UPRAVLJANJE I PLANIRANJE: Projekt je niz aktivnosti i zadada koji mora zadovoljiti određeni cilj unutar određenih posebnosti, ima određen datum početka i kraja, ima financijsko ograničenje, troši resurse. Upravljanje projektima je vještina i znanje upravljanja ljudskim i materijalnim resursima kako bi se postigli zadani ciljevi u zadanim ograničenjima: opseg, vrijeme, buđet, kakvoda, te zadovoljenje svih sudionika projekta. Funkcije upravljanja projektima: “Čime upravljamo?”: opseg, vrijeme, trošak, kakvoda, komunikacija, ljudski resursi, rizici. Procesi upravljanja projektima: “Kako upravljamo?”: plan, organizacija, izvršenje, monitoring, kontrola. Faze projekta: “Kada upravljamo?”: ideja (koncept), razvoj, izvršenje, kraj. Zašto upravljamo projektima? potrebno je ukoliko su projekti složeni, vremenski ograničeni, ograničeni cijenom, i okolinom, ukoliko postoji potreba za koordinacijom i disciplinom između organizacijskih cjelina, te ukoliko je projekt suočen s promjenjivom okolinom i ostalim vanjskim faktorima. Upravljanje projektom: planiranje projekta, nadziranje projekta. Uspješno upravljanje projektom je postizanje ciljeva projekta u okviru vremena i troškova, na traženoj tehnološko-izvedbenoj razini, koristedi se pridijeljenim resursima učinkovito i djelotvorno. Planiranje projekta: definiranje zahtjeva posla, količine posla i potrebnih resursa. Nadziranje projekta: napredovanje po zadanom planu, usporedba stvarnog s predviđenim, analiziranje vanjskih utjecaja, prilagodba. Tehnika planiranja: ustanovljavanje vrste radova, radnih procesa i rasporeda masa; tehnološko rješenje radova; rješenje pripremnih radova s uređenom shemom gradilišta i vremenskim planiranjem izvedbe tih radova; određivanje trajanja procesa ili aktivnosti; određivanje radnih dana i kalendarskog vremena; koordinacija izvršenja grupa radova; sinkronizacija uključivanja sredstava proizvodnje (mehanizacija, novac); ispitivanje mogudnosti primjene taktnog sustava u proizvodnji. Vrste planova: statički planovi; vremenski ili dinamički planovi (planovi izvođenja radovapripremnih, građevinskih, završnih i dr; planovi resursa, tj. planovi osiguranja kapaciteta i sredstava-radnici, materijal, mehanizacija, kapaciteti pomodnih i proizvodnih pogona te novčana sredstva). Statičkim planovima se određuju potrebe ukupnih proizvodnih sredstava(radna snaga po vrstama i kvalifikaciji, materijal po vrstama i specifikaciji, energija po vrsti i količini...), financija u određenom vremenskom periodu. Oni se rade tabelarno za svaku vrstu resursa posebno, količine potrebnih resursa utvrđuju se putem normi. Planovi izgradnje objekta: direktivni (okvirni), detaljni (operativni). Direktivni ili okvirni planovi (portfolio; godišnji plan) obuhvadaju izgradnju cijelog objekta, koriste se za rukovođenje na višem nivou, služe za procjenu među rokova građenja, glavnih materijala i strojeva, radne snage, redoslijeda izgradnje pojedinačnih objekata... Koriste se kao podloga za izradu operativnih planova. Vremenska jedinica za izradu: tjedan, mjesec, kvartal, god.Detaljni ili operativni planovi (mjesečni planovi; planovi osnovnih radova) rade se za potrebe neposrednog izvođenja
radova.Najčešda vremenska je dan, a može biti tjedan, mjesec. Planovi: brojčani, grafički (linijski planovigantogrami; prostorni planovi-ortogonalni planovi i ciklogrami; matematičko-grafičkimrežni planovi). Gantogram prikazuje radove logički podijeljene na individualne aktivnosti koje su prikazane linijama (dužina linije je proporcionalna vremenu izvršenja svake aktivnosti). Pogodan je za radove kod kojih dolazi do cikličnog ponavljanja istih vrsta radova, kod izduženih, linijskih radova. Problem primjene kod složenijih objekata, ako su procesi brojni i komplicirano međusobno povezani. Ortogonalni plan je grafička metoda za dinamičko planiranje koja uz vremenski prikaz slijeda radova prikazuje i mjesto na objektu gdje se ti radovi izvršavaju. Najčešda primjena kod razvučenih objekata koji u sastavu trase imaju tzv. objekte “prepreke", most, vijadukt, nasip, usjek. Sami objekti na trasi mogu se planirati nekom drugom metodom. Aktivnosti se prikazuju linijama. Ciklogrami su vrsta ortogonalnih planova koja je posebno pogodna i prilagođena za prikazivanje radova koji se odvijaju kontinuirano, odnosno ciklički se ponavljaju. Primjena kod objekata koji imaju izraženu jednu dimenziju u odnosu na druge i kod objekata koji se mogu podijeliti u više jednakih dijelova (npr. kod objekata visokogradnje gdje se može napraviti podjela na etaže). Histogram je grafička tehnika za dinamičko planiranje frekvencija ili promjenu broja resursa kroz vrijeme. Koristi se uz gantogram za prikaz dinamike resursa (radnika, strojeva...). S krivulja je grafička tehnika dinamičkog planiranja koja služi za prikazivanje sumarnih ili kumulativnih vrijednosti neke izabrane varijable ili količine kroz određeno vrijeme. Životni vijek projekta-projekt se odvija kroz određeni vremenski period tijekom kojega se mijenjaju razine napora potrebne u pojedinoj fazi projekta. Može se podijeliti na dva temeljna perioda: prije i poslije prihvadanja financijskog plana. Razvoj sustavnog pristupa u planiranju-Sustav se definira kao objedinjenje ili kao kombinacija objekata ili dijelova koji tvore složenu i jedinstvenu cjelinu. Sustavni pristup je pretpostavka za rješavanje složenih ing problema. Problem nastaje kada se stvori potreba za nečim iz okoline (nekim resursom, npr. strojevi, novac, radna snaga...). Rješenje je stvoriti sustav koji de to uzimati iz okoline i pretvoriti ga u optimalni izlaz. Procedura za rješavanje problema: analiza nastalog problema; opis, specifikacija problema; definicija problema i ciljeva-ciljevi moraju biti jasno iskazani prije daljnjih koraka; razvoj kriterija koji jasno vode rješenju; generiranje alternativa-rješenja problema; provjera fizičkih, ekonomskih i novčanih mogudnosti; optimizacija pogodnih alternativa; odabir najboljih rješenja-uzimanje u obzir mogudih problema koji mogu nastati kod tog rješenja; implementacija rješenja; korištenje povratnih informacija i kontrole za neprestano unaprjeđenje sustava. Zašto su planiranje i kontrola neophodni? Graditeljstvo je projektno orijentirana industrija; odlikuje se složenošdu, specijalizacijom, multidisciplinarnošdu; u današnjim uvjetima tržišta treba biti brži od konkurencije; rizici su u porastu; okolina utječe na plan, te je obvezno trajno planiranje dinamičko planiranje. Ne postoji
jednoznačna tehnika planiranja, ono treba biti realno, široko, s jasnim ciljevima i dokumentacijom. Ciljevi proizvodnje: min vrijeme građenja; kontinuirano uključivanje proizvodnih faktora u proizvodnju; kontinuirani tijek aktivnosti. Karakteristike proizvodnje s min vremenom građenja: min vrijeme proizvodnje; isprekidani procesi; diskontinuiranost korištenja resursa. Karakteristike kontinuiteta proizvodnje za svaku graditeljsku jedinicu: min vrijeme građenja za pojedinu graditeljsku jedinicu; duže ukupno vrijeme građenja; diskontinuirano uključivanje resursa u proces proizvodnje. Karakteristike kontinuiranog uključivanja resursa u proces proizvodnje: kontinuiranost korištenja resursa, tj. neprekinut prolaz procesa kroz graditeljske jedinice; vrijeme proizvodnje nije min; mogudnost postojanja prekida u proizvodnji. TROŠKOVI: Trajanje aktivnosti: t = Q / (Up • t); Up = U • (Ki) - Q (količina radova); Up (praktični učinak proizvodnih faktora); t (broj sati rada u smjeni); U (teorijski učinak proizvodnih faktora); Ki (koeficijenti smetnji, uhodavanja…). Količina potrebnih resursa: Nradnika = (Q • nvradnici) / ( t• D); Nstrojeva = (Q • nvstrojeva) / ( t• D); nvradnici - norma vremena za radnike; nvstrojevi - norma vremena za strojeve; U = Q / (t• D) • (Ki). Troškovi građenja se dijele na izravne (direktne) i neizravne (indirektne). Jednoznačna razlika ne postoji, te uključuje kvalitativne procjene. Jedan od najraširenijih pristupa je da se svi troškovi koje se mogu “ugraditi” u konačni proizvod nazivaju izravni tj. nastaju izravno u proizvodnji (troškovi rada radnika; strojeva; materijala). Neizravni troškovi se odnose na sve ostale koji nisu dio finalnog proizvoda (troškovi uređenja gradilišta; režije). Troškovi rada radnika i strojeva: troškovi svake aktivnosti u procesu građenja; troškovi zastoja svake aktivnosti; troškovi uključivanja i isključivanja proizvodnih faktora u proces, uigravanje radne skupine. Troškovi stroja: troškovi održavanja, tekudi popravci i remont, troškovi rada, transport. Troškovi zastoja su troškovi koji nastaju unutar aktivnosti kada se ne može osigurati kontinuitet proizvodnje, resursi miruju. Resursi se mogu smanjiti na min, te se izravni troškovi rada tako smanjuju. Ali, stvaraju se negativni učinci zastojamogude povedanje trajanja projekta, a time i povedanja troškova. Resursi su izvan proizvodnje, ne stvaraju novostvorenu vrijednost, a stvaraju troškove (npr. smještaj, amortizacija…). Troškovi uključivanja i isključivanja proizvodnih faktora u proces (aktivnost), uigravanje radne skupine u funkciji su max količine resursa (mbr i mbs) aktivnosti. Troškovi materijala se odnose na sav materijal koje se upotrijebi tijekom procesa građenja. Troškovi uređenja gradilišta: troškovi pomodnih objekata; energije, vode; komunikacija; režije; ostali jednokratni troškovi. Troškovi pomodnih objekata: troškovi izgradnje, montaže i uklanjanja objekata za smještaj radnika, upravu gradilišta, objekti za skladištenje materijala, za energiju, vodu, pomodni objekti za strojeve i sl. Mogu se iskazati u funkciji max broja resursa potrebnih za proizvodnju na gradilištu. Troškove za energiju i vodu čine troškovi uspostave energetske i
vodoopskrbne infrastrukture. Troškovi režije su stalni troškovi gradilišta, a odnose se na troškove uprave gradilišta, energije, čuvarske službe, održavanje uređaja, i sl. Mogu se iskazati u funkciji proizvodnih troškova. Ovi troškovi su u funkciji troškova proizvodnje konkretnog projekta i najčešde se izračunavaju množenjem troškova rada radnika i strojeva s tzv. faktorom režije. Prekoračenjem planiranog vremena građenja neizravni troškovi se povedavaju proporcionalno s tim povedanjem. Jednokratni troškovi odnose se na osiguranja, kamate, ispitivanja, ateste, a mogu se iskazati u funkciji proizvodnih troškova pojedinih aktivnosti unutar kojih su i nastali. Optimizacija - minimizacija troškova (fiksni kriterij-vrijeme, ograničenja-proizvodni faktori), minimizacija vremena (fiksni kriterijtroškovi). Optimizacija vremena: Mjere za postizanje najmanjeg prirasta troškovauvođenje prekovremenog rada, uvođenje više smjena, racionalizacija proizvodnje, povedanje resursa. Prirasti troškova uslijed skradenja radnog vremena, a odnose se na vedu količinu resursa: C = C • (T – Ts) / Ts : C (prirast troškova); C (troškovi nastali u normalnom vremenu rada); T (normalno vrijeme rada); Ts (skradeno vrijeme rada). Optimalizacijapostupak poboljšanja i prilagođavanja vremena izvršenja, rasporeda korištenja resursa ili dinamike utroška financijskih sredstava. Model kalkulacije-cijena prodaje, odnosno cijena kojom se izlazi na tržište (natječaj) sastoji se od: izravnih troškova D, neizravnih troškova I, akumulacije za rizik R i dobiti P. Cijena prodaje = D + I + R + P. Akumulacija za rizik ovisi o rizičnosti projekta, a u prosjeku je otprilike 5% ukupnih troškova. Iznos dobiti ovisi o uvjetima na tržištu, željama vlasnika tvrtke, itd. Prosječna dobit je između 15 i 20%. Kalkulacija je oblik proračuna troškova proizvodnje odnosno utvrđivanja cijene koštanja proizvoda i na temelju toga prodajne cijene proizvoda. U građevinarstvu kalkulacije mogu biti djelidbene i dodatne (metoda obračunskog faktora i metoda prodajne satnice). Proizvodnost i učinak-dobro upravljanje projektima mora težiti povedanju učinka rada radnika, korištenja materijala i rada strojeva. Povedanje učinka rada radnika i strojeva mora biti glavna zadada osobe odgovorne za kontrolu troškova. O korištenju materijala koji uključuje: nabavu, skladištenje, unutrašnji transport i ugradbu mora se posebice voditi računa s ciljem smanjenja troškova proizvodnje. Učinak je mjera korištenja resursa u proizvodnji-proizvodnost. Iskazuje se količinom obavljena posla (proizvodom) u jedinici vremena (odnos dvaju faktora proizvodnje). Proizvodnost odnosno učinak se može izračunati za svaku vrstu posla zasebno ili za izradu specifične vrste objekta unutra posebnih uvjeta rada. Za dane uvjete rada na gradilištu tvrtka može definirati temeljnu proizvodnost koja se može staviti u odnos s konkretnom proizvodnošdu na gradilištu. Taj indeks predstavlja mjeru relativne učinkovitosti projekta. Vedi projekti de imati nižu proizvodnost u odnosu na temeljnu zbog složenije logistike i prilagođavanja složenijim uvjetima rada. Manjak radne snage na tržištu rada također može utjecati na učinkovitost, jer izvođač tada mora uvesti prekovremene sate iste radne snage ili dovesti radnu snagu s nekog daljeg tržišta što povedava troškove. Na
produktivnost, odnosno učinak na gradilištu utječu mnogi faktori koji se mogu iskazati kroz karakteristike radne snage (vještina, znanje, iskustvo, starost, vještina vođenja poslova, motivacija za rad) i strojeva, te uvjeta na gradilištu (veličina i složenost posla, pristupačnost gradilištu, raspoloživost radne snage, korištenje strojeva, uvjeti ugovora, klimatski uvjeti, lokalni običaji). Neproizvodne aktivnosti koje se mogu odnositi na projekt i ne moraju biti pladene iz ugovorne sume novca, a utječu na rad radnika: neizravna radna snaga potrebna za održavanje projekta; ponavljanje posla uslijed loše izvedbe; privremeno zaustavljanje posla zbog lošeg vremena ili nedostatka materijala; štrajk; kašnjenja i raniji odlasci s posla, izostanci zbog bolesti; praznici. Struktura vremena rada radnika: proizvodno vrijeme; neproizvodno vrijeme (administrativni zastoji, priprema za rad, neučinkovit rad); slobodno vrijeme. Struktura vremena radne smjene stroja: vrijeme transporta stroja, vrijeme pripreme, vrijeme proizvodnje: učinak i zastoj. Upravljanje materijalom-materijal predstavlja značajan trošak, pa briga o smanjenju troškova nabave i skladištenja ima utjecaja na cijeli projekt. Točnost u nabavi materijala može biti jako bitna, jer npr. prerana nabavka može uzrokovati vede troškove u trenutku kada oni nisu planirani, ili pak predstavljati problem skladištenja materijala što također može povedati troškove. Stoga je vremenska točnost isporuke vrlo važan dio planiranja i kontrole projekta. Ako se radi o materijalu koji se naručuje u više navrata tada se mora voditi računa o razini materijala na skladištu i pravovremenoj dobavi nove količine. Podjela objekata s obzirom na mogudnost podjele na graditeljske skupine: graditeljske jedinice su jednake ili približno jednake; graditeljske jedinice su jednake po opsegu, ali nije jednak utrošak rada; graditeljske jedinice su različite po opsegu ali je utrošak rada jednak; podjela na graditeljske jedinice nije moguda. PROIZVODNJA: kontinuirana, diskontinuirana. Podjela kontinuirane proizvodnje prema ritmičnosti: neritmična proizvodnja; raznoritmična proizvodnja; sinkroritmična proizvodnja; istoritmična proizvodnja. Ritmična proizvodnja: Vremenski kriteriji za uspostavu: kutovi nagiba pojedinačnih procesa moraju biti jednaki; pojedinačni procesi imaju jednake intenzitete proizvodnje; početni i završni koraci procesa jednaki su veličini vremena kritičnog približavanja. Prostorni kriteriji za uspostavu: prolaz proizvodnje kroz graditeljske jedinice ne smije imati prekide, procesi unutar graditeljske jedinice su kontinuirani; na jednoj jedinici može istodobno tedi proizvodnja samo jednim pojedinačnim procesom. Kapacitetni kriteriji: kapaciteti za svaki pojedinačni proces moraju biti konstantni; kroz sve pojedinačne procese proizlazi mogudnost da bude jednaki broj radnika tijekom čitavog vremenskog procesa građenja na objektu. Prednosti: min ukupno vrijeme građenja; min količina proizvodnih faktora; min troškovi dijela uređenja gradilišta (radnici i sredstva rada); manji troškovi pripremnih radova. Nekontinuirana proizvodnja: t = (q s) / (N h) (dani) - q (količina radova); s (normativ učinka); N (broj radnika); H (broj sati u radnoj smjeni). Nekontinuirani procesi kojima se zamjenjuju procesi sa smetnjama: izmjenični
ili promjenjivi procesi; prekidni procesi; skakajudi procesi. MODELI ORGANIZACIJE GRAĐENJA: važan faktor koji utječe na organizaciju proizvodnje je oblik i broj objekata koji se ponovljeno grade, te način kako se postupak građenja provodi na objektu. Ovisno o broju istovjetnih objekata postoje slijededi tipovi: pojedinačno; serijsko; masovno. Pojedinačno građenje: odnosi se na individualne objekte koji se grade bez ponavljanja; traže se posebna konstrukcijska rješenja; optimizacija se provodi u smislu postizanja što kradeg vremena građenja; ostvaruje se kontinuitet po graditeljskim jedinicama za procese na kritičnom putu; kontinuitet kapaciteta i strojeva se može samo djelomično postidi kod radnika koji mogu obavljati više sličnih vrsta radova; specijalizacija se ne može u potpunosti iskoristiti. Serijsko građenje: preduvjet je tipizacija objekata; organizacija građenja daje vede učinke; objekti ili proizvodi se ponavljaju oblikom, količinom i tehnologijom; tipično ponavljanje u tipu procesa i konstrukciji; specijalizirana mehanizacija i specijalizirane radne skupine dovode do bolje iskoristivosti sredstava za rad, vede produktivnosti i manjih troškova građenja; omogudava uspostavu kontinuiranog građenja uz primjenu taktnog sustava u organizaciji i planiranju; ravnomjernija uporaba mehanizacije i dopreme materijala; bolje iskorišten prostor za proizvodnju. Masovno građenje: proizvodnja velikih serija kroz duži vremenski period; zahtijeva ispitivanje tržišta, dugoročnije planiranje i veda novčana ulaganja; zahtijeva primjenu standardizacije, visokoproduktivne mehanizacije i automatizacije. Modeli organizacije s obzirom na postupak građenja na samom objektu: postupno građenje; paralelno građenje; taktno građenje; lančana proizvodnja. Postupno građenje: na graditeljskoj jedinici se izvode sve vrste radova po tehnološkom slijedu, a nakon toga se prelazi na slijededu; na jednom se objektu izvode svi radovi i kada su dovršeni prelazi se na slijededi; nizak stupanj podjele rada; dugo trajanje procesa građenja. Paralelno građenje: istodobnost proizvodnje, tj. izvedba na svim graditeljskom jedinicama; velika koncentracija sredstava za rad i radnika; podjela rada i organizacija kao kod postupnog načina. Taktno građenje: modifikacija postupne i paralelne metode; “srednje” vrijeme, mali broj proizvodnih faktora; u isto vrijeme na jednoj graditeljskoj jedinici vrši se samo jedna specijalizirana operacija koju smjenjuje slijededa; inverzna u odnosu na lančanu proizvodnju. Za taktnu proizvodnju mora biti osigurano: kontinuiranost proizvodnje; ravnomjernost proizvodnje; jednaki kapaciteti po graditeljskim jedinicama; postizanje približno jednakog učinka u svakoj vremenskoj jedinici; približno isti opseg po graditeljskim jedinicama; vremenski neprekidan tijek i ritmičnost proizvodnje. Temeljne značajke: pojedina vrsta radova (procesi) nastavljaju se jedni na druge bez vremenskih razmaka; višestruko se ponavljaju isti radovi (procesi); pojedini radnici ili radne skupine obavljaju stalno istovrsni rad; rad se odvija u jednakim vremenski veličinama. Kriteriji za primjenu: vedi broj objekata ili dijelova objekata koji imaju isti ili približno isti obujam i način proizvodnje; ponavljanje istovrsnih procesa na prostornim dijelovima
objekta; podjela ukupnog procesa proizvodnje na pojedinačne specijalizirane procese; podjela pojedinačnih procesa na djelomične procese po graditeljskim jedinicama-taktove; podjela rada na specijalizirane radnike ili radne skupine koji obavljaju specijalizirane procese na graditeljskim jedinicama; ostvarivanje planiranog intenziteta (brzine proizvodnje) po specijaliziranim radnim skupinama; osigurati kontinuitet proizvodnje unaprijed planiranjem organizacijskotehnoloških zastoja; osigurati jednaku dužinu trajanja svakog procesa na graditeljskim jedinicama- ravnomjernost i ritmičnost. Uvjeti za organiziranje građenja: postizanje kontinuiteta proizvodnje; egzaktno planiranje; opskrba materijalom, strojevima i opremom; visoka disciplina i kvaliteta rada; stalno ostvarivanje planiranog učinka. Lančana proizvodnja: najviši domet u organizaciji proizvodnje; procesi se provode kontinuirano, bez vremenskih i prostornih razmaka; stalni ritam proizvodnje sa stalnim redoslijedom izvršavanja operacija; elementarno vrijeme izvršavanja procesa jednako je i treba biti min; utvrđuje se ukupno vrijeme svih operacija i radni taktovi pojedinačnih operacije; opskrba radnih mjesta mora biti kontinuirana. U graditeljstvu može biti jedino u stalnim pogonima građevne industrije i prefabrikacije. Prednosti: postiže max ubrzanje proizvodnje; max se iskorištavaju sredstva za rad; troškovi prijevoza i skladištenja svode se na min; optimalno iskorištavanje materijala; postiže se visoka kvaliteta proizvodnje te rutina u radu.
