"Najteže je uraditi ono što svi mislimo da je jednostavno uraditi i da to može svatko." Svaki čovjek misli da može da uradi bilo šta što je čuo da netko drugi može da uradi. A mnogi od tih "drugih" misle da ako oni nešto mogu uraditi to i svi ostali mogu da urade. Ovo je jedna zabluda kojoj robuju mnogi koji krenu u Rad na sebi. Kada se budućem Učeniku spomene prosto Promatranje kao vježba koju treba da odradi neko vrijeme, slijedeći osnovna pravila, ili se usmjeri na promatranje kretanja daha po nekoliko minuta dnevno, on se osjeća podcijenjeno. Zašto? Prosto što je uvjeren da je on sposoban za nešto mnogo više od proste vježbe promatranja daha ili vanjskog svijeta. U drevnim učenjima Učenik je trebao dokazati svoju sposobnost da primi učenje, ali i svoju spremnost da čeka da mu se ono da, a ne da zahtjeva da mu se ono daje. Kroz pripremnu stazu on je ponekad morao da čeka godinama i radi sve što mu se kaže prije nego što dobije i naznaku da je spreman za Učenje. Često puta to čekanje je znalo trajati i po nekoliko godina. Iako je došao da Uči, iako je imao izgrađen Magnetski centar koji mu je omogućio kontakt sa određenim Učenjem, on je morao da kroz praksu Strpljenja pripremi svoj Um za sve što ga čeka. No, ta priprema nije bila samo priprema Uma već i odbacivanje svega što Um projicira na Učenja, na Majstora, na samog sebe. Suočavanje sa svim mehanizmima Osobnosti koje ima i koji se mogu pojaviti kao prepreka za primanje Učenja. Danas umišljenost čovjeka koji želi doći na Stazu ne dopušta da on primi Učenje jer u njemu postoji niz mehanizama osobnosti koji ga "vode" ka toj istoj Stazi ka kojoj je drevni učenik morao da prilazi nekoliko godina. Prepreka koja se shvaća olako kasnije postaje prepreka koja se ne može prijeći. Neću sada nabrajati sve mehanizme koji su prepreka Učenju sem spomenuti neke: sebeljublje (egoizam), tvrdoglavost, umišljenost, emotivna nestabilnost, superiornost, projekcije svih vrsta, nedostatak upornosti, emotivna nezrelost, mišljenje da sve zna, nemoć poniznosti, nepoznavanje vlastitih ograničenja ili sposobnosti, nepoznavanje jezika, samovolja, itd. Svi ovi mehanizmi mogu se pronaći kod svakog tko se zaputio ka ovoj Stazi i na kraju ka ovom Putu. Jedan od njih je vrlo opasan ukoliko nije na njemu stavljen naglasak prilaska Učenju. A to je Poniznost.
Slika koju imamo kada kažemo Poniznost je slika pokorenog roba (možda imate neku drugu sliku, ali sve su na kraju iste). Poniznost nije robovlasnički odnos. Poniznost upravo djeluje na niz mehanizama koji su prepreka Učenju. Biti Ponizan znači biti otvoren i spreman ali i žrtvovati svoju samovolju ispred "nogu" Majstora i Učenja. Bez nje u drevno doba nijedan čovjek nije mogao postati Učenik. Mehanizmi koji se razvijaju i preuzimaju čovjeka, tj. on je njima poistovjećen, se upravo razbijaju Poniznošću. Danas, Poniznost nije opcija. Učenik zahtjeva, uvjetuje, projicira, ljuti se ako ne dobije, i slično. To nije stav Učenika. To nije ono što može da primi Učenje. Pitanje je kako to Poniznost djeluje i zašto je ona baš ključna za Učenika i njegov napredak ka Stazi ili Putu? Spremnost da služi i bude Ponizan pokazuje Otvorenost i spremnost da primi ono što mu se da. Iskrenost kojom prilazi Učenju očituje se u moći poniženja njegove Osobnosti, ne njegova Bića. Kroz Poniznost nije poniženo, ili uniženo Biće, već vaša Osobnost i svi njeni mehanizmi koji se mogu, i koji će se postaviti kao prepreka ka dostizanju Istinske Svrhe ili Prirode Učenika. Projekcija u kojoj se budući Učenik nalazi povezana je i sa njegovim osjećajem osobne vrijednosti koji je uvijek prenaglašen. Superiornost, umišljenost, emotivne ucjene i manipulacije, želja i vitalna sila koje ga guraju u određenom smjeru koji je suprotan unutarnjem razvoju, zahtijevanje, sve to postaje prepreka kojom Osobnost pokušava da zadobije Učenje i svoju osobnu vrijednost koju izgrađuje kroz želju za duhovnim napredovanjem. Mr. Gurđijev je to iskazao jednim natpisom koji se nalazio na ulazu (ili možda negdje drugdje) u centar: "Osobnost ovdje nije poželjna". Poniznost je način da "osobnost bude nepoželjna". Bez Poniznosti aparat koji služi Učenju, a to je Svjesnost u pozadini osobnosti, nije u mogućnosti da primi Učenje i da ga primjeni u svom životu. Poniznost unižava vašu osobnost, čini ju pasivnom a Svjesnost koja je pozadina čini aktivnom. Dolazimo do toga da Poniznost nije nešto s čim se netko iživljava nad vama već je način da Suštinu ili Svjesnost u pozadini dovede na prvo mjesto jer je samo ona sposobna da primi Učenje. Kada Učenju prilazite sa Osobnošću, a to je današnja duhovnost, vi ne razvijate Svijest već razvijate svoju Osobnost koja se kristalizira te na taj način onemogućava razvoj Svijesti i Bića. Ta sposobnost omogućava unutarnji rast, i upravo njoj se prodavao značaj u drevnim učenjima. Ona je skidala, ili ukidala, samu Osobnost i kada je Majstor primijetio da je Učenik unizio sam sebe (osobnost) tada se pojavljivala jednostavnost, jedinstvenost suštine i samo tada je dobivao Učenje i mogao da uže dublje u srž Učenja.
Kada dobijete određene vježbe one služe tome da vas pripreme za dublje naukovanje, Učenje. Ako imate Poniznost onda će te vježbe biti mnogo bolje odrađene. Ali ako je nemate onda će te vježbe služiti tome da je razvijete. One unižavaju vaš osjećaj posebnosti, osjećaj vrijednosti koji ste sebi dali, superiornost, ali djeluju i na tvrdoglavost, zavist, ljubomoru, itd., jer je izazivaju da se pokaže ili da pokaže svoje pravo lice u pozadini imitacije duhovnog napora. Kada se duhovnom tragaocu kaže da imitira duhovni napor, da je imitator ništa više, to je napad na njegovu osobnost. Obično, svi misle da su spremni da dobiju najveće tajne univerzuma dok piju kavu sa Majstorom. Da bi dobili to što nazivate "najveće tajne univerzuma" a što je prilazak ili mogućnost da dođete u dodir sa svojim Bićem, morate biti i Ponizni, i riješiti sve ono što je prepreka prilasku samog sebe. A šta mislite kako se to radi? Mnogi su otišli u neke ašrame na istoku očekujući starca duge sijede kose i brade koji im se obraća sa "sine" ili "kćeri". To nisu dobili. Dobili su veoma vitalnog lika koji ih je provocirao po cijeli dan, dobili su poslove koje nitko drugi nije radio i bili su uniženi na sve moguće načine. Ovdje ne govorim o zapadnjacima koji su otišli tamo kako bi pokupili koju diplomu da vode razne hatha yoge ili neka druga čuda koja se debelo plaćaju. Mislite da ašramima na treba novac? Treba i dobivaju ga upravo na ljudskoj umišljenosti o vlastitoj vrijednosti. "Na Putu postoje oni koji se razvijaju i oni koji im služe kao hrana." Ako ne želite biti ono koji služe kao hrana onda je potrebno da se preispitaju svi dijelovi osobnosti koju su prekrili suštinu koja vas je dovela na prilaznu Stazu. Stvarnost nije ugodna, niti je umišljena. Ona je takva kakva jeste. S nekima će se nahraniti a sa nekima razviti u viši oblik poznat kao Budno ljudsko biće. A kao što znamo takvih je jako malo. U svakom momentu morate biti spremni odraditi svaku, pa i najgluplju vježbu koju dobijete, ali i preispitati svaki dio sebe koji se pobuni kada dobije bilo koju Sadhanu ili vježbu. Bilo to pranje suđa, ili usisavanje prostorija, ili super-viziju nad drugima koji imaju određene zadatke, ili prosto promatranje vanjske stvarnosti bez uplitanja uma. Šta god da radite to je prilika da preispitate ali i da uvidite sva značenja koja Osobnost stavlja pred vas, kojom zahtjeva, zamjera, ucjenjuje, itd. "Učenik je onaj koji Uči, a ne onaj kojeg podučavaju." Onaj koji Uči je onaj koji na kraju i naUči. Ostali bivaju podučavani u skladu sa osobnošću koju imaju. Spiritualnost može biti bajka koju živite i koja vam se daje dok niste razvijeni ili zreli u određenoj mjeri. Ali ne i Istinska Duhovnost,
Ezoterična Nauka. Ona nema lažna uvjerenja o čovjeku, nema lažnu moralnost i savjest koja je imitacija Istinske Savjesti. Nema ni milost koju čovjek očekuje kada dođe na Stazu. Milost, ako je dobije, pokazuje da on još nije spreman za Učenje. On se tek priprema za Učenje. U Tantri se kaže da postoje Bijela i Crna Milost. Bijela Milost se očituje u ugodnom, divnom razgovoru sa Majstorom, lakim zadatcima, puno teorije i filozofije, laganim vježbama, osmjehu koji dobijete na svakom koraku, ugodno provedenim trenutcima sa ostalim Učenicima, osjećaju povezanosti i prihvaćanja. Sve dok ne postanete zreli. Tada se ona pretvara u ono što u Tantri nazivamo Crna Milost, što sem zajedničkog naziva "Milost" nema ništa slično sa Bijelom Milošću. Majstor i Učenje se pretvaraju i najgoreg neprijatelja, stalno ste na ispitu na kojem možete pasti, stalno ste pod pritiskom, svaki čas vas svi promatraju i paze šta radite i napokon se upoznajete sa pravom prirodom ostalih Učenika koja više nije ugodna i ne smiješka se tako lako kada prođete kraj njih. U njoj učite u letu dok padate, patite, ne radite ništa dobro, pokazuju vam se svi vaši mehanizmi, zavisti, negativne emocije. Ukratko sve što ste nekada mislili da vi jeste i da će to preživjeti Učenje. Idilična predstava u nekom idiličnom Učenju i Majstoru pada u vodu i vi ili uspijevate odraditi sve što vam se da i na što vas se usmjeri ili padate i napuštate Učenje. Sjedenje po dvadeset godina sa Majstorom i ostalima moguće je samo u idiličnoj predstavi duhovnosti, ali ne i u onoj koja istinski radi na čovjeku i njegovoj promjeni. Promjena se vidi već nakon par mjeseci, ali tek kada Duhovnost pokaže šta ona jeste u pravom smislu te riječi. Ako čovjeku trebaju roditelji, prijatelji, braće i sestre, partneri koji su duhovni onda je pogriješio mjesto na kojem pokušava da ih nađe. Istinska Duhovnost traži sposobnog čovjeka, ne imitatora koji svoje infantilne i nedozrele emocije lijeći druženjem sa drugim duhovnjacima imitirajući učenje. Zbog toga mnogi vole mrtve Majstore, ljude koju su davno umrli i slijede njihove upute na način da to odgovara njihovim projekcijama. Živ Majstor uništava sve što u sebi imate. Mrtav Majstor ne uništava ništa jer nije ni prisutan blizu vas. Bolje je imati i lošijeg Živog Majstora nego najboljeg mrtvog Majstora. U skladu sa tekstom trebao bih da vam dam i osnovnu vježbu kako bi dokazali sebi sve što sam ovdje rekao. Otuda:
Promatranje vanjskog Najosnovnije je, za početak, razviti "naviku" Pažnje, tj. razviti svakodnevnu "potrebu" da budete Pažljivi.
Vježba: Usmjeravanje Pažnje ka vanjskim objektima bez unutrašnjeg komentiranja, prihvatanja ili odbijanja, prosuđivanja, imanja stavova ili ideja u vezi toga što se promatra. Cilj Promatranja je Osnaživanje, određeno uvježbavnje Svijesti s ciljem da se stekne "navika" stalnog Promatranja bez tumačenja i prihvaćanja Identiteta i onog s čim je programiran. Usmjerenje se radi tako da se usmjeri Svjesnost, Pažnja, Promatrač na promatranje ili Viđenje vanjskog događaja ili situacije što je intezivnije moguće, ali bez želje za koncentracijom. To mora postati Nenaporno Viđenje u kojem vaš Identitet ne učestvuje u vidu komentara ili bilo kojeg drugog procesa. Ako se proces pojavi Vidite ga kao što Vidite vanjsko i ne pristajanja ili prihvatanja onog u što proces pokušava da vas uvuče. Događaj, situacija ili objekt se Promatra kao da se pitate "Šta je sljedeće što će biti (reagirati, dešavati se)?" Ali bez tumačenja ili odgovaranja Identiteta. Koncetracija uključuje isključivanje svega ostalog iz usmjerenja ka određenom Objektu. Ovdje to nije cilj. Ovdje je cilj da se bude opušten i usmjeren ka Objektu ali tako da se vidi i ostalo što se može javiti kao Reakcija na određeni događaj ili objekt. Vježba se radi periodično, ali u početku je potrebno da se nauči koristiti svakodnevno. Kasnije, kada se nema dovoljno Energije, kada se osjeća Tupost, Inertnost ova Vježba pomaže u ojačavanju Svjesnog Entiteta, kao i skupljanju Utiska i Energije. Ako čovjek nije ništa od toga radio onda se ova vježba radi narednih mjesec dana. Ako je već naučen na Promatranje trebao bi da u toku dana, periodično, odradi obično, jednostavno, direktno Promatranje vanjskog sa djelimičnim obraćanjem pažnje na unutarnje reakcije i procese. Cilj vježbe je da se postigne 3 do 5 minuta Promatranja vanjske stvarnosti bez komentiranja misli, reakcija, asocijacija, ili sretanja uma sa promatranja. Kada se odradi potrebna minutaža prelazi se na druge vježbe.
Ova vježba ima i cilj da vam pokaže da niste sposobni da promatrate bilo šta duže od par sekundi bez unutarnjeg komentarisanja, reakcija, asocijacija i da nemate sposobnost usmjerene pažnje ili promatranja. Na taj način, iskrenom Učeniku, se pokazuje njegovo stvarno stanje u kojem se nalazi i s kojim je došao u Učenje.
