SEMINARSKI RAD IZ LATINSKOG JEZIKA
Sedam svetskih čuda
Sedam svetskih ĉuda
SADRŽAJ
UVOD .................................................................................................................................3 1. ISTORIJA .........................................................................................................................4 2. SEDAM SVETSKIH ĈUDA ...............................................................................................4
2.1. Artemidin hram ..............................................................................................4 2.2. Velike piramide ..............................................................................................7 2.3. Viseći vrtovi iz Vavilona .................................................................................9 2.4. Kolos sa Rodosa ............................................................................................11 2.5. Mauzolej u Halikarnasu ...............................................................................13 2.6. Statua Zevsa u Olimpiji ................................................................................16 2.7. Svetionik u Aleksandriji ...............................................................................18
ZAKLJUĈAK ..................................................................................................................20 LITERATURA ...............................................................................................................21
2
Sedam svetskih ĉuda
UVOD
Stari Grci i Rimljani smatrali su da su ljudi stvorili sedam velikih, svetskih ĉuda. Pošto ovi stari narodi nikada nisu putovali u Kinu ili Ameriku, njihovu listu saĉinjavala su samo ĉuda „njihovog sveta―, odnosno zemlja istoĉnog Mediterana. MeĊutim, od ovih sedam ĉuda još samo kompleks velikih piramida u Gizi i dan danas postoji. Sedam svetski ĉuda starog sveta su: 1. Artemidin hram (550. p. n. e.) u Efesu, Turska. 2. Velike piramide u Gizi u Egiptu 3. Viseći vrtovi iz Vavilona, ĉiji je tvorac Nebukodonosor II, oko 8. veka p. n. e. 4. Kolos sa Rodosa, skulptura Heliosa (292. p. n. e. — 280. p. n. e.) 5. Mauzolej u Halikarnasu, u današnjem Bodrumu, Turska. 6. Statua Zevsa u Olimpiji (oko 457. p. n. e.)
7. Faros u Aleksandriji, svetionik napravljen 270. p. n. e. na ostrvu Faros blizu Aleksandrije.
3
Sedam svetskih ĉuda
1. ISTORIJA
Najstarije pominjanje liste svetskih ĉuda potiĉe od istoriĉara Herodota (oko 450. godine p. n. e.). Prvi put svih sedam ĉuda su zajedno pomenuta u epigramu feniĉanskog pisca Antipatrosa iz Sidona (2. vek p. n. e.), koji je opisao putopis po istoĉnom Mediteranu svoga vremena. Grci su ovaj spisak nazvali: Τὰ ἑπτὰ θεάματα τῆς οἰκουμένης [γῆς] – „Sedam atrakcija naseljene Zemlje koje treba obavezno videti―. Sedam ĉuda je verovatno odabrano zato što je ovaj broj za stare Grke imao simboliku magiĉnog broja. Opis sedam svetskih ĉuda se nalazi u traktatu iz 6. veka nove ere „O sedam svetskih ĉuda― (De septem mundi miraculis).
2. SEDAM SVETSKIH ČUDA
Sedam svetskih čuda starog sveta je skup arhitektonskih dela koje su stari Grci, naroĉito u helenistiĉkoj epohi, smatrali vrhuncem ljudske kreativnosti i genijalnosti.
2.1. Artemidin hram Slika 1: Artemidin hram u Efesu
Artemidin hram u Efesu (grĉ. Artemision) je bio grĉki hram posvećen boginji Artemidi, grĉke boginje lova, divljine i plodnosti, 4
Sedam svetskih ĉuda koji je bio podignut oko 550. p. n. e.
Hram je bio površine 73 x 141m, ukrašen sa 137 stubova, koji su opasivali hram u dva reda i bio je ĉetiri puta veći od Partenona u Atini. Slika 2: Artemidin hram u Efesu
Danas se od hrama mogu videti samo ostaci temelja i mesto na kojem se ovaj hram nekada nalazio - nedaleko od turskog grada Selĉuka i na oko 50 km od grada Izmira. Iako temelj hrama potiĉe još iz 7. veka p.n.e, graĊevina je konstruisana i podignuta 550. godine p.n.e. Novac za izgradnju velelepnog mermernog hrama izdvojio je lidijski kralj Krez, a hram je osmislio i projektovao grĉki arhitekta Herosifron. Hram je bio ukrašen bronzanim statuama koje su izvajali najumešniji umetnici tog doba: Fidija, Polikleit, Kresilas i Fradmon. Slika3: Nalazište Artemidinog hrama u Efesu u Turskoj. Od originalnog hrama nije ostalo ništa izuzev nekoliko stubova. Slika 4: Gordijanov novčić s prikazom Artemidinog hrama u Efesu
Hram je služio kao religijsko zdanje, ali i kao tržnica. Godinama su hram posećivali trgovci, turisti, umetnici i 5
Sedam svetskih ĉuda kraljevi koji su odavali poĉast boginji zaveštajući deo svoje zarade hramu. Nedavnim arheološkim iskopavanjima na ovoj lokaciji otkriveni su darovi koje su hodoĉasnici koji su dolazili ĉak iz Persije i Indije posvetili Artemidi - naušnice, narukvice i ogrlice od zlata, statue Artemide izvajane od zlata i slonovaĉe i drugi artefakti izuzetne vrednosti i lepote. U noći 21. jula 356. godine p.n.e, ĉovek po imenu Herostratus je, u nameri da se proslavi i da njegovo ime ovekoveĉi istorija, zapalio hram koji je sagoreo do temelja. Te iste noći roĊen je i Aleksandar Veliki (Makedonski). Poznati istoriĉar tog doba Plutarh zapazio je neobiĉnu sluĉajnost i zabeležio da "u toj noći boginja nije obitavala u svom hramu, jer je prisustvovala roĊenju budućeg velikog vojskovoĊe, te nije mogla da spasi svoj hram od uništenja." Tokom naredne dve decenije, hram je obnovljen, u ĉemu je znaĉajno pomogao sam Aleksandar Makedonski koji je u to doba već bio osvojio i pokorio celu Malu Aziju. Slika 5: ostaci Artemidinog hrama u Efesu
Kada je apostol Pavle u prvom veku nove ere posetio Efes u nameri da propoveda hrišćanstvo, suoĉio se sa snažnim kultom boginje Artemide rasprostranjenim u narodu koji nije želeo da ga se odrekne. Kada su Goti 262 godine n.e. ponovo razrušili hram, Efežani su se zavetovali da će ga ponovo obnoviti. Ipak, do 4. veka n.e. većina Efežana je prihvatilo hrišćanstvo i hram je izgubio svoj religijski znaĉaj. Poslednje poglavlje istorije vezano za ovaj hram odigralo se 401. godine n.e. kada ga je srušio Sveti Jovan Hrizostom. Kasnije je Efes napušten, a arheološka iskopavanja ove lokacije zapoĉela su tek krajem 19. veka. Iskopavanjima su otkriveni temelji hrama i put koji je vodio do ove lokacije koja je danas polumoĉvarni predeo, s obzirom da je nekada na tom mestu bilo more i znaĉajna luka Male Azije.
6
Sedam svetskih ĉuda
2.2. Velike piramide Velike piramide su jedno od sedam svetskih ĉuda, i nalaze se u Egiptu su tri piramide blizu Kaira na platou Gize i ovim zajedniĉkim pojmom se odreĊuju i razlikuju od ostalih egipatskih piramida kojih ima rasutih po pustinji Sahare. Nalaze se u Egiptu, u gradu Giza, nekropolju antiĉkog Memfisa, a danas je to deo, predgraĊe, Kaira. Velika piramida u Gizi je najstarije i ujedno jedino do danas oĉuvano svetsko ĉudo. Suprotno uobiĉajenom verovanju, samo Velika Keopsova piramida se naziva svetskim ĉudom (ne i druge dve, manje piramide oko nje). IzgraĊena je po nalogu faraona Kufua (kako su ga Egipćani zvali ili Keopsa, kako su ga Grci zvali), vladara ĉetvrte dinastije, oko 2560. g. p. n. e. kao njegova grobnica. Tradicija gradnje piramida zapoĉela je u starom Egiptu kao otmenija varijanta mastabe, odnosno platforme koja natkriva kraljevsku grobnicu. Ova veza se najbolje može videti na primeru Stepenaste piramide kralja Zosera u Sakari koju je podigao poznati egipatski arhitekta Imhotep. Veruje se da je izgradnja Velike piramide trajala oko 20 godina, mada ima i drugaĉijih teorija. Najpre je teren pripremljen, a zatim su doneti i postavljeni kameni blokovi. Završni, pokrivni sloj (koji je propao tokom vremena) ĉinio je graĊevinu spolja veoma glatkom. Iako se ne zna kako su blokovi postavljani, postoji nekoliko mogućih teorija. Jedna teorija podrazumeva korišćenje ravne ili spiralne rampe koja se podizala kako je graĊevina graĊena uvis, dok druga terija pretpostavlja korišćenje dugaĉkih poluga. Tokom svoje istorije, piramide u Gizi su golicale maštu ĉitavog ĉoveĉanstva, što možda najbolje opisuje reĉenica slavnog Napoleona koju je izgovorio kada je osvojio Egipat 1798. godine: "Vojnici! Sa vrha ovih piramida posmatra nas 40 vekova!") Danas ovo podruĉje, zajedno sa drugim piramidama i skulpturom Sfinge predstavlja znaĉajnu turistiĉku atrakciju, koju upotpunjuje i misteriozni Sunĉev brod, pronaĊen 1954. godine sa južne strane Velike piramide. Za brod se veruje da je simboliĉno predstavljao sredstvo kojim je telo umrlog Keopsa povezeno na poslednje putovanje - u zagrobni svet. Kada je izgraĊena, Velika piramida je bila visoka 145,75 m. Slika 6: piramide Egipta i skuptura sfinge
7
Sedam svetskih ĉuda
Tokom godina, vrh piramide je urušen za oko 10 m. Bila je to najviša graĊevina na Zemlji tokom 4300 godina i koju su nadvisile druge graĊevine tek krajem 19. veka. Ugao stranica u odnosu na osnovu iznosi 51 stepen i 51 minut. Svaka strana je pažljivo orijentisana prema jednoj od ĉetiri strane sveta. Horizontalni presek graĊevine uvek je kvadratan u bilo kom delu, a dužina stranice osnove iznosi taĉno 229 m. Cela graĊevina se sastoji od približno 2 miliona kamenih blokova od kojih svaki teži više od dve tone. Prostor koji zauzima Velika piramida dovoljan je da unutar sebe obuhvati katedralu Svetog Petra u Rimu i katedrale u Milanu i Londonu - zajedno. Sa severne strane nalazi se ulaz u piramidu. Više prolaza, galerija i holova vodi ili u glavnu odaju kraljevske grobnice ili u pomoćne prostorije. Kraljevska grobnica nalazi se u središtu piramide. Sarkofag je napravljen od crvenog granita, kao i zidovi grobnice. Sve je toliko precizno uklopljeno, da nema ni milimetar zazora. Sam sarkofag je za samo 1 cm uži od ulaza u grobnicu. Slika 7: Mikerinova piramida
Pored Keopsove piramide, na platou Gize se nalaze i piramide faraona Kefrena i Mikerina (Kefrenovog naslednika). Kefrenova piramida je druga po veliĉini, ali je podignuta na višem tlu pa izgleda kao veća. Na vrhu ove piramide oĉuvan je gladak pokrovni sloj (na slici).
8
Sedam svetskih ĉuda
2.3. Viseći vrtovi iz Vavilona Viseći vrtovi iz Vavilona se smatraju za jedno od sedam svetskih ĉuda. Ostaci visećih vrtova u Vavilonu nalaze se na istoĉnoj obali reke Eufrat, na oko 90 km južno od Bagdada, u Iraku. Istorija svedoĉi da je vavilonsko carstvo cvetalo u vreme vladavine ĉuvenog kralja Hamurabija (1792-1.750 godine p. n. e.). Slika 8: Semiramidini vrtovi, prikaz iz 20. veka
Ipak, smatra se da su legendarni viseći vrtovi izgraĊeni za vreme vladavine njegovog potomka Nabukodonosora II (604-562. g.p. n. e.) i to po želji njegove supruge Semiramide koja je bila "dovedena iz Medije i naroĉito volela planinski pejsaž". Slika 9: Viseći vrtovi
Detaljni opisi visećih vrtova pronaĊeni su u delima grĉkih vavilonskog astronoma Berosa i grĉkog istoriĉara Diodora sa Sicilije. U tablicama iz vremena Nabukodonosora, meĊutim, ni na jednom mestu se ne pominje postojanje visećih vrtova, iako se mogu naći opisi njegove palate i 9
Sedam svetskih ĉuda samog grada Vavilona. Sve do 20. veka mnoge misterije vezane za viseće vrtove nisu bile otkrivene - ĉak se i danas arheolozi bore da prikupe dovoljno dokaza pre nego izvedu konaĉne zakljuĉke o taĉnoj lokaciji vrtova, njihovom sistemu navodnjavanja i njihovom stvarnom izgledu. Neki noviji podaci ukazuju ĉak i da je vrtove sagradio drugi vladar - Senaherib, i to oko 1000 godina kasnije nego što se do sada smatralo. Detaljne opise vrtova iznose i poznati starogrĉki pisci tog doba - Strabon i Filon vizantijski. Evo izvoda iz njihovih dela: "Vrtovi su oblika kvadrata stranice dužine oko ĉetiri pletre (stara mera za dužinu, prim. prev.) Saĉinjavaju ih luĉni svodovi koji se uzdižu nad poploĉanim osnovama, a terase su izgraĊene stepenasto, jedna nad drugom pod razliĉitim uglovima..."; "U vrtovima se uzgajaju egzotiĉne biljke posaĊene na same terase, poduprte kamenim stubovima... Potoci vode teku s visina i spuštaju se u slapovima do tla... Oni navodnjavaju sve vrtove, natapajući korenje biljaka i ĉineći ceo predeo vlažnim i sparnim. Tako je trava stalno zelena, a drveće buja... Ovo umetniĉko delo kraljevskog luksuza odaje utisak prirodnosti, jer se uticaj ĉoveka u održavanju ovih vrtova nikada ne vidi." Slika 10: Pikaz Visećih vrtova iz 16. veka (slika Martina Hemskerka). U pozadini se vidi Vavilonska kula.
Novijim arheološkim istraživanjima drevnog grada Vavilona u Iraku otkriveni su temelji kraljevske palate, ostaci luĉnih svodova i odliĉan sistem navodnjavanja u južnom delu palate, kao i masivni zidovi debljine 25 metara za koje se pretpostavlja da su ostaci samih terasa.
10
Sedam svetskih ĉuda
2.4. Kolos sa Rodosa Kolos s Rodosa (grĉ. Κολοζζόρ ηηρ Ρόδος) je jedno od sedam svetskih ĉuda. Iako je od vremena izgradnje ove ogromne statue do njenog uništenja proteklo svega 56 godina, ova svojevrsna i neponovljiva graĊevina svakako je zaslužila svoje mesto meĊu svetskim ĉudima. Kolos sa Rodosa nije samo gigantska statua - on je simbol jedinstva naroda koji je naseljavao Rodos, prelepo mediteransko ostrvo. Slika 11: Kolos sa Rodosa
Ova statua se nalazila na samom ulazu u luku Mitraki ostrva Rodos u Grĉkoj. U staroj Grĉkoj, na malom ostrvu Rodosu nalazila su se 3 grada-države (polisa): Lalisos, Kamiros i Lindos. 408. godine p. n. e. ovi gradovi su se ujedinili i saĉinili jedinstvenu teritoriju - grad Rodos. Grad se brzo razvijao i gradio snažne ekonomske veze sa svojim glavnim saveznikom Ptolomejem I, tadašnjim vladarom starog Egipta. 305. godine p.n.e, Antagonidi iz Makedonije koji su bili veliki rivali ptolomejima, napali su Rodos u pokušaju da slome njegovu alijansu sa Egiptom. Ipak, nisu uspeli da uĊu u grad. Kada je postignut mirovni sporazum 304. godine p.n.e, Antagonidi su se povukli ostavljajući za sobom velike koliĉine ratne opreme. Kako bi proslavili svoje jedinstvo, stanovnici Rodosa prodali su svu tu ratnu opremu i za dobijeni novac podigli gigantsku statuu posvećenu grĉkom bogu Sunca, Heliosu. Izgradnja statue trajala je 12 godina i završena je 282. godine p. n. e. Godinama je statua stajala na ulazu u rodosku luku, sve dok snažan zemljotres nije pogodio Rodos 226. godine p. n. e. Grad je bio teško oštećen, a Kolos je slomljen na najslabijem mestu - u kolenu. Rodos je tada primio ponudu Ptolomeja III da plati sve troškove restauracije polomljene statue, ali nakon što su konsultovani proroci, ponovno podizanje statue je zabranjeno, a Ptolomejeva ponuda odbijena. Skoro 1000 godina statua je ležala polomljena. 654. godine n.e Arapi su napali Rodos. Uzeli su ostatke polomljenog Kolosa i prodali ih Siriji - bili su otpremljeni na leĊima 900 kamila.
11
Sedam svetskih ĉuda
Slika 12: Kolos sa Rodosa, gravira iz 16. veka Martina Hemskerka, iz njegove serije o Sedam svetskih čuda.
Ogromnu statuu osmislio je rodoski vajar Ares iz Lindosa. Osnova statue je bila napravljena od mermera, a najpre su postavljena stopala i ĉlanci noge. Statua je postupno graĊena tako što je bronzana prevlaka bila uĉvršćivana gvozdenim i kamenim ojaĉanjima. Da bi statua bila dovršena, izgraĊena je visoka rampa oko statue koja je kasnije uklonjena. Kada je Kolos završen, bio je visok 33 metra. Kolika je zapravo bila veliĉina statue, najbolje svedoĉi Plinije Stariji: "Kada je statua polomljena i pala na zemlju, grupa od 5-6 ljudi ispruženih ruku je jedva mogla da opaše prst ruke Kolosa".
12
Sedam svetskih ĉuda
2.5. Mauzolej u Halikarnasu Mauzolej u Halikarnasu (grĉ. Μαςζωλεῖον Ἁλικαπναζζεύρ), jedan od sedam svetskih ĉuda, je bio nadgrobni spomenik karijskog kralja Mauzola. Bio je izgraĊen na površini od 33 x 39 m, a visok 50 m. Sliĉno Velikoj piramidi u Egiptu, i ovo mesto predstavlja grob jednog antiĉkog vladara. Ipak, Mauzolej se razlikuje od piramida po mnogo ĉemu - izmeĊu ostalog, lepota graĊevine je ta koja je, više nego njena veliĉina, zadivila milione ljudi od vremena izgradnje pa sve do danas. Mauzolej se nalazio u gradu Bodrumu (u starogrĉko doba Halikarnas), na obali Egejskog mora, u jugozapadnom delu današnje Turske. Slika 13: Mauzolej u Halikarnasu, ručno bojena gravira Martina Hemskerka iz 1572. godine. Mauzolej je bio velika mermerna grobnica koju je 353. p. n. e. podigao kralj Mauzol iz Karije u Maloj Aziji.
Kada su Persijanci proširili svoje antiĉko carstvo obuhvativši Mesopotamiju, severnu Indiju, Siriju, Egipat i Malu Aziju, njihov vladar više nije bio u stanju da kontroliše svoje ogromno carstvo bez pomoći lokalnih upravnika ili vladara - satrapa. Kao i mnoge druge provincije, kraljevina Karija u zapadnom delu Male Azije (danas Turska) bila je toliko udaljena od persijske prestonice da je praktiĉno bila samostalna. Od 377. do 353. godine p. n. e., karijski kralj Mauzol premestio je svoju prestonicu u grad Halikarnas. Projekat grobnice za Mauzola bio je poveren njegovoj ženi i sestri Artemiziji i pretpostavlja se da je njena gradnja zapoĉela još za kraljevog života. GraĊevina, prozvana Mauzolej,
13
Sedam svetskih ĉuda završena je oko 350. g.p.n.e, tri godine nakon Mauzolove smrti i godinu dana nakon Artemizijine smrti. Slika 14: ostaci Mauzoleja
Tokom 16 vekova Mauzolej je opstajao u odliĉnom stanju sve dok snažan zemljotres nije oštetio njegov krov i kolonade (stubove). Poĉetkom 15. veka, Vitezovi svetog Jovana okupirali su okolinu i sam Halikarnas i izgradili ogromni krstaški zamak. Kada su odluĉili da ga ojaĉaju i utvrde 1494. godine, iskoristili su materijal od kojeg je bio izgraĊen tada već znaĉajno oštećen Mauzolej. Do 1522. godine gotovo svaka cigla iz Mauzoleja bila je uklonjena i iskorišćena za izgradnju više raznih graĊevina. Danas, masivni krstaški zamak i dalje postoji u Bodrumu, a obraĊeni kameni i mermerni blokovi Mauzoleja se mogu jasno uoĉiti u strukturi njegovih zidova. Neke od skulptura iz Mauzoleja su saĉuvane, kao i više unutrašnjih mermernih dekoracija na kojima je prikazana bitka izmeĊu starih Grka i Amazonki. Na samoj lokaciji gde se nekada nalazio Mauzolej danas se mogu videti samo ostaci njegovih temelja. Slika 15: Mauzolej u Halikarnasu
Sama konstrukcija Mauzoleja bila je pravougaona u osnovi, dimenzija 40 m x 30 m. Grobnica i sarkofag izraĊeni su od alabastera i ukrašeni zlatom i postavljeni u centralnom delu Mauzoleja, na uzdignutom podijumu poploĉanom mermerom i okruženom kolonadama (stubovima) u jonskom stilu. Kolonade su podupirale piramidalni krov takoĊe ukrašen statuama i kipovima. Na vrhu krova nalazila se statua koja je predstavljala koĉije koje su vukla ĉetiri konja. Ukupna visina Mauzoleja bila je 45 14
Sedam svetskih ĉuda m, od ĉega je centralni podijum sa grobnicom bio visok 20 m, 12 m su bile visoke kolonade, 7 m piramidalni krov i 6 m statua koĉija na vrhu krova. Naroĉita lepota graĊevine nije bila samo u njegovoj strukturi, već i u dekoracijama i statuama koje su ukrašavale njenu spoljašnjost na raznim nivoima graĊevine, od poda do samog krova. Na graĊevini se nalazilo nekoliko desetina statua ljudi, lavova, konja i drugih životinja u prirodnoj veliĉini i većih. Isklesali su ih ĉetiri grĉka skulptora - Briaksos, Leohares, Skopas i Timoteus, pri ĉemu je svaki od njih ukrašavao po jednu stranu Mauzoleja. Posebno mesto u istoriji pripada ovoj graĊevini ne samo zbog brojnih statua ljudi i životinja, već i zbog ĉinjenice da ona nije bila posvećena nijednom od bogova stare Grĉke. Danas se po imenu ove graĊevine sve velike i raskošne grobnice nazivaju mauzolejima. Slika 16: Mauzolej u Halikarnasu
15
Sedam svetskih ĉuda
2.6. Statua Zevsa u Olimpiji Statua Zevsa u Olimpiji je jedno od sedam svetskih ĉuda, posvećena je bogu Zevsu - vrhovnom bogu starih Grka u ĉiju ĉast su se održavale Olimpijske igre, a nalazila se na prostoru same Olimpije po kojoj su igre i dobile naziv. U vreme Olimpijskih igara prestajali su ratovi, a atlete iz Male Azije, Sirije, Egipta i Sicilije su dolazili da proslave Olimpijadu i obožavaju svog boga nad bogovima - Zevsa. Statua se nalazila u samom gradu Olimpiji, na zapadnoj obali današnje Grĉke, oko 150 km zapadno od Atine. Slika 17, 18 i 19: Statua Zevsa u Olimpiji
Raĉunanje vremena kod starih Grka zapoĉinje 776. g.p. n. e. kada se veruje da je poĉelo i održavanje Olimpijskih igara. Ogromni Zevsov hram konstruisao je arhitekta Libon i on je izgraĊen oko 450. g.p. n. e. Usled rastuće moći antiĉke Grĉke, jednostavni hram u dorskom stilu delovao je isuviše obiĉno, pa su bile potrebne krupne izmene na njemu. Rešenje je pronaĊeno u izgradnji ogromne statue. Atinski skulptor Fidija dobio je ovaj "sveti" zadatak. Tokom narednih godina, hram je privlaĉio posetioce i vernike iz celog sveta. U drugom veku p. n. e. izgraĊena statua je uspešno renovirana, a u prvom veku p. n. e. rimski imperator Kaligula pokušao je da statuu prebaci u Rim - pokušaj je propao kada su se graĊevinske skele koje su podigli njegovi radnici urušile. Kada su Olimpijske igre zabranjene 391. g.n.e. po naredbi cara Teodosija I kao paganski obiĉaj, nareĊeno je i da se Zevsov hram zatvori. Kasnije, Olimpiju su zadesili zemljotresi, odroni i poplave, a hram je oštećen i u požaru u petom veku n.e. 16
Sedam svetskih ĉuda
Nešto pre toga, statua je prebaĉena u carsku palatu u Konstantinopolju, gde se nalazila sve dok nije uništena u velikom požaru 462. g.n.e. Na mestu gde je nekada bio stari hram danas nema niĉeg osim ostataka kamenja, temelja graĊevine i palih stubova. Fidija je izgradnju statue zapoĉeo oko 440. godine p. n. e. Nekoliko godina ranije, on je razvio tehniku izgradnje ogromnih statua od zlata i slonovaĉe pomoću drvenog rama na koji su se postavljali komadi metala i slonovaĉe, a zatim se skulptura prekrivala zlatom. Ova tehnika se zvala hrizelfantija Fidijina radionica i danas postoji u Olimpiji i identiĉna je po veliĉini i nalazi se na istom mestu kao i u vreme kada je postojao Zevsov hram. U njoj je Fidija vajao komade buduće statue koji bi zatim bili sklopljeni u celinu. Kada je statua završena, jedva da je mogla da stane unutar hrama. Strabo piše: "... Iako je hram sam po sebi veoma prostran, skulptora su kritikovali što nije poštovao zadate mere. Sedeća statua Zevsa je bila toliko velika da je njena glava dodirivala tavanicu." Po ovom opisu može se zakljuĉiti da je impresivna veliĉina statue nju upravo i ĉinila tako izvanrednom. Osnova statue bila je 6,5 m široka i 1 m visoka. Visina same statue je bila 13 m - kao današnja ĉetvorospratnica. Statua je bila toliko visoka, da su posetioci više opisivali tron, nego Zevsa i njegovu skulpturu. Podnožje trona bilo je ukrašeno rezbarijama sfinge i figurama Pobede sa krilima, skulpturama grĉkih bogova Apola, Artemide i Niobine dece, kao i mitskih bića. Na Zevsovoj glavi nalazio se venac od maslinovog šiblja. U njegovoj levoj ruci nalazio se skiptar sa orlom na vrhu, a njegova odeća je bila ukrašena rezbarijama životinja i ljiljana. Bile su napravljene i kopije ove statue, ukljuĉujući i veliki prototip u Sirenu (Libija). MeĊutim, nijedna od njih nije oĉuvana do današnjih dana. Tako je ova statua ostala zapamćena kao najzapaženija tvorevina grĉke skulptorske umetnosti.
17
Sedam svetskih ĉuda
2.7. Svetionik u Aleksandriji Svetionik u Aleksandriji (grĉ. o Φάπορ ηηρ Αλεξάνδπειαρ), jedan od sedam svetskih ĉuda, je napravljen izmeĊu 300. i 280. godine p. n. e. na polustrvu Farosu. Napravio ga je grĉki arhitekta Sostrat. Od svih svetskih ĉuda, jedino je svetionik u Aleksandriji, pored svoje arhitektonske ĉudesnosti, imao i praktiĉnu namenu omogućavao je brodovima bezbedan povratak u Veliku luku Aleksandrije. U arhitektonskom smislu, ovaj svetionik je ipak imao najveći znaĉaj - to je bila najviša graĊevina na svetu u to vreme i njena svetlost se mogla videti na 50 kilometara od aleksandrijske obale. Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikog (Makedonskog), njegov namesnik Ptolemej I Soter preuzeo je vlast nad Egiptom. Podigao je i uzeo za svoju prestonicu Aleksandriju u ĉijoj se blizini nalazi ostrvo Faros, a za ĉije ime se veruje da potiĉe od reĉi Pharao's, što znaĉi "faraonovo ostrvo". Ostrvo je sa obalom bilo povezano pomoću nasipa nazvanog Heptastadion koji je postao druga luka Aleksandrije. Usled nepovoljnih uslova za pristajanje brodova i plitke obale tog regiona, izgradnja svetionika je bila neophodna. Izgradnju je započeo Ptolemej I Soter oko 290. g.p.n.e, a ona je završena nakon njegove smrti, tokom vladavine njegovog sina Ptolomeja Filadelfija. Sostratus, Euklidov savremenik, bio je arhitekta svetionika, ali su detaljne proračune za građevinu izvršili naučnici aleksandrijske biblioteke-muzeja. Kako svedoči grčki pisac Strabon troškovi izgradnje svetionika bili su izuzetno veliki. Legenda kaže da je Sostrat, dugo tragao za građevinskim materijalom za temelj, koji bi mogao odupreti morskoj vodi. Najzad je svoj džinovski toranj smestio na ogromne staklene blokove. Svetionik je bio visok preko 117 metara i u podnožju imao oko 300 soba.. Na najvišem spratu noću je gorela vatra, a danju se signaliziralo ogledalima. Faros je moreplovcima iz svih krajeva sveta omogućavao da bezbedno uplove u luku Aleksandrije. Slika 20: Faros u Aleksandriji na ručno bojenoj graviri Martina Hemskerka.
18
Sedam svetskih ĉuda
Svetionik je bio posvećen bogovima spasiteljima - Ptolomeju Soteru (u prevodu znaĉi spasitelj) i njegovoj ženi Berenis. Vekovima je Faroski svetionik bio znamenje aleksandrijske luke koji je noću svetleo pomoću upaljene vatre, a danju je ogledalima reflektovao sunĉevu svetlost. Ovaj svetionik je bio prikazan i na rimskim novĉićima. Kada su Arapi pokorili Egipat, divili su se Aleksandriji i njenom bogatstvu. Svetionik nastavlja da se pominje u njihovim spisima i putniĉkim izveštajima. Ipak, novi vladari su prestonicu premestili u Kairo, s obzirom da nisu imali nikakvih veza sa Mediteranom. Kada je greškom veliko ogledalo svetionika razbijeno, ono nije bilo ni zamenjeno. Veliki zemljotres 956. g.n.e. potresao je Aleksandriju i naneo manja oštećenja svetioniku, a zatim su dva još jaĉa zemljotresa (1303. i 1323. g.n.e.) nanela nova, još veća oštećenja. Kada je poznati arapski putnik Ibn Batuta posetio Aleksandriju 1349. g.n.e., nije mogao da uĊe u ruinirani svetionik, ĉak ni da priĊe njegovom glavnom ulazu. Poslednje pogavlje u istoriji svetionika dogodilo se 1480. g.n.e. kada je egipatski sultan Mameluk Ćatbej odluĉio da ojaĉa odbrambene zidine grada Aleksandrije - izgradio je srednjovekovnu tvrĊavu na istom mestu na kojem se nalazio svetionik, koristeći njegov graĊevinski materijal, pre svega mermer. Deo tvrĊave su 1882. godine srušili britanski brodovi prilikom zauzimanja Aleksandrije. Danas se tu nalazi Pomorski muzej. Slika 21: Faros u Aleksandriji (rekonstrukcija)
Od šest uništenih svetskih ĉuda, svetionik je nestao poslednji. U spisima savremenika, Straboa i Plinija starijeg, mogu se naći detaljni opisi svetionika i naĉina njegovog funkcionisanja. Oni opisuju na koji naĉin je ogledalo reflektovalo svetlost desetinama kilometara na puĉinu i iznose legendu po kojoj je ogledalo takoĊe korišćeno i za spaljivanje neprijateljskih brodova pre nego što bi se uopšte i približili luci. Arhitektonski, ovaj svetionik je ostavio velikog traga i uticaja na kasnije izgraĊene 19
Sedam svetskih ĉuda svetionike duž Mediterana i u Španiji, a danas se u romanskim jezicima (francuskom, italijanskom, španskom) svetionik kaže "faros".
ZAKLJUČAK
Kao što je već pomenuto stari Grci i Rimljani nisu mnogo putovali tako da su njihovu listu saĉinjavala samo ĉuda istoĉnog mediterana. Postavlja se pitanje zašto baš 7 ĉuda, odgovor na ovo pitanje verovatno se vezuje za verovanje Grka u broj 7 kao magiĉnog broja. Danas su jedino ostale oĉuvane piramide u Gizi dok su ostala ĉuda u ruševinama. Slika 22: mapa 7 svetskih čuda starog sveta
20
Sedam svetskih ĉuda
LITERATURA:
Latinski jezik I- Marjanca Pakiž, Dragana Dimitrijević sr.wikipedia.org hr.wikipedia.org image.google.com www.znanje.org
21