Vilijam Batler Jejts Kontesa Cathleen Naslov izvornika THE COUNTESS CATHLEEN, 1899/rev. 19O7 S engleskoga preveo NIKICA PETRAK OSOBE: SHEMUS RUA, seljak MAIRE, njegova žena TEIG, njegov sin ALEEL, pjesnik GROFICA CATHLEEN OONA, njezina maćeha DVA DEMONA PRERUŠENA U TRGOVCE, SELJACI, SLUGE, NADNARAVNA BIĆA Događa se u Irskoj u drevna vremena. ČIN
PRVI
Koliba SHEMUSA RUA-a. Izlazna vrata nalaze se na desnome zidu sobe. S jedne strane vrata je prozor, s druge mali kućni oltarić Majke Božje. U dnu su vrata koja se otvaraju u spavaću sobu, na lijevome zidu su vrata smočnice. Kroz prozor se vide stabla hrasta, bukve, lijeske i gloga, poluskrivena u izmaglici. MAIRE motri TEIGA koji puni lonac vodom. On zastane kao da osluškuje i prolije malo vode. MAIRE Sav si mi smućen. TEIG Poslušaj, majko, kako pseto cvili, A siva kokoš dvorištem leprša. Čudne se stvari zbivaju u zemlji Kad vlada glad: na onom prekrižju je Susrela jedna žena nekog čovjeka, Ušiju tako dugih da su sličila Krilima šišmiša. MAIRE Shemusa dugo nema. TEIG A onkraj groblja, Pastir je sreo čovjeka bez ušiju, Bez očiju i usta: zid od mesa. Vidje ga jasno, sve na mjesečini.
MAIRE (odlazi do oltarića) Čista Marijo, Shemusa vrati kući iz zle šume, Od vukova ga čuvaj jer je hrabar, Spasi ga od svih šumskih zloduha Što izašli su i sad blude stazama Ne bi li zaveli duše jučer umrlih, I onih živih što od gladi luduju. Spasi ga, Bijela Djevice. TEIG Čini mi se, Ovog sam časa iz daljine čuo Bubnjeve i harfe. (Kucanje na vratima.) MAIRE To se Shemus vratio. TEIG I da nam nosi neku hranu bolju Od suhe vrane, što je jučer donio. (MAIRE otvara vrata, a ulazi SHEMUS s mrtvim vukom preko ramena. MAIRE Shemuse, kasniš: gdje si samo bio, I s kim si pričao? Premda dobro znaš Kakvi me snovi muče, i da molim, Ti si u brdu sve od rane zore, U' zastaješ sa svakom pridošlicom, Preklapaš s njima i zazivaš nevolju. SHEMUS Ti bi mi glavu sjekla! Evo objeda! (Baca vuka na stol.) Vuk je bolji nego crkla vrana. Svuda sam tražio, cijeli Božji dan. Kakvoga ježa, miša ili štakora, Sve je ko mrtvo, jedva da sam čuo U izgladnjeloj šumi lepet krila, A suho lišće i blato s četiri brda Krase mi poplate. Tek tu, kod kuće, Vidjeh gdje njuši pod u praznoj staji Taj mladi vuk, pa uzeh samostrel. MAIRE Nebesa, hvala! (Kratko zastane.) Zašto pas je cvilio?
SHEMUS Hranu je njušio, čuo me što drugo? TEIG Neće na nas glad. SHEMUS A što još tamo imamo? TEIG Pol vreće brašna, pola zdjele mlijeka. SHEMUS I staru kokoš. TEIG Tvrđa je no drvo. MAIRE Po dvorištu je, tek što nisi stigao, Dizala buku, Shemus. A u prozoru Što je lepršalo? TEIG Dvije čudne sove, U prozoru su žmirkale i mahale Sve otkad pas je cvilio. SHEMUS Tišina! (Pričvršćuje strijelu na samostrel i ide prema vratima. Izvana se naglo začuje glazba.) Evo ih opet: gospoda i gospođe, Putuju šumom s bubnjem i uz harfu. Teig, vješaj vuka na najjaču kuku, Zatvaraj vrata! (TEIG ulazi u smočnicu s vukom, vraća se i zatvara za sobom vrata.) Na stolčić klimav sjedni, Namjesti plačljiv glas i jadno lice, A glava nek ti padne sve do koljena. (Otvara vrata kolibe.) Vaše Gospodstvo, uđite, jer danima Taj prag, na koji mnogo njih je stupilo, Prelaze sad tek puževi i ptice I naše noge, od gladi već drhtave. (Ulaze GROFICA CATHLEEN, ALEEL koji nosi malu četvrtastu harfu, OONA, te manja skupina fantastično odjevenih glazbenika.)
CATHLEEN Zar je tolika glad? TEIG (kraj ognjišta) Taj čas sam, gospo, Preko tog praga pao poput klade. Četiri dana ni mrve nisam pojeo. (GROFICA CATHLEEN prazni svoju kesu s novcem na stol.) CATHLEEN Da imam više, i to bih vam dala, No obišli smo danas mnogu kolibu; Pa ako sutra dođeš mojoj kući, Dvostruko ću ti dati. Ja sam vlasnica Velikog praznog dvorca, tu, u šumama. MAIRE Tad ti si Cathleen, grofica! Sa svojima, Uvijek mi dobro došla pod krov slamnati. Sjedni i grij se tu, kraj ugaraka. CATHLEEN Moramo naći put do šumskog dvora Još prije noćnog mraza. (Glazbenici počinju ugađati svoja glazbala.) I ne krivi me, Ti dobra ženo, zbog bubnja i zbog harfe: Pobjeć sam htjela ovom strašnom vremenu, Okružiti se glazbom, slatkim pjesmama, Da ne umrem od jada. I zalutasmo. Pjesnik Aleel, on pozna šumske staze, Jer sretali smo ga na rubu šume, Al' sada pjeva i luta poput morske pjene, Obuzet tako snom o stravi budućoj, Da od njeg nema pomoći. MAIRE (Ide s njom do vrata.) Pa tu ste! Tamo kroz lijeske utrt vam je put, Njim tvoji sluge idu sve do tržnice. ALEEL Kad odemo, na vrata zasun stavite, Jer sve do prije kojih pola sata, Nad glavom su nam dvije sove hukale Svu jezu što će doći. Bubnju, harfo, Probudite se! Iako sad svijet Odlazi od nas poput nekog uzdaha, Glazba je vladar svemu ispod mjeseca; Stog svirajte mi „Vjetar na obali". (Glazba. On pjeva.) O, plaho srce, šuti veće: Ljubav, što reć se neda liva,
Samotne pjesme prekrij velom. Onaj što svijet po volji kreće, Beskraja dveri oku skriva Zvijezdama, mjesečinom bijelom. (Dok on pjeva, GROFICA CATHLEEN, OONA i glazbenici izlaze.) ALEEL Zaključaj vrata, ne daj blizu šumi, Jer sve dok nisu nestale u lišću, Nad glavom su nam dvije sove hukale. (Izlazi.) MAIRE (stavlja gredu na vrata) Kad bogati i mudri mir svoj gube I kad se boje šumskih sablasti Tad ubogi nek svoja vrata zabrave I mole se uz ognjište. (SHEMUS broji novce i zvekne jednim zlatnikom o stol.) SHEMUS Majka Božja, Mahanjem vječnih krila uspavana, Zadrijemala je i sirote ne čuje: Uz kuću prođoh Margarete Nolan: Devet je dana tek maslačak jela, Pa sada uz nju bdiju. MAIRE Za njom ja ću poći: Rodne nam kolibe uz isto polje stajahu. SHEMUS I Bog i Majka Božja tu su zaspali, Već umorni od svijeća i od molitve; Sad je Sotona glad iz torbe prosuo. Sve mislim da ću njemu se pomoliti, Ne bi li žutim zlatom taj stol pokrio. Hoćeš li i ti, Teig? TEIG Ja ne bih, oče. MAIRE O, šuti, Shemus, nek ti duša moli Unatoč takvim tvojim riječima.
SHEMUS Tu ima dvije krune i dvadeset novčića.
MAIRE Gdje glogova je klada? SHEMUS (Uzima granu sa stola.) Tu se motala, Za glogovu sam granu tad je svezao I bacio s ramena. MAIRE Shemus, Shemuse! Blagoslovljeno drvo ti bi spalio, Sto vile zle i zloduhove odvraća? Ti ne znaš tko su one sove u prozoru, U drevnoj šumi žive zla čudesa I uzimaju lik već kakav žele. A mlijeka nema da ga noću ostavim, Da dobri dusi nama dobri budu. Aleel što s drevnim bogovima govori, Pun je strahota što nas tek očekuju. (Polaže granu na stolac.) SHEMUS Ja pojeo bih sada svoju večeru S jednakim tekom, sve da mi uz ognjište Čuči i demon, zloduh jame duboke, Češući koljena, s kopitom u pepelu. (Zvekne o stol i s drugim komadom novca. Čuju se koraci pred vratima) MAIRE Koje si samo zlo još sobom doveo? Strah me je šume, Shemus. (Kucanje na vratima.) Ne, ne otvaraj. SHEMUS Novčića dvadeset povrh dvije krune Ne čepe rupu kojom glad ulazi. (Mali oltarić padne sa zida.) MAIRE Gle! Gle! SHEMUS (Gazi ga nogom.) To je tek Mati Božja u san pala, Pa se kućanstvo cijelo njeno razbilo.
MAIRE Marijo, Majko Božja, smiluj se! (SHEMUS otvara vrata. Vani stoje DVA TRGOVCA. Oko čela im zlatan obruč, svaki nosi na ramenu vreću.) PRVI TRGOVAC Ima li hrane? SHEMUS Za one koji plate. DRUGI TRGOVAC Mi bogati smo kupci, robu tražimo. SHEMUS Uđite, gospodo. MAIRE Ne, ne ulazite: Nemamo hrane čak ni za nas same. PRVI TRGOVAC Tamo je vuk, u smočnici na klinu. SHEMUS Oprostite joj: svijeta nije vidjela I od samoće već je luda napola; Kako ste znali da sam vuka ubio, Dobru i zdravu hranu, premda jaku? (DRUGI TRGOVAC sjedne uz oganj, trljajući ruke. PRVI TRGOVAC stoji i gleda u glogovu granu na stolcu.) PRVI TRGOVAC Tu ostali bi: noć je nešto studena, A noge ranjave s duga putovanja Od zemlje k zemlji, raznim narodima. Slab ti je oganj: baci ovu granu. (SHEMUS baca granu u vatru. PRVI TRGOVAC sjeda na stolac. Stolice trgovaca smještene su s obje strane vatre. Između njih je stol. Svaki stavlja svoju vreću pred sebe na stol. Pomalo se već smračilo i glavno svjetlo dolazi od vatre.) MAIRE Što imate u torbama?
SHEMUS Oprostite joj. Radoznale su žene i lakomislene, Postanu takve družeć se međusobno Više no što je za njih dobro. PRVI TRGOVAC Naše torbe Pune su zlata, jer bi robu kupili. (Prosiplju iz svojih vreća zlatnike na stol. Zlatnici ga prekrivaju. Bliješte na svjetlosti vatre. MAIRE odlazi do vrata smočnice, motri TRGOVCE mrmljajući za sebe.) TEIG To prava su gospoda. PRVI TRGOVAC (Vadi bocu od kamenine iz svoje torbe.) Ognju priđite, Ovakvo vino niste još okusili. DRUGI TRGOVAC Vino što u san baca sitne prepirke Između zla i dobra, al' oživljuje Mirisni plam koj iskri ponad spokoja Što ga u srcu pozna ptica grabljivica. SHEMUS (Donosi kupice.) Ne shvaćam pravo, ali vaše vino Budi mi žeđ: vama već oči žare, Pa za njim žudim. PRVI TRGOVAC Dođi, pij ga, pij, Blažen je smrtnik koji dobro pije, A klet i solju posut put je redovnika. (TEIG i SHEMUS sjednu za stol i piju.) TEIG Vi svašta vidjeli ste i doživjeli. PRVI TRGOVAC Što misliš, kojeg gospodara služimo? SHEMUS Umoriše me na tom svijetu dani, Jer mu ne služim!
PRVI TRGOVAC Dalje ćemo piti Kad pojedemo, jer je nama mila Večera dobra, tople vatre plamen I lako srce. SHEMUS Maire, skuhaj vuka. MAIRE Za vas ga neću. SHEMUS Maire vam je luda. (TEIG i SHEMUS ustaju i posrću naokolo.) Čovjek još jače vino nije kušao. MAIRE Ne kuham za vas, jer vi niste ljudi: Tu prije vas su bile dvije sove, Cvilio pas je, hulio je Shemus; Kad ušli ste, tad lik je Svete Djevice Opao s čavla, a potom, kad ste sjeli, Vino ste točili poput šumskih zloduha Kad dušu s ovog svijeta hoće smamiti. Što ćete tu? Zar smrt već nije blizu? PRVI TRGOVAC Mi trgovci smo. MAIRE Ako niste đavli, Tad gladnima udijelite milostinju, Jer ste od svakog živog vi bogatiji. PRVI TRGOVAC Da znamo gdje su bijedni što zavređuju, Mi bismo dali. MAIRE Pitajte oca Ivana. PRVI TRGOVAC Znamo i zlo od pukog milosrđa, Stoga smo smislili način mnogo mudriji. Nek svatko proda samo komad robe.
MAIRE A što bi gladni vama mogli prodati? PRVI TRGOVAC Tražimo tek što svaki čovjek ima. MAIRE Sve su već prodali, stoku, polja, oruđe. PRVI TRGOVAC Ipak još nisu ono sve što imaju. MAIRE A što to nisu? PRVI TRGOVAC Pa, i dalje imaju Još svoje duše. (MAIRE krikne. On daje znak TEIGU i SHEMUSU.) Amo k meni dođite. Gledajte ove zlatne hrpe. Svaka je Plaća za dušu. Samo iz milosrđa Dajemo tako puno za taj bijedni plamen. Recite svima duše da - otkupljujemo. (Oni se ne miču.) To zlato tebi, ovo tvome sinu. MAIRE Shemus i Teig, Teig TEIG Miči nam se s puta. (SHEMUS i TEIG uzimaju novac.) PRVI TRGOVAC Na tržnici, na raskrižju, pred crkvom Razglasite da duše kupujemo, Po cijeni s kojom ljudi mogu živjeti Lako i veselo, sve dok glad ne prestane. (TEIG i SHEMUS izlaze.) MAIRE Vi ubojice duša, Bog vas ubio! PRVI TRGOVAC Što može kletva đavlu besmrtnome?
MAIRE Suhi ko suho lišće, visjet ćete Ko mrtva gamad, čavlom pribodena O Božje dveri! PRVI TRGOVAC Ti ćeš biti naša. Glad prestat neće. Jest ćeš samo travu 1 otrovni maslačak, tako slaba, Da kamen praga bit će tebi zid, Pa kad na rukama budeš vukla tijelo, Bit ćemo blizu. (Obraća se DRUGOME TRGOVCU.) Daj mi ono brašno. (DRUGI TRGOVAC iznosi vreću brašna iz smočnice.) Spali ga, smjesta. (MAIRE se onesvješćuje.) Onesvijestila se. Naša će lica proć bez ogrebotine. Donesi još i onu sivu kokoš. (DRUGI TRGOVAC izlazi kroz vrata i vraća se sa zadavljenom kokoši. Baca je na pod. Dok je on vani, PRVI TRGOVAC potiče vatru. Potom uzima zdjelu s mlijekom iz smočnice i prosipa je. Vraća se i iznosi vuka, bacivši ga na pod kraj kokoši.) Trebat će za njih mnogo dobra ognja, A stol i stolci bit će dobro gorivo. (Počinje lomiti jedan stolac.) Gospodar moj će sunce i mjesec slomiti, Zvijezde ugasit da bude drevna noć, Prijestolje srušit Bogu i anđelima. ČIN
DRUGI
Velika dvorana u dvorcu GROFICE CATHLEEN. U dubini je veliki prozor kroz koji se vidi šuma. Desni zid je malo izbačen i odsijeca jedan kut prostorije. Kamene stube uspinju se do malih vrata s lukom, na izbočenom zidu. Kroz vrata se vidi mala molitvena prostorija, kapelica. Dvoranu ukrašavaju drevne tapiserije, prikazujući ljubavne, ratne i lovačke prizore fenijskih junaka. Na lijevo i na desno su dveri. S lijeve sjedi OONA, kraj kolovrata, kao zaspala. GROFICA CATHLEEN stoji dublje unutra i više desno, bliže skupini glazbenika koji su još uvijek u svojim fantastičnim kostimima i sviraju neki veseli napjev. CATHLEEN Sad utihnite, od harfe već sam umorna, I sita glazbe što vapi „spavaj, spavaj", Dok radost, tuga, strah i nada nestaju. (GROFICA CATHLEEN ide do OONE.) Ti spavaš? OONA O, ne, dijete, tek sam mislila Zašto si tako tužna.
CATHLEEN Glad me plaši. OONA Živim već blizu devedeset ljeta Tri stvari znam za koje nema lijeka - Ljubav, samoću i glad; i nisam našla utjehe osim starenja i sna. Gledaj gdje Oisin i mlada Niamh jašu U zagrljaju, i gdje braća fenijska Lovačke slijede pse na zidnom ćilimu; Življahu radosno - ali ljudi umiru. Kraj mene sjedni da ti pjesmu pojem O drevnoj Irskoj, njenim tvrđavama, Onu što Aleel tebi tad je pjevao Dok ga u sjeni lišća ne izgubismo. CATHLEEN Ne, bolje onu što u suton pjevaše, U sjeni lišća kad ga istom nađosmo, O kralju Fergusu što je kola mjedena, Plesača puna, po šumama tjerao. (Ona se skutri na podu i položi glavu OONI na grudi) OONA Od starih bajki, pjesama i glazbe, Prostri si meku zipku: čemu tužiti Zbog zala što ih ti ne možeš spriječiti? Veliki Bog sa smiješkom kune proklete: Raduj se, stoga, jer to on zapovijeda Veselje tebi, mudrost mojoj starosti. CATHLEEN Bubanj i harfa bude snove nemirne. GLAS (Izvana.) Ne možeš do nje. DRUGI GLAS Ja nju moram vidjeti. (Glasovi kao od hrvanja. SLUGA ulazi kroz desna vrata.) SLUGA Sa vama vrtlar silom hoće razgovor. Navalio je. CATHLEEN Možeš ući, Martine. (VRTLAR, starac, ulazi s desna; SLUGA izlazi.)
VRTLAR Oprostite mi moje blatne haljine, Zle vijesti nosim, gospo - loše previše Da s nekim drugim stignu. CATHLEEN U zlu vremenu, Vijesti su samo ružne ili nedobre. VRTLAR Prošle je noći neka hrpa lupeža Opakih, gladnih lica, zid preskočila. Ostala jedva još je koja jabuka, Gredice pune šparoga i jagoda Zgažene su u blato, dok su grane Bresaka, a i šljiva, polomljene Zbog zadnje voćke što je tamo visjela. I moga psa su, starog slijepog Šimuna, Zatukli, hulje grom ih Božji spalio! CATHLEEN Znam da su kruške i sve vrste jabuka Drage tvom srcu i da ova nesreća Pada ko sudnji dan na tvoje godine; Tebi svejedno nije. Ja pak velim, Krivo je gladno doba a ti nisi, Pa miran budi. VRTLAR Gospo, vama hvala. CATHLEEN Kakvi su glasi i znamenja o gladi? VRTLAR Ta žuta magla s kojom je i stigla, Što puže, dok noć pada, uzduž živica, Od nje mom zelju strunula je srčika. Da prođe, Boga molim. (Ide prema vratima, potom zastane.) Kad bi, gospo, Dali mi kakav stari samostrel da čuvam Kruške i voće noću iza grma, Nastrijelio bih onog na kog sumnjam. CATHLEEN Dat će ti dolje dobar gutljaj piva. (VRTLAR izlazi.)
OONA Što kaže on? Na tu sam stranu gluha. CATHLEEN Pokrali su mu voće. Grana kresanje, Polako zrenje krušaka i jabuka, Njemu su bajka, duga i ganutljiva. OONA Još jednom glavu stavi mi na koljena, I pjevat ću ti kako Fergus kralj Tjeraše svoja kola mjedena. (Pjeva drhtavim glasom starosti.) Tko s Fergusom se vozi smjelo, I sjenom šume tko to kroči, Tko pleše s njim na žalu sada? Mladiću, uvis digni čelo, Otvori, djevo, nježne oči, Ne postoji ni strah ni nada. U svoju brigu ti si opet pala I ne slušaš me. CATHLEEN Pjevaj dalje, Oona, Fergusov čujem rog u srcu svome. OONA Ja ne znam više što ta pjesma znači, I prestara sam. CATHLEEN AF rog zove, zove. OONA Sve misli mračne smetni s uma, Ljubav je samo gorka tajna; A Fergus uzdom čvrsto vlada, I sjenom vlada tamnih šuma, Grudima bijelim mora sjajna, Zvijezdom zalutalom što pada. GLAS SLUGE (Izvana.) Gospođu ne smije nitko smetat više. DRUGI GLAS Čovječe, moram do nje! CATHLEEN Tko je sada?
SLUGA (S vrata.) Pastir, sa svojom pričom. CATHLEEN Neka uđe! (PASTIR ulazi s desna.) PASTIR Prosti mi prašno ruho s duga puta: Sinoć je netko iz tora ovce odveo. Ti ljuta bit ćeš, ali kriv ja nisam, Krivo je ovo doba puno lupeža. CATHLEEN Nema na tebi nikakve krivice. Kriva je glad. PASTIR Na koljenima hvala. Gledajuć tvoje lice, gospo, bijednici Zaboravljaju bijedu, oni bogati Sve svoje brige. CATHLEEN Reci, kakvi glasi O gladi kruže, ima li još znamenja? PASTIR Pa, idući ovamo, vidio sam Čovjeka i mladića kako sjede Nogu prekriženih, na dva kamena, i gladnih lica rukama su mlatili, Govoreć hrpi ljudi, žena i djece, Kako dva trgovca, u kući pokraj šume, Kupuju duše i tako dobro plaćaju, Da se kroz jad preživjet može u obilju. Od gladi svi su ludi. Sretan sam Što u planini živim, bliže Bogu. (Okrene se kao da će otići.) CATHLEEN Neka ti dolje piva i mesa daju. Jutrom si, bit će, još po mraku krenuo. Planinu svoju čuvaj - svijet nek prolazi, Ne pada na te breme zala njegovih. PASTIR Sretan sam što vam služit mogu, gospo. (Izlazi.)
OONA Što govori? Na tu sam stranu gluha. Kao da javlja neke tužne stvari. CATHLEEN Priču iz snenih, gladnih oči rođenu, Iz luda mozga, lakovjernih ušiju. Oh, tužnija sam od svih starih napjeva, Srce mi žudi za još dubljim spokojem Od Fergusova na mjedenim kolima. Htjela bih, poput Edain, kćeri djedovske, Sto nekoć pošla je za pjesmom sutona, Sići i bivati s drevnim bogovima, U staroj, uvijek živoj zemlji, punoj meda. OONA O takvim stvarima se ni ne govori - Zlu sreću nose. CATHLEEN Ta slika mlade Edain, Gdje šeće s prstom uvis uzdignutim, Tvoj plahi pjev o plesu beskrajnome, O Irskoj drevnoj, njenim tvrđavama, O čemu je Aleel baš meni pjevao U sjeni lišća kad smo ga izgubili, Zlim ovim riječima me ispuniše. (Ulazi hitro SLUGA, a slijede ga tri čovjeka. Dva su seljaci.) SLUGA Upravitelj je dvorski ove doveo, Da vam sve kažu. DVORSKI Najčudniju priču, Što su je ikad ljudska usta izrekla. CATHLEEN I da nam opet uzmu nešto hrane. AF učeni nam bogoslovi govore Da onaj tko je nema, smije uzeti Kruha i mesa iz prepunih smočnica. PRVI SELJAK Došli smo priznati: ja sam ukrao Jabuka petsto, sve iz vaših voćnjaka, I spremio u trap; a moj je prijatelj, Odnio dvije krupne ovce planinske, O tram ih je pod slamnat krov objesio.
DRUGI SELJAK Istinu zbori. PRVI SELJAK Po zlu sve je pošlo. Na putu k vama, mene je susreo Sa svojim sinom onaj Shemus Rua, I odveo me gdje su dva gospodina Za novac duše kupovala. Prodao sam. Rekoh i ovom - i on je poso sklopio. DRUGI SELJAK Istinu kaže. PRVI SELJAK A sad, svi navalili, Kao na crklu ribu galebovi. Muške ni ženske duše neće biti Što nije prodana, u svih sto grofovija. DRUGI SELJAK Baš pravo veli. PRVI SELJAK Kad prodali smo dušu, pričali smo, Pa, kako život nije puno bolji Od ovog što nas grije - gdje je duša Prodana za taj novac? DRUGI SELJAK Evo, tu je. (Vade pregršti novca iz džepova. CATHLEEN se lecne.) U strahu da ćemo zbog krađe visjeti, Došli smo ovce i sve voće platiti. Pa, pošto je? CATHLEEN Ah, spremite to zlato. Zar mislili ste da ću ga i taknuti? Hodite, dajte triput, stoput na to, Duše otkupite, sve ću vam to platiti. PRVI SELJAK Otkupit duše nećemo, jer duša Tijelu ne dopušta da dođe do veselja. Veseli, pjani od zore do mraka Hoćemo biti, ne možeš nas spriječiti. (Izlaze.)
CATHLEEN (Sluzi.) Vrati ih natrag - usrdno ih zamoli! (SLUGA izlazi. DVORSKOM.) Dvorski, ti znaš sve tajne ove kuće. Koliko zlata imam? DVORSKI Do sto tisuća. CATHLEEN A moji dvorci? Što to vrijedi, kaži? DVORSKI Toliko još. CATHLEEN Koliko moji pašnjaci? DVORSKI Toliko još. CATHLEEN Koliko moje šume? DVORSKI Isto toliko. CATHLEEN Sad, osim ove kuće, prodaj sve što imam; U neku drugu zemlju pođi i vrati se Sa mnogo stoke i s brodovima žita. DVORSKI Vaše gospodstvo prosvijetlio je Bog; Vi spasit ćete zemlju. CATHLEEN I ne oklijevaj! (DVORSKI izlazi. Ulazi SLUGA.) Jesi li uspio? Reci smjesta, blijed si! SLUGA Oči im gore ko u grabljivica, Ne usudih se prići.
CATHLEEN Bože, smiluj im se! Sve stare i slabe pusti ovoj kući, Jer moja tuga, od danas nadalje, Više ne postoji. (SLUGA izlazi. Neki glazbenici kreću za njim, neki zastaju u vratima. GROFICA CATHLEEN klekne kraj OONE.) Kaži meni, majko, Kako ublažit vrijeme, liječit ranu Što krvari u zemlji, kako srušit glad I kako đavla opet vratit tami? OONA Zlodusi stežu srca nam u rukama, Jer ona jabuka teče našim žilama, Pa da i prepuknu, tome nema lijeka Do glasa trube Svetog Mihovila. A s njom će svršit rastanak i starost, Tuča i kiša, glad i ludi smijeh; Mrtvi su sretni, u ušima im prah. ČIN
TREĆI
(Dvorana u dvorcu grofice CATHLEEN, kao i prije. Ulazi SLUGA i ide prema vratima oratorija.) SLUGA Još jedan hoće vidjeti vas, gospo. CATHLEEN (Iznutra.) A tko je? SLUGA Neki čovjek želi k vama, Sudeć po licu, nosi hitne vijesti, I opet neku ganutljivu priču. CATHLEEN (Izlazi na vrata kapelice.) Ni molitve ni počinka već nemam, Jer cijelog dana smjenjuju se glasnici I jedan drugom ulaze za petama, A svaka vijest je gora od prethodne. Tko je taj glasnik? SLUGA Aleel, onaj pjesnik.
CATHLEEN U svako doba on je dobro došao, Jer ne znam drugo što poput žica harfe, Toliko pamti sreću. (SLUGA izlazi. Ulazi ALEEL.) Jer ću sada Za kratak čas sve zlo zaboraviti. ALEEL Napusti, gospo, ovaj dvor i bježi Iz ovih šuma. CATHLEEN A kakvo zlo me čeka Što nije svuda, odavde do mora? ALEEL Ti što me šalju, idu nevidljivi. CATHLEEN Priča se da su mudri s drevnih brda Mudrost ti dali. ALEEL U suton, kad sam ležao Na travnatome sagu kraj jezera, U brdima, gdje smrtnik ne zalazi Nego tek labud - usnio sam plamen I nekog u vatri, s pticama nad glavom. CATHLEEN Aengus od ptica. ALEEL Može biti Aengus, Jer i on nosi anđeosko ime. Reko je, gospo, nek odeš iz tih šuma, Nek uzmeš još i Oonu, svoju maćehu, I dva-tri sluge, pa živite u brdima, U zvuku glazbe i u sjaju voda, Dok ovi dani tako zli ne nestanu. (Klekne.) Jer neka strašna smrt tu vreba na te, Zlo nezamislivo i tama velika, Nema tog ni u bajkama; ni mjesec Ni sunce neće ih raspršiti. CATHLEEN A ptice su mu nad glavom letjele?
ALEEL Da, bijele ptice. Kaže još, nek ostaviš Starog i vjernog slugu koj će hraniti Sve gladne, sklonit sve što lutaju, Dok bude hrane i u kući mjesta. CATHLEEN Zapovijeda mi da idem onamo Gdje nema smrtnih, gdje se samo labud Praćaka, a ti da harfu sviraš Kad sjena šume padne nam na vrata; Da pričamo dok šumi trstika, Dok noć nam ludo sunce ne otjera Tišinom i blijedim svijećama. Ne, ne, Ne mogu. Premda plačem, ne plačem Zbog sreće tog života, a tu ne vidim Ni puta ni svršetka. Niti plačem Od želje da ti opet gledam lice, Nego me noćna molitva utrudila. ALEEL (Obujmljuje joj noge.) Onaj što stvori ljude, đavle i anđele, Smrt i obilje, nek popravi si djelo; Jer kad se trudimo uzalud, a sve vidimo, Srce nam puca. CATHLEEN Kako bi takav spokoj svršio? ALEEL Blagotvorno. CATHLEEN Ti moje suze vidiš, A ja, na podu, tvoju ruku drhtavu. ALEEL Ja mišljah rane blažit. On bje od anđela. CATHLEEN (Okreće se od njega.) Ne anđeoski, nego od drevnih bogova, Sto lutajuć po svijetu bude srca Strastvena, ponosna, da ih ni anđeli Svih devet nebesa ne bi uspavali. (Ona odlazi do vrata kapelice. ALEEL još časkom, oklijevajući, njom svoje sklopljene ruke, a potom ih pušta da padnu.) Ne pružaj za mnom zaklinjuće ruke. Ovo se srce na zemlji otvorit neće. Zaklela sam se Njoj od sedam žalosti, Da pred njom molit ću, sve dok mi srce Ne izraste ko stablo, da ću
lišćem Šumorit dok nebo ne spasi moj narod. ALEEL Kad netko velik govori o ljubavi Nekome malom, prem da mu ljubav uskrati, Sto može on nego pružat ruke Da opet padnu, jer zna da su bile Previše smjele? (Odlazi prema vratima dvorane. GROFICA CATHLEEN učini nekoliko koraka prema njemu.) CATHLEEN Ako priče ne lažu, Tad kraljice su pastire uzimale, A kraljevi su prosjakinje vjenčali; Božje ti plodne vode teku mislima, Zbog njih si više nego kralj nego kraljica, A prazan vrč sam ja, ne ti. ALEEL U šutnji Rekoh ti sve pa zbogom; ipak, ne, Da poljubim ti ruku. CATHLEEN A ja lice, I neću reći zbogom. Često klonula, Čula bih rado harfu. ALEEL Ostat ne mogu, Svoju ću tugu sakriti u brdima Poslušaj samo gdje me brda zovu. (Oni časkom osluškuju.) CATHLEEN Čujem i ptice plač. ALEEL Tad odlazim Tamo gdje vjetar plače i voda plače I ptice plaču: tko ih ono zove Tri najstarija plača na tom svijetu? Pa zbogom, zbogom. S njima lutat ću, Jer mi pod krovom nema utočišta. (Izlazi.) CATHLEEN (Gleda kroz vrata za njim.) Više ga ne vidim. Sad je već na dverima. Moram na molitvu. Nek mi duh i srce Ne dršću jače no ove svijeće plamen. (Ona odlazi u kapelicu. Ulaze DVA TRGOVCA.)
DRUGI TRGOVAC Koji je čovjek to kroz dveri prošao, U sjeni dok smo stajali? PRVI TRGOVAC Aleel, njen dragi. DRUGI TRGOVAC Možda je njene misli od nas skrenuo, Pa robu mirno kupovati možemo. PRVI TRGOVAC Ne, ne, jer ona kleči. DRUGI TRGOVAC Vrata zatvori. A naše roblje, gdje je? PRVI TRGOVAC Idu za nama. Zar ne čuješ gdje pusu na stubama? Cijeli sam sat pod stablom na njih čekao. DRUGI TRGOVAC Zapovjedih ti da joj otmeš blago, A nađoh te gdje sjediš lijeno i dremljivo S bradom do koljena, dok su na sve strane, Ko šišmiši na grani, krovu il' prozoru, Zle ljudske duše visjele, a šumom su Ko živi plamen svud na vjetru lebdjela Prvotna bića. PRVI TRGOVAC S njom sam loše prošao, Od molitve joj žarke nisam mogao Prestupit prag, sve dok taj mladić nije U snove njenu molitvu pretvorio. Ti trebao si ubit jednog čovjeka. Kako je prošlo? DRUGI TRGOVAC Legoh se u liku Maloga janjeta devetmjesečnoga, Dolje na prekrižju: Otac Ivan prođe Tužan i zlovoljan, mrmljajući molitve; Tad pričinih se kao da sam jedan Iz njegove štalice, ali tad je spazio Crno mi uho; brevijar mu pao, On pobjegao, sve sam uz njeg trčao Jami dubokoj, u
nju je i propao. PRVI TRGOVAC Sad kad je mrtav, sutra ćemo biti Dušama pretrpani. A njegova duša? DRUGI TRGOVAC U torbu sam je strpao, al' ruka Što dizala je hostiju na blagoslov, Pobožnošću je oštrom kožu probila. PRVI TRGOVAC Na posao - to vrata su od riznice. (Izlaze kroz vrata na lijevoj strani i domalo opet ulaze, noseći preko ramena pune vreće.) PRVI TRGOVAC Ovo sam tako hrabro, sjajno smislio! Sad više neće podmićivat bijednike, Za robu našeg gospodara varati, Dok mi u šumskoj kući slamu mlatimo, A trava raste pragom i puž plazi Po prozorima i po blatnom tlu. Gdje luta, brate, onaj patuljasti rod, Koj ljude mrzi - gdje je porod plime? DRUGI TRGOVAC (Ide k vratima.) Već nestali su i odlutali su, Nevoljki radnici. PRVI TRGOVAC Pozvat ću ih amo. (Otvara prozor.) Dođite amo, amo rode vodeni, Dođite sva vi bića prvotna, Pustite neka val i bibavica Sami u cimbal svoj sad udaraju, Virove mora iz kose svoje stresite I skupite se tu! (Nakon stanke.) Sad čujem šum, Ko udar vala o daleke žale, A morska bića, poput svjetle pjene, U vrtlogu se šumskom stazom slijevaju I kako idu, poslušno se lišće I trave prema njima svijaju, A sušom izmoreno hrašće miluje Njihovih hitrih nogu žamorenje. DRUGI TRGOVAC Zelenci mali vole razuzdano Srce i pamet i nitko tko je s nama Ili uz anđele, ili nosi oružje Na strani dobra il' na strani zla, Ne
švrlja tako u smijehu valovima. (Gomila lica ispunjava tamu u prozoru. Jedan lik izdvaja se od drugih i govori.) DUH Tu nismo s voljom, jer ona čije zlato Moramo odnijet sad do šumske kolibe, Draga je našem rodu. Na zelenoj Livadi ukraj mora sto pastira živi I čuva njene ovce; svake večeri, Ostavljaju nam zdjele ovčjeg mlijeka Pred vratima, da pijemo kad zora Sve nas iz Finbarove kuće otjera, I prekine naš dugi ples pod brdom. PRVI TRGOVAC (Učinivši znak u zraku.) Pokorite se! Znakom sad vas vežem! DUH Znamenje zla već pali naša srca I poslušni smo. (Svi ulaze kroz prozor, te svatko iz velikih vreća uzima manje kese. Odjeveni su u zelene haljinice i kovrčave su kose, tek nešto manji od ljudi.) PRVI TRGOVAC A sad - nestanite! Nek smjesta odu, jer su čavrljava I jogunasta bića, što bi ubrzo Zaglušila nas svojim morskim brbljanjem. A sad, još novca. Kako žudim, brate, Da opet vidim lice gospodara. Čeznem za domom. DRUGI TRGOVAC A i ja sam umoran. (Odlaze i vraćaju se kao i prije, s punim vrećama.) DRUGI TRGOVAC (Pokazuje prema kapelici.) Kako da ovu ženu mi pridobijemo Za našeg gospodara? Ta bi bila biser, Tirkiz usađen posred krune njegove, Što tad bi sjala kao kruna Onoga Čije se ime reći ne usuđujemo. Sad, kad je vjetar prepun našeg roda, Što je ne ubijemo, što joj duh ne otmemo Prije nego se sjate čete anđela? (Iz jedne torbe ispadaju dijadem i hrpa dragulja.) PRVI TRGOVAC Tko probio je torbu?
DRUGI TRGOVAC Prsti Oca Ivana, Kad je kroz kožu pobjegao. Mislio sam, Kako je bio star i sitna duha, Da nije važno. PRVI TRGOVAC To se, brate, događa Kad duše krademo što nisu pravo naše. Da bismo ovaj dragulj dali gospodaru, On mora pasti svojom voljom slobodnom. Čula je buku, ugušit će nas sada Svece zazivajući. (Ide do vrata oratorija, otškrine ih i opet ih zatvara.) Ne, u san je pala. DRUGI TRGOVAC Al' ukućane štropot je probudio. Čuo sam topot nogu, lupu stolica. Ovamo idu. GLAS (Izvana.) Tu je nešto palo. DRUGI GLAS Ne, tamo dalje. TREĆI GLAS Ne, u kuli zapadnoj. ČETVRTI GLAS Zapadnu kulu pođimo pretražiti. PRVI TRGOVAC Imamo vremena neka samo traže. Sad zovi vatre: sve što same trnu, I one neprolazne. DRUGI TRGOVAC (Ide do prozora.) Nijedne nema više. Umorile su se i već odlutale Nevoljke radnice. PRVI TRGOVAC Sad ću ih privući. (Viče kroz prozor.) Dođite, ljudske duše izgubljene, Što jedna drugu u snu pijanome Usmrtile ste, kad ste sebe prodale, Sve vi, što usred svojih grijeha tužite, U
gmazove i zvijeri pretvorene, Vi lica strasti, amo, amo dođite Močvare, lokve okružene trstikom Napuštajte, vi bezoblične vatre, Što nekada ste bile ljudske duše, A sad ste jad što gasne. DRUGI TRGOVAC Nema ih. PRVI TRGOVAC (Čineći znak u zraku.) Sve amo, amo dođite! DRUGI TRGOVAC Sad čujem Plač, kao kad u oluji šumi trstika, A vatre prolazne i koje se ne gase Iz tla se dižu poput pare. Lišće i trave Stišću se, drhte i povijaju, Ledenim zrakom naglo udarene. PRVI TRGOVAC One su jedno sa svakim bićem rasapa, Zlom žudnjom, munjom, sušom, gladi, ludilom. (Cijela pozornica postupno se puni s neodređenim, što ljudskim a što životinjskim oblicima, a neki od njih su samo od svjetla.) Ti - ti i ti - sad ove torbe nosite. DUH Mi smo žestoke, likovi oluje. PRVI TRGOVAC Dođi i ti - i ti - i vreće dižite. DRUGI DUH Mi preslabe smo, život nam se gasi. PRVI TRGOVAC Dođite vi što nedavno ste umrle, I lik još ljudski nosite u snazi. (Dva seljaka kradljivca iz prošlog prizora stupaju naprijed. Njihova su lica svenula od velike muke.) Hajde, pravdaši, vreće zlata nosite! PRVI SELJAK Hoćemo, al' bez volje, jer je ona, Čije mi zlato sad ovako nosimo, U svome dobrom srcu sućut beskrajnu Čak i za izgubljene duše imala. U užasu se našem kadšto javlja, Za kratak tren, na njeno lice spomen, Noseći predah, krunu našem očaju,
Pa bolno plačemo. Da, pokorni smo, Jer obrnuta petokutna zvijezda, Taj znamen zla, sad srca nam propaljuje. PRVI TRGOVAC Kad ti safiri i ti dijademi I kese novca budu kod nas u kući, Neće vas više žeći - a sad idite. DRUGI TRGOVAC (Dižući dijadem s poda, stavlja ga sebi na glavu.) Ne - ne - dijadem ja ću nositi. PRVI TRGOVAC Još nemoj, brate, jer nitko i ne može Sve njeno blago odavde iznijeti, Tek dusi što za zlo i dobro su prelagani, A ako zli su, da se dobra sjećaju. Idite. - Neka idu jer su samotni, Vide li živu ljubav, još će jecati. (Pokazuje prema oratoriju.) Čuo sam, brate, tamo neke glasove, Što mute me. DRUGI TRGOVAC (Odlazi do vrata kapelice i zaviri unutra.) Na stubama oltara, Ona se u snu trza mrmljajući, I bunca „Oče naš." (PRVI TRGOVAC ide do vrata i stane uz njega.) Utihnula je. PRVI TRGOVAC Veliki naum imam - nije čudo, Jer potječem iz moćnog pakla devetog, Gdje svi su kraljevi. Probudit ću je, I u sve misli njezine ću tada Primiješat misao o tome da nam služi. (Poviče kroz vrata u kapelicu.) Spomeni nas u molitvama svojim! (GROFICA CATHLEEN se budi i izlazi na vrata oratorija. TRGOVCI opet silaze u dvoranu. Ona sad stoji na vrhu kamenih stuba.) CATHLEEN Što biste, gospodo? PRVI TRGOVAC Mi smo dva trgovca Iz tuđe zemlje. Vama vijesti nosimo. Oprostite nam nagli ulazak, jer dveri bile su otprte, pa smo ljude tražili.
CATHLEEN Te otvorene dveri dobrodošlicom Primaju uvijek gladne i boležljive I svakog koji bježi od zla vremena. Trgovci, koje dobro? PRVI TRGOVAC Vidjeli smo U močvarama, teško bolesnog, Čovjeka koji za vas stoku kupuje. Vidjesmo još i vaše žitne brodove U mrkloj noći, u takvoj bezvjetrici Da svi ferali gore im nepomično, Ogledajuć se u moru na utihi. CATHLEEN Bogu i Mariji, anđelima hvala. Još uvijek imam vreće novca, kupit ću Brašno iz zaliha onih trgovaca Što su na gladi htjeli zaraditi. Vi znate svijet i znate čitat znamenja: Kad će već prestat ove žute magle Vući se poljem, kad će ova velika Vrućina proći i kad će trava iznova Zelene svoje mladice pokazati? PRVI TRGOVAC Promjeni znaka nema idu isti dani, Zelenilo je mrtvo stoka je mrtva U' umire - na sve je magla pala, Od bolesti i žege još je gušća. U tebi sva je nada ove zemlje. CATHLEEN A zlodusi što duše kupuju? PRVI TRGOVAC Čuli smo, kažu, vučje glave imaju, A tijela, sasušena vatrom paklenom, Hitra su ko oluja; drugi govore Da sitni su i prosti; neki, pak, Da jako sliče drugim smrtnicima, Tek su visoki, smeđi, puno putuju, Upravo kao mi. Al' svi se slažu Da neku čudnu moć u oku imaju Što ljude svija, pa tad mrežu baca Na duše njihove, i da svi bi rado Bijedni plamičak svoga duha prodali, Kad ti ih ne bi svojim zlatom štitila. CATHLEEN Bogu i Mariji, anđelima hvala Da imam blaga. A pošto prodaju?
PRVI TRGOVAC Zlodusi daju i više od sto kruna Za dušu ubogu, ko onu koja sada Kraj tvojih dveri uz vratnice spava. Ne vrijedi sitna duša ni sto para. Ali za dušu poput tvoje, dali bi Kruna sto tisuća, a i više, kažu. CATHLEEN Gdje može hrpa zlata dušu platiti? Zar zelen grob je tako strašna stvar? PRVI TRGOVAC Prodaju jedni jer novac jako blista, A drugi jer se strašno boje groba, Treći jer susjed već je dušu prodao, A neki stoga jer čudno uživaju Odbacujući nadu i veselje, Gubeći svaki otpor, da na kraju Rašire ruke vječne vatre plamenu, Ko brod na vjetru i pod punim jedrima: Tome toj radosti gubitka ljudi bi Svi pohrlili, da nema tvojeg zlata. CATHLEEN Trgovce, ima nešto u tvom glasu Čega se plašim. Dok si sada pričao Kako uz dušu čovjek i Boga gubi, Tvoje su oči krijesile, a umor Naglo je s tebe spao. Kad si rekao Da moje bijedno zlato služi ljudima, Obojica ste čudan smiješak imali. PRVI TRGOVAC Tek smijemo se ludim ljudskim grijesima, Jer vidjeli smo mnoge zemlje i ljude. Čudno, ta čeljad samo još se njiše Na uzici sa gospođine cipele, A pod njima su milje vječnog plamena. CATHLEEN U vama ima nešto čeg se bojim, Nečeg što nije naše. Gdje ste rođeni, U kojem kutu svijeta najdaljeg? (DRUGI TRGOVAC, koji je osluškivao na vratima zdesna, ide naprijed, a kako prilazi čuju se glasovi i štropot nogu na vratima, njemu s lijeva.) DRUGI TRGOVAC (Ustranu, PRVOME TRGOVCU.) Pođimo sad u predvorju su - žurno, Jer poznat će nas i srca nam sledit Sa Zdravomarijama, i kožu nam pržit Sa svetom vodom.
PRVI TRGOVAC Gospo, jahat moramo Još mnogo milja, a sve prije zore; Konji nam topću već nestrpljivo. (Izlaze nadesno. Uzvici prestaju. Nekoliko seljaka ulazi u istom času na suprotna vrata.) CATHLEEN Što biste htjeli? SELJAK Uz vatru dok smo drijemali I drevne priče pričali, mi zvek smo čuli Prosutog novca, al' nismo našli nikoga. CATHLEEN Preplašljivi ste. Ja ništa nisam čula. STARI SELJAK Da, plahi smo, jer riječi bogatuna Mogu nam srušit kuću, a od suše Ginu nam sadnice u zemlji jalovoj; Mi robovi smo vjetru, tuči, poplavi, Strah trese našim rukama na tržnici I drijema s nama ukraj naših ognjišta. Zle slutnje su nam srcu prirođene Ko što su šare i mrlje ptičjim jajima. CATHLEEN U ovom domu zlih se slutnji ne bojte. (OONA ulazi na lijeva vrata.) OONA Gle, riznica je, jao, provaljena, A vrata otvorena, zlata više nema! (SELJACI se oglase žalosnim uzvikom.) CATHLEEN Mir. (Uzvici prestaju) Vidjeste li nekog? OONA Jao nama, Naša je dobra gospa blago izgubila! CATHLEEN Vas trojica - na konje i pojurite, Imanje onom koji nađe lupeže! (Dok ona to govori, ulazi čovjek s ključevima o pojasu.)
SELJAK Vratar sav drhče! VRATAR Tu nema više pomoći; Ovdje su bili đavli. U dverima su Kraj mene dvije sove proletjele, Šapćući ljudskim glasom. STARI SELJAK Bože sačuvaj! CATHLEEN Starce, Bog nikad vrata ne zatvara Da druga ne otvori. Sva sam očajna, Jer javlja mi se najtužnija odluka: Al' vazda čuvam vjeru. Ljudi, žene, Sad utihnite, jer Bog svijet ne napušta Već pred njim stoji, glinu oblikuje I u njoj svoju sliku. Oduvijek se Njegovim prstima blato opiralo, Težeći natrag svom bezobličju; Kadšto se smrvi, i tad narod strada, A kadšto, kao sada, krivo krene, I tad se horda zloduhova rađa. (SELJACI se prekriže.) Al' pustite me sad, jer očajna sam, I čujem šapat onkraj grmljavine. (Ona silazi s vrata kapelice.) Čekajte časak: kad se opet nađemo, Zaboravit ču možda. Oona, uzmi Ova dva ključa - od mljekare i smočnice. (Obraća se STAROME SELJAKU.) A tebi ovaj. On je od sobe gdje su Ljekovite trave, suhi kukurijek, Sporiš i jedič, trputac, stolisnik I mnoge druge; a knjiga o liječenju Leži na polici. Ti češ shvatiti, Jer si več liječio koze i drugu stoku. STARI SELJAK Zašto to činiš, gospo - zar si vidjela Svoj lijes u snu? CATHLEEN Ah, ne, to nisam vidjela, Nego se u meni budi tužna odluka. Čula sam plač i jauk u sto koliba, Pa moram dolje, dolje, ne znam kamo. Za lude od gladi, za uboge molite, Molite, dobri susjedi. (Svi SELJACI kleknu. GROFICA CATHLEEN uspinje se stubama o i okrenuvši se stoji časkom nepomična, a tada jakim glasom zavapi.) O, Marijo, Anđela kraljice, i Svi Sveti, zbogom!
ČIN
ČETVRTI
Koliba SHEMUSA RUE. DVA TRGOVCA sjede svaki na svom kraju stola, sa svitcima pergamenta i mnogo malih hrpica zlata pred sobom. Kroz otvorena vrata, u dnu, vidi se soha u kojoj je postelja. Na postelju je položeno tijelo MAIRE, oko nje gore svijeće. PRVI TRGOVAC Ona nas ženska pljačkat neće više, U škrinjama su njenim tek još miševi. DRUGI TRGOVAC Prošle sam noći, u obliku sove, Pohrlio do stijena Donegala, Pa vidjeh kako jakom plimom nošene, Plutaju lađe što za nju žito nose. Za pet su dana tu. PRVI TRGOVAC Ja krenuh istočno, Ko siva sova što leprša zorom, I vidio sam devetsto volova, Kako ih gone željeznim šiljcima, I bit će, brate, ovdje za pet dana. DRUGI TRGOVAC Što znači, još pet dana trgovine. (Dok oni razgovaraju, ulaze seljaci koje vode TEIG i SHEMUS. Oni stanu svaki s jedne strane vrata, držeći ih u nekom redu, te ih povremeno potiču kretnjama i šaptom.) Otkad je suša, samo se gomilaju, Kao na pustom vjetru lišće jesenje. Dođite amo! PRVI TRGOVAC Tko hoće sklopit posao? SHEMUS Nemaju hrabrosti, jer im fali hrane, Osim njih četiripet. Evo vam jednoga. SREDOVJEČNI ČOVJEK Sklopit ću posao, ako dobro platite. PRVI TRGOVAC (Čitajući s pergamenta.) John Maher, imućan i trome pameti, Ćutila mirnih, ne baš smjela srca. Anđeli drže da je njihov. Dvjesto kruna, A sve za dušu, mali dašak vjetra.
ČOVJEK Ja tražim tristo. Tu ste pročitali Da nisam vaš ni kad mi vrijeme istekne. PRVI TRGOVAC Ali još nešto piše tu - da noću, često, Budi ga strah da ne osiromaši. Tu ti je pukotina - evo dvjesto kruna. (ČOVJEK ih uzima i odlazi.) DRUGI TRGOVAC Tržite, dajte - zar ni duše nemate? Već i zbog dobrog glasa vaše župe Dođite, prodajte, il' zauvijek gladujte. Gle, Shemusova Maire nije htjela, I umrla je, pa sad u cvijeću leži, Sva okružena svijećama u bocama. JEDNA ŽENA Kako ćeš platit meni? PRVI TRGOVAC Daj da vidimo: Blaga i pristala i još mlada. Malo! (Čita s pergamenta.) U malom vrču skriva pisma ljubavna, Gore na polici, između soljenke I pješčanoga sata. ŽENA Papir sablazni! PRVI TRGOVAC (Čita) Skriva od muža koji konje kupuje, Pa često izbiva. Ti si naša sigurno. Dajem pedeset kruna. (Ona se okrene da će otići.) Dobro, stotinu. (Ona ih uzima i odlazi među ljude.) Tržite, dajte! Samo iz milosrđa Hoćemo takve duše, jer zbog tisuća Grijeha nam one već dugo pripadaju. Dođite, prodajte! Ili gladujte, Dok kost i koža ne budete. Prodajte, II' živite od trave i od kopriva. Zar sanjate da glad će sama proći? Zdrava je, jaka, to je moje djelo I mojeg gospodara; prestat neće, Sve dok ne postignemo svrhu. Žuta magla Nosi je svud po vašim suhim poljima, Puna je sablasti onih izgubljenih, I svakim danom sve je smrtonosnija.
Od nje se mrači dan. I zar je spokoj Što lešinar ga pozna tako užasan? Sve duše vjerne našem gospodaru, I one što žive s drugim duhom velikim, Našle su cilj, svoj mir, dok vi se bacate I ljuljate na vazi uvijek nemirnoj. (Ulazi ALEEL. Žice na njegovoj harfi su polomljene.) ALEEL Na, uzmi dušu, jer mi je dojadila, A novac neću. PRVI TRGOVAC (Čitajući.) Čovjek od pjesama: Sam je u prigušenoj strasti ljubavi, Živi mu um od bogova i pjesama O borbi fenijskoj i irskim kraljevima, Nije ga briga za ljudski život običan, Al' sad se mijenja! ALEEL Da, jer njeno lice, Grofice Cathleen lice, sa mnom živi, 1 tuga svijeta povrh njena čela. Plač mi je ovih žica mučan postao, Stog sam ih razbio. Sad i dušu uzmi. PRVI TRGOVAC To ne možemo: tvoja je duša njezina. ALEEL Samo je nosi. Njoj ne može pomoći, A mene je umorila. PRVI TRGOVAC Ne, ne, Taknut je ne smijemo. ALEEL Zar je vaša moć Toliko mala, da ju moram snositi Sve svoje dane? Prezirem vas! PRVI TRGOVAC Odlazi! Ovaj me smućuje. (TEIG i SHEMUS vode ALEELA natrag u gomilu.) DRUGI TRGOVAC Njegov pogled tjera mi Užasan strah u kosti, brate.
PRVI TRGOVAC Sagni se, Poljubi obruč što ga naš gospodar Poljubio je, kad nas je amo slao: Opet ćeš steći mir. (DRUGI TRGOVAC ljubi zlatni kolut što ga PRVI TRGOVAC nosi oko glave.) SHEMUS Aleel mu je ime, I luduje već mnoge ove dane, No nije opasan: dođe mu i prođe, I vodit ga se može poput djeteta. PRVI TRGOVAC Tržite! Dajte! Zar ste gluhi? Prodajte! SHEMUS Kažu da ženama cijenu spuštaš previše. PRVI TRGOVAC Velike evo cijene: kruna tisuću, Za staricu što bješe ružna oduvijek. (Jedna STARA SELJAKINJA dolazi naprijed) O njoj je jedva nešto zapisano; Perad je krala kad je loša ljetina, Ali je dva put tjedno išla u crkvu, A dugove je, kad je mogla, plaćala. Uzmi svoj novac. STARA SELJAKINJA (Nakloni se koljenom.) Bog vas blagoslovio. (Krikne.) Ah, presjekla me jaka bol, gospodine! PRVI TRGOVAC To ime je ko oganj duši prokletoj. Odlazi! (Ona odlazi.) Gledajte kako zlato šija, Prodajte: to je baba malo vrisnula, I već se bojite! JEDAN SELJAK Ja nisam kukavica. Prodajem pola duše. PRVI TRGOVAC Kako misliš, pola?
SELJAK Pol svoje prilike za nebo. PRVI TRGOVAC Piše tu, U svakoj stvari da je vrlo umjeren, I sjedi točno po sredini vage, Ni zla ni dobra nikom nije činio. Odlazi, nećemo te. DRUGI TRGOVAC Dalje, tko je sljedeći? PRVI TRGOVAC Što biste, da se drevnom domu vratimo, I našoj vječnoj gozbi? Dajte, prodajte, I smjesta ćemo natrag, gospodaru. Na posao! SELJACI (Viču.) Grofica Cathleen dolazi! CATHLEEN (Ulazeći.) Vi opet trgujete? PRVI TRGOVAC Tebi usprkos. Što tebe sada vodi amo, svetice Očiju safirnih? CATHLEEN Dušu prodajem, Al’ skupo! PRVI TRGOVAC Vrijedi li, tad nije važno. CATHLEEN Gladuju ljudi, stoga i navaljuju U gomili. Al' njihov plač sam čula, Danju i noću zvoni mi u ušima; Stog hoću petsto tisuća dukata Da prehranim ih, sve dok jad ne mine. Hoću da bijedne duše što si kupio Za svoje zlato, Bogu čiste pošalješ, A duša koju prodajem je moja. SELJAK Ne, nemoj, jer naše bijedne duše nisu Bogu toliko drage kao tvoja.
Što činilo bi nebo, gospo, bez tebe? DRUGI SELJAK Gle, kako stežu pandže u rukavicama! PRVI TRGOVAC U redu. Petsto tisuća. Mi plaćamo. Ovdje je zlato. Dok si ti govorila, Duše su uvis htjele, jer ti lice Veliku svjetlost na njih prosipa. Srca im puni plamenom kolebljivim, Čime je sav naš težak trud upropašten, Jer najprije se Njegov duh pomakao Nad vodama i od nas ih je ukrao; Još otprije su ove duše bile Tek na pol naše, jer oči tvoje svjetlosne Prošle su kroz njih, sadržaj im uzele. Stog ti potpisat moraš: valja pripaziti Kad kupujemo duše poput tvoje; Potpisuj ovim perom: s pijetla je Koji je kriknuo, kad je ono Petar Lako zatajio svoga gospodara, I tko s njim piše, u paklu čašćen biva. (CATHLEEN se naginje naprijed kako bi potpisala.) ALEEL (Probija se naprijed i otima joj pergament.) Prepusti sve nebesa Stvoritelju. CATHLEEN Ja misli nemam: čujem plač - tek plač. ALEEL (Bacajući pergament na tlo.) Vidjeh pod glogovom živicom priviđenje: Ovi će ljudi još čuti gdje arhandeli Valjaju šuplju Sotoninu lubanju Niz vrhove planina. PRVI TRGOVAC Vodite ga. (TEIG i SHEMUS grubo ga odvuku, tako da padne na pod među seljake. CATHLEEN pokupi pergament i potpiše ga, potom se okrene seljacima.) CATHLEEN Uzmite novac i sad za mnom pođite. Daleko od ovog zagađenog mjesta, Svakome dat ću dosta novaca. (Ona izlazi. Seljaci se zgrnu oko nje i ljube joj haljinu. ALEEL i DVA TRGOVCA ostaju zajedno.) DRUGI TRGOVAC Dani su našeg teškog truda svršili.
PRVI TRGOVAC Kruni Sotoninoj skupocjen dragulj nosimo. DRUGI TRGOVAC Moramo poći dok ne umre čučati Na vrhu kule ko dvije sive sove, Stražarit duge godine i čuvati Skupocjeni naš alem, čekajući Da zgrabimo joj dušu. PRVI TRGOVAC Treba samo Nad njenom glavom lebdjeti u zraku, Jer ona neće dugo: kad je dolazila, U njoj sam odmah tamu groba spazio, Hod joj je bio težak poput olova, Kad pogledah u zemlju, kao da su Crvi je zvali, a kad je potpisala, Tad srce joj je puklo. Tiho! Čujem Mjedena vrata pakla gdje su škripnula, I kako kroz njih struji vječno bančenje, Da ohrabri nas. DRUGI TRGOVAC Poleti zrakom, pernati, Ususret njima, s njenom dušom čvrsto U svojim kandžama. (Oni izjure van. ALEEL dopuie do sredine sobe. Pao je sumrak, te dok prizor traje, postepeno postaje mračnije. U daljini se čuje mrmor grmljavine i zvuči oluje koja se diže.) ALEEL Mjedene dveri sad su otvorene, Izlazi Balor na svojim teškim kolima, A zlodusi su svoje od vremena Umorne kapke podigli s očiju Što odvazda su bogove pretvarale U kamen; izlazi Barach, izdajnik, I Cailitin, po rodu pohotnik, Što druidsku je slabost i još propast Na kćer Sualtama i Dectore bacio; I kralj veliki kog je ščepo Pakao Već kad je Naisi ubio i srce Deirdre slomio; zbog tog su im glave Svima na jednu stranu povijene, Jer dok su živjeli, tad ratovali su Sa zadrtom i podmuklom gorčinom. (Ulazi OONA, ali ostaje stajati kraj vrata. ALEEL se napol pridiže, oslanjajući se na jednu ruku i koljeno.) ALEEL Skutri se, stara čapljo, sred oluje.
OONA Grofica Cathleen, gdje je? Cijelog dana Bila je blijeda i slaba: kad je rukom Taknula moju na vretenu, tresla se, A sada ne znam gdje je samo otišla. ALEEL Druge je prijatelje ona izabrala I sada putuju nekim šupljim svijetom. (Pokazuje prema dolje.) Najprije Orchil, blijeda, divne glave, Tijela sjenovitog poput traka magle U zoru, jer ona koja žudnju budi, Srce od krvi ima dok druge umiru; Oko nje lebdi mnoštvo žena maglenih, Što đavle mame svojim blagim smijehom; A za njom četa grijeha vruće krvi, Svima su sitni bijeli nokti izrasli U oštre kandže. (Grabi OONU i dovuče je do sredine sobe, te žestokim naglim kretnjama Pokazuje prema dolje. Vjetar urla.) Sada pjesmu začinju, Još im je glazbe ostalo na jeziku. OONA (Baca se licem o pod.) O Stvoritelju, zaštiti je od zloduha, Treba li duša propast, uzmi moju. (ALEEL klekne kraj nje, ali kao da ne čuje njezine riječi; zuri dolje kao da vidi kroz zemlju. Seljaci se vraćaju. Oni nose groficu CATHLEEN i polažu je na tlo ispred OONE i ALEELA. Ona leži kao daje mrtva.) OONA Toliko lonaca, svi od grube gline, Da uspiju, a kristal da se razbije. (Ljubi ruke grofice CATHLEEN.) SELJAK Pod stablom bili smo gdje staza zavija, Kad je problijedila smrtno i preminula, Noseć je amo, strašan prolom oblaka Zatamnio je svijet i s nama tresao: Vrata poduprite, jer još nismo vidjeli Oluju crnu, silnu, slijepu, tako naglu. (Jedan seljak blizu ulaza namješta gredu preko vratiju.) OONA Ona se budi iz svoje nesvjestice! CATHLEEN O, držite me čvrsto, jer oluja Vuče me sa sobom.
(OONA ju uzima na ruke. Neka žena stane naricati.) SELJAK Mir. DRUGI SELJAK Tiho. SELJAKINJA Samo tiho. DRUGA SELJAKINJA Tiho budite. CATHLEEN (Dižući se napola.) Sve vreće s novcem pod noge mi dajte. (Polažu joj vreće do nogu.) Kad umrem, starog Neala dovedite, Nek svakog sasluša i sudi, pa nek dijeli: On travama vas liječi pa zna najbolje Tko je u manjoj, tko u većoj nevolji. JEDNA SELJAKINJA (Straga iz gomile.) Hoće li on iz vreća dati dovoljno Da moja djeca mogu preživjeti? DRUGA SELJAKINJA Kraljice Neba i Svi Sveti, Blaženi, Odriješite je, makar svi mi propali. CATHLEEN Sagnite svoja lica, Oona i Aleel, Da u njih gledam ko što lastavica Pod strehom gnijezdo gleda prije nego Na hučno more odluta; i ne plačite Predugo, jer na velikom oltaru Mnogo je svijeća, a pokoja i padne. Ti, što si pjevao o našim starima, Koji su znali teški teret svijeta, Imajuć samo dah u svojim tijelima, Želim ti zbogom. Zbogom tebi, Oona, Što lan si samnom prela, tako blaga Ko njihov san kad svaki ples se svrši: Oluja hara mojom kosom. Moram poći. (Umire)
OONA Dajte mi zrcalo. (Jedna žena donosi joj iz one druge sobe zrcalo. OONA ga drži pred usnama GROFICE CATHLEEN. Sve je za trenutak tiho. A potom, ona napola krikne.) Mrtva. O, umrla je! JEDNA SELJAKINJA Bila je veliki bijeli ljiljan svijeta. DRUGA SELJAKINJA Bila je ljepša od svih blijedih zvijezda. STARA SELJANKA Biljčica koju ljubljah slomljena je. (ALEEL uzima zrcalo od OONE i baca ga o pod, te se ono razbija u komadiće.) ALEEL U sto komada razbij se, jer lica Što krasilo te, sada nema više: I umri, tupo srce, jer je ona, čije Su riječi tebe živim duhom stvorile, Preminula, a ti si ostao Tek puka gruda strastvene prašine; Ti gorda zemljo i šumno more nestanite, Jer njezin plahi korak više ne čujete, Jer sad ste sami usred bučnog rata (On ustaje; gotovo svi drugi kleče, ali tama je postala tako velikom, da vide samo pomiješani oblici.) A ja, koj sad plačem, Anđela protiv đavla. Ja proklinjem vas, Sudbo, Vrijeme i Mijeno, I jedino se nadam času velikom Kad propast ćete u ponor bezdani. (Bljesak munje, kojemu odmah slijedi grom.) SELJAKINJA Na koljena sa njim, jer kletve njegove Navlače na nas munje i gromove. ALEEL Davli i anđeli sad se zrakom tuku, Mač mjeden tuče po brončanoj kacigi: (Bljesak munje, potom odmah udar groma.) Sjajna je sulica, praćkom izbačena, Baloru oko probila i mračne čete Vrište u bijegu, ko u drevnim danima. (Sve se gubi u tami.)
STARAC Gnjev Svemogućeg, zbog velikih nam grijeha, Utrnuo je svijet i umrijet moramo. (Tamu raskida svjetlost vizije. Seljaci kao da kleče na stjenovitoj strmini planine, a magla puna oluje i svjetlo koje se stalno mijenja promiču iznad i iza njih. Pola u svjetlu, pola u sjeni, stoje naoružani anđeli. Njihovi oklopi su stari i trošni, njihovi mačevi bez sjaja i izudarani. Stoje kao da lebde u zraku, u bojnom rasporedu, te gledaju prema dolje, strogih lica. Seljaci se bacaju na tlo.) ALEEL Na dveri Pakla poluotvorene Više ne gledajte, nego meni zborite, Mene je Bog u pamet udario, Da više ne živi u smrtnim stvarima; O njoj što ovdje leži pričajte. (Grabi jednoga od anđela.) Govori, il' u vječnost nećeš više! ANĐEO Svjetlost se probija: biserne su dveri Sirom otvorene, ona u mir stupa, A Marija sa sedam rana u srcu Usne joj ljubi, svoju svetu kosu Licem joj prosipa; Svjetlo Svjetlosti Gleda na nakanu, ne na samo djelo, Dok Sjena Sjene na čin motri jedino. (ALEEL pušta anđela i klekne.) OONA Onima reci što već u miru bivaju, Da umrijet hoću i poći k njoj u ljubavi; Ko crni volovi gaze svijetom godine, Bog, njihov pastir, otraga ih podbada, Od njihovih sam nogu ja već slomljena (Zvuk rogova iz daljine kao da dolazi iz samog srca svjetlosti. Vizija polako nestaje, a likovi seljaka koji kleče, počinju se blijedo pojavljivati u tami.) SVRŠETAK Grofica Cathleen Drama je izvedena 1899. u Dublinu. Nakon burnih reakcija autor ju je preradio dodavši joj ljubavnu scenu između barda Aleena i grofice i u tom je obliku izvođena u Americi i Irskoj. Ta verzija u izdanju The Macmillan Company iz 1907. predložak je i tom prijevodu. Drama se temelji na priči koju je autor pročitao u irskim novinama. Pokušavajući otkriti njezin izvor, shvatio je da je novijeg datuma, prevedena s francuskoga, a autor joj je Leo Lespes. Drama je u svojoj simbolici kršćanska, ali se pojavljuju i aluzije na keltske mitološke likove: Oisin je pjesnik čije ime znači malo srnče. On je sin vođe Fenijanaca, legendarnih irskih ratnika i Saeve (koja je potomak Sidha, staroirskih bogova). Niamh je prekrasna vilinska kraljica koja odvodi Oisina u Zemlju mladosti. Fergus je kralj Ulstera koji je abdicirao i legendarni pjesnik Crvene grane.
