Rumi Mesnevija I

Mevlana Dželaluddin Rumi Mesnevija I

Mesnevija I finale.indd 1

4.1.2010 23:00:33

S imenom Allaha, Milostivim, Samilosnim

O v o j e K n j i g a M e s n e v i j e , korijen korijena Dina, koja otkriva tajne dosezanja Istine i jekina. To je najveći Allahov Fikh, najjasniji Allahov put i najočitiji Allahov dokaz. Njena svjetlost nalikuje na udubinu u zidu u kojoj je svjetiljka koja blješti jače od zore. To je Džennet srca s izvorima i granama, a jedan od izvora je Selsebil koji se nalazi među putnicima na ovom Putu. U očima vlasnika mekama i kerameta ona je najbolji mekam i najodabranije odmorište. U njoj pravedni jedu i piju, s njom se slobodni raduju i vesele. Ona je poput Nila u Egiptu, ugodna za piće strpljivima, a teška patnja Faraonovim ljudima i kjafirima, kao što Allah kaže: »Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnoge na pravi put upućuje.« Ona je lijek za prsa, njom se uklanja tuga, i tefsir je Kur’ana, i obiluje darovima, i čistač je loših naravi; pisana rukama plemenitih pravednih pisara koji zabranjuju pa niko je ne smije taknuti osim čistih. Ona je objava Gospodara svjetova. Laž joj ne može prići, jer je Allah nadgleda i čuva, a On je najbolji čuvar i On je najmilostiviji od milostivih. A ona ima i druge časne nazive kojima su je Allah i Imam ispravne upute i jekina obdarili. Ograničili smo se na malo ovoga, jer malo ukazuje na mnogo, šaka vode ukazuje na jezero, a pregršt žita na gumno i hambar. Rekao je nejaki rob, ovisan o milosti Allaha Uzvišenog, Muhammed ibn Muhammed ibn el-Husejn Belhi, neka Allah prihvati ovo od njega: »Dao sam sve od sebe da cijelu ovu Poemu prikažem u rimovanim bejtovima, poemu koja se sastoji od čudnih hikaja, rijetkih izreka, izvanrednih rasprava, dragocjenih išareta, puta zahida i vrtova odanih – kratkim izražajem s mnogostrukim značenjem – na zahtjev mog gospodara koji je moja stalna podrška, mjesto moga ruha u tijelu, blago moje današnjice i sutrašnjice, poznatog kao Šejh, uzor za one koji poznaju Allaha i Imam ispravnih uputa i jekina, pomagač ljudskog roda, pouzdani čuvar njihovih srca i svijesti, Allahov povjerenik među Njegovim stvorenjima, Njegov izabranik među Njegovim stvorenjima, opominjač Njegova Poslanika, Njegova tajna za 9


4.1.2010 23:00:34

Njegove izabranike, ključ riznica Arša, staratelj bogatstava pohranjenih u zemlji, otac vrlina, Mač (Husam) Istine i Islama, Hasan ibn Muhammed ibn el-Hasan, poznatiji kao Ibn Ahi Turk, Ebu Jezid ovog vremena, Džunejd ovog doba, potpuni siddik, potomak siddika koji je bio sin siddika – neka je Allah zadovoljan njim i njima – rodom iz Urmije, porijeklo mu je od Šejha koji je bio obdaren kerametima zato što je rekao: ‘Zanoćio sam kao Kurd, a probudio se kao Arap.’ Neka Allah posveti tajnu njegovu i njegovih potomaka! Divan li je predak, a divan je i potomak! Na njegovo porijeklo je sunce okačilo svoj ogrtač, a njegovo porijeklo je bilo slavno dok su zrake zvijezda još u tami boravile. Dvorište njegove porodice je oduvijek bila kibla Sreće prema kojoj se okreću potomci duhovnih vladara, i Kjaba Nade koju tavvafe izaslanici tragača blagodati. I neka ovo nikad ne prestane, sve dok zvijezde blistaju i dokle god se sunce istočno nad horizontom pojavljuje, kako bi na kraju ona bila čvrstina za one pobožne, duhovne, nebeske, nadnebeske, prosvijetljene koji posjeduju unutarnji vid, nijeme koji posmatraju, odsutne koji su prisutni, careve u iznošenoj odjeći, plemenite iz naroda, vlasnike izvrsnosti, učene koji pokazuju dokaze. Amin, o Gospodaru svega stvorenog! I ovo je dova koja neće biti odbijena, jer je to dova koja u sebi nosi koristi za sve oblike stvorenog. Slava pripada samo Allahu, Gospodaru svega stvorenog, i neka je salavat Allahov na najboljeg od Njegovih stvorenja, našega Sejjida, Muhammeda, i njegovu porodicu, i njegov Ehli-Bejt! Allah nam je dovoljan, kako je On divan zaštitnik!«

10


4.1.2010 23:00:34

S imenom Allaha, Milostivim, Samilosnim

Slušaj ovaj naj kako se žali, hikaju o rastanku pričajući – govoreći: »Otkad sam od najistana odvojen, i muško i žensko jecaju mojim naricajem. Tražim prsa rastrgnuta razdvajanjem, da bih razotkrio bol čežnje ljubavne. Ko god je od izvora svoga daleko, žudi za vremenom kad je s njim sjedinjen bio. U društvu svakom svoje krike žalosne ispuštam, i sa nesretnim i sa radosnim se ja zbližavam.

5

Svako misli da mi je postao prijatelj; niko ne traži moje tajne unutarnje. Tajna od naricaja mog nije daleko, ali, uhu i oku nedostaje ta svjetlost. Tijelo od duše i duša od tijela nisu zastrti, ali niko nema dozvolu dušu da vidi.« Ovaj šum naja je vatra, to vjetar nije: ko god vatru ovu nema, neka ga ne bude! To je vatra Aška, koja se u naju nalazi, to je žestina Aška, koja u vinu boravi.

10

Naj je drug svakom ko je od prijatelja odvojen: napjev njegov kroz srca naša prodire. Ko još vidje otrov i protivotrov, poput naja? Ko još vidje saosjećajnog i ašika čežnjiva, poput naja? 11


4.1.2010 23:00:34

Naj kazuje o Putu punom krvi i pripovijeda priče o Medžnunovoj strasti. Samo onom bezumnom se povjerava smisao ova: jezik nema mušterije osim uha. U tugi našoj dani su beskrajni: dani naši putuju skupa s teškim jadom vatrenim.

15

Ako dani naši odu, pusti ih! – nisu bitni. Ti ostani, jer niko nije svet kao što si Ti! Ko god nije riba, vodom Njegovom se zasiti; ko god hljeba dnevnog nema, dani su mu dugi. Nijedan sirovi ne razumije stanje zreloga: zato govor moj kratak biti mora. I tebi selam! O sinko, okove raskini i slobodan budi! Dokle ćeš rob srebra i zlata biti? Ako more u pehar naspeš, dokle će ti trajati? Samo ćeš dan jedan zaliha imati.

20

Pehar, oko pohlepnika, ne može se napuniti nikada: školjka nije sita bisera, sve dok ne bude zadovoljna. Onaj čiju odjeću je ašk razderao, od pohlepe i mahana se sasvim očistio. Živio, o Ašku, koji nam donosiš najbolju dobit – ti, koji si ljekar za sve naše bolesti, lijek za naš ponos i oholost, Galen naš i naš Platon! Kroz Ašk se tijelo zemljano do neba vine: planina plesati počne i živahna postane.

25

O ašiče, Ašk je Sinaj Planinu nadahnuo, Sinaj se opio, a Musa se onesvijestio. Kad bih se sjedinio s usnom onog, sličnog meni, i ja bih, kao naj, govorio sve što se može kazati; 12


4.1.2010 23:00:34

ko se odvoji od onog koji govori njegovim jezikom, nijem postaje, makar stotinu pjesama znao. Kada ruža uvehne, a bašta se osuši, priču slavujevu više nećeš moći čuti. Mašuk je sve, a ašik je zastor jedan; Mašuk živi, a ašik je stvar mrtva.

30

Kada Ašk o čovjeku ne vodi brigu, on ostaje kao ptica bez krila. Teško tad njemu! Kako da imam svijest o ičemu ispred i iza, kad svjetlost Mašuka mog nije ni ispred ni iza? Ašk želi da Riječ ova bude pokazana: ako ogledalo ne daje odraza, šta onda? Znaš li zašto ogledalo ništa ne odražava? Zato što nije očišćena hrđa s lica njegova.

Kako se car zaljubio u bolesnu služavku i planirao da je izliječi. O prijatelji moji, priču ovu poslušajte: uistinu, to je suština našeg stanja unutarnjeg.

35

U vremena prastara je bio jedan car kojem je i svjetovna i duhovna moć pripadala. Desilo se da je dana jednog on odjahao zajedno sa dvorjanima svojim u lov. Na putu carskom je car služavku opazio: car se njome očarao. Pošto je ptica, duša njegova, zalepršala po kafezu, on pare dade i kupi služavku. Nakon što je nju kupio i udovoljio želji svojoj, ona se razboljela po odredbi Božanskoj.

40

Čovjek neki je imao magarca, ali ne i samar: čim je dobio samar, vuk mu je pojeo magarca. 13


4.1.2010 23:00:34

On je pehar imao, ali vodu nabaviti nije mogao: kada je vodu pronašao, pehar se razbio. Car skupi zdesna i slijeva ljekare pa im kaza: »Životi nas obadvoga su u vašim rukama. Život moj ne vrijedi, ali je ona život života moga. Ja sam u boli i ranjen sam: lijek moj je ona. Ko izliječi nju, koja je život moj, moje blago i bisere, velike i male, ponijeće sa sobom.«

45

Svi mu odgovoriše: »Živote svoje ćemo žrtvovati, skupiti sve umove naše i zajedno ih koristiti. Svaki od nas je Mesih učeni: lijek za bol svaku je u rukama našim.« U oholosti svojoj oni ne rekoše: »Inša’ Allah«; te im je zato Allah pokazao slabost Čovjeka. Mislim, izostavljanje uzrečice ove je zbog srca tvrdog; riječi ove se ne smiju puko izgovarati, jer je to površnost. Koliko ima ljudi koji uzrečicu ovu i ne izgovaraju, a ipak, duša njihova je s dušom njenom u skladu!

50

Što su oni više primjenjivali njege i lijekova, bolest se sve više pogoršavala, a nevolja je ostala. Bolesnica je postala poput dlake, a iz očiju cara su tekle suze krvave, poput rijeke. Odredbom Božanskom, medovina gorčinu povećava, a ulje bademovo suhoću stvara. Od ricinusa dolazi do začepljenja, olakšanja nema; a voda vatru rasplamsava, kao smola crna.

Kako se pokazalo da ljekari ne mogu izliječiti služavku i kako je car okrenuo svoje lice Allahu i sanjao nekog evliju. 14


4.1.2010 23:00:34

Kad car uvidje nemoć onih ljekara, on u džamiju bosonog otrča.

55

On u džamiju uđe i produži do mihraba: sedžada se u suzama carevim okupa. Kada je sebi došao iz poplave fenaa, on usta zaposli obilnim hvalama i dovama, govoreći: »O Ti, pa carstvo svijeta je tvoj najmanji dar, šta ja da kažem, pošto Ti poznaješ sakrivenu stvar? O Ti, kojem se utječemo u potrebama našim, još jednom izgubismo put pravi. Ali, Ti kažeš: ‘Iako Ja tajnu tvoju znam, ipak je svojim djelom zahirskim pokaži odmah.’«

60

Kad je iz dubine duše svoje krik podigao, more Bereketa se talasati počelo. Usred plača ga drijemež obuze: on usni da mu starac neki stiže i reče mu: »Muštuluk, care! Dove ti se primiše. Kad ti sutra stranac jedan dođe, on je od mene. Kada dođe, da znaš da je ljekar vješti: pošto je povjerljiv i pouzdan, smatraj ga istinoljubivim. U lijeku njegovom gledaj čaroliju potpunu, u naravi njegovoj gledaj moć Allahovu!«

65

Kada tren očekivani dođe, zora nastupi, a sunce s istoka poče zvijezde spaljivati, car je u bašti bio, čekajući da vidi ono što mu se onda tajanstveno pokazalo. On izvanrednu i bogobojaznu ličnost vidje, sunce usred sjenke, dolazeći izdaleka, kao mlađak mjesec: bio je nepostojeći, ali postojeći u formi fantazije; 15


4.1.2010 23:00:34

kod ruha je fantazija poput bezvrijedne stvari, ipak, gledaj kako se svijet vrti u fantaziji!

70

Njihov mir i rat se u fantaziji okreću, njihov ponos i stid iz fantazije iskaču; ali fantazije one, koje zavode evlije, odrazi su ljepotica iz bašte Allahove. U licu stranca-musafira se ukaza ona fantazija koju je u snu svome vidio car. Car lično, umjesto svojih dvorjana, iziđe ususret svom gostu iz Gajba. Obadvojica su bili mornari koji su naučili da plivaju, duše su im spojene bile, a da zašivene bile nisu.

75

Car reče: »Ti si bio Mašuk moj, a ne ona; ali, na svijetu ovom djelo nastaje iz djela drugoga. O ti, koji si meni kao Mustafa, dok sam ja kao Omer – ja ću sve od sebe dati, kako bih služio tebe.«

Traženje od Gospodara, našeg Pomagača, da nam pomogne da primjenjujemo samoobuzdavanje u svim okolnostima, te objašnjavanje štetnih i pogubnih posljedica nepokornosti. Zamolimo Allaha da nam pomogne da se obuzdamo: ko se ne obuzdava, uskraćena mu je Allahova milost. Čovjek nepokorni ne zlostavlja samo sebe, već on svijet cijeli vatrom potpaljuje. Sofra sa neba se spuštala bez prodaje i kupovine, bez slušanja i govora,

80

kad su neučtivo povikali neki iz naroda Musaova: »Gdje su luk bijeli i leća?«, 16


4.1.2010 23:00:34

manna i hrana su bili obustavljeni smjesta: nama je ostala muka sjetvena, motika i kosa. Pa opet, kada je Isa posredovao, Allah im je hranu i bereket na sofri spustio, ali, ljudi drski opet nisu poštivanje pokazivali i, poput prosjaka, hranu su otimali, mada ih je Isa molio, govoreći: »Ovo je vječno i nikad sa zemlje neće nestati.«

85

Nezahvalnost je sumnju i pohlepu pokazivati za sofrom Veličanstvenosti. Zbog onih bijednika besramnih, pohlepom zaslijepljenih, nad njima se zatvorila ona kapija milosti. Radi nedavanja zekjata, oblaci kišni ne nastaju, a zbog bluda, kuga se rasprostire u svakom smjeru. Šta god te od sjete i tuge zadesi, posljedica je svakog nepoštivanja i drskosti. Ko god poštivanje na putu Prijatelja ne pokazuje, hajduk je koji ljude pljačka i on nije čovjek.

90

Nebo ovo se ispunilo svjetlošću zbog pokornosti, zbog pokornosti su meleci postali besprijekorni i sveti. Zbog nepoštivanja se pomrači sunce, a drskost je bila uzrok što je Azazil s kapije vraćen.

Susret cara s evlijom koji mu je bio pokazan u snu. On ruke raširi, na prsa ga privi, u svoje srce i dušu ga poput aška primi, u čelo i u ruku ga ljubiti poče i upita ga za dom njegov i putovanje. Uz pitanja mnoga, on ga do pročelja dovede. »Konačno, strpljivošću sam blago pronašao«, on reče.

95 17


4.1.2010 23:00:34

Rumi Mesnevija I

Recommend Documents