Univerzitet u Tuzli Filozofski fakultet Odsjek: Historija
Tema: Rudarstvo u Srednjovjekovnoj Srbiji
Profesor: Midhat Spahić
Student: Amer Selimović
RUDARSTVO Od sredine XIII stoljeća Srbija se znatno ekonomski podiže zbog razvoja rudarstva.Prije su rudarski radovi izvođeni na primitivan način,pa rudarstvo nije ni moglo imati naročito značenje.Kada su došli iskusni rudari Sasi,svakako iz Ugarske,gdje ih je već i prije bilo,počinje intenzivnija eksploatacija rudnog blaga.Prvi veliki rudarski centar bio je u dolini Tare u Brskovu,koje je bilo napredno osobito u drugoj polovini XIII st. (Brskovo se spominje prvi put 1254) i u drugoj polovini XIV stoljeća.Poslije je Brskovo počelo opadati i napušteno je.Godine 1433 Dubrovčani su ga navodili despotu Đurđu Brankoviću kao primjer jednoga od srpskih trgova,koji su propali i koje trgovci više ne posjećuju.Od kraja XIII st. Sasi otvaraju nove rudnike na planini Rudniku,gdje su već Rimljani radili.Rudnik je eksploatiran mnogo duže nego Brskovo i najveći je svoj razvoj dostigao u prvoj polovini XV stoljeća.Sasi su uskoro prenijeli svoju aktivnost i na najbogatija rudarska područja srednjovjekovne Srbije,na kopaoničku oblast: 1303 spominju se rudnici na planini Rogozni,pa Trepča i Gračanica.Po jednom opisu iz 1308 Srbija obiluje srebrom ,olovom i željezom,i kralj ima sedam rudnika srebra.Dvadesetih godina XIV stoljeća javlja se Novo Brdo,koje ubrzo postaje najvažniji rudarski centar srednjovjekovne Srbije.Manja rudarska naselja nastaju u Plani,Ostraći,Koporićima,Janjevu,Kovačima,Livađu. Važna rudarska područja bila u Kučevu i Podrinju.U sredini XIV stoljeća bilo je napredno rudarsko mjesto Železnik,blizu današnjeg Majdanpeka,koje je poslije izubilo svoju vrijednost.U podrinju,prema bosanskoj Srebrenici.60 ih godina javlja se rudnik Crnča.Nekoliko decenija poslije na tom će području biti osobito napredni Krupanj,Zajača,Bohorina.Sasi su osobito kasnije bili samo stručni rudari,i njihov broj nije nikada bio naročito velik.Grube rudarske poslove obavljalo je zavisno domaće stanovništvo iz okolnih sela.Nema podataka o položaju radnika i njihovu odnosu prema vlasnicima rudnika i državnoj vlasti.Sasi su uveli svoju tehniku rada po rudnicima.Rudarska je terminologija bila većinom njemačka.Kada bi uzbojnik pronašao rudu,rudnici su otvarali obično vertikalan šaht ili pravac do slojeva rude,gdje su izgrađivali štolne.Pravac štolne su po potrebi osiugrali od odronjavanja cimrovima od drvene građe.Iskopanu su rudu kroz štolne na kolicima dovozili do pravca
kroz koji su je s pomoću hornja izvlačili na površinu ljudskom snagom ili,ako je bilo iz veće dubine onda pomoću rata(Rad,točak)koji su okretali konji.Rudu su zatim ispirali u plakaonici,da bi odstranili nečistću,i topili je u kolu u kome su se nalazile peći.Osiguranje rudnika bilo je dosta primitivno,pa je bilo i nesreća o kojima ima spomena i u našim ljetopisima u njima se govori o tome kako se upalilo ceh,kako su se srušile širine i kako su izginuli mnogi ljudi. Vrhovno pravo vlasništva nad rudnim blagom pripadalo je vladaru.Njegovo je regalno pravo bilo,da od izvađene rude uzima jedan dio ,urburu,koju je ubirao urburar.Koliko je urbura kod nas iznosila ,nije poznato,vjerovatno je da se kretala od jedne osmine do jedne dvanaestine kao i u drugim zemljama.Inače pojedinac ili družine,koje bi dobile koncesiju,da kopaju rudu,bili su potpuni vlasnici svojih okeana.To su mogli biti i stranci.Ima više podataka o tome,da Dubrovčani posjeduju rudnike i slobodno raspolažu njima,prodaju ih,zalažu i ostavljaju oporučno.Nije poznato da li su i koliko sudjelovali u eksploataciji rudnika feudalci,na čijim su se posjedima oni nalazili.Osim urbure vladar je imao i druge prihode,koji su nastali u vezi s razvojem rudarstva.Rudarski centri postali su važni trgovi,kojih je carine vladar izdavao pod zakup.Osim toga njegovo regalno pravo bilo i kovanje novca. Najvažniji metal,koji se dobivao u srpskim rudnicima bijaše srebro ponegdje kao u Novom Brdu s nekim procentom zlata(glamsko srebro).U većini rudnika kopali su olovo.Bakar su dobivali u Rudniku Kučevu i Crnči.Bilo je i dosta rudnika željeeza,koje nisu izvozili nego je služilo samo za domaće potrebe.Vrlo mnogo tragova naselja i rudarske radnje kao i pojedini nazivi svjedoče o ranoj ljudskoj djelatnosti na Rudniku.Nažalost sistematsko i stručno ispitivanje nije još izvršeno te smo još uvijek daleko od mogućnosti da znamo šta sve Rudnik krije za upoznavanje svoje prošlosti i da tačno hronološki razvrstamo očuvane ostatke koji sežu od starog do novog vijeka.Istorija srednjovjekovnog Rudnika započinje posljednje decenije 13 stoljeća kada je njegovo područje spadalo u oblast kralja Dragutina.Prve zajamčene vjesti o njemu su iz 1293 godine.Kako je Dragutin 11 godina držao taj kraj on je svakako doveo Sase i pod njim je započelo eksploatisanje rudnog blaga.Rudnik se brzo razvio u
drugi,vremenski i po značaju rudarski centar srpskih zemalja(posle Brskova).Otkrivanje rudonosnih stijena išlo je ovdje lahko pošto su već Sasi imali,prethodnike Rimljane za čijim su tragovima pošli.Rudnik se već javlja kao razvijeno mjesto u koje zalaze ne samo pojedini već i čitavi karavani.U jesen 1296 išao je jedan karavan dubrovačkih trgovaca pod kapetanom Petrom Matije Ribice,iz Brskova za Rudnik ali ga je na putu djelimično opljačako Stanislav Crveni svakako neki srpski vlastelin.Razvoju rudarstva doprinijeli su Njemački rudari Sasi. Sasi su prvi put spomenuti 1254. godine u Brskovu, u teško pristupačnom planinskom kraju u gornjem toku rijeke Tare.Bili su poznati kao vrsni rudari te su ih srpski vladari unajmljivali u većini starih rudnika na području Srbije i Bosne.Po njima se zovu i neki krajevi kod rudnika Ljublja kod Prijedora.Na makedonskoj planini Osogovo takođe postoji rudnik Sase.Na to područje su došli na poziv bugarskog cara Ivana Šišmana. Literatura: Historija naroda Jugoslavije,1953 Zagreb Mihajlo Dinić ,Beograd 1962
