Prijateljice

Rosie Rosie Kugli Kugli

Prijateljice

Dolazimo na ovaj planet kako bismo naučili određenu lekciju i onda idemo dalje...

By  Maya

Oproštaj Mirna Kožić otišla je u kasno proljeće, bez riječi pozdrava. Rijetki su oni koji odabiru način i vrijeme. Mirna je, kao i uvijek u životu, izabrala. Izabrala dramatiku jer bilo bi neobično da nije, ali u ovom trenutku, nitko je nije mogao osuditi. - Kako je živjela, živjela, tako je i umrla umrla - neizrečeno neizrečeno je bilo glasno, glasno, glasnij glasnijee čak i od limene glazbe od koje se kosa dizala u zrak, a koža ježila. O pokojniku bi se trebale govoriti samo lijepe stvari. Sjećati se samo dobrih osobina jer osoba nas više ionako ne može razočarati. Takvi ljudi prebivaju u nekoj vrsti sna s kojim se živi. Ne mogu se više natjecati, a nesavršenosti se gube pred idealiziranim opisima koji obitelji želi pružiti utjehu. U ovom trenutku Marko nije trebao utjehu. Trebao je nju. Svoju ženu. Smrt je za njega bilo novo i zastrašujuće iskustvo. Bol zbog gubitka nije želio mjeriti suzama koje se obično liju nad lijesom pokojnika. pokojnika. Svatko je bol doživljavao na drugačiji način, ali na licima Mirninih najbližih očitovala se patnja. Marko Kožić želio je zagrliti djecu, smiriti drhtaje njihova tijela. Znao je kako su potresena, a svi događaji koji su prethodili ovom, neminovnom i najtužnijem, ostavit će trag u njihovom životu. Junački Junački je stisnuo zube i pokušao pokušao obuzdati osjećaje. osjećaje. Tu i tamo Mirnina Mirnina bi majka glasno zajecala, ali većina okupljenih držala se dostojanstveno. Marko je znao kako su mnogi nahrupili iz čiste znatiželje. - Što to ima u ljudima ljudima tužnog tužnog da ulaze u tuđe živote?živote?- prisjećao prisjećao se stihova stihova pjesme pjesme koju je davno čuo. Mnogo je neizrečenih pitanja lelujalo nad ovom veličanstvenom pogrebnom povorkom. Nagađalo se o ubojstvu iz osvete. Kolale su razne verzije bizarnih scenarija, ali u ovom trenutku to više nije bilo važno. Sve intrige i ljudske slabosti bit će pokopane zajedno s njom. Nestat će u vječnoj tami podzemnog svijeta. - Zašto je ljudi ljudi konačno konačno ne ostave na miru? miru? - pitao se umorno. umorno. Ime njegove njegove žene neprestano se blatilo po novinama. Nerado će priznati da je i ona svojim ponašanjem pridonosila tome, ali... Sada nije bilo ni mjesto ni vrijeme da se tako razmišlja. Poštovanje i tuga nužni su pred licem smrti. Ispred njega u velikom lijesu leži sve ono što je ostalo od života koji je volio. Tijelo koje je obožavao. Tijelo koje mu je nanosilo toliku patnju. Tijelo koje je mrzio. Tijelo koje će pokopati. Prije samog pogreba inzistirao je na tome da je još jednom vidi. Ljubazno osoblje u pogrebnom poduzeću udovoljilo je njegovoj želji. Marko je dugo promatrao zamrznutu ljepotu svoje žene. Nije se mogao oteti dojmu da joj smrt gotovo pristaje. Njezine kao dijetlom isklesane crte lice i mrtvačko bljedilo, podsjećale su ga na bezvremenu mramornu statuu. Stajao je pokraj nje, dugo i nepomično. Na posljetku je bio zamoljen napustiti prostoriju. Utisnuo je posljednji poljubac na hladno čelo i tako se zauvijek oprostio od nje. Spretno je izbjegao novinare koji su ga uhodili. Mirna je bila poznata glumica i on se navikao na škljocanje fotoaparata kad je bio u njezinoj blizini. - Ostavite Ostavite me na miru! miru! Moje žene više više nema. nema. Pronađite Pronađite neku neku novu novu žrtvu, žrtvu, priču - želio želio je vikati, ali šutio je. Nije im želio davati materijal.

Morao je odraditi sve one formalnosti koje su u ovim trenucima djelovale potpuno besmisleno. Ugovoriti crkveni obred, izabrati cvijeće za vijenac, riječi koje će stajati kao posljednji pozdrav. Odradio je to kao što je i inače odrađivao sve ono što se od njega očekivalo. Odjednom osjeti kako ga umor svladava. Prepustio se povorci koja ga je nosila. Ništa nije osjećao. Bio je poput drvenog lutka kojim je upravljao nevidljivi lutkar. Njegova stopala čvrsto su koračala, ruke mu nisu drhtale, a na lice je navukao bezizražajnu masku. Izgledao je zategnuto i ukrućeno. I najmanji trzaj mogao je dovesti do potpunog sloma. Izgubio bi dostojanstvo, a on je do posljednjeg trenutka želio ostati dosljedan sebi. Da je bio drugačiji, možda sada ne bi koračao za lijesom svoje žene, da je... Da je život sazdan od drugačijeg materijala, zasigurno ne bi bio potučen na ovakav način. Više nije imao šanse. Ono što je počelo kao lijepa ljubavna priča, završilo je tragedijom. Bespomoćno je gledao kako njezin život zamire. Do kraja života pamtit će krik koji se izgubio u daljini.

Ines Nervozno se ogledavala oko sebe. Mrzila je pogrebe iz dna duše i bila je sretna što su bili toliko rijetki. Gotovo se nije mogla sjetiti kad je zadnji put bila na nekom. - Ah, da! Onda kad kad je umrla umrla majčina majčina sestra sestra - sjeti se. Za nju nije nije gajila gajila pretjerane pretjerane osjećaje. Teta Mara bila je starica koja je živjela negdje na selu i njezina smrt nije je previše pogodila. Ali Mirna! Nije mogla vjerovati kad je u novinama pročitala vijest o smrti Mirne Kožić. Vrtjela je novine u rukama kao da su sitna slova majušne eksplozivne naprave koje će se uskoro rasprsnuti pred njezinim očima. A Mirna će se u maniri filmske zvijezde nakloniti svojoj publici i nasmijati onim svojim vragolastim osmijehom: - Opet sam vas preves preveslal lala! a! Ines je uzalud je čekala. Nije bilo aplauza ni naklona. Reflektori su utonuli u mrak, a crna odjavna špica duboko utisnuta u bjelinu papira. Kratke riječi. Šture. U dubokoj boli javljamo svim poznanicima i prijateljima... Mirnin život nije spadao među osmrtnice, već na stranice žutog tiska. U zbrci društvenih zbivanja svako malo iskakala je nekom svojom svojom novom aferom, skandalom. Oni koji je nisu poznavali, zavidjeli su joj. Na prvi pogled činilo se da ima sve, no oni rijetki koji su je poznavali, znali su da se iza blještavila koje je okružuje krije nesretno stvorenje koje nije sposobno za ljubav. Ines se naježi. - Kako mogu mogu tako tako što reći? reći? To ne ne priliči, priliči, bile bile smo smo dobre dobre prijateljice prijateljice - razmišljal razmišljalaa je utučeno. Umorno uzdahne. Nije imalo smisla zavaravati samu sebe. Nikad se nije potrudila dovoljno upoznati Mirnu. S njom je provela dobar dio života, turbulentne godine, srednjoškolske i fakultetske dane, doba mladosti. Mirnu su djevojke brzo prozrele i omrznule. Pogotovo jer se tako okrutno poigravala s Markom. Marka su voljeli, ali nisu mogli gledati kako poput šteneta hoda za njom, cvili i ljubi je, oprašta joj. I svaki put ona ga je iznova ranjavala. - On joj joj je dao dao tu moć - razmiš razmišljal ljalaa je. - Mogao Mogao ju je odavn odavnoo napust napustiti. iti. Da mene mene Dalibor Dalibor prevari... prevari... - naježi se i od same pomisli. Slušala je riječi, ali one nisu dopirale do nje. Svećenik se prisjećao njezine dobrote, dobrih djela koje je činila za one koje je voljela. - Ma koja koja dob dobra ra djel djela? a? - pomi pomisl sli.i. *** Kroz masu je ugledala Marka i zamisli se nad njegovom sudbinom. On je još bio, kao što će zauvijek ostati, ostati, muškarac muškarac koji koji je strastveno strastveno volio ženu koja nije bila bila vrijedna vrijedna njegove Ijubavi. Ines se upita je li Mirna ikoga voljela? Opet se posrami svojih misli. misli. Vjerojatno je voljela svoju djecu. Sigurno je, na neki svoj čudan način, voljela i Marka. Pa je sve ove

godine ostala je s njim. Ines zatvori oči. Pjevala se pjesma, toliko tužna i ganutljiva da je mogla rasplakati i kamen. Začulo se ono potisnuto jecanje i nakašljavanje kao da su uspavane emocije \ odjednom oživjele. Opet zatvori oči. Nije željela gledati kako je spuštaju u zemlju. Marko je potom spustio crvenu ružu u njezin grob. Isto to učinila su i njezina djeca. Mimina majka, glasno je izvikivala ime svoje kćeri, a svećenik je podsjećao da će se misa zadušnica održati u... Ines se otrgne iz mase koja ju je stisnula u čvrst obruč. Trebala je zraka. Gušilo ju je u prsima, u glavi joj je zujalo. Slika njezine prijateljice iskakala je iza svakog nadgrobnog spomenika. Tu su znači počivali oni koji su nekad bili voljeni. Voljena majka ili otac. Brat. Sestra. Voljena žena ili muž. U smrti nas ne određuju naše titule ili zanimanja, nego ono što smo značili svojim bližnjima. Jesmo li voljeli i bili voljeni. - Ines, Ines Ines - začuje dubok dubok i senzualan senzualan ženski ženski glas. glas. Prepoznala Prepoznala bi bi ga u mnoštvu, mnoštvu, ali ali ne i besprijekornu eleganciju kojom je bila zaogrnuta. - Boba, draga draga Boba!- emocije emocije je preplave. preplave. Nije se više više mogla suzdržavati. suzdržavati. Privije Privije se uz Bobu i glasno zajeca. -Daj se smiri! Znam, sve nas je to šokiralo. Uvijek sam smatrala da se sve u životu događa u pravom trenutku i na pravi način, ali ta vražja Mirna, opet me demantirala! Nije trebala umrijeti. Nego, jesi li čula? Svašta se priča? - zavjerenički se nagne prema njoj. -Načula sam nešto. To su ružne priče. priče. Još ne mogu vjerovati vjerovati - slomila se poput suhog suhog pruta. Sve su brane popustile i nekontrolirani plač provali iz nje. Boba je privine uz se. Neko ju je vrijeme držala u zagrljaju kao da je hoće obraniti od svijeta kojem bijahu izložene. Malo-pomalo snažni drhtaji koji su potresali njezino tijelo postajali su sve slabiji, da bi se na kraju u potpunosti izgubili. Ines je šmrcala. Maskara joj se razmazala po licu. Boba je odmakne od sebe. -Daj se saberi! Izgledaš Izgledaš kao strašilo. strašilo. Mislim Mislim da ti je potrebno potrebno piće - zastane na trenutak. -I meni bi dobrodošlo. Ajmo nekamo! - Može, Može, samo samo ne kod kod Veselo Veselogg mrtvac mrtvacaa - zamoli zamoli Ines. Ines. - Znaš da imam imam više više stil stilaa - hladno hladno joj joj spust spusti.i. - Znam. Oprosti - reče pokunjeno. pokunjeno. Gledala je svoju prijateljicu tako vitku i elegantnu. Teško može zamisliti njezinu dugu smeđu kosu koja je beživotno padala i koju je obično kačila užasnim metalnim ukosnicama. Kad ju je upoznala, nosila je debele naočale i jeftinu odjeću. Boba pogodi o čemu je Ines razmišljala. Ljudi iz prošlosti slično su reagirali kad bi je nakon toliko godina ponovno ugledali. - Znači Znači,, svi sviđa đa ti se? - upi upita ta.. - Što? - Ines Ines se zbun zbuni.i. Nije Nije shvaćal shvaćala. a. -Moj novi izgled? - upita Boba, smijući smijući se. U ovih petnaest godina godina koliko je prošlo, prošlo, svoju je ljepotu dotjerala do vrhunca. Oduvijek je težila savršenstvu i nije žalila truda. Ni

novca. - Naravn Naravnoo - reče reče Ines zadiv zadivlje ljeno. no. - Izgled Izgledaš aš fenom fenomenal enalno! no! Boba poželi da je Mirna može vidjeti. Ona se nikada nije morala truditi. Sve joj je padalo s neba. - A sad je tamo tamo negdje gore gore - pomisli pomisli i na trenutak trenutak osjeti osjeti okus okus pobjede pobjede u ustima. ustima. No, bila je to Pirova pobjeda.

Boba Bila je ljepotica, ali i svjesna te činjenice. Dokazivao je to njezin odraz u ogledalu, reakcije onih koje je upoznala, požuda u očima muškaraca koje je sretala. Predstavljala je onu rijetku i uzbudljivu vrstu žene koja je plijenila pažnjom gdjegod bi se pojavila. Njezino savršeno tijelo odašiljalo je poruku koju je svaki iskusniji muškarac s nepogrešivom lakoćom mogao dešifrirati kao zavođenje. Unatoč tome, nije djelovala vulgarno. Njezina urođena senzualnost i elegancija koju je godinama brusila, poništavala je svaku negativnu aluziju. Bobine oči, krupne i modre kao more, sužavale su se samo kad bi se nasmijala. Visoke jagodice činile su je profinjenom, a njezina puna usta bubrila su ispod tankog sloja bezbojnog sjajila. Duga zlatna kosa doimala se kao suho zlato i lepršala je na proljetnom povjetarcu oko njezinog lica. Bila je obučena po posljednjoj modi. Svoju je skupocjenu odjeću nosila na tako ležeran način kao da je svakog trena spremna zbaciti je sa sebe i uskočiti u nečiji krevet. Ines osjeti kako je probada žalac ljubomore pri samom pogledu na svoju blistavu prijateljicu. Pitala se koliko je vremena trebalo za ovakvu preobrazbu. Ljudi su je pamtili kao ružnu siroticu, ali ona im se svima nasmijala ravno u lice. - Jesi lili već bila bila kod Maries? Maries? - upita upita je, a Ines zbun zbunjeno jeno odma odmahne hne glavo glavom. m. - Naravno Naravno da ona ona ne izlazi izlazi na tako mondena mondena mjesta mjesta - Boba se nasmije nasmije u sebi. sebi. - Tamo Tamo je ugodn ugodno, o, vidjet vidjet ćeš - reče reče ležer ležerno. no. Odvela je Ines u mali, ultramoderni restoran na rubu grada. Bila je to zapravo dugačka mramorna galerija, u šumi. Stabla su svojim intenzivnim zelenilom davala onu notu vedrine i tako potrebnog mira. U pozadini su se ocrtavali sivi obrisi smogom zavijenih zgrada i Ines sa zadovoljstvom utone u ugodnu fotelju. Cvijeće je procvalo, a nebo su krasili mali bijeli oblačci poput staklene vune. Ines je voljela proljeće. Bilo je tako nekako obećavajuće. Puno nade. Osjetila je ponovnu navalu suza, ali suzdržala se. Nije više željela plakati. Boba je bila tako mirna. Za njezin ukus možda čak i hladna. Odsutna. Pitala se je li to dio njezinog novog imagea. Gledala je svoju prijateljicu i pitala se gdje je nestao onaj uplašeni curetak. Ova žena pokraj nje točno je znala što želi. I po svemu sudeći, obično bi to i dobivala. Iako je vanjštinom djelovala mirno i Boba je bila potresena. Kao većina ljudi, ni ona nije voljela sprovode. Što se uostalom i može reći za sprovode? Svi su isti. Tužni i depresivni. Predstavljaju rastanak, onaj posljednji zbogom, posljednji naklon publici. Mimina smrt pogodila ju je više nego što je željela priznati. Drhtavom rukom pripali cigaretu i otpuhne savršeni kolut dima. Pokušala je glumiti dobro raspoloženje, ali ubrzo joj ponesta snage. Neprekidno je nešto glumatala, i iskreno, umorila se od toga. Željela je konačno nekome otvoriti svoje srce. Možda je ovo bio trenutak. Konobar je donio piće i ona digne čašu. - Za Mir Mirn nu! - Za Mirnu Mirnu - ponovi ponovi Ines Ines za njom. njom. Gora Gorakk okus žari žarioo je njezinu njezinu utrob utrobu u i sva se zacrvenjela. Nije običavala piti. Možda čašicu-dvije, godišnje, ali izbjegavala je sve što

ima alkohol u sebi. Gledala Gledala je Bobu kao da u njoj traži spas. spas. Željela je započeti započeti neki razgovor. razgovor. Bilo što, što, samo da više ne razmišlja o Mirni. Čaše su bile prazne i konobar ponovno doleprša do njih. Boba bez razmišljanja naruči još dva pića. - Ne smijem smijem više više piti, piti, udarit udarit će mi mi u glavu glavu - opravdavala opravdavala se Ines. Ines. - Nemoj biti takvo takvo dijete! Današnji Današnji je dan tako težak, težak, moraš moraš ga malo olakšati. olakšati. Pričaj mi o sebi - zamoli je Boba. Boba. U oblaku plavičastog dima, zamišljeno nadoda: -Tako se dugo nismo vidjele. Od našeg posljednjeg susreta kao da je prošao jedan čitav život. - Zaista Zaista je i proša prošaoo - složi složi se Ines Ines tugalj tugaljivo ivo.. - Zamisli Zamisli da naše naše Mirne Mirne više više nema. nema. Ništa Ništa više neće biti biti isto - Ines je opet uhvatio uhvatio plač. Boba zakoluta očima. Ines ju je već počela ozbiljno nervirati. -Daj se više saberi! Uostalom, nikad i nismo bile toliko dobre. Konačno je izgovorila ono što je čitavo vrijeme lebdjelo nad njima. - Tako mi je žao što se nismo nismo više družile. družile. Izgubile Izgubile smo konce, konce, ponekad bismo bismo se srele, samo onako usput. Možda na nekoj brzinskoj brzinskoj kavi - zastane i pogleda molećivo molećivo u Bobu. - Hoćeš Hoćeš li mi nešt neštoo obećati obećati?? - upita upita je suzni suznih h očiju. očiju. - Reci! -Obećaj mi da ćemo se viđati barem jednom mjesečno. Željela bih ponovno uspostaviti neki kontakt i s Markom. Što misliš o tome? Znaš, čini mi se kako mu je pomoć sad potrebna. Ne bih željela... -Dobro, obećajem - reče brzo. Znala Znala je što Ines želi reći. reći. Ne bih željela željela da se opet  sretnemo na nekom sprovodu. - A ti mi obećaj da više više nećeš nećeš cmoljiti. cmoljiti. Za danas je bilo više više nego dovoljno dovoljno suza. suza. Ines poslušno kimne glavom glavom i obriše suze. Prvi Prvi put toga dana osjeti mrvicu radosti. Hrabro iskapi svoje piće.

Prijateljski razgovori Piće je imalo nevjerojatan učinak na Ines. Od one uplakane ženice postala je ona stara. Srdačna i dobrohotna, dok je Boba i dalje djelovala suzdržano. Bilo je teško odgonetnuti je li to zbog toga što se nisu toliko godina vidjele ili zbog nečega drugoga. - Tako mi mi je drago drago da sam te ponovno ponovno vidjela vidjela - reče Ines iskreno iskreno.. - Nego, reci reci mi jesi li ostvar ostvarila ila sve svoje svoje snove? snove? - upita je, a onda onda se stade ispričav ispričavati ati : - Oprosti, Oprosti, pričam pričam bez veze. Naravno Naravno da da si ih ostvaril ostvarila. a. Uspješna Uspješna poslovna poslovna žena. žena. To je je ono što si oduvijek htjela biti. Uz to izgledaš kao avion... Boba se užasavala ovoga pitanja. Jesi li ostvarila svoje snove? Što je to trebalo značiti? Umorno se osmjehne. Slobodno može reći da je ostvarila svoje snove, ali unatoč tome, nije bila sretna. Nikad to ne bi priznala. - Naravno Naravno da jesam. jesam. Dogurala Dogurala sam sam do direktor direktorice ice marketing marketingaa - reče, ali u glasu glasu joj se se osjeti nesigurnost. Ines se trgne. - Što je? Zvučiš Zvučiš nekak nekako.. o.... žalosno žalosno.. - Zar izg izgle ledam dam tak tako? o? - upita upita tiho tiho.. - Ne nikako! nikako! Drago mi je zbog zbog tebe, ali ali tvoje su riječi riječi imale čudan čudan prizvuk. prizvuk. Ako Ako te nešto muči, tu sam. Uostalom, čemu služe prijateljice? Jednu smo već izgubile. Boba se neugodno lecne. Ines je bila u pravu. Nije imala pravu prijateljicu. Nikoga s kim bi bila bliska. Željela se povjeriti nekom tko bi je razumio, ohrabrio. Netko tko bi joj iskreno rekao kako je divna i krasna, te da je samo pitanje vremena kad će upoznati savršenog muškarca. - Možda nemam nemam prijatel prijateljicu jicu jer jer neprekidn neprekidnoo glumatam glumatam kako kako je sve sve u najboljem najboljem redu. Imam najbolji posao na svijetu, mogu imati svakog frajera kojeg poželim, ali... to više nije dovoljno. - Da čujem, što što te muči? muči? - navaljivala navaljivala je Ines. Ines. Nije bila bila agresivna, agresivna, niti niti će se naslađiv naslađivati ati njezinim mukama. Boba joj na kraju kraju odluči otvoriti dušu: - Ne pitaj. Svugdje Svugdje jedno te isto. isto. Kriza, recesija. recesija. Stalna Stalna otpuštanja otpuštanja,, borba za klijente, klijente, neplaćanja. Tolike sam se godine grčevito držala tog svog posla, svaki atom snage ulagala sam u njega. Na kraju, kad sam teškom mukom dogurala do samog vrha, imam osjećaj da će se sve raspasti. U firmi se već dulje vremena šuška o tome da će nas kupiti jedna jaka inozemna tvrtka. - Pa to je je dobro! dobro! - uzvikne uzvikne Ines, Ines, a Boba Boba gotovo gotovo požali požali što što joj je otvorila otvorila srce. srce. Po starom, dobrom običaju, Ines nije ništa shvaćala. - Ne, to nije dobro dobro - reče reče smireno smireno i ponovno ponovno pripali pripali cigaretu. cigaretu. - Ako nas kupe, kupe, to to znači znači da će mnogi moji kolege ostati bez posla, što ne isključuje i mene. To što sam tako visokopozicionirana u ovom poslu, ništa ne znači. U najboljem slučaju strmoglavit ću se dolje i opet ću biti na početku. Kao onaj prokleti Sizif.

- Pa to je strašno! strašno! - uzvikne uzvikne Ines istinski istinski zgrožen zgroženo. o. - Oprosti, Oprosti, nisam znala znala da stvari stvari tako loše stoje. Ali opet, imaš hrpu iskustva, možda bi mogla otvoriti svoju firmu. - Nemoj me nasmijav nasmijavati! ati! Vlastita Vlastita firma? firma? - uzvikne uzvikne ogorčeno. ogorčeno. - Znaš Znaš li ti, draga moja, kakva su danas vremena ili ne gledaš televiziju? Čovjek je sretan ako uopće ima posao. Uostalom, kod pokretanja vlastitog posla, treba i vrijeme i novac. A ja ti, draga, nemam niti jedno od to dvoje. Imam kredit u Švicarcima, i ako ga redovito ne otplaćujem, ode sve za čim sam izgarala posljednjih godina. Ne smijem se ni sjetiti koliko ono godina. - Da, imaš imaš pravo pravo - reče reče pomalo pomalo u strahu. strahu. - A mogu li te pitati pitati nešto nešto osobno, osobno, oprosti oprosti,, ali ako ne želiš o tome, neću neću inzistirati. inzistirati. - Ines je bilo neugodno, neugodno, a Boba je točno znala znala koje pitanje slijedi. - Zaboravi! Zaboravi! Srela sam mnogo mnogo pogrešnih, pogrešnih, ali gospodina gospodina pravog pravog nisam imala priliku priliku sresti. Danas je teško pronaći muškarca, a o savršenom primjerku bolje da i ne pričam. To su bajke. Sigurno si čula za onaj vic - kako dobiti savršenog muškarca? Ines odmahne glavom. - Genetič Genetičkim kim inžin inžinjer jering ingom. om. Križan Križanjem jem vibrat vibratora ora i bankoma bankomata. ta. - Obje prasnu prasnu u smijeh. - Ovako se dobro dobro nisam dugo smijala. smijala. - Ines naglo ušuti. Možda nije nije prikladn prikladnoo da se tako glasnu smiju. Ipak su prije nekoliko sati pokopale prijateljicu. Naglo se uozbilji. - Sirotic Siroticee moja! moja! - reče reče sućut sućutno. no. - Nisam Nisam znala znala da ti je je tako tako teško teško.. Ines Ines prepl preplavi avi unutarnje zadovoljstvo. Nije to bilo zlurado naslađivanje, već samo smirujući osjećaj da je u njezinom životu sve u najboljem redu. - Slušajući Slušajući tvoju priču, priču, shvaćam kako kako sam zapravo sretna. sretna. Gledajući Gledajući sve uspješne uspješne žene oko sebe, znala sam se upitati jesam li dobro učinila što sam se u potpunosti posvetila Daliboru i djeci, ali sada sam sigurna. Žao mi je što si tako razočarana. Vulkanska erupcija bijesa preplavila je Bobu. Nije mogla vjerovati. Otvorila je ovoj gaduri srce, a ona se naslađuje njezinim jadom. Žali je. Ova jadna i bijedna kreatura božanstvene kućanice sažalijeva nju. Nju? Otkud joj to pravo? Kako se samo usuđuje? *** Ines je oduševljeno pričala o svom životu iz bajke, pokazivala slike muža i djece. Boba je užasnuto užasnuto primijetila primijetila kako kako je Dalibor zapravo zapravo zgodan muškarac muškarac.. Pamtila ga je kao suhonjavog mladića, ali sada izgleda tako muževno. Preplavila ju je ljubomora. Odjednom se osjeti kao da se vratila u srednju školu, jadna i nemoćna. Dobro je pamtila ta vremena vremena - sramila se svojih svojih roditelja, roditelja, svoga imena (krsno (krsno joj je ime bilo Bosiljka), Bosiljka), zagorskog naglaska, izgleda, pameti... Željela je biti poput Mirne ili Ines. One su živjele drugačijim životima, njoj tako nedostižnim i dalekim. Trebalo joj je godina i još više rada na sebi kako bi stekla određeno samopouzdanje. Kad se teškom mukom izgradila, obećala je samoj sebi da je više nitko neće moći povrijediti. Ovo ju je vrijeđalo. Mogla je biti ponosna na sve što je postigla, ali i dalje je bila predmetom sažalijevanja. Svim je silama suzbijala svoje osjećaje u dobro poznate okvire u koje ih je već godinama godinama gurala. gurala. - Smiri se, se, smiri... smiri... - umirivala umirivala je je samu sebe sebe dok je Ines i dalje dalje hvalila hvalila svoj svoj savršeni savršeni život, savršenog muža, savršenu djecu. Čak joj je i mačketina bila savršena.

- Umijeće Umijeće suzdr suzdržav žavanja anja - ponavljal ponavljalaa je u sebi. sebi. - Suzdrži Suzdrži se, suzdr suzdrži.. ži.... Umijeće suzdržavanja bila je vještina koja joj je pomagala da preživi. Tijekom godina usavršila ju je do kraja i sada je prizivala njezinu moćnu mantru. Vještina se sastojala u tome da nikad ne bi odala kad bi je netko povrijedio. Svog je neprijatelja gladila mekim pogledima i obasipala nježnim riječima. Čekala je mimo svoj trenutak i tada bi poput  vampirice uzvraćala udarac. Uživala je u iznenađenju i boli koju je gledala na licima ljudi kad su shvatili što ih je snašlo. Ali tko im je kriv. Neka svi nauče da Boba Živković nije tek jedna praznoglava lutka i da se nitko neće poigravati s njezinim osjećajima! Puštala ih je, znala je čekati čak i nekoliko godina. Strpljenje i samo strpljenje, bila je njezina vrlina. Znala je da će se kad-tad ukazati prilika vratiti milo za drago. O da! I sad će čekati, koliko god je potrebno, ali vratit će joj! I to s kamatama! Gledala je prijateljicu kako joj se smije ravno u lice. Ismijavala je njezine napore i sažalijevala njezin neuspjeh, a veličala svoj život. Grčevita napetost zaposjedala je njezino tijelo i jedva se suzdržavala da ne prasne. Morala je ovo odraditi do kraja makar poslije porazbijala sve čaše u stanu. Teškom mukom nabaci jedan od svojih savršeno lažnih osmijeha. - Draga, nećemo nećemo sada dramatiz dramatizirati. irati. Kad malo malo bolje pogledam pogledam i nije tako tako loše. loše. Još sam direktorica i slobodna sam - uzvikne pretjerano veselim glasom. - Toga se se i bojim. bojim. Znaš, nisi više više mlada mlada - ovo je bio najniži udarac koji je primila. primila. Osjetila je neodoljivu potrebu da išamara svoju prijateljicu. Umjesto toga, čupala je rubove papirnatog ubrusa i pravila se kao da je njezine riječi ne pogađaju. A Ines je potpuno nesvjesna rana koje je zadavala svojim riječima, savršenom preciznošću, gađala ravno u Bobinu najbolniju točku. Samoća - najgora noćna noćna mora svih neudanih neudanih žena. Svakog dana suočavala se s bolnom istinom; - Prema statistici statistici,, s 40 godina imaš više šanse šanse da te ubije neki terorist terorist u marketu, marketu, nego da sretneš onog koji će se oženiti tobom. Poslije 40. izgledi se rapidno pogoršavaju, požuri požuri se - poručivali poručivali su časopisi, televizija, televizija, ljudi ljudi s kojima se susretala. Podnosila Podnosila je cinizam u riječima nepoznatih ljudi, ali nije to očekivala od Ines. Oh, kako su samo okrutno zvučale njezine riječi. - Medicin Medicinska ska istraž istraživa ivanja nja dokazu dokazuju ju kako kako se broj jajnih jajnih stanica stanica zaposl zaposlenih enih žena žena drastično drastično smanjuje. smanjuje. Jesi li to znala? znala? - pitala ju je iskreno iskreno zabrinuta, zabrinuta, ali Boba to nije nije vidjela. Želi mi reći da je žena bez mladunčeta u tobolcu potencijalna društvena opasnost. Nesposobna generirati sljedeći naraštaj. Gnjev je žario njezinim tijelom, penjao se uz kralježnicu, crvenilo joj se razlijevalo po licu, para joj je izlazila na uši. Boba je bila na rubu živaca. Odmalena se užasavala opisnih pridjeva stare cure, sebične i samožive osobe, karijeristice. Nehajno se igrala s ubrusom koji je već posve smrvila pod prstima i svakom izgovorenom riječi sve spremnija na osvetu. Nije joj preostalo ništa drugo nego da pokupi mrvice skrhanog dostojanstva i prekine ove izljeve tobožnje zabrinutosti.

- Umorna Umorna sam sam - prekin prekinee prijat prijatelj eljičin ičin monolo monologg i kimne kimne konob konobaru aru.. - Sutra Sutra idem idem na na službeni službeni put - reče pretjerano pretjerano veselim veselim glasom. glasom. - Obožavam Obožavam to! to! Znaš kako može biti biti zanimljivo. I nikad ne znaš koga možeš sresti - lagala je, ali Ines je prozre. Odlučila je šutjeti jer bilo joj je teško. Bila je sama, bez muškarca, a uskoro možda i bez posla. Sažalno je pogleda. - Žel Željela jela bih bih plati platiti ti - pozva pozva konob konobara. ara. I dalje dalje se se trudil trudilaa biti eufo euforič rično no vesel vesela. a. - Još moram i platiti za ovo ovo ponižavanje - pomisli ogorčeno. - Ne, nika nikako, ko, drag draga! a! - uspro usprotiv tivii se Ines. Ines. - Ti, možd možda, a, ostaneš ostaneš bez posl posla, a, a moj moj muž odlično odlično zarađuje - netaktično netaktično reče. - Koji je tvoj tvoj problem? problem? - upita je je Boba oštro, oštro, a Ines Ines se neugodn neugodnoo lecne. - Ja sam sam te zval zvalaa na piće piće - brzo brzo se ispravi ispravi.. - Uostal Uostalom, om, još imam imam posao. posao. I to dobro dobro plaćen. - Oprosti, Oprosti, molim molim te! Znaš da nisam nisam tako tako mislila. mislila. Nikad te ne bih bih povrijedila povrijedila - Ines je je bila iskrena, samo što u svom bijesu Boba to nije mogla vidjeti.

Samoća Osjećala se kao prebita. Gušile su je riječi, u ušima joj je zujalo, boljela ju je glava. Još je neko vrijeme glumatala dobro raspoloženje, nehajno čavrljajući dok je Ines vozila kući. Ines je znala da Boba glumi, ali nije željela dalje kvariti njezino raspoloženje. - Čuvaj se na službenom službenom putu, putu, draga draga moja - majčinski majčinski je zagrli zagrli i dobrohotno dobrohotno poruči; poruči; - Čuvaj se i onih muškaraca muškaraca koje ćeš zateći zateći u hotelu. hotelu. Znaš, Dalibor Dalibor mi svašta svašta zna ispričati o muškarcima na službenom putu. - Sigurna Sigurna si da tvoj tvoj Dalibor Dalibor nije nije jedan od njih? njih? - poželi poželi je upitati, upitati, ali ali se ipak ipak suzdrži. suzdrži. Umijeće svladavan svladavanja ja - ponovi ponovi u sebi. - Priček Pričekaj, aj, doći doći će će i tvoji tvojih h pet pet minuta minuta - tješil tješilaa se. se. Izljubile su se i izgrlile. - Obećaj mi da da ćeš me nazvati nazvati sljedeći sljedeći tjedan tjedan - molila molila ju je Ines Ines i Boba pristan pristane. e. Morat  će bolje upoznati svoju neprijateljicu jer tako će saznati sve njezine slabosti i mane. - Obećajem, Obećajem, čim se vratim vratim idemo na kavu kavu - promrml promrmlja ja Boba. Boba. Uključila se u promet i vozila neoprezno, ali nije je bilo briga. U dubini svoje duše znala je da je Ines u pravu. Svaka njezina rečenica bila je istinita. Frustracija zbog kroničnog nedostatka normalnih, inteligentnih, duhovitih i tomu sličnih pripadnika muškog roda širila se među ženama poput šumskog požara. Boba nije bila jedina. Mogućnost da će ikada upoznati nekoga, da će među njima zaiskriti, a kemijski elementi zakuhati, da će je on nazvati, a da nije osoba kojoj treba ozbiljna psihijatrijska pomoć i da ne pati od parcijalnog gubitka svijesti (npr. zaboravio je da ima ženu), bila je minimalna. Bilo je vjerojatnije da je upucaju u nekom smrdljivom supermarketu. Osjećala se prevareno i izdano. Sve ono za čim je izgarala, njezina karijera u koju je utrošila posljednje godine svog života, nije joj donijela ništa. Štoviše! Naučila se na luksuz i ako se kojim slučajem obistine njezine najgore slutnje, mogla bi se pridružiti

vojsci nezaposle nezaposlenih. nih. A onda? Obuze Obuze je jeza i hladnoća hladnoća se uvuče u njezino njezino tijelo. Ne, o tome uopće nije željela razmišljati. Osjeti se umornom i starom. Trideset i šesti rođendan nesmiljenom brzinom jurio joj je u susret, a biološki sat otkucavao. Zapravo, bio je poput eksplozivne naprave koja je bila sve glasnija. Pod hitno mora pronaći muža ako ne želi ostati sama. Samo gdje da ga pronađe? Današnji muškarci bili su poput parkirnih mjesta. Bilo ih je gotovo nemoguće pronaći. Ili su zauzeti ili potpuno neupotrebljivi. Samci u najgorim godinama poput nje, osim što za razliku razliku od nje, zaziru zaziru od braka. U svom svom se poslu susretal susretalaa i s raznim uspješnim muškarcima, takozvanim marketinškim stručnjacima. Ni tu nije bilo sreće jer oni su samo prodavali prazne riječi i davali lažna obećanja. Nije nasjedala njihovim trikovima, ta i ona je prodavala identične proizvode. Pa čak i da drastično spusti kriterije, tko kaže da će nekog pronaći? Konačno, tržište je prilagođeno kupcu, a današnji muškarci, bilo je to više nego očito - slabo su kupovali... Počela ju je hvatati panika. Nije više željela dolaziti kući u prazan stan. Željela je imati nekoga s tko će biti uz nju, tješiti je, razgovarati s njom. Željela je nekoga s kim bi mogla podijeliti dnevnu dozu poraza i pobjeda, uživati u malim stvarima. Gledati filmove, jesti kokice, odlaziti na ljetovanje i zimovanje. Željela je topli krevet gdje će je grijati snažno tijelo njezinog muža, a mala čudovišta u šarenim pidžamama skakati po njima. Zbog njih je bila spremna odreći se čak i svojih savršenih oblina koje je godinama mukotrpno klesala po raznim teretanama. Željela je eksploziju života, a ne hladne zidove i tišinu zbog koje noćima nije mogla spavati. U posljednje vrijeme ionako nije mogla zaspati bez pilule za spavanje. To je definitivno bio loš znak. Umorno se spusti na bijeli dvosjed. Poželi zaplakati. Da je ona kojim slučajem umrla, što bi ostavila iza sebe? Modernu garsonijeru i ormar pun skupe robe. Gomilu štikli. Pozamašnu kolekciju torbi. Bila je osamljena žena. Po danu zaposlena, a po noći strašno i prestrašno osamljena. Prošlo je vrijeme kad bi joj izleti s nepoznatim i zgodnim muškarcima bili vrhunac događaja. Bezbroj puta dokazala je sebi da može imati svakog koga poželi. Ali, badava joj sve to! Bile su to tek kratke, prolazne avanture. Ponekad su te afere bile uzbudljive, ali niti jedna nije potrajala. Muškarci su se izmjenjivali u njezinom životu, a niti jedan nije ostavio neki trag. Zasitila se takvih izleta i sada je željela nečiji oslonac. Užasavajući osjećaj da će ostati stara cura, svake je noći bio sve snažniji. Ali bilo je tu još nešto. Slučajno je načula razgovor dviju kolegica i te su joj se riječi, poput metalnih šiljaka zabile u srce. - Boba ti je jedna od onih onih tipova s kojom kojom muškarci muškarci samo spavaju, spavaju, ali nije nije tip kojim kojim bi se ženili. Previše je dugo na tržištu. Čula je smijeh i pred očima joj se zamračilo. Najradije bi zadavila tu gaduru, no posljednjim atomima snage suzdržala se. Prizvala je svoje umijeće i nakon nekoliko mjeseci osvetila se na način da joj je razorila brak. I baš je uživala u tome!

Bračna idila Kad se Ines vratila kući, Daliborov auto već je bio parkiran ispred ulaza i ona pohita unutra. Voljela je dočekivati muža. Bio je to jedan od mnogih malih rituala u kojima su oboje uživali. Ines je znala koliko oni obogaćuju svakodnevni život. Razmazila je svog muža i djecu, no nije joj bilo krivo. Nakon razgovora s Bobom zahvaljivala je nebesima na tako divnom mužu i prekrasnoj djeci. - Dragi, Dragi, kod kuće kuće si! si! - uzvik uzvikne ne vesel veselo. o. - Već neko neko vrijeme vrijeme i umirem umirem od od gladi gladi - Dalibor Dalibor nervozno nervozno cokne jezikom jezikom.. Nije bilo uobičajeno da njegove ženice nema doma. Obično bi ga dočekivala s ukusnom večerom. Nije volio dolaziti u prazan stan. Djeca su bila nemoguća. Otkad je ušao, nisu ga puštala na miru. Skakali su po njemu i zahtijevali da se igra s njima. Dadilja, koju su povremeno angažirali da ih pričuva, smijala se njihovim vragolijama. - Oni bi se igrali, igrali, nedostajete nedostajete im im - rekla rekla je, što ga je dodatno dodatno raspalil raspalilo. o. - Nije moj posao da ih ih zabavljam zabavljam - mislio mislio je bijesno. bijesno. Bio je gladan gladan i neraspolo neraspoložen. žen. - Radim kao konj konj od jutra jutra do mraka, pa zar zar je teško teško barem me me na večer dočekati? dočekati? Tada se sjeti da je Ines otišla na Mimin sprovod i to ga ispuni nekim čudnim nemirom. Nije volio razmišljati o smrti. Poznavao je Mirnu još iz studentskih dana, bila im je i na svadbi. Ako ga sjećanje još dobro služi, i oni su bili na njezinoj. - Da, tako tako je! - slika slika prekrasn prekrasnee mladenke mladenke koja koja ulazi ulazi u predvorje predvorje elegantnog elegantnog hotela, hotela, zatitra mu pred očima. U početku je pratio njezinu karijeru, a tada su se zaredale i afere. One su je pratile u stopu. Pitao se kako je Marko sve to podnosio. vara - pomisli i onda se široko široko osmjehne. Ines! Volio je - Ja bih zadavio Ines da me vara svoju ženu, ali to nije bilo ništa u usporedbi kako je ona voljela njega. Čitav njezin svijet  vrtio se oko njega i djece. Čuo je kako žurnim korakom ulazi u kuću i razveseli ga osmijeh na njezinom punačkom licu. Gledao je kako spretno postavlja stol i kako vadi jelo iz pećnice. Miris ukusnog jela širio se blagovaonicom. - Što imamo imamo za za večeru? večeru? - upita upita dok mu je u želucu želucu krulil krulilo. o. - Rebrica na žaru žaru s mladim krumpirom krumpirom - reče ona dok dok je petljala petljala oko začinskog začinskog bilja. Pripravljala je salatu. Ines se uvijek brinula da svojoj obitelji priskrbi dovoljnu količinu vitamina i minerala. Imala je razvijen osjećaj za dobru hranu i savršeno je vodila njihovo malo kućanstvo. Daliboru su mnogi zavidjeli. Često je ugošćavao svoje poslovne partnere koji su danima pričali o čarobnoj kuhinji njegove žene. Osjećao se tada kao sretno oženjeni muškarac. - Nisam znao da postoji postoji mladi mladi krump krumpir ir - reče u šali. šali. Ines Ines ga raznježeno raznježeno pogleda. pogleda. Voljela je gledati kako njezin muž uživa u hrani i ona se svim silama trudila ugoditi mu. Bila je prvorazredna kuharica. Od majke je naučila kako Ijubav ide kroz želudac i držala se majčine mudrosti. - I kako je bilo? - bojažljivo bojažljivo upita. Ines duboko duboko uzdahne. - Ma što da ti kažem? kažem? Ne mogu mogu vjerovati vjerovati da je nema. nema. Nego znaš znaš koga sam srela? srela?

- Nemam Nemam pojm pojmaa - narog naroguši uši se. - Otkud Otkud bi mogao mogao znati? znati? - Bobu! - Ko Koju ju Bobu Bobu?? - Ma znaš Bobu! Bosiljku, Bosiljku, samo samo nismo je smjeli smjeli tako zvati. Čim Čim je mogla, promijenila promijenila je ime na Boba - Ines je pričala, a Dalibor nije ni pokušao povezati likove iz prošlosti. Čemu? Nije se osvrtao na ono što je bilo iza njih. Gledao je naprijed, u budućnosti koja je bila lijepa. - Znaš, Znaš, nisam nisam baš baš sretna sretna što što toliko toliko radi radišš - mrmljal mrmljalaa je nezadov nezadovolj oljno no Ines. Ines. - Mislim Mislim mogao bi već malo stati, uzeti neki godišnji, malo se ispuhati... - A što se imam ispuhavati? ispuhavati? Tek Tek sam se zalaufao. zalaufao. Moram uhvatiti uhvatiti što se više više može. Ovo su moje najproduktivnije godine i moram dati sve od sebe. Uostalom, gadna su vremena. - Znam. I Boba mi mi je to spomenula spomenula danas danas na piću. Ona Ona se sirotic siroticaa toliko toliko mučila mučila da postigne uspjeh u karijeri, ali izgleda da će ostati bez posla. - Eto o tome ti ja pričam. pričam. Konkuren Konkurencija cija je velika, velika, borba nesmilj nesmiljena. ena. Može me prešišati običan klinac koji je jučer izašao s faksa. - Ne pretje pretjeruj ruj!! Ti si pravi pravi maher maher u svom svom poslu poslu - umiljav umiljavala ala mu se. se. Znala Znala je da muškarci vole da im se divi, ali ovo nije bilo laskanje. Bila je ponosna na Daliborov poslovni uspjeh premda joj se ponekad činilo da on živi samo za posao. -Sutra idem u Opatiju Opatiju i molim molim te da mi spremiš spremiš dva odijela odijela - zastane zastane i počne razmišljati. - Dragi, ne trebaš trebaš nabraja nabrajati, ti, znam znam bolje bolje od tebe tebe - namigne namigne mu. mu.

Službeni put  Sjedila je u predvorju luksuznog opatijskog hotela i polagano ispijala svoje piće. Prva runda pregovora prošla je iznenađujuće dobro i Boba se zadovoljno nasmije. U potpunosti je šarmirala klijenta tako da će, vjerojatno, dobiti ovaj posao. - Još nisam nisam za odbaciti odbaciti - preplavi preplavi je zadovoljs zadovoljstvo. tvo. Duboko udahne. Miris mora i morskih morskih trava imao imao je gotovo gotovo afrodizijačk afrodizijačkii učinak. - Ima nešto nešto u tim službenim službenim putovanjima putovanjima - pomisli razdragan razdragano. o. Na putovanjima putovanjima su se uvijek događale zanimljive zanimljive stvari poput, recimo, neobveznog seksa. Druženja za samo jednu noć. Nešto je pecne. Osjeti zlovolju. -Ma o čemu ja to pričam? Razmišljam poput muškarca koji je pobjegao pod papučom i jedva čeka malo uzbuđenja. Odavno sam trebala prerasti takve gluposti. Ines je u pravu - trebam se skrasiti. Pronaći Pronaći muža - razmišljala je. Osjeti se umorno i jadno. Odluči preskočiti večeru. Ionako nije bila pretjerano gladna, a i mora paziti na liniju. Nije se smjela zapustiti. Barem dok ne nađe prikladnog muža, a onda se može zbuckati. Sutra je čeka niz napornih sastanaka. Ispila je piće i krene prema recepciji. Nehajno se osvrne oko sebe i tada ugleda... Ne, to nije bilo moguće! Lik se zgrbio se nad svojim pićem i zamišljeno gledao ispred sebe. Trebala joj je puna minuta da se sabere. Polagano krene prema njemu i bojažljivo ga takne po ruci. - Dali Dalibo bor? r? - upit upita. a. Poskočio Poskočio je kao gromom ošinut. ošinut. Gledao Gledao ju je zabezeknuto, zabezeknuto, a ona prasne u smijeh. smijeh. Naravno da nije imao pojma tko je ona. - Dalibo Dalibore re,, to si ti? ti? - Jesam Jesam - reče reče uzbu uzbuđen đeno. o. - A vi ste? ste? - Boba Boba - reče krat kratko. ko. - Vidiš, Vidiš, tvoja tvoja me žena žena odmah odmah prep prepozn oznala ala!! Ha, hahah hahaha.. a.... - opet se se nasmije. Trebalo Trebalo mu je malo vremena vremena da se sabere i sredi misli. misli. Nije mu se često često dešavalo dešavalo da ga zaskoči takva ženska. A on, idiot, nema pojma tko je ona. Brzo se uspravi i popravi kravatu. Nesvjesno prođe rukom kroz kosu. Boba! - reče reče ugl uglađe ađeno no i pol poljub jubii joj joj ruk ruku. u. - Opr Opros osti ti,, mol molim im te! te! Zna Znašš ima imaoo sam sam - A Boba! naporan naporan dan zato te nisam odmah odmah prepoznao prepoznao - gledao ju je u oči i lagao. Boba Boba odmah prozre prozre njegovu igru. igru. Kupovao je vrijeme. vrijeme. - Sav sam u poslu! Ne mogu mogu se samo tako isključiti. - Pričaj mi mi o tome! - prekine prekine ga ona sarkast sarkastično. ično. Odjednom Odjednom joj joj na tisuće malih malih uboda uboda proleti tijelom i ona naglo zašuti. Pakleni plan rađao se u noj. Duboko udahne. I još jednom. Potom još jednom. Naprosto nije mogla vjerovati svojoj sreći. - Draga Draga moja, moja, jadn jadnaa Ines Ines - pomi pomisli sli zlurad zlurado. o. - Nisi Nisi ni svje svjesna sna što te snašlo snašlo.. - Boba Boba nabaci jedan od svojih zavodničkih osmijeha. Njezina misija upravo je započela. - Dragi Dalibore! Dalibore! Tako mi je drago drago da da smo se sreli! sreli! Koliko Koliko se ono nismo vidjeli? vidjeli? -

upita zanosno. - Dugo Dugo - petl petljao jao je u nedo nedoum umic ici.i. - Da neki dan nisam nisam srela srela Ines, ni ja tebe ne ne bih prepozn prepoznala. ala. Ona mi je pokazal pokazalaa tvoje slike - nasmije nasmije se značajno. značajno. - Moram Moram ti priznati priznati da si se se jako promijenio. promijenio. Nabolje, Nabolje, naravno. Grlo mu se osušilo. Pod hitno je trebao piće. - Onda mi je mrvicu mrvicu lakše. lakše. Ali neću neću si oprost oprostiti iti takvu takvu pogrešku pogrešku - izvlačio izvlačio se. Bio Bio je elokventan i pametan. U svakoj situaciji točno je znao što treba reći. Bez tog “talenta” bio bi izgubljen u poslu. - Iskupit Iskupit ću ti se se pićem i da se nisi nisi usudila usudila odbiti odbiti me! - Ma nikako! nikako! Kako Kako bih te mogla mogla odbiti? odbiti? - nasmijala nasmijala se se i lagano lagano se nagne prema prema njemu. njemu. - Nije mi niti niti na kraj kraj pameti pameti učiniti učiniti tako tako nešto! *** Dalibor se prepusti zanosu koji ga je obuzeo. Dok je tako ležerno čavrljao s Bobom, postade svjestan pritajenog komešanja negdje duboko u svojoj nutrini. Različiti dijelovi njegova tijela budili su se zbog bliskog susreta sa ženom koja nije njegova supruga. Bilo je to ono davno zaboravljeno kucanje srca koje je svakim novim pićem postajalo sve glasnije, poput krda pobješnjelih bizona u afričkoj preriji. - Konobar, Konobar, još jedan dupli! I za damu damu isto! isto! - Želiš lili me opiti? opiti? - mazno mazno ga upita. upita. Osjećala Osjećala je djelovanje djelovanje alkohola, alkohola, ali nije nije željela željela stati. Ovo je bila njezina igra i ona tu nije gubila. Bila je svjesna svojih čari, a način na koji ju je Dalibor gledao, obećavao je vatromet strasti. - Da, bilo bi zgodno, zgodno, ali ali nisam to imao na na umu. Želio sam sam te pozvati pozvati na večeru, večeru, osim ako već nemaš nešto dogovoreno? Gledala je u njegove tamne oči. Mogla bi nestati u njima. Bio je tako privlačan. U kombinaciji s paklenim planom koji je zamislila, bio je naprosto neodoljiv. Jadna Ines, pomisli kroz maglu. Nisam mislila da ću ti tako brzo uzvratiti udarac. - Otkazat Otkazat ću dogov dogovor or koji koji imam imam - izmisl izmislii brzo. brzo. - Idem telefonir telefonirati, ati, a onda onda ću se na na brzaka brzaka presvući. presvući. - Zašto bi bi se presvlač presvlačila? ila? Izgledaš Izgledaš fenomen fenomenalno! alno! - uzvikne uzvikne glasno. glasno. Primi Primi je za ruku ruku i zagleda se duboko u njezine oči. - Ne želim da gubiš gubiš vrijeme vrijeme na presvlačenje. presvlačenje. Otkaži Otkaži dogovor dogovor i krenimo. krenimo. Umirem od gladi. Boba se ustane i izvadi mobitel iz torbice. Nehajno se okrene. Znala je da je gleda. Nije skidao pogled s nje. Otišla je u toalet provjeriti šminku. Popravi maskaru i nanese novi sloj pudera. Piće joj je već dobrano udarilo u glavu i morala je prikriti crvenilo koje je počelo izbijati na licu. Poprska se svojim omiljenim Diorissimom, a potom oprezno izvadi crveni ruž i namaže usta. Bila je spremna. ***

Dalibor je uživao gledajući kako korača prema njemu. Bila je veličanstvena. Primijetio je i to da su oči svih prisutnih muškaraca uprte u nju. Lice mu se iskrivi od pritajenog zadovoljstva. Godilo mu je biti u društvu žene koju bi svaki muškarac poželio imati. A ona je bila samo njegova. Na trenutak ga obuzme tjeskoba pomiješana s krivnjom. Sjetio se Ines. Brzo ispije piće i otjera neugodnu misao. - Što želiš želiš večerati večerati?? Nešto Nešto mesno mesno ili ribu? - Tebe Tebe - reč rečee kra kratk tko. o. Nekoliko minuta kasnije gladno su proždirali jedno drugo. I kako je noć odmicala, bivali su sve gladniji. Nisu se mogli zasititi jedno drugoga.

Grozničavo iščekivanje Zaspali su tek pred jutro. Bobi se činilo da nije ni oči sklopila, a već ju je probudio oštar i iritantan zvuk budilice. Nije imala snage dići se i ugasiti je. Dalibor se stade meškoljiti - K vragu vragu!! - promr promrmlj mlja. a. - Vrati Vratite te mi mi noć! noć! - zavapi zavapi gla glasom som tužnog tužnog mačet mačeta. a. Čvrs Čvrsto to je je privine k sebi. Boba se zadovoljno protegne. - Ah kakva kakva noć - pomisli pomisli ushićeno. ushićeno. Dalibor Dalibor se pokazao pokazao kao izuzetan izuzetan ljubavni ljubavnik. k. Nije ni mogla sanjati da se iza tako dobrog i uzornog muža krije takav preljubnički potencijal. Bio je nezasitan, pun požude, nježan, silovit i strastven. Najradije bi cijeli dan provela u njegovom zagrljaju. - A da naprosto naprosto eskivir eskiviramo amo današnje današnje obveze? obveze? - kao kao da joj joj je čitao misli. misli. - Ostat Ostat ćemo ćemo u krevetu cijeli dan i nastaviti tamo gdje smo stali. Zagrli je i stade ljubiti. Boba se rastapala pod njegovim poljupcima. Ništa nije željela više od toga, ali... ne smije žuriti. Ovo mora odraditi kako treba. Najprije će ga pošteno izluditi. - Znaš da to nije moguće. moguće. Na žalost žalost - reče ona ona i polako polako pripali pripali cigaretu. cigaretu. Na svijetlu svijetlu je izgledala drugačije nego pod okriljem noći. Gledao ju je s obožavanjem dok mu je mozak radio sto na sat. - Imaš pravo, pravo, ali neću dopustiti dopustiti da mi samo tako tako izmigoljiš. izmigoljiš. Odradi Odradi ono što moraš i nađemo se predvečer. Onda ću te odvesti na večeru, a kasnije možemo... - Otići Otići u krevet krevet - reče reče Boba i oboj obojee prasnu prasnu u smij smijeh. eh. - Vještice Vještice jedna! Kako Kako samo samo čitaš misli misli - dobaci joj joj leteći leteći poljubac poljubac i nesta nesta u kupaonici. kupaonici. Nepoznato lice zurilo je u njega. Oči su mu bile zamagljene, a usne natečene od poljubaca. Lice mu je bilo izgrebeno, a ljubavnički ugrizi utisnuti u vrat. - Izgledam Izgledam kao da sam noć noć proveo proveo u ringu ringu s Mirkom Filipov Filipovićem. ićem. Što Što ću reći ljudima? ljudima? - povikao je, a Boba se pojavi iza njega. Nekoliko trenutaka proučavala je njegovo lice i tragove koje je ostavila. Onda tiho prošapće: - To su bili bili tek tek početnički početnički ugrizi. ugrizi. Sutra Sutra ujutro ujutro izgledat izgledat ćeš kao da te napala napala horda razjarenih vampirica. - Jedv Jedvaa ček čekam am!! Dan su proveli u grozničavom iščekivanju večeri. Boba je bila puna divlje energije. S lakoćom je obavila sastanak, ugovorila savršene uvjete za svoju firmu. Lebdjela je na oblacima sreće. Već dugo nije doživjela tako fantastično tjelesno iskustvo. Dalibor ju je zadovoljio više i bolje nego ijedan muškarac kojeg je upoznala, a upoznala ih je zavidno mnogo. U njegovom ljubavnom činu bilo je toliko putenosti i strasti da joj se pri samoj pomisli zavrtjelo u glavi. U posljednjih nekoliko godina Boba se pretvorila u panteru koja uzima ono što joj se sviđa. Njezine su se veze zasnivale uglavnom na fizičkom sviđanju. Nikad joj nije bilo pretjerano stalo do toga što će drugi reći. Kad se zasitila njihovog tijela, prekidali su bez drame ili suza. Ponekad je prezirala samu sebe zbog takve površnosti, ali odbijala je razmišljati o sebi kao o površnoj osobi.

Njezin mentalni sklop nije bio podešen na onoj ženskoj razini jer mijenjala je ljubavnike kao programe na televiziji. Pritom se nije osjećala nimalo krivom. Živimo u seksualno zanimljivim vremenima u kojima je sve dopušteno. Osim toga, žena danas ima pravo na slobodu izbora, što bi značilo da ne mora sjediti skrštenih ruku i čekati da naiđe onaj pravi - tim bi riječima riječima opravdavala svoje postupke. Ali uz Dalibora se nije željela osjećati poput neke grabežljive predatorice. Bio je tip muškarca koji je vodio igru, šetao je njezinim tijelom istinski obožavajući sve na njoj, kao da je ona vrhunska delicija koje se nije mogao nasititi. Ni nauživati. Dalibor je prije svega bio poslovan čovjek. Uvijek je bio u stanju nanjušiti dobar posao. S vremenom je razradio preciznu skalu vrijednosti pomoću koje je ulazio u razne poslovne aranžmane, ovisno o intenzitetu svojih želja. Ako je nešto bezrezervno želio, tada je bio voljan uložiti visoki postotak svoje volje, vremena i energije. U zadnje vrijeme na tržištu nije bilo pretjerano uzbudljivih poslova za koje je vrijedilo izgarati. Nedostajao je izazov. Adrenalin koji će ga pumpati dok danonoćno radi na realizaciji svog novog pohvata. Prvi put je na ženu gledao kao na dobitak, nešto što mora dobiti pod svaku cijenu. Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put tako silno nešto poželio. Čitav dan razmišljao je o njoj. Osjećao se potpuno preobražen, kao da se budi iz emocionalnog mrtvila, zapanjen tolikom prodornom žudnjom. Naivno je mislio kako je već odavno trebao prerasti takve euforične osjećaje. Njegovi su nagoni punih deset  godina bili zauzdani i preusmjereni na profesionalni i obiteljski život. U šali bi znao reći kako su njegovi “upotrebljivi” organi odavno proglašeni bračnom stečevinom. Ovo je bio grom iz vedra neba. Započinjale su muke. Na mahove ga je obuzimala krivnja jer nikad nije prevario Ines. - Ovo se ne računa. računa. Ona Ona to ionako ionako nikad nikad neće saznati - tješio tješio se. - Osim toga, pa i meni meni treba malo uzbuđenja. Već dulje vrijeme nije bio zadovoljan svojim seksualnim životom. Erotski potencijal bezbroj puta ponovljene točke (jednom mjesečno, u istoj pozi i s unaprijed uštimanim vremenom) vremenom) više ga nisu uzbuđivale. uzbuđivale. Ines kao da je izgubila svaku želju. Više je uživala u kuhinji, nakuhavajući ona silna jela nego s njim u krevetu. - K vragu, vragu, pa nisam se se oženio kuharic kuharicom om - razmišljao razmišljao je kao da da će tako opravd opravdati ati svoj čin. S Bobom je doživio nove i neslućene vrhunce za koje nije ni znao da postoje. Bila je nezasitna. Na samu pomisao na njezino čvrsto tijelo, čelo mu se orosilo znojem. Mogao je zaplakati od užitka. Kad se samo sjeti što su sve izvodili prošle noći, kakve položaje isprobali isprobali - sve je to bilo miljama miljama udaljeno od onoga onoga što je imao kod kuće. Požuda Požuda se nastanila u njegovim preponama, puna bolne žudnje za dodirima koje je ona tako savršeno poznavala. Udovoljavala je svim njegovim prohtjevima i on osjeti golemu, vučju glad za njom.

Strast i bezumlje Vrijeme je sporo prolazilo. Čekao ju je na terasi najboljeg ribljeg restorana i nervozno pogledavao na sat. Namjerno je kasnila. - Neka, Neka, neka neka - mislio mislio je. je. - Pokazat Pokazat ću ću ja njoj njoj tko je muškar muškarac! ac! Sigurno Sigurno neće dopustiti dopustiti da se poigrava poigrava s njim. Izgarao Izgarao je od želje da je pobliže pobliže upozna, upozna, zato je i organizirao ovu večeru. Bilo je tu nekog pritajenog straha jer vodio je Ijubav sa ženom o kojoj nije znao baš ništa. Osim poražavajuće činjenica da je od svih žena, baš ona morala biti prijateljica njegove žene. Kad se konačno pojavila, Dalibor izbulji oči. Osjetio je kako mu bilo tuče u sljepoočicama. Usta mu se osuše i on prinese čašu ustima ne mogavši otpiti ni gutljaj. Bila je u jednostavnoj haljini koja joj je lagano obavijala tijelo, ležerno padajući skoro do gležnja. Slapovi duge plave kose blještali su na blijedim zrakama sunca. Oči su joj iskrile divljim žarom koje Dalibor osjeti na svojoj koži. Usta joj se razvuku u širok osmijeh otkrivajući nisku bisernih zubi. Laganim, neusiljenim korakom dođe do njega. Uživala je gledati kako se rumenilo lagano razlijeva po njegovom licu i kako ubrzano diše. Dalibor je sjedio onemoćao. Nemoćan da se digne, pridrži joj stolac, pozdravi je. - Oprosti Oprosti što kasnim - reče reče obješenja obješenjački. čki. Željela Željela ga je izazvati izazvati,, vidjeti vidjeti njegovu njegovu reakciju. - Ma nema nema probl problema ema.. Dame Dame imaju imaju pravo pravo na na akadem akademsku sku četvrt četvrt - glas glas mu je je podrhtavao. Bilo je više nego očito kako se Dalibor gubi u njezinoj blizini. Sjedne na stolac i okrene se prema njemu. Svoju ruku položi na njegovo bedro. Tijelo mu je bilo napeto i vruće. Čak i kroz lagani materijal materijal mogla je osjetiti fizičku snagu, osjetiti seksualni naboj. Njegovo uzbuđenje izazove njezino. Pomicala je ruku prema gore sve dok nije glasno zaječao. - Mol Molim im te, makn maknii ruku ruku - tiho je je zamoli zamoli.. - Ne mogu mogu izdrž izdržati ati... ... Ona se nasmije i pobjednički pobjednički položi ruke na stol. U tom trenutku njegovi jaki prsti čvrsto je zagrabe. Gledao ju je ravno o oči. Boba skoro vrisne, ali nekako se uspije suzdržati. - Zašto Zašto mi to radiš radiš?? - teško teškom m je mukom mukom obli oblikov kovao ao riječ riječi.i. - Ja sam samo samo običan običan muškarac i zato te molim da se više ne poigravaš tako okrutno. Može? - Oh, oprosti. oprosti. Nisam Nisam znala znala da te te dovodim dovodim u nezgodnu nezgodnu situaciju situaciju - izazivala izazivala ga je. 1:0 za mene! - pomisli pomisli ushićeno. Osjećaj Osjećaj moći moći žario je njezinim njezinim tijelom, tijelom, poput vrućeg, vrućeg, ljetnog sunca. *** Kako je večer odmicala, Boba je sve više gubila gubila apetit. Promatrala Promatrala je Dalibora i srce joj se počelo grčiti od nepoznatog osjećaja. Zašto on nije njezin muž? Zar ona ne zaslužuje imati takvog rasnog primjerka pokraj sebe? Zar je ona manje

vrijedna od one kućanice? Napregnuto je promatrala crte njegova lica kao da ga želi što dublje urezati u sjećanje. Pokušala je zapamtiti svaki trenutak ove čarobne večeri. Gledala je Dalibora i divila se ležernosti kojom je vodio razgovor. Slušala je kako joj znalački objašnjava kako se kamenice trebaju servirati i koje vino ide uz koju ribu. Bio je vrstan poznavatelj dobre hrane i još boljih vina. Osim toga, bio je prekrasan. Lagano je potamnio od sunca dok mu je vjetar mrsio kosu. U njegovom društvu osjećala se kao kraljica. Nije je gledao poput mnogih muškaraca s kojima je spavala, niti je mehanički izgovarao tekst, prazne i sentimentalne budalaštine prije nego što će je odvesti u krevet. Gledao ju je s divljenjem. Poštovanjem. Pričali su o svemu, pa i o tome kako je tko proveo dan. Oboje su bili sretni što mogu podijeliti trijumf dobro obavljenog posla. - Otkad sam te sreo, prati me sreća sreća - reče reče joj Dalibor Dalibor.. - Jučer Jučer mi se činilo činilo kako kako je sve izgubljeno, ali danas smo nekim čudom uspjeli sklopiti posao. Nisam se previše nadao, ali znao sam da će sve biti u redu - zastane i nježno je primi za ruku. - Mog Mogu u li ti nešto nešto reći? reći? - upita upita je. Boba Boba se nasmije nasmiješi. ši. - I da nisam sklopio onaj posao, ne bi mi bilo važno. Sreo sam tebe i od prošle noći ne mogu te izbaciti iz glave. Boba je bila sigurna u istinitost njegovih riječi. Osjećala se isto kao i on. Nije mogla ne osjetiti ironiju njihova odnosa i tada, prvi put, postade svjesna gorkog okusa takozvane osvete. Koža joj je toplo žarila kad su konačno završili s večerom. Sve one faze uvodnog upoznavanja koje obično prolaze muškarac i žena kod njih su bile preskočene. 1 on i ona jako su dobro znali što slijedi. Nestrpljivo su čekali da konobar donese račun, a tada pojure u hotel. Nisu mogli obuzdati svoje osjećaje, a iskreno nisu su previše ni trudili. Jedva su dočekali trenutak kad će se vrata hotelske sobe zatvoriti. Bacili su se jedno na drugo, bjesomučno trgajući odjeću, potpuno obuzeti strašću. Boba osjeti kako joj ponestaje daha. Pred očima joj se zamrači, a soba se zavrti kao da je na ludom ringišpilu. Nikad ranije nije bilo ovako. Nikada! Ovo su bili osjećaji za kojima je tragala. Vapila! Ovo bijaše njezino uzbuđenje, početak i kraj. Vulkan koji je stoljećima spavao iznenada se stade buditi. Erupcija strasti izbijala je iz svake njezine pore. Iskričava svjetlost  rasprsnu se pred njezinim očima. - Dalibor Dalibore! e! - vrisne vrisne u zarij zarijee ruke ruke u njegovu njegovu kožu kožu.. *** Nakon toga sve se izgubilo. Nije više bilo ničeg osim njihovih isprepletenih tijela. Bili su jedno, okupani u vlastitim sokovima i znoju. Bijahu to trenuci bezumlja. Osjećala je težinu njegovog tijela, ležala omamljena u njegovom zagrljaju. U sljedećem trenutku ponovno je uranjao u nju. Imala je osjećaj da će je raznijeti silina njegove požude. Bio je istovremeno i nježan i grub. Silovit i strastven. Osjećala je vrelinu njegovog tijela i to je bilo dovoljno da zapali iskru. Izgarala je u njegovim rukama dok je on neumorno

istraživao, ljubio je, grlio. Pod njegovim njegovim mekim jezikom čitavo njezino tijelo postalo je je erogenom zonom, sposobnom za neslućene užitke i poniranje u dubinu vlastitog bića. Proveli su noć u vrtlogu Ijubavi, upoznajući tajne svojih tijela, tragali za novim osjetima, isprobali nove i nevjerojatne položaje. Pred jutro on usne od iscrpljenosti.

Produljeni vikend lako umorna, Boba nije mogla spavati. Gledala je Dalibora kako blaženo spava i znala je kako ga neće samo tako pustiti da ode. - Ali što što da radi? radi? - očajava očajavala la je. je. - Nije Nije željel željelaa da ovo ovo bude bude samo samo usputn usputnaa avantu avantura ra kakve je običavala imati. Željela je da se ovo, ma kako god se zvalo, nastavi. Zvuk budilice prekine njezinu agoniju i Dalibor sneno otvori oči. - Ljubavi, Ljubavi, dobro dobro ti jutro! jutro! - reče veselo. veselo. Riječi su su je gađale gađale ravno ravno u srce. srce. - Ta on je mene mene nazvao nazvao ljubavi ljubavi - poželi poželi vrisnu vrisnuti ti od sreće. - Nisam Nisam oka oka skl sklop opil ilaa - reče reče.. - Ali kako, kako, zašto? zašto? Nisam Nisam te dovoljno dovoljno izmorio? izmorio? - obješenjački obješenjački je upita. upita. - Ne želim želim otići otići - privij privijee mu se u zagr zagrljaj ljaj.. - Željel Željelaa bih pobjeć pobjećii s tobom tobom - izgovo izgovoril rilaa je to kao šalu i Dalibor se glasno nasmije. - Ma koliko koliko mi se ta ideja čini čini privlačnom, privlačnom, ti ti znaš da je to nemoguće. nemoguće. Moramo Moramo se vratiti našim starim životima. Boba osjeti ugriz ravno u srce. Naravno da nije ozbiljno mislila da pobjegnu, samo je ispitivala teren, ali u dubini duše nadala se drugačijem odgovoru. - Stari životi? životi? Sto ti to to uopće znači? znači? - upita upita ga mirno mirno iako je u njoj sve sve kuhalo. kuhalo. Odmah Odmah požali što se tako izlanula. Da on kojim slučajem poželi, iste sekunde ostavila bi sve i krenula za njim. Za razliku od nje, Dalibor se mora vratiti svojoj ženi. A ona? Nakon ove noći za nju više ništa neće neće biti isto. Nije Nije se željela željela vratiti u svoj prazan prazan stan, nije nije više željela svoj stari život. Dalibor je dugo gledao ispred sebe. Bilo je očito da razmišlja. Boba pripali cigaretu. - Znaš što? što? - upita upita je, a ona ona zadrh zadrhti. ti. - Što? - Ostanimo Ostanimo ovdje ovdje cijeli cijeli vikend vikend - ispali ispali kao kao iz topa. - Ja ću izmislit izmislitii da mi se se sastanak sastanak produljio, a ti... - Za razliku razliku od tebe, tebe, ja nikom nikomee ne moram moram polagati polagati račune. račune. Slobodna Slobodna sam sam kao ptičica ptičica vrisne od sreće i baci mu se u zagrljaj. *** - Ne, nikak nikako! o! Naravn Naravnoo da shvaćam shvaćam!! - zamuckiv zamuckivala ala je Ines, Ines, a neki neki čudan čudan osjećaj osjećaj prostruji joj tijelom. To nije nalikovalo Daliboru. - Osim toga, kakvi se poslovi sklapaju za vikend? vikend? - pitala se. Duboko uzdahe i pomirljivo pomirljivo reče: - Žao mi je, ali ako ako je tako... tako... što mogu? mogu? Znaš da smo svašta svašta isplanirali isplanirali za za vikend... vikend... sad moram pomaknuti... Dalibor je više nije slušao. Bilo je bitno da Ines proguta udicu, ali kao što je pretpostavio, nije bilo problema. Nije bilo nikakvog razloga da posumnja u istinitost  njegovih njegovih riječi. Dosad Dosad je uvijek bio bio uzoran muž muž i otac. Ali sada je vrijeme vrijeme da malo udovolji i svojim potrebama.

Sljedeća dva dana proveli su kao u klinču. Dalibor je samo nekoliko puta napustio sobu. Želio je biti dalje od Bobe kad je pričao s Ines i djecom. S vremena na vrijeme ustali bi iz kreveta da naruče nešto za jelo, ali nisu napuštali svoje utočište. Vanjski svijet za njih nije postojao. Uspjeli su ga potisnuti, zakopati i niti jednom nisu se dotakli pitanja koje je čitavo vrijeme bljeskao nad njima.

U razmišljanjima Ines je bila neraspolož neraspoložena. ena. Mogla Mogla je podnijeti da Dalibora Dalibora nema kod kuće kuće preko tjedna, ali vikendi su bili rezervirani samo za njih. Isplanirala je cjelodnevni boravak s prijateljima i bilo joj je neugodno što je morala odgađati. - Iskrsnulo Iskrsnulo nam nam je nešto nešto neplaniran neplanirano, o, Dalibor Dalibor ne ne može - izvlačila izvlačila se. se. Namjerno Namjerno nije nije željela reći da je njezin muž i preko vikenda odrađuje sastanke jer to se nikog ne tiče. Duboko uzdahne, Kad se Dalibor vrati, možda ga nagovori da preko vikenda nekamo otputuju. Već dugo nisu bili skupa, onako, kao muž i žena. Poprilično se oneraspoloži pri samoj pomisli kako joj san u posljednje vrijeme djeluje primamljivije od “onih” stvari. Pokuša se prisjetiti kako je to nekad bilo. Ako je sjećanje još služi, znalo je biti jako dobro. Ali to je bilo davno. Prije djece. Čega god da se prihvatila, ništa nije moglo odagnati njezino neraspoloženje. Nevoljko prizna sama sebi da je njezin život posve podređen ritmovima obiteljskog života. Razvažanje djece, kuhanje, pranje, glačanje, dočekivanje Dalibora, organiziranje zajedničkih vikenda. Poželi Poželi nešto učiniti samo za sebe. Ali što? što? Ništa joj se nije činilo dovoljno zanimljivim. - Znam - pomisli pomisli ushićeno. ushićeno. - Nazvat Nazvat ću ću Bobu Bobu i zajedno ćemo ručati. ručati. Ili Ili večerati! večerati! Bobin je mobitel neprekidno bio isključen. - Korisn Korisnik ik ne ne odgova odgovara ra na pozi poziv. v. Molim Molim nazo nazovit vitee kasnij kasnijee ... - apatičn apatičnaa telefo telefonsk nskaa sekretarica stalno je odašiljala iste riječi. Nije joj mogla zamjeriti. Sigurno je bila umorna od puta i nije željela da je itko uznemirava. A tada se sjeti Marka.

Marko - Tata, treba treba te te neka neka teta - plahi plahi glasić glasić odzvanjao odzvanjao je je u hodniku. hodniku. - Kakva teta, teta, reci reci da me nema kod kod kuće - mala je zaborav zaboravila ila zatvoriti zatvoriti vrata vrata i Ines Ines je mogla čuti svaku riječ. - Jesam, tata, ali ona se ne da. Rekla je da je tvoja prijateljica - piskutala je djevojčica.

- Ma kakva kakva prijat prijatelji eljica! ca! - neprijat neprijatelj eljski ski je gunđa gunđao. o. - Sigurno Sigurno je neki neki vražji vražji novi novinar nar!! Zašto nas konačno ne ostave na miru? Odlučnim korakom krene prema vratima u namjeri da ih zalupi. Ines je zbunjeno stajala i usta joj se bojažljivo razvuku u jedva primjetan osmijeh. - Marko, Marko, Mark Marko... o... to to sam ja, Ines Ines - zamucki zamuckival valaa je. - Ines? Koja Koja Ines? - gledao je je punačko punačko lice koje koje se prijatelj prijateljski ski osmjehival osmjehivalo. o. Trebalo Trebalo mu je nekoliko sekundi dok mu se oči ne priviknu na polumrak u hodniku. U liku žene koja je stajala ispred njega prepozna prijateljicu iz davnog života. - Ines!Ines!- uzvi uzvikne kne iznena iznenađeno đeno.. - Otkud Otkud ti? - Oprosti, Oprosti, što ovako upadam. upadam. Zvala Zvala sam, ali nitko se nije nije javljao. Morala Morala sam doći... doći... vidjeti te. Bila sam na pogrebu, ali nisam ti se imala snage javiti. Iznenada zaplače. Bila je ljuta na sebe što su je osjećaji svladali. Pokušala se sabrati, ali nije joj išlo. Marko je zagrli i uvede u stan. - Oprosti, Oprosti, molim te. Moram Moram se vratiti u kuhinju, kuhinju, petljam petljam nešto nešto s kuhanjem. kuhanjem. Nikako mi ne ide! - nevoljko je pusti iz zagrljaja i pohita u kuhinju iz koje koje se dimilo. *** - Ti vrap vrapca! ca! - uzvik uzvikne ne Ines. Ines. - Pa što se ovdj ovdjee dogodi dogodilo? lo? - Mala nezgoda. nezgoda. Znaš, pokušao pokušao sam složiti složiti nešto nešto po receptu. receptu. Nije se činilo činilo kompliciran komplicirano. o. Gospođa koja koja se brine za domaćinstvo, domaćinstvo, ne radi vikendima vikendima - Marko je mucao dok je Ines sa zaprepaštenjem gledala kaos. Izgledalo je kao da je prije nekoliko sekundi ovdje eksplodirala atomska bomba. Nekoliko pocrnjelih tava i lonaca ključali su na štednjaku. Iz pećnice je sukljao dim. Brašno, ocat, sol, šećer i ostale namirnice bile su pobacane pobacane po radnim površinam površinamaa zajedno s ostacima ostacima razbijenih jaja i zamrznutog mesa mesa koje je Marko odleđivao. - Fenom? Odleđuj Odleđuješ eš meso fenom? fenom? - Ines nije nije mogla mogla izdržati. izdržati. Nakon Nakon nekoliko nekoliko minuta minuta oboje su se smijali. - Dobro da sam došla. došla. Otrovao Otrovao bi djecu i sebe. Zašto Zašto jednostavno jednostavno niste niste otišli na pizzu pizzu ili u restoran? restoran? - upita ga čisteći kuhinju. kuhinju. - Nemam Nemam snag snagee - reče reče iskr iskreno. eno. - Sve Sve ovo ovo s Mirn Mirnom om znaš znaš,, dotuk dotuklo lo me me - sjedio sjedio je na na stolcu i gledao kako Ines vješto manevrira posudama i loncima. - Nisam spreman spreman izaći izaći van, medu medu ljude. ljude. Nemam volje volje ni za što... što... Ines ga pogleda i kimne glavom. Razumjela ga je. - Najradije Najradije bi se zavukao zavukao u kuću i zauvijek zauvijek ostao ostao unutra. Ali, Ali, ne mogu mogu zbog djece. djece. Moram se trgnuti, baviti se tekućim stvarima... kuhanjem i slično - reče ironično.

- Dobro je da si nađeš nađeš neku zanimaciju, zanimaciju, brže brže ti prođe vrijeme, vrijeme, ne moraš moraš toliko toliko razmišljati razmišljati - složi se Ines. Ines. - A ovo s kuhanjem kuhanjem i nije nije neki problem. problem. Dođi, Dođi, naučit naučit ću te - reče jednostavno. - Ovo izgleda izgleda odlično, odlično, ako si si želio servir servirati ati zečji izmet, izmet, ali ali čisto sumnjam sumnjam - uklanjala uklanjala je posljednje ostatke grudaste kaše iz velikog lonca. - Dakle da čujem! čujem! Znaš Znaš li išta išta skuhati? skuhati? - upita upita ga, a on kimne. kimne. - Znam ispeć ispećii tost tost - reče pono ponosno sno,, a Ines razro razrogač gačii oči. - Dođi Dođi - reče reče mu blago. blago. - Onda Onda imam imamoo puno puno posla. posla. *** Vrijeme je proletjelo. Sjedili su kuhinji obasjanoj večernjim svijetlom, a na licima se moglo vidjeti vidjeti zadovoljstv zadovoljstvo. o. Marko je naučio osnove osnove kulinarstv kulinarstvaa - kako razbiti razbiti jaje, narezati luk, kako na brzinu ispeći šnicle. Kao od šale napravila im je ručak za sutra. Marko ga mora samo podgrijati. Ines je iz pećnice izvadila veliki lim s medenjacima. Topao miris cimeta raširio se prostorijom. - Mmm, tako tako fino miriše miriše - udisao je slatki slatki i opojan opojan miris. miris. Približio Približio je kolačić kolačić ustima. ustima. -Vruće je, pazi!- opomene ga i on se nasmije. Kuhinja mu više nije djelovala ubojito i odbojno. Ines ju je učinila toplom i mirisnom. Čitavo popodne gledao ju je kako se vrzma po prostoriji, okretno i vješto. S toliko strpljenja i Ijubavi učila ga je stvarima za koje nije imao pojma da postoje. Na primjer, ovaj kolačić. Uživao je u njemu, topeći ga u ustima. Osjetila su mu bila bombardirana novim okusima i osjetima. Ne pamti kad se posljednji put ovako opustio. Smirio. Počela je padati kiša, a udaranje kapi po prozorskim oknima samo je pojačalo osjećaj prisnosti medu to dvoje ljudi. - Čestitam Čestitam,, sjajno sjajno si to to napra napravil vila! a! - pohva pohvali li je je i uzme uzme bocu bocu finog finog vina. vina. - Moram Moram nazdraviti mojoj čarobnoj kuharici - pogleda je zahvalno i oprezno natoči vino u visoke čaše. - Za tebe, Ines! - U trenutku trenutku mu se oči zacakle zacakle i on on spusti spusti svoju čašu. čašu. Znala Znala je o čemu čemu razmišlja i njoj se automatski pojave suze. - Nisam te te htio ražalost ražalostiti, iti, samo samo dođe mi mi ponekad ponekad - zajeca, a ona ga ga privi privi u zagrljaj. zagrljaj. Držala ga je dugo i čvrsto dok se nije smirio. Polagano se odmakne od nje. - Hvala ti ti na svemu svemu - reče reče zbunjeno. zbunjeno. - Iskreno, Iskreno, ništa ništa mi nije jasno.. jasno.... Upala Upala si ovdje ovdje kao neka čarobnica, naučila si me osnovama kuhanja... - Ma kakve kakve osnove osnove!! - zapanji zapanji se ona. ona. - Mi smo još debel debeloo na početku početku prič priče. e. - Nije bitno, bitno, ionako nisam nisam to želio reći. reći. Htio sam reći... reći... Ma nemam nemam pojma što što sam ono htio reći... reći... - mucao je zbunjeno. zbunjeno. - Imat ćemo još vremen vremenaa za razgovor. razgovor. Hoću ti pomoći, pomoći, Marko. Marko. Znam da prolaziš prolaziš gadno razdoblje. Želio ju je prekinuti, ali nije se dala. Pričala je o vremenu srednje škole i fakulteta, prisjećajući se davno zaboravljenih detalja, vješto izbjegavajući spomenuti Mirnu. Pričala je i o tome kako vrijeme brzo prolazi i da su prijateljstva tako

dragocjena: - Prijateljstv Prijateljstvaa su kao biljke. Moraš Moraš ih zalijevati, zalijevati, davati im Ijubav Ijubav da ne uvenu. Žao mi je što su se niti pokidale, ali nadoknadit ćemo to, zar ne? - upita ga, a Marku oči zasuze od dragosti. Sitne lepezaste boriće pojavile su mu se oko očiju i ona pomisli kako je Marko jako zgodan muškarac. - Ništa na svijetu svijetu ne bih želio više, više, nego nego tako sjajnu sjajnu prijate prijateljicu ljicu poput poput tebe tebe - reče joj joj iskreno. Ona pogleda na sat. - Oh, već je kkasno asno,, moram moram ići - reče reče žurno žurno.. - Mogu li te barem odvesti, odvesti, toliko toliko ti dugujem. dugujem. Kamo Kamo ideš? Ništa ne znam znam o tebi. - Marko iznenada iznenada shvati shvati da su proveli proveli sate i sate čavrljajući čavrljajući o sasvim sasvim nevažnim nevažnim stvarima. Nisu se uopće dotakli tema vezanih uz njihove živote. - Hvala, ali nije nije potrebno. potrebno. Majka Majka sam i imam dvoje male male djece. Auto mi je, je, na žalost, nasušna potreba makar ne volim voziti. Uvijek se osjećam tako nesigurno za volanom. - Koliko ti djeca djeca imaju imaju godina? godina? - upita upita je s iskrenim iskrenim zanimanjem. zanimanjem. - Filip sedam sedam i ide ide u prvi prvi razred, razred, a Nika Nika dvije. dvije. Ona je moja mala mala maza. maza. Mali bumbar reče i ponosno pokaže njihove slike. -I tvoji su su krasni krasni - reče Ines. - Kako podnose podnose ovu situaciju situaciju?? - Teško. Teško. Pogo Pogotov tovoo Irma. Irma. Ona Ona je sad sad u najosj najosjetl etljiv jivijim ijim godinama godinama,, a Robert Robert - tužno tužno uzdahne. - Izgubljeni smo i ne znam kako kako ćemo sve to to izgurati. - Razumijem. Razumijem. Teško Teško je. Znaš da sam tu tu za sve, a ne samo samo za kuhanje. kuhanje. Kad ti nešto nešto bude potrebno, ako osjetiš potrebu za makar razgovorom, slobodno me zovi. - Hvala Hvala - u glasu glasu mu mu se čula čula dubok dubokaa zahval zahvala. a. - Nego Nego tko tko ti čuva čuva djecu djecu?? - upita upita je. je. - Moji roditelji. roditelji. Jako Jako su sretni zbog toga. toga. lako živimo živimo u istom gradu, gradu, rijetko rijetko viđaju djecu, znaš svaki svaki vikend imamo nešto isplanirano - iznenada ušuti. ušuti. Sjetila se Dalibora. Čitavo popodne niti jednom nije pomislila na njega. A bome niti on na nju. Pogleda zaslon mobitela. Ništa! Niti jedan propušteni poziv. Bilo joj je čudno. - A gdje gdje ti je je sad sad muž? muž? - upita upita Marko. Marko. - Dalib Dalibor, or, ako se dobr dobroo sjećam sjećam - kopao kopao je po po mislima prisjećajući se davnih dana. - Kako je to sve sve čudno. Išli Išli smo zajedno zajedno u srednju srednju školu, školu, čak sam vam na svadbi bio, bio, a onda tolike godine... - Isto to sam ja pomislil pomislilaa neki dan. dan. A znaš znaš koga koga sam još srela? srela? - upita ga. ga. - Bobu Bobu - reče reče pobj pobjedo edono nosn sno. o. - Bosilj Bosiljku ku Živkov Živković? ić? - upita upita Marko, Marko, a Ines kimn kimne. e. - Sjećaš se kako je ludoval ludovalaa kad smo smo je zvali zvali Bosiljka? Bosiljka? - smijali smijali su se. Toplo Toplo i od srca. srca. - Da je samo vidiš kako kako izgleda izgleda - u njezinom njezinom se glasu glasu čulo čulo iskreno iskreno divljenje. divljenje. - A tako tako - nehajno nehajno reče reče Marko. Marko. - Znam Znam da se prom promijen ijenila ila,, čuo sam sam neke neke priče priče - Ines Ines ga značajno pogleda.

- Ah, ništa bitno. bitno. Tračeve. Tračeve. Znaš Znaš kakvi su ljudi. ljudi. Ogovaraju. Ogovaraju. Pričaju Pričaju svašta. svašta. - Ma da, nije bitno. bitno. Nego sad zbilja zbilja moram moram ići. Kad imaš imaš vremena vremena za novu kulinarsk kulinarsku u poduku? poduku? - upita upita ga. ga. -Daj mi broj broj mobitela mobitela - zamoli zamoli je Marko. Marko. - Nazvat Nazvat ću te te ovih dana dana kad vidim kako stojim s vremenom. - Dobro. Pazi kako kako podgrijava podgrijavašš jelo i pozdrav pozdravii djecu - reče Ines Ines na odlasku. odlasku. -Hvala tebi, Ines - reče i uhvati uhvati je za ruku. - Zaista ne znam kako kako bih izdržao izdržao ovaj dan da se ti nisi poja.. - nije mogao govoriti. Nešto oporo stisne ga u grlu dok su mu usta pokušala oblikovati riječi. - Vjerojatno Vjerojatno bi sad bljuvka bljuvkali li u kupaonic kupaonicii ili nešto nešto gore gore - nasmiješi nasmiješi se i zagrli zagrli ga, a toplina preplavi njihova tijela.

Promjene -Dragi, došao si!- veselo klikne Ines i baci mu se u zagrljaj. Podignula se na prste kako bi ga poljubila u obraz, no on nesvjesno okrene glavu tako da su se njezine usnice očešale u ovratnik njegove košulje. Bio je to početak, ona neprimjetna promjena u njihovom ponašanju - lagano odmicanje odmicanje tijela na putu koji će ih sve više udaljiti. Ines bijaše previše ushićena da bi uopće primijetila taj uznemirujući znak. Djeca su vikala, uzbuđena, plela se među njihovim nogama. - Tata, idemo se se igrati? igrati? - upita upita Filip, Filip, a Nika Nika digne digne svoje svoje bucmaste bucmaste ručice ručice prema prema njemu. - Gdje je moja mala mala curica? - odsutno odsutno je pogladi po glavi glavi i produži produži u spavaću sobu. sobu. Ines je promatrala čudan prizor. Dalibor je obožavao svoju djecu. Uživao je u vremenu koje je provodio s njima. Sada kao da nije bio svjestan njihovog postojanja. - Dalibor Dalibore, e, što što se dogod dogodilo? ilo? - pohita pohita za za njim. njim. - Strašn Strašnoo sam umoran umoran - reče. reče. - Ovi dani bili bili su napo naporni rni.. - Je li se barem barem isplatilo? isplatilo? Ništa Ništa ne pričaš? pričaš? Jeste Jeste li sklopili sklopili posao? posao? - upita zabrinut zabrinuto. o. - Jesmo Jesmo - reče reče bez trun trunke ke zadov zadovoljs oljstva tva u gla glasu. su. - Nego Nego reci reci mi kako kako ste ste ti i djeca djeca proveli vikend? Što ste radili? Ines krene oduševljeno pričati. Pričala je kako je posjetila Marka i kako trenutačno prolazi kroz teško razdoblje. Ispričala mu je i to da ga je učila kuhati. Dalibor je uopće nije slušao. Njegove su misli još bile u hotelskoj sobi. Razmišljao je o Bobi. O strasti i požudi. Divljim i uzbuđujućim osjećajima koje nije imao kod kod kuće.

Pokušaj oživljavanja strasti Ines je čvrsto odlučila da će malo poraditi na njihovom seksualnom životu. Po učestalosti odnosa spali su ispod donje granice nacionalnog prosjeka. Za to je okrivila sebe. Promatrala je svoj odraz u ogledalu. Više nije bila onako vitka kao nekad. Dvije trudnoće ostavile su traga, a ona se nije potrudila skinuti višak kilograma. Bila je zaokupljena djecom, kućom, kuhanjem. Uživala Uživala je u tetošenju svoje obitelji i nije osjećala grižnju savjesti. Ne bi mogla reći da je zanemarila Dalibora, ali strast je suvremenom nestala iz njihove spavaće sobe. Ines je bila realna. Nije se zanosila nerealnim očekivala da će se strast mladenačke Ijubavi protegnuti i u starosti. Istina, oni su još bili mladi, a ona je uvijek pristajala kad bi poželio voditi Ijubav. Doduše, nikad nije prva inicirala njihove ljubavne susrete, ali to ionako nije posao žene. Niti jedan muškarac ne voli napasne žene. Te se večeri nije žurila u krevet. Na sebe je navukla crnu čipkastu spavaćicu i nekoliko se puta prešetala pred njim. To bi mu trebao biti dovoljan mig. Bila je sigurna da će posegnuti za njim. - Mol Molim im te te zagas zagasii svijet svijetlo lo - zamol zamolii je. - Zašto Zašto?? - zgr zgran anut utoo upi upita. ta. - Spav Spavao ao bih bih - reče reče krat kratko ko.. - Ideš spavat spavati? i? - pože poželi li zaplaka zaplakati. ti. - Umoran sam kao kao pas - reče i okrene okrene se prema prema zidu. zidu. Za nekoli nekoliko ko trenutaka trenutaka već je glasno hrkao. Osjećala se kao da ju je netko polio hladnom vodom. Previše deprimirana da bi zaspala, izvuče se iz kreveta i siđe u dnevnu sobu. Za razliku od Dalibora, ona nije bila umorna. Željela je pokraj sebe osjetiti čvrsto tijelo svoga muža. Pokušala se prisjetiti kako izgledaju njihovi intimni susreti, ali brzo skrene misli. Nije imalo smisla prebirati po prošlosti. Treba se okrenuti budućnosti. Odluči da će otići na dijetu i ponovno povratiti svoje stare obline. Posjetiti frizera i kupiti nešto izazovno. Pitat će Bobu za savjet. Ona je bila tako uglađena i šik. Sigurno zna gdje su najbolji frizeri i butici. Posegne za mobitelom, ali ga ponovno odloži. Bilo je prekasno.

Daliborove muke Dalibor se osjećao kao varalica. Bio je zahvaćen vrtlogom toliko proturječnih osjećaja. Sjedne strane bio je ovisan o Bobi. Izgarao je za njezinim tijelom i trenucima koje je provodio s njom. S druge strane nije bio tip čovjeka koji čini takve stvari. Pod takvim stvarima, mislio je na preljub i laganje. Dosad je uvijek bio vjeran svojoj ženi. Bio je ponosan na sebe da nikad nije pokleknuo pred izazovima. Svakodnevno se susretao sa zgodnim i inteligentnim ženama, ali šaranje nije bio njegov stil. U svojoj se mladosti pošteno izludirao, imao bezbrojne veze i djevojke, no kad je upoznao Ines, bio je siguran da s njom hoće mir. Sigurnost i stabilnost. Ona mu je sve to davala. Bila je savršena žena i imali su divan život. Bio je toliko pametan da je znao kako je teško, gotovo nemoguće sjediti na dva stolca. Nikome od njegovih pajdaša to još nije pošlo za rukom. Svjedočio je brojnim obiteljskim krahovima i gledao muškarce koji su preko noći ostajali bez obitelji. - Zar je preljub preljub zaista zaista vrijedan vrijedan toga? - upitao upitao je jednom jednom svog prijatelja, prijatelja, velikog velikog zavodnika, kojeg je preljub na kraju skupo stajao. - Da si upoznao upoznao Ritu, znao znao bi o čemu pričam. pričam. Dalibor Dalibor je sada točno znao o čemu je njegov prijatelj prijatelj tada tada pričao. Naslušao Naslušao se i nagledao bezbrojnih priča. Sve te priče započinjale bi na isti način, a završavale? *** Nikad, pa ni u najluđim snovima, nije mislio da će se i on pridružiti vojsci preIjubnika. Nije to planirao, ali ipak, dogodilo se. Na njega kao da se oborila sva sila sila sukobljenih osjećaja. Uz Bobu se osjećao preporođeno. Kao da se budio iz emocionalnog mrtvila. Koliko je samo vremena prošlo otkad ga je netko tako čeznutljivo gledao? Smijao se njegovim vicevima? Ne pamti kad se posljednji put osjećao tako poželjnim, seksualno privlačnim, šarmantnim. Običan dodir izazvao bi bol u preponama, pojavili su se osjećaji koji nije želio osjetiti. Ali opet, opet, nije si mogao zamislit zamislitii život bez svoje svoje žene i djece. Uostalom Uostalom,, u tu je mašineriju već utkao svoje najbolje godine. I emotivno i materijalno. Bio je siguran da neće posrnuti jer bio je sretan, ali... Požuda kao da se nastanila u njegovim mislima i izbacila ga iz ravnoteže. Obuzimala ga je neobična groznica, dlanovi su mu se znojili, a obrazi crvenjeli. Osjećaji neobičnih afrodizijačkih svojstava kolali su njegovim tijelom i više nije imao mira. Zapaljiv spoj netom probuđene strasti pratio ga je u stopu. Nije bio sposoban preusmjeriti žudnju jer su slike njihovih burnih noći opsjedale njegov um. - Hmmm, a zašto zašto se ne bi upustio upustio u tu avanturu? avanturu? K vragu, treba treba mi to! Pazit ću, ću, Ines nikad neće saznati - tješio se da neće otići predaleko, da mu ta afera neće značiti previše. Osim toga, Boba je bila ženska koja je željela isto što i on. S njom nije bilo ničega neprirodnog, nije bila sputana. Nije se poput Ines ustručavala eksperimentirati, jasno je izgovarala svoje želje, uživala u igricama i znala kako zadovoljiti muškarca. Bila je

opuštena, vedra i nasmijana. Namirisana i poželjna. Pri samoj pomisli na nju, osjeti kako ga prožima uzbuđenje. Ta žena bila je stvorena samo za jednu vrstu druženja. - Da je željela željela brak, brak, već već bi ga realizirala realizirala - razmišljao razmišljao je o njezinim njezinim željama željama iako iako ni približno nije mogao znati što ona zaista hoće. Iako nije imao pojma u što se upustio, niti kako će njegova pustolovina završiti, nije je se mogao odreći. Bio je zaražen žudnjom, groznicom opasnom za život i učinit će sve kako bi se i dalje osjećao tako poželjno, privlačno, šarmantno. Tako nevjerojatno živo!

Odbijanje - U posl posljed jednj njee vrije vrijeme me kao kao da me me ne pri primj mjeć ećuj uješ eš - Ines Ines ga ga pods podsjet jetii na svo svoju ju nazočnost. Bio je prolaznik u svojoj kući u koju je nekada obožavao dolaziti. Nakon napornog radnog dana dom mu je bio prava oaza. Sada mu je postalo nelagodno. Bio je okružen nasmijanim i nevinim licima, a osjećao je kako ih malo- pomalo izdaje. - Ma ne, nije ništa. ništa. Samo u posljednje posljednje vrijeme vrijeme imam toliko toliko posla. posla. Sve se nagomilal nagomilalo. o. -Kako se nagomilalo nagomilalo kad kad radiš od jutra do mraka? mraka? - upita ga i ne čekajući odgovor, odgovor, reče mu: - Dragi, mislim mislim da se trebaš trebaš opustiti. opustiti. Što kažeš kažeš da otputujemo otputujemo nekamo? nekamo? Barem za za vikend? vikend? - gledala ga je molećivo. molećivo. - Dobro, dobro.. dobro.... Razmislit Razmislit ću. Pusti Pusti me da sredim zaostatke zaostatke pa pa ćemo uskoro uskoro otići nekamo. Ines se ozlovolji. Nije željela čekati da on sredi zaostatke. Željela je otići ovaj vikend. Već je pogledala neke aranžmane. - Mislila Mislila sam sam ovaj ovaj viken vikend d - bojažl bojažljivo jivo počne. počne. - Iskreno, Iskreno, ništa ne svijetu svijetu ne bih radije radije nego se maknuo maknuo iz onog onog smrdljivog smrdljivog ureda, ureda, ali - krene nabrajati što sve ima na rasporedu. Nije lagao. Posao u njegovom uredu gomilao se jer sve češće je znao šmugnuti i izvan radnog vremena da bi se našao s Bobom. Ona je svoj posao mogla nositi kući, ali on to nije želio. Ionako je bio iscrpljen od dvostrukog života. - Posao, posao i samo samo posao posao - nezadovol nezadovoljno jno je ponavljala ponavljala u sebi. - Morat Morat ću nešto nešto poduze poduzeti ti - razmiš razmišlja ljala la je. je. Te noći u krevet se uvukla bez spavaćice. Nikad dosad nije učinila ništa tako odvažno. - K vrapcu i sve, sve, pa on mi je muž. Imamo Imamo dvoje dvoje djece, odrasli odrasli smo i imamo određene određene potrebe - hrabrila se. Dlanovi su joj se znojili kao da je prvi put. On je, kao i svake večeri, piljio u televizor. Nije obraćao pažnju na nju. Ines poželi izjuriti iz kreveta i nestati u mraku. Prisili se i pruži ruku prema njemu. - Nemoj - njegove njegove riječi riječi poput poput oštrice oštrice noža zabiju zabiju joj joj se u srce. - Zašto? - upita upita nesigurn nesigurno. o. Osjećala Osjećala se tako tako poniženom poniženom.. Jadnom. Jadnom. - Ruke Ruke su ti hladn hladnee - izmisli izmisli brzo brzo.. - Osim toga, toga, tako tako sam sam umoran umoran.. Ines stavi ruku na grudi. Uopće nisu bile hladne. - Znači, odbija me - pomisli pomisli užasnuto užasnuto.. U glavi glavi joj zazvoni zazvoni na uzbunu. uzbunu. - Što se to, k vragu, vragu, dešava? dešava? Nikad Nikad me ne želiš! U posljedn posljednje je vrijeme vrijeme ne vodimo Ijubav. Ne mogu se sjetiti kad smo posljednji put... - Znači Znači brojiš brojiš?? - upita upita je svađ svađala alački čki.. - Ne! Za razl razliku iku od tebe, tebe, nisam nisam tako tako vješta vješta s brojev brojevima ima - sarkast sarkastično ično mu mu odgovor odgovori.i. Stalno slušam kako kako si umoran. umoran. Tko mene pita, jesam li ja umorna - histerično poviče.

Više se nije mogla suzdržavati. Dosta joj je bilo glumljenja dobre žene. - Što je, je, više ti ti nisam nisam privl privlačn ačna? a? - Ines nije mogl moglaa vjerovat vjerovatii da izgovar izgovaraa ove riječi riječi.. Inače je bila tako mirna. Krotka. Zadovoljna svojim životom. Mužem. - Što Što se to deša dešava va?? - briz brizne ne u pla plač. č. - Ma što bi bi se dešavalo, dešavalo, draga? - pomirljivo pomirljivo je mrmljao. mrmljao. Morao Morao je pod pod hitno hitno smiriti smiriti situaciju. Ines kao da je poludjela. - Nije, valjda, valjda, nešto nešto posumnjal posumnjala? a? - uplaši uplaši se. Brzo Brzo je privuče privuče k sebi sebi s namjerom namjerom da je utješi: - Oprosti, Oprosti, dušo, znam znam da nisam u redu, redu, ali iskupit iskupit ću se. Želim Želim samo najbolj najboljee za nas. I djecu. Znaš da imamo velike izdatke za kuću i aute. Netko mora raditi. - Znam - reče reče ona šmrca šmrcajuć jući.i. - Molim Molim te, te, oprost oprostii mi. Ne Ne znam što me me snašlo snašlo,, kao da da sam poludjela, poludjela, ali u posljednje posljednje vrijeme vrijeme tako si dalek. dalek. Odsutan - zaplače. zaplače. Dalibor se konačno pomakne i zagrli. Udisala je miris njegove kože i u tom trenutku željela ga je više nego ikada.

Preljubnička dramaturgija Vrhovima prstiju prelazila je po napetim mišićima njegovog tijela. Bio je tako muževan. Snažan. Osjećala je svaku dlaku na njegovim prsima i trbuhu. Vidjela je i tragove svježih ogrebotina, i nasmije se u sebi. Znala je da Dalibor s Ines ne vodi Ijubav jer ona bi zasigurno primijetila crvene “štrafte” na njegovim leđima. Dalibor se u potpunosti prepustio užitku milovanja. Gledao je kako vadi ukosnice i gomilu kose koja se razlijeva po jastuku. Bezobzirno se prevalila preko njega u punoj ljepoti svoje golotinje. Privukao ju je k sebi i ljubio u blizini uha. To ju je uvijek uzbudilo. Osjećao je gotovo divljačku potrebu za njezinim tijelom. Već godinama nije osjećao takvu želju. Bila je neukroćena goropadnica i voljela je voditi igru, ali danas joj neće dopustiti. Pod njegovim dodirom pretvarao ju je u ženu koja ga moli gladnim, promuklim glasom da je što prije uzme. Nije željela da odugovlači jer želja za vlastitim užitkom bila je jača od ljubavne predigre. Dalibor je diktirao tempo i nije želio popustiti. Izvanrednom vještinom oboje ih je doveo do ekstaze, tako snažne i silovite, da se Boba na trenutak uplašila snage koju je posjedovao. Onako mokri stisnuli su se jedno uz drugo dok su im tijela zračila pobjedom zadovoljene strasti. Tako stisnuti, zaspali su. Dalibor se trgne kao u nekom polusnu. - Gdje sam? sam? - mrmljao mrmljao je. Nije znao znao ni gdje gdje je, niti koliko koliko je je vremena vremena prošlo. prošlo. Naglo se razbudi i iskoči iz kreveta. - Koliko je je sati? K vragu, vragu, di mi mi je mobitel? mobitel? - bio je nervoza nervozan. n. U mraku mraku je rušio rušio sve oko sebe, ali nije se obazirao. Kad se konačno dočepao mobitela, nije se iznenadio. Mnoštvo propuštenih poziva. Poruka. - Koja luđakinja luđakinja - pomisli. pomisli. Nema Nema me svega svega nekoliko nekoliko sati, sati, a ona se odmah uspaniči. uspaniči. - Moram ići, ići, ljubavi ljubavi - reče i na brzaka brzaka navuče hlače hlače i košulju, košulju, no no ipak se se predomisli predomisli i stade skidati. Boba se poveseli. - Znači Znači ipak ipak osta ostaješ? ješ? - upita upita ga mazn mazno. o. - Na žalost, žalost, ne. Moram ići, ići, ali prije prije toga se moram moram otuširati. otuširati. Sav mirišem mirišem na na tebe, Ijubavi - reče i pohita u kupaonicu. Dok je voda ispirala tragove njegova preljuba, on je razmišljao kako da se izvuče. *** - Moram izmisl izmisliti iti neku neku dobru laž - grozničavo grozničavo je razmišl razmišljao jao na putu putu do kuće. kuće. Dalibor Dalibor je znao da svatko tko ima petlju upustiti se u tu visoko rizičnu aktivnost, treba znati baratati raznim vještinama. Od muljanja do argumentiranog izvlačenja. On je već iscrpio skoro sve kombinacije domišljatih izgovora. Kako da, k vragu, opravdam svoj dolazak u pola jedanaest na večer? Zašto se nisam javljao na mobitel? Oprosti, draga, sastanak se oduljio. Ne, to više ne prolazi! prolazi! Osim toga, ona uvijek može nazvati u ured. K vragu i sve ovo ovo - sam sebi morao je priznati priznati da nije lako uskladiti sve elemente ovog složenog trilateralnog odnosa. Ovakvi ukradeni trenuci tražili su mnogo truda, energije, maštovitosti, mađioničarskih vještina.

- Možda ipak nisam nisam stvoren stvoren za tako nešto? nešto? Postaje zamorno zamorno,, ali ne mogu bez nje. Već mu je bilo muka od izmišljanja priča. Njegov intelektualni hardver nije bio programiran da pamti svaki, pa i najmanji detalj izmišljotine koju je tako ležerno plasirao dok ga je Ines ispitivala gdje je bio i što je radio. Ona je uvijek pronašla neku nelogičnost, pukotinu u priči, pa je Dalibor morao na brzinu izmisliti još dvije, tri nove priče kojom je krpao rupe na prethodnim. Bojao se da scenarij ne počne nalikovati zapletu meksičke sapunice. Ponekad se osjećao kao na policiji, a ponekad kao pravi zločinac. Predosjećao je kako hoda po minskom polju, ali bio je siguran da nikad neće nagaziti na eksplozivnu napravu koju je, između ostalog, sam sebi postavio. Ulazio je u kuću i sav se tresao od pomisli na unakrsno ispitivanje koje ga je čekalo.

Ispitivanje - Gdje si bio? Znaš Znaš koliko koliko je sati? sati? Brinul Brinulaa sam se - već s ulaznih ulaznih vrata vrata na njega njega se sasula bujica bujica pitanja. pitanja. Ines se nije gasila. gasila. - Dođi, sjedni pokraj mene. Nešto ti moram reći - hladnim glasom izgovori Dalibor, a ines od straha zatetura. U glavi joj potmulo zazuji. - Što joj to ima za reći? reći? Ne, Ne, to nikako nikako ne sluti sluti na dobro. dobro..... - Što je? je? - konačno konačno prot protisn isne. e. - Što se to to dešava, dešava, ne ne razumi razumi... ... - Ovo što ću ti reći, reći, mora mora ostati među među nama. nama. Obećaješ? Obećaješ? - pogleda pogleda je ozbiljno. ozbiljno. - Da obećaj obećajem, em, nara naravno vno!! - reče reče grčevi grčevito. to. Nije Nije mogl moglaa zamisl zamisliti iti što što joj joj tako tako tajanstvenoga ima za reći. - Željko ima ima aferu i Vedrana Vedrana je saznala. saznala. Odlučila Odlučila ga je izbaciti iz kuće kuće pa sam bio s njim. Morao sam razgovarati s njim, utješiti ga, savjetovati. Rekao sam mu neka odmah okonča tu vezu, vrati se i pokaje. Zvao sam i Vedranu. Uspio sam je nagovoriti da ga primi i da mu pruži pruži još jednu šansu. Mislim da sam uspio - reče pobjedonosno. Ines je šutjela. Bila je u šoku. Nije mogla zamisliti da bi Daliborov brat mogao imati ljubavnicu. Vedrana je bila njegova najveća Ijubav. Bilo bi logičnije da je ona našla nekoga, a ne on, ali to sad nije bilo bitno. - Ovo što im se dogodilo, dogodilo, sigurno sigurno ih je jako pogodilo pogodilo i zato zato bolje bolje ne čeprkati čeprkati po tome. tome. Molim te, nemoj odati da znaš. Morao sam mu obećati, znaš kakva je Vedrana. -Ma naravno, naravno! Kako strašno, kako strašno - ponavljala je u nevjerici. Duboko u njoj, poput strune violončela, odzvanjalo je udaljeno, tajanstveno, ali nepogrešivo upozorenje. Nešto je bilo čudno, ali bila je previše napeta da bi i dalje analizirala. -Dođi, dušo - pozove pozove je. - Za danas mi je je bilo dosta dosta ružnih ružnih tema. Pričaj Pričaj mi, mi, kako ste ste proveli dan? Inesino tijelo napeto kao struna polagano se opuštalo. Nije bilo potrebe za dodatnim pitanjima. Dalibor se vratio kući i ona će učiniti sve da se ponovno opusti i dobro osjeća. - Dođi, Dođi, jadniče jadniče moj moj - pozove pozove ga u kuhinj kuhinju. u. - Sigurno Sigurno umireš umireš od od gladi? gladi? Napravi Napravila la sam tvoje omiljene lazanje. Kuhinja se ispuni miomirisima tople i ukusne hrane. Sa zadovoljstvom napikne slastan zalogaj na vilicu i sam sebi čestita na veličanstvenoj izvedbi.

Samoća Kad su se vrata zalupila, Boba ostane ležati među izgužvanim plahtama. U njoj je ključalo tiho i pritajeno nezadovoljstvo. Stvari s Daliborom odvijale su se točno, ma još i bolje nego što je zamišljala, zamišljala, ali ali ipak nije bila zadovoljna. zadovoljna. Istina, Istina, bio je lud za njom i njezinim tijelom. Znala je da živi za njihove ukradene trenutke, no za potpunu sreću nedostajalo je ono poslije. Željela je više od ukradenih trenutaka i brzinskog uživanja. Nakon Opatije nisu proveli niti jednu zajedničku noć. Istina, nalazili su se svaki dan, ali to je bilo tek nekoliko

sati nakon kojih je jurio kući. Ili u ured. Boba je željela Iješkariti u njegovom zagrljaju, zaspati priljubljena uz njega, željela je zajednička buđenja, zajedničke vikende. Željela ga je u potpunosti, svakog dana i svake noći. - Moram ga ga dobiti! dobiti! Moram! Moram! - govorila govorila je samoj samoj sebi. sebi. Vrtjela Vrtjela se u velikom velikom krevetu krevetu koji je još mirisao na njega. Na njih. Nije mogla spavati. Osjećala je prazninu. Navuče kućni haljetak i tromo se odvuče do hladnjaka. Osim nekoliko jogurta i boce votke nije pronašla ništa što je bilo jestivo. Namjerno nije držala ništa od hrane u kući kako ne bi pala u napast i u trenucima malodušnosti potamanila sve što bi joj došlo pod ruku. Izgladnjivanjem je održavala figuru što nije bilo nimalo lagano. Boba je znala da njezin kapital leži u njezinom licu i tijelu. Isto tako znala je da on neće trajati vječno. Godine su je opako nagrizale i ona osjeti paniku. - Ne smijem razmišljati razmišljati kao kao gubitnik! gubitnik! Ovo Ovo je igra igra u kojoj moram moram pobijedi pobijediti ti - pomisli. pomisli. Ulog je bio prevelik i zato je koristila svoje najmoćnije oružje. Znala je snagu tog misterioznog čina, suludo trganje odjeće, nokte zarivene u meso, prljave riječi izgovorene među izgužvanim plahtama, uzdahe isprepletene s žudnjom i znoj pomiješan s tjelesnim tekućinama. Poljupci, dodiri, maštovita igra u kojoj ona vodi, bez daha... U njezinim njezinim rukama rukama ležala je moć. U svom životu nagledala se obezglavljenih primjeraka muškog roda koji su u svakom trenutku bili spremni kleknuti pred nju, moliti za mrvice. Naravno, oni koji su pristajali na bilo što, beskompromisno činili sve što je od njih tražila, nisu joj bili interesantni. S godinama ih se zasitila. Trebala je nešto više više - emocionalnu sigurnost zvanu brak. Dalibor je bio tvrd orah i trebat će više od običnih igrica da ga u potpunosti osvoji. S njim nije željela samo tjelesnu strast. Bez obzira na sve što će se dogoditi, osjećala je cijelim bićem da se u njoj rađa Ijubav. Bio je to nov osjećaj. 1 zato će poduzeti sve što je potrebno da ovo odigra kako treba. A onda će Dalibor biti njezin. I samo njezin!

Zbližavanje U maloj kuhinji Markova gornjogradskog stana nastavili su se tečajevi kuhanja. Ines ga je vodila, otkrivala male tajne velikih majstora kulinarstva i Marko se sve više opuštao. Pod njezinim smirenim i vještim vodstvom naučio je kako spraviti omlet, skuhati juhu, napraviti umak i razna variva, ispeći meso na nekoliko načina. Ines se zbližila i s Markovom djecom, Irmom i Robertom. I oni su zavoljeli tu simpatičnu ženu koja im je tako nesebično pomagala. Atmosfera je uvijek bila lagana i opuštena. Nisu se doticali nikakvih teških tema. Mirnu nisu spominjali. I tog su dana sjedili i uživali u ispečenom kolaču. Dok bi Marko petljao i učio kuhati, Ines je uvijek ispekla neki kolač koji su poslije s užitkom pojeli. U posljednje vrijeme kao da je tražila izliku da ode od kuće i zaokupi se nekim poslom jer stalno je razmišljala o Daliboru i njihovom odnosu. Od one večeri kad ju je tako grubo odbio, nije mu se više usudila približiti. On se i dalje vraćao u čudna vremena opravdavajući se sastancima koji su se neočekivano znali i te kako produljiti. Nije osjetio želju da joj se približi. 1 dalje je vješto izbjegavao svaki tjelesni dodir. Nije se željela srozavati i kopati mu po mobitelu. Dalibor je bio pametan i sigurno ga neće raskrinkati na taj način. Uostalom, nije željela uopće pomišljati da bi moglo biti nešto alarmantno. Njegovo ponašanje pripisivala bi poslu, ma kako to nevjerojatno zvučalo. - Kako je Dalibor Dalibor?? - upita je Marko jedno popodne popodne,, a ona se neugodn neugodnoo lecne. lecne. - Ma dobro. Zaprav Zapravoo izvrsno, izvrsno, osim što što radi od jutra jutra do mraka. mraka. - Nisam Nisam ga vidio, vidio, već.. već.... - prebir prebirao ao je po mislim mislima. a. - Godine Godine tako tako brzo prol prolaze, aze, a mi se stalno vadimo na to kako nemamo nemamo vremena - Marko je razmišljao kao i Ines. - U pravu si. si. Zato ću organizi organizirati rati večeru večeru i znaš koga koga ću pozvati? pozvati? - Ne? - upi upita ta je rado radozn znal alo. o. - Bobu! Bobu! Srele Srele smo se se - naglo naglo zašuti zašuti,, a Marko Marko nastavi: nastavi: - Znam, sjećam sjećam se se da si mi pričala. pričala. Srele ste se na na pogrebu pogrebu - teško uzdahne. - I obećala mi se javiti, javiti, ali nije. nije. Zvala sam je nekoliko nekoliko puta, puta, ali uvijek je je bila nedostupna. Bit ću uporna. Nego, kako ti se čini ideja o zajedničkoj večeri? - upita ga. - Odli Odličn čnoo - oduš odušev evii se Marko Marko.. - Dogovorit Dogovorit ću se s Bobom i Daliborom Daliborom i javim javim ti. ti. Može? - Nara aravno. *** Dalibor se opet kasno vratio kući. Oči su mu bile zamućene, ali Ines se prisili da ga ne podvrgne policijskom ispitivanju. Odlučila je pričekati da se ovaj period smiri. Znala je da nema smisla stalno ispitivati jer već mu je išla na živce. - Dragi, znaš što što sam mislila? mislila? - upita Dalibor Dalibora, a, a ovaj ovaj se sav nakostr nakostriješi. iješi. - Ako mi opet predloži predloži neki neki romantični romantični vikend, vikend, svisnut svisnut ću od od muke - pomisli. pomisli. - Nemam Nemam pojm pojmaa - reče reče gglum lumeći eći znat znatižel iželju. ju.

- Mislila sam u subotu subotu pozvati pozvati Marka Marka i Bobu Bobu na veče... veče... Dalibor koji je mljackao večeru, odjednom se zagrcne. ustrči oko njega. - Što je? Jesi dobro? Da ti donesem čašu vode? - sva se ustrči - Hvala, ali ali ne treba treba - reče zbunjen zbunjenoo dok ga ga je oblijevao oblijevao hladan hladan znoj. znoj. Boba! Boba! U njegovoj njegovoj glavi zazvonilo je na uzbunu. - Kako si se, se, molim molim te lijepo, lijepo, sjetila sjetila Bobe? Bobe? Odakle Odakle sad ona? - upita je je preneraženo preneraženo.. - Zar je nešto nešto posumnj posumnjala? ala? Tako Tako ga želi želi raskrinkat raskrinkati? i? - spusti spusti ruke ispod stola stola da ne ne vidi kako mu se tresu. Ne, to nije bio njezin stil. Ona nije bila tako proračunata. Da je išta posumnjala, ne bi mogla izdržati. Ines nije bila tip žene koja je igrala zakulisne igre. Plakala bi i histerizirala, čupala kosu i dramila. - Pa sjećaš se da sam sam ti je spomenul spomenula? a? Rekla sam sam ti da sam je srela srela na sprovodu sprovodu - reče reče mu mu Ines Ines zlovolj zlovoljno. no. - Nikad Nikad me ne ne slušaš slušaš što što ti prič pričam. am. - Nije istina, istina, znaš da tome tome nije tako! tako! Nego Nego zašto baš baš Boba? Boba? Ines je počela pričati. Trabunjala je o davnim vremenima, pokidanim nitima iz mladosti, glupostima o tome kako je važno njegovati prijateljstvo i da će ih sve okupiti na večeri. Dalibor je znao kako Ines posjećuje Marka i pomaže mu da prebrodi gubitak žene. Svesrdno je podržavao Ines i smatrao vrlo plemenitim sve što čini, ali organizirat  večeru? Pozvati Bobu? Ne, to je ipak malo previše! - Boba je je obećala obećala da će me me nazvati, nazvati, ali to nije učinil učinilaa - razočarano razočarano će Ines. Ines. - No, nema veze, opet ću je nazvati. Sigurno će joj biti drago. Znaš, sirota ona... - Sirota? Zašto? - upita Dalibor Dalibor začuđeno. začuđeno. Odjednom Odjednom se zainteresi zainteresira ra za temu. temu. Ines Ines i ne obrati pažnju na neobičnu promjenu raspoloženja - Nije joj lako. Strahuje Strahuje za svoj svoj posao. Osim toga, toga, u krizi je. Nema Nema nikoga nikoga i pomalo je očajna. - Meni ne djel djeluje uje baš tako tako očajn očajnoo - razm razmišl išljao jao je. - Zar mi Ines hoće hoće reći da Boba, Boba, ta veličanstv veličanstvena ena Boba koja koja me zavodi zavodi i mami, draška draška i uzbuđuje, zapravo zapravo uopće uopće nema sređen život? život? - pomisli pomisli iznenađeno. iznenađeno. To mu nije bilo logično. Prema njezinim riječima živjela je točno onako kako je željela, slobodna i nesputana. Osim toga, sklopila je odličan posao u Opatiji, bila je vrhunska u svom poslu, ta vidio je ugovor koji je potpisala. - Ma ne, to nema smisla. smisla. Ines Ines je opet, po starom, starom, dobrom dobrom običaju običaju pobrkala pobrkala lončiće. lončiće. Uvijek je strahovala za sve i za svakoga. Dalibor je znao da za Bobu nije trebalo strepiti. Ta bila je u dobrim rukama.

Poziv na večeru - Žao mi je, Bobe Bobe - zaključi zaključi Ines Ines na kraju kraju svoj svoj malog malog izlaganja. izlaganja. - Uzalud trati trati svoju svoju mladosti mladosti i ljepotu ljepotu.. Doduše, Doduše, više i nije nije u cvijetu cvijetu mladosti mladosti - reče, ali bez trunke zlobe u glasu. - Nego, dragi, mislila mislila sam - počne počne oprezno oprezno - možda možda ti imaš imaš nekog nekog pristal pristalog og neženju neženju u uredu, znaš misli... - Ti si, Ines, Ines, sasvim sasvim poludjela! poludjela! - Dalibor Dalibor užasnuto užasnuto poskoči poskoči i prolije prolije piće piće po bijelom bijelom stolnjaku. stolnjaku. - Što ti pada na pamet? pamet? - poviče, a Ines ga ga prestravljen prestravljenoo pogleda. - Ma dobro dobro,, dobro dobro - umiriv umirivala ala ga ga je. - Samo Samo sam mislil mislila.. a.... - Ubuduće Ubuduće nemoj ništa misliti! misliti! Nisam ja nikakav nikakav bračni bračni posrednik, posrednik, osim toga, moji su poslovni partneri ozbiljni ljudi. - U redu - odgovor odgovorii ona pokunj pokunjeno. eno. - Ne moraš moraš se odmah odmah tako tako uzruj uzrujavat avati,i, nisam nisam ništa ništa loše mislila. Dalibor više nije želio slušati. Ova je situacija bila dovedena do ruba apsurda. Njegova žena dogovara večeru s njegovom ljubavnicom, pod njegovim krovom i ljubazno ga moli da dovede nekog slobodnog slobodnog.. Sav se naježi od same pomisli kako kako bi na pladnju izručio svoje skriveno blago. Morao je hitno nazvati Bobu i upozoriti je na luđaštvo svoje žene. *** - Draga, slušaj me dobro dobro - govorio govorio je tiho, tiho, ali ali u njegovom njegovom se glasu glasu dala naslutiti naslutiti prikrivena zlovolja. - Ines planira planira organizira organizirati ti neku večeru večeru u subotu i mislila mislila te pozvati, pozvati, ali znaš znaš da to ne dolazi u obzir, obzir, molim te izmisli nešto nešto - zamoli je. - Naravn Naravnoo da hoću - nasmije nasmije se glas glasno. no. - Već Već me zvala zvala neko nekolik likoo puta, puta, ali ali nisa nisam m odgovarala na pozive. Ne misliš da sam malo bezobrazna? - izazivala ga je. Činila Činila je to namjerno, a Dalibor prihvati izazov. - Da, vrlo vrlo si bezobrazna bezobrazna i zato ćemo ćemo te morati morati kazniti! Čekaj Čekaj me sutra sutra u dogovoreno dogovoreno vrijeme, ali za kaznu moraš obući - dok ju je zamišljao u crnim halterima, uzbudio se. - Tko će dočekati dočekati sutrašnji sutrašnji dan? dan? - pomisli pomisli očajno. Tijelo mu se grčilo grčilo od mučne žudnje za Bobom, a tjelesna blizina Ines postala mu je nepodnošljiva. Morao je pronaći neki način da svoj brak usmjeri prema potpunom izostanku spolnog života. - Možda Možda mogu izmi izmisli sliti ti da sam impot impotent entan? an? - pomisl pomisli.i. - To ne bi bilo bilo loše, loše, barem barem bi me neko vrijeme ostavila na miru. *** Boba je bila zadovoljna. Znala je da Dalibor ne može bez nje i još će se malo pričekati da Ines sazna, imala je svoju dobro prokušanu taktiku koju je koristila kad je htjela da žena njezinog ljubavnika dozna. Ovaj put morala je biti sigurna da je Dalibor dovoljno zagrijan i zbog nje spreman odreći se svog dosadašnjeg života. S muškarcima nije bilo lako. Najlakše je bilo zavesti ih.

Mnogo teže, gotovo nemoguće, bilo ih je natjerati da ostave ženu s kojom ionako nisu bili zadovoljni. Šaputanja na njezinom jastuku podnosila su tolike intimne ispovijedi da se nemalo puta zapitala u čemu je stvar? U tridesetogodišnjoj otplati kredita? U sve većem obujmu ženinog struka, u sve slabijem libidu? Boba se vrtjela u krevetu. San joj nikako nije dolazio na oči i u nju se počeo uvlačiti neki čudan nemir. Što je više razmišljala, to joj se sve manje sviđala ideja da odbije poziv na večeru. -Kako se samo usuđuje naređivati mi što bih ja trebala učiniti? Osim toga, zašto večera večera ne dolazi u obzir? - naglo se uspravi uspravi u krevetu. - Ne dolaz dolazii u obzir obzir?? - upita upita sama sama sebe. sebe. - Naravn Naravnoo da dola dolazi! zi! Željela ga je vidjeti na njegovom terenu, onjušiti njegovo bračno gnijezdo, gnijezdo, procijeniti situaciju. Konačno će dobiti jasnu sliku njegova života i barem će znati protiv koga se bori. Neće više slijepo jurišati na vjetrenjaču. Potući će svoju suparnicu na njezinom terenu. U njezinoj vlastitoj kući! *** - Ines, Ines, draga draga moja moja Ines! Ines! - cvrkut cvrkutala ala je. je. - Oprost Oprosti,i, molim molim te, što što te te nisam nisam nazva nazvala. la. Vidjela sam tvoje propuštene pozive, ali bila sam strašno zauzeta. Ne, nisam zaboravila naš dogovor i zaista bih se rado vidjela s tobom i Daliborom.... -Divno! - razveseli razveseli se glas s druge strane. strane. - Baš smo Dalibor i ja pričali pričali o tome jučer na večer. Rado bismo te pozvali na večeru u subotu, osim ako nemaš neke druge planove. Ines značajno naglasi zadnje riječi. - Da i imam, otkazala otkazala bi sve. Znaš da je prijatel prijateljstvo jstvo važno važno i moramo se družiti družiti - nije bilo moguće moguće sakriti sakriti ironiju u njezinom njezinom glasu, glasu, ali Ines olako olako pređe preko preko toga. - Divno! Znaš, pozvala pozvala sam i Marka. Marka. - Ines razveže razveže o tome tome kako kako ga posjećuje, posjećuje, uči kuhati i kako on trenutačno prolazi kroz teško razdoblje. - Oduvije Oduvijekk si bila bila humani humanitar tarka ka i drago drago mi mi je da nastavl nastavljaš jaš s dobri dobrim m djelima djelima podrugljivo reče, no Ines ne primijeti sarkazam. - Baš se veselim veselim što ćemo ćemo se svi skupa skupa lijepo lijepo družiti družiti - reče i spusti spusti slušal slušalicu. icu. - Prihvatila Prihvatila si si poziv na večeru? večeru? - upita je istinski istinski zgrožen. zgrožen. A zašto zašto si to, to, molim molim te, učinila? Lijepo smo se dogovorili da izmisliš neki razlog. - Nismo se ništa ništa dogovorili. dogovorili. Ti si mi rekao da večera večera ne dolazi dolazi u obzir, a ja ne volim da mi se naređuje, zapamti zapamti to - Boba je znala da se igra s vatrom. vatrom. Ne bi se se čudila da Dalibor plane i poludi, zato brzo promijeni taktiku i boju glasa: - Oprosti, Oprosti, dragi, ali volim volim opasnosti. opasnosti. Zamisli Zamisli samo kako kako će biti uzbudljivo uzbudljivo sjediti pokraj tebe i suzdržavati se od bilo kakvog dodira, glumiti da se ne poznamo. -Meni se to čini kao igranje s vatrom vatrom - još je bio ljutit. Situacija je previše riskantna. - Ja se volim volim igrat igratii - dražil dražilaa ga je. je. - Pogot Pogotovo ovo s vatrom vatrom.. Ti ne? ne? - vrškom vrškom jezi jezika ka prođ prođee po njegovom licu. Ožeže ga plamen strasti. Pomisao da Boba bude blizu njega i da je ne smije ni dodirnuti, činila mu se istovremeno i neprihvatljivom i neodoljivom. Kad malo bolje razmisli, možda je Boba bila u pravu. Oboje su obožavali izmišljati

razne igrice, pa zašto ne?

Okupljanje Kako se večera približavala, tako je Dalibora počela obuzimati sve veća panika. - Što ja to to radim? radim? - grizao grizao se od muke. muke. - Kako Kako mogu riskir riskirati ati ono ono za što što sam misl mislio io da nikad neću? Kako sam se mogao tako olako spotaknuti i pasti u njezin krevet? Izgradio sam život i sad sve stavljam na kocku. Zašto i zbog čega? Savjest mu je iznenada postala postala poput upaljenog slijepog crijeva i bolno pulsirala pulsirala pod pritiskom nadiruće krivnje. Čvrsto je odlučio da će prekinuti s Bobom. Gledao je Ines. Unatoč kilicama koje je nabacila, još je bila pristala žena. Bila mu je dobra, vjerna i odana. A tu su i djeca. Nije ih želio povrijediti. Dalibor je znao kako nikad ne bi mogao biti sretan sa ženom poput Bobe. Ta završila je u njegovom krevetu pet minuta nakon upoznavanja. - Da, definitivno definitivno ću prekinuti prekinuti ovu ovu igru, ovo mora mora prestati! prestati! Kako je vrijeme vrijeme odmicalo, odmicalo, bio je sve odlučniji. Kad je čuo zvonce na vratima, sav se oduzeo od muke. - Marko! Marko! - Ines Ines mu mu se ushi ushićeno ćeno baci baci u zagrl zagrljaj. jaj. - Tako Tako nam je drago drago da da si došao došao!! Dalibore Dalibore - pozove pozove ga Ines. Rukovao se s Markom, ali misli su mu bile drugdje. Napeto je osluškivao zvukove, a čekanje da zvono najavi njezin dolazak, činilo mu mu se beskonačnim. Konačno začuje neko komešanje. Približi se prozoru. Pred kućom se zaustavio taksi. Zvuk njezinih potpetica glasno je odjekivao po kamenim pločama i upozoravao na njezin dolazak. Oblijevao neki neugodan i ljepljivi znoj. Tlo pod njegovim nogama počelo se ljuljati. - Zašto sam pristao? pristao? - pitao pitao se dok dok je grizao usnicu. - Nikad Nikad nisam nisam bio dobar glumac, glumac, sigurno ću se razotkriti. *** - Vauuu, kakva kakva ljepotica! ljepotica! - klikne klikne Ines oduševlje oduševljeno. no. Pred Pred njima je stajal stajalaa Boba u svoj svoj svojoj raskoši i Dalibor se doslovno zablene u nju. Pod blagom rasvjetom kao da se pretvorila u erotski kip. Kosa skupljena u tešku pletenicu isticala je njezin dug i prekrasan vrat. Začešljavši kosu, istakla je ljepotu lica, ten fin kao u breskve, ravne obrve iznad očiju koje su bojom podsjećale na sjaj dragulja, i pune, jasno istaknute usne. Haljina od crnog mrežastog materijala materijala bila je priljubljena uz grudi grudi i obavijala njezin vitak struk, odakle je ležerno padala niz tijelo. Ničim ukrašena ramena i ruke upotpunila su prizor jednostavnim savršenstvom svoje ljepote. - Dalibore, Dalibore, tako mi je drago da te ponovno ponovno vidim! Od našeg posljedn posljednjeg jeg susreta susreta kao da je prošlo čitavo čitavo desetljeće! desetljeće! Ili Ili se možda varam? varam? - obrati mu se Boba Boba uz graciozan graciozan osmijeh, pazeći da joj se osmijeh ne pretvori u obijesno cerekanje. Bila je presretna jer uspjela je izazvati željeni dojam. Činilo se da Dalibor nije u stanju normalno funkcionirati. Nije skidao oči s nje. - Dragi, ponudi ponudi Bobu - Ines ga potapša potapša po po ruci ruci i zakolut zakolutaa očima. očima. Okrene Okrene se prema Marku i dobrohotno izgovori: - Evo što se se dešava dešava kad nam u kuću dođe dođe ovako ovako zgodna žena. Marko je zaprepašteno pogleda. Ines je bezbrižno čavrljala dok se njezin muž kuhao

na mukama. Boba je ovladala Daliborovim razumom i to je bilo više nego očito. Između njih postojalo je nešto. Govor tijela, signali koje su odašiljali, sve to upućivalo je samo na jedno. - Zar je moguće? moguće? Ne, sigurno sigurno nije! nije! To mu se samo samo čini! čini! Ili Ili možda možda ipak? Ma ne... ne... Marko je odbijao vjerovati da bi Dalibor bio tako glup i doveo ljubavnicu kući. Izoštrio je svoja osjetila. Gledao je predstavu s prvorazrednom glumicom i vrlo lošim glumcem. Ines je očito igrala sporednu ulogu u toj preljubničkoj drami, ali jadnica toga uopće nije bila svjesna. Boba je bila savršena. Niti najmanjom naznakom nije pokazala da je već jako dobro upoznala domaćina. Nije se razotkrivala. Ponašala se znatiželjno kao da ga prvi put  susreće. Kakva je ta žena, ta savršena glumica? Iznenada se snuždi. Cijele ova farsa bolno ga podsjeti na Mirnu i njezine trećerazredne predstave. Nabijala mu je rogove do zadnjeg dana. Možda zahvaljujući Mirni ima tako dobro izoštreno šesto čulo. I na kilometre je mogao nanjušiti miris laži. Dalibor je poput Mirne zaigrao podlu igru. Poigravati se s osjećajima onih koji te vole, činilo se krajnje nisko i pokvareno. - Sigurno Sigurno su ljubavnici. ljubavnici. Jasno da jesu. Oni su ljubavnici ljubavnici.. Mjesecima Mjesecima zajedno. Ovaj glupan Dalibor još je opčinjen njezinom pojavom. Sirota Ines - bolno se lecne. Bol Bol koja ga je prostrijelila bila je tako žestoka i Marko u sekundi postane svjestan da ga za Ines vežu dublji osjećaji od običnog prijateljstva. *** - Votka, Votka, martin martini,i, bijelo bijelo ili ili crno crno vino? vino? - upita upita je Dalibor Dalibor dok dok je u njemu njemu bješnj bješnjela ela oluja oluja.. Ruke su mu se tresle i on se upita kako će u njezinoj blizini izdržati čitavu večer. - Crno vino vino - reče namjerno namjerno aludir aludirajući ajući na njihov njihov prvi prvi susret. susret. 1 tada su su pili crno crno vino. vino. Drhtavom rukom natoči joj piće i oni si nazdrave, potpuno nesvjesni Marka Marka i Ines. Čudna toplina prožme Daliborovo tijelo. Stajao je pokraj žene zbog koje je izdao svoju ženu i djecu. Spajala ih je tajna veza, ali istina će ove večeri ostati neotkrivena, zakopana u šikaru njegovih laži. Uz smijeh i vino tonula je sve dublje i dublje. Kako je večer odmicala, tako se Dalibor sve više opuštao.

(Ne)Ugodna večera Poput statista u predstavi Marko je promatrao kako se stare priče igraju kao nove, kao da nikada ranije nisu bile zaigrane. Nitko ne zna kako će one završiti, niti kakve će posljedice ostaviti jer uvijek su samo počeci isti. Ines je uzbuđeno iznosila delicije iz kuhinje. Isijavala je pribranom finoćom žene koja čvrsto stoji na zemlji i Marko se čudio kako ne vidi što se dešava pred njezinim očima. Bila je odjevena u rafinirane nijanse sivoga, haljinu klasičnog kroja koja je skrivala njezine bujne obline. Još je bila izuzetno privlačna žena. - Mogu lili ti pomoći? pomoći? - upita je Marko, Marko, a ona s veseljem veseljem prihvati prihvati njegovu njegovu pomoć. pomoć. Iskreno, mislila je da će Dalibor večeras biti učinkovitiji. Svakim danom bio joj je sve čudniji, a ona nije mogla dokučiti što se dešava. Kao i ova situacija s Bobom. Isprva se žestoko opirao, a sad kao da se ne može odlijepiti od nje. U neku ruku bilo joj je drago, ali mali trnci ljubomore počeli su je nagrizati. Nasreću, nije imala vremena baviti se Daliborovim čudnim raspoloženjima jer kao i svaka domaćica željela je da večera prođe u savršenom ozračju. Imala je neki osjećaj da su stvari već na početku krenule u pogrešnom smjeru, ali brzo skrene misli. Mirisi koji su dopirali iz kuhinje, bili su divni. Svježi začini, topljeni sir, krčkanje finog umaka na laganoj vatri. - Mmmm što imamo imamo finog večeras? večeras? - Marko Marko se svim svim silama silama trudio trudio zaokupi zaokupiti ti Ines. Ines. Motao se po kuhinji i uživao u mirisima. - Juhu od gljiva, gljiva, salatu od koromača, koromača, špinata špinata i hrskavog hrskavog povrća, povrća, janjeći kotlet kotlet s tri vrste sezama, složenac od jabuka i sira, te sladoled od badema s preljevom od malina. - Divna Divna si! si! - reče reče jjoj oj isk iskre reno no.. - Kad bi barem Dalibor Dalibor toliko toliko cijenio cijenio moje moje napore napore - pomisli pomisli tužno. tužno. *** Boba je bila izvrsno raspoložena. Vino joj je udarilo u glavu, upravo toliko da se potpuno opusti, a Dalibor je poput savršenog domaćina pazio da joj čaša ne bude prazna. Ako je i bila pripita, nije to pokazivala niti jednim znakom. Možda se smijala glasnije nego inače, ali nije gubila kontrolu. Nije željela kompromitirati Dalibora, niti pokazati posljedice onog što je već ispila. Nije bilo damski. Poznavala je svaki korak na svom putu do pijanstva i nikad nije prešla granicu dobrog ukusa. kuću, jako mi se sviđa - reče mačkastim glasom. glasom. - Imate prekrasnu kuću, - Hvala ti, Boba - Ines se nasmije. nasmije. To je bila bila istina. istina. Njihova Njihova kuća bila bila je oličenje oličenje ukusa ukusa i stila. - Možda ti poslije večere večere mogu mogu pokazati pokazati i ostatak ostatak kuće? - ponudi ponudi se Dalibor Dalibor i Ines se složi. Marko je odjednom izgubio apetit. Nije mogao gledati kako se to dvoje poigrava. Za njega je večera trajala beskrajno dugo. Želio je otići kući i pokriti se jastukom preko glave. Svim silama trudio se pričati s Ines i ne gledati ono dvoje.

Kako je večer odmicala, tako je i Dalibor bio sve opušteniji. U neko doba uletio je u stanje one poremećene ravnoteže u kojoj čovjek pomišlja da može sve. Pod utjecajem alkohola gubio je kontrolu. Zaboravio je na nazočnost svoje žene, kao što je nejasno bio svjestan lika koji je također bio pozvan na večeru. Da ga sad netko upita tko je to, pojma ne bi imao, ali zahvaljivao je nebesima na njegovoj nazočnosti. Sad se mogao posvetiti svojoj gošći. Zamišljao ju je u svim pozama i razmišljao kako je mora imati. - Još večeras! večeras! - pomisao pomisao kako kako je uzima uzima ovdje, u vlastitoj vlastitoj kući, kući, uzbudi uzbudi ga do te te mjere daju je nesvjesno primio za ruku. Pod blagotvornim djelovanjem alkohola grizodušje je potpuno nestalo. Preplavio ga je onaj egzotični osjećaj koji se pojavljivao u njezinoj blizini. Kako je mogao biti samo tako glup i pomisliti daje ostavi? - Nikad! Nikad! - reče reče sam sebi, sebi, gledaj gledajući ući kako kako lagano lagano koket koketira ira s hranom. hranom. Lagodno je klizio niz večer ne skidajući pogleda s nje, zaboravljajući da nisu sami. Ponekad bi joj u djeliću sekunde, pogledom u kojem nije skrivao požudu, signalizirao da više ne može izdržati, da je mora imati. Ines je primijetila neobično ponašanje svoga muža. Lako je na njegovom licu prepoznala užitak koji je pokušavao prikriti. - Odakle sad ova ova promjena? promjena? - pitala pitala se. se. Večeras, Večeras, u Bobinom Bobinom društvu, društvu, kao kao da se preporodio. Gledala je i svoju prijateljicu kako se razmeće svojom ljepotom i lažnom ravnodušnošću. Onaj unutarnji glas govorio je da pripazi na svog muža, ali Ines se, kao i toliko puta dosad, ogluši na uznemirujuće glasove. Iako nerado, morala je priznati da je ponašanje ovo dvoje u najmanju ruku, nedolično. Bilo je tu još nešto, samo što ona nije mogla odgonetnuti što. Pokušala se posvetiti Marku, ali razgovor je pomalo zapinjao. Večera je lagano vijugala prema svom slatkastom kraju. Nitko nije ni okusio sladoled od badema. - Ines, pokazao pokazao bi Bobi Bobi kuću, kuću, ako ako nemaš nemaš ništa ništa protiv protiv - čula je glas svoga svoga muža i zbunjeno kimne glavom. - Naravn Naravnoo - reče reče nesigu nesigurno rno.. - Za to vrijem vrijemee skuhat skuhat ću ću kavu. kavu. - Dođi, pomoći pomoći ću ti ti raspremit raspremitii stol - ponudi ponudi se Marko, Marko, a ona ga iznenađ iznenađeno eno pogleda. pogleda. Mislila je da će im se pridružiti u obilasku kuće. Smogne snage za jedan bolan osmijeh. - Hval Hvalaa ti ti - reč rečee tih tiho. o.

Ljubavnici u strastvenom zagrljaju Dalibor je silovito povuče u malu ostavu i prisloni uza zid. Svom snagom bacio se na nju. - Moram te te imati, moram te imati imati - šaputao šaputao joj je luđački luđački dok je grizao grizao njezine njezine usne, usne, kožu, lice. U sljedećem trenutku pribio ju je na vrata i žestoko se pripio uz nju. - Ne... ne smijemo. smijemo... Ines... Ines... - stenjala je pod pod pritiskom. pritiskom. Pokušal Pokušalaa se ispraviti, ispraviti, no Dalibor Dalibor joj jednom rukom zgrabi zglobove, a drugom rukom zadigne suknju. Nije nosila donje rublje i to još više razbukta njegovu želju. - Opusti se, se, nitko nitko nas neće neće čuti, želim želim te... te... želim - ni da je Ines Ines upala u ostavu, ostavu, nitko nitko ga ne bi zaustavio sada dok je bez milosti uzimao Bobu. Glava joj je bila zabačena unatrag, oči sklopljene, tijelo napeto i podatno. U intenzivnom bljedilu mliječnog stakla promatrao je trzaje njihova tijela. Izgledali su točno onako kako ih je Marko zamišljao - ljubavnici u strastvenom zagrljaju. Iscijeđen do zadnje kapi, gubio se u nizu grčeva koji koji su potresali njegovo njegovo tijelo. Boba mu stavi ruku na usta i tako spriječi zvukove koje nije mogao kontrolirati. - Saberi se, moramo moramo se vratiti vratiti - reče i u jednom jednom munjevi munjevitom tom potezu potezu poprav popravii svoju odjeću. Provjeri svoj odraz na blijedom svijetlu i vješto isplete novu pletenicu koja je opet poprimila svoju skladnu, upletenu upletenu formu. Pojavila se pred Ines i Markom ogrnuta onom umjetnom savršenošću kojom se inače oboružavala protiv svojih protivnika. Dalibor je polagano teturao za njom. Oči su mu se caklile, a kosa mu je bila razbarušena. Marko ga prostrijeli pogledom, no on to i ne primijeti. - Imaš prekr prekrasnu asnu kuću, kuću, Ines - reče reče joj jednost jednostavno avno i osvrne osvrne se po sobi. sobi. Dnevni Dnevni boravak bio je krcat stvarima koje mogu kupiti novac i dobar ukus. Na klaviru bijahu poredane obiteljske fotografije fotografije u srebrnim srebrnim okvirima. Boba im se približi približi i znalački ih počne proučavati. Osjeti kako joj suze dolaze na oči. - Što ja to radim? - pomisli pomisli očajno. očajno. Gledala Gledala je nasmijana nasmijana lica. lica. Na Na gotovo svim slikama slikama Dalibor grli svoju djecu. Ili ženu. Boba osjeti grižnju savjesti i gađenje prema samoj sebi. Osjećala se kao usputna prolaznica u njegovom životu. Ines, djeca, ova kuća, ljetovanja i zimovanja, to je bila konstanta. Ta oni su tako čvrsto utkani jedno u drugo, poput  dudovih svilaca ili onih drugih čudnih vrsta. Odjednom shvati zašto muškarci ne napuštaju obiteljsko gnijezdo. Zašto bi Dalibor napustio ovu raskoš i preselio se u njezin mali stan? U njezinom hladnjaku nije bilo ničeg, a Ines mu je ugađala na sve moguće načine, osim, možda, na ovaj jedan kojim se ona trenutačno koristi kao mamcem. I prije se koristila svom raspoloživom municijom, lovila i nasrtala, ali niti jedan se nije upleo u njenu mrežu da bi zauvijek ostao. Polagano je shvaćala kako je seks tek jedan mali segment muško- ženskog ljubavnog plesa. Muškarci žele više od seksa, žele stabilnost i mir. - Vidiš, ovdje smo smo na skijanju, skijanju, a ovdje... ovdje... - Ines prekine prekine mučan tijek njezinih njezinih misli. Stade joj objašnjavati povijest svake fotografije.

- Umor Umorna na sam sam - reče reče Boba Boba nag naglo lo.. - Idem Idem!! - A kava? kava? - začudi se se Ines. Na stoliću stoliću su bile bile raspoređen raspoređenee minijaturne minijaturne šalice svježe spravljene kave, a miris crnozrnastog napitka širio se sobom. - Prekas Prekasno no je za kavu kavu - reče reče odsutn odsutno. o. - Zaborav Zaboravila ila sam sam da da sutra sutra imam imam dogov dogovore oren n važan sastanak i zaista moram ići. Ines je znatiželjno promotri. Na njezinom licu ukaže se obješenjački osmijeh. - Nadam se da se radi o nekom nekom posebnom posebnom sastanku. sastanku. Prošli Prošli put djelovala djelovala si mi tako tako nesretno. Vjeruj mi, pravi pravi muškarac i te kako će te usrećiti - značajno joj namigne. Boba razrogači svoje oči, a kosa joj se nakostriješi od muke. - Ova mi se i dalje podsmjehuje, podsmjehuje, a ja... ja... ja sam na trenutak trenutak osjetila osjetila grižnju savjesti. savjesti. O kako će samo samo zažaliti zažaliti zbog ovog zlobnog zlobnog podsmjeh podsmjehivanja ivanja - ponovno ponovno nabaci svoj svoj očaravajući osmijeh. - Naravno, Naravno, draga! draga! Tvoje su mi riječi riječi nit vodilja vodilja u životu. životu. Sad će me tvoj mužić mužić odbaciti odbaciti do kuće. Dalibore - pozove ga, a ovaj dotrči poput male dresirane pudlice. - Trebalo Trebalo mu je baciti baciti samo samo kost, kost, a on je je već veselo veselo mahao mahao repićem repićem - pomisli pomisli Boba. Boba. *** Nije potrebno potrebno da se Dalibor gnjavi gnjavi jer ja isto lako lako moram otići - glasno odjekne odjekne prostorijom. Sve glave okrenu se prema Marku. - Ali, Marko, Marko, nije potrebn potrebnoo - mumljao mumljao je Dalibor, Dalibor, no nije obazirao. obazirao. - Odvest Odvest ću ću te, usput usput mi mi je - reče reče jednos jednostav tavno. no. - Osim toga, toga, čini čini mi se da je Dalibor Dalibor dosta dosta popio popio večeras večeras i bolje bolje da ne vozi - nije uspio sakriti cinizam. - Žao mi je da već idete, idete, niste niste ni kavu popili, popili, ali ako ako morate morate ići - Ines odjednom odjednom poželi da Boba prije nestane iz njezine kuće. Nije joj bilo jasno kako je mogla tako bahato pozvati Dalibora. Ta nije on neka lutka na daljinsko upravljanje. Sva sreća da je Marko dovoljno pribran. I trijezan. Pogleda ga zahvalno i Marko joj se blago nasmije. - Draga Ines, Ines, puno ti hvala na ovoj ovoj lijepoj i nadasve nadasve ukusnoj ukusnoj večeri. večeri. Vidimo se sljedeći sljedeći tjedan? - upita je, a ona kimne kimne glavom. glavom. - Hvala na na svemu svemu - reče Boba rastres rastreseno, eno, izbjegav izbjegavajući ajući njezin njezin pogled. pogled.

Obračun Ines je gledala svoga muža i nije joj se sviđao njegov odraz. Oči su mu se žarile, a obrazi crvenjeli od ispijenog vina. Košulja mu je neuredno visjela i djelovao je tako... nije nalazila pravu riječ. Nesređeno? Bila je to blaga riječ. -Što se to događa s tobom, Dalibore? Dalibore? Tvoje ponašanje ponašanje danas na večeri... večeri... - srce joj je uzbuđeno tuklo dok je izgovarala ove riječi. Nije željela više šutjeti, neka se izjasni. - Opet zapo započin činješ ješ,, što bi bi se događal događalo? o? Ništa Ništa se ne ne događa! događa! - progun progunđa đa i uzme uzme daljinski. - Razgovaram Razgovaram s tobom tobom i želim da me me gledaš! Obrati Obrati pažnju pažnju na ono što što te pitam - poviče čudnim, čudnim, kreštavi kreštavim m glasom. glasom. Uzme daljinski daljinski i zafrljači zafrljači ga u pod. Dalibor se trgne. Ines nikad nije vikala, vikala, čak ni povisila glas. - Kaj si poludila? poludila? Tiše, Tiše, probud probudit it ćeš ćeš djecu! djecu! - Djeca! Djeca! Djeca! Djeca! A što je sa sa mnom? mnom? Gdje Gdje sam ja? ja? - upita upita očajno. očajno. On je izgubljeno pogleda. Ines je osjećala kako u njoj ključa bijes. Nešto se pomaknulo u njoj i ona odluči da će ići do kraja. Otkopča haljinu i ona padne na tlo. Spretno se izvuče iz donjeg rublja. Stajala je pred svojim mužem potpuno gola. Bračna nevjera nije mogla otupjeti snagu tog prizora. Ines je još bila lijepa, samo što svoju ljepotu nije isticala. Prsa su joj bila bujna i lijepa, oblina zaobljenog trbuha topla i primamljiva. Usta mu se odjednom osuše. Bila je sušta suprotnost Bobi. Oči mu poprime neobični sjaj. - Lijepa si - progovor progovorii konačno. konačno. Njegov Njegov glas glas bio je dubok dubok i promuk promukao. ao. - Što nedostaje nedostaje ovom? - rukom rukom je prelazila prelazila preko svoga tijela. - Što ti se ne sviđa? Moje grudi? grudi? Moje strije? strije? Moj celulit? celulit? - tim je riječima riječima ubila ljepotu trenutka i on razočarano odmahne rukom. Nestalo je sjaja iz njegovih očiju. - Nikad nisam nisam rekao da mi se ne sviđaš, sviđaš, a celulit celulit i strije nisam nisam ni primijetio dok mi mi ih nisi spomenula. Ne gledam te tim očima - reče ozlojeđeno. -U posljednje vrijeme imam nekih problema, ali ne želim te zamarati time. Željela si organizirati večeru i pristao sam. Želio sam se opustiti i zato sam si dao malo oduška, a vidim i to ti je smetalo. Ne znam što želiš od mene - uzdahne teško. Ines osjeti duboku grižnju savjesti. Pogleda ga očima punim dubokog razumijevanja. - Oprosti, Oprosti, molim te, oprosti... oprosti... Ako Ako mi se želiš povjeriti, povjeriti, tu sam. Uvijek sam sam bila tu za tebe, dragi - reče reče mu. - Znam - reče kratko kratko.. Njegove Njegove oči susretnu susretnu njezine i Dalibor Dalibor uspije uspije skrenuti skrenuti pogled pogled prije nego što Ines u njemu prepozna okrutnu laž. U posljednje vrijeme postao je vrhunski lažac. Pokajnički se zavuče pokraj njega i položi glavu na njegovo rame. Tiho je disao dok je

ona blaženo tonula u san. - Koji sam ja gad - gledao gledao je svoju svoju usnulu usnulu ženu, ženu, a tijelo tijelo mu mu je još bridjelo bridjelo od dodira dodira koje je tako besramno izmjenjivao s Bobom. Odakle mu pravo da svojoj ženi uskraćuje užitke koji joj pripadaju i za kojima čezne? Te noći dugo nije mogao zaspati. Poput siktavih zmija u njemu su se isprepletali grižnja savjesti i neutaživa glad za Bobinim tijelom.

Ne razaraj brak  - Igraš se s vatrom vatrom - reče joj joj Marko Marko bez ikakvog ikakvog uvoda. uvoda. Pucao Pucao je ravno u glavu. glavu. Boba se stresla. - Ne razumi razumijem jem - usilj usiljeno eno se se nasmi nasmije. je. - O kakv kakvoj oj to vatri vatri prič pričaš? aš? Marko nije očekivao ništa drugo. Naravno da je izigravala nevinašce, ali to joj neće proći. -Zaboravi Dalibora. Kloni ga se. Možeš imati kojeg god muškarca poželiš. Nemoj razarati razarati njihov njihov brak - zamoli je tiho. tiho. Bobino Bobino lice lice iskrivi iskrivi se od užasa. užasa. Srce joj je je počelo udarati o sljepoočice. - Što je ovo? ovo? Zašto Zašto je Marko Marko tako bezobrazno bezobrazno provocir provocira? a? Odakle Odakle mu pravo? pravo? - Želudac Želudac joj se zgrči. Gušila se u zraku zatvorenog automobila. Počne se znojiti. Njezino lice pretvori se u gnjevnu grimasu. - Kakve Kakve glupo gluposti sti trab trabunja unjaš, š, Marko? Marko? Ti Ti si pijan, pijan, a ne ne Dalibor Dalibor - usiljen usiljenoo se nasmij nasmije. e. Svašta ti se priviđa. Njezino lice odjednom se pretvori u gnjevnu grimasu, a grube riječi obrušavale su se na njega. Marko nije reagirao na provokacije. - Ja sam ti svoje svoje rekao. rekao. Nadam Nadam se da ćeš poslušati poslušati moj moj savjet. savjet. Ne razaraj razaraj im brak brak reče Marko bez trunke zlobe u glasu. Smireno nadoda: - Naravno, Naravno, šutjet ću kao kao zaliven, zaliven, toga se ne moraš moraš bojati: Čuvam Čuvam više tajni tajni nego što uopće možeš zamisliti. I što se mene tiče, ovaj razgovor nikad nismo ni vodili. Laku noć i čuvaj se! Gledao je kako se žuri i pretrčava cestu. Izvadila je cigaretu i pripalila je. Duboko uvuče dim dok su joj se suze tiho slijevale niz obraze. Njezine suze nitko nije mogao vidjeti. *** Više nije bilo povratka. Ono što je počelo kao igra ili osveta, preraslo je u pravu pravcatu Ijubav s njezine strane. Sve one muke i tuge koje je u ranoj mladosti iskusila, bile su raznovrsni oblici oblici zavisti - osjećaja da drugi imaju nešto što što ona strašno želi, ali ne ne može dobiti. Međutim, sad je u njezinom životu postojalo nešto što je željela pod svaku cijenu. Nakon ove večere željela je sve ono što ima Ines. Željela je biti gospođa Mareković. Željela je imati društveni status. Željela je priređivati raskošne večere i kupovati grincajg na placu. Željela je imati Daliborovu djecu. Odgajati ih, paziti i maziti. Svađati s drugim mamama u parku čije je dijete prvo započelo svađu ili bacilo loptu u glavu. Željela je kuhati, praviti kolače, osjetiti miris toplog doma. Zar je željela previše? Iskreno se nadala da su osjećaji obostrani jer zar bi uopće moglo biti drugačije? Nije joj baš bilo drago što ih je Marko prozreo, ali nije željela time opterećivati Dalibora. Bila je sigurna da će on šutjeti. Secirala je onu večeru i s užitkom se prisjećala kako su vodili Ijubav, praktički pred Inesinim nosom.

- Kakva glupača! glupača! - razmišljala razmišljala je. - Osim onih svojih svojih recepata recepata nema ništa ništa u glavi. glavi. Da je meni takav muž, ne bi ga puštala iz šaka, a ona... - naglo se trgne. - A što ako ako mu ja nisam nisam prva? prva? Što Što ako je to uobičajena uobičajena pojava u njihovom njihovom braku? braku? pomisli uplašeno. - Nemogu Nemoguće će - zaključ zaključii nakon nakon pomnog pomnog razmi razmišlj šljanja anja.. - Ta ona uzdiž uzdižee svoj brak brak i hvali hvali svog vjernog vjernog mužića. Baš me me zanima zanima što će reći kad sazna? sazna? - pomisli pomisli i zločesto zločesto se nasmije. Došlo je vrijeme da se zastor digne i karte razotkriju.

Dvostruka igra Ušao je društvo bračnih sabotera i cijeli mu se svijet okrenuo naglavačke. Dvostruki život nije bio za njega, ali ipak nije mogao odustati. Ne još! Naravno da nije razmišljao o tome kako ovo ljubakanje ljubakanje u teško izborenoj tajnosti u sebi nosi začetke prave pravcate katastrofe. Krivnja je, naravno, bila njegova. Podgrijavao je Bobine maštarije uzvraćajući joj istom mjerom. Više se nije radilo o nekoj usputnoj usputnoj avanturi, avanturi, poluzaborav poluzaboravljenim ljenim pripitim pripitim šeprtlja šeprtljanjima njima,, niti niti o ukradenim ukradenim susretima, već o ljubavnim susretima u kojima su oboje izgarali. Dalibor je znao da takva razmjena intimnosti i strasti neizbježno nosi svoje, ali tvrdoglavo se odbijao suočiti se s posljedicama svoga ponašanja. Na početku je bio siguran da je njihova veza samo vatromet strasti koji će prestati kad se ispucaju i zasite jedno drugoga. Sada više nije bio siguran, osim da se stvari kompliciraju i postaju sve teže. Njegov život i dalje je vrvio podvojenim i tjeskobnim osjećajima. Ne samo da je varao svoju ženu, varao je i Bobu, poigravajući se s njezinim osjećajima. Pružao joj je nepostojeću nadu, vjeru u budućnost za koju nije bilo mjesta. Bilo je to krajnje okrutno od njega. Znao je da će se kad-tad morati suočiti s njom i okončati tu priču. Računao je na njezinu diskreciju i pamet jer on nije mislio ostaviti Ines. Ta opcija nije dolazila u obzir. Unatoč svemu, nije mogao prekinuti jer žudnju je bilo nemoguće iskorijeniti. Znao je da cijela priča ne sluti na dobro, ali išao je dalje, tvrdoglavo, smišljajući pravila u hodu.

Prijateljstvo Netko je jednom rekao je pravi prijatelj onaj s kim se ne moramo vidjeti godinama, a kad se ponovno nađemo, nastavljamo tamo gdje smo stali, kao da nije prošao ni trenutak razdvojenosti. Tako je i Marko poimao prijateljstvo. Ines se pojavila se na njegovom kućnom pragu kad ju je najmanje očekivao i pomogla mu u teškim trenucima. Bila je srdačna, puna razumijevanja, dobrodušna. Trudila se oko njega, ne tražeći ništa za uzvrat. Nesebično mu je pomagala, učila ga kuhati, pričala s njim. Imala razumijevanja za njegovu bol i pokušala je ublažiti. Čak je organizirala i večeru kako bi ga ponovno uvukla u društveni život. - Sirota Ines - pomisli pomisli tužno tužno i njemu se otvore otvore stara stara rana. rana. Gnojna i otrovna. otrovna. Svaki put  kad je naišao na tragove preljuba, ta bi se rana iznova otvarala. Podsjećala ga je na život  s Mirnom. Sve ga je godine njihova braka bezočno varala. Marko je mogao nanjušiti tragove izdaje na kilometre. Dalibor je bio takav glupan! Niti jedan muškarac koji imalo drži do sebe neće se navlačiti s ljubavnicom pred ženinim očima. - Kako Ines Ines nije nimalo nimalo posumnjala? posumnjala? - pitao se. Odluči Odluči da će svoja saznanja saznanja zadržati zadržati za sebe makar jezik pregrizao. Nije imao izbora. Predosjećao je kako će Ines uskoro raskrinkati preljubničku vezu svoga muža, a tada će on biti uz nju. Bit će uz nju u tim teškim trenucima, tmurnim danima. Bit će joj rame za plakanje, skuhat će joj čaj, reći će joj da digne glavu i ne brine, da vrijeme liječi sve. Dat će joj savjet ili je samo mimo mimo saslušati. Bit će uz nju i kad ona to ne bude htjela, bit će uz nju bez obzira na sve! *** - Hvala ti ti na prekr prekrasnoj asnoj večeri večeri - Marko Marko ju je nazvao sljedeći sljedeći dan. - Nadam se se da ti je bilo bilo ugodno ugodno - reče ona ona smeteno. smeteno. Nije Nije znala znala bi li se se trebala trebala ispričati ispričati zbog Daliborovog ponašanja. S Markom je progovorio tek nekoliko usputnih rečenica. - Bilo Bilo je fantast fantastično ično.. Morat Morat ćeš mi otkr otkriti iti recep receptt za - nastavi nastavili li su čavrlj čavrljati ati o svakodnevnim stvarima. Djeci i kući, ne dotičući se drugih tema. - Možemo popiti piće sljedeći sljedeći tjedan tjedan - oprezno oprezno predlo predloži ži Marko. Marko. - Znaš, mislio mislio sam... sam... da malo promijenim promijenimoo okolinu ... ... ne budemo stalno stalno u kući... kući... - petljao je u neugodi neugodi.. - Osim ako nemaš nemaš ništa ništa drugo drugo u planu. planu. Ines je razmišljala neko vrijeme. Na kraju prihvati njegov poziv. - Zašto ne? Dalibora Dalibora ionako ionako nikad nema, nema, a Marko Marko je ugodan. Godit Godit će nam malo neobveznog neobveznog druženja druženja - pomisli veselo. veselo. U pravilu bi jednom tjedno skoknuli na neki ručak. 1 Marko i Ines sve su više uživali u zajedničkim druženjima. Tu i tamo Ines je izrazila želju da im se Dalibor pridruži, no on je to uvijek vješto eskivirao izvlačeći se poslom. - Samo vi vi uživajte uživajte - znao znao je reći. reći. - Marko Marko zaista zaista ima ima sreću sreću što ima tako tako dobru dobru dušu dušu za za

prijateljicu. I kako napreduje njegovo kuhanje? Ines bi pričala i pričala, a on bi se automatski isključio. Ponekad bi kimnuo glavom u znak odobravanja. U zadnje vrijeme osjećao je umor. Posao se gomilao jer on je svaki slobodan trenutak koristio kako bi uskočio u Bobin krevet. Njihovi susreti i dalje su bili strastveni kao na početku, ali ona je postala nekako naporna. Željela je s njim provoditi sve više vremena, čak i vikende, što je bilo nemoguće. Znala se i naljutiti, što je, pak, njega izbacilo iz takta. - K vragu, vragu, pa znaš znaš da sam vikendim vikendimaa zauzet! zauzet! - Izmisl Izmislii neki neki služ službeni beni put! put! - Misliš da je to to samo tako? Ines može može svaki svaki čas čas nazvati nazvati u ured, ured, budi strpl strpljiva jiva govorio je, a glas u njemu opominjao ga je da se povuče prije nego bude prekasno. Na svu sreću, barem je kod kuće bio mir. Ines ga više nije tako često podvrgavala policijskom ispitivanju, a mjeseci muljanja učinili su od njega prvoklasnog prevaranta. Ines više nije spominjala Bobu. Bila je uvrijeđena jer Boba nije čak ni nazvala da se zahvali na večeri. Pravila pristojnosti, nalagala su barem ono kratko - hvala.

Opasan susret  - Idemo u onaj onaj mali, mali, novootvor novootvoreni eni francusk francuskii restoran restoran o kojem svi pričaju? pričaju? - upita ga ga Ines, a on prihvati. Voljeli su otkrivati nova mjesta, uživati u raznim specijalitetima. Na kraju svakog ručka Marko je nepobitno zaključio da bi Ines sve to napravila bolje i ukusnije. - Zašto Zašto to misliš misliš?? - upitala upitala ga je je jednom jednom prilik prilikom. om. - Zato što ti kuhaš kuhaš s ljubavlju. Zapravo, Zapravo, sve sve što radiš, radiš s ljubavlju. ljubavlju. Uživam Uživam biti s tobom, Ines - reče iskreno. Već dulje vremena za Ines je osjećao više od prijateljstva, ali to nije pokazivao. Nije bilo potrebe za tim. Ničim nije želio ugroziti ovo što imaju. *** - Vraški Vraški je tešk teškoo dobiti dobiti stol, stol, ali ali uspio uspio sam - reče reče zadovol zadovoljno jno,, dok su ulazil ulazilii u trendovski restoran, sagrađen iz stare opeke i žbuke koja se Ijuštila. Bila je to kopija francuske seoske zalogajnice koja je odisala nostalgičnom atmosferom. U maniri savršenog gospodina otvorio je vrata, naklonio se i ostao zaleđen. U dnu prostorije sjedio je Dalibor i očima proždirao svoju pratilju. Marko nije trebao pogađati s kim je u društvu. Glasno su se smijali i izmjenjivali nježnosti. Marku se želudac zgrči od muke. - Idemo! - reče naglo naglo i povuče povuče je za za ruku. ruku. Brzim Brzim je pokretima pokretima izgura izgura na na cestu. - Zašto, kamo... kamo... - Ines Ines nije nije razumjela razumjela čemu takva žurba. Vozili su se šutke. Ines je bila zbunjena. Pomalo uvrijeđena. Očekivala je barem objašnjenje. Na kraju su završili u nekom nepoznatom restoranu, oboje bez apetita. - Oprosti Oprosti što sam te izgurao... izgurao... tako tako grubo. Tamo Tamo je sjedio netko koga koga nisam želio želio vidjeti. vidjeti. Lik iz prošlosti prošlosti - izmotavao izmotavao se. Nikada se nisu dotakli prošlosti i Marko odluči otvoriti svoje srce. - Znaš, Ines, Ines, nikome nikome to nisam nisam rekao. rekao. Moj život život s Mirnom Mirnom nije bio bio lijep - nesigurno nesigurno je počeo svoju životnu ispovijed. - Varala me me od samog početka početka i ja sam to znao, znao, ali nisam mogao mogao bez nje. nje. Ona je bila moja opsesija, moj zrak, smisao. Zaokupila mi je tijelo, dušu i um. Cijelo moje biće izgaralo je za njom. Što se okrutnije poigravala, to je moja potreba za njom sve više rasla. Bio sam lud od muke muke što nisam dobivao ono što je drugima davala - zastao je. Bilo mu je mučno pričati o tome. Ines se prisjećala njihovih početaka. Svi su mislili da je Marko lud jer se dao tako ponižavati od žene koja ga je samo iskorištavala. - Imao sam sam osjećaj osjećaj da je moj život život počeo, počeo, ali i završio završio one sekunde sekunde kad sam sam je prvi put ugledao. ugledao. A onda njezina smrt. smrt. Bol je bila nepodnošljiva. nepodnošljiva. Mislio Mislio sam, iskreno iskreno da Marko je često zastajkivao, tražio riječi. - Mislio sam sam da neću neću preživjet preživjeti,i, da ću umrijeti umrijeti zajedno zajedno s njom. njom. - Njegovo Njegovo lice lice odavalo odavalo je razdiruću unutarnju bol.

Ispovijed Noć je polagano odmicala. Jelo koje su naručili ostalo je gotovo netaknuto. Mirnin duh kao da je lebdio nad njima. Kako se Markova ispovijed bližila kraju, tako je nestajao i čovjek koji je nekoć bio. Iz vrtloga slika i mučnih mučnih uspomena izranjao je novi obris. Kao da je tek sada “pokopao” uspomene na njihov loš brak. - Onda si se pojavila pojavila ti... ti... - U njegovom njegovom glasu glasu bilo je nešto nešto što što ju je natjeralo natjeralo da obori obori glavu. - Ima još jedna jedna stvar stvar koju ti ti moram moram reći - uhvati uhvati je za ruku ruku i pogleda pogleda ravno ravno u oči. - Sigurno Sigurno si čula čula mnoge mnoge priče priče u vezi vezi njezine njezine smrti. smrti. Znaš, neko se vrijeme vrijeme vodila vodila istraga. - Istrag Istraga? a? - vrisne vrisne Ines Ines i glave glave se okrenu okrenu prema prema njima njima.. - Istraga. Istraga. U vezi vezi s čim? čim? - glas glas joj je i dalje podrhtavao. podrhtavao. Nije uspjela uspjela zatomiti zatomiti užas. užas. Marko se bolno osmjehne. - Kao i uvijek našao sam se se na pogrešnom pogrešnom mjestu mjestu u pogrešno pogrešno vrijeme vrijeme - reče mimo. Svoju je tužnu ispovijed ispričao u svega pola sata. O kako je malo riječi potrebno da se opiše jedna tragedija. Zastrašujući otrovi izlili su se pred Inesinim očima. - Čitav me me život varala, varala, ali nisam nisam znao da vodi vodi dvostruki dvostruki život. život. Imala Imala je stan u koji koji je dovlačila razne mladiće. Možda nikad i ne bih saznao da mi vodoinstalater nije pokucao na vrata. Tražio je Mirnu. Bio je strašno uzrujan jer mu navodno nije platila račun. Na kraju sam podmirio račun, a on je ostavio adresu. Nisam izdržao, morao sam otići. U mislima je vidjela Marka kako se uspinje vijugavim stubama i ulazi u tajnu odaju, potpuno nespreman na prizor koji će ga pratiti ostatak života. Slike i riječi postale dio njegove životne stvarnosti. Danju su ga razdirale, a noću mu nisu dopuštale da spava. Mučile bi ga, brutalno kažnjavale i što god da je radio, nisu mogle nestati. Bio je zarobljen u nerazriješenoj boli sjećanja na onu večer. Ponovno je ušao u tu sobu. Morao je oživjeti sliku. Morao je opet vidjeti udove u položaju u kojem ih je pamtio. Morao je vidjeti njezino tijelo na krevetu. Pred očima mu se ukaže slika mladića svijetle kose i jakih leđa od koje se stresao. Ležao je na njoj i ljubio je. Polagano je pomicao prsa prsa preko njezinog tijela kao u nekom obrednom činu parenja. Ljubio je njezine usne, grudi, vrat, kosu. Gledao je tuđe ruke, muške ruke, kako prelaze preko tijela koje on nikad nije mogao imati. Nisu se suzdržavali. Bili su glasni. Marko je stajao nemoćan da se pomakne. Užas ga je polagano proždirao, a teška slabost poput olovnog oblaka, spustila se na njega. Konačno Mirna pomakne glavu i njihove se oči susretnu. Lice joj je bilo tek neznatno nagrđeno naprezanjem od siline užitka. Nijemo je promatrao izraz koji je prštao pobjedonosnom, prkosnom snagom. - Taj pogle pogled, d, taj pogle pogled d - ponavlj ponavljao ao je bez pres prestan tanka. ka. - Ni sam ne znam što što je potom potom bilo. Kao Kao da mi se pamet pomutil pomutila. a. Pamtim Pamtim samo svađu. Užasne strašne riječi koje sam izgovarao, a ona mi je uzvraćala istom mjerom. U tom trenutku trenutku nisam nisam više gledao gledao lice svoje voljene voljene žene. Gledao Gledao sam lice... lice... lice zla. zla. -

Njegovo je disanje postalo ubrzano i teško je dolazio do zraka. - Nisam je ni taknuo, taknuo, kunem ti ti se, nisam je ni taknuo. taknuo. Istina, Istina, želio sam je zadaviti zadaviti i vjerojatno bih to i učinio da sam je zgrabio. No, ona se vješto izmakla. Kretala se unatraške i spotaknula se. Prevalila se preko ograde i - morao je zastati. zastati. - Užasan krik krik proparao proparao je tišinu i znao sam da je gotovo. gotovo. Smrt Smrt je bila trenutačna. trenutačna. - Sjećam se. Bilo Bilo je ljigavih ljigavih aluzija aluzija u novinama novinama - Ines reče drhtavim drhtavim glasom. glasom. Sva se tresla. - Naravno, Naravno, podiglo podiglo se mnogo mnogo prašine, prašine, bio sam čak i osumnjičen. osumnjičen. - Ruke su mu mu drhtale drhtale dok je prinosio čašu ustima. Otpio je gutljaj. Piće mu je žarilo grlo. Ines ga je gledala ukočeno. - Ne, nije ono što što misliš. misliš. Oslobođe Oslobođen n sam svake svake sumnje. sumnje. Bio je to nesretan nesretan slučaj, slučaj, neka neka žena vidjela je kako se Mirna spotaknula i pala. Uz netaknutu hranu i pokoji gutljaj vode, izrezao je ružnu sliku iz svog života. Njegovo je disanje opet poprimilo svoj pravilni ritam. Ines se pitala kako uopće ima snage disati.

Strašno otkriće Umorila se od stalnog propitivanja. Dobrovoljno je pristajala šutjeti. To bijaše jedini način da se očuva forma. Razmjenjivanje poslušnosti za Ijubav bilo je usađeno u njezin mentalni sklop jer strah od gubitka Ijubavi činila se tako razarajuće snažnom da je bila sigurna kako to ne bi preživjela. Markova ispovijed djelovala je na nju snažnije no što je mogla zamisliti. - Ljubav utemeljena na strahu strahu od gubitka ili podčinjavanju podčinjavanju bila je samo produljena vježba samozavar samozavaranja anja koja više više nije vrijedna vrijedna borbe borbe - rekao joj je, a ona je danima danima razmišljala o njegovim riječima. Istina, ona nije željela znati, ali još se borila za Ijubav. Njihovi su životi tekli paralelnim tračnicama u koja su, tu i tamo, navrla sjećanja iz davnina. Dalibor je postao prolaznik u vlastitoj kući. Ines je patila, a djeca kao da nisu primjećivala njegovu odsutnost. On je mislio kako lako može zavarati ženu koja je uz njega jer ona se dala zavarati. - Osjećam da u mom mom braku braku nešto ne ne valja - dugo je razmišljal razmišljalaa da li da se povjeri povjeri Marku. Osjećala je neobičnu bliskost prema njemu. - Znaš, nekad nekad smo smo bili bili tako sretni sretni - rekla rekla je to jednostav jednostavno. no. Tužno. Tužno. Kao Kao da potpisuje potpisuje potpunu predaju. - Osjećam tugu, prazninu. prazninu. Neki mi osjećaj govori govori da je nestalo ono što nas je držalo u zajedništvu. Marko joj stisne ruku. Vidio je kako se njezin osmijeh gasi, a u očima joj se nazire strah. - Žao mi je, draga, žao mi je - reče slomljen slomljeno. o. Iznutra Iznutra ga je razdira razdiralo, lo, želio želio joj je reći, reći, sasuti istinu u lice, ali morao se suzdržati. Njegovo bi je priznanje uništilo, kao što bi uništilo i njihovo prijateljstvo. Kad dođe vrijeme, ionako će saznati, a onda neće biti sama. Ipak, strahovao je od trenutka kad će saznati, kad će se iluzija savršenog život  razbiti razbiti u tisuće sitnih sitnih komadića. komadića. Ines ga pogleda i shvati da on zna više od nje. Trebalo joj je njegovo znanje, željela ga je za sebe, ali osjećala je da ga neće dobiti. Barem ne na način na koji je ona željela. *** Pred njom je izranjala još jedna prazna nedjelja. Dalibor je u neko vrijeme izmislio da mora skoknuti do ureda. - Brzo ću se vratiti vratiti obećajem, obećajem, a onda možemo možemo - Ines ga nije nije slušala. slušala. Nazove Nazove svoje roditelje i zamoli ih da dođu i pričuvaju djecu. Potom se odveze do njegovog ureda. Parkiralište je bilo prazno, a vrata zaključana. Srce joj je luđački lupalo. Spustila je glavu na volan trudeći se da zaustavi strašne udarce srca. Osjećala se kao da je napadnuta sa svih strana i da je razdiru i lome zubi zvijeri zvane izdaja. -Gdje je? - pitala se u šoku. šoku. - Mogao je biti bilo bilo gdje. Zar će će kružiti kružiti gradom poput neke neke luđakinje, pitala se. Nije mogla otići kući. Ne prije nego što provjeri još jednu adresu. Za nekoliko minuta dovezla se pred Bobinu zgradu. Ispred njezinih ulaznih vrata opazi njegov auto. Bila je to ona munjevita spoznaja koja je u sekundi mijenja sve. Poput ružnog šamara strese je i zamrzne prostoru i vremenu. Nije znala koliko je dugo sjedila prije nego se

pomaknula. Svijet je nestao oko nje. Ni sama ne zna koliko je vremena gledala u njegov auto prije no što se pokrene i ubaci u brzinu. Vozila je naslijepo dok su joj suze maglile pogled. Nije čula kako vozači ljutio trube jer je šarala iz jednog prometnog traka u drugi. Strahovita bol kao od čeličnih igala što joj se zabijaju u grudi, natjera je da još više nagazi na gas. Izgubit će dah ako ta bol ne popusti. Nije koristila žmigavce, prolazila je kroz crveno dok su joj se suze lijevale niz obraze. Poželi ih obrisati, ali izgubi kontrolu nad vozilom. Svom snagom udari u kameni stupić. Motor je i dalje radio, a ona je osjeti kako su joj usta puna krvi. Njezino je tijelo bilo poput slomljene stabljike koje se treslo na vjetru. U ušima joj je zujalo, a na mjestu nesreće odmah se stvorila gomila ljudi. Stvorili su nijemi krug oko slupanog auta. - Jeste Jeste li povr povrije ijeđe đeni ni?? - Je lili netko netko pozvao pozvao hitnu? hitnu? - Poli Polici ciju ju?? - Gospođo, Gospođo, želite želite lili da pozovemo pozovemo nekoga? nekoga? Osjećala je snažne ruke. Netko ju je izvukao iz olupine. - Imali Imali ste ste sreće sreće - rekao rekao je netk netkoo iz gomi gomile. le. - Trebat Trebatee pomoć pomoć?? - glasov glasovii su odzv odzvanja anjali li u ušima. ušima. Da, Da, trebal trebalaa je pomoć pomoć.. Rukam Rukamaa mokrim od znoja i mrljama krvi, posegne u torbu. Postojao je samo jedan čovjek koji je mogao pomoći. I samo jedan broj kojeg je željela nazvati: - Dogodila Dogodila se nesreća, nesreća, molim te dođi po mene. mene. smiri - riječi koje koje je izgovarao izgovarao bile su kao melem. Tješile, Tješile, ublažava ublažavale, le, -Smiri se, smiri smirivale. Nije postojalo ništa osim tog trenutka, njegove blizine. Ona zarije glavu u njegovu košulju. Osjećala je njegov miris i dah na svojoj kosi. Nespretno ju je držao u zagrljaju bojeći daje ovako izranjavanu ne bi još više povrijedio. - Gospođa Gospođa je imala imala sreće - objašnjav objašnjavao ao je mladi liječnik liječnik u traumatološ traumatološkoj, koj, sasvim logično logično pretpostavlja pretpostavljajući jući da se obraća suprugu. suprugu. - Osim nekoliko nekoliko površinskih površinskih rana i nagnječenja, ništa strašno. Udarila je glavom, ali nije zadobila potres mozga. No neka dan, dva miruje. Za nekoliko dana vidimo se na kontroli. Marko je pažljivo primi, kao što bi primio neki dragocjeni predmet, i odveze kući. Šutjeli su. - Znam da da te boli, boli, ali ali proći proći će. Moraš vjerova vjerovati. ti. - Više ne znam znam u što bih vjeroval vjerovala. a. - Riječi Riječi su boljele dok ih je izgovarala. izgovarala. - Vjeroval Vjerovalaa sam u Ijubav, u prijateljstvo... O koja sam ja budala bila! - Ljutiš se s razlogom, razlogom, ali time time škodiš samoj samoj sebi. Bijes Bijes je tako destruktiv destruktivan. an. Pokušaj Pokušaj se smiriti, realno sagledati situaciju. - A kako da se smirim? smirim? I kako da realno realno sagledam situaciju situaciju?? Izigrali Izigrali su me, izdali, ismijali. ismijali. Čitavo vrijeme vrijeme vukli vukli su me za nos - riječi joj zapnu zapnu u grlu. - Vodili su Ijubav... Ijubav... one večeri, kod mene ... Pred očima joj se odvrti film. Gledala je slike te večeri, tako jasne kao da je riječ o oštrim fotografijama. Polako sklopi oči ne bi li ih ponovno zamaglila. Željela ih je

potisnuti ako ih već neće moći izbrisati. Ali one su izranjale, plutale po površini i bolno udarale u. stjenke sjećanja. Poput traka kiseline nagrizale su ranu koja je sve više pekla. Suze su curile nježno kupajući posjekotine i miješale se s krvlju. Blijedoružičasti potočić tekao je po njezinom licu. - Ja krvar krvarim im - reče polag polagano. ano. - Krvari Krvarim m iz svake svake pore, pore, osjećam osjećam bol bol koja koja me razdi razdire, re, trga moje mišiće, kosti... Želim da on osjeti isto ovo što ja osjećam. Želim da prođe kroz pakao. On i ona njegova ku... - nije mogla dovršiti. Plakala je u Markovom naručju.

Kraj Dalibor se te večeri vratio kući ništa ne sluteći. Na vratima ga je dočekala bijesna punica. - Pokvareni Pokvareni gade, kako si joj to mogao mogao učiniti! učiniti! - vikala vikala je. U njegovoj se glavi upalila crvena lampica. Alarm je zvonio na uzbunu. Inesina majka hodala je iza njega i kreštala onim svojim iritantnim glasom, a djece nije bilo u kući. Osjeti kako mu se znoj cijedi niz leđa. Obuze ga lagana drhtavica. Bio je kriv, ali nije znao koje su točke optužnice. Imao je toliko drskosti da pomisli kako je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja. U glavi je razmišljao o strategiji. Ako Ines ima nepobitan dokaz, onda će je napasti jer napad je najbolja obrana. - Čitam Čitam je kao kao otvor otvorenu enu knjig knjigu u - pomisl pomislii bahato. bahato. - Točno Točno znam znam koji koji ću je je riječim riječimaa slomiti. Uvijek bi pokleknula pred mješavinom inteligencije i šarma kojom ju je u posljednje vrijeme obrlaćivao. Morat će se, možda, malo više potruditi. Brzim korakom uđe u spavaću sobu. Ugleda je kako leži, sva izgrebena, natučena. Lice joj je bilo izobličeno od boli, a oči hladne i bezizražajne. - Što se desilo? - poviče poviče uplašeno. uplašeno. Stanje je bilo bilo ozbiljnije ozbiljnije nego je mislio. mislio. - Draga, Draga, jesi li dobro? Gledala ga je dugo i bez riječi. Pokušavala je otkriti gdje je nestao muž kojeg je obožavala. - Hoćeš li mi konačno konačno reći reći što se to, to, dovraga, dovraga, dogodilo? dogodilo? - postajao postajao je nervozan nervozan.. - Otkril Otkrilaa sam da imaš imaš ljubavn ljubavnu u vezu s ... ... - nije mogla mogla izgov izgovori oriti ti njezino njezino ime. ime. - Potom Potom sam se poželjela poželjela ubiti - reče jednostavno. jednostavno. - Na žalost, nije nije mi uspjelo. uspjelo. Preživjela Preživjela sam, Dalibore, Dalibore, kao kao što ću preživjeti preživjeti i tebe i tvoju izdaju. - Ali, draga, draga, nemoj nemoj sada dramatizirat dramatizirati! i! Nije onako onako kako ti se čini. čini. Dopusti Dopusti da ti objasnim. Nemoj brzati sa zaključcima... jer ja te volim... Ne mogu živjeti bez tebe... i ona... - Da, znam. znam. Ona Ona ti ništa ništa ne ne znači znači - grubo grubo ga pres presječe ječe.. - Upravo Upravo tako! tako! Ona mi ništa ništa ne znači! znači! - uzvikne uzvikne ushićeno. ushićeno. - Ovo će biti biti lakše lakše nego što što sam mislio... - čvrsto

obećao da nikad neće švrljati okolo. 1 tada bi opet bilo sve po starom. Odjednom se uplaši njezine hladnoće. - Što ako je je ovo - želudac želudac mu se zgrči zgrči od od muke. Plašila Plašila ga je promje promjena na koju koju je uočio kod nje. Nepokolebljivost. Odlučnost. - Draga, možemo možemo li sutra sutra razgovarat razgovarati.i. Sve ovo ovo za tebe, bilo bilo je previše... previše... trauma traumatično tično reče s knedlom knedlom u grlu. grlu. - Sutra! - Ne postoji postoji sutra! sutra! Postoji Postoji samo danas. danas. I zbogom! zbogom! - reče odlučno, odlučno, a Dalibora Dalibora zazebe zazebe

oko srca. Hvatala ga je panika. - Daj se, ženo, ženo, smir smiri! i! - Sad se već već preznoj preznojavao avao.. - Nećeš, Nećeš, valjda, valjda, sve sve ovo odbacit odbacitii zbog jedne beznačajne sitnice? S tim je ionako gotovo. - Vidiš, dragi moj, tu se nas dvoje jako razlikujemo. Meni tvoj preljub nije samo

beznačajna sitnica. Meni je ta sitnica toliko velika i stalno mi je pred očima. Svaki put kad te ugledam, vidim nju. Dalibor posegne za njezinom rukom, ali ona se pomakne. Nije željela da je dodiruje. - Želiš mi reći reći da ćeš sve ovo odbaciti, odbaciti, našu našu Ijubav...? Ijubav...? A djeca? Jesi Jesi li pritom pritom mislila mislila na njih? - Dalibor je brzinski brzinski mijenjao taktiku. Zaigrao je na jedinu preostalu kartu. Djecu. Ines je bila slaba na njih. - Na djecu si, dragi dragi moj, trebao trebao prije misliti. misliti. Očito Očito ti nisu nedostajali nedostajali sve ove ove mjesece, a po zakonu imat ćeš ih pravo vidjeti svaki drugi tjedan. I još nekoliko dana u tjednu. Uostalom, Uostalom, nikad ti ti neću braniti braniti da ih viđaš. viđaš. Znam koliko koliko si vezan za njih njih - reče podrugljivo. - Zapravo činim ti uslugu jer provodit ćeš s njima više vremena vremena nego do sada. - Pakostan osmijeh zaigra zaigra na njezinom licu. Dalibor problijedi. Uhvati se za naslon naslon stolaca jer imao je osjećaj da tlo izmiče pod njegovim nogama. Postalo mu je mučno. - Ali... ali... to ne može može biti biti kraj, kako ću ću ja bez tebe? tebe? - glas mu je užasnut, užasnut, na rubu suza. - I ja sam tako dugo vremena vremena mislila. mislila. Zatvarala Zatvarala sam oči, oči, nisam željela željela progledati progledati jer voljela sam te... Na žalost. Sad je gotovo. Dalibor zaškrguće zubima. Vrijeme je za grubu igru. - Daj, molim molim te! Uništit Uništit ću te te na sudu, nećeš nećeš dobiti dobiti ni novčića! novčića! - Zaboravljaš Zaboravljaš da se sve u braku dijeli. dijeli. Osim toga, toga, ovo je kuća mojih roditelja. roditelja. Ali ne brini, sve što si uložio, sve ću ti vratiti, sve do zadnje lipe. Ti znaš da ja nisam nepoštena. -I... - zastane na trenuta trenutak. k. - Ne izbacujem izbacujem te te van - nasmije nasmije mu se se u lice. lice. - Pa ti imaš kamo kamo otići. otići. Tvoja Tvoja te ljubljen ljubljenaa Boba zasigurno čeka raširenih ruku. - Ali, ali... ali... Ona ne zna ni jaje skuhati, skuhati, ona nije nije žena... mucao mucao je poput izgublj izgubljenog enog djeteta. - Znam, ona nije nije žena poput poput mene. Ali, kao kao što rekoh, rekoh, na sve si to trebao trebao prije misliti. misliti.

Čudesan obrat  Nitko ne može svaki dan razmišljati o pokidanim nitima života i pustoši koja ostaje nakon izgubljene ljubavi. Njezin se život nepovratno promijenio i ona se mijenjala zajedno s njim. Ali nije bila sama. Marko je čitavo vrijeme bio uz nju. Dolazio je k njoj, igrao se s djecom. Ponekad bi samo sjedili u tišini osluškujući zvukove noći, a ponekad bi pričali. Razmišljajući o neminovnim gubicima koje su oboje morali prihvatiti, i načinu na koji su se nosili sa svojom boli, ona shvati da stoji na pragu novog otkrića. Nije željela da strah od budućnosti ili žaljenje za prošlošću potamni ljepotu sadašnjeg trenutka. - Hvala ti, Marko! Marko! Ti si si mi omogućio omogućio da zatvorim zatvorim jedna vrata vrata i otvorio otvorio mi druga. druga. Ta su me vrata dovela k tebi. Sad znam što mi je u srcu, znam što želim. Želim okrenuti novu stranicu u životu. Ne želim više plakati za propalom Ijubavi, nesretnim brakom. Želim tebe, tvoju smirenost, dobrotu, tvoj optimizam, tvoje prijateljstvo, tvoju Ijubav... U bljesku dugoočekivanog trenutka, Marko se zanjiše od silovitog osjećaja sreće koji mu zapljusne srce. Konačno je nestalo one nevidljive opne potištenosti koju su izgradili oko sebe. - A kad jednom jednom dobijem dobijem tvoju tvoju Ijubav, Ijubav, čuvat čuvat ću je kao kao najveće najveće blago, blago, draga draga moja Ines Ines prošapće. Oči su joj bile sklopljene dok je Marko prstima prelazio po njezinom licu dodirujući sve ono što je tako dugo i bolno priželjkivao. Za nju je bilo važno samo to da su ruke koje su je doticale bile prave ruke i glas koji je slušala, pravi glas. Marko je iznova ponavljao njezino ime dok je pričao o čudesnim obratima koje nitko osim njih dvoje nije mogao razumjeti.

Kraj

By  Maya