixa ri

ne

da baš

sasvim

animalium virtus impellit. In cuius alveo vel capacitate bini boves machinis adjuncti, adhaerentes rotas navis lateribus volvunt:

quarum supra ambitum

vel rotunditatem extantes radii, currentibus hisdem rotis in

rum aquam

conatibus elidentes,

miro quodam

modum

remo-

artis effectu operantur,

petu parturiente discursum. Haec eadem tamen Liburna, pro

mole

imsui,

proque machinis in semet operantibus, tanto virium fremitu pugnam capessit, ut omnes adversarias Liburnas, cominus venientes facili attritu comminuat.«

—

Osim njemakoga anonjma ovake

drugi

pisci, koji

takve ladje nazivlju

strojeve na

liburnama spominju

„Liburnae rotatae«,

i

a ustanovljuju

dobu toga izuma oko god. 400. za careva Arkadija i Honorija; ali ti pisci opet ne dozvoljavaju, da su u nutarnjosti ladje okretali takav stroj volovi, jer su prespori, nego da su to obavljali konji.

—

Cf.

Bechi

o. c. str.

236. -237.

32

Veslai.

zahvaaše krovac od prove

odbivši naime prostor, što

i

kasar.

Najgornji red vesala ne bijaše na palubi, kao što se je negda

nego

pod palubom. Pojedini pak redovi ne bijahu odieljeni ogradama, nego je svaki vesla mogao vidjeti sve svoje drugove na jednom boku ladje. Taj prostor bijaše presjeen jedino od veslakih sjedala. Ve spomenute ograde, jedna na lievoj, druga na desnoj strani, dielile su numislilo,

svi redovi bijahu

trašnjost ladje od dvaju prostora za veslae.

Ove ograde ima-

djahu otvore, kroz koje su veslai

da zauzmu svaki

prolazili,

mjesto kod vesala. Veslai su

sjedili jedan nad drugim, vesla gornjega reda imao sjedalo u praznini izmedju dvaju najbližih mu drugova nižega reda; bijahu dakle porazmješteni onako, kako to pokazuju otvori za vesla na vanjskom oklopu ladje. Veslai najnižega reda bijahu najbliži

svoje ali

tako, da je

nutarnjem oklopu ladje; vesla

i

doim

jer se je okostnica

imadjahu dulja

više postepeno

Takvo razredjenje

širila,

bijahu

omoguveliku prištednju prostora, pa jedan red od drugoga

od oklopa svedj ivalo je

viši redovi, jer

prema

udaljeniji.

sjedala

ne bijaše udaljen više od dvie stope. S toga se ne može baš ni rei, da su veslai sjedili jedan nad drugim, nego jedan iza drugoga, ali za dvie stope više, odnosno niže od bližnjega mu reda. Sbog te blizine nije ni trebalo, da vesla jednoga reda budu znatno duža od vesala susjednoga mu nižega reda; pa u treem, a u etvrtom redu, bijaše dovoljan jedan ovjek za svako veslo. Da bude pak veslanje olahkoeno, vesla su na svojim palcima poivala malne u ravnotežju; a da se to i

i

obino bivala znatno debela, ili su na krajevima imala privršenih komada olova. Otvori za vesla bijahu obloženi vrstom kovinom, da bolje odole trvenju kod veslanja. Uslied takova uredjenja svako je veslo ravnotežje postigne, držala su

i

—

imalo jednaku

pošto

snagu,

je

svako

u jednakoj

mjeri

za-

diralo u vodu.*

Veslai su vesla

prema ^

quardt

Guhl 6.

c.

sebi. i

II.

sjedili

U

Koner str.

okrenuti

triremi o.

c.

480.— 481.

prema krmi, a

veslai

str.

potezali

su

najnižega reda zvahu se

290.— 291.

—

Rich

o.

c.

—

Mar-

Manje

talamitae

tranitae sobom 4 stope. Ako su bili

tri

red

viši

dovoljno

bijaše

^

Sto se samoga broja vesala tie,

nego

red njemu

li

obino 27

a

58),

kako

su,

od 24 konjske

sile,

Tranite,

dakle

boku (svega

(svega

31

tranita

milja na uru.^ dulja vesla,

ve

svaki red,

je

ve

je

54),

mogla

ladja

sukati do

pa

trud,

veu

kojima trud bijaše najmanji,

i

veu plau

od

pa

deset

imadjahu naj-

veslai gornjega reda,

drugoga reda; a ovi pak

je

29

ukupno bijahu

dakle,

62);

bivalo zigita

spomenuto, proizvadjali snagu

a takva je

vei

Na triremama

podloženi.

na svakom

talamita

174 veslaa. Ovi

to

imao na svakom kraju po jednoga veslaa

uslied oblika ladje,

(svega

ne trebaše

talamitama

to

Za svaki

stope duže, tako da su zigite imali vesla duga 1072,

a tranite 13'/2 stopa.

više,

a

otvori vesala najnižega reda, talamita,

veslo dulje od VVg stopa.

veslo

{Jjj-f.ivj),

Vesla bijahu odaljena medju

(BpaviTat).

stope nad površinom vode,

tri

zigitae

oni srednjega

(0a>.apTai),

oni gornjega

33

ladje.

od

veslaa

zigita,

talamita u najnižem

plaa

i

redu,

pak

najslabija.^ Svi

veslai, u carsko rimsko doba, bijahu oslobodjeni robovi,* koji su takodjer mogli postii

Opisavši

i

pravo gradjanstva.^

time vojsku na

nam da napomenemo

rimskim

liburnama,

preostaje

nešto o manjim ladjama, koje su takodjer

spadale u ratnu mornaricu. Vegetije naziva manje ladje, što su pratile rimske liburne

njegove dobe,

40

scafae exploratoriae, strani. Ove su

po 20 na svakoj

vesala,

koje

da bijahu na

služile

da se uhadja

neprijatelj,

da se

doznadu njegove kretnje

prigode da

mu

otme

djama.^ Ovaka ^

'

Rich

tonius.

Guhl o.

c.

i

—

se

:

»navibus ex

^

Epit. IV., 37.

ciantur,

:

remum

integro datis.«

»Scafae t^men

—

—

*

Idem.

Marquardt

maioribus liburnis

quae vicenos prope remiges in singulis

o.

c.

—

ibid.

—

cap. XIII.

fabricatis ac viginti *

la-

ne može se poisto-

— Marquardt. ibid. Calcagninus: De re Nautica —

K. ibid.

Octav. l6,

do

pa

osnove,

dovažao na teretnim

scapha exploratoria

millibus manumissis et ad

—

živež, što se

i

Sveservorum *

str.

493.

exploratoriae

partibus

habeant,

so-

quas

Britanni picatos vocant. Per has et superventus fieri et commeatus adver-

Popari: Pomorska

sila

Hrvata.

^

;

Manje

34

ladje.

sobom

sa ladjicama, koje veliki brodovi sa

vjetiti

prema potrebi spuste u more. Vjerojatno burna imala takvih

scafa

zivlju

ili

takodjer

ladjica, koje Talijani

schifo

equif;

(franc.

scaphae

injenica, da su gornje

bile

nose, da ih

da je svaka

je,

li-

danas na-

i

engl. skiff);' ali

sama

na 40 vesala, izkljuuje

mogunost, da su ih liburne na svojoj palubi nosile. S cap ha sa 20 vesala na svakoj strani bijaše duga najmanje 20 metara spuštati sa trireme, a takva se doista nije lako mogla dizati i

50 m.

koja imadjaše tek

dužine

;

a

težko

i

sa peteroveslice,

pentere, koja ipak bijaše za kakvih 7 m. duža od trireme. Uz to treba uvažiti, da Vegetije niti ne veli, da su liburne nosile takvih s cap ha, nego da su ih imale uza se, pa se iz toga ne

bi

moglo drugo

aviso,

la,dji

ili

samo jedan red

Da

t.

doim prema

m on era

zv.

(p.ovvipv)?,

kodjer moglo

tišine,

pa

i

drevnoj

u mo-

klasifikaciji

jjLovojtpoTo?),

imajui

vesala.*

pomoi

brzini.

bila bojadisana

Da

bojom

je ne

mornara,

uzka,

i

više neo-

što joj je ta-

oda pak bjelina jedara,

nalik morskoj u blizini obale za

dakle zelenkastom; a tako bijaše odielo

odgovarahu

(incrociatori)

scapha exploratoria provue im

se

pažena, trebalo je da bude dosta nizka

ova su

te ladje

krstaima

ili

dernim ratnim mornaricama; spadale bi u red

nego da

izvesti,

vedette,

omašeno

koje od naziva boje

i

konoplje,

»venetus

color«

zvalo se »vestis veneta«.^

S ovim smo u najkraim potezima izcrpili, što nam ostaDa se uzme iztraživati, što je

više pisci o rimskim liburnama.

ve

bilo naglašeno, koliko bi

od ovoga opisa moglo odpasti na

sariorum navium aliquando intercipi adsolet et speculandi studio adventus ^ Idem. ^Rich. o. c earum vel consiHum deprehendi.« o. c. * Veget. IV,, 37.: »Ne exploratoriae naves candore prodantur, colore veneto, qui est raarinis fluctibus similis, vela tinguntur et funes, cera etiam, qua ungere solent naves inficitur. Nautaeque vel milites Ve-

—

—

—

netam

vestern induunt, ut

cilius lateant explorantes.«

similis mariš

non solum per noctem sed etiam per diem Forcellini. Lexicon: »Venetus color

—

placidi circa litus, h,

e.

subviridis,

fa-

est

verde marino, ver-

diccio. Fortasse inde nomen habet, quod eo praecipue Veneti maritima incolentes uterentur.«

35

Bojni rad.

Liburna u predrimskoj

drevnih

ladje

niti bi se

nagadjanja ostaju uviek samo viti,

što se je

ve

nijskih gradjene

i

pak kasnije

naše mnienje

Ne

e

ve

bile

se tek pono-

ladje ne bi do-

po kalupu

libur-

Da

opremljene barem u doba Augustovo.

sliedilo

biti

da ne budu

doim

utvrditi,

Može

nagadjanja.

navelo, da se rimske ratne

ista bile prozvale liburnama,

je

suvišan je posao,

dobi,

u tom pogledu moglo što nedvojbena

i

moglo

li

tom smo

o

reforma,

sliediti

iztakli.

s

gorega, ako navedene viesti dopunimo kojim

podatkom o samom bojnom redu u rimskoj mornarici, pošto emo nešto slina nai u srednjem vieku kod Grka Mletana, kod Hrvata. a nije izkljueno, da je jednako bilo i

i

Rimske liburne, po svjedoanstvu Vegetija, slabo su odouzburkanom moru. On dapae veli,* da ih je više nastradalo od oluja, nego li od neprijateljskoga udarca. Mogue, sam taj da tomu bijaše uzrokom njihova veliina, pošto ih

lievale

i

doim

pisac naziva »moles«, pa ne imadjahu nuždne gibkosti; s

druge strane, ne imajui tereta, nisu dovoljno tonule. Bilo kako

mu

drago, Vegetije preporua, neka se

izbje-

neka se dobro

pazi,

da u

okršaju ne dospije ladja u pravac protivan morskoj

struji,

pošto

gava bitka kod uzburkana mora,

i

u tom sluaju vesla slabo pomažu.'^ Što se

noga reda tie,

isti

pisac veli,

pak samoga

boj-

da se liburne ne smiju poredati

u ravnom pravcu, kao što se poredavaju ete na bojnom polju,

nego da

ih

srpa, ali

na nain, da

neprijatelji,

treba poredati u

ako

bi htjeli

razporedu okruženi,

polukrugu,

ladje, što

budu

budu u

u

da probiju to središte, uništeni.

mjeseeva

obliku

sredini, stvore kut,

ve

eda

po takovu

Dakako, najjae liburne

i

momci imali su biti na krilima toga bojnoga reda.'^ Kada eto poznajemo bojni red, ako se sjetimo onoga,

najbolji

spomenuto glede ratne opreme rimske liburne

što je 1

Epit. IV., 28.

—

2

Ibid. IV., 43.

—

^

Ibid. IV., 45.:

i

njezine

»liburnarum

non directe ut in campis, sed incurvae ad similitudinem lunae, ita ut productis cornibus acies media sinuetur, ut, si adversarii perrumpere temptaverint, ipsa ordinatione circumdati deprimantur. In cornibus autem praecipuum robur et liburnarum conlocatur et militum.* instruendae

sunt

acies,

Pomorska

36

momadi,

te

raznoga oružja

i

bitka.

bojnih sprava, lako

si

je izdavao zapoviedi, ne

Grka,

znamo, da

crvenom zastavom, poput

li

erar eh ama. Ovi

trubljom pojedinim tri

ili

možem'o pre-

Praefectus

doiti sliku pomorske bitke u drevno ono doba.

su ih saobi-

navarchama glede mornarskoga manevriranja, a tribunima pak glede vojnitva. Prvi su davali naloge magistru, a

vali

gubernatorima za kormilanje, hortatoru glede veslanja, doim su tribuni, za vojniku stranu, upravljali vojske preko centuriona. Kada bi praefectus manevrom

ovaj te

mornarima;

dao znak za prijatelju,

veslai

juriš,

ali

bi zaveslali

koba. Osobita vještina bijaše ne neprijateljskoga bodeža,

r

Ako

vati artilerija.

se udarac

na neprijateljske

strjelivo

klju-

bodežom nije mogao tada je poela djelo-

onagra, škorpiona,

balista,

Iz

se svakojako

za su-

i

bokove liburne udarcu

izložiti

a ladje bijahu dospjele u blizinu,

izvesti,

ne-

proti

takodjer

oštra, pa su u prvom sukobu

novi gledali jedan drugoga.

sipalo

svom snagom

podržavajui uviek bojni red,

te

ladje.

praa Ako je

rukom da se prebaci letei most, pograbila maevi, hitao se asser s najveom silom, sjeklo

pošlo za

bi

koplja

se ko-

i

noplje oko jarbola ruku.

Veslai

vojnici

i

i

ne

ronilci

i

veslai, u

taj

as

bili

se probije ladja, nahrupila bi

tonuti posred sdvojne vike prijateljski bojni red,

dovlje, zatvorio

mu

vriranje, bitka je

trumph, ako

bi ostali prekrštenih

bi povukli vesla, pograbili bi oružje, te

mornari

rukom da

kormila, pa

i

utopljenika.

bojnici. Je

voda

Ako

i

li

su

pošlo za

ladja bi

se je

svi,

poela

probio

ne-

ako se je zaokružilo neprijateljsko bro-

onemoguilo mu svako mane-

svaki izlaz,

bila gotova,

zapovjednika

je pobiedio, kazna

stitom krivnjom bio

se

pak

i

je

sramota,

ekao

sjajan

ako je vla-

poražen.

rimskoj ratnoj mornarici ne

imamo

što bi

još

dodali;

pa da zaglavimo ovaj uvod, ne preostaje nego da predusret-

nemo

prigovoru, koji se itatelju sam po sebi namie. Taj pri-

govor mogao

ovako: »Što je navedeno glede rimske kako se je u doba carsko obenito zvalo

bi glasiti

ratne mornarice,

ili,

Gothska mornarica.

rimsko ratno brodovlje, glede

li

37

burna, ne može

kova vsaveza sa potonjom hrvatskom mornaricom:

noga razloga, nestalo

i

sto je god.

imati

propašu zapadnoga

476.,

nika-

jednostav-

s

carstva,

rimskih liburna, a prošlo je preko stotinu godina od

toga dogodjaja do dolazka Hrvata na iztonu obalu jadranskoga mora.

U

tom pak razdobju

izmjenjivali su se u

ovim stranama

varvarski narodi, koji, kao što su zatirali rimske kulturne spo-

menike, sigurno nisu poštedili

U

rimske mornarice.

ni

tom

raz-

dobju imamo dakle stanku, te pomorstva na jadranskom moru, pri

doseljenju Hrvata, bijaše u

tom obziru

vati morali sve stvarati iznova.« nije

pa

nestalo,

su Hr-

Ali taj prigovor ne stoji; on

povjestniki utvrdjen.

Rimska pomorska sila obstojala je doista samo do propasti zapadnoga carstva. Dapae sva je prilika, da u V. vieku, osobito zadnjih godina carstva, kao što kopnena sila bijaše poglavito složena

od varvarskih plaenika, jednako bijaše

Mogue, kada

je propalo

skoj Rimljana više

asti obnašahu varvari, kao što hovni zapovjednici. Ali se liburne izezle,

mogue, da

ne bijaše;

i

netom

pomorska.

i

zapadno carstvo, da na mornarici rim-

ne

i

može

same admiralske

i

u kopnenoj

bijahu oni vr-

sili

dozvoliti,

da

je nestalo onih carskih sjena

rimske

su

na priestolju

rimskih Augusta. Liburne su promienile gospodara,

ali

nisu pre-

Pomorsku silu rimsku, nakon propasti carstva, zamienila je pomorska sila raznih varvarskih naroda. Za to je dovoljno iznieti samo nekopo gotovo po jadranskom

stale ploviti,

liko dokaza,

i

to

moru.

upravo za IV. viek.

Na koncu dugotrajnoga gothskoga iztoni car Justinijan u Dalmaciji

i

u

rata,

Italiji,

što

poslije

Goth Totila porazio Belizara kod Ruscija (god. zantinski vojskovodja ostavio je Italiju

a car zesa.

mu

je

Doim

i

ga

je vodio

nego

što je

548.), ovaj by-

povratio se u Carigrad,

imenovao nasljednikom u vojvodstvu eunuha Nar-

opremao put Italije, pred Ankonom gothskom mornaricom. Viesti o tom grki pisac Prokopije. Gothi bijahu stisli

se je Narzes

se bio pomorski boj sa

boju ostavio

nam

Ankonu obsadom, volji

je i

grad bijaše blizu da se preda.

dva grka zapovjednika, Valerijan

u

Raveni

U i

toj

Ivan

ne-

u

38

pod Ankonom.

Bitka

odlue da pomognu obsjednutim gradjanima. Ivan opremi pod Salonom trideset osam gjemija, »prebrzih izvrstno ureSaloni,

i

i

djenih za pomorski boj«,

mu

gdje

s

i

njima

do pod Ankonu,

doplovi

se pridruži Valerijan sa dvanaest

Kada Gothi i sedam

ladja.

za te pripreme doznaše, opremiše takodjer

etrdeset

»dugih« ladja, što im bijahu

odploviše u

grkomu ladja.

pri

Zametnula se žestoka

te

ruci,

Obe mornarice

brodovlju.

brojile su dakle

bitka,

i

susret

do 100 ratnih

Gothi podlegoše

nevje-

s

u pomorskom ratovanju. Prema svjedoanstvu Prokopijevu

štine

oni su izgubili do 36 brodova, od kojih je dio u bitci bio pro-

bušen

i

potonuo, a dio bio zaplienjen od Grka.^ Ovaj dogodjaj,

od suvremenika posvjedoen, za našu svrhu veoma je važan.

U prvom

redu potvrdjuje nam, da je još polovinom VI. vieka pod Ravenom nekakva mornarica iztonoga rimskoga car-

bila stva,

pa da ratnoga brodovlja bijaše

cije,

poimence pod glavnim gradom Salonom.

nam

važnije, navedeni

jami, da

dogodjaj

imadjahu svoju ratnu mornaricu,

moru

ogledati na otvorenom bitku,

bili

nego

s

ne

ali

nevještine u

\'?izq

[y.ax,pat),

vriedio vesala.*^

takvu,

to

da se je

mogla

su doduše izgu-

pomorskom »dugim«

ratovanju.

ladjama

i

ladja,

Prokopije dapae (naves longae,

daje im dakle naziv, koji je kod Rimljana

koliko

Da

i

pak

je

Gothi

grkom. Gothi

sa

što

Ali,

varvarski

i

što bi Grci bili imali vrstnijih

s toga,

naziva gothske gjemije

pod gradovima Dalma-

i

»ratna ladja«, bila ona na

dva

i

Grka reda

tri

ili

grkima, spome-

su gothske ladje bile inferiorne

nuti pisac bio bi to iztaknuo bez svake sumnje.

Prokopije

bi-

jaše civilni tajnik Belizarov, a Belizar bijaše sada u nemilosti;

dapae pobjeda pod Ankonom zesa, Belizarova takmaca,

kao što je

bijaše,

da je mogao, ne

pobjeda pod Ankonom

ratnih ladja,

pa

ih

*

—

Prokopije,

neznatna, jer Gothi

zloban

da napiše, kako ni

ne imadjahu

bijaše lako poraziti.

Procopii Caesarensis: De l531.)

te

bi bio propustio

Gothi su dakle imali svoju

(ed. Basileae.

predtea triumphu Nar-

bijaše

nad Gothima,

*

Guhl

i

mornaricu,

ratnu

bello

Koner

Gothorum o.

c.

str.

koju

lib. III,

286.

—

nisu

201.— 202.

Rich

o.

c.

Gothska mornarica.

nego su ju

zaista izumili,

spodstvom nad Italijom rima, jednako su

od Rimljana ujedno

baštinili

gradili ladje,

slov doista zaslužuje, bijaše previše

a da ne bi bio na prvi

mah

mogue

bez mornarice nije u

lica bijaše

Italiji.

Može

uman

uvidio, da

stva uz jaku kopnenu silu treba liju

go-

im bijahu pod-

dokle

Osnovatelj gothske države, Theodorik Veliki, a

ložni.

s

a Liburni, kao što su prvim gospoda-

;

ovima

i

39

i

mu

i

za

taj

pronicav

uvršenje gospod-

brojno ratno brodovlje.

obraniti;

na-

vladar,

Ita-

a Theodorikova sto-

se dozvoliti, da gothske ladje valjda

nisu bile onako dotjerano sagradjene, kao njihove predšastnice,

rimske liburne

opet ne smijemo zaboraviti, da

ali

;

nam

je spo-

menuti Prokopije ostavio napisano, kako se gothska mornarica nije ograniila i

da obrani talijanske obale, nego se je zalietala

do dalmatinskih

i

grkih,

te ih pustošila.^

Velikoga ita, da je on dao na jedan put teretnih silno

ratnih

i

Nego, da

ne du-

dovoljno spomenuti, da se u životopisu Theodorika

ljimo, budi

ladja,

pohvaljen u kraljevo

ime od tajnika Cassiodora, koji je

u nepritajenom oduševljenju, što hitro opremljeno, kazao,

sagraditi do tisuu

a njegov vojvoda Abundantius bio je

da je

je

takvo

brodovlje

djelo bilo

bilo

veoma

sagradjeno to-

obiava ploviti; nazvao je pak samo brodovlje »pomorskom šumom«, u kojoj da ima više vrsti likom

kolikom

brzinom,

ak

ladja,

se

trirema.^

i

Propašu

kraljevstva iztonih Gotha, što je sliedilo malo

pomorske

bitke pod Ankonom, zemlje okolo jadranmora prodjoše novu fazu: nastadoše ratovi Byzanta s Obrima Hrvatima. Tada se hrvatski narod poeo doseljivati na iztonu zauzeo, sjevernu obalu Adrije, koju je konano poslije

skoga

i

i

te

i

odmah postao pomorskom *

1840.

O.

Tom.

c. I.

lib. III. str. str.

188.

231—234.

—

vlasti. *

A. Jal: Archeologie Navale. Pariš.

pomorskoj

Hrvata.

sili

Za vlade hrvatskih banova.

—

Seoba Hrvata.

pomorska vojna Hrvata god.

VHI.

Hrvata u

sile

—

—

moru.

—

—

8jo. — 8^0)

—

—

—

utjeu hrvatskim brodograditeljima.

se

—

Mletanima.

s i

—

mora.

ane u samim lagunama. Ban Domogoj (god, 86

Ban Trpimir

—

— 8y6.) —

—

Neretvani.

duzde Petar Tradonik.

pljakaju obale jadranskoga

/j..

—

[god.

Hrvati u

8^0.

—

koaliciji

— Nova — Ban — 8p2) 8jp.

zantsko brodovlje pustoši hrvatske, obale.

Mletanima. Posreduje papa Ivan

8yy. s

—

c?7p.)

—

Ban Branimir

Mletanima. Bttka kod rta

traže saveznike protiv

Hrvata.

{god.

VIII.

•»Micha
—

(god.

Mletatii

88J.).

poimaju

Ban

Saraceni

Hrvati uznemiruju

Mlet-

86/f.^

—

kršanskih

driava proti Saracenima. Šalju svoju mornaricu pod Bari.

s

Prva

Uzroci malaksanja pomorske

Prva dubrovaka galija, Plahost MletMletaka mornarica.

Mletani

Poetci borbe na moru

Mojslav {god.

6^f.2.

stoljeu,

Byzantinska mornarica.

ana na

—

Brodogradnja Hrvata u pradomovini.

— By-

neprijateljstva

Sedeslav {god.

Njegove borbe

—

Mletani

plaati Hrva-

tima danak za slobodnu plovitbu.

predjašnjem je lanku razloženo, kako propašu zapad^"^ noga rimskoga carstva nije nestalo ratnih mornarica na jadranskom moru, ni pri iztonoj, ni pri zapadnoj njegovoj

Ira

Varvari.

41

Doduše, više ne bijaše rimskih liburna,

obali.

mornarice

mjesto stupiše odjeli

kako nam

na njihovo

ali

pojedinih primorskih gradova,

dokaz glede Salone, koja je

to potvrdjuje navedeni

imamo

opremila pod Ravenu do 38 gjemija; a uz ove odjele i

ratne mornarice varvara, što su gospodovali na obalama toga

nam donekle

mora. Ova potonja injenica razsvjetljuje odnošaje

turne

nekih

varvarskih

naziv »varvarski« ne bi

smio

ni

pa se

naroda,

prišiti

i

kul-

da se

ini,

svakomu od onih naroda,

što su izmjenice upadali preko granica rimskoga carstva. Zaista,

drugaiji

nam

Doim

Gothi.

su samo

prikazuju Huni

se

i

Obri,

a

osvojitelji,

drugaiji recimo

kuda prolaze, drugi

prvi pretvaraju u pustoš sve,

koje vodi težnja da u prikladnoj zemlji osnuju

svoju državu. Ovi ne samo da ne ruše kulturnih spomenika rim-

nego poštivaju

skih,

i

nastoje da ih sliede to •da

nam i

je

i

rimske državne uredbe, koje proišuju,

navrnu na svoje državno ustrojstvo.

Za

upravo sjajan primjer Theodorik Veliki. Naravski,

Gothi, gdje bi naišli na zapreke u svojem napredovanju, ne

poštediše niesa, rimskoga ni nerimskoga

:

spomenika

porušiše

drevne umjetnosti, sraziše sa zemljom gradova, koliko bjesniji varvari;

ali

okolnostima, jer su

elom

:

naj-

opet, to je bivalo tek sporadino, u osobitim

vodjeni

bili

»salus rei publicae

jošte kao

i

i

tada posveenim drevnim na-

suprema lex esto«, koje naelo

da je najsvetije. Ta za koji se

danas

i

narod može

igda

rei, da ga pri osvajanju nije vodila sebinost, nego kakvi plemenitiji motivi

;

ili

koji narod, osvajajui, nije

poinio

i

divljatva?

Neoboriva je injenica, da su se poslije propasti zapad-

noga carstva mnogi varvari izmienili u rimskoj Dalmaciji neki na prolazku, a neki da u njoj ostanu. U toj zemlji vodili su se mnogi ratovi do polovice VI. vieka; pa ipak vidjesmo, da ;

u to doba još obstoji, mogla da opremi pod Ankonu

Salona, glavni grad

rimske Dalmacije,

mona

je

doista

i

imuna, kad

onoliko ratnih brodova a ipak, koliko je puta taj grad upravo u poetku Justinijanova rata sa Gothima promienio gospodara, koliko li se je bitaka bilo pred njegovim bedemima? A ko što ;

Salona, moglo je do njosti zemlje više

polovine VI.

rimskih

gradova,

vieka obstojati koji

i

u nutraš-

su nastradali

možda

Seoba Hrvata.

42

tek poslije propasti gothskoga kraljevstva. Dalmacija valjda nije uživala za cieloga V. vieka toli siguran mir, kao

gothskoga vladanja u

njoj.

u Saloni dva crkvena sabora: god. 530.

i

i

makarski.

U

Na

532.

se

upravo

tim sabo-

sisaki, dubrovaki,

rima spominju se biskupi zadarski, rabski, skradinski, neretvanski

za kratkoga

Za toga vladanja držala

potonjem dapae saboru

odluilo se osnovati nove dvie biskupije u današnjoj Bosni. Obdržavanje pak

tih sabora,

osnivanje novih biskupija, ne ovlašuje

doba Dalmacija

doista da se izvede, da je u ovo

dapae

najmanje pak njezino primorje;

moglo

mirniju dobu, u kojoj se je

noga

obrta, takodjer

polovinom

Ve moru

mogao

VI. vieka je

spomenuto,

doista

plemena, a

uz druge grane narod-

razvijati,

pomorstvo, pa smo

sjedilo

mogue, da

vidjeli,

da su se Hrvati

ve

stali

tada

i

tiskati

prema

pa je koncem toga

rata,

Dalmaciji

u rimskoj je

da se je još

opremiti liep broj ratnih ladja.

poslije gothsko-byzantinskoga

stoljea

U

i

bila opustošena,

ovaki dogadjaji odaju

ciela

mnogo

hrvatskih

seoba bila dovršena.

okvir ove radnje ne spada, da se razloži pitanje o doseljenju

naroda hrvatskoga na ove strane

i

da se razjasne odnošaji

iz-

Obara s jedne, a Byzantinaca s druge strane, medju Hrvata osobito koncem VI. poetkom VII. vieka a težko, da se glede se moi težko kada ustatoga bude ikada na istu, kao što noviti godina razorenja Salone. Za našu svrhu je važno da se i

i

;

e

ustanovi,

daje narod hrvatski

poslije više

spomenutoga gothsko-

poeo se doseljivati na obale Adrije, d a su naime Hrvati našli na ovoj obali pomorstvo bizantinskoga rata

nezatrto.

tom pako ne može biti sumnje, kada se sjetimo, kada uvažimo, da su doista bilo navedeno, Hrvati ve u prvoj polovici VIII. vieka postali pomorskom vlasti. Za ovo potonje dugujemo jošte dokaze. što je

netom

i

—

Ni plovitba ni brodogradnja ne bijahu

sasvim

nepoznate

Hrvatima, sada naseljenim na obalama Adrije. Nekoja hrvatska

plemena bijahu upuena u tom umieu mnogo prije svoga dolazka na ove strane. Raki tvrdi, da su Hrvati ak u svojoj prekokarpatskoj domovini bavili se takvim obrtom, te da su na onim velikim plovnim riekama jošte u pradavno doba podrža-

Brodogradnja Hrvata.

saobraaj izmedju crnoga

vali

imamo potvrde u

Za to doduše ne Imademo pak grkih

sjevernih mora.^

i

moglo

historiji, ali je

biti.

— 553.

oko god. 551.

pisaca, koji upravo

43

zabilježiše nekoliko pre-

laza Hrvata preko Dunava, te njihovih upadaja u pokrajine izto-

noga carstva.^ To jošte ne gradnji

bi bio

dokaz za njihovu vještinu u brodo-

plovitbi, pošto bi tada tu vještinu trebalo priznati

i

nebrojenim varvarskim plemenima, što su se kroz viekove preko Dunava. Ali uz te imamo

ovlašuju da izvedemo,

te su

Hrvati na vlastitim ladjama,

Kada seje

i

to

i

izravnih dokaza takodjer, koji nas

one prelaze preko Dunava izvadjali ne na

Kagan god.

Bog zna kako

primitivnim.

592. spremao na veliku vojnu

mu

byzantinskomu, jer

carstvu

proti

obarski

i

svim

tiskali

ne htjede da povisi

car

danka, naložio je nekojim hrvatskim plemenima, koja jošte

jahu

onu stranu Dunava, da

s

uzmogne

mu

preko

prebaciti vojsku

bi-

prirede velik broj ladja, da

te rieke.

Kada

pak sretno

je

pregazio Dunav, opet je naložio posavskim Hrvatima, da sagrade

druge

nam

ladje,

da prebaci vojsku

i

preko Save.^

Grki

pisac, koji

Obrima gradjaše ladje, Slavenima; ali ako taj narod ne bijahu Hrvati, ne mogaše da bude ni koje drugo slavensko pleme, pošto u ovo doba, koncem VI. vieka, uz Obre povjest nam u krajevima oko Dunava i Save to onih plemena ne može priznati drugih Slavena do Hrvata, to pripovieda, nazivlje taj narod, koji

i

doba Obrima podložna, pa savezna,

hrvatskih, koja bijahu jedno

a

konano

protivna, te koja su najviše dopriniela propasti

hove države, kada su

Dakako,

mena hrvatska

i

s

njima zametnula borbu na život

plovitba

i

brodogradnja,

emu

^

2

tada nekoja ple-

more Nego ipak

Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljea. Zagreb. 1894.

str.

su ta

171.

Raki:

strantia.

Documenta Historiae Chroaticae periodum antiquam illu(Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Vo-

—

lumen VII.) Zagrabiae 1877. str, 217, 221, 223, 225. lacti Sim Hist. Lib. VI. cap. 4.: »-/.ol ouv 6 •)(ayoiyoi xoi<; (r:a.--u

a/aT(wv

— A malo avoc

nji-

smrt.

bijahu vješta, bijahu ograniene na rieke;

tada tek predstraže naroda hrvatskoga poznavale.

—

i

:iXT^'0'r]

":ex-caveaât,

otcoj? Tipb; Siajiaatv

dalje: »xat oZv b -/aâvoc,

TO Mipatov,

7:X7J^/]

T:ot.pa
xe SxXa[Brjv(ijv ûXoupyeiv

TOV XsYo'{x6vov Saov vauTtXXoij.£vo5 oiavvJ^rjTat.«

—

o)(oit]

^

Theophj-

Sy.Xa[Br)vdc?

jcpo-

tov "la-pov TOiO-Tfvtov.«

TCOcrjaofisvo? rcevre

TcapaT/.euaêv,

Documenta.

aTrparoTCsSsue-at

ojcoj«;

str.

tov

24I.

T:o-a.[kov

44

Prva pomorska vojna Hrvata.

injenica služi za dokaz, da su Hrvati, kada su zauzeli iztonu

odmah dapriviknu pomorstvu pomorskom životu, pošto im ni jedno ni drugo ne bijaše sasvim novo. K tomu pomorstvo u novoj postojbini Hrvata, kako je ve obalu jadranskoga mora, mogli lahko

i

dokazano, ne bijaše zatrto i

potonji koloniste rimski

;

:

bijahu tu još jedni

i

i

Liburni starosjedioci

drugi sa svoje vještine u po-

ve

morstvu na glasu; pa je posve prirodno, što su Hrvati,

prvih

godina svoga obstanka u novoj postojbini, imali svoju mornaricu. Brodovlja, brzih liburna, bijaše; mornara

pa Hrvatima

djer,

Da

nije preostajalo

do

li

brodograditelja tako-

i

da vrše prava

osvojitelja.

odmah pomorskom

su Hrvati postali u novoj domovini

imamo nesumnjiv dokaz kod pisca longobardskoga iz osmoga vieka, Pavla Diakona, koji pod g. 642. bilježi, dasu Hrvati na množtvu ladja prevezli svoje ete

vlasti,

na suprotnu talijansku obalu u beneventansku utaborili pod vojvodinu, gdje da su se izkrcali i

gradomSepontom,

današnjom Manfredoniom. Beneventanski

vojvoda Ajon bijaše pokušao da navali na njihov utvrdjeni tabor, plati životom,

to

ali

pošto

mu

konj propade

u prikritu jednu

jamu, kakvima bijaše okružen tabor hrvatski. Njegova doaldo

i

prisiliše

Grimoaldo nastaviše ratovanje na uzmak.

'

s

Hrvatima, te

braa Ranajzad

ih

Ob ovom prekomorskom poduzeu ne može

nikakve dvojbe, pošto, osim kod spomenutoga pisca, imamo spomena o tom u drugom jednom izvoru, s tom razlikom, da ovaj prenosi bojište za nekoliko milja prema jugu od Seponta na rieku Aufidus, današnji Ofanto, znamenit iz dobe Hanibalova rata.''^ biti

^ De gestis Langobardorum, lib. IV., cap 46. »Qui Aio cum Beneventanum ducalum regeret, venientes Sclavi cum multitudine navium longe a civitate Seponto castra posuerunt. Qui occultas foveas circa sua :

castra facientes,

cum Aio super

eos

equus eius in unara de eisdem foveis Sclavis simul

—

'

Chronica

Aufidum,

—

cum

aliquantis viriš s.

Benedicti:

et interfecerunt

.

.

.

(Aio)

illum per ingenium.«

.

.

.

Documeata

dimicavit

s

cum

str.

ibidem.

je razjasnjivati,

iztone obale jadranskoga mora nisu doista mogli priei u

drugi Slaveni do Hrvati.

eum 276.

Sclavis ad

— Documenta

Što u oba izvora nalazimo spomenute Sclave, suvišno

pošto

vellet,

atque irruentibus super

extinctus est« »Iste

eosque debellare

venisset,

cecidit,

Italiju

Prva pomorska vojna Hrvata.

Ovaj dogadjaj,

as

da se za

45

namie nam

historijski utvrdjen,

dužnost,

udaljimo od našega zadatka, te da izpitamo nje-

govu važnost pogledom na dobu konanoga doseljenja Hrvata na ovu nasu obalu. Ne marimo nabrajati,

ovom

obziru napisali

razni pisci u

što su

dovoljno je da kažemo, da se doba ko-

;

nanoga zauzea Dalmacije po Hrvatima obenito posve blizu godini 642., pa se

ustanovljuje

tim dogadjajem spaja

s

doba

i

propasti Salone.

Pitamo:

bi

li

se narod osvojitelj,

jošte neuljudjen

preko mora brojnu vojsku, na daljinu, koliko je

od Dalmacije,

nua

to

i

odmah,

kue, da biva

daleko

mogao

se je

Italija

mogao takav narod kroz neko-

li

svoj prilici za više

u naruaj mora,

pustiti

njegovih

cviet

vrhovnim vojvodama,

koji

iza zaposjed-

urediti svoje državne poslove u tolikoj mjeri

zemlje

iz

nekoliak godina

ili

nove postojbine? Bi

liak godina

i

pojam imao, mogao odluiti, da prebaci

plovitbi tek slabi

je

i

bojnika

dozvoliti,

iz-

možda

najboljim,

s

kod

da

ne za koje kratko vrieme, nego po

to

bez bojazni, da se

mjeseci,

time okoriste

podjarmljeni starosjedioci, te da stresu sa sebe mrzki im tudji

Ne

jaram?

bi,

pak u vieku, kada se je

po gotovo

doista,

varvarsko valovje jošte talasalo po Evropi, kada je nestalnost bila

sveobom Pa kada

karakteristikom je

tomu

jadranskoga mora,

nego

da su

jošte drži,

i

uredjenu

osjeguranu

te su

i

oni i

bez straha mogli

li

je

mnogo

se

god.

priestola

onda

tako,

su Hrvati, bez svake sumnje,

i

osnovan zakljuak,

imali

prema vani

i

od nekih

i

državu

svoju

toliko

prema starosjediocima,

svoju vojsku

i

svoje vojvode

na prekomorsku vojnu. Hrvatska država god. 642. bila je konsolidirana; a takva se

konsolidacija

da

iztonu obalu

obenito držalo

to

i

država.

prije zauzeli

642.

odaslati

i

nije

mogla

ve

izvesti za

par godina: za nešto takova, gdje je trebalo sve stvarati,

tre-

balo je doista decenija.

Da nici.

djeni

U

je

tomu

tako,

imamo potvrdu u drugoj

suvremenim izvorima ita

Dalmatinac,

Dalmaciju

i

poslao

Istru silne

upravo

se,

jednoj inje-

da je papa Ivan

oko

ove

IV., ro-

godine (642.) u

novce za odkup robovž, svojih zemljaka,

46

Hrvati

i

Mletani.

od poganih jošte Hrvata.' Ti robovi ne bijahu

ratni sužnji, jer se

ne ita, da su se starosjedioci na bojnom polju ogledali tima;

ti

robovi

poticahu

Da bude papa

pomo

tek

šalje

zasio na

prije

god.

za

svoje

641.

ili

žitelje

rimsku

upravo

oni mogli

da su Hrvati mnogo

priznati,

ak

u

kada

je

papa bio

bi

iz-

bi

u ove zemlje,

došli

godine 642.,

ve

robija,

prilino uredjeni,

zgodno primjeuje jedan njemaki uenjak,

pošto, kako vrlo

ne

toga

Kako

papa Ivan IV. poslao velike svote za odkup

nutarnji odnošaji države Hrvatske bijahu

se

bi

S toga je red

da u doba prve pomorske ekspedicije Hrvata,

te

iz

Istru.

i

Italiji?

toga

prije

on

pa što on svoju

ne može se

642.,

sada vojevati

svojim robljem.

stolicu,

zemljake;

da su tek tada Hrvati zauzeli Dalmaciju

vesti,

i

Ivan

pobrinuo

prije

Hrva-

s

prema duhu vremena,

što,

smatraše u osvojenoj zemlji sve

osvojitelj

bio još

odatle,

ni

poslao

svota

znatnih

u

gdje

zemlju,

su

jošte razbojniki odnošaji vladali.^

ve

Hrvati su dakle

polovinom

v

VII.

i

e

k a

imali vlastitu ratnu mornaricu na jadranskom moru. Ta je mornarica odmah iza vojne u Italiji zametnula stoljetne pomorske borbe vori toga još

ne

naglašuju,

ali

mletaki povjestniar, gdje

(i

on

iz-

nam

pripovieda uvažen

toli

burnim vremenima

»U

radjajua se republika

zove Slavi)

ih

s

Dunava

skoga mora, gorovito dalmatinsko zakloništa, što ih

nam

Naši

mletaka

da pograbi oružje za svoju obranu. Jer došavši

bi prisiljena

Hrvati

i

Venecijom.

tako

veli:

(drugoj polovici VII. vieka)

s

tlo,

im pružahu tolike uvale

Save na obale jadran-

i

pa pristupnost sigurnih i

toliki

zatoni, poticaše

na gusarenje, pa su na svojim lahkim ladjama, preplovivši

to more, ne

malo dodijavali Mletanima.

Ve

sukoba, koji no bijahu kao predtee dugim što

e

str.

l8.:

^

ih voditi

Docum.

i

tada se je sbilo

biesnim ratovima,

u budue.«^ 277.

str.

—

2

Gfr5rer-Weiss:

Byz. Geschichten.

II.

B.

»denn mitten unter Riiuber hinein wird man keine grosse Geld-

summe senden!« Venezia. 1853.

—

str.

'

91.

Romanin:

Storia documentata di Venezia.

Tomo

I.

47

Prva mornarica Hrvata.

Kakova pak bijaše njezina sila,

bijaše

ta

kakvo

li

Hrvata?

mornarica

prva

Žalibože, na to danas ne ima odgovora;

bude

temeljita,

ikad.

Izvesti

tek

se

hrvatsko ratno brodovlje moralo

ve

nama, osobito pak

naves longae,

Kolika

njezino ustrojstvo?

može,

da

je

to

negdašnjim

nalik

biti

a težko da ga,

prvo libur-

spomenutim ratnim ladjama gothskim, 90 godina

koje su

dogadjaja pod Se-

prije

megdan pod Ankonom s carskom mornaricom, ali nešto historijski utvrdjeno u tom obziru ne da se ustanoviti. Za prenos vojske, živeža, konja bojnih sprava, doista je trebalo Hrvatima u ovom prekomorskom poduzeu pontom

dielile

—

i

velikih

jakih brodova, a ne

i

zvoljavao,

vidi

se razlog,

ne bi do-

koji

da smatramo tu prvu hrvatsku mornaricu ravnom

ve napomenutoj gothskoj, koja imadjaše trirema. Valjda ne emo priznati tolike kulturne prednosti varvarskim Gothima, Hrvatima, ve nekoliko devee politike uvidjavnosti, nego rimskom cenija naseljenim na klasinom tlu! emo valjda i

ili

li

Ili

priznati,

da su tek

sada,

gradovi rimske Dalmacije su

upravo

sada

Ta

velikih ladja?

najednom Liburni

vrstni

Hrvata, primorski

poslije doseljenja

napustili

plovitbu,

baviti

prestali

da

ili

gradnjom

se

uvjeti su svi još svedj obstojali: dalmatinska

brda bijahu jošte zastrta gustim šumama,

graditelja starosje-

dioca bijaše, a robova za veslanje takodjer na pretek, ne samo sada,

nego

i

za cielo vrieme vladanja naših narodnih vladara,

pošto je trgovina nimira.

'

^

robija

A

s

pitanje

Listine

mužkoga

iz i

od 3

i

— 40

obeao, da

u samo

i

e

smo

doba kralja

vidjeli,

nam u

pod nazivom »servi«

i

da

Zvo-

ih bijaše

kraljevstvu hrvatskom »ancillae«.

Kroz sve

trgovalo robljem. Razliita bijaše ciena robu

zlatnih solida.

trgovinu u Hrvatskoj dokine, pa segi

i

što

svih tih viekova spominju

ženskogâ,

viekove u Hrvatskoj se robinjici,

robljem evala

veslaa, kao

oko toga

Tek papa Grgur

mu

je kralj

nastojati

VII. zauzeo

se,

da tu

Zvonimir u krunitbenoj

(Docum.

str.

104.);

ali

je

te ili

pri-

ostalo

kod pustoga obeanja, jer ga po svoj prilici kralj nije mogao da održi. Robija je dakle bilo u Hrvatskoj za cielo vrieme vladanja domaih vladara, pa ga se i spominje u svakoj listini, što se tie posjeda. Trgovalo se tom neastnom trgovinom ne samo unutar granica kraljevstva, nego i s inozemstvom, osobito s Venecijom. Sauvala se naredba mletakoga se-

-

48

Prva mornarica Hrvata.

80^0 svekolike momadi na rimskim liburnama, možda bijaše kod opremanja ratnoga brodovlja. Dakako, da sve to

glavnije

još nisu dokazi za golemost ladja ove prve hrvatske mornarice,

ipak te injenice priee, da se pitanje ovo od ikoga shvati

ali

tako, kao da je tek

U

u VII. vieku.

od ladjica sastojala pomorska

ostalom valja naglasiti, da je

taman za sve narode, pa otci nisu

nije

preko granica

odmah

nije

našao

vladarev

Da

ni iz

po

i

tajnik,

ne bude

koji

trovu

stolicu i

skoga

Tome

bi

krvolotva,

vjeru,

Naši

otci

pa nije udo, što se

domai monak-kroniar, ili redovnik nam bio što zabilježio ob ovoj dobi.

suvremenih,

sa prekomorskim

i

dielu naroda, što su se tiskali

kršansku

dobe

viek vrlo

ako historija

pokrajinama rimskoga carstva.

naroda; da naši otci

možda

najveem

prigrlili

ove

i

na njihov teret varvarstva

zabilježi

zabilježila o

nisu

ovaj

za nas Hrvate. Naši

i

u ove zemlje kao uljudjen narod,

došli

mogla da

kao što je

po gotovo

je

Hrvata

sila

skoro-suvremenih

ili

ne budu

ve

drugih

pisaca

za rana stupili u odnošaje

susjedima; da ne bude

rodjena Dalmatinca:

za

sluaj

cielo

na Pe-

iznio

jedno stoljee, a

našem ne bismo znali skoro ništa, ako izuzmemo ovodobne prie Konstantina Porphyrogeneta spljet-' više,

o narodu

i

injenica je nepobitna:

Arcidjakona.

za

prvih

VIII. viek, ne znamo niti za 200 godina, dakle za cieli VII. ime cigloga bana hrvatskoga, ako izuzmemo par viesti o banu Radoslavu pod konac VII. vieka. A kada to uvažimo, onda se i

možemo

zadovoljiti,

što

o

pomorskoj

sili

Hrvata

dobe

ove

znademo, koliko je netom navedeno.

Spomenuti prelaz Hrvata preko jadranskoga mora ovlašnata

god. 960., kojom se strogo zabranjuje, da nijedan

iz

vlastnik ne smije ukrcati na svoje

macije, niti primiti trgovca robljem

poslom da kod

ili

pak Židova,

iz

Dal-

koji su se osobito tim

—

Romanin o. c. I str. 371.) Naravski, (Docum. str. 198. mnogobrojna robija ne bijaše težko uzdržavati ratnu morna-

bavili. toli

mletaki brode

ladje robija bilo iz Istre, bilo

veslaa ne pružaše potežkoa. Vidjet emo kasnije, da momad brodovlja; na ratnim ladjama hrse samo vojnici, a tih je bivalo prema veliini ladja od

ricu, pošto pitanje se

veslai nisu ni raunali u

vatskim

brojili

10—40;

nešto više, nego

nego

li

li

na staro-grkim

na rimskim liburnama u ratno doba.

triremama,

a znatno

manje,

49

Mornarica hrvatska u VIII. stoljeu.

nasluivati, da su otci naši, kada su došli

uje

Adrije,

bili

imali

prilici

i

Inae

menskim banovima.

težko

je

Da

prekomorsko poduzee Hrvata.

protumaiti ono zamašno

se plemena, od kojih svako

imade svoga poglavara, slože u asu, kada im

jedniku

zauzeli obale

i

sainjavali jednu zajednicu, a po svoj jednoga vladara, bana ili kneza nad drugim ple-

na okupu,

je poduzeti za-

da se slože u asu, kada im

selitbu,

pogibelj, to je shvatljivo

prirodno,

i

prieti skupna pa se što takova može

e

dozvoliti; kao što se takodjer može dozvoliti, da se takva za kakvu postolovnu medju sobom neodvisna plemena složiti navalu na susjeda; ali da se takva jošte neuljudjena plemena za akciju prekomorsku, daleko od svoje netom osvojene slože zemlje, težko se da opravdati. S toga poznata pria o brai i

i

i

dovedoše Hrvate u sadanje njihove zemlje, doista je samo gola pria; pa se može najveom vjerojatnošu

sestrama, što no

uztvrditi,

da su Hrvati

da se

bana,

i

palo,

nego da

pod vodstvom jednoga vrhovnoga

došli

državno jedinstvo

recimo,

to,

je potrajalo

Neuljudjene

tanskoj vojvodini.

nije

odmah

raz-

barem do konca vojne u benevennaše

otce sila okolnosti bijaše

kod osvajanja novih zemalja, da priznadu vrhovnoga ta institucija održala, dokle spomenuta

prisilila

jednoga vodju, pa se je

dokle se u novoj postojbini ne osjetiše pre-

sila nije jenjala,

pali

Posve je pak naravski, pošto su se Hrvati pocieu plemenske skupine, da je njihova vojna snaga malak-

sala

i

više sigurni.

na kopnu

slabost

Hrvata

najzad

postali

na moru.

i

bivaše

robovi.

tudji

Hrvati osjete verige slagati u

svedj

i

jaram

jednu državnu

tumaiti, kako je

to,

ne ima nikakovih

viesti

obenite naši

ne

viesti

Cim to

je

dulje

vea,

Zaista,

pa

kao

to

stanje

udo,

nije

da je

da

su

trebalo,

da

franaki, da se osvieste

cjelinu

!

—

Samo

tako

i

pomu

možemo

da poslije beneventanske vojne o mornarici hrvatskoj,

trajalo,

iz g.

pro-

642.

ako se izuzmu

o prvim sukobima s Venecijom, sve dokle otci

stresoše

sa

sebe jaram

franaki,

dakle

za

od

više

150 godina. Kod Hrvata bijaše nestalo jedinstva, a bez toga ne

mogaše da bude ni sile kopnene pomorske. Takvo posbilo se kod Longobarda poslije smrti njihova zai

ciepanje

Popari: Pomorska

i

sila

Hrvata.

4

Prva dubrovaka

50

jednikoga vladara Klefa; longobardski

hercezi

doim

trajali,

stoljea

i

tek

razlika

samo

je

godina u

10

kod hrvatskih

je

galija

banova

tomu,

u

da

su

razciepanosti

toj

potrajalo

to

uz-

preko

po.

U ovo mrano razdobje pada prvi osnutak pomorske sile dubrovake. Kroniari dubrovaki pod god. 782. registriraju, da su u Dubrovniku sagradili prvu galiju na obranu trgovakih ladja proti saracenskim gusarima,

U

moru.

doba

isto

Nestašica viesti za osmi viek

mornarice hrvatske

ne

Dapae

ini

da

se,

noga Rima, u ovom

i

ni

samo ovo

i

u predjašnjem

vlastite državne mornarice.

trebe,

i

pomorski arsenali.*

opaža

se

onu carstva byzantincarstvo,

vieku

ni

do skrajnosti

osili

;

zauzmu krasni otok Kretu, na se iztoni

po-

je,

trebalo je, da andaluzki Saraceni kojoj podigoše grad Kandiju, da

nego su prieili skoro svaki promet sa Carigradom.

ve

kada

i

sagradila

pomorska

Nego, pošto

i

nam

izmedju jedne

je

u

tek u drugoj

e

tom

biti

fali

s

obziru

druge moralo je

i

polovici

A

devetoga

hrvatska bijaše opet uzpostav-

sila

za to doba

stva naše mornarice, ne

vede, što

te

da Muha-

odlue na gradnju državnoga ratnoga bro Saraceni s Krete uznemirivali ne samo okolne

ta se je mornarica

Ijena.

imadjaše

carevi

dovija, jer su

vieka,

ne

vje-

od sluaja do sluaja, unajmivahu privatne brodove,

medanstvo

obale,

baštinik

Carevi byzantinski, za vrieme

oboružavahu za pomorsko vojevanje.^ Trebalo

ih

samo glede

u tom obziru imamo pustu prazninu glede

:

mornarica svih država, ne izkljuivši skoga.

po jadranskom

koji križahu

u Dubrovniku

uredili se

svaka viest glede ustroj-

gorega, ako se u kratko na-

poznato glede bizantinske* biti

mnogo zajednikoga.

Polag spisa o ratnom umieu, što nam je ostavio iztoni ^ Resti Chronica Ragusina. (Monumenta spectantia Historiam J. Slavorum meridionalium. Vol. XXV.) Zagrabiae 1893. pag. 20.: »II seguente anno (782) poi fu di mestieri far una galera, e fu la prima, che i Ragusei avessero armata per guardia della marina e di quelli che naviga:

vano, perche il

commercio,

str.

404.

1'

e

Adriatico era pieno di corsari

furono

fabbricati

saraceni,

gli arsenali.«

—

2

che

GfrSrer

impedivano, o. c. II.

B.

1

Byzantinska

Lav

car

sin Basilija

VI.,

Macedonca, pomorska

u dva glavna diela

dielila se 7r>>cotjjLov)

od više

rica sastojaše

:

vrsti ladja

drom

skupnim imenom zvale

veliine,

Ovee grke

oklopljenu.

Ta

vatre na neprijateljske

ali

o

'^

ciev bijaše namienjena za sipanje ladje.

Do

te

nešto

cievi,

neka vrst mostia od greda, na kojem stajahu

bijaše

se

byzantinske dromone imadjahu na provi jaku ciev

mjedom

(aiYc6v),

su

Mletani,

i

njihovoj konstrukciji pobliže ne zna se ništa.

morna-

što

da su se tako

ipak,

imali

su

(to (3a(>ik/.6v

Carska

7rXcoL[;.ov).

razne

one. ini se

Dromona

zvale samo brzoplovke.'

byzantinska

sila

u carsku mornaricu

u pokrajinsku (to ^sp-aTtzov

i

5

irjornarica.

koji su imali

više,

vojnici,

da sipaju vatru. Ovo bijaše grke ovodobne mornarice starijih rattie same opreme. Do te vatre Grci su

da brane provu

glavna razlika izmedju

i

i

nih ladja, u koliko se

premnogo, pa njezino pripravljanje bijaše stoga državnom

držali

tajnom, koju su oni tek kasno, kada dospješe u veliku nevolju, priobili Mletanima. Ostale suvremene mornarice, pa ska,

hrvat-

i

ne bijahu snabdjevene tom vatrom.

ve

Osim

spomenutoga mostia kod se spominje drugi jedan

voga^ poznat pod

imenom ksylokastron

tom mostu

most,

na pr-

(Eu);6/caGTpov).

menje, komade željeza

hitali

na

na neprijatelja krupno ka-

drugih tvari. Ovakav most po svoj

i

I

kakve smo

bijaše vojnika, koji su iz jednakih sprava,

na rimskim liburnama,

vidjeli

provi,

vei od

na

cievi

jaim dromonama

prilici

zastupaše tornjeve, izumljene od Agripe za rimsku mornaricu.^

Prema veliini carske srednje

i

manje.

Vee

i

su se ladje dielile u

tri

vrsti

:

vee,

srednje bijahu dugoljaste, a imadjahu

po dva reda veslaa. Jedan red stajaše u nutrašnjosti, pod palubom, a drugi vani, na samoj palubi.

Tu

se opaža velika raz-

prema razporedu veslaa na rimskim liburnama. Posve je puno niže od liburna; inae bi veslau, koji bijaše na palubi, bilo trebalo preve dugo veslo, da dopre do mora da u nj zadire, a ovjenani lika

toga naravno, da ovake ladje bijahu

s

i

i

^

— '

Cf.

Isidor.

Rich

Romanin

lib.

o. c.

—

XIX.

Origines. Cap.

I.

»Dromon

Jal: Archeologie Navale.

o. c. I. str.

327.

—

*

Cf. Gfrorer.

a currendo dicitur.«

I.

str,

1.

c.

230.

i

sliedee. *

—

52


pisac nigdje ne spominje, da bi na

Dapae

on izriito

tvrdi,

jednom veslu

bilo više ljudi.

da na srednjim dromonama u svakom

redu biva na svakom boku po 25 veslaa, dakle 50 pod palubom, a 50 na palubi, svega stotina, koji su morali takodjer da obavljaju

K

službu vojnika.^

i

tomu treba dodati astnitvo, pa nads njegovim osobljem onda dva kormi-

vodju (der Oberbootsmann)

nadglednike prove, sifonatora (der Feuerwerker),

lara, zastavnika,

sidara

upravitelja

Vee

;

i

konano

stražmeštra

dromone razlikovahu

broja

momadi. Na veim

Nego

ipak, u dolnjem redu ne

bivalo do

je

Wachtmeister).

(der

od srednjih jedino glede

se

a

200,

imadjahu

ni

veslaa, a preostalih 150 imalo je veslati

više

i

palube

s

ljudi.

50

ove više od

sudjelo-

i

Male nasuprot dromone imadjahu samo jedan red

vati u bitci.

veslaa, pa se

zvahu jednoveslice,

i

svoje vitkosti

brzine bijahu

i

vrlo

Sbog

galije.

scaphae explorat oriae.^

kod rimskih

što vidjesmo

takodjer

ili

sgodne za stražarenje, kao

Pošto nam je poznat broj i razpored veslaa, lasno se može izraunati i duljina ovih byzantinskih dromon. Prostor izmedju pojedinih vesala nije mogao da bude manji od 4 stope,

kao što vidjesmo

na liburnama. Gdje bijaše u redu 25 veslaa,

i

svakom boku

tu je prostor za veslanje na

ladje zauzimao

100 stopa. Ovim treba dodati najmanje 30

krme

prove, pa

i

imamo

135 stopa, dakle po

duljinu

ladje,

bojnih sprava, druge

bijahu navlas za tu svrhu *

6{JL0U

eT?

81

'E/.aaTr)

xa>7rrjX(iTat

iXaaia

xaêa^rjaovTat,

Tcevtrij/'.ovTa.

8s apta-epa,

imamo

e?vai

za

prenos

e?vai

Ove potonje

konja.

ûyou5

to lXacî
ôyou5 tou; STcavTa;

TOy; aâvtas

Tcivte /.aTto

jcoI

\ih

o. c. II. str.

—

xto7ar]Xa-a? ojjlou xal toj;

—

xal tou; xai:(D avSpa; £xaTOV,

Marquardt

^

Cf.

492.

Jal

o.

— GfrSrer c.

teretne

i

prevažanje

I.

str.

Leo.

250.

4II.

—

xal

*

61

uiv Se^ta,

eT;

auirolti;

o??

xa\ TtivTS,

Tact. I9, 7

o. c. II. str.

I

et/.oai,

eIkocti

KaO*' ?va tk au-oiv 5iJo /aO-âO-tocjav o! xtoTcr]XaTouvTei;,

w; avtii

412.

jošte

udešene.

i

l-/iz(ii

ro?

TttoTai Tou; -e

o. c. str.

pogledu dužine

Jedne bijahu namienjene za

to dvovrstne. i

U

liburnama.

ratnoj mornarici byzantinskoj

i

oružja

s

stopa, duljinu

dromone od najmanje 130 do

kakvih 45 metara.^

prilici

slagahu se prilino dromone

U

— 35

barem

i

orpa8.

ap.

Gfr5rer.


Na elu mornarice Svako

admiral.

Comesa,

tri

neka

ili

53

bijaše jedan vrhovni zapovjednik, carski

dromona imadjaše na elu svoga

pet

Ovaj

vrst naših Contre- Admirala.

primaše za-

poviedi od admirala, te ih priobivaše zapovjednicima pojedinih

Admiralski brod se odlikovao od svih drugih

ladja.

vrstoom brzinom; branih momaka raznih (7rap.9u>o;).

I

veliinom

i

na njemu sastojaše od oda-

a vojska

i

i

naroda, pa se zvaše pamphylos Comes-ova ladja se izticala nad drugima. Zapoi

viedi u pomorskoj bitci izdavale se izkljuivo znakovima, nikad

astnitvo u tom obziru

trubljom, te je

To

ve

da su ga

Rimljani

stari

i

zvuk trublje bio vidjeti

i

doim

bi se izgubio,

je signale

mjeseeva

i

u ravnoj

Ako

drugim.

u više redova, jedan za

obliku

udaraca kljunova,

mogao svatko

razumjeti. Bojni red ne bijaše uviek u obliku polu-

mjeseca; obiavalo se izredati ladje i

i

morskoga

Kraj

rabili.

šuma, škripanja vesala, zvižduka projektila

i

dobro izvježbano.

bijaše u ostalom od prieke nužde, pa je sva

signaliziranje

prilika,

bilo

srpa, što su Grci zvali

je brod -bio u njegovoj

je

a koji put

crti,

red

bojni

TzzloLôkii/.ri,

bio

u

admiralski

sredini.^

drugih potankosti, nalazi se u više spomenuSve ovo, tom spisu cara Lava, otca Konstantina Porphyrogeneta. Po njegovu mišljenju, u pomorskoj bitci najbolje može da pomogne i

grka

Ova

vatra.

gromovitu huku

Car

veli tek,

se sipala

i

da je ta vatra

Nego na dromonama

ladje.

ve

iz

silan dim.

Da

navedenih

pušani prah?

da se spale neprijateljske

rabila,

bijahu

na provi uz

cievi

to bijaše naš

li

takodjer

i

i

neka vrst praskavica, koje

mivije je pak, što

i

koje takodjer zvahu sipali vatru

vati

vojnici

i

olova, pa

tek na palubi neprijateljske

bi se

ladje razprsnule, ubijajui vojnike

ve nama

sve

poznate ratne sprave za hitanje kamenja, gvoždja

i

poradjajui požar. Najzani-

imadjahu nekakvih runih

heirosyphoni

na neprijatelja.^ Ne

bi

li

(/stpocrLCptova),

se

iz

cievi,

kojih su

u tomu mogao nazrie-

zametak našim puškama?

Prema *

viestima, što

Gfrorer

o.

c.

II.

nam

str.

413.

je glede byzantinske mornarice

i

dalje.

—

'

Idem

1.

c.

Mletaka mornarica.

54

dromone njegove dobe, dakle 70 vojnika i mornara. u X. vieku, imadjahu do 230 veslaa Tu se vidi oiti prirast vojske prema prošlomu vieku, po gotovo pak prema drevnim grkim triremama. A taj se prirast ostavio Konstantin Porphyrogenet,

i

može protumaiti

time, što sada usljed svoje vatre Grci bijahu

promjena

znatnih

uveli

u

pomorskoj

ratnoj

bodež bijaše sada potisnut u drugi

ili

veslanje; sada je njegovo mjesto zauzela

da je

pa

bilo

na svakoj dromoni

i

da se pomnoža

je trebalo

i

Trozub

taktici.

a s njime

red,

grka

i

nad-

Mogue,

vatra.

više cievi za sipanje te vatre, broj vojnika

— sifonatora, koji

su tu službu obavljali.

Glede mletake mornarice IX.

Znamo

tanko upueni. plosnato dno

ne

bi

inae

malenu

i

bitkama,*

kobilicu, pošto se

i

jom dolnjega

diela

zv. ribine,

t.

po-

i

ladje

su te

pomorskim

kretnje u

za

tomu ima da

iznositijom kobilicom

s

toli

u plitkim lagunama

Ali usljed toga

vrlo nespretne

pa se možda

vatske ladje,

i

i

X. vieka nismo

i

da su mletake ladje ove dobe imale

mogle da kreu.

bile

premale brzine

bile

tek,

im

pripiše, što

su

prirodnijom

konstrukci-

mal ne uviek u okršaju

hr-

odoljele,

ako valjda ne bijahu opremljene jednakim luksusom. Najvee

mletake landrie

ladje bijahu

t.

(od /s^âvSta)

poput liburna.^ Ne

;

zv. z

elan dri

e,

galandrie

imadjahu jedan jambor

imajui

jedino na vesla, a izticale

se

brzinom.^

ili

che-

visok toranj,

ove

dovoljno jedara, su

i

su

plovile

Uz ove spominju

palandrie, po svoj prilici isto, što i chelandrie. Za ovima imamo gate, vrste gjemije s bodežom. Ove bijahu na sto vesala, valjda po 50 na svakom boku,

se kao ratne ladje

i

dakle jednoveslice,

ali

na svakom veslu bijahu dva veslaa.* Naješe pak spominju se dromone,

Bijahu dakle silne duljine.

kao

i

kod Grka, *

Daru:

Capolago. 1837.

ali

koje su Mletani znatno usavršili.

Storia della repubbliea di Venezia. (Prevod

Tom

IV., str. 163.

—

^

Roman in

o.

c.

s

'^

Bijaše

francuzkoga).

II.

str.

31.

—

celandria dicitur navis quae cito currit, vel velociter * Jal o. c. str. 412. in ydro. — Zanetti ap. Jal o. c. str. 426. — U krasnom inae djelu Ivana Casoni: Dei navigli poliremi ušati nella marina degli antichi Veneziani (Venezia 1838.) "

Celendria '*

vel

—

;^

Mletaka mornarica.

55

dromona dugih do 175 stopa, sa dvostrukom palubom, kako smo vidjeli kod liburna. Tornjevi na dromonama estokrat nadvisivahu gradske bedeme Na njima kao na liburnama bijaše svakojakih ratnih sprava za hitanje kamenja drvlja, a te se zvahu mangani, manganelle, trabucchi, bricolle. Za ratova, što su ih u poznije doba vodili Mletani kao saveznici Grka, mletake dromone bijahu, kao byzantinske, obskrbljene mjedenim sifonima, iz kojih su sifonarii sipali grku vatru. i

i

i

djer

Dromone

vieka nisu imale.

Ali toga prije XI.

jedra

su

plovile

Za dromone neki drže, da od njihov naziv bijaše obenit za sve ratne ladje,

zanatlija raznih struka.

i

IX. vieka dalje

upravo onako kao naziv liburna

za

doba

rimsko

carsko

galija poamši od XIV. vieka, ^ premda inae za viek imademo sauvanih sijaset tih naziva.^ Mletani

ippogogo,

još imali ladje zvane

prevoz vojske

poput vrata,

onda

Ove

konja.

i

koja

kroz

gumb ari e,

su

Za

ti

i

mletakih

ostale vrsti

ne bijaše u stanju da

krcali

ovo pitanje time,

—

ove dobe.

»Au

nam ^

neuvieme

se

sauvala

i

i

Red str.

le

navires a rames, armes pour la guerre,

—

mletaka

— 300

et quinzieiue.«

balearico« spominje:

^

je

s

32.

pa b uze

vrst,

tona."*

mletakim ladjama

dromone

ili

Casoni

vieka,

e

prije

dromade. ikada

vise

toga, da se zadovoljimo

imena raznih

Roman n o. c. II. Dromon e'tait

bello

ostale životinje

prve polovine srednjega

siecle

zieme

i

pruži koji podatak, pa težko da

biti obilnije razsvietljeno.

su

što

konji

ograniuju tek na

ladja, iz

nam

pak

se

nesigurnih podataka o

i

se podatci

su

rek bi samo teretne, za

odmah do skorupa imale otvore

koje bijahu osobita

imade posve riedkih

XI-. vieka; a

ali

i

srednji

su

na dva jambora, sadržinom od 150

—

na

i

na vesla; a na njima bijaše uz redovitu vojsku tako-

i

vrsti

—

^

mletakih

Jal

o.

c.

I.

ladja str.

i

iz

434.

nom generique de la famille des comme Galere le fut aux quator-

Laurentius de Verona u

svojem eposu »De

»Gatti, dromones, carabi, celeresque galeae,

Barcae, currabii, lintres, grandesque sagittae,

Et plures

—

Jal

o.

c.

I.

valjda je postao

str.

aliae variantes,

411.

—

(buseus auri,

Bucintoro, koja

se

rabila

na Spasovo svake godine, pa c.

I.

str.

425—426.

nota.

*

nomina naves.«

Romanin mlet.

buzo

o.

c.

II.

str.

d'oro) naziv

33.

kod sveanosti duždeva vjenanja kod ostalih znamenitijih sgoda.

i

Od Buzo

glasovite ladje s

—

morem,

Jal

o.

Mletaka mornarica.

56

Mletake gjemije imadjahu na

rostrum,

bodež,

ljezni

provi,

pod skorupom,

že-

nama

ve

a nekoje su takodjer rabile

poznati asser, gredu okovanih glava, koju su hitali proti neprijateljskoj

monama,

kad

ladji,

koliko,

im dospjela previše

bi

blizu.

na dro-

I

na liburnama, asser je bio privješen o jam-

i

bor. U obe može se kazati, prema onomu, što se ita kod mletakih povjestniara, Mletani ne bijahu zanemarili na svojem brodovlju niesa, što su sgodna imale rimske liburne, glede utvrda, ratnih sprava i oprema vojnika, a bijahu tomu dodali sve, što su mogli poprimiti od drugih naroda, te što bijahu

sami dospjeli da usavrše.^

Takove

eto bijahu ratne mornarice dviju država, s kojima

obraunaju ne samo sbog prevlasti na jai sbog samoga posjeda nekojih primor-

bijaše Hrvatima da

dranskom moru, nego

gradova Dalmacije

skih

sredovjene.

Doduše,

za

mornaricu

hrvatsku polovinom IX. vieka, kada se ona opet javlja, ne raz-

polažemo

ni

daleka viestima, kakvih

iz

netom iznizasmo za

mornaricu byzantinsku mletaku ali te smo viesti upravo iznizali, da se uzmogne zakljuiti, pošto s toga budu navedeni uspjesi Hrvata proti Byzantu snagu mornarice hrvatske. Mletcima, na stanje i

;

i

i

i

Da

Hrvati

ni

budu u neko doba zagospodovali

ne

nad

j

a-

dranskim morem, da budu samo odoljeli ovim dvjema državama,

ve

to bi bio dovoljan razlog,

da ne smatramo suvremenu mor-

naricu hrvatsku inferiornom ni mletakoj, ni byzantinskoj.

gue skim

je, ali

;

vrstne

te su nedostatke,

sposobnosti

^

alla

Mo-

da su ladje ovih država prednjaile u kojeemu hrvat-

Daru

o. c.

ako

hrvatskih

IV.

str.

146

ih je

— 147.

spesa air albero maestro

doim

»Le galere

:

grappino di ferro;

prua di un rostro

nadoknadjivale

bilo,

primoraca;

una grossa trave,

le

za

sottili

iz-

Mletane

erano guernite

piu grandi portavano so-

ferrata alle

estremita, e che

lanciavano suUa coperta delle navi nemiche, e le sparavano qualche volta. Sulla medesima

coperta sorgevano

poteano appressarsi. Oltre la frombola, le ciurrae i

alle

torri

armi da

combatevano con

per assalire

tiro,

come

i

bastioni,

quando

l'arco, 11 giavellotto e

lancia, sciabola ed accetta, e contro

nemici dardi erano riparati da corrazze

e

da scudi.t

Hrvati

Mletani.

i

57

imade klasinih svjedoanstva, da su na moru

nou

a

nisu se do

veer

rano pred

jer su plovili bojažljivo,

u skrajnoj nuždi davali

li

kukavice,

bili

zaklanjali se u luke,

na

more,

to

i

još 500 godina kasnije od dobe, kojom se sada bavimo!^

Nego, ako bismo

kojekakve nedostatke na hr-

dozvolili

i

vatskim ratnim ladjama, ne bismo ipak smjeli

malom

su Hrvati slabom,

i

Mletanima, dapae

kroz decenije mogli zadavati stotinu jada

na plaanje

prisiliti

danka za slobodnu

plovitbu

bio nesmisao, anakronizam, što

za dugo vremena

na dva i

s

Mletana,

pobjeditelji

ratnim spravama, koje,

ak

nepromienjene, jedne te iste?

mletakim

bi

da Hr-

imadjahu

ladja

tornjevima

s

od rimske dobe, bijahu još uviek valjda se brodogradnja bijaše

Ili

Ta ita

dolazkom Hrvata na ove obale?

zatrla

Zar

!

bi se priznalo,

reda vesala, sa par stotina veslaa,

tri

ili

kada

li,

za

državu,

koju je netom razloženo, kakvim ladjama razpolagaše

vati,

da

ni pomisliti,

nedovoljno oboružanom mornaricom

samim

u

se

izvorima, da su Mletani, upravo ovih viekova, uzi-

mali sa hrvatske obale majstore za brodogradnju u svoje arsenale,

ne kao obine radnike, nego da

ali

usavrše mletako

brodovlje;^ pa ako je hrvatska obala mogla imati graditelja brodova,

da su

porei, da se je na dova, nego

li

ih

i

obali

toj

i

sami

Mletani

gradilo doista

toli

vrstnih

e

tko

trebali,

bro-

savršenijih

u Mletcima? Ti vještaci mogli su samo trajnom

vježbom u tom predmetu doi na takav glas, a izuiti se nisu mogli do li u svojoj otabini, na obalama hrvatskim. Niti se smije uzeti, da su

pošto su

bi

bili

prizvani

u tom toni 1

di

iz

bili

»II loro

buon ora sono

la

mogli

sua

Dalmacije;

uviek, pa ne e

in porto, e

l'anno dieci notti.«

*

graditelji

navigare

cuna gran ragione

dopo

ti

primorskih gradova,

biti iz

u tom sluaju mletaki izvor bio izriito kazao,

bi

molto timido,

— (Relazione

»Cronaca barbara« kod

di

sada e se

e tale

Romanina

—

il

neku

giorno, la sera

notte, se

non

fosse al-

che non navigano in tutto

del marchese di

Venezia).

priznali

bili

navigano

non navigano mai di

che gli costringesse,

ambasciata

ni

da

doista su

a mletaki izvori

Daru

0, c. I. str.

Badmar o.

c.

al re di

IV.

str.

Spagna 156.

—

122. »Gia Felice Corni-

cola avea invitato maestri di fabbricar navi dalla Schiavonia.«

Prve borbe

Mletanima,

s

prednost Hrvatima, ako je ona

dalmatinske gradove,

išla

Ako pak

s

ko-

e

kao što se dokazati, da su Hrvati prisilili Mletane na danak; ako stoji, kao što jenetom utvrdjeno, da suhrvatski vještaci bili pozvani da usavrše, prema onim vremenima, mletako brodovlje, jamano se ne moi zaniekati, da su Hrvati mogli razpolagati pomorskom silom, koja se je mogla takmiti s mletakom, kakva bijaše do konca X. vieka.

jima su od uviek oijukali.

stoji,

e

Kada imali

Hrvate, pa

su Franki podjarmili

dokle narod naš

taj

jaram

takmaca na jadranskom moru, pa

tom razdoblju da

za

Mletani nisu

mogla u Hrvatima, premda

historija nije

sukoba

zabilježi nikakvih

vrieme,

cielo

nije otresao sa sebe,

s

su se Mletani zalietali na hrvatsku obalu, da

si

podvrgnu gra-

dove dalmatinske. Pod izvjestno se znade, da je god.

mletakih laguna odjedrilo brojno brodovlje, koje

805.

iz

opljakalo

je

obalu dalmatinsku, a da ga nije niija mornarica u tomu sprieila.^

Tek sliedee godine

Byzantinci su

806,

mornaricu, pod vodstvom patricija Nikete, da

nima zaposjednute gradove dalmatinske. poluio svoj

cilj,

pa se ini, da

opremili

svoju

oduzme Mletane samo

Niketa je

nego je pobjedonosno dospio ak do Mletaka, podvrgao vlasti iztonoga carstva.^ Ali

ih je

i

tada ustadoše na obranu Mletana Franki, njihov grad oduzeše dalmatinske gradove.

To

im medjutim ne podje za rukom, jer im se oprlo pojaano

bro-

Byzantincima, a pokušaše

dovlje

byzantinsko,

kojim

upravitelj Kefalonije.^

tom,

prepustivši

mu

osvojiti

zapoviedaše

sada

Konano

i

vojvoda Pavao,

Franki uglaviše

gospodstvo

mir

s

Byzan-

gradovima

primorskim

nad

dalmatinskim, a pridržavši pod svojom vlasti svu ostalu Hrvat-

sku zemlju.^

I

Hrvati stenjahu pod franakim igom

usljed diobe carstva (817.) njegova

pa se

i

oni

tada

mo

odluiše da stresu

nije

sve dokle

poela

malaksati,

sa sebe tudjinski jaram.

* »Pracdicti duccs (Obclierus et Bcatus) navalem exercitum ad DalDocumcnta str. 310. maciarum provinciam dcpopulandam destinaverunt.« ' Docum. 2 Docum. Romanin o. cl. str, 141. str. 311, 312. * Docum. str. 315. str, 313. Romanin I. str. 149.

—

—

—

—

—

—

'

—

Neretvani.

Ban Mojslav. kojem nam ostaviše

iz

trajao je više godina,

iz-

Veliki taj rat za oslobodjenje, o crpivih

viesti

franaki

i

i

grki

pisci,

59

prepleten svakojakim najtraginijim dogodovštinama. God. 830.

ve

Hrvati bijahu

slobodni;

podueni gorkim izkustvom,

ali,

ne bijahu više pociepani po rodovima

ini

Time

banovima, nego sabrani,

i

u dvie skupine, imajui svaka svoga vrhovnoga bana.

se,

je hrvatska obala

dara, pa se

možda

dospjela pod jednoga vla-

ciela

malo za tim hrvatska mornarica opet javlja na po-

zorištu historije.

Krvavo kolo

Mogue

Mletanima

s

zatim.

držei sa Frankima. Na elu ovoga pokreta ini

mjerili,

bijahu Neretvani, jer se ita, da su

po jadranskom moru

ladje

odmah

zaigraše Hrvati

da im se u ratu za oslobodjenje bijahu kruto

je,

oni

da

poeli mletake

prvi

Ali se oni

plieniti.

se,

za-

ne zadovoljiše

i

samim plienom, ako je vjerovati mletakim kroniarima, koji pod god. 834. ili 835. zabilježiše, da su ljuti Neretvani ne samo plienili mletake ladje, koje im dopadoše ruku, plovei od beneventanskih obala, nego da

su

'

poklali

i

momad

na

tim ladjama.

mu

Bilo kako osamljeni,

niti je

nam jame, da

ani

pokret bio

njihovo

lih

Moj slava

(g.

830.— 850.). S toga

i

namjeri hrvatskoga

su

je

sam

dužd

mletaki

Petar

839.

god.

odpravili svoje brodovlje proti hrvatskomu

i

poviedao

Spomenici

djelo.

kod toga sudjelovala državna hrvatska mor-

je

da se je sve sbivalo prema osnovi

narica,

bana

drago, u tom pokretu Neretvani ne ostaše

taj

banu,

Tradonik.

Ali

Mleta za-

im

ta

mletaki ne spominju nikakve kada je brodovlje stiglo do pod neko

ekspedicija nije uspjela. Izvori

nego samo

bitke,

mjesto, što vorio

se

Mojslavom

s

vele,

zvalo

Martini curtis«, da je dužd ugo-

>^sancti

mir.'

U

toj

viesti

na prvi mah

se

opaža

neka praznina. ^

str.

335.

—

Joannis chronicon veiiet. Andr. Dan dol i chron. — Docum. 2 »Iste namque (Petrus dux) tercio sui ducatus anno Sclaveniam

—

bellicosis

navibus

sancti Martini

cxpugnaturam

curtis

nomine firmavit.«

perveniret,

Docum,

str.

adivit.

Sed ubi ad locum,

qui vocatur

pacem cum illorum principe Muisclavo

335

— 336. —

Romanin

o.

c.

I.

str.

173.

Ban Mojslav.

60

rice

Sigurno

je,

mletaka

i

ban, pa ili

da su se na spomenutoj toki sastale mornahrvatska, kojom

valja da

zapoviedao sam

je

u kojoj su Mletani

je sliedila bitka,

ili

ako se bez krvi nagode.

je najbolje,

plienjenja

mir, ložaj,

kroniari, nije

mogue

kao

dolazili

višeljetnih

uvreda,

osvetitelji

pa kada se u tom svojstvu,

nasilja svakojakih;

i

opremljenu ratnu

pri ruci

i

da utanae

zadovoljiše

silu,

onda se doista ne može zakljuiti drugo, nego da je pobilo po sebi, bilo po nadošlim okolnostima, za Mletane

možemo

utvr-

sada Hrvati imali na moru prilino jaku

mor-

postao nepovoljan. Ali za nas je najvažnije, što diti,

nam kod

inae.

Mletani su imajui

da

mislili,

Prazninu, što

opisa toga dogodjaja ostaviše mletaki izpuniti

poraženi,

bili

im brodovlje bijaše slabije od hrvatskoga, pa su

da su

ve

kojom se mletaka

naricu, s

nije smjela

ili

da ogleda,

ili

ako

se je ogledala, svladati je nije mogla.

Dužd Tradonik, ako

uzmaknuo,

koja

to

je

uinio

pred

silom,

je

ravna

bar

bijaše

mletakoj.

Ban

bili

ve

saracenski gusari, koji

obala sredozemnoga mora. s

Mletanima možda popoeli zalietati u jadransko more

hrvatski pristao je na mir s

najviše s toga, što su se

bijahu postali I

doista,

strah

trepet

i

svih

poslije sklopljena mira

malo

Mletanima, god. 840., jako saracensko brodovlje, pošto je jonskom moru porazilo sdruženu byzantinsku i mletaku

prije u

mornaricu, jalo je to

odjednom u jadranskom moru. Sasto-

pojavilo se

po nekima, tek od 36 ratnih

brodovlje,

se ini premalo, ako ne bijahu

to

brovnik.'

Ta

konano

je

se je obsada

protegla za punih

pogrješno registrira ove dogadjaje pod god. 836. et Croatiae.

lib.

II.

str.

61.

—

curtisc,

—

Konstantin

'

Ob ovom

djelima:

pustošenju

»De Thematibus«,

knj. II.;

je

i

i

sam Du-

mjeseci,

ali

svaki juriš.

Luci us: De Regno

Koji bi položaj

nemogude

ondašnjemu »sancti Martini

15

odbijali

—

osobito

države,

obsadom

stisnulo

bez uspjeha, pošto su Dubrovani hrabro

Dalm.

što

same goleme gjemije. To

je brodovlje opustošilo južne strane Hrvatske

Boku Kotorsku, pa

ladja,

danas

približno

Porphjrogenet pisao

odgovarao ustanoviti. je

u trim

»Historia et vita de rebus gestis Ba-

— Ban Mojslav.

61

Potrativši uzaludno toliko vremena, Saraceni najzad digoše

prema sjeveru, pustošei nemilo obalne Grad Osor pretvoriše u pepeo na drugi uzkrsni blagdan godine 84 1.^

obsadu, te zajedriše varoši.

Je

se

li

mornarica hrvatska

ogledala

Bez svake sumnje;

A

ve

nam

?

pošto se to nije ticalo Mletana, njihovi

ali

kroniari propustiše da

imamo.

saracenskom

sa

nam

a

zabilježe,

to

da su u tom okršaju Saraceni

drugih

spomenuto napredovanje njihovo

i

izvora

ne

jami

pobjedu,

iznieli

pustošenje iztone

hrvatske obale.

U

Mletcima se medjutim

u silnom strahu

živilo

bijaše vrlo ozbiljna. Oružalo se brodovlje, rek bi

mona, na njeva

kojima bijaše, prema svjedoanstvu kroniara,

svakojakih

i

mornarice

opasnost

;

od 60 dro-

i

ratnih

sprava.

i

tor-

Doznavši za poraz banske

nezaprieeno napredovanje Saracena duž naših obala, neprijatelja u lagunama ili blizu njih; prema sjevernom otoju hrvatskom. kod Sušaka,* a mletako brodovlje bi poraženo.^

Mletani odluiše ne ekati odaslaše

oni

Sukob

mornaricu

je sliedio

Saraceni sada ne krenuše proti Mletcima; valjda njihove

goleme ladje ne

Oboriše

u plitkim lagunama.

bi bile plivale

se za to na Ankonu, koju zatee sudbina hrvatskoga Osora.

Ankone do

opljakaše svu obalu, a sam

Bari-a

Bari

Od

zauzeše,

njemu ugniezdiše.* Malo poslije ovih dogodjaja ponovila se neprijateljstva izmedju Hrvata i Mletana. Hrvati oko god. 846. doploviše do te se u

pod same Mletke

Caorle,^ a zaletiše se

te oplieniše

do Fur-

i

Mletani se ne osjeahu više sigurni od lanske.® lagunama, pa je dužd Petar Tradonik samim Hrvata niti u dao sagraditi ogromne dvie gjemije, galandrie, kolike se jošte ne bijahu vidjele, te ih je usidrio na ulazima dviju glavUsljed toga

silii

—

imp. cap. 53, 55; »De administrando imperio«, cap. 29. Documenta cf. Resti: Chronica Rag. str. 22—23.

Dubrovnika 355.;

—

Romanin

otok zapadno LuŠinu

—

str.

'Ibid. 364.

—

^

o.

c.

(tal.

Docum.

I.

str.

Sansego).

str.

363.

—

174.

—

—

*

—

Docum. str. Docum, str. 356. ^

Romanin

355.

—

o. c. str.

O

obsadi

str.

342 Malen

—

^

Romanin

178.

—

•

1. c.

Docum.

^

Trpimir

62

i

Dogomoj.

Mletaki

nih luka, uz više drugih manjih ladja.

galandrie

su te

Poslije god. 846.,

mira

(850.

na jedra

plovile

— 864.),

pa za

cielo

tima

iz

Domogoj

(864.

—

i

Hrva-

netom, je Trpimira nasliedio

to

ljuti

odmah preuzelo. Što je mogue, da je rat izazvala na-

876.), ratovanje se

tomu dalo povoda, ne zna silna

Mlet-

s

medjusobnu obranu, pošto

Bari-a mogli doista zadavati trista jada

Mletanima.^ Ali za

i

da

vrieme vladanja bana Trpi-

ne ima zabilježenih novih sukoba

anima, nego je obstojao savez za su Saraceni

drže,

pisci

na vesla.

i

se;

smrt dužda Petra Tradonika, koji je poginuo u Mletcima

kada

iste godine,

je

ban Trpimir umro.^ Svakako se

je Trado-

nikovom smru savez mletako-hrvatski prekinuo, pa ban hrvatski Domogoj mnogo pliena i odveo

odmah zaratovao na robija.*

Mletani, pod

novim

Orsom Partecipaziom, žurno opremiše jako brodovlje mogoju;

ali

do bitke nije

ni

ovoga puta

došlo,

nego

bio sklopljen mir.^ Zašto se pak Mletani, koji su dolazili

kao osvetnici

nedjela

Domogojevih,

je novi

republiku,

i

odnio

duždom Do-

proti

je (g. 866.)

ovoga puta ogledali sa

nisu

banskom mornaricom, valjda je suvišno da opet spominjemo. Mletaka plahost najbolji je dokaz, daje hrvatska pomorska sila pod banom Domogojem bila jaka. i

Saraceni medjutim

držali

su

sveudilj

Bari

tim

i

imali

klju jadranskoga mora. To je bilo pogubno ne samo Mletanima, jer su im prieili trgovanje po moru, nego Hrvatima, pa Bizantincima, pošto im obale bijahu izložene saracenskim i

i

napadajima

i

pljakanju.

To

je sklonulo te

savez za navalni rat na Saracene

*

Casoni: Venezia

e sue

i

lagune.

tri

države, da sklope

da im oduzmu Bari. Sv.

I.

dio

II,

str.

89.

Tomu

—

Ro-

manin o. c. str. 178. — ' Smiiklas 0. c. I. str. 189. — " Idem. ibid. — * Romanin o. c. I. str. 190. — * Docum. str. 364. Smiiklas. — Romanin (1. c.) veli, da je dužd porazio Domogoja, ali ne 1. c. navodi

niti

mjesta,

gdje je

bitka

sliedila,

niti

izvora,

iz

kojega je tu

mletaki kroniari, Ivan Dijakon i A. Dandolo, ne samo što ne spominju kakve pobjede duždeve nad Domogojem, nego izriito naglašuju, da do bitke nije ni došlo, jer se je ban tobože preplašio mnoŽtva mletakoga, pa je zaiskao mir i dao taoce.

viest

crpio. Najstariji

Vojna na

je savezu pristupio

papa

i

franaki

i

63

Bari.

Ljudevit.

kralj

tako

I

ete

su hrvatske

god. 870. po drugi put prevezle se preko jadranskoga mora, naravski na vlastitoj mornarici, da sudjeluju u ovoj velikoj kršansk oj koaliciji proti Nekrstu.'

ovom ratovanju Hrvata u

Potanjih viesti ob

nam

to su

sti,

nije

Italiji

se sauvalo; pošto se radilo o zajednikoj akciji više vla-

obenite za

viesti

i

Znademo, da su kršanske

sve.

vojske održale sjajnih pobjeda nad saracenskim vojskama, ih bijahu

brai u

svojoj

pomo

privela

tri

saracenska emira,

grad Bari bio je osvojen tek sliedee godine, 871., na ljae, pošto je tvori grad

sam

kršanskomu brodovlju

pošlo za

morske strane; posada saracenska

s

i

što ali

2.

ve-

rukom da

za-

sasjeena, a

bi

sultan živ ulovljen.'

U

ovo doba bijaše Phocije

crkveni razkol. Car

sretni

Carigradu

u

Basilije,

bijaše

koji

zametnuo odaslao

zlo-

svoju

mornaricu za oslobodjenjenje grada Bari, bijaše sbacio Phocija sa patrijaršijske stolice

jana

astno primio poslanike pape Hadri-

i

Poslanici papinski držali su veliku synodu,

II.

u kojoj je

Phocijeva nauka bila odsudjena. Kada su se ovi poslanici god. 870. vraali u Rim, na putu

iz

Draa prema

Italiji

napadoše

ih

morski gusari, koji im oteše znamenite synodalne spise, što su

sobom

ih sa

S toga nedjela obiediše Grci Neretvane;

nosili.

ima opravdane sumnje, da

da bolje prikrije

koji,

silije,

Hrvatima za

nasilje

poslanicima.

Tu

doim

vatske,

grada Bari.

grabež

je taj

je osvetu izvelo

su Hrvati

bili

tom nas

liepo

njih

i

spoitava iztonomu

(NizviTa 6 Uopuâ?),

izvedeno

grko

da se osveti

papinskim

na

brodovlje duž obale hr-

odsutni, sudjelujui

upuuje pismo

god. 871., upravljeno caru Basiliju.

bacuje

prste, htjede

svoje

od

tobože

ali

naruio sam car Ba-

U tom

caru, stoje

kod obsiedanja

cara Ljudevita

iz

pismu Ljudevit pred-

njegov admiral Niketas

pod izlikom da osveti papinske poslanike,

koji bješe iz Carigrada opremljeni bez pristojne pratnje, odnio

^

o.

c.

I.

Docum. str.

191.

str.

—

346.

ss.,

356—57. Resti

Smiiklas

o. c. I. str.

o.

189.

c. str.

—

*

23.

—

Ibid,

Romanin

Ban Dogomoj.

64

silan plien iz

te

odveo

Hrvatske zemlje, porušio više hrvatskih gradova,

roblje; a da spisi, oteti poslanicima, ipak ne bješe

i

povraeni. Dodaje pak, pošto

se

da ga je to

doista

nasilje

uzrujalo,

ne pristojaše da Hrvatima, koji su medjutim

ni

svojim brodovljem »cum

sa

pod gradom Bari, kada se odnikle nisu bojali kakve navale, bude medjutim kod kue sve uništeno i raznešeno; što se u ostalom ne bi bilo izvelo, da su navibus

u stvari sveobe

sudjelujui

suis«

bili

te

koristi,

mogli predvidjeti, što se proti njima snuje.* Konano pak opominje iztonoga cara, neka popravi tu nepravdu, ako mu je milo njegovo prijateljstvo, neka naloži, da zarobi

budu odpušteni.

ljenici

Ovo razloga.

carsko

je

Prije

pismo za našu stvar

dragocjeno

više

s

svega ono nam najsjajnije posvjedoava obsta-

nak hrvatske ratne mornarice za izrino

A

da su Hrvati

veli,

bana Domogoja, pošto car pod Bari sa svojim brodovljem.

došli

to brodovlje nije zaista zaostajalo za byzantinskim

kim, što se tie veliine ladja

ratne opreme, pošto je

i

strane car osvjedoen, da bi to brodovlje bilo tinsku

mletadruge

s

suzbilo

byzan-

da budu Hrvati znali za izdajstvo, što se je sko-

silu,

doim

valo proti njima u Carigradu,

saveznikom

smo

i

su

oni

prolievali

krv u

nam

je pi-

Osim toga ovo

ratu proti Nekrstu.

klju, kojim se dade protumaiti, zašto

i

e

ovoga rata, postati strah trepet na jadranskom moru byzantinskim saveznicima MletHrvati, poslije

anima, nikom urede

s

i

koji lahko

napadaju,

s

da su

s

njima

bili

upleteni u

Hrvatima, a opet

s

što su upravo sada,

druge,

su Byzantinci opustošili hrvatske obale, Mletci

odnošajima podielio '

s

iztonim carem.

U

»Non enim congrue gestum

protospathara,

est,

navibus suis apud Barim in procinctu adversi šibi

quaeque

diriperentur,

quam

izdaj-

aliunde imminere sibique

prorsus incurrerent.€

—

bili

kada

u najboljim

ovo upravo doba, iztoni je car

mletakomu duždu ast

et nichil

onom

jedne strane, što su imali starih rauna da

ut

iisdem Sclavenis nostris,

communis

utilitatis

putantibus,

coutingerent, quae

Docum.

str.

a Mletani

si

36]— 62.

su

cum

consistentibus

tam impie domi sua prenoscerent,

nequa-

'

—

Ban Domogoj.

mu

65

Sedeslav.

darom od 12 omašnih zvona, prva

odvratili

što su na Iztoku

došla u porabu.

mogle

Posljedice ove napetosti nisu

odmah

sliedile.

jamano

Hrvati su

izostati,

trajnom saracenskom ratu, a trebalo im je nakon

da se oporave od

Italije

Tu asovitu

šteta,

kod

povratka

iz

god. 872.

napadoše

Bari,

nekoje

opljakaše otok Bra.^

i

Mletanima zapoeše

neprijateljstva s

vati blizu Pirana ulovili

nisu

Byzantinaca.

ve

njihovu slabost odaje injenica, što

primorske gradove hrvatske

Nova

od

nanesenih im

Saraceni, prošle godine poraženi

ako

i

dosta iznemogli u dugo-

bili

jednu mletaku

time, što su Hr-

dužd bijaše

ladju, koju

odaslao da rekognoscira, te poklali sve Mletane, što u njoj bijahu.** to strasnija. Naravski,

Kasnije, njihova je osveta bivala svedj

ban Domogoj ne samo

to ne bijaše jošte formalan rat, ali je

dozvoljavao, nego

vanja nisu

taki

to

podupirao osvetnike. Potankosti ovoga voje-

i

nam poznate

;

ali

aste Hrvate Mletani ih zovu

pisci

sudei po nazivima, kojima sada mlenjihova bana, osveta Hrvata bijaše

i

»Sclavorum pessimae gentes«, Domogoja »Sclavorum pessimus dux«.^

strašna.

a

Mletani, u groznoj tjeskobi,

nano papu

valja

za posredovanje, pa je

da

ko-

zamolili

su

Ivan VIII.

upravio

doista

banu Domogoju poslanicu, u kojoj ga nazivlje »slavnim banom«, ga upozoruje, da mu nedjela, što ih njegov narod poinja po

te

moru, potamnjuju slavu; jer biva proti njegovoj

volji,

se baca

da zapriei, krivnja

sve

ako se može

i

to ipak, pošto i

na

da sve to

misliti,

kao ban može to

on

njega. ^

Ali

ni

papin

mogao da ukroti bies Domogoj ev, pa su se jamano Byzanta poele kovati urote proti njeMletana govu životu. Nego ban je tim spletkama ušao u trag, pa je strašnom smru kaznio urotnike. Tek kada je Domogoj pre-

upliv nije

utjecajem

i

minuo, Mletani su odahnuli, te su se požurili da s

Sedeslavom

njegovim nasljednikom

*

str.

3

—

Docum.

—

Ibid.

366.

Popari

— :

*

str.

373.

Docum.

Luci us Pomorska

o.

sila

—

str. c.

Resti 365

i

knj. II.

Hrvata.

o.

366. str.

c.

—

str. ^

24.

—

Docum.

^

str.

sklope

879.).^

Sedeslavovo bijaše prekratko, pa nije dospio

vanje

—

(877.

ni

Docum. 6.

—

®

mir

Banoda

pri-

str.

365.

Docum.

63.

5

Ban Branimir.

66

sili

Neretvane na obdržavanje ugovorena

On

bijaše ne

samo

odustao

od

mira

s

svoga

politike

Mietanima. predšastnika,

nego dapae udario sasvim drugim pravcem. Otišao u Byzant na poklone, a

Mietanima

s

je nastojao

najbolje odnošaje. Usljed toga dospio je s

njegovim mišljenjem

što

u sukob

je nakon same dvie godine bio smaknut. Sedeslava je nasliedio ban Branimir (879.

je glava Sedeslavova pala, osjetiše to

narodom,

s

njegovim tradicijama, pa

s

i

—

nije

udo,

892.).

Kada

u Carigradu

i

osobno

je

da podržava

u Mlet-

i

cima: Branimir je bio opet narodni ban, koji je pomorsku

Odmah

Hrvata podigao možda do najveega ugleda.

stupu vlade zaratovao je na Mletane, te njihovi lježe,

da je

silu

na-

pri

kroniari

bi-

republika bila primorana da opremi proti Hrvatima

više ratnih gjemija (naves longae), koje se, polag

samoga njihova Da se pod tim

priznanja, povratiše, a da nisu upravo ništa opravile.

Mletana, zadan im od bana Branimira,

krije poraz

dok njihov službeni pisac k ovoj

domisliti,

take

ladje

nije se težko

da mle-

viesti dodaje,

mogle da nad ju neprijatelja!*

nisu

Da poprave

taj

neuspjeh, Mletani uzeše

novo

opremati

sam dužd Candiano. To se je brodovlje sukobilo sa hrvatskim blizu Zadra, kod rta zvanoga »Micha«. Na duždevu zapovied mletake trireme nasrkojemu

brodovlje,

je zapoviedao

nuše na hrvatsko brodovlje najveom žestinom. Hrvatske koje jedan mletaki pisac

i

nisu se ugnule okršaju, pa se je po

bio

veim

mletako

oduševljenjem, nego

okršaju,

li

liburnama,'rieima mletakih pisaca boj

silama.

je brodovlje bilo sretno; ali

zaokruži mletake, pa

junaki

i

ladje,

za ovo doba nazivlje

samu duždevu

se borei, poginuo

i

Kod prvoga

nasrtaja

množina hrvatskih ladja triremu, te je u

dužd

ljutom

Candiano,

a

od

vojske jedva ih nekolicina pobježe u Mletke, viestnici užasnoga poraza. Hrvati dozvoliše, da mrtvo duždevo tielo bude

seno u Mletke, gdje je

s

najveim sjajem

Ovaj mletaki poraz sbio se mjeseca kolovoza god. 887. *

est.«

—

Iz

toga se

vidi,

da Mietanima

nije ni

ili

rujna

malo pomo-

Sabellicus kod Luia str. 64.: »nusquam enim hostis ' Sabellicus * Docum. str. kod Luia 1. c. 374,

—

prene-

bilo sahranjeno.^

repertus 375.

—

Ban Branimir. gao savez, što su ga još god. 879.

67

bili

dalma-

proti

sklopili

samim premda je taj savez bio ne samo navalni.^ Da, hrvatska pomorska sila

tinskim Hrvatima s nekojim talijanskim gradovima

sa

i

carem Karlom Debelim, obranbeni, nego

i

bijaše zastrašila ne samo Mletane, nego

i

druge

obalne gradove talijanske. dužda Oandiana mletaki kroniari za dugo

Poslije smrti

vremena ne

ani

sukoba sa Hrvatima.

bilježe novih

porazili Hrvate,

ta bi se

šutnja

donekle

Da budu Mletmogla shvatiti,

ne može se zakljuiti drugo, nego da su Mletani od Hrvata kupili mir.

ali

pošto se je dogodilo protivno,

Pomorsku

silu

ve

Mletani, panja kod

Hrvata ban

Branimir

bijaše

podigao,

silno

a

poraženi od Hrvata, imali su sada groznoga oka-

kue

i

po susjedstvu.

U

Italiji

bijaše

gotov metež,

upadajima znatno umnožali.

koji su Magjari svojim

upadaja stradala je najviše Venecija.

Bitestoga

A

od

tih

najbliže

ako se ustanovi upravo ovo doba, Branimirova vlada, kada su Mletani poeli plaati Hrvatima danak za slobodnu plovitbu po jadranskom moru. Ima pisaca, koji vele, da su Mletani plaali Hrvatima istini,

danak za punih 160 godina;^ a pošto se znade, da je to plaanje prestalo oko god. 1000., to je izplaivanje imalo poeti

ve

polovinom IX. vieka.

kako su netom razloženi, ne

doim

mo

nutarnji

takova

dozvoljavaju

vanjski odnošaji

i

mletako-hrvatski,

odnošaji

Ali

mletake

zakljuka;

republike,

Hrvata na jadranskom moru za Branimirove vlade,

po sebi zakljuak, da su Mletani poslije poraza u god. 887.

bili

prisiljeni

skom moru.

Ali ob

Sabellicus kod

mii kl as

ovom

Luia

cl.

1.

kasnije u

c.

—

—

plovitbu

pre-

nameu

blizini

da kupe zlatom od Hrvata mir

podvrgnu godišnjemu danku za slobodnu

te

i

Zadra da se

po jadran-

posebnom poglavju.

Romanin

o.

c.

I.

str.

205,

206.

--

192. 374.: »Hic (Carolus imperator) primo anno regni sui Ravennae existens foedus inter Venetos et

S

o.

str.

^

Docum.

str.

subiectos suos regni Italici per quinqueniiim renovavit et instituit, ut contra Sclavos,

qui utrosque maritimis latrociniis

unanimiter *

Rasti

et

concorditer

o. c. str.

38.

non solum

nitebantur

resistere

invadere,

debeant

sed etiam invadere.«

—

68

Kralj Tomislav.

II.

Od kralja Tomislava do Ban Tomislav

postaje kraljem

vojna

Kolike bijahu

Krešimir

—

—

sila.

I, {god.

pjo.

—

sila

—

pyo.

—

Dubrovana

—

moru.

s

—

s

—

p^^. —

Vojna

mletakih djevojaka.

—

Kralj P4p.).

Mletana Pomorska

Odakle pomutnja glede narodnih granica

—

robljem.

Trea prekomorska

Mletcanima.

Duzd

svoja tobožnja

Otmica

Njegova

p2^.).

(god.

Pribina.

—

Trgovina

1000.).

[g:

P4S.).

—

Hrvata malaksa.

Hrvata.

Hrvata

svih

Tomis lavove ratne ladje?

— Kralj Miroslav — Ban —

Nemiri u Hrvatskoj.

proti Neretvanima.

Držislava.

—

Petar II.

Kralj Držislav vojna

Hrvata.

god.

{oko

—

Borbe

Byzantinsko brodovlje u jadraftskom Orseolo.

prava na Dalmaciju.

— —

Iztoni car ustupa

mu

Izdajstvo Svetoslava, za-

povjednika hrvatskoga brodovlja.

Za nasljednika Branimire vih država Hrvatska, uživajui Mletana drugih susjeda, evala je

trajan mir od strane

i

i

postajala svedj uglednijom, te se je njezin ban Tomislav, spojivši

dalmatinsku sa posavskom Hrvatskom,

K

konano

proglasio

papa dva svoja legata, Ivana biskupa jakinskoga i Lava praenestinskoga. Tomislav je bio prvi veliki kralj Hrvata. On kraljem svih Hrvata.

sjajnoj njegovoj krunitbi poslao je

i

je svoju kraljevinu podigao do silne

moi

i

ugleda. Polag viesti

cara Konstantina, pomorska trgovina hrvatska sada

na sve strane, a vojena

sila

se

razvila

hrvatska, to na kopnu to na moru,

ih je u ono doba moglo biti u Evropi. mogla dii do šestdeset tisua konjanika sto

od jaih, što

bijaše

Hrvatska je

i

tisua pješaka, a ratna mornarica sastojaše od osamdeset sa-

gena stotine kondura. Na sagenama bijaše po etrdeset po momaka, na veim kondurama po dvadeset, na manjima mornarica imala je do 180 ratnih hrvatska ^ tomu Prema deset. brodova sa kakvih 5000 pomorskih vojnika. i

i

'

"Otc

fj

jiart-:t(7[i.evTj

Xp(upa-cia ?xâXXsi xaPaXXapt/.bv eto;

T(t)v

^'aa,

7uJîxbv

69

Kralj Tomislav.

Nego tim brojkama treba na hrvatskim ratnim

ladjama.

dodati

broja ne spominje, jer se veslai nisu

ad

veslae,

i

su

što

bili

nam uraunavali medju mom-

Ovjenani

njihova

pisac

bili, kao neko u rimsko doba, niemu izjednaeni sa vojnicima, a niti s mornarima. A kada to uzmemo na um, pa se sjetimo onoga, što je navedeno glede broja vojnika na drevnim grkim trije-

u ratnoj mornarici. Oni su

robovi, pa ne bijahu u

sredovjenim byzantinskim

rama, na rimskim liburnama, te na

moramo doi do zakljuka, da

ladjama, onda

gene rimske

po

doista jake ratne ladje,

bile

liburne-trireme

kao

prilici

A

dromone.

byzantinske

ili

hrvatske

su

sa-

negdašnje pošto je

onda možemo nagadjati glede broja veslaa na hrvatskim ladjama na temelju podataka, što su ve u tom obziru navedeni glede drevnih rimskih i grkih ladja, te sredovjenih

tomu

tako,

byzantinskih.

Te podatke ne marimo ovdje

emo

da se ne

kazati,

ini

ponavljati,

uzmemo, da su

ako

pretjeranim,

nego

hrvatske sagenebile kao srednje byzantinske dromone, koje su imale 100 veslaa, a kondure da su mogle imati vee po 80, a manje po 60 veslaa, dakle poprieno po 70 veslaa.

Time

je

veslaa mogao

broj

sveukupne momadi na hrvatskoj ratnoj mornarici moglo biti barem 20.000. do 15.000, pa je

dopirati bar

Moglo

bi se primjetiti,

da ovakav raun ne

stoji,

okrunjeni pisac u svojem opisu uvrstio u svoje brojke ne

da je

samo

pomorske vojnike naše mornarice, nego takodjer i veslae ali takva primjetba za svakoga, koji pozna more i ima pojma o ;

ladjama, naprosto je smiešna.

Kada

Konstantinove riei, dospjelo bi

pokušalo tako tumaiti

bi se

jednostavno

se

do

nesmisla.

da bude na hrvatskoj ratnoj ladji bilo svega, vojnika, etrdeset ljudi, pa dvadeset a dese t, nda su te ladje doista morale biti vrlo sitne prema byzantinskim dromonama mletakim galan-

Jer

veslaa

i

i

i

prema samim galijama. Kada bi se takvo tumaenje dozvolilo, onda bi se takodjer drijama,

a

i

oaYf]vat I)(ôua[V deva ocvopuv

Soupac ava avopov

i.

—

tj.',

at

8e /.ovSoopat ava avSpwv

De Adm. imperio

c.

31. str.

x',

at

150.

ck af/.^'S.ôn xov-

—

70

Kralj Tomislav.

moralo dozvoliti, da ne samo osamdeset hrvatskih sagena, nego k ovima dodate hrvatske kondure, sve na okupu, ne bi bile mogle da naškode niti jedno j mletakoj galiji, kamo li dromoni, najmanje i

pak galandriji. Ako na

hrvatskoj sageni ne bijaše više od 40 momaka, onda takva ladja bijaše tek veliki amac sa 10 ili 15 vesala na svakoj strani; doim kondura, sa 10 momaka, ne mogaše da bude ni estit amac. Da, kada bi gornja primjetba stala. Hrvati bi bili trebali Ijestava, dosta visokih, da se iz svojih najveih ratnih ladj a popnu

mletake najmanje, doim

hrvatske kondure mornaricu, — ~ to treba dobro pamtiti koja a za itava stoljea življaše u strahu od pomorske sil e hrvatske! na

bile vrlo prikladni

U

nijednom pak sluaju ne

mogao

hrvatske ladje

kao što on u bi

amci

za

bi

mletaku

car

bi

Konstantin

nazvati skupnim

istinu naziva ratnu

siušne

takve

imenom sile

(Suva[;.tc),

mornaricu hrvatsku; još manje

pak smatrao vriednim da se takvim sitnežom u svojoj

bavi.

On

je

oima vee

pod svojom priestolnicom svaki dan pred manje odjele ratne mornarice grke, dakle je

imao ili

suvremenoj pomorskoj

mogao

sili

imati pravi pojam; pa da

mogao

hrvatske ratne ladje budu bile u istinu siušne, kao što bi

neupuen ovjek

u pomorstvu car bio doista

byzantinskih

knjizi

i

i

iz

njegove knjige

izvesti,

to

bi

naglasio nerazmjerje u pogledu veliine izmedju

hrvatskih gjemija, a takodjer

i

malobrojnost

adi na ovim potonjima prema množini veslaa

i

mom-

vojnika

na

byzantinskima.

Neka pak nikoga ne zavede u bludnju injenica, derne jedrenjae, koje nose

od dvadesetorice mornara;

i

ili

Tko

nije

temelju doista

upuen

i

su na

njima izkljuivo

službu mornara.

u povjest

nautike,

doi do zakljuka, da

ni

da se doda navedenom

mogao

bi

na

tom

na ladjama kraljevske

hrvatske mornarice nije trebalo veslaa, pa ništa ni

mo-

pak, što jošte riedke ratne jedre-

njae ne imaju nikakvih veslaa, nego vojnici, koji obavljaju

što

koju tisuu tona, ne trebaju više

s

toga da ne treba

svjedoanstvu cara Konstan-

Kralj Tomislav.

tina u

momadi

pogledu

71

konurama. Ali Nautika znanost sta-

na našim sagenama

tko bi tako umovao, ljuto bi se varao.

i

i srednjega vieka ne može se ni iz daleka prispodobiti modernom, poglavito ne u pogledu uporabe i ravnanja jedriIjem. Ono, što mi danas nazivljemo manevrom na jedrenjaci (manoeuvre), i starim i sredovjenim narodima bijaše, što no rie, knjiga sa sedam peata. Pronai kut jedra sa jamborom,

roga

s

daše odmjeri

pravac, kojim

e

pronai kut jedra sa vjetrom,

hod ladje; danas pod naslovom manovre

upotriebi za

da

brži

Genovežanin

viek.

Andrija

ladja ploviti; izmjeriti taj kut,

u

te s

se

Doria

(r.

1468.4

kako se dade

ne samo što nisu

mogle

Franje

po moru

ploviti

u kojem treba da

dokle

1560.),

kralja

je on prvi put to pokušao, te ostavio za

ladje, koje

je

jedriljem poznato, spada u novi

trom skoro sasvim protivnim pravcu,

Kada

nam

sve ono, što

još bijaše admiralom mornarice francuzkoga prvi je pronašao nain,

najkoristnije

vjetar

taj

obe

I.,

vje-.

s

ploviti.

sobom sve

ostale

njegovom,

plove za

nego im bijaše red da se povrate, njegovi suvremenici ostadoše iznebušeni, pa se je obenito držalo, da u tomu imade nešto

Od

vrhunaravna.*

te

dobe izveo se gotov prevrat u nautikoj

znanosti, te se je uvidjelo, da veslai nisu ih vješta

prije

manevra,

dakako uz

vjetar,

nuždni,

da

može nadoknaditi.

Ali

toga ladja, osobito ratna, bez veslaa nije mogla da bude,

kao što je spomenuto za byzantinske

pa,

toliko

treba kazati

za hrvatske, da su imale

i

i

mletake

svoje

gjemije,

veslae,

i

to

u

razmjeru prema veliini; a car Konstantin, nabrajajui u svojoj

momad

knjizi

na hrvatskim sagenama

i

konurama, veslae

je

naprosto izpustio.

Da

se svede kraju ovo pitanje, te da se iztisne

itaoca svaka

iz

pameti

najmanja dvojba glede onoga, što je iztaknuto

i

o veliini hrvatskih ratnih ladja, navodimo kao najmjerodavniji, ali

i

najsjajniji

dokaz ono, što nam je u

historiji ostalo

glede veliine hrvatskih ratnih sagena, dakle kraljevske mornarice. Taj je dokaz ^

Cf.

Bechi

o. c. str.

264—265

iz

veih

XI. vieka,

ali

sauvano

ladja naše to ni

malo

Kralj Tomislav.

ne prejudicira našoj stvari: ne imamo razloga da držimo sagenu iz

veom

XI. vieka

Kada

ili

manjom od one

X.

iz

su poslije smrti

zadnjega narodnoga kralja hrvat-

skoga zavladale širom naše

domovine gradjanske borbe, grad

dao pod

Spljet bijaše se

dobe,

Iz te

i

to

okrilje

mletake

zaštitu

i

republike.

sauvala nam se izprava, mletakomu duždu Vitalu Mihovilu, kada

upravo

iz

koju su Spljeani izdali

god.

1097.,

Zapad spremao na prvu križarsku vojnu. U spomenutoj izpravi Spljeani se obvezaše, da e, kada dužd s vojstaviti mu na razpolaganje skom pod Spljet dodje, oboružati ili jednu sagenu ili dvie galije; a obrekoše pak, za se je kršanski

i

sluaj, te obveze

ne

bi

važnosti ovoga

dokaza

e

mogli da izpune, da

tisuu zlatnih

komori

devoj

da se

vriedi,

izbrojiti

duž-

Sbog osobite odnosni odlomak pome-

romanata.^

solida

nute izprave ovdje u izvorniku prenese:

»Nos tali

spalatini etc. promittimus

Michaeli,

glorioso duci Venetie

prothosevastori,

ut,

cum

venerit stolus

unam saginam

preparare

debeamus

ali as ad

veniendum vobiscum;

vestra

sit,

quas

servaverimus, latii

vobis

illarum

ducere

tune componere

domino nostro Vi-

sive Chroatie et imperiali

vester Spalatum,

tantum tamen velitis.

debeamus

Quod in

nos

duas galleas

vel

si

in providentia

hoc non

camera

ob-

vestri pa-

solidos romanatos mille.«^

Iz ovoga oito proizlazi, da je jedna sagena vriedila za dvie galije; a vidjeli smo prije, da su u ovo doba galijama Byzantinci zvali manje dromone,"' koje imadjahu samo jedan red veslaa. Ako je pak sagena vriedila za dvie galije, ona je mogla biti, ako ne kao najvea byzantinska dromona sa više ljudi, a to barem kao srednja, sa 100 veslaa. Takvo 200 i

tumaenje nije doista ni nelogino ni gornji raun nije pogrješan. Kada pako ni ovo tumaenje ne

pretjerano, pa s toga ni

bi zadovoljilo,

dokaz za veliinu hrvatskih sagena može nam *

Romana sir.

178.

kao

služiti

daljnji

globa,

Ovi su se solidi zvali roman a ti, 6io(xava-o;, jer imadjahu lik cara ^ Docum. IV, Diogena (lo68 71), a bijahu izkljuivo zlatni.

—

—

* str.

52.

—

Kralj Tomislav.

izpravi Spljeani podvrgli za sluaj, da ne

kojoj su se u istoj

obvezi

bi svojoj

Globe su pak uviek u razmjeru

zadovoljili.

prema važnosti propuštene dužnosti

ani

obvezaše

se

ako ne

1[

neodržane obveze. Splje-

ili

romanata,

Za ono doba

obvezi zadovoljili.

bi preuzetoj

tisuu

komori

duždevoj

platiti

ta globa

za malen grad bijaše ogromna.

Romanat ili težak obino 4.55

V72 dio libre

zlatni solid bijaše gr.

smatrao se jedinicom zlatnoga

i

sve do pada Carigrada pod Osmanlije. Hiljada

kao mal ne 14 ne punih 6

for.

u srebru;

t.

zlatni

j.

današnje vriednosti.

srebra

for.

da je u ono doba novac, po gotovo

ga tada

ni

vee

koga

tinski,

države

ne kovahu.

naši vladari

Svuda

i

bio preriedak. Još

nije

udo,

što

ga

ni

novac byzan-

tekao zlatni

je

je koliko

Ali treba uzeti u obzir,

kovale, pa

nisu

iznosila

zlatni,

samom Byzantu ne

u

ni

solid vriedio je

u srebru.' Prema tomu globa, kojoj se bijahu

for.

od svoje dobre volje podvrgli Spljeani,

6000

novca

tih solida bijaše

raunu strunjaka,

a litra zlata, po

litara zlata;

oko 429

vriedila je

litre zlata,

ili

bijaše na pretek.

A

kada

«e to uvaži, onda se mora priznati, da je vriednost zlata u X. i

vea, nego li je danas, a u Hrvat10 puta vea. Prema tomu Spljeani se

XI. vieku bila bar 5 puta

skoj

možda

bijahu

je bila

i

na globu od najmanje

obvezali

mogue

vriednosti, a

i

svih 60.000

bi tolika dobrovoljna globa

ako sagena ne bijaše u na

njoj

40

ljudi

ne !

istinu

naknada jaka

veslaa,

Uza svu današnju skupou

uza podpunu

60.000

svega,

bijaše

ili

for.

i

30.000

A

for.

for.

današnje

priznati se mora,

da

bila vrlo nerazmjerna,

velika ratna

mornara drvlja

i

ako

ladja,

vojnika više od

radnikih nadnica,

i

manjkavost prejeftinoga djela robskih ruku, za

dala bi se sagraditi

jedrenjaa, kamo

li

i

opremiti krasna

i

jaka drvena

ne bi u ono doba, kada danak grada Spljeta

hrvatskomu kralju ne iznašaše više od 200 zlatnih solida,^ i kada se smatraše kraljevskim darom, ako upravo toliku svotu kralj

svake godine pokloni rimskoj *

Raki:

adm. imp. c. 30. krunitbe obrekao

Nutarnje stanje

— je,

^

Docum. da

str.

str.

e svake

stolici

164—166.

104.

—

P

—

^

Konst. Porhyr.

:

De

Kralj Zvonimir prigodom svoje

godine o uzkrsu pokloniti u ime poasti

Krešimir

74

I.

logika neumoljivo nas konsile, da smatramo hrvatske ratne sagene dure u istinu jakim ratnim ladjama, koje nisu smjele historija, dakle,

I

i

i

onima suvremenih pomorskih naroda. Žalibože, po-

zaostajati za

obliku

tanje

i

konstrukciji te ratnoj opremi njihovoj izvjestna

kada znademo, kako su Branimirove sakod Zadra ak i trireme dužda gene Candiana, onda ne emo ni aska poasiti, da rieima cara Konstantina u ovom predmetu priznamo pravi smisao, kako je ne znamo ništa;

ali

kondure znale poraziti

i

iztaknut;

više bio

e

historiar

hrvatski

a

moi

kazati:

H r-

vatska pod kralj em Tomislavom imala je na kopnu šestdeset tisua konjanika, a sto tisua pješaka sa dvadeset tisua ljudi! ISOratnih ladja moru na i

udo, kakav sukob izmedju Mletana

Kraj tolike pomorske

ostade zabilježen

Hrvata

nije

i

sada bila sretna,

Venecija je

slava.

sile

što

je,

joj

što

nam ne

kralja

Tomi-

plaanje

uz

danka, bila slobodna plovitba po jadranskom moru. Nasljednik Tomislavov,

Krešimir

po svjedoanstvu suvremenika iztonoga

I.

(oko 930

—

945.),

održao je kra-

cara,

svoga.* I pod njegovom vladom Mletanima: ovi se nisu usudili da se ogledaju s njime na moru; a on je opet znao suzpregnuti gusarenje, emu su osobito naginjali Neretvani. Ali za to pod

ljevstvo u snazi

i

otca

slavi

održali se mirni odnošaji s

rimskoj

stolici

vladara.

—

mnogo

200 zlatnih

solida,

po primjeru nekojih drugih kršanskih

Kolika bijaše vriednost novca u srednjem vieku,

ovoga podatka. Prigodom IV. križarske vojne Mletani prenieti na svojim ladjama u Palestinu

godine hranom 29.000 pješaka

i

to

još ju

uzdržavanje

je trošak za

i

i

se bijahu obvezali

obskrbljivati za vrieme od jedne

4.500 konjanika uz toliki broj konja za

svotu od 85.000 srebrnih maraka,

da

i

poznije doba od onoga, kojim se ovdje bavimo, neka se zakljui iz

po

prilici 2,125.000 for.

prevoz jednoga konja bio

Ako uzmemo, samo dvostruk

prema onomu jednoga ovjeka, onda

su se Mletani morali poskrbiti za hranu kakvih 42.500 ljudi za vrieme od jedne godine, te im je naknada za svaku glavu iznosila ni više ni manje od 50 for. današnje vriednosti, ne punih 14 novia na dan! (Daru o. c. I. str. 224—224

prevoz

i

—

Roman in "Oti

Tr]v

o.

c.

7:oXXr]v

Tou OLOôvzo^

150

II. str

TauTrjv

KpacjrjijLipr)«

— 152.) —

5uvap.iv .

.

.

^

De adm. imperio

xal to toj Aaou :rX^8'o? slyz^

cap. 31, str. 151. ri

Xpu>paT(a

[i-^/.pt

75

Kralj Miroslav.

mu

nasljednikom njegovim, mladjahnim (945.

bi

— 949.),

na ne

htio se pokoriti

Miroslavom

sinom

Ban P ritomu mladiu: podiže bunu, u kojoj nemiri u kraljevstvu.

nastadoše grozni

zaglavi.

kralj

Malo

anima.

prije

njegove smrti bijaše se poremetio mir

s

Mlet-

Okoristivši se nemirima u kraljevstvu, Neretvani se bi-

jahu dali na gusarenje, a ne bilo vrste ruke, koja bi ih u tom obuzdala. God. 948. Mletani odaslaše proti njima dužda Petra

Kandijana

III.

s

gumbarije

brodovljem od 33

dva "druga pomorska zapovjednika. Mletaki ta vojna nije

urodila

nikakvim plodom

povratio bez ikakova uspjeha.^

mletaki poraz? Njihovi slano opet jednako što je s

liko,

Ne

krije

vele

izvori

nego da se

,

se

li

možda

uz

'

da

i

je

dužd

kakav

tu

da je bilo oda-

nadalje,

koje da je

brodovlje,

(x,op,papta)

pisci zabilježiše,

uspjelo

samo u

to-

Neretvanima bio sklopljen mir, pa se je to bro-

dovlje bez drugih uspjeha povratilo u lagune.''

ovakih viesti težko je razabrati pravu

Iz

istinu.

Mletani

dvakrat šalju jako brodovlje proti hrvatskoj obali u osvetni

rat,

Da

nije

a ne spominju, da

u

li

obe moglo doi

kakva pomorska

je sliedila

do bitke,

takvoj bitci Mletani

iznieli

dozvoliti; a

težko je

pobjedu,

bitka.

mletaki

to

da su u

izvori

ne

bi

S toga neizvjestnost njihova pisanja, te sklopljeni najzad mir, što naglašuju, dalo bi nasluivati, da su Mletani u najboljem sluaju povratili stvari u prijašnje stanje; da su se naime obvezali i nadalje izplaivati stari danak, a da im

bili

je

prešutjeli.

To

moru.

e

hrvatski

kralj

je tim vjerojatnije, što

se vidjeti, da su ^

Casoni:

takodjer

i

skoga poriekla. Potanje

imamo

potonjih viesti, kao što

Mletani još više decenija kasnije

»Navigli poliremic

Cumbarie

Gambarie, njima

str.

veli

nije

14. za

samo

ništa

to.

gumbarias nominant, contra Narentanos

Badovarius

—

et

gumbarije, da im

poznato.

Candianus dux sexto ducatus sui anno triginta tici

po jadranskom

zajamio slobodnu plovitbu

—

et tres

Sclavos

je ^

priznali koje zove

naziv saracen»Igitur

Petrus

naves, quas Vene-

misit,

quibus Ursus

Petrus Rosolus praefuerunt. Qui absque effectu reversi sunt.«

—

—

^ »Iterum namque Romanin. o. c. I. str. 234. Docum. str. 400. totidem contra eos mittere studuit. Quae federe firmato ad propria redie-

runt.«

—

Ibid.

Otmica mletakih djevojaka.

76

danka hrvatskomu kralju; najsveanije pako

se dužnicima

hovo priznanje sadržano

Držislava, kojega poslanici bijahu došli po

mletaki kroniste

Nekoji

ovo doba

sliedila glasovita

Hrvata.*

U

daji,

lazilo

se u

bielo

odjevene,

biskupsku

crkvu u

hoe ak

po pre-

bijaše,

sjajnom provodu pogdje bi se

sabrale u

u kojoj bijaše miraz. Predaja hoe, da

kutiju,

jednom hrvatski gusari neopaženo

provalili

U

Olivolu,

koji

dragim kamenjem nakiene nevjeste, imajui

svaka u rukama su

obiaj, da se skupni ženit-

svetoga Marka.

tiela

da je u

tvrde,

otmica mletakih djevojaka od strane

na zadnji dan sienja,

dan prenosa

danak u Mletke.

povjestniari

i

Mletcima naime bijaše

beni obred obavi

nji-

samoj uzkrati te obveze za kralja

je u

se

izkrcali

pod Olivolu,

u katedralu, te zarobili nevjeste, mladoženje, a nekoji

samoga biskupa, pa umakli napram gradu Caorle u neku luku, koja bi po tom prozvana djevojakom lukom, porto delle donzelle, tamo da su razdielili medju sobom plien. Strava bila velika, no Mletani da su se brzo snašli, opremili nekoliko brodova, te se pod duždevim vodstvom odtisnuli u i

i

potjeru. Dostigavši

vele

gusare,

da su

izvori,

stari

ih prisilili

Na uspomenu toga dogadjaja delle Marie. Dužd je svake godine u sjajnom provodu polazio u crkvu Santa Maria da povrate

i

nevjeste

blago.

i

prozvaše

se svetkovina, koju

slavila

Formosa,

te je darivao

mirazom

mašnih djevojaka.^ Ali valja dogadjaj

niti

ne spominje.

Mletani

ih

državne blagajne 12

siro-

da veina kronista ovaj

Najudnovatije je pak

pod Mletke,

Hrvati mogli doploviti

da

iz

primjetiti,

usidriti

se

to,

da su

izkrcati se,

i

a

ne opaze. Romanin nagadja, da su Mletani

ni

da proslave sretno sklopljeni mir sa hrvatskim kraljem

htjeli

poslije

prvoga neuspjeha, pa da su tu slavu

jednim obiajem, otmici

koji

je

usljed

toga bio

spojili

s

drevnim

izkien legendom o

nevjesta.^ ^

Lorenzo de

M on aci dokazuje,

da seje ta otmica sbila za dužda

Petra Partecipazia (939—942); Sabellico i Sanudo vele, da je to bilo za Petra Kandiana III. (942 959), a Filiasi ju prenosi u dobu Petra Tra-

—

donika.

Romanin

drži

sa Sabellicom

Poviest Venecije. Senj. 1888.

str.

45

i

Sanudom.

—46. —

—

Romanin

*

Sr. o.

c.

Molmenti: I.

str.

234.

Ban

77

Pribina.

mladjahnoga kralja Miroslava nastade

Poslije nasilne smrti

u Hrvatskoj bezvladje, koje dobro posluži kraljevu ubojici, banu

Pribini. On

domogne

se

vlasti,

ali

se odnošaji u kraljevstvu

time ne popraviše. Hrvatska je poela propadati u ziru,

pa je naravski

menik, više

i

njezina pomorska sila

spomenuti

broj pješadije

car

konjanitva,

i

deset spale na trideset, a za

Ne ima Toj

e

sumnje, da

se

Konstantin,

veli,

doim da kondure

su

i

njihov

ob-

da je sada spao

sa

nije

mnogom

smalaksala. Suvre-

gene

nam

od osam-

ostavio viesti.'

sada prepolovio.

broj biti

do protivna dokaza, ne imamo razloga nevjerovati,

viesti,

a svakako je znaajno, što se Mletani

ni

sada nisu uhvali da

posegnu za prevlašu na jadranskom moru.

Oni su nastavili

plaanjem danka. Bezvladje u Hrvatskoj trajalo je punih 20 godina. Zemlji je prietilo raztrojstvo. Iztoni

i

južni krajevi odciepiše se sada

od kraljevine, što su jedva doekali osobito Neretvani, da mogu opet zametnuti krajeva, do

po moru. Ovo odciepljenje nekojih

gusarenje

prema

Cetine

sjeveru,

upravo

sbilo se

kada

je

car Konstantin pisao svoju knjigu, pa je on pod tim dojmom pomutio nove sada stvorene politike granice kralj evstva sa etnografskim granicama, da odmjeri, za ono doba, državi hrvatskoj kao naj-

te mjesto

južniju granicu rieku

Cetinu u dolnjem, a Neretvu u gornjem

toku, on je tu granicu odmjerio

narodu

ne

izkljuivši

ni

6to

tou

*

xal

Stjôoraatfov

sic,

-ojv

npt[3ouvta

)(â)pav

xal cd aayr^va[ xai at xov8oupac X',

xov8oupai; [jLeYaXa(; xat

cap. 31. str.

—

151.

—

Koliki je nesmisao

^

potavou

ccvatpS'd'evTO?,

yevo[jL^v(ov, iika.izoi'zot.i t^";

[i.txpa<;,

domae

tvrditi,

xa\

8[)(ôvotoSv

je

et.

xal

7i:oXX(ov

xat zo xapaXXaptxbv xat xb 7ie^txbv

iôuaia? -tov Xpa)|BaT:(jov.

da

povjesti,

se porodila težka

ap-ctto?

xal xa[BaXXaptxbv xal :r£^txov,

De regno Dalm.

U tomu

hrvatskomu.

mnogi pozniji pisci naše samoga Luia,^ a odatle

su se za njim poveli

Cr. lib.

I.,

Se

— De

^j(St

aay7{va?

Adm. imp.

cap. XII.

str.

47.

narod hrvatski neselio zemlju samo

i da je Hrvatska poimala od ove rieke prema sjeveru, lako je same injenice, što je i županija Duvanjska takodjer spadala Paganiji, zemlji izmedju Cetine i Neretve, pa je polovinom X. vieka i ona odpala od Hrvatske za neko vrieme; ali zato ipak ne može se porei, da je upravo na teritoriju te županije sliedilo krunisanje prvoga hrvatskoga

do Cetine,

uvidjeti iz

Trgovina robljem.

78

pomutnja pojmova, koje se neki valjda nikada ne

e

moi

350 godina

otresu. Konstantin je pisao svoju knjigu bar

da

poslije

svršenoga doseljenja Hrvata u zemlje na jadranskom moru; pa

kada

on bio

bi

mnogo

i

vriednost njegova glede

osbiljniji pisac,

narodnih naših granica, 350 godina prije njega, bila bi još vrlo

problematina.

U

žalostno ovo doba bezvladja

i

našem moru trgonatjeui se s Ma-

Razuzdani boljari hrvatski,

vina robljem.

gjarima

suživanja državnih gra-

i

razgranila po

nica Hrvatske silno se bijaše

Mletanima,

sviet.

Ta neastna

mah,

da su se

i

lovili

brau

su svoju

prodavali u daleki

i

trgovina ljudskom puti bijaše preotela

ve

sami Mletani, kako je

da stave neke granice

vidjeli prinuždeni,

izdaše naredbu, kojom se zabranjivalo

toj

bilo

toliki

spomenuto,^

sramoti. G. 960.

tjeranje takve trgovine

po moru, osim kada bi se time mogle prinieti znatne koristi otabini, ili kada bi državna potreba to zahtievala, da se naime

veslaa na

namiri nuždni broj

bijaše glavna postaja

Osim Hrvata, srednici

i

kad

sila,

tu su dovadjali

javni

i

brani svojim pomorcima,

mu

koga

mornarici.'^ Pulj

istoj

kojih valja da bijaše sva

morala izriito da

naredbi

Bez sumnje,

vina bijaše prema ondašnjem duhu vremena; koliko

i

se

i

—

*

c.

tim

saracenske?

god. 970. narod hrvatski se opet nekako snašao

Držislava A

(970?

prvi hrvatski kralj

—

Nastali

1000.).

ovaj mir

odrazuje

Str, 48.

I.

ne bi bio doista izabrao za tu svrhu zem-

ne bi bilo isto hrvatsko, ne samo politiki, nego

koje

accrescat o.

i

mogao nainom

tko bi

u povjesti mornarice hrvatske, pošto se ita, da su Hrvati

kralja. ljište,

ali

podigao na hrvatsko priestolje Tomislavova unuka,

sjedinio, te

kralja

za-

ta sramotna trgo-

hrvatske krvi

najzdravije

je

dospjelo na galije mletake, byzantinske

Tek oko

Istri

da nijedan ne smije ukrcati Zidova,

drago, bez razlike.^

proraunati,

u

Magjari, što bi polovili, a po-

i

tajni bijahu Zidovi,

Republika u

je

ratnoj

recimo stovarište te nedostojne trgovine.

i

u

opazci.

in patria

str.

c. 1.

—

I. str. c.

*

»excepto

aut pro causa

370—372.

Smiiklas o. — Romanin

—

Cf.

229.

si

.

.

.

pro

Palatii.«

tali

—

i

causa unde

Izprava kod

etnografski.

guadagnum

Roman ina

—

Gfr6rer-Weiss. o. c. I. str. 264—279. * >vel Judeum in navi sua levare debeat.c

—

79

Kralj Držislav,

god. 969.

opet

Monte Gargano, Saracene

su

preko mora

prevezli

gusarenjem

svojim

valjda

se

Vojna bijaše poduzeta

talijanskoj.

i

Ove

porazili.*

zaratovali na obali

Saracenima, koji hrvatske

uznemirivali

inae zove

koji se

silno

i

proti

obale.

su

Kod

Monte Sant' Angelo, Hrvati su se dakle godine

talijanski poluotok, gdje kada su obsiedali Manfredoniu. Ovo je

Hrvati izkrcali na

isti

i

god. 642., trea prekomorska vojna Hrvata.

uvrsti svoje gospodstvo na moru, sma-

Držislav, da bolje

shodnim da stupi u prijateljske odnošaje

trao je

odakle

je,

po pripoviedanju

znakove, te

ne

carevi

naslov

domaega

patricija

carigradskoga.

našim

priznavahu

pisca,

kraljevima

ni

Byzantom,

s

dobio

i

kraljevske

Do njega asti,

ni

iztoni

naslova

kraljevskoga.

Odmah

prvih godina vlade novoga kralja pokazalo se, da

mudro

bijaše

koristno njegovo

i

tinska zaštita bijaše

protegla

i

valjda

se,

približenje Carigradu. Byzan-

posebnoga ugovaranja,

usljed

na južne hrvatske strane, koje se za bezvladja

bi-

jahu odciepile od kraljevstva. Dubrovnik, poput ostalih primorgradova,

skih

svojem

sigurno

se

upravljao

je

statutu, te godišnjim

takodjer još prije

dankom priznavao vrhovnu

po

vlast

hrvatskoga kralja, pa je sada, odciepljenjem južnih krajeva, on takodjer postao sasvim štitu

hrvatskoga

nezavisan. Ali

pa Mletani,

kralja,

zato bijaše

izgubio za-

ovomu

još sveudilj

koji

plaahu danak, bez povrede odnošaja s kraljevinom Hrvatskom poeše plieniti dubrovake ladje. Tako god. 980. zaplieniše ladju s teretom u vriednosti od 25.000 dukata. Dubrovani odaslaše u Mletke poslanstvo, da zaište ali

u

ovo ne dobi

obe

niti

naknadu

i

zadovoljštinu;

odgovora.^ Držislav u tu razpru nije se

umiešao, a znaajno je

mletake

ipak,

što prvi

sukobi izmedju

dubrovake, padaju upravo u doba, kada se je južna Dalmacija odciepila od kraljevstva. Venecija se nije drznula da dodijava Dubrovniku, dok je ovaj uživao republika,

dviju

*

i

»Sclavi in Italiam trajicientes, Saracenos

monte Gargano dejecerunt.« II. et III., str. 66 i 68.

—

— *

Sigo ni us kod

Resti

o. c. str.

ingenti

Luica 31—32.

clade o.

c.

superatos,

lib. II.

cap.

Dubrovnik

80

Kada

zaštitu hrvatskih vladara.

Dubrovani

više,

jahu opljakali nekoje

bili

pak

se

mletaka

nasilja

prinuždeni

vidješe

se

Carigradu, gdje su sada

Mletci.

i

za

se

potužiti

Dubrovana 80

otoke u

bi ravnali

ljudi, vještih

grkom

odlina gradjanina,

Arhipelagu.

plovitbi po

mornaricom, koji

e

to

u

strašno kivni na Mletane, što bi-

Carigrada po-

Iz

Dubrovnik monaha Mihajla, da u carevo ime

slaše u

nasta-

od

koji

da budu odabrana

suviše

i

zaište

jadranskom moru,

tri

savjetom svojim pripomoi carskomu

admiralu. Dubrovani, naravski, spremno su se odazvali carevim željama, pa je doista god. 982. dospjelo pod Dubrovnik byzan-

od 90

tinsko ratno brodovlje. Sastojalo je

12

a

galija,

likih

manjih, 25 fusta,

16

ladja,

i

brigantina

to

12 ve-

:

25 nava,

i

unajmljenih od Genoveza, vjenih takmaca Venecije. Admiralom

Teodor Carigradjanin. Pod Dubrovnikom ukrcalo se 80 vještih pomoraca tri savjetnika admiralska,

bijaše

više spomenutih

pa

i

brodovlje

je

put

odplovilo

Istre.

admiralu mletako poslanstvo, koje

U

mu

Pulju

se

predstavilo

prinese bieli

list

na ime

sam napiše uvjete mira; od svoje pak strane unapried izjaviše, da je republika spremna da povrati sve, što republike,

da

bijaše otela u Arhipelagu, da izplati ratnu odštetu u iznosu od

Dubrovanima Nakon duga vieanja admimletake ponude, uz dodatak, da mu do podpune

500.000 dukata, a obeaše takodjer naknaditi

i

otetu vriednost od 25.000 dukata. ral

prihvati

imaju

izplate

predati

mletakih plemia.

taoca

za

duždeva sina Mauricija

Pošto su Mletani

podpisan, a brodovlje

grko

pristali

i

na

to,

s

su Držislava

Dubrovnikom

nisu

u ovaj spor. Ali miri

u kraljevstvu,

na strogu

od njega

možda što

bi

hrvatska ne javlja,

tomu imade mnogo uzroka. Odnošaji prema Veneciji silili

12

ostavi jadransko more.^

Što se za cielo ovo doba mornarica

Byzantu

i

mir

ni

i

prema

neutralnost; a odnošaji

zahtievali

kakova uplitanja

ponajglavniji razlog bijahu nutarnji nesu

zaokupljali

svu

djelatnost

kralja

Držislava.

Oko slava

i

1

god. 995. poremetili se dobri odnošaji izmedju Drži-

Mletana. Neretvani bijahu Resti

0.

c.

str.

32—35.

se

opet dali na gusarenje,

Dužd Petar

II.

Orseolo,

81

Tom

prigodom Mletani

pa su Mletani proti njima zavojevali.

dubrovaku

jednu

zarobiše

ladju

teretom u

s

12.000 dukata; a zarobiše ju pod izgovorom, da

adi mogao

Neretvanin

koji

biti

da

i

bi teret

kojemu trgovcu neretvanskomu. Dubrovani Mletke poslanstvo,

vriednosti od

medju mom-

bi

mogao

pripadati

sada odpraviše u

i

koje ni ovoga puta nije bilo

sretnije ruke

od prvoga.^

U ovo doba bijaše postao mletakim duždom Petar 11. Orseolo, uman odvažan muž, a istom u tridesetoj godini. On si bijaše postavio zadaom, da otabinu svoju podigne u svakom pogledu: da ju uini monijom bogatijom, nego li bijaše. On je na skoro dobio u Carigradu velikih povlasti za mletake trgovce,''^ a htio je da se okoristi nutarnjim nemii

i

i

rima u Hrvatskoj, pa

oslabljenjem južnih dielova države, što

i

no stradahu od upadaj a bugarskih. Orseolo je postepeno dospio u toliko prijateljstvo

zantom, da

mu

je iztoni car

s

By-

oko god. 995. predao sva svoja

neko

tobožnja prava na dalmatinske gradove, koji

priznavahu

vrhovnu vlast Carigrada.^ Znaajno je svakako, što su neprija-

Neretvana zametnula se takodjer Mletana doba. Nisu li ih možda Mletani navlas izazvali, da preizmedju

teljstva

u isto

i

no imadjahu

kinu ugovore, što

kojemu

kralj,

plovitbe po

ne

e

se

podvri lavu mamiti

Idem

Weiss

o. c,

8

str.

I.

Gfrorer-W. Popario

:

str.

ne budu

Elemenat

tom

u

a 36.

Konstantina

i

mu

v.

—

^

kod

sila

ipak nije se po-

dalmatinski

da

taj

ustup

gradovi

htjeli

je znao,

gradovima ne bijaše

latinski u tim

elementu

bijahu

najbolji

mletaki

Odnosnu zlatnu bulu izdanu im od careva

Romanina

359—367. obširno

o. c. I. str.

Pomorska

li

On

iztoni car ustupa

ali

Marka. Za to je trebalo te gradove nago-

sv.

ih.

izeznuo,

reklamira za se.

i

malo,

vriediti ni

*

može da obezbiedi

eto ne

na dalmatinskim gradovima,

žurio da ta prava

Basilija

Hrvatskom, jer im hrvatski

kojom

imao izpravu,

Orseolo je

jošte

s

danak,

moru?

svoja prava

varati,

plaaju

oni

392.

Hrvata.

—

o. c. str.

se

bavi

—

Gfrorer381 - 383. tom zlatnom bulom. —

Smiiklas

I.

str.

2Z->>.

"

Mletaki danak.

agenti.^

Preko ovih,

Mletani su lako mogli uvjeravati

drana

Trogirane

Spljeane,

i

i

i

Za-

da je jedini spas za njihovu

trgovinu, ako se sasvim povjere milosti dužda Orseola, koji je

sada

svemogu u

Carigradu. Dakako, to ne bijaše puko nago-

u tomu bijaše

varanje;

hovoj

kralja

i

njegova brata

razpolažemo podatcima, koji tvrdili

razsvietlili

i

pošto

Držislav

bi

primorske gradove,

proti nji-

i

Orseolo je stao još bolje podupirati razrožnost

volji,

medju

A

zastrašivanja.

i

bio znao uzdržati u pokornosti

nam

bi

uplitanje

to

zakljuujemo

ali

;

iz

iz-

Dakako, danas ne

Svetoslava.

mletako poKada je

posljedica.

Držislavov brat sasvim pristao uz Mletane, kada je bio spravan

da u duždeve ruke položi

na konanu

se odluili zaštitu,

nagovoreni

monim

da

ak

i

bijahu zamolili za

ih

Držislava bijahu

uinili

ne-

na moru, pošto Svetoslav, zapovjednik

ih zaustavi

brodovlja, bijaše na njihovoj

strani

konano

mu

kraljem time, što su

Gradovi

akciju.

zastrašeni;

i

premi jaku mornaricu,

prisegu vjernosti, Mletani su

;

uz

to,

ve

imajui

prekinuše odnošaje

u

pri-

hrvatskim

s

dalnje izplaivanje danka.

uzkratili

III.

mletakom danku.

—

Biljezke i mnienja iz raznih pisaca.

Dandolo.

—

njegova protuslovja. Gfrorer,

—

—

Sagorninova kronika.

emu

prihodi hrvatski.

—

Mletaki

bijaše

Ivan djakon.

Sa be Itko.

noviji

namienjen

—

historiari.

mletaki danak.

—

Andrija

Ivan Lidi

—

—

i

Niemac Državni

— Pomorski župan. — Ratna mornarica hrvatska u mirno doba.

Jesu

li

doista

Mletani plaali vladarima hrvatskim danak

za slobodnu plovitbu po jadranskom moru?

Ob ovom

pitanju razni

su pisci

razliito pisali. Hrvatski

povjestniari zastupaju stranku, koja tvrdi, *

Sr. S

mii kl as

1.

c.

da su Mletani

taj

Mletaki danak.

danak doista plaali ili poriu ;

mletaki, to

strani pisci,

ali ili

83

a u

prvom redu nekoji

nastoje da omalovaže, da ne bi svojim

priznanjem potamnjeli slavu negdašnje gospodarice jadranskoga

Na

mora.

k ovima primorani smo

žalost

pribrojiti

monumen-

i

Luia.

talno djelo našega Ivana

Ipak, ovo pitanje ne ini se toliko zamršenim, niti se dade

Da

opravdati silno nesuglasje pisaca, koji su ga se dotakli.

se

ovo pitanje svede na istac, razpolažemo jednim, što no se u historijskoj nije

kritici

nikakva povelja;

Doduše, to vrelo

prvotnim vrelom.

naziva,

kamo sree, da nam

se je

sauvala

prava, u kojoj bijaše sadržan ugovor izmedju Hrvata

iz-

Mletana

i

za plaanje danka! Ali ipak to je vrelo pisac, ne hrvatski, nego mletaki i to pisac ne samo suvremenik, nego svjedok oe;

vidac, a uz to razborit

i

naobražen ovjek.

Ivan Djakon, pod

imenom

tim

poznat, vrlo uvaženi mletaki

Petra

Orseola.

II.

je naš pisac

kroniar,

Kao suvremenik

i

u

historiji

dužda

bijaše kapelan

oevidac, on je mogao

biti

sasvim dobro obaviešten o stvarima, o kojima se bijaše odluio

da

Budui u

piše.

morao

je

viteljem otrese;

ve

prema svome položaju da zagrize u hvalospjeve, da bude u neku ruku sladuždevoj službi,

svoga gospodara. ali

mogao, on

to bi

On

se

te

slabosti

nije

mogao da

u našem pitanju biva nama samo u prilog: da je doista bio vrlo rado

premuao

i

nekoje

zatajio

injenice, koje, ako nisu obarale slave njegova gospodara, po-

tamnjivale su

slavu Venecije,

njegove otabine.

Taj mletaki

kroniar, koji je svoju knjigu pisao najdalje izmedju god. 1009.

do 1011.,

izriito

priznaje,

da su Mletani Hrvatima plaali

danak za slobodnu plovitbu po jadranskom moru. On naime o svom gospodaru, duždu Petru

II.

Orseolu,

s

veli

kojim se upravo

bavimo, sliedee »Ovaj je dužd junaki oslobodio svoje (Mletane) od tlaenja Slavena Hrvata; on je prvi zabranio, da im se plaa obiajni danak.« ^ :

i

*

»Hisdem (idem) namque dux

suos potenter liberavit; quibus etiam terdixit.«

—

Joannis chron. venet. 30

a

Croatorum Sclavorum oppressione

solitum censum primus

— 31. —

Documenta

str.

dare in-

424.

Mletaki danak.

84

Ovako isto kakvoj dvojbi gornje riei,

s

i

pitanjem ovim

Nego Ivan Djakon gova

težnja,

svjedoanstvo ne dozvoljava mjesta

bistro

pa da nam Ivan ne bude ostavio do

;

historik bi

nam

nije

mogao

biti

same

li

na istu.

golu tu viest.

ostavio

Nje-

da uzvelia slavu svoga gospodara, navela ga

je,

da nam ju ne samo razjasni, nego da ju utvrdi injenicom, koja je njemu,

kao duždevu kapelanu

najbolje poznata.

On

u svojoj

i

pratiocu,

mogla

biti

pišui dalje od god. 997.

knjizi,

»Oko ove dobe hrvatski vladar progoni Mletane sbog danka uzkraenog mu od dužda. S toga je dužd proti njima opremio šest gjemija, pod vo dstvom Badovarij a, pridjevkom Bragadina; koji, osvojivši jedan njihov grad, koji se zvao Issa(Vis), priveo je u Mletke robija obojegaspola. Iz toga seporodila još vea mržnja izmedju Mletana Hrvata. Stadoše ponovno zahtievati o d duž da danak; koj ima e dužde na porugu odvratio: »Ne marim šiljati vam ga po kakvom god poslaniku; nego, dade li Bog zdravlja, uzmanjkati da sam glavom dodjem, da tu obne vezu izpunim.«« do 998., ovako nastavlja

napeo

:

se da

i

j

u

'

.

toga navoda najoitije proizlazi:

Iz

da su Mletani

1.

vatskoj

polag ugovora

da im je hrvatski

2.

da za

3.

taj

šibi

est.

censum

;

a

nipošto

tempora Croatorum iudexTpr opter inter-

duce

Unde domnus dux

in

Veneticos lesionis molestiam exercere

sex naves praeparatas illuc mittens, quibiis

Badovarius, cognomento Bragadinus, praefuit. Qui Issa

prekršili

i

danak bijaše jamac sama država,

»Circa haec namque

^

dictum

quae

danak Hr-

kada su Mletani'

kralj,

ugovor, uzkratio slobodnu plovitbu

conatus

plaali

;

unam illorum

civitatem,

nominabatur, comprehendens utrivisque sexus captivos ad Vene-

ciam deportavit. Et ex hoc maioris odii cumulum inter Veneticos

et

Sclavos

Coeperuntque iterum censum inportune ducis exiere; quibus dux pro illorum ignominia demandans: »Non per quemlibet nunciorum hunc mittere curo; sed vita comite, ad hane persolvendam dationem venire ipse non denegabo.« — Ibidem.

pululavit.

Mletaki danak.

privatnici

skomu,

da je za

i

;

mu

koji

Pored ovako koji je

a

po

dužd morao odgovarati kralju hrvat-

nj

toga šalje

s

poslanstvo.

i

svjedoanstva pisca suvremenika,

sjajnih

i

bez sumnje vidio u Mletcima poslanike kralja Držislava, svoj

prilici

prisustvovao,

i

navedeni porugljivi odgovor, moglo pošto drugoga suvremenika, stvar opisivao, ne ima;

pitanja dotakli, tek su

nove

85

bile su

je

bi se

ovo pitanje

ovima

dužd

zkvarene,

ili

dao

zaglaviti,

skoro suvremenika, koji bi

ili

doim ostali kroniari, drugotni izvori, u

slabo prepisane

ili

kada

inae ovoga

koji su se

kojima riei Ivai

to više stotina

godina poslije nego je Ivan svoju kroniku pisao.

Takav jedan patvaratelj-kroniar

je

Andrija Dandolo,

—

mletaki dužd od god. 1343. 1355. On je u svojoj kronici prepisao mal ne cielu kroniku Ivana Djakona, samo što je neka poglavja, a osobito ona, što se bave dobom i djelovanjem dužda Petra

Orseola, znatno

II.

Naravski, on

skratio.

nije propustio

da spomene danak, što se od mletake strane plaao Hrvatima;

ali

je

i

to

kazao znatno skraeno

i

uz

nekoje

dodatke,

kojima je stvar na korist Mletana, a na štetu Hrvata znatno ublažio. On piše: »Ovaj dužd (Orseolo) naredbom je zabranio, da Mletani, koji plove po jadranskom moru, plaaju obiajni danak Hrvatima, koji se

gusarenjem bave.«^

toga oito se razabire, daje smisao

Iz

prvoga izvora doista izvrnut. Po Dandolu, republika kao kova nije odgovarala za danak hrvatskomu kralju, nego su

tataj

danak podmirivali »hrvatskim gusarima«

pojedini mletaki zatrgovakoga brodovlja. Ali ipak tu obvezu Dandolo smatra dankom, a to je našoj stvari u prilog.

povjednici

i

i

U vjerno

kronici, što se pripisuje Sagorninu, riei Ivana

su

prenesene

ignoruju naprosto ^

»iste

Dux

(P.

i

;^

zato prijatelji

ali

ovu koliko Orseolus)

ticam exercentibus

a

.

.

.

10.

—

Muratori:

Ivanovu kroniku.

censum solitum dari Sclavis pira-

Venetis navigantibus

—

Adriaticura per edictum prohibuit.« pag.

i

Scriptores

Storia della Republica di Venezia.

I.

Djakona

mletake republike

A. Dandoli rer.

str.

ital.

li 7.

per

chron. venet.

XII.

zid.

—

'^

mare

lib.

IX.

Daru:

AIletaki danak.

86

Imamo

dakle

mletaka

tri

izvora, koja su

od Mletana

u tomu, da su Hrvati primali

bodne plovitbe po jadranskom moru;

ako jedan od

i

Od

lima

historijske

mjerodavniji

a

kritike,

ne može

da

sliedi,

mletaki trgovci plaali danak

ga se samo

ili

koji su se pi-

dotakli, a imali

kroniku, upali

pak zabrazdili još

su

Dandolo samo prepisivao.

je

oima samo Dandolovu ili

pa su

dalje,

i

države,

da su se

dozvoliti,

poduzimali

Hrvati

Neretvana

i

osobitih

ve

bilo

to

da bude dokazom, uredjenje,

da

da su sami

su

na

svoju

Dakako, može

kralj.

osobito

pred

ih

kada su

izticali,

je

ime

nekakvim strašilom u lagunama, pošto razloga,

da budu biesni

naglašeno;

da su bili

odtrgnuti

bili

Mletanima, pa im

brodolov proti

bilo postalo

su oni imali

kako je

Neretvanci

da su

kao da

u državi, te

država

bili

zastupao hrvatski

vanjskim svietom nije se

pak

ili

su u istu pokazali,

samo Neretvanima,

su ovi za cielo vrieme, što se je danak plaao,

od hrvatske

ovjek

njih osbiljan

svi potonji pisci,

tanjem mletakoga danka bavili grešku

naj-

kada razpolaže prvotnim izvorom do 250 go-

držati,

toga pak naravski

su pred

pa do

pitanju,

dina starijim od njegova, odakle Iz

pravi-

samo njegovo sub-

izpravci odaju

i

ovom

jektivno shvaanje u

prema

od najklasinijega svjedoka,

napisan

suvremeni,

je,

po samom zdravom razumu,

i

oevidca. Dandolovi umetci

nas

izvora za

triju

tih

slo-

tih ubla-

manje neastnu za

žuje tu historijsku istinu, da ju prikaže kao

gizdavu Veneciju.

podpuno složna

danak u ime

ali

ipak

Neretvani

toliko

ruku

imali

neodvisni

mogli

to

ak

od i

na Mletane,

nije

ne

i

posebno

može

državno

hrvatskih vladara,

ugovore sklapati sa

stranim državama.

Izmedju pisaca, koji su se umetcima lovim

okoristili,

spominjemo

»Kada te bi

te ih opet

mletakoga

je (dužd

Petar

mogli Mletani

i

dodatcima Dando-

na svoju ruku udešavali

plaenika Sabelika,

Orseolo) uvidio, lako

osvetiti

i

prikrajali,

koji

napisa:

da je nadošlo vrieme,

se Neretvanima

za stare

i

danak, što je mletaki narod (Venetum nomen) za mnogo godina podmirivao Varvarima, da uzmognu mletaki trgovci sigurno ploviti duž

nove

nepravde,

zabranio

je

^]letaki

znajui bez sumnje za tekst

obala dalmatinskih.' Ovaj pisac,

mudro

87

daiiak.

pronašao izraz, da je mleplaao danak za slobodnu plovitbu, time je spasio ast republike, a da se opet nije ogriešio

kronike Ivana Djakona,

je

taki narod da je

mislio, niti

i

proti historijskoj istini.

Proti Sabeliku

Lui, u

obe

Smion

žalibože

naše gore

ustao je

Trogiranin Ivan

list,

tom zadaom, da dokaže, kako Venecija

plaala danka

niti

Hrvatima,

taj

kamo

Lui

danak doista spominju.

toga škripca mislio izvui ovakom

genet pisao, ^

da su

uznemirivani,

da su

konano

ali

je,

to

car Konstantin Porphyro-

dalmatinski

(primorski),

pošto

bili

od ovih

premda pod okriljem iztonoga

carstva,

su Hrvati u IX. vieku otresli se jarma franakoga, toliko

razni

argumentacijom. »Istina

Ve je

gradovi

i

se je iz

da su Hrvati primali za dugo vremena nekakov danak, ne bijaše podnipošto mletaki.

nije

Neretvanima.

li

samo Sabeliko, nego

to bijaše podhvat, pošto ne

drugi pisci mletaki

a

zamolili cara Basilija Macedonca,

neka dozvoli,

da danak, što su dotle plaali byzantinskomu upravitelju, odsele

plaaju Hrvatima, da imaju od svi primorski

njih mira,

pa su od one dobe

gradovi ostali dankom obvezani prema Hrvatima.

Taj danak bijaše odmjeren za svaki grad napose, a svega skupa iznosio je

710

zlatnih

(vojxâaTa),

solida

osim

plodina, što bijahu takodjer obvezani davati.

Lui

umuje, jedini

danak, što

vina

To

i

bijaše,

drugih

ovako

primali za slobodnu

su Hrvati

plovitbu po moru; pa kada im gradovi dalmatinski za vladanja

Držislavova uzkratiše dalnje plaanje toga danka. Hrvati su ih stali

opet uznemirivati, pa su oni u

u dužda Orseola, koji je zaštitu te

došao

s

toj nevolji

vojskom

i

zamolili

pomo

primio pod svoju

gradove.«^

Ovo

razlaganje tumaenje, što se u Luievoj knjizi u posebnom poglavju ita, ako gaje u istinu napisao, previše je pjesniko. U prvom redu namie se pitanje: ne samo izvori, nego mletaki pisci stariji noviji priznaju, da su Hrvati, bilo kao takvi, bilo pod imenom neretvanskih gusara, i

Lui

i

*

str.

Kod

146—147.

i

Lui' a:

—

3

De regno. De Regno. lib.

str. II,

72.

—

cap. 5.

^

De adm.

imp. cap.

30.,

Mletaki danak.

88

primali danak od Mletana, bilo od republike, bilo od pojedinih

brodova, što

su

kako se može protumaiti, da

bi

danak Hrvatima za slobodnu tvrdi niti

po

Luiu

A

jadranskim morem.

plovili

pošto

dalmatinski plovitbu

to stoji,

gradovi plaali

Mletana? Toga

ne

navedeni car Konstantin. Po njemu, dalma-

doduše Hrvatima danak,

tinski gradovi plaali su

to bijaše

ali

danak u ime priznanja njihove vrhovne vlasti, pokroviteljstva obrane. Kad je i Byzanta bila preslaba da ih štiti, a Mlet-

mo

ani imadjahu se

pod

okrilje

prije

banova, pa kraljeva hrvatskih; pa što su

plaali iztonomu

dotle

pod

previše svojih briga, dalmatinski gradovi dadoše

istim

Luievo

razlaganje

ve

sbog same

A

Konstantina sasvim je pogrešno. suvremenik, svjedoi došli ravno

u

svesti

pred dužda

u suglasje

s

da traže izplatu

odgovorom: kako

Luievim tumaenjem,

doi u

da su

samo po svjedoanstvu mletakih

znanju samoga

Luia,

tvom Hrvata, pa Djakon jamano dužda došli, niti

je je

bijahu jošte u

da

trebalo vidio

i

ti

Mletke, da od dužda traže danak,

im republika ne dugovaše, nego dalmatinski gradovi,

koji

cara

pošto Ivan Djakon,

Orseola,

dužd odpravio poznatim

hrvatski poslanici mogli

ne

riei

interpretacije

onda,

kao oevidac, da su hrvatski poslanici

i

Mletke

danka, a da ih je se dade

podložnitva, sada

priznanje

za

caru

naslovom uzeše plaati hrvatskim vladarima. Dakle,

uo

ih

nego

izvora, .vlasti

po

pri-

bar pod štitni-

ili

dužd još zauzme?

Ivan

kada su pred

poslanike,

te

i

koji,

mu je trebalo da nešto takova izmisli, da uzvelia slavu svoga gospodara; za to bijaše mu dovoljno da zauzee dalmatinskih gradova,

opiše

triumfalnu vojnu prikazao. pitanje im, po

ane,

zašto

:

bi

Hrvati

A bili

što

je

povrh svega toga uzeli

proganjati

on

Luiu, danka od dalmatinskih gradova ako Luievo umovanje stoji, u to ga Kako

poslanstvo, da

bi bio

traži

mogao

danak,

Mletani *

iznieli

nad Hrvatima

»Ex quibus

se opet

daleke niti

Mlet-

najmanje

hrvatski kralj poslati u Mletke

ako Mletani

podvrženi kakovu danku, pošto

onako kao

sbog neplaena

koji,

nisu ulazili?

i

namie

su,

nisu niti mogli biti

po mnienju

toliko pobjeda?'

—

Luievu, Doista, što

constat, Sabellicum de tributo Narentanis penso aequi-

Mletaki danak.

se u

ovom poglavju Luieva

daLui

sumnju,

89

moglo

djela ita,

toganije

bi

niti napisao, te

ovlastiti

na

daimamo

pred sobom puku mletaku patvorinu njegova monumentalnoga inae djela! Smiono

ne ima

je,

sumnje,

nešto takova;

pomisliti

i

ali

kada ne bi bilo nikakvih drugih dokaza, a ima ih na pretek, sama injenica, da su u ovom pitanju za Luia glavna poluga toliki porazi, što su ih Mletani zadali Hrvatima, doim on u svojem

odnošaje mletako-hrvatske, nigdje dotle

djelu, opisujui

kakav poraz

nije niti

spomenuo,

ovlastili bi

Luievo

tinosti njegova djela. S toga

ne može se primiti podnipošto, loga, a to

ve

s

na sumnju o auten-

mnienje u ovom pitanju

kad ne

bi bilo

s

drugih raz-

toga, što je u protuslovju sa cielim njegovim

djelom.

Znaajno nije

poprimio

je,

da

Luievo tumaenje

nijedan

pisac,

pozniji

niti

o

mletakom danku Daru, u

mletaki.

višekrat navedenoj svojoj povjesti Venecije pripovieda prilinom

tonošu

o stvari,

samo

što mjesto Hrvata spominje Neretvane,

U

povadjajui se u tomu za Dandolom.

su došli poslanici u Mletke, da zatraže ih je ovaj

ve

ostalom veli

poznatim odgovorom odpravio.^

se takodjer poveo za Dandolom,

pa

i

i

on,

da

od dužda danak, a da

—

Romanin

on mjesto Hrvata

spo-

minje Neretvane, kojima da su Mletani danak plaali. Njegovo

tumaenje

da se prenese, da se uvidi, koliko

ciele stvari vriedi

se razlikuje od

Luieva. Dakako

i

Romanina

boli

uspomena

na danak, što ga je otabina njegova plaala varvarskim Hrvatima;

ali

on ipak toga ne niee,

niti

posiže za kakvim umiš-

Mletana nad Hrvatima, dapae on pretrpljene poraze priznaje naglašuje. On veli:^ »Ve smo razlagali o sukobima njihovim (Hrvata) vsa Mletanima, koji su ponajviše bili potueni; pa s toga, da se rieše nužde da budu ljenim pobjedama

i

uviek vocasse,

s

oružjem u

ruci,

a

i

za sigurnost

svoje trgovine, bi-

enim relatis Venetorum victoriis contra Croatos apparet nullam esse potuisse causam, propter

ex tot

eosdem

et

quani Veneti tributum Narentanis constituerint« .... Ibidem.

—

^

et

Svez.

multo minus Croatis publico nomine I. str.

116-117.

—

*

O.

c.

L

str.

274«

90

Mletaki danak.

jahu se podvrgli nekakvom godišnjem danku, kao u novije doba uiniše neke

europejske vlasti prema divljakim plemenima afrikanskim. Ali toga nije moglo podnositi junako srce dužda Orseola, pa da se otrese onoga podložnitva, netom je uredio nutarnje odnošaje, obustavio je što

i

onaj ponizujui danak.« Za našu iz

taki,

možemo

stvar ne

protivnikoga tabora.

boljega svjedoanstva

željeti

Romanin

je ponajbolji historiar mle-

mogue

imao na razpoloženje sve

koji je

bolja pomagala; pa kada se on ne

izvore

ustruava da

prizna,

i

naj-

da je

otabina njegova doista plaala Hrvatima danak, koji da je tek obustavio, onda uz navedena svjedoanstva iz

slavni Orseolo

najstarije dobe, iz

može smatrati

kojih je,

vidi se,

riešenim. Dakako,

dodajui

oštricu ove povjestne istine,

novije doba vlasti

po

suštini niti

po

se tobože

aplikaciji.

danak a

malnih

Romanin

odnošaje htio

koji ju je

ondašnje

hrvatske

da stvar prikaže

On

binu.

deno,-

im

istom svezku

u.

nisu iz

iz

iz

ili

pera izpustio, jer

kraljevine,

i

jer je

svoga

djela,'

ak

u

pošto

i

je

što

ve

bilo

nave-

kako

je dokazano,

ti

majstori

mletaki

izvori

u tom obziru ne

str.

122.

histo-

da su Mletani dobavili hrvatskih brodogradi-

Romanin prenosi

I.

po što po to

osmom vieku pozvali iz to da im usavrše nji-

bez

primjetbe

iz

»cronaca

odakle ju je crpio, pa ne ima sumnje, da je *

da se

nam je neupuen u

svjedok

ako grieše, to nikad u prilog Hrvatima. Tu

rijsku injenicu, telja,

i-

primorskih, nekad romanskih gradova, nego upravo

naroda hrvatskoga;

grieše,

isto

stoji niti

bi trebalo

to

ta prispodoba,

ladje. Na svojem mjestu

bili

u

su europske vlasti plaale for-

Hrvatske majstora za brodogradnju,

hove

i

manje ponizujuom za njegovu ota-

da su Mletani

veli,

dodatak ne

taj

divljacima,

stoji

ako je to

nije uditi,

Da

afrikanskim

tek dokaže; a da opet ne

sam

se napinje da otupi

tumaenje, da su

joj

Venecija do konca X. vieka. Ali

i

ovo se pitanje

crpio,

europske plaale danak gdjekojem varvar-

skom plemenu; pa da nila

on

Romanin

i

—

'

Vidi na

str.

57.

i

barbara«,

sam u nju

vje-

Mletaki danak.

91

Pa dobro kada bi se dozvolilo, da je gdjekoja europska vlast plaala danak afrikim crncima, to se podnipošto ne može dozvoliti, da je koja vlast europska pozvala afrikih

rovao.

i

;

crnaca vještaka, da

usavrše koju granu

joj

obrta,

kao što su

po priznanju samoga Romanina, uinili Mletani sa »varvarskim« po njemu Hrvatima, koji su im pomogli usavršiti eto,

i

brodogradnju,

taj

izvor

jedini

temelj

i

obstanka

i

sree mrke

gospodarice laguna!

Njemaki uenjak Gfrorer takodjer shvaa na laku ruku Djakona o mletakom danku. Njega u ovom pitanju zavodi Konstantinova teritorijalna dioba Dalmacije, kojom smo viest Ivana

se

ve

bavili

;

pa držei,

da Neretvani nisu

nikad spadali u

okvir hrvatske države, smatra ih državom o sebi, te uzimajui viesti mletakih kroniara, dosudjuje im danak, što Mletani plaali hrvatskim vladarima. Njega u tom tumaenju malo smeta viest Ivana Djakona, koji, kao najmjerodavniji

doslovno su

On

dosudjuje danak hrvatskomu vladaru.

izvor,

u Mletke moglo doi poslanstvo po su Hrvati

bili

danak;

najbrojnije pleme u Dalmaciji,

ime obiavalo protezati

zajednika oznaka, pa

na sve

i

doim Mletani

koje on, zaveden

—

viesti

bi se

zemlje kao

obale jadranskoga

smatra južnim Srbima.*

njemakoga uenjaka malko

kao historik morao

Ivana Djakona, da

Venecija plaa za

te

da su plaali danak samo Neretvanima,

od Porphyrogeneta,

Napinjanje toga

doim

da pošto

sluaju Ivan Djakon

protegao naziv Hrvata na sve Slavene ove

mora;

veli,

da je

to se je njihovo

ostale žitelje

u konkretnom

je

ali

priznaje,

itave

li

zamisliti,

je bilo u

decenije

i

je

udnovato:

kada ne bismo imali

obe mogue,

da gizdava

danak malenom, skoro ne-

znatnom primorskom plemenu; on nekom zloradošu taj danak toniu plemenu ipak doznauje, kao da za Veneciju bijaše manja sramota da plaa ponizujui danak sitnom plemenu, nego li

monoj

jednoj

državi.

Hrvatima,

doista na nižem kulturnom stepenu

Zaglavljujui *

koji

u ono doba ne bijahu

od njegovih sunarodnjaka!

ovo pitanje, ponavljamo:

Byz. Gesch. svez.

II.

str.

196

— 197.

pravilo je

histo-

92

Mletaki danak. da se vriednost pisca ima ocjenjivati prema vried-

rijske kritike,

on crpio. U tom pogledu, prvotni izvor ima svakako prednost veu vriednost od drugotnoga dapae vriednost drugotnoga izvora ovisi lih o vriednosti prvotnoga o nainu, kako je taj prvotni izvor bio upotriebljen. Za Dannosti izvora, iz kojih je i

;

i

dolovu kroniku je dokazano

dobu samo

stariju

obenito priznato, da

i

loš prepis kronike

je

ona za

i

da ona

Ivana Djakona,

za tu dobu vriedi toliko, kolika bijaše vjernost Dandolova kod

uporabe Ivanove kronika Ivanova.

II.

On

Orseola

on piše kao kapelan,

najbolji izvor

i

za

i

hrvatskoga kralja Držislava jest

nije pisao

Hrvatima u prilog; on je Hrvate

poznavao, u koliko su oni

On

Za nas prvotni

kronike.

dobu dužda Petra

u odnošaju

bili

s

Venecijom

hoe ak

a nekoji

tajnik,

i

inae

;

duždev.

sin

tom svojstvu bio uviek uz svoga gospodara; njemu stvari, nego i interese države, kad ga je kao poslanika slao na strane dvorove. Prema tomu Ivan nam se predstavlja ne samo kao odlian lan duždeve najbliže okoline, nego kao vrstan državnik, koji bijaše u položaju mogunosti, da o svemu bude najbolje obaviešten. je u

dužd povjeravao ne samo državne

je

i

i

Kada nam takav muž svjedoi, da su hrvatski poslanici došli danak; kada nam navodi razgovor izmedju tih poslanika dužda Orseola, onda moramo priznati, da je takav muž znao, iji su to poslanici po što su došli; a to je bez sumnje mogao bolje znati on, nego li Dandolo, Sabeliko, Lui, u Mletke po i

i

i

Gfrorer djelo

drugi, koji

i

mogli

biti

su o

stvari

obaviešteni.

samo kroz njegovo, Ivanovo

Dakako, da je Dandolo,

od njegovih sljedbenika, naveo

spis,

u kojem

bijaše

ugovor mletako-neretvanski glede danka, Ivanova sasvim pala, makar da je suvremenik i

i

bi

oevidac, pa

ili

koji

sadržan vriednost bi

u sve

po sve bila nam najmjerodavnija takva izprava. Jednako

kada

postupali,

Ivanovu ali,

viest,

bi

Dandolo bio samo spomenuo, da

bi

izpravlja

na temelju izprave, koju je sam imao u rukama;

dokle stvari stoje, kako u istinu stoje, prema propisima da-

našnje unapriedjene znanosti, dužni

prednost

i

dosadanjim

pred Dandolom i

i

smo

priznati Ivanu

Djakonu

pred svim njegovim sljedbenicima,

buduim. Stojei na tom

stanovištu, tvrdimo

i

vje-

93

Venecija plaala Hrvatima

danak za slobodnu

rujemo, da je

Uzdržavanje mor?iarice.

plovitbu po jadranskom moru.

Taj danak, sva je prilika, upo-

trebljavao se za uzdržavanje kraljevske hrvatske mornarice; pa

kada ga Venecija ne

ova,

podmirila,

bi

zala, bijaše

donekle prisiljena

vake

po hrvatskom moru.

ladje

da

Danas takvi nazori mogli udnovati

;

bi

lovi

komu

se

izplatom ote-

bi s

ili

plieni

i

mletake

zakljuiti doista

da ne samo u ovo doba, nego

i

mnogo

mogao

Nego treba

na varvarstvo Hrvata.

i

naprosto

priiniti

a tko ne zna za onodobni duh vremena,

trgo-

bi

pamtiti,

kasnije, ko što se vla-

kopnene

dari nisu mogli brinuti za cieli trošak uzdržavanja

sile,

nego je taj bio podieljen s velikašima, još manje su se mogli

sama Venecija,

brinuti za uzdržavanje mornarice. Niti

od mornarice ovisio obstanak,

nije

njezino uzdržavanje, nego su, kao djani morali sasvim je republika,

kada

opremiti

dotinim

svotu potrošenu za

a u tom

nego

opremu, sve

su

pak

troškove za opremu i

mletaki

takvi

kada

nam navedeni

dogadjaji

bi

i

za-

svojstvu, ostavivši

se

uzdržavanje ratne mornarice.^

i

sastali

sa

okoristiti.

dakle skoro

sa

do

erar tek tada preuzeo na

zapovjednici

se

preko toga

i

do god. 1774,,

propasti republike, pošto je državni

proste gusare,

svoj teret tek

uraunati na teret države ne samo

ta je praksa obstojala

sve

ratnih galija, koje

bijahu ujedno

Ti bogataši

galijama,

lagune, znali su naknadno

se

u Ateni, imuniji gra-

podpuno opremljene, preuzimala na

povjednici na

A

neko

stanovit broj

bi odjedrile iz Mletaka.

kojoj je

podmirivala sve troškove za

se

znali

Da

prometnuti u

slabijim od

sebe,

jame

dubrovakim trgovakim ladjama.

Za mornaricu iztonoga carstva, toga baštinika grke rimske kulture tradicija, znamo takodjer, da se nije uzdržavala na državne troškove, nego pljakanjem plienjenjem neprijatelja ne samo u ratno, nego i u mirno doba. Za Grke bijahu davno minula ona sretna vremena atenska, kada državi ne trebaše nego da naloži imunijim gradjanima, da opreme i i

i

i

obskrbe ratne ladje, ^

Daru

o.

c.

što

su

svez. IV. str.

oni 164.

doista

zanosno

i

obavljali!

;

94

Uzdržavanje morr.arice.

Sredovjeni mrak ne bijaše zastro iztono carstvo, kao druge zemlje;

u

ali

mnogom

šaja,

kao

i

ve

umjeu«

priestolje ,

moglo da

nije

prava

koncem

u kojem je

nanizao

da

,

ili

—

pak

U

za

ovo:

»Tvoja

ljudi

što

e

svoje briga,

biti

na mojoj mornarici ne

jednako

bi

admirala

sbog prikraenja

zlovolje

iz

je glede

koji se je

svojem spisu »o ratnom

naputke i

oskudievaju živežem, da se ne bi porodili nemiri,

Lav VL,

car

IX. vieka.

pomorski zapovjednice

Klasian nam

dužnosti.

i

spomenuti iztoni

mornarice, izmedju ostaloga veli

moj

dobe

odoli uplivu one

po gotovo u shvaanju medjunarodnih odno-

krunskih

toga svjedok

popeo na

ono

ipak, ni obziru,

bilo

—

da ne

bi

vojnik robio Ako mogao inae, treba da priskrbiš živež za moju mornaricu napadanjem plienjenjem neprida tako izvadjenim prihodom jateljske zemlje,

pomorski

tlaio podanike moje

i

države.

ne bi

i

i

—

uzdržavaš vojsku.«^

Tu, kako se vidi, car ne piše: »hou, da moja mornarica ne oskudieva na živežu, i s toga odredjujem, da uviek na ladjama bude dovoljna zaliha hrane, koje,

kada

bi

uzmanjkalo, neka je moj zapovjednik nabavi na

Takova

državni trošak.«

laže svomu

prijateljske zemlje.

šta

car ne kaže,

nego izriito na-

da obskrbljava vojsku plienom

admiralu,

Dakako,

ti

nam

se nazori

iz

ne-

ine danas malko

udnovati, pošto smo navikli na moderne državne uredbe, prema kojim za vojsku se skrbi

izkljuivo

državni erar;

srednjem vieku ne bijaše, bar u prvoj polovici.

ali

toga u

Državne

bla-

gajne ne bijahu u ono doba u nijednoj zemlji pune, po gotovo

pak u Byzantu a odredbe, poput netom spomenute cara Lava bijahu u prvom redu plod praznine, što vladaše u carskoj ;

nakon svršena rata

gajni. Bijaše lako ali

s

mornaricom

najviše, što se je

balo uzdržavati. razloga, ta je

nije tako išlo.

razpustiti

momad

bila

Kod

GfrOrera

o.

c.

silu;

Ladje se nisu mogle izprazniti

mogao smanjiti broj momaka, ali Ako ih vladar ne mogaše da hrani, upuena,

svez. II. str.

i

te je tre-

koga dapae, da se mogla samo onako, kako bilo s

prisiljena

sama brine za obskrbu svoju; a to je je car Lav naložio svomu admiralu: plienjenjem *

kopnenu

VI.,

bla-

112

— II3.

tudje zemlje.

Uzdržavanje mornarice.

—

—

-

moglo

Što je bivalo u Carigradu,

Kraljevska blagajna, blagajnik,

re

ga

1 i

s

fi s c

u

prihod

prihoda. Glavni

nekojim otocima. davali kmetovi,

prihod

Taj

u Hrvatskoj.

dobara, što no

izmedju Zadra

jahu razsijana duž ciele obale

i

Bog zna kakvih

nije imala

krunskih

sa

bijaše

biti

—

kojom upravljaše župan

s,

jupanus camerarius,

je

95

—

-

od zemljarine,

sastojaše

bi-

po

Spljeta, te

i

su

što

spominje u izpravama kao terra-

a koja se

ticum, tributum, census. Osim ovoga prihoda bijaše fiscale tributum, što se drži, da je odgovarao dohodarinskom danku rimskom ali se ne zna pobliže, u kojoj se je i

;

mjeri

plaao

spomenuti

i

tko na

danak

centia, dar naime, na vlašteni

stališi,

te

K

bijaše obvezan.

nj

gradova,

primorskih

globe,

kraljevskim, bile su vrlo znatne.

^

zv.

t.

koje,

i

i

po-

sudei po izpravama

Mogue, da

prihoda od raznih carina, pa mostarine

ve

honorifi-

obvezano plemstvo

oijaše

koji

konano

ovima nadolazi

pa

bijaše još

cestarine, ali

drugih

i

nam

ih

izprave ne spominju. Navedeni pak prihodi nisu mogli da budu baš obilni, tim

manje, što hrvatsko kraljevstvo nije imalo svoga vlasti-

toga novca, barem zlatnoga, kao što ga do XII. vieka nije imala

ni

Venecija, ni Bugarska, nego je zemljom tekao novac byzantinski.

Za kraljevsku hrvatsku mornaricu nije nigdje spomenut izdatak,- ali to opet ne može da bude dokazom, da

nikakov kralj

za tu svrhu nije ništa

niti

pošto od kraljevih

trošio;

iz-

dataka, ako izuzmemo obvezu Zvonimirovu prema rimskoj stolici,

ne znamo skoro

izvesti, niti

pa

ništa,

da se naprosto

kralj

bi

za obranu zemlje. Hrvatske

mati, a to nije

banovima. povied

mogao da bude

se jednakim

nije brinuo

niti

pravom moglo

za cielu upravu,

gjemije morao je netko opre-

nitko drugi, do

li

kralj sa svojim

Opremljenu mornaricu preuzimao je pod svoju

morski župan, jupanus moristicus,

za-

pa bijaše

na njemu red da se skrbi za njezino uzdržavanje onako, kako smo vidjeli da se je morao brinuti admiral byzantinski plienje:

njem neprijateljskih ladja upadanjem u neprijateljsku zemlju. Ratna mornarica time se pretvarala u isto gusarsku ali to i

;

*

Sr.

Raki:

Nutarnje

stanje, str.

156

— 161.

96

Uzdržavanje mornarice.

gusarenje bijaše

prema odnošajima posveenim duhom vreU tomu je razlog, zašto

joj,

mena, nametnuto, donekle dozvoljeno. bijaše prirasao ljevskoj

Neretvanima prišvarak gusara

oni su se u kra-

:

najvema izticali, pa sve, što bi izvela ta se pod imenom neretvanskim, upravo onako,

mornarici

mornarica, bilježilo

kako su u našem vieku Talijani

prisili

Hrvatima sve, što su im

u vojnama za oslobodjenje poinile razne austrijske vojske. Ali

da budu Neretvani

na svoju ruku, oni se ne

gusarili

bi bili

mletake ladje: njima je u neposrednom susjedstvu takodjer trgovaka republika sv. Vlaha. Ali se nigdje ne niti kod mletakih niti kod dubrovakih kroniara, da su

ograniili na bila

ita,

Neretvani

trgovaku

za

oplienili

ladju

dobe hrvatskih narodnih vladara koju

dubrovaku,

da Neretvani nisu ljala kraljevska

niti

što se

gusarili

može jedino tako protumaiti^

na svoju ruku, nego je to obav-

mornarica hrvatska,

štedila s toga, što je

koja je

skih kraljeva, kao stoje

i

poslije izbora

ladje

Kolomanova priznavao

do poetka XVI.

štitnitvo hrvatsko-ugarskih kraljeva

gospodari jadranskoga mora

Hrvati dakle, kao

maknu

dubrovake

Dubrovnik priznavao vrhovnu vlast hrvat-

i

vieka.

da na-

sredstava za uzdržavanje svoje mornarice, ne dozvolja-

vahu slobodne plovitbe Mletanima po tom moru; a Mletani imali su da biraju izmedju danka i ratovanja s hrvatskom mornaricom. Pošto ih je pak ova mal ne uviek porazila u

bitkama, nije im

preostajalo

nego da se

su se Mletani podvrgli najzad godišnjemu danku. taj

mnogim

dobra nagode,

s

I

pa

dok su oni

danak redovito podmirivali, njihovi kroniari nisu imali da moru niti s Hrvatima niti s Neretvanima;

zabilježe sukoba na

a za ove potonje to osobito naglašujemo.

Koliko je iznosio mletaki danak, o tomu

spomena; a suvišno

je tek

dokazivati, da

nije

ne ima nigdje

mogao

biti

do-

voljan za uzdržavanje ciele kraljevske mornarice. Ali toga nije ni

trebalo

,

pošto u mirno doba ta mornarica

na okupu. To nam stantin u svojoj

svojim sagenama

morsku

silu,

dragocjenoj i

pošto

niti

ne bijaše sva

izvrstno potvrdjuje više spomenuti car Konbilježci,

kondurama, što se

i

gdje

veli,

da Hrvati na

no sainjavaju njihovu po-

trgovinom bave, plove

od

tržišta

do

'

!

Uzdržavanje mornarice,

na

tržišta

Odatle se

jadranskoga mora sve

obala

okolo

97

do Mletaka.

da su Hrvati znali vrlo praktino namaknuti sred-

vidi,

stva za uzdržavanje svoje pomorske

U

sile.

ratnoj opremi držahu

onoliko ladja, za koliko im dostajaše mletaki danak; ostale ladje,

da ne budu na teret državnoj blagajni, prevažahu trgovinu, zaslužujui pri tomu, koliko trebaše za njihovo uzdržavanje.

Završujui ovo poglavje, velimo:

da Hr-

najbolji dokaz,

monom

vremena

dugo

za

vatska bijaše

pomorskom

vlasti,

upravo je nepobitna injenica, da su im Mletani morali plaati

danak za slobodnu plovitbu po jadranskom moru. Taj danak upodpunjava ujedno one praznine, na koje se

takih kroniara, gdje

je

nailazi

kod mle-

govor o porazima mletakim na hrvat-

skom moru IV.

Od Držislava do Stjepana Dalmatinski gradovi suruju

Krešimir

II.

—

io^8.y

ana

—

loop.

{oko god.

stavi gospodstvo

—

Dalmaciji.

VII.

i

Vojna

—

Posljedice

Kada

u

Bitka pod Kasopom.

—

Pokušaji Mlet-

Krešimir (god, 10^8.

—

Utjecanje

*

— Savez

/.ol

aavr^vtov)

Popario: Pomorska

sila

cap.

Hrvata,

I0j6.

hrvatsko-normanski

grkim vodama.

—

u

Italiju,

Bitka pod

—

Smrt Roberta Guiscarda.

vojne u Hrvatskoj.

ove

a7rlpj(ôv:ac

{gO(l.

šalje brodovlje

su se hrvatski poslanici povratili

De adm. imperio

lO'/j,)

Zvonimirovo u razpru

iz

Mletaka sa

spomenutim porugljivim odgovorom dužda Petra

(/.ovSotipiov

—

Kralj Slavi (lOJj. do

— Dmitar Zvonimir

—

—

morem.

Stjepan 1. {god. lOj^. do

Zvonimir

hrvatsko-normanska

—

Draem

I.

Henrika IV.

proti byzantsko-mletakomu.

—

—

njegova politika.

Grgura

izmedju

—

Hrvata na moru.

— Normani u i

Petar

Orseolo zau^ s

Njegovi napori da uzpo-

loj^.).

Vojna duzda Dominika Contarini.

uzpostavlja prevlast loy^.).

—

II.

Duzdevo vjenanje

Hrvata na moru.

proti Dubrovniku.

do loSp.J

Mletanima. Petar

s

zima ih bez odpora Hrvata.

II.

31. ol

str.

131.:

pouXojxevot

tov

»8iix

twv

II.

ve

Orseola,

xotoui:wv

KptopaTojv otot/etv

7cXo{a)v IjjLTCopta,

7

Vojna

98

bijaše posve naravno,

Petra II,

što su

Orseola.

odmah zapoeta.

neprijateljstva

Gusarenje se preuzelo iznova, pa su se Mletani

da

nuždeni

oboružaju

prema hrvatskoj

odašalju

i

svoga brodovlja na zaštitu trgovakih svojih poznato

Ta

isto.

uspjeha: kroniari

grad Vis

Bragadin,

Badovarij

zapoviedaše nije

(Issa)

i

ladja.

vojvoda,

o

vidjeli

pri-

obali odio

Tim odjelom kojemu inae

ekspedicija nije poluila nikakvih sjajnih

da je Bragadin zauzeo hrvatski

zabilježiše,

da je odveo u Mletke robija obojega spola.*

Ali sva je prilika, da je

Bragadinu bilo povjereno da pripravi

zemljište za Orseolovu vojnu, pa se je on sada sporazumio sa

dalmatinskim gradovima

sa hrvatskim izdajicom Svetoslavom

i

Surinjom, bratom kralja Držislava.

Malo

Bragadinove vojne nekoji primorski gradovi

poslije

u Mletke poslanstvo, koje je imalo

dalmatinski odpraviše

da

moliti dužda, nije iznenadilo

naricu, koju je

ih primi

pod svoju

zaštitu.^

To

Mletane; ovi su ve imali opremljenu jaku morsam dužd imao da predvodi, pa se je ekalo

na dolazak poslanika kao na neku formalnost, koja od krune hrvatske

poza-

Dneva

na izdajstvu samoga kraljeva brata.

i

trei

a

skih luka;

na Spasovo

26. svibnja 998.,

sa svojim brodovljem

iz

dan ini se da

ve

bijaše u Zadru.

elu

tinsko sveenstvo s biskupima na

na poklon biskupi krki

Orseolo nije namjeravao latinsko

eJi;

izticalo la-

dapae

rabski, pošto njihovih

bilo proti

—

*

Docum.

str.

bijahu

gradova

bi znailo,

da je

kralju Držislavu,

424—425. Pošto mletaki

spominju kao hrvatski grad, a tomu nazivu

Lui

(lib.

cap. IV. str. 71.) se napinje da

kroniari pogrešno

zabilježili,

da

je

str.

425.

se je

izvori

odgovara jedino Vis,

dokaže,

kako su mletaki

Bragadin osvojio Issu,

Chissu, pod kojim imenom neko da Docum.

je

u Zadar

Issu

II.

Kod

xacrTpov 7ceptep^d[xsvot trjv xe Uavaviav xa\ tov x(iX7rov t^? AeX|AaBeVETta?.

[J.6)(^pt

;

da se dotakne. To

sveenstvo po gradovima

KKo xaatpou •da^ xal

i

istar-

Ivana Djakona, koji je bez

opisu

sumnje plovio na duždevoj dromoni, svuda se došli

dužd

odplovio je

,

Mletaka. Dotaknuo se je nekojih

sveanoga doeka, prema

^

e

poduzee, osnovano na odmetnitvu primorskih gradova

koniti

—

za-

poslanstvo

doim

razumievao otok

i

je osvojio

grad Pag.

Vojna Petra //. Orseola.

pošto je on

U

branio

valjda

takvim

99

podupirao narodni jezik u crkvi

i

odmetnue

okolnostima

primorskih gradova sveenstvo imalo prvu, možda odluujuu rie u ovim gradovima; pa je moglo lako biti, da kasnije, u je ono sada uplivalo u prilog Veneciji, kao što

božjoj.

bijaše posve prirodno. Latinsko je

e

drugoj polovini XI. vieka, sav svoj upliv ulagati u prilog hrvatskoj kruni,

kada ova narodnu

liturgiju

Bog

ne bude smatrala

zna kakvim narodnim blagom, te latinski biskupi budu miljenic

na hrvatskom dvoru.

Kod ove mletake ekspedicije ne spominje mletakim ogledalo hrvatsko, možemo lako domisliti, kada se sjetimo onoga,

se nigdje, da

se je s brodovljem

taki kroniar pripovieda o

svome

proti

bratu, kralju Držislavu,

pana.

'

:

da

glavom došao u Trogir,

mu

se

pokloni

i

vjernost

za taoca mladjahnoga sina, princa Stje-

»Za ovoga nesretnika (Svetoslava) možemo da je bio ban primorskih strana,

nasluivati,

miral

,

mle-

mržnje

Hrvatski historiar vrlo osnovano na ovaj dogadjaj nado-

vezuje sliedee to

mu

nam

što

izdajici Svetoslavu, koji je iz

kada je onamo dužd doplovio prisegne, ostavivši

a razlogu se

dapae

i

a d-

brodovlja hrvatskoga, pak je u ratu sa svojim bratom,

kraljem Držislavom,

predao u ruke mletake.

primorje

Samo

tako može se razumjeti ono, što se pripovieda, da je Svetoslav

svoga vlastitoga sina dao duždu u zalog zakletve vjernosti, koju je položio. Kralj Držislav, izdan

mogao u

ovaj

as

ništa uraditi, tim više, ako je

stva primio zaštitu mletaku.

U

od rodjenoga svoga brata, i

nije

ban pomor-

^ «

takvim odnošajima doista je mogao bez zapreke dužd

pod vSvaki primorski grad, a kroniar njegov pravom opisati tu njegovu ekspediciju kao pravi

Orseolo pristati

mogao

je s

triumf.

Hrvatske se ladje nisu nigdje pokazale,

niti je

koja bila

»Cumque Traorensem urbem peteret Sclavorum etiam regis nomine aderat, qui condam fraterno dolo deceptus regni amiserat diadema. Ipse namque non modo sacramenti vinculo se eidem duci associavit, verum etiam Stephanum puerulum, carissimam sobolem suam, *

.

.

.

frater Surigna

šibi I.

pro obside commendavit.«

str.

234.

—

Docum.

str.

427.

—

*

Smiiklas

o.

c,

00

Vojna Petra

od Mletana,

ulovljena kojoj

su zarobili

bodu

pustili,

mirivati više

i

povraena

je

ili

ladji prije tri

dubrovake

godine

i

to

koje otoke rek bi

pod Lastovom, predstavilo tražei, da im bude

republike,

im dužd ne htjede

ali

;

mletaki

ne pripisuju

pisci

da se ne smije tumaiti

naglasujui,

pokorili

po kojem su gradovi

sbog trgovakih

zadovoljiti.

dužda Orseola dalo

ove ekspedicije

su se sada primorski gradovi to bio in,

slo-

uzne-

naknadjena roba, zaplienjena na njihovoj jednoj

razpravljati. Niti

važnosti,

Lastova,

dužd bio usidren

vriednosti

mnogo

e

Izpod Spljeta mletako je

'

i

na

i

obrekao, da ne

-

poslanstvo

se

Korule

put

odmah

koje su

ali

mletakih pomoraca.

zauzelo.

Doim mu

ljudi,

je njihov vodja

brodovlje odplovilo

da je

ako se izuzme jedna neretvanska, u

etrdeset

dok im

Orseola.

II.

interesa.

pod

stupili

Za

se

kao da

nego da je

zaštitu svetoga Marka,

svrhu

tu

bi

osobite

joj

tako,

Veneciji,

^

mogue

da su se

obvezali na kakav godišnji danak, ako nisu sve obveze stegli na su poeli u svojim stolnim crkvama na Duhove, u po-

što

to,

sebnoj ceremoniji, poslije imena iztonoga cara spominjati

i

ime

dužda mletakoga. To su esto spominjane »laudes«, pohvale, što se jošte pjevaju u gdjekojoj crkvi dalmatinskoga primorja *

Prema onomu,

*

što piše

Romanin

(o.

c.

str.

I.

trebali deset ladja da zarobe tu etrdesetoricu Hrvata.

—

^

Mletaki kroniari

slanstvo donielo duždu Veneciji.

takim

željama.

c.

puka

je to

Dubrovani

Mletanima, nego je mir taj mir (god. lOOl.) bio

(0.

se nisu

sliedio tri

str.

i

time

38

— 39)

Uvjeti bijahu doista znaajni

sada

niti

Docum.

odluno

str.

427.

pokornost

pobija, doka-

osnovana na pustim mleizmirili,

godine poslije

kamo

li

podložili

Orseolove vojne. Ali

i

temelju podpune ravnopravnosti.

Dubrovani

:

^

izrazilo svoju to

izmišljotina,

sklopljen na

je

277), Mletani su

dogadjaj u smislu, kao da je po-

kljueve

gradske

Dubrovanin Resti

zujui vrlo uspješno, da

ovaj

izkriviše

—

su imali poslati u Mletke svake

dva biela konja; a kada bi se Mletani oružali na moru, jednu na vlastiti trošak opremljenu galiju; Mletani pak obvezaše se darovati Dubrovanima svake godine 14 lakata crvene dohe, dva godine

tri

bavice vina

i

bivola, te jednu opremljenu

Vlaha oružala na moru.

manin

o.

c.

I.

str.

—

za *

rat galiju,

Cf.

276—277.

Lui

o.

kada c.

bi se

lib.

II.

republika svetoga cap.

VI.

—

Ro-

Duzdevo vjenanje

Da novo

morem.

s

odnošaje bolje

stvorene

101

dužd Orseolo

utvrdi,

zaruio je mladoga princa hrvatskoga Stjepana, taoca

kerkom

Svetoslava, sa svojom

bude kao njezine

sudbini, da

Da

li

pak

je

zavela

morem«.

s

e

Venecije, vidjet

i

ovo doba

»vjenanja

sestre zatvorena u samostan.*

tri

koliko ta krvna sveza izgladila opreke izmedju

i

hrvatskoga dvora

U

izdajice

Hicelom, koja je time izmakla

božnju pobjedu Petra

se

Slava

se kasnije.

sveanost duždeva

u Mletcima

da ovjekovjei

imadjaše

ta

svake godine na Spasovo, dan, kada je dužd odplovio

To vjenanje

taka put Dalmacije. sa

razkošne

more

i

kako

velike

bi skršio

sjajne

i

Kod toga ina dužd

s tobom se vjenavamo vjenoga gospodstva.«*

Kralj Držislav rek bi da snovati,

od

okružen

»More,

našega pravoga

Mle-

zlatan prsten u vriednosti od šest du-

kata, blagoslovljen od patrijarhe.

raše ove riei:

iz

sastojaše u tomu, da je dužd

»Bucentoro«,

ladje

pratnje, spuštao u

to-

Orseola nad Hrvatima, a obavljala se

II.

se je

mletaku

izgova-

znak

u

na skoro osviestio

na moru

prevlast

i

stao

iztrgnuo

i

izpod mletake zaštite primorske gradove dalmatinske. Ovi ini se

da su ga

duždev

priznali opet

i

morade

sin

bježati

poslao kao pouzdanika.

za svoga iz

kamo ga

Spljeta,

Nego ipak

pošto god. 999.

kralja,

otac

bijaše

svojih osnova Držislav nije

dospio da izvede do kraja, jer ga oko god. 1000. smrt snadje;

a njegov

kukavni

nasljednik,

spleten s Mletanima, ne

hrvatskom

noga Svetoslava

li

Surinja,

ve

odprije

namjestnik Venecije na

^

priestolju.

Krešimir

Svetoslav

bijaše do

II.,

koji je

oko god.

1009. nasliedio zlosret-

Surinju, nastavio je djelo Držislavovo, da uz-

morem. Odnošaji

postavi hrvatsko gospodstvo nad jadranskim

za ostvarenje njegove osnove bijahu sada povoljni. God. 1009. quoque filiae eidem optimo manebant patri, quaruni Hicelam nomine, Stefano Sclavorum regis filio, de quo antea pre-

»Quatuor

^

primam

,

dixi, in coniugio honorifice sociavit,

omnipotenti str.

283—285.;

iklas

o.

c.

II. I.

str.

str.

reliquas vero tres

— Docum. 430. — 111. — Molmenti o.

mancipavit.«

238.

str.

c.

str,

*

in monasterio deo

Roman 47.

—

*

i

n

o.

Cf.

c.

I.

Srai-

102

Krešimir

bijaše preminuo dužd Petar

II.

Orseolo, a iztono carstvo nije

II.

bijaše u ratu sa Bu-

moglo da sada pomaže Mletanima, pošto

garima. Usljed toga smije se nasluivati, da je Krešimir doista vojevao

Venecija

tinsko.

megdan, kada stva, koje

je

usudila tek

se

Tu

skim granicama.

odplovio

porazilo hrvatsko

i

izriito

nije

viesti

pa

je

na elu brodovlja prema hrvatnjoj

škrtu jednu viest

mletako

toga primorski

usljed

opet dospjeli pod

bi

car-

bijaše se primaklo hrvat-

ove vojne imamo

mletakih kroniara, a prema

na

izadje

je priliku dobro upotrebila Venecija,

Orseolo

skim obalama. Glede

bili

mu

da

1018.

god.

Hrvatima zaprietila pogibelj od iztonoga

preko ruševina Bugarske

dužd Otto

sada

II.

da je god. 1017. opet osvojio primorje dalma-

i

mletako

gradovi dalmatinski

pokroviteljstvo.

da se je

naglašeno,

kod

brodovlje bilo

bi

^

Doduše, u

na moru

bio boj

iz-

medju Hrvata i Mletana; ali znademo, da do bitke na kopnu nije moglo doi, pošto Venecija ne imadjaše kopnene sile, ili bar takve, koja bi se bila mogla da ogleda sa hrvatskom. Hrvati su dakle sada opet imali svoju mornaricu, koja je, vidi se, bila

oito

od mletake, pa

slabija

Krešimir

kralj

II.

nije

mogao da

uzpostavi gospodstvo Hrvatske na jadranskom moru. Ali treba

takodjer naglasiti, da je ovo bila prva pomorska bitka, za koju se

može

razložito

da su Mletani nadvladali Hrvate.

kazati,

Ovaj neuspjeh na moru, a neprijateljstva Byzantinaca na kopnu sklonuše Krešimira

Mir bi

lijem.

darova uz naslov

da se izravna

II.,

sklopljen

i

iztonim carem Bazi-

s

Krešimir dobi

bogatih

Carigrada

iz

patricija.^

Hrvatski kralj kao da nikako ne mogaše da pregori pri-

morskih gradova dalmatinskih, koji su uzpostavu

sgodnu prigodu, da

dok

je opazio *

toliko nuždni bili za ,

pa je vrebao na

oduzme izpod mletake

u Veneciji

nutarnjih

A

quibus dux

nemira, koji

svršiše

requisitus

cum

stolo

pro-

quotidianis incursionibus inquietat. exiit,

et

civitates

tutavit, hostes in

vertit et civesillarum in sua fidelitate et obedientia solidavit.

431.

S toga,

zaštite.

»Nono ducis anno Cresimerus Croatorum praesideas regno, Jadran

alias

str.

ih

maritimas civitates Dalmatiae

et

fugam

mu

hrvatskoga gospodstva na moru

—

2

Docum.

str.

432—433.

—

Smiiklas

o.

c.

I.

— Docum.

str.

238.

Stjepan

103

I.

gonstvom dužda Otona Orseola, on je opremio svoje brodovlje te stao jurišati na primorske gradove. Nego, pošto Mletani bijahu u tiesnom prijateljstvu s iztonim carstvom, tim svojim

korakom

budui

kralj,

starca cara Bazilija

pa ovaj odasla u jadransko more svoju

mornaricu, koja, providjena

Tom

carigradski, izazvao je srdžbu

patricij

i

II.,

grkom

vatrom, porazila je hrvatsku.

prigodom (god. 1024.) Byzantinci zarobiše

sa kraljeviem,

koje odpraviše u Carigrad,

nikad više ništa doznalo

;

kraljicu

a primorski gradovi dalmatinski spa-

doše pod iztonoga cara, u ije ime namjestnik

samu

i

te se za njih nije

upravljaše byzantinski

ih

naslovom stratega.*

s

Poraz ovaj valja da je bio odsudan, pošto poslije ovoga dogadjaja

ako ne god.

svaka

fali

iz-

obalu jadranskoga mora, gdje su sada prvi gospodari

bili

Byzantinci. Iztono carstvo opremilo dovlje, predvodjeno

od

dubrovakim ladjama,

je proti njima svoje bro-

patricija Nikefora, koje,

sjedinjeno

obala

oluje

Krešimira

II.

i

Stjepan,

1035.

god.

nasliedi

muž Mletanke

uznemirivano estim

bolju volju

Njegovo

Hicele.

upadajima Magjara,

izvrstne sposobnosti

sin Sveto-

je kralj evanje

pa

mu

gove žene bio

još više nahuckati proti

pokroviteljima u

Byzantu.

Dok

mu

su

naj-

Rod slutiti,

Mletanima prilike

nje-

da

njihovim

i

dozvolile,

oko

1050., on je zavojevao na primorske gradove, da ih pod-

vrgne svomu gospodstvu,

Mletake kronike

rukom. ^

batia

pa se može

je protjeran iz Mletaka,

moglo

je to

uz

moglo da podje odmah

nije

za rukom, da uzpostavi hrvatsko gospodstvo na moru.

god.

blizu

Sicilije.^

slava Surinje, a

ga

sa

sjajno ih je pobiedilo. Ladje saracenske,

koje izmakoše porazu, na povratku nastradaše od

bilo

viest,

protegnuti na nju, što Grk Kedren pripisuje pod

dubrovakoj. Saraceni naime bijahu opljakali

1032.

tonu

mornarici

kraljevskoj

hrvatskoj

o

emo

»Millessimo

cum

Barenses;

XXIV, et

a

to

mu

indictione

—

djelomice

VII.

i

pošlo

tada dužd

za

Dominik

Barchavit Bugiano

in

Cor-

comprehendit ipsam patricissa uxor Cosmizi (Cresi-

miri); et adduxit illam in Bari; misitque

nopoli.«

je

da je

bilježe,

Chronicon Barense.

eam cum

— Documenta

str.

filio

434.

—

suo in Constanti^

Docum.

str.

437.

Petar

104

I.

Krešimift.

pomo

Contarini odplovio s brodovljem u tinskim gradovima,

Byzantincima

dalma-

i

kakvih bitaka ne zabilježiše, nego jedno-

ali

stavno vele, da je dužd napao Zadar

gradovima ne ima spomena

niti

kod

drugim

zauzeo ga.^

i

poznijih pisaca, pa se

može

temeljito izvesti, da su polovinom XI. vieka ostali gradovi dalkralju. To se može izvesti dubrovaki kroniari ovom prigodom ne spomenuše drugih gradova osim Zadra, a ova Contarinieva

matinski

bili

pokorni hrvatskomu

tim sigurnije, što

niti

vojna zanimala je

u velike

i

republiku

Vlaha.

sv.

Contarini

naime bijaše odplovio od Zadra put Dubrovnika, nakrcavši se vapna, greda

i

svakoga gradiva, namjeravajui da podigne

djavu na mjestu,

gdje

gradnjom tvrdjave

medjutim Dubrovani

su

sv.

bili

tvr-

zapoeli

znajui unapried za osnovu

Lovrinca,

duždevu. Kada je Contarini vidio, da je predteen od Dubrov-

ana

da su ovi spremni na odpor,

i

nije

nego je obrnuo prove, tobože u

izkrca,

ari dubrovaki

zabilježiše

pokušao da se

niti

Iztok. Ujedljivi kroni-

ovom prigodom

i

to,

naknade znatne troškove

ani, da bar donekle

da su Mletizjalovilog

se

poduzea, od tada poeli brojiti svojim veslaima, t. zv. galeottima, 14 mjeseci za jednu godinu; pa da su ti kukavni galeotti od toga prozvali spomenutu tvrdjavu Mal-paga, zlom plaom, pošto su dobivali sada plau za 14 mjeseci, kakvu su Svakako, iz ovoga mletakoga pokuto, da se dubrovakoj slobodi moglo bi se izvesti sada opet nad Dubrovnikom vijao stieg pokrovitelja hrvat-

prije

toga imali za \2}

šaja proti je

i

i

skoga kralja Stjepana. Stjepanov nastavio je

sin, kralj

otevo

da ne

uz posjed ne stee

Krešimir

I.

djelovanje oko

spodstva nad jadranskim je brzo shvatio,

Petar

i

morem.

e

moi

(1058.

uzpostave

hrvatskoga go-

Oštrouman, kako svojih

osnova

— 1073.),

bijaše,

ostvariti,

on

ako

privrženost primorskih gradova, u kojima

svedj jošte latinski živalj bijaše na kormilu.

Njemu

je u

prvom

»Anno Domini millesimo quinquagesimo. Dominicus Contarenus. temporibus erat dux Venecie (IO43 107 1.). sui ducatus anno Docum str. 444. — septimo ivit Jaderam cum exercitu et cepit eam.« 2 Resti o, c. str. 42. *

qui

illis

—

—

Petar

I.

Krešimir.

105

redu trebalo da predobije za se latinsko sveenstvo, koje, kao

ve

što je

spomenuto, imadjaše odluan upliv

i

vodilo je prvu

rie u javnim poslovima tih gradova. Njemu je to pošlo za rukom time, što je popustio u pitanju hrvatske službe božje. i

Imajui za sebe latinsko sveenstvo,

nadao se on

podpori,

državi

tim

papinskoj

što je

više,

ravnim saveznikom proti Mletanima, a samoj

bedem i

proti

politiki

i

odmetnutom Byzantu. Za vjerski

interesi.

sv. Stolici

sgodan

to su se dakle stjecali

Petru Krešimiru

I

papinskoj

i

Hrvatska bila na-

osnove su se

liepo razvijale, pa je godine 1069. u kraljevskom Ninu, okružen od hrvatskih velmoža i dostojanstvenika, mogao doista kazati:

»Bog svemogui razši rio i

na moru!«^ Gradovi

gova vladanja

i

su

priznavali

javnim svojim izpravama,

tuma

je

moju državu na kopnu

dalmatinski

ga

poam

ve

svojim

od

g.

njegovo ime, ponajviše samo.

U

od prve godine

u

1059., navode iza datim izpravama gradovi,

sainjavahu tadanju Dalmaciju, sveano ga priznaju

koji jedini

gdje ga

svojim kraljem,

nazivlju

»kraljem Hrvata

rex Chroatorum et Dalmatiarum,

naca«,

nje-

pokroviteljem, pa

znavaju Hrvatsku

i

Dalmaciju jednom

^

i

ili

Dalmatigdje

pri-

Croatie

kraljevinom,

Dalmatieque regnum domino gubernante Petro, ^ ili pak regnante Cressimiro rege Chroatorum et Dalmatinorum. * Ali ne samo da sada ti gradovi toli sveano spominju ime svoga kralja, nego uz njegovo ime krai

prvoga velmože na hrvatskom dvoru. Znaajne su takodjer riei kralja Petra Krešimira, sadržane u listini, kojom je darovao samostanu sv. Krševana u Zadru otok

ljeva najstarijega bana,

Maon, na zapad Paga. On

otok,

koji

se

zove se Maun.«

veli:

»darivamo naš vlastiti

našem dalmatinskom moru,

u

nalazi ^

tu

a

Taj otok bijaše krunsko dobro; a da je više

Deus omnipotens terra marique noetc.« (Chirographum regis Petri * Docum. Cresimiri, quo monasterio s, Chrisogoni insulam Mauni donat). ^ »donamus .... ^ O. c. str. 56. O. c. str. 75—76. str. 51. ^

Docum.

str. 73.:

»Igitur quia

strum prolongavit regnum,

decrevimus

—

—

—

•»

—

nostram propriam insulam, in nostro dalmatico mari sitam, quae vocatur Mauni.«

—

Docum.

str.

73.

Petar

106

I.

Krešimir.

Otoka bilo krunskim dobrom hrvatskih vladara, dokazuje injenica,

što je takodjer Petar Krešimir,

rovštine,

godine prije ove da-

tri

1066., darovao samostanu sv. Ivana Evangeliste u kra-

ljevskom Biogradu otok Žir

(Zuri), zadnji

^

u nizu oveih otoka

u sjevernom dielu Dalmacije.

Kada uvažimo

kralj

Hrvatske

Dalmacije,

i

ne samo on rabi u kraljevskim poveljama, nego primorski gradovi dalmatinski,

dašnju Dalmaciju,

kada

te darovštine kralja Petra Krešimira;

se obazremo na naslov

pošto

koji

teritorij

izkljuivo

mu ga

koji

daju

i

sainjavahu on-

Hrvatske sizaše

do pod

nji-

hove bedeme; kada uvažimo, da nijedan od njegovih predšastnika tog naslova nije rabio, doim su, poamši od Petra II. Orseola, mletaki duždevi gizdali se u svojem naslovu

vojvoda Dalmacije; pisac,

^

dova

i

i

kada,

kako

obazremo se na injenicu, da njihovi biskupi borave sa

skim na dvoru hrvatskoga

ve

veli

priori dalmatinskih

banovima pa

i

neku ruku

kraljem saborišu

s

vode se kao svjedoci na njegovim poveljama, onda se mora, da su se

ti

gra-

županima hrvat-

postali u

kralja, te su

oni hrvatskim dostojanstvenicima,

umetkom

spomenuti njemaki

i

i

na-

priznati

gradovi rado podvrgli Krešimirovu žezlu, da

su u istinu postali dielovima hrvatske kraljevine

i

da je usljed

toga hrvatsko gospodstvo na moru bilo uzpostavljeno. Krešimir je povratio

dobu kralja Tomislava, kada

je

na kopnu

na moru. Poput Tomislava,

Krešimira su se bojali

i

susjedi

i

i

i

Hrvatska bila silna

ne nalazi zabilježeno nigdje, da je

takmaci, pa se

tko na njega zaratovao, premda se odnošaji ni prema Veneciji

e

biti sada poboljšali. Ali Byzant u ovo prema Byzantu ne doba bijaše zabavljen nutarnjim nemirima: carevi su iztoni

ni

usljed smutnja nika, nije se

esto padali

uhvala

i

dizali se;

a Venecija, bez savez-

da udari na Hrvate,

koji,

sada opet na

okupu, bijahu vrlo poštovanom državom. Danak mletaki, istina^ *

»Volo etiam

regali auctoritate,

cum universis Gfr5rer-Weiss o. c.

monasterii *

et

affectuose

ut tota

illic II.

concedo

insula Zuri

sit

et

concessive

propria et

consistentibus etc.«

str.

214.

—

affirmo

specialis

Docum.

eadem

pretaxati

str.

52.

—

Kralj Slavi,

107

nije

sada opet tekao u kraljevsku blagajnu;

što

Krešimir nije

htio

gdje bi se narodne toga, da

uz

sile

trošile

njemu bijaše u prvom redu do

:

kraljevstva podigne

silu

njega odvraalo od pustolovina:

mu

sljednika. Djeca

šimir bijaše

dobar

doista

je nešto

još

pa je

toga još za života

s

sinovca Stjepana. Petar

politik,

pa

od narodnoga programa, ipak

odaljio

blagostanje,

Osim toga

njega je morila briga za na-

bila poumirala,

nasljednikom

proglasio svojim

njegovo

i

ovo podlogom svemu.

znajui, da je

bijaše s toga,

ali to

da se upusti u pustolovno ratovanje,

I.

Kre-

ako se je u kojeemu

i

silne

njegove zasluge oko

premnogo ga opravdavaju, ne samo to, nego ga podižu do visine, na kojoj historija obiava splesti vienac svome junaku za sve viekove, okitivši mu ime pridjevkom konsolidacije države

»veliki«.

Petra

Krešimira nije

I.

po njemu

nasliedio

proglašeni nasljednik, nego je nastala borba

banova, dokle nije

pobiedio

kralja, jer se bijaše oženio s

Slavieva vlada

Slavi

,

ini

Nedom, rek

odredjeni

i

izmedju možnijih zet

se,

bi

pokojnoga

njegovom kerju.

pune dvie godine. Sudei

nije trajala ni

po jednoj izpravi poslanika pape Grgura

VII.

god.

iz

1075.,

^

on je upravo te godine bio zarobljen od jednoga normanskoga

Normane

kneza.

valja

da je prizvala stranka protukraljevska,

kojoj je opet

na elu moglo

gradova, bilo

s

Krešimiru odredjeni bit

e

nasljednik,

pomo

nici

latinsko

mu

proti kralju Slavi

Grgura

Stjepan,

pak,

bilo

što

po

Slavi

Da

gradovi primorski,

i

drago, injenica, da su

u

Normani, miljenici

su uestvovali

možda

oni jedini,

ljae god. 1076., kojom se upravo ^

Christi, cepit.« o.

i

bili

pozvani

odani privrže-

da je na elu tomu pokretu bilo

VII., odaje,

tinsko sveenstvo.

klas

sveenstvo primorskih

udario drugim pravcem u pitanju narodnoga jezika kod

službe božje. Bilo kako

u

biti

toga, što je željela, da na priestolje dodje

jami nam ti

la-

kod toga u prvom redu izprava od

8. ve-

gradovi obvezuju prema

»In anno millesimo LXXV. ab incarnacione domini nostri Jesu mense novembris. Ea tempestate qua comes Amicus regetti Chroacie

—

c.

Docum. I.

str.

str.

251.

99.

—

Sr.

Gfrorer

0,

c.

II.

str.

236.

—

Smii-

Dmitar Zvonimir.

108

mletakomu duždu

da za

Silviju,

e

budue ne

zemlju ni Normana, ni kojih drugih tudjinaca.

^

više dozivati u

se izprave

Iz te

takodjer razabire, da su sada za izpražnjenog hrvatskog priestolja primorski

te

oijukati

hotei

Venecijom,

s

da uplivaju na hrvatske velmože, da izaberu za

e nastaviti

kralja muža, koji liturgije,

opet poeli

gradovi

valjda time

po tome

i

politiku Petra Krešimira u pitanju

sasvim privezan uz rimsku

biti

odana vazala na iztonoj

kojoj je sada silno trebalo

e

dranskoga mora, kao što

ga imati u južnoj

stolicu,

obali ja-

u osobi

Italiji

kneza normanskoga Roberta Guiscarda.

Ako

u

to

namjera primorskih gradova, onda

istinu bijaše

da su oni u

valja priznati,

konano

osnovi

svojoj

Slavia hrvatsko

Poslije zarobljenja kralja

i

uspjeli.

je priestolje ostalo

izpražnjeno punu jednu

godinu,

god.

»jednoglasno od naroda sveDalmatinaca, t. j. primor-

1076. bio izabran

enstva«^ skih

i

kraljem Hrvata

gradova,

pa je tek u drugoj polovini

i

i

Dmitar Zvonimir.

prestalo je dakle,

Oijukanje s Mletcima netom su hrvatski velmože složili se s pri-

morskim gradovima u osobi kandidata, povoljna papi Grguru

VII.

nadbiskup Gerardo,

ovo

Poslanik papinski,

vrieme u Hrvatskoj, bez sumnje za

voga

kralja;

pa

mu

cielo

da upliva na izbor no-

to,

i pošlo za rukom da podpuno zadovolji Po tom, Zvonimirov izbor uzsliedio je na

je

intencijama papinim.

temelju

boravio je

^

kompromisa izmedju

hrvatskoga

življa

Jednodušna narodna volja njega

nije podigla

latinskoga.

i

na priestolje, pa

udo, ako mu je za ciele vladavine položaj bio nesiguran, dok je morao naginjati ili jednoj ili drugoj od ovih previše razrožnih stranaka. Za Zvonimirovo krunisanje Grgur VII. poslao nije

je osobito poslanstvo, opata

rimskoga Gebizona

U

coina, sa krunitbenim znakovima.

gdje se je krunisanje

sveanom *

obavilo

Documenta

str.

101

— 103. —

upadaju Normand vidi izvadak na

str.

455

(poetkom

saboru, Zvonimir se je

— 457. —

'

Docum.

iz str.

iz

biskupa Fal-

listopada

1076.),

u

zahvalnosti izjavio vazalom

Romani n

»Miracula 211.

i

bazilici solinskoj sv. Petra,

—

s.

^

0.

c.

I.

str.

Christofori« u

Docum.

str.

99.

391.

—

O

Documenta

Dmitar Zvonimir.

sv. stolice,

obvezavši

vazalstva.

A

*

se

i

obveza

ta

papinske države

na godišnji danak u potvrdu toga jedne

s

109

blizina Hrvatske

strane, te

i

druge, odaju, da vazalstvo hrvatskoga kralja

s

moglo da bude tek puka formalnost, i da bijaše goonoga osvojitelja lema razlika izmedju Zvonimirova vazalstva Englezke, Vilima Normanskoga, ili pak vladara Poljske Ruske, nije niti

i

i

godina izjaviše vazalima

koji se takodjer ovih

rimske

stolice.

Imajui da bira izmedju narodne i latinske stranke, Zvonimir se odluio za potonju; a to bijaše golema pogreška, koju, naravski, on valjda nije

mogao u

uvidjao,

niti

kamo

da

li

bi joj

predvidjeti posljedice. Latinska ga je stranka izrabljivala

najpodpunijoj

mjeri,

vodje

a

takodjer

njezini

za osobnu

i

svoju korist, kao što to svjedoe este darovnice.

Kada Henrika

razpalila borba

je

se

buknuo

nje

IV., te iz

stranke u susjednim koruškim taj

rat

i

U

Zvonimir.

puta vojska

mu

i

Tada

tri

puta; prva dva

pobjedama,

ali

trei

stao

se pojavilo nezadovoljstvo,

prema sjeveru; odrekao poslušnosti prema Grguru VII. Izmedju osnova pape Grgura VII. bijaše

Osnova Za nju

ako se ne uzmogne

srušiti,

kralj je

i

'^

put

morao

se zato nije

ali

i

bude

preko gra-

ta,

da se bar

odmetnuto iztono carstvo.

možda ne sasvim shodna. vlastiti innai provadjaa, koga bi mogli

ta bijaše smiona, a politiki je trebalo

i

teresi oduševiti za tu borbu.

ve

ak

prodirati

odustati od dalnjega vojevanja

oslabi,

cara

i

carske

i

provalio

je

poražena tako, da je neprijatelj nica Hrvatske.

VII.

papinske

austrijskim zemljama, zašao je u

Korušku

proslavila

se

Grgura

izmedju

rat izmedju

A

taj

se

provadja našao u osobi

spomenutoga normanskoga kneza Roberta Guiscarda. Izlika i brzo našla, pa su se protivnici stali ogledati

za rat se lahko za što

jaim

saveznicima.

God. 1081. bijaše postao iztonim carem Alexij

mnogim zapadnim vladarima

za

pomo,

podje za rukom predobiti za se nikoga,

do

li

je obratio

ani

su naime *

Docum.

ve str.

—

^

Sr.

Sraiiklas

o.

c.

I.

ali

Veneciju.

u razpri izmedju Grgura VII.

103.

I.

i

str.

On se mu ne Mlet-

Henrika IV. 255, 256.

Dmitar Zvonimir.

1 1

pa

potonjim,

držali s

trgovaki

bost iztonoga

toga,

s

im

koji

interesi,

da ne budu pridošli k tomu

ve

su

oni

carstva,

i

taboru protivnom papi Grguru Vll. se,

i

njegovim Normanima, koji iz-

mora, kada je jedan njihov vojvoda

obali jadranskoga

zarobio hrvatskoga

sla-

po sebi morali se nai u

1075. bijahu umiešali u odnošaje na

vidjesmo, još god.

tonoj

mogli obzirom na

izostati nisu

Dužd

kralja Slavia.

Silvio

kodjer, bijaše pokušao upravo u toj prigodi da

vidjesmo

,

ta-

uzpostavi mle-

taki upliv u primorskim gradovima dalmatinskim,

ali

ga

je

u

tom izigrao papinski poslanik Gerardo, koji je doveo do spohrvatske velmože glede kandidata za razumka te gradove priestolje. Uz takvo razpoloženje Mletana prispije im poruka i

cara Alexija, koji

im

hodio, da

Dra

upute

im »ponudi

pomorsku bitku

i

nagradu za svaki sluaj se što ljudskoga

:

darova

izvedu

prije iz luka

s

obeanja, kako

i

svoju

bi

iz-

mornaricu, te ju na

Robertom zametnu. On im obea pomoju, ili im

nadvladali božjom

ili

svakako izpunit

dogodilo,

e svoje

obeanje.

god od njega a Lasno e im pae može se dati bez štete za državu, pa e im sve hrisovuljom utvrditi za vjena vremena.« dozvoliti, što bi

uztražili,

*

Ovake poruke mogle su samo mletaki dali,

a posve je

;

e

da

takodjer

i

mogue, da

pospiešiti savez byzantinsko-

su se

ve

pokroviteljstvo

svoje

nad iztonom obalom Adrije,

gdje je kralj hrvatski, odani vazal Grgura brodovlje u

sada Mletani na-

im poi za rukom usljed ovoga rata uzpostavi ti

pomo

Robertu,

VII.,

kraljevska mornarica hrvatska na proljee god. je put južne Italije, koji

izbiva

(1082

iz

— 1085.),

pa

pod zapoviedi pomorskoga vojvode Jakova, cielo vrieme trajanja ovoga rata se

»Anna Comnena

neodvisnost u

XL

vieku.

1875.

—

O

str, 82.

-

I

1082. odjedrila

kraljevstva za

ne

niti

pravama toga razdobja, doim uviek na odlinu mjestu. ^ *

opremio svoje

svomu prirodnomu savezniku.

*

—

ap.

je

spominje

Raki.

Rad

na

kraljevskim

iz-

inae njegovo ime spomenuto

Borba južnih Slovena

jugoslav. akademije. Knj.

za državnu

XXX.

Zagreb

asti zapovjednika hrvatske ratne mornarice malo dalje

1

Dmitar Zvonimir,

1 1

S kraljevskim brodovljem hrvatskim odplovilo je u pomo brodovlje dubrovake republike. Izvor naš doduše odposlano brodovlje nazivlje »hrvatskim«, ne nego »dalmatinRobertu

'

i

skim«, te

veli,

da su »Dalmatinci« zamoljeni

mornarica, izvan svake je je

netom navedeno

ne

Dalmacije, kao

gradovi

Primorski

bijaše.

odnošajima izmedju hrvatskoga dvora

o

ove dobe.

svete stolice

Zadar,

:

bijahu

Trogir

Spljet, što

i

liko

god im

je

kao što je vodjenje rata prilika,

sile,

kopnene

i

vrhovna krunska prava,

Mogue

pod upravom

tih

i

ciela

dapae

je,

bijaše ponajviše

ekspediciji

da se je

ali

i

brodova

ekspedicija poduzela

gradova, ne može se podnipošto

Roberto Guiscardo bijaše samo izvadja osnova Gr-

dozvoliti.

gura VII.

;

a kralj Zvonimir, koji

se nije

papi da zavoj uje na dalekom sjeveru, ni

pomorske; pa ko-

ni

sklapanje mira.

i

da u ovoj

primorskih gradova;

na odluku

gradovi

ti

Zvonimir mogao dozvoliti autonomije u

kralj

samoupravi, nije im doista prepustio

sva je

pošto

i

posve je naravski, da ne mogahu

ne bijahu država u državi, imati svoje posebne ratne

A

kralja.

ustruavao za ljubav

nije

mogao da

izostane

u ovoj prigodi, gdje je mogao raunati na izdašnu podporu

primorskih *

gradova,

kojima je imao da zahvali u glavnom

»Dux (Robertus) Militibusque

transire volens

suis, se

mare praecipit arma

parari,

praestolentur Idrunthi

Imperat; aptari naves facit; ipse Salerni,

Undique dona petens

et

supplementa, moratur

.

.

.

Convenitint omnes, sicut mandatur, Hidrunthi.

Dalmatias naves honeri dux eligit aptas, Auxilio šibi quas gens miserat illa petitas: Has armis

et equis

sumptuque virisque repletas

Ad Corifum mittit Gens comitata ducem cura Dalmaticis Ragusea Telorum crebris

—

no

možda ne mogahu

od hrvatskih velmoža, koji se

odaniji

oduševiti za politiki pravac svoga

i

posebne države, sada

sainjavahu Dalmaciju, bijahu pod kraljem Zvonimirom,

mu

pomo

u

pritekli

može razumievati do li »hrvatska« sumnje, samo kada se sjetimo, što

tu ne

Robertu. Ali da se

consternit jactibus aequor.«

Gesta Roberti Guiscardi

lib.

IV.

—

Docum.

str.

458.

i

2

Dmitar Zvonimir,

1 1

Kada

svoj izbor.

pak sve

se

uzme na um, onda

to

pomo

zakljuiti, da brodovlje, odpremljeno u

obale jadranskoga mora, ne

Robertu

mora

se

iztone

s

»dalmatinsko«, jer ne mo-

bijaše

gaše da bude, nego kraljevsko hrvatsko. Sjedinjena

do 160

normansko-hrvatska mornarica brojila je 150

na koje se ukrcalo oko 30.000

ladja,

njima, zairom

ostalom potrebitom

i

prtljagom.

dakle ladju odpadalo po 200 momaka, i

veslae

prtljage. i

;

momaka s koNa svaku je

^

ne raunajui mornare

a onda stanoviti broj konja, pa dio municije

Kada

se to uvaži,

mora

se priznati, da su

hrvatske

ostale

i

normanske

dapae, sudei po onomu,

hrvatske ladje bile doista velike;

što izvori pripoviedaju,

i

su

jae od normanskih,

bile

pošto je Roberto izmedju hrvatskih odabrao dvanaest za svoju za

pratnju,

se

vojni pratila.

može koga

i

za

suprugu Sigelgaitu,

ovoj

te hrvatske ladje,

se tek nagadjati. Tukydides u svojoj povjesti peloponez-

rata veli, da je vojska atenska, koju je god. 415. pr. Kr.

odveo Alkibiades put 134 trireme;^

6400

brojila

Sicilije,

doim pomo,

ukrcanih na

ljudi,

odpravljena god. 413. pod

Demo-

od 5000, porazdieljenih na 73 ladje. * da prvom sluaju imamo uz mornare i veslae do 50 vojnika,

sthenom,

U

koja ga je na

Kolike su pak u istinu bile

^

doim

u

sastojaše

drugom nešto preko 60 na svakoj

vojske, kao

i

Guiscardova, bijahu

na moru. Kada prispodobimo

te

triremi.

Obe pak

odredjene za rat na suhu

brojke

s

kada se sjetimo, da su grke trireme imale do 50 m. onda možemo temeljito bar kolike

kazati,

da su

carske dobe,

ili

pak kao byzantinvske

duljine,

hrvatske ladje sada bile

i

negdašnje trireme atenske,

i

i

gore navedenim, pa

i

ili

rimske liburne

iz

mletake dromone.

Normansko-hrvatsko brodovlje diglo je sidra izpod Otranta

na 22. svibnja 1082,,

te odplovilo

prema protivnoj

obali grkoj,

pošto Roberto bijaše naumio da najprije zauzme Naupakt

Nego

polis.

nije znala

'

*

protivni vjetrovi,

kako da se

Raki:

Knj. VII.

Borba.

okoristi,

str.

83.

i

Niko-

kojima tadanja pomorska znanost

—

poremeti prvu osnovu, te Ro*

Idem

ibid.

—

»

Knj.

VI.

—

3

Vojna u grkim vodama.

1 1

sreu kod Draa. Svoju vojsku dio svomu sinu Boemundu,

berto odlui da okuša

razdieli

na dvoje, povjerivši jedan

imao da

najprije

a onda da se

osvoji Krf,

koji je

otcem kod

sjedini s

Draa. Obilazei akroceraunski rt, jedan dio normansko-hrvatskoga brodovlja nepogodom vremena pretrpi znatne štete. Dneva 19. lipnja vojske se sjediniše pod Draem, te ga stisnuše obzauzme sadom s kopna s mora. Dra bijaše glavnom tokom otvoren mu je put prema Carigradu. li Roberto tu tvrdjavu, i

:

'

Netom odabrani car Alexije, zabavljen ratom proti TurAziji, nije mogao da doeka neprijatelja pod Draem. cieloga primorja bijaše povjerio svomu Obranu toga grada cima u

i

rodjaku, Georgiju Paleologu.

djahu puno

sranosti

novi car

I

sposobnosti;

liepih

i

novi vojskovodja ima-

i

ali

carstvo

bijaše

iznemoglo, a državna blagajna prazna. Premda bijaše pošlo za

rukom

sklopiti mir s

Turcima, ipak vojske bijaše premalo, mor-

narica bila takodjer slaba, pa se je trebalo obazrieti za tudjom

pomoi. Tako

do saveza

je došlo

Mletanima. Ovima

s

gura car unapried znatnih pogodnosti

spomenuto, još

pomo

u

Norman e.

koncem sjeveru

Draa,

tri

da se

zaprieiti,

stali

ve

Raki :

iz

s

drugom,

s

vrstim uzetima

smjestiše

spuštati,

i

o.

c.

Pomorska

Mletaka

te se usidri

na

luci Pali,

shvatio,

da

mu

u

mletakim brodovljem Mletani su se tomu

strielce i

podigoše tornjeve na privjesiše za

praare,

i

da

s

str.

83.

^

ga-

debelih greda okovanih glava

a njihovi

—

jambore

visoka

poznati rimski asser), koje su se mogle s

strojeva dizati

Popari

ljute

spremati za bitku: svezaše svoje

djaju na neprijatelja. Prirediše

1

ve

se takodjer oekivalo.

verigama jednu

koje

u

Roberto je

daleko,

milje

palubama veih ladja,

(nama

carstva

poetkom kolovoza u

ili

pa su se odmah

ladje jakim

amce,

od

sastojeom od 64 gjemije,

istoga mjeseca

prvom redu treba sjedini grko, koje nadali,

odbiti

dužd Silvio odplovi

1082.

srpnja

mornaricom,

cielom

osje-

što je

cielim svojim brodovljem pruže

pomognu

tjeskobi, te

obea, kao

*"

Mjeseca s

mu

veih, ako

i

ovoj

i

pomou

dobro upravljeni udarci u

Gfrorer

o.

c.

I.

str.

510— SU. "

sila

Hrvata,

:

pod Draem.

Bitka

114

bokove mogli su razasuti

neprijateljski brod. Bitka se brzo za-

navali na mle-

metnula. Brodovlje normansko-hrvatsko snažno

tako, koje bijaše poredano u obliku mjeseeva srpa. Zapoviedaše Robertov sin Boemundo. Svojom ladjom nasrnu on na duždevu, nastojei da prebaci na nju letei most; ali s duždeve ladje odmjerivahu toli vješto udarce napomenutim okovanim gredama, da su

poe

dova ladja vojvode.

tonuti,

Boemundo

mu te

naskoro se

mukom

težkom

se

bok.

probušili

raznese

o

glas

smrti

Boemunsamoga

nasta nered

spasio, ali

u njegovoj mornarici, pa je morao bježati natrag u draku luku.

Trei dan

grka

se okršaj ponovio,

kada se

Ta

bitka bila

mornarica.

Normani su miše na

boj.

dubrovaki lica,

ali

bili

mletakom

po noi,

sdružila

mjeseini.

pri

iznenadjeni, pa se na zvuk trubalja žurno spre-

ini

se,

da su se u ovoj prigodi izvrstno ponieli

koji

strielci,

nisu

se je

je s

mogli

ih

su spuštali sprieiti,

na Mletane oblake

da

i

prospu

oni

silu

strje-

grke

Prema bilježkama raznih pisaca, normansko-hrvatska mornarica izgubila je samo jednu ladju, a mletaka, premda pobjediteljica, morala se takodjer ^ s gubitcima povui s bojišta. vatre, koju su sada za prvi put rabili.

Tek skom

od

sada, mjeseca kolovoza 1082.,

70.000

ljudi

prema Drau,

krenuo je car

ali

grad tek u listopadu, utaborivši se do crkve

grke

s voj-

sam

dospio pod

je

sv. Nikole.

U

toj

Tu sazva car bojno viee, da ustanovi vojnu osnovu. Mnienja se u vieu razilazila izkusniji vodje savjetovahu, da se bitka ne zamee, nego da vojsci manjina je

bila

se Roberto uznemiruje

ava

dobava

narodnosti.

pomanjim nasrtajima

i

da

mu

se sprje-

živeža. Mladji vojvode nasuprot bijahu za bezod-

vlanu akciju. Ova stranka, u telji, konano nadvlada. Na isti ovoga dogadjaja

kojoj su

bili

lanovi carskih

obi-

dan, kada su 731 godinu poslije

sjedinjeni narodi

iztone Evrope pobiedili

za-

padnoga cara Napoleona I., dneva 18. listopada, dodje do odlune bitke nedaleko morske obale. U poetku je pobjeda nagi^

Raki:

Romanin

o.

Borba

84.

str.

c.

I.

str.

313—315.;

Gfrorer

I.

str.

513— 514-;


115

grkoj strani. Središte njihovo bijaše razbilo jedno normansko krilo, ali se u žestini predaleko protuklo. Najednom

njala

Robertova supruga Sigelgaita neuvenom muževnosti uredi opet razbito krilo,

mogaše

ništa

pa Normani udariše takim biesom, da carevce ne Uzmae car spasiti od posvemašnjega poraza. na bojištu do 6000

Alexije, ranjen, ostavivši

voda. Taj

poraz,

te

odlazak mletakoga

i

ljudi

i

grkoga

više voj-

brodovlja

sbog zime, sklonuše Draane, da su se sliedee godine, 1083., na 22. veljae predali Robertu.

pobjede normanskoga oružja, poja-

Poslije ovako' sjajne

ana

^

hrvatskim, Robertu bijaše otvoren put u Carigrad.

tomu

doista

i

Njegov

radio.

pone

sin

On

osvajati Epir, a

je

sam

Roberto spremao se da udari na Solun, kamo je htio egnatejskom cestom svoje pobjedonosne ete voditi. Ali ga u tim osnovama smeli dogadjaji u Italiji. Njegov pokrovitelj, papa

Grgur

VII., nalazio

se u velikoj pogibelji, pošto car Henrik IV.

bijaše provalio u Italiju god.

obsjednuta papu u tvrdji

papu

i

sv.

po etvrti

1083. Angjela.

odvede ga u Salerno,

put, te držaše

Roberto dodje, oslobodi

odakle se nije više

ni povratio,

pa se stade spremati za novu vojnu. Jesu

li

i

sada Hrvati

kroniari ne zabilježiše;

bili

ali

bijaše sveudilj najodaniji

se

saveznici Robertovi

može

vjerovati,

da

?

Toga nam

jesu.

Zvonimir

vazal Grgura VII., a ovaj se je opet

sada nalazio u položaju, u kojem srea

ili

oružja za nj bijaše od životne važnosti.

predmnievati, da nije papa

i

nesrea normanskoga

Ne može

se s toga ne

godine 1084. zauzeo se kod hrvat-

skoga dvora za svoga štienika

i

osloboditelja.

Dapae, ako

je

papa mogao u obe da pomogne Robertu, to je moglo biti samo kod Hrvata. Osim toga ne vidi se razlog, koji bi ovlastio da se uzme, kao da je Zvonimir kazao savez Robertu.

U

loga svoga kraljevanja

^

Romanin o.

c.

str.

85.

o. c. I.

prve ratne periode od-

koliko se znade, Zvonimir nije za cie-

odstupio od

mjerio u prvom poetku.

Raki

iza

On

str.

pravca, koji

si

bijaše od-

se je svedjer još držao latinske

317—318.; Gfrorer

I.

str.

514 — 527.;

6


1 1

Stranke, što se razabire

Na njegovu dvoru

njegovih povelja.

iz

trajno borave latinski crkveni dostojanstvenici,

koji se sveudilj

na kraljevskim izpravama navode kao svjedoci. Izmedju tih najodlinije mjesto zauzimlju dva muža, koji po svetosti života i

po svojim sposobnostima domogoše se najveega upliva, a to su nadbiskup spljetski Lovro i trogirski biskup Ivan. Oni su i

:

u tom svojstvu mogli doista

biti

Hrvatskoj, pa su bez sumnje

i

uine pravim vazalom Lovru svojim

za

rukom

mogutvu bi

to

nam može

biti

Lovrinu u kraljevu dvoru. savez

htio razriešiti

i

od njega

:

VII.

u

svete stolice. Zvonimir naziva nadbiskupa

»duhovnim otcem«, a

da se domislimo nimir bude

desnom rukom Grgura

ulagali sav svoj upliv, da kralja

s

Robertom, ne

našao osamljen prema narodnoj

stranci,

bi

gradovi, pa bi se

odpali latinski

bili

dosta,

Da Zvomu pošlo

koja je sbog njegova

politikog pravca bila prema njemu bar hladna. Hrvati su dakle i

u drugoj periodi normansko-byzantinskoga rata

bili

saveznici

kneza Roberta, pa izmedju ono 120 gjemija, što su u listopadu god.

1084. krenule iz Baria k suprotnoj obali, bijaše bez svake sumnje prilian broj hrvatskih pod zapoviedju vojvode Jakova, koji, kao što je ve spomenuto, i ove godine izbivaše iz kraljevstva.

Roberto izkrca vojsku

i

koju prije po-

pridruži ju onoj,

lazka u Italiju bijaše ostavio sa sinom

medjutim stajao prekrštenih ruku

Boemundom. Nego

car Alexije.

ni

mu

On

nije

se obrati

opet k Mletanima, pa ih lako

sklonu, da

pomo

trebaše da ih za to dugo na-

govara.

svoje brodovlje. Niti

mu

opet pošalju u

Mletane valjda ovoga puta nisu mogla zavesti toliko obeanja Alexijeva, koliko strah pred Norma-

nagovaranja

i

nima za obstanak u vlastitim lagunama. Južna Italija bijaše u Robertovim rukama; Grka je mogla postati njegovom svaki as. Roberto je ve na jednoj obali imao Brindisi i Otranto, na drugoj uvidjali

je držao Avionu,

su

ugniezdili

vrlo

dobro,

Normani

skoga mora, pa jedini izvor

bi

za

Krf

i

Butrint; a podanici sv.

sluaj da bi se u

definitivno,

da

bi

mletakoj trgovini

mletakomu bogatstvu

ovi imali s

Iztokom

— bilo

Marka

tim položajima

kljueve jadran-

—

a to bijaše

za uviek odzvonilo,

pod Kasopom.

Bitka

Marka ne

jer se zastava sv.

bez

bi

117

dozvole normanske mogla

pokazati u nijednom kraju sredozemnoga mora. Trebalo je dakle

zametnuti

Normanima borbu na

s

takva borba doista

Mletako vodio ga je a od

i

brodovlje

je

opet sam

bilo

dužd

14 ih je bilo na

tih

život

na smrt, pa se je

i

zametnula.

i

i

ovoga puta

Silvio.

silno,

a pred-

od 59

Sastojaše

ladja,

reda vesala; dokaz, da ni u XI.

tri

vieku ne bijaše se zametnula trirema u pomorskom ratovanju.

Mletani zauzeše Krf prije nego li je Roberto i odplovio iz Krfom pridružila se mletakoj grka mornarica

Bari-a; a pod

pod admiralom Mauricijem.

Prema takovu

stanju

stvari,

dužnost da protjera neprijatelja gjemija prema

otoku,

i

On

upravi prove svojih

naskoro je došlo do bitke kod

U

tom ljutom kreševu Normani bješe suzbiti. Nakon dana okršaj se ponovio, pa Mletani i opet iznieše pobjedu.^

Kasopa. tri

onom

Robertu se namitala prva

Krfa.

s

Poslije dvostruke ove

pobjede oni kao

ne bojahu

da se više

Normana, pa se požuriše, da sa najbržim ladjama pošalju o sam dužd tomu viesti u Mletke a rek bi dapae, da je tada i

;

do Mletaka

zaletio se

Preostale

ladje

raztrkaše se bezbrižno

duž arbanaških obala.

ili

Roberto je opazio to sebi povoljno razpoloženje Mletana, pisci hoe, mletaki jedan izdajica, po je, kako neki

ga

imenu Petar Contareno, na

to

upozorio,

pa se

je odluio,

da

po trei put pokuša sreu junaku. Opazivši Robertove pripreme, stali se uredjivati i Mletani na boj. vrstim uzetima privezaše svoje ladje jednu s drugom: manje bijahu u sredini, a vee na krajevima ili krilima. Tako je mletako brodovlje izišlo u susret neprijatelju uredjeno u polukrugu, što grki izvor

pelagolime

naziva

svoje ladje

im

bojni

jednu

red,

svaku napose 1

Raki:

odieliti

str.

o.

90,

c.

Mletani su od druge,

Dakako, ne smije se I.

str.

s

toga svezali

da Roberto ne uzmogne probiti

jednu ladju

uništiti.

Romanin Borba

(TCo'XaYo);i;j//]).

drugom,

s

323.;

—

Gfrorer

te

uzeti,

ih

odieljene

da su Mlet-

o. c. str.

538—54-.;

8

;

Bitka

1 1

ani

pod Kasopom.

svoje ladje privezali sasvim jednu uz drugu: izmedju po-

jedinih trebalo je da bude bar toliko

baše za veslanje

s

ga

prostora, koliko

tre-

dvaju protivnih bokova.

Sukob izmedju normansko-hrvatskoga i mletako-byzanbrodovlja bijaše nada sve užasan: druga jedna

tinskoga

te

i

i

strana dosizaše

mu

znamenitost.

Grke

pobjegoše prve,

ladje

grkom

Mletani nastaviše sami odpor. Oboružani takodjer

vatrom, oni ju

emo

ako

u ovoj

i

izpod mora, pa

su

Mletane ipak srea

tako

i

prodjoše

takodjer

same veslae,

i

ladju.*

sedam veih ladja bi budu zarobljene. Manje

zlo;

pa se ukupni gubitak Mletana

2700

bi živo zarobljeno.

težko da su Mletani mogli izgubiti toliku i

ak

iznevjerila: njihovih

sbraja na 15.700 ljudi, od kojih

jimo

su ju sipali,

jednu Robertovu

spalili

probito, te potonuše s vojskom, a dvie ladje

dapae

bitci upotriebiše;

normanskomu jednomu kroniaru,

vjerovati

što

bijahu na

silu ljudi,

Nego

ako ubro-

potonulim ladjama;

tim manje, što glede broja ljudi nisu

a to

izvori svi složni.

niti

Ne-

samo 13.000 poginulih, a o sužnjevima ni riei navode samo broj zasužnjenih; a imade ih, koji cieli drugi mletaki gubitak obaljuju na tisuu ljudi. Nego, pošto glede broja izgubljenih mletakih ladja svi su izvori mal ne sasvim složni, ipak se može s prilinom sigurnošu kazati, da su u ovom okršaju Mletani izgubili nekoliko tisua ljudi. ^ Zarobljenici

koji spominju

mletaki, ako je vjerovati izvorima, prodjoše takodjer

oi, drugim odsjei ruke

berto je nekojim dao izvaditi

—

sove.^

Sve

tri

napomenute

zlo.

bitke,

ili

Rono-

u kojima su se bez sumnje

odlikovali hrvatski mornari, sliedile su mjeseca studenoga 1084.

Prema opisu suvremenika, zadnju su bitku odluile brze Robertove ladje. To su po svoj prilici bile Zvonimirove sa gene, pošto znademo iz prvoga razdobja ovoga rata, da je Roberto *

»Uli artificiosi ignem

extingtiitur,

navem de

nostris,

— 547.

—

undas

qui nec acqua quandam

peorflantes,

—

Ap, Daru o, Romanin 0. c.

gerii lib. 3. cap. 26.

542

appellant,

quam Catum nominant, dolose inter ipsas liquidi aequoris Gaufredi Maleterrae de gestis Roberti et Ro-

undas comburunt.«

str.

quem graecum

occultis fistularum meatibus sub

'

c.

IV.

I. str.

str.

324.

147.

—

—

^

Qfr5i.ei.

Gfrorer

o.

c. I.

o. c. I. str.

545.

9^ '


1 1

priznavao prednost hrvatskim ladjama pred normanskim, jer za

jaše

za svoju suprugu

se,

pomonih

nekoliko

koga

hrvatskih gjemija.

Sva krivnja je

mletakoga brodovlja

o porazu

Viest cijom.

potresla je Vene-

na dužda Dominika

se

svaljivala

Silvija,

od slavinoga Vitala Fali era,

razpaljena

svjetina,

da se odree svoje visoke asti,

prisilila,

bi-

za svoju pratnju odabrao upravo

i

pa je Vitale Faliero

još iste godine, u prosincu, izabran na njegovo mjesto.

Dominika

Novi dužd posla u Carigrad Andriju Michiela,

Dandula

Jakova Auria, da od

i

mu

Dalmacije, nad kojom

Alexija

cara

odstup

izhode

republika priznavaše vrhovno pravo,

ne obazirui se na hrvatskoga

kojemu glavno uporište

kralja,

bijahu sada upravo dalmatinski gradovi.

nam

Taj korak novoga mletakoga dužda svjedoi koliko

kao

bi

ve

odan vazal

Da

Roberta.

mnogo u

bilo

mogao

stolice, bio

sv.

prilog

pitanje

—

skomu

kralju

ga

trgovake

u

vjeran saveznik kneza

malo

i

i

1082., u

god. si

najvee, ne-

polakšice, iznose na sriedu

im se bijaše otela pred više od pol

sbog saveza

budue

da za

prije,

osigurali

bjelodano znai, da su se time

prisiliti,

ni

i

povlasti

koja

Dalmacije,

vieka,

jasno,

prvoj

mletakomu iztonomu caru kojemu se kraj doista nije

i

predvidjeti, Mletani, koji su

skoro,

u

posred rata,

zlatnoj povelji cara Alexija postigli

uvene

ni

Zvonimir bio samo neutralan u ovom sporu, to

je

pa kad sada,

lavu;

da Zvonimir

ovoga rata ne bijaše neutralan, nego da je u

drugoj periodi istinu,

prvoga reda,

izvori

bi

s

Robertom,

izstupi

iz

ili

htjeli

osvetiti hrvat-

bar zastrašiti ga, te

toga saveza

Drugo

nije

moglo da ponuka Mletane na taj korak. Gradovi dalmatinski bijahu sada najodaniji hrvatskomu kralju; oni nisu sada zazivali mletake pomoi, niti željeli mletakoga pokroviteljstva.

Sveenstvo Lovro

i

latinsko,

trogirski

na elu

sveti

mu

biskup

primas spljetski

Ivan,

hrvatskim kraljem, upravo što je ovaj bio odan vazal *

27; 3

Ra

Neki

pisci

ki

c.

0.

zovu ga Faledro.

str.

95—96.

—

^

nadbiskup

bijaše najzadovoljnije sa

Romanin

o. c.

sv. stolici;

I.

str.

326

i


120

pa kad

sveenstvo

je

Zvonimira, Mletani nisu

bilo uz

mogli

imati stranke za se. Da, odnošaji bijahu takvi, da kada bi

bili

Mletani pokušali da ponove vojnu Petra II. Orseola, koji bio s najveim slavljem doekan u Zadru u Trogiru i

Nelatina.

Pa ipak

To

oni

sada traže od

kako

je naime,

Dalmacije,

i

u

saveznik

byzantinskoga rata, pa je vjeran

e

pinskoga izaslanika, da

njegova astna Svetost uztrajao u

zamjerio.

ue-

normansko-

periodi

položenoj u ruke pa-

te

mu

u posluh Grgura VII.

naložila«,

dalje,

i

prvoj

prisezi,

je njegovo brodovlje pripo-

mletako onako grozno

odluilo, da bude

i

silno

»nepromienjeno izpuniti sve, što

bude

tom savezu

moglo, možda

i

cara Alexija odstup Dal-

historijski izvori najjasnije tvrde,

i

Robertov

kao

stvovao

to

u

može protumaiti inae, nego da im

se doista ne

se je Zvonimir, kralj Hrvatske

On

je i

na svestran odpor Latina kao

Spljetu, oni bi sada bili naišli

macije!

i

po-

raženo pod Krfom. Takvo postupanje bijaše Mletanima više no

iztonomu

dovoljno, da se ponude

vajui nije

da tu osvetu izvedu u sgodan as,

si

im trebalo dugo ekati

cara Alexija

ta

bi

Uz

to

mogue

temelju.

njihove

uplašiti

saveza

caru kao osvojitelji, pridrža-

i

prividno

e

pa

koji žalibože

izvedena na zakonitu

e

da su se nadali, da

byzantinske

tinskim gradovima,

na

a odstupom Dalmacije od strane

osveta bila

e

Robertom, a time

s

;

sile,

pa

e

ozlovoljiti svoje

Venecija u tom

se Zvonimir

odrei dalnjega

se

podanike u

la-

mutežu ipak nešto

za se uloviti.

Car Alexije sigurno

ana; on ne imadjaše i

ve

onako

Tu ne

bijaše

ree, pa

je

nije previše

za što da o

tom

razmišljao o

li

Mlet-

razmišlja. Dalmacija se

dugi niz godina nije obazirala na

do

želji

nemoni

Byzant.

umišljenih prava, kojih se caru bilo da od-

on najspremnije svoja carska prava »na Dalmaciju

i

Hrvatsku« prenio na dužda mletakoga. Taj ustup sliedio je sve-

anim nainom: za dokaz ^

327.;

—

izdanjem osobite »hrisovulje«.*

osobite

svoje

Lucius: De Regno

Raki:

Borba

str.

milosti

lib.

97.

III.

Tom

prigodom,

prema duždu, podielio mu str.

ill.

—

Romanin

o.

c.

I.

je

str

Smrt Roberta Guiscarda.

ast protosevasta (-pcoTOGSâcTo?), keju svomu bratu Izaku podielio.

Alexije i

121

on prvi uveo

je

najprije

Savez dakle mletako-byzantinski stojao je savezu normansko-hrvatskomu,

proti

nego

li

iz

je brodovlje bilo silnije

rata.

no ikad. Mletaki

da je bilo

pisci vele,

elan dri ja, galij a Normansko-hrvatsko brodovlje ekalo je

uz dromone takodjer trirema, k vrsti ladja.^

u prvim

Dužd Faliero odplovio je na Mletaka na elu silnoga brodovlja. To

dvjema periodama ovoga proljee god. 1085.

to oštrije

i

ovoga puta

i

drugih

i

neprija-

pod Avionom. Mletani se sjediniše s grkom mornaricom, te se brodovlja sraziše kod otoia Sasena napram Avioni. Roberto odnese sjajnu pobjedu, koju gdjekoji mletaki povjestni-

telja

e

ari ne

da spomenu. Pobiedjeni saveznici sakupiše sve

niti

kod otoka Kefalonije, ponez i Heladu s morske sile

s

od Krfa

brani Pelo-

i

Roberto posla sina Rogjera

strane.

nekoliko brodova, da obsjedne glavni grad toga otoka, a za

njim je

sam odplovio

i

iz

prouzrokova u srpanjskoj otrova,

zlatom,

ili

se

spremao

je

spopade ga groznica,

neprijateljem,

usljed

avionskoga zatona, praen uviek od

Kada

hrabre svoje supruge. s

koji leži južnije

silnoj

podmetnutog

mu

hladna voda

Bolest postade smrtnom

žegi.

mu

za odsudni okršaj

koju

od ruke

kako nekoji hoe, od same

podmiene grkim

supruge. Roberto Guis-

cardo izdahnu 17. srpnja 1085. u dobi od nešto preko 70 godina.

Malo

preminuo u Salernu, 25. svibnja, njegov

prije bijaše

veznik

i

pokrovitelj,

mornarice se

se razpade

:

smrt

dogadjaj

bila

papa Grgur

VII.

povratiše

svjetske

sa-

Savez normansko- hrvatski

Ta

u svoja pristaništa.

znamenitosti:

odahnulo, Mletci se približiše vrhuncu svoje

iztono

moi,

je

je

carstvo

a Hrvatskoj

se spremali crni dani.*

Luka, u kojoj je Roberto preminuo

put na nosi

u kojoj se je

zadnji

danas ime Guiscardove luke, »porto Viscardo«. Da, po-

i

*

o. c. str. i

i

poprištu historije pojavila mornarica hrvatskoga kralja,

grkih

Romanin 91—92.; izvora,

o.

—

c.

I.

str.

Romanin

mjesto poraza

327. (str.

—

^

327.),

Lucius

1.

c.

;

—

Gfrorer

zaveden od nekojih mletakih

mletakoga brodovlja kod Sasene

nekakve njihove pobjede sada iznesene nad Robertora.

bilježi

;

22

Smrt Dmitra Zvonimira.

vješt bilježi, da je

lovalo do

100

i

mornarica hrvatska.

skoga

kralja,

postase

tada

god.

1098 u prvoj križarskoj vojni sudje-

dalmatinskih

Na

ladja,

^

to

ali

tim ladjama

ne bijaše državna

nije se vijao stieg hrvat-

nego znakovi pojedinih primorskih gradova, opet posve

nezavisni.

Hrvatski

stieg

koji

tada

se

škropio hrvatskom krvlju u bratoubojnikom ratu.

Par godina poslije povratka hrvatskoga brodovlja

mono

Zvonimir, kojemu je sada uzmanjkalo žrtva politikih zapletaja izmedju

nasilnom smrti. Sin Radovan ne

iztoka

e

ga

kralj

uporište Grgura VII., i

zapada, poginut

nasliediti

e

na priestolju

e k svomu bratu, ugare ona nai osvetnika smrti. Na priestolju hrvatskom pomolit e se za as nemona sjena kralj Stjepan za tim e uzbjesniti širom

a supruga mu, kraljica Liepa, pribjei

skomu muževe kao

kralju

Ladislavu.

Preko Drave

II.

;

kraljevine dugotrajan gradjanski rat, krvav spomenik, na

kojem

kao da se je urezala bajna Zvonimirova kletva: Hrvati

e

više imati vladara svoje krvi! *

Docum.

str.

178., llg., 470.

ne

Zaglavak.

Ustrojstvo hrvatske

pomone

ladje.

l^J/

—

mornarice.

Kraljevske, plemenske

— Zapovjednik mornarice je ban u — Admirali Rusin Jakov. — Pomorski — Pomorski mornari

satnici.

i

Pisari admiralski.

vojnici,

i

veslai.

ovim je lancima izcrpljeno možda sve, što nam se je u povjesti

vladara.

sauvalo o pomorskoj

Kolikogod su

sili

Hrvatske za dobe narodnih

te viesti riedke,

a više puta

mršave,

i

ipak su dovoljne, da se stee uvjerenje, kako su otci naši više viekova,

pomorskom silom, koja bijaše jaa prema nutarnjim odnošajima njihove države.

Odmah

za

od prvoga poetka, kada su zaposjeli iztonu obalu

Adrije, razpolagali bija

i

kralj

starije,

u potonje doba.

—

ratne

Hrvata u

dolazka

poslije

ove

strane

ili

sla-

nalazimo

polag neporecivih svjedoanstva, da se je zastava banske mornarice hrvatske vijala pred Sipontom dini

polovinom

okupu u novoj

Ta

je sloga

VII. vieka; znak,

ni

ve

tada na

na žalost brzo se razpala; pojedini plemenski Hrvatske u

države je

mornarica hrvatska u tom

pociepanost oslabila Hrvate

i

pod franaki jaram. Nevolja se opet

bili

postojbini, da su sainjavali jedno državno tielo.

rešine se pociepali,

pa se

u beneventanskoj vojvo-

da su Hrvati

ujedinjivati

,

VIII.

razdobju

ne

sta-

vieku nestalo, javlja.

Ta

je

na kopnu, pa su oni lako dospjeli ta

kao

da

ih je

opametila:

pa im je pošlo za rukom, uz nove

stali fra-

124

Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice.

nake

odnošaje, da stresu sa sebe mrzki

su se tada

odmah nakon toga

Hrvatsku. Prva se

Tada,

poetkom

IX.

U

gospodstvo na jadranskom moru.

konano nadvlada

Hrvatska

toj

i

u posavsku

kao pomorska

javlja

poima takmenje

vieka,

Oni

tudjinski jaram.

u dvie skupine: u dalmatinsku

složili

vlast.

Mletanima za

s

dugoj krvavoj borbi

Veneciju, pa gizdava ta republika,

za više decenija, prisiljena je

da dankom odkupljuje slobodnu

plovitbu po jadranskom moru.

U

u savezu

rica sudjeluje

s

doba hrvatska morna-

to isto

nekojim kršanskim vlastima, da se

oduzme Saracenima grad Bari u Italiji. Kada su se dalmatinski posavski Hrvati u i

vini X. vieka sjedinili

kraljevinom

u jedno državno

monom,

prvoj

polo-

Hrvatska posta

tielo.

da se je glede pomorske glede mogla ogledati mal ne sa svakom suvremenom evropejskom državom. U tom obziru viesti suvremenoga cara Konstantina dragocjene su nam nada sve. Žalibože, pre-

kopnene

kratko je stvu,

toli

isti

toga pomorska došli

sjajno doba:

trajalo to

pa nam

i

i

svoje

sile

taj

sila

nastadoše nemiri u kraljev-

ovjenani pisac napominje, kako je usljed

Hrvata malaksala. Takvi su odnošaji dobro

lukavim Mletanima, pa se nakon opetovanih napora najzad

otresoše ponizujuega danka za slobodnu plovitbu.

Tada

kraljev

sinovac dobio je ruku keri »prvoga zarunika Adrije«, gizdave

jedne Orseolovice, koja je kasnije postala hrvatskom kraljicom.

U XL

vieku kraljevi hrvatski

stave prevlast Hrvatske na moru.

da ne bude

bilo

ve

toliki,

proglasiti u

da je

sveanoj

i

sile,

bili

I.

da uzpoi

uspjeli,

Mornarica je Krešimira

bi-

mogao ponosno jadransko more »svojim«. Za vlade

znameniti kralj Hrvata

izpravi

i

utvrdjivalo, pa

pod

nje-

dugom veleznameCarigradom Venecijom. Kada

gjemije hrvatske sudjeluju u

nitom ratu, koji bijaše potresao je

sve

u tom

njezini uspjesi za Petra

taj

Zvonimirove to se jaanje nastavilo

govom vladom

bi

saveza mletako byzantinskoga.

hrvatska ipak jaala,

jahu

uprješe

Oni

i

i

pak nestalo hrvatskih vladara narodne krvi

državne mornarice hrvatske. ^ Da se vojna sila državna podiže

i

,

nestalo

je

i

opada prema tomu,

kako se nutarnji odnošaji državni razvijaju u povoljnom

ili

ne-


povoljnom pravcu, bjelodana je viekovima

istina,

ovjeanstva, pa

historije

koja se odrazuje u svim i

je ne bi trebalo pobliže razsvjetljivati.

samo

125

današnjem vieku,

u

Nego

ipak, obzirom

te

na

tom

ustrojstvo hrvatske vojene snage, dobro je, da se o

odnošaju nešto napomene. Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice za dobe narodnih vla-

može

dara ne

se

niti

daleka

iz

poistovjeivati

ustrojstvom

s

mornarica modernih država. Kao što kod svih sredovjenih na-

kod Hrvata, vojnitvo se u obe osnivalo na zadružnim naelima. Za kopnenu vojsku pleme i rod stavljahu pod oružje za to sposobnu momad pod plemenskim i rodskim roda, tako

i

starešinama, županima

i

vojvodama. Vrhovni pak vojvoda takve

vojske bijaše u prvo doba knez, pa kralj Hrvata.

kopnenu, vriedilo je bez sumnje

dilo za

i

za

Sto je vrie-

pomorsku

Svako primorsko pleme moralo je davati stanoviti broj nara

pomorskih vojnika. Tu razliku naglašujemo, pošto u

i

srednjem vieku, koliko

u starom, jedno bijaše nauta, mornar,

i

—

a drugo

miles classiarius

narima

vojnicima primorska vlastela

i

noviti broj

sagena

i

je

sila

dielila

u dvoje: u carsku mornaricu

glede opreme, pošto

smo

brizi caru,

bijaše nalik

Da

i

u pokrajinsku

ili

the-

druga pokrajinama, naravski, mornarice

za uzdržavanje cjelokupne

vi-

tko je morao skrbiti. Ovoj thematskoj mornarici by-

zantinskoj odgovarala je ^

Takva uredba

vladar.

vriedila

matsku. Prva bijaše na

djeli

su morala opremati sta-

koje bi se pridružile gjemi-

u istom predmetu u Byzantu i o kojoj ostavio obilnih viesti ve napomenuti car Lav VI., sin Macedonca.^ Prema toj uredbi byzantinska se pomorska

onoj, koja je

nam

pomorski vojnik. S tim mor-

kondura,*

jama, što je opremao sam

Basilija

silu.

mor-

kod Hrvata plemenska.

su primorske županije

imale

vlastitih

A

kada se ovo

sagena

i

kondura,

ne ima sumnje, pošto suvremenik car Konstantin u više spomenutom svojem djelu, gl. 30., veli: »Od rieke Neretve poima Paganija i proteže se do rieke Cetine. Imade

tri

županije:

rastoku, makarsku

i

duvanjsku;

od ovih županija, rastoka i makarska, položene su uz more, te imaju sagena, doim duvanjska je daleko od mora, te a dvi e

njezini žitelji živu

od ratarstva.«

—

2

Vidi na

str.

51.

'

126


predpostavi, onda se po sebi razjašnjiva dizanje

morske

sile

hrvatske. Tomislav bijaše

moan

kralj

padanje po-

i

on je vrstom

:

rukom držao red u zemlji, pa je svako pleme, svaki ban svoje obveze prema kralju i državi morao najtonije vršiti. Samo tako mogao je on razpolagati na kopnu sa 160.000 ljudi, a na moru kondura. Kada je pak hrvatski kralj sa 180 ratnih sagena i

postao

kraljem dalmatinskih,

i

sumnje, da su

i

ti

neko

redjen broj ratnih ladja, kao što su ih

a koncem XI.

vieka Mletanima.^ Napose

VI. vieku,

pak za dobu kralja

Zvonimira može se kazati, da je njegova pomorska pretežno sastojala ti

gradovi

tikim pravcem,

sila

možda

od gjemija primorskih gradova, pošto su

najodaniji

bili

iztonomu

davali prije

kako svjedoi navedeni primjer Salone u

carstvu,

ima

latinskih gradova, ne

gradovi davali za kraljevsku mornaricu od-

mu ga

što

on bijaše udario onim

pošto

i

mu

poli-

gradova

bijaše latinska stranka tih

nametnula.

Hrvatska ratna mornarica sastojaše

od plemenskih

ladja,

Kada

mona

bi

i

kralja

primorska vlastela

obveza prema kralju otimali

i

oni

s

bili

i

državi;

se,

da

a bez

vladara;

mornarica spala na same

da

izpunjala svojih

e

sumnje, tomu

se biti

sv.

Marka njihova

osobito u Iztoku, s kojim su

a kada bi

sila

tomu

se k

monijih velmoža od utvrdjuju,

hrvatska pridružili

kralja,

tada bi

mogaše biti na drugom mjestu

kojih ne

što je

je stanje hrvatske mornarice najboljim mjerilom nu-

tarnjih odnošaja državnih

pa se ova

zažvali koji put nje-

i

pod stiegom

kraljeve ladje,

Te injenice

znatan broj.

reeno, da

e

veih pogodnosti,

nutarnji nemiri, odpadanje

i

javlja

Vidi na

str.

Gerarda (Documenta vieka

tono

biti

u saobraaju.* Tako je eto pomorska

malaksala za slabih

*

posve je naravno,

e

gospodaricom laguna, pa

pomo, nadajui

trgovina imati i

slabiji,

primorski latinski gradovi, koji su u takvim prilikama

rado oijukali zinu

nasliedio

plemena ne

i

dakle od kraljevskih

od pomonih ladja primorskih gradova.

opremali

svoje

i

:

jaki vladari imaju

i

jaku mornaricu,

odlikuje; za slabih vladara mornarici kao

37.

—

str.

436.)

^

Vidi na

trgovake

str.

znade

se,

ladje

ak

72.

i

122.

—

da su Zadrani do obala

Sirije.

^

j^ života sv.

poetkom XI.

!

Vrhovni zapovjednik.

da

Kada

traga nema.

ni

skih, nestalo je

Reeno

127

pak nestalo narodnih vladara hrvat-

je

ratne mornarice hrvatske za uviek

i

da je vrhovnim zapovjednikom ratne hrvatske

je,

mornarice bio hrvatski vladar: prije knez, pa

ne samo

prirodno, nego

svih viekova,

daje se

a

posve u suglasju

i

izvesti takodjer

iz

To je bilo duhom vremena

kralj.

s

raznih historijskih

podataka. Vidjeli smo, kako je god. 839. dužd Petar Tradonik

krenuo

s

brodovljem proti hrvatskomu knezu Mojslavu. Ne mo-

je dužd s njime mir.^ Da ne bude Mojslav sam glavom zapoviedao hrvatskomu brodovlju,

ga nadvladati, uglavio

gavši

mletaki

ne

izvori

bi

bi se bili ograniili

»Sklavima«

i

mu

nahudi,

vele, da je prije

i

i

s

knezu Domogoju na elu

s

Orso Participazio

pa kada

;

nije

ga

je

osobno zapoviedao mornaricom

poslije toga mira

vatskom, osim neizravnoga svjedoanstva mletakih izvora,

nam

pismo pape Ivana

i

ga papa

hr-

jami

upravljeno Domogoju, u kojem

VIII.,

da zabrani

pozivlje,

ja-

mogao

Domogoj pobiedio, mletaki izvori Domogojem sklopio mir.^ A daje Domogoj

jer

dužd

»Sklavima« utanaen mir.

tim

krenuo je proti

ili

njegovo ime: oni

na to da kažu, kako je dužde krenuo proti

koga brodovlja dužd da

spomenuli

bili

da je bio najzad

— 866.

God. 865.

doista

gusarenje po jadranskom

dalnje

moru.^ Knezovi dakle hrvatski osobno zapoviedahu mornaricom

hrvatskom

:

pa

bivalo,

pomorskih vojvoda

za njihove vlade posebnih se nigdje niti ne

—

spominju,

nije

Za dobe kraljeva

stvar bijaše inae.

Da i

je hrvatski kralj

pomorske

sile,

bio

suvišno je

knezova nisu mogle

i

zapovjednik kopnene

vrhovni

dokazivati. Prerogative negdašnjih

izostati kraljevima;

dapae

ovi su ih mogli

imati u podpunijoj mjeri. Ali

niti

može

da je kada hrvatski

se ni

iz

daleka

izvesti,

iz

izprava, niti

zapoviedao svojoj ratnoj mornarici. Za to je

noga vojvodu, onako, kako u Byzantu admiral carske

i

morao

nije

—

Docum. str. 335—336. Docum. str. 6. Vidi na '

"

pisaca ne

kralj

osobno

imao poseb-

bijaše pomorski

strateg,

thematske mornarice. Kao što pak, u Byzantu

pomorskim strategom

—

kralj

iz

—

biti

Vidi na

str.

81.

str.

ni

jedan upravitelj po-

59.

—

2

Docum.

str.

364

;

Vrhovni zapovjednik.

128

krajine

ili

theme, tako

hrvatskim pomorskim vojvodom ne

niti

Ta

zna se da je bio koji župan.

možda

služba bijaše

najvaž-

u kraljevstvu, pa su za nju kraljevi opredjeljivali najpouz-

nija

muževe: po

danije

Na tom

svoj

prilici

iz

samoga kraljevskoga

zapovjednikom mornarice

kralja Držislava, bio

pa doista nje-

;*

gova prisega, položena u Trogiru u ruke dužda Petra

mogla

seola,

kraljevstvu

je imati

neku vriednost, jedino ako

ast, pošto se ne

tu

pan. Svetoslav

Surinja

bio bi

roda.

da je Svetoslav Surinja, brat

temelju se je uztvrdilo,

da je inae bio

zna,

nam

dakle prvi poznati

Or-

II.

obnašao u

je

i

žu-

hrvatski

admiral.

Kakva

pomorska

bijaše

nam

sila

hrvatska od Držislava pa mal

ve je

ne sve do Petra Krešimira,

iztaknuto, pa nije

Ovaki službenici ne

što

na javu, osim ako sudjeluju u zna-

izbijaju

menitim dogadjajima,

ili

ako je pomorska

daju, doista

mona. Takvom

pod Petrom

I.

kojom zapovie-

sila,

je postala hrvatska mornarica tek

Krešimirom, koji je ponosno proglasio jadransko

more »svojim«, »hrvatskim«. Sada nam

se javlja

moristicus

morscicus

(mjesto

zapovjednik

i

Krešimirove mornarice, pod polatinjenim naslovom i

udo,

doba ne javlja admiral hrvatske mornarice.

se za cielo to

morsticus

od morski), a

naslov pod kraljem Zvonimirom izmjenjuje

s

taj

se

dux Ma-

drugim:

rianorum (od mare, marianus, pomorski vojnik), vojvoda pomorskih vojnika. U starim našim izpravama spominju se dva takva vojvode mornarice: neki Rusin, oko god. 1065. pod Krešimirom, pa Jakov, od god. 1076—1089. Sudei po mršavim podatcima, što se izvesti mogu iz izprava, oba ta vojhrvatske kraljevske

vode spadahu u red prvih dostojanstvenika kraljevstva hrvatskoga im se nigdje ne dodjeljuje uz službeni naslov

ali

Rusin, kao pomorski izpravi iz god. ili

1065.,

Gomajskomu, u Vidi na

*

etc.«

str.

ego Rusinu s,

facio .

.

.

-

sv.

Petra u Selu

nekoliko svojih zemalja.^

2

Documenta

str.

qui et

mor stici

de

»quas quidem terras

onaj župana.

vojvoda, javlja se prvi put u svojoj

kojom dariva samostanu

Poljicima, 82.

i

98.

:

terris,

U tom

»Brevem recordationem que sunt

Rossene moristicus

prius

in

Tristenico

donavit

mo-

129

Admirali.

spisu njegovo se ime spominje više puta,

morsticus

ali

uviek s naslovom

moristicus, pomorskoga vojvode,

ili

ima spomena, da

bi bio

županom

i

njegove

darovštinu poslije

bilo koje

odobrila

smrti

inae ne

a

Tu

županije.

je

njegova žena, koja

tom prigodom svomu pokojnomu suprugu dodaje naslov morstici, pomorskoga vojvode, a bila bi jamano spomenula, da ast župana.^ Poslije smrti kralja Petra bude on obnašao i

Krešimira

odobrava njegov nasljednik,

darovštinu

istu

Slavi, brat našega pomorskoga

vojvode

prigodom Rusinu se ne dodjeljuje ristica.

Konano pak

koji drugi

kralj

Ali ni

tom

naslov, osim

mo-

Rusina.''^

spominje se Rusinovo ime kao negdaš-

njega svjedoka na kupoprodajnom ugovoru, u jednoj izpravi god. 1080.,

ali

ga se poznaje samo kao morstica.^ I. Krešimira svakako je spadao

tu

i

iz

Admiral dakle kralja Petra

medju prve velikaše

kralj evs-tva

sliedio je Petra Krešimira

zetom.*

Sam pako Rusin

na

;

brat njegov,

ta

mu

priestolju, pošto

Slavi, na-

rek bi bijaše

polag darovnica, svoje po-

imadjaše,

sjede u okolici Solina, dakle u blizini kraljevskih dvoraca.

Može gaše ne

se primietiti, da

biti

morsticus

ili

moristicus mo-

naslov zapovjednika mornarice, nego da se je pod

moglo razumjevati koju drugu

tim naslovom

Ali ta primjetba ne stoji,

protumaiti ne može,

pošto

niti je

filoložki se

ast.

ili

na kraljevu dvoru koja

obstojala

služba, na koju bi se taj naslov niti

službu

gornja rie inae

iz

daleka

mogao

proteg-

morsticus izmjenjuje u izpravama s onim dux militum marianorum; a ovaj nam samo potvrditi može, da je morsticus bio bez

nuti.

Osim toga

da se

valja uvažiti,

taj

naslov

e biti

svake sumnje naslov pomorskoga vojvode. Medjutim, to jos bolje utvrdjeno s onim, što sliedi.

Za kratke vladavine brata admirala Rusina, nasterio

stici

sancti

Petrus

de Gomai, et post mortem ipsius

Petri

Slavus,

eius,

filius

Slavi .... confirmavit.«

—

^

Slavizo,

et

Docum.

ibid.

—

(Rusini) morstici, venit uxor eius etc.«

cum,

str. 135.

:

»Denigue comparavi

suo consobrino.«

—

Popari: Pomorska

* sila

Smiiklas: Hrvata.

.

2

:

kralja

Rossene mori-

avunculus

»Deiiique post

eiusdem

mortem

Vidi notu predzadnju.

coram morstico Rusino Pov. Hrv. I, str, 251. .

.

Sla-

et

Petri prefati

—

^

Do-

Grubizo

9

1

30

Admirali.

ne ima u listinama traga zapovjedniku kraljevske morne znai, da Slavi nije imao svoga mor-

vica,

narice. Ali to još

mu se uspomena nije sauvala, ne budui imao da bude naveden kao svjedok u izpravama, od kojih se

stica, nego prilike, ni

jedna Slavieva u

Netom

cjelini

je Zvonimir

godine javlja nam se

nije

bio

sauvala.

ovjenan za

njegov admiral,

i

marianorum militum. Tu ast

kao

ili

dux

obnaša neki Jakov, koji se

drugim naslovom; dapae, u jednoj te prije

odmah prve

izpravama spominje sada pod jednim, sada pod

u

izmjenice

kralja,

morsticus

m arianorum

izpravi dolazi naj-

istoj

dux, pa kao moristicus.

što za Rusina, brata kralja Slavia,

i

Ali,

kao

za Svetoslava, brata Drži-

slavova, nigdje ni za Jakova ne ima traga, da je bio jedan od

hrvatskih župana.

Admiral Jakov spominje se prvi put u jednoj izpravi god. 1076., gdje se javlja kao svjedok, pod naslovom

marianorum

dux.^

U

iz

Jacobus

drugoj jednoj izpravi imenuje ga kralj

Zvonimir svojim povjerenikom, da u njegovo ime uvede u posjed darovanih zemalja predstojnicu samostana sv. Benedikta u

Na

Spljetu.'^

kojom

kraljevskoj darovnici,

Zvonimir darovao

je

nadbiskupskoj nadarbini spljetskoj cielu cetinsku župu,

svjedoka Ja

c

obi

župana Pribine Crne,

put

iz

mu

i

mor stici,

ninskoga župana Adamia.^

stoji

ime

imena cetinskoga

to izmedju

i

Na

darovnici Petra

1080, admiral Jakov spominje se dvakrat: prvi se dodjeljuje naslov marianorum dux, a drugi put god.

moristicus. Dapae, u satnik,

izpravi spominje

toj se

te njegovi vojnici.

ijedan njegov

Pošto se je naime radilo o razpri

sbog posjeda, admiral Jakov službeno je uestvovao roištu, praen od nekolicine vojnika, te od svoga satnika Dobrovida (Dabrovit) ^

i

Documenta

marianorum immemoratis

str.

lll.

—

ex parte nostra

terris

permisimus.«

^

(Savide).*

Docum.

legatum

—

^

Tu

str. 113.:

et

je

Jakov uestvovao

»Jacobum vero

introductorem

Documenta

str.

117.

ducem

abbatisse

—

*

fieri

Docum»

»Unde nos convocatis iterum multis Spalatinorum nobilibus, inter Jacobum marianorum ducem cumsuis militibus inteActum est ante notitiam horum testium: ducis (Jarogavimus

str. 128.:

quos etiam resse

pisara Zavide

1

Admirali.

po svoj

Na drugom jednom mjestu

u kraljevo ime.

prilici

1

ora m eodemjacobo

morstico;^

navodi darovnica kralja Zvonimira

niže, gdje se

ime na-

i

na poastnom mjestu, prije svih

to

i

a malo

svjedoci na

i

imade

spomenuti, izmedju kraljevskih svjedoka

njoj

šega admirala Jakova,

istoga

prisuu bio sklopljen kupo-

spisa spominje se, da je u njegovu

prodajni ugovor,

3

dvorskih dostoj anstveni ka ostalih velikaša.'-^ Spomenut je takodjer kao moristicus na synodalnoj povelji i

spljetskoga nadbiskupa Lovre

iz

— 1089.,

god. 1088

odmah

to

i

prije onoga gradskoga priora spljetskoga.' Konano pak na izpravi, stoje zadnji hrvatski iza kraljeva

kojom

a

Stjepan

slabi

kralj,

imena,

II.

izdao god.

1088.

ili

1089. u Šibeniku,

darovnice svoga predšastnika, kralja

je odobrio nekoje

to odmah prije svih župana

Zvonimira, admiral Jakov nalazi se izmedju svjedoka, crkvenih

poslije

dostojanstvenika,

a

i

i

dvorskih astnika."* Pošto dakle lit

do

morsticus, moristicus,

naslovi

um marianorum dux

na admirala kraljevske mornarice,

li

zvao vojvoda morski, skih vojnika, to se

Slavia,

panom

Jakov,

i

ili

moraju doista

II.,

pomorski, je

i

Rusin, bivali

i

su

pak

ili

iz

vojvoda mor-

Rusin,

brat kralja

pod Zvonimirom

služio

smatrati

ratne mornarice hrvatske. Ti

dnja

mi-

prema tomu

koji se je

nosioci tih naslova

koji

te

nisu se mogli odnositi na nikoga,

zapovjednici, kao

Svetoslav

samoga kraljevskoga roda;

vidi se iz listina, prvi doglavnici

Stje-

i

zapovjednicima kraljevske

od svjetovnih

kraljevi;

Su-

oni su, veli-

kaša kraljevstva, oni su prvi; zastupaju kralja u raznim prigocobi) videlicet eius

.

.

str. 132,

jam

dicti et sui

psari

Dabrovito setnico« (satnik).

.

:

.

.

.

(pisari) Savide ac ceteris militibus

—

*

Docum.

»ante Laurentium archiepiscopum,

Damarado Dvornicum,

Vilcina Sagorsticum.«

—

^

coram Stephano rege Chroacie

Laurencius

str.

132.

—

'^

Docum.

Jacobum morsticum, Docum. et

str.

I47,:

»Ego

Jacobo moristico,

—

* DoFirminoque priore multisque aliis nobilibus presentibus .« cum. str. 149.: »Actum est hoc apud castrum Sibinico in die prefate .

.

•

.

noticiam

horum testimoniorum:

solempnitatis

ante

archiepiscopi

.... Jacobi morstici, Lubomiri

ristici,

.

.

in

tepci,

Uiseni zetinstici, Dragoslavi zagorstici« ....

primiš

Laurencii

Stresigne brebe-

132

Admirali.

dama, dapae rješavaju u njegovo ime

vode u izpravama kao dvorskim

i

astnicima,

odmah

svima, priznaju

moristica odmah

ljeva imena,

dapae nijednoga drugoga

ne spominje.

K

u svojoj iza kra-

velikaša hrvatskoga

brodovljem, prati vladara po raznim

s

residencijama: u Solinu, Šibeniku

u Spljet, te prisustvuje

Kninu; a dolazi

i

synodalnoj

skupštini.

s

Kada

kraljem

sticusa u

kraljevoj

ne ima;

pratnji

doba

u to

a

a na

izdaje,

kralj

doznajemo

to

pak

je

ratno doba, kao za vrieme normansko-byzantinskoga rata,

velja, koje

niti

mor-

se takodjer razabire iz izprava, da

sticus, ako nije odsutan

i

pred

navodi

spljetski nadbiskup,

synodalnoj izpravi spominje Jakova

tomu

županima

Tu im prednost

dostojanstvenika.

pa primas Lovro,

drugi,

i

razpre;^ gdje se na-

pa im se ime ponajviše

crkvenih

iza

i

svjedoci, imaju prednost pred

moriz

po-

njima se admiralove

doim netom se rat spominje mu se ime u listi-

ime, kao prisutna svjedoka, ne spominje; svrši

on se u domovinu povrati,

i

nama

redovito. Iz tih podataka

rala Jakova iz

i

to,

razabire se n. pr. glede admi-

da se je živ povratio na elu svoga brodovlja

rata normansko-byzantinskoga nakon višegodišnjega izbivanja.

Da

ne bijaše

admiral hrvatski

primorske koje

ujedno

i

imade u izpravama

županije,

župan, sijaset

pa

niti

dokaza.

Dovoljno budi, da se navede samo jedan. Župani se navode u poveljama naslov ^

naina:

na više

jupanus,

ili

Vrlo

injenica,

je

važna

razpri sbog zemljištnoga

pozvao kao razsuditelja,

ducem«; a

im je imenu

ili

im je

naslov

taj

dodan obeniti

upodpunjen oznakom

netom spomenuti Petar Cerne u nekim Miroslavom (Docum. str. 128.) uz mnoge plemie spljetske, i Jakova »marianorum što je

posjeda

još je važnije, što je

s

to roište došao

Jakov na

uz pratnju ne-

kolicine vojnika. Pred tim povjerenstvom vodila se razprava, pa se je ko-

nano

i

sklopila nagodba.

Jakov, onda njegov pisar

S ovim

se

Na

odnosnoj

Zavid,

ne bi slagalo, što

državljani tražili pravni liek

nekoji

Raki

izpravi prvi je vojnici,

podpisan admiral

veli (Nutarnje stanje, str.

neposredno

i

—

pa satnik Dobrovid.

150), da su

lino kod samoga vladaoca,

te

da se nigdje ne nalazi, da bi se obraali za to drugim dostojanstvenicima. Ali treba takodjer priznati, da je ovo jedini sluaj u najstarijim našim

pravama, gdje drugi dostojanstvenik rješava priepor o posjedu,

inio sam vladar; nego

voda

bijaše u sve

i

to je ujedno

sjajnim dokazom,

posve prvi pouzdanik vladarev

i

što je

da pomorski

iz-

inae voj-

najuglednija linost.

Pomorski astnici.

dotinoga

teritorija,

133

im je pak naslov župana izmienjen

ili

s

onim comes-a. Tako imamo spomenute u listinama: Slavic

jupanus, Zidimir jupanus, Slavogost jupanus;^ onda: Cusma jupano, Lucce teste, ego Petrus j upanusdeSidraga, Adamizi nonensis jupani, Jurra nonensi jup ano," ili pak: Dobrili comitis Cleunensis, Pribini comitis cetinensis.^ Ali nigdje ne ima traga, da bi se naslov morsticus upodpunio teritorijalnom oznakom, niti se daje iz iega zakljuiti, da je morsticus bio županom primorskim, naime

primorskom,

one županije, koju car

parathalassia,

Konstantin naziva

(7:apada)â<7(7ia).'*

toga dalo

Iz

da su kraljevi hrvatski povje-

bi se dosta temeljito zakljuiti,

zapovjednika brodovlja najpouzdanijim osobama

ravali službu

samoga roda kraljevskoga, nipošto pako kojemu od monih župana, koji su time mogli samo

iz

sebi dosta

ve

po

osiliti

i

postati pogibeljni za kraljev auktoritet. Iz listine

imao

i

Petra Cerne razabire

psarus,

svoga »pisara,«

je pisar bio s njime

se,

koji

da je admiral Jakov se je zvao Zavid.

na više spomenutom roištu, pa je

veden na odnosnoj izpravi kao svjedok. Ovakav minje

se

naslov

u

starim listinama

mogao protumaiti,

pisar(us) = scriba,

Raki

toga

ili

samo nego

dvakrat;"*

kao

Taj na-

i

psarus

spo-

a ne bi se

pokvarena

taj

od

forma

kao psar, nadstojnik pasa.

psa rusa

drži za nadstojnika

pasa

dvorskih

za lovake svrhe. ^ Doduše, može se dozvoliti, da je kralj imao i

svoga »psara«, kao što je imao

više

navedene izprave

proizlazi,

i

svoga

»sokolara«

da je Zavid bio

ali

;

psarus

morskoga vojvode Jakova,^ a nemogue je dozvoliti, da ratnim ladjama bilo mjesta psima u obe, kamo li da bilo u tolikom broju,

nadstojnika.

da je admiral držao za njih

i

je

na

ih je

osobitoga

Osim toga takav nadstojnik predstavlja

—

iz

po-

se kao

^ Docum. str. ^ Docum. str. 86., 90., 91., 115., 117., 164. 94,, 111. * De adm. imp. cap. 30. Docum. str. 106. To mnienje zastupa Raki. Cf. Documenta str. 98. i 512., pa »Nutarnje stanje« na str. 172. ' Docum. str. 82., 128. ' Docum. ® Nutarnje stanje, str. 114. str. 128.: »Actum .... ducis videlicet jam dicti et sui psari Sauide«.

—

—

^

—

—

—

—

;

134

Pomorski astnici.

mogao

osobit luksus, koji je

pošto u dvorcu

u kraljevu dvoru,

pristati

dostojanstvenika

pa

kraljevstva,

ni-

ali

ma

on

bio

Nadalje priinja se malko udnovato, da je nad-

koliko visok.

stojnik pasa, pa bilo

i kraljevskih, bio toliko ugledan, da je kao svjedok na poveljama uz najvee dvorske državne dostojanstvenike. S toga upravo ne nalazimo kao

mogao i

fungirati

svjedoka na poveljama

kraljevskoga sokolara, koji je u istinu

ni

premda bi bilo pristojnije da bude uestvovao kod toga on, nego li nadstojnik pasa. ini se dakle nemogue, da naziv psa rus odgovara nadstojniku pasa, nego izgleda, da je to samo pokvaren oblik od pisar us, kao što imamo sokobio na dvoru;

'

la r(us), p s t e Psarus može se

kancelara

ni c (us)

1 j

i

mogao

tajnika kraljeva

i

razne druge polatinjene naslove.

pisar,

samo kao

protumaiti

biti

jeûz

koji

u kraljevskoj pisarni

a mogao je takova inovnika imati vojvoda ratne mornarice. Takav pisar bijaše u rimskoj ratnoj mornarici, navališ scriba;- a ne ima razloga, da mu se ne prizna obstanak na i

i

i

psar

hrvatskoj. Koliko je toliko je

Na

pisar

bio nuždan.

gjemijama hrvatskim vojnici u službenoj

kraljevskim

m ar

iatinštini zvali se

slova

i

a n

zapovjednika:

njihova

ete

naravno, pomorske

nego samo dio

m

i

i

1

t

i

e

s,

U

'

da

god.

iz

su

1070.,

sokolarom;

ali za

takvo

ništa drugo.

Da

pak

je

privatna darovnica.

djuje

i

niti je

Na

što je

bi proi, pošto

je

na kopnu,

i

Cerne. slagali

Afri, svjedok na

u Zadru, sa Afriem, kraljevim

osim jednakosti imena, ne vojuje

Afri, svjedok,

i

bio ista osoba

dotina

s

listina nije

Afriem, kranego obina

važnijim izpravama sokolaru, kao svjedoku, ne ima

veli (str.

inter aliud genus scribarum

—

^

Osim nekojih

II., str.

497.

nadpisa, to

nam

potvr-

169.): »Navališ scriba, qui in nave apparebat,

minimae

quod periculis - Kod Marquardta: R5mische

dignitatis habebatur,

eius ministerium esset obiectum.«

StaatsverwaUung,

izkrcavali

vojnici

sastavljenoj

moglo da bude

Festus, gdje

quoque

takvi

poistovjeenje,

taj

ljevim sokolarom, moglo

spomena,

se

i

Petra

listini

dodanu Documentima^ poistovjeen

kazalu,

jednoj izpravi

dux. Kao

niesu se sasvim razpuštale u mirno doba,

pa su do potrebe, sudjelovale

njih,

dokaza,

što se izvodi iz na-

marianorum

kao što vidjesmo u sluaju, navedenom u

Ne ima

memogu,

na ratnim ladjama bio

Pomorski astnici.

u kopnene ete;

mogue, osobito prigodom naTo se dandanas radi, a

posve

je

ali

135

vedenih prekomorskih ekspedicija.

i

radilo se još u rimsko doba. Rimljani su višekrat izkrcali voj-

nike sa misenske

i

mornarice, pa ih

ravenatske

posadu u Rim, gdje su se tako osnovali

castra Misenatium

eta,

i

odpremili za

tabori tih pomorskih

Ravennatium.^

i

Glede astnitva na hrvatskoj kraljevskoj mornarici ostala

nam

najstarijim našim

uspomena jedino za satnika, koji se u sitni c, setenic

je

izpravama piše setnic,

valjda zapoviedaše nad stotinom ljudi, kao bi

mu

dakle odgovarao

turio bijaše

classiarius, ili

jer

mu

na

kako

nijednoj,

ve

je

navarhi,^ zapovjednicima

i

razloženo, ne

od

stariji

protezati na vojnike

mogla

se zapovied

Taj

Naslov

kopnu.'-*

poznatomu rimskomu cen-

bijaše valjda još

ili

setinic.

na

sudu mjerodavnih arheologa,

po

koji,

ravan u asti trierarhi

pojedinih rimskih liburna,

pošto

ve

nama

i

i

i

njih,

dviju ladja,

redovito

bijaše

stotina vojnika. Zapovjednik ladje, što bismo danas kazali ka-

petan, zapoviedaše nad

zapoviedaše vojnicima.

morstica Jakova možemo

erne,-*

veslaima mornarima, doim satnik S toga Dobrovida satnika, koji se uz i

spominje

uzeti za

na više navedenoj izpravi Petra

vojnikoga

zapovjednika na jednoj

ceni turio classiarius na rimskim liburnama. Da Dobrovid ne bude bio skupa sa morsticom Jakovom na navedenom ro-

ratnoj hrvatskoj sageni

ištu; da se

.u

ili

konduri, onako, kako bijaše

izpravi ne bi spominjali prisutni vojnici izriito

kao pomorski, Jakovljevi, moglo vid ne spadaše ^

u

Marquardt

mornaricu, o.

c

II.

str.

bi se misliti,

da satnik Dobro-

da mornarica hrvatska 494.

—

^

Cmjic':

niti

ne

Ljetopis Duklja-

—

nad stotinu ljudi.« 2 Marquardt o. c. str. 496.: »Ueber das Verhaltniss der trierarchi, navarchi und centuriones classiarii (Orelli 3617, 3618. Henzen nina, str.

6897.)

ist

19.:

»I

nichts

uiniše

bekannt.

ki

satnike,

Alle

drei

satnici

bi§e

scheinen aber

dem Range zum

gleich zu stehen. Ein Navarch der misenatischen Flotte wird einer

Legion promovirt (Henzen

n. 6871), ist also

weniger

ziemlich

Centurio

als dieser;

Ermordung der Agrippen wurden commandirt der trierarchus Her ule i us und der centurio classiarius Obaritus. (Tac. ann. 14, 8.) — * Dozur

cum.

str.

128.,

131.

Pomorski astnici.

136

mogui

se

razlozi, te

imenom

Dapae

poznatih.

u

koliko mjesta, gdje

se toli složno stjeu svi

ne može razložito zaniekati, da drevna

ne imadjaše

naša mornarica

tom

Ali u

imadjaše takvih astnika.

na ono ne-

nevjerojatno, da

nije

pod tim

satnika, upravo

svojih

izpravama nalazimo spomenuta

starim

kao svjedoka koga satnika, ne bi se moglo razumievati satnika kopnene sile, nego pomorca, vojnikoga naime zapovjednika ratne jedne ladje.

Evo

zašto.

Na dvoru takodjer

uz druge astnike nalazimo

hrvatskih kraljeva

»djeda«

i

ili

»deda«. Za

nj

koji upravljaše

bijaše

je bila svakako dosta visoka

sumnje bio

stariji

na jednoj povelji »djeda Ivana«, i

iz

ono, što na

te je

u kopnenoj

satnika

To

'

»djed« bez vojsci.

Pa

Saracena (Sarazinaili Sracina)

god.

1070.

to izmedju

i

ast na dvoru,

od prostoga

nalazimo, da ime satnika

:

maior-domus.

majordom,

od-

da bijaše župan,

t. j.

dohodkom dvorskoga gospodarstva

dvorovima

zapadnim

mu ast

se drži, da

govaraše onoj »villicus-a« eškoga dvora,

stoji

imena

prije

dvojice

imena dvorskoga župana:

ninskoga

doim na drugoj jednoj izpravi iz iste godine Sovine (Souenne) sliedi odmah iza imena pri-

zastobrinskoga;'^

ime satnika

sutnih župana, a onda je tek navedeno ime dvorskoga djeda.^

Na treoj

dad

opet

izpravi

iz

iste

godine,

Chroatorum

gdje

prodaje nekakav posjed samostanu sv, Krševana u Zadru,

medju svjedocima su navedeni poznati nam satnici Sovina to odmah do imena dvojice prisutnih župana * doim, uzme li se kao autentina darovnica kralja Petra I. Krešimira iz god. 1072., na njoj, osim dvojice dvorskih astnika trojice župana, navedena su imena samo još dvojice astnika: Sovine Veenega.^ Ili dakle treba priznati, da su i obini satnici iz kopnene vojske bili doista visoki astnici, stariji od

i

Saracen,

i

;

i

i

samoga kraljeva majordoma, što

no *

cum.

i

rimski

Raki:

str. 80.

—

Nutarnje stanje *

ili

da to bijahu

satnici pomorski,

centuriones classiarii, Docum.

str.

84.

str.

—

114. ^

—

^

Docum.

zapovjednici na

Docum. str.

90.

str.

83.

—

^

Do-

Pomorski astnici.

ratnim ladjama,

samo za vojniku

ali

turenarke

vremeni byzantinski

Može

narodnoj

hrvatskoj sile

dobe

za

vojsci

su-

u kopnenoj vojsci biti

u kopnenoj

i

Nego takva primjetba ne

kraljevstva hrvatskoga.

ondašnje kopnene

i

da je takav mogao

se ne smije sravnjivati današnji europejski

u

kao što bijahu

stranu,

(roup-^vap/ai).*

se primietiti, da je danas satnik

dosta visok astnik, pa sili

137

pošto

stoji,

satnik sa satnikom

Ustrojstvo

kraljeva.

hrvatske osnivaše se na jednakim nae-

lima rodstva, kao što bijaše do nedavna crnogorska vojena or-

ovjek sposoban

ganizacija. Svaki

pleme

išlo je

oružju bijaše vojnik, a svako

u boj sa svojim vojvodom.

kada

I

je

knez Danilo

preustrojio crnogorsku vojsku, pridržao je stari osnov:

komu plemenu naša,

t.

na svako sto

postavio je vojvodu,

a na svako deset ljudi

satnika hrvatskih spomenika,

j.

Ovaku

deseara.

staru

plemensku vojsku hrvatsku

vatsko-ugarskih kraljeva zamienila je nova sastavljena vojska, kada je dirati

u zadružni

Kada

i

iz

tek

za hr-

plemikih družina

kod nas feudno pravo poelo

družtveni život.

i

se te injenice

sva-

t.j.

ljudi stoti-

pro-

^

uzmu u

obzir,

onda se lahko

raza-

bire, da je u plemenskoj organizaciji hrvatske vojske za dobe

zauzimao

kraljeva satnik s

kojega

bi

takav obini

mjesto

niže

satnik

a

;

ne vidi

kopnene vojske

na kraljevu dvoru ravan astnicima dvorskim, kamo

se

razlog,

mogao li

biti

pak pred-

smo vidjeli u nekojim izpravama, da satnik samomu kraljevskomu majordomu, koji se gizdao naslovom »hrvatskoga djeda«. Ako se je od kopnene vojske prednjai na dvoru, to su mogli plemogao tko da iztie njaiti im, kao što

prednjai

i

"^

i

menski vojvode,

pak tisunici, kojih

ili

kod Hrvata, nikad pako jednostavni s

velikom vjerojatnošu kazati, da

je

po svoj

satnici.

satnici,

što se pojavljuju u

pratnji zadnjih naših narodnih kraljeva, te stoje

pana, a na izpravama imaju precedenciju

bilo

prilici

S toga se može

pred

odmah do

astnicima, ne izkljuivši ni samoga majordoma, ne mogahu ^

—

^

Gfrorer

Docum.

str.

o.

84.:

Popari: Pomorska

c.

II.

str,

415.

—

'^

žu-

svim dvorskim

Racki: Nutarnje

biti

stanje str. 173

»Ego Johannes, Chroatorum dad.«

sila

Hrvata.

1^

Pomorska momad.

138

štetnici

kopnene vojske, nego vojniki zapovjednici na ratnim im je naslov bio istovjetan

ladjama; pa je samo sluaj, što

onim stotnika na

s

bijahu

upravo kao što

kraju,

centurione s

na kopnu

kod

i

starih

samo dometak classiaris, kao što su hrvatski »morski« satnici. Druge asti, izuzamši admirala satnika, u

bili

i

i

nam

mornarici hrvatskoj nisu

ima sumnje, mene.

nam

ali

Da

poznate.

nije

udo,

ni

kada

valjda

kraljevskoj

o tom ne

ih je bilo,

stare izprave o njima

To u ostalom

Rimljana

na moru, a potonji su imali

i

ne sauvaše uspo-

da takvi

se uvaži,

astnici nisu mogli utjecati u javni život.

Glede broja vojnika na hrvatskim sagenama

ve

je razloženo, gdje bijaše

a sva je prilika, da je

za vlade

broj

taj

i

kondurama

govor o dobi kralja Tomislava; Petra

Krešimira

I.

i

Zvonimira bio još vei. Sto se napokon veslaa tie, su tu službu, kao bilo

kod Mletana

vieka,

pa

nije

i

moglo da inae bude kao što

je,

evala;

zemalja

u inozemstvo.

i

Ta

prisege kralja Zvonimira, pošto

spominju robove preesto,

je,

bilo

u

nam zabranu

trgovina nije prestala ni poslije

nam

izprave

a imadjahu ih

primahu na

robom

samo kršanske države, nego

Saraceni, proti kojima je Venecija izdala poznatu

za svoje pomorce god. 960.

veslanje na

i

Spomenuto

osobito u X. vieku, glavno tržište takvom

koji ih ponajviše

je

kod Hrvata. U kraljevga je ne samo za nu-

bilo

Pulju, odakle se obskrbljivahu ne i

Tako

ni

je obradjivanje

ladjama, nego se je prodavalo

da

glede njih je kazano, da

kod drugih naroda prve polovine srednjega

stvu je trgovina robljem tarnje potrebe,

i

u rimsko doba, obavljali robovi.

i

dar, ali

i

i

i

poslije

crkve

i

g. 1076.

samostani,

kupovahu takodjer.

-

Gdje je

Popari Bare:

što.

pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara. Strana

Pripomenak

I.

IliPi,

III

Dalmate

i

rimskim liburnama. Liburni. — Pomorstvo Ilira. —

Njihovi Navale Dalmato-rimski ratovi. Ladje Liburni saveznici Rimljana. Rimljani nazivlju bitkom kod Aktija.

Rimljanima. Dalmata na Liburne. ratovi

s

—

—

—

—

— ladje oblik oprema rimskih liburna. — Veliina Oblik ratnih liburna. — Redovi vesala. — Tornjevi na palubi. — — Letei mostovi. — Asser. — Pomorska (rostrum). — Pomorske igre rimske. — Pojedine esti ladje. — Jedra. — Sidra. — Imena liburna Vojska na liburnama. — Praefecti. — Tribuni. — Navarchae. — Centuriones. — Trierarchae. — Glavari veslaa. — Kormilari. — Proretae. — Ronilci. — Pomorski vojnici. — Veslai. — Manje — Mornari. — Pomorska — Bojni red. — Pomorska bitka. — Gothska ratna Liburna odluuju »liburnama« svoje ratne

n.

i

i

Sjekilj

artilerija.

III.

artilerija.

ladje.

mornarica.

—

Bitka pod

Ankonom

pomorskoj

sili

24

Hrvata.

—

—

BrodoSeoba Hrvata. Prva pomorska vojna Hrgradnja Hrvata u pradomovini. Uzroci malaksanja pomorske sile Hrvata u vata god. 642. Byzantinska Prva dubrovaka galija. VIII. stoljeu. Plahost Mletana na Mletaka mornarica. mornarica. moru. Mletani se utjeu hrvatskim brodograditeljima.

L Za vlade hrvatskih banova.

—

—

— —

—

—

—

—

140

Gdje je

Poetci borbe na moru

što.

—

Mletanima.

strana

—

Neretvani. Ban Moislav (god. 830. 850.) i dužde Petar Tradonik. Saraceni pljakaju obale jadranskoga mora. Hrvati uznemiruju Mlets

—

—

—

— Ban Trpimir (god. 850.— 864.) — — 876.) - Hrvati u koaliciji kršanskih država proti Saracenima. Šalju svoju mornaricu pod Bari. — B3^zantsko brodovlje pustoši hrvatske obale. — Nova neprijateljstva Mletanima. Posreduje papa Ivan VIII. — Ban Sedeslav (god. 877. — 87Q.) — Ban Branimir (god. 879. — 892.) Mletanima. Bitka kod rta »Micha« Njegove borbe 887.) — MJetani traže saveznike protiv Hrvata, — Mletani poiane u samim lagunama. Ban Domogoj (god. 864.

s

s

(g.

....

maju plaati Hrvatima danak za slobodnu plovitbu II,

—

Od kralja Tomislava do Držislava.

40

Ban Tomislav

—

postaje kraljem svih Hrvata (g. 925.J. Njegova vojna sila, Kolike bijahu Tomislavove ratne ladje? Kralj Krešimir I. Kralj. Miroslav (god. 945. (god 930.-945.)' 949.). Ban Pribina. Nemiri u Hrvatskoj. Vojna Mletana proti Neretvanima. Otmica mletakih djevojaka. Pomor-

—

—

—

—

— —

— —

—

—

—

—

Odakle pomutnja glede narodnih ska sila Hrvata malaksa. granica Hrvata. Trgovina s robljem. Kralj Držislav (oko god. 970. Trea prekomorska vojna Hrvata. 1000.). Borbe Dubrovana s Mletanima. — Bjzantinsko brodovlje Dužd Petar II. Orseolo. u jadranskom moru. Iztoni car ustupa mu svoja tobožnja prava na Dalmaciju. Izdajstvo Svetoslava, zapovjednika hrvatskoga brodovlja

—

—

III.

—

—

—

—

mletakom Ivan djakon.

—

Sabeliko.

taki

noviji

danku.

— —

—

—

i

—

Lui

historiari.

—

— — emu bijaše prihodi hrvatski. —

Niemac Gfrorer.

—

namienjen mletaki danak. Državni Pomorski Župan. Ratna mornarica hrvatska u mirno doba

—

IV.

68

mnienja iz raznih pisaca. Andrija Dandolo. Sagorninova kronika. Ivan i njegova protuslovja. MleBilježke

82

Od Držislava do Stjepana n. — Dalmatinski

gradovi šuruju s Mletanima. Petar 11. Orseolo zauzima ih bez odpora Hrvata. Duždevo vjenanje s morem. Krešimir II. (oko god. 1009. 1035). Njegovi napori da uzpostavi gospodstvo Hrvata na moru. Stjepan I. (god. 1035. do 1058.). Vojna dužda Dominika Contarini. Pokušaji Mletana proti Dubrovniku. Petar I. Krešimir (god. 105 8. 1073.) uzpostavlja prevlast Hrvata na moru. Kraj Slavi (god. 1073. Normani u Dalmaciji do 1075 ) Dmitar Zvonimir (god. 1076. — 1089.) i njegova politika. Utjecanje Zvonimirovo u razpru izmedju Grgura VII. i Henrika IV. Savez hrvat5>ko-normanski proti byzantsko-mletakomu. Zvonimir šalje brodovlje u Italiju. Vojna hrvatsko-normanska u grkim Bitka pod Draem. vodama. Bitka pod Kasopom. Smrt Roberta Guiscarda, Posljedice ove vojne u Hrvatskoj

—

—

—

—

—

— — —

—

—

Zaglavak.

—

—

—

—

—

— —

—

—

—


—

—

plemenske i pomone ladje. Zapovjednik mornarice je ban u starije, kralj u potonje doba. Admirali Rusin i Jakov. Pomorski satnici. Pisari admiralski. Pomorski vojnici, mornari i veslai

—

—

—

97

Kraljevske,

—

123

(^

.^1^

.9

TISAK K. ALBRECHTA (JOS. WITTASEK), ZAGREB. (9

5^|N^

G)

U!iiversity of Toronto

Library

DONOT REMOVE THE

CARD

FROM THIS

POCKET

Acme

Library Card Pocket

LOWE-MARTIN CO. LIMITED

Bare Poparić - O POMORSKOJ SILI HRVATA ZA VRIJEME NARODNIH VLADARA

Recommend Documents