JAVNA USTANOVA GIMNAZIJA “VASO PELAGIĆ” BRČKO DISTRIKT BOSNE I HERCEGOVINE
MATURSKI RAD IZ PSIHOLOGIJE TEMA: UTICAJ MALIH GRUPA NA POJEDINCA
_______________________
___________________________
Kandidat: Sanja Abadžić
Mentor: Ivana Kokanović, prof.
BRČKO,MAJ 2015. GODINE
REZIME
U svakodnevnom govoru „grupom“ nazivamo dvoje ili više ljudi koji se po nekoj karakteristici mogu izdvajiti od ostalih (srednjoškolaci, penzioneri, radnici
i sl). „Grupom“
označavamo i mnoštvo ljudi okupljenih na nekom mjestu (publika u pozorištu ili na stadionu). Kada socijalni psiholozi koriste ovaj pojam,
oni, kao posebno važan izdvajaju kriterijum
psihološke bliskosti(povezanost i međusoban uticaj članova grupe). Prema njima, grupa je skup međusobno
povezanih
ljudi
koji
imaju
neki
zajednički
cilj
i
izvjesne
zajedničke
karakteristike.Najvidljivija karakteristika male grupe je ograničen broj članova (od 2 do 20), što im omogućava da gotovo svakodnevno, neposredno i prisno kontaktiraju. U maloj grupi postoji intenzivna interakcija među članovima, njihova uzajamna zavisnost, kao i snažan uticaj grupe na mišljenje, osjećanja i ponašanje svojih članova. Takve grupe, koje snažno utiču na svoje članove su: porodica, vršnjačka grupa, odjeljenje, radna grupa, susjedi u manjoj kući itd.
Sadržaj Uvod...........................................................................................................................................1 1.
POJAM I KARAKTERISTIKE GRUPE...........................................................................2 1.1
Vrste grupa...................................................................................................................3
1.2 Formiranje grupa..............................................................................................................4 2.
RUKOVOĐENJE GRUPOM............................................................................................6
3.
MALE GRUPE I NJIHOV UTICAJ NA POJEDINCA.....................................................8 3.1
Karakteristike male grupe............................................................................................9
3.2 Porodica i njen uticaj na pojedinca..................................................................................7 3.2.1 Karakteristike odnosa u porodici..............................................................................9 3.3
Grupa vršnjaka i njihov uticaj na pojedinca..............................................................10
3.3.1 Karakteristike vršnjačke grupe................................................................................10 3.4
Školsko odjeljenje i njegov uticaj na pojedinca........................................................11
3.5 Radna grupa i njen uticaj na pojedinca..........................................................................12 Zaključak..................................................................................................................................13 Literatura..................................................................................................................................14
Uvod
Ljudi pripadaju većem broju različith grupa. Sa rođenjem postajemo članovi porodice, zatim smo članovi vršnjačke grupe, pa školskog odeljenja, bračne zajednice, radne organizacije, raznih političkih i drugih organizacija i udruženja. Čovjek je istovremeno član više velikih grupa(države u kojoj živi i nacije kojoj pripada). Pripadništvo određenim grupama utiče no samo na trenutno ponašanje ljudi nego i na formiranje novih osobina i karakteristika kao i na ponašanje u celini (nije isto da li će se dete tokom života družiti sa “dobrim” vrsnjacima ili će pripadati uličnoj bandi). U toku funkcionisanja grupe javljaju se psihološki fenomeni na koje ne nailazimo pri proučavanju izolovanog pojedinca (sami pojmovi kao što su rukovođenje, moć, položaj ne bi postojali bez pojma grupe). Najvidljivija karakteristika male grupe je ograničen broj članova (od 2 do 20), što im omogućuje da gotovo svakodnevno, neposredno i prisno kontaktiraju. U maloj grupi postoji intenzivna interakcija među članovima, njihova uzajamna zavisnost, kao i snažan uticaj grupe na mišljenje, osjećanja i ponašanje svojih članova. Tako tvoje ponašanje na ulici, u diskoteci, na izletu dobrim dijelom određeno je i „mišljenjem“ tvoje porodice. Iako nijesu neposredno prisutni, tvoji roditelji utiču na to kako ćeš se ponašati i van kuće. Grupe koje snažno utiču na svoje članove su: porodica, vršnjačka grupa, odjeljenje, radna grupa, susjedi u manjoj kući itd. Karakteristike male grupe su sledeće: - Ograničen broj članova (nikada tako veliki da se ne bi mogao ostvariti neposredan kontakt) - Uzajamno opažanje(članovi ne samo da se međusobno poznaju, već svakodnevno zajedno obavljaju neke zajedničke aktivnosti) - Neposredna interakcija(u velikim grupama interakcija je više posredna, ovdje je interakcija neposredna, licem u lice) - Uzajamna zavisnost i uzajamni uticaj(na stavove, ponašanje)
1
1. POJAM I KARAKTERISTIKE GRUPE
Udruživanje u grupe se najčešće objašnjava: Zadovoljavanjem različitih potreba čovjek je član grupe jer smatra da tim članstvom može zadovoijiti različite potrebe, kao što su za egzistencijom, za afirmacijom, za emocionalnom vezanošću.Čovjek je osim biološkog i socijalno biće, tako da je njegova bitna odlika drustvenost. To je urođenja tendencija koja je karakteristična kako za primitivne organizme (amebe) tako i za čovjeka. Čovjek oseća potrebu da bude okružen drugon ljudima i da kontaktira sa njima. Potreba za društvom je naročito: snažna u potpunoj izolaciji. Izvan društva bio bi nemoguć razvoj ličnosti, specifičnih ljudskih osobina i obrazaca ponašanja. Proučavanje grupe je predmet proučavanja mnogobrojnih nauka kao što su : sociologija, filozofija, antropologija. Na razlličite načine svaka od ovih nauka pristupa ovom problemu, ali su svrhe proučavanja zajedničke za sve. Izučavanjem karakteristika grupnog ponašanja i korišćenjem saznanja o grupi mi potpunije upoznajemo i boije razumemo pojave koje u vezi sa grupom izucava ma koja nauka.Uticaj grupe na razvoj određenih osobina licnosti. Zavisno od okruženja u kome se pojedinac nalazi od toga kako se ostali članovi ophode prema njemu zavisi će kako njegovo trenutno tako i trajno ponašanje. Naročito je značajan uticaj porodice i vršnjačke grupe. Članstvom u grupi pojedinac počinje da mijenja svoje stavove i da prihvata grupne. Javljaju se ponašanja karakteristična za grupu, a među njima konformiranje grupno rešavanje problema, grupno odlučivanje. Bi1o je mnogo pokušaja da se dođe do jedne definicije koja bi obuhvatila sve vazne podatke vezane za grupu. Razni naučnici u svojim definicijama ističu značaj različitih karakteristika grupe. Jedni ističu značaj razvijene interakcije drugi zajednički cilj, zajedničke norme ponašanja, svest o pripadnosti, strukturu grupe.Jedna od mnogobrojnih definicija je: “psihološku grupu možemo definisati kao dva ili više lica koji ispunjavaju sledeće uslove : - odnosi među članovima su uzajmno zavisni - ponašanje ma kog člana utiče na ponašanje drugih članova - članovi imaju zajedničku ideologiju - skup verovanja, vrednosti, norme, koje regulišu njihovo uzajamno ponašanje. Ta se ideologija razvijala dok članovi grupe rade zajedno na zajedničkim zadacima i sa 2
vremenom ona postaje do izvesnog stepena svojstvena njima kao članovima grupe i izdvaja njihovu grupu od ostalih grupa.”1 Međutim, pošto je.sam termin grupa jako širok i obuhvata veći broj skupina nemoguće je da se sve one obuhvate jednom definicijom. 1.1. Vrste grupa
Postoji veliki broj grupa koje se mogu klasifikovati na različite načine. Jedan od načina klasifikovanja grupa je struktuiranost. Na osnovu nje moguća je podela na: -
NESTRUKTUIRANE (publika, masa, socijalni pokret)
-
STRUKTUIRANE (male, velike društvene grupe, organizacija) Za sve grupe bilo da su one struktuirane ili nestruktuirane zajedničke su sledeće
karakteristike:
Određeni broj osoba, da bi smo uopšte mogli da govorimo o grupi. Potrebno je da postoji
veza između određenog broja osoba, koji može biti veći ili manji. Kod nestruktuiranih taj broj može da bude veoma veiiki i do nekoliko miliona, dok kod struktuiranih taj broj može da bude i veoma veliki, ali i veoma mali.
Druga karakteristika je povezanost članova, npr. da članovi imaju slična
interesovanja. NESTRUKTUIRANE GRUPE čine osobe koje su okupljene na nekom prostoru i imaju zajednički cilj, ali ne preduzimaju zajedničke akcije da bi taj cilj ostvarili. One se još zovu i grupe u širem smislu. Uglavnom su privremene i kratkotrajne. Najznačajnije grupe su: -publika podrazumeva veći broj ljudi trenutno okupljenih koji se nalaze na istom mjestu i imaju zajednički cilj okupljanja. Primer za to je koncert grupe "Bijelo Dugme". -masa ill gomila je takođe privremeno okupljena prostorno povezana grupa, ali kod nje postoji stanje povećane uzbuđenosti koje se prenosi sa jednog na druge članove i čije ponašanje nije uvek kontrolisano. -socijalni pokreti označavaju više lica koji se aktivno zalažu za ostvarivanje određenih ciljeva. Članovi nisu u međusobnom kontaktu, niti postoji utvrđen sistem položaja i uloga. Za razliku od publike i mase, socijalni pokreti su relativno trajni i imaju jasno utvrđen cilj. Socijalni pokreti imaju značajnu ulogu jer doprinose društvenim promenama. Najznačajniji su: ekološki, feministički i mirovni pokreti. STRUKTUIRANE GRUPE se još nazivaju i grupe u užem smislu. Kada u 1
Krec D., Elementi psihologije, Naučna knjiga, Beograd, 1969, str. 68.
3
svakodenvnom govoru koristimo termin grupa najčešće mislimo na grupe u užem smislu. Jedna od osnovnih karakteristika ovih grupa je da postoji usklađena zajednička akcija članova, radi ostvarivanja zajedničkog cilja u kome svaki član ima svoje mesto i ulogu. Struktuirane grupe imaju i opžte karakteristike po kojima se razlikuju od nestruktuiranih grupa, a to su: zajednički cilj, usklađene aktivnosti (zajednička akcija članova), da bi grupa uspesno funkcionisala razvijaju se grupne norme tj. pravila ponašanja pojednih članova u grupi, razvija se svest o pripadnosti grupi, odnosi među članovima grupe su stabilniji, trajniji. Struktuirane grupe se dele prema sledećim kriterijumima. 1.2. Formiranje grupa "Grupa se formira iz skupa osoba među kojima su se pojavili različiti oblici interakcije"2. Uvek je potrebno određeno vreme da bi se iz skupine osoba razvila grupa, da grupa razvije unutrašnju strukturu i da ovlada svojim funkcijama. Grupnost u različitim fazama razvoja grupe može biti izražena u ražličitom stepenu. Članstvom u grupi ljudi zadovoljavaju mnogobrojne potrebe. Sve se to potrebe mogu podeliti na dve osnovne vrste. Prvu čine potrebe kojima grupa služi kao sredstvo, npr da bi se neko bavio muzikom postaje član nekog muzičkog ansambla ill polazi u muzičku školu. Drugu vrstu čine potrebe za koje je članstvo u grupi postalo cilj. To su potrebe za druženjem, potreba susretanja sa bliskim odnosima, da nas neka grupa i njeni članovi prihvate (porodica, prijateljska grupa). Grupe mogu da nastanu : o sponatano zbog uzajamne privlačnosti ili zbog zadovoljstva zbog članstva i zadovoljstva zbog kontakta sa drugim članovima grupe. Od članova zavisi kakav će odnos biti u grupi. Tu spada prijteljska grupa. o namerno radi ostvarivanja nekog cilja. Unapred se utvrđuje kako ce se članovi ponasati. Tu spada npr. fabrika igračaka koja se osniva zbog proizvodnje igračaka. Međutim, sve grupe bilo da one nastaju spontano ili namerno treba da prođu kroz process razvoja da bi uspešnije obavljali ciljeve zbog kojih postoje.
Na koji način će se formirati grupa, koje će biti njene bitne karakteristike zavisi od:
2
Nenad H., Psihologija za drugi razred srednje medicinske škole, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1995, str. 94
4
o neposrednog socijalnog okruženja u kome se grupa nalazi. Različiti su načini formiranja školskog odeljenja i nekih adolescentskih grupa. o veliku ulogu u formiranju grupa imaju interesi i ciljevi članova, blizina i raspored u prostoru imaju značajnu ulogu kao i komunikacija među članovima o personalni činioci formiranja; ono što ljudi očekuju od grupe kojoj pripadaju ima veliki uticaj na njihov opšti odnos prema grupi. Nekada su grupe privlačne jer omogućavaju svojim članovima da javno ispoljavaju svoje mišljenje, all nekada se čovek pokorava zahtevim grupe, konformira se. U svakoj grupi postoje dve vrste ciljeva: individualni i grupni. Individualni ill lični su lični ciljevi članova, a grupni ill zajednički su ciljevi većine ill svih članova, važni su za održavanje i funkcionisanje grupe. U grupama koje nastaju sponatano grupni ciljevi su uglavnom lični. Da bi pojedinac prihvatio stavove i mišljenja grupe, grupa ga na različite načine na to podstiče (nagrađivanjem i kažnjavanjem). Radi uspešnog ostvarivanja ciljeva u grupi ponekad postoje propisana pravila ponašanja ili grupne norme. U prijateljskim gruparna ta pravila ponašanja nisu propisana, all ih se članovi pridržavaju jer je to uslov za očuvanje grupe. Ove grupne norme su najčešće vezane za funkicionisanje grupe. Članovi znaju na koji način treba da se ponašaju, znaju šta se od njih očekuje i šta mogu da očekuju od ostalih članova. Članovi prihvataju norme ukoliko su one značajnije za ostvarivanje cilja grupe, ukoliko je veća vezanost članova za grupu ill ukoliko je veći pritisak da se norme postuju.
2. RUKOVOĐENJE GRUPOM 5
Unutar svake grupe bilo da je ona formalna ili neformalna, članovi imaju određeni položaj i uloge koje su za taj položaj vezane. Neki članovi imaju više, a drugi manje uticaja na opšte ponašanje grupe. Ponašanje i uspjeh grupe zavisi od toga kakav je uticaj vođe i kakav je način rukovođenja. Rukovođenje je grupno ponašanje koje je usmereno ka ostvarivanju zajedničkih ciljeva vođe i članova grupe. Pod vođom se podrazumeva osoba koja zauzima poseban položaj, mjesto u grupi i ima posebnu ulogu. To je osoba koja je dominantna i ima veliki uticaj na druge članove grupe. Za formalne grupe gde je uloga članova unapred određena, unapred je određeno i ko će biti vođa, dok u neformalnim članovi sami biraju ko će ih voditi. Obično se formalni zove rukovodilac, a neformalni vođa. Međutim, u formalnim pored rukovodioca moze da postoji i vođa, koji nema zvanični položaj, ali ima uticaj na pojedince i ponašanje grupe u celini. Uglavnom obavljaju one funkcije koje je rukovodilac zanemario. Osnovne funkcije vođe su : 1. upravljanje grupom tj. pokretanje članova grupe na rad radi ostvarivanja ciljeva grupe (postavljaju i planiraju ciljeve grupe, utiču na dobre odnose među članovima i razrešavaju sporove ukoliko do njih dođe). 2. staranje o članovima (preuzimanje odgovornosti za rad članova, davanje primera članovima).
Vođa grupe može da utičce na grupu na različite načine. Neke vođe više naređuju, zahtevaju pokornost i koriste moć nagrađivanja i kažnjavanja. Drugi više ubeđuju, podstiču motivaciju članova da obave zadatke, a radije koriste moć stručnjaka i moć informisanja. Kako će se vođa ponašati prema članovima zavisi od njegovih ličnih karakteristika, od njegovih shvatanja o ljudskoj prirodi, od stavova grupe, ciljeva grupe... Po pravilu svaki vođa koristi više tipova moći, ali neke od njih češće. S obzirom na to koji tim moći koristimo razlikujemo nekoliko tipova rukovođenja. Postoje dva osnovna tipa rukovođenja: demokratsko i autokratsko a neki govore i o liberalnom rukovođenjeu. U autokratskom rukovođenjeu vođa inma centralnu i dominantnu ulogu. On sve rešava sam i od njega zavisi grupa i aktivnost u grupi. Insistira na poslušnosti i pokornosti, razvija osećanje ugroženosti i nesigurnosti članova da bi povećao zavisnost od vođe. lnsistira na produktivnsoti grupe, vodi računa da svako obavi svoje zadatke I procenjuje, njihovo izvršavanje. Sam određuje politiku grupe kao i aktivnost članova.
6
Odlučno se suprotstavlja svakoj promeni u grupi i tako učvršćuje sebi centralno mesto. Ne upušta se u diskusiju sa članoviam u vezi stvari bitnih za posao. Trudi se da bude što manje komunikacije među članovima ili da se komunikacija obavlja preko njega. Ponekad ova grupa može da postigne ove rezultate, ali često se javljaju agresivni sukobi i frustracije. Demokratski vođa nije izolovan od ostalih članova već sarađuje sa njima. Nastoji da što više poboljša komunikaciju među članovima. Radi prema sugestiji članova. Odgovornost je raspoređena među članovima pa su zato i oni vise zainteresovani i motivisani za rad. Podstiče samostalnost pojedinca uvažava njegovu ličnost kao i individualne potrebe članova. Ako se grupa nađe u teškoćama članovi su spremni da se žrtvuju zarad grupe. Način rukovođenja mijenja se sa razvojem društva i društvenih odnosa. Tip rukovođenja ne zavisi samo od ličnosti vođe već i od situacije u kojoj se grupa nalazi. Autoritarne ličnosti teže autokratskom rukovođenjeu, ali ako se grupa nađe u krizi javlja se potreba za autokratskim vođom iako je do tada vođa bio demokratski. Poznati su eksperimenti o efektu tipa rukovođenja na ponašanje članova u grupi koje je izvodio Levin sa saradnicima još 1940 g. radio je sa dve eksperimentalne grupe koje su činili dječaci od 10 godina, a koji su radili pod nadzorom starijih dečaka. Dogovor je bio da jedan od vođa rukovodi grupom demokratski, a drugi autokratski. U autokratskoj grupi vođa je o svemu odlučivao sam. Sam je planirao aktivnost, sam je donosio odluke šta će se i kako uraditi, sa članovima nije razgovarao o budućim operacijama već je davao samo kratkotrajne zadatke. Određivao je ko će sa kim da radi, a članove je hvalio ili grdio bez ikakvog obrazlozenja. Ostao je po strani od svih grupnih aktivnosti... U demokratkoj grupi vođa je planirao zadatke i donosi odluke na osnovu savetovanja sa članovima grupe. Ako bi ga članovi grupe pitali za savet predlagao bi nekoliko rešenja i dozvoijavao da dječaci sami kroz grupnu diskusiju donesu odluku šta će se uraditi. Dječaci su sami birali zadatke kao i saradnike u poslu, a vođa se trudio da ocenjuje radni učinak objektivno i da prema objektivnim kriterijumima hvali ili grdi članove grupe.
3. MALE GRUPE I NJIHOV UTICAJ NA POJEDINCA
7
Najvidljivija karakteristika male grupe je ograničen broj članova (od 2 do 20), što im omogućuje da gotovo svakodnevno, neposredno i prisno kontaktiraju. 3U maloj grupi postoji intenzivna interakcija među članovima, njihova uzajamna zavisnost, kao i snažan uticaj grupe na mišljenje, osjećanja i ponašanje svojih članova. Tako tvoje ponašanje na ulici, u diskoteci, na izletu dobrim dijelom određeno je i „mišljenjem“ tvoje porodice. Iako nijesu neposredno prisutni, tvoji roditelji utiču na to kako ćeš se ponašati i van kuće. Grupe koje snažno utiču na svoje članove su: porodica, vršnjačka grupa, odjeljenje, radna grupa, susjedi u manjoj kući itd. 3.1. Karakteristike male grupe Karakteristike male grupe su sledeće: -
Ograničen broj članova (nikada tako veliki da se ne bi mogao ostvariti neposredan kontakt)
-
Uzajamno opažanje(članovi ne samo da se međusobno poznaju, već svakodnevno zajedno obavljaju neke zajedničke aktivnosti)
-
Neposredna interakcija(u velikim grupama interakcija je više posredna, ovdje je interakcija neposredna, licem u lice)
-
Uzajamna zavisnost i uzajamni uticaj (na stavove, ponašanje) 3.2. Porodica i njen uticaj na pojedinca Najznačajnija mala grupa je porodica. Za razliku od drugova, porodicu ne možeš da
biraš. Član porodice postaješ naprosto rođenjem i činjenicom da si biološki vezan s ostalim članovima svoje porodice. Porodica je zajednica
zasnovana na srodničkim i rođačkim
vezama njenih članova. U porodici su svi jedni drugima srodnici i međusobno se rođački oslovljavaju. Porodicu kao primarnu grupu, odlikuje više značajnih karakteristika. Prije svega, to
je snažna, duboka i dugotrajna emocionalna povezanost članova porodice
(nježnost, ljubav, brižnost, ali se nekada između djece mogu javiti i zavist, ljubomora i sl.). Dalje, česta je i raznovrsna unutargrupna interakcija (uzajamno pomaganje, takmičenje, sukobi, mirenja i sl.). Najzad, karakteriše je i snažna grupna kohezija (bliskost članova porodice posebno dolazi do izra-žaja u situaciji kada je porodica ili neki njen član ugrožen društvenom krizom ili zdravstvenim problemima) i veoma prisni i iskreni odnosi između 3
Žarko TREBJEŠANIN & Zoran LALOVIĆ (2011) " POJEDINAC U GRUPI",Zavod za udžbenike i nastavna sredstva –Podgorica Udžbenik za 3. ili 4. razred gimnazije
8
srodnika (razmjena najličnijih tajni među braćom/sestrama, jadanja djece
majci,
povjeravanje ocu i sl.). Zbog svih ovih karakteristika, porodica ima izuzetno važnu društvenu i psihološku ulogu.
3.2.1. Karakteristike odnosa u porodici
Porodica je najvažnija primarna zajednica, jer su članovi porodice međusobno povezani prisnim emocionalnim vezama, tijesnom saradnjom i uzajamnim pomaga njem. porodica počiva na ljubavi, međusobnom pomaganju i brizi članova porodice jednih za druge. provjeri da li takvi odnosi vladaju u školi.4 Neke od karakteristika odnosa u porodici su: -
Zajednički život i svakodnevni međusobni kontakti – licem u lice
-
Nesebično pomaganje i briga članova jednih za druge
-
Jaka emocionalna vezanost (ljubav članova) jednih prema drugima
-
Bezgranično povjerenje i podrška svih članova
-
Slobodno ispoljavanje onoga što se osjeća i misli
-
Slobodno i nesputano ponašanje
-
Trajna vezanost (do kraja života)
3.3. Grupa vršnjaka i njihov uticaj na pojedinca Vršnjaci su neformalna, prijateljska, mala grupa djece/mladih (najčešće, 5–7 članova, uzrasta od 12 do 18 godina). Članovi vršnjačke grupe približno su istog uzrasta, obrazovanja, sličnih stavova, interesovanja i sistema vrijednosti, koji se dobro poznaju među sobom i 4
Žarko TREBJEŠANIN & Zoran LALOVIĆ (2011) " POJEDINAC U GRUPI",Zavod za udžbenike i nastavna sredstva –Podgorica Udžbenik za 3. ili 4. razred gimnazije
9
koji se često i intenzivno druže. Kao neformalna grupa oni nemaju unaprijed zacrtane ciljeve i zadatke, niti su njihovi odnosi propisani i normirani. Grupa vršnjaka spontano se formira na osnovu zajedničkih afiniteta, uzora, interesovanja (za fudbal, za poeziju, film, računare i sl.) i uzajamne simpatije. Članovi grupe su ravnopravni, odnosno imaju približno isti status i moć. Istina, u nekim situacijama, kada se odlučuje gdje će ići na zabavu, neko od članova se može nametnuti kao vođa (ko dobro
poznaje diskoteke), ali zato u drugoj
situaciji, kada o nečemu treba pregovarati sa starijima (roditeljima, nastavnicima) to može biti neki drugi član (recimo, koji je dobar učenik, primjernog ponašanja). Oni se često sastaju i provode slobodno vrijeme u druženju, rekreativnoj aktivnosti, ćaskanju i zabavi (žurke, diskoteke, koncerti, kafići). 3.3.1. Karakteristike vršnjačke grupe Karakteriše je nepostojanje grupnih zadataka, ali postoji zajednička aktivnost (druženje, izlasci...). -
Formira se radi zadovoljenja različitih, prije svega socijalnih (druženje, zabava) i personalnih potreba(za pripadanjem, za ljubavlju, za afirmacijom).
-
Formira se na osnovu uzajmne privlačnostičlanova (interesovanja, stavovi, vrijednosti).
-
Postojistruktura, ali ne formalizovana (istaknuti članovi u nečemu; vođe u nekim situacijama).
-
Postoji čvrsta vezanosti sklonostkonformiranjunormama grupe (prihvatanje mišljenja većine u grupi). Vršnjaci su važna grupa za formiranje ličnosti i socijalizaciju, naročito u
adolescenciji.5 Oni tada mladoj osobi, koja nije više dijete, ali još nije ni odrastao čovjek, pomažu da se odvoji od porodice, da odraste i da zadovolji mnoge svoje socijalne potrebe (potreba za pripadanjem, za ljubavlju, za prijateljstvom, za ličnim i grupnim identitetom, potreba za postignućem, za ličnom i društvenom afirmacijom, za uspjehom, za moći itd.). Na osnovu druženja, učestvovanja u društvenim igrama s pravilima, vršnjaci pomažu pojedincu da pređe na viši stadijum moralnog suđenja, kada se moraju uzeti u obzir potrebe i gledišta drugih, kao i za sve obavezujuća, opšta pravila kao kriterijum moralne procjene Kroz učestvovanje u zajedničkim vršnjačkim aktivnostima i igrama, kao i rješavanju međuličnih konflikata, adolescent stiče pojam prava i pravde. 5
Žarko TREBJEŠANIN & Zoran LALOVIĆ (2011) " POJEDINAC U GRUPI",Zavod za udžbenike i nastavna sredstva –Podgorica Udžbenik za 3. ili 4. razred gimnazije
10
Posebno su značajne vršnjačke grupe dječaka i djevojčica za sticanje polnog identiteta i učenje svoje rodne uloge, kao i za uspostavljanje zrelih odnosa sa suprotnim polom. U grupi vršnjaka, poredeći se s drugima po snazi, izgledu, pameti, obrazovanju, privlačnosti, istrajnosti i mnogim drugim sposobnostima i osobinama ličnosti, svaki pojedinac, član grupe, stiče svijest o sebi i zadobija određenu mjeru samopoštovanja.
3.3. Školsko odjeljenje i njegov uticaj na pojedinca Po načinu nastanka školsko odjeljenje je formalna grupa, jer ga formiraju školske vlasti (direktor škole) s jasnim ciljem i zadacima (sticanje znanja, usvajanje vrijednosti i stavova). Školsko odjeljenje obično ima formalizovanu strukturu s određenim ulogama (predsjednik odjeljenjske zajednice, blagajnik, redar i sl.). Učenik u školskom odjeljenju provodi mnogo vremena i to svakodnevno, godinama, tako da život u školskoj zajednici ostavlja dubok pečat na ličnost učenika, njegove navike, stavove, vrijednosti. U njemu se usvajaju pravila školske discipline, ponašanja prema autoritetima (nastavniku, direktoru, stručnim licima), prema drugom učeniku, stiču se radne navike, uči se pravilima grupnog rada. Kasnije, kada se učenici među sobom bolje upoznaju i zbliže, odjeljenje postaje i vrlo važna neformalna grupa, jer se spontano obrazuju prijateljske, lične veze na osnovu afiniteta, zajedničkih interesovanja, naklonosti i simpatija. Neki učenici spontano postaju vođe kada je riječ o javnom mnjenju
razreda, neki drugi kada se organizuju sportska
takmičenja. Između učenika u odjeljenju stvaraju se uzajamne afektivne i socijalne veza (naklonosti i nenaklonosti, prijateljske i neprijateljske). Odjeljenja se razlikuju po stepenu kohezivnosti grupe i atmosferi koja vlada u kolektivu. U nekim odjeljenjima češće su svađe i međusobni sukobi, a neka su složna i lako se dogovaraju po svim pitanjima.
3.5. Radna grupa i njen uticaj na pojedinca
Preduzeće je specifična organizacija koja se smišljeno formira radi proizvodnje određenih društvenih dobara (televizora, automobila) ili davanja određenih usluga građanima (bilo intelektualnih ili fizičkih). 6Pojedinci koji se uključuju u rad takvih organizacija obično 6
Žarko TREBJEŠANIN & Zoran LALOVIĆ (2011) " POJEDINAC U GRUPI",Zavod za udžbenike i nastavna sredstva –Podgorica Udžbenik za 3. ili 4. razred gimnazije
11
imaju svoje specifične ciljeve (da dobiju platu i tako zadovolje svoje egzistencijalne potrebe; da steknu afirmaciju u struci, ugled i sl.), ali su dužni da djeluju u funkciji ciljeva preduzeća. Da bi se uopšte uključio u preduzeće pojedinac mora da ispuni neke prethodne uslove (da ima potrebne sposobnosti, kvalifikacije i iskustvo u obavljanju vrste poslova kojima se preduzeće bavi). Cjelokupnom svojom organizacijom preduzeće je prije svega usmjereno na ostvarivanje ciljeva i zadataka radi
kojih je osnovano (da proizvodi, prodaje svoje
proizvode i da ostvari profit). Međutim, ukoliko organizacije ne rješavaju i druge potrebe zaposlenih (potreba za odmorom, druženjem, afirmacijom i sl.) preduzeće obično nije efikasno. Zaposleni, umjesto da se bave poslom, bave se sindikalnim pitanjima (zahtijevaju svoja prava, bolje uslove, bolji položaj, ponekad štrajkuju i odbijaju da rade). Odnosi u preduzeću značajno se razlikuju od odnosa koji vladaju u porodici ili u grupi prijatelja. Na poslu, ljudi se oblače i oslovljavaju zvanično („kolega“). U preduzeću postoji čvrsta, i unaprijed utvrđena struktura položaja i uloga (direktor, poslovođa, radnik, pomoćni radnik). Pored formalne, u svakom preduzeću postoji i neformalna struktura odnosa. Neke kolege s posla vremenom postaju prijatelji. Određena grupa radnika se druži i nakon posla. Između pojedinih grupa zaposlenih u preduzeću mogu se javiti rivalski odnosi, pa i konflikti. Zadaci koji se obavljaju, odnosi između zaposlenih, prava i obaveze, nagrade i kazne, sve je to unaprijed utvrđeno i zapisano (u statutu, pravilnicima, zakonu), a od zaposlenih se prilikom stupanja na posao traži da ih prihvate (da potpišu ugovor s poslodavcem). Najveći dio svog života čovjek provede u porodici, školi i preduzeću.
Zaključak
Dakle sama tema ovog maturskog rada bila je uticaj malih grupa na pojednica.Prije svega da bi nešto rekli o samoj temi morali smo reći i sam pojam grupe. U svakodnevnom govoru „grupom“ nazivamo dvoje ili više ljudi koji se po nekoj karakteristici mogu izdvajiti
12
od ostalih (srednjoškolaci, penzioneri, radnici i sl). „Grupom“ označavamo i mnoštvo ljudi okupljenih na nekom mjestu (publika u pozorištu ili na stadionu). Najveći dio svog života čovjek provede u porodici, školi i preduzeću.Upravo je to ono što i čini malu grupu. U maloj grupi postoji intenzivna interakcija mešu članovima, njihova uzajamna zavisnost kao i snažan uticaj grupe na mišljenje, osjećanja i ponašanje svojih članova. Porodica ima važne društvene uloge: da putem reprodukcije stvori nove članove društva, da im obezbijedi uslove i sredstva za život, te da ih vaspita, obrazuje i socijalizuje. Porodica ima i važnu psihološku ulogu, jer u njoj pojedinac može zadovoljiti neke od svojih najvažnijih psiholoških potreba (seksualnu, roditeljsku, potrebu za sigurnošću, potrebu za ljubavlju, za prisnošću, za samopotvrđivanjem, za altruizmom itd.). Vršnjaci su važna grupa za formiranje ličnosti i socijalizaciju, naročito u adolescenciji. Oni tada mladoj osobi, koja nije više dijete, ali još nije ni odrastao čovjek, pomažu da se odvoji od porodice, da odraste i da zadovolji mnoge svoje socijalne potrebe (potreba za pripadanjem, za ljubavlju, za prijateljstvom, za ličnim i grupnim identitetom, potreba za postignućem, za ličnom i društvenom afirmacijom, za uspjehom, za moći itd.). Na osnovu druženja, učestvovanja u društvenim igrama s pravilima, vršnjaci pomažu pojedincu da pređe na viši stadijum moralnog suđenja, kada se moraju uzeti u obzir potrebe i gledišta drugih, kao i za sve obavezujuća, opšta pravila kao kriterijum moralne procjene učenik u školskom odjeljenju provodi mnogo vremena i to svakodnevno, godinama, tako da život u školskoj zajednici ostavlja dubok pečat na ličnost učenika, njegove navike, stavove, vrijednosti. U njemu se
usvajaju pravila školske discipline, ponašanja prema
autoritetima (nastavniku, direktoru, stručnim licima), prema drugom učeniku, stiču se radne navike, uči se pravilima grupnog rada.
Literatura
1. Žarko TREBJEŠANIN & Zoran LALOVIĆ (2011) " POJEDINAC U GRUPI",Zavod za udžbenike i nastavna sredstva –Podgorica Udžbenik za 3. ili 4. razred gimnazije
13
2. Mihailović Dobrivoje(2004), ,,Psihologija u organizaci”, Fakultet organizacionih nauka, Beograd, 3. Nikola Rot(1999), ,,Psihologija grupe”, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 4. Nikola Rot(1972), ,,Osnovi socijalne psihologije”, Zavod za izdavanje udžbenika Srbije, Beograd,. 5. Dejvid Krec, Ričard Krecvild(1969), ,,Elementi psihologije”, Naučna knjiga, Beograd, 6. Normanj Majer(1965), ,,Industrijska psihologija”, Panorama, Zagreb, 7. Nenad Havelka(1995), ,,Psihologija za drugi razred srednje medicinske škole”, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1995.
14