RUSKI KNJIŽEVNI FORMALIZAM Ruski formalizam predstavlja književno-teorijsku orijentaciju koja je svojim temeljnim zadatkom smatrala istraživanje pojavnih oblika (forme) autonomnog književnog dela. dela. Javlja se u Rusiji 11! 11!.. i traje do 1"# 1"#.. godine. $redstavnici formalizma su se prvobitno okupljali u %pojazu (Общество изучения поэтического языка - Društvo za prouava!"# p#$!%&o' "#z%&a)& koje je utemeljeno 11' 11'.. $etrogradu $etrogradu.. Radove su objavljivali u izdanjima (бо)ники по тео)ии поэтического поэтического языка ( *+or!%,% *+or!%,% za t#or%"u p#$!%&o' t#or%"u p#$!%&o' "#z%&a) i -оэтика& u zasebnim knjigama& a nekad i u asopisu ./0. *ajznaajniji predstavnici ruskog formalizma bili su +iktor ,klovski& ,klovski& oris jhembaum&& Jakubinski jhembaum Jakubinski&& Roman Jakobson& Jakobson& Jurij /injanov& /injanov& oris /oma0evski& /oma0evski& %. rik i i dr.& a bliski ovom krugu su bili i +. irmunski irm unski i i +. +inogradov. +inogradov. $reteom se smatra 2ndrej eli koji eli koji je u svom radu 1%2+o3%za2 (113 113..god.) kritikovao dotada0nju književnu kritiku i istoriju istoriju jer jer su ispitivale pojave koje nisu dozvoljavale dono0enje objektivnog suda i zapostavljale su bitnu stranu književnog dela - formu. oris jhembaum na poetku rada 4#or%"a 5or2a3!o' 2#to6a tako4e kritikuje postoja5u nauku o književnosti. književnosti. jhembaum istie da se formalni metod nije formirao kao rezultat stvaranja posebnog 6metodolo0kog6 sistema& ve5 u borbi za samostalnost i konkretnost književne nauke. $redstavnike formalnog metoda su prekoravali zbog nejasnosti ili nedostatka principijelnih stavova& zbog ravnodu0nosti prema op0tim pitanjima estetike estetike&& psihologije psihologije&& filozofije itd. 7a njih je karakteristino odcepljenje od estetike estetike.. %staviv0i po strani itav niz op0tih problema (problem lepog& svrhe umetnosti& itd.)& koncentrisali su se na konkretne probleme p robleme nauke o umetnosti. umetnosti. 8staklo se pitanje o shvatanju umetnike forme i njene evolucije evolucije&& a odatle i itav niz teorijskih i istorijskih pitanja. stanak futurista (9lebnjikova 9lebnjikova&& :ruenihova :ruenihova&& ;ajakovskog ;ajakovskog)) protiv sistema simbolizma simbolizma bio bio je oslonac za formaliste. 7a razliku od simbolista ija je poetika je poetika bila bila obojena subjektivnim estetikim i filozofskim teorijama& formalisti poetiku vra5aju na put naunog ispitivanja injenica. %snovna parola& koja je ujedinila prvu grupu formalista& bila je parola osloba4anja pesnike rei od okova filozofskih i religioznih tendencija. $rincip specifikacije i konkretizacije književne nauke pokazao se kao osnovni za organizaciju formalnog metoda. $redmet kniževne nauke mora biti ispitivanje specifinih osobenosti književnog materijala koji ga ini razliitim od svakog drugog& mada bi taj materijal svojim drugim& posebnim crtama davao povod da se njime koriste kao pomo5nim i druge nauke. Roman Jakobson u radu 7a"!ov%"a ru$&a po#z%"a istie da 6predmet nauke o književnosti nije književnost nego literarnost6& tj. ono 0to ini dat proizvod književnim proizvodom.
1
Odnos praktičnog i pesničkog jeika $ore4enje 6pesnikog6 jezika sa jezikom 6praktinim6& razra4eno u prvim zbirkama 8po"aza (u lancima Jakubinskog) dobilo je znaenje polaznog principa u radu na pitanjima poetike. /ako se umesto uobiajene usmerenosti na istoriju kulture& psihologiju& estetiku itd.& kod formalista pojavila& za njih karakteristina& usmerenost na lingvistiku& na nauku koja se po svom materijalu ispitivanja dodiruje sa poetikom. /ako4e& i lingvisti su se zainteresovali za formalni metod. Jakubinski u radu 8 zvu,%2a p#$!%&o' "#z%&a poredi pesniki i govorni jezik< =ovorni jezik - govornik se služi jezikim predstavama zbog praktinog cilja komunikacije. govornom jeziku jezike predstave (zvuci& morfolo0ki delovi i dr.) nemaju samostalnu vrednost& ve5 se javljaju samo kao sredstvo komunikacije. :ada se praktini cilj povue u zadnji plan jezike predstave dobijaju samostalnu vrednost. oavanje ove razlike bilo je znaajno i zbog tumaenja tendencije futurista prema 6zaumnom jeziku6 kao prema najpotpunijem otkrivanju 6samovrednosti6. 67aumni6 ogledi futurista dobili su principijelan znaaj kao demonstracija protiv simbolizma& koji nije i0ao dalje od 6instrumetalizacije6 koja prati smisao i ovaplo5uje zvukove u stihovanu re. $itanje o zvucima u stihu dobilo je naroit znaaj i upravo u tom pitanju su se formalisti& ujediniv0i se sa futuristima& sukobili sa teoretiarima simbolizma. +iktor ,klovski u radu 8 po#z%"% % zau2!o2 "#z%&u istie da su 6ljudima potrebne rei i izvan smisla6. 7aumnost se ispoljava kao rasprostranjena jezika injenica& kao pojava karakteristina za poeziju - 6zaumnost se krije pod maskom nekog znaenja... ak ni pesnici ne razumeju sadržaj svojih stihova.6 67a uživanje u zaumnoj rei& koja ni0ta ne znai& nesumnjivo je važna izvorna strana govora& i sastoji veliki deo uživanja koje pruža poezija6. 6$esniki jezik nije samo jezik slika i zvuci u stihu se ne javljaju samo kao elementi spoljne blagozvunosti i ne igraju samo ulogu pratioca smisla& ve5 imaju samostalni znaaj.6 /o je ujedno i nagove0taj preispitivanja $otebnjine teorije da je poezija 6mi0ljenje u slikama6. >ormalisti su zapoeli svoj rad pitanjem o zvucima stiha& kao najspornijem i najprincipijelnijem za to doba. Razlika izme4u pesnikog i proznog jezika od samog poetka je odredila rad formalista. ?imbolisti& primiv0i op0tu teoriju $otebnje - poezija je mi0ljenje u slikama - prevlast su davali slici-simbolu& te nisu mogli da prevazi4u teoriju 6harmonije forme i sadržine6. >ormalisti su se osloba4ali od ovog uzajamnog odnosa i od pojma forme kao omotaa& kao suda u koji se sipa tenost (sadržina). @injenice umetnosti svedoe o tome da se njena specifinost ne iskazuje u elementima koji ulaze u delo& ve5 u njihovoj specifinoj upotrebi. ,klovski je u radu 9a$&r$#!"# r#%& delimino se pozivaju5i na $otebnju i +eselovskog& isticao princip osetljivosti forme& kao specifinog znaka umetnikog opažaja. 6;i ne preževljavamo ono 0to je uobiajeno& ne vidimo ga& ve5 prepoznajemo... 2ko poželimo da stvorimo definiciju pesnikog i uop0te umetnikog opažaja& nesumnjivo 5emo se nameriti na definiciju< umetniki opažaj je takav opažaj pri kom se proživljava forma (može biti i ne samo forma& ali forma neizostavno).6 "
Odnos pre!a "or!i @lanak +iktora ,klovskog :2#t!o$t &ao po$tupa& & koji se pojavio kao svojevrsni manifest formalnog metoda& otvorio je perspektivu za konkretnu analizu forme. ovom lanku je oigledno odstupanje od $otebnje i teorijskih principa simbolizma. @lanak poinje osporavanjima osnovnih stavova $otebnje o slikovitosti& govore5i da su slike gotovo nepokretne< 6,to vi0e obja0njavate epohu& time se vi0e uveravate da su slike& koje ste smatrali tvorevinama nekog pesnika& uzete od drugih i da se upotrebljavaju gotovo neizmenjene. ?av rad pesnikih 0kola svodi se na nagomilavanje i ponavljanje novih postupka rasporeda i obrade pisanog materijala i& delimino& mnogo vi0e raspore4ivanja nego stvaranja slika. ?like su date& i u poeziji se pesnici vi0e se5aju slika nego 0to o njima misle. ;i0ljenje u slikama ne objedinjuje sve vidove umetnosti& niti njegove smene ine su0tinu poezije.6 $esnika slika je jedan od pesnikih postupaka (kao paralelizam& pore4enje& ponavljanje itd.). 7ajedno sa ovim stavom odbacio se princip umetnikog ekonomisanja& koji se vrsto utemeljio u teoriju umetnosti. :ao protivteža njemu istaknuti su postupak 6oneobiavanja6 i postupak 6te0ke forme6& koja 6pove5ava te0ko5u i dužinu opažanja& s obzirom na to da je proces opažanja u umetnosti samom sebi cilj i mora biti produžen.6 metnost se shvata kao nain ru0enja automatizma opažajaA cilj slike nije u približavanju njenog znaaja na0em shvatanju& ve5 u stvaranju naroitog opažanja predmeta& u stvaranju 6vi4enja6& a ne 6prepoznavanja6 predmeta. ?vi ovi lanci predstavljaju poetni period rada formalista. =lavno dostignu5e tog perioda bilo je utvr4ivanje niza teorijskih principa koji su poslužili kao hipoteza za dalje konkretno ispitivanje injenica i prevazilaženje postoja5ih teorija. =lavni napori bili su izuavanje 6forme6& obrazloženje 0ta umetnost rei mora izuavati u posebnim crtama. daljoj evoluciji mnogo ve5i znaaj ima5e pojam 6postupka6 zato 0to on direktno proizlazi iz uvi4anja razlike izme4u pesnikog i praktinig jezika. Odnos "a#$%e i si&ea poredo sa pitanjem o $otebnji& nametalo se i pitanje o odnosu prema gledi0tima 2. +eselovskog i njegove teorije sižea. %sobit znaaj u tom periodu imaju radovi +. ,klovskog o teoriji sižea i romana. *a najraznovrsnijem materijalu - bajke& prie sa 8stoka&?ervantesov Do! ;%
osobine.6 :arakteristian dinamizam umetnosti se ispoljava u stalnim naru0avanjima kanona koji se stvara.
're%a ka istoriji knji&e(nosti $relaz ka istoriji književnosti javio se kao rezultat ne prostog 0irenja tema prouavanja& ve5 kao rezultat evolucije shvatanja formi. $okazalo se da se književno delo ne prima izolovano& njegova forma se ose5a u zavisnosti od drugih dela& a ne sama po sebi. ?amim tim su formalisti konano iza0li iz granica onog formalizma koji se shvata kao izrada shema i klasifikacija. lanku ,klovskog postoji jo0 jedan pojam koji je odigrao znaajnu ulogu u kasnijem prouavanju romana - pojam motivacije. tvr4ivanje razliitih postupaka sižejne konstrukcije (stepenasta konstrukcija& paralelizam& uokviravanje& nizanje i dr.) odredio je razliku izme4u elemenata konstrukcije dela i elemenata koji obrazuju njen materijal& fabulu& izbor motiva& junaka& ideja itd. >ormalisti su usmerili svoje snage upravo da pokažu znaaj konstruktivnih postupaka& a sve ostalo da potisnu u drugi plan& kao motivaciju. $ojmu motivacije ,klovski pridaje pažnju u radovima 86va"a!"# $%=#a i 1t#r!ov >4r%$ta2 ?#!6%> % t#or%"a ro2a!a@ oba rada posmatra odnos izme4u postupka i motivacije. Do! ;%
?%!"#3> i 8BC#!r% % t#or%"a !ov#3#. =ogoljevski tekst se sastoji od 6živih govornih predstava i govornih emocija6. :od =ogolja se rei i reenice biraju i spajaju po principu izražajnog pripovedanja& u kome naroita uloga pripada artikulaciji& mimici& zvunim gestovima& itd. ?a tog gledi0ta je analizirana kompozicija ?%!"#3a& sagra4ena na smeni komine prie i sentimentalne melodramatine deklamacije& koja daje prii karakter groteske. $rouavanje proze je na taj nain pokrenuto sa mrtve take. %dredila se razlika izme4u pojma sižea kao konstrukcije i fabule kao materijala& ispoljili su se tipini postupci izgradnje sižea& zahvaljuju5i emu se otvarala perspektiva za rad na istoriji i teoriji C
romanaA uporedo s tim se istakao problem prie& kao konstruktivnog principa nesižejne novele.
)i"eren*ija*ija+ proa i sti, :ao protivteža simbolistima& koji su se u to vreme trudili da uni0te i u teoriji i u praksi granice izme4u stiha i proze& i koji su stoga pažljivo istraživali metar u prozi (2. eli)& formalisti su o0tro insistirali na o0trom razgraniavanju ovih vidova pisane umetnosti. /eorije stiha u 0irokom smislu te rei nije bilo. /rebalo se udaljiti od specijalnih problema metrike i pri5i stihu sa nekog principijelnijeg gledi0ta. /rebalo je pre svega postaviti pitanje ritma& tako da se on ne oslanja na metriku i da zahvati vi0e su0tinske strane stihovnog govora. %. rik u radu 8 r%t2%&o$%!ta&$%&%2 5%'ura2a istie da pojam ritma gubi svoj apstraktni karakter i stupa u vezu sa reenicom. %vaj korak je bio isto toliko važan za prouavanje stiha kao 0to je za prouavanje proze bilo važno povezati siže sa konstrukcijom. Ritam se pojavljuje kao konstruktivna osnova stiha koja odre4uje sve njegove elemente. *o& rikov rad je samo naznaio mogu5nost novog puta. jhenbaum u se radu E#3o6%&a $t%
6$redmetom prouavanja& koje pretenduje da bude prouavanje umetnosti& mora biti ono specifino 0to ga odvaja od drugih grana intelektualnog rada& ine5i ih svojim materijalom i oru4em.6
'otre#a a pro$ča(anje! knji&e(ne e(o%$*ije 6Rad na konkretnom materijalu primorao nas je da ponemo govoriti o funkcijama i& samim tim& da pojam postupka uinimo složenijim. /eorija je sama zatražila izlaz u istoriju6 (jhenbaum). $otreba za prouavanjem evolucije predstavlja ponovni sukob sa tradicijama akademske nauke i sa tendencijama kritike& koja se ograniavala na biografsko i psiholo0ko prouavanje pojedinih (samo 6velikih6) pisaca. odnosu na druge formalisti su morali delovati ukazivanjem na konkretne istorijske injenice& na tok i promenljivost forme& na neophodnost uzimanja u obzir konkretnih funkcija raznih postupakaA na razliku izme4u kniževnog dela kao odre4ene istorijske injenice i njenog slobodnog tumaenja sa gledi0ta savremenih književnih potreba& ukusa i interesa. /u su karakteristine knjige /injanova Do$to"#v$&% % Ao'o3" i ,klovskog Foza!ov. %snovni zadatak /injanova je bio da dokaže da se knjiga 1#3o 1t#pa!%&ovo Dostojevskog predstavlja parodiju& da se iza njenog prvog plana skriva i drugi - =ogolj i njegova Gr#p%$&a $a pr%"a$t#3"%2a. 2li ovo posebno pitanje prerasta kod njega u itavu teoriju parodije - kao stilskog postupka i kao jedno od ispoljavanja dijalektike smene 0kola& koja uvek ima veliki istorijsko-književni znaaj. 6:ada govore o književnoj tradiciji ili sukcesivnosti... obino zami0ljaju neku pravu liniju koja sjedinjuje mla4eg predstavnika izvesne književne grane sa starijim. ;e4utim& nema produžetka prave linijeA postoji pre odlaženje& odvajanje od izvesne take - borba... ?vaka književna sukcesivnost je& pre svega& borba& ru0enje stare celine i novo gra4enje starih elemenata6. knjizi o Rozanovu ,klovski je razvio teoriju književne evolucije. ,klovski ukazuje na to da se književnost kre5e unapred po isprekidanoj liniji< 6 svakoj književnoj postoji ne jedna& ve5 nekoliko književnih 0kola. %ne u književnosti postoje istovremeno& pri emu jedna od njih predstavlja njen kanonizovani greben. Druge postoje nekanonizovano... trenutku kanonizacije starije umetnosti u nižem sloju se stvaraju nove forme - 6mla4a linija6& koja prodire na mesto starije.6 ?a shvatanjem književne evolucije& kao dijalektike smene formi& ne pribegavaju pomo5i onog materijala koji je zauzimao centralni položaj u istorijsko-književnim radovima starog tipa. voluciju književnosti prouavaju u toj meri u kojoj ona nosi specifian karakter i u onim granicama u kojima se ona pokazuje samostalna& nezavisna neposredno od drugih vrsta kultura. 8nteresuje ih sam proces evolucije& sama dinamika književnih formi& ukoliko se ona može posmatrati na injenicama iz pro0losti. Eentralni problem istorije književnosti je problem evolucije izvan linosti& odnosno prouavanje književnosti kao svojevrsne socijalne pojave. vezi sa tim& ogroman znaaj dobija pitanje o obrazovanju i smeni žanrova& a samim tim i 6drugostepena6 i 6masovna6 književnost. volucija formalnog metoda je dokaz da i nauka evoluira.
'