Wilfrid John Harrington - Uvod u Novi Zavjet 2

I&& It! 3n,! w g £S .•

w

a. a- "• 2. 0 50gl S ° »

o

W

•=•?;• 0

P> O

*•£ "" <

° » < ,_,

O 0>< HJO

S S'

H

H« & Pl^l lit si!?!3 < lSg.&l 2 S N< S S g. g ° "2 P c §1 SI^S* g o § a 3" ? & S! & ° <5- S °S3gf!&g$g~ •S-a.s»cfi Sa«l| ~" ^fljs^ 1 sr'S-T'.s1 'I! w §

c:

n

tn

S w

H

.

(0

8

t

^TO S P "O

u TO P> B 8

< » ^ e" c:-r- 3

it !i;g$H r -

* ^ ° < ^

»«^ »-"

a°*u

!* cu EL CA 3

W 5 3§

" .

NAJAV

1) Sveopca prevlast grijeha 2) Bojja pravda i vjera a. Nauka o opravdanju b. Primjer Abrahama

ifffiSCI1:?

B-ft&Sg-ll ? |3g?i6

r 1 1 - *»

mi P S.' la 5 s

<2IS s; I s B & i; i :;< c

h- <<

«d

r>

5C

to

1>

"

s o| 1

G w

3

!-• t— » >-"
1 S

l-> V •-> -J to 09 to

NI

i co H* co

>-•

3

g

1

cji

»^i

DRUGI DIO: BOZJA PRA1 ' . ( ^ - « 0 « 0 » C O C O - ; , W , 0 , 0,0,0,

cn i-> o "i-" * co

i| a S

$

1

s

1) Oslobodenje od grijeha, si a. Adam i Krist b. Jedinstvo s Kristom un c. Sloboda od grijeha ~ d. Sloboda od Zakona e. Uloga Zakona 2> Zivljenje u Duhu 3) Polozaj Izraela to a. Povlastice Izraela b. Boije vrhovniStvo M IB a « &fi c. Odgovornost §'Izraela d. Bog nije odbacioB svoga s CO 8. e. Himna bozanskom ~ M- milo

co too

°* . V»

w cn

to itk 10 —^

co

>-*°kj

K

S

g

CO

w

>

ito 3

s 5

S ^

/-•* . *!•»

O»

1

f>

a

s

s

3 g £

iS """^

jU CO CO >•» 1

l-'io 1 f to*i-> 00 en co if^ co tO't.'V*

°

o>

1

M

a>

1 <

^

"

POGOVOR (15,14-16,27) 1) 2) 3) 4) 5)

Osobne vijesti Preporuka Febe Pozdravi ZakljuCna opomena Pozdrav Pavlovih suradnika

15,14-33 16,1-2 16,3-16 16,17-20 16,21-23

DOKSOLOGIJA (16,24-27)

SADRZAJ — Naslov je neobicno svecan (1,1-7): Pavaj iznosi svoju svjedodzbu mjesnoj Crkvi u kojoj je nepoznat i nad kojom nema vlasti. Sluga je Isusa Krista, pozvan za apostola. Propovijeda poganima evandelje koje su proroci prorekli a Krist ispunio. On je potomak Davidov, all je sada snagom svoga uskrsnuca postavljen za Sina Bozjeg u snazi, po Duhu posvetitelju. Pavao Krista prikazuje u spasiteljskoj ulozi: Krist je uskrsli Gospodin i postao je »duh zivotvorni* (1 Kor 15,45). U zahvali (1,8-15) priznaje da je Crkva u Rimu poznata po dobru i izrazava svoju zarku zelju da propovijeda i medu krscanima. Reci 1,16-17 navijeStaju temu poslanice: evandelje (objava pravde Bozje), moc Boga koji spasava sve one koji prihvacaju evandelje vjerom. Ono se najprije navije§ta 2idovima, koji na to imaju pravo zbog povijesne uloge kao narod Bozji. Poslije toga nema razlike izmedu Zidova i ostalih naroda. Ocitovanje Bozje pravde iskazivanje je njegove srdzbe protiv pogana i Zidova (1,18-3,20). Nadahnjujuci se starozavjetnim tekstom Mudr 13,1-9 Pavao izjavljuje da su pogani trebali priznati Stvoritelja preko promatranja Cudesnih Bozjih djela. Oni to nisu ufiinili, nego su stvorenja Stovali kao bozanstvo. Bog kaznjava idolopoklonstvo izopafcenim moralom (usp. Mudr 14,22-31). Apostol iznosi svoj sud o poganskom svijetu kao takvom, ne o pojedincima (1,18-32). Zatim prelazi na Zidove (2,1-3,20). Zidovi vole suditi druge ljude, ali ni oni nece biti poStedeni ako postupaju kao pogani. Od j^iutrasnje^p_ravednosti kao obaveze ne oslobada ni Zakon, , ni obrezanje, ni Pismo. ISidovi i pogani imaju izaci na Bozji sud te primiti nagradu ili kaznu za svoja djela. Pogani nemaju pozitivnog Zakona, ali mogu slijediti zakon koji je upisan u svakom ljudskom srcu. Pavao priznaje da Zidovu pri284

pada cast sto je pripadnik izabranog naroda, ali sama pripadnost torn narodu nije dovoljna za spasenje. 2idovi su se pokazali nevjernima, ali ljudski nemar ne moze sprijeciti ispunjenje Bozjih obecanja. Zakon je izvanjska norma ponasanja pa u Bozjem planu nema uloge otpustanja grijeha. On, sto vise, produbljuje u greSniku svijest o grijesima. Sve sto postoji na svijetu grijeh je i posljedica kazne za grijeh, osim, dakako, evandelja. To je prvi stupanj Pavlova argumentiranja. Nakon toga on se vraca temi koju je najavio u 1,17: »Pravednost se Bozja otkriva od vjere k vjeri* (3,21-4, 25). Bozji plan prikazan je u 3,21-26. Pavao se sluzi s tri metafore, od kojih je prva uzeta iz sudskog postupka (opravdanje), druga iz ustanove ropstva (oslobodenje), a treca iz zrtvenog rituala (zadovoljstina po krvi): »Opravdani su besplatno... po otkupljenju u Kristu Isusu ... da krvlju svojom bude pomiriliste* (3,24-25). Pavao prikazuje Bozji zahvat u covjeku, a metafore mu sluze za izrazavanje promjene koja je kod toga nastupila. ^ On ovdje hoce razjasniti da nikakvim vlastitim naporom 60vjek ne moze promijeniti svoj polozaj pred Bogom; bez nadnaravnih sredstava krivac se ne moze osloboditi zatvora, rob ne moze postici slobodu a »neCist« ne moze postal! »6ist«. Bog je nezasluzenim darom milosti omogucio da nastane ova promjena."

Covjek se opravdava jedino^yjerom^a ne djelima Zakona. Pavao suprotstavlja dva oprecna postupka: jedan se sastoji u uvjerenju da se opravdanje stice podlaganjem djelovanju Boga koji opravdava, a drugi uzalud nastoji steci milost po djelima (3,27-31). Pavao zatim iznosi primjer Abrahama kao dokaz za svoju nauku o opravdanju po vjeri (4,1-25). Abraham je prema zidovskoj predaji svojom postojanoscu u nevolji postao uzor opravdanja djelima. Apostol tvrdi da je Abrahama opravdala njegova vjera te da je u liku Abrahama predskazano razdoblje kr§6anske vjere i pravednosti. Abraham je prvi vjernik. Prema Postanku 15,6 on je bio opravdan i prije nego se obrezao. Tek nakon toga naredeno je obrezanje kao zapefiacenje opravdanja koje je primio vjerom. Obred do kojega je toliko stalo Zidovima i obracenicima sa zidovstva ne koristi niSta. DODD, op. cit., str. 80. 285

[ '

Obecanja dana Abrahamu nisu dosla na njega po Zakonu nego »pravednoscu vjere*, tj. opravdanjem koje se sastoji u vjerovanju, ill, sasvim jednostavno, zivom vjerom. Pavao tvrdi da je Abraham takoder otac pogana, a osobito krScana. Kao otac on je uzor krscana i svih koji se opravdavaju vjerom u Krista. Abraham je vjerovao Bogu i oslonio se na mo6 Boga, koji je mogao cudesno ozivjeti njegovo i Sarino tijelo. Tako je unaprijed i u slici dosegao predmet kr§6anske vjere. Opravdanje je, naime, poSetak sudjelovanja na zivotu uskrslog Krista. Time dolazimo do sredisnjeg dijela poslanice. Vidjeli smo da se ljudi opravdavaju besplatnim Bozjim darom (pogl. 1-4). U ovorh dijelu vidimo (pogl. 5-11) da krScanin, koji se opravdava vjerom, u ljubavi Bozjoj nalazi jamstvo za spasenje. To jamstvo^on nalazi i u daru Duha. Krist nam je postigao prijateljstvo s B^Sg^lft'.TSozjaTjubav^rema nama nosi obiljezje koje je svojstvenb Bogu: dok smo joS bili greinici, Krist je za nas umro (5,1-11). Pavao dokazuje da je Krist preobilno nadoknadio ono §to je izgubio prvi covjek svojim grijehom. Sa zanosom opisuje veliku suprotnost izmedu pustosi grijeha i BoJje milosti koju ljudi dobivaju po Isusu Kristu. Zakon nije mogao otkloniti grijeh, nego je u&nio da ljudi budu joS svjesniji grijeha (5,12-21). Pavao uzima u obzir slijedeci prigavor^ne bi li bilo bolje ostati u grijesima ako je spasenje sasvim Bozji dar te ako po sebi ne moJemo niSta ufiiniti? Ustrajati u grijesima u torn sluSaju zna£ilo bi dati priliku da se jo§ viSe ofiituje milost (6,1). Pavao odgovara na taj prigovor tako Sto najprije pokazuje kako krStenje kao sakramentalna inicijacija u krScanski , zivot donosi umiranje i obnovu. KrStenje uranjanjem simbo' • Ii5ki oznafiuje ufiinak sakramenta: krStenik se »sahranjuje« u ' vodu i umire grijehu, ali uskoro izlazi iz vode, »uskr§ava«, da ) bi imao udio u novom zivotu u Kristu. Kr§canin, umro i uskrsnuo s Kristom, sada zivi u Duhu. lako krStenje u ljudima razara grijeh, oni ipak mogu i dalje podlijegati grijehu dok su u svom »smrtnom« tijelu (6,1-14), dok »ovo raspadljivo ne obuce neraspadljivost* (1 Kor 15,54). Zatim apostol oslobodenje od grijeha prikazuje kao izbavljenje iz ropstva. Nitko ne moze sluziti dvojici gospodara. Opravdanje ukljuduje sluzenje Bogu i nezasluzeni dar vjefinog zivota u Kristu (6,23-25). Krgcanin je Slobodan ne samo od grijeha nego i od Zakona. Pavao ovdje razvija dokaz pomocu propisa o braku. KrSdani su, pri-

236

druzivsi se Kristovoj smrti u krstenju, umrli Zakonu. Nakon starog naSina vjerskog obdrzavanja nastupa novi zivot u Duhu (7,1-6). "Apostol u odlomku 7,7-25 raspravlja o zadadi Zakona. On je u sebi debar i syet, ali nije proizyeo u ljudima opravdanje. On je svjetlo koje rasvjetljuje Ijiidsku savjest, ali ne daje unutrainju snagu i ne moze sprijefiti grijeh. Zakon je u izvjesnom smislu prilika za grijeh jer grijeh cini jasnijim a ljude krivljima. Ovakav dokazni postupak temelji se na Pismu i nadahnut je biblijskim opisom Adamova grijeha, koji je uzrok svakog grijeha (5,12-21). Kad bismo Pavlov prikaz preveli rijeCima ,~lixai.Jglasio bi ovako: »Ja sam nekoc zivio bez'zakdna? All; dosla zapovijed, grijeh oziyje. Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za zivot bi mi na smrt. Doista, grijeh, uhvativii priliku, zapovijedu me zavede, njome me i ubi.« Ovaj odlomak pokazuje dosta literarnih dodira s grCkim prijevodom Post 3, tako da se Cini da je Pavao imao na umu taj prijevod kad je redigirao Rim 7.13.54 Pavao svakako ne misli na Adama osobno nego ga uzima kao pralik fiovjefcanstva. Ono §to kaze moze se u izvjesnom smislu primijeniti na svakog Covjeka. Ipak, to nije uzeto iz apstraktnog umovanja ili iz osobnog iskustva, nego iz izvjeStaja o Abrahamu." Covjek je, prepuSten sam sebi, u beznadnom polozaju: »Tko ce me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?« Ali Pavao zna da postoji oslobodenje i zahvaljuje Bogu za to (7,24-25a). Redak 25b trebao bi biti prije retka 24 po svom misaonom sadrzaju. OcrtavSi nepovoljni poloiaj Covjeka u okovima grijeha i smrti, Pavao prikazuje krSdanma 'koji je vec opravdan i ispunjen Duhom. Novi sustav Duha nadomjestio je sustax grijeha i smrti. U torn sustavu vlada zakon Duha zivljenja u Kristu Isusu (pogl. 8). Mojsijevski zakon kao izvamjska norma nije bio po£elo spasenja. Krist je, doSavSi na svijet »u obliCju greSnog tijela* i prinijevSi sebe samog kao zrtvu za grijeh, skrSio silu grijeha i okove tijela. Od sada je covjek sjedinjen s Kri« Ibid., 124. » Vidi S. LYONNET u knjizi HUBY—LYONNET: Saint Paul: Epitre aux Remains, Paris, Beauchesne,1 1957, str. 604; usp. M. J. LAGRANGE: Saint Paul: £pitre aux Romains, Paris, Gabalda, 1922, str. 168. 287

•~~A

stom i poduhovljen. Tijelo je zbog grijeha odredeno za fizicku smrt i sluzi kao sredstvo duhovnog umiranja, ali duh ima zivot s Kristom. Tijelo ce ipak uskrsnuti i Duh Bozji vec stanuje u njemu (8,1-13; usp. 1 Kor 15,35-55). JECricani.su postali^sinovi Bozji po tome sto Duh stanuje u njima Tsto imaju udio u bozanskom zivotu. Stoga se mogu Bogu obracati kao Ocu, istim intimnim nazivom kojim mu se obracao Isus (Rim 8,14-17; usp. Mk 14,36). Materijalni svijet, koji je stvoren za Sovjeka, ima , udio u njegovu zivotu. Taj je svijet bio proklet zbog Covjekova grijeha (Post 3,17) pa ce sudjelovati i u £ovjekovu otkupljenju. Dok gr£ka filozofija zeli duh osloboditi od materije kao neceg zlog, kracanstvo oslobada i materiju.5* Krscani zajedno s prirodom ocekuju konaCno otkupljenje. Tako spaserije ostaje predmet nade. Grijeh je zamaglio sliku Bozju u covjeku. Krist, koji je slika Bozja, omogucuje fiovjeku da ponovno zadobije slicnost s Bogom, jer on i kricani sacinjavaju jednu Ocevu obitelj. Bog je svoje izabrane odredio za slavu i sve je podredio torn cilju (8,18-30). Pavao zavrSava himnom o krscanskoj nadi koja je sigurnost u spasenju. Cinje"hica otkupljenja i opravdanja, koje Bog dariva, jamci vjernicima da ce pobijediti usred nevolja sada§njeg zivota, jer ih nista ne moze odvojiti od Bozje ljubavi u Kristu Isusu, njihovu Gospodinu (8,31-39). »Beskorisno je raspravljati o takvoj sigurnosti. Hi u nju ne vjerujete ili u njoj prepoznajete rijec Bozju«.'7 Koje je mjestp^ Izraela, naroda obecanja, u sveopcem Bozjem planu spasenjaTTvrdokornost Zidova na prvi pogled otvoreno pobija sve Sto je Pavao rekao. Stoga on u stilu dijatribe raspravlja o povijesnoj ulozi Izraela (pogl. 9-11). Najprije iznosi povlastice koje uiiva izraelski narod, kao izabrani narod: Izraelci su posinci Bozji, slava Boga, koji medu njima prebiva, njima je dan savez s patrijarsima i Mojsijem, oni stuju pravoga Boga, imaju Zakon, koji je izraz volje Bozje, cuvaju mesijanska obecanja, Krist se rodio u njihovu narodu (9,1-5). Nakon tog kratkog uvoda Pavao razraduje problem na tri razine: » Vidi BJ, str. 1502. 87 DODD, op. cit., str. 160.

, 1) /Bog je apsolutni gospodar i Slobodan je izabrati koga hocVda mu pokloni svoju naklonost i ucini ga sredstvom svojih planova. Sloboda Bozja u ostvarenju spasiteljskog plana osvijetljena je stalnom biblijskom temom da ne mora prvorodenac biti bastinik obecanja. Tako je izabran Izak a ne Jismael. Covjek ne moze Boga pozivati na racun zbog njegova slobodnog ocitovanja milosrda ili srdzbe. Na2in kako je postupio prema faraonu ili Izraelcima ne pori^e njegovu pravednost. Bozje se milosrde ocituje i po tome Sto su obecanja koja odbacuju 2idovi sada ponudena poganima, kao §to je Pismo prorgklo (9,6-29). /zf^Pavao zatim naglaSava ljudsku odgovornost u misterijuzfdovske nevjere. Izrael se spotaknuo o Krista, koji mu je postao kamen spoticanja, te je po§ao krivim putem. Nije se podlozio Bozjem planu nego je trazeci samoopravdiariie po djelima Zakona promasio opravdanje koje je donio Krist. Spa-j j senje se postize ispovijedanjem vjere u Gospodina Isusa!/ (9,9-10). Evandelje je navijesteno, a Izraelci kao takvi ne prizivaju Gospodina jer su »narod nepokoran i buntovan* (9,3^40,21). i 3) )Kona£no, iz Bozjeg slobodnog izbora i vjernosti izlazi da Bog ne moze sasvim odbaciti Izraela. Nije sve izgubljeno, jer ce izabrani narod ipak dospjeti u svoju pravu bastinu, iako je sada vecinom nevjeran. Neki su 2idovi postigli obecanje i oni su »Ostatak« o kojem su govorili proroci. Taj Ostatak jamstvo je buduce obnove. To sto su 2idovi sada odbacili Krista otvorilo je put obracenju pogana. Ako su pogani grancice divlje masline koje su nakalemljene na deblo Izraela, kako ce lakse biti nakalamiti obracene Zidove! Obraceni pogani trebaju uvidjeti da su po bozanskom milosrdu zadobili bastinu koja je trebala biti Izraelova. Na zalosnom primjeru Izraela trebaju nauciti da ce i oni biti odbaceni ako se pokazu nevjernima. Izabrani narod nije odbacen. Apostol najavljuje cbracenje Izraela (11,1-32). Promatrajuci konacni povratak svog naroda Pavao prelazi u himan hvale velikom milosrdu Bozjem (11,33-36). Zavrsivsi velike dogmatske teme u svojoj poslanici, Pavao prelazi na moraine zahtjeve krsdanskog zivota (12,1-15,13). Kricanin prinosi Bogu sebe samoga a ne zrtvene zivotinje kao §to to biva u zidovstvu i poganstvu (12,1-2). Karizme treba upotrebljavati uredno, na zajednidku korist cijelog Tijela 19 Uvod u Novi zavjet — Spomen iapunjenja

288

289

(12,3-8). Ljubav prema braci i neprijateljima nafcelo je krscanskog zivota (12,9-21). KrScani trebaju biti odani drzavi, jer je gradanska vlast bozanskog podrijetla, dakako, uz pretpostavku da je zakonita te da se brine za zajedniCko dobro (13,1-7). Ponovno naglasava Ijubav, koja je ispunjenje Zakona (13,8-10). Svijest o paruziji treba krscanina podsjecati da je dijete svjetla i da ima zivjeti u svjetlu (13,11-14). Apostol u dugom odlomku 14,1-15,13 promatra jedan konkretni moralni problem (usp. 1 Kor 8-10). >Jaki« su oni koji mogu sve prosudivati u svjetlu krscanske slobode. »Slabi« su krscani oni dija vjera nije dovoljno prosvijetljena te koji nisu tako o svemu osvjedoSeni da bi mogli sigurne savjesti nastupati. Takav jedan smatra, drzeci se poganskog ili zidovskog obicaja, da se mora uzdrzavati od mesa ili obdrzavati odredene dane i blagdane. Pavao kaze da u krscanskoj zajednici ima mjesta za »jake« i »slabe« (14,1-12). »Jaki« ipak moraju s Iju( bavlju voditi racuna o uznemirenoj savjesti slabih. Trebaju nastojati da ne sablaznjavaju (14,13-23). jSvi se trebaju ugledati u Kristov primjer (15,1-13). Redak 15,13 ponavlja sredisnje teme prvoga dijela poslanice i sacinjava zakljufiak, jer je ono sto slijedi u stvari pogovor. Pavao ponovo tumacl zasto pise u Rim, Crkvi koju nije osnovao (15,14-21). Uskoro planira putovati u Spanjolsku te na putu pohoditi Rim. Moli rimske krscane da se za njega mole (15,22-33). Preporucuje Febu, koja je vrlo vjerojatno imala donijeti poslanicu (16,1-2), a zatim dodaje duga&ki niz osobnih pozdrava (16,3-16). Ti su pozdravi neoCekivano prekinuti opomenom protiv onih koji unose razdor i zadaju poteskoce, a to su vjerojatno judaizanti (16,17-20). Zatim dolaze pozdravi Pavlovih suradnika. Spomenut je Tercije, tajnik koji je napisao poslanicu (16,21-23). Na kraju je zavrsena doksologija (16,24-27). NAUKA —( l.)Bozja pravda, vjera i JJaJcon^ Zelimo li razumjeti Pavlovu~nauEu u Rim, moramo pogledati §to misli pod pravdom, vjerom i Zakonom. _Bozja gravda (ili pravednost) o kojoj Pavao govori u 1,17 i kroz citavu poslanicu nije kaznena pravda koja kaznjava gresnike. To se u Bibliji izrazava pojmom »srdzbe« Bozje. Ta V pravda nije ni disiributivna, pravda koja bi nagradivala ili kaznjavala ljud«T prema njihovim zaslugama, nego je to Bozja 290

koja spasava. Pavao je ovdje kao i posvuda pod utjecajem Starog zavjeta, a Stari zavjet povezuje Bozju pravdu s njegovom vjernoScu obecanjima i s njegovom milosrdnom voIjom da spasi svoj narod. Bog je pravedan jer unatod ljudskoj nevjeri ostaje vjeran svojim obecanjima. Stoga je Pavlu »pravda« ne prvenstveno neko Bozje svojstvo, nego Bozje spasonosno djelovanje, izbavljanje covjeka ispod vlasti zla. Korisno je poblize ispitati u kojem smislu Pavao upotrebljava ovaj naziv i cime se mogao nadahnuti. Grfcki glagol,,difcaipuTij poput hebrejskog sadhaq, u Septuaginti ima juri'diSku nijansu te znaei »nekome uciniti pravdu«, »proglasiti nekoga nevinim.« Kad se difcotoun upotrebljava za opis Bozjeg djelovanja, onda poprima sire znacenje. Tako, na primjer, u Iz 45,25, gdje prema Septuagintinu tekstu stoje paralelno izrazi »biti opravdan* i »biti proslavljen«, a znace »zadobiti spasenje« (dikaiousthai). Sto se tice Novog zavjeta, mozemo navesti primjer Lk 18,14: »Kazem vam: ovaj side opravdan kuci svojoj, a ne onaj.« To znaci da je carinik nasao milost pred Bogom. Dikaiousthai u Bibliji nema prvenstveno sudsko-pravni smisao nego »soterioloski«. Pavao u ovom soterioloSkom smislu podrazumijeva glagoTe"»bpravdati« ili »biti opravdan« (usp. Rim 4,2; 5,1; 8,33-34). Tako se izreka iz Rim 1,17: »U EvandeIju se otkriva pravednost Bozja« moze protumaciti: »U Evandelju se ocituje spasenje Bozje«. Ukratko mozemo reci da u pavlovskim spisima izraz dikaiosyne (tou) Theou znaci »spasenje Bozje«, a difcatousthai »na6i milost kod Boga«.M U biblijskom nafiinu govora xjera ne znadi prihvacanje odredenog skupa istina niti pristajanje uz »misterije«. To je cin kojim se covjek povjerava Bogu i prihvaca ga kao izvor objave. Vjera se temelji na Bozjoj istinitosti, na njegovoj vjernosti obedanjima i doraslosti da ih ispuni. Vjera nije prvenstveno umni pristanak, kao sto ponekad mislimo, nego obuhvaca osobno predanje i posvetu cijelog bica Bogu. Za Pavla vjera je stav kojim Covjek priznaje svoju potpunu nedostatnost, sasvim se oslanja na dostatnost Bozju te prihvaca objavu pravde Bozje u Isusu Kristu. 58 J. JEREMIAS: The Central Message of the New Testament, New York, Scribner's, 1965, str. 51—55.

291

Pavao je sasvim razumio i uvazio istinu da Kristov dr>i»zak donosi sasvim novo razdoblje Bozjeg postupanja prema Ijudima. Nova bozanska ekonomija ne nastavlja staru po isiom planu. Krscanstvo doduse ima korijen u zidovstvu, ali prelazi na novu razinu stvarnosti, jer je Krist sve obnovio. Temeljno na.5elo da je Krist dostatan i da je jedino on potreban utjecalo je na Pavlovo vrednovanje^Zakgna., Uloga je Zakona bila prolazna iako je on sigurno od Boga, svet i duhovan, povlastica dana Izraelu. Zakon je bio razdoblje priprave i odgoja. On je po sebi bio nesposoban da Ijudima donosi opravdanje. Pavao ne samo da istice beskorisnost zidovskih kulturnih obaveza u razdoblju krscanstva, nego naglasava da s moralnog gledista Zakon omogucuje razlikovanje dobra i zla, ali ne daje sredstva za cinjenje dobra (7,16 si). Zakon daje spoznaju o grijehu, ali ne daje moc izbjegavanja grijeha (3,20; 7,7). Moraine zapovijedi Zakona ne donose moc opravdanja. S druge strane, »Kristov zakon« (Gal 6,2) ispunjava obecanje o Savezu koji ce biti upisan u ljudska srca (2 Kor 3,3). Temelj svega Pavlova umovanja jest cinjenica da nas je Krist spasio, dok Zakon nikada nikoga nije spasio. Smatrati Zakon i dalje obaveznim znacilo bi ne shvacati da ga je Bog dao jedino za vrijeme izmedu obecanja i ispunjenja obecanja. f2jppravdanje vjeTom^ Spomenuli smo da je spasonosna ^JravdV 6ozja cm Tcojim on Ijude opravdava u skladu s obecanjima koja je dao. Taj je cin u biti pozitivan jer vraca Ijude njihovu Stvoritelju, osposobljava ih za bozansku bastinu i cini ih djecom Bozjom. Zivot, smrt i uskrsnuce Isusa Krista sacinjavaju odlufni Bozji zahvat kojim je postignuto sve to. Krist je svojom smrcu oslobodio Ijude grijeha a uskrsnucem im dariva zivot u Duhu. Pavao nasiroko raspravlja da se opravdanje ne moze postici obdrzavanjem Zakona. Zakon svjedodi pravednost koja se postize vjerom u Isusa (3,21) i podreden je toj pravednosti kao sastav zakona sustavu milosti (6,14). Traziti jos uvijek opravdanje u Zakonu znaSilo bi drzati da je Krist uzalud umro (Gal 2,21). Zakon ne samo da nije potreban nego bi odbacivao spasenje onaj koji se pouzdaje u Zakon. Kako se onda postize spasenje? Pavlov je odgovor siguran: »Smatramo, zaista, da se covjek opravdava vjerom bez djela Zakona« (3,28). 292

Istina je da se ova nauka o opravdanju izravno odnosi na temeljni pojam zidovstva i krscana judaizanata, po kojem se milost postize obdrzavanjem Bozjeg zakona, tj. »djelima Zakona*. Sama Pavlova nauka izlazi izvan konteksta polemike. Opravdanje se ne moze postici djelima Zakona, ni bilo kakvim djelima. Ne mozemo ga zasluziti, jer je opravdanje vjerom u stvari opravdanje jedino vjerom, ito znacl da Covjek nikako ne moze postici bilo kakvo samoopravdanje. Opravdava nas milost Bozja pa otpada svaka ljudska zasluga kad je u pitanju opravdanje. Ipak valja reci da Bog daje svoju milost na temelju Covjekova zalaganja. »To nije moja zasluga, nego zasluga Krista s kriza. Vjera nije zasluga nego je to radije ruka koja dohvaca djelo Kristovo i isprufa ga prema Bogu. Vjera znacl: ovdje je zasluzeno djelo, Krist je umro za mene na krizu (Gal 3,20). Takva vjera je jedini put za postizavanje Bozje milosti*." Opravdanje je ocitovanje milosrda Bozjeg: »Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok jos bijasmo gresnici, Krist za nas umrije« (Rim 5,8). Opravdanje je opro§tenje koje postizemo radi Krista. Ono nije samo negativno nego unaprijed daruje zalog konaSnog Bozjeg spasenja. To je pofietak kretanja prema cilju, prema 5asu konafinog opravdanja. Posvecenje treba u krscanskom zivotu razvijati klicu koja je usadena u fasu opravdanja. Taj dar moze se i izgubiti. Opravdanje trazi od vjernika obavezu i ostavlja prostor za spasonosni strah i nadu, ali je ta nada cvrsto utemeljena (5,8-9). Opravdanje nije samo prikrivanje proslosti nego pravo oprostenje i predujam punog spasenja. To je novo stvaranje i novi zivot u Kristu.4" Opravdanje biva podijeljeno u krstenju (usp. 3,24-27; Rim 6,7; Tit 3,5-7). Ne protivi li se ovo pojmu opravdanja vjerom? £tvar je u tome stp izraz »vjerom« ukljuduje i kr§tenje. »Pavlu je tako o6ita povezanost opravdanja s krltenjem da ne smatra potrebnim nasiroko objaSnjavati kako Bog u kr§tenju spasava onoga koji vjeruje u Isusa Krista«.'" Ne smijemo uzeti izdvojeno formulu »opravdanje vjerom*, nego je trebamo smatrat^ izrazom znaCenja jcrsriog cjbr^da. Ona nagla§ava da'se'rnilo'st Bozjau^rstenju sastoji u Bofjem nezasluzenom opraStanju. Vjera i kr§tenje ne suprot" Ibid., str. 56. 40 Vidi ibid., str. 64—66.

293

stavljaju se jedno drugom, nego su usko povezani. Nema krstenja bez vjere, ne samo vjere koja bi bila unutrasnji pristanak nego vjere unutrasnje i izvanjske koja se ispovijeda u toku primanja krstenja (usp. 10, 8-10). Stoga nije cudno sto se Pavao uvijek iznova, makar i usput, vraca na znacenje i ulogu krstenja u krscanskom zivotu.42 Kako to izrazava sam obred, krstenje je »ispiranje« grijeha te opravdanje i posvecenje govjeka greSnika (1 Kor 6,11). Krstenik biva krsten »u ime Gospodina Isusa Krista« (Rim 6,11) i stoga pripada Kristu (Gal 3,29; 5,24; 1 Kor 15,23). Predoceno pojmovima obreda inicijacije u starozavjetnom narodu Bozjem, krstenje je »obrezanje« kojim se svlaSi »puteno tijelo* (Kol 2,11; usp. Rim 6,6). S pozitivnog glediSta, krstenje je »oblacenje Krista* (Gal 3,27). Krstenik je tako u Krista obucen da od sada postoji »u Kristu« i postaje »novo stvorenje^ (2 Kor 5,17). Dobiva u Kristu novu egzistenciju (Gal 3,28; Kol 3,11), udio na zivotu uskrslog Gospodina (Rim 6,5.8; 8,11), jei po sakramentalnom sjedinjenju s Kristom u krstenju vjernik biva »razapet« i »sahranjen« s Kristom da bi s njime ustao na novi zivot uskrsnulih (Gal 2,19-20; Rim 6,4-8; Kol 2,12-13.20; 3,1; Ef 2,5-6). Temelj ovoj nauci je usporedba izmedu Adama i Krista (1 Kor 15,20-22.45-49; Rim 5,12-21). Krist je glava novog otkupljenog SovjeCanstva; on je »prvina uskrslih« (1 Ko*. 15,20) i »prvorodenac medu mnogom bracom« (Rim 8,29). On krstenjem privlaci nove clanove. Buduci da svi krscani prolazc kroz isti krsni dozivljaj i bivaju ispunjeni istim bozanskim Duhom, krgtenje je bitno usmjereno prema zajednici. Svi postaju »jedan u Kristu* (Gal 3,28), svi postaju »tijelo Kristovo« (1 Kor 12,27; Rim 12,5). Iz bogate krsne nauke Pavao izvlaci vazne moraine zakljucke za krscanski zivot. Ispravno shvacanje krstenja iskljucuje svako magijsko shvacanje ovog sakramenta i njegovih u&naka (1 Kor 10,1-13). Velikodusna milost Bozja ne smije se zloupotrebljavati (Rim 6). Valja se ustrajno boriti protiv gresnih zelja i pozuda (Gal 5,24; Rim 6,12-14,19) i nastojati oko duhovne Cistoce krScanske zajednice (1 Kor 5,6-8). Da bi krstenje postizavalo puni uclnak i znaSenje, ono trazi krepostan

zivot na ovom svijetu u kojem ima zla (1 Sol 4,3-8; Fil2, 5-16; Kol 3,12-17; Ef 5,6-14). ^A^ocni^^rrjleh.*5 Nauka o istofcnom grijehu dobrim dijelom razradivana je na temelju Rim 5,12-19 kao na izvoru. To je svakako bilo opravdano. Ipak se moramo pitati da li je to prvenstveno bila Pavlova nakana i nije li on imao na umu neSto drugo? U cijelom ovom odlomku on nastoji pokazati da je Krist obilno nadoknadio i popravio grijeh prvog Covjeka i posljedice tog grijeha. U snaznom kontrastu on suprotstavlja Krista i Adama te pokazuje nadmoc Krista nad Adamom. Pavao prolazi od nepobitne £injenice grijeha te od toga da je u svijet usla smrt nakon Adamova grijeha kao kazna za grijeh (usp. Mudr 2,24) te zakljuCuje da je grijeh urastao u 5ovje£anstvo radi prekrsaja koji se odigrao na podetku ljudskog roda. To je, bez sumnje, nauka o istocnom grijehu. Ta nauka Pavla zanima samo zato sto mu omogucuje da napravi usporedbu izmedu gresnog djela prvog Adama i Kristova djela. Krist je vise nego popravio ono sto je Adam pokvario te je svojim djelom »posljednji Adam«, glava otkupljenog fcovjecansta. U ovoj glavnoj Pavlovoj zelji treba traziti smisao Rim 5,12-14. Valja prije svega upozoriti da danaSnji egzegete odbacuju Vulgatin prijevod 5,12: »in quo omnes peccaverunt- u kojem, tj. u Adamu, svi sagrijesise«. GrCki izvorni izraz eph'o nema toga smisla. On zapravo zna£i da »na sve ljude prijede smrt time sto svi sagrijeiise* (prijevod DUD A—FUCAK, str. 298), sto znafci da su ljudi svojim osobnim grijesima usvojili i potvrdili 6injeni5no stanje koje je nastalo grijehom prvog fovjeka. Apostol uvida jednu poteSkocu. Izlazilo bi da ljudi prije Mojsija nisu mogli sagrijesiti, jer nije bilo pozitivnog zakona, ciji bi prekr§aj donosio smrt. Pismo, medutim, pokazuje da je to razdoblje bilo pravo razdoblje grijeha, kako to svjedoSe dogadaji poput potopa i razorenja Sodome. To znaci da grijeh koji za sobom povlaCi smrt nije nuzno prijestup neke pozitivne zapovijedi, kao Sto je to bio Adamov prijestup. Pavao nikako ne kani iznijeti sistematsku nauku o istoCnom grijehu. On istice da u dovjecanstvu postoji kolektivni

Ibid. str. 69. Treba dati kratki prikaz Pavlove nauke o krStenju. Vidi R. SCHNACKENBURG, BW, str. 1089—1092.

43 Vidi A. M.DUBARLE: Le Ptehe originel dans I'EcritUre, Paris, Cerf, 1958, str. 121—172; HUBY—LYONNET, op. cit., str. 167—168.

41 41

294

295

pad, stanje grijeha koje za posljedicu ima smrt kao kaznu. Ne bismo mogli sa sigurnoscu ustvrditi iz njihovih tekstova da on govori o grijehu koji je prirastao uz cijeli ljudski rod i da se prenosi kao bastinjena Ijaga radanjem. O tome ne nalazimo nista izri&to u poslanici Rimljanima. Kao zakljuCak mozemo reci da Pavao naudava prenosenje grijeha od Adama na sve ljude a da kod toga ne objaSnjava kako se to todno dogada. Zadovoljava se preuzimanjem misli iz Postanka izvodeci jednostavno zakljucak da ba£tina prvog Covjeka obuhvada ne samo smrt nego i grijeh. Stalo mu je ne do teorije o istocnom grijehu nego do isticanja Spasiteljeve moci protiv grijeha. On pokazuje da utjecaj jednoga na sudbinu svih spada na bit krscanske vjere i da se to slaze sa sadrzajem rijeCi Bozje. Nije osjecao-potrebu da istrazuje kako davolska napast kao sigurna Cinjenica djeluje na duh ili srce ljudi te ih poti6e na zlo.44

suradnike (Kol 4,10-14; Flm 23-24). Kol i Ef su sadrzajno i misaono vrlo srodne. Vrijeme rimskog suzanjstva, sto bi znacilo Setiri do Sest godina nakon pisanja velikih poslanica, dovoljno bi objasnjavalo produbljenu i razvijenu nauku u Kol i Ef. Pavao obecaje da ce uSkoro pohoditi Kolose (Flm 22), a to se ne protivi njegovoj namjeri da preko Rima pode u Spanjolsku (Rim 15,28). Planovi koje je bio stvorio pred nekoliko godina, bill su naruseni uhicenjem u Jeruzalemu te zatoienistvu u Cezareji i Rimu. Sada bi pohod azijskih crkava za njega bila prva briga. Tako nema ozbiljne poteSkoce za prihvacanje tradicionalnog misljenja da su Kol, Flm i Ef napisane u Rimu za vrijeme Pavlova prvog suzanjstva (61—63. god.).

1) POSLANICA FILIPLJANIMA 4. POSLANICE IZ SUZANJSTVA U poslanice iz suzanjstva spadaju: JTilipljanima, jKolosajnma, Filempnu i Efezanima. Nazivamo ih »poslamcama iz suzanjstva* jerlz njih doznajemo da se Pavao nalazi u zatvoru dok ih pise (Fil 1,7.12-17; Kol 4,3.10.18; Flm 1.9-10.13. 23; Ef 3,1; 4,1; 6,20). Druga Timoteju takoder je napisana iz zatvora (1,8.16; 2,9), ali nju ubrajamo medu pastoralne poslanice. Iz Djela apostolskih znamo da je Pavao bio suzanj u Cezareji dvije godine: 58--60. god. (23,33-26-32) te da je ponovo bio u zatvoru u Rimu, po svoj prilici dvije godine 61—63. god. (28,16.30). Djela apostolska ipak ne daju prikaz svega Pavlova misionarenja i malo govore o njegovu trogodisnjem boravku u Efezu. Stoga su u posljednje vrijeme mnogi istrazivaSi iznijeli misljenje da je Apostol morao biti u zatvoru i u Efezu. Ova se hipoteza izravnije odnosi na Fil, 'koja iz vise razloga stoji po strani u odnosu na ostale tri spomenute poslanice. Jasno je da su Kol, Flm i Ef bile napisane otprilike u isto vrijeme, a predaja ih pripisuje Pavlovu rimskom suzanjstvu. Prve dvije spominju povratak Onezima (Kol 4,9; Flm 12), koji je kao odbjegli rob lako mogao doci u Rim jer je Rim bio teznja svih putnika. Ove dvije poslanice spominju iste Pavlove A. M. DUBARLE, op. cit., str. 167—168. 296

CRKV/A U FILIPIMA — Grad Filipe osnovao je otac Aleksandra Velikog Filip Makedonski na mjestu nekadasnjeg grada Krenidesa. Godine 42. posl. Kr. Filipi su postali rimska vojna kolonija te su od cara Augusta dobili naslov Colonia lulia Augusta Philippensis. Stanovnistvo ovog grada uglavnom se sastojalo od rimskih veterana a u gradu je uprava organizirana na rimski nacin (Dj 16,21). 2idova je bilo vrlo malo, jer nisu imali ni sinagoge (Dj 16,13). Pavao je prvi put pohodio Filipe godine 50, na svom drugom misionarskom putovanju. Pratili su ga (Silvan, Timotej i Luka. Cini se da se prva zajednica osnovala i okupljala u ku6i Lidije, koja je bila rodom iz maloazijskog grada Tiatire te se uspjesno bavila trgovinom grimiza. Crkva u Filipima preteSno se sastojala od obrasenih pqgaiia, jer je Zidova u torn gradu bilo malo (usp. Dj 16,12-40; F'if2",l5-ltf; 3,3-4; 4,8-9). Pavao je ponovo pohodio grad na svom trecem misionarskom putovanju godine 57, a Luka je u meduvremenu vodio ovu zajednicu. Po treci put je do§ao u Filipe na putu iz Korinta u Jeruzalem godine 58. te poveo Luku sa sobom (Dj 20,1-6). Iz poslanice Fil vidimo da je Crkva ovog grada Pavlu bila posebno draga jer je Pavao pristao da od nje primi materijalnu pomoc iako je vrlo strogo cuvao svoju neovisnost koja bi primanjem materijalne pomoci bila ugrozena (Fil 4,16; 2 Kor 11,19). CJELOVITOST —•^Aukjtorstvp^il-nije_u. pilariju. Unutra§nji dokazi tako su jaki da otklanjaju svaku sumnju. Otkako 297

je otpocelo proucavanje knjizevne strukture ove poslanice, nastale su ozbiljne sumnje protiv njezine cjelovitosti. Na pocetku 3. poglavlja te kasnije u 4,10 vidimo prekid u tonu i predmetu poslanice. Najpovoljnije objasnjenje ovoj rastrganosti jest hipoteza da Fil predstavlja nekoliko poslanica koje potjecu od Pavla i koje su upucene Crkvi u Filipima.44'' Strucnjaci u posljednje vrijeme razlikuju _tri jppslanice, iako se ne slazu uvijek u opsegu i granicama pojedine od njih. Mozemo ih oznaciti ovako: > poslanica A 4,10-20 poslanica B 1,1-3,1 + 4,2-9 ? poslanica C 3,2-4,1

4

Svi se slazu da je najprije nastala poslanica A a zatim druge dvije, ali je nesigurno kada su one nastale i koji im je tocno bio opseg. Osim prekida izmedu redaka 9 i 10 u poglavlju cetvrtom, razlozi koji pokazuju da je tekst oznacen kao poslanica A bio posebna poslanica ili dio neke poslanice jesu: 1) Smjestaj ovog teksta na kraju sadasnje poslanice. Tu Pavao zahvaljuje Filipljanima za njihovu velikodusnost u casu njegove nevolje. Njegova je zahvalnost tako duboka da zacuduje zasto nije ovaj osjecaj izrazio prije u ovoj poslanici, dok nalazimo samo dvije aluzije u 1,5 i 2,30. 2) Pretpostaviti da je ovaj odsjek pripadao poslanici koju je imao prenijeti Epafrodit na povratku u Filipe (2,25-30), znacilo bi da je Pavao propustio odmah zahvaliti Filipljanima te da nije iskoristio priliku da po glasnicima koji su mu donijeli pomoc poSalje pisanu zahvalu. S obzirom na duboko prijateljstvo izmedu Pavla i Filipljana ta pretpostavka je nevjerojatna. Stoga odsjek oznacen kao A treba smatrati poslanicom ili dijelom poslanice koju je Pavao uputio odmah po primitku darova. Poslanica C smatra se posebnom poslanicom jer pruza drugacije stanje nego poslanice A i B. Prema poslanicama A i B, iako naslucujemo da nije sve srviseno u Crkvi u Filipima, nema ni traga dojmu da je stvar tako ozbiljna kao sto izlazi, "• Vidi J. MURPHY—O'CONNOR: »Paul: Philipiens (EpHre aux)«, DBS, VII, str. 1211—1233. U obradivanju Fil usko se pridrzavam ove studije. 298

iz poslanice C. Pavlov stav prema protivnicima u 1,28 (tekst B) gotovo je velikodusan, a u 3,2.18-19 (tekst C) taj stav je tvrd i Pavao se sluzi izrazima koji su svjesno uvredljivi. Ima i drugih znakova iz kojih se vidi da nije rijec o istim protivnicima. U 1,28 Pavao potice Filipljane da se ne plase protivnika, iz cega mozemo naslutiti da ti protivnici prijete. Kad obracunava sa zidovskim protivnicima, Pavao se ne boji da ce njegovi vjernici popustiti pod navalom zastrasivanja, nego toga da bi mogli biti zavedeni iz prave vjere. Stoga je opravdano zakljuciti da Fil 1,28 aludira na progonstvo koje provode pogani. Ovo se slaze s p>ovijesnim podacima o situaciji u Filipima, jer su izgleda tamosnji pogani bili veoma odani poganstvu. Spominjanje obrezanja u Fil 3,2 (tekst C) sigurno pokazuje da je druga grupa protivnika bila zidovskog podrijetla te da je trazila obrezanje kao glavni zahtjev Zakona. Pavlov zestoki napad na njih pokazuje da su ovi protivnici podmuklo sirili svoje spletke. Svi ovi podaci pokazuju da su dijelovi Poslanice Filipljanima koje smo oznacili kao A i B znatno razliciti od odsjeka C. Stoga se 6ini da je Fil zbirka od tri poslanice, a zavrsetak Fil 4,21-23 mogao je pripadati bilo kojoj od njih. Mozemo samo nagadati kada su ove tri poslanice povezane u jednu. Mozda onda kada su Filipljani htjeli Pavlove poslanice predati kojoj drugoj crkvi. Valja, medutim, priznati da se razlikovanje triju poslanica temelji iskljucivo na unutraSnjoj kritici, jer tekstualna tradicija u sacuvanim rukopisima i citatima od starine zna za jednu, cjelovitu Poslanicu Filipljanima. MJESTO I VRIJEME PISANJA — Iz same poslanice doznajemo da je pisana u zatvoru (1,14.17). Do kraja XIX stoIjeca smatralo se sigurnim da je ona nastala za vrijeme Pavlova prvog suzanjstva u Rimu (61—63. god.). Na to je poticalo spominjanje »pretorija« (1,13) i »onih iz careva dvora* (4,22). Danas protiv ovog misljenja postoje ozbiljne poteSkoce. Prije nego na njih prijedemo, valja nesto razjasniti. Tvrdnja da je ova poslanica nastala u Rimu ne oslanja se na povijesnu tradiciju koju bi posvjedocili oci nego na zakljucak koji se temelji na podacima Novog zavjeta. Sada uvidamo da ni »pretorij« ni »carevi ukucani* ne moraju nuzno znaciti Rim. Naziv »pretorij« doslovno znaci »generalov §ator«, »stab 299

logora«. Iz ovoga osnovnog znacenja izvedeno je i drugo znacenje, koje se opaza u Novom zavjetu: »sluzbena rezidencija upravitelja ili kneza« (Mk 15,16; Dj 23,35). Treba pretpostaviti da je i u Efezu bio pretorij, jer je taj grad bio sjediste prokonzularne Azije. Natpisi pronadeni u Efezu svjedoce da je tamo bila stacionirana pretorska kohorta. Isto tako naziv »carski ukucani« primjenjivao se na osoblje koje je bilo zaposleno u sluzbi cara. Natpisi iskopani u Efezu govore da su tamo djelovali clanovi carskog dvora koji su zapravo bili drzavni 5inovnici. Takvi pretorijanci i carevi ukucani postojali su i u Cezareji. Od pocetka XX stoljeca po£elo se iznositi misljenje da je ova poslanica mogla nastati u Cezareji, Efezu ili Rimu. Cezareja je nasla malo zastupnika, jer svi razlozi 'koji bi govorili u prilog Cezareji jos vise vrijede za Efez. Mozemo se upustiti u ispitivanje razloga za Rim i Efez. Problem komplicira cinjenica sto s pravom mozemo razlikovati u Fil tri poslanice i stoga dopustiti mogucnost da nisu sve tri nastale u isto vrijeme i na istom mjestu. •» Da je Pavao bio zatocen u Rimu, formalno svjedoce Dj 28,16.30. Nema izravnih dokaza za zatvor u Efezu. Ipak, Poslanice Korincanima pokazuju da je Pavao bio zatvoren ceSce nego sto to svjedoce Dj (2 Kor 11,23) te da je njegov ministrij u Efezu bio daleko vise ometen progonstvom nego to pokazuju Dj. Kratkoca prikaza o Pavlovu boravku u Efezu, koji je trajao gotovo tri godine, bila bi opravdana time Sto Luka tada nije bio s Pavlom, jer se on ne spominje u Fil, a »mi-odlomak« zavrsava u Filipima u toku prikazivanja drugog misionarskog putovanja (Dj 6,10-11), dok slijedeci »mi-odlomak« pofinje spominjanjem Pavlova pohoda Filipima na povratku u toku treceg misionarskog putovanja (Dj 20,6). Stoga je moguce da je Pavao bio zatvoren u Efezu, iako to ne spominju Dj. Prema Fil 1,13 Pavao je u zatvoru zato sto je sluzitelj evandelja i ni zbog kojeg drugog razloga. Razlog njegova tamnovanja u Rimu bio je prekrSaj naredbe o neuvodenju stranaca u hram (Dj 21,28; 24,6; 25,8). To je svakako bio izgovor za razornu mrznju protiv njegove odluke. S druge strane iz Fil doznajemo da bi Pavlovo zatocenistvo moglo zavrsiti smrtnom kaznom (1,20; 2,17.23), Sto bi bio dokaz da se nalazi u Rimu, jer je rimski gradanin mogao prizvati na carski sud ako je bio

zatvoren i suden u nekom gradu izvan Rima. Pavao se tako prizvao na carski sud prilikom sudenja u Cezareji (Dj 25,11-12). Pavao je namjeravao sto prije poslati Timoteja u Filipe (Fil 2,19) a uskoro je i on imao doci (Fil 2,24; usp. 1,26). U ovom slucaju u precfaiosti je hipoteza o Efezu, jer znamo da je Pavao za vrijeme boravka u Efezu kanio poci u Korint preko Makedonije (1 Kor 16,5-9; Dj 19,21) te da je poslao Timoteja pred sobom (Dj 19,22). Daljnji prilog za nastanak ove poslanice u Efezu jest to Sto ona pretpostavlja Seste pohode koji su kruzili od Filipa do mjesta Pavlova zatoCenistva. U vrijeme pisanja poslanice poduzeta su barem Setiri nedavna putovanja: 1. Filipljami su primili vijest da je Pavao zatvoren; 2. Epafrodit je donio Pavlu darove; 3. Filipljani su primili vijest o Epafroditovoj bolesti; 4. Epafrodit je doznao da su Filipljani zabrinuti za njega. Pavao planira da u Filipe poSalje Timoteja i Epafrodita, a nada se da ce se Timotej brzo vratiti. Put od Rima do Filipa trajao bi oko mjesec dana, dok bi razdaljina izmedu Efeza i Filipa mogla biti prijedena za deset dana. Cesta putovanja bila bi razumljivija, ako je Efez mjesto Pavlova zatvora, all ovaj dokaz nije sasvim siguran. U prilog hipotezi 0 Efezu iSao bi i podatak iz 4,10: »Uvelike se obradovah u Gospodinu Sto ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste 1 prije, ali niste imali prigode.« Da se Pavao nalazio u Rimu u 6asu pisanja ovih rijeCi, one bi bile ili ironidne ili Saljive, jer je on vec dvaput proSao kroz Filipe te tamoSnjim krScanima dao mogucnost da mu iskazu paznju (Dj 20,2.6). PokuSajmo sada ove podatke primijeniti na pojedine dokumente od kojih je sastavljena ova poslanica. Poslanica A ima samo jedan podatak koji omogucuje da odredimo gdje je nastala, a to je dar Filipljana. Nacin kako Pavao izrife svoju zahvalnost, iskljufiuje vjerojatnost Rima kao mjesta pisanja, jer te cinjenice bolje odgovaraju efeskoj hipotezi. Stoga je poslandca A mogla nastati za vrijeme Apostolova boravka u Efezu (54—57. god.), i to vjerojatno potkraj tog boravka. Podaci iz poslanice B ne daju nikakve konkretne orijentacije. Ipak mozemo biti sigurni da je Epafroditov dar, opisan u tekstu B, isti onaj dar koji je prikazan u tekstu A. Ovo povezuje B i A s obzirom na vrijeme i mjesto postanka. Ideje sadrzane u poslanici C srodne su s idejama iz velikih Pavlovih poslanica, a 301

300

one su nastajale za vrijeme boravka u Efezu. Dobro je da se zaustavimo na nekim idejama ove poslanice kao cjeline. Ako je Fil napisana u Efezu, sadrzavala bi neki odjek problema Crkve u Korintu, kojima je Pavao bio zaokupljen u toku boravka u Efezu. Jedan od najtezih bile su stranke koje su se medusobno napadale u korintskoj Crkvi (1 Kor 1,11-12). Mozda se ovaj problem odrazava u tome sto Pavao cesto poziva Filipljane na jedinstvo (usp. Fil 1,27-28; 2,1-5). On spominje razdoblje izmedu smrti i paruzije samo u Fil 1,23 i 2 Kor 5,8. Ova dva odlomka izrazavaju jednako istancan i uravnotezen stav prema buducnosti pa ih ne moze rastavljati veliko vremensko razdoblje s obzirom na postanak. Njihova perspektiva znatno se razlikuje od realizirane eshatologije Kol i Ef.44" Specificno je za Fil da nau£ava apostolsku vrijednost krscanskog zivota (2,14-16). Ovo je usko povezano s mislima iz 1 Kor 10,32 i Rim 12,17. Zanimljiva je kultna metafora u Fil 2,17, gdje Apostol svoju patnju prikazuje kao zrtvu koja se izlijeva svaki dan i neprestano dopunja zrtvu krscanske vjere. Slicna kultna metafora, preuzeta iz Starog zavjeta, svojstvena je velikim poslanicama: 2 Kor 2,14-17; Rim 15,16-lT^Svi tekstovi koje smo ovdje razmatrali pripadaju poslanicHB jte pokazuju misaonu srodnost s velikim poslanicama vise nego s poslanicama iz suzanjstva i opravdavaju vrijeme postanka u koje smo stavili ovu poslanicu. Pri kraju poslanice C Pavao spominje Bozji grad (Fil 3,20), a najbliza paralela ovom tekstu jest misao o dva Jeruzalema u Gal 4,25-26. Druga dva odlomka iz Fil 3 podsjecaju na misli iz Gal i Rim. U Fil 3,9 suprotstavljena je pravda koja dolazi od Boga po vjeri u Krista pravdi koja dolazi po Zakonu. U Fil 3,10-11 Pavao kaze da se zbog dara uskrsnuca isplatilo odreci povlastica zidovstva. On ipak jos ne posjeduje taj dar te uvida da ga moze na kraju postici jedino ako radi i trpi u jedinstvu s Kristom. Takvo stajaliste postoji u Rim a nema zamjetIjive vaznosti u Kol i Ef (usp. Rim 6,5; 7,14-15^ 8,17; Kol 2,12; Ef 2,6). Ove tri doktrinalne teme u poslanici; df^pokazuju da js ) 4I<> Odlucni Bozji zahvat na podrucju ljudske povijesti vec se dogodio; u osobi Isusa i spasonosnom dogadaju njegove smrti i uskrsnuca pocelo je posljednje doba. Paruzija ce oznaciti kraj tog doba. Ova »realizirana eshatologija« posebno je prisutna u Kol, Ef i cetvrtom evandelju.

302

| Poslanica Filipljanima morala nastati u vremenu pisanja veli/ kih poslanica. Zakljucujuci mozemo istaknuti da su sva tri dokumenta od kojih je sastavljena ova poslanica nastala priblizno u isto vrijeme te da pokazuju znakove nastajanja u razdoblju pisanja velikih poslanica. Hipotezao nastanku u Efezu uvjerljivija je na temelju unutrasnje kritike, iako nema vanjskih dokaza. Stoga je Fil mogla nastati 56—57. god., vjerojatno u Efezu. PLAN — Donosimo plan poslanice u obliku u kojem je do nas dosla, ali valja imati na umu kako je ona vjerojatno sastavljena od vi5e dokumenata. Stoga donosimo dva plana: 1. NASLOV (1,1-2) ZAHVALJIVANJE I MOLITVA (1,3-11) 1) 2) 3) 4) 5) 6)

Pavlov polozaj Poticaj Apostolski sluzitelji Put kricanskog spasenja Mir u Crkvi Zahvala za primljene darove

1,12-26 1,27-2,18 2,19-3,1 3,21-4,1 4,2-9 4,10-20

ZAKLJUCNI POZDRAV (4,21-23) 2. POSLANICA A (4,10-20) POSLANICA B (1,1-3,1 + 4,2-9) POSLANICA C (3,2-4,1) ZAKLJUCAK (4,21-23)

(SADR2AJ — Naslov je izrazen vrlo jednostavno (1,1-2). Iako Pavao pise sam, navodi u naslovu i Timoteja iz fiiste pristojnosti te spominje »biskupe« (zapravo nadglednike) i dakone Crkve u Filipima. SpomenuvSi Filipljane, prelazi na zahvaljivanje poradi njih, radi Sara kojim su od pofietka prihvatili evandelje. Nada se da 6e Bog usavrsiti djelo koje je Apostol zapoceo. Razlog da svoje obracenike ljubi jest to Sto i on i oni imaju istu milost u obrani evandelja time §to trpe 303

zajedno s Apnstelom (1,29-30). Moli se da njihova ljubav neprestano raste, da budu ispunjeni krscanskom mudroscu i plodovima pravednosti (1,3-11). Zatim Pavao .opisuje svoje tadasjnje stanje. Filipljani su se ocito razalostili sto je zatvoren, all ih on uvjerava da propovijedanje evandelja nije smanjeno. Cak je evandelje poraslo, jer sada za Kristovo ime zna cijela pretorijanska straza i mnogi drugi, a braca propovijedaju s vecim pouzdanjem. Propovjednici se mogu razlikovati u motivima svoga djelovanja, all je vazno da se Krist navijesta. Pavao zeli sluziti Kristu: evandeljem ako bude osloboden; muSenis'tvom, ako bude osuden. On bi osobno volio umrijeti da bi preSao u zivot s Kristom, all je radi dobra obracenika spreman i dalje zivjeti. U stvari, uvjeren je da ce ga Bog-epet^k njima poslati (1,12-26). Apostol zatim prelazi na poticanjey Filipljani trebaju ostati cvrsti u Duhu i pokazati-"se~BJedinjeni pred protivnicima evandelja, koji ih nastoje slomiti progonstvom. Neka imaju na umu da je povlastica trpjeti za Krista. Jedinstvo se temelji na poniznosti i brizi za druge. Primjer toga jest Kristova poniznost i uzvisenje, sto je prikazano u jednom himnu prve Crkve (2,6-11). Trebaju postici spasenje koje je ispunjenje krscanskog poziva i nezasluzeni dar Bozji. Pavao o§tro suprotstavlja misterij milosti i ljudske slobodne volje u 2,12-13. Filipljani trebaju biti svjetla u mraCnom svijetu pa ce biti Pavlov ponos i radost na dan paruzije. Njihova vjera je Bogu ugodna zrtva i Pavao se raduje makar i njegov zivot morao biti zrtvovan kao popratna zrtva (1,27-2,18). Cim dozna za ishod svoga zato5eni§tva (oslobodenje ili smrt), poslat ce Timoteja u Filipe te toplo preporuSuje svoga vjernog »sina«. Pavao stvarno predosjeca da ce biti osloboden te da ce im doci ubrzo nakon Timoteja. U meduvremenu vraca im njihova izaslanika Epafrodita. On se teSko razbolio; trebaju ga primiti s poStovanjem, jer je vrijedni sluzitelj Krista koji je izlozio opasnosti svoj zivot sluzeci njima (2,19-3,1). Pocetak slijededeg odsjeka (3,2-11) odnosi se na 2idove ili judaizante. Nazivajuci ih »psima« Pavao im uzvraca uvredom koju oni podrugljivo upravljaju poganima. On nije ni§ta manje 2idov od njih, jer je Hebrej od Hebreja, po sljedbi farizej, besprijekorni obdrzavatelj Zakona. Sve ono §to oni smatraju temeljem samoopravdanja on je zrtvovao za Krista i za opravdanje koje dolazi od Boga s nadom u uskrsnuce. Nije

preuzetan. Kao trkac koji se priblizuje cilju, juri ociju uprtih u cilj i ne obazire se natrag, jer valja zadobiti nagradu. Sebe predlaze svojoj djeci kao primjer koji trebaju nasljedovati, jer jc svjestan da je on sam vjerni nasljedovatelj Krista (usp. 1 Kor 11,1). »Neprijatelji kriza Kristova« (3,18) mogli bi biti krS6ani koji ne iive dostojno svoga poziva, ali je vjerojatnije da su to isti protivnici, Zidovi, koje je prije spominjao. Krscani su kao sljedbenioi Krista gradani neba, gdje boravi Krist. On ce o paruziji svoje vjernike uvesti u sveopce Bozje kraIjevstvo (usp. 1 Kor 15,23-28). Pred ta&vom nadom samo je jedno vazno: »Cvrsto stojte u Gospodinu« (4,1). Zahtijevajuci mir u Crkvi (4,2-9) Pavao upucuje prijekor Evodiji i Sintihi, dvjema zenama u krscanskoj zajednici u Filipima. Cini se da je svaka od njih bila odviSe zabrinuta za svoj polozaj u zajednici i ljubomorna na protivnicu. Zatim poziva krgcane da se vesele u Gospodinu. Rijecj^^^^ kljuCna je za ovu poslanicu (1,18.25; 2,2.17-18.28-29; 3,1; ^fA.W). Vjemici trebaju odbaciti tjeskobu te zivjeti duhom molitve i zahvalji' vanja jpa 6e zadobiti mir Bozji. Tako ce njihov zivot i pred 'IJudlma "bitT Castan te" ulijevati postovanje prema krgcanskoj poruci spasenja. Zatim Pavao zahvaljuje Filipljanima za velikodusni dar koji je od njih primio. Kod toga dolazi do izraiaja njegova pristojnost ali i zbunjenost. Istiie jedinstven odnos izmedu njega i Filipljana, jer od svih crkava dopustio je jedino njima da mu materijalno pomazu. Daje im do znanja da mu mate- j rijalne nevolje nisu teSke, ali svakako eijeni njihovu paznju. To i je jedan od najljudskijih odlomaka u Pavlovim spisima (4,10-20). Zakljufni pozdrav upucen je svim kr§canima u Filipima (»sveti«) od svih krgcana iz Efeza (ili Rima). 2elimo.li tri hipoteti6ke poslanice uzeti odvojeno, ovako bi izgledao. njihov'sadrzaj: fi mjPoslanica A (4,10-20) poslana je nakon prijema dara koji^te donio Epafrodit. Ona izrazava Apostolovu zahvalnost. /zMPoslanica B (1,1-3,1 4- 4,2-9) je uglavnom poziv na jedin^tvo i ustrajnost te na nepokolebljivo svjedocenje istine. Zajedno s Poslanicom Filemonu ona je najosobnija Pavlova poslanica, jer odrazava njegovu duboku ljubav prema Filipljanima. Tu on izvjeStava o svome stanju i uvjerava Filipljane

304

20 Uvod u Novi zavjet — Spomem Ispumjenja

" Vidi MURPHY—O'CONNOR, art. cit. 305

o svojoj naklonosti (1,3-9). Govori kako je njegovo zatocenistvo djelovalo na mjesnu Crkvu (1,12-17) i kako se osjeca (1,18-26). U glavnom dijelu ove poslanice (1,27-2,18) stoji himan o Kristu, proslavljenom Sluzi, i taj je himan zaokruzen poticanjima (2,6-11). Pri kraju poslanice Pavao najavljuje planove za buducnost (2,19-30). Prije nego zavrsi, upucuje jos jedan poziv na jedinstvo posebnim pojedincima te navodi nekoliko opcih savjeta (4,2-9). i' 3) JPoslanica C (3,2-4,1) ostra je polemika protiv Zidova ili judaizanata, ali obuhvaca i jedan ganutljivi odlomak duhovne autobiografije (3,7-10). Iz samog sadrzaja nije jasno kome je ova poslanica upucena, ali ako izvorno nije upucena Filipljanima, ne bi postojao dovoljan razlog da bude uklopljena u jednu cjelinu zajedno s poslanicama A i B. KRISTOLOSKI HIMAN" — Danas svi egzegete priznaju da je Fil 2,6-11 himan Kristu. Po strukturi obuhvaca dva gotovo jednaka dijela, u prvome od njih Krist je subjekt (2,6-8), u drugome on je objekt razliCitih refienica (2,9-11). Svaki se dio sastoji od jedne cjelovite grfcke recenice. Ipak cemo vidjeti da je'priblizna jednakost dijelova postignuta dodatkom u drugom dijelu. Prema pravilima paralelizma himan se dijeli u tri kitice. Mozemo ga ovako prikazati: 1. r. 6 1. On, trajni lik Bozji, 2. nije se kao plijena drzao svoje jednakosti s Bogorn, r. 7 3. nego sam sebe »oplijeni« 4. uzevSi lik sluge, 2.

1. 2. r. 8 3. 4.

postavsi ljudima sllfcan, oblicjem covjeku nalik, ponizi sam sebe, posluSan do smrti, (smrti na krizu).

" Vidi J. JEREMIAS: »Zu Phil 2,7 — Eauton Ekenosen*, Novum Testamentum 6 (1963), 182—188. 306

3. r. 9 1. Zato Bog njega preuzvisi 2. i darova mu Ime, Ime nad svakim imenom, r. 10 3. da se na Ime Isusovo prigne svako koljeno (nebesnika, •zemnika i podzemnika). r. 11 4. I svaki ce jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin« (na slavu Boga Oca). Ova se podjela na kitice temelji na grckom izvorniku u kojem su prva i druga kitica slifine po strukturi, a svaka kitica poclnje prijedlogom en, nakon kojega slijedi particip, dole drugi redak prvih dviju kitica ponavlja misao iz prvog pomocu komparativne cestice. Treci redak sadrzikljufcne glagole_ »oplijgni«; »ponizi«, kojima je u oba slucaja o5jelct~povratna 'zafnjenica ^sanrseBea. Cetvrti redak razvija misao izrazenu u kljudnom glagolu. Strukturalna slifinost pojacana je time sto se u drugom retku strofe ponavlja po jedan izraz iz prvog retka (»s Bogom«, »covjeku«) i jos jedan u cetvrtom (morphe — lik; genomenos — postavsi). Ovakvom briznom strukturom postignut je dvostruki paralelizam: ponavljanje imenice Theos — Bog, predstavlja antiteticki paralelizam za ponavljanje pridjevskog izraza »ljudski« (en ... anthropon; has anthropos). Drugi dio obiju kitica predstavlja sinonimni paralelizam.47 Treca je kitica sastavljena po istom nacelu. Prvi i drugi njen redak tvore sinonimni paralelizam, a takoder treci i Cetvrti. Jedinstvo kitice postignuto je time s>to njezina dva dijela odgovaraju jedan drugome, jer se »preuzvisi« odrazava u »ponizi«, a »priznati« trazi kao dopunu »ime«. Izvjesni elementi u sadasnjem gr6kom tekstu Fil 2,6-11 remete ovu strukturu. Tri izraza koje smo stavili u zagrade ne uklapaju se u paralelizam koji otkrivamo u himnu. Znacajno je da se sve tri nalaze na kraju pojedinog retka u kitici. Cini se da ih je Pavao dodao u himan koji je preuzeo, jer vecina komentatora smatra da se ovdje Pavao posluzio hrmnom koji je vec postojao. Oni upozoravaju da se ideje potpuno uklapaju, ali se svefiani ton ne uklapa u kontekst. Neki, medutim, smatraju da je sam Pavao prije sastavio ovaj himan i ovdje ga ugradio, dok drugi izriCito nije6u Pavlovo auktorstvo ovog himna. Ako ga i nije Pavao sastavio, sama Sinjemica Sto ga je « MURPHY—O'CONNOR, art. cit. (48) R. BEASLEY—MURRAY, PCB, 861 d. 307

preuzeo pokazuje da himan vrlo dobro izrazava Pavlovu misao. Svakako su dodaci u himnu (»do smrti na krizu«; »nebesnika, zemnika i podzemnika«; »na slavu Boga Oca«) izricito pavlovski. Vjerojatnije je da je umetnuo ove dodatke u vec postojeci himan, nego da je remetio ravnotezu i paralelizam u himnu koji bi on sam napisao. Himan je veoma vazan za kristologiju. To vise ako prihvatimo da je postojao prije nastajanja Pavlovih poslanica, jer sadrzi vrlo staro svjedocanstvo o vjeri Crkve u bozansko postojanje Krista prije rodenja u vremenu. Istrazivaci se ne slazu u svemu kad je rijec o tumacenju ovog himna. Izlazemo ovdje sigurnu nauku himna. + Subjekt je (»on«) Isus Krist iz Fil 2,5, povijesni Krist, koji je Bog i fcovjek. On je »tfajni lik Bozji« (morphe Theou). Rije£ morphe izrazava bitno Bozje svojstvo i njome se hoce reel da je Krist od vjecnosti imao pravo na bozanske prerogative. Isus kao covjek nije se, medutim, ljubomorno drzao slave na ,koju je imao pravo zbog svog bozanskog podrijetla. On se, naprotiv, »oplijenio« (heauton ekenosen) po utjelovljenju. »Recenicom koja slijedi rastumacena je bit njegova ponizenja (kenosis). Teolozi s pravom raspravljaju §to to sve znafci, all sam izraz nema metafizicke pretenzije nego izrazava ponor ponizenja do kojega je Krista dovelo odricanje«.49 Krist je utjelovIjenjem ostavio po strani ne svoju bozansku narav nego slavu koja mu je pripadala (usp. Iv 17,15), koja bi normalno zracila iz njegove osobe, kao sto se to, na primjer, nacas pokazalo prilikom preobrazenja (usp. Mt 17,1-8). Odlucio je odstraniti je od sebe da bi je opet primio kao nagradu za svoju zrtvu. »U6ovjeceni« Krist odabrao je put podloznosti i ponizne pokornosti. Sigurno je ovaj odlomak nadahnut motivom o »31uzi Jahvinu« iz Izaije. • """""' Isus nije samo pravi covjek. On je htio preuzeti i iskustvo ljudske slabosti, osim iskustva grijesenja (Gal 4,4; Rim 8,3; Heb 2,17). Poput roba, sto je odlucio postati, bio je poslusan do smrti, a dubina njegova snizenja izrazena je naglasavanjem nacina kako je umro, jer je smrt na krizu u ono vrijeme bila smrt ljudi osudenih zbog zlofiina. Iz dubina ponizenja koje je sam odabrao, Bog je svoga Slugu po njegovu uskrsnucu i 48

308

R. BEASLEY-MURRAY, PCB, 861 d.

uzasascu uzdigao do neslucenih visova. Ujedno mu je dodijelio naziv »Gospodin«. Sigurno je promisljeno suprotstavljanje »Gospodina« i »Sluge« u ovom himnu. Po zavrsetku svog zemaljskog putovanja, koje je slobodno prihvatio u skladu s voljom OCevom, Krist ponovo preuzima puninu svoje bozanske slave, ali cijelim svojim bicem, ukljufiivsi i svoju ljudskost. Odabrao je put do slave ne po slavi, nego po ponizenju. To je parenetska pouka koju Pavao stavlja pred Filipljane.4'

2) POSLANICA KOLOSANIMA CRKVA U KOLOSIMA — Grad Kolosi lezi u dolini rijeke Likosa, oko sto sezdeset kilometara istocno od Efeza. U starini su blizu Kolosa bili znaSajni gradova Laodiceja i Hijerapolis. Postojala je tijesna veza izmedu tih triju susjednih gradova (Kol 4,15 si). Gotovo je sigurno da Pavao nije nikada pohodio ove gradove (usp. Kol 2,1) te da je o krscanskim zajednicama u njima saznao samo iz fiuvenja (Kol 1,4.9). Znamo da je Pavlov ufcenik Epafra, koji je bio rodom iz Kolosa (4,12), evangelizirao svoj rodni grad (1,7) i Laodiceju (4,12). Krscan ska zajednica u Kolosima bila je uglavnom sastavljena od pokrstenih pogana (1,21.27; 2,13). Znamo, medutim, da su u ovim gradovima Frigije Zidovi bili brojni te da su ovdje kao i drugdje pokusavali omesti rast crkava. Njihova je propaganda izazvala krizu: neka opasna zabluda bila se prosirila te je predstavljala prijetnju zajednici. Kad je Pavao saznao za stanje stvari, poslao je Tihika s pismom koje se odnosilo na taj problem (Kol 4,7-8.16). AUKTORSTVO — Predaja jednodusno pripisuje Kol Pavlu. lako je kriticko istrazivanje XIX stoljeca ozbiljno dovelo u pitanje autenti^nost ove poslanice, u posljednje vrijeme nastaje odluCno kretanje u prilog Pavlova auktorstva, koje ne prihvaca samo mali broj danasnjih struSnjaka. Dokazi protiv Pavlova auktorstva temeljili su se na promatranju jezika i stila te na kristologiji ove poslanice. Kol sadrzi znatan broj rijeci koje ne dolaze drugdje kod Pavla. Ovo ipak ne znafci nista vise nego to da Apostol stoji pred novim problemom i razvija nove misli. Osim toga, Fil — kojoj nitko ne nijece MURPHY—O'CONNOR, art. cit. 309

pavlovsko auktorstvo — pokazuje razmjerno poseban rjecnik. Stil Kol razlikuje se od ranijih poslanica. Manje je spontan i razvijeniji je. Ovo obiljezje moze se pravo rastumaciti: Kol je sigurno napisao tajnik (usp. 4,18) koji je, mozemo pretpostaviti, bio ovlasten da postupa slobodno pri sastavljanju.™ Nadalje, znatno razvijena nauka (u usporedbi s velikim poslanicama) postaje jasna po tome sto ovu poslanicu mozemo datirati vjerojatno sest godina kasnije od velikih poslanica. Iz onoga sto znamo o Pavlu, mozemo biti sigurni da se njegov teoloski razvoj nije zaustavio na godini 57. PLAN NASLOV (1,1-2) ZAHVALA I MOLITVA (1,3-12) KRISTOLOGIJA (1,13-23) 1) Prijelaz •2) Prvenstvo Kristovo 3i Izmirenje

1,13-14 1,15-20 1,21-23

POLEMICKI DID (1,24-3,2) 1) Pavao i Kolosani •1, Zabluda u Kolosima

1,24-2.5 2,6-3,4

PRAKTICNE OPOMENE 3,5-4,6 3,5-17 3,18-4,6

1) Opce opomene 2) Posebne opomene OSOBNE VIJESTI 4,7-17 ZAVRSNI POZDRAV 4,18

SADRZAJ — Naslov predstavlja Pavla kao »apostola Isusa Krista* i spominje Timoteja (Kol 1,1-2). Apostol zahvaIjuje Bogu za vjeru, nadu i ljubav vjernika i za stalni porast zajednice koju je osnovao Epafra. Moli da steknu razumijevanje koje ce im donijeti udio na bastini svetih (Kol 1,3-12). 50

310

Vidi str. 322 ovog prijevoda.

~Sveti« bi mozda moglo oznacavati andele (Job 5,1; Zah 14,5; Dn 4,10), kojima ce se izabrani pridruziti (Mt 22,30) u eshatoloskom svjetlu ili sjaju (Dn 12,3; Mt 13,43; Otk 22,5).Ovakvo tumacenje potkrepljuju .kumranski spisi s kojima Kol 1,12 si predstavlja upadljivu knjizevnu slicnost.51 Bog nas je oslobodio od vlasti tame i izveo nas u kraljevstvo svjetla, kraljevstvo svoga Sina, koji nam je pribavio otkupljenje (Kol 1,13 si). Krist drzi prvenstvo u redu stvorenja i u redu spasenja (Kol 1,15-20). Kolosani, koji su nekoc bili neprijatelji Bozji, izmireni su s Bogom po njegovu Sinu; trebaju sada stajati cvrsto u vjeri (Kol 1,21-23). Zatvorenik Pavao trpi za svoje obracenike: sudjeluje u pomiriteljskom djelu Bozjem u Kristu. Kao apostol pogana on je sluzitelj »misterija skrivenog od vjekova*, koji oznacuje poziv pogana na spasenje i nebesku slavu po sjedinjenju s Kristom. Njegova se briga proteze na zajednice u Frigiji kojs nije nikada vidio. Moli da postignu pouzdanje i jedinstvo te da zadobiju razumijevanje koje je potrebno za poniranje u otajstvo Boga, kako ne bi bili zavedeni u zabludu (Kol 1,24-2,5). Buduci da posjeduju Krista, moraju zivjeti u njemu a ne slijediti Ijudsku mudrost koja bi ih ponovo htjela zarobiti (Kol 2,6-8). On je prava glava Ijudi i andela, jedino se u njemu Bog objavljuje. Krscanin je pridruzen njemu u njegovoj smrti i i uskrsnucu pa je u Kristu. Stoga je visi od nebeskih sila te se | ne smije njima nikada podloziti. Zakon je dovjeka uCinio svje- I snim grijeha i podloznim osudi; taj dokumenat osude je ' »umro«, obezvrijeden je zrtvenom Kristovom smrcu. Prema zidovskoj predaji andeoske sile stajale su iza Zakona (usp. Dj 17,53; Gal 3,19; Heb 2,2), koji im je posluzio kao sredstvo gospodarenja nad ljudima. Sada se vidi njihova prava uloga: posredni6ka stvorenja podlozna Kristu, nadvladana njegovofn pobjedom (Kol 2,9-15). Prakticirati i prihvacati uvjerenje zidovskih laznih ucitelja znaCilo bi ponovo pasti pod utjecaj nebeskih sila, jer asketski i kulturni pokreti o kojima se radi prenaglaSavaju materijalne elemente svijeta i time nebeske sile koje ih nadziru. KrScani su u Kristu umrli elementnim' duhovima i po tome su slobodni od ljudskih propisa i naucavanja (Kol 2,16-23). Buduci da ih je Krist uskrisio, oni se upravo 51

Vidi P. BENOIT: Les Spitres de Saint Paul aux Philippiens,

a. Philemon, aux Colossiens, aux Ephesiens (BJ), str. 56.

311

zbog toga moraju Jos' vi§e okretati od zemaljskih stvari i teziti za onim sto je gore. Njihov zivot u Kristu skriven je, all on je stvaran i o paruziji ce se oCitovati i bit ce slavan (Kol 3,1-4). Zatim slijedi moralni dio poslanice. Kolosani trebaju izbjegavati poganske poroke koji izazivaju bozansku srdzbu, jer su obukli novu narav onih koji su ponovno stvoreni u Kristu. Stoga trebaju prakticirati krscanske kreposti i biti utemeljeni u ljubavi. Trebao bi vladati mir i oni bi morali zivjeti u ozracju zahvaljivaoija cineci sve u ime Gospodina Isusa (Kol 3,5-17). Zatim slijede posebne upute (Kol 3,18-4,1), koje se odnose na obiteljski zivot te obuhvacaju odnos izmedu gospodara i robova (znacajan s obzirom na odbjeglog roba Onezima [Kol 4,19; usp. Flm]). Apostol ih zaklinje da stalno mole i preporucuje se u molitve vjernika (Kol 4,2-4). Trazi da budu mudri i uljudni u svome ponasanju prema nekrScanima (Kol 4,5 si). Pavao salje Tihika i Onezima u Kolose. Prenosi pozdrave svojih suradnika. Moli Kolosane da pozdrave bracu u Laodiceji rove dvije zajednice trebaju razmijeniti poslanice (Kol 4,7-17). Pavao ovjerava poslanicu dodajuci posljednje pozdrave (Kol 4,18) vlastitom rukom. ZABLUDA KOLOSANA — Pavao je napisao ovu poslanicu zbog neke opasne zablude koja je prijetila unistenjem krscanskoj zajednici u Kolosima. Buduci da je konkretno stanje njegovim Sitaocima bilo dobro poznato, Pavlovi podaci o zabludi su neodredeni i za nas nejasni. Danas se opcenito smatra da se radilo o sinkretistickom pokretu zidovsko-gnostickog obiljezja ili, zapravo, o prodoru ideja iz takve sredine.5* Ipak se moze ustvrditi da takvo shvacanje stanja ne stoji na Svrstom tlu. Navodna gnostidka ili predgnosticka narav ideja protiv kojih se Pavao bori proizlazi iz tumac'enja nekih izraza poslanice u duhu gnostickih spisa iz II st. Cini se da »zabludu« Kolo§ana treba traziti u drugom pravcu.53 » Vidi WIKENHAUSEK—SCHM1D, op. Cit., str. 467; L. CERFAUX, IB, str. 495—96. 53 Benoit je reagirao protiv opdenito prihvacenog misljenja, i smatram s pravom. Dajem pregled njegova stajaliSta. Vidi BENOIT, op. cit. (BJ), str. 50—51; »Paul: Colossiens (Epitre aux)«, DBS VII, str. 159—63. 312

Sijaci nemira na prvom mjestu predlazu Kolosanirna svetkovanje koje se odnosi na kalendar (Kol 2,16 b), uzdriavanje od neCistih jela (Kol 2,16a.21-23) i obrezanje (Kol 2,11-13). Zidovsko obiljezje ovih obicaja je ocito. Pavao jasno daje do znanja da iza svega ovoga stoji zidovski Zakon (Kol 2,14) koji je sada zastario a bio je »sjena onoga sto dolazi« (Kol 2,7). Istina je da su druge oznake, kao pretjerani asketizam (Kol 2,23) i obdrzavanje ljudske »filozofije«, rjede zastupane u pravovjernom zidovstvu, ali one mogu predstavljati ezotericne crte neke posebne zidovske sljedbe. »0toyanje andela* (Kol 2,18) predstavlja osjetljiviji problem. Iz Pavlova nastojanja da nebeske sile smjesti pod gospodstvo Kristovo (Kol 1,16; 2,10.15) jasno je da su agitatori u Kolosima pokazivali pretjerano zanimanje za te sile. Ipak je presmiono — a s obzirom na zidovski monoteizam nevjerojatno — pretpostavljati pravi »kult« tih sila. Izgleda da je Pavao na taj naCin protumaCio zidovske propise o liturgiji i hrani. ZnaSajno je da mjesto izraza »vrhovnistva« i »vlasti« stavlja izraz »andeli« (Kol 2,15) i tako prelazi od astralnih i kozmickih sila helenistickog svijeta na Cisto biblijsku nauku o andelima. Zidovski sinkretisti na koje je mislio umovali su o tim kozmickim bicima, a s druge strane naglasavali vaznost zidovskih propisa. Ipak je sam Pavao (tako bar izgleda) spojio to umovanje i propise; postupio je u skladu sa stajalistem koje je izrazeno u Gal 3,19; 4,8-10 a prema kojemu Mojsijev zakon, dobiven na Sinaju preko andela, vodi u podloznost »elementskim duhovima«, tj. materijalnim elementima svijeta i duhovima koji njima upravljaju. Odatle izlazi da svodenje religije na materijalno obdrzavanje u stvari zna£i iskazivanje gtovanja andelima koji upravljaju -kozmosom — ali je ovo zaklju£ivanje Pavlovo. Takoder nije sigurno da su sinkretisti Kristu pridavali odredeno mjesto medu tim »andelima« unutar bozanske »plerome«. Pavao je i ovdje pokazao na logicQe posljedice njihova gledanja. .To gledanje je -krivo jer je Krist postao po krizu i pobjedi nad smrcu jedini Gospodar novog svijeta. Sve su andeoske sile nuzno podlozne njemu. Apostolu je jedino stalo da obrani apsolutno prvenstvo Kristovo, dok je -njegova zanimanje za »sile« drugorazredno. O njima govori samo zbog umovanja koje vodi u zabludu. On je siguran da sile ni na koji nafiin ne ugrozavaju ulogu i Cast Kristovu. Sto se tice ostaloga, 313

zadovoljava se da o tome govori neodredenim izrazima. Ne mozemo sa sigurnoscu reel kako shvaca te nebeske duhove, da li kao dobre ill kao zle, andeoske ill vrazje. Kao zakljucak mozemo uociti da opis zablude u Kolosima (kako stoji u poslanici) ne pokazuje specif icne elemente gnosticizma: ontoloski dualizam duha (dobra) i materije (zla) te emanaciju eona iz bozanstva na materijalni svijet. Mozemo dodati da je uz pravovjerno zidovstvo postojalo i zidovstvo koje je vise ili manje bilo krivovjerno, osobito pocetkom nase ere. Poznata nam je takva jedna sekta u samoj Palestini — esenstvo — koje je poslo dalje od Zakona u ritualnim propisima te pokazivalo posebno zanimanje za andeosku hijerarhiju. Kumranska su otkrica bacila novo svjetlo na to pitanje. Nije iznad granica vjerojatnosti da se u Maloj Aziji moglo naci sinkretisticko zidovstvo, osobito u Frigiji, koja je bila plodno tlo za tajne kultove i spekulaciju. Takva zidovska sredina bila je prikladan teren za »kolosansku zabludu*. 3) POSLANICA FtLEMONU Filemon je bio Kolosanin, kojega je obratio sam Pavao (Flm r. 9). Njegov rob Onezim pobjegao je, posto je od svog gospodara ukrao neke vrijedne stvari (r. 15.18), te je nekako dospio do Pavla u zatvoru (r. 10). Apostol ga je obratio. Pavao ga hoce poslati nazad gospodaru (vratit ce se s Tihikom — usp. Kol 4,9) pa ga opskrbljuje pismom koje ce predati Filemonu. Uvodni pozdrav (r. 1-3), kao i u Kol, pokazuje da je Timotej Pavlov suradnik. Apija i Arhip su vjerojatno Filemonova zena i sin. Vidimo da je njihova kuca mjesto krscanskog okupIjanja. U zahvalnici (r. 4-7) Pavao velica Filemonovu ljubav i vjeru. Glavni dio poslanice (8-21) pokazuje Pavla kao »starca i suznja Krista Isusa*. Tu se Pavao poziva na Filemonovu ljubav u prilog Onezima, svoga duhovnog sina. U umetku, s osjecajem za humor, izvodi igru rijeci iz imena »Onezim«, koje znaci »koristan, probitacan«. Sa zaloscu salje tako dragog i korisnog-ucenika. Samo ga osjecaj za pravdu nuka da se odrekne svog duhovnog djeteta. Izgleda kao da zeli nagovijestiti da bi Filemon trebao Onezima poslati natrag (r. 15). Pavao zakljucuje da je cijela zgoda bila providnosna: Filemon je iz314

gubio roba, ali sada dobiva brata (r. 15-16), sto je svakako sugestija da oslobodi roba. Zatim apostol, koji ovo pismo pise vlastitom rukom, podsjeca na svoje prijateljstvo s Filemonom, jer mu ovaj duguje vise negoli Onezimove usluge, buduci da je Pavao Filemona obratio. OSekuje da ce Filemon uciniti vise nego sto on trazi. Time ponovno potice na oslobadanje roba te odekuje da ga gospodar posalje nazad. U zaklju6ku (r. 22-25) Pavao izrice nadu da ce osobno uskoro pohoditi Filemona. 1 ovdje nabraja pet suradnika iz Kol 4,10-14. Poslanica Filemonu sa£injavala je od podetka sastavni dio zbirke Pavlovih poslanica. Neki su u antickoj Crkvi sumnjali u njezinu autenticnost, jer je kratka i predstavlja privatno pismo. U proilom stoljecu neki su kritifcari smatrali da je Flm djelo nekog krivotvoritelja iz II st., 'koji je htio prirediti pavlovska pravila o ropstvu. Obje tvrdnje su neopravdane. Samo onaj koji nema knjizevnog osjecaja moze ustrajati u sumnji da li ovo dirljivo pismo potje^e od Pavla. Buduci da je od Pavla, ne bez razloga gledamo u njemu vazan doktrinalni doprinos. Ono pored nas iznosi temeljni stav prve Crkve prema ropstvu. Prema drustvenom uredenju onog vremena ukinuce ropstva bilo je nemoguce, ali je krscanskog rolja trebalo smatrati i tretirati kao brata a ne kao vlastitu imovinu. Pavao bi stoga zelio da Onezim bude osloboden (Flm 14-16.21). Tokom vremena evandeoski ce kvasac stvoriti takve odnose izmedu gospodara i roba da ce robovlasnicki sistem nestati usljed zastarjelosti.

4) POSLANICA EFEZANIMA NASLOVNICI — Efez, glavni grad provincije Azije, bio je prirodno srediste misionarskog djelovanja. Pavao je prvi put pohodio taj grad potkraj 52. god. posl. Kr., na putu prema Jeruzalemu, pri koncu drugog misionarskog putovanja (Dj 18, 19-21). U nj je ponovo dosao za vrijeme svoga treceg putovanja te tamo ostao gotovo tri godine (Dj 19-20). Odatle je slao svoje u£enike u druge gradove Azije. Jasno je da nijednu od svojih crkava nije mogao bolje poznavati od Crkve u Efezu. Imamo f li to na umu sasvim je nevjerojatno da je poslanica »Efeza- ! nima« bila napisana stvarno za Crkvu u Efezu. (Mozda valja \i da nije mogla b naslov, ali su i oni mogli biti ukljuSeni kao naslovnici zajedno 315

fa drugima). Ovo potvrduju unutrasnji dokazi, a ne moze se reci da ovo obaraju vanjski dokazi. Kao prvo, ova je poslanica sasvim bezlicna, tako bezlicna da nije mogla biti napisana iskljucivo zajednici koju je Pavao osnovao i u njoj zivio 3 godine. Iz Ef 1, 15 i 3, 2-3 mozemo zakljuciti da nikada nije vidio one kojima pise. Obraca se obracenicima s poganstva (Ef 2,1 si. 11 si; 3,1; 4,17 si. 25 si; 5,3 si), dak je u Crkvi u Efezu postojao jak zidovski element (Dj 18,19 si; 19,8,13-17.34; 20-21). Za razliku od Kol i Flm, koje su otprilike napisane u isto vrijeme, Poslanica Efezanima nema pozdrava od Pavlovih suradnika, iako su Efezani osobno poznavali Timoteja i Aristarha (Dj 19,22.29; 1 Kor 4,17). Ne mozemo se pozivati na naslov »Efezanima«, jer on nije sastavni dio niti originala niti kanona, iako je odraz tradicionalnih naslovnika. Stvarno vazna cinjenica jesu rijefci en Epheso u naslovu (Ef 1,1). Ove rijeci, iako postoje u velikoj vecini grckih rukopisa, zacudo nedostaju u nekim vaznim rukopisima: P4', B, S, 424, 1730 te u svjedocanstvima Origena, Bazilija, a vjerojatno i kod Marciona i Tertulijana. Tako stanje teksta nagovijesta da u originalu nije bilo spomenuto nijedno mjesto kod uvodnog pozdrava koji bi glasio: »Svetima i vjernima u Kristu Isusu«. Naslov koji su sacuvali rukopisi glasi: »Svetima koji su (u Efezu) i vjernima u Kristu Isusu*. U rukopisima koji nisu sacuvali ime grada, rijeci »koji su« stoje iznad linije. Izneseno je misljenje da je iza njih slijedio prazan prostor za umetanje jedne ili vise mjesnih crkava kojima su,se primjerci imali poslati. Moguce je takoder da je umetanje ovih rijeci (zajedno s »u Efezu«) izvrseno prije nastajanja rukopisa i otackih citata koji su do nas dosli. Ocito je da ne postoji gotovo rjesenje i valja nam izabrati jednu od dviju hipoteza:54^ 1) Poslanica je u stvari bila napisana Crkvi u Laodiceji i bila bi poslanica koju spominje Kol 4,16. Za dokaz ovog misljenja navodi se Marcion. Ipak time nije obrazlozen bezlicni ton ove poslanice. Nije dosta reci da Pavao nije nikada pohodio Laodiceju, jer nije pohodio ni Kolose, a Kol je ipak puna osobnog tona. Cini se takoder da Marcionov naslov »Laodicejanima« znaci samo slutnju koju je potkopao Tertulijan. Har54 Vidi WIKENHAUSER—SCHMIDT, op. cit., 482—486; P. BENOIT: »Paul: Ephesiens (Epitre aux)«, DBS str. 195—197.

316

nack je umetanje Efeza mjesto Laod ice je u naslovu rastuma£io na temelju ukora Laodiceji u Otk 3,14 si. Ostroumna teorija, ali sumnjiva, osobito stoga sto je Laodiceja brzo stekla ponoyni ugled. > ( 2)}Poslanica je enciklicko ili okruzno pismo grupi crkava koje su bile blizu jedna drugoj a Pavlu osobno nepoznate. Buduci da je Poslanica Efezanima srodna s Kol, morala je biti napisana brzo nakon Kol i Tihik ju je odnio (Ef 6,21 si; usp. Kol 4,7 si). Prema tome, valja te crkve traziti u blizini Kolosa, sto bi svakako ukljucivalo Laodiceju i Hijerapolis. Kako je to bila okruzna poslanica, bio je ostavljen prazan prostor za ime naslovnika. Kasnije je, zbog povezanosti s Efezom, nazvana • Poslanicom Efezanima. Cini se da se ove hipoteze medusobno ne iskljucuju te da od obadviju zajedno mozemo doci do teorije koja vise zadovoIjava. Ef je napisana kao okruzna poslanica, ali kad je prikupljena zbirka Pavlovih poslanica, rukopis ove poslanice imao je u naslovu rijeci en Laodikeia; bio je to. u stvari, jedan primjerak enciklicke poslanice. (U torn smislu moze se uzeti da se Kol 4,16 odnosi na Ef). Kad je taj primjerak bio prepisivan, ime Laodicije ustuknulo je pred Efezom, koji je vazniji grad i mjesto gdje je nastala zbirka Pavlovih poslanica. ^ Konadno, ako ne mozemo sa sigurnoscu pokazati naslovnike Poslanice Efezanima, mozemo barem biti sigurni da ona nije napisana^ iskljucivo Efezanima. VRIJEME I POVOD — Oslonimo li se samo na Ef, ne bi bilo Iako odrediti mjesto i vrijeme postanka ove poslanice, ali nam kod toga pomaze njezina srodnost s Kol. Vidimo da je Pavao zatvorenik (Ef 3,1; 4,1; Kol 4,3.10.18) te da isti glasnik Tihik nosi obadvije poslanice naslovnicima (Ef 4,21; Kol 4,7; usp. Ef 6,22; Kol 4,8). U obje poslanice postoji slicnost stila, a osobito nauke. Nismo li spremni zanijekati Pavlovo auktorstvo Ef te je smatrati djelom nekog plagijatora — drasticni korak koji je jedva potreban — moramo priznati da su ove dvije poslanice napisane u istom mjestu i otprilike u isto vrijeme. Vec smo prihvatili da su Kol, Flm i Ef napisane u Rimu za vrijeme Pavlova prvog suzanjstva (61—63. g. posl. Kr.) i vrlo vjerojatno potkraj tog suzanjstva. Prije smo vidjeli da je Poslanica Rimljanima slijedila nakon Poslanice Galacanima te bila nadahnuta ovom. Ovdje se 317

susrecemo sa slicnom situacijom. Kad je Pavao saznao za krizu u Crkvi u Kolosima, napisao je Kol, koja je raspravljala 0 njihovu pitanju te — imajuci u vidu nastalu zabludu — prikazala Kristovo spasenje u kozmickom okviru. Nakon toga"') napisao je drugu poslanicu, koja potjece praktidno iz istog S vremena kao i Kol, gdje je mirnije i razvijenije izlozio misli S na koje ga je potaknula polemika. Sada promatra Crkvu, I Tijelo Kristovo, kako seze do granica novog svemira te razmatra pitanje zajednistva 2idova i pogana, koje je bio naceo u Poslanici Rimljanima. Ovu drugu poslanicu, namijenjenu vecem broju crkava i stoga namjerno bezlicnu po tonu, nosio ) je Tihik. Vjerojatno je Kol 4,16 aluzija na nju. v. U svakom slucaju, Poslanica Efezanima izgleda kao razvijenije I 1 sistematskije izlaganje misli do kojih je Pavla dovela kriza u Kolos ; ma. On preuzima i ponovno razvija mnoge prijaSnje misli u ; novom svjetlu te ih divno iznosi. Kao sinteza prethodnih poslanica, posebno poslanica Rimljanima i Kolosanima. ona predstavlja naj- ' veci uspon Pavlove misli"'5. PLAN ->

._-,.-_,-.,--

_......-.._.-..

---_

NASLOV (1,1 si) DOGMATSKI DID: OTAJSTVO SPASENJA I CRKVE 1, 3-3,21 1) Bozanski plan spasenja a. Zasnivanje plana b. Ostvarenje plana '2> Zajednistvo Zidova i pogana u jednom Tijelu 3) Ocitovanje otajstva 4) Molitva i doksologija

1,3-2,10 1,3-14 1.15-20 2.11-22 3,1-13 3,14-21

MORALNI DIO (4,1-6,20) 1) Opca nacela 2) Posebna primjena a. Pojedinacno cudorede b. DruStveni odnosi c. Obiteljsko cudorede d. Duhovna borba ZAKLJUCAK (6,21-24) BENOIT, ondje, DBS, str. 198.

318

4,1-24 4,25-6,20 4.25-5,5 5,6-20 5,21-6,9 6,10-20

SADR2AJ — Naslov (Ef 1,1 si) vrlo je slican naslovu Kol, samo sto nije spomenut Timotej i nije oznacena imenom ni jedna crkva. Mjesto uobicajenogzahvaljivanjajedan himan (Ef 1,3-14) — koji izgleda kao krsni himan —"priEazuje DOianski plan spasenja. Taj plan razvijen je u sest stupnjeva: 'odabiranje, posinjenje, otkupljenje, ocitovanje, poziv Zidova i poziv pogana. Uvodni redak himna (Ef 1,3) naziva ove stupnjeve mnogim »duhovnim blagoslovima«. Bozje odabiranje izabranih cin je njegove ljubavi (izraz »u ljubavi* trebalo bi staviti u r. 4). Ovo odabiranje obavezuje izabrane da zive sveto i neporo&no (Ef 1,4). Izabranici po Kristu postaju sinovi Bozji. Ovo bozansko posinovljenje, kao i drugi Bozji blagoslovi, izvire iz dobrote Bozje i zavrsava u velicanju slave Bozje od strane Bozjih stvorenja. U ovom planu sve dolazi od njega i k njemu se vraca (Ef 1,5 si). Otkupljenje se postize krvlju ljubljenog ,Sina, koja je prolivena na krizu (Ef 1,7 si). Cetvrti blagoslov je ocitovanje »otajstva« sveopce nadmoci Kristove apostolima te po njima svima ljudima. U »punini vremena«, u mesijanskom vremenu, sve je stvorenje, svijet ljudi i svijet andela, podlozno Kristu (Ef 1,9 si). Izabrani izraelski narod bio je izdvojen da bi u palom svijetu ozivljavao iscekivanje Mesije i nadu u spasenje po njemu (Ef 1,11 si). Sesti je stupanj poziv pogana na udio u spasenju koje je formalno bilo pridrzano Zidovima. To spasenje postize se darom Duha Svetoga, kojega su davno obecali proroci (Ef 1,13 si).56 Pavao zatim prelazi na ostvarenje Bozjeg plana (Ef 1, 15-2,10). Najprije (u uvodnim recima 15 si) promatra veliku mudrost i uspjesnu moc Bozjeg plana (Ef 1,17-19). Ta se mod o&tuje u uskrsenju Krista, kojega je Bog postavio iznad svih andeoskih duhova i uCinio ga Glavom Crkve. Crkva je tijelo Kristovo jer obuhvaca sve spasene koju su s njime sjedinjeni. Ona je Njegova punina jer neizravno obuhvaca cijeli novi svijet, jezgru spaSenog covjecanstva, svijet koji ima udio u sveop6oj obnovi pod vodstvom Krista, Gospodina i Glave (Ef 1,20-23). Nekoc su predmet Bozje srdzbe bili ne samo pogani (Ef 2,1 si) nego i 2idovi (Ef 2,3). Svi su oni bili podlozni Sotoni i mrtvi zbog grijeha. Sada su svi oni po Bozjoj ljubavi ponovno »« Vidi BENOIT, op. cit. (BJ) str. 85—88.

319

.ozivljeni i izmireni u Kristu. Krsteni je vjernik pridruzen umrlom i uskrslom Kristu tako stvarno i intimno da se moze reci da je sudjelovao na Kristovoj nebeskoj proslavi. Prema Rim 6,3-11 ovo sudjelovanje u Kristovu uskrsnucu nesto je sto predstoji u buciucnosti, a ovdje se prikazuje kao stvarnost koja se vec dogodila. To je bstvarena eshatologija, sto pfedstavlja posebno obiljezje Poslanice "Etezamnia (271-6). Rijecima koje sazimaju veliku tvrdnju Poslanice Rimljanima Pavao naglasava apsolutnu darovanost spasenja (Ef 2,7-10). Prelazimo na temu izmirenja Zidova i pogana medusobno i s Bogom (2, 11-22). Neizmjerna milost Bozja doprla je, dakako, i do pogana, koji su u Kristu postali bastinici obecanja sto ih je Bog dao svojem narodu te su tako ispunili Iz 57,19. Krist je razrusio »neprijateljsku pregradu razdvojnicu* (aluzija na ogradu koja je razdvajala predvorje pogana od pravog hrama) okoncavsi na krizu vladavinu mojsijevskog Zakona, koji je Zidove izdvajao, i zamijenivsi ga sveopcim milosnim uredenjem. Sada su oba naroda udruzena u jedno Kristovo Tijelo, koje je Crkva. To je veliko otajstvo, obznanjeno Pavlu, i kojemu je on slu£itelj. Stoga je on apostol pogana. Pavao u Ef 3,1 zapocinje molitvu, ali zatim naglo prelazi na dugi umetak (Ef 3,2-13), koji govori o njegovu pozivu i poslanju (Ef 3,2-4.7 si), o ocitovanju otajstva (Ef 3,5.9 si) i o sadrzaju toga otajstva (Ef 3,6.11 si). Vidimo da je po objavi apostol saznao za to otajstvo te da mu je Bog posebno povjerio da propovijeda poganima. Proroci Starog zavjeta poznavali su to otajstvo, ali nejasno, a ono je objavljeno krscanskim apostolima i prorocima. Za njega ne znaju 6ak ni nebeski duhovi, a sada se o£ituje po Crkvi. Otajstyo je ovo: pogani su subastinici s pokrstenim Zidovima i clanovi istog Tijela. Zatim se nastavlja prekinuta molitva i zavrSava doksologijom (Ef 3.14-21). Apostol moli za bolje razumijevanje otajstva u Crkvi, u stvari za dublje poznavanje Kristove ljubavi koja je izvor tog otajstva. Moralni dio poslanice (Ef 4,1-6,20) prozet je svjetlom uzvisene nauke koja je prethodno iznesena. Pavao prije svega potice na jedinstvo (Ef 4,1-16). Nesloga medu krscanima (Ef 4,1-3) protivi se jedinstvu koje bi moralo izvirati iz jednog Duha, jednog Tijela, jednog Gospodina, jedne vjere i jednog krstenja, jednog Oca svih (Ef 4,4-6). Nuzne podjele sluzbi (Ef 4,7-11) imaju za cilj izgradivanje jednog Tijela u puninu Krista (Ef 4,12 si). HeretiCka nauka (Ef 4,14) treba se suzbijati 320

Cvrstim povezivanjem s Kristom, Glavom, koja cijelo tijelo povezuje zajedno (Ef 4,15 si). Obracenici na krscanstvo pozvani su da napuste svoj prijasnji naftn zivota te da zive novim zivotom u Kristu (Ef 4,17-24). Zatim slijedi niz poticaja na podrucju individualnog cudoreda, koje je usredotoceno na ljubav (Ef 4,25-5,5). Poslije toga dolaze pravila za dru.stvene odnose: saobracanje s nekrscanima (Ef 5,6-17), i liturgijski zivot (Ef 5,18-20). Propisi o obiteljskom zivotu, (Ef 5,21-6,9) obuhvacaju veliCanstveni odlomak o krscanskom braku (Ef 5, 22-23). ^>ri kraju se nalazi popis duhovnog oruzja koje valja nositi i upotrebljavati u borbi protiv Sotone i zlih duhova, 'osobito ^noSno oruzje molitve/(Ef 6,10-20). Poslanica naglo zavrsava prepofukom za TlRTka i zavrsnim pozdravom (Ef 6, 21-24). AUTENTICNOST — U prvim stoljecima krscaastva i dalje sigurno se smatralo da Poslanica Efezanima potjede od Pavla. Sumnje su nastale potkraj XVIII st., a u slijedecem stoIjecu prosireno je nijekanje Pavlova auktorstva, iako su rimokatolicki stru5njaci i dalje branili to auktorstvo. Sada se cinj da neki ponovo zastupaju misljenje u prilog Pavlova auktorstva. Ipak je veoma prosireno misljenje da je Poslanica Efezanima djelo nekog neposrednog Pavlova ucenika, koji je' zelio razviti .uCiteljeve misli u izrazitijem eklezioloSkom smjeru. Strudnjaci se slazu da ovaj spis ne moze pojjecati od Pavla osobno zbog razvijene teologije, bujnog stila, neuobifajenog rje£nika i zafiudujuce srodnosti s drugim novozavjetnim poslanicama opcenito, posebno s Poslanicom Kolosanima. Prigovori protiv Pavlova auktorstva na temelju doktrinalnog sadfzaja nisu neoborivi. Teme ili gledista koja su ovdje iznesena povezana su s krizom u Kolosima te ne idu iznad granica savrSeno vjerojatnog razvoja u Apostolovu razmisljanju. Ipak se cini da neke ideje, neki izrifiaji misli pokazuju da je jos necija ruka, osim Pavlove, radila na toj poslanici. PoteSkoce knjizevne naravi su ozbiljnije. Stil je usiljen i razbacan, postoje duge reSenice (Ef 1,3-14) koje sasvim odudaraju od odlomaka kao sto je Rim 4,1-10. Valja, medutim, istaknuti da Poslanica Kolosanima, koja se prihvaca kao autenticna, ima primjera istog stila (Kol 1,3-8.9-20), koji se mogu opaziti i u drugim poslanicama (Rim 3,21-26; 2 Kor 9,8-14). Preteznost 21 Uvod -u Novi zavjet — Spomen iapunjenja

321

ovakvog stila u Kol i Ef moze se rastumaciti gradom bvih 'X, poslanica. Dakle, Pavao ima razlicite stilove i ova se pretpostavka moze razborito podrzavati. U raspravljanju on je ziv, ostar, podsjeca na stoicku »dijatribu«. U dogmatskom izlaganju, posebno u Ef, Pavao preuzima kontemplativni, »liturgijski« stil, poput liturgijskih himana. Osim toga, ako prihvatimo da je ovu poslanicu napisao neki u£enik pod njegovim vodstvom, all uz izvjesnu slobodu, tada se mogu razumjeti i obiljezja koja inaCe nisu svojstvena Pavlu. Ipak je medu prigovorima protiv Pavlova auktorstva najozbiljniji uvijek bio odnos Ef prema Kol. Usporedivanje tih dviju poslanica pokazuje brojne sliSnosti u stilu i rjecniku te sasvim posebne dodire. Ove sliSnosti i dodiri ostavljaju dojam da je Ef brizljiva i imitatorska prerada Kol. Pri tome se ponegdje opaza velika nezgrapnost pa covjek oklijeva taj postupak pripisati Pavlu. Nije lako zamisliti Apostola kako marljivo komada i sabire odlomke iz Kol. Pa ipak, njegov duh prozima (^ Poslanicu Efezanima. Na temelju toga izgleda vrlo prihvatljiva <, hipoteza da je ova poslanica u sadasnjem obliku djelo nekog C tajnika koji je radio pod Pavlovim vodstvom. /-r——' Knjizevna ovisnost Ef od Kol ne moze se zanijekati. Pogledajmo npr. slijedece odlomke: 1) citati Ef 3,2 = Kol 1,25; Ef 4,16 = Kol 2,19; Ef 4,22-24 = Kol 3,9-10; Ef 6,21-22 = Kol 3,7-8; 2) sazimanje'dvaju (ili vile) odlomaka iz Kol u jedan u Ef: Kol 1,14 + 1,20 = Ef 1,7; Kol 1,25 + 1,20 f 1,12 = Ef 1,10-11; 3) umjetno upotrebljavanje izraza iz Kol u Ef: Ef 3,1-13 = Kol 1,24-29. Posljednji primjer najviSe osvjetljuje problem. U Kol 1, 24-29 dolaze cetiri glavne ideje: Pavlove patnje, njegov poziv, ocitovanje bozanskog otajstva i sadrzaj tog otajstva. Ef 3,1-13 ima iste misli, ali ih zeli ponoviti. Tako npr. Kol 1,15 nalazimo jedanput u Ef 3,2 a drugi put u Ef 3,7. Ponekad je formula razlomljena tako da izrifiaj »pred vjekovima i pred naraStajima* iz Kol 1,26 daje narastaje u Ef 3,5 i »pred vjekovima* u Ef 3,9. Ponekad je promijenjeno znaCenje rijeci. Tako Y rijeS oifepnomia, koja u Kol 1,25 ima uobiCajeni pavlovski smisao isluzbe; upravljanja*, dobiva u paralelnom odlomku Ef 3,2 znacenje »plana, odredbe« (usp. Ef 1,10; 3,9). Izridaj WSveti (hagioi) apostoli i proroci« iz Ef 3,5 nastao je spajanjem izraza 322

»sveti« (hagioi) iz Kol 1,26 s »apostolima i prorocima* (usp. Ef 2,20). Cini se da je nemoguce pripisati samom Pavlu ovo nezgrapno oponaSanje. Naslucujemo revnost nekog ucenika. Jednako je nemoguce zanijekati pavlovski pecat poslanici koja odiSe njegovim duhom i predstavlja krunu njegova prijasnjeg rada. Ne mozemo vidjeti drugog izlaza iz ovog cor-sokaka nego to da dopustimo znaCajno literarno doradivanje nekog uCenika koji je vrSio slu2bu tajnika. Poznato je da je Pavao upoSljavao takve pomagaie koji nisu uvijek bili jednostavni pisari. U slucaju Poslanice Efezanima Apostol je vjerojatno izlozio svu nauku, a moida 6ak izdiktirao neke odlomke, ali je nekom drugom prepustio konadnu redakciju koju je trebalo izvr5iti upotrebljavajuci Kol i prijagnje poslanice, a one su morale biti dostupne Pavlovoj neposrednoj okolini. Stoga je Poslanica Efezanima, iako joj Apostol nije dao njen konadni oblik, njegovo djelo, koje je on zacrtao i odobrio te predstavlja duboki razvoj i sintezu njegove misli." /, J

Tko je mogao biti tajnik? Ne mozemo ofiekivati da cemo < saznati njegovo ime, ali mozemo donekle ustanoviti njegov misaoni svijet te uociti intelektualno i religiozno ozrafcje iz kojega su izrasli njegovi misaoni izricaji. Proucavanje novijeg vremena pokazalo je da se Ef u mnogim stvarima dodiruje s kumranskom knjizevnoscu, sto se ne moze objasniti zajednickom ovisnolcu o Starom zavjetu.58 Tako postoji tema o istini. , Ona ima vrlo va2nu ulogu u kumranskim spisima kao posebno obiljezje zajednice i njezinih clanova. Ta tema je obradena na slican nacin i u Ef, a zbog te znacajke ta je poslanica jedinstvena medu Pavlovim poslanicama. Imamo li na umu ovo i druge sli5nosti s Kumranom, jedina prihvatljiva pretpostavka jest da je Pavao sam izravno poznavao esenske spise ili pak njegov tajnik. Da je Pavao posjedovao to znanje, ocekivali bismo da ce ga barem u istoj mjeri pokazati u svojim drugim poslanicama. To, medutim, nije slucaj. Odlomak 1 Kor 6,14-7,1 predstavlja iznimku, a i prije otkrica kumranskih spisa smatralo se da je on umetnut.5* S obzirom na to da Prauilnifc zoP. BENOIT: »Paul: Ephesiens (Epitre aux)«, DBS, VII, st. 210. Vidi J. MURPHY—O'CONNOR: »La 'Verite' chez saint Paul et i Qumran«, Revue Biblique, 72 (1965), 29—76. M Vidi str. 273 ovog prijevoda. 57 58

323

jednice strogo zabranjuje priopcavati nauku sekte onima izvana (npr. 1QS 9,16 si), skloni smo povjerovati da. je jmktor, koji ofiito dobro pozna tu nauku, neko vrijeme bio clan esenske sljedbe. Stoga pretpostavljamo da je Pavlov sekretar za ovu zgodu bio neki obraceni esen. Valja priznati da je njegovo obracenje bilo duboko te da je potpuno usvojio Pavlovo ucenje.80 NAUKA" — Glavne teme Ef su: kozmiSki domet Kristova spasenja, Crkva, bozansko otajstvoT^Qvo su, meSutim, i teme Kol, pa je zbog srodnosti tih dvaju spisa dobro prikazati njihovu obradu u prijasnjoj poslanici. To ce nam takoder pomoci da uofiimo znatni teoloski napredak u Ef. (l.jKozmiZka, nadmoc Krista. Osoba i djelo Kristovo promatraju se u Kol ne samo sa soterioloskog nego i s kozmickog stajali§ta. KrScansko spasenje sada poprima dimenzije svemira. Krist je ne samo glava Crkve, koje su clanovi njegovi udovi koji izgraduju njegovo Tijelo, nego i glava svega stvorenja. Da bi oznacio ovo stanje, Pavao upotrebljava izraz Iplerdma te temelj Kristove opce nadmoci nalazi u njegovoj bozanskoj predegzistenciji kao Slici Ocevoj i promatra ga kao j izvor i svrhu stvorenja. KozmiSka nadmoc 'Krista, glave svega svemira, pa 5ak i andela, tako je Svrsto postavljena u Kol da se Ef ne mora na tome dugo zadrzavati. Pisac uglavnom podsjeca na tu temu u nekoliko upadnih formula. Tako je konacni cilj bozanskog plana »uglaviti« svemir pod jedinu Glavu, Krista (Ef 1,10). On je mocniji od svih nebeskih sila (Ef 1,21) jer je uzasao nad sva nebesa (Ef 4,10). Specifi£no je za Ef da je misao o Kristovoj kozmickoj nadmoci utjecala na pojam Crkve. (2.jCrfcva. Kol sa svojim kozmickim promatranjem nebeskog-Krista jasno razlikuje Crkvu od onoga koji joj je Glava. Njezino obiljezje »Tijela Kristova«, s kojim smo se susreli u ranijim poslanicama, poprima novi sadrzaj i jaCu zbiljnost. Crkva je Tijelo Kristovo jer je sastavljena od svih kr§6ana " »° Vidi"J. MURPHY—O'CONNOR: »Who Wrote Ephesians?*, The Bible Today (April 1965), 1201—1209. • " Zadovoljavam se sazetkom divne sinteze Benoitove, op. cit (BJ), str. 52—53; 78—80; »Paul: Ephesiens (Epitre aux)«, DBS, VII, str. 199—204. 324

dija su tjelesa kr^tenjem povezana s fizickim tijelom uskrslog Krista i primaju od njega novi zivot, zivot Duha. Pavao je proSirio svoje obzorje razmatrajuci. zabludu Kolosana i osjecajuci potrebu da je pobije. Sada, kad je pokazao univerzalnu Kristovu nadmoc, uvida da Crkvu valjapromatrati u siroj perspektivi. Najsnaznije ga se dojmila misao o zajednidkom spasenju covjecanstva u Kristu. Tako se njegova misao usredotodila na Crkvu, koja je zajedno okupila 2idove i pogane; na Crkvu, koja je Tijelo s Kristom kao Glavom, koja je Kristova zarucnica te koja konaCno tako ispunjava obnovljeni kozmos da je treba poistovjetiti s Kristovom »pleromom«. U Rim 9-11 Pavao se suocio s pitanjem ponovnqg jedinstva Zidova i pogana te se morao zad<)voljiti da ga promatra kao »tajnu« bozanskog plana. 2idovi su morali odbaciti evandelje -^ da bi pogani imali otvoren pristup k spasenju, ali ce se aa koncu Izrael vratiti stadu. Ef iznova prihvaca to pitanje. Vec dvije / posljednje kitice uvodnog himna (Ef 1,11-14) pokazuju da Zi- S dovi i pogani odgovaraju dvama razdobljima bozanskog plana. '"; razdoblju nade i razdoblju vjere u evandelje. Zatim se u Ef 2,11-22 predmet obraduje izravno i uvjerljivo. Dva naroda, odijeljena za vrijeme stare ekonomije spasenja, u kojoj je Izrael bio nosilac obecanja (Ef 2,11-13), povezana su zajedno i izmirena s Bogom po krvi Kristovoj koja je dokinula staru ekonomiju spasenja (Ef 2,14-18). Odsada su oni sjedinjeni kao sastavni dijelovi duhovnog hrama, gdje Bog prebiva medu ljudima (Ef 2,19-22). Pogani iZidovi zadobilj su. jsto,^spjisjenje i saSinjavaju isto TijeloJEf 3,6). Okupljanje spasenih izvrseno je u »jednom Covjeku« (Ef 2,15), koji je Krist, prototip novog covjedanstva; u »jednom tijelu« (Ef 2,16), koje je njegovo tijelo, razapeto i mrtvo grijehu; u »jednom Duhu« (Ef 2,18), koji je.Duh uskrslog Krista. Ovdje susrecemo temu o tijelu Kristovu najdublje razvijenu. ^> Ona se ovdje, ocitije nego drugdje, ne moze metaforicki pri- mijeniti na svjetovnu sliku »drustvenog tijela«. Radi se o necemu sasvim drugom, o rastu individualnog tijela Krista, koji je umro i uskrsnuo, po prikljuSenju tjelesa kricana torn tijelu u kr§tenju. Odatle se ono proteze u dimenzije velikog Tijela, Crkve. U isto vrijeme izrazena je razlika izmedu Tijela, koje se izgraduje na zemlji, i Glave, koja upravlja rastom s neba 325

(Ef 4,15 si; usp. Kol 2,19). Cijela struktura Crkve temelji se na jedinstvu i vodi jedinstvu (Ef 4,1-16). Pavao pri kraju iznosi jasnije razliku izmedu Glave i Tijela (promatranu kao podloznost Tijela Glavi) i njihovo jedinstvo (koje se postizava po ljubavi), kada prikazuje Crkvu kao zarucnicu Kristovu (Ef 5,23-32). Crkva nije samo Tijelo Kristovo, ona je njegova »pleroma« (Ef 1.23). Osim krscana, koji su »tijelo« u pravom smislu rijeSi, Crkva na neki nafcin obuhvaca sve snage novog stvorenja, koje je ispunjeno mocu uskrslog Gospodina. Uskrsli je Krist poSetna stanica novog svijeta; u njemu je Bog nanovo stvorio Covjecanstvo (Ef 4,24) i »sjedinio« svemir (Ef 1,10). Tako on u sebi obuhvaca svu puninu Boga i novog svemira {usp. Kol 2,9) pa su oni koji su sjedinjeni s Kristom u stvari uronjeni u tu puninu (Ef 3,19; 4,13; usp. Kol 2,10). Dasak kozmiCkog gledanja iz Kol zadrzan je, dakako, i u Ef, ali uvijek u vezi s pojmom Crkve. Otajstvo. Pavao pun divljenja promatra kozmiSko spaV k"oje"'o6uhvaca 2idove i pogane te se proteze na sve stvorenje. On u tome vidi »otajstvo«, to jest tajnu, vec dugo skrivenu u Bogu, ali sada objavljenu. On naglasava potrebu nadnaravne mudrosti za sticanje pravog znanja o Bozjem planu (Kol 1,26-28; 2,2 si). U Ef se takoder bozanski plan spasenja prikazuje kao »otajstvo«. To je u biti joS uvijek ukljucenje pogana u spasenje Izraelovo, tako u Ef 3,3-6,8 si (razvijena paralela na Kol 1,25-27) i u Ef 6,19 (paralela na Kol 4,3). Ipak mozemo reci da su u Ef izrazitije istaknuti sjaj Kristova misterija i duhovna mudrost koja je potrebna da bismo ga razumjeli. Ovdje je Pavlovo divljenje nad bozanskim planom naslo upecatljiviji izraz (Ef 1,3-14). On i ovdje ponosno govori o svome razumijevanju misterija te o svom pozivu da mu sluzi (Ef 3,1-12). Takoder upornije trazi od svojih vjernika da ga promatraju i da od Boga mole svjetlo njegova Duha, .kako bi ga mogli razumjeti (Ef l.lVsl; 3,16-19).

5. PASTORALNE POSLANICE Dvije poslanice Timoteju i Poslanica Titu saCinjavaju posebnu grupu medu pavlovskim spisjma. Od XVIII stoljeca 326

prozvane su pastoralnim poslanicama. Buduci da se sve tri have svojstvima i odgovornoScu onih koji upravljajit kr§canskim pukom, ovaj naziv je prikladan. Ove su tri poslanice usko povezane ne samo po zajednickom interesu i sadrzaju, nego i po rjefniku i stilu. Stoga ih radije obradujemo kao grupu, nego pojedinaCno. 1) OPCI UVID NASLOVNICI — Osim vrlo kratke Flm, jedino su pastoralne poslanice u pavlovskoj zbirci (corpus paulinum) naslovljene pojedincima. U ovom su slucaju oba naslovnika bliski suradnici Apostola. Timotej je bio rodom iz Listre u Likaoniji. Otac nu je bio GTR, dok mu je majka Eunika bila Zidovka, koja je postala krscankom (kao i baka mu Loida). Pridruzio se Pavlu pofietkom njegova drugog misionarskog putovanja i Apostol ga je prethodno dao obrezati (Dj 16,1-3; 2 Tim 1,5). Od tada je bio Apostolov stalni suradnik pa njegovo ime stoji uz Pavlovo u naslovu mnogih poslanica (1,2 gol; 2 Kor; Fil, Kol, Flm). Za vrijeme druge misije Pavao je poslao Timoteja iz Atene da obide Crkvu u Solunu i vrlo se obradovao Timotejevu izvjestaju (1 Sol 3,2-6). Kasnije, za vrijeme treceg misionarskog putovanja, Timotej je bio poslan na slicnu misiju iz Efeza, kroz Makedoniju, u Korint (1 Kor 4,17; 16,10; Dj 19,22). Prihvatimo li autenticnost pastoralnih poslanica, mozemo reci da je Timotej bio suradnik Pavlov i pod kraj njegova misijskog djelovanja (1 Tim 1,3), dok su se misli uhicenog Apostola, koji je ofiekivao smrtnu osudu, jos uvijek okretale »ljubljenom sinu« (2 Tim 1,2), kojega je zarko zelio jos jednom vidjeti prije nego umre (2 Tim 4,9). Medu Pavlovim suradnicima Timotej je drzao polozaj koji su Filipi drzali medu crkvama koje je on osnovao. Moguce je da je, zbog Timotejeve mladosti (1 Tim 4,12), odnos izmedu oca i sina zauzeo mjesto odnosa izmedu uiitelja i u£enika. Za razliku od Timoteja, Tit se ne spominje u Djelima apostolskim. Ipak, iz Gal 2,1-5 vidimo da je bio obraceni poganin, i stoga neobrezan. Upravo ga je zato i uzeo Pavao sa sobom 327

kada su on i Barnaba posli u Jeruzalem da obrane slobodu obracenika s poganstva od obdrzavanja mojsijevskog Zakona. Tit je pratio Apostola na drugom misijskom putovanju. Potkraj tog putovanja bio je poslan iz Efeza u Korint da ponovno uspostavi red u toj nemirnoj crkvi (2 Kor 2,13; 7,6). Ovo osjetljivo poslanje on je obavio uspjesno (2 Kor 7,6-13). Kasnije je bio ponovno poslan u Korint da organizira prikupIjanje darova (2 Kor 8, 6-17). Iz Poslanice Titu vidimo (opet pod pretpostavkom da je spis autentican) da je Pavao u toku posljednjeg razdoblja svoga misionarskog djelovanja postavio Tita za predstojnika Crkve na Kreti (Tit 1,5), ali mu se ovaj ucenik imao kasnije pridruziti u Nikopolu (Tit 3,12). ZAJEDNlCKE OZNAKE62 — Vidjeli smo da su pastoralne poslanice upucene dvojici Pavlovih vjernih ucenika te se gotovo iskljufcivo bave organizacijom i upravljanjem crkava koje je apostol povjerio njihovoj brizi. Teziste je na ucvrscivanju i nema nove nauke, kao u ranijim poslanicama. Postoji takoder znacajna razlika u stilu i rjecniku. Nestalo je bogate razlicnosti, uobicajenog nemara za sklad, sto sve suSrecemo u drugim poslanicama. Mjesto toga, ove poslanice teku bez zapinjanja, 6ak stalozeno. Apostol trazi od svojih uCenika da upravljaju crkvama koje je on osnovao te da u tu svrhu postave nadglednike, star'jesine i dakone. Znacajno je da je prva zadaca predstojnika poucavati. Trebaju naucavati zdravu nauku, koja je ujedno vazna za cudorede: o molitvi, dobrim djelima, odnosima u obitelji. Ta nauka, cvrsto utemeljena na Starom zavjetu, Kristu i apostolima, jest nesto §to je primljeno i mora se sacuvati. Jasno su oznacene linije preno§enja: od Krista Pavlu, koji je tu nauku povjerio svojim uSenicima. Oni je pak trebaju predati onima koje postave kao ucitelje i voditelje crkava. Prava se nauka prepoznaje po tome da li potjece od apostola i da li vodi zdravoj poboznosti. Ovdje nema mjesta za neplodnu raspravu o Zakonu i za pustolovno umovanje samozvanih uSitelja. Valja takoder uoditi da su karizme uzmakle u pozadinu. Nema ni zanimanja za paruziju, kako je to svojstveno mnogim ranijim poslanicama, a eshatoloska je napetost gotovo odsutna. Kricanstvo se promatra kao nesto Cvrsto usta-!

Ijeno u ovom vremenu: ono od svijeta trazi uvjete nuzne za izrazavanje i sirenje vlastitog zivota. Crkva je postali puno|ljetnom. Najjaca ppasnost dolazijznutra. Ima krscana koji ne postuju solidnu, tradicfonalnifnauEu rtoji sire lazne ideje. Ove poslanice upucuju neke ostre prigovore protiv njih. Oni su samozvani i umiSljeni ufitelji koji glume naizgled duboko pobozne ljude, zalaze u privatne kuce te naoko bez puno poteskoca pridobivaju za svoje uvjerenje neke od slabije poucenih vjernika. Posebno su zene bile lakovjerne (2 Tim 3,6 si). Ovi lazni uCitelji su hvalisavi, vode beskrajne rasprave o beskorisnim pitanjima (1 Tim 1,4), umno su neobuzdani, povrSni, zabrinuti samo za beskorisne stvari (1 Tim 6,4; Tit 3,9; 2 Tim 2,23), za price i rodoslovlja (1 Tim 1,4; 4,7; Tit 1,14; 3,9). Osim toga, oni su sebidni, podmitljivi (Tim 1, 11), gledaju u religiji »dobitak« (1 Tim 6,5). Odvise su kriticni, neposluSni pa se moze reci da su »dozivjeli brodolom vjere« (1 Tim 1,19). Pastoralne poslanice otkrivaju postojanje mjesne hijerarhije u pojedinim crkvama. Ona se naziva episfcopoi, starjesine, dakoni. Na ovo se moramo vratiti u drugom kontekstu i stvar poblize ispitati. Cinjenica je da je hijerarhijsko ustrojstvo crkava opca briga ovih spisa. lako je mnogo toga novo i razli5no, ipak dolaze glavne teme Pavlova naucavanja, osobito nauka o spasenju, koje se postize Bozjim darom, a ne djelima, te nauka o djelotvornosti Kristove smrti i uskrsnuca. Takoder kristologija 2 Tim 2,8-9 podsjeca na kristologiju Rim 1,3. Mozda nije cudno da je srodnost osobito bliska ondje gdje dolazi do izrazaja Pavlova osoba i njegov rad. Tako se fiini da je opis Pavlova poziva i poslanja (1 Tim 1,11-14) prireden prema sjecanju na ranije poslanice, a odlomak o Pavlovim patnjama (2 Tim 2,9-12) izricito je pavlovski. Moramo konacno imati na umu da je prakticno usmjerenje pastoralnih poslanica ozbiljno prouzro^ilo pocetni dojam o znatnoj razlici izmedu njih i onih koje sigurno potje£u od Pavla. Ovdje je briga za crkvenu organizaciju i krscansko dudorede zauzela mjesto velikih dogmatskih tema.

Vidi L. CERFAUX, IB, str. 521—23; BJ str. 1488—1489.

328

329

2) ANALIZA PASTORALNIH

POSLANICA

PRVA TIMOTEJEVA 1. PLAN NASDOV (1,1 si) UPORNA BORBA 1) 2) 3) 4)

Lazni uiitelji Uloga Zakona Pavlovo poslanje Timotejeva odgovornost

1,3-7 1,8-11 1,12-17 1,18-20

VODENJE CRKVE 2,1-15 3,1-13 3,14-16

1) Javno bogosluzje 2) Sluzitelji 3) Otajstvo Krista

LA2NI UCITELJI TIMOTEJ I VJERNICI 1) 2) 3) 4)

5,1 si 5,3-16 5,17-25 6,1-2

Opcenito Udovice StarjeSine Robovi ZAKLJUCAK

1) 2) 3) 4)

Kriva nauka i novae Poticaji Timoteju Pravo bogatstvo Zavrsno zaduzenje

6,2b-10 6,11-16 6,17-19 6,20-21

2. Sadrzaj. Pozdrav (1 Tim 1, 1-2) predstavlja Pavla kao »apostola Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja na§ega«. Naziv »Spasitelj« primijenjen na Boga cest je u Starom zavjetu i dolazi 6 puta u pastoralnim poslanicama (1 Tim 1,1; 2,3; 4,10; Tit 1,3; 2,10; 3,4), ali ga nema drugdje u Pavlovim poslanicama. Apostol se obraca Timoteju, svome »pravomu sinu u vjeri«. 330

Trazi od Timoteja da ostane u Efezu radi pobijanja krive nauke. »Mitovi« i »beskrajna rodoslovlja« koja su sacinjavala dio krive nauke jesu zidovske legende, utemeljene na izvjestajima Starog zavjeta i razradenim rodoslovljima kakva susrecemo u apokrifnoj knjizevnosti. Zastupali su ih samozvani uSitelji u svojim neplodnim raspravama. Timotej mora pokazivati vrijednost ljubavi, dobre savjesti i neprijetvorne vjere (1 Tim 1, 3-7). Zidovski je zakon (zloupotrijebljen od strane laznih ufitelja) dobar, iako ogranicen po svojoj svrsi. S kaznenog stajaliSta odnosi se na one koji krse zakon, na one koji postupaju protivno od zdrave nauke koja je skladna s »evandeljem slave* (1 Tim 1,8-11). Misao o »zdravoj« nauci _nalazi se jedino u pastoralnim poslanicama (1 Tim 1,11; 6,3; Tit 1,9. 13; 2,1.8; 2 Tim 1,13; 4,3). Spominjanje evandelja koje mu je povjereno (1 Tim 1,11) potiSe Pavla da zahvali na velikom milosrdu i velikodusnosti koju je Krist pokazao pozvavsi progonitelja Crkve u svoju sluzbu. Apostol je zivi dokaz istinitosti tvrdnje da je Krist dolac na svijet spasiti gresnike. Pavao zavrsava svoju zahvalu svefcanom doksologijom (1 Tim 1, 12-17). Timoteju povjerava da pokrene rat protiv krivih ucitelja u skladu s »prorostvima nekoc nad njim izrecenima*, to jest svjedocanstvom krScanskih proroka kojim je bilo popraceno Timotejevo redenje. Vjera nekih vec je dozivjela brodolom. Pavao je dvojicu izopHo (usp. 1 Kor 5,5). Jedan se, Himenej, ponovno spominje u 2 Tim 2,17. Zatim Pavao donosi preporuke za red na javnom bogosluzju zajednice. Molitvu treba prikazivati za kraljeve i sve koji su na visokim upravnim polozajima, kako bi krlcani mogli provoditi miran i pobozan zivot a svi ljudi postici spoznaju istine, jer Bog hoce da se svi ljudi spase (1 Tim 1,1-4). Sadrzaj krScanske vjere jest jedan Bog i jedan posrednik, Krist, koji je umro za sve. Pavao, propovjednik i apostol pogana, glasonoSa je svjedocanstva o spasiteljskoj volji Bozjoj po Kristu (1 Tim 2, 5-7). U zajednicama samo muskarci trebaju moliti ( javne molitve, a zene neka §ute u crkvi. Duznost im je zivjeti cedno, vrsiti dobra djela i pokoravati se muzevima (usp. 1 Kor 14, 34-35; 1 Pt 3, 3-4). Poziv je zene u skladu s Post 3,16 da bude majka. Ova izreka je upravljena protiv neke krive nauke (1 Tim 4,3) koja je potcjenjivala brak (1 Tim 2, 8-15), 331

Sluzba episkoposa (»biskupa«) plemenita je zadaca koja trazi prokusane odlike (usp. Tit 1, 7-9). Iste se odlike traze od dakona (1 Tim 3, 1-13). Pavao se nada da ce brzo doci u Efez, ali pouke sadrzane u ovoj poslanici imaju posluziti za slu£aj da on bude sprijeeen. U meduvremenu Timotej upravlja »kucom Bozjom* — »stupom i uporistem istine«." Tema o »istini« provlaci se kroz pastoralne poslanice: 1 Tim 2,4; 3,15; Tit 1,1.14; 2 Tim 2,15.18.25; 3,7-8; 4,4. »Misterij nase vjere« (usp. 1 Tim 3,9)" je velik: on nije nista drugo nego Krist. Ova je misao razvijena u citatu iz nekog starokrscanskog himna koji velica pobjedu Kristova slavnog uskrsnuca i uzasalca (1 Tim 3,14-16). U posljednje ce se dane dogadati otpad od vjere (usp. 2 Sol 23-11) koji ce izazvati varavi duhovi sto Ijude okrecu protiv Bozjih d'arova Preziranje braka (ako ne nuzno i suzdrzavanje od nekih jela) pokazuje, cini se, gnosticki dualizam, ali ipak te zablude mpgu pripadati kojoj ezoteriekoj zidovskoj sljedbi (usp. Kol 2.16-21).65 Prava je nauka da je dobro sve ono Sto je Bog stvorio i upptreba se zemaljskih~ddba~rS posvecuje molitvom (1 Tim 4,1-5). Timotej kao"vjerni uCeriik ima poucavafi bracu u torn smjeru, a neka nema nista s bezboznim i ludim pricama (1 Tim 4,6-10). lako je po godinama mlad, treba davati dobar primjer svima. Treba sudjelovati u tavnom citanju rijeoi Bozje i tumaditi sveti tekst kod javnih okuplianja Bio je posvecen za sluzbu polaganjem ruku pa neka izvrlava bozansku karizmu koju je primio. Bude li vjeran svojoj sluzbi Rijedi, spasit ce sebe i one kojd ga sluSaju (1 Tim 4,11-16).

Timotej treba biti pazljiv u saobracanju s vjernicima, jer drskosti nema mjesta (1 Tim 5,1-2). Zatim se odreduje kako se ima vladati prema razlicitim slojevima unutar zajednice (1 Tim 5,3-6,2a). Postoje tri vrste udovica (1 Tim 5,3-16): one za koje se brinu njihove obitelji (r. 4); one koje su »zaista udovice«, to jest stvarno zavisne (r. 2-8.16); one koje imaju sluzbeni polozaj i vr§e posebne usluge u svojim crkvama (r. 9-15). Prema starjesinama treba postupati s postovanjem, osobito prema onima koji vjerno vrse sluzbu propovijedanja i ucenja. 63 Neki su oci sliku »stup istine«, koja se odnosi na kr§cansku objavu, primjenjivali na Timoteja, ne na Crkvu. Ovo se tumacenje slaze s ulogom Timoteja u pastoralnim poslanicama. Cini se da kumranski spisi dopuStaju ovakvo tumadenje. Vidi MURPHYO'CONNOR, art. cit., Revue Biblique, 67—76. M Vidi str. 326 ovog prijevoda. «5 Vidi str. 313 ovog prijevoda.

332

Timotej ne smije na brzinu postavljati Ijude na sluzbu u Crkvi (1 Tim 5,17-22). U razlicitim napomenama (1 Tim 5,23-25) Pavao ga savjetuje da se brine za vlastitu duhovnost. Na koncu su upute o robovima i gospodarima. KrScanski robovi duzni su poStivati svoje poganske gospodare, da ne bi doslo do preziranja krscanske nauke. Ako su im gospodari krscani, ne smiju to iskoriStavati nego ih trebaju joi vise poStivati (1 Tim 6,l-2a). Timotej se treba sjecati pouka koje je primio. Apostol ga ponovno opominje pred krivim uciteljima (1 Tim 6,3-5). Krivo miSljenje da je poboznost sredstvo dobitka jest povod tvrdnji o suprotnosti izmedu laznog i pravog bogatstva (1 Tim 6,6-10). Usrdni poticaj Timoteju da vodi ustrajnu bitku vjere (1 Tim 6,11-14) zavrsava svefcanom doksologijom (1 Tim 6,15-16), koja podsjeca na 1 Tim 3,16. Odlomak 1 TUn 6,17-19 Iogi6ki bi trebao doci iza 1 Tim 6,6-10. U njemu se auktor vraca temi o bogatstvu i opasnostima blagostanja. Posljednji nalog uSeniku jest napomena njegove duznosti da brani pravu vjeru protiv napadanja laznih ucitelja (1 Tim 6,20-21). P O S L A N I C A TITU 1) PLAN NASLOV (1,1-4) TITOVE DUZNOSTI (1,6-16) 1) Postavljanje starjeSina 2) Suprotstavljanje laznim ufiiteljima

1,5-9 1,10-16

POTICAJI (2,1-3,11) 1) KrScansko pona£anje u Crkvi Temelj ponasanja 2) KrS6ansko ponaSanje u svijetu Temelj takvog ponaSanja 3) ZavrSni savjet Titu

2,1-10 2,11-15 3,1-2 3,3-7

3,8-11

ZAKLJUCAK (3,12-15)

2. SadrZaj. Naslov je (Tit 1,1-4) dugafiak i neobicno sve5anog tona. Poslanje Pavla, apostola Isusa Krista, jest da pro333

povijedanjem vodi izabrane po vjeri vjecnom zivotu koji js Bog obecao u Starom zavjetu. Pavao podsjeca Tita da ga je ostavio na Kreti da organizira Crkvu, osobito postavljajuci starjesine u mjesnim crkvama. Navode se svojstva i duznosti starje§ine — nadglednika (biskupa), Bozjeg sluge. Glavna mu je duznost naucavati i braniti zdravu nauku (Tit 1,5-9). Krivi ucitelji — ocito Zidovi ili judaizanti — uznemirili su zajednice. Treba ih pobijati (Tit 1,10-16). Izreka (r. 1J2) kretskog pjesnika (iz VI stoljeca) Epimenida tocno odgovara tim ljudima. Krefcani su slovili kao lasci (kao sto su Korincani slovili kao seksualno nemoralni). Zatim dolazi niz poticaja Titu. Prije svega treba uvijek nastojati da naucava zdravu nauku. Mora poucavati kr§cane njihovim duznostima. Pisac razlikuje pet krscanskih grupa te daje posebne savjete svakoj: stariji muskarci, starije zene, mlade zene, mladi muskarci, robovi (Tit 2, 1-10). Temelj krscanskog ponasanja je ocitovanje spasiteljske milosti Bozje u Kristu. Krscani su, iako zive na ovom svijetu, usmjereni (ili bi trebali biti) prema paruziji »velikoga Boga i spasitelja nasega Isusa Krista* — otvoreno izno§enje bozanstva Kristova — koji je svojom smrcu stekao Bogu novi narod (Tit 2,11-15). Zatim Pavao podsjeca krscane na duznost podloznosti zakonitim gradanskim vlastima te ih potice da budu ljubazni i pristojni prema svima ljudima (Tit 3,1-2). Temelj takvog ponasanja iznesen je u izreci koja razvija nauku Ef 2,3-10 i sazima nauku Rim: dobrota i ljubezna blagost Boga, naSega Spasitelja, koji nas je spasio ne nasim djelima, nego po Isusu Kristu, darom krstenja koje je kupelj preporoda u Duhu Svetom. Jednom opravdani Kristovom miloscu, bastinici smo vje£nog zivota (Tit 3,3-7). U zakljuSku Apostol poti2e Tita neka se pridr2ava onoga na sto mu je skrenuta paznja. Treba poticati ljude na vrSenje dobrih djela, a s druge strane izbjegavati neplodna raspravIjanja i zaobilaziti stranCarenje (Tit 3,8-11). Kada Artema i Tihik stignu na Kretu, Tit se treba pridruziti Pavlu i Nikopolu (u Epiru). Treba takoder opremiti za put Zenu i Apolona (Tit 3,12-14). Zavrsni pozdrav (Tit 3,15) je kratak i uobicajen. 334

DRUGA TIMOTEJEVA 1. PLAN NASLOV: (1,1-2) ZAHVALA (1,3-5) POZIV NA TRPLJENJE 1) NeustraSivo ispovijedanje vjere 2) Nevjerni i odani prijatelji 3) Spremnost na trpljenje

1,6-14 1,15-18 2,1-13

LA2NI UCITELJI (2,14-4,5) 1) 2) 3) 4)

Savjet sluziteljima Osobni savjet Pogibelji Posljednjeg Dana Svefiano zaklinjanje

2,14-19 2,20-26 3,1-17 4,1-5

ZAKLJUCAK (4,6-22) 1) Pavlova oporuka 2) Pavao i njegovi prijatelji 3) Osobni pozdravi

4.6-8

4,9-18 4,19-23

hi. jSadrzaj. Naslov je (2 Tim 1,1-2) isti kao u 2 Kor i Kol. Pavao s ijubavlju misli na svog ljubljenog »sina« i zahvaljuje Bogu za Timotejevu vjeru, koja je poput vjere njegove bake i majke <2 Tim 1,3-5). On zatim poziva Timoteja da iznutra ozivi dar Bozji, milost posvecenja koju je primio kada je sluzbeno postavljen u sluzbu apostola, milost hrabrosti i sile. Potifie ga da podnosi svoj dio patnje za evandelje te da te nevolje radosno trpi kao Pavao (2 Tim 1,6-8). Bog nas je, naime, pozvao ne zbog nasih ^ djela, nego slobodno, snagom svoje milosti, koja se sada ocito- <; vala nastupom naseg Spasitelja Isusa Krista, koji je razorio <, smrt i dao da zasja zivot i besmrtnost (2 Tim 1,9-10). Pavao trpi za evandelje, ali se ne stidi svog trpljenja (pa ne bi trebao ni Timotej). Postavljen je za'propovjednika, apostola i ucitelja evandelja te se nada da ce do kraja cvrsto ustrajati u svojoj zadaci. Timotej ce takoder, uz pomoc Duha Svetoga, ostati vjeran evandelju (2 Tim 1,10-14). Pavla su napustili nje335

govi prijatelji iz Azije. Naprotiv, vjernost Oneziforova je to vise dobro dosla i Apostol izrazava svoju toplu zahvalnost (2 Tim 1,15-18). Pavao je Timoteju, prilikom uvodenja u sluzbu apostola (»pred mnogim svjedocima«, usp. 1 Tim 4,14; 6,12), povjerio zdravu predaju vjere, a on sa svoje strane treba tu predaju povjeravati pouzdanim ljudima koji ce pou5avati druge. On, medutim, treba 'biti spreman da podnese svoj dio patnje poput vojnika, sporta§a ill zemljoradnika, koji bere plod jedino ako prihvati poteskoce svog poziva (2 Tim 2,1-7). Vjerno sluzenje donosi kao nagradu drugovanje s Isusom Kristom. Pavao ponovno stavlja za primjer svoje vlastite patnje. Odlomak zavrsava citatom (2 Tim 2,11-13) iz krsnog himna: na krStenju krscanin umire i ustaje s Kristom, all taj sakramenat donosi duznost strpljivosti i vjernosti (2 Tim 2,8-13). Sredisnji dio poslanice (2 Tim 2,14-4,5) bavi se opasnoscu u koju mogu upasti zajednice zbog laznih uSitelja i pokvarene nauke. Timotej treba podsjecati svoje vjernike na zahtjeve njihova krscanskog zvanja i nastojati da ih odvrati od ispraznih rasprava, on treba sam davati primjer. Poimence se spominju dva lazna ucitelja, Himenej i Filet. Pavao je prvoga ve6 izopcio (1 Tim 1,20). Oni su naucavali da je uskrsnuce vec proslo. Poznato nam je da je Grcima bilo tesko prihvatiti misao o tjelesnom uskrsnucu (Dj 17,32; 1 Kor 15,12) i ovi su ucitelji tumacili uskrsnude na duhovni nacin, kao da se odnosi na 5ivot u Duhu nakon kr§tenja {usp. Rim 6,1-11; Kol 2,12; 3,1; Ef 2,5). Ipak Crkva — koja naglasava stvarnost uskrsnuda — stoji na Cvrstim temeljima koje je postavio Bog (2 Tim 2,14-19). Metafora o Crkvi kao gradevini po sebi vodi do daljnje slike o posudama u kuci od kojih neke sluze 2asnoj, druge neSasnoj svrsi. Necasne posude ovdje oznacuju lazne uSitelje koje valja izbjegavati. Apostol jo§ jednom opominje Timoteja da ne zamece neplodne rasprave. Naglasava da treba, ako vec mora pobijati Ia2ne ucitelje, postupati strpljivo i blago, jer bi ih Bog mogao jo§ dozvati k pameti (2 Tim 2,20-26). »Pravi apostol ne osuduje. On zna da Bog uvijek mo2e uspraviti stuSenu ^trsku i zapaliti stijenjak §to tek tinja (Iz 42,3; Mt 12,20).«««

Ako prije paruzije ima doci zavrsni val zla (2 Tim 3,l-5a), on je vec prisutan u laznim uciteljima koji su neprijatelji prave religije (r. 5b). Oni bi mogli zavesti lakovjerne zene, ali njihov ce uspjeh biti kratkotrajan kao i uspjeh faraonovih vraCara (usp. Izl 7,11-12.22; 8,7). Imena Janesa i Jambresa, za koje nasa poslanica kaze da su se suprotstavili Mojsiju, dolaze iz kasne zidovske tradicije (2 Tim 3,6-9). Timotej je od pofetka bio vjerni Pavlov ucenik i zna sto je Apostol podnio. Dobro je poucen u Starom zavjetu od svoje majke i bake (usp. 2 Tim 1,5). U 2 Tim 16-17 imamo svjedocanstvo za nadahnuce Pisma," dok cijeli odlomak predstavlja vaznu izjavu o vaznosti i koristi Citanja Pisma (2 Tim 3,10-17). Slijedi veoma svecano zaklinjanje Timoteja, koji treba nastaviti propovijedati evandelje, »bilo to zgodno ill nezgodno«. Cinjenica da ce Ijudi otklanjati Rijec i priklanjati se bajkama, mimo ocekivanja, jest daljnji razlog za ozbiljnije ustrajno propovijedanje. U tim teskim vremenima i okolnostima od ucenika se trazi najveca vjernost (2 Tim 4,1-5). Pavao sluti da ce ovo njegovo drugo zatocenistvo u Rimu zavrSiti smrtnom osudom. Stoga govori o svojoj krvi koja se izlijeva kao zrtva Bogu (usp. Fil 2,17). Moze sa svom iskrenoscu izjaviti da je bio vjeran svojoj zadaci te da se nada pobjednickom vijencu (2 Tim 4,6-8). Dema, njegov suradnik iz prvog suzanjstva (usp. Kol 4,14; Flm 24), sada je napustio Pavla, dok su Krescencije, Tit i Tihik odsutni na misionarskom djelovanju. Jedino je Luka s Apostolom i on sada zarko zeli da mu dodu Timotej i Marko. Ova nas trojica podsjecaju na izabrani krug Isusovih ucenika kakvi su bili Petar, Jakov i Ivan. Pavao trazi da mu Timotej donese kabanicu, knjige i pergamene koje je ostavio u Troadi te opominje uSenika protiv nekoga Aleksandra. Pavao se sve vise osjeca usamljenim i napustenim, jer prilikom nedavnog sudenja nitko nije digao glas u njegovu obranu, ali ga je Gospodin spasio (2 Tim 4,9-18). Poslanica zavrsava nizom osobnih pozdrava (2 Tim 4,19-22).

*• P. DORNIER: »Les epitres de Saint Paul a Timoth6e et a Tite«, BJ, str. 58.

«7 Vidi WILFRID J. HARRINGTON: Record of Revelation: The Bible, Chicago, The Priory Press, 1965, str. 26.

336

22 Uvod iu Novi zavjet — Spomien iapunjen-ja

337

3) AUKTORSTVO I VRIJEME PISANJA6* AUKTORSTVO — Na temelju izvanjske kritike vrlo je malo novozavjetnih spisa koji su tako dobro posvjedoSeni kao pastoralne poslanice. Euzebije, koji je bio duboko svjestan sumnja s obzirom na neke nadahnute knjige, prihvacao je ove bez oklijevanja. Irenej (oko 185. god. posl. Kr.) spominje 1 Tim 1,4 i pripisuje Pavlu nekoliko navoda iz pastoralnih poslanica, posebno 2 Tim 4,10-11. Klement Aleksandrijski citira pastoralne poslanice, koje pripisuje Pavlu, vise od cetrdeset puta. Tacijan je priznavao da je Poslanica Titu pavlovska, a Muratorijev kanon sadrzi ova tri spisa u popisu Pavlovih poslanica. Polikarp in je vrlo dobro poznavao, a znao je za njih i Klement Rimski. Mozemo biti sigurni da je zbirka Pavlovih poslanica, sabrana prije konca I stoljeca, sadrzavala ove poslanice. U to su doba bili jos zivi mnogi Apostolovi suvremenici. Nije vjerojatno da je neki krivotvoritelj, osobito u Efezu, uspjesno podmetnuo »Pavlove« poslanice. Ipak je, unatoc jakom svjedodanstvu predaje o pavlovskom podrijetlu pastoralnih poslanica, od pofcetka XIX stoljeca sve vise napadana njihova autenticnost na temelju krilike. jStoga su danas mnogi strucnjaci skloni prihvatiti njihovu neautenticnost kao gotovu cinjenicu. Ovi strucnjaci temelje svoje stajaliSte na naravi pobijanih zabluda i na hijerarhijskom ustrojstvu crkava, sto oboje (prema njihovu misljenju) ukazuje na II stoljece, a takoder i na jeziku i stilu koji, po njihovu misljenju, sasvim vjerojatno nisu od Pavla. Ispitajmo poblize te razloge,.,- 4 ;!.'Zablude. Neki tvrde da su zablude koje se napadaju u ovim poslanicama svojstvene gnosticizmu II stoljeca. No cini se da su nepotpune i usputne napomene o laznim uditeljima u pastoralnim poslanicama krhka podloga za tako sigurnu tvrdnju. U stvari, podaci takvi kakvi jesu ne prisiljavaju nas da izademo izvan okvira I stoljeca. Osim toga, dobivamo do jam da opasnost ne prijeti od pokreta koji se suprotstavlja Crkvi, nego od nedega unutar krscanskih zajednica. Stoga mozemo u judaizmu gledati izvor tih zabluda. Propovijedanje protivnika prilika je za rasprave M Vidi DORNIER, op. cit., str. 7—17; C. SPICQ: >Paul: Pastorales (£pitres)«, DBS, VII, str. 50—65.

338

o Mojsijevu zakonu (Tit 3,9; 1 Tim 1,7). Ti lazni ucitelji prave razliku izmedu cistih i necistih jela (1 Tim 4,3; Tit 1,15), njihovo ucenje nije nista drugo nego zidovske bajke« (Tit 1,14). Tit treba biti oprezan osobito pred »strankom obrezanih«, koju mora usutkati (Tit 1,10-11). Dakle, ti lazni ucitelji su judaizanti. 2 Tim 3,8, izgleda, diskretno aludira na magijske obrede. To, i osudivanje braka (1 Tim 4,3), sigurno nije na liniji pravovjernog zidovstva pa mozemo pomisljati na sinkretisticko zidovstvo, kao u slucaju zablude u Kolosima." Ovo heterodoksno zidovstvo moze voditi prema gnosticizmu II stoljeca, ali pastoralne poslanice ne daju nikakvog traga specificnim oznakama gnosticizma, kao §to je dualizam, emanacija eona, suprotstavljanje Boga Starog zavjeta Bogu Novog zavjeta. Stoga vidimo da ti dokazi ne idu u prilog tvrdnji da su pastoralne poslanice nastale u II stoljecu. One vise upucuju na vrijejme kad je nastala Poslanica Kolosanima. (2^jUstrojstvo Crkve. Tvrdi se da hijerarhijsko ustrojstvo crkava, Icako je prikazario u pastoralnim poslanicama, pretpostavlja znatno kasnije vrijeme od Pavlova. Da bismo uvidjeli vrijednost ovog dokaza i njegovu tezinu, moramo pogledati kakvo je ustrojstvo crkvene zajednice tokom Novog zavjeta. Vidimo da je prvotna palestinska zajednica u svom najranijem razdoblju kao hijerarhiju imala apostole i dakone. Zajednice izvan Palestine bile su pod upravom apostola koji ih je osnovao. Kad je on bio odsutan, vodio ih je preko poslanica ili preko predstavnika koji su bili ovlasteni. Pocelo se takoder stvarati mjesno ustrojstvo. Bilo je uredeno po primjeru zidovske sinagoge, a osobito po uzoru sinagogalnog sistema starjesina. Zbog toga susrecemo vec u Dj 11,30 »starjesine« u samoj jeruzalemskoj Crkvi a u Dj 15 spominju se »apostoli i starjesine«. Nema dokaza da je u zajednicama jedan starjesina imao prednost nad drugima. Jakovljev polozaj proizlazi iz njegova jedinstvenog polozaja: polozaj a »brata Gospodinova*. Na ovom stupnju razvoja u hijerarhiju su spadali: apostoli i njihovi izaslanici, starjeSine i dakoni. Kako je vrijeme prolazilo i apostoli nestajali, jedna je licnost podela zauzimati poseban polozaj u mjesnim crkvama. To je episkopos, koji je imao vlast nad starjesinama, dakoni" Vidi str. 312—314 ovog prijevoda.

339

ma i vjernicima. Iz spisa Ignacija Ar.tiohijskog znamo da je takvo stanje bilo u maloazijskim crkvama pocetkom II stoljeca. U to je vrijeme episkopos biskup, a presbyteroi su svecenici. Izraz episfcopos upotrebljavao se vec u I stoljecu, iako u mnogo manje preciznom znaCenju, i imao je isto znafcenje kao i presbyteros (starjesina). Tako je na primjer Pavao sazvao u Miletu »starjesine« Crkve u Efezu (Dj 20,17) te ih uvjerio da ih je Duh Sveti postavio »nadglednicima (episkopoi) da pasu Crkvu Bozju« (Dj 20,28). Sli5no, pozdravljajuci dostojanstvenike crkve u Filipima Pavao spominje »nadglednike (episkopoi) i posluzitelje (diakonoi)* (Fil 1,1). Ukoliko starjeSine nisu ukljuCeni u »nadglednike«, nerastumaSivo je njihovo ispuStanje. Tako su sredinom I stoljeca izrazi presbyteros i episfcopos u svakom pogledu sinonimni. U najboljem slu6aju mozemo opazati izvjesne nijanse vi§e negoli prave razlike. Prvi je izraz zidovskog podrijetla (prvotna ga je Crkva barem preuzela iz zidovstva) i odnosi se na zrelost i dostojanstvo osobe. Drugi se upotrebljavao u grckom svijetu za oznafcavanje nekog nadjjlednika ili chivara. Moramo takoder priznati da sluzba episkoposa, koja je s vremenom jasnije definirana, upadljivo slici na sluzbu mebaqqer-a ili predsjednika kumranskih »logora« ili grupa. »Svaki je takav 'logor' imao 'nadglednika' (mebaqqer), koji je takoder bio nadlezan za pouSavanje i vodstvo kandidata. Ova neobiCna kombinacija vjerskih i upravnih funkcija ponovo se susrece u episkoposu prve Crkve«.TO Bez obzira na podrijetlo naziva, vidimo da pastoralne poslanice odrazavaju povijesnu situaciju I stoljeca. Iako susrecemo izraze episkopos, starjeSina i dakon, oni se nikada ne upotrebljavaju u preciznom terminoloskom znaCenju koje imaju u poslanicama Ignacija Antiohijskog. Tako u 1 Tim 3,2 autor zapoCinje prikazivati svojstva i duznosti eptsfcoposa pa zatim prelazi na ista svojstva i duznosti dakona, ne spominjuci starjeSina. Medutim, u Tit 1,7 (jedini odlomak u kojem jo§ dolazi rije6 episfcopos) rasprava te£e ovako: u r. 5 Tit ima uspostaviti »starje§ine« po gradovima Krete; u r. 6 svaki od njih treba biti besprijekoran; u r. 7 »episfcopos kao Bozji upravitelj treba da bude...«. Ovi tekstovi pokazuju da izrazi epin J. T. MILIK: Ten Years of Discovery in the Desert of Judea, Naperville, 111, Allenson, 1959, str. 100.

340

skopos i presbyteros jos ne oznacuju dva jasno odvojena stupnja hijerarhije. Stoga hijerarhijsko ustrojstvo 5to ga pretpostavljaju pastoralne poslanice nikako ne zahtijeva II stoljede. Ono po svoj prilici ide u prilog tvrdnji da je Pavao autor tih poslanica. /•—\l i rj'edntJc. Najozbiljniji prigovori Pavlovu auktorstvu pastoralnih poslanica dolaze odavde. Tvrdi se da je sasvim nevjerojatno da bi stih bio Pavlov, a s obzirom na rjecnik, da on obuhvaca veoma mnogo rijedi koje se ne nalaze u drugim poslanicama. Ovu vrstu dokaza treba obraditi veoma pazljivo i ona je, oSito, otvorena subjektivnom tumaJenju. ProuCavanje drugih poslanica uvjerilo nas je da je Pavao svestran te da ima razliSite stilove. U pastoralnim poslanicama susre6emo se s novim problemima. Ukupni broj hapax legomena (306) moze se znatno smanjiti kada iskljudimo neke rijeCi koje ne sadrze niSta specificno (na primjer stomak, baka), ili koje dolaze iz korijena §to ga je vec upotrebljavao Pavao, ili koje pak trazi predmet raspravljanja (ukazivanje na zablude itd.). Nadalje, svi se ovi izrazi moraju vagati po prisutnosti rijeci i izraza koji su autenticno pavlovski. Ipak se susrecemo ne samo s promjenom rjednika i naglaska, nego takoder i poglavito s novim na6inom izrazavanja. Pred nama su misli i pojmovi u pravom smislu rijefci helenisticki, koji nisu zaustavljeni u ranijim novozavjetnim spisima. U isto vrijeme i dalje prevladava zidovska i rabinska podloga u pastoralnim poslanicama. Kao rezultat izlazi Pavlova misao u helenistickom ruhu. Kao bastinik izraelskih proroka Apostol je do sada pisao svoju teologiju pomocu zidovskih izraza i starozavjetne terminologije. Sada, potkraj svoga zivota, on vidi da je — uglavnom zahvaljujuci njemu — krScanstvo pustilo korijen u drugu kulturu i postalo univerzalna religija. Stoga je bilo hitno potrebno izraziti novu vjeru izrazima koji su pristupaSniji grCkom mentalitetu. To on 6ini u pastoralnim poslanicama. Pavao, starac, ponovno je rabin koji svome uCeniku povjerava nauku koju on treba vjerno safiuvati. Tako pastoralne poslanice prvenstveno vode brigu o preno§enju krScanske nauke koja prelazi iz razdoblja apostola u razdoblje slijedece generacije. 341

Pavao zeli ne samo ovjekovjeCiti svoju nauku nego takoder datj sluzbeno, »autoritativno< obiljezje institucijama i sadrzaju propovijedanja koji on od sada smatra pokladom (paratheke) (2 Tim 1,14). Godine 67. vjernici su baStinici svete i neuklonjive predaje: Pistos ho logos (vjerodostojna je rijeC) (1 Tim 1,15; 3,1; 4,9; Tit 1,9; 3,8: 2 Tim 2,11)."

Mnogo od onoga sto smo spomenuli u vezi s auktorstvom Ef vrijedi takoder ovdje, Sak i u vecoj mjeri. Dok nas ni§ta ne uvjerava protiv supstancijalnog pavlovskog autorstva, nije lako prihvatiti tvrdnju da je autor Sol, Gal, i Fil napisao i ove stranice. Ovdje vise nego igdje drugdje uvidamo zahvate tajnika. Ipak ne mozemo reci tko je on bio. Mo2da »profesionalni govornik, neka vrsta krScanskog Tirana (usp. Dj 19,9) zidovskog podrijetla?«." Mozda takoder koji obraceni esen, jer je tema 0 »istini«, svojstvena Kumranu, takoder svojstvena pastoralnim poslanicama." VRIJEME I MJESTO PISANJA — Medusobna povezanost pastoralnih poslanica je takva da su sve tri morale biti napisane u kratkom vremenskom razmaku. Prvu Timotejevu *i Poslanieu Titu rastavlja vrijeme od jedan ili dva mjeseca, mozda samo nekoliko tjedana. Izgleda takoder da je od njih 1 Tim napisana prije, a Tit je sazetak prve. Ne moze biti sumnje da su obadvije nastale prije 2 Tim. Ova posljednja bila je napisana kada je Apostol po drugi put bio zatvoren u Rimu (2 Tim 1,17). On u njoj govori da ce brzo na sud (2 Tim 4,16-18) i — ne zavaravajuci se o ishodu — pripravlja se na smrt (2 Tim 4,6-8). Prema tome, 2 Tim je bila napisana u Rimu godine 67, a to je po predaji godina Pavlove smrti. Druge su bile napisane malo prije, god. 66—67, bez sumnje iz Makedonije.74 4) NAUKA™ .Spasenje vjernika ostvaruje se u Crkvi, i to njezinim propovijedanjem, sakramentima i preko sluzitelja. Crkva se moze SPICQ, art. cit., DBS, st. 69—70. Ondje, str. 64. Vidi MURPHY—O'CONNOR, art. cit., Revue Biblique, 61—76. Za Pavlova putovanja izmedu god. 63. i 67. vidi str. 65—66. " Vidi SPICQ, art. cit., DBS, st. 45—50; DORNIER, op. cit., str. 17—20. 71 71 71 74

342

usporediti s kucom (1 Tim 3,15; 2 Tim 2,19-21) u kojoj su Bozji upravitelji i nadstojnici (Tit 1,7). Okupljanje nadomjesta Bozji narod (Starog zavjeta; okupljena zajednica je novi Bozji narod, koji je Krist sebi pripravio (Tit 2,14). To je »Crkva Boga zivoga«, jer je Izraelov »Bog zivi« postao Bog kr§cana. Stoga je Crkva postala jedino svetiste pravoga Boga. Tu Crkvu posluzuju sluzitelji: izaslanici apostola, starjeSine, ili upravitelji i dakoni. Poslanici Apostola koji je vrhovna glava Crkve koju je osnovao— nastavljaju uCvrScivati djelo koje je Pavao zapo&eo (Tit 1,5). Oni su uCitelji koji moraju neumorno govoriti (2 Tim 4,2) izlazuci zdravu nauku koju su sami primili (1 Tim 6,20; Tit 2,1; 2 Tim 1,13; 3,14), oStro obradunavajucl s nezdravom naukom (1 Tim 1,3; Tit 1,10-13) te trazeci punu doktrinalnu formaciju od onih koje postave na sluzbu (Tit 1,9; 2 Tim 2,2). Oni su pastiri koji vjernike vode i brizno pouCavaju u staleskim duSmostima (1 Tim 6,1-2; Tit 2,1-10). Odgovorni su za odrzavanje bogosluzja (1 Tim 2,8-11). Starjesine ili episfcopot upravitelji su mjesnih zajednica (1 Tim 3,2; Tit 1,7). Oni predsjedaju kod liturgijskog okupljanja, propovijedaju i poufiavaju (1 Tim 3,2; 5,17; Tit 1,11) te s Apostolom ili njegovim izaslanicima postavljaju ruke na druge (1 Tim 4,14). U dva paralelna odlomka prikazana je slika savrsenog episkoposa (1 Tim 3,1-7; Tit 1,6-9). Nisu posve jasne funkcije i duznosti dakona. Mjesto toga vidimo koje se odlike od njih traze, a one su gotovo iste kao odlike koje se traze od starjesina (1 Tim 3,8-10.12-13). Moraine kreposti dobrano su zastupljene u pastoralnim poslanicama. Kridani su pozy^ni da^j>rpvode »pobozan ?ivot« (1 Tim 2,2; l*it""2U2). Jj&ebeia, (»poboznosf«, Vtog6ij"ubnost«) zna6i viSe nego hrvatska rijeC poboinost. Ona je istovremeno klanjanje Bogu i izvrSavanje njegove volje, obuhvaca sveukupnost naSih odnosa prema Bogu. Udruzujuci strahopoStovanje, zahvalnost i ljubav ona trazi ispunjavanje svih duznosti vjere te izvrSavanje moralnih kreposti. Tako se, u stvari, od krScanina jednostavno moze zahtijevati: »vjezbaj se u poboznosti* (1 Tim 4,7). Zahtjev za prakticiranjem moralnih kre- \i bez sumnje je odg nim umovanjem zele odvuci sebe i druge u lazni misticizam. Osim pobijanja zabluda istide se da uzviSena nauka mora postati stvarnost, kako kr§canstvo ne bi bilo heSto nestvarno. 343

Tako pastoralne poslanice, poput 1 Iv, vode krscane konkretnom prozivljavanju svagdasnjeg zivota u Kristu. i Stoga krjcanin nastoji od sveg srca ispunjavati duznosti svoje dobi i staleza. Otac obitelji s pravom vodi svoju kucu (1 Tim 3,4-5); zene trebaju ljubiti svoje muzeve a majke svoju djecu (Tit 2,4-5); robovi trebaju biti poucljivi i savjesni u svojoj sluzbi (Tit 2,9-10). Svi se moraju pokoravati zakonitoj vlasti (Tit 3,1). KrScanski odgoj, utemeljen na Pismu, ne smije biti povrSan, nego mora ici za formiranjem cjelovitog Covjeka (2 Tim 3,16-17). Krgcanm je usporeden s vojnikom, sportasem ili zemljoradnikom (2 Tim 2, 3-6), kod cega je naglasak na osobnom naporu, izvrSavanju kreposti, vjezbanju u poboznosti (1 Tim 4,7). Dobra djela trebaju biti njegova neprestana briga (Tit 3,8.14), ito znadi krepost u svim njezinim oblicima (Tit 2,7; 1 Tim 5,25), ili, tocnije receno, sluzenje bliznjemu (1 Tim 5,10; 6,18). Istinitost vjerske nauke dokazuje se i izrazava kreposnim zivotom krscana (Tit 2,10). Neprestana i uporna borba vjere jest trajni dokaz djelotvornosti milosti Bozje (1 Tim 6,12; Tit 3,3-8).

6. POSLANICA HEBREJIMA 1) OPCl UVID KNJI2EVNA VRSTA — Poslanica Hebrejima,razlikuje se od ostalih novozavjetnih poslanica time sto zavrsava kao poslanica (Heb 13,18-25), iako ne podinje kao poslanica i nedostaje joj uobiCajeni pofietni naslov s imenom pisca i naslovnika. 1 Iv takoder podinje bez poslaniCne formule, ali brzo pokazuje pravo obiljezje pisma (1 Iv 1,4), dok Heb ima prvi formalno poslanicni izraz jedino u 13,22: »samo vam ukratko napisah«. Ipak podaci u djelu ostavljaju dojam da se radi o poslanici. Uzvici: »braco« (Heb 3,12; 10,19), »sveta braco* '(Heb 3,1), »rjubljeni« (Heb 6,9) ne bi bili na mjestu u Heb kad bi ona bila rasprava i stoga bezlicna po tonu. Piscu su naslovnici dobro poznati s obzirom na njihove duhovne prilike (Heb 5,11-14; 6,9-12), na opasnosti kojima su izlozeni (Heb 2,1 si; 3,12-13; 4,1.11; 10,25 si) i zasluge dobrih djela koja su ucinili (Heb 6,11; 10,32 si). Ukratko, izgleda da je Heb pisana kao poslanica. Pisac je daleko od naslovnika i ulazi u konkretnu situaciju. 344

Uza sve to Heb zvuci osobito svecano. Auktor je tlefir»ira kao »rije6 ohrabrenja« (Heb 13,22) i upotrebljava izra^e svojstvene govornidkom stilu (Heb 2,5; 5,11; 6,9; 7,9; 9,5; n,32). Stoga su je neki smatrali homilijom u obliku poslanice m gpisom koji je dijelom homilija a dijelom poslanica. Ipak, nedvojbena prisutnost homiletskih elemenata ne dokazuje da je to u poSetku bila homilija koja bi kasnije bila priredena u 0bJiku pisma. Taj dojam dobiva se zbog zna5ajnih govornicl^ih sposobnosti pisca, no ti darovi mogu doci do izrazaja i u pisaPJ" poslanice. Izneseno je miSljenje da je Heb vise poslanica nego pismo, ali bi mozda bilo bolje ne pretjerivati razlike izmedu ovih dviju knjizevnih vrsta, kao da ne bi mogla postoj^ti n£ka meduvrsta. Cini se da je to upravo sluSaj s Heb: to j^ r>i$mc zbog svog okvira, jer nikada ne gubi iz vida jasno oili odrifuci se hrama nego onoga sto mogu naci na krsca liturgijskim skupovima. Nedostaje im velicanstvena Ut koju su dobro poznavali. Novo bogosluzje ima veoma m^io sto bi osjetno podupiralo njihovu vjeru. Ozigosani kao odrodi osjecaju da ih pripadnici hjihtf ve prijasnje vjere progone. Smatraju se veoma osamljen,ima te kao u izgnanstvu. Bili su progonjeni, oduzeta su im imarija, neki su dospjeli u zatvor (Heb 10,32-36). Na temelju sv(?ga zidovskog mentaliteta bili su skloni gledati u toj bijecJi zrlak da ih je Bog napustio (usp. Heb 6,10). Jesu li se prevarjii prihvativ§i krscanstvo? Pogorgao im se duhovni zivot, jer su postali tromi i tvrdih usiju (Heb 6,12; 5,11). Bili su iskugav^ni (Heb 2,18), stajali su pred stvarnom mogucnosti (Heb 12,14), stoga su neki obeshrabreni (Heb 12,12). 78 Vtdi TEODORICO DA CASTEL SAN PIETRO: agli Ebrei, Roma, Marietti, 1952, str. 4—6.

345

Sve ovo razjasnjava zasto je ba§ ovakav ton nase poslanice i zasto se u njoj ponavljaju poticaji. Citatelji su najprije pozvani da prianjaju uz rijeC Bozju kako ju je objavio Krist. da ne bi zalutali od istine (Heb 2,1). Trebaju ustrajno nastaviti svoj put kao sportaSi (Heb 12,1). Ne smiju se zavarati ni prepustati klonulosti (Heb 13,9; 12,3) i valja im opirati se grijehu (Heb 12,4). Trebaju gledati na radosnu sigurnost spasenja (Heb 10,35) i ostati cvrsti u nadi (Heb 10,39). Jednom rijecju, trebaju svagda sa£uvati pistis (»vjeru«) u trostrukom smislu: u smislu poucljivog prihvacanja RijeSi, pouzdanja u Providnost i ustraj| ne vjernosti volji Bozjoj (Heb 3,7; 4,13; 11). »Kao sto je Rim poslanica spasenja, Gal poslanica slobode, 1 Kor poslanica bratske ljubavi, tako je Heb poslanica pouzdane i hrabre vjere, prianjanja duha i cijelog bica uz Spasitelja (usp. Heb 10,39; 13,6)«.77 AUKTORSTVO — Vanjska svjedocanstva o Pavlovu auktorstvu Heb su razliCita u istocnoj i zapadnoj Crkvi. Na Istoku je Heb izridito pripisao Pavlu najprije Panten (oko g 180) i od njegova vremena sve istocne crkve ubrajaju Heb medu Pavlove poslanice. Ovo ne znaci da nije bilo po koje sumnje. Kriticki duhovi, kao sto je Origen, polazeci od knjizevnih znacajki poslanice, bili su skloni misljenju da je Apostol nije sam napisao. Ipak su oni bili usamljeni glasovi te su biskupi i koncili stajali na stajaliStu strogog pavlovskog podrijetla. Vjera u kanonicnost spisa bila je cvrsta. Situacija u zapadnoj Crkvi nije bila takva. Prije zavrsetka I stoljeca Klement je Rimski poznavao Heb i visoko ju je cijenio. Klement ipak ne spominje Pavlovo ime u vezi s njom. Tertulijan ju je pripisao Barnabi. Ni jedan drugi pisac rimske Crkve ne spominje ovu poslanicu prije sredine IV stoljeca. Jeronim svjedoci da je autenticnost Heb bila sasvim potamnila na Zapadu. Izgleda da afriCke crkve nisu za nju znale do svrsetka IV stoljeca. Jeronim i Augustin obradivali su je, medutim, kao pavlovsku pa je od V stoljeca bila prihvacena kao takva na Zapadu.78 lako su i zapadna i istocna Crkva s vremenom prihvatile pavlovsko auktorstvo Heb, jasno je da je 77 C. SPICQ: »Paul: Hebreux (Epitre aux)«, DBS VII, str. 227—78. Ovo tradicionalno tumaCenje povoda Heb ne prihvacaju svi. 78 Vidi HARRINGTON, op. cit., str. 68—72.

346

stvar od poCetka bila sasvim nesigurna. Danas jedva postoji koji strudnjak koji bi ovaj spis pripisao Apostolu. Mozemo navesti veoma jake razloge protiy Pavlova auktorstva: ri.iPoslanica nema u naslovu Pavlova imena, dok svih 13 pavlqvskih poslanica ima takav naslov. /""" ( 2. ,Njezin jezik i stil znatno je razlicit od Pavlovih poslanica: sadrzi 168 novozavjetnih hapax legomena i 124 rijeci koje ne postoje kod Pavla, dok savrSene grdke recenice odaju brizljivo njegovani stil. {'3. )Razli£it je nafiin citiranja Pisma. Pavlove su formule: »Kao sto je pisano*; »Pismo kaze«; »Mojsije, David itd. kaze«. Poslanica Hebrejima ima: Bog, ,Sin, Duh Sveti kaze; »Negdje je posvjedodeno.* (_4.)RazliCit je raspored. Kod Pavla nakon dogmatskog dijela slijedi pouCni ill pobudni dio, dok se u Heb naizmjenicno smjenjuju dogmatska pouka i pobudno poticanje. ( 5 . )Pisac Heb (2,3) kaze da je ucio od slusatelja Kristovih, to fej od apostola, §to se protivi Gal 1,1.11 si. ( 6. Sredisnja tema kristologije iz Heb, svecenistvo Kristovo, "Wigdje ne dolazi u Pavlovim poslanicama. f 7.)Heb ne spominje tako vaznu Pavlovu nauku kao Sto je opravdanje po vjeri, a ne po djelima Zakona, unatoc tome Sto je poslanica upucena judeokrlcanima. Wikenhauser-Schmid, odakle smo ukratko prenijeli navedene razloge, ovako sazimaju pitanje: ZnaCajke teoloikog razmiSljanja Heb dokazuju joS jasnije od jezika ove poslanice ne samo to da ona ne moze potjecati od Pavla nego ni od Pavlova uienika u pravom smislu rijeCi, pa ne moiemo njezinu teologiju promatrati kao >homogeni razvoj< i dopunu Apostolove teologije. Pisac Heb je zapravo teolog koji samostalno misli". Odite slicnosti s pavlovskom naukom, unatoc upadljivoj osebujnosti misli i stila, mogu se opravdati razumnom pretpostavkom da je autor Heb bio Pavlov udenik. Nije cudno Sto su stru£njaci nastojali odgonetnuti tko je autor ovog izvanrednog djela. Gotovo svaka osoba koju Djela apostolska ili Pavlove poslanice spominju kao Pavlova ucenika "' WIKENHAUSER—SCHMID, op. cit., 559. 347

ill znanca bila je prije ili kasnije predlozena kao autor. Najispravnije je, izgleda, auktorstvo pripisati Apolonu.8"^ ~ Iz povoljnog opisa Apolona u Dj 18,24-28 vidimo da je Apolon bio Zidov rodom iz Aleksandrije, rjecit, izvanredno upucen u Pisma, apologeta, gorljiva duha, Sovjek koji je krepko pobijao Zidove »dokazujuci iz Pisma da je Isus Krist«. _1^ Apolon je bio 2idov, a procitamo li Heb, dolazimo do sigurnog uvjerenja da joj je autor 2idov. __2. Bio je rodom iz Aleksandrije, odakle je i Filon. Jedna od najznacajnijih crta ove poslanice jest ne samo njezin aleksandrijski jezik i kultura, nego njezino svestrano i to6no poznavanje Filonovih spisa. __3._Apolon je bio istovremeno udenjak i govornik. Zdruzenost ovih svojstava, koja se rijetko nadu zajedno, vidi se i kod autora Heb. _4. Apolon je bio biblijski stru£njak. Buduci da Luka ovo spominje u vremenu i sredini koja se hrani Svetim pismom, ^ova je odlika morala biti posebna. Heb je djelo nekog uSitelja Pisma. 5^ Apolon je bio apologeta, a Heb je remek-djelo biblijske apologetike. _JL Svaki govornik ima svoju omiljelu temu. Apolon »vatrene duse govorase i nauCavase pomno o Isusu« (Dj 18,25). Tema Heb jest uzvisenje Kristove osobe kao kralja, proroka i svecenika. 7. Izrazita osobnost auktora Heb tocno odgovara obiljezju govornika koji je u Korintu bio stavljen na jednak polozaj kao Kefa i Pavao (1 Kor 1,12; 3,4-5; 4,6).'Apolon je istovremeno bio kosnut korintskim razdorom tako da je odludno odbio da se vrati u Korint (1 Kor 16,12) kad ga je Pavao ozbiljno pozvao Osjetljivost auktora Heb je o£ita. 8. lako Dj navode Apolonovo aleksandrijsko podrijetlo, takoder govore da je bio u Efezu potpunije upucen u krScanstvo (Dj 18,26). Efez je mogao za neko vrijeme postati njegovo sjediste (usp. 1 Kor 16,12). Poznato je da je krscanska zajednica u torn gradu posvecivala paznju svecenickim i kultnim pita80 Vidi C. SPICQ: »Paul: Hebreux (fipitre aux)«, DBS, VII, str. 248—49.

348

njima te je Mala Azija bila prikladna sredina za nastajanje i rast razmisljanja o svecenistvu Kristovu. Auktor je u Efezu takoder mogao upoznati Ivanovsku predaju i poslanicu iz suzanjstva. 9. Kad je Apolon stigao u Efez oko g. 53, bio je do tada primio samo Ivanovo krstenje i nista nije znao o Duhu Svetom (Dj 18,25; 19,2-3). Heb je neobicno siromasna naukom o Duhu Svetom (cime se ostro razlikuje od Pavla). Cirri se da Apolon nije nikada stvarno ugradio tu nauku u svoju teolosku sintezu. Svakako je vrlo znaSajno ovo podudaranje izmedu osobe i darova auktora Heb te aleksandrijskog 2idova. Glavna poteSkoca protiv pripisivanja ove poslanice Apolonu jest to sto je ono kasnijeg datuma. Prva Crkva nije ga u torn smislu spominjala. A predaja o tome suti. Osim toga, u vezi s auktorstvom ove poslanice prije su se spominjala i neka druga imena: Klement Rimski, Luka i Barnaba. — No to su pretpostavke koje se ne temelje na predaji. MJESTO I VRIJEME PISANJA — Napomenuli smo da je Heb bila napisana zajednici vjernika koji su se obratili sa zidovstva. Ta se zajednica mozda nalazila u Cezareji ili Cak Antiohiji. Ovo je vjerojatno, iako se znatan broj egzegeta izjasnjava za zajednicu sastavljenu od obracenih pogana. Ne moze se puno dokazivati iz naslova »Hebrejima«, koji potjece iz sredine II stoljeda. Mjesto nastanka je nesigurno. Zavrsni pozdrav Heb 13,24 nagovijesta Italiju. Medutim, fraza hoi apo tes Italics znaci »oni koji su doSli iz Italije« (jednostavnije »Italci« — bez obzira da li su jo§ uvijek u Italiji ili ne). Na temelju toga neki su tvrdili da je poslanica bila upucena krscanima u Italiji, koje bi pisac pozdravljao u ime njihove odseljene brace. Klement Rimski citira poslanicu (oko g. 95) pa je morala do toga datuma biti napisana. Vecina strucnjaka misli da je bila napisana izmedu 85. i 90. god. Drugi, zbog njezine srodnosti s pavlovskim spisima, smatraju da je nastala prije Apostolove smrti. Unutrasnja kritika ne iskljucuje vrijeme prije 70. godine. Istina je da autor obraduje svetiste i kult na temelju Pisma viSe negoli kao opis ondasnjeg bogosluzja. Stoga ima na umu vise pustinjski sator nego herodovski hram (zato se 349

ne moze iz Heb 8,13 i 9,2-5 dokazivati da u doba njenog pisanja hram jos uvijek postoji). No mozemo se pitati da li bi autor sutke presao preko katastrofe iz godine 70? On bi u njoj vidio jos jedan dokaz u prilog svoje teze da je starozavjetno bogostovlje privremeno. Svakako vrijeme prije godine 70. nije nevjerojatno. UTJECAJF — Bio Aleksandrinac Apolon auktor Heb ili ne, mnogi biblicari dopustaju mogucnost da je poslanicu napisao neki aleksandrijski Zidov. Neki idu tako daleko te smatraju da je on bio veoma prisan s Filonovim djelima.82 U ovom se spisu mogu uofciti tragovi,Filpnova utjecaj a (kao ideja 0 teleiosis [»savrsenost«], od dvije objave THeS 1,1], o mesijanskom zagovaranju i o dva svetista, dok je Krist iz Heb antitip filonovskog Mojsija). No Filonov se utjecaj najvise osjeca u apologetskim i pobudnim odsjecima. Tako, na primjer, literarna struktura eulogija vjere (Heb 11) identicna je s eulogijem nade u Filonovim spisima. Heb je obiljezena Filonovom filozofijom i njegovom biblijskom apologetikom. Zaista se 5ini da je autor ove poslanice morao proucavati djela aleksandrijskog filozofa. Kad je postao krscanin, nije odmah odbacio ideje 1 termine koje je bio usvojio. Svejedno, te rijeci i te ideje nisu vise posve iste kao kod Filona. Razvile su se, obogatile, povezane su s drugim stvarnostima, ali je moguce ustanoviti odakle potjecu. Nije potrebno naglasavati pavlovski utjecaj na Heb. Cinjenica da je pavlovsko auktorstvo ovog spisa bilo branjeno do nedavno — osobito medu katolifikim biblifcarima — i to ne bez osnove, dovoljna je da pokaze kako je autor morao biti neki Apostolov ufienik koji je posebno usvojio teologiju poslanica iz suzanjstva. NeoSekivano je to sto ni jedan drugi novozavjetni spis nema toliko srodnosti s ivanovskim spisima. Mozemo ici tako daleko da ustvrdimo kako izgleda da je Heb u izvjesnoj mjeri ovisna o ivanovskoj katehezi, koja je kasnije zabiljezena u cetvrtom evandelju i Ivanovim poslanicama. SliCnosti su takve da, izgleda, pretpostavljaju zajedniSku teolosku §kolu ili u najmanju ruku istu kulturnu sredinu. Pokazat cemo neke dodirne tocke u sadrzaju ove poslanice. 81 85

350

Vidi ondje, str. 233—247.

Vidi str. 38—41 ovog prijevoda.

UPOTREBA STAROG ZAVJETA83 — lako se auktor Poslanice Heb nije susprezao pred literarnom egzegezom (tako npr. egzegeza Ps 110,4; Heb 5,6; 7,21; 5,10; 7,3.16-17.24), ipak je cesce njegova metoda nama strana. Moramo razumjeti da njegova egzegeza pretpostavlja kako je cijelo Pismo mesijansko, neprekidno prorocanstvo o Kristu i ,Savezu koji je on sklopio izmedu obnovljenog covjecanstva i Boga. Drugim rijecima, starozavjetna je ekonomija spasenja vec usmjerena prema novozavjetnoj tako da se osobe (Melkisedek i Izraelci u doba Izlaska) i institucije (mojsijevski obredi) mogu ispravno shvatiti tek u svjetlu mesijanskog predskazivanja. Dvije su ekonomije spasenja izraz jednog bozanskog plana i govore istim jezikom te otkrivaju istu stvarnost vjernicima. lako stara ustupa pred novom, ona ju je pripravila i u izvjesnom smislu obuhvatila. Stoga se npr. tekst iz 2 Sam 7,14, kojim je u pocetku najavljeno Salomonovo rodenje, u Heb 1,5 izravno primjenjuje na najslavniji izdanak Davidove loze, na Mesiju. Na isti nacin putovanje Izraelaca kroz pustinju predstavlja zivotne uvjete Bozjeg naroda: pozvan na mjesto pocinka i izlozen kusnji, on mora hodocastiti vjeran Bozjoj rijeci. Stoga primjer iz Izlaska vrijedi za sve buduce generacije. Da bi opisala otkupiteljsko djelo velikog svecenika novog Saveza, Heb analoski i tipoloski koristi i prenosi obred Dana pomirenja i tako mojsijevsko bogostovlje gleda kao prorocku sliku stovanja Boga od strane Krista. Ukratko receno, Heb je dobrim dijelom egzegeza golemog mashal-a ili »parabole« koju sacinjava Stari zavjet. Odatle literarno tumacenje vodi u midrasku egzegezu84 ili alegoriju, tako na primjer Heb 3,12-4,10 je midrasko tumacenje Ps 95,7-11. Vrijednost egzegeze koja se temelji na takvom postupku ne smije se ocjenjivati u duhu danasnjeg biblijskog istrazivanja. Mi se radije zapitajmo sto nam poruCuje nadahnuti pisac. Autor Heb je karizmaticar. Citajuci Stari zavjet u svjetlu nove ekonomije spasenja on u »sjeni« starog Zakona vidi »oblicje zbiljnosti* koju je donio Krist (Heb 10,1), a u »slici« Starog zavjeta cita poruku za Novi zavjet (Heb 9,9). Stoga ga trebamo 83 -Vidi C. SPICQ: »Paul: Hebreux (Epitre aux)«, DBS, VII, str. 269—71; J.'CAMBIER, IB, str 540—42 84 Vidi WILFRED J. HARRINGTON: Record of the Promise: The Old Testament, Chicago, The Priory Press, 1965, str. 323—26.

351

ozbiljno shvatiti kad pise da je Mojsije odluclo trpjeti za Krista kad je radije odlucio da bude zlostavljan zajedno s Bozjim narodom nego da se casovito okoristi grijehom (Heb 11, 25-26); ili kad nas uvjerava da sam Krist govori krscanima u Ps 95 (usp. Heb 3,7-11). Jedino Duh Bozji, koji je vodio povijest Bozjeg naroda i nadahnuo Stari zavjet, moze potpuno objasniti smisao jednog i drugog, a pisac Poslanice Hebrejima takoder je nadahnut od istog Duha.85 2) ANALIZA U nasem stoljecu puno se raspravljalo o strukturi Heb. Ocito da je to vazan cimbenik za razumijevanje ovog spisa. Na ovom podrucju znacajan je doprinos L. Vaganay-a.8' Proucavajuci tehniku inkluzije (ponavljanje nekih rijeci sto oznacuju jednu litera'fnu~cjellhu) i_Jcp_nJcatenacije (povezivanje kitice istim ili slicnim rijedima — takva "teHnTfta postoji u pjesnickim i prorockim knjigama Starog zavjeta) otkrio je zamr' seni sistem rijeci-spona. Ceslaus Spicq je prihvatio Vaganayeve zakljucke s izvjesnom rezervom i preinakama. 87 Ovu je teoriju upotrijebio takoder A. Vanhoye, cija je znacajna ana];za najdetaljnija studija literarne strukture Heb do sada.88 PLAN I. 1. KNJI2EVNA STRUKTURA.89 Tehnika rijeci — spona nema toliku vaznost koliku joj je pripisao Vaganay. Naprotiv, spominjanje predmeta o kojem ce biti rijec stalnije je i znacajnije. To je ucinjeno pred svakom od pet dijelova poslanice. Time se upozorava — vec prema dijelu o kojem se radi — na 1,2. ili 3. odsjek doticnog dijela. Tako sredisnji dio ima tri odVidi HARRINGTON: Record of Revelation: The Bible, op. cit., str. 54—62. ™ Vidi L. VAGANAY: »Le plan de 1'Epitre aux Hebreux«, u djelu Memorial Lagrange, Paris, 1940, str. 269—77. w7 Vidi str. 367 ovog prijevoda. ™ Vidi A. VANHOYE: La Structure litteraire de I'epitre aux Hebreux, Paris) Bruges, Desclee de Brouwer, 1963. M Vidi ibid., str. 49—59. 85

352

sjeka s prethodnim uvodom. Predmet o kojem se govori u torn dijelu najavljen je s nekoliko rijefii prije uvoda. One se zatim ponavljaju jedna po jedna prije pocetka cjeline na koju se odnose. Drugi i 6etvrti dio obuhvacaju po dva odsjeka a najava tih dvaju odsjeka data je tako da susjedne cjeline idu obrnutim redom. Tako pisac moze otpoCeti prvi odsjek upotrebljavajuci izraze naslova kao rijecl-spone. S obzirom na druge odsjeke ovih dvaju dijelova smatrao je da nije potrebno svaki put ponovno najaviti predmet prije sto ga poSne razvijati, jer se mogao nadati da ce se citaoci jos uvijek sjecati tog predmeta. Ta struktura daje koncentricnu simetriju koja je oSita. Dijelovi su simetricno rasporedeni oko sredisnjeg dijela, to je treci dio, tako da odgovaraju broju odsjeka u svakom dijelu. Prvi i peti dio imaju po jedan odsjek, dok drugi i Setvrti imaju po dva odsjeka, a sredisnji dio ima tri. Ovaj pak treci dio izgraden je oko jednog sredista — svog drugog odsjeka — kojemu u prvom odsjeku prethodi nagovor, a u trecem odsjeku iza njega slijedi zavrsni nagovor. Cijela je poslanica kombinacija doktrinalnog izlaganja i pareneze (opomena, nagovor): 1. Prvi dio ima jedan odsjek (Heb 1,5-2,18) i on je doktrinalan (osim Heb 2,1-4). 2. Drugi dio ima jedan odsjek pareneze (Heb 3,1-4,14) i jedan doktrinalni odsjek (Heb 4,15-5,10). 3. U trecem dijelu dva nagovora ili pareneze (Heb 5,11-6, 20 i 10,19-39) sacinjavaju tri odsjeka (Heb 7,8-9; 10,1-18), sva tri doktrinalna, koji zajedno cine jedno veliko izlaganje. 4. Cetvrti dio ima jedan parenetski odsjek (Heb 11,1-40) i jedan doktrinalni (Heb 12,1-13). 5. Peti dio ima razlicito obiljezje nagovora (Heb 12,14-13, 19) iakopostoje neke doktrinalne crte (npr. Heb 12,8-24, 13,11 si). Vidimo da simetrija nije savrsena. Tako bi, na primjer, peti dio trebao biti doktrinalan kao i prvi dio. ,S druge strane, ovakav raspored daje bolju opcu ravnotezu: sest doktrinalnih i pet parenetskih odsjeka. Uz to je posve na mjestu da ova »rijec ohrabrenja« zavrsi praktickim nagovorom. 23 Uvod 'U Novi zavjet — Spamem iapunjenja

353

2. PLAN I. II.

III.

1,1-4

Uvod

1,5-2,18

Ime uzvisenije od andela

Doktrina

Isus, vjernici Isus, samilosni Veliki svecenik

Pareneza Doktrina

Uvodni nagovor Isus, Veliki svecenik po redu Melkisedekovu, postigao ispunjenje, uzroCnik vjecnog spasenja ZavrSni nagovor

Pareneza Doktrina Doktrina Doktrina Pareneza

Vjera starih Potreba postojanosti

Doktrina Pareneza

Mirni plod pravednosti

Pareneza

3,1-4,14
11,1-40 IV. | A. B. 12,1-13 V. 12,14-13,19 13,20-21 (13,22-25

Zakljucak Zakljucni pozdrav)

misH.'0 .jy^Poslanica Hebrejima tako je strukturirana da istice sredisnje elemente. Stoga valja treci dio (koji je sredisnji [Heb 5,11-10,39]) promatrati kao najvazniji od pet dijelova ove poslanice. U torn trecem dijelu odsjek B (Heb 8,1-9,28) je sredisnji. U ovom pak odsjeku srediste tvore dva susjedna odlomka Heb 9,1-10 + 9,11-14. Prva rije£ iz Heb 9,11 konacno je srediSte cijele poslanice. Ta rijeS (u grdkom tekstu) jest ime Krist. Tako je Heb »kristocentri£na« u najdoslovnijem smislu rijeci. Ovaj izvanjski prikaz odgovara dubokoj stvarnosti jer je nauka sadrzana u poslanici u svojoj biti kristologija. __2JLPoslanica sadrzi tri teme. Proudavanje plana sredisnjeg odsjek'a otkriva kljuc za razumijevanje poslanice.

8,1-2 8,1-9,10 c) 8,1-6 b) 8,7-13 a) 9,1-10

Uvod Nedostatnost i prolaznost starog bogostovlja: staro bogo5tovlje, zemaljsko i figurativno; prvi Savez, nesavrSen i privremen; stare, nemocne, bogostovne ustanove.

Vidi ibid., str. 237—258.

9,11-28 A. 9,11-14 B. 9,15-23 C. 9,24-28 (9,27-28)

Kristova zrtva, djelotvorna i konadna; nove, djelotvorne ustanove; novi Savez; pristup u nebo. Zakljucak i prijelaz.

Mozemo u tri para podpodjela (a + A; b + B; c + C) prepoznati tri razlicite teme. Tema sredisnje podpodjele (a + A [Heb 9,1-14]), te stoga najvaznija od njih triju, jest zrtva: zidovski obredi koji dolaze do vrhunca u liturgiji Dana pomirenja (Heb 9,1-10) ustupaju pred Kristovom zrtvom (Heb 9, 11-14). Iz sredignjeg mjesta koje je posveceno ovoj temi izlazi da kristologija ove poslanice nije vanvremenska spekulacija; to je zapravo objava jednog dogadaja. Krist se ocitovao svojom zrtvom (Heb 9,26), i ne samo ocitovao, nego »bio usavn>en«, kako to stoji u naslovu ovog odsjeka (Heb 7,28). Druge podpodjele samo razvijaju izvjesne implikacije ove odlucne tvrdnje. U prvoj i posljednjoj od ovih (c [Heb 8,1-6] i C [Heb 9, 24-28]) auktor odreduje razinu postignute stvarnosti. Dok je stara liturgija bila omedena jedino na zemaljski svijet koji je figurativan (c), Kristova je zrtva doprla do neba. Tako je ona jedincata i konaciia, a oznaSuje konac vremena (Heb 9,26). A nakon nje doci ce jedino paruzija (Heb 9,24-28). Uvidamo eshatolosku perspektivu koja cini drugu temu. Medupodjela (b: Heb 8,7-13 i B: Heb 9,15-23) izlaze trecu temu koja je takoder u izravnoj vezi s temom zrtve, a to je tema Saveza. Nemocni stari obredi spadali su na Savez koji je bio privremen. Naprotiv, plod zrtve Kristove uspostava je novog i boljeg Saveza. Ovo mozemo nazvati eklezijalnom temom. Tako u sredisnjem odsjeku dobivamo slijedeci koncentriciii raspored tema:

c) b) a) A. B. C.

Eshatologija Ekleziologija Zrtva Ekleziologija Eshatologija 355

Ova trilogija tema nalazi se posvuda u Heb te predstavlja kljuc za razumijevanje kompozicije: a) Prvi dio, koji ima za predmet »ime uzvisenije od andeoskoga«, govori osobito o Kristovoj nebeskoj slavi i pretezno je eshatololkt. b) Drugi dio predstavlja Isusa kao »vjernog i samilosnog Velikog svecenika« i pretezno je eklezioloski (vjernost i milosrde su bitni aspekti Saveza). c) Treci dio pretezno je zrtvenog obiljezja. d) Cetvrti dio, kao i drugi, pretezno je efcleziolosfci. e) Peti dio u samom naslovu »miomirisni plod pravednosti* (Heb 12,11) ima ocito eshatolosfco obiljezje (usp. 12,14.22-27; 13,4.14). Vidimo da nizanje dominantnih tema u pet dijelova ove poslanice odgovara slijedecoj shemi: I. II. III. IV. V. A.

Eshatologija Ekleziologija Zrtva Ekleziologija Eshatologija

/ Treba uociti da je cijela trilogija prisutna u svakom dijej lu, iako u pojedinom dominira jedna tema. 3) Za analizu ove poslanice vazan je sadasnji i buduci vijek. Podjele sredisnjeg dijela iznose drugo temeljno svojstvo piscieve misli, koje se opaza takoder u cijeloj poslanici, a to je razlikovanje dviju faza povijesti spasenja. Ovo razlikovanje primijenjeno je na svaku od tema i omogucuje nam da u njih dublje prodremo. Radilo se o zrtvi, Savezu ili eshatologiji, ove dvije faze mogu potpuno osvijetliti temu. U uvodnim recima Heb usporedena su dva razdoblja: staro, razdoblje mnogostruke objave, J^JA _ajje dojie, razdoblje ' objave »u Sinu«. Sredisnji odsjek istice takodeTTda je Kristova zrtva smjestena »na kraju vjekova« (Heb 9,26) te da je otvorila drugu fazu. Promatrajuci jedinstvenu ulogu koju ima Kristova zrtva pisac istice da je stari Zakon slab u korijenu, ali on uza sve to ima vrijednost predslike. On usporeduje te dvije faze te otkriva_ tri vrste odnosa: slicnost, razlicnost, nadmocnost: 356

a) Kristova zrtva slici starim zrtvama: nesto je »prineseno« (Heb 8,3); bilsTje potrebna neftja smrt (Heb 9,15-16); bila je prolivena krv (Heb 9,7.14.18.22); u pitanju je »ulazenje u sveti§te« (Heb 9,7.12). b) Bitne_jaz_Ztfce; razlika izmedu »prinosenja darova i zrtava« (Heb 9,9) i »prinosenja samoga sebe« (Heb 9,14); izmedu krvi zrtava i krvi svecenika (Heb 9,12.19.25); izmedu ulazenja »jednom godisnje« (Heb 9,7.25) i ulazenja >jednom zauvijek* (Heb 9,12.26); izmedu pristupa svetiStu koje je pralik i pravom svetiStu (Heb 9,24). c) Ocita je nadmoc: Krist prikazuje »uspjeinije zrtve« (Heb 9,23); pfoSao^je^kroz »veci i savrgeniji 5ator« (Heb 9,11); djelotvornost zrtve nije ogranicena na obrednu Sistocu, nego cisti savjesti (Heb 9,13-14); zadobiva »vjecno otkupljenje« (Heb 9,12). Isti odnos postoji izmedu dva Saveza: slicnost (Heb 8,4.6. 8-10; 9,1.19-21); razlicnost i nadmocnost (Heb 8,6-9). Kod trece teme stari je red oblikovan po uzoru na nebeski: slicnost (Heb 8,5). Postoji, medutim, veca razlicnost izmedu »rukotvorenog satora* i »nerukotvorenog satora« (Heb 9,11.24), izmedu zemaljskog i nebeskog (Heb 8,4; 9,23-24), izmedu privremenog i vjecnog (Heb 9,10.12.15). OdluSni dokaz nodmocnostt Novog zavjeta nad Starim jest to sto Novi otvara pristup posljednjim stvarnostima. Ove tri vrste odnosa opazaju se kroz cijelu poslanicu. Slijedeci elemenat u analizi Heb jest odnos Krista i krscana. Iako su krscani u posljednjoj fazi povijesti spasenja, oni to nisu u istom smislu kao i Krist. To je izneseno u Heb. U pitanju eshatologije npr. prvi dio govori samo o Kristu kao »prvorodenom« (Heb 1,6); o zezlu njegova kraljevstva (Heb 1,8); njegovu kraljevanju (Heb 1,6; 2,5). U petom dijelu, koji odgovara prvome, rije£ je o prvorodencima (Heb 12,23); o kraIjevstvu koje krScani primaju (Heb 12,28); o buducem Gradu koji ce ih primiti (Heb 13,14). Kod teme zrtve prvi dio opisuje §to je Sin morao uSiniti da se stavi u isti polozaj sa svojom bracom (Heb 2,10-18). Peti dio pokazuje put kojim nam je krenuti da bismo se naSli uz njega (Heb 13,11-13). Na isti se naSin odvija usporednost drugog i cetvrtog dijela: drugi dio obraduje Kristovu vjernost i njegovu sveceni^ku samilost, dak cetvrti dio stavlja pred kr5cane primjer vjere i zove ih na strpljivost. 357

• Opcenito mozemo reel da je cijela prva polovica vise poi svecena Kristu, a druga polovica vise krscanima. Tako nije 1 pobrkan polozaj koji pripada Kristu i onaj koji pripada krscanima, iako se i on i oni nalaze u istom planu spasenjske povijesti. Pogledajmo napokon doktrinalno izlaganje i parenezu u Heb. Pisac upotrebljava naizmjenic'no knjizevnu vrstu doktrinalnog izlaganja i pareneze. To je, medutim, vise od pukog stilskog postupka te ima duboko znacenje. Pisac pokazuje da krscansko spasenje nije samo stvar znanja, nego trazi obracenje (usp. Heb 12,1-3). Zato se krscanski apostol ne moze ograniciti samo na izlaganje Kristova misterija, nego mora istovremeno poticati svoje slusatelje da svojim zivotom prihvate taj misterij i da uza nj sve dublje prianjaju. Doktrinalno izlaganje i pareneza imaju svoju zaokruzenu cjelovitost, all su tako povezani mnogostrukim vezama da ih ne mozemo izdvojiti kao zasebne cjeline. Mozemo ih ipak promatrati kao dva sustava (u smislu u kojem govorimo o zivfianom i krvnom sustavu) koji saSinjavaju dio istog organizma. Skup razlicitih izlaganja tvori »doktrinalni sustav« Heb, dok skup poticaja sacinjava »parenetski sustav«. Ako vrhunac prvoga tvori glavu cijelog djela (Heb 8,1-9,28), zivotno srediste drugoga je srce tog djela (Heb 10,19-39). PLAN II." PROLOG: KRIST KRALJ, SVECENIK, OBJAVITELJ I OTKUPITELJ (1,1-4) Prva tema: Utjelovljeni Sin Boiji, kralj svemira

1,5-2,18

Druga tema: Isus, vjerni i samilosni Veliki svecenik

3,1-5,10

Treca tema: AutentiCno sveceniStvo Isusa Krista

5,11-10,18

Obrazlozenje: 1) Nadmoc Krista nad levitskim svecenicima 2) Nadmoc Kristova bogostovlja, svetista i zrtve 3) Kratak pregled: nadmoc Kristove zrtve nad mojsijevskim irtvama

5,11-6,20 7,1-28 8-9 10,1-18

Cetvrta tema: Ustrajna vjera

10,19-12,29

DODATAK (13,1-21) ZAKLJUCAK (13,22-25) 358

SADRZAJ — Poslanica Heb ide za tim da ohrabri slusatelje i to postizava pomocu velikih 'kontrasta. Njena poruka je nadmoc novoga nad starim, a to je izrazeno naglasavanjem Kristove uzvisenosti u svakom pogledu. To pisac zeli pokazati od samog pocetka. Proslov (Heb 1,1-4) — koji inafie podsjeea na Iv 1,1-18 — predstavlja osobu i djelo Kristovo u pojmovima dvaju saveza, u okviru Bozjeg plana spasenja. Krist je Sin, bastinik svega i po njemu je stvoren svijet (usp. Izr 8,22-23. Iv 1,3). On je odraz Bo2je slave i nosi biljeg Bozje naravi, na sto podsjeea Mudr 7,25-26. On je adekvatni izraz Oca (usp. I\, jedino on poznaje O 4,25; 14,9). Po njemu je Bog dorekao svoju konacnu rijeS: »u ove dane«. Kao Veliki svecenik novog Saveza oprao je grijehe prinijevsi sebe samoga i sada mu pripada pravo mjesto o desnu Boga. Njegovo ime — Sin Boiji — i uzdignuce na Bozje prijestolje cine ga neizmjerno vecim od andela. Prva tema prikazuje Krista kao kralja svemira (Heb 1, 5-2,18). Ona dovoljno dokazuje njegovu nadmoc nad andelima koji su najvisa stvorenja. To se dokazuje nizom starozavjetnih tekstova. Pisac zakljucuje da su na koncu konca andeli zapravo duhovi koji sluze, pa prema Bozjem planu o spasenju sluze krscanima (Heb 1,5-14). Iako su oni bili pomocnici Bozji u proglasavanju Mojsijeva zakona, ipak je taj zakon oSito nizi od evandelja, koje je donio Sin (Heb 2,1-4). Krist je »poeetnik« (arhegos — usp. Heb 12,2), on utire put, pokrece i predvodi one koji ga slijede u slavu Bozju. Trpio je jer je bio jedno s ljudima. Bio je proslavljen zato sto je trpio i njegova je proslava dala otkupiteljsku vrijednost njegovoj smrti (usp. Iv 12,23; 13,31) i posvecenje njegovoj braci. Kristu nije stalo do " Za ovaj plan i sadrzaj vidi C. SPICQ: L'£pitre aux Htbreux (BJ); L'Epltre aux H6breux, Paris, Gabalda, 1953, II; »Paul: Hebreux (Epitre aux)«, DBS, VII, str. 230—233. Buduci da Vanhoye svoju teonju treba jo§ produbljivati i upotpuniti je ofiekivanim komentarom Heb, u ovom sadrzaju naSe poslanice sliiedimo kompetentnog Spicqa. 359

andela nego do ljudi koje zeli osloboditi od vlasti Sotone. Postao je Sovjekom da bi, prikazujuci zadovoljstinu kao svecenik, otkupio ljude; trpio je i podnosio kusnju da bi bio samilosni svecenik (Heb 2,14-18). U Heb se utjelovljenje prikazuje u prvom redu na svecenicki naSin. Kad Sin ne bi bio £ovjek, njegovo svecenistvo ne bi bilo valjano (usp. Heb 5,1). Druga tema prikazuje Isusa kao vjernog i samilosnog Vehkog svecenika (Heb 2,1-5,10). Na pofcetku pisac kaze da je Isus »apostol« — to jest onaj kojega je Bog poslao da ljudima uputi bozanski poziv na vjeru i spasenje te njihov posrednik pred Bogom (Iv 3,17.34; 5,39; 9,7) — i da je veci od Mojsija (Heb 3,1-6). Prvi i drugi redak pokazuje Krista i Mojsija u ulozi posrednrka. Nadmoc Krista dokazuje se u dva dokaza: graditelj je veci od gradevine, a Krist je graditelj (Bozjeg naroda — r. 3); Sin je veci od sluge (r. 5-6). Dokazivanje se temelji na vjernosti tako da je Krist nas vjerni veliki svecenik u najodlucnijem stupnju. Kako usporedba izmedu Krista i Mojsija prelazi u usporedbu izmedu njihovih sljedbenika, na ovaj se odlomak po sebi nastavlja poticaj na vjernost (Heb ' 3,7-4,11). Nevjernost 2idova u pustinji sluzi kao ocita opomena krscanima. Sve je to midras na Ps 95,7-11, gdje je u Mojsijevo vrijeme cijela generacija neposlusnih bila iskljucena za kaznu od pocinka u Kanaanu. Krscani trebaju dalekc vise strahovati pred ptpadom koji bi ih iskljucib od vjecnog poSinka. Reci 4,12-13 sacinjavaju zakljucak prethodnog nagovora i ujedno istiSu nadmoc Krista nad Mojsijem (Heb 3,1-6). Tu je prisutna jedna od glavnih tema Heb, a to je usporedivanje dvaju saveza preko njihovih posrednika. Makar sluzitelji Starog zavjeta i bili nizi od Krista, ipak isti Bog govori u oba saveza. Bozja je rijec takva da joj ne smijemo neodgovorno izmicati. Odlomak Heb 4,14-16 sluzi kao prijelaz na razmatranje samilosnog Velikog svecenika (Heb 5,1-10). No to je u isto vrijeme i zakljucak prethodnog nagovora. Mojsije i Izraelci nisu mogli uci u obecanu zemlju, a nas je Veliki svecenik vec postigao poSinak te nam je po njemu otvoreno Bozje milosrde. UzaSao je na nebo, ali ostaje sjedinjen s nama i razumije savrseno naSe nevolje i poteSkoce. Utjelovljenje je izbrisalo udaljenost izmedu njega i nas, a uzasasce ga nije udaljilo od 360

nas. Uvijek moze i hoce pomagati nam jer je stalno nas samilosni Veliki svecenik. '-•" Odlomak Heb 5,1-10, koji^govori o Isusu, samilosnom Velikom sveceniku, pokazuj>-tla je Krist savr§eno ispunio uvjete za sveceniStvo. DijelLseu dva diiela: 11 svolstva nuzna za sveceniSku sluzbu (5p^);_2J_Krist posjeduje ta svojstva (5,5-10). Veliki je svecenik covjek koji se slu^beno postavlja da posreduje izmedu Boga i ljudi, da zagovara ljude pred Bogom i prinosi darove ljudi Bogu, osobito zrtvu za grijehe. Pravi veliki svecenik treba biti samilostan, pun blagosti i pra§tanja prema gresriicima, a mora biti izabran i pozvan od Boga (5,1-4)^ Dokazujuci da Krist ima ta svojstva autor postupa obrnutim redom obradujudi najprije Kristov poziv a zatim sucut s ljudskim patnjama. Krist nije uzurpirao dostojanstvo velikog svecenika, jer ga Bog, koji u Ps 2,7 naziva Mesiju Sinom (usp. Heb 1,7), proglaSava u Ps 110,4 velikim svecenikom dovijeka po redu Melkisedekovu. Prvi je tekst temelj Kristova svecenistva, a drugi sve^ano i jasno progla§avanje toga sveceniStva (Heb 5,5-6). A'ko Krist ima bozanski poziv, koji je prvi uvjef za sveceni§tvo, onda ima i sucut prema greSnicima, koja je temeljno svojstvo svecenistva (Heb 5,7-10). Ovi reci prikazuju Krista u stavu zagovaranja pred Ocem. Buduci da je svecenik i zrtva, nau£io se pokornosti, a buduci da je savrsen, donio je spasenje onima koji mu se pokoravaju. Ova duga refienica dijeli se u dva dijela, od kojih prvi oznaCuje sredstva pomocu kojih je Krist izvrSio svoje spasiteljsko poslanje (trpljenje — r. 7-8), a drugi ucinak tog poslanja za samog Krista i za one koji se na njega oslanjaju (r. 9-10). PosluSnoScu je Krist kao covjek stekao obogacujuce psiholosko iskustvo razumijevanja i poStivanja patnje, 5to mu omogucuje suosjecanje s bracom. Tako Krist u savrSenom stupnju posjeduje drugo svojstvo koje se trazi za svedenigtvo, svojstvo sucuti. Kao rezultat toga on je sama savrSenost, tvorac vjecnog spasenja, Veliki svedenik po redu Melkisedekovu. SrediSnji odsjek o Kristovu svedeniStvu pocinje dugim uvodom (5,11-10,18; 5,11-6,20). U 5,1-10 autor je definirao Kristovo sveceniStvo. Sada namjerava razviti tu temu. Ali zbog tezine predmeta i zbog ograniCenosti ditatelja (5,11) smatra da je potrebno podstaknuti njihovu paznju prije nego poCne izlagati ovu uzviienu nauku. Obraca im se kao zaostalim udenici361

ma i predbacuje im njihovu lijenost u proufiavanju krscanske vjere (5,11-14). Potice ih na dublje razumijevanje vjere i strogo ih upozorava na opasnost otpada (6,1-8). Podsjeca ih na obecanja koja cekaju izvrsitelje dobrih djela i potiCe ih na ustrajnost u vjeri te zavrsava, kao i uvijek, napomenom o nadi (6,9-20). Krscanska je nada dobro utemeljena, jer je usredotocena u Krista, koji je iza zavjese usao zauvijek u nebo kao veliki svecenik po redu Melkisedekovu (6,20). Tako pisac, zahvaljujuci svome knjizevnom umijecu, bez poteskoce prelazi na svoju glavnu temu — Kristovo svecenistvo. Pisac zeli pokazati nadmoc Krista nad levitskim svecenistvom (7,1-28). Po&nje uzvisenoscu svecenistva kojemu je tip Melkisedek, ali se brzo zaustavlja na antitipu Kristu. Melkisedek se u Bibliji pojavljuje kao meteor (Post 14,17-20) i zanimljiv je autoru Heb samo kao tip Krista. Vazne su mu tri okolnosti: etimologija imena, ponasanje Abrahama prema kraIjevskom sveceniku Salema i sutnja Pisma o njegovu podrijetlu. Melkisedek »ostaje svecenik zasvagda«, jer je njegovo svecenistvo osobno i ne podlijeze zakonima ljudskog nasljedivanja i, buduci da prema Pismu nema ni pocetka ni kraja, kiziva »negativnu« vjefinost. Svecenistvo Melkisedeka i Krista razlikuju se od svakog drugog svecenistva po tome Sto nema ni ljudskog podrijetla ni ikakvih ljudskih nasljednika (7,1-3). Pokazujuci nadmoc Melkisedekovu nad Abrahamom i levitskim sveceniStvom autor iznosi dva dokaza: Melkisedek je veci od Abrahama, jer je od njega primio desetinu i blagoslovio je (7,4-7); veci je od levita, jer su oni smrtnici i jer je preko Abrahama sam Levi platio desetinu Melkisedeku (7,8-10). Nije dovoljno samo dokazati uzvisenost Melkisedekovu. Njegovo je, naime, sveceni§tvo starije od Zakona pa bi netko mogao zakljufciti da je Aron i aronsko svecenstvo zamijenilo Melkisedeka ili barem preuzelo njegove povlastice. Ovakva se pretpostavka temelji na zidovskoj pretpostavci, koja je zapravo dogma, da je Zakon konaCni odraz volje Bozje. Autor pokazuje da je levitskom svecenistvu trebala korjenita reforma i da je cijeli mojsijevski sistem nesavrien. Ova se nuzna promjena dogodila i doSao je novi svecenik po redu Melkisedekovu (7,11-14). Prolazno je obiljezje levitskog svecenistva oznaSeno njegovim potiskivanjem, novo je svecenistvo vjecno (7,15-19). Nadmo6 se Kristova svecenistva dokazuje novim dokazom: jedino je Krist svefianom zakletvom Jahve uveden u 362

svecenistvo, dok su levitski svecenici preuzimali sluzbu bez zakletve (7,20-22). Kao sto je u Heb 7,15-17 »snaga neuniStivogzivota« suprotstavljena tjelesnom nasljedivanju, tako se jedinstvenost i trajnost Kristova svecenistva istice nasuprot mnoStvu svecenika koje smrt sprefiava da bi trajno vriSili svoju sluzbu (7,23-25). Redak 25 sacinjava prijelaz, zavrsava predmet iz 7,20-24 i uvodi u 7,26-28, gdje se rasprava zakljuSuje. To je izravna definicija Kristove sveceniSke sluzbe. Snagom svoga vjefcnog svecenistva (7,24) Krist moze spasavati svoje savrSenim spasenjem u svakom pogledu. On spasava sve one koji po njemu, Velikom sveceniku i posredniku, pristupaju Bogu, jer neprestano 5ivi da nas zagovara (usp. Iv 12,24; 1 Iv 2,1-2). Odlomak 7,26-28 vrlo je vjerojatno himan Velikom sveceniku. ZakljuCujuci svoju nauku o svecenistvu po redu Melkisedekovu, autor naglaSava svetost i savrsenost Krista, sto ga Cini vecim od svakog svecenika, 5ak i Melkisedeka. Posljednji redak zvudi kao pobjedniCki usklik: dok Zakon postavlja za svecenike ljude podlozne grijehu i smrtnosti, rijeC zakletve, koja je navijeStena na usta Davidova mnogo poslije Zakona, postavlja za velikog svecenika Sina, koji je postigao savr§enost zauvijek postavsi svecenik i usavsi u slavu. Poglavlja 8 i 9 promatraju nadmoc Kristova bogoStovlja, svetista i zrtve. Nadmoc se Velikog svecenika po redu Melkisedekovu, moze vidjeti na uzvisenosti svetista u kojem vrsi sluzbu. Mojsijevski je Zakon odredio institucionalno mjesto bogostovlja, sator podignut u pustinji, u kojemu su obavljali sluzbu Levi i njegovi potornci. Zakon nije dopuStao nijedno drugo mjesto bogostovlja, ali je propisao da zemaljski §ator treba biti slika i sjena nebeskog svetigta. Krist je, medutim, imao pristup nebeskoj Svetinji nad svetinjama (7,26). Kao §to je sveceni5ka moc odredena za prikazivanje zrtve (5,1; 8,3), tako Krist vrsi sluzbu u nebeskom svetistu pred Bogom i prinosi sama sebe za zrtvu (8,1-5). Zaklju6ni i prijelazni redak 8,6 kaze da je Krist dobio uzvi§eniju sluzbu (leitourgia) ukoliko je posrednik boljeg Saveza, koji se temelji na boljim obecanjima. Novi je Savez potreban zbog nesavrienosti staroga (8,7). Ta je dinjenica potkrijepljena navodom iz Jr 3,31-34, gdje je proreceno nastajanje novog Saveza, koji ce se temeljiti na vrlo uzviSenim i vrlo sigurnim obecanjima (8,6-13). 363

U 9. se poglavlju naglaSava vrhovna vaznost Kristove zrtve usporedbom s najsvefianijom zrtvenom ceremonijom starog Zakona na Dan pomirenja (usp. Izl 25-26; Lev 16). Ne postoji religija bez kultne zrtve. Najvaznija je u novom Savezu upravo zrtva na kojoj se on temelji (9,1-14). U 9,2-5 pisac opisuje sator koji je podigao Mojsije. lako ne namjerava ulaziti u sitnice liturgijske simbolike (r. 5), on zeli istaknuti Sinjenicu da sluzbujudi svecenici ulaze u Svetinju u svako doba, dok je jedino veliki svecenik smio uci u Svetinju nad svetinjama, jednom godisnje, »i to ne bez krvi« (9,6-7). U 9,8-10 pisac objaSnjava simbolifcko znafcenje — koje je htio Duh Sveti — tog strogog odvajanja dvaju dijelova svetiita i slozenog ceremonijala kojega se imao pridrzavati veliki svedenik prilikom ulaska u Svetinju nad svetinjama. Ta je simbolika dvostruka. Prvo, ona oznaCuje da je nepristupac'an put pravom svetistu, da ljudi ne mogu pristupiti Bogu; s druge strane, savjest vjernika nije oclScena samim tim obredima od grijeha. Krist je. medutim, doSao pred Boga u nebesko svetiste, uiao je jednom zauvijek snagom svoje krvi i time nam stekao vjeCno otkupijenje (9,11-12). Reel 9,13-14 predstavljaju dokaz a fortiori: ako je krv zivotinja postizala izvjesni udinak na podrufiju ritualne Sistoce, koliko vi§e Kristova krv clsti duSe na duhovnom podruCju! Otpust je grijeha, najavljen u 8,12 postignut Isusovom zrtvom i nebeskim prinosom. Stoga se nagla§ava vaznost krvi. Krv zrtvenih zivotinja, kojom je veliki svecenik Skropio Svetinju nad svetinjama, suprotstavljena je krvi Krista, koju je on sam prolio i koja jedina disti du§e. Otkupitelj je posrednik. On posreduje novi Savez prijateljstva izmedu Boga i ljudi, Savez koji je zapeSacen njegovom krvlju (9,15-28). Igrom rijecl na izrazu diathefce, koji znacl »savez« u LXX (Heb 9,15.18-20) i »oporuka« u svjetovnom gr6kom (Heb 9,16-17), te isticanjem potrebe da u obje zgode bude prolivena krv (za sklapanje saveza potrebna je zrtva, a da bi oporuka vrijedila, potrebna je smrt onoga koji ju je napisao), autor dokazuje da je Krist morao umrijeti da bi sklopio novi Savez i da bi ga uSinio plodonosnim (9,15-22). CiSdenja starog Zakona bila su samo sjene koje su tek doCaravale sliku nebeske stvarnosti. Krvlju Sina Bozjega, koja je prolivena u zrtvi, nebo, prebivaliSte Bozje, postalo je svetiSte prikladno za liturgiju kojoj predsjeda Veliki svedenik Krist. On ne prikazuje sebe uvijek iznova da bi dao povremenu zadovoljStinu po-

put zadovoljstine koju je cinio izraelski veliki svecenik jednom godisnje. Sada, na koncu vremena, on je jednom zauvijek do§ao da, zrtvujuci samog sebe, uni§ti grijeh i mod pakla. Prema opdem pravu svih ljudi Krist je mogao umrijeti samo jednom i zrtvovati sebe samoga. Nakon smrti slijedi sud (opci -usp. 6.2; 20,27). Kad Krist dode drugi put (prvi je put, utjeloviv§i se, doSao da otkupi Covjecanstvo), nece trebati prikazivati novu zrtvu za grijeh, jer ga je jedinstvenom zrtvom na Kalvariji uniStio u korijenu. Spasenje ce vjernika tada biti potpuno i , konaCno, jer je otkupiteljska krv koju je Bog prikazao njegov Sin sve to postigla (9,23-28). Pisac jo§ jednomjnaglasava nadmoc Kristove zrtve nad mojsijevskim zrtvama (10,1-1$). Isus je prolio svoju krv za otpuStenje grijeha te uzasao na nebo da posreduje za Ijude
364

ma nevidljivom. Ona je jamstvo posjedovanja nebeskog blazenstva jer se temelji na Bozjoj rijeci. Uvjerava nas u stvar1 nost koju jos ne vidimo i omogucuje nam da djelujemo pro! zeti torn stvarno§6u. VeliSanstveni eulogij vjeri sastavljen je navodenjem primjera pravednika koji su zivjeli prije Krista, nakon fiega slijedi vrhunski primjer samog Krista (11,1-40; 12,1-4). Poglavlje se dijeli na tri dijela, od kojih svaki obraduje jedno razdoblje starozavjetne povijesti: razdoblje1 patrijarha i primjer njihove vjere (11,1-22); mojsijevsko razdoblje te primjer Mojsija, Josue i onih koji su ih poucljivo slijedili (11,23-31); vjera izraelskih junaka od Sudaca do Makabejaca (11,32-38). Poglavlje zavrsava promatranjem odnosa izmedu starozavjetnih pravednika i krscana, i to u okviru Bozjeg plana (11,39-40). Starozavjetni su sveci plemeniti i prethodnici krscana u vjeri i svjedoci velike trke koju krscani trebaju poduzeti. Tko to uvidi, osokolit 6e se i ohrabriti da moze ustrajati. Ipak je; krsdanima najbolji primjer i poticaj na strpljivost Gospodin, koji je prihvatio ponizenje i smrt na krizu kao put do uskrsnuca Tulaska u slavu (12,l-4).TEpJljenjeje sastavni dio krS6anskog zivota i na5in kako Bog odgaja svoje vjernike. I kad kaznjava svoju djecu, Bog to Sini kao Otac koji im zeli dobro (12,5-13). Neka oni sa svoje strane teze za svetosdu i mirom sa svima ljudima. Ne smiju nasljedovati Ezava (12,14-17). , . Glavna misao odlomka 12,18-29 jesu Sinaj i^Sign, simboli dviju religijskih ekonomija spasenja, od kojih je nova bolja od stare. Taj odlomak ispreplice doktrinalno izlaganje i parenezu te saCinjava pravi zavrietak poslanice. Grada je razradena oko pojmova Bozji grad i kraljevstvo Bozje (12,18-24.25-29). Pisac govori cltaocima da ne pripadaju vise sinajskom savezu, koji se temeljio na strahu a bio je nesavrsen i prolazan. Oni pripadaju novom, krscanskom savezu, koji se temelji na pouzdanju te je savrsen, konac'an i vjeSan. Neka ne upiru vise svoga pogleda na velicanstveni i stravicni (Sinaj, nego na Sion i nebeski Jeruzalem, s njegovim ozracjem sigurnosti i nade. RijeS je o necemu visem od nade, jer vjernici ved posjeduju dobra nove ekonomije spasenja, vec su gradani nebeskog Jeruzalema i neoborivog kraljevstva, pod uvjetom da slulaju onoga koji im govori s neba, a on je isti onaj koji je 366

nekoc govorio na zemlji.82 Cut ce glas Bozji, glas Kristove krvi i uci u nerazorivo kraljevstvo te dobiti u posjed milost, §to znadi ljubav Bozju i Bozje darove. Uci ce u bozanski pocinak kroeeci za Kristom (12,2). _Dodatak 13,1-21 daje poslanici zavrsni potez. Ovdje je najznacajnije moralno i prakticno obiljezje, ali svejedno i ovdje nalazimo vazan doktrinalni odlomak 13,7-16. Najprije autor potiSe na bratsku ljubav u gostoprimstvu te velikodusnosti prema zatvorenicima i zrtvama zlostavljanja (13,1-3). Zatim slijedi opomena o braku (13,4) i upozorenje protiv skrtosti, koju valja odstfanjivati pouzdanjern u Boga (13,5-6). Tema je odlomka 13,7-16 vjernost prema Kristu posvetitelju, koja ukljucuje odvajanje od mojsijevskog bogostovlja te prianjanje uz nauku i primjer p'redstojnika zajednice. Makar ovi ljudski predstojnici morali umrijeti, ostaje Isus Krist, koji je vrhovni predmet i osoba propovijedanja. On ostaje uvijek isti (13,8). On ce vjernike ofiuvati od krive nauke. Nasa je zrtva Kristova zrtva, nas je oltar kriz. 2idovi koji prianjaju uz mojsijevske obrede ne mogu imati udjela na zrtvi spasenja. Krscani sa svoje strane trebaju imati na umu da je njihov Gospodin podnio muku izvan »tabora« Izraelova, cime su slikovito prikazani jeruzalemski zidovi. Valja im konacno raskinuti s mojsijevskim bogosluzjem, gledati jedino prema buducem Gradu i smatrati sebe prognanicima i hodocasnicima na zemlji (13,7-16). Autor ponovo naglasava poslusnost prema predstojnicima zajednice i trazi da se citaoci za njega mole (13,17-19). Zeleci im mir i napredak u kreposti podsjeca ih da se za njih brine »veliki pastir ovaca, Gospodin Isus Krist«. Zakljufiuje doksologijom koja je po tonu pavlovska (13,20-21). IT dodatku, koji zvuSi kao post scriptum, ispridava se za smionost koju je pokazao pi§uci svoju poslanicu, dodaje vijest o Timoteju i zavrSava pozdravnom formulom.

»' TEODORICO DA CASTEL SAN PIETRO, op cit, sir. 217. 367