Tomislav Jemrić - Cijepljenje i rezidba voćaka 1

defi1965

Digitally signed by defi1965 DN: cn=defi1965, c=YU, [email protected] Date: 2011.04.24 11:24:38 +02'00'

Priručnici Agronomskog fakulteta u Zagrebu

TOMISLAV]EMRIĆ

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

SADRŽAJ

SADRŽAJ PREDGOVOR

9

OPĆI DIO GRAĐA VOĆAKA Zbog čega je važno poznavati građu voćaka Koji dijelovi tvore voćku Korijen Dijelovi korijena Korijenovvrat Deblo Krošnja Pupovi Kako prepoznati rodne pupove

12 12 12 14 15 16 16

17 19 22

23

RASTVOĆAKA Obilježja rasta u životu voćke Obilježja rasta voćke tijekom godine Rast korijena Rast nadzemnoga dijela voćke Zimsko mirovanje voćaka Kako zaštititi voćke od hladnoće Vegetativni rast O čemu ovisi vegetativni rast Što je dominacija vrha Generativni rast Zametanje rodnih pupova Zašto voćke ne rađaju Što je naizmjenična rodnost Što uzrokuje naizmjeničnu rodnost Kako smanjiti naizmjeničnu rodnost PODLOGE ZA VOĆKE Uporaba podloga kroz povijest Zašto se rabe podloge O čemu ovisi odabir podloge Podudarnost podloge i plemke Kakoje moguće prepoznati nepodudarnost

24

25 25 25 26 27 27

28 29 29

30

32 33 33 34

36 36

37 37 38 podloge i plemke

CIJEPLJENJE Zašto cijepiti voćke Pribor za cijepljenje Je li svejedno na kojoj se visini cijepi voćka O čemu ovisi uspjeh cijepljenja Precjepljivanje voćaka Uzimanje i čuvanje plemki za proljetno cijepljenje Načini cijepljenja Cijepljenje pod koru Postrano cijepljenje

39 40 40 40 41 42 43

44 45 45 49 5


Cijepljenje na jezičac (Cijepljenje na engleski spoj) Postrano cijepljenje najezičac (Postrano cijepljenje na engleski spoj) Okuliranje Čip-okulacija Njega okulanata nakon cijepljenja Cijepljenje na most Cijepljenje radi pojačavanja rasta voćke ili popravljanja štete od voluharica Uvijanje izbojaka radi učvršćivanja uzgojnog oblika voćke REZIDBA Zašto orezivati voćke Pribor za rezidbu Voćarska pila Voćarski nož (hipa) Škare za rezanje debljih grana Obične voćarske škare Kada je pravo vrijeme za rezidbu Kakve vrste rezidbe postoje Što rezidbom na voćki treba odstraniti Kako odrediti jačinu rezidbe Kojim redoslijedom obavljati rezidbu Neki dodatni postupci u rezidbi voćaka Povijanje ili rezidba bez škara Povijanje debljih grana Zarezivanjem kore može se mnogo postići Poluprstenovanje i prstenovanje Izolacija vrha radi obuzdavanja njegove dominacije Loretiranje Zalamanje izbojaka i vodopija Odstranjivanje vodopija Odstranjivanje debljih grana UZGOJNI OBLICI VOĆAKA Obična piramida . Popravljena piramida Etažna piramida Vaza Palmeta s kosim granama Palmeta s vodoravnim granama Drapo-Marchand (Zastava) Kordonci Jednostruki okomiti ili kosi kordonac Dvostruki okomiti kordonac Četverostruki okomiti kordonac Vretenasti grm i njegove inačice REZIDBA U IZNIMNIM SITUACIJAMA Rezidba voćaka stradalih od zimske hladnoće Rezidba radi obnavljanja krošnje Rezidba zapuštenih voćaka

6

51

52 53 56 56 58 59

60 61 61 61

62 62 62 62 63 65 66 66

66 68 68 70 71 72

73 75 76 76 76 79

80 82 83

84 87

90 90 91 92

94 95 95

102 102 103 104

SADRŽAJ

POSEBNI DIO JABUKA KRUŠKA MUŠMULA OSKORUŠA DUNJA ŠLJIVA BRESKVA I NEKTARINA MARELICA TREŠNJA VIŠNJA MALINA KUPINA CRNI I CRVENI RIBIZ OGROZD BOROVNICA CRNABAZGA LIJESKA ORAH BADEM AGRUMI AKTINIDIJA

(KIVI)

ŠIPAK (NAR) SMOKVA KAKI MASLI A EŠPOLA

108 114 118 120 122 124 128 132 135 138 140 142 144 146 147 149 151 154 157 158 162 165 167 169 170 173

KAZALO POJMOVA

174

IZVORI ILUSTRACIJA

180

7


PREDGOVOR njiga Cijepljenje i rezidba voćaka namijenjena

K

je ponajprije

amaterskim

voćarima kao

praktičan vodič za upoznavanje s osnovnim načinima cijepljenja voćaka i njihovom pravilnom rezidbom. Premda cijepljenje i rezidba nisujedino što voćar treba poznavati, one su osnova uspješnog uzgoja voćaka. Da bi potpuno ovladali uzgojem voćaka, preporučujem čitateljima da rabe i drugu stručnu literaturu, jer nijedna knjiga ne može u potpunosti odgovoriti na sva pitanja koja se nameću u svakodnevnom druženju s voćkama. Voćar mora imati hrabro srce, oštre škare i naposljetku ono najvažnije - znanje. Hrabrost se stječe kada se odluči na rezidbu, oštre škare mogu se kupiti, a u stjecanju znanja trebala bi, nadam se, pomoći i ova knjiga. Knjiga je podijeljena Opći i Posebni dio. Opći se dio sastoji od šest poglavlja: Grade voćaka, Rasta voćaka, Podloga za voćke, Cijepljenja, Rezidbe i Uzgojnih oblika. Prva dva poglavlja donose osnovne sadržaje koji pomažu čitateljima u razumijevanju posljednjih četiriju poglavlja. U posebnom su dijelu na kratak i pregledan način iznesene najvažnije informacije o podlogama, uzgojnim oblicima i rezidbi pojedinih voćaka, oslanjajući se na opise iznesene u općem dijelu. astojao sam, što je moguće više, izbjeći stručne izraze kako bi knjiga bila razumljiva i onima koji se prvi put susreću s voćarskorn literaturom. Knjigaje bogato ilustrirana,jer su još stari Kinezi rekli dajedna slika vrijedi kao tisuću riječi. Osim fotografija u knjizi se nalaze crteži koje je nacrtala Maja Devaj. Ne smijem zaboraviti svoje drage prijatelje s Fotozinea (www.fotozine.org) Martinu Rebić (Reba), Slavena Vilusa (Jethrotull) i Sašu Savinovskog (Mexico) koji su dali sve od sebe kako bi prikupili fotografije koje su mi nedostajale, čak su i fotografirali "po zadatku". Tuje i Ingrid Ivanić iz Pule kojaje ustupila fotografije rodnih izbojaka marelice. Fotografije su pomogli prikupiti i prof. dr. Susan Lurie (Department ofPostharvest Science, ARa, Izrael), Itzhak Kosto (Extension Agent of Agricultural Research Service ofIsrael), dipl. ing. Damir Drvodelić (Zavod za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), dr. sc. Zoran Šindrak (Zavod za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), dipl. ing. Zvonimir Savić (Zavod za voćarstvo, Zagreb), mr. sc. Nenad Magazin (Departman za voćarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu) i moj student i demonstrator Goran Fruk pa im iskreno zahvaljujem. Zahvaljujem i recenzentima dr. Zoranu Šindraku, prof. dr. Ines Vršek i prof. dr. Tomislavu Čosiću na korisnim sugestijama koje su knjigu učinile kvalitetnijom. Također zahvaljujem i svome nakladniku, Nakladi Uliks d.o.o. iz Rijeke, koji mije omogućio da ova knjiga bude napisana i objavljena za čitatelje koji kao ija vole voćke i druže se s njima. I nakraju, no ne manje važno, zahvaljujem svojoj supruzi Meri na lekturi teksta, ajoš više na strpljenju i poticajima da završim ovu knjigu. Zahvalnost dugujem i sinčiću Zvonimiru koji se, nadam se, nije previše ljutio što mu tata nije bio na raspolaganju za igru dokje pisao ovu knjigu. ~ima dvoma i posvećujem ovu knjigu. U Zagrebu 2007. godine Autor

9

OPĆI DIO

CIJEPLJE IJE I REZIDBA VOĆAKA ,/

GRAĐA VOCAKA ZBOG ČEGAJE VAŽNO POZNAVATI GRAĐU VOĆAKA Građa pojedinih organa voćaka usko je povezana s njihovom funkcijom. Prema tome, da bismo mogli uspješno obaviti rezidbu, moramo poznavati građu voćke, posebice građu rodnih izbojaka. Bez toga nećemo moći svladati vieštinu i umjetnost rezidbe pa ćemo rezati napamet, a rezultat će ovisiti o čistom slučaju. Rodni izbojci pojedinih vrsta voćaka bit će podrobno prikazani u posebnome dijelu knjige, a u općem će dijelu biti opisani

organi koji su zajednički svim voćkama.

KOJI DIJELOVI TVORE VOĆKU Kada pomislimo na voćku, tada najčešće zamišljamo stablo (slika 1). Zaista, mnoge vrste voćaka i rastu kao stablašice, no postoje i one voćke koje nemaju takvu građu. Tako, primjerice, lijeska najčešće raste u obliku grma koji nema debla nego se sastoji od više grana koje rastu izravno iz tla blizu jedna drugoj. Grmove stvaraju još ribiz (slika 2), ogrozd i šipak. Malina i kupina rastu kao

Slika 1. - Izgled voćke stablašice u razdoblju mirovanja vegetacije. 12

polugrm koji se od grma razlikuje po tome što se izbojci razvijaju udaljeno jedan od drugoga (slika 3). Građa tipične voćke stablašice prikazana je na crtežu 1. Ona se sastoji od nevidljivih podzemnih dijelova (korijen) i od vidljivih nadzemnih (deblo i krošnja) djelova. Postoje i dijelovi koji se djelomično nalaze u tlu, a djelomično izvan njega (korijenov vrat). Kako se danas većina voćaka razmnožava cijepljenjem, korijen, korijenov vrat i dio debla najčešće potječu od podloge. Ostatak debla i krošnja pripadaju sorti koja je cijepljena na tu

Slika 2. --Grm crvenog ribiza u razdoblju mirovanja vegetacije.

GRAĐA VOĆAKA

Slika 3. - Polugrm kupine (mladice u početku vegetacije).

podlogu. Tako se voćka zapravo sastoji od dva dijela - podloge i plemke. Sadnice nekih voćaka kao što su, primjerice, smokva, ribiz, lijeska, malina i kupina ne proizvode se cijepljenjem pa se za njih kaže da se uzgajaju na vlastitom korijenu.

_

sekundarne grane

produljnica

_

osnovne grane

_

_

provodnica

II

_

debla i korijenov vrat

suparnički izbojak grane trećeg reda

Crtež 1. - Građa voćke stablašice. 13


KORIJEN Korijen je podzemni organ voćke koji ima nekoliko važnih uloga. Prvaje učvršćivanje voćke u tlu. Što je korijen razvijeniji i dublje rasprostranjen, a žile deblje i čvršće, to se voćka bolje drži u tlu. Voćke koje imaju slab i nedovoljno čvrst korijen lako se mogu prevrnuti pod teretom plodova, stoga ih je potrebno poduprijeti kolcem ili žicom razvučenom na betonskim stupovima. Takvaje, primjerice, podloga zajabuku M9. Zbog

jakih kiša na nagnu tim terenima, čak i uz primjenu armature od žice i betonskih stupova,jabuke cijepljene na ovoj podlozi mogu se prevrnuti pa nastane velika šteta (slika 4). Zbog toga potporanj mora biti čvrst i dobro ukopan u tlo. Druga uloga korijena jest upijanje vode i u njoj otopljenih mineralnih tvari iz tla i njihovo slanje nadzemnom dijelu voćke gdje će lišće procesom fotosinteze iz njih izgraditi organske spojeve potrebne za rast mladica, za

Slika 4. - Izvrtanje jabuka cijepljenih na podlozi M9 zbog prevelike vlage u tlu i popuštanja armature. 14

zametanje rodnih pupova te za rast i dozrijevanje plodova. U toj ulozi korijenu često pomažu i različite gljivice koje mu pribavljaju hraniva koja se nalaze u nepristupačnu obliku. Gljivice zauzvrat primaju od korijena šećere koji su im potrebni za rast. Pojava korisnih gljivica na korijenu zove se mikoriza a gljive mikorizne gljive. Kako bi se što prije uspostavio ovaj koristan odnos i poboljšao rast, rabe se gotovi pri pravci koji sadrže spore mikoriznih gljiva u čije se suspenzije umače korijen sadnice prije sadnje. Treća uloga korijena jest stvaranje posebnih tvari rasta (biljnih hormona), citokinina, koji imaju važnu ulogu u rastu voćaka, zametanju rodnih pupova i u drugim životnim procesima koji se zbivaju u voćki. Osim citokinina u korijenu se stvaraju i druge složene organske tvari koje su potrebne za rast voćke. Korijen služi i za čuvanje rezervnih organskih tvari koje voćka po potrebi rabi. Neke se voćke razmnožavaju korijenovim reznicama pa korijen ima i ulogu razmnožavanja. Ovisno o načinu razmnožavanja korijen voćke ima različit oblik. Ako je voćka (odnosno voćna podloga) iznikla iz sjemena, (generativno razmnožavanje) korijen će imati vretenast izgled sjednom jakom žilom srčanicom koja ide duboko u tlo. Iz žile srčanice spiralno izlaze manje žile (crtež 2). Voćke (odnosno voćne podloge) koje su nastale vegetativnim razmnožavanjem imaju žile ravnomjerno

GRAĐA VOĆAKA

raspoređene u svim smjerovima. Ukorjenjuju se pliće od podloga razmnoženih sjemenom (crtež. 3). DIJELOVI

Crtež 2. - Izgled korijena generativno razmnožene voćeke.

KORIJENA

Korijen je sastavljen od žila različite debljine. Deblje se žile zovu osnovno korijenje i ono učvršćuje voćku u tlu, te provodi vodu i u njoj otopljene mineralne i organske tvari u nadzemni dio. Također služi i za čuvanje rezervnih tvari. Osnovno korijenje se dalje grana u tanje osnovno korijenje, a ovo u još tanje vlasasto ili obrastajuće korijenje. Tanko vlasasto korijenje upija vodu i u njoj otopljene mineralne tvari iz tla uz pomoć korijenovih dlačica koje se nalaze na njegovim vrhovima. Najedan kvadratni mm ovog korijenja raspoređeno je nekoliko stotina korijenovih dlačica. One žive kraće vrijeme, potom odumiru, a nove se korijenove dlačice ponovo stvaraju blizu vrhova korijena koji su u međuvremenu narasli. Vrsta tla utječe na izgled korijenja. U plitku i škrtu tlu korijen je raspoređen plitko s nekoliko debljih žila koje se dalje slabije granaju. Vlasastog i tanjeg korijenja ima malo pa voćke na takvim tlima rastu slabo i donose malo plodova. Nasuprot tome, u dubljem i plodnijem tlu korijen je razgranatiji i ima puno vlasastog korijenja. U zbijenu tlu korijen je plitak i slabo razgranat jer mu za rast treba kisik kojeg jedino ima u površinskom sloju takva tla.

Crtež 3. - Izgled korijena vegetativno razmnožene voćke. 15


KORIJENOV

VRAT

Korijenov vrat (slika 5) nalazi se na prijelazu iz podzemnog dijela u nadzemni dio voćke. On može biti pravi ili lažni, ovisno o tome je li voćka ili podloga razmnožena iz sjemena ili vegetativno. Ako je voćka razmnožena iz sjemena, ima pravi korijenov vrat koji se razvija iz dijela embrija zvanog hipokotil, a ona razmnožena vegetativnim putem ima lažni korijenov vrat. Poznavanje korijenova vrata važno je za određivanje pravilne dubine sadnje. Ona se obavlja na dubinu korijenova vrata, odnosno na dubinu u kojoj je voćka bila posađena u rasadniku.

Slika 5. - Korijenov vrat voćke stablašice.

DEBLO Deblo je nerazgranat dio voćke (slika 6). Osnovna muje uloga provođenje vode i u njoj otopljenih organskih tvari iz korijena u krošnju i obratno. Također služi i za čuvanje rezervnih tvari. U prošlosti je prevladavao uzgoj voćaka s visokim deblom (većim od 120 cm) ili vi okostablašica, a danas je visina debla znatno manja (ne veća od 50 do 80 cm) pa se takve voćke zovu niskostablašice. Voćke s deblom visine između navedenih vrijednosti u srednjestablašice. Prednosti su niskog debla lakši pristup krošnji radi rezidbe, zaštite od bolesti i štetočina i berbe. Voćke s visokim deblom manje stradaju od mraza jer u im cvjetovi na većoj visini gdje je obično toplije nego u nižim slojevima zraka. Zbog otežana pristupa krošnji visokostablašice se dana rjeđe 16

Slika 6. - Deblo voćke stablašice.

uzgajaju. Izuzetak je, primjerice, orah koji se uzgaja radi plodova i cijenjena drveta. I na okućnici treba dati prednost voćkama niskostabla šicama jer se

problem mraza može riješiti izborom vrsta i sorata koje kasnije cvatu. Osjetljive vrste mogu se posaditi uza zid kuće, pa i ako dođe do štete ostat će koji plod.

CI]EPLJEl'-ITE I REZIDBA VOĆAKA

60 - 100% osvjetljeriosti

D

30 - 59% osvjerljenosti

o-

29% osvjetljenosti

Crtež 4. - Djelovanje oblika krošnje na njezinu osvjetljenost.

cjelokupan volumen krošnje. Najbolji oblik krošnje jest stožast oblik jer je u njemu samo mali dio krošnje slabo osvijetljen ineproduktivan (crtež 4). U razdoblju vegetacije na krošnji se uz cvjetove i plodove nalazi i mnoštvo mladica koje se razvijaju iz drvnih pupova. Mladice nose lišće koje u procesu fotosinteze stvara tvari neophodne za rast mladica i plodova, ali i za zametanje rodnih pupova iz kojih će se razviti cvjetovi u sljedećoj vegetaciji. Kada u jesen mladica izgubi lišće, postaje jednogodišnji odrvenjeli izbojak. Na mladici se još u istoj vegetaciji iz pupova smještenih u pazušcu listova mogu razviti nove mladice koje se zovu prijevremene mladice (slika 9).

Slika 9. - Prijevremene na sadnici kruške. 18

mladice

GRAĐA VOĆAKA

Slika 10. - Cvijet breskve razvija se iz cvjetnoga pupa.

PUPOVI

Pupovi su važni dijelovi voćaka iz kojih se razvijaju nove mladice ili cvjetovi iz kojih se nakon oplodnje razvijaju plodovi. Da bi rezidba "na rod" bila uspješna, treba poznavati rodne pupove. U suprotnome, režemo napamet i pri tome slučajno možemo odstraniti rodne izbojke na kojima se nalaze ovi pupovi i tako berbu "obaviti" prije vremena. Na voćkama se nalaze drvni (vegetativni), rodni (generativni), adventivni i latentni pupovi. Rodni pupovi mogu biti cvjetni (slika la), cvatni (slika 11) i mješoviti (slika 12). C\jetni je pup onaj iz kojeg se razvija samo jedan cvijet, a ako se izjednog pupa razviju dva cvijeta ili više njih takav se pup naziva cvatni pup. Breskva ima c\jetni pup, a šljiva, trešnja i višnja imaju cvatne pupove. Mješoviti je pup onaj iz kojeg se razviju vegetativni organi (mladica s listovima) i generativni organi (cvijet ili cvat). Tako dunja ima mješoviti cvjetni pup jer se na vrhu rodne mladice nalazi obično jedan cvijet dok jabuka i kruška imaju mješoviti cvatni pup jer se na vrhu kratke mladice (pršljena) nalazi gronja s nekoliko cvjetova. Rodni se pupovi u većine voćaka zameću iz vegetativnih pupova ljeti u vegetaciji koja prethodi cvatnji.

Slika Il. - Cvat trešnje se razvija iz cvatnoga pupa. 19


,

Slika 12. - Mješovita rodna mladica kupine razvija se iz mješovitoga pupa. .

Pojedini pupovi na izbojku koji u proljeće ne krenu nego i dalje miruju zovu se latentni pupovi. U vegetaciji ih prekrije sloj kore pa se više ne vide. Ako se grane jako skrate ili se slome latentni se pupovi mogu probuditi i iz njih se razviju jake mladice (vodopije ). Postoje i adventivni pupovi koji nastaju na mjestima obilna pritjecanja hraniva i regulatora rasta kao što je, primjerice, kalusno tkivo rane (vidljivo kao prsten) (slika 13). Tada iz ovih pupova potjeraju vodopije. Jedna od najdugovjećnijih voćaka jest maslina koja svoju Slika 13. - Izbijanje vodopije iz kalusnoga tkiva rane. 20

GRAĐA VOĆAKA

Slika 14. - Izbijanje mladica masline iz guka na debljim žilama.

dugovječnost zahvaljuje mnoštvu adventivnih pupova smještenih posvuda po korijenovu vratu, deblu, starijim granama pa čak i debljim žilama (slika 14). Ovisno o tome gdje su pupovi smješteni na izbojku, razlikuju se gornji (terminalni) pup (slika 15) i posu-ani (Iateralni) pup (slika 16). Smještaj pupa važan je za rodnost jer postoje voćke koje zameću rodne pupove na vrhu izbojka i voćke koje zameću rodne pupove postrance.

Slika 15. - Gornji pup.

Slika 16. - Postrani pup. 21


KAKO PREPOZNATI RODNE PUPOVE

Da bismo umjeli prepoznati rodne pupove, moramo znati na kakvim se izbojcima najčešće nalaze. Rodni pupovi jezgričavih voćaka pretežno se nalaze na vrhu izbojka, dok se rodni pupovi koštičavih voćaka pretežno nalaze sa strane izbojka. Postoji više tipova rodnih grančica karakterističnih za pojedinu vrstu voćke, no one će iscrpnije biti opisane u posebnome dijelu knjige. U prepoznavanju rodnih pupova može pomoći i njihov oblik. Drvni su pupovi najčešće uska, šiljasta vrha (slika 17), a rodni pupovi okruglasta ili zaobljena vrha (slika 18). Pupovi se najbolje razlikuju po obliku prije početka vegetacije, kada počnu bubriti. Stoga, ako nismo sigurni koji su pupovi na voćki rodni, najbolje je rezidbu odgoditi do početka bubrenja pupova pa tada na temelju njihova oblika pokušati pronaći rodne izbojke kako ih ne bismo greškom odstranili. Ponekad je

oblik rodnih i vegetativnih pupova gotovo jednak paje na temelju oblika teško razaznati radi li se o jednoj ili drugoj vrsti pupa. Ako je voćka u prethodnoj godini imala velik prirod, može se očekivati smanjena rodnost, i obratno. Također, ako su je napale bolesti ištetočine, rodnost joj neće biti velika. Tada je bolje pričekati s rezidbom dok se pupovi ne otvore jer nam se tako neće dogoditi da odstranimo rodne pupove i, na žalost, obavimo prijevremenu "berbu". Kasnije, kada upoznamo svoje voćke, rezidbu ćemo obaviti bez teškoća u pravo vrijeme, ajedna rezidba ili dvije rezidbe u vrijeme kretanja vegetacije ne mogu nanijeti voćki veliku štetu u usporedbi s izgubljenim prirodom, odnosno prijevremenom "berbom" koju smo obavili nepravilnom rezidbom (slika 19) i doživljenim razočaranjem već pri prvom pokušaju rezidbe.

Slika 19. - Nestručno orezan vrh krošnje voćke.

22

Slika 17. - Nerodni štrljak jabuke s vegetativnim pupom na vrhu.

Slika 18. - Rodni štrljakjabuke s mješovitim rodnim pupom na vrhu.

RAST VOĆAKA ,/

RASTVOCAKA

R

ast je odlika svakoga živog bića pa tako i voćaka. Da bi cijepljenje i rezidba voćaka bili uspješni, moraju se upoznati osnovne zakonitosti rasta voćaka. Temeljnu ulogu u rastu voćaka ima zdravo i dobro osvijetljeno lišće koje u procesu fotosinteze stvara šećere i druge organske tvari potrebne za rast. Fotosinteza se zbiva samo u stanicama koje sadrže klorofil, odnosno zeleni pigment koji prima sunčevo svjetlo i uz njegovu pomoć iz ugljičnog dioksida, biljnih hraniva i vode tvori složene organske tvari. List na koji padne manje od 30 % sunčeva svjetla, koje dolazi na obod krošnje, za voćku predstavlja potrošača, a ne proizvođača hrane. To je zbog toga što se u lišću, uz fotosintezu, zbivajošjedan proces: respiracija ili disanje kojije u osnovi jednak kao i kod ljudi i životinja. Respiracija se zbiva u svim biljnim organima 24 sata na dan, dok se fotosinteza zbiva u lišću samo danju, i to ne podjednako cijelo vrijeme. Okruglasta krošnja ima velik udio zasjenjena lišća u usporedbi sa stožastom krošnjom gdje je samo mali dio krošnje zasjenjen (crtež 4, str. 18). U povoljnim uvietima količina organskih tvari stvorena fotosintezom premašuje količinu organskih tvari koja se izgubi disanjem pa se taj ostatak može utrošiti na rast mladica, zametanje rodnih pupova i rast plodova. Voćke koje imaju slabo osvijetljeno lišće ili rastu na siromašnu tlu i imaju slabu fotosintezu pa sporo rastu te daju malo plodova. Mlada stabla respiracijom mogu izgubiti i do trećine organskih tvari stvorenih fotosintezom. Starija stabla respiracijom mogu izgubiti dvostruko više od navedenoga. Jedan od glavnih ciljeva rezidbejest osigurati dobru osvijetljenost svim listovima na voćki kako bi ona mogla dobro rasti.

Slika 20. - Izgled suvremenog voćnjaka jabuke sorte Golden Delicious (Zlatni Delišes) na podlozi Mg u trećoj godini nakon sadnje.

23

CI]EPLjEl'UE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 21. - Maslina stara 1600 godina u Nacionalnome

OBILJEŽJA RASTA U ŽIVOTU VOĆKE Voćke nemaju jednak rast u svome životu. Stoga se razlikuju četiri glavne životne faze: faza mladosti, faza rodnosti, faza opadanja rodnosti i faza starosti. U fazi mladosti prevladava vegetativni rast pa voćka ne stvara rodne pupove. Tek kada postigne odgovarajuću veličinu i povoljan odnos podzemnoga i nadzemnoga dijela, voćka počinje stvarati prve rodne pupove i ulazi u doba rodnosti. Voćke razmnožene cijepljenjem ili kojim drugim vegetativnim načinom razmnožavanja (reznicama, poleženicama i sl.) ranije prorode u odnosu na voćke koje su iznikle iz sjemena. To je 24

ujedno jedan od glavnih razloga zbog kojeg se voćke cijepe. Razlike postoje i između pojedinih vrsta. Tako će breskvi trebati manje vremena do početka rodnosti nego orahu. Današnje spoznaje o voćkama omogućuju suvremenim rasadnicima da proizvode sadnice koje već imaju rodne pupove, pa se prvi prirod, premda tek nekoliko plodova po voćki, može očekivati u prvoj vegetaciji nakon sadnje. Kada se ima na um u da se na jedan hektar voćnjaka može posaditi nekoliko tisuća voćaka cijepljenih na slabo bujnim podlogama, tada i tih nekoliko plodova po voćki čini dobar početan prirod po jedinici površine. Želimo li voćke uzgajati na okućnici, rani ulazak u rod nije

parku Brijuni.

najvažniji. Važno je uzgojiti lijepo i čvrsto stablo pa zbog toga ima smisla žrtvovati nešto plodova u početku. To će se vratiti kasnije kroz veći prirod i dulji životni vijek voćke. Naime, ako je voćka odmah u početku opterećena rodom, iscrpljuje se i kraće živi. U suvremenim voćnjacima (slika 20) dugovječnost nije najvažnija jer su na tržištu neprestano nazočne nove sorte pa je opravdano što prije iscrpsti rodni potencijal voćke kako bi se osigurao kapital za sadnju novih voćnjaka. Zbog toga se oni sade na male razmake na slabo bujnim podlogama kako bi se postigla što ranija rodnost. Razdoblje iskorišćivanja iznosi do dvadesetak godina, nekada i manje, nakon čega se sadi novi voćnjak.

RAST VOĆAKA

reke voćke mogu živjeti iznimno dugo. Jedna od dugovjećnih voćaka jest maslina. Stoljećima je opstajala unatoč svim nedaćama koje su je pogađale. Primjerice, stablo masline u Nacionalnome parku Brijuni staro je oko 1600 godina (slika 21), ijoš uvijek daje plodove. Druge voćke ne žive tako dugo, premda se ponegdje u hrvatskim selima mogu naći poprilično stara stabla jabuka i krušaka.

OBILJEŽJA RASTA VOĆKE TIJEKOM GODINE Život listopadnih voćaka tijekom jedne godine može se podijeliti na dva glavna dijela. To su razdoblje mirovanja i razdoblje vegetacije. Razdoblje vegetacije počinje bubrenjem pupova u proljeće, a završava opadanjem lišća u jesen. Može se podijeliti na vegetativni rast (rast korijena i mladica) i generativni rast (zametanje rodnih pupova i rast plodova). To je godišnji ciklus koji se u životu voćke stalno ponavlja za razliku od životnoga ciklusa koji se ne ponavlja. Godišnji ciklus dijeli se na fenofaze koje označavaju razvoj pojedinih organa voćke. RAST KORIJENA Rast korijena ovisan je o rastu nadzemnoga dijela, i obratno: ako ne raste nadzemni dio, ne raste ni korijen. Korijen može rasti čitave godine, no najveći rast ostvaruje u jesen i rano proljeće. U kasno proljeće i ljeto rast korijena je usporen jer tada rastu mladice i plodovi koji trebaju mnogo vode i hraniva. Korijen može rasti i

Tablica 1. - Najniže tem perature potrebne

za rast korijena

vrsta voćke jabuka i kruška

7-8

breskva, šljiva

4-5

kesten, kaki

12

smokva

9 -10

agru mi

16-18

zimi ako je temperatura tla u njegovoj zoni povoljna. Različite vrste voćaka trebaju različitu temperaturu za rast korijena. Ti se podaci nalaze u tablici 1. Rast korijena jači je u mladih, tek posađen ih voćaka u odnosu na one starije, a pogotovo one koje se nalaze pri kraju svoga životnog vijeka. Primjerice, rast korijena oraha u prvim godinama nakon sadnje znatno nadmašuje rast nadzemnoga dijela pa nam se može činiti da s voćkom nije sve u redu. Nakon nekoliko godina korijen se dobro razvije pa može osigurati bujan porast izbojaka koji nerijetko dosegnu i više od jednog metra u jednoj godini. Kada voćke uđu u punu rodnost, njihova krošnja otprilike ocrtava prostor koji zauzima korijen. No i u tome ima izuzetaka. Tako, primjerice, korijenje smokve u potrazi za vodom može znatno prijeći obod krošnje, a često probija i betonske zidove spremišta za vodu kako bi došlo do nje. U sušnu i manje plodnu tlu korijen raste slabije nego u duboku rastresitu tlu s dosta humusa i vlage. Ako u tlu naiđe na tvrd, zbijen sloj koji nema dovoljno zraka, vraća se prema površinskome sloju tla. Slično se događa kada se voćka

posadi u tlo u kojemu je visoka razina podzemne vode. Svako oštećenje lista bolestima i štetočinama ometa i rast korijena jer voćki nedostaju asirnilati koji se stvaraju fotosintezom . I jaka rezidba krošnje nepovoljno utječe na rast korijena pa je treba izbjegavati. Umjesto toga bolje je na voćki odstraniti suvišne pupove ili mladice koje su tek počele rasti kako bi se snaga rasta voćke usmjerila u druge potrebne mladice, a osobito u plodove zbog kojih se i uzgajaju voćke. RAST NADZEMNOGA DIJELA VOĆKE Rast nadzemnoga dijela voćke, ovisno o tome o kojim se organima radi, može se podijeliti na vegetativni i generativni rast. Prvi se odnosi na rast mladica, a drugi na zametanje rodnih pupova, otvaranje cvjetova i rast plodova. Vegetativni i generativni rast usko su povezani. Ako ne naraste mladica, neće biti novih rodnih pupova stoga ni cvjetova ni plodova. Dakle, da bi se osigurala redovita rodnost, voćke moraju imati odgovarajući vegetativni rast svake godine. Nije dobro da je taj ra t prevelik jer voćka neće stvoriti dovoljno rodnih pupova, a krošnja će biti zasjenjena i gola u nižim 25


dijelovima, što smanjuje rodnu površinu. Zbog togaje važno postići dobru ravnotežu između rasta mladica i rodnosti, a rezidba u tome ima značajnu ulogu. Vegetativni i generativni rast događa se u jasno odvojenim fazama koje se zovu fenofaze. Fenofaze se dalje mogu podijeliti najoš manje dijelove koji se zovu mikrofenofaze (slika 22). Poznavanje fenofaza važno je za uzgoj voćaka jer se prema njima obavljaju obrada tla, gnojidba, rezidba i zaštita voćaka od bolesti i štetoćina. Za rezidbu je važno poznavati vrijeme nastupa fenofaze bubrenja pupova (slika 23), do koje se obično obavlja rezidba . . u mIrovanJu. ZIMSKO MIROVANJE VOĆAKA Razdoblje mirovanja dijeli se na pravo ili duboko zimsko mirovanje i ekološko ili prisilno mirovanje. Voćkaje najotpornija na hladnoću u dubokom mirovanjujer se u njezinim organima nalazi malo slobodne vode, a veća količina ugljikohidrata koji imaju ulogu prirodnog "antifriza". Većina listopadnih voćaka, ovisno o vrsti, može podnijeti i temperature od -15 do -20 C, a da nema većih šteta. Višnja u fazi mirovanja podnosi temperaturu i do -40 C. Nakon dubokog mirovanja dolazi razdoblje ekološkog mirovanja kada samo nepovoljna tem peratura zraka sprječava voćku da započne vegetaciju. U tom je razdoblju osobito opasna izmjena sunčanih, relativno toplih zimskih dana i hladnih noći

kada razlika temperature zraka može biti i nekoliko desetaka stupnjeva C. U takvim uvjetima danju, osobito najugozapadnoj strani voćke, počnu kolati sokovi koji se noću smrznu pa kora ispuca po duljini. Ta je pojava poznata kao mrazopuc (slika 24). U dugoj i toploj jeseni lišće na listopadnim voćkama kasnije opada nego inače. Tkivo voćke je tada slabije pripremljeno za zimsku hladnoću pa se može lakše smrznuti. Voćkamaje potrebno određeno trajanje hladnoće kako bi mogle pravilno završiti tvorbu rodnih pupova. Ako te potrebe za hladnoćom nisu ispunjene, u proljeće opadaju cvjetovi. Ne zahtijevaju samo rodni pupovi određeno trajanje hladnoće. Ono je potrebno i vegetativnim pupovima kako bi se iz njih mogle razvijati mladice. Trajanje hladnoće podrazumijeva određen broj sati s temperaturom zraka nižom od određene granice (tzv. inaktivna temperatura).

0

0

Slika 22. - Mikrofenofaze cvatnje jabuke: a) pred cvatnju b) pred otvaranje gornjega cvijeta c) gornji cvijet otvoren d) puna cvatnja. 26

Slika 23. - Fenofaza bubrenja pupova označava početak vegetacije.

RAST VOĆAKA

Ta je granica za većinu listopadnih voćaka od +5 do +7 C, dok za voćke koje se uzgajaju u mediteranskim područjima ta granica iznosi oko +10 C. U lijeske, ovisno o sorti, muške rese trebaju oko 300 h temperatura ispod +70 C, ženski cvatovi oko 600 h, a vegetativni pupovi čak 1000 h. Zbog toga se lijeska ne može uzgajati u područjima gdje su zime previše blage. Sorte breskve jako se razlikuju u potrebnom trajanju inaktivnih temperatura. Neke sorte trebaju svega 650 h tem perature ispod +70 C dok druge traže više od 1000 h. Zbog toga se sorte kojima je potrebno dugo trajanje inaktivnih temperatura ne mogu uzgajati u područjima s blagim zimamajer će im u proljeće opadati cvjetovi. U kontinentalnome dijelu Hrvatske s time uglavnom nema poteškoća jer zima dovoljno dugo traje, ali na jadranskoj obali može doći do osipanja cvjetova sorata kojima je potrebno dulje trajanje inaktivnih temperatura. Čak je i maslini potrebno od 800 do 1000 h tem pera tura nižih od +8 do + 13 C za pravilno zametanje rodnih pupova. o

0

0

močivog sumpora radi lakšeg nanošenja na voćku. Bijela boja odbija sunčeve zrake i smanjuje zagrijavanje kore pa voćke štiti od mrazopuc'!.J ema svrhe premazati voćke u proljeće vapnom, to ima samo ukrasnu vrijednost. Proljetni mrazovi čine štetu mladicama i cvjetovima, a deblje grane i izbojci ne stradavaju jer temperatura zraka ne pada niže od nekoliko stupnjeva ispod nule, što za ove organe nIJe opasno.

VEGETATIVNI RAST Rast mladice počinje bubrenjem i otvaranjem drvnog pupa. Glavni rast mladice većine voćaka završava krajem lipnja kada nastupa faza zametanja rodnih pupova. Ljetije njezin rast smanjen i zbog nedostatka vode i previsokih temperatura zraka. Nakon jačih kiša vegetativni rast ponovo se pokreće pa postoji opasnost da te mladice ne odrvene i ojačaju prije zime te stradaju od hladnoće. Pupovi u pazušcima

o

KAKO ZAŠTITITI VOĆKE OD HLADNOĆE

@o listopadne voćke kasno odbacuju lišće u jesen, prskanje pet postotnom otopinom ureje dovest će do bržeg opadanja lišća i ulaska voćaka u zimsko mirovanj~J' \.Manji se broj stabala može zaštititi tako da im se deblo i osnovne grane ujesen premažu otopinom gašenog vapna kojem se doda malo

Slika 24. -Izgled

zarasle rane nastale zbog oštećenja voćke od zimske hladnoće (m razopuc). 27


listova mladica mladih voćaka i voćaka koje se odlikuju jakim vegetativnim rastom bude se u istoj vegetaciji. Iz njih se razvijaju prijevremene mladice (slika 25).

o ČEMU OVISI VEGETATIVNI

RAST

Na vegetativni rast utječe velik broj čim ben ika. Genetska obilježja pojedinih voćaka određuju velik broj svojstava vegetativnoga rasta poput: · početne snage rasta · trajanja vegetativnoga rasta · duljine trajanja mladenačke dobi · oblika krošnje · kuta grananja. Drugi čimbenici vegetativnoga rasta uvjetovani su okolinom u kojoj voćka raste. To su mjeri klime, tla i primijenjenih uzgojnih mjera (obrada tla, zaštita od bolesti i štetočina, rezidba itd). Način i snaga rasta voćke uvijek je rezultat zajedničkoga djelovanja svih navedenih čimbenika. Tako, primjerice, orah može izrasti u visoko i dugovjećno stablo, ali ako ga posadim o na neodgovarajućem tlu i na mjestu gdje će biti izloženo lošim klimatskim uvjetima i napadu bolesti i štetočina, dobit ćemo manje stablo koje bi se za nekoliko godina moglo osušiti. Pri sadnji voćnjaka u više redova, međuredne razmake treba prilagoditi visini voćke kako ne bi došlo do zasjenjivanja redova. Slika 26. - Dominacija vrha trešnje. Tri najgornja izbojka podjednako su razvijena, a ispod njih su samo svibanjske kitice. 28

Slika 25. - Preuranjene

mladice.

~--------------------------------------------------------------------------------------------------. RAST VOĆAKA

.j

U užem međurednom razmaku visina voćke mora biti manja, a u širem razmaku veća. Rabe li se podloge slabije bujnosti, visina će voćke biti manja. Za voćke sa snagom rasta izraženom u vrhovima vrijede neka općenita pravila po kojima se odvija vegetativni rast. ~ih prikazuje crtež 5. No ona nisu u potpunosti primjenjiva za voćke sa snagom rasta izraženom u donjem dijelu (lijeska) , ali ipak mogu biti smjernica. Poznavanje ovih pravila umnogome olakšava rezidbu i omogućuje da se snaga rasta voćke usmjeri u izbojke koji su potrebni.

Vještiji će voćari njihovom primjenom unaprijed predvidjeti snagu rasta pojedinog izbojka i pravodobno reagirati kako bi dobili ono što su očekivali. a taj će način smanjiti potrebu za rezidbom suvišnih izbojaka i skratiti vrijeme do ulaska voćke u rod. ŠTO JE DOMINACIJA

VRHA

Snaga rasta većine voćaka najvećaje u gornjim dijelovima grana. Pupovi koji se nalaze na vrhu imaju najbolji položaj s obzirom na osvjetljenje, dotok vode i mineralnih tvari, a u njima se stvaraju regulatori rasta koji silaznim

a)

b)

d)

e)

tokovima putuju u niže dijelove izbojka i koče njihov rast (slika 26). Zbog toga često donji pupovi na izbojku ne kreću u proljeće pa se izbojak razgranjava samo u vrhu. Ta se pojava zove akrotonija ili dominacija vrha. Ona je nepoželjna jer ometa ravnomjerno obrastanje krošnje i stvaranje velike rodne površine pa je treba znati rezidbom obuzdati. GENERATIVNI RAST Generativni rast je rast i razvoj generativnih organa (rodnih pupova, cvjetova i plodova). Prva i najvažnija

c)

Crtež 5. - Pravila vegetativnoga rasta voćaka (zelena strelica označava granu koja jače raste; a) dvije grane jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini imaju jednaku snagu rasta, b) od dviju grana jednake debljine, ali nejednake duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visinijače raste dulja grana, c) od dviju granajednake debljine i duljine koje ne rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini jače raste grana koja ima oštriji kut u odnosu na okomicu, d) od dviju grana jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom, ali se ne nalaze na istoj visini jače raste grana koja se nalazi na većoj visini, e) od dviju grana nejednake debljine, ali iste duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini jače raste deblja grana, f) od dviju grana jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini jače raste grana koja ima više razgranjenja). 29

CIJEPLJE ~E I REZIDBA VOĆAKA

Iz tablice 2. može se zaključiti da pogrešna rezidba ugrožava rodnost u tekućoj godini, ali i rodnost u sljedećoj godini ako se odstrane mladice na kojima bi se trebali zametnuti rodni pupovi ili se izazove pretjerani vegetativni rast u vrijeme zametanja ovih pupova. z poznavanje rodnih izbojaka, treba znati i o čemu ovisi zametanje rodnih pupova voćaka. uvodu poglavlja o rastu voćaka napomenuto je da se rast mladice izametanje rodnih pupova nalaze u oprečnom odnosu. Prema tome, ako voćke pre bujno rastu, ne mogu zametnuti puno rodnih pupova. Ako je,

fenofaza generativnoga rasta jest faza zametanja rodnih pupova. Rezidbom voćaka, između ostaloga, omogućuju se povoljniji uvjeti za zametanje rodnih pupova. Zbog togaje potrebno o ovoj fenofazi znati više jer bez zametanja rodnih pupova nema rody.osti. ZAMETANJE

RODNIH PUPOVA

Vrijeme nastupa fenofaze zametanja rodnih pupova svih voćaka nije jednako. U većine voćaka to je najčešće sredina ljeta. Vrijeme zametanja rodnih pupova i vrijeme cvatnje većine voćaka prikazuje tablica 2.

..

Tablica 2. - Početak zametanja vrsta

.

rodnih

.

pak, vegetativni rast preslab, voćke neće zametnuti puno rodnih pupova jer nemaju dovoljno veliku lisnu površinu koja bi fotosintezom stvorila asirnilate za zametanje rodnih pupova. Dakle, važno je regulirati vegetativni rast, a to se postiže pravilnom rezidbom. Sljedeći čimbenik koji djeluje na zametanje rodnih pupovajest svjetlost. Bez svjetlosti nema rasta biljke jer nema fotosinteze. Ranije je već navedeno da list na koji padne manje od 30 % sunčeva svjetla ne može stvoriti dovoljno asimilata, stoga za voćku predstavlja potrošača. Zbog toga slabo osvijetljeni dijelovi

pupova i vrijeme cvatnje voćaka

• •

jabuka

od sredine svibnja do redine

rpnja

kruška

od početka srpnja do početka kolovoza

sljedeće proljeće

dunja

proljeće prije cvatnje

isto proljeće

breskva

od kraja lipnja do kraja srpnja

sljedeće proljeće

marelica

početak kolovoza

sljedeće proljeće

sljedeće proljeće

---

30

šljiva

od kraja srpnja do sredine kolovoza

sljedeće proljeće

trešnja

početak srpnja

sljedeće proljeće

višnja

sredina srpnja

sljedeće proljeće

lijeska (m. rese) (ž. rese)

svibanj od srpnja do rujna

sljedeća zima sljedeća zima

orah (m. rese) (ž. cvjetovi)

rano ljeto kasno ljeto

sljedeće proljeće sljedeće proljeće

badem

od sredine kolovoza do sredine rujna

sljedeće proljeće

smokva (prvi rod)

kasno ljeto

sljedeće proljeće

smokva (drugi rod)

rano ljeto

ista sezona

kaki

srpanj

sljedeće proljeće

aktinidja

kasno ljeto

sljedeće proljeće

pistachio

kraj travnja

sljedeće proljeće

--------------------------

RAST VOĆAKA

Slika 27. - Zametanje mješovitih cvatnih pupovajabuke sa strane jednogodišnjeg izbojka gdje se uobičajeno nalazi vegetativni pup.

krošnje propadaju, a voćka postupno gubi rodnu površinu. lAko se voćke previše gnoje dušičnim gnojivima, slabije će se zametati rodni pupovi zbog pretjeranog rasta mladica i njihova međusobnog zasjenjivanj~ Stoga se dušična gnojiva ne smiju pretjerano rabiti. \yoćke koje imaju prevelik broj plodova slabo zameću rodne pupove jer ih u tome ometaju hormoni (giberelini) koji se stvaraju u sjemenkama i iz plodova dolaze u pupove. Zbog togaje potrebno prorijediti plodove i ostaviti ih onoliko koliko neće loše utjecati na zametanje rodnih pupov~ Za jedan kg plodova

jabuke potrebno je imati lisnu površinu od pet m", odnosno na jedan bi plod trebalo doći 35-40 zdravih i dobro osvijetljenih listova. Trešnja i višnja nemaju teškoća sa zametanjem rodnih pupova jer njihovi plodovi dozrijevaju uglavnom prije nego nastupi ova fenofaza. Breskva također ne trpi od slabog zametanja rodnih pupova jer ima bujan vegetativni rast koji stvara dovoljno veliku površinu lišća. Zametanje rodnih pupova ovisi i o starosti voćke. Mlade, tek posađene voćke slabije zameću rodne pupove jer se nalaze u mladenačkoj dobi kada izgrađuju svoju krošnju pa se ne stvaraju rodni pupovi. Kasnije, kada se postigne

odgovarajući odnos volumena korijena i krošnje, započinje zametanje rodnih pupova. Ono se sa starošću voćke postupno pojačava dok ne postigne vrhunac. Početak zametanja rodnih pupova označava ulazak voćke u doba rodnosti. Nakon toga ponovo opada jer voćka ulazi u doba opadanja rodnosti, a zatim u doba starosti nakon koje slijedi kraj njezina životnog ciklusa. Zbog toga rezidbu treba prilagoditi starosti voćke kako bi se što više skratilo mladenačko doba i produžilo doba rodnosti. Podloga također utječe na zametanje rodnih pupova. Voćke cijepljene na slabo bujne vegetativne podloge počinju rađati ranije nego one cijepljene na bujne podloge izrasle iz sjemena (sjemenjaci). Rezidba mora biti usklađena i s podlogom pa je poznavanje njihovih svojstava rasta nužan preduvjet za pravilnu rezidbu. Oštećenje listova bolestima i štetočinama loše utječe na zametanje rodnih pupovajer voćke gube lišće paje fotosinteza slaba. Suvišno je izvoditi rezidbu ako se ne obavi zaštita od bolesti i štetočina,jer će rodnost ionako izostati. Rezidba nije jedina mjera kojom se postiže rodnost voćke, ali je izuzetno važna. U vrućim i sušnim ljetima može doći do zametanja rodnih pupova i na mjestima gdje bi obično bili samo vegetativni pupovi (slika 27). Iz takvih se pupova u proljeće razviju cvjetovi.iali se slabije oplođuju i daju plodove lošije kakvoće od onih zametnutih iz cvjetova koji se nalaze na tipičnim rodnim izbojcima. 31

CijEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

ZAŠTO VOĆKE NE RAĐAJU

Postoje dvije vrste nerodnosti voćaka: mladenačka ili početna nerodnost i nerodnost u dobi rodnosti. Mladenačka ne rodnost uobičajena je pojava kojoj je uzrok juvenilni stadij voćaka koje su iznikle iz sjemena ili mladenačko doba voćaka razmnoženih vegetativno. Juvenilni stadij sjemenjaka traje dulje od mladenačkog doba vegetativno razmnoženih voćaka i u toj fazi voćka jednostavno ne tvori hormone rasta koji su potrebni da se pokrene proces zametanja rodnih pupova. Voćke u mladenačkoj dobi mogu stvarati potrebne regulatore rasta, ali ipak ne dolazi do zametanja rodnih pupovajer voćka izgrađuje svoju krošnju paje izražen vegetativni rast. Cijepljenje na slabo bujne vegetativne podloge, primjena sintetskih regula ora rasta, pinciranje i druge uzgojne mjere mogu skratiti mladenačko doba i dovesti do ranijeg početka rodnosti voćke. Nerodnost u dobi rodnosti izazvana je poremetnjom uzametanju rodnih pupova ili problemima u cvatnji i zametanju ploda (nedostatkom oprašivača, učestalim kišama u cvatnji, nefunkcionalnošću tučka i sl., oštećenjima od mraza, napadom bolesti ištetočina). amalim okućnicama voćari često zbog nedostatka prostora posade samo jedno stablo jabuke, kruške ili neke druge voćke koje redovito cvate, a ne donosi plodove jer nema odgovarajućeg opra šivaća. Sve

32

su sorte jabuke i kruške stranooplodne i trebaju biti oprašene polenom druge sorte da bi donijele plod. eke sorte jabuke i kruške imaju slabo klijav polen pa ne mogu biti dobri oprašivači. Od dobrog se oprašivača traži da ima puno polena dobre klijavosti, da cvate u isto vrijeme kada i sorta koju treba oprašiti, da osigurava dobro zametanje plodova oprašene sorte i da ima plodove dobre kakvoće. Problem se nedostatka oprašivača može riješiti tako da ga se ucijepi u krošnju voćke koju treba oprašiti kako bi se osigurao polen za oplodnju. Ako je susjed posadio drugu sortu čiji polen može oploditi našu sortu, problem ćemo riješiti. No, bolje je imati dva ili tri oprašivača pa u pojedinim godinama neće doći do odstupanja u vremenu cvatnje ili izostanku cvatnje oprašivača i nećemo ostati bez plodova. Samooplodne se sorte mogu oploditi svojim polenorn pa ne trebaju imati oprašivača u svojoj blizini. Da bismo dobili ukusne plodove aktinidije, moramo imati "žensku" biljku, odnosno sortu na kojoj će se razviti plodovi, i "mušku" biljku koja će osigurati polen za opodnju. U posebnome dijelu knjige nalaze se podaci o obilježjima pojedine voćke s obzirom na oplodnju paje prije sadnje potrebno proučiti taj dio kako bismo znali moramo li ili ne osigurati oprašivače. Proljetni mraz može oštetiti cvjetove ili zametnute plodove pa voćka ostaje bez roda. eotvoreni su cvjetovi nešto otporniji na mraz, a

najneotporniji su tek zametnuti plodovi. Ako se nalazimo u području gdje se često javlja proljetni mraz, poželjno je ne saditi voćke koje cvatu u to vrijeme. Dodatnu zaštitu od mraza može pružiti sadnja uza zid kuće. Manje se voćke mogu prekriti agrilom ili nekim drugim materijalom kako bismo ih za štitili od mraza. Bolesti i štetočine također mogu uništiti cvjetove ili plodove u razvoju pa voćke neće roditi. To se često događa sa šljivama koje napadne šljivina osica ili jabukama koje stradaju od prve generacije jabučnog savijača. Voćke je tada potrebno pravilno zaštititi, pri čemu se ponekad rabe i kemijska sredstva. O njihovoj se uporabi treba posavjetovati sa stručnjacima i rabiti ih samo prema napucima koji su uz njih priloženi. estručna rezidba sigurno dovodi do nerodnosti jer se odstranjuju rodni pupovi pa voćka ne cvate premda je zametanje rodnih pupova bilo dobro. Ako nismo sigurni da znamo što radimo ili ako sumnjamo u znanje onoga tko obavlja rezidbu, bolje je ostaviti voćku neorezanu nego rezidbu obaviti nestručno pa voćku "obrati" još prije cvatnje. Pretjerana gnojidba dušičnim gnojivima pojačava vegetativni rast i smanjuje tvorbu rodnih pupova paje rodnost manja. Gnojidba voćaka znatno se razlikuje od gnojidbe drugih kultura paje o tome potrebno potražiti savjet stručnjaka ili pronaći naputke u voćarskoj literaturi.

RAST VOĆAKA

Crtež 6. - Prorjeđivanjem

ŠTO JE NAIZMJENIČNA

plodova smanjuje se broj plodova na voćki, ali se povećava njihova krupnoća pa nema smanjenja priroda.

RODNOST

U uzgoju voćaka na okućnici često se dogodi da se u jednoj godini na voćki zametne velik broj plodova, a sljedeće godine ta voćka slabo rodi ili čak potpuno ostane bez plodova. Ljudi tada kažu da se voćke "odmaraju" od prevelikog roda u prethodnoj godini. U sljedećoj godini ponovo mogu roditi, a zatim opet slijedi nerodna godina. Takav slijed će se, više - manje, ponavljati ne poduzme li se što. Voćke su zapravo ušle u stanje naizmjenične rodnosti. U naizmjeničnu rodnost mogu ući i voćke u suvremenim voćnjacima gdje o njima brinu stručnjaci jer je ona dijelom i genetski uvjetovana. Razlikaje jedino u tome što se li suvremenim voćnjacima

naizmjenična rodnost nastoji spriječiti i prije nego što se pojavi, a ako se i pojavi, voćari prilagođuju tehnologiju uzgoja kako bi voćke što prije izašle iz stanja naizmjenične rodnosti. ŠTO UZROKUJE NAIZMJENIČNU RODNOST

Da bismo postigli bolju i redovitu rodnost voćaka, moramo poznavati uzroke naizmjenične rodnosti. Uzroci naizmjenične rodnosti dijele se u tri osnovne skupine. 1. Genetski uzroci Naizmjeničnoj rodnosti sklonije su starije sorte voćaka, pogotovo kada se uzgajaju na bujnim podlogama. Bujne podloge pogoduju pojavi naizmjenične rodnosti jer potiču vegetativni rast.

2. Ekološki uzroci Pojava mraza ili tuče u vrijeme cvatnje može izazvati naizmjeničnu rodnost jer dolazi do oštećenja cvjetova ili uništenja lisne površine pa voćka ne može zametnuti plodove ili rodne pupove .: Ako se u istoj godini dogode i mraz u vrijeme cvatnje i tuča u fenofazi zametanja rodnih pupova, rodnost izostaje i u tekućoj i u sljedećoj vegetaciji. Takve će voćke biti trajno ugrožene ako ih se pravilno ne njeguje. 3. Tehnološki uzroci Prevelik broj zametnutih plodova uzima puno hraniva i asmilata za rast i razvojJ>aih nema dovoljno za rast mladica i zametanje rodnih pupova. U sjemenkama se nalaze biljni hormoni - giberelini koji tijekom 33

CI]EPLJE~E

I REZIDBA VOĆAKA

razvoja sjemenke i rasta ploda izlaze u rodne izbojke i ometaju zametanje rodnih pupova. Ako voćka ima puno plodova, povećat će e i koncentracija giberelina pa će voćka zametnuti manje rodnih pupova. Preslab vegetativni rast ne stvara dovoljno veliku lisnu površinu i pridonosi slabijem zametanju rodnih pupova. edostatak, ali i višak, pojedinih biljnih hraniva može također izazvati nerodnost. zrok nerodnosti stranooplodnih voćaka može biti i nepostojanje odgovarajućeg oprašivača što je opisano ranije. aizmjeničnu rodnost može izazvati i napad neke bolesti ili štetočina koji uništi cvjetove ili plodove, ili pak toliko ošteti lisnu površinu da izostaje zametanje rodnih pupova.

Primjerice, šljiviBistrici u vrijeme zametanja plodova šljivina osica uništi velik broj plodova, a ono što ostane dokrajči virus šarke zbog kojeg opada ju pred samu berbu. KAKO SMANJITI NAIZMJENIČNU RODNOST

Iz prethodnog je teksta vidljivo da su uzroci naizmjenične rodnosti višestruki pa prema tome ni rješenje ne može biti jednostavno. Na žalost, nema tog čarobnog štapića kojim možemo odstraniti naizmjeničnu rodno t voćaka. U smanjenju naizmjenične rodnosti treba razmišljati pri sadnji. Prije sadnje treba razmisliti o tome koje vrste i sorte možemo uzgajati s

Slika 28. - Izgled zametnutih plodova u gronjijabuke 34

obzirom na dostupan prostor u vrtu, a zatim i s obzirom na obilježja tla i klime. Pravilnim uzgojem i njegom postiže se bolja ravnoteža rasta i rodnosti pa će pojava naizmjenične rodnosti biti manja. Treba odabrati sorte koje su manje sklone naizmjeničnoj rodnosti. Suvremene sorte voćaka uglavnom su manje sklone ovoj pojavi. Kada se biraju podloge, treba uzeti, ako je moguće, vegetativno razmnožene slabo bujne podloge zato što one dodatno smanjuju pojavu naizmjenične rodnosti. Postoji još jedan zahvat koji se može poduzeti kako bi se smanjila naizrnjenična rodnost. To je prorjeđivanje suvišnih plodova. Amaterskim se voćarima može preporučiti

prije prorjeđivanja.

RAST VOĆAKA

ručno prorjeđivanje plodova kao jednostavan i djelotvoran način smanjenja naizmjenične rodnosti. Treba naglasiti daje suvišan svaki strah da ćemo odstranjivanjem dijela plodova izgubiti na prirodu. Upravo suprotno. Ako se prorjeđivanje plodova provede dovoljno rano i na odgovarajući način, dobit će sejednak prirod kao i bez prorjeđivanja, ali će plodovi biti krupniji i atraktivniji (Crtež 6). Prorjeđivanje plodova najčešće se obavlja na jabukama, kruškama i breskvama, a rjeđe na drugim voćkama. Međutim, cilj prorjeđivanja plodova bresaka nije smanjenje naizmjenične rodnosti,jer ova vrsta nema tih poteškoća, nego je cilj dobiti bolje i krupnije plodove. Prorjeđivanje plodova drugih voćaka obavlja se rjeđe, premda će i na njima u pojedinim situacijama biti potrebno smanjiti broj zametnutih plodova ako dođe do značajne poremetnje rasta i rodnosti iz bilo kojeg razloga. Plodovi se prorjeđuju kada počnu rasti. Što se prorjeđivanje ranije obavi to će ostavljeni plodovi biti veći. To je zato što odstranjivanjem suvišnih plodova ostaje više asimilata za ovaj zahtjevan proces u preostalim plodovima. Osim toga, i stvaranje hormona giberelina u sjemenkama jezgričavih voćaka započinje otprilike četrdesetak dana iza oplodnje pa do tada treba odstraniti višak zametnutih plodova kako bi se isključio negativan utjecaj prevelike koncentracije ovog regulatora rasta na zametanje rodnih pupova. Zato prorjeđivanje

plodova jabuka i krušaka treba obaviti u roku od mjesec dana nakon cvatnje. To se radi tako da se škarama ili uštipavanjem peteljke iz gronje odstrane svi plodovi osim jednog najvećeg (slike 28 i 29). Naravno, ako je ovaj napadnut nekom bolešću ili štetnikom, umjesto njega odabrat ćemo drugi najbolji plod. Ako je cvatnja slabija, treba ostaviti i do dva ploda po gronji da se nadomjesti manjak zbog slabe cvatnje. Prorjeđivanje se plodova bresaka obavlja kada su plodovi promjera otprilike dvadesetak mm. Na jednoj se mješovitoj rodnoj šibi na svakih desetak ili petnaestak cm ostavlja po jedan plod, a ostale se otrgne. Kao korisno "mjerilo" za određivanje potrebnog razmaka može poslužiti i šaka.

Na mladim voćkama, čiju krošnju tek oblikujemo, mora biti manji broj plodova. Voćke cijepljene na slabo bujnim vegetativnim podlogama rano počinju rađati, a ponekad se dogodi da zametnu više plodova nego što ih mogu prehraniti. Zato treba procijeniti koliko plodova može ostati na voćki, a da se ne ugrozi vegetativni rast koji je u ovom razdoblju potreban kako bi se što prije oblikovala krošnja. Bolje je ostaviti manje nego više plodova. Postupno ćemo steći dovoljno iskustva sa svojim voćkama kako bismo točno znali kada treba prorijediti plodove i koliko ih mora ostati na voćki da bismo dobili krupne i lijepe plodove na koje ćemo biti ponosni.

Slika 29. - Nakon prorjeđivanja

ostaje samo najbolji plod u gronji. 35

CijEPLJENJE

I REZIDBA VOĆAKA ,/

PODLOGE ZA VOCKE

P

odloga je dio voćke na koji se cijepi plemka kako bi se postigla odgovarajuća bujnost i rodnost. Kod cijepljenih voćaka podloga daje korijen ijedan dio debla (crtež 7). Ima primjera kada, uz podlogu i plemku, voćku čini i međupodloga koja se cijepi na podlogu kako bi se odstranila nepodudarnost podloge i plemke (slika 30) ili kako bi se postiglo uspravno i čvrsto deblo. Takva se voćka sastoji od triju dijelova. Prema načinu razmnožavanja, razlikuju se generativne i vegetativne podloge. Generativne podloge razmnožene su iz sjemena i imaju neujednačena genetska obilježjajer su nastale oplodnjom. Vegetativne podloge razmnožavaju se nekim od vegetativnih načina razmnožavanja (nagrtanjem, položenicarna i sl., a u novije vrijeme i razmnožavanjem "in vitro") pa imaju ujednačena genetska obilježja. Stoga cijepljenje na vegetativno razmnoženu podlogu daje voćku s poznatim obilježjima rasta, rodnosti i kakvoće plodova. Generativne se podloge rabe samo za one voćke za koje se rijetko rabe vegetativne podloge, primjerice za orah. vegetativnih podloga za jabuku. Vegetativne podloge za ostale voćke razvile su se Vjeruje se daje uporaba uglavnom u posljednjih podloga u voćarstvu stara osamdesetak godina. barem 2000 godina. Postoje literaturi ćemo pronaći pisani dokazi da su stari Grci razna imena podloga koja, u oko 323. godine prije Krista usporedbi s imenima sorata, rabili različite podloge za uzgoj nisu odveć maštovita. Često voćaka. Prve su podloge bile ćemo pronaći samo oznaku kao što su, primjerice, MM 106, PiKu 420A i sl. Radi se o kratici koja dolazi najčešće od naziva instituta gdje je provedena selekcija, a brojčana oznaka dolazi od šifre koju je ta podloga nosila u i traživanjima. aravno, ima i izuzetaka, kao što u podloge Paradox, Fereley, Yaspi i sl. To je zbog toga što je podloga važna za uzgoj voća, ali ne i za prodaju plodova. Kupca ne zanima na kojoj je podlozi cijepljena određena orta nego kakve je kakvoće. Činjenicaje da se voće kupuje očima, alije važno i privlačno ime. Zbog toga davanje takvih imena Crtež 7. - Cijepljena voćka sastoji se od podloge, koja daje korijen, sortama doprinosi njihovoj malog dijela debla (smeđe) i plemke, koja izgrađuje ostatak debla i prodaji na tržištu. krošnju (zeleno). .

UPORABA PODLOGA KROZ POVIJEST

36

uzgoj ene iz sjemena uzeta ispod stabala koja su rasla u neposrednoj okolici mjesta gdje se najeravao posaditi voćnjak. Uglavnom su se za pojedine voćke rabile podloge koje su botanički pripadale istome rodu ili vrsti. Tako je bilo sve do sredine 19. stoljeća kadaje počela uporaba prvih

PODLOGE

ZA VOĆKE

još poneko, ova su najvažnija. Oplemenjivački rad na stvaranju novih i boljih podloga ni danas ne prestaje. Tako je stvoreno više slabo bujnih podloga za trešnju koje omogućuju sadnju 1000 i više voćaka po hektaru, što je do prije dvadesetak godina bilo nezamislivo.

o ČEMU

OVISI ODABIR

PODLOGE

Slika 30. - Okulirani pup kruške sorte Williams (Viljamovka) na međupodlozi Beurrć Hsrdy (Gelertova) cijepljene na dunji.

ZAšTO SE RABE PODLOGE Cijepljenjem na određenu podlogu voćka ima odgovarajuću bujnost, rodnost, prilagodljiva je različitim klimatskim uvjetima i vrstama tla, otporna je na bolesti i štetočine koji se nalaze u tlu. Neke se voćke teško ukorjenjuju pa ih se ne može uzgajati bez cijepljenja na neku podlogu. Uporabom podloge može se mijenjati način uzgoja neke voćke. Lijeska i ribiz prirodno rastu kao grmovi ako ih se uzgaja na vlastitom korijenu, no ako se lijeska cijepi na medvjeđu lijesku, a ribiz na zlatni ribiz, može ih se uzgajati u obliku stabla.

Nema ni jedne podloge koja bi potpuno zadovoljila sve zahtjeve koji se pred nju postavljaju paje to razlog zbog kojeg postoji više podloga za jednu voćku. Kada bi postojala idealna podloga, morala bi imati sljedeća obilježja: · podudarnost sa svim sortama · slabu bujnost · poticati rani ulazak u rod i dobru rodnost cijepljene sorte · ne tjeranje izdanaka · dobro ukorjenjivanje · prilagodljivost na različite tipove tla · otpornost na bolesti i štetočine koji se nalaze u tlu. Premda bi se navedenim obilježjima moglo pridružiti

Kada imamo više podloga za jednu voćku, možemo odabrati onu koja najbolje odgovara klimatskim uvjetima i vrsti tla. Tako, primjerice, vinogradarska breskva može biti dobra podloga na tlu u kojemu nema previše fiziološki aktivnog vapna, ali ne i na tlu gdje je njegova razina visoka. Drugi važan čim benik pri izboru podloge jest njezino djelovanje na bujnost voćke. Ako želimo posaditi nekoliko voćaka na maloj okućnici, nije svejedno koliko će one narasti. Zbog toga se za sadnju na malom prostoru odabiru podloge slabe do srednje bujnosti, a izbjegavaju bujne podloge kao što su sjemenjaci. Izbor podloge treba uskladiti s razinom znanja i vremenom koje želimo posvetiti njezi voćaka. Podloga slabe bujnosti omogućuje uporabu uzgojnih oblika koji traže više njege, ali za uzvrat pruža dobar prirod na maloj površini i berbu bez uporabe ljestava. Bujni sjemenjaci osiguravaju dobar rast u lošijim uvjetima, a njega se svodi na prorjeđivanje pregustih dijelova krošnje svakih 37


nekoliko godina. Loša strana tog izbora jest sadnja na velikom razmaku, veća sklonost voćke naizmjeničnoj rodnosti, berba uz pomoć ljestava i slabija mogućnost zaštite od bolesti i štetočina. Većje ranije rečeno da idealne podloge nema, pa zato moramo prvo dobro promisliti što od voćke želimo dobiti te prema tome odabrati odgovarajuću podlogu.

PODUDARNOST PODLOGE I PLEMKE Cijepljenje najbolje uspijeva kada podloga i plemka pripadaju istoj vrsti. Tako se bez poteškoća može cijepiti jedna sorta jabuke na drugu sortu jabuke, jedna sorta

kruške na drugu sortu kruške itd. Cijepljenje plemke jedne vrste voćke na podlogu druge vrste ne uspijeva ako među njima ne postoji podudarnost. Podudarnost se, prema tome, može opisati kao sposobnost podloge i plemke da nakon cijepljenja dobro srastu i tvore voćku koja ima zadovoljavajući rast i rodnost. Kada podloga nije podudarna splemkom, javljaju se simptomi koji se razlikuju ovisno o tome koliki je stupanj nepodudarnosti. Kada su podloga i plemka nepodudarne, na mjestu cijepljenja ne stvaraju se provodni snopovi, nego umjesto njih nastaje zrakasto tkivo koje slabo odrvenjava. Zbog togaje otežano

Slika 31. - Trolisna naranča. 38

protjecanje vode, mineralnih i organskih tvari iz podloge u plemku i obratno pa se plemka suši. Do nepodudarnosti najčešće dolazi kada se cijepljenjem pokušavaju spojiti dvije potpuno različite vrste. Primjerice, nije moguće uspješno cijepiti jabuku na limun. Međutim, postoje izuzeci. Dunjaje dobra podloga za krušku sorte Beurrč Hardy (Gelert), ali većina ostalih sorata kruške nije dovoljno podudarna s dunjom. Među njima se nalazi i "kraljica" krušaka, odnosno sorta Williams (Viljamovka). Unatoč slaboj podudarnosti velikog broja sorata kruške s dunjom, voćari se ne odriču ove podloge. Problemu nepodudarnosti doskočili su

PODLOGE

uporabom podudarnih sorata kao posrednika ili međupodloge koja se umeće između dunje inepodudarne sorte. Želi li se na dunji uzgajati neka s njome nepodudarna sorta kruške, prvo se na dunju mora cijepiti podudarna sorta (međupodloga) , a zatim na nju nepodudarna sorta (slika 30). To je tzv.dvostruko cijepljenje. Trolisna se naranča (slika 31) uspješno rabi kao podloga za agrume premda se radi o listopadnoj vrsti iz drugog roda, za razliku od agruma koji su zimzelene voćke. Ponekad nije svejedno koja se vrsta uzima za podlogu a koja za plemku. Ranije je spomenuto da se dunja uspješno rabi kao podloga za krušku, ali ako se na krušku pokuša cijepiti dunja neće biti uspjeha. Sorta šljive Beauty zadovoljavajuće je podudarna s bademom, ali sorta Santa Rosa nije. Trešnja nije podudarna podloga za višnju, ali na višnju se može cijepiti trešnja. Cijepljenje krušaka sorata D 'Anjou i Williams (Viljamovka) na podlogu Pyrus betulaefolia daje voćku koja dobro raste i rađa, ali plodovi pate od crnjenja čaške pa se ova podloga ne rabi za te sorte. Moždaje najgora vrsta nepodudarnosti ona kada se plemka primi i dobro raste dugo godina, a zatim iznenada dođe do sušenja ili loma na cijepljenome mjestu. Takva se pojava zove remanencija ili podmukla nepodudarnost. Javlja se, primjerice, kada se europski orah cijepi na američki crni orah. Takva voćka može živjeti i tridesetak godina, a zatim iznenada dođe

ZA VOĆKE

KAKO JE MOGUĆE PREPOZNATI NEPODUDARNOST PODLOGE I PLEMKE

Slika 32. - Guka na mjestu cijepljenja (jabuka na podlozi Mg) .

do pucanja na spojnome mjestu podloge i plemke. Pojedini biljni virusi i mikoplazme mogu utjecati na podudarnost podloge i plemke pa je stoga za cijepljenje važno rabiti samo zdrave i provjerene podloge i plemke. Na žalost, voćke zaražene ovim uzročnicima bolesti često ne pokazuju jasne simptome pa se bez složenih testova ne može znati je li voćka zdrava ili ne. Neke podloge pokazuju blagu nepodudarnost s pojedinim sortama pa se na mjestu cijepljenja javlja "guka" ili zadebljanje (slika 32), ali nema poteškoća s uzgojem. Zbog blage nepodudarnosti smanjuje se bujnost, a poboljšava se rodnost i kakvoća plodova. Takvaje, primjerice, podloga M9 (ili popularna devetka) zajabuku. Blaga nepodudarnost naziva se hortikulturna nepodudarnost i zapravo je poželjna.

Postoji više vanjskih znakova po kojima se može prepoznati nepodudarnost podloge i plemke. Očit znak nepodudarnosti jest slab primitak plemki, a zadovoljeni su svidrugi uvjeti za cijepljenje. Drugi znak nepodudarnosti jest pucanje na mjestu cijepljenja, pri čemu je prijelom relativno gladak i ravan, a ne grub i isprekidan. Postoje i drugi znakovi nepodudarnosti koje je teže sa sigurnošću prepoznati jer se slični znakovi mogu javiti i zbog drugih problema u rastu voćaka kao što su nedostatak hraniva ili napad bolesti ištetočina. Primjerice, može doći do žućenja i preranog opadanja lišća. Vegetativni rast slabi, mnoge mladice odumiru, a voćka ima slabu kondiciju. Iz podloge može potjerati velik broj korijenovih izdanaka. Ponekad se kao znak nepodudarnosti javljaju velike razlike u rastu podloge ili plemke (slika 33).

Slika 33. - Velika razlika u rastu podloge i plemke kao znak nepodudarnosti i uzrok pucanja voćke na mjestu cijepljenja. 39


CIJEPLJENJE C

ijepljenje je postupak spajanja podloge i plemke koje nakon srašćivanja tvore jedinstvenu voćku (crtež 7, str. 36). Kakoje pojam podloge opisan u prethodnom poglavlju, treba objasniti pojam plemke. Plemka je onaj dio voćke koji se cijepi na podlogu kako bi se iz nje uzgojila krošnja i dobili plodovi. Ovisno o načinu cijepljenja, plemka može biti dio izbojka ili samo jedan pup. Cijepljenjem ne dolazi ni do kakvih genetskih promjena podloge ili plemke paje cijepljenje također i način vegetativnog razmnožavanja voćaka kojim se proizvode sadnice svih voćaka koje se ne uzgajaju na vlastitom korijenu iz bilo kojeg razloga. Cijepljenje je vrlo stara vještina. Poznavali su gajoš tari Kinezi, za što postoje dokazi koji datiraju iz 1560. godine prije Krista. Aristotel i Teofrastus u svojim djelima iscrpno opisuju cijepljenje. O cijepljenju se govori i u Bibliji u Poslanici Rimljanima gdje apostol Pavao spominje cijepljenje "dobre" na "divlju" maslinu. Vještina cijepljenja pravi procvat doživljava u renesansi kada su u vrtove europskih vladara došle mnoge egzotične biljke koje su se morale razmnožavati na ovaj način. U 18. stoljeću počinje se iscrpnije proučavati cijepljenje, a Thoun 182l. godine opisuje čak 119 različitih načina. Zanimjivo je da se mnogi načini cijepljenja, koji se rabe i danas, nisu puno promijenili u odnosu na to kako ih je opisivala voćarska i vrtlarska literatura od prije stotinjak godina.

ZAŠTO CIJEPITI VOĆKE Kada bi se voćke uzgajale iz sjemena, imale bi neujednačena obilježja koja se ne bi mogla predvidjeti. Uz to, potrebno im je više vremena da dođu u rod jer svakisjemenjak mora proći juvenilni stadij. Da bi se izbjegli navedeni nedostaci uzgoja voćaka iz sjemena, rabi se cijepljenje kojim se ~erno prenose obilježja roditelja na potomstvo. Pri tome je roditelj samo jedan, odnosno ona voćka od koje se uzima plemka. Cijepljenjem se od jedne voćke može dobiti velik broj istovrsnih potomaka (klonova) . Voćke od kojih se uzimaju plemke stadijski su zrele pa zato cijepljene voćke ranije prorode od onih koje su uzgojene iz sjemena. Ranijem rađanju i većoj rodnosti doprinosi i uporaba podloga 40

slabije bujnosti, što je još jedan od razloga za cijepljenje. Druge prednosti uporabe podloga u voćarstvu opisane su u poglavlju o podlogama. Ponekad se dogodi daje korijen ili deblo voćke oštećeno te je potrebno popraviti nastalu štetu pri čemu mogu pomoći cijepljenje na most ili ucjepljivanje sjemenjaka ili izdanaka podloge u de blo.

PRIBOR ZA CIJEPLJE [JE Kao i za rezidbu, i za cijepljenje vrijedi izreka: Bez

alata nema ni zanata! Zbog toga, uz dobru volju i vještinu koja se može steći jedino strpljivim vježbanjern, za cijepljenje je potreban odgovarajući pribor. Cjepljarski nož (slika 34) osnovni je pribor za cijepljenje. e treba žaliti novaca za dobar nož s oštricom (slika 35) napravljenom od čelika vrhunske kakvoće koja će dugo biti oštra. Postoji više vrsta cjepljarskih noževa. Razlikuju se u izvedbi jezičca koji služi za odizanje kore s podloge kako bi se lakše ubacila plemka. eki modeli

Slika 34. - Cjepljarski nož.

CIJEPLJENJE

jer su prekratke i ne mogu dobro stegnuti cijepljeno mjesto. Tada za vezivanje služi bužir ili elastična traka koja se rabi u odjeći. Može se uporabiti i PVC folija kojom se u mesnicama omata meso ili čak ljepljiva izolirajuća vrpca kojom se služe električari. Od svega navedenog bužir je najpogodniji jer se njime lako radi i čvrsto veže cijepljeno mjesto. Nakon što se plemka primi i cijepljeno mjesto sraste, sva se veziva, osim cjepljarskih gumica, moraju zarezati i otpustiti kako ne bi došlo do usijecanja veziva u tkivo voćke.

Slika 35. - Oštrica cjepljarskog noža.

JE LI SVEJEDNO NA KOJ OJ SE VISINI CIJEPI VOĆKA Slika 36. - Dvije vrste cjepljarskih noževa: gornji imajezičac za odizanje kore suprotno od oštrice, a donji imajezičac na vrhu oštrice. imaju jezičac na vrhu oštrice, a drugi pak imaju poseban jezičac na kraju drške, nasuprot oštrici (slika 36). Treba napomenuti da su cjepljarski noževi zbog svoje oštrine opasni pa radeći njima treba biti vrlo oprezan kako ne bi došlo do ozljede. Također ih treba držati na sigurnome mjestu dalje od djece. adalje, za cijepljenje je potreban pribor za vezanje i cjepljarski vosak kojim se cijepljeno mjesto zaštićuje od isušivanja. U prošlosti se za vezivanje rabio prirodan materijal kao što je rafija, a danas se uglavnom rabe različite vrste cjepljarskih gumica (slika 37). Njima se vezivanje obavlja brzo i jednostavno i ne mora ih se

skidati s voćke nego same otpadnu. Idealne su za okuliranje, ali za cijepljenje debljih podloga nisu pogodne

U poglavlju o podlogama navedeno je da se uporabom odgovarajuće podloge djeluje na bujnost voćke. Uz podlogu, na bujnost voćke djeluje i visina na koju se cijepi plemka. Što je visina cijepljenja veća, to

Slika 37. - Cjepljarske gumice. 41


je izraženije djelovanje podloge na bujnost. Zbog toga se danas uglavnom cijepi na visini od 25 cm od razine tla kako bi podloga što jače utjecala na voćku. Ranije se cijepilo na 10 - 15 cm od razine tla. Ako se na slabo bujnu podlogu cijepi plemka na visini većoj od 25 cm, mogla bi se smanjiti rodnost zbog slabog vegetativnog rasta koji onemogućuje obnovu rodnih izbojaka. U Sjedinjenim Američkim Državama znanstvenici su otkrili da u stabla šljive cijepljena na podlogu Myrobalana 29C na visini od 90 cm od razine tla rjeđe obolijevala od bakterijskog raka nego ona cijepljena na 15 i 50 cm. Imala su i veći vegetativni rast. Iz ovog se primjera vidi da cijepljenje na veću visinu, uz djelovanje na bujnost, može djelovati na otpornost voćke prema bolestima. Marelica, primjerice, često pati od padavice ili apopleksije, odnosno iznenadnog sušenja i propadanja stabla. Ovoj se pojavi jo uvijek ne može utvrditi točan uzrok, ali iskustva su pokazala da na njezinu pojavu također utječe vrsta podloge i visina cijepljenja. Apopleksija je rjeđa na stablima cijepljenima na bijelošljivu na visini od 80 do 100 cm. Želimo li sami uzgojiti marelicu za svoju okućnicu, možemo pokušati na navedeni način. V

o

ČEMU OVISI C:gEPLJE [JA

SPJEH

Uspjeh cijepljenja ovisi o nekoliko uvjeta. Prvi je uvjet za u pješno cijepjenje međusobna podudarnost 42

VAŽNO Uvjeti za cijepljenje: • podudarnost podloge i plemke • čist pribor • prikladan način cijepljenja • odgovarajuće stanje podloge i plemke • pravilno postavljena plemka • poklapanje kambijalnog tkiva podloge i plemke • odgovarajuća temperatura i vlaga • zaštita cijepljenog mjesta od isušivanja. podloge i plemke kojaje ranije iscrpno opisana u poglavlju o podlogama. Drugi je uvjet način cijepljenja. Sve se voćke ne cijepe na isti način. J ezgričave se voćke mogu cijepiti najjednostavnijim načinima. Za razliku od njih, koštičave je voćke teže cijepiti jer je potrebno paziti na kakvoću izvođenja postupka. adalje, važnaje i vještina kojom se cijepi. Cijepljenje ne polazi svakome za rukom, i svaki cjepljar ima neke svoje male tajne koje nerado dijeli s drugima. ekome jedan način cijepljenja ide bolje od drugoga pa nije pretjerano reći da načina cijepljenja ima onoliko koliko ima i cjepljara. ovoj će knjizi biti opisani načini cijepljenja koje će, uz malo vježbe i volje, moći svladati svaki amaterski voćar. Sljedeći uvjet jest poklapanje kambijalnog tkiva podloge i plemke kako bi

srašćivanje bilo što potpunije. To je osobito važno za neke načine cijepljenja kao što je englesko spajanje. e pazimo li na dobro poklapanje kambijalnog tkiva, ne možemo očekivati dobar uspjeh. išta manje nisu bitni ni čistoća i oštrina pribora za cijepljenje. Nečist i tup nož če to je glavni razlog neu pjeha zbog prljanja i infekcije cijepljenog mjesta različitim uzročnicima biljnih bolesti te nagnječenja tkiva što dovodi do slabog zarašćivanja cijepa ili njegova propadanja. porabom zaraženih podloga ili plemki lako se Viremnogi uzročnici biljnih bolesti pa je potrebno rabiti samo zdrave podloge i plemke. Za sve načine cijepljenja potrebno je paziti na polaritet podloge i plemke. Plemka mora biti postavljena na podlogu tako daje njezin gornji kraj postavljen prema gore, a donji kraj prema podlozi. Da bi cijepljenje bilo uspješno, potrebno gaje obavljati u vrijeme kada su najpovoljniji uvjeti za srašćivanje podloge i plemke. Za stvaranje kalusnog tkiva neophodnog za srašćivanje potrebna je odgovarajuća tem peratura zraka i količina vode u biljci. Premda se neki načini cijepljenja mogu obavljati prije kretanja vegetacije, bolje je voćke cijepiti u razdoblju vegetacije. Suvremeni rasadnici imaju opremu i uvjete za izvođenje cijepljenja u kontroliran im uvjetima okoline, znanja i iskustvo paje njihov izbor vremena i načina cijepljenja

CIJEPLJE

IJE

širi nego što ga imaju amaterski voćari. Gubitak vlage i slab kontakt podloge i plemke također su jedan od razloga neuspjeha cijepljenja. Mjesto cijepljenja obvezno se povezuje cjepljarskom gumicom ili drugim priborom za vezivanje. Kod onih načina cijepljenja gdje se prave veće rane na podlozi ili plemci, obvezno se mora rabiti i voćarski vosak kako bi se spriječilo isušivanje.

PRECJEPLJIVANJE VOĆAKA Često na okućnici imamo voćke s kojima nismo zadovoljni. Ili smo kupili sorte koje se ne mogu uspješno uzgajati u našem klimatu ili, pak, sorte čiji nam se plod ne sviđa. Ili imamo voćke samo jedne sorte koje cvatu, ane rode jer nemaju odgovarajućeg oprašivača. Umjesto krčenja tih voćaka i sadnje novih, možemo uporabiti precjepljivanje. Budući da se krošnja precijepljenih voćaka, uz pravilnu njegu, brzo obnavlja, takve se sorte mogu brzo zamijeniti boljima. Smatra se da je moguće precjepljivati voćke stare 10 - 20 godina, no ima primjera kada su uspješno precijepljena i starija stabla . . Precjepljivanje se rabi i u suvremenim voćnjacima kada određena sorta izađe "iz mode", odnosno slabo se prodaje, a pojavi se nova gospodarski isplativa sorta. Ako su stabla u dobroj kondiciji, precjepljivanje je umnogome jeftiniji način zamjene sorte, nego sadnja novog voćnjaka.

Crtež 8. - Priprema voćke za precjepljivanje. Označena su mjesta gdje treba skratiti grane.

Crtež 9. - Izgled pripremljene voćke za precjepljivanje. Tanje grane ostaju kako bi pomogle srašćivanju plemki, nakon čega se odstranjuju. 43

CI]EPLJE [JE I REZIDBA VOĆAKA

Voćku se prije precjepljivanja mora pripremiti tako da joj se sve osnovne grane skrate za otprilike dvije trećine. Gornje se grane skrate jače, a donje slabije, kako bi krošnja zadržala stožast oblik (crteži 8 i 9). Ovakav način precjepljivanja primjenjuje se kada se želi u potpunosti zamijeniti jednu sortu drugom. Međutim, ako samo želimo dodati sortu oprašivač, nije potrebno precjepljivati sve grane, nego se to može učiniti na amo nekoliko grana u krošnji. Rane treba zagladiti voćarskim nožem (hipom) te obaviti cijepljenje načinom "pod koru" ili nekim drugim načinom koji je pogodan za cijepljenje kada je podloga deblja od plemke. Tanje se grane mogu privremeno ostaviti na krošnji kako bi njihovo lišće osiguralo asimilate potrebne za razvoj mladica iz plemki. Kada se razviju grane iz nacijepljenih plemki, ove se grane iz stare krošnje odstrane.

tijekom čuvanja pa, na žalost, nisu za uporabu. ajbolje vrijeme uzimanja plemki jest desetak dana nakon opadanja lišća. Važno je da se plemke uzimaju s potpuno zdravih stabala odgovarajućih sorata. Treba uzeti umjereno bujne izbojke, i to samo njihov srednji dio koji imajasno vidljive i dobro razvijene vegetativne pupove (slika 38) sjužne ili jugozapadne strane zdravih i rodnih stabala. ajpogodniji su izbojci debljine od 8 do la mm. Plemke treba povezati u snop, jasno označiti i zamotati u vlažnu krpu, zatim ih staviti u crnu polietilensku vrećicu koja se također označi. akon toga se vrećica stavi u hladnjak (idealno na temperaturu od nule dojednog stupnja C). U tim se uvjetima plemke mogu

čuvati nekoliko mjeseci, ovi no o vrsti. Potrebno je stalno kontrolirati stanje plemki kako bi se one na kojima se pojavi plijesan ili im neki pupovi počnu bubriti odbacile. Ako je povoljno vrijeme za cijepljenje, treba ga što prije obaviti jer je već i nekoliko krenulih pupova siguran znak da će ubrzo i ostali pupovi potjerati pa plemke neće biti uporabljive. Iznenađujuće, ali pupovi mnogih voćaka mogu potjerati i u hladnjaku. Dovoljno je da prođu razdoblje inaktivnih tem peratura i spremni su za rast mladica koji je na ovoj temperaturi spor, ali dovoljan da plemku učini neuporabljivom. Plemke zimzelenih vrsta uzimaju se u proljeće, neposredno prije cijepljenja i odstrane im se peteljke listova kao i za okulaciju.

UZIMANJE I ČUVANJE PLEMKI ZA PROLJETNO CIJEPLJE [JE Za sve načine cijepljenja koji se obavljaju u proljeće (cijepljenje pod koru, cijepljenje na jezičac, postrano cijepljenje, proljetna okulacija i proljetna čip - okulacija) , plemke se moraju uzeti u vrijeme mirovanja dok još u njima ne kolaju sokovi, ali ne u vrijeme jakih hladnoća, i čuvati ih dok u podlozi ne krenu sokovi. Pupovi na plemkama uzetima kasnije mogu potjerati 44

Slika 38. - Izgled plemke za proljetno cijepljenje s dobro razvijenim vegetativnim pupovima.

CIJEPLJE

[JE

Načini cijepljenja CIJEPLJENJE POD KORU . Cijepljenje pod koru primjenjuje se kadaje podloga deblja od plemke. ačin je relativno jednostavan pa se preporuča za precjepljivanje voćaka ili za cijepljenje debelih podloga koje nisu pogodne za okulaciju na spavajući pup. Mana mu je slabiji primitak koštičavih voćaka koje traže da podloga i plemka u vrijeme cijepljenja budu u fazi mirovanja. Podloga može biti različite debljine, a uspjeh cijepljenja je bolji što je podloga mlađa. Ako je podloga promjera većeg od dva do tri cm, trebaje cijepiti tako da se dvije plemke postave jedna nasuprot drugoj kako bi rana brže zacijelila. Najoš deblju podlogu treba staviti četiri plemke u križ, a ako je podloga iznimno debela kao što su to, primjerice, starija stabla, treba staviti više plemki, odnosno na svakih tri - četiri cm oboda podloge treba doći po jedna plemka. Pravo se vrijeme cijepljenja određuje prema podlozi koja mora biti u "soku", kako bi se kora mogla odvajati. Ako se kora na podlozi dobro i lako ne odvaja, treba pričekati s cijepljenjem. Plemke moraju biti u stanju mirovanja pa se ubiru i do cijepljenja čuvaju kao što je ranije opisano. Ovako se može precjepljivati i maslina, ali za nju plemke treba ubrati neposredno prije cijepljenja, a najbolje je uzeti dvogodišnje izbojke kojima se odrežu plojke listova kako se ne bi isušile.

KAKO SE IZVODI

Podlogu treba na željenoj visini prerezati pilom (slika 39), a ranu zagladiti voćarskim

nožem (hipom). Zatim se na kori podloge napravi uzdužni zarez dužine tri - četiri cm, a kora malo odvoji (slike 40,

Slika 39. - Cijepljenje "pod koru". Priprema podloge.

Slika 40. - Cijepljenje "pod koru". Pravljenje uzdužnog zareza na kori podloge.

45


41 i 42). Plemka se pripremi tako da se koso prereže suprotno od pupa (slika 43) .. Iznad tako odrezanog mjesta trebaju ostati još tri pupa. a plemci se s one strane koja naliježe na koru podloge odstrani malo kore da se vidi kam bij (sloj tkiva ispod kore) (slika 44). Plemka se zatim koso prerezanim krajem utisne u napravljeni zarez između kore i drva podloge tako da čvrsto stoji (slike 45 i 46). Zakošeni kraj mora viriti dva do tri mm kako bi se pospješilo zarašćivanje (slika 47). Kada se postave sve plemke, cijepljeno se mjesto mora čvrsto povezati, najbolje bužirom. Umjesto bužira, može se rabiti i krojačka elastična traka (slika 48) koja se stavlja u odjeću. Nakon vezivanja treba sve rane premazati cjepljarskim voskom (slike 49 i 50) ili drugim pripravkom za premazivanje rana. Tijekom cijepljenja plemke koje još nisu uporabljene obvezno se moraju držati u vlažnoj krpi kako se ne bi posušile. Ako je cijepljenje uspjelo, iz plemke će ubrzo početi tjerati mladice (slika 51). Potjera li više plemki, prve se godine ostave sve mladice na plemkama da slobodno rastu. Druge se godine u proljeće ostave izbojci najednoj plemci, a na ostalim se plemkama svi izbojci poviju. Ove će plemke brzo donijeti rod, i što je važnije, omogućit će dobro zarašćivanje rane na precijepljenoj grani. Cijepljene voćke treba dobro njegovati kako bi se mladice uspješno razvijale. Sve mladice koje tjeraju iz 46

Slika 41. - Cijepljenje "pod koru". Napravljen zarez na kori podloge.

Slika 42. - Cijepljenje "pod koru". Lagano podizanje kore na podlozi jezičkom cjepljarskog noža kako bi se lakše umetnula plemka.

CIJEPLJENJE

Slika 43. - Cijepljenje "pod koru". Priprema plemke.

Slika 44. - Cijepljenje "pod koru". Uklanjanje tankog sloja kore na strani plemke koja će biti naslonjena uz koru podloge. 47

CijEPLJENJE

I REZIDBA VOĆAKA

Slika 45. - Cijepljenje "pod koru". Postavljanje plemke na podlogu. Slika 46. - Cijepljenje "pod koru". Umetanje plemke pod koru podloge.

Slika 47. - Cijepljenje "pod koru". Izgled pravilno postavljene plemke na podlozi prije vezivanja. Slika 48. - Cijepljenje "pod koru". Vezivanje cijepljenog mjesta krojačkom elastičnom trakom.

Slika 49. - Cijepljenje "pod koru". Premazivanje cijepljenog mjesta cjepljarskim voskom. 48

Slika 50. - Cijepljenje "pod koru". Premazivanje vrha plemke cjepljarskim voskom.

CIJEPLJENJE

podloge treba redovito odstranjivati kako bi se se omogućio dobar razvoj mladica iz plemki. Osim toga, potrebno je pregledavati sloj cjepljarskog voska na rani. Ako je sloj oštećen, treba ga obnoviti. To se radi sve dok rana na grani potpuno ne zacijeli. Važno je zaštititi mladice od bolesti ištetočina, a osobito od lisnih uši koje ih rado napadaju. Nakon 6-7 tjedana mora se popustiti vezivo na cijepljenome mjestu prije nego se počne urezivati u tkivo. PaSTRANO CIJEPLJENJE Postrano je cijepljenje pogodno kada je podloga predebela za cijepljenje na engleski spoj, a pretanka za cijepljenje pod koru. Za taj su način cijepljenja idealne podloge debljine oko 2,5 cm. Kako nije potrebno odvajati koru podloge, to je cijepljenje pogodno i za koštičave voćke koje se cijepe kada je podloga u fazi mirovanja. Jezgričave voćke cijepe se neposredno prije kretanja vegetacije. Plemke treba ubrati i čuvati do cijepljenja kao što je opisano ranIJe.

Slika 51. - Početak rasta mladica iz pupova plemki nakon uspješno obavljenog cijepljenja "pod koru".

KAKO SE IZVODI

Na podlozi se nožem napravi urez pod kutom od 25 do 30° i duljine oko 2,5 cm tako da, kada se podloga lagano savije suprotno od reza, nastane otvor koji se pri otpuštanju podloge potpuno zatvori (crtež 10). Plemka je izbojak debljine 6 - 8 mm s dva ili tri pupa. Na njezinu donjem kraju

Crtež lO. - Priprema podloge za postrano cijepljenje pravljenjem ureza pod kutom od 25 do 30°. 49


Crtež 11. - Priprema plemke za postrano cijepljenje pravljenjem kosog reza s obje strane na donjoj strani plemke.

napravi se klin, kako to pokazuje crtež Il. Rez treba napraviti ujednom mahu oštrim cjepljarskim nožem kako bi tkivo ostalo neoštećeno, a površina reza ravna i glatka. Duljina svake strane klina mora odogovarati duljini ureza na podlozi. Plemka se zatim umeće u podlogu kako to pokazuje crtež 12. Podloga se lagano savije suprotno od mjesta reza kako bi se urez otvorio radi ubacivanja plemke. Plemku treba postaviti malo ukoso pod odgovarajućim kutom kako bi se kambijalni slojevi plemke i podloge što bolje poklopili. Podloga se lagano otpušta i, ako je sve u redu, plemka će čvrsto stajati na mjestu. Cijepljeno se mjesto poveže, a podloga se iznad njega odreže oštrim priborom kako ne bi došlo do lomljenja podloge na cijepljenome mjestu ili nagnječenja plemke i njezina ispadanja iz odgovarajućeg položaja, Cijep se obvezno mora premezati cjepljarskim voskom da se potpuno zatvore sva mjesta presjeka, uključujući rez na podlozi i vrh plemke.

Crtež 12. - Postrano cijepljenje. Umetanje plemke u podlogu ukoso kako bi se kambijalni slojevi poklopili (lijevo i u sredini). Nakon cijepljenja podlogu treba prerezati iznad cijepljenog mjesta (desno), a cijepljeno mjesto vezati i premazati cjepljarskim voskom, uključujući i gornji dio podloge i plemke. 50

CIJEPLJENJE

CIJEPLJENJE NA JEZIČAC (CIJEPLJENJE NA ENGLESKI SPOJ) Cijepljenje na jezičac može se obavljati i zimi (tzv. "cijepljenje u ruci") i u proljeće. Kontakt kambijalnog tkiva između podloge i plemke je velik, što je jedan od razloga njegove uspješnosti. To se cijepljenje uporabljuje u rasadnicima pa su konstruirane i odgovarajuće naprave kojima se znatno olakšava i ubrzava njegovo izvođenje. Obično se uzimaju podloge i plemke jednake debljine, mada neki stručnjaci kažu da bi podloga trebala biti malo deblja od plemke. Cijepljenjem na jezičac dobivaju se sadnice oraha tako da se cijepljenje obavlja "u ruci" prije kretanja vegetacije, a cijepi se u području korijenova vrata jer on ima najmanje tanina koji ometa srašćivanje podloge i plemke. Na isti se način cijepi i pitomi kesten. Za druge voćke cijepljenje se obavlja na željenoj visini.

Slika 52. - Izgled pravilno spojenog cijepa nakon cijepljenja na jezičac. KAKO SE IZVODI

Za uspješno cijepljenje na jezičac podloga i plemka trebale bi biti debljine 6 - 13 mm. Plemke treba ubrati i čuvati kao što je opisano ranije. Moraju imati dva do tri pupa, a prerez za cijepljenje izvodi se malo ispod najdonjeg pupa. I podloga i plemka koso se prerežu pod kutom od 30 tako da duljina prereza bude oko 2,5 - 6 cm. Rez treba napraviti u jednom mahu kako bi bio potpuno gladak (crtež 13). Što su podloga i plemka deblje, 0

Crtež 13. - Cijepljenje najezičac (lijevo: priprema podloge i plemke; desno: izgled spojenog cijepa prije vezivanja) .

to je i duljina prereza veća. Također je važno da prerez plemke i podloge bude izveden tako da se one nakon spajanja potpuno sljube (slika 52). Prije spajanja, malo iznad sredine prereza, napravi se jezičac onako kako to prikazuje crtež 13. Spajanje se izvodi tako da jezičci podloge i plemke tijesno uđu jedan u drugi kako bi nakon spajanja cijep izgledao kao što je prikazano na slici 52. Dobro izvedeno cijepljenje na engleski spoj prepoznaje se po tome što su podloga i plemka čvrsto sljubljene jedna s drugom i bez vezivanja. Na kraju se cijepljeno mjesto poveže i premaže cjepljarskim voskom. 51


POSTRANO CIJEPLJENJE NA JEZIČAC (POSTRANO CIJEPLJENJE NA ENGLESKI SPOJ) Podloge mogu biti ukorijenjene vegetativne ili generativne podloge, a plemka je dio izbojka s dva do tri pupa koja se uzima i čuva kao što je opisano ranije. Ovaj se način cijepljenja može rabiti i za cijepljenje agruma i drugih zimzelenih voćaka, ali tada se plemke ubiru neposredno prije cijepljenja i odstrane im se plojke listova kako bi se spriječilo isušivanje. KAKO SE IZVODI

a podlozi se kora uzdužno odreže da točno odgovara prerezu plemke (crtež 14). Dubina bi ureza trebala u donjem kraju biti do otprilike jedne četvrtine debljine podloge. Zatim se napravi tanki jezičac od otprilike jedne trećine od vrha prvog ureza do njegova dna. Ovajjezičac mora u potpunosti odgovarati jezičcu na plemci. Plemka se priprema kao i za cijepljenje najezičac. I za ovo cijepljenje plemkaje zapravo izbojak s dva do tri pupa. Prvo

Crtež 16. - Pastrana cijepljenje na jezičac. Postavljanje plemke na podlogu mora biti izvedeno malo ukoso radi poklapanja kambijalnih slojeva. 52

Crtež 14. - Priprema podloge za pastrana cijepljenje na jezičac pravljenjem ureza sa strane i jezičca koji će ući u plemku.

se napravi kosi prerez pod kutom od oko 30°, a zatim se ureže jezičac koji svojom duljinom i debljinom mora u potpunosti odgovarati jezičcu napravljenom na podlozi (crtež 15). Zatim se plemka umeće na pripremljenu podlogu

Crtež 15. - Priprema plemke za pastrana cijepljenje na jezičac kasim rezom i pravljenjem jezičca u koji će ući jezičac podloge.

malo ukoso tako da jezičci tijesno ulaze jedan u drugoga i da se kambijalni slojevi što bolje poklope (crtež 16). Cijepljeno se mjesto poveže i premaže cjepljarskim voskom. Potrebno je pričekati nekoliko tjedana da podloga i plemka potpuno srastu, a onda se podloga prereže iznad cijepljenog mjesta kako bi pupovi plemke potjerali.

CIJEPLJENJE

OKULIRANJE

nke za ezičac jem ičac

Cl

goga 1 to eže .ekati loga a

Okuliranje je često rabljen način cijepljenja u proizvodnji sadnica zbog jednostavnosti, uspješnosti i mogućnosti dobivanja velikog broja sadnica. Dobio je ime po plemci koja je pup (oko) s komadićem okolnog tkiva koji se umeće pod koru podloge. Okuliranje se može obaviti u rano proljeće, početkom ljeta ili u kasno ljeto. Bez obzira na vrijeme cijepljenja,jednako se izvodi, a razlikaje u vremenu u kojem se dobije sadnica i u postupku s cijepom (okulantom) nakon cijepljenja. Za okulaciju u rano proljeće prije kretanja vegetacije rabe se pupovi s izbojaka koje smo ubrali i čuvali kao što je opisano ranije. Ovo je rano proljetno cijepljenje manje uspješno jer se pupovi dobro ne prime i mladice iz okuliranih pupova slabije rastu. U toje vrijeme bolje rabiti cijepljenje na jezičac, pod koru ili druge načine cijepljenja. Okuliranje početkom ljeta izvodi se od svibnja do najkasnije početka lipnja, a kasno ljetno okuliranje od polovice srpnja do početka rujna. Prednost je ranog ljetnog okuliranja što okulirani pup odmah potjera i već se u jesen dobiva gotova sadnica. Rana proljetna i rana ljetna okulacija zovu se i "okulacija na tjerajući pup". Kada se okulacija obavlja u kasno ljeto, treba čekati sljedeću vegetaciju kako bi se iz okuliranog pupa razvila mladica, stoga se takvo okuliranje zove "okulacija na spavajući pup", U kontinentalnim krajevima Hrvatske rano ljetno okuliranje na tjerajući pup ne izvodi se jer

nema dozrelih plernki (mladice koje su završile s rastom i koje imaju potpuno razvijene vegetativne pupove). Ono se može izvoditi samo na krajnjem jugu naše zemlje gdje povoljne temperature omogućuju dugu vegetacijsku sezonu potrebnu za rano dozrijevanje plemki i potpuno odrvenjavanje izbojaka izraslih iz okuliranih pupova. S okulacijom na spavajući pup ne smije se započeti prerano da pup ne bi potjerao, a ni prekasno jer neće biti lijepa vremena da se pup primi. Podloge za okulaciju moraju biti debljine olovke. Ako su predebele, može se dogoditi da okulirani pup biva izbačen zbog pretjerane tvorbe kalusnog tkiva. Drugije važan uvjet da podloga bude "u soku" kako bi se kora lako odvajala od drveta i umetnuti pup lakše srastao. Jednogodišnje vegetativno ili generativno razmnožene podloge najbolje su za okulaciju, pa se zato ova metoda i najčešće rabi za proizvodnju sadnica. Plemke za okulaciju u rano ljeto i onu na spavajući pup jesu pupovi s komadićem kore i dijelom peteljke koja nam služi za pridržavanje pupa prilikom postupka cijepljenja i kasniju kontrolu primitka. Mladice s kojih će se uzimati pupovi moraju biti umjereno bujne i ubrane neposredno prije cijepljenja na jugozapadnoj strani krošnje. Odmah nakon ubiranja treba odstraniti plojke listova tako da se peteljka prereže na pola (slika 53). Za okulaciju treba uzeti pupove samo sa sredine mladice jer su oni najbolje razvijeni.

Slika 53. - Izgled pravilno pripremljene plemke za uzimanje pupova za okulaciju. KAKO SE IZVODI

Prije izvođenja okulacije treba provjeriti pogodnost podloga za cijepljenje. Dođe li do suše, kora se neće lako odvajati od drveta pa okulacija neće biti moguća. Zbog toga je dva do tri tjedna prije planiranog vremena okulacije potrebno podloge dobro zaliti kako bi se pojačalo kolanje sokova i kora se lakše odvajala. Za okulaciju na tjerajući pup važno je obaviti okulaciju tako da ispod okuliranog pupa ostanu dva do tri lista podloge kako bi se okulirani pup lakše pnmlO. 53


54

Slika 54. - Cijepljenje okulacijom. Pravljenje ureza u obliku slova "T" na kori podloge.

Važno je prije okulacije pripremiti podlogu. S mjesta gdje će se umetnuti pup obrišu se čistom krpom ostaci tla ili druga nečistoća s kore. Ako neči toća dospije na ranu, okulirani se pup neće primiti. a podlozi se zatim napravi urez u obliku lova 'T". Prvo se zareže vodoravan rez, a zatim, po njegovoj sredini, okomit rez (slika 54). Važno je zarezati samo koru. Ako je podloga u odgovarajućemu stanju, dovoljanje lagani pritisak da oštrica noža prosiječe tkivo do odgovarajuće dubine. Uz pomoć jezičca cjepljarskog noža razrezana se kora lagano podigne (slika 55) i pod nju se umetne pup (slika 56) koji je odrezan onako kako to prikazuje lika 57. Za ljetnu okulaciju na tjerajući pup važno je da i pod kore pupa ne ostane nimalo drveta, dok za proljetnu okulaciju i okulaciju na spavajući pup to nije bitno. Ako nakon umetanja pupa ostane višak njegove kore, ona e odreže do mjesta vodoravnog reza kako bi pup potpuno i čvrsto nalegao na svoje mjesto (slika 58). Sada se sve dobro poveže cjepljarskom gurnicom (slika 59). Vezivanje počinje od gornje strane kako stezanjem veziva pup ne bi iskočio iz mjesta, a završava kada

Slika 55. - Cijepljenje okulacijom. Lagano podizanje kore na podlozijezičkom cjepljarskog noža kako bi se lakše umetnuo pup s komadićem kore.

Slika 56. - Cijepljenje okulacijom. Umetanje pupa pod koru podloge.

CIJEPLJENJE

se potpuno prekrije cijepljeno mjesto. Treba paziti da se vezivomne prekrije pup jer će se oštetiti i neće moći potjerati, Veztreba biti čvrst i bez praznina kako u cijepljeno mjesto ne bi ušla voda i kako bi se ostvario čvrst kontakt pupa i podloge. Nakon 10 - 14 dana treba provjeriti je li se pup primio. Otpadne li peteljka sama ili na lagani dodir prsta, pup se primio. Ako i na dodir prsta peteljka ostane čvrsto stajati na mjestu, pup se nije primio pa okulaciju treba ponoviti, ako za to još ima uvjeta. Kod ljetne okulacije on se zbog povoljne temperature zraka primi već nakon nekoliko dana, dok za cijepljenje na spavajući pup treba više vremena.

Slika 57. - Cijepljenje

Slika 58. - Cijepljenje okulacijom. Izgled pravilno postavljenog pupa.

okulacijom.

Skidanje pupa splemke.

Slika 59. - Cijepljenje okulacijom. Pravilno povezivanje cijepljenog mjesta cjepljarskom gumicom. 55


ČIP-OKULACIJA Čip-okulacija se počela naširoko uvoditi urasadnike osamdesetih i devedestih godina prošloga stoljeća zbog jednostavnosti, manjih zahtijeva na stanje podloge i plemke i bolje kakvoće sadnica. Može se obavljati u vrijeme mirovanja ili u vegetaciji, kao i obična okulacija. Čip-okulacija pogodna je za voćke koje imaju tanku koru pa se ne mogu okulirati klasičnim načinom. Podloge su istovjetne onima koje se rabe u klasičnoj okulaciji, a plemkaje pup s dijelom izbojka. KAKO SE IZVODI

Na podlozi se napravi kosi usjek pod kutom od 45 do otprilike četvrtine debljine podloge (slika 60). Zatim se na udaljenosti od 2,5 cm iznad prvog reza podloga usiječe kosim rezom do prvog reza (slika 61) kako bi se napravilo mjesta za umetanje pupa (slika 62). S plemke se potom izreže pup s dijelom izbojka tako da se prvo na udaljenosti od 5 mm napravi kosi urez pod istim kutom kao i na podlozi (slika 63). Zatim se na na udaljenosti od oko 1,5 cm iznad pupa napravi drugi rez kako bi se pup odvojio (slike 64 i 65). Pup se umeće na pripremljeno mjesto na podlozi (slika 66), pri čemu treba paziti da se kambijalni slojevi poklapaju, makar na jednoj strani. Umetak treba čvrsto povezati plastičnom vrpcom jer, za razliku od uobičajene okulacije, nema podlogine kore koja bi štitila pup od isušivanja. o

56

Slika 60. - "Čip" - okulacija. Priprema podloge prvim poprečnim rezom.

NJEGA OKULANATA NAKON CIJEPLJENJA Prvi korak u njezi okulanata jest popuštanje veziva ako nisu uporabljene cjepljarske gumice koje same vremenom ispucaju i otpadnu. Vezivo se cjepljarskim nožem zareže suprotno od cijepljenog pupa pazeći da se podloga ne ošteti. U ranoj proljetnoj okulaciji, vezivo se otpušta dva tjedna nakon cijepljenja, u isto vrijeme kada se podloga pre reže iznad okuliranog pupa kako bi mogao potjerati. Popuštanje

veziva u ranoj ljetnoj okulaciji izvodi se desetak dana nakon što se pup primi. Tada se podloga iznad cijepljenog mjesta zalama u smjeru suprotnome strani na kojoj je obavljena okulacija. Tako se zaustavlja njezin rast, a lišće proizvodi asimilate važne za brz razvoj mladice iz okuliranih pupova. Kada mladica iz okuliranog pppa naraste 20 do 30 cm, podloga se prereže iznad te mladice. Skraćivanje podloga kod cijepljenja na spavajući pup obavlja se tek

CIJEPLJE

[JE

Slika 63. - "Čip" - okulacija. Vađenje pupa s dijelom izbojka.

-

Slika 61. - "Čip" - okulacija. Priprema podloge drugim uzdužnim rezom.

Slika 64. - "Čip" - okulacija. Dovršetak vađenja pupa s dijelom izbojka.

Slika 62. - "Čip" - okulacija. Izgled pripremljene podloge.

Slika 65. - "Čip" - okulacija. Izgled izvađenog pupa s dijelom jednogodišnjeg izbojka prije umetanja na podlogu. 57

CIJEPLJE1'{fE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 66. - "Čip" - okulacija. Postavljen pup na podlogu prije vezivanja. sljedeće proljeće prije kretanja vegetacije, ajedini zahvat na okulantu jest popuštanje veziva dvadesetak dana nakon okulacije ako nisu bile rabljene cjepljarske gumice koje same ispucaju i otpadnu. Podloga se skraćuje kosim rezom iznad cijepljenog mjesta (slika 67).

Slika 67. - Izgled okulanta nakon skraćivanja podloge.

Potrebno je odrezati sve nove mladice koje izrastaju iz podloge, a ostaviti samo onu koja raste iz okuliranog pupa (slika 68). To treba redovito obavljati sve dok neželjene mladice ne prestanu rasti,jer o tome ovisi kakvoća buduće voćke.

Slika 68. - Početak tjeranja mladice iz okuliranog pupa. 58

CIJEPLJENJE

NA MOST

Cijepljenje na most rabi se kadaje potrebno popraviti štetu koju su voćki nanijeli zečevi ili druge životinje zimi. Oni glođu koru na deblu pa stradaju provodni snopovi koji se nalaze neposredno ispod nje. Zbog togaje onemogućeno kolanje sokova iz korijena u nadzemni dio, i obratno, pa je voćka osuđena na propast. Glodavci najčešće naprave štetu zimi kada nemaju dovoljno hrane pa im je kora voćaka i drugog drveća ~otovo jedini izvor hrane. Steta se može spriječiti ograđivanjem voćnjaka i uporabom sredstava koja mirisom odbijaju životinje. Ponekad, unatoč poduzetim mjerama, ipak dolazi do šteta. Stoga treba uvijek imati pripremljene plemke kako bi se moglo obaviti cijepljenje na most ako dođe do štete. To su

CIJEPLJENJE

jednogodišnji izbojci duljine 20 - 25 cm,jer oglodana površina kore može biti velika pa plemka mora biti dovoljno duga kako bi mogla "premostiti" ranu. Po tome je ovaj način cijepljenja i dobio naziv. Cijepljenje na most treba obaviti u rano proljeće čim počne kolanje sokova i kora se lako odvaja. Voćke kojima je kora potpuno oglodana treba što prije cijepiti kako bi se ponovo uspostavila veza korijena i nadzemnog dijela. KAKO SE IZVODI

Prije početka cijepljenja treba odstraniti koru na oštećenome mjestu sve do zdravog i neoštećenog dijela. Zatim se na svakih 5 - 8 cm napravi isječak s obje strane rane (one od korijena i one prema nadzemnome dijelu) te se ostavijezičac kore koji će se kasnije uporabiti za preklapanje plemke. Isječak kore mora veličinom odgovarati debljini plemke (crtež 17).

a plemci se s obje strane napravi kosi prerez dužine 2,5 - 3 cm kako to pokazuje crtež 18. Rez mora biti s iste strane plemke. Na gornjoj strani reza napravi se nešto manji kosi rez sa suprotne strane većeg reza (crtež 18). 0Y
Crtež 18. - Priprema plemke za cijepljenje na most.

Crtež 19. - Cijepljenje na most. Izgled pravilno postavljenih i čavlićima prikucanih plernki prije premazivanja cijepljenog mjesta voćarskim voskom.

dobro premaže cjepljarskim voskom kako bi se zaštitilo od isušivanja i osigurao primitak plemki. Svi pupovi na plemki mogu se oruniti kako mladice koje bi izrasle iz njih ne bi smetale. CIJEPLJENJE RADI POJAČAVANJA RASTA VOĆKE ILI POPRAVLJANJA ŠTETE NA KORIJENU OD VOLUHARICA

Crtež 17. - Priprema oštećene voćke za cijepljenje na most. (Lijevo: oštećeno mjesto prije obrade rane; u sredini: obrađena rana; desno: cijepljeno mjesto pripremljeno za postavljanje plemki).

Do oštećivanja korijenova sustava voćke i smanjenja njezina rasta može doći zbog preduboke obrade tla oko voćke, napada voluharica i sl.

--~---------------------------------------------------------------~ 59

CIJEPLJEI\~E I REZIDBA VOĆAKA

Rast voćke može biti slab zbog toga što je voćka cijepljena na podlogu preslabe bujnosti ili podloga ne odgovara vrsti tla. Takva voćka nije izgubljena: moguće ju je spasiti uzgojivši blizu nje nekoliko sjemenjaka ili vegetativnih podloga odgovarajuće bujnosti te ih ucijepiti u deblo voćke.

Crtež 20. - Priprema sjemenjaka ili novih vegetativnih podloga za cijepljenje radi pojačanja rasta voćke duljim zarezom koji naliježe na voćku i nasuprotnim kraćim zarezom preko kojeg se preklapa komadić kore voćke.

UVIJANJE IZBOJAKA RADI UČVRŠĆIVANJA UZGOJNOG OBLIKA VOĆKE

KAKO SE IZVODI

Na strani sjemenjaka ili nove vegetativne podloge koja je okrenuta prema deblu voćke napravi se uzdužni rez do jedne trećine promjera (crtež 20) na visini od nekoliko cm iznad tla, duljine 10 - 15 cm. Na suprotnoj se strani treba napraviti manji kosi rez (crtež 20). a deblu voćke napravi se izrez kore koji svojom duljinom, širinom i visinom potpuno odgovara rezu na plemci. a vrhu se izreza ostavi komadić kore koji se kasnije preklopi preko kraćeg reza na podlozi (crteži 21 i 22). Podloga se zatim prisloni na napravljeni izrez kore i prikuca tankim čavlićima, a ostavljeni se komadić kore preklopi preko kraćeg reza na podlozi (crtež 22). Cijepljeno mjesto treba dobro premazati cjepljarskim voskom. Broj podloga zajednu voćku određuje se prema opsegu debla. a svakih 1015 cm opsega debla ucijepi se po jedna podloga. Debljina podloga treba biti 6 - 12 mm.

Crtež 22. - Cijepljenje radi pojačanja rasta voćke (lijevo: izgled pripremljene voćke; desno: cijepljeno mjesto prije premazivanja cijepljarskim voskom. 60

Crtež 21. - Priprema voćke za cijepljenje radi pojačavanja rasta voćke. Ostavlja se dio kore koji će se kasnije preklopiti preko kraćeg zareza na sjemenjaku ili novoj vegetativnoj podlozi.

Velikim voćkama često prijeti opasnost od lomljenja osnovnih grana, pogotovo kada je rodnost velika. Da bi se spriječila šteta, dva se izbojka od kojih jedan pripada osnovnoj grani, a drugi provodnici ili višoj osnovnoj grani isprepletu. S vremenom srastu i tvore jaku vezu koja učvršćuje nižu granu kako se ona od prevelike težine ne bi odlomila. U ovu se svrhu mogu uporabiti i vodopije koje rastu na pogodnome mjestu. Važnoje obaviti prepletanje dok su izbojci u punom soku kako bi se lakše uvijali. U praksi se ovaj način naziva "povezivanje živim vezom" i često se rabi za učvršćivanje osnovnih grana palmeta, a i drugih uzgojnih oblika gdje može doći do lomljenja grana.

REZIDBA

REZIDBA ZAŠTO OREZIVATI VOĆKE

1

Voćke rastu i ako se ne orezuju, a o tome svjedoče voćke na okućnicama koje preživljavaju i daju plodove u uvietima gdje rezidba obuhvaća jedino odstranjivanje kakve oštećene grane ili one koja iz nekog razloga smeta vlasniku. Prema tome, opravdano je zapitati se zbog čega je potrebno orezivati voćke? Prvije razlog za redovitu rezidbu postizanje pravilnog omjera između vegetativnih i rodnih pupova kako bi se uspostavila ravnoteža rasta i rodnosti. Premda rezidba nije jedina mjera koja u tome pomaže, ubraja se među najvažnije. Voćke koje se redovito režu bolje rode, a također tvore dovoljno rodnih pupova iz kojih će se u sljedećoj vegetaciji razviti cvjetovi, Ako se voćka redovito ne reže, postupno dolazi do premještanja rasta u vrhove i obod krošnje, a niži dijelovi odumiru. Voćka gubi rodnu površinu, slabi rast mladica, a rodnost još više opada jer nema obnove rodnih izbojaka. Voćka koja se redovito obrezuje ima prozračnu i dobro osvijetljenu krošnju, što povoljno utječe na kakvoću plodova i zdravstveno stanje voćke. Osim toga, s\j etlo je potrebno i za tvorbu rodnih pupova. U zgusnutim i zasjenjenim krošnjama predugo se zadržava vlaga nakon kiše i zato su voćke sklone bolestima.

Da bi spore mnogih gljiva koje uzrokuju bolesti mogle proklijati i izazvati infekciju voćaka, vlaga se na lišću mora dulje zadržavati. Orezane se krošnje zbog obilja svjetla i prozračivanja brže suše i rjeđe dolazi do infekcije. Mada se u suvremenoj proizvodnji voća o tome ne vodi računa, voćke koje se redovito orezuju imaju ljepši izgled. Prema tome, rezidba daje i estetsku notu krajoliku koji izgleda urednije i dotjeranije. Neki uzgojni oblici imaju posebno lijep izgled pa značajno doprinose izgledu prostora u kojemu se nalaze. a papiru se ciljevi rezidbe čine jasni, no nije ih uvijek lako postići. Zbog toga je rezidba voćaka uvijek kombinacija znanja, iskustva, ali i umjetnosti.

Slika 69. - Sklopiva voćarska pila.

PRIBOR ZA REZIDBU Da bi rezidba bila uspješna, uz dobru volju, znanje i vještinu, potreban je i odgovarajući pribor. Nemamo li odgovarajući pribor, radit ćemo sporije i teže, a i voćki možemo nanijeti oštećenja preko kojih će lakše ulaziti bolesti i štetočine. Skratit će se njezin životni vijek i umanjiti prirod i kakvoća plodova, stoga je kupnja profesionalnog pribora za rezidbu opravdana i za profesionalne voćare i za amaterske voćare. Osnovni pribor za rezidbu čine voćarska pila (slika 69), voćarske škare (slika 70) i voćarski nož (slika 71).

Slika 70. - Voćarske škare.

Slika 71. - Voćarski nož. 61


VOĆARSKA PILA Voćarska pila može biti različitih dimenzija, no najboljaje ona koja se može sklopiti kada se njome ne radi kako ne bi došlo do slučajnog ozljeđivanja. List pile mora biti izrađen od čelika dobre kakvoće, kako bi rez bio čist, a tkivo nenagnječeno. Zubi pile moraju dugo biti oštri kako se ne bi gubilo vrijeme na oštrenje. Tupom se pilom sporije reže i na mjestu reza nagnječuje se tkivo voćke pa rana sporo i nepotpuno zacjeljuje. VOĆARSKI NOŽ (HIPA) Voćarski nož (hipa) služi za zaglađivanje rana nastalih nakon reza debljih grana pilom kako bi one brže i bolje zacjeljivale. Uvijek mora biti oštar, što znači da mora biti napravljen od čelika dobre kakvoće da se ne mora često brusiti.

Slika 73. - Rad s voćarskim škarama za rezanje debI h grana. Slika 72. - Voćarske škare s produžen im ručkama za rezanje debljih grana.

ŠKARE ZA REZANJE DEBLJIH GRANA Za rezanje debljih grana na tržištu postoje škare s produžen im ručkama (slika 72) koje mogu zamijeniti pilu za rezanje grana srednje debljine. Rad ovim škarama je brz i vrlo djelotvoran (slika 73). Premdaje cijena ovakvih škara više nego dvostruka u odnosu na cijenu običnih voćarskih škara, njihova je kupnja opravdana, posebice ako treba orezati više voćaka. Škare imaju samo jednu oštricu, a druga je strana tupa i služi za oslonac (slika 74). Zbog toga dolazi do nagnječenja tkiva voćke paje 62

Slika 74. - Izgled oštrice voćarskih škara za rezanje debljih grana.

ranu potrebno naknadno obraditi voćarskim nožem (hipom) . U velikim se plantažnim voćnjacima to često ne čini, no u malim amaterskim voćnjacima trebalo bi to obvezno činiti radi boljeg zacjeljivanja rana i održavanja dobrog zdravstvenog stanja voćaka.

OBiČNE VOĆARSKE ŠKARE Obične voćarske škare razlikuju se od onih koje služe za rezidbu vinove loze jer imaju dvije oštrice ~ lika 75). Tako je moguće rezati granu debljine i do tri cm, što bi vinogradarskim škarama bilo teže izvedivo. Osim toga, škare s dvjema oštricama manje gniječe tkivo

REZIDBA

KAnAJE

PRAVO VRIJEME

ZAREZIDBU

Slika 75. - Izgled oštrica običnih voćarskih škara.

Ovisno o vremenu kada se obavlja rezidba, razlikuju se dvije vrste rezidbe. Prvaje zimska rezidba ili rezidba "u suho", koja se obavlja u vrijeme mirovanja vegetacije. Može se obavljati od jeseni do proljeća dok pupovi ne krenu (slika 77). U praksi se najčešće obavlja u rano proljeće kada prođu jake zimske hladnoće jer su voćke nakon rezidbe osjetljive na smrzavanje.

Druga se rezidba obavlja u razdoblju vegetacije i zove se ljetna rezidba ili rezidba "u zeleno". ~ome se popravljaju i dopunjuju učinci rezidbe u mirovanju i pojačava osvijetljenost krošnje kako bi se osigurala kakvoća plodova i zametanje rodnih pupova za sljedeću vegetaciju. Zelena rezidba obveznaje mjera za uzgojne oblike kao što su kordonci, vretenasti grm i vitki vretenasti grm. Obavlja se u više navrata. U početku vegetacije, odnosno u fazi kada mladice

Slika 76. - Pravilno zatvaranje oštrica običnih voćarskih škara.

voćke pa je rez gladi i rana brže zacjeljuje. Obje oštrice moraju biti potpuno ravne, a u sklopljenom položaju ne smije biti nikakvih rupica (slika 76). Ako se oštrice ne naslanjaju jedna na drugu, mjesto reza neće biti glatko pa će zacjeljivanje rane biti sporije i nepotpunije. Zbog toga treba paziti da se, režući, slučajno ne zahvati žica ili kakav drugi metalni predmet koji bi mogao oštetiti oštricu. Ima različitih izvedaba voćarskih škara, o kojima ovi . i cijena. Nekima se oštrice prilikom zatvaranja malo zakreću oko osi, što olakšava rezanje. Uz pomnjivo rukovanje i dobro održavanje, jednom kupljene škare trajat će godinama. Treba napomenuti daje sav voćarski pribor za rezidbu zbog svoje oštrine iznimno opasan pa pri njegovoj uporabi treba biti oprezan i odgovoran. Treba ga držati dalje od djece.

Slika 77. - Fenofaza bubrenja pupova označava završetak razdoblja pogodnog za obavljanje zimske rezidbe. 63


Slika 78. - Pinciranje mladice. n aras tu oko 15 cm, obavlja se pinciranje suvišnih mladica (slike 78 i 79). Tajje zahvat značajan za oblikovanje uzgojnih oblika jer se rast voćke usmjerava od početka u skladu sa željenim uzgojnim oblikom te voćka ne troši snagu rasta na mladice koje bi se u sljedećoj godini prilikom rezidbe u mirovanju odbacile. Pinciraju se mladice blizu vrha izbojka koje bi postale konkurencija produljnici kako bi se spriječilo ogolivanje donjih dijelova grana i poboljšala osvijetljenost. Pinciraju se i sve mladice koje rastu okomito uvis, osim produljnice provodnice i mladica koje se mogu uporabiti za zamjenu kakve grane. Druga ljetna rezidba obavlja se kada mladice završe vegetativni rast (slike 80 i 81). Tada se izbacuju mladice koje smo propustili pincirati i koje zasjenuju unutrašnjost krošnje (slike 82 i 83). Treba paziti da se sjačinom rezidbe ne pretjera kako se ne bi previše smanjila lisna površina. Nepotrebne se mladice mogu jednostavno iščupati. Prednost je takvog postupka što se na tome mjestu više ne razvijaju nove mladice koje bi u sljedećoj ljetnoj rezidbi trebalo odstranjivati. Polovicom kolovoza obavlja se još jedno prorjeđivanje suvišnih mladica koje su u međuvremenu izrasle ili nisu odstranjene ranije. Sve to pridonosi boljoj osvijetljenosti unutrašnjosti krošnje i obojenosti plodova koji se tamo nalaze. Slika 79. - Izgled pincirane mladice. 64

REZIDBA

Slika 80. - Završetak rasta mladice jezgričavih voćaka prepoznaje se po oblikovanju gornjeg pupa.

Slika 81. - Završetak rasta mladice koštičavih voćaka prepoznaje se po odbacivanju vrha mladice, a ulogu gornjeg pupa preuzima prvi bočni pup ispod vrha.

Postoji više različitih podjela rezidbe, no za amaterske voćare najvažnijaje podjela u skladu s glavnim ciljem koji se njome želi postići. To je podjela na rezidbu "na oblik" koja se obavlja s namjerom stvaranja unaprijed odabranog uzgojnoga oblika krošnje, i na rezidbu na rod koja se obavlja kako bi se održavala ravnoteža rasta i rodnosti. Rezidba na oblik obavlja se u

prvim godinama nakon sadnje i njome se želi uzgojiti krošnja s dobrim rasporedom grana koje će moći nositi puno plodova kada voćka uđe u punu rodnost. Rezidba na rod obavlja se kada voćka počne donositi prve plodove i njome se želi održavati redovita i velika rodnost. Danas za većinu voćaka postoje podloge slabije bujnosti koje omogućuju rano ulaženje voćke u rod pa se stoga rezidba na oblik kombinira s rezidbom na rod kako bi se što ranije dobili plodovi uz brzo oblikovanje uzgojnog oblika odgovarajuće čvrstoće i veličine za redovit i visok prirod plodova dobre kakvoće.

Slika 82. - Odstranjivanje mladica okomitog rasta u ljetnoj rezidbi.

Slika 83. - Izgled grane nakon uklanjanja okomite mladice iz njezina vrha.

Dakle, za rezidbu i nema točno određenog roka, ona se obavlja cijele godine u skladu s rastom voćke i ciljem kojeg voćar želi postići.

KAKVE VRSTE REZIDBE POSTOJE

65


ŠTO REZIDBOM NA VOĆKITREBA ODSTRANITI Kao i za određivanje jačine rezidbe, i za određivanje izbojaka ili grana koje treba odstraniti, moramo se prije svega voditi ciljem koji želimo postići. U prvim godinama treba oblikovati krošnju, stoga treba slijediti upute za oblikovanje odgovarajućeg uzgojnog oblika. Kada voćka počne davati prve plodove, treba naučiti raspoznavati rodne izbojke (to je opisano u posebnome dijelu knjige) i rezidbu obavljati radi održavanja rodnosti i odabranog uzgojnog oblika, pazeći da ostavljeni izbojci imaju dobro osvjetljenje i da su pravilno raspoređeni. Postoji nešto na voćkama što nije teško prepoznati i što treba uvijek odstraniti. To u stare, oštećene, polomljene grane ili one koje su oštetili bolesti i štetočine. Ranije je napomenuto da rezidba pridonosi održavanju dobrog zdravstvenog stanja voćke, zato se u rezidbi ne smiju zaboraviti odstraniti nevedene grane. Da ne odstranimo ništa drugo, nego da samo uklonimo grane koje su izvor bolesti ištetočina za ostale zdrave grane, za voćku smo dosta učinili. Ako pri tome odstranirno i grane koje se m'eđusobno zasjenjuju ili ometaju prodor vjetla u unutrašnjost krošnje, obavili smo djelomičnu rezidbu voćke. Ona će biti završena kada prorijedimo suvišne rodne izbojke kako bi mo u postavili ravnotežu rasta i rodnosti. 66

KAKO ODREDITI JAČiNU· REZIDBE Jačinu rezidbe čini količina odstranjenih izbojaka s voćke. Da bismo točno odgovorili na pitanje koja je jačina rezidbe potrebna određenoj voćki, prvo treba odrediti zašto voćku rezati i, nakon toga, što treba odstraniti. Kada se dobije odgovor na prva dva pitanja, odgovor o jačini rezidbe nameće se sam po sebi. Mlade voćke treba rezati što manje Jer imaju IZražen vegetativni rast pa bi gajaka rezidba još pojačala i odgodila ulazak u rod. Ipak, u prvim godinama nakon sadnje potrebno je obaviti rezidbu "na oblik". Kako bi ta rezidba bila Što manja, potrebno se osloniti na zahvate u vrijeme vegetacije (odstranjivanje pupova, pinciranje nepotrebnih mladica, povijanje, izolaciju vrhova), a za rezidbu u vrijeme mirovanja, ostaviti samo ono što u vegetaciji nije učinjeno. Tako će se vegetativni rast usmjeriti u mladice koje su potrebne za oblikovanje odabranog uzgojnog oblika te voćka neće trošiti asirnilate i hraniva na rast suvišnih izbojaka koje bi trebalo odbaciti rezidbom u vrijeme mirovanja. Kako voćka stari, snaga vegetativnog rasta opada te dođe vrijeme kada voćka više nema dovoljan vegetativni rast za obnovu rodnih izbojaka. Rodnost postupno opada dok voćka ne završi svoj životni ciklus. Da bi se opadanje rodnosti što je moguće više odgodilo, rezidbu treba usklađivati s ciljevima i starošću voćke. Voćke koje ulaze u punu rodnost i one sa

zadovoljavajućom ravnotežorn vegetativnog rasta i rodnosti treba reza ti umjereno, pazeći na obnovu rodnih izbojaka za sljedeću vegetaciju i prorjeđivanje suvišnih rodnih izbojaka za tekuću vegetaciju. Kada dođe do opadanja rodnosti i slabljenja vegetativnog rasta, rezidbu treba postupno pojačavati, no u tome se ne smije pretjerivati. Jačom rezidbom potiče se bolja obnova rodnih izbojaka i poboljšava vegetativni rast. Kada ni to više ne bude dovoljno, voćar će morati donijeti odluku o tome hoće li obaviti rezidbu "na pomlađivanje" ili će voćku iskrči ti i zamijenitije novom. Pri tome treba uzeti u obzir više čimbenika koji će biti opisani kasnije.

KOJIM REDOSLIJEDOM OBAVLJATI REZIDBU Prije rezidbe n-eba dobro pregledati voćku sa svih strana. a umu n-eba imati cilj rezidbe te s njime usporediti stanje voćke. Važnoje uočiti osnovne elemente uzgojnog oblika, ako se radi o voćki kojaje tako uzgajana. Za voćke koje su uzgajane slobodno, bez određenog uzgojnog oblika, vrijedi isto pravilo, no pregled mora biti pomniji. Treba proučiti strukturu krošnje, odnosno broj i raspored glavnih grana, zatim odrediti mjesta gdje dolazi do zasjenjivanja, ima li polomljenih, oštećenih ili bolesnih grana koje bi rezidbom trebalo odstraniti. Po trebn o je odrediti snagu vegetativnog rasta na temelju prosječne duljine idebljine jednogodišnjih izbojaka, a zatim procijeniti brojnost i kakvoću

REZIDBA

Crtež 23. - Grana voćke prije rezidbe.

treba učiniti. Pojedine se grane također režu od vrha prema osnovi. Sve okomite izbojke na njoj treba odstraniti u potpunosti da grana ima izgled "riblje kosti" (crteži 23 i 24). Prije orezivanja grane treba odabrati njezinu produljnicu i osloboditi je suparničkih izbojaka, ako ih ima. To je postupak izloacije vrhova koji treba obaviti i na provodnici i na svim produljnicama grana. Tako se omogućuje bolja osvijetljenost i razgranjavanje nižih dijelova grane kako bi se spriječilo ogolivanje. akon rezidbe vrha grane obavlja se rezidba donjeg dijela grane i prorjeđuju suvišni rodni izbojci i odstranjuju vodopije. Često će na starijim voćkama biti potrebno izdužene osnovne grane skratiti svođenjem na neku nižu granu kako bi se krošnja "otvorila". Na isti se način smanjuje i visina voćke. Pogrešno je samo skratiti sve grane na željenoj visini jer to izaziva tjeranje velikog broja vodopija koje dovode do zasjenjivanja ijoš većeg izduživanja krošnje uz ogolivanje nižih dijelova krošnje. Povremeno je potrebno prekinuti rad i ponovo promotriti voćku sa svih strana kako bi se vidjelo što je učinjeno, a što još treba učiniti. S vremenom će voćar steći potrebno iskustvo te će mu rezidba ići brže i s manje napora. Greške koje se pri tome učine neće voćki nanijeti veliko zlo, osim gubitka određene količine priroda. Narodna poslovica s pravom kaže:" a greškama se uči." To se odnosi i na rezidbu,jer se i iskusnijim voćarima lako može dogoditi da ponekad odstrane krivu granu ili izbojak. Zato je važno pomno pratiti kako je voćka reagirala na rezidbu i prema tome obaviti rezidbu sljedeće godine. Tako ćemo najbolje svladati vještinu i umjetnost rezidbe.

VAŽNO Faze rezidbe: Crtež 24. - Grana voćke nakon rezidbe s izoliranim vrhom i rasporedom razgranjenja po načelu "riblje kosti".

rodnih izbojaka. Tako ćemo imati sve potrebne elemente za procjenu vrste ijačine rezidbe. Rezidbu treba započeti od vrha krošnje prema osnovi. Tako se nećemo izgubiti u mnoštvu izbojaka i grana jer ćemo imati dobar pregled onoga što smo odstranili i onoga što

• odrediti cilj • pregledati voćku • odstraniti polomljene grane, grane napadnute od bolesti i štetočina i one koje zasjenjuju unutrašnjost krošnje • odstraniti vodopije • obaviti izolaciju vrhova • prorijediti rodne izbojke ovisno o stanju voćke.

67


NEKI DODATNI POSTUPCI U REZIDBI VOĆAKA U ovom će dijelu knjige biti opisani neki dodatni postupci koji se primjenjuju prilikom rezidbe voćaka. Svakoje skraćivanje ili odstranjivanje mladice ilijednogodišnjeg izbojka svojevrstan korak unazad jer se voćki oduzima ono što je stvorila fotosintezom pa ona to mora nadoknaditi. Stoga se nastoji na vrijeme usmjeriti snagu rasta voćke u skladu s odabranim uzgojnim oblikom kako ne bi bilo nepotrebnih gubitaka. Postupci kao što su povijanje irovašenje mogu imati i značajniju ulogu u postizanju ravnoteže rasta i rodnosti voćke. Vješt će voćar istodobno skraćivati i prorjeđivati mladice i izbojke,

Crtež 25. - Djelovanje povijanja na vegetativni rast (zeleno) i rodnost (crveno). 68

Crtež 26. - Grane koje rastu pod uskim kutom sklone su odlamanju pod vlastitom težinom zbog kore koja se usijeca duboko u tkivo i ometa dobro srašćivanje grane.

ali ih i povijati, rovašiti pupove i sl. kako bi postigao željeni cilj. POVIJANJE ILI REZIDBA BEZ ŠKARA Ako je položaj mladice uspravniji, ona jače raste u visinu i slabije se razgranjava. Što je položaj izbojka bliži kutu od 90° u odnosu na provodnicu, to je rast u dužinu slabiji a pojačava se razgranjavanje po čitavoj duljini izbojka. U skladu s time djeluje se i na rodnost. Izbojci koji rastu uspravno imaju slabu rodnost jer je izražen vegetativni rast, a potisnuto je zametanje rodnih pupova. Izbojci koji rastu vodoravno imaju izraženu rodnost jer im je vegetativni rast smanjen, pa obilno zameću rodne pupove. Izbojci povijeni pod kutom većim od 900 u odnosu na provodnicu imaju obilnu rodnost ali brzo odu miru jer je vegetativni rast preslab. To prikazuje crtež 25. Ova se spoznaja može uporabiti kada se želi promijeniti snaga rasta

pojedine mladice ili izbojka. Kada izbojak s provodnicom zatvara kut od 45 do 50°, na njemu se stvara povoljna ravnoteža rasta i rodnosti. Zbog toga se na mnogim uzgojnim oblicima osnovne grane razvode pod ovim kutom. Voćkama čije osnovne grane imaju uske kutove grananja prijeti opasnost od odlamanja grane jer se s gornje strane grane, tijekom njezina rasta u debljinu, kora "usijeca" u tkivo a zbog opterećenja lako puca (crtež 26). Kut rasta od 90° dobar je za rodne izbojke koji se, nakon što donesu rod, rezidbom potpuno odbacuju da bi ih zamijenili novi. Tako se usklađuje snaga rasta voćke i izbjegava se pretjerana rezidba te voćka ranije i bolje rodi. Ako se mladica ili izbojak poviju pod kutom većim od 90° u odnosu na provodnicu, vegetativni će se rast gotovo zaustaviti, a njihovo lišće stvoriti višak asimilata koji se mogu uporabiti u drugim dijelovima krošnje. Ovakav se način povijanja primjenjuje u

REZIDBA

Slika 84. - Povijanje mladica uz pomoć kvačica za rublje.

Slika 85. - Povijanje izbojaka uz pomoć betonskih

Slika 86. - Žičana naprava za povijanje.

utega.

oblikovanju krošnje za mladice koje nisu potrebne, a svojim lišćem mogu osigurati dodatne asimilate za rast voćke. Znalačkim i pravodobnim povijanjem mladica u razdoblju oblikovanja krošnje, uz pravodobno pinciranje suparničkih mladica u vrhovima grana, smanjuje se potreba za rezidbom u razdoblju mirovanja te se ona svodi na prorjeđivanje i odstranjivanje povinutih suvišnih izbojaka, a često se i potpuno izostavlja. Povijanje mladica najlakše se obavlja uz pomoć kvačica za rublje, kako to prikazuje slika 84. Postave se dvije kvačice, od kojih jedna pridržava mladicu u željenu položaju, a druga se objesi za njezin vrh, pazeći da ga kvačica ne uštipne, kako bi mladica zadržala vodoravni smjer rasta. Kako se mladica razvija, tako se pomiče kvačica ili dodaje nova na vrh kako bi se zadržao smjer rasta mladice. Nakon što mladica odrveni, kvačice se skidaju i mladica ostaje u željenom položaju. Za povijanje jednogodišnjih izbojaka ili debljih grana mogu se rabiti i mali utezi napravljeni od betona koji se ulije u plastične čašice različitih veličina (slika 85). Tako se dobiju utezi različite mase koji se objese na odgovarajuće mjesto kako bi svojom masom obavili pOVlJanJe. Postoje i posebne naprave od čelične žice (slike 86 i 87) koje se mogu uporabiti umjesto utega za tanje jednogodišnje izbojke. 69

crJEPLJEt\~E

I REZIDBA VOĆAKA

Slika 87. - Povijanje izbojaka žičanom napravom.

POVIJANJE DEBLJIH GRANA Ponekad se iz različitih razloga propusti oblikovati krošnju s dovoljno širokim kutovima grananja. Ako grane nisu predebele (ne deblje od 5 cm), mogu se poviti tako da se voćarskorn pilom zareže

nekoliko ureza do jedne trećine promjera grane (slika 88). Zatim se grana povije tako da se na mjestima reza tkivo potpuno spoji (slika 89). Kako bi grana ostala u odgovarajućem položaju, njezin se vrh priveže za drugu čvr tu granu ili kolčić zaboden u zemlju. Mjesto reza mora se

Slika 88. - Povijanje deblje grane pomoću rezova s donje strane. Piljenje ureza s donje strane. 70

premazati cjepljarskim vo kom kako bi ga se zaštitilo od vlage i napada bolesti ištetočina. Nakon nekog vremena rana zacijeli te e i ne vidi daje grana bila povijena. Povijanje debljih grana mora se obaviti kada počne kolanje okova jer se tada grane lakše savijaju, a rane brže zacjeljuju.

Slika 89. - Povijanje deblje grane pomoću rezova s donje strane. Izgled povijene grane sa spojenim tkivom na mjestu reza.

REZIDBA

ZAREZIVANJEM KORE MOŽE SE MNOGO POSTIĆI UZ rezidbu postoje još neki postupci kojima se potiče razvoj pupova koji inače ne bi potjerali ili, pak, usporava prejak rast mladica. Često se događa da u mladih voćaka pojedini pupovi ne potjeraju upravo na mjestima gdje bi morale izrasti dobre mladice. To se najčešće događa s pupovima koji se nalaze na donjem dijelu izbojaka, a razlog tomuje dominacija vrha. Pupove je moguće potaknuti na rast jednostavnim postupkom rovašenja (slike 90 i 91). Postupak se sastoji u tome da se u proljeće, u samom početku kretanja vegetacije, voćarskim nožem zareže kora u obliku obrnutog slova ''V'' iznad samog pupa pazeći da ga se pri tome ne ošteti. Tako će oslabiti

pritjecanje regulatora rasta iz gornjih pupova, a iz pupa iznad kojeg je zarezana kora, razvit će se dobra mladica. Postupno će zarezano mjesto zacijeljeti pa rez neće biti vidljiv. Rovašenje se češće primjenjuje zajabuke i kruške, jer one bolje reagiraju na ovaj postupak i lakše ga podnose u odnosu na ostale voćke. Ako je voćka napadnuta bolestima i štetočinama ili raste u neodgovarajućem tlu i klimi, rovašenje ima slabiji učinak, stoga nije preporučljivo. Voćke koje se uzgajaju na vrlo bujnim podlogama kasnije ulaze u rod od onih koje su cijepljene na podlogama slabije bujnosti. Razdoblje do početka rodnosti može se skratiti uzdužnim zarezivanjem kore debla voćarskim nožem tako da rez bude pod kutom od oko 30 Ovisno o promjeru 0

•

Slika 91. - Završetak rovašenja pupa.

Slika 90. - Početak rovašenja pupa. 71

CIJEPLJE

GE I REZIDBA VOĆAKA

debla, napravi se nekoliko zareza, razmaknutih 15-20 cm jedan od drugog. Postupak treba obaviti krajem lipnja ili početkom srpnja, odnosno prije početka zametanja rodnih pupova. Uzdužno zarezivanje kore može se primijeniti za poticanje ulaska u rod oraha uzgojenog iz sjemena. Ovaj postupak nema smisla obavljati prije sedme ili osme godine nakon sadnje, i to samo ako je stablo dobro razvijeno jer neće biti željena učinka.

POLUPRSTENOVANJEI PRSTENOVANJ E a pojedinim granama na kojima se želi oslabiti vegetativni rast i pojačati zametanje rodnih pupova, može se prstenovati kora. Taj se postupak obavlja tako da se voćar kim nožem izreže prsten kore (slika 92). Rez mora prodrijeti kroz koru do kambija, a širina poluprstena mora biti 5 - 10 mm, ovisno o debljini grane. Tanje se grane zarezuju tanjim zarezom, a deblje grane debljim. Zarezanu koru treba izvaditi (slika 93), a mjesto zarezivanja lagano oblijepiti ljepljivom trakom kakvu uporabljuju električari (slika 94), kako ne bi došlo do isušivanja rane i prodiranja uzročnika bolesti. akon zacjeljivanja rane, ljepljiva se traka skida kako se ne bi usjekla u koru. Prilikom lijepljenja trake mora se paziti da ona samo lagano pokrije ranu (slika 95) kako ne bismo ugrozili zacjeljivanje. Prstenovanje se najčešće rabi najabukama i kruškama, dok koštičave voćke nije preporučljivo podvrgavati 72

Slika 92. - Početak prstenovanja

grane.

Slika 93. - Prstenovanje grane. Izgled napravljenog prstena s izvađenom korom.

Slika 94. - Prstenovanje

grane. Pokrivanje prstena električarskom ljepljivom trakom.

REZIDBA

ovom postupku jer im rane slabo zacjeljuju i lako ih napadnu bolesti ištetočine. Najpogodnije je vrijeme za prstenovanje proljeće kada počne kolanje sokova. IZOLACIJA VRHA RADI OBUZDAVANJA NJEGOVE DOMINACIJE

Slika 95. - Prstenovanje grane. Izgled prstenovanog postavljenom zaštitom.

mjesta s

Slika 96. - Pogrešna rezidba vrha krošnje radi smanjivanja visine voćke.

Dominacija vrhova može se dodatno potaknuti nestručnom rezidbom. Na žalost, na mnogim se okućnicama mogu vidjeti loše orezane voćke na čijim je gornjim dijelovima krošnje obavljeno prejako skraćivanje jednogodišnjih izbojaka, pa čak i debljih grana sa željom da se smanji visina voćke (slika 96). Voćki su time nanesene velike rane koje ona nastoji što prije zacijeliti stvarajući kalusno tkivo bogato regulatorima rasta (auksinima), koji potiču rast u vrhovima, a koče rast svih pupova i izbojaka koji se nalaze ispod njih. Zbog toga voćka stvara puno jakih uspravnih izbojaka (vodopija) (slike 97 i 98) koje dodatno zasjenjuju niže dijelove krošnje, pa na njima postupno obamire rast novih mladica i krošnje ogolivaju. a kraju je voćka viša nego prije, rodnost joj je manja i izgleda neuredno. Dakle, dobiveno je suprotno od onoga što se htjelo postići.

Slika 97. - Izbijanje vodopija nakon jakog skraćivanja debljih grana neposredno na mjestu reza. 73

CIJEPLJEJ'ITE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 98. - Izgled krošnje s velikim brojem vodopija izbilih nakon jakog skraćivanja osnovnih grana.

Ako se dominacija vrha spoji s oštrim kutovima grananja (slika 99), dobit će se krošnja koja u donjem dijelu nema razgranjenja (slika 100). Zbog toga treba na vrijeme poviti mladice i izbojke pod

Slika 99. - Dominacija vrha grane sjakim izbojcima koji rastu pod oštrim kutom kao glavni uzrok ogolivanja donjeg dijela grane.

74

željenim kutom, čime se potiče ravnomjerna obraslost krošnje. To je važno napraviti kada se oblikuje krošnja jer svako kašnjenje odgađa početak rodnosti te kvari izgled krošnje. Na zapuštenim

Slika 100. - Ogolivanje donjeg dijela krošnje zbog izražene dominacije vrhova grana.

REZIDBA

voćkama mogu se poviti i deblje grane kao što je ranije opisano. Izolacijavrha obavlja se tako da se u fenofazi bubrenja pupova na vrhu izbojka ostavi jedan do dva pupa, a svi ostali u duljini od 20 do 25 cm se odstrane (slika 101). Dva se pupa na vrhu ostavljaju da se ne dogodi da jedan pup ne potjera ili mladicu oštete bolesti i štetočine. Ako se iz obaju pupova razviju zdrave mladice, ostavise bolja a lošija se odstrani. Učinak izolacije vrha jest u tome da se niže ostavljeni pupovi razviju u lijepe mladice kako bi čitava grana bila obrasla. Ovajje postupak osobito pogodan za ravnomjerno obrastanje provodnice izbojcima povoljnih kutova grananja. Ćesto će pravi kut grananja biti

Slika 101. - Izolacija vrha odstranjivanjem postranih pupova u fenofazi bubrenja.

Slika 102. - Izgled neizoliranog vrha provodnice s velikim brojem mladica koje rastu pod oštrim kutom.

Slika 103. - Vrh provodnice nakon obavljene izolacije vrha u početku rasta mladica.

postignut, a da se mladice i ne povijaju, pa je ovaj jednostavan postupak izuzetno pogodan. Ako se izolacija vrha ne obavi u fenofazi bubrenja pupova, može se obaviti i kada mladice narastu 10-15 cm. Potrebno je ostaviti najbolju mladicu (to ne mora uvijek biti najviša), a sve ostale oštro pincirati najedan do dva lista ili odstraniti (slike 102 i 103). Kasnija se izolacija vrha može pokazati i boljom jer se produljnica neće izgubiti zbog loma ili napada bolesti i štetočina. Uvijek će biti više mladica pa se može izabrati bolja. Ako se radi o produljnici posu-ane grane, najbolje je izabrati onu koja raste umjereno bujno i koja ima položen smjer rasta. I za produljnicu provodnice također vrijedi isto pravilo, samo što mladica mora imati uspravan rast sve dok se ne postigne odgovarajuća visina voćke. Provodnica se nakon toga rezidbom u mirovanju

svodi na neku umjereno bujnu postranu granu ili se održava na zadanoj visini svođenjem na niži jednogodišnji umjereno bujni izbojak. LORETIRANJE Loretiranjem se stvaraju povoljni uvjeti zametanja rodnih pupova za sljedeću godinu. Kako je za loretiranje potrebno dosta vremena, ono se obavlja uglavnom na uzgojnim oblicima kod kojih se mora održavati malen volumen krošnje (različiti ukrasni uzgojni oblici i i kordonci). Loretiranjem se stvara mnoštvo rodnih čvorova i oslabljuje vegetativni rast voćke. Tako se krošnja voćke održava u strogo određenom željenom obliku. Na ostalim se uzgojnim oblicima rodnost postiže, prije svega, cijepljenjem na podloge slabije bujnosti, pravilnom rezidbom, povijanjem izbojaka i dobrom zaštitom od bolesti i 75


štetočina. Ako je potrebno, može se obaviti prstenovanje pojedine grane želi li se oslabiti njezin vegetativni rast. o, ni to neće biti potrebno ako su obavljeni ranije navedeni postupci. ZALAMANJE IZBOJAKA I VODOPIJA Zalamanjem izbojaka zaustavlja se vegetativni rast previše bujnih izbojaka na jezgričavim voćkama. Zalamanje je pogodno za vodopije koje se žele pretvoriti u rodne grane, umjesto da ih e rezidbom potpuno odstrani. Zalamanje treba obaviti polovicom lipnja, odnosno prije faze zametanja rodnih pupova kako bi se zaustavio vegetativni rast i asirnilati usmjerili u pupove gdje će doći do njihove preobrazbe iz vegetativnih u rodne pupove.

izbojke, njihovo se odstranjivanje obavlja u dva koraka. Prvo se rezidbom u razdoblju mirovanja potpuno ukloni polovica vodopija tako da se na svakih tridesetak cm ostavi po jedna vodopija skraćena za dvije trećine duljine. Na ostavljenim se vodopijama razvija veći broj mladica koje će spriječiti pojavu novih vodopija. Polovicom kolovoza i ove se vodopije potpuno odstrane. ODSTRANJIVANJE GRANA

DEBLJIH

Prilikom rezidbe radi pomlađivanja ili rekonstrukcije krošnje potrebno je odstraniti i poneku deblju granu. Treba imati na um u da se ovim postupkom umnogome smanjuje lisna površina voćke, remeti ravnoteža između rasta korijena i nadzemnog dijela te

se na voćki stvara rana kojoj treba vremena za zacjeljivanje. U praksi se taj postupak često pravilno ne obavlja pa, na žalost, nastaju velike rane koje teško zacjeljuju i omogućavaju ulaz uzročnicima bolesti i štetočinama. Često se ostavlja batrljak koji sprječava zacjeljivanje rane (slika 104), a, ako se piljenje obavi tupom pilom, stvaraju se nagnječenja tkiva koja još više otežavaju zacjeljivanje. Da se spriječe ove neželjene posljedice, odstranjivanje deblje grane mora se pravilno obaviti, a nastalu ranu treba pravilno obraditi i zaštititi. ačin rezidbe ovisi o debljini grane. Grane debljine do tri cm lako se mogu odstraniti voćarskim škarama tako da se jednom rukom drže škare i reže, a drugom se rukom pridržava grana, istodobno

o

DSTRANJ IVANJ E VODOPIJA Vodopije su jaki izbojci uspravna rasta koji zasjenjuju krošnju i troše puno asirnilata i hraniva koji bi inače mogli biti uporabljeni za zametanje rodnih pupova i rast plodova. ajčešće se javljaju ako je rezidba bila prejaka (slike 97, str. 73 i 98, str. 74) ili ako se odstrani velik broj debljih grana. Njihovoj pojavi doprinosi i pretjerana gnojidba dušičnim gnojivima. Stoga treba nastojati da se ne pretjera sjačinom rezidbe i gnojidbom kako bi vodopija bilo što manje. Ako se, unatoč tome, razvije velik broj vodopija koje se zalamanjem ne mogu pretvoriti u rodne 76

Slika 104. - Loše obavljeno odstranjivanje deblje grane s ostavljenim batrljkom koji nije zarastao i napadnut je truleži.

REZIDBA

Slika 105. - Uklanjanje deblje grane običnim voćarskim škarama.

Slika 106. - Uklanjanje deblje grane piljenjem: prvi rez s donje strane.

Slika 107. - Uklanjanje deblje grane piljenjem: drugi rez s gornje strane dvadesetak cm dalje od prvog reza.

potiskujući u smjeru reza (slika 105). Ranu neće biti potrebno obraditi voćarskim nožem niti je premazati cjepljarskim voskom jer voćarske škare rade gladak rez i promjer rane nije velik paje zacjeljivanje dobro. Ako je promjer grane tri do pet cm, mogu se uporabiti velike škare te se rana zagladi voćarskim nožem. Za deblje se grane rabi voćarska pila.

Odstranjivanje deblje grane uz pomoć voćarske pile mora se obaviti u tri koraka. Prvi se rez obavlja s donje strane (slika 106) 20 - 30 cm od osnove grane, te se pilom zareže grana do jedne trećine njezine debljine. Petnaestak cm dalje od prvog reza pili se grana s gornje strane (slika 107). Grana se tako neće nekontrolirano odlomiti pod vlastitom težinom, 77

p


Slika 108. - Uklanjanje debi je grane piljenjem: prelamanje grane između dvaju rezova. Slika 111. - Dobro zarasla rana nakon piljenja deblje grane zbog ostavljenog "prstena" grane.

Slika 109. - Uklanjanje deblje grane piljenjem: uklanjanje batrljka.

Slika 112. - Nepotpuno zarasla rana nakon piljenja deblje grane.

Slika 110. - Uklanjanje deblje grane piljenjem: izgled rane nakon piljenja.

nego će puknuti između dvaju rezova (slika 108). Također neće nastati ni velika rana. Prilikom piljenjajako debelih grana bilo bi dobro imati pomagača koji će pridržavati granu da se ne odlomi i padne na nas. Kadaje grana otpiljena na opisani način, odstranjuje se batrljak kojije ostao nakon piljenja (slika 109). Treba sačuvati "prsten grane" jer će tako rana brže zacijeliti (slike 110, 111 i 112). Ranu treba zagladiti voćarskim nožem (slika 113) i premazati voćarskim voskom ili drugim 78

Slika 113. - Uklanjanje deblje grane piljenjem: zaglađivanje rane voćarskim nožem.

pripravkom za premazivanje rana kako bismo je zaštitili od vlage i napada bolesti ištetočina.

UZGOJNI OBLICI VOĆAKA

UZGOJNI OBLICI VOCAKA ,/

U

zgojni oblik voćke načinje na koji se oblikuje krošnja. Dobar bi se uzgojni oblik trebao lako i brzo oblikovati, imati veliku rodnu površinu, dobru čvrstoću osnovnih grana, nesmetan pristup svim dijelovima krošnje. Nema nijednog uzgojnog oblika koji može posve zadovoljiti postavljene uvjete. Stoga su se razvili mnogobrojni uzgojni oblici koji odgovaraju pojedinim voćkama ili uvjetima uzgoja. Vrtlari francuskog kralja Luja XIV. zaslužni su za mnogobrojne ukrasne uzgojne oblike i slobodno se može reći da vještinu oblikovanja i uzgoja voćaka dobrim dijelom dugujemo njima, naravno uz razvoj suvremene voćarske znanosti koja je objasnila i upotpunila iskustva stečena u prošlim vremenima. Ipak, u razvoju voćarstva postojala su i razdoblja kada se sve pokušavalo pojednostaviti, a osobito uzgojni oblici. To se posebice odnosi na uporabu različitih vrsta palmeta koja je obilježila europsko voćarstvo u pedesetim godinama prošloga stoljeća. U njihovu se širenju često pretjerivalo pa su se preporučivale i za one voćke čija obilježja rasta nisu u skladu s načelima oblikovanja ovih uzgojnih oblika. U praksi se ubrzo pokazalo da palmete i nisu tako dobro rješenje kako se mislilo pa su se sve više napuštale.Još uvijek se, ipak, u nekim breskvicima može naći palmeta, a na mnogim se okućnicama često mogu vidjeti palmete i za druge voćke. Na žalost, na okućnicama uzgojene palmete ne izgledaju uvijek najbolje, a ni rodnost im nije zadovoljavajuća. Činjenica je da palmete lijepo izgledaju i daju dobar prirod samo ako se pravilno održavaju. Pri tome se misli na pravilno obavljenu zimsku i ljetnu rezidbu. Nemamo li dosta vremena za njihovo oblikovanje i održavanje, bolje je odabrati neki drugi uzgojni oblik. Različiti kordonci, vretenasti grm i vitki vretenasti grm odlikuju se malim dimenzijama pa su prikladni za uzgoj na malim okućnicama. Osnovni uvjet za njihovo uspješno oblikovanje jest odabiranje voćki cijepljenih na slabo bujnim podlogama. Uz to će često biti potrebna armatura od stupova i žice paje potrebno izdvojiti nešto više novaca za takav voćnjak. Ipak, lijep izgled tih uzgojnih oblika opravdava ulaganje, pogotovo ako se svi uzgojni zahvati obave pravodobno i pravilno. Vretenasti grm i vitki vretenasti grm česti su u suvremenim voćnjacima zbog dobre rodnosti i lako će oblikovanja i održavanja. Kordonci, pogotovo višestruki kordonci, zahtijevaju više posla pa nisu prihvatljivi za suvremene voćnjake, ali većina amaterskih voćara uživa u svakom trenutku provedenom s voćkama pa ta zamjerka postaje zapravo njihova prednost. Kada se tome doda lijep izgled voćaka uzgojenih u obliku kordonaca koji pruža osjećaj zadovoljstva i ponosa vlasniku, nema. razloga da se oni ne rabe za uzgoj voćaka na okućnici. U knjizi će biti opisani osnovni uzgojni oblici koji se mogu uporabiti za uzgoj voćaka na okućnici. eki traže manje truda i znanja, a neke treba uzgajati s malo više brige. Stoga će svakiamaterski voćar moći pronaći ono što mu u skladu s raspoloživim prostorom vrta, razinom znanja i voćkama koje želi uzgajati najbolje odgovara.

79


OBIČ

A PIRAMIDA

Obična piramida ima tri do četiri osnovne grane ijednu provodnicu (crtež 27). Zbog postizanja čvrstoće krošnje, za osnovne grane odabiru se izbojci koji su razrnaknuti dvadesetak cm jedan od drugoga. Osnovne grane s provodnicom moraju zatvarati kut od 45 jer se tako postiže dobra ravnoteža rasta i rodnosti. U obliku piramide uzgajaju se voćke cijepljene na bujnim podlogama, avisinaje debla 50 - 80 cm, često i veća. Obična se piramida relativno jednostavno oblikuje, ali kasnije može doći do međusobnog zasjenjivanja grana pa donji dijelovi krošnje ogolivaju. Zbog toga je potrebna redovita i znalačka rezidba kako bi se održavala dobra osvijetljenost svih dijelova krošnje. Zbog velike bujnosti obična je piramida pogodna samo kada na raspolaganju ima dovoljno o

prostora, ali rezidba i berba ne mogu se obaviti bez uporabe ljestava. Ovaj je uzgojni oblik pogodan za uzgoj bujnih voćaka kao što su orah i kesten. REZIDBA U PRVOJ GODINI Nakon sadnje, a prije početka vegetacije, sadnice se skraćuju na željenu visinu debla kojoj se dodaju još i četiri do pet dobro raspoređenih pupova iz kojih će se razviti u-i- četiri osnovne grane i provodnica koja se uzgaja iz najvišeg pupa. Pupovi međusobno moraju biti razmaknuti dvadesetak cm kako bi grane krošnje bile čvrste. Sve mladice koje rastu iz ostavljenih pupova treba pustiti da slobodno rastu do kraja lipnja. Tada se uvišne mladice poviju oštro prema dolje ili se pinciraju na dva lista čim narastu 10-15 cm. Tijekom vegetativnog rasta mladice potrebno je ponoviti pinciranje jer će se nakon prvog pinciran ja iz pazušaca listova pincirane mladice

Crtež 27. - Oblikovanje obične piramide (lijevo: rezidba u razdoblju mirovanja u drugoj godini nakon sadnje; u sredini: rezidba u razdoblju mirovanja u trećoj godini nakon sadnje; desno: rezidba u razdoblju mirovanja u četvrtoj godini nakon sadnje). 80

razviti nove mladice. I njihove vrhove treba pincirati kako bi se snaga rasta voćke mogla usmjeriti na mladice koje će se razviti u osnovne grane. epoželjne suparničke mladice koje se razviju blizu provodnice najbolje je odmah odstraniti ili oštro pincirati kako bi se provodnici omogućio neometan rast. Pinciranje je potrebno ponoviti kada se iz pazušca listova pinciranih mladica razviju nove mladice kako bi se snaga rasta voćke mogla usmjeriti na ostavljene mladice. Ako se odlučimo za četiri osnovne grane, one bi u odnosu na strane svijeta morale biti raspoređene: · prva i najniža osnovna grana mora rasti prema jugozapadu kako bi kasnije štitila deblo od ožeglina i m razopuca; · druga o novna grana mora se pružati prema jugoistoku kako ne bi zajenjivala prvu osnovnu granu; · treća osnovna grana mora se pružati prema sjeverozapadu kako ne bi zajenjivala ostale grane a imat će dovoljno svjetla jer je smještena blizu vrha krošnje; · četvrta osnovna grana mora se pružati prema sjeveroi toku kako ne bi zasjenjivala ostale grane a imat će dovoljno svjetla jer je smještena u vrhu krošnje. Odlučimo li e za inačicu s trima osnovnim granama najbolje ih je rasporediti tako da međusobno zatvaraju kut od 120". Gledano odozgo, takva bi krošnja trebala izgledati kao Mercedesov znak

UZGOJ

(crtež 28). Prva i najniža grana mora se pružati prema jugozapadu, ona iznad nje prema jugoistoku, a najviša prema sjeverozapadu, pazeći da se održava kut od 120 kako bi bilo dovoljno mjesta za sekundarna razgranjenja i dovoljno svjetla. Ako neka mladica i nema željeni smjer rasta, onda ju se povijanjem može ispraviti da raste u željenome smjeru. Jedino je važno da raste blizu potrebnog mjesta na voćki i da se povijanjem ne pravi velik luk. Kada ostavljene mladice narastu 40-50 cm, potrebno ih je poviti tako da zatvaraju kut od oko 45 u odnosu na provodnicu. To se može učiniti uz pomoć bambusovih štapova ili nekog drugog potpornja koji se zabode u tlo pod kutom

I OBLICI VOĆAKA

0

Slika 114. - Povijanje izbojaka uz pomoć malih betonskih utega.

o

od 45 i čvrsto priveže za kolac koji je postavljen uz voćku, a zatim se za štap priveže mladica. Treba paziti da se o

mladica prejako ne stegne kako se vezivo ne bi usjeklo u nju. Drugije način učvršćivanja mladice uz pomoć štapova koji se pričvrste u krošnju kako bi držali potreban razmak. Sve nepotrebne mladice treba pinciranjem zaustavljati u rastu ili oštro poviti prema dolje. Ako mladice za osnovne grane slabo rastu, privremeno ih se može ostaviti u uspravnome položaju kako bi ojačale, a povijanje pod željenim kutom ostavi se za drugu vegetaciju nakon sadnje. Izbojci se mogu poviti u odgovarajući položaj uz pomoć malih betonskih utega (slika 114). REZIDBA U DRUGOJ GODINI

Crtež 28. - Raspored osnovnih i sekundarnih grana obične piramide (gledano odozgo).

U drugoj se godini nastavlja oblikovanje krošnje. Provodnicu prije kretanja vegetacije treba skratiti, ovisno o voćki i bujnosti podloge, na 75 -120 cm od visine posljednje osnovne grane kako 81


bi se potaknulo razgranjavanje. Provodnica se oraha skrati na veću visinu jer je potreban veći razmak između pojedinih grana, dok se na jabukama, krušakama i šljivama, posebice ako su cijepljene na manje bujnim podlogama, skraćuje na manju visinu (75-90 cm od visine posljednje osnovne grane). Ako provodnica ne postigne tu visinu, ostavi se neskraćena te se izolira njezin vrh. Svrha navedenog postupka jest razvoj još jedne do dvije grane na provodnici koje se pružaju, gledano odozgo, u smjeru između osnovnih grana. Ta bi razgranjenja morala biti kraća od osnovnih grana, stoga im se pravodobnim povijanjem mora ograničiti rast. Ako ostanu uspravne, osnovne grane kržljaju i kvari se uzgojni oblik. Osnovne se grane također skraćuju na navedenu duljinu, ali im visina mora biti manja od visine provodnice kako bi voćka zadržala piramidalan oblik. Prva e sekundarna grana nalazi na 20 - 30 cm od mjesta izrastanja osnovne grane, druga sekundarna grana na 60 - 80 cm od prve grane, ali na suprotnoj strani. Treća sekundarna grana trebala bi biti na istome razmaku i suprotno od druge. U drugoj će se godini vjerojatno uzgojiti samo jedna do dvije sekundarne grane na svakoj osnovnoj grani. Povijeni se izbojci iz prve godine ne diraju, o im ako nisu pregusti. No, tada se suvišni rezidbom odbacuju, a ostali pomažu razvoju krošnje svojim lišćem, a mogu donijeti i rod. 82

Sve mladice koje na osnovnim granama izrastaju okomito i prema unutrašnjosti krošnje treba pinciranjem, dok nisu dulje od 10 do 15 cm, ograničiti u rastu i pokušati pretvoriti u rodne grane ili ih potpuno odstraniti. REZIDBA U TREĆOJ GODINI I SLJEDEĆIM GODINAMA trećoj se godini kombinacijom rezidbe u razdoblju mirovanja i one u vegetaciji nastavlja oblikovanje uzgojnog oblika na sličan način kao i u drugoj godini. Bitno je odabrati dobru produljnicu provodnice i ne dopustiti da razgranjenja duž provodnice prebujno narastu kako ne bi došlo do zasjenjivanja. Redovita rezidba na rod počinje kada se zametnu prvi rodni pupovi, što najabukama na sjemenjaku može biti i u petoj godini nakon sadnje, a na onima cijepljenima na vegetativne podloge srednje bujnosti prvi rod može biti ranije. Rezidba na rod obavlja se u skladu sa zahtjevima pojedine voćke, što je opisano u posebnome dijelu knjige. Potrebno je paziti da se ne ostavi prevelik broj plodova pa suvišne treba prorijediti kako bi se rodnost uskladila s razvijenošću voćke.

POPRAVLJENA PIRAMIDA Popravljena pramida ujedinjuje obilježja obične piramide i vaze (crtež 29). Oblikuje se na sličan način kao i obična piramida. No, umjesto tri do četiri osnovne grane, oblikuje se 5 - 7 osnovnih grana duž provodnice koje su

Crtež 29. - Oblikovana popravljena piramida.

spiralno raspoređene kako ne bi došlo do međusobnog zasjenjivanja. Razmak od prve do zadnje osnovne grane, ovisno o bujnosti voćke,je 1,5 - 3 m, računajući od prve do zadnje osnovne grane. Kada voćka uđe u punu rodnost, provodnica se skrati do zadnje osnovne grane čime se osigurava bolje osvjetljenje krošnje. Stogaje popravljena piramidajednostavnija za održavanje od obične piramide, a često i rodnija te se više uporabljuje. REZIDBA U PRVOJ GODINI Rezidba se obavlja kao i za običnu piramidu, jedino se za osnovne grane u ovoj godini odabiru samo dvije nasuprotno smještene mladice i ne povijaju se. Važno je da mladice koje su ostavljene za osnovne grane imaju ujednačen rast. Stoga se, ako je potrebno, to postiže privremenim uspravljanjem slabije mladice kako bi ona dostigla jaču kao i kod obične piramide.


REZIDBA U DRUGOJ GODINI Rezidba u drugoj godini obavlja se slično kao i u prvoj godini,jedino se izbojci ostavljeni za osnovne grane skraćuju na duljinu one kojaje slabija, a provodnica se skraćuje na visinu dvostrukog razmaka između osnovnih grana. Potrebno je odabrati dvije nove osnovne grane koje se pružaju, gledano odozgo, u smjeru 90 u odnosu na prve dvije osnovne grane. Ove četiri osnovne grane u odnosu na strane svijeta moraju biti usmjerene kao kod obične piramide. 0

REZIDBA U TREĆOJ GODINI I SLJEDEĆIM GODINAMA U trećoj se godini oblikuje novi kat osnovnih grana kao i u drugoj godini. Na bujnijim voćkama može se odabrati još jedna mladica za osnovnu granu. Treba paziti da se ne razviju suparnički izbojci provodnice ili produljnica osnovnih grana. Kada je oblikovanje krošnje završeno, a voćkaje postigla punu rodnost, provodnica se odstrani sve do najgornje osnovne grane. Redovita rezidba na rod obavlja se prema zahtjevima pojedine voćke, što je opisano u posebnome dijelu knjige.

ETAŽ

A PIRAMIDA

Etažna piramida dobilaje naziv po karakterističnom razmještaju osnovnih grana. One su, naime, razmještene po provodnici u tri do četiri kata (etaže). Na svakoj se etaži nalazi tri do pet zrakasto raspoređenih osnovnih grana. U odnosu na provodnicu

Slika 115. - Etažna piramida.

osnovne grane rastu pod kutom od 45 kako bi se postigla ravnoteža rasta i rodnosti. Na njima se po načelu "riblje kosti" dalje razvode sekundarne i tercijarne grane. Etažnu piramidu prirodno oblikuje trešnja (slika 115). Prednost je ovog uzgojnog oblika velika rodna površina, anedostatak slaba čvrstoća. Osnovne su grane preblizu jedna drugoj te pod teretom roda lako pucaju. Također je jedan od nedostataka velika zasjenjenost središnjeg dijela krošnje zbog o

čega opada rodnost i kakvoća plodova. Stoga se potencijalna rodna površina etažne piramide ne može potpuno iskoristiti. POSTUPAK OBLIKOVANJA Postupak oblikovanja etažne piramide je sličan oblikovanju obične piramide, jedino se izboru mladica za osnovne grane mora posvetiti veća pozornost. Odabiru se samo dobro raspoređene mladice koje rastu blizu u odgovarajućim smjerovima kako bi raspored katova bio 83

CIJEPLJE ITEI REZIDBA VOĆAKA

pravilan. Razmak između prvog i drugog kata grana mora biti veći od razmaka između drugog i trećeg, a ovaj je opet nešto veći nego razmak između trećeg i četvrtog. Razmak ovisi o bujnosti voćke. Za voćke cijepljene na slabo bujnim podlogama razmak između pvog i drugog kata granaje 60 - 80 cm, za one na srednje bujnim podlogama 80 -100 cm, a za one na bujnim podlogama 100 -120 cm. Razmak između drugog i trećeg kata osnovnih grana smanjuje se za dvadesetak cm, a razmak između trećeg i četvrtog kata grana smanjujemo zajoš 5 -10 cm u odnosu na prethodni. Duljina se grana od osnove krošnje do vrha postupno smanjuje kako bi krošnja imala oblik stošca.

VAZA Vaza (slika 116) se razlikuje od obične i popravljene piramide jer nema provodnicu, nego najčešće tri, a ponekad i četiri osnovne grane koje rastu pod kutom od 45° u odnosu na zamišljenu provodnicu te su međusobno razmaknute pod kutom od 120" kada ih ima tri, odnosno 90° kad se oblikuje vaza s četirima osnovnim granama. Razmak osnovnih grana po visini mora biti dvadesetak cm jer se tako postiže bolja čvrstoća voćke pa se grana pod svojom težinom i težinom plodova neće lako odlomiti. Visina debla obično je niža nego na piramidi i popravljenoj piramidi (50 - 70 cm) mada nema zapreka da se, prema želji, vaza oblikuje i s većim 84

Slika 116. - Breskva uzgojena

u obliku vaze.

deblom. Postoji i inačica vaze gdje je deblo visoko svega tridesetak cm kako bi se krošnja voćke što više spustila i tako se olakšala zaštita od bolesti i štetočina, te omogućilo obavljanje rezidbe i berbe bez uporabe ljestava. REZIDBA U PRVOJ GODINI U prvoj godini nakon sadnje sadnica se skraćuje prije početka vegetacije na visinu debla kojoj se dodaje još tri ili četiri pupa iz kojih će se razviti osnovne grane. eki voćari ostavljaju jedan dodatni pup iz kojeg privremeno uzgajaju "provodnicu" koja prisiljava mladice odabrane za osnovne grane da rastu pod odgovarajućim kutom. Svi se pupovi koji se nalaze ispod zone gdje će se uzgojiti osnovne grane orune ili se mladice koje se iz njih razviju oštro pinciraju ili poviju prema dolje kada narastu 15 - 20 cm.

r-~------------L------Crtež 30. - Postupak oblikovanja popravljene vaze (lijevo: skraćivanje sadnice prije prve vegetacije; desno: povijanje suvišnih mladica sredinom vegetacije uz ostavljanje mladica za osnovne grane).

Ako se obavlja pinciranje, u vegetativnom rastu pincirane mladice potrebno je ponoviti pinciranjejer će se nakon prvog pinciranja iz pazušca listovapincirane mladice razvitinove mladice. Stogaje potrebno i njihove vrhove pincirati kako bi se snaga rasta voćke mogla usmjeriti na mladice koje će se razviti u osnovne grane. Kada se iz ostavljenih pupova razviju mladice tridesetak cm, usmjeravaju se u željenom pravcu (Crtež 31). Odlučimo li se za vazu s trima osnovnim granama, mladice se moraju razmaknuti pod kutom od 120', a u odnosu na

zamišljenu provodnicu trebale bi zatvarati kut od 45°. Želimo li uzgajati vazu s četirima osnovnim granama, mladice se moraju razmaknuti pod kutom od 90', a kut u odnosu na zamišljenu provodnicu ostaje isti. Kao potporanj mogu se uporabiti bam busovi štapovi ili trska jer su lagani i mogu se pričvrstiti za voćku bez straha da će izazvati oštećenja. Odlučimo li se za inačicu kada se privremeno zadržava "provodnica" nakon razvođenja osnovnih grana i njihova povezivanja, privremenu provodnicu treba odstraniti do visine najviše osnovne grane.

Ponekad će se ostavljene mladice za osnovne grane razvijati nejednakom brzinom. To je potrebno ispraviti privremenim uspravljanjem slabije mladice da ojača, dok one bujnije ostaju položene. Kada se snaga rasta uspravljenih mladica izjednači s onima položenih mladica, mogu se vratiti u prvotan položaj. Breskva će u povoljnim uvjetima još u prvoj godini nakon sadnje potjerati prijevremene mladice iz pupova smještenih u pazušcima listova. Kada te mladice postignu duljinu od desetak cm, odabiru se mladice za prve sekundarne grane, a sve se ostale mladice pinciraju ili odstrane. Razmak između prve sekundarne grane od početka osnovne grane ovisi o bujnosti voćke, a detalji njegova odabira će, radi preglednosti, biti opisani u uzgoju u drugoj godini nakon sadnje. Tek tada se kod većine drugih voćaka mogu dobiti dobre mladice iz kojih će se uzgojiti sekundarne grane. REZIDBA U DRUGOJ GODINI

Crtež 31. - Usmjeravanje osnovnih grana za oblikovanje popravljene vaze uz pomoć trski ili bam busovih štapova.

Kao što je već spomenuto, jedino se na breskvi u povoljnim uvjetima rasta već u prvoj vegetaciji mogu uzgojiti sekundarne grane iz prijevremenih mladica. a većini drugih voćaka taj se posao obavlja u drugoj godini (slika 117). Razgranjavanje se postiže izolacijom vrha u fazi bubrenja pupova i pinciranjem nepotrebnih mladica koje treba ponoviti kada se na pinciranim mladicama obnovi vegetativni rast. Treba 85


prevelik broj plodova, a ako su voćke slabije razvijene, najbolje je odstraniti sve cvjetove ili tek zametnute plodove. Rod se može ostaviti pri osnovi osnovnih grana, i to svega nekoliko plodova da se voćka ne bi previše iscrpila. Pogrešna je želja amaterskih voćara da što prije dobiju puno plodova pri čemu ne znaju da mogu pokvariti uzgojni oblik, oslabiti voćku i skratiti joj životni vijek. Posebice treba osloboditi roda izbojke na vrhovima primarnih i sekundarnih granajer su oni potrebni za daljnje oblikovanje uzgojnog oblika. S njih se skidaju svi cvjetovi ili tek zametnuti plodovi kako bi izbojci mogli dobro rasti. REZIDBA U TREĆOJ GODINI Slika 117. - Kesten u drugoj godini nakon sadnje uzgoj en u obliku vaze s trima dobro oblikovananima osnovnim granama prije početka oblikovanja sekundarnih razgranjenja.

izbjegavati suvišno skraćivanje grana i obavljati ga samo ako voćke bujno rastu te se razgranjavanje ne može drukčije postići. Razgranjavanje osnovnih grana u sekundarne grane treba obavljati po načelu "riblje kosti", odnosno tako da se zadržavaju samo one mladice koje se razvijaju sa strane, a sve se ostale pinciraju ili potpuno odstranjuju. Također je važno slijediti isti smjer odabira sekundarnih grana. Na svakoj osnovnoj grani treba uzgojiti tri sekundarne grane čiji razmak ovisi o bujnosti voćke. Prvo bi razgranjenje trebalo biti na pedesetak cm od osnovne grane. Taje udaljenost nešto veća na bujnijim voćkama, i nešto manja na manje bujnim. Prisjetimo se da 86

bujnost voćke ovisi prije svega o podlozi na koju je cijepljena sorta, a zatim i o bujnosti sorte koja se uzgaja. Također su važni klima i tlo, stoga u skladu s time treba odabrati odgovarajući razmak razgranjenja. Druga sekundarna grana oblikuje se na udaljenosti od osamdesetak cm od prve, ali mora rasti suprotno od smjera rasta prve sekundarne grane. Dakle, ako je prva sekundarna grana rasla udesno, druga sekundarna grana mora rasti ulijevo. Razmak između prve i druge sekundarne grane treba prilagoditi bujnosti voćke. Stoga se on smanjuje ili povećava za dvadesetak cm, ovisno o ranije navedenim čimbenicima. Postoji mogućnost da voćke u drugoj godini zametnu nešto plodova. e smije se ostaviti

U trećoj se godini dovršava uzgojni oblik i odabire treća sekundarna grana. Ona je razmaknuta od druge sekundarne grane oko šezdesetak cm na srednje bujnim voćkama, uz napomenu da razmak na bujnijim voćkama treba povećati za desetak cm, a na slabo bujnim smanjiti za desetak cm. Na prvoj i drugoj sekundarnoj grani breskve stvorilo se dovoljno rodnih izbojaka te voćka zameće više plodova nego u drugoj godini. Rodne izbojke treba prorijediti po načelu "riblje kosti" s razmakom od tridesetak cm. Na vrhu osnovne grane i dalje se obavlja rezidba na oblik kako bi se dobila treća sekundarna grana. Na tom dijelu treba odstraniti sve zametnute plodove, ako ih ima, kako bi voćka imala dobar vegetativni rast.


odnosu na ostale uzgojne oblike jest velika osvijetljenost krošnje pa kada navedeni zahvat ne bismo provodili, brzo bi se narušio uzgojni oblik i smanjila kakvoća plodova.

REZIDBA U ČETVRTOJ GODINI I REDOVITA REZIDBA NA ROD Kakoje oblikovanje vaze na breskviuglavnom završeno u trećoj godini, u četvrtoj godini počinje redovita rezidba na rod (slike 118 i 119). Na većini drugih voćaka, koje sporije rastu, u ovoj se godini oblikovanje vaze završava ili će završitido pete godine. Važno je vrhove grana održavati s jednom produljnicom i odstranjivati mladice koje rastu okomito i u unutrašnjost krošnje. Te je mladice nabolje odstraniti do polovice ili kraja svibnja kako ne bi nepotrebno uzimale hranu i zasjenjivale krošnju. Prednost vaze u

PALMETA S KOSIM GRANAMA Palmeta s kosim granama ima provodnicu i tri do četiri kata osnovnih grana koje u odnosu na provodnicu rastu pod kutom od 45 Ovisno o rasporedu osnovnih grana, razlikuje se pravilna i nepravilna palmeta. Pravilna palmeta ima osnovne grane koje iz provodnice izrastaju na istoj visini, anepravilna o.

palmeta ima grane koje izrastaju na nejednakoj visini. Nepravilnuje palmetu zbog toga lakše oblikovati jer ne treba paziti da se osnovna grana uzgoji na određenome mjestu. REZIDBA U PRVOJ GODINI U proljeće prije kretanja vegetacije sadnica se skraćuje na visinu od sedamdesetak cm (crtež 32).Jedan se pup ostavi neposredno ispod mjesta reza, dok se na duljini od dvadesetak cm svi pupovi u fazi bubrenja orune. Iz pupa na vrhu izbojka razvit će se jedna jaka mladica za provodnicu, a ispod odstranjenih pupova odaberu se dvije mladice koje rastu u

. t

Slika 118. - Breskva uzgojena u obliku vaze prije rezidbe u razdoblju mirovanja.

Slika 119. - Breskva uzgojena u obliku vaze nakon rezidbe u razdoblju mirovanja. 87


Crtež 32. - Oblikovanje pravilne palmete s kosim granama (lijevo: skraćivanje sadnice prije prve vegetacije; u sredini: povijanje suvišnih mladica sredinom vegetacije uz ostavljanje mladica za osnovne grane; desno: izgled voćke u drugoj godini sa započetim oblikovanjem drugog kata osnovnih grana). smjeru reda za prvi kat osnovnih grana. Za pravilnu palmetu mladice bi trebale biti razmaknute oko deset cm, a za nepraviinu palmetu razmak nije važan. Čak je i bolje ako se odaberu mladice razmaknute dvadesetak cm jer će tako voćka biti čvršća. Odabir mladica se obavlja kada narastu od petnaestak do dvadesetak cm jer se tada vidi njihova kakvoća. Ako nema dviju podjednako bujnih mladica, odaberu se dvije najbolje, te se slabija privremeno uspravi kako bi u rastu dostigla bujniju mladicu. Sve se druge mladice oštro pinciraju ili poviju prema tlu. Bitno je ograničiti rast mladica koje izrastaju od razine tla do prve osnovne grane. ~ihje najbolje oštrim pinciranjem zaustaviti u rastu čim narastu desetak cm ili ih 88

odstraniti u samom početku vegetacije. Pinciranje treba ponoviti nakon što se na pinciranim mladicama obnovi vegetativni rast. Kada mladice za prve osnovne grane narastu tridesetak cm, poviju se uz pomoć armature od bam busovih štapova ili trski pod kutom od 45° i lagano privežu. Provodnicu treba držati uspravno i paziti da se ne slomi. U vege taci]i je potrebno redovito privezivati odabrane mladice za postavljenu armaturu i sprječavati nepoželjan rast ostalih mladica povijanjem ili oštrim pinciranjem ako rastu uspravno. Ako rastu vodoravno i nisu prebujne, ne trebaju se povijati. Lišće ovih mladica pridonosi fotosintezi voćke te

se ona brže razvija, nego kada se nepotrebne mladice odmah odstrane. REZIDBA U DRUGOJ GODINI U drugoj godini nakon sadnje oblikuje se drugi kat osnovnih grana koji je od prvog razmaknut 50-70 cm, ovisno o bujnosti. Prije početka vegetacije odstrane se samo prebujni izbojci koji su u prvoj godini bili povijeni. Oni manje bujni ostavljaju se, a rast se mladica na njima ograničava pinciranjem i povijanjem kako je već opisano. Tako voćka dobiva lisnu masu koja pridonosi boljem rastu i bržem oblikovanju uzgojnog oblika. Ako je voćka dostigla visinu drugog kata osnovnih grana, skraćuje se provodnica i

UZGOJ

orunjuju pupovi u fazi bubrenja, kao što je opisano za uzgoj u prvoj godini. Akovoćka nije narasla do visinedrugog kata, odabir drugog kata osnovnih grana obavljase u sljedećoj godini, a u ovoj se godini provodnici izolira vrh kako bi što bolje rasla. Oblikovanje drugog kata osnovnih grana obavlja se kao štoje opisano za oblikovanje prvog kata grana. Na izbojcima odabranima za prvi kat osnovnih grana obavlja se također izolacija vrha tako da se u fazi kad mladice narastu 10 - 15 cm odabere najbolja mladica na vrhu za produljnicu osnovne grane, a ostale se mladice u duljini od oko pedlja ispod nje

oštro pinciraju ili odstrane. To potiče rast mladica na nižim dijelovima osnovne grane među kojima se odaberu dvije do tri raspoređene lijevo i desno po načelu "riblje kosti". Sve mladice koje rastu okomito oštro se pinciraju ili potpuno odstrane. Treba ostaviti samo jednu uspravnu mladicu iz srednjeg dijela osnovne grane za učvršćivanje uz pomoć živog veza (crtež 33) na način kako je opisano u načinima cijepljenja. Pri oblikovanju palmete često je neujednačen razvoj osnovnih grana. Dogodi li se to, treba podstaknuti rast slabije grane privremenim uspravljanjem slabijeg izbojka ili grane kako bi se pojačao vegetativni rast.

I OBLICI VOĆAKA

REZIDBA U TREĆOJ GODINI U trećoj godini nakon sadnje obavlja se oblikovanje trećeg kata osnovnih grana. On je od drugog kata razmaknut 40-60 cm ovisno o bujnosti. Ako je rast voćaka u prethodnom razdoblju bio slabiji, u ovoj se godini još oblikuje drugi kat grana, a oblikovanje trećeg kata grana ostavlja se za sljedeću godinu. Postupak je istovjetan opisanome. U ovoj godini voćke cijepljene na slabo i srednje bujnim podlogama mogu zametnuti veći broj plodova pa će ih trebati prorijediti. Ti će plodovi, uglavnom, biti na ograncima na prvom i, manje, na drugom katu osnovnih grana. Važnoje pravodobnom rezidbom u vegetaciji odstraniti sve mladice koje rastu uspravno. Ako pojedini dijelovi krošnje slabije rastu, privremenim uspravljanjem izbojaka ili grana treba poticati njihov vegetativni rast kako je to opisano za uzgoj u drugoj godini. Ne smije se zaboraviti izolacija vrha provodnice i produljnica osnovnih grana, a postrana se razgranjenja oblikuju po načelu "riblje kosti". REZIDBA U ČETVRTOJ GODINI I REDOVNA REZIDBA NA ROD

Crtež 33. - Oblikovana pravilna palmeta s kosim granama s povezivanjem osnovnih grana "živim vezom".

Kod voćaka koje brzo rastu, kao što je breskva, oblikovanje palmete je završeno do četvrte godine nakon sadnje (crtež 33). Kod ostalih voćaka, zbog sporijeg rasta i načina na koji oblikuju rodne izbojke, oblikovanje palmete produljava se i na četvrtu, a po potrebi, i 89

CIJEPLJE [JE I REZIDBA VOĆAKA

na petu godinu. U četvrtoj se godini dovršava uzgojni oblik, voćke ulaze u puni rod pa se rezidba sve više obavlja radi održavanja rodnosti, a ne oblikovanja uzgojnog oblika. Neki se zahvati ipak ne mijenjaju, prije svega pravilno održavanje vrhova i pravodobno odstranjivanje svih okomitih mladica kako bi se spriječilo zasjenjivanje i premještanje rodnosti u gornje dijelove krošnje. Visina voćaka se održava na 2,5 - 3,5 m jer je to visina s koje se može, uz pomoć manjih ljestava, obaviti rezidba i berba.

PALMETAS VODORAVNIM GRANAMA Palmeta s vodoravnim granama slična je palmeti s kosim granama, a razlikuju se po tome što su osnovne grane povijene pod kutom od 90" u odnosu na provodnicu (slika 120). Takav kut grananja

potiče rodnost, a smanjuje vegetativni rast (crtež 25). Iz oblika s vodoravnim osnovnim granama razvile su se mnoge inačice ovog uzgojnog oblika koje su uglavnom imale ukrasnu vrijednost. Slobodno se može reći da je ukrasna vrijednost gotovo jedino zbog čega bi se amaterski voćar odlučio za neku od njih. Teško je održavati ravnomjernu obraslost osnovnih grana po čitavoj duljini, a osobito na donjim dijelovima krošnje zbog dominacije vrha voćke koji raste pojačano u odnosu na donji dio krošnje. Oblikovanje je slično oblikovanju palmete s kosim granama pa će biti navedene samo osnovne razlike. Kao što je na početku napIsano, osnovne se grane povijaju pod kutom od 90° u odnosu na provodnicu, zbog čegaje i armatura koja se rabi za pričvršćivanje izbojaka i mladica složenija. Oblikovanje

je sporije od palmete s kosim granama. Povijanje osnovnih grana prvog i drugog kata obavlja se u proljeće prije kretanja sljedeće vegetacije. Za treći i, mogući, četvrti kat grana povijanje se može obaviti ranije (u isto vrijeme kao i kod palmete s kosim granama) jer je potrebno zaustaviti rast gornjih dijelova krošnje, gdje i prijeti najveća opasnost od prekomjernog vegetativnog rasta koji dovodi do zasjenjivanja i ogolivanja nižih dijelova krošnje. Sekundama razgranjenja također se oblikuju po načelu "riblje kosti", no zbog vodoravnog smjera rasta osnovnih grana treba poticati razgranjavanja na željenome mjestu rovašenjem.

DRAPO-MARCHAND (ZASTAVA) Uzgojni oblik DrapoMarchand dolazi iz Francuske i njegovaje posebnost sadnja voćaka pod kutom od 45° u odnosu na razinu tla (crtež 34). Treba ga pomnjivo oblikovati, jer pogreške napravljene u prve dvije godine mogu upropastiti uzgojni oblik i umanjiti rodnost. Ipak, ako se oblikovanje i kasnije održavanje pravilno provedu, može se ostvariti dobra rodnost i lijep izgled voćaka. Zbog sadnje pod kutom od 45 ° i uporabe slabo bujne podloge voćke imaju najbolje preduvjete za ranu rodnost. Od svih uzgojnih zahvata najvažnije je Slika 120. - Palmeta s vodoravnim granama nakon rezidbe u razdoblju mirovanja.

90


Crtež 34. - Uzgojni oblik Drepo - Marchand (lijevo sadnja pod kutom od 45 o u odnosu na razinu tla; desno: oblikovana voćka).

pravodobno povijanje pod odgovarajućim kutom, a pri rezidbi treba ostavljati manje bujne izbojke. Tako se uspješno kontrolira vegetativni rast, smanjuje potreba za jakom rezidbom i omogućuje rana rodnost. Važno je da se red voćaka pruža u smjeru sjever-jug jer se tako postiže najbolje osvietljenje i ostvaruje najbolji dobra rodnost i kakvoća plodova. Na okućnici ga je dobro postaviti uza zid kuće ili rub vrta. Tako može poslužiti i kao ograda koja uz to daje i ukusne plodove. Razmak između voćaka ovisi o bujnosti i mora biti 1,2 - 1,5 m u redu, a razmak između redova mora biti oko tri metra. Armatura mora biti načinjena od stupova i žice. Potrebna su najmanje četiri reda pocinčane žice debljine dva mm razape ta između betonskih stupova razmaknutih 5 - 8 m,ovisno o tipu tla. Žice se postave u razmaku od tridesetak cm, a stupovi se ukopaju u tlo do dubine 80 cm za krajnje stupove i 50 - 60 cm za stupove unutar reda. Stup na početku i na kraju reda mora biti nešto deblji od stupova unutar reda. Najbolji

su betonski stupovi, ali za manji broj voćaka mogu poslužiti i stupovi napravljeni od drugog materijala. Važno je da nosivost armature bude dovoljno dobra kako bi mogla podnijeti opterećenje voćaka.

kako bi se održavala ravnoteža rasta i rodnosti. U kasnijim godinama prednost treba dati rezidbi u vegetaciji. Potrebno je obavljati pravodobno pinciranje postranih mladica kako bi se ograničio vegetativni rast i pospješila tvorba rodnih pupova. Obvezno se mora obaviti izolacija vrhova da se pospješi ravnomjerno obrastanje grana. Rezidba u razdoblju mirovanja obuhvaća samo ispravke rezidbe u vegetaciji. Nije dobro u prvim godinama voćke previše opteretiti plodovima jer se to loše odražava na rodnost i dugovječnost voćnjaka. REZIDBA U TREĆOJ GODINI

REZIDBA U PRVOJ GODINI U prvoj godini nakon sadnje važno je uzgojiti dobru mladicu na visini 30-40 cm od razine tla, kojaje okomita u odnosu na sadnicu (odnosno ima kut od 45 u odnosu na razinu tla). Ne smije biti prebujna, ani preslaba. Također se potiče rast istovrsnih mladica na svakih tridesetak cm od prve. U tu se svrhu rabi rovašenje. Sve ostale , mladice koje izrastaju na neodgovarajućim mjestima treba odstraniti ili oštro pincirati na dva - tri lista u početku rasta. Na vrhu sadnice treba odabrati samo jednu mladicu za produljnicu provodnice, a ostale mladice u duljini od dvadesetak cm treba odstraniti. o

U trećoj se godini dovršava oblikovanje uzgojnog oblika, a voćke ulaze u punu rodnost. Visinu voćke treba održavati na zadanoj visini (40-50 cm) iznad zadnje žice izolacijom vrhova, spuštanjem na nižu granu i pinciranjem. U održavanju umjerenog rasta voćke pomažu i plodovi koji potrošnjom asirnilata ograničavaju vegetativni rast. Kao i u prethodnim godinama, treba slijediti pravilo da se ostavljaju samo umjereno bujni izbojci. Prednost se daje rezidbi u vegetaciji. U trećoj godini, i kasnijim godinama, jačina je rezidbe manja nego u prve dvije godine jer je uzgojni oblik dovršen, a rezidbom je potrebno održavati rodnost i skladnost vegetativnog rasta.

REZIDBA U DRUGOJ GODINI U drugoj se godini nastavlja oblikovanje na sličan način kao i u prvoj godini. Važno je da se za sva razgranjenja odabiru umjereno bujni izbojci

KORDa

Cl

Ukrasna vrijednost voćke u prošlosti je imala prednost u odnosu na rodnost, pa su se 91

CIJEPLJE

~E T REZIDBA VOĆAKA

voćari natjecali tko će uzgojiti voćku što neobičnijeg izgleda. Tako su nastali različiti tipovi kordanaca poput onih u obliku svijećnjaka ili različitih glazbenih instrumenata. Možemo slobodno reći da današnje spoznaje o rezidbi voćaka potječu od razvoja kordanaca. Oni su vaj procvat doživjeli u vrtovima Luja XIV. čijije glavni vrtlar La Quintinye zbog svoje vještine zaslužio spomenik u nekadašnjem kraljevskom, a današnjem vrtu Više hortikulturne škole u Versaillesu. Kordanci se i danas mogu uzgajati na okućnicama jer privlače pozornost svojim lijepim i neobičnim izgledom. Uzgoj voćke u obliku kordanca iziskuje puno rada i strpljenja. Za kordonce su pogodne uglavnom jabuke i kruške, a može se uzgojiti i crveni ribiz. Druge su voćke manje pogodne zbog osjetljivosti na jaku rezidbu koja se na kordancima mora redovito primjenjivati, ijoš više zbog nepostojanja odgovarajućih slabo bujnih podloga kojima bi se postigla potrebna kontrola vegetativnog rasta.

ŠTO JE VAŽNO PRI IZBORU KORDONACA Prije svega treba uzeti u obzir veličinu okućnice. Za manje će okućnice biti bolji manji, jednostavni okorniti ili vodoravni kordonci kojima ne treba puno mjesta, a mogu poslužiti za ograde pojedinih gredica ili dijelova vrta. Tavećim se okućnicama može uzgojiti višestruki kordonac u obliku svijećnjaka, koji izgleda privlačna, ali traži i više mjesta, strpljenja i ~eštine za oblikovanje i održavanje. Za složene kordance treba uzeti voćke koje u cijepljene na srednje bujnim podlogama. Uzgajaju li se kordanci uz neki zid, voćke se moraju posaditi najmanje 20-25 cm od zida kako bi imale dovoljno zraka i svjetla sa svih strana. VRSTE KORDONACA Postoji mnogo različitih vrsta i izvedaba kordonaca. Svi se mogu podijeliti na jednostruke i višestruke, a drugaje moguća podjela na okomite, kose i vodoravne. U knjizi će biti opisano nekoliko osnovnih vrsta kordonaca, a

složeniji se oblici postižu njihovim kombiniranjem. Prednost je data kordoncima koji se jednostavnije oblikuju, zbog čega su primjereni za amaterske voćare. JEDNOSTRUKI OKOMI TI ILI KOSI KORDONAC Jednostruki okorniti ili kosi kordonac (crtež 35) osnovnije oblik kordonca iz kojeg su se razvili složeniji oblici kordonaca. Za njegovo su oblikovanje pogodne razgranate jednogodišnje sadnice kakve se danas sve više proizvode i u rasadnicima u Hrvatskoj. Za podloge se uzimaju slabo bujne vegetativne podloge jer su one, uz redovitu rezidbu u vrijeme mirovanja i onu u vrijeme vegetacije, osnovni način održavanja kordonca. Za sveje vrste kordonaca obvezno loretiranje koje je opisano u poglavlju o rezidbi (str. 75). Također je potrebno postaviti armaturu od tupova i dva reda žice debljine dva mm, uzjošjedan bambu ov štap neposredno uz sadnicu kako bi joj bio potpora. Prva se žica razvodi 30 cm od tla, a

Crtež 35. - Oblikovanjejednostrukog kosog kordonca (lijevo i u sredini: rezidba u vegetaciji postupkom loretiranja; desno: oblikovan i kordonac s kratkim rodnim čvorovima). 92


druga 2,5 - 3 m od tla. Za gornju se žicu učvršćuje i bambusov štap. Bambusov štap ostaje trajno na svome mjestu i, ošteti li se, treba ga zamijeniti. REZIDBA U PRVOJ GODINI Pri uzgoju kosog kordonca sadnicu treba posaditi ukoso pod kutom 45-50°, a cijepljeno mjesto mora ostati 10 - 15 cm iznad razine tla. Usupromome bi voćka prešla na vlastiti korijen pa bi joj se vegetativni rast naglo povećao i kordonac se ne bi mogao uzgojiti. Za okorniti se kordonac sadnja obavlja na uobičajen način. Prije prve vegetacije svi se izbojci dulji od 15 do 20 cm skrate najedan do dva pupa, a oni se kraći ostave. Produljnica provodnice također se ostavi neskraćena ako nije dulja od 50 cm, u suprotnome se skrati na tu duljinu. Kada mladice izrastu 10 - 15 cm, obavi se izolacija vrha sadnice tako da se sve mladice u duljini 15 - 20 cm ispod one koja izrasta iz najvišeg pupa oštro pinciraju najedan ili dva dobro razvijena lista. Tako će razgranjavanje na nižim dijelovima provodnice biti bolje i pojačat će se rast mladica iz skraćenih jednogodišnjih izbojaka na donjem dijelu sadnice. Također treba odstraniti sve mladice koje rastu u od razine tla do visine prve žice, odnosno do visine prvog razgranjenja. Ako u donjem dijelu sadnice nema dovoljno razgranjenja, tehnikom rovašenja potakne se vegetativni pup na željenom mjestu da se iz njega razvije mladica. Kada mladice počnu odrvenjivati, treba obaviti

loretiranje na svim dijelovima sadnice, osim produljnice provodnice. Tako se s vremenom oblikuje niz rodnih čvorova duž glavne osi (crtež 35). Rodne čvorove treba redovitom rezidbom u mirovanju i u vegetaciji održavati kako uzgojni oblik ne bi "pobjegao", odnosno kako bi imao umjeren vegetativni rast nužan za dobar izgled i rodnost kordonca. REZIDBA U DRUGOJ GODINI I SLJEDEĆIM GODINAMA U drugoj se godini ponavlja postupak oblikovanja rodnih čvorova na produljnici provodnice i nastavlja održavanje već stvorenih rodnih čvorova na nižim dijelovima voćke. Izbojci dulji od 25 cm na produljnici provodnice rezidbom se u vrijeme

mirovanja skraćuju na dva do tri pupa, a kraći se ostavljaju. Kada mladice počnu rasti, nastavlja se s izolacijom vrha i loretiranjem kao što je opisano za prvu godinu. Isti se postupak nastavlja i u sljedećim godinama. Kada voćka postigne svoju konačnu visinu u razini gornje žice, obavlja se skraćivanje provodnice na neki umjereno bujni izbojak vodoravnog rasta. Sve se mladice na ovom izbojku oštro pinciraju kada narastu 10 - 15 cm kako bi se ograničio njihov rast. Redovito loretiranje na rodnim čvorovima postupno dovodi do stvaranja pekomjernog broja kratkih rodnih izbojaka. Zato će se s vremenom morati obaviti njihovo prorjeđivanje kako to pokazuje slika 121.

Slika121. - Prorjeđivanje rodnih pupova na rodnom čvoru kordonca jabuke. 93


DVOSTRUKIOKOMITI KORDONAC Dvostruki okorniti kordonac sastoji se od dviju okomitih osi koje se nalaze na zajedničkom niskom deblu od dvadesetak cm (crtež 36). Svaka se os s deblom spaja krakom duljine 20 - 30 cm. Zbog održavanja vegetativnog rasta bolje je te krakove usmjeriti pod kutom od 45 do 50° u odnosu na razinu tla. REZIDBA U PRVOJ GODINI Za uzgoj dvostrukog kordonca bolja je nerazgranata sadnica. Prije početka vegetacije sadnica se skrati na dva dobro razvijena vegetativna pupa koja se nalaze na dvadesetak cm od razine tla. Iz njih će se razviti mladice iz kojih će se oblikovati osi kordonca. Kada počne rast mladica ostave se samo ove dvije mladice, a ostale se oštro pinciraju više puta kako bi se

spriječio njihov rast. Kada počne njihovo odrvenjivanje, poviju se pod kutom od 45-50° svaka na svoju stranu, a zatim se nakon 20 - 30 cm ponovo uspravljaju. To treba pomnjivo učiniti uz uporabu odgovarajuće armature od bambusovih štapova. Ako se odabrane mladice slabo razvijaju, povijanje treba odgoditi za sljedeću godinu.

mladica treba osloboditi vrhove okomitih osi kako bi se mogle razviti jake produljnice kojima se dovršava oblikovanje kao i na jednostrukom kordoncu. Ako su se mladice prebujno razvile, treba započeti s postupkom loretiranja, a u suprotnome se ne diraju do sljedeće vegetacije.

REZIDBA U DRUGOJ GODINI

REZIDBA U TREĆOJ GODINI I REZIDBA NA ROD

U drugoj godini obično nije potrebna rezidba u razdoblju mirovanja. Kada pupovi počnu bubriti, vidjet će se je li došlo do buđenja pupova na nižim dijelovima okomitih osi gdje su potrebne mladice iz kojih će se oblikovati rodni čvorovi. U suprotnome, rovašenjem iznad odabranih pupova treba potaknuti razvoj mladica na odgovarajućim mjestima. Kada se mladice počnu razvijati, pinciranjem nepotrebnih

Prije početka treće vegetacije skraćuju se izbojci duž osi kordonca na dva - tri pupa kako bi se potaknulo njihovo razgranjavanje. Kada mladice narastu 10 - 15 cm, obavlja se izolacija vrha svake od dviju osi oštrim pinciranjem nepotrebnih mladica. Oblikovanje rodnih čvorova nastavlja se loretiranjem i u sljedećim se godinama dovršava oblikovanje kordonca kao što je opisano zajednostruki kordonac.

Crtež 36. - Oblikovanje dvostrukog kosog kordonca (lijevo: skraćivanje sadnice prije početka prve vegetacije; u sredini: usmjeravanje dviju mladica iz kojih će se uzgojiti krakovi kordonca; desno: oblikovanje rodnih čvorova na krakovima kordonca). 94

UZGOjNI

ČETVEROSTRUK/ OKOM/TI KOROONAC Ćetverostruki kordonac razlikuje se od dvostrukog po tome što mu se osnovni krakovi granaju na još dva kraka, pa umjesto dvije ima četiri okomite osi. Njegovo oblikovanje traje dulje jer su potrebna dva skraćivanja kako bi se dobila potrebna razgranjenja. Početak oblikovanja isti je kao i na dvostrukom kordoncu.Jedino se u drugoj godini još jednom skraćuju okomite osi kako bi nastale dvijejake mladice iz kojih će se oblikovati po dvije okomite osi

na svakom od dvaju osnovnih krakova. Postupak oblikovanja rodnih čvorova na okomitim osima istovjetan je dvostrukom kordoncu. VRETENASTI GRM / NJEGOVE /NAČ/CE Vretenasti grm čest je uzgojni oblik za voćke cijepljene na slabo do srednje bujnim podlogama i posađene u gustom sklopu (odnosno u malim razmacima sadnje). U svom se osnovnom obliku sastoji od središnje osi (provodnice) i spiralno raspoređenih osnovnih grana koje se dalje razgranjavaju,

Slika 122. - Vretenasti grm jabuke nakon rezidbe u razdoblju mirovanja.

OBLICI VOĆAKA

ovisno o vrsti voćke, na grane drugog, trećeg ili četvrtog reda (slika 122). Od osnove krošnje prema vrhu duljina se osnovnih grana postupno smanjuje tako da dobro oblikovan vretenasti grm ima stožast izgled krošnje kojije sličan božićnom drvcu (slika 123). Tako je krošnja bolje osvijetljena, osobito u nižem dijelu gdje je opasnost od zasjenjivanja najveća. Poboljšana inačica ovog uzgojnog oblika ima rodne izbojke oblikovane izravno na provodnici kako bi se postigla što ranija rodnost. Tako je nastao "vitkivretenasti grm" ili

Slika 123. - Idealan stožasti oblik krošnje na vretenastom grmu trešnje za postizanje najbolje osvijetljenosti. 95


popularno "vitko vreteno" (slika 124). On omogućuje sadnju voćaka na manje razmake što ubrzava ulazak u punu rodnost. Prvobitna inačica vitkog vretenastog grma nije imala osnovnih grana, ali se ubrzo vidjelo da je dominacija vrha voćke prevelika i da donji dijelovi krošnje ogolivaju. Zbog toga se danas najčešće uzgaja

modificirani vitki vretenasti grm koji ima tri ili četiri osnovne grane u donjem dijelu krošnje, a ostatak se oblikuje po pravilima za vitki vretenasti grm. Zbog malih dimenzija krošnje, lakoće oblikovanja (uz uvjet da se poznaju osnovne zakonitosti rasta i rodnosti) , ranog ulaska u rod, mogućnosti

obavljanja rezidbe i berbe sa zemlje bez uporabe ljestava, vitki vretenasti grm (crtež 5, str. 29) preporučljiv je i za okućnice. Dobro uzgojene voćke u obliku vitkog vretenastog grma su dekorativne pa je to još jedan razlog više za njegovu uporabu. Kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti vretenastog grma i njegovih inačica, moraju se uporabiti najbolje sadnice. Stoga ih treba kupovati isključivo od ovlaštenih rasadnika koji jamče podrijetlo, zdravstveno stanje i sortnu čistoću kupljenih sadnica. Poželjno je nabaviti sadnice s dobro razvijenim prijevremenim izbojcima jer je tada oblikovanje krošnje lakše i brže. Treba ih saditi ujesen, jer im je rast bolji zbog boljeg rasta korijena. Uz svaku sadnicu treba postaviti kolac kako bi se izbjegla oštećenja voćaka i mogle vezivati povijene mladice i izbojci. REZIDBA U PRVOJ GODINI

Slika 124. - Vitki vretenasti grm jabuke. 96

Nerazgranate jednogodišnje sadnice u proljeće prije kretanja vegetacije skraćuju se na visinu od osamdesetak cm. Na razgranatim se sadnicama provodnica skraćuje na 50 - 70 cm iznad najvišeg prijevremenog izbojka. Ako je provodnica manja od navedene visine, ne skraćuje se. Prijevremeni se izbojci također ne skraćuju, a samo se na breskvi skraćuju na dva ili tri pupa da voćka ne bi prerano donijela rod koji bi ugrozio vegetativni rast potreban u prvoj godini. U fenofazi bubrenja pupova ili kada mladice izrastu 10- 15 cm, izolira se vrh provodnice

UZGOjNI

Slikal25. - Vrh provodnice prije izolacije u početku oblikovanja vretenastoga grma. (slike 125 i 126) ali i svaki od prijevremenih izbojaka iz kojih će se uzgojiti osnovne grane. Tako će ostavljene mladice rasti pod odgovarajućim kutom u odnosu na provodnicu (idealno je 90°) paje povijanje nepotrebno (slika 127). Ako je kut izrastanja mladica, i uz provedenu izolaciju vrha, nepovoljan, može se uporabiti kvačica za rublje kojom se lako postiže

Slika 127. - Široki kutovi grananja mladica kao rezultat pravodobne izolacije vrha sadnice.

OBLICI VOĆAKA

Slika 126. - Vrh provodnice nakon izolacije u početku oblikovanja vretenastog grma. pravi kut grananja (slika 128). Na prijevremenim izbojcima ostavljaju se samo mladice koje izrastaju bočno, slabije bujne mladice koje imaju smjer rasta prema dolje ijedna mladica na vrhu koja će biti produljnica. Tako oblikovana osnovna grana ima oblik "riblje kosti" (slike 129 i 130).

Slika 128. - Izolacija vrha sadnice uz obavljeno povijanje nižih mladica uz pomoć kvačica za rublje. 97

CIJEPLJE~

I REZIDBA VOĆAKA

Slika 129. - Uklanjanje suparničke mladice produljnice

grane.

Slika 130. - Vrh grane nakon uklanjanja suparničke mladice produljnice. Vidljiv je raspored mladica po načelu "riblje kosti". 9S


Ponekad se još u prvoj godini na voćki mogu pojavitijedna ili više bujnih mladica. Njih treba odstraniti ili oštro pincirati kako bi im se na vrijeme zaustavio rast. Ostave li se, preuzet će glavnu ulogu i pokvariti uzgojni oblik. Na voćki smiju ostati samo slabo do srednje bujne mladice položenog smjera rasta ijedna uspravna mladica za produžetak provodnice. Provodnicu treba privezati za kolac, a ostale mladice poviti akoje potrebno. Prijevremeni izbojci ili mladice iz kojih će se uzgojiti osnovne grane za donji dio krošnje treba povitipod kutom 45 - 65 kako bi imali povoljniji vegetativni rast i oslabili dominaciju vrha krošnje. Preostale se mladice mogu poviti pod kutom od 90 jer im je tako oslabljen rast, apovećana rodnost (crtež 25). Takvim se pristupom uravnotežuje krošnja voćke i smanjuje ogolivanje donjeg dijela krošnje. Povijanje se može odgoditi dok mladice ne dostignu duljinu od tridesetak cm, ali ih treba poviti prije njihova odrvenjavanja kako bi zadržale željeni kut grananja. o

0

treba ih što prije prorijediti da se ne bi usporio rast voćke. Ako se plodovi nalaze na izbojcima koji će biti osnovne grane, izbojke obvezno treba privezati za kolac ili žicu kako se pod teretom plodova ne bi previše povili i prestali rasti. REZIDBA U TREĆOJ GODINI I REZIDBA NAROD U trećoj je godini uglavnom završeno oblikovanje vretenastoga grma, osobito na voćkama koje brzo rastu kao što je breskva (slika 131). U razdoblju mirovanja vegetacije rezidba se obavlja kako bi se popravili propusti napravljeni u drugoj vegetaciji i prorijedili suvišni rodni izbojci na razgranjenjima. Duljina grana od osnove prema vrhu krošnje postupno se skraćuje kako bi se održao njezin stožast oblik i spriječilo zasjenjivanje. Konačna visina voćke

REZIDBA U DRUGOJ GODINI U drugoj godini ponovo treba obaviti izolaciju vrhova provodnice i svih postranih izbojaka. Rezidbom u vrijeme mirovanja odstranjuju se samo prebujni uspravni izbojci, ako ih ima. Provodnica se skraćuje na 70 - 80 cm samo ako je narasla više od 80 do 90 cm. U fenofazi bubrenja pupova na vrhu izbojka ostavi se jedan pup ili dva pupa, a ostali se u duljini od dvadesetak cm odstrane rukom. Sveizbojke na provodnici iznad osnovnih grana povijenih pod kutom od 45 do 65 treba poviti pod kutom od 90 u odnosu na provodnicu kako bi im se ograničio rast, ako to nije učinjeno u prvoj godini. Ovi izbojci moraju biti spiralno raspoređeni tako da se spriječi zasjenjivanje, a razmak među njima ne smije biti manji od 25 cm kako bi imali dosta mjesta za rast. Na osnovnim se granama sada stvaraju razgranjenja drugog reda. Suvišne se mladice pinciraju ili odstrane uz obveznu izolaciju vrhova izbojaka (slike 129 i 130) kao štoje opisano za prvu godinu. Sva razgranjenja moraju biti raspoređena po načelu "riblje kosti" kako bi se spriječilo međusobno zasjenjivanje. U drugoj godini neke voćke mogu donijeti prve plodove. Zametne li se previše plodova, o

0

Slika 131. - Vretenasti grm breskve nakon rezidbe u razdoblju mirovanja. 99


Slika 132. - Svođenje vrha vretenastog grma na postranu granu položenog smjera rasta nakon postizanja konačne visine voćke.

ne bi smjela prelaziti 2,5 m. Sade li se voćke u više redova, treba uskladiti međuredni razmak s visinom voćke kako bi se izbjeglo zasjenjivanje od susjednog reda. Vrh voćke održava se povijanjem provodnice ili se svodi na niži umjereno bujni izbojak ili granu (slika 132). Povija li se provodnica, povijanje treba pomnjivo obaviti prije kretanja vegetacije. U početku vegetacije treba odstraniti sve mladice koje bujno rastu u blizini mjesta povijanja ili na samoj provodnici kako 100

ravnoteža rasta voćke ne bi bila poremećena. Potrebno je prorijediti plodove u skladu s kondicijom voćke i uvjetima uzgoja. Rezidbom u vegetaciji treba odstraniti sve mladice koje rastu okomito i zasjenjuju unutrašnjost krošnje. Posebnu pozornost treba posvetiti debljini provodnice i postranih grana. Kada je grana deblja od dvije trećine debljine provodnice ili druge grane iz koje izrasta, mora se zamijeniti, odnosno skratiti do prvog slabijeg izbojka ili tanje grane.

Ako su pojedine grane predebele i prijete prebujnim rastom, u zelenoj se rezidbi ostavlja mladica izrasla iz povoljnog mjesta uz osnovu grane. U razdoblju mirovanja vegetacije obavlja se skraćivanje predebele grane do ove mladice i tako odstranjuje opasnost da ona preuzme dominantnu ulogu u krošnji. To je važno za koštičave voćke koje mogu obnoviti izgubljene dijelove krošnje uglavnom samo iz adventivnih pupova pa je svaka takva mladica dragocjena. Kod jabuke i

UZGOjNI

OBLICI VOĆAKA

Slika 133. - Izbijanje mladice na donjem dijelu rodnog čvora nakon rezidbe na "čep".

kruške nove mladice nastaju i iz latentnih pupova paje i obnova lakša. Dovoljno je skraćivanjegrane na "čep" duljine 5 - 1O cm s kosim rezom. Iz tog se čepa s donje strane razvija mladica koja će zamijeniti prebujnu granu (slika 133). Ona zadržava vodoravan smjer rasta i bez povijanja (slika 134) što pogoduje zametanju rodnih pupova.

razgranjenja čine rodni čvorovi. Radi se zapravo o rezidbi na čep opisanoj ranije kojom se ostvaruje stalna obnova rodnih izbojaka.

Na svakom se rodnom čvoru istodobno nalaze rodni izbojci koji u ovoj godini nose rod i mladice za rod u sljedećoj godini.

VITKI VRETENASTI GRM Vitki vretenasti grm oblikuje se slično kao i vretenasti grm. On u donjem dijelu krošnje ima tri do četiri osnovne grane, dok sva ostala

Slika 134. - Obnova rodnih čvorova rezidbom na "čep". Vidljivi su izbojci s donje strane "čepa" položenog smjera rasta postignutog bez povijanja. 101


REZIDBA U IZNIMNIM SITUACIJAMA R

ezidba uglavnom mora ispuniti dva zadatka: oblikovanje krošnje i održavanje rodnosti. Tijekom života voćka može pretrpjeti različita oštećenja izazvana napadom bolesti i štetočina ili vremenskim neprilikama kao što su hladnoća, jak vjetar i slično. Tadajoj treba pomoći prikladnom rezidbom. Nakon određenog razdoblja voćka ulazi u doba starosti i rodnost joj opada. Ponekad se zbog različitih razloga redovita rezidba propušta, paje krošnja zapuštena i slabo osvijetljena, što također dovodi do opadanja rodnosti. Za svaku od navedenih situacija postupak pravilne rezidbe nije isti, pa će stoga biti posebno opisan.

REZIDBA VOĆAKA STRADALIH OD ZIMSKE HLADNOĆE Većina listopadnih voćaka u razdoblju dubokog zimskog mirovanja može podnijeti temperature oko 20° C ispod nule. Ponekad se ipak dogodi da voćke jako stradaju od zimske hladnoće kao što je to bilo, primjerice, 1985. godine kadaje hladan val zahvatio čitavu Europu. a voćkama koje su prežvjele hladnoću ostala su manja ili veća oštećenja, ovisno o vrsti voćke, njezinoj kondiciji, položaju i drugim čimbenicima o kojima inače ovisi otpornost voćke na smrzavanje. Kako pomoći voćkama stradalima od hladnoće? Prvo se mora utvrditi koji su dijelovi krošnje stradali i kolika je šteta. Na tanjim se granama na više mjesta voćarskim nožem zareže kora (slika 135), i ako je tkivo ispod kore uobičajene boje i izgleda (slika 136), možemo biti sigurni daje voćka ostala neoštećena. Ako je tkivo ispod kore smeđe boje i izgleda suho, došlo je do 102

smrzavanja na tome mjestu. S utvrđivanjem oštećenja od hladnoće i rezidbom ne treba žuriti nego pričekati početak kretanja vegetacije da se vidi odakle će voćka početi tjerati

mladice. Sigurno će biti dosta izbojaka čiji su vegetativni pupovi stradali jer su oni manje otporni od debljih grana. Tada mladice rastu iz adventivnih i latentnih pupova

Slika 135. - Zarezivanje kore grane radi provjere nastanka štete od zimske hladnoće.

REZIDBA U IZNIMNIM SITUACIJAMA

Slika 136. - Izgled zdravog tkiva ispod kore.

na starijim granama i iz vegetativnih pupova jednogodišnjih izbojaka koji nisu stradali od hladnoće. Grane na kojima nema ni jedne mladice mogu se odstraniti do mjesta odakle izrastaju nove mladice. Ne treba paziti na uzgojni oblik niti na lijep izgled jer se rezidbom mora spasiti voćka. Nakon toga treba pomnjivo pratiti rast voćke i provjeravati postoje li mladice koje znatno zaostaju u rastu i izgledaju uvenulo. Primijete li se takve grane, treba ih odstraniti sve do mjesta gdje se zarezivanjem kore utvrdi da je tkivo ispod nje zdravo. Mladice će se na oštećenim mjestima sigurno osušitijer ne dobivaju

potrebne hranive tvari iz korijena. Ponekad hladnoća znatno uništi voćku paje jedino rješenje njezino krčenje i sadnja nove voćke. Sve mladice treba ostaviti da slobodno rastu kako bi se krošnja što prije obnovila. U sljedeće dvije do tri godine postupnim se izborom najpovoljnijih grana i umjerenim prorjeđivanjem grana obnavlja krošnja. Kasnije se rezidba obavlja na uobičajen način. Ako je voćka manje oštećena, obnavlja se samo manji dio krošnje ili pojedini dijelovi grana. Rezidba se tada gotovo ne razlikuje od uobičajene. Obnavljaju se samo stradali dijelovi krošnje,

ana neoštećenim dijelovima obavlja se uobičajena rezidba.

REZIDBA RADI OBNAVLJANJA KROŠNJE Starenje i opadanje rodnosti posljednjaje faza života svake voćke. Ovisno o vrsti, podlozi, mjetima uzgoja ono nastupa prije ili kasnije, alije neizbježno. No, moguće je rezidborn odgoditi kraj života voćke. Tada govorimo o rezidbi radi obnavljanja krošnje. KOJE SE VOĆKE MOGU OBNOVITI Sve voćke nisu jednako pogodne za obnavljanje. Koštičave voćke teže se pomlađuju od jezgričavih jer 103

CUEPLJENJE J REZIDBA VOĆAKA

im brže odumiru latentni pupovi pa je obnova krošnje moguća uglavnom iz adventivnih pupova. Jedna od najdugovjećnijih voćakajest maslina. Upravo zbog svoje dugovječnosti, obnavljanje krošnje masline je u potpunosti opravdano. Obnovljena krošnja za svega nekoliko godina daje puni prirod, dok je iznova posađenoj maslini za to potrebno dulje vrijeme. Ako u voćku jako napale bolesti ili štetočine, slabe je kondicije, bolje ju je zamijeniti novom voćkom jer se tako odstranjuje i izvor zaraze. Voćke cijepljene na slabo bujnim podlogama bolje je zamijeniti novimajer daju puni prirod za gotovo jednako vrijeme koliko je potrebno za obnavljanje krošnje. Ako se odlučimo za sadnju nove voćke, moći ćemo nabaviti novu sortu koju do tada nismo uzgajali, a željeli bismo je imati u svome vrtu. Iz svega navedenog proizlazi da se za obnavljanje krošnje voćke treba odlučiti uglavnom ako se radi o nekoj staroj sorti koja se ne može kupiti u rasadniku. Čak i tada vrijedi razmotriti mogućnost njezina cijepljenja na neku podlogu i uzgoj nove voćke. Obnavljanje krošnje velikih stabala cijepljenih na sjemenjaku traje nekoliko godina, a za to se vrijeme može uzgojiti nova voćka cijepljena na slabo bujnoj podlozi. KAKO SE OBNAVLJA KROŠNJA VOĆKE Obnavljanje krošnje obavlja se postupno u nekoliko godina. 104

Tako se čuva kontinuitet rodnosti i naglo se ne smanjuje lisna površina što bi moglo poremetiti ravnotežu između korijena i nadzemnoga dijela. Glavni dio pomlađivanja obavlja se u proljeće prije kretanja vegetacije, a dopunjava se, po potrebi, zelenom rezidbom. Prilikom pomlađivanja obavlja se skraćivanje većeg broja debljih grana. Krošnju voćke najboljeje podijeliti na tri dijela, tako da se svake godine postupno pomlađuje jedna trećina grana. U prvoj se godini na jednoj trećini grana obavlja jaka rezidba tako da se u razdoblju mirovanja skrate za trećinu do polovinu duljine pazeći da se sačuva pravilan raspored osnovnih i sekundarnih grana. Gornje grane treba jače skratiti, a donje slabije kako bi se osigurala ravnomjerna osvijetljenost krošnje. Kada u proljeće iz skraćenih grana potjeraju mladice iz latentnih ili adventivnih pupova, ostave se one koje izra taju na povoljnim mjestima i koje će poslužiti za obnovu grana, a ostale se pinciranjem zaustave u rastu. Nije dobro sasvim odstraniti nepoželjne mladice jer je svaki list potreban kako bi osigurao što više asimilata za brzu obnovu odstranjenih dijelova krošnje. a ostale dvije trećine krošnje obavlja se uobičajena rezidba na rod. U drugoj se godini ponovi zahvat iz prve godine, ali na drugoj trećini krošnje. U toj godini prvu trećinu grana koja je obnavljana u prvoj godini nastavlja se rezati radi obnove uzgojnog oblika i stvaranja rodnih izbojaka.

U trećoj godini obnavlja se posljednja trećina grana. Za to se vrijeme nastavlja obnavljanje grana na drugoj trećini grana, dok je na dijelu krošnje iz prve trećine grana rezidba radi obnavljanja gotovo završena i počinje redovita rezidba na rod. Kasnije se dovršava obnova posljednje trećine grana i počinje uobičajena rezidba na rod na čitavoj krošnji. Neke voćke, primjerice lijeska, tjeraju velik broj korijenovih izdanaka koji otežavaju uzgoj, ali su pogodni za obnavljanje grma. Postupno se odstranjuju izrođeni dijelovi grma i zamjenjuju se novima, uzgojenim iz ostavljenih korijenovih izdanaka.

REZIDBA ZAPUŠTE VOĆAKA

IH

Krošnje voćaka koje se r dovito ne orezuju imaju karakterističan izgled (slika 137). Obiluju kratkim razgranatim izbojcima na rubnom dijelu dokle dopire dovoljno svjetlosti, a donji dio i unutrašnjost su ogoljeni. Izostaje obnova rodnih izbojaka paje ukupna rodna površina znatno smanjena. Takve voćke slabo i neredovito rađaju, brže stare i propadaju. To se događa s voćkama na okućnicama jer se uzgajaju uglavnom bez nekog određenog uzgojnog oblika uz povremeno odstranjivanje debljih grana koje, iz nekog razloga, smetaju vlasniku. Kod takvih je voćaka teško brzo uspostaviti ravnotežu rasta i rodnosti pa se rezidba obavlja postupno u nekoliko

REZIDBA U IZNIMNIM SITUACIJAMA

godina. Zasigurno ćemo biti ograničeni načinom na koji je voćka oblikovala krošnju. Osnovnije cilj rezidbe postizanje dobrog osvjetljenja krošnje bez obzira na lijep izgledili oblikovanje dređenog uzgojnog oblika jer je to nemoguće postići. Ako su voćke isprva bile uzgajane u određenom uzgojnom obliku, a zatim zapuštene, bit će moguće rekonstruirati uzgojni oblik. No, za to je važno da krošnja nije bila predugo zapuštena i da su voćke mlade. Ako je voćka dulje zapuštena, onaje već prirodno oblikovala krošnju paje rekonstrukcija uzgojnog oblika znatno otežana, ako ne i nemoguća. Svrha rezidbe zapuštene voćkejest popraviti osvijetljenost krošnje, osobito njezine unutrašnjosti gdje zbog zasjenjenosti nema vegetativnog rasta, a stoga ni

rodnosti. Kao i kod rezidbe radi obnavljanja krošnje, uspjeh nije moguće odmah postići, nego je potrebno nekoliko godina kako bi voćka postigla dobru ravnotežu rasta i rodnosti. U prvoj se godini rezidbom u razdoblju mirovanja odstranjuju samo pojedine deblje grane koje smetaju prodiranju svjetlosti u unutrašnjost krošnje. Ovisno o veličini krošnje, uvjetima uzgoja i kondiciji voćke, ne bi trebalo odbaciti više od jedne trećine debljih grana, i to onih koje najviše smetaju prodiranju svjetlosti. One se moraju pomnjivo odstraniti kako se ne bi odlomile i oštetile krošnju. Ako u unurašnjosti krošnje ima vodopija, koje bi se mogle uporabiti za nova razgranjenja radi obnove rodne površine, obvezno se moraju sačuvati. Na preostalim se granama

odstranjuju samo slomljeni izbojci i oni koje su napale bolesti ištetočine. Kada krene vegetacija, zbog prodora sejetlostiu unutrašnjost krošnje i odstranjivanja dijela debljih grana koje su bile velik potrošač, u krošnji će se početi razvijati mladice iz latentnih ili adventivnih pupova. Kada narastu 15 - 20 cm, ostave se one koje će poslužiti za nova razgranjenja, a ostale se redovito pinciraju ili odstrane, ako ih ima previše. Pincirane se mladice krajem ljeta mogu potpuno odstraniti jer je voćka obnovila dovoljno lisne površine i gubitak tih, ionako suvišnih, mladica neće joj smetati. Ako je potrebno, u drugoj se godini može odstraniti još pokoja deblja grana. To će zasigurno biti potrebno na velikim krošnjama voćaka cijepljenih na bujnim podlogama. U drugoj se godini rezidbom oblikuju sekundarne grane u donjem dijelu osnovnih grana, ana ostalom se dijelu krošnje obavlja rezidba na rod. U trećoj se godini na voćkama cijepljenim na slabo do srednje bujnim podlogama obavlja redovita rezidba na rod obnovljene krošnje. Na voćkama cijepljenim na bujnim podlogama obnovu krošnje treba nastaviti u četvrtoj godini, do kada bi obnavljanje zapuštene krošnje trebalo završiti.

Slika 137. -Izgled krošnje zapuštene voćke s ogoljelim donjim dijelom i mnoštvom kratkih izbojaka na rubnim dijelovima. 105

POSEBNI DIO

CIJEPLJE UE I REZIDBA VOĆAKA

JABUKA P

ostoje 24 divlje vrste jabuka koje su raširene u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Jabuka kakva se danas uzgaja (slika 138) potječe iz središnje Azije, točnije Kazahstana odakle je preko Perzije prenesena u Europu. Premda ima tragova da su se plodovi divljih srodnika današnje jabuke uporabljivali za hranu još u mlađem kamenom dobu, jabuka iz svoje pradomovine dolazi vjerojatno u 10. stoljeću prije Kristajer se spominje u biblijskoj Pjesmi nad pjesmama kojaje nastala otprilike u to vrijeme. Stari je Egipćani nisu poznavali sve do grčko - rimskih vremena. Postoji preko Slika 138. - Plodjabuke. 10 000 sorata u uzgoju. Stranooplodna je voćka pa treba posaditi više sorata istodobne cvatnje i dobre međusobne sposobnosti oplodnje. Triplodne sorte, kao što je primjericejonagold, imaju slabo klijav polen i ne mogu se uporabiti kao oprašivači. Zanimljivo je da je velik plod jabuke nastao možda kao rezultat prirodne selekcije zbog medvjeda koji su živjeli na području Kazahstana i hranili se velikom količinom plodova. Medvjedi zbog svog načina života trebaju velik prostor pa su širili sjemenke na velike udaljenosti. Sjemenke su u medvjeđem izmetu imale izvrsnu klijavost, što je vjerojatno pogodovalo širenju jabuke prirodnim putem.

PODLOGE ZAJABUKU Zajabuku se danas najčešće rabe vegetativne podloge slabije bujnosti. Među njima se ističe podloga M9 od kojeje dobiveno više selekcija i klonova. Mnogi su od njih oslobođeni virusa te se naširoko rabe za suvremen uzgojjabuka. Podloga M26 je bujnija od M9, ali bolje podnosi zimsku hladnoću i prilagodljivijaje različitim tlima. Vegetativna podloga MMl06 ima veću bujnost i dobro se prilagođava različitim vrstama tla. Za razliku od M9 i 108

M26 nije joj potrebna

armatura, što može biti prednost na okućnici. Podloga M27 je najslabije bujnosti i može se uporabiti za uzgoj u loncu. Cijepi li se na nju više sorata različita vremena dozrijevanja, berba će trajati dugo i imat ćemo na istom stablu raznolike plodove. Za uzgoj na okućnici mogu se uporabiti i sjemenjaci divlje ili šumske jabuke. Ova generativna podloga daje bujna i dugovjećna stabla. o, zbog velike visine rezidba, zaštita i berba se ne mogu

obavljati bez uporabe ljestava. Stoga se divljajabuka kao podloga preporuča za one koji žele imati veliko stablo bez puno njege. To, naravno, ima svoju cijenu: neredovitu rodnost i sitnije plodove. UZGOJNI OBLICI ZA JABUKU Jabuka se može uzgajati u mnogo različitih uzgojnih oblika. a slabo bujnim vegetativnim podlogama za okućnice uporabljivi su svi oblici palmeta, kordonaca, vretenasti grm i vitki vretenasti

JABUKA

grm (slika 139). Zahvalnaje za oblikovanje ukrasnih oblika palmeta ili drugih ukrasnih oblika. Za kordonce su pogodne sorte slabog rasta, tzv.spur tipovi (slika 140) jer u kombinaciji sa slabo bujnom podlogom daju potrebnu kontrolu vegetativnog rasta. Mogu se uporabiti i sorte iz prve i druge skupine. Ostale je sorte teže održavati u obliku kordonacajer je potrebno više rezidbe u vegetaciji kako bi se obuzdao vegetativni rast i održavao mali volumen krošnje. Ako se uzgaja na sjemenjaku, može se uzgajati u obliku piramide, popravljene piramide i vaze.

RODNI IZBOJCIJABUKE

Slika 139. - Jabuka uzgojena u obliku vitkog vretena u drugoj godini nakon sadnje i rezidbe u mirovanju.

Slika 140. - Sorta jabuke iz skupine "spur" tipova.

Rodni pupovi jabuke uglavnom se nalaze na vrhu izbojka. Iznimno se na nekim sortama mogu nalaziti postrance na gornjem dijelu izbojka. Rodni je pup jabuke mješoviti pup. Iz njega se razvija kratka pršljenasta mladica koja na vrhu ima cvat (gronju) od 8 do 12 cvjetova (slika 141). Prvi se otvara cvijet na vrhu gronje (slika 142) i iz njega se zameće plod najbolje kakvoće. Kod jabuke se razlikuju sljedeće vrste rodnih izbojaka:

Slika 141. - Gronjajabuke pred otvaranje gornjeg cvijeta. 109


Slika 142. - Otvoreni gornji cvijet gronje jabuke.

a) štrljak Štrljak (slike 143 i 144) -je rodni izbojak najbolje kakvoće. Ima duljinu 2 - 5 cm i na vrhu nosi mješoviti pup koji izrasta iz postranih pupova dugih jednogodišnjih izbojaka. Strljak brzo završava vegetativni rast (slika 145) pa mu ostane dovoljno vremena za zametanje rodnog pupa.

Slika 143. - Rodni štrljakjabuke bubrenja pupova.

u fenofazi

Slika 144. - Rodni štrljcijabuke razmješteni bočno na dvogodišnjoj grani na čijem se vrhu nalazi dugi jednogodišnji izbojak. Ovo je rodna grana najbolje kakvoće. 110

JABUKA

Slika 145. - Završetak rasta štrljkajabuke prepoznaje se po oblikovan u pupu na vrhu. Vidljive su peteljke listova u pršijenu ispod pupa.

b) stapka Stapka (slika 146) - je kratakjednogodišnji izbojak duljine od nekoliko cm do dvadesetak i više cm. Na vrhu nosi mješoviti pup, apostrani su pupovi vegetativni. Neke sorte daju veći dio priroda upravo na stapkama. Među njimaje i poznata sorta Golden Delicious (Zlatni delišes). Plodove na stapkama može oštetiti vietar koji ih lako zanjiše pa udaraju o druge plodove ili o susjedne grane. e) plodnjak Plodnjak (slika 147) - se razvija iz tkiva izbojka koji se nalazi neposredno uz peteljku ploda. Zbog velikog priliva hraniva u plod dolazi do naglog dijeljenja stanica i tvorbe pupova kojih može biti jedan ili više. Plod iz plodnjaka obično je lošije kakvoće od plodova sa štrljka i stapke.

Slika 146. - Rodna stapka jabuke s mješovitim pupom na vrhu i vegetativnim bočnim pupovima.

Slika 147. - Plodnjakjabuke. 111

CUEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

d) pršljenasto rodno drvo Pršljenasto radno drvo (slika 148) - oblikuje se kroz nekoliko godina razgranjavanjem stapki, neradnih štrljaka i plodnjaka. Može se naći na zapuštenim voćkama koje imaju slab vegetativni rast pa ne stvaraju štrljke i stapke. a kordoncima se ovaj tip radnih izbojaka namjerno oblikuje rezidbom.

Slika 148. - PršIjenasto rodno drvo jabuke.

e) dugi jednogodišnji izbojak Dugi jednogodišnji izbojak - može biti rodan na nekim sortama (Jonathan, Rome Beauty, Golden Delicious). Rodni su postrani pupovi u gornjem dijelu izbojka. Dugijednogodišnji rodni izbojak može se naći i na ostalim sortama dođe li do sušna i vruća ljeta (slika 149). Mješoviti pupovi se tada zameću gotovo po cijeloj duljini izbojka. Cvjetovi na takvim izbojcima slabije zameću plodove, a ako se plod i zametne sitniji je i lošije kakvoće. Dođe li do jačeg zametanja radnih pupova na dugim jednogodišnjim izbojcima koji su potrebni za oblikovanje krošnje, obvezno ih treba skratiti do prvog vegetativnog pupa koji se nalazi ispod zadnjeg mješovitog pupa. 112

Slika 149. - Zametanje mješovitih pupova bočno po cijeloj duljini jednogodišnjeg izbojka zbog sušna i vruća ljeta.

JABUKA

PREPORUKE ZA REZIDBU REZIDBA NA OBLIK Prilikom oblikovanja krošnje treba paziti na kutove grananja. Ako su preuski, mladice i izbojci moraju se povijati kako bi krošnja imala više svjetla i bila razgranatija. Sorta koja ima uže kutove grananjajest Granny Smith, dokje Golden Delicious sorta koja se odlikuje srednje širokim kutovima grananja. Široke kutove grananja ima sorta Idared. Jabuka ima izraženu dominaciju vrha pa se najjače razvija mladica iz gornjeg pupa i nekoliko mladica koje izrastaju iz pupova neposredno ispod njega. Mladice iz nižih pupova razvijaju se slabije. Gornje mladice imaju i uže kutove grananja dok niže mladice imaju šire kutove grananja. Zbog takva načina rasta ponekad je potrebno rovašiti pupove kako bi se potaknuo rast mladice na željenom mjestu. Rana izolacija vrha omogućuje bolje razgranjavanje i šire kutove grananja pajuje potrebno obavljati na svim uzgojnim oblicima. REZIDBA NA ROD Prema načinu rasta sorte jabuka dijele se na četiri skupine (crtež 37). Svaka se skupina mora drukčije orezivati kako bi se ostvarila povoljna ravnoteža rasta i rodnosti. Prva se skupina (crtež 37a) slabo razgranjava i većina se plodova nalazi na štrljcima i pršljenastom rodnom drvu najednogodišnjim ili višegodišnjim granama. Stapka ima malo, a vegetativni rast je slab. Predstavnik ove skupine jest sorta Starcrimson i sorte koje se ubrajaju u tzv.spur tipove. Pogodne su za kordonce i različite ukrasne uzgojne oblike.

a)

b)

Crtež 37. - Četiri skupine soratajabuke

Druga skupina (crtež 37b) također stvara puno kratkih rodnih izbojaka, i to uglavnom na granama starima od dvije do četiri godine. Stapka ima malo, a rodnost se polako pomiče prema vrhovima pri čemu se ne mijenja položaj osnovnih grana. Grananje također nije izraženo. Skupinu čine sorte iz skupine renela i njima srodne sorte. Treća skupina (crtež 37c) oblikuje kratke rodne izbojke na granama starima od jedne do tri godine, ali se na njima nalazi i znatan dio dugih rodnih izbojaka. U odnosu na sorte iz prvih dviju skupina grananje je bolje. Rodnost se brzo premješta prema vrhovima osnovnih grana pa se moraju odstranjivati suvišne grane i pravodobno izolirati vrhovi da ne dođe do zasjenjivanja. Zamjenom izrođenih grana postiže se stvaranje novih rodnih izbojaka i dobra rodnost. Predstavnik ove skupine sorata jest Golden Delicious. Četvrta skupina (crtež 37d) ima kratke rodne izbojke na vrhu dvogodišnjih grana. Mogu biti i na bočnim grančicama koje su se povile pod teretom plodova u prijašnjoj vegetaciji. Vegetativni rast odvija se uglavnom na bujnim izbojcima koji rastu na vrhovima lukova povijenih grana. Sorte iz ove skupine također se slabo razgranjavaju. Skraćivanje povijenih grana i njihovo svođenje na grane s povoljnijim kutom gran anja jest osnovni način rezidbe. Predstavnik je sorta Granny Smith. Na starijim stablima cijepljenim na sjemenjaku, posebice ako im krošnja nije bila redovito orezivana, postupno dolazi do stvaranja pršljenastog rodnog drva na kojem pomnjivom rezidbom treba prorijediti suvišne rodne pupove i pojačati vegetativni rast kako bi se omogućilo stvaranje boljih rodnih izbojaka (štrljaka i stapki).

c)

prema načinu rasta i mjestima gdje donose rod. 113


v

KRUSKA K

ruška (slika 150) potječe iz Europe i Azije. Dugo vremena nije bilo više od nekoliko desetaka sorata. Tek ih je u ranom srednjem vijeku nastalo više od 200. Radom francuskih i belgijskih oplemenjivača i uzgajivača u 18. stoljeću poznato ihje više od 800, a i danas se puno radi na oplemenjivanju, tako da se broj sorata i dalje povećava. No unatoč tome višeje soratajabuka nego sorata krušaka. Iz Azije su tek u prošlom stoljeću došle japansko-kineske (nashi) sorte (slika 151) koje su nastale iz azijskih vrsta. Sve su sorte europske kruške stranooplodne pa su potrebne najmanje dvije sorte koje se međusobno mogu oplodi ti da bi dobro rađale. Triplodne sorte kao što je, primjerice, Poire de Cure, (Pastorčica) stvaraju polen slabe klijavostii ne mogu se uporabiti kao oprašivači. Neke sorte mogu zametnuti manji broj plodova partenokarpijom, dakle bez oplodnje, ali ti su plodovi slabije kakvoće i promijenjena oblika pa nemaju veće značenje. Nashi sorte također su stranooplodne, ali postoji ijedan dio sorata koje se međusobno

Slika 151. - Plod "nashi" sorte kruške u rastu. 114

Slika 150. - Plod europske sorte kruške.

ne mogu oplodi ti zbog genetske nepodudarnosti. Partenokarpno zametanje plodova nije zabilježeno na ovim sortama. U posljednje vrijeme kruški u Hrvatskoj prijeti opasna bakterijska palež Erwinia amylovora koja se, na žalost, proširila u nekim područjima. Tamo gdje je još nema obvezno treba poduzimati preventivne mjere. To znači da, između ostaloga, treba rabiti samo sadnice iz ovlaštenih rasadnika koji se nalaze pod stručnom kontrolom. Prilikom cijepljenja treba rabiti podloge i plemke iz provjerenih izvora. Treba raditi samo s čistim i dezinficiranim priborom, a svako sumnjivo stablo prijaviti stručnoj savjetodavno] službi i odmah postupiti prema njihovim uputama.

KRUŠKA

PODLOGE ZA KRUŠKU Od vegetativnih podloga najčešće se rabi dunja zato što daje manje bujna stabla koja ranije rađaju. U uporabi se nalaze tri podloge iz istraživačke stanice East Malling u Engleskoj: dunja MA, MB i MC i podloga BA 29 iz instituta INRA u Francuskoj. a žalost, dunjaje nepodudarna s većinom sorata kruške. Sorte krušaka koje su nepodudarne s dunjom su Williams (Viljamovka), Red Bartlet (Crvena Viljamovka), Starcrimson (Starkrimson), Cosciaprecoce (Košia rana), Clappis Favourite (Klapov ljubimac) Beurre Bose (Boskova bočica), Beurre Clairgeau (KleTŽo), Beurre Giffard (Žifarova), Precoce de Treuoux (Trevuška) i dr. Sorte koje imaju dobru podudarnost s dunjom su Poire de Cure (Pastorčica), Jakovka, President Drouard (Druardova), Beurre Hardy (Hardijeva, Gelertova). Da bi se na dunju mogla cijepiti nepodudarna sorta, prvo se mora cijepiti podudarna sorta, a zatim na nju nepodudarna sorta (slika 30, str. 37). Druga slaba strana uporabe dunje kao podloge jest njezina osjetljivost na fiziološki aktivno vapno. Sve "nashi" sorte imaju slabu podudarnost s dunjom. Za te sorte kao podloge mogu se rabiti sjemenjaci Pyrus serotina, Pyrus betulaefolia i Pyrus ussuriensis. Podloga BA 29 otpornija je na fiziološki aktivno vapno od ostalih podloga dunje, ali ipak ne značajno.

Zbog navedenih nedostataka dunje, oplemenjivačkim su radom nastale i druge podloge za krušku. Među njima se ističu podloge iz serije OHF (križanci sorata kruške Old Home i Farmingdale) nastale u Sjedinjenim Američkim Državama, a u Europi se javlja podloga Pyrodwarf Na žalost, u Hrvatskoj nema dovoljno iskustava s uporabom tih podloga. Postoji nekoliko voćnjaka krušaka na podlogama iz serije OHF, ali su oni relativno mladi pa je teško dati ocjenu. Za uzgoj na okućnici mogu se uporabiti i sjemenjaci divlje kruške. Ova generativna podloga daje bujna i dugmječna stabla. Zbog velike visine rezidba, zaštita i berba ne mogu se obavljati bez uporabe ljestava. Stoga se divlja kruška kao podloga preporuča za one koji žele imati veliko stablo bez puno njege.

UZGOJNI KRUŠKU

OBLICI ZA

Kruška se, kao ijabuka, može uzgajati u mnogo različitih uzgojnih oblika. Na slabo bujnim vegetativnim podlogama za okućnice mogu se uporabiti svi oblici palmeta, kordonaca, vretenasti grm i vitki vretenasti grm. Zahvalnaje za oblikovanje ukrasnih oblika palmeta ili drugih ukrasnih oblika. Cijepljena na sjemenjaku može se uzgajati u obliku piramide i popravljene piramide. Prirodno je sklona oblikovanju etažne piramide koja je preporučljiva želi li se kruška uzgajati što lakše.

RODNI IZBOJCI KRUŠKE Rodni su pupovi kruške prema smještaju istovjetni rodnim pupovimajabuke. No, na gronji kruške prvi se otvara najdonji cvijet (slika 152), dok je na gronji jabuke obratno. Kruška ima iste vrste rodnih

Slika 152. - Gronja kruške s otvorenim donjim cvijetom.

115

CIJEPLJE iJE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 153. - Rodni štrljci kruške razmješteni bočno na dvogodišnjoj grani.

Slika 155. - Plodnjak kruške.

Slika 156. - PršIjenasto rodno drvo kruške.

Slika 154. - Rodna stapka kruške s mješovitim pupom na vrhu i vegetativnim bočnim pupovima. 116

izbojaka kao ijabuka: štrljak (slika 153), stapka (slika 154), plodnjak (slika 155) ,jednogodišnji rodni izbojak i pršljenasto rodno drvo (slika 156) koji su opisani zajabuku. Treba napomenuti da dugi jednogodišnji izbojci mogu biti rodni na

KRUŠI
nekim sortama kao što je Williams (Viljamovka). Kodjapansko - kineskih sorata nash i krušaka rodni se pupovi redovito nalaze i na dugim jednogodišnjim izbojcima. eke sorte iz ove skupine čak i zameću rodne pupove gotovo isključivona dugim jednogodišnjim izbojcima pa na to treba obratiti pozornost prilikom rezidbe.

PREPORUKE ZA REZIDBU REZIDBA NA OBLIK U odnosu najabuku kruška se odlikuje užim kutovima grananja i uspravnijirn rastom mladica pajuje potrebno više povijati, osobito u prvim godinama nakon sadnje kako bi se krošnja oblikovala u skladu sa željenim uzgojnim oblikom. Aktivira veći broj pupova pa je prosječna duljina mladica manja. Među sortama se mogu uočiti i određene razlike, pa se mogu podijeliti na tri skupine. U skupinu sorata koje tjeraju velik broj pupova i imaju kraće izbojke ubrajaju se sorte kao što su Passe Crassane (Krasanlw), Clarigeau (Kleržo), Doyenne du Comice (Društvenlw) i dr. U skupinu sorata s umjerenim tjeranjem pupova i nešto većom prosječnom duljinom izbojaka ubraja se Williams (Viljamovka), Clapp s Favourite (Klapov ljubimac) ijoš neke druge sorte, dok najmanji broj pupova tjeraju sorte, kao što su Beurre d' Bose (Boskova bočica). Kao i jabuka, kruška dobro reagira na ranu izolaciju vrhova radi postizanja boljeg razgranjavanja i širih kutova grananja. eke europske sorte i sve nashi sorte zameću rodne pupove na dugim jednogodišnjim izbojcima. Dogodi li se to na izbojcima za oblikovanje osnovnih ili sekundarnih grana, moraju se skratiti do prvog vegetativnog pupa koji se nalazi ispod najnižeg rodnog pupa. REZIDBA NA ROD Kruška ima rast sličan jabuci, pa je i rezidba slična. Potrebno je poznavati način rasta pojedinih sorata. Prema tome na kojoj vrsti rodnih izbojaka donose veći dio priroda sorte kruške dijele se na tri glavne skupine. . U prvu skupinu sorata ubrajaju se sorte koje uglavnom rađaju na štrljcima koji se nalaze na

dvogodišnjim granama. Takav tip rađanja imaju Williams (Viljamovka), Precoce de Treooux (Trevuška), Clapps Favourite (Klapov ljubimac), Poire de Cure (Pastorčica), Butirra Precoce Morettini (Rana Moretinijeva) itd. Imaju izražen rast mladica iz pupova na vrhu, ali i postranih pupova. Vegetativni se rast brzo premješta u gornje dijelove krošnje. Zbog takva načina rasta rezidbom se oslobađaju vrhovi grana od prekomjernih izbojaka i obnavljaju rodni izbojci. Ostavljaju se samo umjereno bujni jednogodišnji izbojci na kojima će izrasti štrljci za rod u sljedećoj vegetaciji. Posebnu pozornost treba posvetiti sprječavanju negativnog djelovanja dominacije vrha njegovom pravilnom izolacijom. U drugoj skupini sorata nalaze se one koje imaju umjeren rast gornjih izbojaka, ali slabo razgranjavanje. Većina se plodova nalazi na pršljenastom rodnom drvu. Predstavnici su sorte Clairgeau (Kleržo) i Bella di Guigno (Srpanjska ljepotica). Rezidba obuhvaća redovitu obnovu rodnih izbojaka tako da se prekobrojni rodni pupovi odstrane, a da se, što je moguće više, potakne razgranjavanje. Treba iskoristiti postojeće vegetativne pupove, no ako ih nema dovoljno, potrebno je skratiti čak i starije grane kako bi se potaknuo vegetativni rast. Uz to je potrebno dodati umjerenu količinu duščnih gnojiva. U treću skupinu sorata ubrajaju se one koje se odlikuju jakim razgranjavanjem i obrastanjem s velikim brojem rodnih pupova. Često se i na gornjoj polovici duljih jednogodišnjih izbojaka mogu naći rodni pupovi. Predstavnici ove skupine sorata su Passe Crassane (Krasanka) iDoyennć du Commice (Društvenka). Rezidbom se prorjeđuju suvišni rodnih pupovi, a obnova rodnih izbojaka postiže se relativno jednostavno. Većje i samo prorjeđivanje dovoljno za održavanje odgovarajuće ravnoteže rasta i rodnosti. Bitno je da se na voćki ostavi samo onoliko rodnih pupova koliko ih ona u skladu s kondicijom i starošću može podnijeti kako se ne bi smanjila veličina i kakvoća plodova zbog prevelike rodnosti. Također se zbog prevelike rodnosti može smanjiti vegetativni rast i doći do naizmjenične rodnosti. Zbog toga je poželjno redovito prorjeđivati plodove. 117

CijEPLJENJE

I REZIDBA VOĆAKA

v

MUSMULA

M

ušmula (slika 157) potječe s Kavkaza, odakle je prenesena u Grčku i sjeverni Iran. Na području Sjeverne Amerike također se mogu naći stabla mušmule u divljem stanju. Njezinje uzgoj bio poznat starim Grcima još 300 godina prije Krista dok su stari Rimljani poznavali tri sorte. Mušmulaje samooplodna pa je dovoljno imati samo jedno stablo koje će donijeti plodove. Cvate kasno pa izbjegava proljetne mrazove. Postoje sorte sa sjemenom i bez sjemena, a prema obliku dijele se na mušmule jabučastog i kruškolikog oblika Slika 157. - Plod mušmule. ploda. Neko vrijeme nakon berbe plodovi moraju odstajati kako bi meso omekšalo i izgubilo trpkost. Osim toga, mušmula ima i ukrasnu vrijednost zbog lijepih cvjetova i plodova te crvene jesenske boje lišća. Bila je popularna u srednjem vijeku, a zanimljivo je daje poznati književnik William Shakespeare često spominje u svojim djelima.

PODLOGE ZA MUŠMULU

RODNI IZBOJCI MUŠMULE

Mušmula se može cijepiti na vegetativne podloge dunje MA i BA 29 koje se rabe i za krušku. Mušmula s njima ima dobru podudarnost i slabu bujnost pa je prikladna za uzgoj na manjim okućnicama. Na dunji se može uzgajati samo na dobrim tlima koja nemaju puno fiziološki aktivnog vapna. Sorta Monstreusse d 'Holande ima slabu podudarnost s dunjom MA pa se mora cijepiti preko domaće mušmule kao posrednika. Ako se mušmula želi uzgajati na suhom i kamenitom tlu, za podlogu se može uporabiti sjemenjak bijeloga gloga s kojim ova voćka ima dobru podudarnost i životni vijek dulji od 50 godina. Sorte mušmule Monstreusse d 'Holande, Royal, Nottingam Medlar i neke druge nemaju dobru podudarnost s bijelim glogom pa ih treba cijepiti preko domaće mušmule kao posrednika.

Rodni su pupovi mušmule smješteni na vrhu jednogodišnjih izbojaka (slika 158) koji rastu iz

UZGOJNI OBLICI ZA MUŠMULU Mušmula se može uzgajati u obliku obične ili popravljene piramide. llS

Slika 158. - Mješoviti rodni pup mušmule na vrhu jednogodišnjeg izbojka.

MUŠMUIA

Slika 159. - Mješoviti rodni pup mušmule sa strane jednogodišnjeg izbojka.

dvogodišnjih ili starijih grana. Također mogu biti rodni i postrani pupovi na duljim jednogodišnjim izbojcima (slika 159). Rodni pup je mješoviti pup iz kojeg se razvija kraća mladica koja na vrhu ima jedan cvijet (slike 160 i 161).

Slika 160. - Rodna mladica mušmule s cvijetom na vrhu pred otvaranje.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Mušmula obično počinje rađati u trećoj godini nakon sadnje. Do tada se rezidbom nastoji što brže oblikovati krošnju. Važno je održavati skladan rast osnovnih grana, pa se one koje prejako rastu jače skrate rezidbom u mirovanju. Jošje bolje tijekom rasta mladice po potrebi poviti ili uspraviti kako bi im se ujednačila brzina rasta. Tako se izbjegava potreba za jačom rezidbom i ubrzava rodnost. REZIDBA NA ROD

Slika 161. - Cvijet mušmule.

Rezidbom se održava uzgojni oblik i prorjeđuju suvišni izbojci i grane koje zasjenjuju krošnju. Također se izbacuju bolesne i oštećene grane. Krošnja mušmule raste u širinu, a starije se grane mogu objesiti pa rezidbom treba održavati krošnju u željenim dimenzijama i odstraniti izrođene obješene grane kako bi se potaknuo vegetativni rast i poboljšao izgled krošnje. Uglavnom je dovoljna rezidba u . . mIrovanJu. 119

CIJEPLJEl\!JE I REZIDBA VOĆAKA

v

OSKORUSA O

skoruša ima stablo dekorativne kore (slika 162) i potječe iz Male Azije. Danas se, na žalost, rijetko uzgaja. Plodovi (slike 163 i 164) nakon berbe moraju odstajati da bi bili dobri za jelo. Samooplodnaje pa ne treba oprašivače. ~ezino se drvo odlikuje crvenom bojom i velikom tvrdoćom, zbog čega ima veliku tehničku vrijednost. Odlično podnosi gradski smog paje cijenjena parkovska biljka koja pročišćuje zrak. Osim oskoruša s okruglastim plodovima (slika 163) postoje i one s kruškolikim plodovima (slika 164). Postoje brojne ukrasne vrste koje su uglavnom došle iz Kine. Cvjetovi, listovi (slika 165) i plodovi su dekorativni pa oskoruša lijepo izgleda u vegetaciji.

Slika 162. - Kora stabla oskoruše.

Slika 164. - Oskoruša s kruškolikim

plodovima.

Slika 165. - Listovi oskoruše 120

Slika 163. - Oskoruša s okruglastim

plodovima.

OSKORUŠA

PODLOGE ZA OSKORUŠU Kao podloge za oskorušu mogu poslužiti sjemenjaci oskoruše ili izdanci bijeloga gloga. Bijeli glog pogodan je za skoro sve tipove tla, a oskoruša na njemu ranije ulazi u rod i ima veći prirod. Može se cijepiti na sjemenjak mušmule ako se želi dobiti stablo manje bujnosti i veće rodnosti. Cijepljenje oskoruše na vegetativne podloge dunje ne preporuča se zbog slabe podudarnosti ovih dviju vrsta.

UZGOJNI OBLICI ZA OSKORUŠU Oskoruša se najčešće uzgaja u obliku obične ili popravljene piramide koje ne iziskuju previše vremena za oblikovanje krošnje i njezino održavanje. Od ostalih uzgojnih oblika pogodna je popravljena vaza ili palmeta s kosim granama koje su zahtjevnije za oblikovanje i održavanje. Oskoruša uzgojena u obliku vaze ima bolju osvijetljenost krošnje u odnosu na onu uzgojenu u obliku piramide pa bi plodovi trebali biti bolje kakvoće.

RODNI IZBOJCI OSKORUŠE Rodni izbojci oskoruše slični su onima na mušmuli (slika 166), a mogu se naći i rodni

Slika 166. - Mješoviti rodni pup oskoruše na vrhu jednogodišnjeg izbojka.

štrljci (slika 167). Rodni pupje mješoviti, a na vrhu rodne mladice oskoruše nalazi se više cvjetova skupljenih u štitast cvat.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Oskoruša se odlikuje jakim vegetativnim rastom u prvim godinama nakon sadnje. Rezidbom u ovom razdoblju treba oblikovati čvrstu krošnju s dobro raspoređenim osnovnim granama koje su obrasle sekundarnim granama po cijeloj duljini. Kako dominacija vrha može biti problem, vrhovi grana moraju se na vrijeme osloboditi suparničkih izbojaka. Treba izbjegavati prejako skraćivanje izbojaka, i umjesto toga ih povijati kako bi se ubrzao ulazak u rod. REZIDBA NA ROD Oskoruša počinje rađati u četvrtoj godini ako je cijepljena, a ako se uzgaja iz sjemena, ne rađa prije desete godine. Treba uklanjati izrođene grane koje ometaju prodor svjetla u unutrašnjost krošnje, a također treba redovito obnavljati rodne izbojke. Uglavnom je dovoljna rezidba u mirovanju.

Slika 167. - Rodni štrljak oskoruše. ] 2]


DUNJA D

unja (slika 168) je poznata već 4000 godina i potječe s Kavkaza, odakleje prenesena u Perziju. U staroj Grčkoj postojao je običaj da mladenci na dan svadbe jedu dunju kako bi imali dug i sretan život. U starom Egiptu i Rimu smatrali suje ljekovitom, a to je danas potvrđeno u mnogobrojnim istraživanjima. U Francusku dolazi u 9. stoljeću, odakle se širi u druge zemlje. a područje Sjeverne Amerike dolazi u 17. stoljeću, a ubrzo zatim i u Australiju. Cvjetovi (slika 169) i plodovi su dekorativni, paje to, uz ljekovitost, još jedan razlog da se dunja uzgaja svuda gdje za nju postoje pogodni uvjeti. Postoje samooplodne, djelomično samooplodne i stranooplodne sorte paje nabavljajući sadnice važno znati sortu kako se ne bi dogodilo da stablo obilno cvate, ali slabo rađa ili da plodova uopće nema.

Slika 168. - Plod dunje.

PODLOGE

ZA DUNJU

Dunja se može cijepiti na sve tipove dunja koje se inače rabe kao vegetativne podloge i za krušku. Veće značenje imaju tipovi dunja MA, MB, MC i BA 29. S njima dunja ima izvrsnu podudarnost, no može se uzgajati samo na dobrim tlima koja nemaju puno fiziološki aktivnog vapna. Na suhim i pjeskovitim tlima s puno vapna mogu se rabiti sjemenjaci bijeloga gloga jer dunja s njime ima dobru podudarnost i životni vijek dulji od 50 godina. 122

Slika 169. - Cvijet dunje.

UZGOJNI

OBLICI ZA DUNJU

Za dunju se preporuča obična ili popravljena piramida, palmeta s kosim granama, pa čak i vretenasti grm.

RODNI

IZBOJCI DUNJE

Dunja rađa na kratkim jednogodišnjim izbojcima (slika 170) koji rastu na dvogodišnjim ili starijim granama, slično kao mušmula i oskoruša. Rodni pup je mješoviti pup iz kojeg se

DUNJA

1·

Slika 170. - Rodni izbojak dunje.

razvija mladica koja na vrhu najčešće ima samo jedan cvijet (slika 171).

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Dunja često počinje rađati već u drugoj godini nakon sadnje, zbog čega se izbjegava svako nepotrebno skraćivanje izbojaka. Ima izraženu dominaciju vrha pa je rana izolacija vrhova izbojaka obvezna ako želimo imati lijepo oblikovanu i dobro obraslu krošnju. REZIDBA NA ROD

Slika 171. - Rodna mladica dunje s cvijetom na vrhu pred otvaranje.

Uglavnom će rezidba u razdoblju mirovanja biti dovoljna. Rezidba u rodu obuhvaća održavanje uzgojnog oblika i prorjeđivanje suvišnih izbojaka i grana koje zasjenjuju krošnju. Također se izbacuju bolesne ili na drugi način oštećene grane. Rezidbom se mora održavati krošnja u željenim dimenzijama. Stoga treba odstraniti izrođene obješene grane kako bi se krošnja prorijedila i osvijetlila njezina unutrašnjost. 123


v

SLJIVA P

ostoje dvije velike skupine sorata šljiva: šljive europskog podrijetla i šljive japansko-kineskog podrijetla. Izvorne vrste ovih dviju skupina sorata su potpuno različite. Europska šljiva (slika 172) potječe s Kavkaza i zapadne Azije. Odatle je prvo dospjela u Grčku, a zatim se proširila diljem većeg dijela umjerene zone. Ula. stoljeću dospijeva u Švedsku, a u 14. stoljeću u Norvešku. Stotinjak godina kasnije dolazi u Finsku te se dalje širi prema Rusiji. U Sjevernu Ameriku donose je prvi europski kolonizatori početkom 17. stoljeća. Među europskim sortama ima stranooplodnih, djelomično samooplodnih isamooplodnih sorata. Japansko-kineske sorte vode podrijetlo od jedne vrste divlje šljive koja raste u Kini. Njihov je uzgoj bio poznat oko 300. godine prije Krista. Cvatu ranije od europskih, ai osjetljivije su na hladnoću pa se mogu uzgajati samo u mediteranskom području. Japansko-kineske sorte su stranooplodne, mogu međusobno oploditi.

Slika 172. _ Plodovi šljive.

a među njima postoje i sorte koje se ne

PODLOGE ZA ŠLJIVU Kao generativna podloga za šljivu u Hrvatskoj se često rabi džanarika (slika 173). Odlikuje se velikom genetskom raznolikošću, tako da se u literaturi navodi da postoji više od 300 tipova. Temadobru podudarnost sa sortama Ruth Gersteuer, Californian Blue, Stanley i dr. pa ih ne bi trebalo cijepiti na džanariku. Slabo podnosi teška i vlažna tla i ima veliku bujnost pa nije za manje okućnice. Opasan virus šarke šljive,koji je gotovo uništio mnoge šljivikeu Hrvatskoj, ne prenosi se sjemenom pa se generativne podloge mogu, bez veće opasnosti, uporabljivati, pazeći Slika 173. - Plodovi džanarike. da nakon nicanja sjemenjaka ne dođe do podudarna s velikim brojem europskih i napada lisnih uši koje prenose virus s oboljelih japansko-kineskih sorata šljivai prilagodljivaje stabala. različitim tipovima tla. Srednju bujnost imaju Od bujnijih vegetativnih podloga podloge GF 43, INRAJulijana CF 655-2, i St. preporučljivaje INRA Marianna 8.1 kojaje 124

ŠLJIVA

Julien A. Na žalost, dvije posljednje podloge geraju korijenove izdanke, a St. Julien A ne podnosi veću količinu fiziološki aktivnog vapna. U novije se vrijeme javljaju podloge Jaspi, Fereley i dr. o kojima je teško davati preporuke jer nisu dovoljno istražene u ekološkim uvjetima Hrvatske.

UZGOJNI OBLICI ZA ŠLJIVU Za šljivuje pogodan uzgojni oblik piramide ili popravljene piramide koji ne iziskuju previše vremena za oblikovanje krošnje i njezino održavanje. Od ostalih uzgojnih oblika preporučljivaje popravljena vaza i vretenasti grm koji su zahtjevniji za oblikovanje i održavanje. Ako se planira uzgoj u obliku vretenastog grma, treba uzeti slabije bujnu podlogu kako bi se volumen krošnje zadržao u željenoj veličini.

ROD

I IZBOJCI ŠLJIVE

Šljiva rađa na kratkim i dugim jednogodišnjim izbojcima. Rodni pupovi smješteni su postrance dok se na vrhu uvijek nalazi vegetativni pup. Iz jednog rodnog pupa uglavnom izrasta više cvjetova (cvatni pup) premda se mogu naći i cvjetni pupovi. Postoje dvije vrste kratkih izbojaka: kratke rodne šibe (slike 174i 175) isvibanjskekitice (slike 176). Kratke rodne šibe imaju duljinu od nekoliko do otprilike desetak cm dok su svibanjske kitice vrlo

Slika 174. - Kratka rodna šiba šljive u razdoblju mirovanja.

Slika 175. - Kratka rodna šiba šljive pred otvaranje cvjetova.

Slika 176. - Svibanjska kitica šljive u razdoblju mirovanja. 125


Slika 177. - Svibanjska kitica šljive u fenofazi početka cvatnje.

Slika 178. - Dvogodišnja grana šljive s kratkim rodnim šibama pred otvaranje cvjetova.

kratki rodni izbojci koji na vrhu imaju samo jedan vegetativni pup i ispod njega poredane, u vrlo kratkom razmaku, rodne pupove (slika 177). Najrodnije kratke rodne šibe nalaze se na dvogodišnjim granama (slika 178). Neke američke sorte i one iz skupine japansko-kineskih sorata rađaju i na dugim jednogodišnjim šibama (mješovitim rodnim šibama) koje imaju postrano raspoređene rodne i vegetativne pupove (slike 179 i 180), a na vrhu se uvijek nalazi vegetativni pup.

PREPORUKE Slika 179. - Razmještaj rodnih pupova lijevo i desno od vegetativnog pupa na dugoj mješovitoj rodnoj šibi šljive (snimljeno u razdoblju mirovanja).

Slika 180. - Mješovita rodna šiba šljive pred početak cvatnje. 126

ZA REZIDBU

RELIOBA NA OBLIK Sve su koštičave voćke osjetljive na rezidbu pa treba izbjegavati rezidbu debljih grana kako se ne bi napravile velike rane koje teško zaĆjeljuju. Umjesto toga, bolje je na vrijeme odstraniti jednogodišnji izbojak ili ga poviti u odgovarajućem smjeru i tako izbjeći suvišnu uporabu škara. Koliko god je moguće, pinciranjem mladica u fazi intenzivnog rasta ili orunjivanjem pupova u početku kretanja vegetacije treba na vrijeme usmjeriti rast voćke u željene mladice. Šljiva se odlikuje dobrim početnim vegetativnim rastom (slika 181) koji omogućuje brzo oblikovanje krošnje. Ne smije se zarezivati kora ili rovašiti jer rane teško zacjeljuju i kroz njih lako uđu mnoge bolesti i štetočine.

ŠLJIVA

Slika 181. - Dobar vegetativni rast šljive u prvoj godini nakon sadnje.

Među sortama šljive postoji razlika u kutovima grananja pa u sorata koje imaju uže kutove grananja (Prune d' Agen (Aženka), Bistrica i sl.) treba pravodobno poviti mladice i izbojke. Neke sorte iz skupine Ringlo i sorta Stanley imaju šire kutove grananja i slabo obrasle donje dijelove. U njih je potrebno jačim skraćivanjem i ranom izolacijom vrhova poboljšati razgranjavanje. Ponekad će radi postizanja boljeg vegetativnog rasta biti potrebno poneku granu ili više njih privremeno uspraviti kako bi se poboljšao vegetativni rast. Ako su osigurani povoljni uvjeti za rast, mogu izrasti vodopije koje obvezno treba odstraniti ili zalomiti kako bi ih se pretvorilo u rodne izbojke. REZIDBA NA ROD Sve se sorte šljive uglavnom mogu podijeliti na tri skupine. U prvu se skupinu ubrajaju neke američke sorte i sorte japansko-kineskog podrijetla. One uglavnom rađaju na dugim

mješovitim jednogodišnjim šibama pa je za dobru rodnost potrebna redovita rezidba kako bi se svake godine stvorio dovoljan broj izbojaka. U drugoj se godini iz postranih vegetativnih pupova, smještenih u donjem i srednjem dijelu dugih jednogodišnjih izbojaka, oblikuju kratke rodne šibe i svibanjske kitice. Kratke rodne šibe i svibanjske kitice u navedenih sorata nisu dobra osnova za rod zbog premale lisne površine koja nije u stanju dobro prehraniti plodove. Zbog toga se rezidbom na rod izrođeni dugi jednogodišnji izbojci odstranjuju. Druga skupina sorata (sorte iz skupine Ringlo, Stanley, Ruth Gestetter) uglavnom rađa na kratkim rodnim šibama koje izrastaju iz postranih pupova duljih jednogodišnjih izbojaka. Razgranjavanje ove skupine sorataje slabo pa su krošnje prozračne i relativno dobro osvijetljene. Rodne izbojke uglavnom čine svibanjske kitice koje se same obnavljaju iz gornjeg vegetativnog pupa pa traju više godina. Ako rezidba ovih sorata nije redovita, postupno dolazi do izduživanja grana i nestanka kratkih obrastajućih izbojaka na njihovu donjem dijelu. Rodnost se premješta na vanjski dio krošnje i gubi se rodna površina. Zbog toga redovitom rezidbom treba sprječavati izduživanje grana uz pomoć skraćivanja i svođenja grane na niži izbojak ili granu. Treća skupina sorata, u koju se ubraja hrvatska sorta Bistrica, odlikuje se uskim kutovima grananja i uspravnim rastom koji dovodi do stvaranja krošnje u čiju unutrašnjost ne prodire dovoljno svjetla, Šljiva ima izraženu dominaciju vrhova pa na njima često raste nekoliko duljih mladica. Zbog toga su niži dijelovi grana zasjenjeni. Rast i rodnost premještaju se u vrhove grana koje se pod teretom plodova povijaju te još jače zasjenjuju donje dijelove krošnje. Sorte iz treće skupine sklone su naizmjeničnoj rodnosti pa se u godinama s obilnim rodom grane lome zbog previše plodova. Rezidba obuhvaća ranu izolaciju vrhova i obnovu rodnih izbojaka. To se postiže svođenjem grana na niži položeni jednogodišnji izbojak umjerene bujnosti i skraćivanjem jednog dijela kratkih jednogodišnjih izbojaka na najniži vegetativni pup kako bi se iz njega razvio duži jednogodišnji izbojak koji će u sljedećoj vegetaciji, iz svojih postranih pupova, oblikovati kratke rodne šibe. 127

CIJEPLJE ITEI REZIDBA VOĆAKA

BRESKVA I NEKTARINA

B

reskva (slika 182) potječe iz Kine gdjeje udomaćenajoš prije 2500 do 3000 godina. Kineski pisani izvori spominju njezin uzgoj još u 10. stoljeću prije Krista. Postoji velik broj sorata koje se razlikuju u načinu rasta i obilježjima plodova. Breskva iz Kine poznatim Putem svile dolazi prvo u Perziju, a zatim u Grčku, te u Rim gdje Plinije spominje njezin uvoz iz Grčke. Španjolski konkvistadori donose je u Sjevernu Ameriku gdje se izvrsno prilagodila pa se može naći u divljem stanju. Do 19. stoljeća breskvaje proširena i u većem dijelu Južne Amerike. ektarina (slike 183 i 184) se prvi put spominje u ranom 16. stoljeću, premda se navodi da su je Kinezi uzgajali prije 2000 godina. Zbog sitnog ploda i slabe mogućnosti čuvanja nema veće značenje sve do polovice 20. stoljeća kada zbog stvaranja sorata visoke kakvoće doživljava procvat u Sjedinjenim Američkim Državama odakle se širi diljem svijeta. Većina sorata breskve i nektarine su samooplodne. No, postoje i neke stranooplodne sorte (npr. breskvaJ. H. Hale). Treba poznavati zahtjeve sorata prema sumi inaktivnih temperatura kako se ne bi dogodilo da dođe do jačeg osipanja cvjetova, pogotovo ako se planira uzgoj u području s blagim zimama.

Slika 183. - Plod nektarine. 128

..

BRESKVA I NEKTARINA

PODLOGE ZA BRESKVU I

EKTARINU

Najčešća generativna podloga za breskvu i nektarinu jest sjemenjak vinogradarske breskve na kojem se ove voćke mogu uspješno uzgajati na laganim i propusnim dima u kojima koncen tracija fiziološki aktivnog vapna ne prelazi nekoliko postotaka. U Francuskoj je iz populacije vinogradarske breskve izdvojena generativna podloga GF305 kojaje otpornija na fiziološki aktivno vapno. Bujnijaje paje treba saditi u nešto većem razmaku. a težim i vlažnim tlima breskva se može uzgajati na generativnoj podlozi St.Julien križanac 2. Od vegetativnih je podloga preporučljiva podloga križanca badema i breskve GF 677 koja podnosi veću količinu fiziološki aktivnog vapna u du, ali je dosta bujna pa stablima cijepljenim na ovoj podlozi treba osigurati više prostora. Podloga Julijana GF 655-2 je za 20 - 30 % manje bujna. Postoje nove podloge Jaspi i Fereley ali su one u Hrvatskoj slabo istražene.

Slika 185. - Mješovita rodna šiba breskve.

UZGOJNI

OBLICI ZA BRESKVU I EKTARINU

Breskva i nektarina se mogu uzgajati u mnoštvu uzgojnih oblika, ali se najčešće susreću vaza, palmeta, i vretenasti grm. Vaza pridonosi osvijedjenosti plodova koje je važno za stvaranje ujeclnačene crvene boje. No, potrebno jojje dosta prostora pa nije za male okućnice. Palmeta s kosim granama djeluje dekorativno, ali se teže održava.

Slika 186. - Razmještaj rodnih pupova lijevo i desno od vegetativnog pupa na mješovitoj rodnoj šibi breskve (snimljeno u fenofazi bubrenja pupova).

RODNI IZBOJCI BRESKVE I NEKTARINE Glavni rodni izbojci breskve i nektarine su mješovite rodne šibe (slika 185). To su dugi jeclnogodišnji izbojci koji na vrhu imaju vegetativni pup, apostrance vegetativne i cvjetne pupove (slika 186 i 187). Među pojedinim sortama postoje razlike u smještaju cvjetnih pupova, pa neke imaju više cvjetnih pupova pri vrhu izbojaka, neke u njegovu srednjem dijelu, a neke u donjem dijelu izbojaka. Velik broj vegetativnih i rodnih pupova na mješovitoj rodnoj šibi omogućuje dobru rodnost i veliku lisnu površinu potrebnu za dobar rast plodova. Najčešći raspored pupova na koljencu je dva cvjerna pupa koji se nalaze po jedan sa svake strane vegetativnog pupa (slika 187). Mješovi,te rodne šibe trebaju imati duljinu

Slika 187. - Razmještaj rodnih pupova lijevo i desno od vegetativnog pupa na mješovitoj rodnoj šibi breskve (snimljeno u fenofazi pune cvatnje). ]29

CijEPLJENJE

I REZIDBA VOĆAKA

najmanje 30 - 40 cm pa ih redovitom rezidbom i gnojidbom treba održavati što duljima. Važno je ne pretjerivati, jer će u suprotnome voćke prebujno rasti te će imati više prijevremenih izbojaka, što smanjuje rodnost. Osim mješovitih rodnih šiba, breskva i nektarina imaju i kratke rodne šibe (slika 188) i svibanjske kitice (slike 189 i 190) koje imaju više cvjetnih pupova nego vegetativnih pa ne mogu dati plodove dobre kakvoće.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK

Slika 188. - Kratka rodna šiba breskve u fenofazi bubrenja pupova.

Breskva i nektarina odlikuju se jakim početnim vegetativnim rastom pa e željeni uzgojni oblik brzo oblikuje. Često se dogodi da se na mladicama,još za vrijeme rasta, probude vegetativni pupovi u pazušcima listova koji se razvijaju u prijevremene mladice. abavimo li dobre sadnice s prijevremenim izbojcima i uzgajamo li ih u povoljnim uvjetima, za oblikovanje vretenastog grma prije početka prve vegetacije dovoljno je skratiti sve prijevremene izbojke na dva vegetativna pupa. Sadnica se ne skraćuje pa se krošnja brzo oblikuje i ranije ulazi u rod. Međutim, ovo se može savjetovati samo iskusnijim voćarima koji su sadili u jesen, a oni s manje iskustva neka radije vretenasti grm oblikuju na uobičajen način uz skraćivanje sadnice kako je objašnjeno u njegovu opisu. Već u drugoj godini nakon sadnje breskva i nektarina donose prve plodove pa se prorjeđivanjem ostavlja samo onoliko plodova koliko ih voćka može bez pote škoća prehraniti. REZIDBA NA ROD

Slika 189. - Svibanjska kitica breskve u fenofazi bubrenja pupova.

130

Breskvi i nektarini potrebnaje redovita rezidbajer rađaju na dugim jednogodišnjim mješovitim rodnim šibama. Rezidbom u mirovanju potrebno je prorijediti mješovite rodne šibe, odstraniti sve preslabe i one koje imaju puno prijevremenih izbojaka. Zatim se preostale mješovite rodne šibe prorijede prema kondiciji i bujnosti voćke. Sve e kratke rodne šibe i svibanjske kitice rezidbom odstranjuju jer ne daju plodove dobre kakvoće. U kontinentalnim područjima cvjetovi češće stradaju od proljetnog mraza pa je rezidbu

BRESKVA I NEKTARINA

Slika 190. - Svibanjska kitica breskve pred početak cvatnje.

preporučljivo obavljati u fazi bubrenja pupova, a u iznimno hladnim godinama i pred cvatnju kako bi sejačina rezidbe mogla uskladiti sa štetom od mraza. Srećom, gubitak cvietnih pupova od 50 % bitno ne utječe na rodnost, nego, upravo suprotno, prorjeđuje cvjetove pa su plodovi krupniji. Ako mraz uništi više od 50 % cvietova,potrebno je ostaviti veći broj mješovitih rodnih šiba kako bi se nadoknadio gubitak. U povoljnim uvjetima vegetativni rast breskve i nektarine može se odvijati u dva ili čak tri navrata u vegetaciji paje potrebna zelena rezidba kojom se odbacuju sve mladice koje rastu uspravno ili prema unutrašnjosti krošnje

kako bi se smanjilo zasjenjivanje. Pravilo je da grana ima oblik "riblje kosti". Tako svjetlo dopire u unutrašnjost krošnje, plodovi dobivaju boju i kakvoću i smanjenaje pojava bolesti. Preporučljivo je odmah nakon berbe kasnih sorata odstraniti sve izbojke koji su donijeli rod kako bi se asirnilati usmjerili u mladice koje će donijeti rod u sljedećoj vegetaciji. Stabla na kojima je provedena redovita ljetna rezidba treba manje rezati u mirovanju. Režu li se deblje grane, rane se obvezno moraju zaštititi voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana kako bi se spriječila pojava smolotočine i truleži. 131


MARELICA

M

arelica (slika 191) se uzgajala u Kini još prije 4000 godina. U Turkmenistanu, Mandžuriji i Kini još i danas se može naći u divljem stanju. Aleksandar Veliki našao je marelice u Armeniji, odakle ih prvo donosi u Grčku pod nazivom armenske jabuke. Početkom razdoblja nakon Krista marelica iz Grčke dolazi u Rim odakle se širi u druge dijelove Europe. U pradomovini marelice prirodnom je selekcijom nastao velik broj sorata, od onih koje se odlikuju velikom količinom šećera pogodnih za sušenje pa do Slika 191. _ Plodovi marelice. onih iz čijih se sjemenaka izdvajalo ulje. Za uzgoj marelice treba pomnjivo birati tlo i klimu. U kontinentalnimjuje krajevima dobro posaditi uza zid ili kuću koji će je štititi od sjevernih vjetrova. Važno je da u rano proljeće nema velikih promjena temperature zraka koja, na žalost, može povećati mogućnost pojave apopleksije ili padavice. Bolest počinje naglim su šenjern jedne ili više grana, da bi na kraju propalo čitavo stablo. Postoje samooplodne i stranooplodne sorte marelice pa je za stranooplodne potreban odgovarajući oprašivač. PODLOGE ZA MARELICU Još uvijek nema zadovoljavajuće podloge za marelicu, što dovodi do teškoća u uzgoju i širenju ove atraktivne voćke. Hrvatskoj se rnarelica još uvijek najviše cijepi na sjemenjak džanarike. Ta e podloga odlikuje velikom genetskom raznovrsnošću i nije dovoljno podudarna s marelicorn koja zbog toga često strada od padavice. Stoga ju je bolje cijepiti na ~emenjake šljiva bijelogploda na većoj visini od tla (80 do čak 100 cm) jer se pokazalo da manje strada od padavice (slika 192). Sjernenjak badema također se može rabiti za sušna tla bogata fiziološki aktivnim vapnom, no zbog slabije podudarnosti marelice i badema obvezno se mora rabiti sorta rnarelice Luizet kao među podloga. U Francuskoj se za marelicu rabe sjemenjaci sorte šljive Zeleni Ringlo, no ima poteškoća s podudarnošću, Zanimljiva podloga je INRA Marianna 8.1. Sjedinjenim Američkim Državama marelica se dosta cijepi i na vinogradarsku breskuu, ali s njome sve sorte marelice nisu podudarne. 132

Slika 192. - Visoko cijepljene sadnice marelice trapu.

li

MARELICA

UZGOJNI OBLICI ZA MARELICU Za dobijanje aromatičnih plodova dobre kakvoćepotrebno je što bolje osvjetljenje krošnje paje vaza dobar izbor na većim okućnicama. Za manje okućnice preporučljiv je vretenasti grm.

RODNI IZBOJCI MARELICE Rodni izbojci marelice slični su rodnim izbojcima šljive, breskve i nektarine. o, svi dulji jednogodišnji izbojci (mješovite rodne šibe) nisu uvijek rodni (slike 193 i 194) kao na breskvi i nektarini, nego jedan dio njih ima samo vegetativne pupove. Na mješovitim se rodnim šibama prvo otvaraju cvjetovi iz pupova smještenih na donjem dijelu izbojka, a zatim oni iz srednjeg i gornjeg dijela. Zbog toga je bolje

Slika 194. - Cvjetni i vegetativni pupovi na mješovitoj rodnoj šibi marelice.

da voćka ima dulje mješovite rodne šibe jer će cvatnja dulje trajati i kasnije završiti paje veća vierojatnost da će neki cvjetovi izbjeći proljetni mraz. Marelica stvara i dosta kratkih rodnih šiba (slika 19S), a mogu se naći i svibanjske kitice (slika 196) koje nisu dugovjećne kao na trešnji.

Slika 193. - Mješovite rodne šibe marelice. 133

CIJEPLJE!\~E I REZIDBA VOĆAKA

početku rasta. Ponekad se one mogu uporabiti za popunjavanje praznih dijelova krošnje ako se na vrijeme poviju. Koliko god je moguće, krošnje treba oblikovati povijanjem i pinciranjem mladica u vegetaciji kako bi se smanjila opasnost od padavice. REZIDBA NA ROD

Slika 195. - Kratka rodna šiba marelice.

Slika 196. - Svibanjska kitica marelice u punoj cvatnji.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Marelica se ne odlikuje brzim početnim rastom kao breskva. Pravodobnim povijanjem mladica treba izbjeći oštre kutove grananja kako se u račvama grana ne bi zadržavala voda i stvarala trulež. Širi kutovi grananja omogućuju bolju osvijetljenost krošnje, a i pridonose dobroj 134

kakvoći plodova. Rezidbu treba obavljati što kasnije u proljeće kako bi se odgodilo kretanje vegetacije i smanjila opasnost od pojave padavice. Pinciranju mladica u početku rasta radi izolacije vrhova i zaustavljanja rasta nepoželjnih mladica u prvim godinama treba dati prednost u odnosu na rezidbu koja ima samo dopunsku ulogu. Čestaje pojava jakih vodopija koje treba odstraniti u

Rezidba marelice u rodu mora se redovito obavljati želimo li dobiti više plodova dobre kakvoće. Također je važno potaknuti dobar vegetativni rast kako bi voćka stvorila što više duljih mješovitih rodnih šiba koje imaju dulje razdoblje cvatnje pa lakše izbjegavaju proljetne mrazove. Ako nema dovoljno mješovitih rodnih šiba, rezidbom u mirovanju za rod ostavlja se jedan dio kratkih rodnih šiba, premda su plodovi koji se zameću iz njihovih cvjetova sitniji i lošije kakvoće. Svibanjske kitice imaju najslabiju rodnost pa se mogu odstraniti. Sve veće rane obvezno treba zaštititi voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana kako bi se spriječila pojava smolotočine i truleži te smanjila mogućnost pojave padavice. U vegetaciji, (obično u svibnju) ljetnom rezidbom treba odstraniti sve vodopije, a osobito one koje izrastaju na vrhovima grana. Ljetnu rezidbu treba ponoviti još koji put u vegetaciji na bujnim stablima koja rastu na plodnom tlu i imaju dovoljno vode kako bi voćka zametnula više cvietnih pupova. Tako će rezidba u mirovanju izostati, što je i najbolje rješenje zbog opasnosti od padavice.

TREŠNJA

v

TRESN]A T

rešnja (slika 197) je rasprostranjena u listopadnim šumama zapadne Azije i srednje ijužne Europe. Teofrast ostavlja prve zapise o njezinu uzgoju, a Plinije stariji u starom Rimu opisuje deset sorata. Međutim, i znatno prije, čovjek je uporabljivao njezine plodove. Tako su u iskopinama naselja iz mlađeg kamenog doba u Švicarskoj i Italiji pronađene koštice trešnje. U 17. stoljeću dospijeva u Sjevernu Ameriku. Izuzetno je prilagodljiva, pa je nalazimo čak na 61. stupnju zemljopisne širine. Drvo trešnje je cijenjeno u drvnoj industriji zbog lijepe teksture pa se uporabljuje za izradu fina namještaja. Dugo su za trešnju postojale samo bujne vegetativne podloge što je ograničavalo suvremen uzgoj, a uzgoj na malim okućnicama činilo nemogućim. Srećom, danas se, zbog stvaranja slabo bujnih Slika 197. - Plodovi trešnje. podloga, trešnja može uzgajati i na maloj okućnici u obliku vretenastoga grma. Zajedno sa selekcijom podloga, stvarane su i sve bolje sorte, pa ih ima i samooplodnih. Produžena im je i sezona dozrijevanja, što je sve zajedno donijelo pravu revoluciju u uzgoju trešnje. Za uzgoj stranooplodnih sorata potrebnaje sorta oprašivač koja mora biti pomnjivo oodabranajer je oplodnja moguća samo između točno odabranih sora ta. Premda se neke sorte (Compact Stella ) smatraju univerzalnim oprašivačima, mogu se uporabiti samo za sorte koje istodobno cvatu.

PODLOGE ZA TREŠNjU Do prije dvadesetak godina za trešnju nije bilovećegizbora podloga. ajčešće se cijepila na sjemenjak divlje trešnje, a na suhim tlima s dostafiziološkiaktivnog vapna uporabljivala se rašeljka. Od rašeljke je oplemenjivačkim radom stvorenapodloga St. Lucia. U istraživačkoj staniciEast Malling u Engleskoj 1940. godine od sjemenjaka divlje trešnje izdvojenaje vegetativna podloga F 12/1. Godine 1977. nastaje podloga Colt kojaje međuvrsni križanac trešnje i Prunus pseudocerasus. Kako su obje podloge još uvijek prebujne za sadnju na manje razmake, oplemenjivačkirad je nastavljen. Danas postoji

više vegetativnih podloga za trešnju od kojih se ističu slabo bujna Giesela 5, Ma X Ma 14 i druge. UZGOjNI

OBLICI ZA TREŠNjU

Trešnja prirodno oblikuje etažnu piramidu paje ovaj uzgojni oblik najpogodniji kada se trešnja uzgaja na bujnim podlogama. Želi li se izbjećijače zasjenjivanje donjih dijelova krošnje, etažna se piramida može zamijeniti popravljenom piramidom. Zbog slabo bujnih podloga za trešnju, kao što je podloga Giesela 5, i na manjoj se okućnici može uzgajativišesorata. Najpogodniji uzgojni oblikjest vretenasti grm. Postoje i neki složenijiuzgojni 135


Slika 198. - Svibanjska kitica trešnje u fenofazi bubrenja pupova. oblici za koje je obvezna arma tura od stupova i žice te nisu pogodni za uzgoj na okućnici.

RODNI IZBOJCI TREŠNJE Trešnja ima samo dvije vrste rodnih izbojaka: svibanjske kitice (slike 198 i 199) i jednogodišnje rodne izbojke (slike 200 i 201). Glavnin u rodnih izbojaka čine svibanjske kitice. To su kratki izbojci na čijem se vrhu nalazi jedan vegetativni pup iz kojeg se oblikuje svibanjska kitica za sljedeću vegetaciju. Ispod vegetativnoga pupa nalazi se vijenac od tri do 8 cvatnih pupova, ovisno o kondiciji voćke i uvjetima uzgoja. Svibanjska kitica trešnje živi i do dvanaest godina. Cvatni pupovi nalaze se i na donjem dijelu dužih jednogodišnjih izbojaka, ali na njima se nalazi manji dio priroda.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Trešnja se odlikuje izraženom dominacijom vrha pa se nakon skraćivanja sadnice razvije nekoliko jakih izbojaka na vrhu sadnice, a oni ispod ostaju kratki. U drugoj godini iz njihovih vegetativnih pupova izrastu jače mladice. Zbog toga treba izolirati vrh sadnice, a u kasnijim godinama i vrhove osnovnih grana kako bi se voćke Slika 199. - Svibanjska kitica trešnje u punoj cvatnji. 136

TREŠNJA

Slika 200. - Rodni pupovi trešnje u osnovi izbojaka (fenofaza bubrenja pupova). Slika 201. (sredina) - Rodni pupovi trešnje u osnovi izbojaka (fenofaza pune cvatnje).

dobro razgranale. Trešnja, kao ni druge koštičave voćke, ne podnosi dobro rezidbu u mirovanju pa se ona odgađa do fenofaze bubrenja pupova ili do pred cvatnju kako bi nastale rane što prije zacijelile. Nakon rezidbe obvezno treba premazati rane voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana. Rezidba se većim dijelom obavlja u vegetaciji kada se u početku rasta pinciraju ili potpuno uklanjanju nepoželjne mladice. To se posebice odnosi na one koje rastu okomito duž osnovnih grana i one koje rastu prema unutrašnjosti krošnje jer je jako zasjenjuju. Za oblikovanje vretenastoga grma važno je pravodobno poviti mladice koje će kasnije biti osnovne grane (slika 202). Pinciranje je bolje, nego odstranjivanje mladica,jer se na pinciranim mladicama zameću rodni pupovi čiji će cvjetovi u sljedećoj godini donijeti prve plodove. To je posebice izraženo na nekim slabo bujnim podlogama kao što je Giesela 5 pa će u drugoj godini obvezno trebati odstraniti znatan dio cvjetova kako bi voćka zadržala potreban vegetativni rast za oblikovanje krošnje. REZIDBA NA ROD Kad trešnja postigne punu rodnost, njezina se vegetativna aktivnost smanji paje potrebna slabija rezidba. Svibanjske kitice traju i do dvanaest godina i same se obnavaljaju zbog velike lisne površine. Zato je rezidba trešanja u punom rodu relativno jednostavna i obuhvaća izolaciju vrhova i odstranjivanje grana koje zasjenjuju krošnju. Ako se voćke uzgajaju na bujnim podlogama u obliku etažne ili popravljene piramide, redovita rezidba u rodu nije potrebna. Povremeno treba odstraniti granu koja uzrokuje prejako zasjenjivanje. Vretenasti grmovi na slabo bujnim podlogama traže redovitu rezidbu kako bi zadržali pravilan oblik krošnje i dobru kakvoću plodova. Slika 202. - Izolacija produljnice provodnice i povijanje mladica uz pomoć kvačica za rublje radi oblikovanja vretenastoga grma trešnje. 137


v

VISNJA

P

rvi su zapisi o uzgoju višanja stari oko 4000 godina i potječu iz Kine. Međutim, to su bile druge vrste višanja. Plinije Stariji navodi daje Lucije Luculus donio višnju (slika 203) iz crnomorskog područja u Rim 69. godine prije Krista. Latinski naziv vrste potječe od luke Cerasos (današnji Giresun u Turskoj). Višnja se iz starog Rima širi u druge dijelove Europe, ali se u srednjem vijeku uzgoj gasi. Ponovo oživljava u 16. stoljeću, paje stotinjak godina kasnije opisano dvadesetak sorata. Znatnije obogaćivanje sortimenta događa se u 18. i 19. stoljeću. Za razliku od trešnje, višnja se uzgaja uglavnom za preradu u kompote, likere i druge prerađevine. U Hrvatskoj se Slika 203. _ Plodovi višnje. uzgaja posebna vrsta višnje - višnja maraska oko koje još traju rasprave o tome radi li se o posebnoj vrsti ili samo podvrsti obične višnje. No,jedno je sigurno: kakvoća njezina plodaje izuzetna, a liker Marascino, koji se pravi od njezina ploda, nadaleko je poznat. Gotovo su sve sorte višnje samooplodne pa će dobro roditi posadi li se jedno stablo. Sorta Montmorency je stranooplodna, a sorta Meteor rani djelomično samooplodna pa obje trebaju oprašivače da bi dale dobar prirod.

138

PODLOGE ZA VIŠNJU

UZGOjNI OBLICI ZA VIŠ ITU

Trešnja nije dobra podloga za višnju zbog slabe podudarnosti. Zanimljivoje da se na višnju bez većih poteškoća može cijepiti trešnja. Za suha je tla pogodna generativna podloga rašeljka, ali sorta Ostheimer s njome nema dovoljno dobru podudarnost. Za uzgoj na težim tlima višnja se može cijepiti na sjemenjake plemenitih sorata višnje. Od vegetativnihje podloga pogodna St. Lucia 64 kojaje izdvojena iz populacije rašeljke. U tijeku su pokusi s drugim vegetativnim podlogama koje se inače rabe za trešnju.Jedna od njihje i slabo bujna podloga Giesela 5 na kojoj višnja postiže veličinu stabla prikladnu za uzgoj u obliku vretenastoga grma na manjoj okućnici. Ne postoje pouzdana dugogodišnja iskustvas tim podlogama za višnju pa je teško dati ocjenu prikladnosti za uzgoj.

Višnju se može uzgajati u obliku popravljene piramide i vaze. a slabo bujnoj podlozi može se uzgajati i u obliku vretenastog pa čak i vitkog vretenastog grma. Ovajje uzgojni oblik prihvatljiv za ambicioznije amaterske voćare koji su svladalivještinu njegova održavanja. RODNI IZBOjCI VIŠNJE Rodni su izbojci višnjejednogodišnji izbojci umjerene duljine (20 - 30 cm) (slika 204) i svibanjske kitice (slika 205). ajednogodišnjim izbojcima gotovo su svi postrani pupovi rodni (cvatni pupovi), ana vrhu se nalazi vegetativni pup. Svibanjske su kitice istovjetne trešnjinima. Dulji su jednogodišnji izbojci nerodni ili zameću manji broj cvatnih pupova.

VIŠNJA

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Snagaje vegetativnog rasta višnje u prvim godinama nakon sadnje dobra. Zbog toga se uzgojni oblik relativno brzo oblikuje. Važno je osigurati što povoljnije uvjete za vegetativni rast da se se postrani pupovi jednogodišnjih izbojaka ne bi pretvorili u cvatne, što dovodi do prevelikog izduživanja i ogolivanja grana. Dominacija vrhaje izražena paje pravodobna izolacija vrhova važna za dobro obrastanje grana i sprječavanje zasjenivanja. Prednost treba dati rezidbi u vegetaciji. To posebice vrijedi za uzgoj u obliku vretenastoga grma. Slika 204. - Rodni izbojak višnje u početku vegetacije s cvatnim pupovima sa strane i samo jednim vegetativnim pupom na vrhu.

Slika205. - Svibanjska kitica višnje u početku vegetacije.

REZIDBA NA ROD Sorte Montmorency i Richmorensy uglavnom rađaju na svibanjskim kiticama. Kod njih se rezidba svodi na prorjeđivanje suvišnih izbojaka i skraćivanje izrođenih grana na mladicu koja raste bliže osnovi kako bi se rodnost zadržala po čitavom volumenu krošnje. Ipak, većina sorata višanja uglavnom rađa na umjereno bujnim jednogodišnjim izbojcima gdje su gotovo svi postrani pupovi rodni. Ovi se izbojci objese pod težinom ploda pa čitava voćka poprima izgled "žalosne vrbe" (slika 206). Stoga nakon berbe treba odstraniti izrođene izbojke do prve umjereno bujne mladice koja se nalazi ispod njih. Tako će u unutrašnjost krošnje doprijeti više svjetla, što poboljšava zametanje rodnih pupova i sprječava izduživanje grana izvan zadanog volumena krošnje.

Slika 206. - Izduživanje i ogolivanje grana višnje zbog nepostojanja vegetativnih pupova na nižim dijelovima izbojka. 139


MALINA

P

rvi dokazi o uporabi maline (slika 207) za hranu potječu još iz kamenog i brončanog doba. U 1. stoljeću nakon Krista Plinije je opisao postojanje maline u planinama Ida u srednjoj Aziji, pa otuda potječe i njezin botanički naziv. U staroj Grčkoj i Rimu malina se rabila kao ljekovita biljka. U zapadnoj Europi počinje se uzgajati tek u 16. stoljeću, stotinjak godina kasnije dolazi u Sjevernu Ameriku, a tek se u 19. stoljeću uzgoj maline širi u Rusiji, vjerojatno zato što se mogla naći u velikoj količini u prirodi. Europska malina može se naći u divljem stanju sve do Skandinavije na 70. stupnju sjeverne zemljopisne širine. Slika 207. - Plodovi maline. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća opisan je veći broj sorata. Premdaje malina samooplodna, bolje rađa ako se oprašuje polenom druge sorte. Da bi plodovi bili krupni, neophodno je oprašivanje pčelama. PODLOGE ZA MALINU Malina se uzgaja na vlastitom korijenu pa podloge ne postoje.

UZGOJ

I OBLICI ZA MALI U

Malinaje polugrm i jednostavno se uzgaja. Prije sadnje postavlja se armatura od stupova i žice na koju će se privezati jednogodišnji izbojci koji donose rod. Umjesto stupova i žice moguće je i više izbojaka privezati zajedan kolac, ali to nije praktično jer je teško brati plodove i zaštititi biljke od bolesti ištetočina.

RODNI IZBOJCI MALI E Postoje dvije skupine sorata: ljetne sorte i jesenske sorte. Ljetne sorte nazivaju se i jednorodnimajer rađaju na mladicama izraslim iz mješovitih rodnih pupova mještenih postrance najednogodišnjim šibama (slike 208 i 209). Čim plodovi dozriju, izbojak na kojem su se nalazili počinje se sušiti. Rod u sljedećoj godini donijet će novi jednogodišnji izbojci koji rastu iz tla. 140

Slika 208. - Mješoviti rodni pupovi maline. Jesenske sorte (Autumn Bliss i sl.) često se nazivaju stalnorađajućimajer imaju plodove cijelo ljeto. Prvi se plodovi zameću na vrhu mladica koje izrastaju iz tla, a dozrijevaju u

MALINA

Slika 209. - Rodni izbojak maline.

kasno ljeto. U sljedećoj godini jednogodišnji izbojci već početkom ljeta ponovo donose rod na mladicama koje su izrasle iz mješovitih pupova kao i na ljetnim sortama, a zatim se osuše. Zbog toga se jesenske sorte nazivaju i dvorodnim sortama.

PREPORUKE ZA REZIDBU REZIDBA NA OBLIK U proljeće prije kretanja vegetacije treba skratiti sadnice na tri do četiri pupa iznad

razine tla i pustiti da se razvijaju sve mladice. REZIDBA NA ROD Rezidba maline na rod počinje u drugoj godini i jednostavna je. U ljetnih sorata sve izbojke na kojima su bili plodovi treba odstraniti do razine tla odmah nakon berbe. U proljeće prije kretanja vege tacije jednogodišnje izbojke treba prorijediti, ovisno o bujnosti sorte i uvjetima uzgoja, tako da na jedan metar duljine reda ostane 6 - 8 izbojaka.

Jednogodišnje izbojke treba skratiti na visinu 80 - 120 cm, ovisno o plodonosti tla i mogućnosti natapanja. Ako se izbojci jače skrate, plodovi će biti krupniji, ali prirod se može smanjiti. Kod slabijeg skraćivanja rodnost se biljke povećava, a krupnoća se plodova smanjuje. U jesenskih sorata nakon berbe prvih plodova treba odstraniti dio mladice koji je donio rod, a dogodine odstraniti cijeli izbojak nakon berbe kao i u ljetnih sorata. Ako je potrebno,jednogodišnji izbojci se prorjeđuju. 141

CI]EPLJE

~E I REZIDBA VOĆAKA

KUPINA K

ao i malina, kupina (slika 210) se značajnije počinje širiti u Europi od 16. stoljeća. U Sjedinjenim Američkim Državama razvio se uzgoj kupine krajem 19. stoljeća. Uz izvornu vrstu R. fruticosus, u stvaranju današnjih sorata kupine sudjelovale su mnoge druge vrste, tako da su one većinom međuvrsni križanci. Danas postoje sorte bez trnja paje berba znatno olakšana. Među sortama kupine ima samooplodnih, djelomično samooplodnih, i stranooplodnih. Sorte koje se mogu naći u Slika 210. - Plodovi kupine. Hrvatskoj uglavnom su samooplodne. Međutim, i njihovaje rodnost i krupno ća plodova bolja ako se oprašivanje obavi polenom neke druge sorte.

PODLOGE ZA KUPI U Kupina se uzgaja na vlastitom korijenu pa podloge ne postoje. UZGOJNI OBLICI ZAKUPINU Kupina se uzgaja uz armaturu od stupova i žice kao malina. Važnoje da su izbojci dobro raspoređeni kako bi lišće imalo dovoljno svjetla, a plodovi imali dobar okus. ROD

I IZBOJCI KUPINE

Kupina rađa jednako kao i ljetne sorte malina, jedino se njezine mladice razgranjavaju u prvoj godini, pa se rodni pupovi nalaze postrance na prijevremenim izbojcima (slika 211). Rodni pup je mješovit i iz njega izrasta mladica koja na vrhu nosi cvat (slika 212). Nakon što plodovi dozru, cijeli se izbojak osuši. PREPORUKE ZA REZIDBU REZIDBA NA OBLIK

Prijevremene se mladice skraćuju na dva do četiri lista kada narastu 30 - 40 cm (slika 211). 142

Slika 211. - Rodni izbojci kupine s prijevremenim izbojcima skraćenim na dvadesetak cm.

KUPINA

Slika 212. - Cvat kupine.

Po potrebi se ovaj postupak ponavlja više puta. Kada glavna mladica preraste visinu armature, skrati se do visine zadnje žice. Prijevremeni izbojci mogu se skratiti i u proljeće ako to nije napravljeno u vegetaciji. U drugoj godini treba ostaviti samo tri najjača dobro razgranata izbojka, a ostale odstraniti da biljka ojača. Rodne izbojke treba privezati za armaturu kako se ne bi slomili, a također i mladice tijekom rasta. REZIDBA NA ROD Rezidba na rod ne razlikuje se od rezidbe na oblik, samo što se ostavlja i do 6 izbojaka po jednom metru duljine reda. Broj ostavljenih izbojaka ovisi o kondiciji biljke i uvjetima rasta (slika 213), pa ih u lošim uvjetima može biti manje, a u povoljnim više. Važno je da svi ostavljeni izbojci imaju dovoljno mjesta na armaturi, a predvidjeti treba mjesto za nove mladice koje izrastaju iz tla jer će one nositi rod u sljedećoj vegetaciji.

Slika 213. - Uzgoj kupine. 143


CRNI I CRVENI RIBIZ C

rni i crveni ribiz rastu samoniklo u Europi te sjevernoj i srednjoj Aziji. Plodovi se crnog ribiza (slika 214) zbog posebnog mirisa manje troše svježi. Uglavnom se od njih spravljaju izvrsne prerađevine. Sadrže mnogo vitamina C i drugih vrijednih tvari. Crveni ribiz (slika 215) nema neugodan miris pa sejede svjež i ima izvrstan osviežujući okus jer sadrži mnogo voćnih kiselina. Plodove mogu jesti i dijabetičari, što ribiz čini cijenjenim voćem. Početkom 16. stoljeća opisuje se njegova ljekovitost, a tek se kasnije o njemu govori kao ovoću. Ozbiljniji oplemenjivački rad započinje tek u 19. stoljeću, a uzgoj na većim površinama tek početkom prošlog stoljeća. Velik broj sorata crnog ribizaje samooplodan, premdaje prirod i kakvoća plodova bolja ako polen donesu pčele s drugih sorata. Crveni ribiz je samooplodan. Klimatski uvjeti mogu utjecati na stupanj samooplodnje paje bolje posaditi barem dvije sorte koje istodobno cvatu kako bi sigurnije došlo do zametanja plodova.

Slika 214. - Plodovi crnog ribiza.

Slika 215. - Plodovi crvenog ribiza. Crtež 38. - Uzgoj ribiza u obliku grma.

PODLOGE ZA RIBIZ Ribizi se uglavnom uzgajaju na vlastitom korijenu. Kako bi se olakšala berba i poboljšala ukrasna vrijednost, mogu se cijepiti na zlatni ribi: i uzgojiti kao stabalce. Cijepljeni ribiz živi kraće i slabije rađa od onog uzgojenog na vlastitom korijenu. 144

UZGOJNI OBLICI ZA RIBIZ Ribiz se najčešće uzgaja kao grm na vlastitom korijenu (slika 216, crtež 38). Želi li se poboljšati njegova ukrasna vrijednost i ujedno olakšati berba, može se cijepiti na zlatni ribiz na visinu od 30 do 120 cm i uzgojiti kao stabalce s krošnjom od četiri do 5 dvogodišnjih i trogodišnjih grana, uz dva jednogodišnja izbojka za zamjenu izrađenih četverogodišnjih grana.

CRNI I CRVENI RIBlZ

Slika 216. - Grmovi crvenog ribiza.

Kod uzgoja u obliku stabalca važno je biljku poduprijeti čvrstim kolcem kako se na cijepljenom mjestu ne bi slomila. Crvene je ribize moguće uzgojiti u obliku kordonaca, ali onda traže više njege.

ROD

I IZBOJCI RIBI ZA

Crniribiz rađa na dugim jednogodišnjim izbojcima koji izrastaju iz dvogodišnjih ili starijih grana. Rodni su čak i jednogodišnji izbojci koji izrastaju iz korijenova vrata. Rodni su pupovi mješoviti i nalaze se na gornjem dijelu izbojka. Jednogodišnji izbojci izrasli iz grana starijih od tri godine su manje rodni. Za razliku od crnog ribiza, crveni ribiz rađa na kraćimjednogodišnjim izbojcima koji izrastaju iz dvogodišnjih i trogodišnjih grana. Dulji jednogodišnji izbojci koji rastu iz korijenova vrata imaju malo plodova ili su potpuno nerodni.

PREPORUKE ZA REZIDBU REZIDBA NA OBLIK Kod uzgoja na vlastitom korijenu nakon sadnje skraćuju se sviizbojci na dva - tri pupa kako bi se potaknuo rast jakih mladica koje će biti osnova grma. Ribiz rano kreće s vegetacijom pa je rezidba u mirovanju ranija nego na drugim voćkama. Dobro oblikovan grm treba imati od 8 do 10 dobro razvijenih dvogodišnjih i trogodišnjih

grana. Također treba uzgojiti i tri do četiri dulja jednogodišnja izbojka izrasla iz korijenova vrata za zamjenu izrođenih starijih grana. Uzgoj u obliku stabla ne razlikuje se bitno od uzgoja u obliku grma, jedino je rast stablašice slabiji pa je ponekad potrebna jača rezidba, osobito za crni ribiz. Važno je napomenuti da se za uzgoj u obliku stabla u krošnji ostavlja najviše 5 - 6 grana uz dvajednogodišnja izbojka za zamjenu. Na kordoncima crvenog ribiza, uz rezidbu u mirovanju, počevši od treće vegetacije, treba primjenjivati i redovitu ljetnu rezidbu kojom se održava uzgojni oblik i stvaraju rodni čvorovi. Ako voćke nisu dovoljno razvijene, ljetna se rezidba odgađa za sljedeću godinu. Svi se izbojci iz središnje osi krodonca u proljeće skraćuju do polovice. Kada iz njih izrastu mladice, u fazi kada imaju oko 8 dobro razvijenih listova skraćuju se na 5 listova. Zatim se obavlja redovito pinciranje izraslih mladica. U sljedećoj godini nakon berbe odstranjuju se svi izbojci koji su donijeli rod. a rodnom se čvoru ostavljaju samo umjereno bujnijednogodišnji izbojci, jači se odstranjuju. Nakon nekog vremena treba obnoviti rodni čvor. REZIDBA NA ROD Rezidba ribiza uzgojenog u obliku grma obuhvaća redovito odstranjivanje četverogodišnjih ili starijih grana u razdoblju mirovanja. Nakon berbe mogu se odstraniti i trogodišnje grane, što je bolje, jer mladi izbojci imaju više svietlosti i hraniva. Istodobno se mogu odstraniti i prekomjerne mladice koje ne trebaju za zamjenu izrođenih grana. Tada rezidba u mirovanju gotovo da i nije potrebna ili će ona biti minimalna. Važno je otvoriti sredinu grma kako bi u njegovu unutrašnjost prodrlo što više svjetla. Rezidba stablašice ne razlikuje se bitno od rezidbe grma,jedino se novi izbojci za obnovu krošnje uzgajaju iz osnove krošnje umjesto iz korijen ova vrata. Kod kordonaca crvenog ribiza obavlja se redovita rezidba u mirovanju i u vegetaciji kao što je to opisano za rezidbu na oblik. Postupno će doći do prevelikog razgranjavanja rodnih čvorova pa ih rezidbom u razdoblju mirovanja treba prorijediti kako bi se obnovili. 145

CIJEPLJE

[JE I REZIDBA

OGROZD zgojogrozda (crtež 39) zabilježen je tek u Il.stoljeću u Rusiji, a kasnije se širi u zapadnu Europu. U 16. se stoljeću uzgaja u mnogobrojnim samostanima, a u Sjevernu Ameriku dolazi tek u 17. stoljeću. Njegovo značajnije širenje počinje tek u 19. stoljeću kada nastaju mnogobrojne sorte. U Velikojje Britaniji uzgoj ogrozda u to vrijeme bio iznimno popularan te su postojali mnogi klubovi čiji su članovi priređivali natjecanja u veličini plodova koji su ponekad dosezali veličinu jajeta. Zbog mogućnosti da se od plodova napravi voćno vino, ogrozd se nazivao i "vinovom lozom sjeverne Europe". Samooplodan je pa je dovoljno imati samo jednu biljku na kojoj se može dobiti mnoštvo ukusnih plodova. a žalost, ogrozd stradava od američke pepelnice koja je unesena iz Sjedinjenih Američkih Država početkom prošlog stoljeća. Američke vrste i sorte dobivene od njih su otporne, no europske sorte stradavaju pa ih treba pravodobno zaštititi, a zražene mladice odstraniti čim se uoči pepaljasta prevlaka. Bolest napada i plodove koji se raspuknu i propadnu.

U

Crtež 39. - Rod~i izboj~k ogrozda s plodovima.

PODLOGE ZA OGROZD

PREPORUKE ZA REZIDBU

Jednako kao i ribizi i ogrozd se može cijepiti na zlatni ribiz ako se želi uzgojiti stabalce. Ipak, zbog boljeg rasta i rodnosti bolje ga je uzgajati u obliku grma na vlastitom korijenu.

Rezidba se ogrozda bitno ne razlikuje od rezidbe crnog ribiza, premda postoje neke posebnosti kojih se treba pridržavati. REZIDBA NA OBLIK

UZGOJNI

OBLICI ZA OGROZD

Ogrozd se može uzgajati u obliku grma na vlastitom korijenu kao i ribiz (crtež 38, str. 144), "te u obliku stabalca cijepljen na podlogu zlatnog ribiza. Tada ga je moguće oblikovati i u različite tipove kordonaca. Cijepljeni ogrozd treba privezati uz čvrst kolac kako ne bi došlo do lomljenja na cijepljenom mjestu.

RODNI IZBOJCI OGROZDA Ogrozd najviše rađa na dugim jednogodišnjim izbojcima koji izrastaju iz korijenova vrata ili se nalaze na dvogodišnjim i starijim granama. Rodne su i kraće šibe na višegodišnjim granama. Rodni su pupovi smješteni postrance na rodnom izbojku. 146

Za uzgoj u obliku grma prilikom sadnje treba skratiti sve izbojke na tri ili četiri pupa kako bi se potaknuo rast jakih mladica. Zbog jačeg rasta grm ogrozda može imati i do 9 osnovnih grana uz najmanje dva do tri jednogodišnja izbojka koji će poslužiti za zamjenu izrođenih četverogodišnjih grana. REZIDBA NA ROD Razgranjavanje ogrozdaje jače od razgranjavanja ribiza paje potrebno više pozornosti posvetiti rezidbi i pravodobnom uklanjanju izrođenih četverogodišnjih i petogodišnjih grana kako bi grm imao više svjetlosti. Ako je grm pregust, treba neke trogodišnje grane skratiti na niži jednogodišnji izbojak, bez obzira na smanjenje rodnosti.

BOROVNlCA

BOROVNICA P

ostoji više vrsta borovnica, a najvažnije su obična ili europska borovnica, pitoma ili američka borovnica i zečja borovnica. Obična borovnica raste u većem dijelu Europe u divljem stanju. Bilaje cijenjeno samoniklo voće koje se skupljalo i bilo hrana i izvor prihoda mnogim obiteljima. Pitoma ili američka borovnica podrijetlom je iz Sjeverne Amerike, a od nje potječe većina kulturnih sorata (slika 217). Redovito konzumiranje plodova borovnice snižava kolesterol u krvi i smanjuje rizik od tumora. Postoje i križanci sa zečjom borovnicom koji podnose veći pH i manjak vode u tlu. Plodovi su slabije kakvoće. Američka borovnica dobro raste i rađa samo na kiselu tlu koje ima pH vrijednost do 5. Ako takvo tlo nije u vrtu, sadnu jamu treba ispuniti gotovom mješavinom tla za azaleje i rododendrone koja će biljci omogućiti rast. Slika 217. - Plodovi američke borovnice. Grmove treba redovito zalijevati mekom vodom ili kišnicom kako bi se održala potrebna kiselost tla. Kako ptice obožavaju njihove plodove, treba ih u vrijeme dozrijevanja zaštititi mrežom. Premda su sorte borovnice samooplodne, bolji se prirod i kakvoća plodova dobije ako se posade dvije sorte koje istodobno cvatu.

PODLOGE ZA BOROVNICU Borovnica se razmnožava zrelim ili zelenim reznicama pa podloge nisu potrebne jer se uzgajana vlastitom korijenu. UZGOJNI OBLICI ZA BOROVNICU Borovnicese uzgajaju u obliku grma (slika 218) u kojemse redovito odstranjuju sve grane koje su starijeod četiri godine jer im opada rodnost. ROD I IZBOJCI BOROVNICE Borovnica stvara dvije vrste rodnih izbojaka. Glavnirodni izbojci su dulji jednogodišnji izbojci kojina vrhu nose rodne pupove. Rodni su pupovi

Slika 218. - Grm američke borovnice u početku vegetacije. 147

CIJEPLJEl\~E I REZIDBA VOĆAKA

Slika 219. - Cvat američke borovnice. cvatni i iz njih se razvija cvat s 5 - 8 zvonolikih cvietova (slika 219). Cvatni su pupovi znatno veći i imaju zaobljen vrh, za razliku od vegetativnih pupova. Rodni mogu biti i kraći jednogodišnji izbojci, ali su njihovi plodovi slabije kakvoće.

tri godine ne smije se ostaviti više od jednog ili dva grozda plodova kako bi što prije došle u puni rod. Rezidba mora biti umjerena kako bi se biljka što bolje razvila i pripremila za rod.

PREPORUKE

REZIDBA NA ROD

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK U prvih nekoliko godina nakon sadnje važno je uzgojiti čvrst i dobro razgranat grm čija sredina neće biti zagušena suvišnim mladicama. Rezidba se obavlja u proljeće prije kretanja vegetacije. Sve slabe izbojke treba odstraniti ili ih skratiti najedan dobro razvijen vegetativni pup kako bi se razvili u jake mladice koje će dati rod u sljedećoj godini. Na biljkama mlađim od 148

Rezidba na rod počinje u četvrtoj godini. Potrebno je odstraniti nekoliko najstarijih grana, posebice u središtu grma kako bi njegova unutrašnjost bila bolje osvijetljena. Također je potrebno odstraniti najslabije izbojke, ali se u tome ne smije pretjerati. Nakon osme godine grmovi slabije rode. Kada se to primijeti, potrebno je postupno obnoviti grm tako da se svake godine skrati nekoliko grana na 30 cm od razine tla.

CRNABAZGA

CRNABAZGA I

me roda Sambucus, kojemu pripada crna bazga, potječe od naziva harfe koja se u staroj Grčkoj radila od njezina drveta. U srednjem su je vijeku povezivali sa Sotonom pa nije bila baš popularna. Smatralo se da je i Isusov križ bio napravljen od njezina drveta. U posljednje je vrijeme znanost otkrila mnoga korisna svojstva bazginih plodova (slika 220), ali i drugih dijelova koja bi se možda mogla uporabiti u liječenju najopakijih bolesti današnjice kao što su tumori i AIDS. Plodovi se stavljaju u mnoge čajeve,kozmetičke pripravke, ali i prerađuju u vino i druge proizvode. Zeleni plodovi sadrže otrovni alkaloid sambunigrin pa treba paziti da se rabe samo potpuno zreli Slika 220. _ Plodovi crne bazge. plodovi kako ne bi došlo do trovanja. Bazgino se drvo odlikuje izuzetnom kakvoćom paje cijenjeno u drvodjeljstvu. Napadaje malo bolesti i štetočina i lako se uzgaja. Danas postoje rodne sorte s krupnim plodovima. Kod nekih cvjetovi postižu promjer veći od 20 cm. Djelomično su samooplodne paje potrebno uzgajati više sorata koje istodobno cvatu kako bi prirod bio dobar. Premda se bazga ne smatra vrijednom ukrasnom biljkom, postoje brojne ukrasne vrste bazge, pa čak i one patuljastog rasta i one s gotovo crnom bojom lišća. Korisna je za ptice pa se sve više sadi u . gradskim parkovima i vrtovima kako bi se održala raznolikost ptičjeg svijeta u gradovima.

PODLOGE ZA BAZGU Bazgase najčešće uzgaja na vlastitom korijenu. Samo za sorte koje nemaju čvrst i uspravanrast, kada se uzgajaju u obliku stabla, rabise sorta Prengarten kao podloga. Cijepi se na visinina kojoj se želi oblikovati krošnja. UZGOJNI OBLICI ZA BAZGU Bazgase može uzgajatiu obliku grma (slika 221) ilistabla.Za uzgoj u obliku grma treba

izbojkeprivezatiza kolac ili žicu razapetu između stupova.U suprotnome bi se pod teretom plodova savilido razine tla pa bi se plodovi uprljali, berba bibilaotežana, a biljke bi izgledaleneuredno. Za uzgoju obliku stabla krošnja se oblikuje na visini Slika 221. - Grm crne bazge u cvatnji. 149

CIJEPLJE

[JE I REZIDBA VOĆAKA

od 120 do 150 cm pa savijeni izbojci ne dođu do tla. Stablo daje veći prirod nego grm.

RODNI IZBOJCI BAZGE Bazga rađa na dugim jednogodišnjim izbojcima koji se nalaze na dvogodišnjim ili starijim granama (Slika 222). Rodni su pupovi mješoviti i smješteni postrance na središnjem i gornjem dijelu izbojka. Iz njih se razvijaju mladice duljine 15 - 20 cm koji na vrhu nose cvat (štitac) (slika 223). Dvogodišnje su grane 'također rodne, ali ne tako kao dugi jednogodišnji izbojci pa se rezidbom odstranjuju. Mogu se ostaviti samo ako nema dovoljno dugih jednogodišnjih izbojaka.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Za uzgoj u obliku grma treba u prvoj godini skratiti sadnicu na tri do četiri pupa kako bi se potaknuo rast jakih mladica koje već u drugoj godini mogu dati plod. Također će se potaknuti i rast novih mladica iz korijenova vrata koje će činiti osnovu grma (slika 224). Prvih nekoliko godina treba ograničiti broj novih mladica kako bi biljka ojačala, a kasnije ih se može ostaviti više, ovisno o kondiciji biljke i uvjetima uzgoja. Kada se bazga uzgaja u obliku stabla, u prvim je godinama važno oblikovati čvrsto i uspravno deblo visine 120 - 150 cm. Na biljci se ostavijedna jaka mladica koja se u proljeće sljedeće godine skrati na visinu debla, a ostale se pinciraju. Ako je voćka slabija, odabrani se izbojak skrati na onoj visini dokle je postigao odgovarajuću debljinu, a konačna se visina debla postiže u sljedećoj godini. Krošnju u potpuno razvijene biljke čini 10 - 15 dugih jednogodišnjih rodnih izbojaka koji se razvijaju iz 5 - 6 ravnomjerno raspoređenih kraćih rodnih čvorova.

Slika 223. - Cvat bazge.

REZIDBA NA ROD Rezidba na rod je jednostavna. Na grmu je potrebno u proljeće odstraniti sve izbojke koji su donijeli rod, a ostaviti dovoljno dugih jednogodišnjih izbojaka koji će donijeti rod. Rezidbom se u vegetaciji mogu prorijediti mladice koje rastu iz osnove grma kada narastu 15 - 20 cm kako bi biljka imala dovoljno svjetla. a stablu se obavlja istovjetan postupak u krošnji, a sve mladice koje rastu iz debla ili 150

Slika 224. - Crna baz ga u prvoj vegetaciji s bujnim mladicama koje rastu nakon jakog skraćivanja sadnice.

korijenova vrata odstranjuju se ljetnom rezidbom kada narastu 15 - 20 cm kako se uzgojni oblik ne bi uništio.

LIJESKA

LI]ESKA

L

ijeska (slika 225) je, prema pronađenim ostacima, postojala još prije 8000 do 5500 godina prije Krista. Rasprostranjenaje svedo 65 sjeverne zemljopisne širine, a najvišese lješnjaka proizvodi u Turskoj (oko 70 % ukupne svjetske proizvodnje). Lijeska je podrijetlom iz Male Azije gdje se nalaze vrsteiz kojih je nastala većina sorata. U istočnojse Aziji nalaze i druge vrste koje su sudjelovaleu stvaranju današnjih sorata. Lijeskaima odovojene muške i ženske C\jetovei oprašuje se vjetrom. Cvate rano, prije listanja. Temperatura zraka jako utječe na vrijeme cvatnje muških i ženskih cvjetova pa se često događa da ne cvatu istodobno. Većinasorata nije samooplodna pa treba imati barem dvije sorte čiji muški i ženski Slika 225. - Lješnjaci pred početak zriobe, c\jetovi istodobno cvatu kako bi se dobio dobar prirod. Cvjetovi su skupljeni u cvatovima, a do oplodnje dolazi nekoliko mjeseci nakon oprašivanja kad plodnica dozreo Plod, lješnjak, bogat je uljem, bjelančevinama i mineralima. Nezaobilazanje sastojak mnogih slastica i krema, a uporabljuje se i u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. o

PODLOGE ZA LIJESKU Lijeskase najčešće uzg~a kao grm na vlastitomkorijenu (slika 226). Toje njezin prirodni uzgojni oblik, pa ju je u obliku grma najlakšeuzgajati.Jedini je problem što tjera mnoštvokorijenovih izdanaka (slika 227) koji se morajuredovito odstranjivati. Ako se cijepi na medvjedu lijesku (slika 228) i uzgaja u obliku stabla,korijenovih izdanakaje manje. Ponekad i na ovojpodlozi nije moguće u potpunosti zaustavititjeranje korijenovih izdanaka. Lijeska je na ovojpodlozi 30 % bujnija nego kada se uzgajana vlastitom korijenu. Cijepljenje se obavljana visini na kojoj se želi oblikovati krošnja (obično 80 ili 100 cm).

Slika 226. - Grm lijeske. 151

CIJEPLJE!\1JE I REZIDBA VOĆAKA

UZGOJNI

OBLICI ZA LIJESKU

Za uzgoj na vlastitom korijenu najprihvatljiviji je uzgojni oblik grma s tri - četiri osnovne grane (slika 226). Grm se može oblikovati i od tri do četiri sadnice posađene u trokut ili četverokut na razmaku 40 - 50 cm, ili se može oblikovati iz samo jedne sadnice na kojoj se uzgoje još dvije do tri grane iz korijenovih izdanaka. Za lijeskuje pogodna i grmolika vaza s niskim deblom (do 30 cm) i tri osnovne grane. Lijeska cijepljena na medvjedoj lijeski može se oblikovati u vazu s tri - četiri osnovne grane na povišenu deblu (80 - 100 cm).

RODNI IZBOJCI LIJESKE

Slika 227. - Korijenovi izdanci lijeske.

Slika 228. - Plodovi medvjeđe lijeske u rastu. 152

Ženski i muški cvjetovi lijeske smješteni su postrance najednogodišnjim izbojcima. Cvjetovi su skupljeni u cvatovima. Ženski su cvatovi (slika 229) smješteni pri vrhu i u središnjem dijelu jednogodišnjih izbojaka, mada ima sorata u kojih se ženski cvatovi nalaze u donjem dijelu izbojka, a mogu biti i na osnovi stapke muških cvatova (slika 230). Muški cvatovi (rese) (slika 231) nalaze se na istim izbojcima kao i ženski cvatovi ijavljaju se najčešće u skupinama od dvije ili tri rese, premda ih u nekih sora ta može biti i više.

Slika 229. - Ženski cvat lijeske s vidljivim njuškama tučka prilagođenim za oprašivanje uz pomoć vjetra,

LIJESKA

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK

Slika 230. - Ženski cvat lijeske u osnovi stapke muških cvatova (resa).

Za uzgoj u obliku grma sadnicu treba u proljeće nakon sadnje skratiti na tri - četiri pupa da biljka ojača i da se potakne razvoj korijen ovih izdanaka koji će se uporabiti za oblikovanje još dvije ili tri osnovne grane koje nedostaju. U sljedeće dvije godine izjednog korijen ovog izdanka uzgoji se još jedna osnovna grana, a ostali se izdanci odstranjuju čim narastu 15 - 20 cm. Ako je porast biljaka jak, mogu se ostaviti dva korijenova izdanka da se oblikovanje grma prije dovrši. Sve mladice koje rastu okomito i one koje rastu prema unutrašnjosti grma treba odstraniti kada narastu 10 - 15 cm kako bi se spriječilo zasjenjivanje. Razgranjenja treba oblikovati po načelu "riblje kosti". Važno je pravodobno izolirati vrhove grana kako bi se osnovne grane lijepo razgranale. Oblikovanje vaze, bez obzira na to radi li se o grmolikoj vazi na vlastitom korijenu ili vazi uzgojenoj na medvjedaj lijesci oblikuje se kao što je opisano u općem dijelu knjige. REZIDBA NA ROD

Slika 231. - Muški cvatovi lijeske (rese).

Broj ženskih cvatova ovisi o duljini jednogodišnjih izbojaka. Jednogodišnji izbojci kraći od 15 cm imaju slabu rodnost jer se na njima stvara više muških cvatova.

Rezidba na rod treba biti minimalna. Odstranjuju se samo korijenovi izdanci čim se pojave. Lijeska često stvara bujne izbojke koji rastu okomito iz adventivnih pupova duž osnovnih grana. Najčešće imaju samo muške cvatove, zasjenjuju krošnju i troše velike količine hraniva. Stoga se zalamaju sredinom ljeta kako bi im se zaustavio vegetativni rast, aasimilati koje stvara njihovo lišće preusmjerili u druge umjereno bujne izbojke koji, osim muških, nose i ženske cvatove. Zalomljeni se izbojci rezidbom u mirovanju uklanjaju ili skraćuju na dva ili tri pupa, ako treba zamijeniti izrođenu granu. Kako lijeska voli puno svjetla, rezidbom treba osigurati što bolju osvijetljenost lisne površine. akon 15 - 20 godina lijesku treba obnoviti skraćivanjem osnovnih grana za dvije trećine. Zatim je treba dobro pognojiti i redovito odstranjivati korijenove izdanke. Dvije - tri godine nakon pomlađivanja prorjeđuju se suvišni izbojci i grane kako bi se obnovila rodna površina. 153

CIJEPLJE !JE I REZIDBA VOĆAKA

ORAH D

omovinaje oraha (slika 232) središnja i zapadna Azija, odnosno područje današnjeg Irana (Perzije). Otuda potječe naziv perzijski orah. Pronađeni su fosilni ostaci listova i plodova koji potječu iz doba krede i tercijara na temelju kojih se može zaključiti da je orah prije ledenog doba rastao na područjima koja se nalaze sjevernije od njegove današnje granice uzgoja. U Europi ne prelazi granicu od 52° sjeverne zemljopisne širine. Iz svoje pradomovine orah je prvo došao u staru Grčku, a zatim ga rimske legije šire dalje u svojim mnogobrojnim osvajanjima. U Slika 232. - Plodovi oraha u rastu. rimsko doba bio je posvećen boguJupiteru, a pridavali su mu obilježja lijeka za bolesti glave, vjerojatno zbog 'nabora jezgre koji su slični naborima mozga. ~egovi su plodovi bili nezaobilazna pratnja vojske na dugim osvajanjima zbog lakog čuvanja i visoke hranjive i energetske vrijednosti. Plod je cijenjen zbog velike količine ulja koje se nekada rabilo za tamnjenje kose, ali i drugih sastojaka. U antičko su ga doba davali iznemoglima i slabima, a bio je posluživan kao poslastica. Ima veću količinu bjelančevina koje mogu dobrim dijelom zamijeniti bjelančevine životinjskog podrijetla. Lišće i zeleni omotač plodova rabili su se za dobivanje smeđe boje, a drvo ima veliku uporabnu vrijednost. Cijenjeno je za izradu finih komada namještaja i u industriji oružja gdje je zbog tvrdoće i lijepe teksture nezaobilazno za izradu kundaka pušaka. Drvo s puno izobličenja koja mu daju prošaranost postiže veliku cijenu. Otuda izreka "Kada djedovi sade orahe, unuci slave!" Zbog postizanja izobličenja godova stabla oraha su se u prošlosti čak i tukla. Premda je većina sorata samooplodna, dobro je posaditi barem dvije sorte koje će se međusobno oploditi jer u većine muški i ženski cvatovi ne cvatu istodobno.

PODLOGE ZA ORAH Orah se cijepi na sjemenjak običnog oraha na kojem postiže jak vegetativni rast i daje drvo dobre kakvoće. U Sjedinjenim Američkim Državama često se rabi i crni orah, ali neke sorte nisu dovoljno podudarne s tom podlogom. Stabla cijepljena na crnom orahu imaju 50 % manju bujnost i ranije rađaju, ali i kraće žive. Nakon dvadesetak ili više godina može doći do loma na cijepljenom mjestu zbog kasne nepodudarnosti crnog i običnog oraha (remanencije). Cijepljenje je manje uspješno zbog velike količine tanina u njegovu tkivu koji 154

ometa pravilno srašćivanje podloge i plemke. U korijenovu vratu ima manje tanina pa se na tome mjestu i obavlja cijepljenje, najčešće na engleski spoj. akon cijepljenja cijepovi se drže u toplim prostorijama u sanducima s vlažnom piljevinom kako bi dobro kalusirali. Potom se sade na otvoreno polje.

UZGOJNI OBLICI ZA ORAH Orah se najčešće uzgaja u obliku popravljene piramide ili vaze. Visina stabla ne bi smjela prelaziti 100 - 150 cmjer stabla s višim deblom kasnije ulaze u rod. No, ako se orah uzgaja i

ORAH

zbogdrva, onda deblo treba bitiviše kako bi se zadovoljili standardi za drvnu industriju.

RODNI IZBOJCI ORAHA Orah, kao i lijeska, ima odvojene ženske (slika 233) i muške cvietove. Ženski se c\jetovi razvijaju na vrhu mladice koja izrasta iz mješovitoga pupa na vrhu jednogodišnjeg izbojka (slika 234), dok su muški cvjetovi skupljeni u cvat (resa) (slika 235) koji raste iz postranih

pupova koji se nalaze ispod najvišeg pupa. Pupovi iz kojih će se razviti muški cvatovi razlikuju se po mnogobrojnim ljuskicama koje su vidljive golim okom (slika 236).

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Planira li se na okućnici posaditi stablo oraha, mora mu se osigurati dovoljno mjesta jer odraslo stablo zahtijeva puno prostora. Početni rast

nadzemnog dijela u prvim je godinama slab jer se jako razvija korijenov sustav. Kada korijen ojača, orah počinje jače rasti. Nerijetko pojedini izbojci dosegnu i dva metra u jednoj vegetaciji. Rezidbu oraha bolje je obaviti u početku vegetacije osljepljivanjem pupova. Jednogodišnji izbojci imaju šuplju srčiku i teško zacjeljuju pa je poželjno izbjegavati rezidbu prije kretanja vegetacije. Izuzetak je skraćivanje sadnice na visinu debla prije prve vegetacije.

Slika 233. - Ženski cvjetovi oraha na vrhu mladice. 155


Slika 234. - Rodni izbojak oraha s mješovitim rodnim pupom na vrhu i pupovima s ljuskastom površinom ispod njega iz kojih će se razviti muški cvatovi (rese).

Neke sorte (Franquette) imaju oštrije kutove grananja pa im se mladice moraju poviti kako bi krošnja bila otvorenija. REZIDBA NA ROD Rezidba na rod obuhvaća odstranjivanje grana koje ometaju prodor svjetlosti u

Slika 235. - Muški cvatovi oraha (rese). 156

unutrašnjost krošnje. Rezidba debljih grana obavlja se dok ne počne kolanje sokova. U suprotnome iz rane curi biljni sok pa teško zacjeljuje i napadaje trulež. Sve se rane moraju premazati voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana.

Slika 236. - Pupovi oraha s ljuskastom površinom iz kojih će se razviti rese.

BADEM

BADEM S

matra se da badem (slika 237) potječe iz područja središnje Azije i Male Azije. Postoje dokazi o njegovu uzgoju u zapadnoj Azijii Grčkoj prije više od 4000 godina. Iz Grčke se širi u druga područja, obično u pratnji masline i smokve. Većina je sorata stranooplodna pa trebaju oprašivače. Postoje ineke samooplodne sorte, ali i one bolje rode ako imaju oprašivače. Cvate rano pa, na žalost, strada od proljetnih mrazova. Zbog togaje uzgoj badema ograničen na područja s blagom klimom. Otporan je na sušu, stoga nosi naziv "kralj sušnih predjela". Plod je cijenjena sirovina u industriji slatkiša, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.

PODLOGE ZA BADEM Od generativnih se podloga rabe sjemenjaci gorkogi običnog badema. Gorki badem podnosi sušu i veliku količinu fiziološki aktivnog vapna u tlu pa je pogodan za tla kakva prevladavaju u našem priobalju. Teško podnosi presađivanje pa se podloga sije na stalno mjesto kako se ne bi trebao presađivati. Gorki badem je otporniji na napad žilogriza od slatkog badema. Od vegetativnih podloga pogodan je križanac badema i breskve GF 677 koji podnosi veću količinu fiziološki aktivnog vapna u tlu. Na težimje tlima pogodna Marianna 2624 koja je otporna na nematode i rak korijena, ali, na žalost, sve sorte s njome nemaju dobru podudarnost.

Slika 237. - Plodovi badema u rastu.

razliku od breskve i nektarine, badem dobro rađa na svibanjskim kiticama koje, uz duge rodne šibe, čine osnovu njegove rodnosti. Kratke rodne šibe imaju samo jedan vegetativni pup na vrhu, a ostali su pupovi cvjetni pa se zbog nepovoljnog odnosa list - plod odstranjuju rezidbom.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Pravodobnim pinciranjem i povijanjem mladica uz uobičajenu izolaciju vrhova izbjeći će se rezidba u razdoblju mirovanja. Badem teže podnosi rezidbu, posebice ako se uzgaja u manje povoljnim uvjetima. Tada se javlja smolotočina.

UZGOJNI OBLICI ZA BADEM REZIDBA NA ROD Za badem su pogodni uzgojni oblici obične i popravljene piramide te vaze. RODNI IZBOJCI BADEMA Rodni su izbojci badema istovjetni rodnim izbojcima breskve: svibanjske kitice, kratke rodne šibe i duge mješovite rodne šibe. Za

Rezidba na rod obuhvaća prorjeđivanje suvišnih izbojaka i onih koji zasjenjuju krošnju. Rezidba debljih grana stvara rane koje teško zacjeljuju i pogoduju pojavi smolotočine. Odstranjuje li se deblja grana, ranu treba obvezno premazati voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana. 157

CijEPLJENJE

I REZIDBA VOĆAKA

AGRUMI A

grumi su naziv dobili prema latinskoj riječi acrum što znači oštro ili ljuto. Za razliku od većine drugih voćaka koje su listopadne, agrumi su zimzelene voćke. Trolisna naranča (slika 238) koja se rabi kao podloga je listopadna. Agrumi najbolje uspijevaju u suptropskim područjima između 20 i 400 sjeverne i južne zemljopisne širine koja se i nazivaju "pojas agruma". U Hrvatskoj mandarinka unshiu (slika 239) cijepljena na trolisnoj naranči uspješno se uzgaja u području doline rijeke Neretve. Odatle se izvozi u susjedne zemlje. Druge se vrste agruma zbog velike osjetljivosti na hladnoću mogu uzgojiti u loncu pa hladan dio godine provedu u zaštićenom prostoru. Takve su vrste, primjerice, kumkvat (slika 240) koji ima sitan plod koji se jede zajedno s korom. Agrumi potječu iz Kine ijugoistočne Azije od kuda su se širili prema Indiji, Arabiji i sredozemnim područjima. U Sredozemlje među prvima stiže četrun koji opisuje Teofrast u staroj Grčkoj. Stari ga Rimljani poznaju pod nazivom malum citreum. U 10. stoljeću Arapi donose limun i gorku naranču, a tek u 16. stoljeću preko

Slika 238. - Plodovi trolisne naranče u zriobi.

Slika 239. - Plod mandarinke unshiu.

Slika 240. - Plodovi kumkvata. 158

Slika 241. - Plod naranče.

AGRUMI

portugalskih pomoraca Europljani se upoznaju sa slatkom narančom (slika 241) izjužne Kine. Kolumbo i drugi pomorci donose agrume na područje Kube ijužne Amerike. Najkasnije od svih vrsta došla je mandarinka i to tek u 19. stoljeću. Agrume su uzgajali u Francuskoj i Engleskoj plemići u grijanim staklenicima izgrađenim posebno za ove voćke (tzv. oranžerijama). Toje bilo pitanje prestiža. Osvježavajući okus, obilje vitamina i eterično ulje ugodna mirisa čine ih privlaćnima i traženima, a svojim lijepim izgledom krase vrt ili kuću (slika 242). Agrumi su uglavnom samooplodni pa dobro zameću plodove i kada se posadi samo jedno stablo, premda postoje i stranoplodne sorte. Mandarinka unshiu ima sterilan polen i zameće plodove bez oplodnje. Slika 242. - Stablo mandarinke unshiu u vrijeme zriobe plodova.

PODLOGE ZA AGRUME Trolisna naranča dobra je generativna

podloga kada se agrumi uzgajaju u hladnijim područjima jer podnose za stupanj ili dva nižu temperaturu zraka, nego kada se uzgajaju na drugim podlogama. Zbog toga je trolisna naranča u Hrvatskoj još uvijekjedina podloga za uzgojna otvorenome. Ima manju bujnost u odnosu na ostale podloge pa se često može vidjetidaje plemka tanja od podloge (slika 243). Na žalost, trolisna naranča osjetljivaje na zaslanjenost tla i višak fiziološki aktivnog vapna. Cijepe li se agrumi na gorku naranču, plodovi imajuviše šećera i bolji okus u odnosu na druge podloge. Također, ova podloga podnosi veću količinu fiziološki aktivnog vapna od trolisne naranče, a dobro uspijeva i na težim tlima. No, osjetljivaje na neke virusne i druge bolesti te je slabijeotporna na hladnoću.

Slika 243. - Nesrazmjer u rastu podloge (trolisna naranča) i plemke (mandarinka unshiu).

RODNI IZBOjCI AGRUMA UZGOjNI OBLICI ZA AGRU ME Za uzgoj agruma pogodnaje vaza ili popravljena piramida. Drugi uzgojni oblici nisu rašireni.

Postoji više vrsta rodnih izbojaka agruma, ali za rodnost su najznačajniji izbojci koji zameću cvjetni pup na vrhu (slika 244) i oni koji zameću cvjetne pupove postrance (slika 245), a imali su 159

CIJEPLJE !JE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 244. - Kratki rodni izbojak mandarinke unshiu koji na vrhu nosi plod.

dva razdoblja rasta u prethodnoj godini (proljetni i ljetni). Nerodni se izbojci prepoznaju po trokutastom presjeku.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Svakajača rezidba odgađa ulazak u rod. Boljeje povijati mladice i izolacijom vrhova usmjeravati snagu rasta u one dijelove krošnje koji su potrebni. Skraćivanjem izbojaka u proljeće prije nego počne vegetativni rast potiče se razgranjavanje. Sadnice se skraćuju prije početka vegetativnog rasta na visinu od šezdesetak cm za uzgoj u loncu ili 1-1,5 metar za uzgoj na otvorenome kako bi se potaknuo razvoj mladica iz kojih će se oblikovati osnovne grane. Sve mladice koje su potjerale iz podloge treba odstraniti što prije. Drugese suvišne mladice pinciraju. REZIDBA NA ROD Rezidba u ovom razdoblju mora osigurati osvijetljenost svih dijelova krošnje. Važno je u početku vegetacije skratiti predugačke prošlogodišnje izbojke kako se pod teretom plodova ne bi savili i z.asjenili niže dijelove krošnje. Dugački izbojci koji rastu na nižim dijelovima krošnje pod

Slika 245. - Dugi rodni izbojak mandarinke unshiu s plodovima smještenim postrance. 160

AGRU MI

teretom plodova poviju se do tla pa uzrokuju zasjenjivanje, plodovi se prljaju te se lako šire mnogi uzročnici bolesti (slika 246). Iz skraćen og seizbojka razvije nekoliko mladica (slika 247) pa u sljedećoj godini ima više plodova. Sve

mladice koje potjeraju iz podloge treba što prije odstraniti (slika 248). Rezidba ne smije biti pretjerana. U jednoj se godini ne bi smjelo odstraniti više od 15 % izbojaka.

Slika 246. - Plodovi mandarinke unshiu zaprljani zemljom zbog neskraćenih dugih rodnih izbojaka koji su se pod težinom plodova povili do samog tla.

Slika 248. - Pojava mladica iz podloge koje treba redovito odstranjivati.

Slika 247. - Razvoj novih rodnih mladica nakon prikraćivanja dugih izbojaka. 161


AKTINIDIJA (KIVI) A

ktinidija (slika 249) je uJapanu i Kini dugo vr~mena bila poznata, a tek se početkom 20. stoljeća počinje uzgajati na Novom Zelandu gdje su uzgajivači bili prisiljeni tražiti novu kulturu za tržište prezasićeno rajčicama. Biljke iz ovog roda potječu izjugozapadne Azije i to od otoka Jave na jugu pa do otoka Sahalina na sjeveru. Pojedine vrste nalazimo i na Himalaji sve do visine oko 2000 m. Stara kineska legenda kaže daje kineski mandarin Yangjednoga dana otišao bogu Tau moliti za ozdravljenje zaručnice. Tao mu je rekao neka na rubu šume potraži biljku s ružnim dlakavim plodovima (slika 250), ali ukusnim mesom i neka njome liječi zaručnicu. Kada je mandarin oguli o nekoliko plodova i dao ih svojoj zaručnici, ona nije samo ozdravila nego i postala još ljepšom. Od ove legende potječe kineski naziv aktinidije (Yang - Tao) , a spominje ga ijedna kineska enciklopedija iz 6. stoljeća prije Krista. U kineskoj mitologiji aktinidiju zovu voćem ljubavi i vjećne mladosti. Sadrži više vitamina C nego agrumi. Aktinidija je dvodomna biljka pa postoje muške biljke čiji cvjetovi imaju zakržljali tučak, a dobro razvijene prašnike. Nasuprot njima, cvietovi ženskih biljaka (slika 251) imaju dobro razvijen tučak, a zakržljale prašnike. Želimo li brati plodove, uz 5 - 6 "ženskih" biljaka treba posaditi ijednu "mušku" biljku, čiji će cvjetovi dati polen za oplodnju. Danas su oplemenjivači razvili i neke samooplodne sorte, ali se one još nisu raširile. Aktinidija je listopadna voćka koja u razdoblju zimskog mirovanja izdrži hladnoću i od _15 C, ali za razvoj plodova treba dosta topline pa dobro uspijeva u jadranskome području. No, može se uzgajati i u kontinentalnome području, ali se mora posaditi uza zid kuće koji će ga štititi od hladnih sjevernih \jetrova i istodobno biti "akumulator" topline za dozrijevanje plodova.

Slika 249. - Plod aktinidije.

Slika 250. - Plodovi aktinidije u rastu.

0

162

Slika 251. - Funkcionalno ženski cvijet aktinidije sa zakržljalim prašnicima i dobro razvijenim tučkom u sredini.

AKTINIDIJA (KJVI)

PODLOGE ZA AKTI

IDIJU

RODNI IZBOJCI AKTINIDIJE

Aktinidija se najčešće razmnožava zrelim ili zelenim reznicama. Rijetko se cijepi na sjemenjake nekih sorata (npr. one dobivene od sorteBruno) okulacijom na spavajući pup. Žele lise uzgojiti sadnice aktinidije cijepljenjem, podloga mora biti stara dvije godine a, cijepljeno mjesto mora biti što bliže razini tla.

Aktinidija rodi na mladicama koje se razvijaju iz mješovitih pupova smještenih postrance na jednogodišnjim izbojcima (slika 252). Samo su prvih 7 - 8 pupova, računajući od osnove izbojka, mješoviti pupovi, a ostali su vegetativni pupovi iz kojih rastu mladice koje ne nose cvjetove.

UZGOJ

PREPORUKE

I OBLICI ZAAKTINIDIJU

Aktinidijaje penjačica i mora se obvezno uzgajatina čvrstoj armaturi od stupova i žice. U uporabije više različitih sustava uzgoja, a dobrim sepokazala dvojna pergola u obliku slova ''T'' i krovna pergola. Ti su uzgojni oblici prihvatljivi i za okućnice jer se lako uklope u svaki vrt ili se od njih može izraditi prikladan tunel. Aktinidija se može uzgojiti i u obliku špalira (crtež 40) s dvije ilitri etaže na žicama razmaknutim 40 - 60 cm jedna od druge. Postoji više vrsta špalira, od onih kojiimaju samo jedno glavno deblo do onih gdje svakaetaža ima svoje deblo koje izrasta iz zajedničke osnove smješetene u razini tla.

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK U prvim je godinama važno dobiti čvrstu osnovu biljke koja će moći nositi plodove. To je posebice važno za pergole. Zbog togaje važno uzgojiti čvrsto uspravno deblo koje se na odgovarajućoj visini (obično oko 180 - 200 cm) razgranjava. Potrebnu je visinu teško postići u jednoj vegetaciji. Potrebno je i nekoliko godina da biljka dovoljno naraste. a početku prve vegetacije sadnica se skrati na dva ili tri pupa te se odabere jedna jaka mladica uspravna rasta, a sve se ostale pinciraju. Kada biljka dostigne visinu ararnature, oblikuju se razgranjenja tako da se

a)

b)

c)

d)

Crtež 40. - Oblikovanje špalira s tri etaže a) skraćivanje izbojaka prije početka druge vegetacije, b) oblikovanje etaža, c) izgled biljke nakon rezidbe u razdoblju mirovanja, d) oblikovan špalir s naznačen im rodnim izbojcima). 163


Slika 252. - Mješoviti rodni pupovi na izbojku aktinidije.

odaberu mladice na odgovarajućim mjestima, ovisno o uzgojnom obliku. Na razgranjenjima se dalje uzgajaju nova razgranjenja po načelu "riblje ~~sti", a odstranjuju se mladice koje rastu okomito prema gore ili prema dolje. Ostavljaju se samo one koje su usmjerene lijevo i desno postrance od glavne grane. REZIDBA NA ROD Aktinidija počinje rađati u trećoj ili četvrtoj godini nakon sadnje. Mladice na razgranjenjima koje će dati rod u sljedećoj godini skrate se krajem lipnja i početkom srpnja najedan metar. Tako se zaustavlja vegetativni rast i bolje se zameću rodni pupovi smješteni pri osnovi mladica. U proljeće prije kretanja vegetacije jednogodišnji se izbojci ponovo skrate na 8-10 ]64

dobro razvijenih pupova. Kada se iz ovih pupova razviju rodne mladice, ponovo se krajem lipnja i početkom srpnja skrate na 8-10 listova, računajući od zadnjeg zametnutog ploda. Postupak se ponavlja na rodnom čvoru i u sljedeće dvije - tri godine ili dok ne dođe do smanjenja rodnosti. Tada treba iz adventivnih pupova uzgojiti novu mladicu za zamjenu rodnog čvora. Rezidba muških biljakaje drukčija. akon cvatnje odstranjuju se sve mladice na kojima su se nalazili cvjetovi. Time se potiče rast mnoštva novih mladica koje će u sljedećoj vegetaciji dati cvjetove. One se u srpnju skraćuju na 50 cm, a zatim ponovo u kolovozu na 80 cm od mjesta izrastanja. Rezidba muških biljaka u razdoblju mirovanja nije potrebna.

ŠIPAK (NAR)

v

SIPAK (NAR) v

S

ipak (slika 253) potječe izjugozapadne Azije, točnije Irana gdje je autohtona biljka. Bio je poznat davno prije Krista. Iz svojese pradomovine trgovačkim putevima proširio po južnom Sredozemlju, a zatim po ostalim zemljama. Poznat je bio čak i u krajevima gdje nije bilo prirodnih uvjeta za njegov uzgoj jer se plodovi mogu čuvati a da ne izgube previše na kakvoći. Stari su ga Rimljani donijeli iz Punske zemlje (Kartage) odakle mu i naziv Malum punicum koji se i danas zadržao u latinskom imenu roda (Punica). Arapi ga prenose u Španjolsku, Slika 253. - Plodovi šipka. odnosno u područje Granade. Antičkimje putevima vjerojatno donesen i u naše krajeve tako da ga se u divljem stanju može naći gotovo posvuda u područjima sredozemne klime. Plod sadrži mnoge korisne tvari i ima osviežavajući okus. Uz ukusne plodove i drugi dijelovi biljke imaju veliku vrijednost. Kora sadrži alkaloid peletijerin koji je osnovni sastojak mnogih lijekova protiv crijevnih parazita. Kora plodova se zbog velikog sadržaja tanina rabila za štavljenje kože, a cvjetovi su služili za izradu tinte crvene boje. Uz uporabnu vrijednost, ova voćka ima i ukrasnu vrijednost pa će uljepšati svaki vrt ako ima uvjeta za njezin uzgoj. Dovoljno je posaditi samo jednu sadnicu jer je šipak samooplodan, premda bolje rađa ako se posadi više sorata koje istodobno cvatu.

PODLOGE ZA ŠIPAK Šipak se lako razmnožava zrelim reznicama i uzgajana vlastitom korijenu pa podloge nisu poznate. UZGOJ

I OBLICI ZA ŠIPAK

Postoji više uzgojnih oblika, no najpogodnija je grmolika vaza s niskim deblom visine 20 - 30 cm koja ima četiri do 5 ravnomjerno raspoređenih osnovnih grana. Po želji deblo može biti i nešto više. Može se uzgajati i u obliku grma (slika 254).

Slika 254. - Grmoliki uzgoj šipka. 165


Slika 255. - Rodna mladica šipka s cvjetovima na vrhu.

RODNI IZBOJCI ŠIPKA Šipak rađa na vrhu kratkih mladica (slika 255). Cvjetovi mogu biti pojedinačni ili u skupinama od dva ili tri.

PREPORUKE

inače krošnja brzo postaje pregusta i smanjuje se rodnost. U toplim južnim područjima namjerno se ostavljaju gušće krošnje kako bi se smanjila pojava ožeglina na plodovima (slika 256).

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK U prvih nekoliko godina nakon sadnje treba oblikovati čvrstu krošnju s dovoljno širokim kutovima grananja osnovnih grana kako bi bila dobro osvijetljena. Sekundarne grane trebaju počinjati na 60 cm počevši od mjesta izrastanja osnovne grane. Sekundarne grane moraju biti raspoređene po načelu "riblje kosti". REZIDBA NA ROD Rezidbom se uklanjaju stare izrođene grane te se zamjenjuju novima. Važno je odstraniti vodopije kao i sve mladice koje rastu prema unutrašnjosti krošnje kako bi se spriječilo zasjenivanje. To se mora obavljati od sadnje jer 166

Slika 256. - Uzgoj šipka u obliku stabla s gušćom krošnjom koja štiti plodove od sunca.

SMOKVA

SMOKVA S

mokva (slika 257) je jedna od najstarijih voćaka. Prema najnovijim fosilnim dokazima, smokva je bila jedna od prvih uzgojenih biljaka i uzgajala se još prije 11400- 11200 godina, što je 1000 godina ranije od prvih žitarica. Domovinajojje područje Sirije i Irana, odakle se širila u ostale zemlje. U Starom Egiptu postoje mnogi spomenici koji svjedoče o njezinu uzgoju i uporabi. U naše je krajeve prvo došla feničkim trgovačkim putevima prije otprilike 3000 godina, a zatim je šire stari Grci i Rimljani. U mitologiji ovih naroda smokva ima veliko značenje. Oduvijek su je povezivali s muškošću, snagom i plodonošću. Bilaje posvećena bogu Dioniziju. Prema drugoj Slika 257. - Plodovi smokve. starogrčkoj legendi, božica Demetraje, u znak zahvalnosti što su je primili u svoju kuću, smrtnicima darovala smokvu. Postoji i druga priča iz starogrčke mitologije prema kojoj je Gea svoga sina Sykeusa pretvorila u smokvino stablo kako bi ga spasila od Zeusova bijesa. Grad Sykea na Sicilijije vjerojatno prema tom događaju i dobio svoje ime. Drugi su je narodi oduvijek smatrali simbolom plodnosti i znakom svjetlosti. Vjerovali su da posjeduje unutarnju snagu kojom može pročistiti i prosvijetliti sve što je dotakne. ~ezini listovi sadrže alkaloid psomlen i bergapten koji su osnovni sastojci za izradu lijekova protiv kožnih bolesti. Plod sadrži mnoge vrijedne sastojke i bio jevisokoenergetska hrana sportaša koji su se natjecali na Olimpijskim igrama u staroj Grčkoj. Oduvijek se rabio i za liječenje bolesti želuca, slabokrvnosti, reguliranje probave i oporavak organizma nakon bolesti ili kirurških zahvata. Odlikuje se velikim sadržajem vitamina iz B skupine i minerala. Osušen plod sličan je po sastavu pšeničnom kruhu pa je smokva, uz maslinu, od davnina bila hraniteljica naroda koji su živjeli na područjima njezina uzgoja. Prerađuje se u mnoge prerađevine i stavlja u kolače i druge slastice. Smokva ima i veliku ukrasnu vrijednost. Premda uspijeva i rađa u mediteranskom području, ponegdje može preživjeti i u kontinentalnom području jer je listopadna biljka čija starija stabla mogu u vrijeme zimskog mirovanja podnijeti i hladnoću od -15 C. Da bi se smanjila opasnost od smrzavanja, mora se posaditi uza zid koji će je zašitititi od hladnih sjevernih vjetrova. U toplijim godinama i u kontinentalnoj klimi može donijeti pokoji zreli plod, premda se on po kakvoći ne može mjeriti s onima koji su uzgojeni u obalnom području. Ako i dođe do pozebe nadzemnog dijela, smokva se lako obnavlja izdancima koji izrastaju iz debla i korijenova vrata. 0

167


PODLOGE

ZA SMOKVU

Smokva se lako razmnožava iz zrelih reznica i uzgaja na vlastitom korijenu pa podloge ne postoje.

UZGOJNI

OBLICI ZA SMOKVU

U mediteranskom je dijelu smokvu najbolje uzgajati u obliku popravljene vaze s deblom visine 60 - 80 cm jer traži puno svjetlosti, a vaza omogućuje dobru osvijetljenost svih dijelova krošnje.

RODNI IZBOJCI SMOKVE

168

njih bez oplodnje zameću plodovi koji dozrijevaju ranije pa se tako s istog stabla plodovi beru dva puta godišnje, po čemu su ove sorte i dobile ime.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Smokvaje osjetljiva na rezidbu i rane na debljim granama teško zacjeljuju. Zbog toga se samo skraćuju sadnice (i to akoje nužno), a potrebna se razgranjenja dobiju tako što se ostave samo oni pupovi iz kojih se žele dobiti mladice, a ostale se oslijepi. U svibnju treba obaviti i rezidbu u vegetaciji kojom se odstranjuju nepotrebne mladice koje rastu prema unutrašnjosti krošnje i vodopije koje narušavaju uzgojni oblik i zasjenjuju krošnju.

Cvietovi smokve zatvoreni su u posebnim cvatištima koja se nazivaju sikoniji. Postoje dvije vrste cvatova: proljetni i ljetni. Obje vrste cvatova pitome smokve nemaju muške cvjetove dok ih ima u cvatovima divlje smokve. Proljetni se cvatovi nalaze na gornjim dijelovima jednogodišnjih izbojaka (slika 258). U sorata jednorotki proljetni cvjetovi otpadnu, a plodovi se zameću iz ljetnih cvatova koji se nalaze u pazušcima listova na mladicama (slika 259). Ljetni cvatovi u nekih sorata moraju biti oplođeni polenom divlje smokve da bi se iz njih razvio plod. Polen iz muških cvjetova divlje smokve prenosi osica Blastophaga grossorum koja živi samo u cvatovima divlje smokve. Proljetni cvatovi sorata dvorotki ne otpadaju, nego se iz

Rezidba je u razdoblju rodnosti neznatna. Bolje je ljetnom rezidbom odstraniti nepotrebne mladice nego kasnije uklanjati deblje grane koje ostavljaju velike rane. Redovita je rezidba pogodnija za sorte dvorotke, ali, na žalost, postoje velike razlike među sortama. Rezidbu teško podnosi sorta Zimica, a sorta Bružetka teže podnosi odstranjivanje debljih granajerjoj rane iznimno sporo zacjeljuju. Za dobar prirod, rezidbom, ali i drugim mjerama treba postići duljinu jednogodišnjih izbojaka od barem dvadesetak cm.

Slika 258. - Proljetni cvat smokve na jednogodišnjem izbojku.

Slika 259. - Ljetni plod smokve u pazušcu lista mladice.

REZIDBA NA ROD

KAKI

KAKI aki (slika 260) potječe iz Kine. Plodovi mu ostaju na stablu i kad otpadne lišće. U Europu je došao krajem 19. stoljeća. U posljednje vrijeme kakiju raste popularnost zbog kakvoće plodova novostvorenih sorata i činjenice da ga rijetko napadaju bolesti i štetočine. Manji broj sorata ima plodove jestive odmah nakon berbe, a većini plodovi moraju odstajati da bi omekšali i izgubili trpkoću. Kaki ima odvojene muške i ženske cvjetove koji mogu biti na istom stablu ili pak odvojeno. Ako se uzgaja iz sjemena, najčešće ima samo muške cvjetove pa, na žalost, ne može donijeti rod. Stoga treba uzgajati samo provjerene sorte. Postoje sorte koje zameću plodove bez oplodnje pa ne trebaju oprašivače. U nekih sorata dolazi do promjene boje mesa ili pojave trpkoće ako zametnu plodove oplodnjom.

K

Slika 260. - Plod kakija.

treba ih odstraniti s mladica dok su još mali kako ih zbog svoje težine ne bi povili. Kao podloge pogodni su sjemenjaci vrsta Kaki ima dosta lomljive grane pa treba uskladiti Diospyroslotus i Diospyros virginiana. Prva je vrsta broj plodova i nosivost pojedinih grana kako otpornija na sušu, ali neke sorte s njom nisu ne bi došlo do štete. Važno je na vrijeme podudarne. D. virginiana, osim što traži plodnija tla, poviti mladice kako bi se dobili širi kutovi gera i korijenove izdan ake koje treba odstranjivati. .grananja koji daju bolju nosivost krošnje i Kao podloge mogu se uporabiti i sjemenjaci ujedno omogućuju bolji prodor svjetlosti u običnog kakija koji se uzgoje iz sjemenaka izvađenih nju. Za potpuno oblikovanje krošnje može iz plodova nastalih oplodnjom. biti potrebno i do pet godina. PODLOGE

UZGOJNI

ZA KARI

OBLICI ZA KARI

Kako za dozrijevanje plodova treba puno S\jetla i topline, najpovoljniji uzgojni oblik jest vaza. Može se uzgajati i u obliku popravljene piramide. RODNI

IZBOJCI KARIJA

Kaki rađa na mladicama koje izrastaju iz jednogodišnjih izbojaka. Prema tome, rodni pupovi su mješoviti i nalaze se na gornjem dijelu jednogodišnjih izbojaka. PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK Ako se plodovi zametnu na mladicama koje su potrebne za oblikovanje uzgojnog oblika,

REZIDBA NA ROD S rezidbom se ne smije pretjerati kako se jednogodišnji izbojci ne bi previše izdužili i slomili pod teretom plodova. Osim toga, to pogoduje zasjenjivanju, što nepovoljno djeluje na zametanje rodnih pupova i dozrijevanje plodova. Sve nerodne mladice koje rastu okomito prema gore i one koje rastu prema unutrašnjosti krošnje treba odstraniti u početku rasta kako bi se spriječilo zasjenjivanje. Rezidbom u razdoblju mirovanja treba sve izbojke koji su donijeli rod, a nalaze se na povoljnome mjestu, skratiti na dva pupa kako bi se iz njih razvili dugi jednogodišnji izbojci koji će u drugoj godini dati rodne mladice. Tako će se spriječiti «bježanje» rodne površine na vanjski dio krošnje.

169


MASLINA aslina (slika 261) jejedna od od najčešće spominjanih biljaka u Bibliji. Potječe s Bliskog istoka odakle se proširila u sve zemlje mediteranskog područja gdje se i danas proizvodi oko 98 % ukupne svjetske proizvodnje. Uzgaja se od biblijskih vremena i oduvijek je imala veliko značenje u gospodarstvu, religiji i kulturi mnogih starih naroda. Prema Homeru, Kekrops osnivač Atene donosi maslinu u staru Grčku. Grci suje donijeli i u naše krajeve, a u iskopinama rimske Salone nađen je mlin za masline koji datira iz 1. ili 2. stoljeća nakon Krista. Maslinovo ulje bilo je jedan od temelja gospodarstva u Grčkoj i starom Rimu. Maslinaje simbol mira pa njezine grančice čine dio grba Ujedinjenih naroda, a ulje ima mnogobrojna obilježja zbog kojih se preporuča u prehrani kao prevencija mnogih bolesti. Maslinaje, uz smokvu, bila jedna od hraniteljica ljudi Sredozemlja pa je opjevana u njihovim pjesmama i duboko ukorijenjena u njihovoj tradiciji. Nezaobilazanje dio mediteranskog pejsaža (slika 262) pa, uz gospodarsku vrijednost, ima i veliku ukrasnu vrijednost. Ima veliku sposobnost obnavljanja jer tjera mnoštvo novih mladica iz korijenova vrata i debljih žila. Maslina koja raste u Nacionalnom parku Brijuni (slika 263) ima više od 1600 godina i najstarijaje u Hrvatskoj. Postoje samooplodne, djelomično samooplodne i stranooplodne sorte. Prirod samooplodnih sorata je bolji i sigurniji ako se posadi više sorata.

M

Slika 261. - Plodovi masline.

Slika 262. - Maslina u mediteranskom

pejsažu.

PODLOGE ZA MASLINU Maslina se razmnožava ukorjenjivanjem reznica i uglavnom se uzgaja na vlastitom korijenu. Samo se ponekad cijepi na sjemenjake divlje masline ili nekih plemenitih sorata.

170

Slika 263. - Deblo masline stare 1600 godina u Nacionalnom parku Brijuni.

MASLINA

UZGOJNI

OBLICI ZA MASLINU

Postoji više uzgojnih oblika za maslinu, a najbolji su oni koji omogućuju dobru osvijetljenost krošnje jer maslina treba puno svjetla. Zbog toga su najbolji uzgojni oblici različiti tipovi vaza, kao što je polikonična vaza (crtež 41) koja bi se mogla opisati kao svojevrsna kombinacija vretenastog grma i klasične vaze. Osnovu takvog uzgojnog oblika čine tri - četiri osnovne grane koje imaju uspravniji rast u odnosu na klasičnu vazu, a sekundarne se grane oblikuju spiralno kao na vretenastom grmu. Uzgojni oblik koji ima krošnju sa samo dvije osnovne grane postavljene u obliku slova "Y" pogodan je za stolne sorte. U uporabi su i grmoliki uzgojni oblici (slika 264) koji se sastoje od tri ili četiri osnovne grane koje izrastaju izravno iz tla. Takav je uzgoj pogodan za masline koje se obnavljaju nakon požara ili zapuštenosti.

Crtež 4l. - Polikonična vaza masline.

Slika 264. - Grmoliki uzgoj masline. 171


Slika 265. - Rodni izbojak masline s plodovima.

RODNI IZBOJCI MASLINE Maslinaje zimzelena voćka koja starenjem grane postupno odbacuje lišće. Rađa na prošlogodišnjim mladicama (slika 265). Rodni su pupovi cvatni i nalaze se u pazušcima listova. Ako je rast mladica bolji, zametnut će se više rodnih pupova. ajbolju rodnost imaju mladice umjerene bujnosti jer one preslabe nemaju dovoljno lisne površine, a prebujne imaju jak rast i previše preuranjenih mladica. Zato bi duljina mladica masline morala biti 20 - 30 cm.

PREPORUKE

ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK U razdoblju oblikovanja rezidbom treba oblikovati čvrste osnovne grane širih kutova grananja kako bi krošnja bila što bolje osvijetljena. Glavna rezidba je prije kretanja 172

vegetacije u proljeće koja se dopunjava rezidbom u vegetaciji. Maslina sporo ulazi u rod pa, umjesto jake rezidbe, treba povijati mladice, a odstranjivati samo one koje rastu na neodgovarajućem mjestu jer se u suprotnome ulazak u rod još više odgađa. REZIDBA NA ROD Rezidba u razdoblju rodnosti mora biti redovita kako bi se postigao dobar vegetativni rast koji čini osnovu redovite rodnosti masline. Ipak, u tome se ne smije pretjerati jer u toplijim područjima prejako ljetno sunce lako može oštetiti ogoljele grane, a prejako orezana stabla i slabije rađaju. Važno je odstraniti izrođene i stare grane koje treba zamijeniti novima. Strana iskustva pokazuju daje rezidbu masline dovoljno obaviti svake druge ili čak treće godine jer plodovi nisu slabije kakvoće niti ihje manje.


KAZALO POJMOVA A adventivni pup 19, 20, 21 agrumi, oplodnja 159 agrumi, podloge 159 agrumi, podrijetlo 158 agrumi, rezidba na oblik 160 agrumi, rezidba na rod 160, 161 agrumi, rodni izbojci 159, 160 agrumi, uzgojni oblici 159 akrotonija 29 aktinidija, oplodnja 32, 162 aktinidija, podloge 163 aktinidija, podrijetlo 162 aktinidija, rezidba na oblik 163, 164 aktinidija, rezidba na rod 164 aktinidija, rodni izbojci 163 aktinidija, uzgojni oblici 163 američka borovnica 147 apopleksija 42 auksini 73 B badem, oplodnja 157 badem, podloge 157 badem, podrijetlo 157 badem, rezidba na oblik 157 badem, rezidba na rod 157 badem, rodni izbojci 157 badem, uzgojni oblici 157 bakterijska palež 114, 173 batrljak 76, 78 bijeli glog 118,121,122 Blastophaga grossorum 168 bolesti, utjecaj na rodnost 22, 31,32,34,35 bolesti, utjecaj na vegetativni rast 28 bolesti, utjecaj na zametanje rodnih pupova 31 borovnica, oplodnja 147 borovnica, podloge 147 borovnica, podrijetlo 147 borovnica, rezidba na oblik 148 borovnica, rezidba na rod 148 174

borovnica, rodni izbojci 147, 148 borovnica, tlo za uzgoj 147 borovnica, uzgojni oblici 147 borovnica, zalijevanje 147 breskva, oplodnja 128 breskva, podloge 129 breskva, podrijetlo 128 breskva, prorjeđivanje plodova 35 breskva, rezidba na oblik 130 breskva, rezidba na rod 130, 131 breskva, rodni izbojci 129, 130 breskva, rodnost, inaktivna temperatura 27, 128 breskva, rodnost, uloga hladnoće 27, 128 breskva, uzgojni oblici 129 broj listova, utjecaj na zametanje rodnih pupova 31,34 broj plodova, utjecaj na zametanje rodnih pupova 31,33,34 bužir 41

c cijepljenje 40 cijepljenje na engleski spoj 51 cijepljenje najezičac 51 cijepljenje na most 58,59 cijepljenje pod koru 45, 46, 47 cijepljenje radi pojačavanja rasta 59, 60 cijepljenje radi popravljanja štete od voluharica 59, 60 cijepljenje zimzelenih voćaka 52 cijepljenje, dvostruko 39 cijepljenje, svrha 40 cijepljenje, mjeri 42, 43 citokinin 14 cjepljarske gumice 41, 43, 54, 56,58 cjepljarski nož 40 cjepljarski vosak 41,43,46,48, 49,50,51,52,59,60

Colt 135 crna bazga, oplodnja 149 crna bazga, podloge 149 crna bazga, podrijetlo 149 crna bazga, rezidba na oblik 150 crna bazga, rezidba na rod 150 crna bazga, rodni izbojci 150 crna bazga, uzgojni oblici 149, 150 crni orah 39, 154 crni ribiz, oplodnja 144 crni ribiz, podloge 144 crni ribiz, podrijetlo 144 crni ribiz, rezidba na oblik 145 crni ribiz, rezidba na rod 145 crni ribiz, rodni izbojci 145 crni ribiz, uzgojni oblici 144, 145 crveni ribiz, oplodnja 144 crveni ribiz, podloge 144 crveni ribiz, podrijetlo 144 crveni ribiz, rezidba na oblik 145 crveni ribiz, rezidba na rod 145 crveni ribiz, rodni izbojci 145 crveni ribiz, uzgojni oblici 144, 145 cvatni pup 19 cvatnja, vrijeme 30 cvjetni pup 19

č četrun 158 četverostruki okomiti kordonac 95 čip-okulacija 56 D deblo, utjecaj visine 16 Diospyros lotus 169 Diospyros virginiana 169 dominacija vrha 29, 73, 74 Drapo - Marchand 90, 91

KAZALO POJMOVA

drvni pup 19, 22 dunja BA 29 115, 118, 122 dunja MA 115, 118, 122 dunja MB 115, 122 dunja MC 115, 122 dunja, oplodnja 122 dunja, podloge 122 dunja, podrijetlo 122 dunja, rezidba na oblik 123 dunja, rezidba na rod 123 dunja, rodni izbojci 122, 123 dunja, uzgojni oblici 122 dvostruki okomiti kordonac 94

gornji pup 21 grane drugog reda 17 grane trećeg reda, 17 grm 12 gronja 19, 35,109,115 H hipa 62 hipokotil16 hladnoća, otpornost 26 hladnoća, šteta 26, 102 hladnoća, šteta, znakovi 102 hladnoća, zaštita 27

DŽ I džanarika 124 E Erwinia amylovora 114, 173 F fenofaza 25,26,30,31,33 Fereley 125, 129 fotosinteza 14,18,23,25,30,31 G generativnirast25,26,29,30 GF 305129 GF 43124 GF 655-2124, 129 GF 677 129,157 giberelini 31, 33, 34, 35 giberelini, utjecaj na naizmjeničnu rodnost 33, 34 giberelini, utjecaj na zametanje rodnih pu pova 31 giberelini, vrijeme tvorbe 35 Giesela 5 135, 137, 138 gnojidba, utjecaj na vegetativni rast 32 gnojidba, utjecaj na zametanje rodnih pupova 31,32,34 gnojidba, utjecaj na zasjenjivanje 31 godišnji ciklus 25 gorka naranča 159 gorki badem 157

inaktivna temperatura 26, 27, 44, 128 izolacija vrha 17, 66, 67, 73, 75, 82,85,89,91,93,94,96,97, 99,113,117,123,127,134, 137, 139, 157, 160 izolacija vrha, postupak 75

J jabuka, oplodnja 108 jabuka, podloge 108 jabuka, podrijetlo 108 jabuka, prorjeđivanje plodova 35 jabuka, rezidba na oblik 113 jabuka, rezidba na rod 113 jabuka, rodni izbojci 109, 110, 111,112 jabuka, uzgojni oblici 108, 109 japansko-kineske sorte kruške 114 japansko-kineske sorte šljive, podrijetlo 124 Jaspi 125, 129 jednogodišnji rodni izbojak 112,116 jednostruki kosi kordon ac 92 jednostruki okomiti kordonac 92 K kaki, oplodnja 169 kaki, podloge 169

kaki, podrijetlo 169 kaki, rezidba na oblik, 169 kaki, rezidba na rod 169 kaki, rodni izbojci 169 kaki, uzgojni oblici 169 kesten, cijepljenje 51 kivi, oplodnja 32, 162 kivi, podloge 163 kivi, podrijetlo 162 kivi, rezidba na oblik 163, 164 kivi, rezidba na rod 164 kivi, rodni izbojci 163 kivi, uzgojni oblici 163 kordonci 75,79,91,92,93,94, 95,108,109,112,113,115, 145, 146 kordonci, izbor 92 kordonci, loretiranje 92, 93, 94 kordonci, pogodne vrste voćaka za uzgoj 92 kordonci, rovašenje 93, 94 kordonci, vrste 92 korijen, izgled, utjecaj vrste tla 15 korijen, rast 25 korijen, rast, temperatura 25 korijen, rast, utjecaj bolesti i štetočina 25 korijen, rast, utjecaj rezidbe 25 korijen, rast, utjecaj tla 25 korijen, razmnožavanje 14 korijen, uloga 14 korijenovvrat, dubina sadnje 16 korijenov vrat, lažni 16 korijenov vrat, pravi 16 korijenove dlačice 15 korijenje, obrastajuće 15 korijenje, vlasasto 15 kratka rodna šiba 125, 126, 127, 130, 133, 134, 157 krošnja 17 krošnja, oblik, utjecaj na fotosintezu 18, 23 krošnja, obnavljanje 103, 104 kruška Celert, podudarnost s dunjom 38 kruška Vilijamovka, nepodudarnost s dunjom 38 kruška Williams, nepodudarnost s dunjom 38 175


kruška, Beurre Hardy, podudarnost s dunjom 38 kruška, japansko-kineske sorte, podloge 114 kruška, japansko-kineske sorte, podloge 115 kruška, japansko-kineske sorte, rodni izbojci 117 kruška, oplodnja 114 kruška, podloge 115 kruška, podrijetlo 114 kruška, prorjeđivanje plodova 35 kruška, rezidba na oblik 117 kruška, rezidba na rod 117 kruška, rodni izbojci 115, 116, 117 kruška, uzgojni oblici 115 kumkvat 158 kupina, oplodnja 142 kupina, podloge 142 kupina, podrijetlo 142 kupina, rezidba na oblik 142, 143 kupina, rezidba na rod 143 kupina, rodni izbojci 142 kupina, uzgojni oblici 142 kut grananja 68, 70, 74 kvačice za povijanje 69, 97 L latentni pup 19, 20 lateraIni pup 21 lijeska, oplodnja 151 lijeska, podloge 151 lijeska, podrijetlo 151 lijeska, rezidba na oblik 153 lijeska, rezidba na rod 153 lijeska, rodni izbojci 152 lijeska, rodnost, inaktivna temperatura 27 lijeska, rodnost, uloga hladnoće 27 lijeska, uzgojni oblici 152 ljetna rezidba 63, 64 loretiranje 75, 92, 93, 94 M Ma X Ma 14135

176

malina,jesenske sorte, rezidba na rod 141 malina,jesenske sorte, rodni izbojci 140, 141 malina, ljetne sorte, rezidba na rod 141 malina, ljetne sorte, rodni izbojci 140 malina, oplodnja 140 malina, podloge 140 malina, podrijetlo 140 malina, rezidba na oblik 141 malina, rezidba na rod 141 malina, rodni izbojci 140, 141 malina, uzgojni oblici 140 mandarinka unshiu 158, 159 maraska 138 marelica, oplodnja 132 marelica, podloge 132 marelica, podrijetlo 132 marelica, rezidba na oblik 134 marelica, rezidba na rod 134 marelica, rodni izbojci 133 marelica, uzgojni oblici 133 Marianna 2624 157 Marianna 8.1 124, 132 maslina, cijepljenje 45 maslina, dugovječnost 25 maslina, oplodnja 170 maslina, podloge 170 maslina, podrijetlo 170 maslina, rezidba na oblik 172 maslina, rezidba na rod 172 maslina, rodni izbojci 172 maslina, rodnost, uloga temperature 27 maslina, uzgojni oblici 171 medvjeda lijeska 151, 152, 153 međupodloga 36, 39 mikoriza 14 mikrofenofaze 26 mirovanje 25,26,27,44,45, 49,56 mirovanje, duboko 26 mirovanje, ekološko 26 mirovanje, prisilno 26 mješovita rodna šiba 35, 126, 127, 129, 130, 131, 133, 134, 157 mješoviti pup 19

mladica, rast 27 mraz 16,27,32,33 mraz, utjecaj na rodnost 32, 33 mraz, zaštita 32 mrazopuc 26, 27 mušmula, oplodnja 118 mušmula, podloge 118 mušmula, podrijetlo 118 mušmula, rezidba na oblik 119 mušmula, rezidba na rod 119 mušmula, rodni izbojci 118, 119 mušmula, uzgojni oblici 118 N naizmjenična rodnost 33, 34, 35,38 naizmjenična rodnost, smanjivanje 34, 35 naizmjenična rodnost, utjecaj bolesti 34 naizmjenična rodnost, utjecaj broja plodova 34, 35 naizmjenična rodnost, utjeca] mraza 33 naizmjenična rodnost, utjecaj podloge 33, 34 naizmjenična rodnost, utjecaj sorte 34 naizmjenična rodnost, utjecaj štetočina 34 naizmjenična rodnost, uzroci 33 nar, oplodnja 165 nar, podloge 165 nar, podrijetlo 165 nar, rezidba na oblik 166 nar, rezidba na rod 166 nar, rodni izbojci 166 nar, uzgojni oblici 165 naranča 159 nashi sorte kruške 114 nashi sorte kruške, podloge 115 nashi sorte kruške, rodni izbojci 117 nektarina, oplodnja 128 nektarina, podloge 129 nektarina, podrijetlo 128 nektarina, rezidba na oblik 130

KAZALO POJMOVA

nektarina, rezidba na rod 130, 131 nektarina, rodni izbojci 129, 130 nektarina, rodnost, inaktivna temperatura 128 nektarina, uzgojni oblici 129 nepodudarnost podloge i plemke 36,37,38,39 nepodudarnost podloge i plemke, blaga 39 nepodudarnost podloge i plemke, znakovi 38 nepodudarnost, hortikulturna 39 nepodudarnost, podmukla 39 nerodnost 32 nerodnost, mladenačka 32 nerodnost, u dobi rodnosti 32 nešpola, oplodnja 173 nešpola, podloge 173 nešpola, podrijetlo 173 nešpola, rezidba na oblik 173 nešpola, rezidba na rod 173 nešpola, rodni izbojci 173 nešpola, uzgojni oblici 173 niskostablašica 16

o obična borovnica 147 ogolivanje krošnje 17, 64, 67, 73,74,80,90,96,99,104, 139,173 ogrozd, oplodnja 146 ogrozd, podloge 146 ogrozd, podrijetlo 146 ogrozd, rezidba na oblik 146 ogrozd, rezidba na rod 146 ogrozd, rodni izbojci 146 ogrozd, uzgojni oblici 146 okulacija na spavajući pup 53 okulacija na tjerajući pup 53 okulant 53, 56, 58 okulanti, njega 56, 58 okuliranje 41,53 oprašivač, nedostatak 32, 34, 43 oprašivač, svojstva. 32 oprašivanje 32

orah, cijepljenje 51 orah, nepodudarnost 39 orah, oplodnja 154 orah, podloge 154 orah, podrijetlo 154 orah, rast korijena 25 orah, rezidba na oblik 155, 156 orah, rezidba na rod 156 orah, rodni izbojci 155 orah, ubrzanje ulaska u rod 72 orah, uzgoj visokostablašice 16 orah, uzgojni oblici 154, 155 oskoruša, oplodnja 120 oskoruša, podloge 121 oskoruša, podrijetlo 120 oskoruša, rezidba na oblik 121 oskoruša, rezidba na rod 121 oskoruša, rodni izbojci 121 oskoruša, uzgojni oblici 121 osnovne grane 17 otpornost na hladnoću 26 p padavica 42, 132, 134 palmeta 79, 108, 115, 129 palmeta s kosim granama 87, 88,89,90,121,122,129 palmeta s vodoravnim granama 90 palmeta s vodoravnim granama, poticanje rasta rovašenjem 90 palmeta, nepravilna 87 palmeta, pravilna 87 palmeta, učvršćivanje živim vezom 89 piljenje debljih grana 76, 77, 78 pinciranje 64, 75, 80, 81, 82, 84,85,86,88,89,91,93,94, 99, 104, 105, 126, 134, 137, 145, 150, 157, 160, 163 piramida, etažna 83,84, 135, 137 piramida, etažna, oblikovanje 83,84 piramida, obična 80,81,82, 109, 115,118,121,122,125,157 piramida, obična, oblikovanje 80,81,82

piramida, popravljena 82, 83, 109, 115, 118, 121, 122, 125, 135, 137, 138, 154, 157, 159, 169 piramida, popravljena, oblikovanje 82, 83 piramida, raspored osnovnih grana 80 plemka 13, 36, 38, 39, 40, 41, 42,43,44,45,46,49,50,51, 52,53,56,58,59 plemka, čuvanje za proljetno cijepljenje 44 plemka, uzimanje za proljetno cijepljenje 44 plemka, uzimanje za zimzelene vrste 44,52 plodnjak 111, 112, 116 podloga 12, 13, 14, 15, 16,29, 36,37,38,39 podloga F 12/1 135 podloga M26 108 podloga M27 108 podloga M9 14, 39,108 podloga M9, blaga nepodudarnost 39 podloga M9, blaga nepodudarnost, guka na cijepljenom mjestu 39 podlogaM9, prevrtanje 14 podloga MM 106 108 podloga, generativna 36 podloga, obilježja 37 podloga, odabir 37 podloga, uporaba 37 podloga, utjecaj na rodnost 31 podloga, vegetativna 36 podloge O HF 115 podudarnost podloge i plemke 38 pojas agruma 158 polaritet 42, 59 polugrm 12 poluprstenovanje 72 postrani pup 21 postrano cijepljenje 49 postrano cijepljenje na engleski spoj 52 postrano cijepljenje na jezičac 52 ]77


povijanje 68, 81 povijanje debljih grana 70 povijanje napravom od žice 69 povijanje pomoću kvačice za rublje 69, 97 povijanje pomoću utega 69,81 povijanje provodnice 100 precjepljivanje 43, 44 precjepljivanje, priprema 44 prijevremene mladice 18, 28 produljnica 17 proljetno cijepljenje, čuvanje plemki 44 proljetno cijepljenje, uzimanje plemki 44 prorjeđivanje plodova 35 prorjeđivanje plodova, vrijeme 35 provodnica 17, 60, 64, 67, 68, 75,80,81,82,83,87,88,89, 90,91,93,95,96,97,99, 100,173 provodnica, privremena 84,85 prsten grane 78 prstenovanje 72 pršljenasto rodno drvo 112, 113, 116, 117 Prunus pseudocerasus 135 pup, smještaj, utjecaj na rodnost 21 Pyrus betulaefolia 39, 115 Pyrus serotina 115 Pyrus ussuriensis 115 R raspored u obliku riblje kosti 67,83,86,89,90,97,99, 131, 153, 164, 166 rašeljka 135, 138 remanencija 39 resa 152, 155 respiracija 23 rezidba na čep 101 rezidba na oblik 65 rezidba na rod 65 rezidba nakon štete od zimske hladnoće 102, 103 rezidba radi obnavljanja krošnje 103, 104

178

rezidba zapuštenih voćaka 104, 105 rezidba, jačina 66 rezidba, pribor 61,62,63 rezidba, redoslijed 66, 67 rezidba, svrha 61 rezidba, utjecaj na rodnost 32 rezidba, utjecaj podloge 31 rezidba, utjecaj starosti voćke 31 rezidba, vrijeme 63, 64 rodnipup 14, 17, 19,21,22, 26,27,30,31,68 rodni pup, oblik 22 rodni pup, uloga hladnoće 26, 27 rodni pup, zametanje 30, 31 rodni pup, zametanje, čimbenici 30, 31 rodnost, utjecaj položaja izbojka 68 rovašenje 71, 90, 91, 93, 94, 113, 126

s smokva, oplodnja 168 smokva, podloge 168 smokva, podrijetlo 167 smokva, rast korijena 25 smokva, rezidba na oblik 168 smokva, rezidba na rod 168 smokva, rodni izbojci 168 smokva, uzgojni oblici 168 spur tipovi 109, 113 srednjestablašica 16 St. Julien A 124, 125 St. Julien križanac 2129 St. Lucia 135 St. Lucia 64 138 stapka (dio rese) 152 stapka (rodni izbojak) 111, 112, 113, 116 starost voćke, utjecaj na zametanje rodnih pupova 31 suparnički izbojak 17 suša, utjecaj na zametanje rodnih pupova 31 svibanjska kitica 125,127,130, 133, 134, 136, 137, 138, 139, 157

svjetlost, utjecaj na zametanje rodnih pupova 18, 30

Š šarka šljive 34, 124 šipak, oplodnja 165 šipak, podloge 165 šipak, podrijetlo 165 šipak, rezidba na oblik 166 šipak, rezidba na rod 166 šipak, rodni izbojci 166 šipak, uzgojni oblici 165 škare s produženim ručkama 62 škare za rezanje debljih grana 62 šljiva, japansko - kineske sorte, oplodnja 124 šljiva, japansko - kineske sorte, rodni izbojci 126 šljiva, oplodnja 124 šljiva, podloge 124, 125 šljiva, podrijetlo 124 šljiva, rezidba na oblik 126, 127 šljiva, rezidba na rod 127 šljiva, rodni izbojci 125, 126 šljiva, uzgojni oblici 125 štetočine, utjecaj na rodnost 22,31,32,34 štetočine, utjecaj na vegetativni rast 28 štetočine, utjecaj na zametanje rodnih pupova 31 štrljak 110, 111, 112, 113, 115, 116, 117, 121 T terrninalni pup 21 trešnja, oplodnja 135 trešnja, podloge 135 trešnja, podrijetlo 135 trešnja, rezidba na oblik 136, 137 trešnja, rezidba na rod 137 trešnja, rodni izbojci 136 trešnja, uzgojni oblici 135, 136 trolisna naranča 39, 158, 159

u uspravljanje radi poboljšanja rasta 81,82,85,88,89

KAZALO POJMOVA

utezi za uvijanje uzgojni uzgojni

povijanje 69, 81 izbojaka 60 oblik 79 oblik zastava 90, 91

v vaza 84,85,86,87, 109, 121, 125, 129, 133, 138, 152, 153, 154, 157, 159, 165, 168, 169, 171,173 vaza, usmjeravanje mladica 85 vegetacija 25 vegetativni pup 19 vegetativni rast 25, 27, 28, 29, 30,68 vegetativni rast, čimbenici 28 vegetativni rast, pravila 29 vegetativni rast, utjecaj na zametanje rodnih popova 30 vegetativni rast, utjecaj položaja izbojka 68 vezivo, otpuštanje 41 vinogradarska breskva 37, 129, 132 visina cijepljenja, djelovanje na apopleksiju 42 visina cijepljenja, djelovanje na bakterijski rak marelice, 42

visina cijepljenja, djelovanje na bujnost 41,42 visina cijepljenja, djelovanje na padavicu 42 visina voćke, smanjenje rezidbom 67 visina voćke, zasjenjivanje 29, 100 visokostablašica 16 višnja, oplodnja 138 višnja, podloge 138 višnja, podrijetlo 138 višnja, rezidba na oblik 139 višnja, rezidba na rod 139 višnja, rodni izbojci 138 višnja, uzgojni oblici 138 vitki vretenasti grm 79, 95, 96, 101,108,115,138 vitki vretenasti grm, razlozi za uporabu 96 voćarska pila 62 voćarske škare 62 voćarski nož 62 voćka stablašica, građa 12, 13 vodopija 20,60,67, 73, 76, 105, 127, 134, 166, 168 vodopije, odstranjivanje 67, 76 vretenasti grm 79,95,99, 108, 115,122,125,129,130,133, 135,137,138,139,171

vretenasti grm, oblikovanje s nerazgranatim sadnicama 96 vretenasti grm, oblikovanje s razgranatim sadnicama 96 vrućina, utjecaj na zametanje rodnih pupova 31

z zalamanje izbojaka 76, 153 zalamanje okulanata 56 zarezivanje kore 71, 72 zasjenjivanje, gnojidba 31 zasjenjivanje, redova 28, 100 zečja borovnica 147 zimska rezidba 63 zlatni ribiz 144, 146

ž žičana naprava za povijanje 69 žila srčanica 14 živi vez 60, 89 životne faze 24 životni ciklus 25 životni vijek, utjecaj rodnosti 24

179


IZVORI ILUSTRACIJA Fotografije: Sve fotografije izradio je autor osim sljedećih fotografija: slike 14, 21, 261, 262, 263, 264 i 265 - Zoran Šindrak slike 140 i 192 - Goran Fruk slike 150, 162, 163 i 164 - Damir Drvodelić slike 193 i 196 - Ingrid Ivanić slike 207, 210, 213, 214, 215 i 216 - Nenad Magazin slike 217, 218, 219 - Zvonimir Savić, Zavod za voćarstvo, fotografije snimljene na plantaži tvrtke ukleus d.o.o. u Donjoj Bistri slike 241 i 249 - Martina Rebić (Reba) slike 254 i 256 - Itzhak Kosto. Crteži: Sv~crteže izradila je Maja Devaj.

180

Tomislav Jemrić - Cijepljenje i rezidba voćaka 1

Recommend Documents