orijentalizam

Muslimanka.net

Orijentalizam i orijentalne studije , poslao admin Friday, 17 November 2006 Zadnji put obnovljeno Monday, 03 November 2008

Orijentalizam ili orijentalistika su pojmovi koji se esto esto uju u  ju u našem jeziku. Oznaavaju avaju grupu znanstvenih podru  ja vezanih za prouavanje avanje Istoka (Orijenta), njegove povijesti, jezika i kultura. Ljudi koji se bave orijentalizmom nazivaju se orijentalistima. Iako je pojam orijentalizam openitiji enitiji od toga da se podru  je njegovog djelovanja ograniava ava samo na islam i muslimane, injenica injenica je de je glavna sfera orijentalistikog kog interesovanja upravo islam u svim njegovim segmentima:  jezik kom, om, kulturnopovijesnom, vjerskom, znanstvenom itd. Ovaj rad razmatra historijsku pozadinu nastanka orijentalizma i orijentalnih studija, kao i odnos orijentalista spram središnjih islamskih istina: Kur’ana i Poslanika islama, s.a.v.s. Zaetke etke orijentalizma treba tražiti u prvim, negativnim dodirima izmeu Zapada i muslimana koji su se desili za vrijeme krstaških ratova. Ovi “sveti ratovi” nisu rezultirali time da Zapad, s obzirom da je upoznao kulturu koju je smatrao superiornijom od svoje, pristupi istinskom upoznavanju islama i njegovih izvora. Naprotiv, duhovne (i vojne) pobjede muslimana potakle su crkvene ljude da shvate da moraju biti intelektualno spremni razumjeti svoga neprijatelja kako bi odbranili svoje vlastito vjerovanje a potom pozvali muslimane u kršanstvo. anstvo. Tako su nastale studije o islamu na Zapadu. Njihov cilj je, dakle, u samom poetku etku bio apologetske naravi, s obzirom da je islam u to vrijeme, i kulturno i civilizacijski, bio superiorniji od kršanskog anskog uenja. enja. Poslije je tome pridodata i misionarska komponenta. Dakle, prvi interesi za izuavanjem avanjem islama javili su se tokom krstaških ratova. Petar Veliki, utjecajni opat iz Clunya u Francuskoj, instruirao je Roberta Kettonskog da naini ini prvi prijevod Kur’ana na latinski jezik, eksplicitno kazavši da je cilj tog projekta “pobijanje kur’anskog uenja.” enja.” Prijevod je završen 1143. godine i, naravno, prijevod nainjen injen s takvim neprijateljskim motivima nije mogao biti vjeran originalu i pouzdan kao izvor informacija o islamu. Tako je i bilo. Ta iskrivljena latinska verzija (prijevoda) Kur’ana bila je i nakon pet stoljea osnova za sve prijevode na druge evropske jezike. Opat je imao i antiislamsku polemiku ku literaturu koja je sa arapskog prevedena na španski jezik. Trinaesto stoljee bilo je svjedokom intenzivnih napora meu sveenstvom enstvom da savladaju arapski jezik i doktrine islama. Najbolja ilustracija tog napora su život i djelo gorljivog majorskog sveenika enika Raymonda Lulla. Prije nego je konano no izgubio svaku nadu u to da e ikada pokrstiti muslimane osim silom, Lull je nauavao avao da e kršanski anski misionari ako se naoružaju dobrim poznavanjem muslimanskih svetih spisa i religije moi svoje vjerske rivale debatom i argumentima prevesti u kršanstvo. anstvo. Uenje enje arapskog jezika zarad misionarskih ciljeva bilo je naglašeno meu dominikancima i franjevcima u 13. stoljeu. u. S obzirom da je izuavanje avanje arapskog jezika i islama u poetku etku bilo isljuivo ivo u prerogativi sveenstva, enstva, razumljivo je da su studije u vezi s islamom, njegovim izvorima, kulturom i naslijeem em ostali taocem antiislamskog duha i predrasuda. Meutim, utim, evidentno je da su takve tendencije ostale i poslije križarskih ratova kada se orijentalne studije više ne vezuju samo za sveenstvo enstvo i crkvene krugove. U jednom pismu napisanom davne 1636. godine, rektor Cembridge Univerziteta, napisao je nešto što može poslužiti kao relevantan argument u otkrivanju i definisanju ciljeva orijentalizma u vremenu raanja anja evropskog imperijalizma. U tom pismu, izmeu ostalog, piše: “Posao koji kanimo poduzeti nije samo zarad unapreenja enja dobre književnosti, iznosei na svjetlo mnogo znanja koje  je još uvijek zakljuano ano u tom jeziku, vei radi služenja kralju i državi u našoj trgovini s tim istonim nim narodima i, s Božijom pomoi, i, radi širenja granice Crkve i propagiranja kršanske anske vjere onima koji su sada u mraku…” Iz spomenutih rijei sasvim je jasno da su motivi za studiranje arapskog jezika ostali isti i u potonjim stoljeima. ima. Zato nije nimalo udno udno što su se orijentalisti, u veini ini sluajeva, ajeva, otvoreno stavili u službu zapadnog (imperijalistikog) kog) kolonijalizma. Takoer, er, oni su esto esto bili u sprezi s kršanskim anskim misionarima kao i svjetskim cionistikim kim pokretom. U vezi orijentalista sa kolonijalizmom postoje brojne studije. O tome, kao i o vezi orijentalizma s kršanskim anskim misionarstvom i cionistikim kim pokretom, opširno i veoma argumentovano pisao je rahmetli dr. Ahmed Smajloviu doktorskoj disertaciji: Felsefetu-l-istišrâki ve eseruha fi-l-edebi-l-’arebijji-l-mu’âsiri (Filozofija orijentalizma i njen uticaj na savremenu arapsku književnost). Disertacija je visoko rangirana u naunim nim krugovima i smatra se vrlo važnim izvorom za prouavanje avanje nastanka orijentalizma, njegove filozofije, pravaca, ciljeva, predstavnika, kao i njegovog uticaja na savremenu arapsko-islamsku misao, književnost i filozofiju. Studija koju je sainio inio rahmetli dr. Smajlovi, takoer, er, govori o zaslugama orijentalista na planu izuavanja avanja islama ali, istovremeno, na vrlo objektivan nain in kritikuje orijentalizam s obzirom da su upravo orijentalisti, tokom povijesti, esto e  sto pogrešno, tendenciozno i neznanstveno govorili i pisali o islamu, što je pravilo velike teškoe i probleme na putu razumijevanja Zapada i islama. Orijentalisti i Kur’an injenica je da su orijentalisti – i ranije i novije dobi – posvetili veliku pažnju prouavanju avanju Kur’ana. Razliite ite teme u vezi s Kur’anom, njegovom objavom, uvanjem, u  vanjem, pisanjem, tumaenjem enjem itd., bile su predmet orijentalistikih kih studija. Takoer, er, brojni dogaaji aji i linosti nosti iz prvog perioda islama, naroito ito iz vremena hulefâi-râšidina (prve etverice e  tverice halifa), bili su veoma interesantni orijentalistima. U svemu tome, orijentalisti su esto e  sto izvrtali povijesne injenice ili ih interpretirali tendenciozno i neznanstveno. O tome postoje mnoge knjige i studije napisane na arapskom i drugim jezicima. Evidentno je da neki orijentalisti ak ak i samom vlastitom imenu posljednje Božije objave – Kur’anu, nijeu izvornost. To korespondira poznatoj kršansko-judaisti ansko-judaistikoj koj tendenciji osporavanja autentinosti nosti Kur’ana kao

Muslimanka.net

Božije Rijei i Objave. Tako orijentalista Schwally (Švali) tvrdi da je rijeKur’an izvedena iz sirijske rijei keryânâ što znai sveti tekst koji se ita. ita. Odatle se u arapskom jeziku pojavila rijeKur’an i, navodno, Muhammed, s.a.v.s., ju je preuzeo iz sirijske tradicije. injenica da Kur’an u sebi sadrži neke rijei koje nisu arapskog porijekla (ali su “arabizirane” s obzirom da su ih Arapi usvojili, uskladili potrebama svoga jezika i koristili kao arapske), od strane orijentalista je krajnje tendeciozno tumaena, ena, i ponekad uzimana kao dokaz o “stranom” porijeklu Kur’ana i islama. Orijentalista Arthur Jeffery (Džefri) je, u tom pogledu, napisao svoje djelo Foreign vocabulary of the Qur’an (Strani rjenik nik Kur’ana) u kojem tvrdi da u Kur’anu ima oko 275 rijei (osim vlastitih imena) koje nisu arapskog ve nekog stranog porijekla. Naravno, i Schwally i Jeffery nijeu božansko porijeklo Kur’ana i bave se utemeljenjem teorije o Muhammedu, s.a.v.s., kao “autoru” Kur’ana. Takva tendencija veoma je zastupljena meu orijentalistima. U nastavku donosimo nekoliko primjera: Orijentalista Richard Bell, veu samom naslovu svoga djela The Origin of Islam in its Christian Environment (Porijeklo islama u njegovoj kršanskoj anskoj sredini), pokazuje svoje razumijevanje i definiranje Kur’ana. Njegove lanke lanke o Kur’anu pregledao je i dopunio drugi orijentalista koji po imenu W. Montgomery Watt. On ih je i objavio pod naslovom Bell’s Introduction to the Qur’an. U drugom poglavlju tog djela tvrdi se da je Kur’an knjiga koju je Muhammed napisao ili sastavio. Rijeummijj koja znai nepismen, Richard Bell tumai kao “onaj koji ne posjeduje svetu knjigu”. Tako, prema ovom orijentalisti, pojam umijjun – što u tefsiru oznaava ava one koji ne znaju itati itati i pisati, treba tumaiti iti kao “narod koji posjeduje svetu knjigu”, a time se aludira na Arape koji, za razliku od kršana ana i Jevreja, nemaju svoju svetu knjigu (?). A. T. Welch za Kur’an kaže da je “The Muslim scripture, containing the revelations recited by Muhammad and preserved in a fixed, writen form.” To, u prijevodu na bosanski znai: i: “Kur’an je muslimanski sveti tekst koji sadrži objave koje je izrecitovao Muhammed i koji je sauvan uvan u odreenoj, enoj, pisanoj formi.” Dakle, i ovdje uoavamo avamo da autor negira božansko porijeklo i karakter Kur’ana. Mnogi drugi orijentalisti su, takoer, er, zastupali takva mišljenja. Meu orijentalistima je, openito enito gledajui, i, veoma zastupljena teza o “pismenosti” Muhammeda, s.a.v.s. U tom pravcu oni ulažu velike napore, jer je za njih veoma bitno da se Muhammed, s.a.v.s., predstavi kao pismen ovjek. o  vjek. Ta tendenencija ostala je zastupljena u nekim evropskim centrima orijentalnih studija sve do danas, i pored injenice injenice da neki istraživai smatraju da je pitanje Muhammedove, s.a.v.s., pismenosti u novije vrijeme odbaeno eno kao bespredmetno, budui da su vjerske knjige bile na stranim jezicima a Muhammed, s.a.v.s., nije znao ni jedan strani jezik. Da je bilo drugaije ije ne bi mu povjerovali prvi muslimani. Bitno je spomenuti da se i u okviru orijentalistike južnoslovenskih naroda mogu fiksirati neke definicije Kur’ana koje, slino no evropskoj orijentalistici, idu od radikalnog nijekanja božanskog karaktera Kur’ana pa do umjerenijih pristupa u poetnim etnim odreenjima enjima Kur’ana. Drastian an primjer definiranja Kur’ana koje pripada krugu “radikalnog negiranja božanskog karaktera Kur’ana” može se sagledati u rijeima ima orijentaliste Sulejmana Grozdania, a, koji kaže: “Tekst Kur’ana predstavlja zbirku propovijedi i govora jedne krupne istorijske linosti nosti koja je obilježila epohu, vizionara koji  je vidio unaprijed više i dalje od drugih, mislioca koji je pronikao u najtamnije dubine duha svoga naroda i to ne samo u svojoj savremenosti nego i u prošlosti mnogih generacija i mutnih, mitskih ciklusa arapskog i uopšte semitskog postojanja, voe i politiara ara koji je pokrenuo zapretane energije jednog vitalnog življa, ovjeka ovjeka koji  je snagom svog poniranja u stvarnost otkrio i prihvatio njen socijalni i kulturni izazov.” *** Orijentalistike ke definicije Kur’ana sa islamskog stanovišta nisu prihvatljive jer negiraju Kur’an kao Allahovu, dž.š., Objavu. Iz takvog stava proitie negiranje istinitosti njegove poslanike ke misije. Vjerovatno je to glavni razlog zbog kojeg su orijentalisti pristupali islamu s brojnim predrasudama. U svojim studijama esto esto su izvrtali historijske fakte i islam tretirali ne kao puki subjekt znanstvenog istraživanja vekao okrivljenog na optuženikoj koj klupi. Njihovi huškaki ki napadi i neprijateljski sudovi o karakteru Muhammeda, a.s., i njegove poslanike ke misije glavni su uzrok nesporazuma i loših odnosa izmeu muslimana i Zapada. Brojne knjige i studije iji iji su autori orijentalisti zrae neopisivom mržnjom prema Poslaniku islama, na koga svaki musliman i muslimanka donosi salavate (priziva Allahov, dž.š, blagoslov) u pet dnevnih namaza. O odnosu orijentalista spram islama i Poslanika, s.a.v.s., napisane su brojne studije. U tom pogledu znaajno ajno je spomenuti razmišljanja jednog istaknutog zapadnog intelektualca, novinara i publiciste. Rijeje o Leopoldu Weisu (Vajsu) koji je u svojoj knjizi Islam na raspuu, u, u kontekstu govora o problemima savremenog islamskog svijeta i odnosu Zapada prema tom svijetu, napisao o orijentalistima sljedei zapis: “Uz jedva nekoliko izuzetaka, ak ak i najugledniji evropski orijentalisti odgovorni su za neznanstvenu prisutnost u svojim pisanjima o islamu. U njihovim istraživanjima skoro je oito ito da se islam ne može tretirati kao puki subjekt znanstvenog istraživanjima, nego kao optuženi pred svojim sucima. Neki od tih orijentalista vrše ulogu javnog tužioca, upornog u osiguravanjnu osude; drugi su kao advokat koji se, budui da je osobno uvjeren u klijentovu krivnju, može samo ravnodušno zauzimati za “olakšavajue okolnosti”. Sve u svemu, tehnika izvoenja enja zakljuaka aka i zakljuivanja ivanja koju je usvojila veina ina orijentalista, podsjea nas na postupke zloglasnih sudija Inkvizicije što ih je osnovala Katolika ka crkva protiv “heretika” u srednjem vijeku; tj. oni jedva da ikada istražuju historijske injenice injenice otvorenog duha, nego poinju, inju, u skoro svakom pojedinanom nom sluaju, aju, od unaprijed usvojenog zakljuka ka diktiranog predrasudama. Oni odabiru dokaze u skladu sa zakljukom kom do kojeg a priori namjeravaju doi. i. Tamo gdje je svojevoljan izbor svjedoka nemogu, oni izrezuju dijelove dokaza raspoloživih svjedoka iz konteksta, ili “interpretiraju” njihove iskaze u duhu neznanstvene zlonamjernosti, ne predajui nikakav znaaj aj iznošenju sluaja aja druge strane, tj. samih muslimana.

Muslimanka.net

Posljedica takvog postupka je udno u  dno izobliena ena slika islama koju susreemo emo u orijentalistikoj koj literaturi Zapada. Takvo izoblienje enje nije ogranieno eno na neku posebnu zemlju; možemo ga nai u Engleskoj i u Njemakoj, koj, u Americi, u Rusiji i u Francuskoj, u Italiji i Nizozemskoj – ukratko: gdje god zapadni orijentalist usmjeri svoju pažnju na islam. Izgleda da su zagolicani osjeajem ajem zlobnog zadovoljstva, kad god im se pruži prilika – realna ili zamišljena – opredijeljene za neprijateljski kriticizam. A pošto takvi orijentalisti nisu posebna rasa, nego samo eksponenti svoje civilizacije i svog društvenog okruženja, nužno moramo doi do zakljuka ka da je zapadnjaki ki duh, u cjelini iz ovog ili onog razloga, ispunjen predrasudama protiv islama i muslimana.” Te rijei Leopold Weis (Muhammed Esed) napisao je davne 1934. godine u predgovoru prvog izdanja navedene knjige. Pred kraj života on je donekle izmijenio svoj stav u vezi s orijentalistima i njihovim studijama, što vidimo iz dopune koju je, u fusnoti, napisao u ponovljenom izdanju 1982. godine. U toj fusnoti stoji: “Svjedoci smo u toku posljednjeg pola stoljea velikog poboljšanja u tonu i metodama pisanja evropskih i amerikih kih orijentalista, mada izgleda da mala manjina meu orijentalistima nije potpuno odbacila svoje predrasude. U cjelini, zapadnjako ko pisanje o islamu i muslimanskome svijetu pokazuje stalno rastue poštovanje islamske misli i muslimanskih ciljeva, a stara svjesna ili podsvjesna tendencija da izobliuju uju sliku islama skoro je nestala iz orijentalistike ke literature.” Meutim, utim, treba imati u vidu da su dogaaji aji koji su se desili 11. septembra 2001. u teroristikim kim napadima na New York i Washington uveliko uzdrmali taj proces “poboljšanja u tonu i metodama pisanja orijentalista”, s obzirom da su ta zlodjela odmah pripisana “muslimanima”, što je iznova podiglo tenzije i oživjelo stare predrasude. No, i pored toga, meu knjigama koje govore o islamu a koje se mogu nai po amerikim kim knjižarama nakon 11. septembra, “daleko je više onih koje, za razliku od amerikih kih medija, o islamu govore na realan i istinit, dakle, na afirmativan nain.” in.” Vjerovatno je i to jedan od razloga što je (po)velik broj ljudi u SAD-u (i brojnim drugim zemljama, naroito ito zapadnoevropskim) prešao na islam nakon 11. septembra i pored strahovite kampanje koju vode zapadni mediji protiv islama i muslimana. priredio:dr. hfz. Safet Halilovic NoviHorizonti