ATLAS ARHITEKTURE I. SVEZAK
Konstruktivni elementi Uvod Primarna funkcija arhitekture je biološka: zaštita od nevremena i drugih sila, pa je ona sredstvo kojim se čovjek bori za egzistenciju (kao i životinje – ptice, dabrovi, krtice, itd .). Društvenim raslojavanjem razvija se i reprezentativna funkcija arhitekture. Izve Izvedb dbii arhi arhite tekt kton onsk skog og djel djelaa pret pretho hodi di proj projek ekti tira ranj nje, e, koje koje mo mora ra biti biti u skla skladu du s tehničkim mogućnostima, sredstvima i situacijom na terenu. I. – ZIDOVI (Atlas I., 28-33) ZIDOVI – su uspravni plošni volumeni ravnog ili zakrivljenog toka, koji omeđuju prostore građevina ili ih raščlanjuju. U početku su – kod šatora, kuća s konzolnim kupolama i dr. zidovi identični KROVU. ZIDNI VEZ – služi uspostavi zbijene strukture koja omogućava ravnomjerni raspored sila pritiska. Njihovo prenošenje s 1 kamena na 2. se ostvaruje preko REŠKI tj. SLJUBNICA. nepravilnii blokovi, blokovi, poslagani poslagani jedan iznad i pored pored drugog, drugog, a rupe su KIKLOPSKO ZIĐE – nepraviln ispunjene glinom ili kamenjem. POLIGONALNO ZIĐE – u horizontalnom zidnom vezu slojevi klesanaca iste veličine izmjenjuju se s lučnim rasporedom r asporedom kamenova kamenova iznad pojedinih blokova. ANATIROZA – postupak izdubljivanja blokova, kako bi se postigla pravilnija mreža tankih reški – prijenos sila prenosi se na rubove što pojačava bridni pritisak. BUNJAT – obrada lica zida na kojem su blokovi ostavljeni izbočeni, a obrađene su samo sljubnice (vidi: (vidi: Giulio Giulio Romano Romano:: Palazz Palazzoo del Te, Mantov Mantova, a, cca 1530.) 1530.).. Bunjat je inače čest kod obrambene arhitekture. potpuno pravilni pravilni kvadratič kvadratični ni kameni kameni blokovi blokovi kod kojih savršena savršena OPUS ISODOMUM – potpuno pravilnost veza zahtijeva najviše vremena i tehničke razine. Nema veza od žbuke, a blokovi su vezani metalnim sponama. ODTERETNI LUKOVI – dvostruki nizovi uskih pločastih opeka (vidi Panteon u Rimu). OBJEŠENO PROČELJE (curtain wall) – statički je neovisno od zidne konstrukcije (koža i kostur). kakve danas danas poznajem poznajemoo najprije najprije su konstruira konstruirali li Rimljani, Rimljani, a mnogo mnogo kasnije kasnije su PROZORI – kakve opet izumljeni u srednjoj Europi. II. – KROV (Atlas I., 39-43) KUĆA-KROV - („šator“) - spada među najstarije građevinske tipove. Izgradnjom zidova diferenciraju se zid i krov. Apulski TRULLI pripadaju grupi KONZOLNIH KUPOLA ( PSEUDOKUPOLA), kod kojih su krov i zid prvotno tvorili jedinstvenu plohu. Današnji tip ima kvadratičan prostor pod kružnom kupolom, čija je unutrašnja ljuska parabolično zakrivljena. Na PRAVOKUTNIM TLOCRTIMA nastaju standardni oblici krova: 1) JEDNOSTREŠNI, 2) DVOSTREŠNI, 3) ČETVEROSTREŠNI, 4) ZRCALNI (svod – krov: Atlas str. 38, sl. 5) Tipovi KROVNIH KONSTRUKCIJA su mnogo brojniji od tipova KROVOVA:
vodonepropusnog sloja – osobito na Bl. Istoku RAVNI KROVOVI – od nosivih greda i vodonepropusnog Na istoku ti krovovi često služe kao terase za boravak i spavanje. SVODNI SVODNI KROVOVI KROVOVI – napos zrcalni krovovi (vidi prethodnu naposee bačvasti i zrcalni prethodnu stranicu), stranicu), otvoreni ili obloženi, prisutni pretežito u Sredozemlju (Italija, Egeja). KOSI KROVOVI – prisutni svugdje KROVOVI S ROGOVIMA (slobodni drveni nosači četvrtasta presjeka koji se pružaju od vrha zida do sljemena krova gdje su povezani u parove) i SLJEMENOM GREDOM tipični su za seljačke kuće-ognjišta rimskog podrijetla. Najčešće su na 2 vode. ROŽENIČNI KROVOVI germanske tradicije primitivnija su varijanta, koja se koristi kod starijeg, eliptičnog tlocrta kuće. Visina krova zauzima ¾ ukupne visine jednoetažne kuće, dok je kod krova s rogovima rimske tradicije to cca 1/3. Danas nove tehnologije i materijali (aluminij, armirani beton i dr.) omogućuju cijeli spektar novih mogućnosti za krovove.
KROVNI POKROVI (Atlas I., 42-3) 2 suprotne skupine: 1) NEPROPUSNI POKROVI – npr. slojevi slojevi nabijene ilovače ilovače ili bitumena bitumena / asfalta: asfalta: Bl. Istok, Mediteran. DANAS: od lijevanog betona i bitumena svugdje. 2) ODVODNI POKROVI – od trske, slame, slame, šindre, šindre, kamenih kamenih ploča, crijepa od pečene pečene ljuskasti vez. Klasičan primjer je zemlje, limenih ploča. Uglavnom su raspoređeni u ljuskasti rimski krov s TEGULAMA i IMBREXIMA, koji su npr. kod nas u post-rimsko doba u formi konkavno-konveksno postavljenih postavljenih kanalica postali čest pokrov u Dal., Istri. STREHA – STREHA – služi tome da se oborinska voda ni pri jakom vjetru ne slijeva po zidu. Najjednostavnije rješenje je u što većem krovnom napustu, a alternativa je oluk koji vodi vodu do vodoriga koje su kod grčkih hramova u obliku lavljih glava. III. – SVOD (Atlas I., 44-47) SVODOVI su zaobljene plohe ili njihovi dijelovi koji natkrivaju prostor. Napinju se međusobno ili između uporišta . PRAVIM SVODOVIMA nazivaju se analogno LUČNIM LUČNIM konstrukcija konstrukcijama ma jedino svodovi izvedeni kamenjem klinasta oblika, s radijalnim reškama. U antici su česti KONZOLNI PSEUDO SVODOVI (hodnik u zidinama TIRINTA). Kod Rimlja Rimljana na svodov svodovii od lijev lijevano anogg betona betona,, a danas danas KROVNE KROVNE LJUSKE od ARMIRANOG BETONA i DRVA. Kao i prave lukove i BAČVASTE SVODOVE na zapadu prvi grade Ertušćani, od kojih ih preuzimaju i šire Rimljani, dajući im monumentalne dimenzije (npr. hram Venere i Rome Rome u Rimu). Rimu). U romani romanici ci dugač dugački ki je bačva bačvasti sti svod svod ojača ojačann i raščla raščlanje njenn POJASN POJASNIM IM LUKOVIMA – POJASNICAMA. U gotici dominira konični šiljasti svod, a bačvasti opet dominira u renesansi i baroku. KRIŽNI SVOD nastaje spajanjem dvaju bačvastih svodova pod pravim kutom. Nastao u helenizmu, čest je u rimskoj arhitekturi, npr. u podrumima Dioklecijanove palače u Splitu ili u Maksencijevoj bazilici u Rimu. Raspodjela pritiska na nekoliko točaka omogućuje velike prozore u tijelu ziđa. U romanici i gotici njegovi bridovi često dobivaju ojačanja rebrima, koja kasnije postaju samostalna, a plohe između rebara se lagano povisuju tj. napinju, čime se dobiva bolja usredotočenost usredotočenost nošene mase na rebra. To je KRIŽNOREBRASTI SVOD, u središtu kojeg se često nalazi figurativno oblikovan KLJUČNI tj. ZAGLAVNI KAMEN. REBRA takvog
svoda se u katedralama često spuštaju niz zid kao POLUSTUPOVI. U srednjem vijeku se iz njega razvijaju: ZVJEZDASTI, LEPEZASTI, MREŽASTI i SAĆASTI SVOD. Tipologija:
http://www.ffzg.hr/povum/slike/svodovi.jpg http://www.ffzg.hr/povum/slike/lukovi.jpg
IV. – KUPOLA (Atlas I., 48-49) KUPOLE su svodovi pravile zakrivljenosti koji se najčešće podižu iznad kruga, a rjeđe iznad elipse. Njihov idealan oblik je polukugla, no on se ostvaruje razmjerno kasno. U početku dominiraju lažne KONZOLNE kupole kao u glasovitoj ATREJEVOJ RIZNICI u Mikeni (Atlas, str. 148). Tek se u rimskoj arhitekturi javlja izrazita sklonost gradnji nadsvođenog centralnoga prostora, npr. u arhitekturi TERMI i carskih palača (Domus aurea). Povez Povezano anost st valjk valjkaa (TAMBU (TAMBUR R – valjk valjkast astii nosač nosač kupole kupole)) i poluk polukugl uglee (SFERN (SFERNE E KUPOLE) najbolje je ostvarena na PANTEONU (Atlas, str. 252). Na grčkogrčko-rim rimsko skom m istoku istoku nastoj nastojii se poveza povezati ti kvadra kvadratič tična na osnova osnova s kupol kupolom om i forma forma poluk polukugl ugle. e. Najjed Najjednos nostav tavnij nijii način način na koji koji se to može može učinit učinitii je OPISAN OPISANA A KUPOLA KUPOLA tj. KUPOLASTI SVOD (ČEŠKA KAPA) koja ima formu polukugle kojoj su na 4 strane u polukuglu upisanog kvadrata odsječeni odsječeni rubovi, tako da ona tvori tlocrtni kvadrat: na mjestima tih „zasjeka“ OPISANA KUPOLA tj. KUPOLASTI SVOD se oslanja na kvadratičnu osnovu zdanja koje presvođuje (Atlas, sl. 48-a i http://www.ffzg.h http://www.ffzg.hr/povum/slike/s r/povum/slike/svodovi.jpg vodovi.jpg) SAVRŠENO TEHNIČKO i FORMALNO RJEŠENJE spoja kupole i prostorne kocke je KUPOLA NA PANDANTIVIMA [sferni trokuti – „adapteri“ između kvadratične osnove i kružne baze kupole, ostvarena npr. u AJA SOFIJI (Atlas, str. 270 – arhitekti: Antemij iz Tral Tral(e (es) s)aa i Izid Izidor or iz Mile Mileta ta,, 527. 527. AD)] AD)].. Tehn Tehnič ički ki jedn jednos osta tavn vnije ije rješ rješen enje je je kupo kupola la na TROMPAMA - trokutastim horizontalnim nišama iznad uglova kvadrata (Atlas, str. 48-d). TAMBUR (valjkasti nosač kupole, vidi npr. Sv. Petar u Rimu) – često je perforiran prozorima koji rasvjetljuju unutrašnjost, a od renesanse dalje (umjesto rimskog OPAIONA – kružnog okulusa na vrhu kupole kao kod Panteona) to vrlo često čini LANTERNA na vrhu kupole, koja tu ponavlja motiv kupole na tamburu (vidi Sv. Petar u Rimu - Atlas, str. 48). U renesansi se od Brunelleschija 1 dalje afirmira REBRASTA KUPOLA S VIŠE LJUSKI koju je on prvi ostvario na firentinskoj katedrali u formi OKTOGONALNOG SAMOSTANSKOG SVODA. REBRASTU KUPOLU primjenjuje i Michelangelo nakon 1561. na Sv. Petru u Rimu (Atlas, str. 48)! U tjemenu njegove kupole nalazi se TLAČNI PRSTEN koji prihvaća rebra i lanternu. Od renesanse dalje KUPOLA DOMINIRA SLIKOM GRADA. V. – STUBE I RAMPE (Atlas I., 53-57) RAMPE povezuju ravnine različite visine nagnutim kosim plohama do oko 15 stupnjeva. RAMPE prije svega služe kolnom prometu, u egipatskim hramovima su se primjerice koristile za procesije. STUBIŠTA se sastoje od 1 ili više STUBIŠNIH KRAKOVA . Najjednostavnije su jednokrake stube, ravnog tlocrta. Osobito se dekorativna funkcija stubišta razvija u baroku. Tada su često omeđena balustradama (balustri + rukohvat). U crkvama se često stube dižu spiralno, te su skrivene u STUBIŠNE TORNJEVE. Osobito efikasno su primijenjene u Koloseju, povezane s hodnicima, premda su tu osim onih u CAVEA-i gotovo nevidljiva. Suprotno tome, još u Perzepolisu ona su monumentalna i REPREZENTATIVNA.
VI. – DORSKI HRAM (Atlas I., 60-61) DORSKI HRAM razvio se iz profanih građevina, osobito iz egejskoga tipa megarona. Tipologija antičkih hramova: http://www.ffzg.hr/povum/slike/hramovi.jpg
1
On je projektirao rebrastu kupolu firentinske katedrale po uzoru na kupolu hrama Minerve Medice u Rimu čiji izgled nam je sačuvan na jednoj Piranesijevoj grafici: http://farm4.static.flickr.com/323 http://farm4.static.flickr.com/3230/3021405477 0/3021405477_8157163028.jpg _8157163028.jpg
VII. – CRKVA SV. SOFIJE i arhitektura u vrijeme Justinijana (Atlas I., 62-63, 268-270) Crkvu Sv. Sofije (tlocrt i presjek: Atlas, str. 270) podigao je car Justinijan i posvetio je 27. prosinca 537. Riječ je zapravo o potpunoj obnovi crkve koja je kao i niz drugih stradala u Ustanku Nika 532. godine. Svrha tog veličanstvenoga zdanja je bila da svjedoči o sjaju kršćanske vjere u Bizantu - novom Jeruzalemu i Rimu, te da veliča carevu moć, kojom http://hr.wikipedia.org/wiki/Knjiga_Mudrosti)) upravlja Božja MUDROST (B. Mudrosti je posvećena jedna od posljednjih knjiga Starog zavjeta: http://hr.wikipedia.org/wiki/Knjiga_Mudrosti Naoko suprotni sustavi bazilike i crkve s kupolom, ovdje su sretno spojeni u veliku BAZILIKU S KUPOLOM , centraliziranog longitudinalnog tlocrta. Tu još uvijek prevladava uzdužno usmjerenje bazilike, natkrivene centralnom kupolom, koja međutim nije izolirana, niti predstavl predstavlja ja niz kupola kao u APOST APOSTOLE OLEION IONU U (Atlas (Atlas,, str. str. 270) 270) - tipu tipu KRIŽNE CRKVE s KUPOLOM (sagrađenom za Konstantina, iznova podignutom za Justinijana, uništenom u 15. st., a kojeg koncept slijedi npr. sv. Marko u Veneciji, a kod koje krakove križa okružuju ophodi i empore, dok kontraforni lukovi osiguravaju uzdužni zid od potiska svoda. Ima i pastoforije), nego je pretvorena u KUPOLNI SUSTAV. Naime središnja kupola se oslanja na 2 POLUKUPOLE postavljene u uzdužnoj osi, na koje se teret glavne kupole prenosi PANDANTIVIMA. Na uzdužnim stranama, međutim, bočni se zidovi otvaraju prema sporednim prostorima dvokatnim arkadama: tu je primijenjen BAZILIKALNI SUSTAV: struktura odgovara TROBRODNOJ BAZILICI S GALERIJAMA – EMPORAMA. KUPOLA je konstruirana ( Antemije iz Tralesa i Izidor iz Mileta) kao REBRASTA KUPOLA JEDINSTVENE LJUSKE. 40 zidanih rebara oslanja se na vijenac uporišnih stupova, između kojih je 40 prozora, koji u unutrašnjosti crkve stvaraju dojam da kupola LEBDI. Kupola se oslanja i na 4 glavna stupca, ali i na SUSTAV KONTRAFORA koji se nalaze „skriveni“ u bočnim brodovima. Svet Svetaa Sofi Sofija ja ozna označa čava va kraj kraj anti antičk čkom om nači načinu nu grad gradnj njee ČLANCIMA: nema nema više više samostaln samostalnih ih pojedina pojedinačnih čnih oblika, oblika, SVI ELEMEN ELEMENTI TI USPOST USPOSTAVL AVLJAJU JAJU UZAJAM UZAJAMNI NI ODNOS jedan s drugim i s CJELINOM. Malo prije velebne crkve sv. Sofije, podignute na mjestu ranije Teodozijeve crkve istog titulara, titulara, spaljene spaljene u Ustanku Ustanku Nika, isti arhitekti arhitekti Antemij(e) Antemij(e) i Izidor Izidor podigli podigli su CRKVU SV. SERGIJA I BAKHA (527. - 537.). Njezin Njezin će osnovn osnovnii prosto prostorni rni sklop sklop KUPOLE KUPOLE oslonjene NA 8 POLIGONALNIH NOSAČA, koji oblikuju unutrašnji oktogon, kojeg arkade u 2 etaže odvajaju od ophoda i galerija (tlocrt na str. 268) tj. EMPORA biti malo kasnije ponovljen i u crkvi S. VITALE u Raveni (Atl., sl. 268), koja je za razliku od Sv. Sergija i Bakha međutim posve centralna građevina, bez bitnijih longitudinalnih elemenata. Pojasnice među stupcima nose kriškastu kupolu. U dijagonalnim su osima polukružne niše natkrivene polukupolama koje nose glavnu kupolu. Iz kubusa tj. kvadrata osnove izlazi samo poligonalna apsida. Vrlo slično rješenje ponavlja SAN VITALE u Raveni Rav eni , crkva koja je nastala svega par godina kasnije (526. – 547.). U vanjski oktogon upisan je unutrašnji oktogon od jakih poligonalnih stupaca. S lukovima koji ih povezuju, oni oblikuju dvoetažne arkade na kojima počiva kupola rastvorena s 8 prozora. Uokolo središnjeg prostora na stupovima su EMPORE. Pezbiterij kao i kod Sergija i Bakha završava u poligonalnoj apsidi. Bočno su međutim PASTOFORIJE kružnog tlocrta, a ispred crkve je PREDVORJE postavljeno KOSO a iza njega stubišni TORNJEVI, koji vode na empore. Kao i Teodozijeva Hagia Sophia, i Konstantinova HAGIA EIRENE je spaljena u ustanku Nika 532. godine. Obnovljena je kao trobrodna bazilika s velikom središnjom kupolom na tamburu, te je po prostornoj koncepciji srodna Hagia Sophiji.
Unutra Unutrašnj šnjost ost sve 3 crkve crkve pokaz pokazuje uje NOVI koji niz niz jasn jasnoo NOVI BIZANT BIZANTSKI SKI IDEAL IDEAL koji omeđenih pojedinačnih prostora ZAMJENJUJE CJELOVITIM ORGANIZMOM.
VII. – KATEDRALA U AMIENSU (Atlas I., 64-65) Gotičke katedrale su materijalizacija srednjevjekovnih prostornih koncepcija, koje svoj apogej doživljavaju u Francuskoj. Gotika teži za rastvaranjem mase, koje se ostvaruje sustavom nosivih ČVORIŠNIH TOČAKA , koje omogućavaju da velike plohe ziđa budu rastvorene rastvorene prozorima prozorima prekriven prekrivenim im VITRAŽIMA, koji koji u unutra unutrašnj šnjost ostii stvara stvaraju ju mistič mističku ku atmosferu NEBESKOG JERUZALEMA . Osnovn Osnovnaa konstru konstrukti ktivna vna jedini jedinica ca je pravoku pravokutni tni SVODNI SVODNI TRAVE TRAVEJJ srednje srednjega ga broda. Na njegovim su uglovima nosači svodnih arkada (KRIŽNO-REBRASTI SVOD) koji ujedno podržavaju zid glavnog broda. Na oko pola visine, priključuje se po 1 travej bočnih brodova, prema van omeđen prozorskim zidom. Bočni zid testuda rastvoren je prozorima ispod kojih se u razini krova bočnog broda nalaze EMPORE, koje su TRIFORIJIMA otvorene prema glavnom brodu. Viso Visoke ke ma mase se goti gotičk čkih ih kate katedr dral alaa stat statič ički ki doda dodatn tnoo učvr učvršć šćuj ujee KONTRAFORNI SUSTAV – vanjski statički kostur koji neutralizira bočne pritiske na način da se duž vanjske strane bočnog broda nalazi po 1 kontrafor iz kojeg se koso izdvajaju KONTRAFORNI LUKOVI , koji prihvaćaju teret svoda srednjeg broda. FIJALA na vrhu kontrafora ima 2 funkci funkcije: je: riječ riječ je o kom kompen penzac zacijs ijskom kom vertik vertikaln alnom om optere optereće ćenju nju,, ali i o estet estetski ski logičn logičnom om vizualnom završetku kontrafora.
Povijest građenja I. do kraja antike
GRČKA Riječ STIL (STILUS) na latinskom znači PISALJKA, ali i RUKOPIS, RUKOPIS, NAČIN IZRAŽAVANJ IZRAŽAVANJA A .2 Postoje INDIVIDUALNI, POVIJESNI, GENERACIJSKI, REGIONALNI, NACIONALNI stilovi.
Redovi po Chambersu: http://www.ffzg.hr/povum/slike/dorski.jpg
http://www.ffzg.hr/povum/slike/toskanski.jpg http://www.ffzg.hr/povum/slike/jonski.jpg http://www.ffzg.hr/povum/slike/korintski.jpg http://www.ffzg.hr/povum/slike/kompozitni.jpg
Svi zajedno na: http://www.scribd.com/doc/59627397/Redovi-Po-Chambersu-Treatise-on-Civil-Architecture-1759
HRAM DORSKOG REDA3
I. zona: PODGRADNJA (Atlas, I., 60 i 154-5) STEREOBAT – podgradnja EUTINTERIJA – gornji sloj klesanaca temelja – obrub koji tik iznad razine tla obilazi oko građevine KREPIDOMA – 3 stepenice na kojima je postolje PERISTAZE (ophodni trijem). STILOBAT – obliko oblikom m i klesan klesanjem jem kamen kamenih ih blokov blokovaa odgova odgovara ra tlocrt tlocrtuu gornje gornjegg dijela dijela građevine. II. zona: STUPOVI stoje na STILOBATU III. zona: GREĐE = TRABEACIJA – kao teška horizontala počiva na nizu potporanja. Iznad glavne grede – ARHITRAVA – nalaze se užlijebljene kamene ploče TRIGLIFA koje su u središtu interkolumnija, u osi stupa, i označavaju označavaju položaj položaj krovnih krovnih greda. Između njih su drvene ili kamene, obojene metope, koje s triglifima tvore FRIZ. Sve je to atavizam iz vremena vremena gradnje gradnje u drvu. Sa završnim završnim vijencem vijencem koji se ističe ističe iznad friza – GEIZON - i s olukom – SIMA – na njemu počinje KROV. IV. zona: KROV ili ZABAT KROV, dvostrešni, malog nagiba. Ukrašavaju ga čeoni crjepovi ANTEFIKSI, koji se nalaze ispred pokrovnih crepova. AKROTERIJI su pak skulpture koje ukrašavaju uglove i vrhove zabata hrama (često u formi palmete ili sfinge – sl. str. 154 Javlja se kasnije i u sr vij – npr. na vrhu ciborija). SIMU tj. oluk često ukrašavaju VODORIGE u obliku lavljih glava (sl str. 158). Na ZABATU horizontalni vijenac i kosi GEIZON stvaraju jak okvir oko zabatnog trokuta – TIMPANON-a. SUDAR UGLOVA tj. DORSKI UGAONI KONFLIKT (sl. str. 154 - nastaje „ispadanjem“ ugaonog triglifa iz osi stupa). Rješava se stupnjevitim povećanjem kutne i prve iduće metope , čime se postiže izjednačavanje osi. Također se smanjuje osni razmak ugaonog traveja ophodnog trijema, ili oba rubna traveja, a ponekad se i stup lagano naginje prema unutra (dojam organičke elastičnosti).
JONSKI RED (Atlas, I., 160-163, vidi redove po Chambersu ) JONSKI UGAONI KONFLIKT nastao je iz činjenice da frontalno i bočno lice jonskog kapitela nisu ista, pa je ugaoni ugaoni kapitel kapitel zabatne zabatne strane strane hrama kvario jednoliko oblikovanje oblikovanje bočne strane i/ili obratno. obratno. To je riješeno riješeno na način da ugaoni kapitel ima dva lica na vanjskim stranama, dok se na unutrašnjim stranama nalaze inače bočni dijelovi.
Tipovi klasičnih hramova: http://www.ffzg.hr/povum/slike/hramovi.jpg
http://www.scribd.com/doc/59520301/Tipovi-klasi%C4%8Dnih-hramova
2 3
J. J. Winckelmann je pionir definicije stila kao objedinjujuće kategorije izraza i ukusa za likovno stvaralaštvo pojedinog vremenskog razdoblja.
Dorski hram se razvio iz megarona.
GRČKE KUĆE (Atlas, 174-175)
Nema jedinstvene sheme: Ovalne S apsidom (forma ukosnice) Megaron (slična TEMPLUMU IN ANTIS koji je iz megarona ponikao) Gradske kuće - javljaju se prve inzule Kuća s trijemom (Halkidika) – trijem je kralježnica kuće. Kuća s peristilom – trijem koji ga okružuje omogućuje pristup raznim krilima kuće. Glavna prostorija – ANDRON (blagovaonica i prostorija za druženje muškaraca - kojoj u rimskom domusu odgovara TABLIN) nalazi se u dnu. Stan se zapravo nalazi na 1. katu. Tip Prijena je praktičan za gradske uvjete, a spaja kuću s dvorištem i tip megarona. GRČKE KOMUNALNE GRAĐEVINE (Atlas, 176-177) -
smje smješt šten enee su ugla uglavn vnom om na na rubo rubovi vima ma ago agore re
BULEUTERION (vijećnica) – najprije izdužena a potom kvadratilna tlocrta. STOA – je javno okupljalište koje je u pravilu dugi uski trijem s potpornjima, otvoren na jednoj uzdužnoj strani. GIMNAZIJ – se sastoji od prostrane skupine vježbališta, trkališta, trijemova i sporednih zgrada. Njegova je jezgra PALESTRA – dvorište za vježbe uglavnom kvadratičnog tlocrta, sa svih strana okruženo trijemom. S druge strane trijema su pomoćne prostorije za vježbu, te za pouku i glazbeni odgoj. GRČKI HRAM (Atlas, 185-195) Vidi tipologiju: http://www.ffzg.hr/povum/slike/hramovi.jpg http://www.scribd.com/doc/59520301/Tipovi-k http://www.scribd. com/doc/59520301/Tipovi-klasi%C4%8Dnih-hramova lasi%C4%8Dnih-hramova
Kalikrat i Iktin - projektanti Partenona od 465. pr. K. dalje. Partenon je atipičan dorski hram, jer ima jonski friz, kojeg dorski hramovi nemaju. To možda i nije neobično jer je podignut na jonskome tlu.
GRČKO KAZALIŠTE (Atlas, 200-201) Obli Oblikk mu se razv razvio io iz izvo izvođa đačk čkee prak prakse se.. Kao Kao povr površi šina na za pred predst stav avuu služ služoo ORKESTRA - koja može biti okrugla ili polukružna. Ona je smještena ispred Dionizova HRAMA i ima OLTAR u sredini. Oltar koji smeta izvođenju postupno se pomiče na rub orkestre, a kasnije se kao i hram posve odvaja od orkestre. Lagani drveni kostur SCENA (skene) nalazi se iza orkestre i odvaja ju od otvorenog prostora iza. Kasnije postaje trajna drvena konstrukcija, a potom i kamena građevina, jer su kazališta u početku drvena. Dekorirana je kulisama vezanim za predstavu.
KAVEA ili gledalište u početku scenu okružuje poligonalno (trapez), a kasnije polukružno. Radijalno raspoređene ODJELJKE uokviruju STUBE. PROSKENIJ – nalazi se između scene i orkestre, sadrži rekvizite. Hipodam iz Mileta: 1. urbanist: Pirej, cca 450. pr. K., i Milet
RIM Podatna vegetabilna forma korintskog kapitela, povezuje se s elementima jonskog kapitela ili figurativnim elementima, te tako nastaje KOMPOZITNI KAPITEL (str. 206), koji se prvi put javlja na Titovom slavoluku 82. godine. Rimljani također izmišljaju IMPOST i VIJENAC na točki prijelaza luka u masu zida.
LEPTIS MAGNA odličan je primjer zamjene arhitrava ARHIVOLTAMA tj. lukovima / arkadama na stupovima. SIRIJSKI ZABAT – arhivolt koji prolazi iz trabeacije premošćuje srednji interkolumnij u zabatu, kako bi se istaknula os ulaza u svetište kao u PROTIRONU Dioklecijanove palače u Splitu (Atlas, sl. str. 208) Arhitektura postaje KULISOM – Celzova biblioteka – Atlas, sl. str. 210.
Rimska kuća – DOMUS (Atlas, 222-223) KUĆA S ATRIJEM se od 4. st. pr. Kr. učvršćuje kao sveitalski tip (sl. str. 222). Srce kuće je ATRIJ, ( lat . ater = garav) garav ) unutrašnje dvorište, okruženo sa sve 4 strane trijemom, u središtu kojeg se nalazilo vatrište. U atrij se ulazi s ulice kroz PROTHYRON, smješten među dvjema TABERNAMA – radionicama ili trgovinama koje gledaju na ulicu. U dnu atrija nalazio se TABLIN, koji je služio kao „dnevna soba“, tj. kao roditeljska soba s bračnim krevetom, a kasnije kao primaći prostor. Bio je širom otvoren prema atriju. Kraj njega su OECI od kojih se 1 uređuje kao blagovaonica - TRIKLINIJ. Uokolo atrija su još KUBIKULA – spavaonice, te spremišta, i sa svake strane po jedna ALA, širom otvorena prema atriju. Kasnije, osobito u carsko doba, domusu se po grčkom uzoru dodaje PERISTIL u dnu, te tako TABLIN postaje prolaznom prostorijom. INSULA (Atlas, 224-225) Proletarizacija velikog dijela rimskog stanovništva, i njegov dolazak u Rim, uvjetovao je špekulacije sa zemljištem, koje je postalo vrlo skupo, pa se podižu katnice, INSULAE, čiju je visinu ograničio Trajan na 17,60 metara. Ipak, stambena gradnja ostaje kaotična, jer grad nije pravilno planiran. Drukčije je bilo u Ostiji. Bilo je više tipova INSULA od onih s USKIM HODNIKOM do onih onih s UNUTR UNUTRAŠN AŠNJIM JIM DVORIŠ DVORIŠTE TEM, M, koje koje može može biti biti okruže okruženo no arkada arkadama ma (Casa (Casa di Serapide). Etaže su povezane stubištem. Na uličnoj strani u prizemlju su trgovine zaklonjene trijemom oslonjenim na arkade. Obično su na 1 katu bili raskošniji stanovi („Piano nobile“), a na višim katovima manji, za sirotinju.
VILLA RUSTICA (Atlas, 226-227) Villa rustica, gospodarska kuća na latifundijima povezuje stambenu i gospodarsku funkciju. Oblik i veličina joj ovise o veličini dobra, vrsti proizvodnje, topografiji i klimi. Gospodareva kuća (Virtruvije je zove VILLA URBANA) sliči gradskim vilama.
VILLA I PALAČA (Atlas, 226-227) Najpoznatija CARSKA VILA svakako je ona Hadrijanova u Tivoliju. Zdanja služe carskoj reprezentaciji (KANOPUS i SERAPEJ), državnim poslovima i privatnom boravku: (minijaturni TEATRO MARITIMO na otočiću na kojeg je moguće povući mostić.
CARSKA PALAČA (Atlas, 228-229) August u svojoj skromnosti još nije podizao palače, već je živio u villi kao istinski primus inter inter pares. pares. No njegov njegovii naslj nasljedn ednici ici nisu nisu tako tako suptil suptilini ini,, pa nasta nastaju ju princeps ili primus dekadentno-reprezentativni sklopovi: Neronova Domus Aurea, i Domicijanov PALATIUM (od kojeg i potječe riječ palača), koji je sjedište Carstva sve do Dioklecijana. Nesigurn Nesigurnaa vremena vremena kasnog kasnog Carstva Carstva ilustrira ilustrira Dioklecija Dioklecijanova nova fortificirana fortificirana palača palača u Splitu, koja u svoje sjeverne 2/4 ima vojarne, a južne 2/4 stan cara, hramove i mauzolej. Svaka od kopnenih stana palače ima po 6 KULA i snažni PROPUGNACULUM: jedino morska strana u gornjoj etaži ima šetnicu s arkadama.
BAZILIKA (Atlas, 230-233) BAZILIKA je nastala iz grčkih uzora građevina s AULOM (dvoranom). Riječ je uglavnom o longitudinalnom trobrodnom zdanju, kod kojeg je središnji brod širi i viši od bočnih, te taj brod ima prozore koji u unutrašnjost pružaju mnogo svjetla. Kasnije se povećavaju povećavaju dimenzije i broj brodova. Heleni Helenisti stičk čkee kolona kolonade de u rimsko rimsko doba doba iznutr iznutraa zamje zamjenju njuju ju ARKADE koje koje nose nose bačvaste svodove u bočnim brodovima, koji su prvotno bili otvoreni. Služi kao okupljalište i sudnica (TRIBUNAL). Zadnja velika klasična bazilika u Rimu je Maksencijeva, dovršena od Konstantina. On je originalnu lungitudinalnu usmjerenost te trobrodne bazilike s 3 ogromna traveja, koja je započinja započinjala la predvorjem predvorjem na istoku, istoku, zamijenio zamijenio poprečnom, poprečnom, probivši probivši na bazilici bazilici sa sjeverne sjeverne strane apsidu (Atlas, sl. str. 232), u kojoj se nalazila njegova kolosalna statua, sada u Palazzo dei Conservatori na Kapitoliju. Uskoro u Konstantinovo doba kršćanstvo prihvaća formu bazilike, te ju transformira za svoje kultne prostore. TREME (Atlas, 234-237) TERME TERME imaju svoju preteču u grčkim grčkim kupalištim kupalištimaa uz gimnazije gimnazije i palestre. palestre. Glavne Glavne prostorije su im hladni FRIGIDARIUM, mlaki TEPIDARIUM i vreli CALIDARIUM, kao i parna kupelj, a uz koje su se nalazile svlačionice, vježbaonice, bazeni, čitaonice, dvorane za muziciranje i slično. Male Male terme terme imala imala je i Diokle Dioklecij cijano anova va palač palača, a, koja koja je sagrađ sagrađena ena na sumpo sumporno rnom m termal termalnom nom vrelu. vrelu. Terme Terme podižu podižu carev carevii kao propag propagand andni ni čin svoje svoje vlada vladavin vine, e, tj. kako kako bi pridobili pridobili javno mnijenje mnijenje za sebe. Često su vrlo velike velike i raskošne raskošne,, obložene obložene mramorom iz razn raznih ih dije dijelo lova va svij svijet eta, a, kao kao one one Diok Diokle leci cija jano nove ve ili ili Kara Karaka kali line ne u Rimu Rimu.. U prav pravil iluu su orijentirane SI – JZ (frigidarium – calidarium).
KAZALIŠTA (Atlas, 238-239) Za razliku od grčkog, rimsko kazalište (Atlas, sl. str. 238) svoje gledalište (CAVEA, AUDITORIUM), širi i na orkestru, koja se više u načelu i ne upotrebljava za scenske nastupe, nego za sjedalice magistrata. Kao pozornica služi PROSCENIJ, otraga omeđen zidom scene – SCENAE FRONS . Visoki prsten arkada okružuje pri vrhu cijelo gledalište.
AMFITEATAR (Atlas, 240-241) Gladij Gladijato atorsk rskee igre igre imaju imaju porije porijeklo klo u etrušć etrušćans anskim kim grobni grobnim m igrama igrama.. Punu Punu zrelos zrelostt amfiteatri dostižu u AMFITEATRUMU FLAVIUMU (Koloseum). Dimenzije: 190*155*50 metara, kapacitet: 50.000 gledalaca. KAVEA je, kao i u kazalištu, sagrađena od prstenastih nizova, koji se koncentrično uspinju iznad ovalne arene, pod kutom od 37 stupnjeva. Gledaoci su raspoređeni prema društvenom položaju. U zdanje se ulazi kroz 80 radijalno postavljenih ulaza kojima odgovara 80 nosača, međusobno presvođenih bačvasti Vijena nacc zdan zdanja ja,, ukra ukraše šenn je bačvastim m i križni križnim m svodovim svodovimaa. Vije toskanskim, jonskim i korintskim redom polustupova i korintskim pilastrima. Veliki kameni blokovi povezani su metalnim klamfama, bez drugog veziva (cement).
Centralna gradnja 2: PANTEON (252-253) Ideja centralnog prostora posve je ostvarena u PANTEONU, kojeg je oko 118. podigao Hadrijan, na mjestu ranijeg Agripinog hrama. Predvorje izvana ima formu klasičnog zabatnog korintskoga hrama, no presvođeno je bačvastim svodom, ukrašenim pozlaćenim brončanim kasetama. Slijede valjak tambura i polukugla kupole, koja ima raspon od 43,30 metara. Kupola je iznutra raščlanjena s 5 prstenova kaseta, koji se stepenasto sužavaju prema vrhu s kružnim otvorom. Kupola se sastoji od unutrašnje i vanjske cementne cementne građe. Uzdužna rebra među kasetama ojačana su poprečnim horizontalnim rebrima. Rasteretni lukovi od opeke vidljivi osobito s vanjske strane, dodatno ojačavaju zdanje. Svjetlosni otvor (opaion) na vrhu djeluje kao TLAČNI PRSTEN. ROTUNDA je iznu iznutr traa rašč raščla lanj njen enaa s 8 radi radija jaln lnoo post postav avlj ljen enih ih „kap „kapel ela“ a“ naizmjeničnog kvadratičnog i polukružnog tlocrta, sred kojih se na ulazu nalazi par stupova koji nose profilirani VIJENAC.
RANI OBLICI KRŠĆANSKIH GRAĐEVINA (Atlas, 258-259) Prvi kršćani okupljaju se u privatnim kućama ( DOMUS ECCLESIAE), te obzirom da je njihova vjera često progonjena, ne grade neka specifična, prepoznatljiva kultna mjesta. Jedna od najstarijih kršćanskih bogomolja otkopana je u Dura Europosu i potječe iz oko 232. godine (Alexandar Sever 222.-235.). U njoj je kao kultni prostor jasno izdiferencirana jedino krstionica s krsnim zdencem u niši i prikladnim zidnim slikama (3 Marije na grobu). U Akvileji Teodorove dvojne bazilike povezuje poprečni prostor koji istodobno služi kao predvorje ( NARTEKS) i krstionica (BAPTISTERIJ). Mauzolej sv. Anastazija u Saloni se sastoji od kripte s mučenikovim moćima i MEMORIJE tj. MEMORIJALNE CRKVE koja je iznad nje. Memorija je iznutra bila presvođena, o čemu svjedoče pojasnice, a s vanjske strane jaki kontrafori (sl. str. 259). Nedaleko je BASILICA DISCOPERTA , tj. dvorište koje tlocrtno sliči bazilici, ali mu srednji brod nije natkriven, a završava TRIKONHALNO.
BAZILIKA (Atlas, 262-265) Nakon Nakon Edikta Edikta o toleranci toleranciji ji 313. godine godine, Konstant Konstantin in podiže podiže prvu rimsku rimsku kršćansk kršćanskuu baziliku, onu posvećenu sv. Spasitelju, u Lateranu. Ta bazilika kombinira elemente rimske bazilike i sinagoge bazilikalnog tipa. U zdanje se ulazi kroz poprečni NARTEX , a sama bazilika ima 5 brodova. Lagane ARKADE omeđuju monumentalni srednji brod. Vrh broda koji viri iznad bočnih bočnih brodova perforiran perforiran je velikim velikim prozorima prozorima koji u unutrašnj unutrašnjost ost zdanja donose donose mnogo mnogo svjetla, kao i prozori bočnih brodova, premda oni u manjoj mjeri. Ispod prozora glavnog broda je zona slika. Konstrukcija zdanja je lagana, jer zidovi ne nose svod, već samo strehu tj. Uzdužn žnii pros prosto torr koji koji služ služii za OTVORENO OTVORENO KROVIŠTE KROVIŠTE ili KASETIRANI KASETIRANI STROP STROP. Uzdu okupljanje zajednice, završava u transeptu koji ima liturgijsku funkciju. U apsidu se kasnije smještaju sjedala za biskupa i svećenike THRONOS i SYNTHRONOS. Na ulazu u transept nalazi se TRIJUMFALNI TRIJUMFALNI LUK, visoki lučni lučni ulaz u zidu transepta, transepta, obično ukrašen slikama slikama vezanim uz njegovu blizinu oltara koji je u apsidi, obično natkriven ciborijem. Ispred crkve nalazi se PERISTILNO DVORIŠTE koje služi za okupljanje vjernika. Na zapadu se međutim ustaljuje tip bazilike s 3ili 5 brodova, bez transepta (koji očito nije nužan za liturgijski život zajednice), a koji tip dobro prezentiraju ravenatske bazilike, bazilike, San Apolinare in Classe, San Apolinare Nouvo, San Giovanni Evangelista. Evangelista.
