O Maslama

Emir S. Nišić Niši

O Maslama Teško mi je pisati o jednom selu za koje sam vezan i koje doživljavam kao svoje rodno mjesto. Za mene su Masle uvijek bile nešto posebno ...

S

elo koje ima dva imena , službeni naziv je Gornje Vukovije a ime poznato u narodu još od davnina je Masle. Teško je reći kada sam prvi puta došao u Masle , možda onda kada mi je bilo samo dvije nedjelje , toga se naravno ne sjećam ali postoje fotografije koje svjedoče o mom prvom „prodoru“ u Masle. Tek sam deset godina nakon toga saznao i kako se Masle pravo zovu , mada sam do tada u tom selu bio bezbroj puta ( ma nije baš bezbroj) . Rijetko će ko od tamošnjih mještana za Masle reći Gornje Vukovije , stvarno to svima para uči dok naziv Masle izgleda milozvučnije. Stanovnici su posebna priča jer svi žive kao jedan čovjek , složni su u svemu. Žive tu rame uz rame a svađe i incidenti su rijetke stvari. Humani ljudi , mekanog srca , toplog pogleda i niko od njih ne bi mijenjao Masle nizašta na svijetu , takvi su oni . Uglavnom su svi zaposleni u «bunarskoj industriji» kako ja to volim reći , a o tome ćemo nešto poslije. U Masle sam dolazio i tokom rata a to je značilo da moram pješačiti preko 20 kilometara u jednom pravcu što je predstavljalo veliki rizik. Svaki posjet tokom rata mogao se doživljavati i kao posljednji , nekada su granate padale blizu mene ali moju vezu sa Maslama nisu mogle prekinuti . A zašto sam ja išao u Masle tokom rata ? Išao sam u posjetu svojoj dragoj rodbini. Dolasci u Masle tokom rata imali su posebnu draž jer sam još jednom stigao u Masle i vidio visoke jasenove koji su za mene predstavljali simbol ovog sela. Masle su uglavnom brdovito selo a u najnižem dijelu su rasli jasenovi njih pet-šest i dizali se u visine pa su se mogli vidjeti sa brojnih uzvišenja onako gracijozni i visoki izazivali su samo divljenje. Prošle godine je neki pametnjaković posjekao jasenove i Masle su izgubile svoj simbol. Kažu da se «taj» (ne znam kako da ga nazovem) dobro ogrijao , kamo sreće da se dotični sledi ove zime. Od kada jasenova nema Masle kao da su drugo selo na nekoj drugoj planeti. Opet ću se vratiti u ratno doba kada su «hasuraši» (kako stanovnike Masla nazivaju susjedi zbog toga što se ovdje u neka prošla vremena plela hasura) objeručke prihvatili

veliki broj izbjeglica. Neke od tih izbjeglica su i dan danas u Maslama valjda što im se (baš kao i meni) sviđaju Masle. Od čega žive «hasuraši» bolje rečeno «bunardžije» , svi su oni uglavnom zaposleni oko bunara , neposredno u kopanju , transportu ili proizvodnji cijevi . Kako je sve to počelo i kako su sa hasure prešli na bunareve (u bunareve) nekima baš i nije jasno , objasnit ću u najkraćem. Čini mi se da je bila 1994. ili 1995. godina kada je Ibrahim Alić legenda u Maslama (ma šta Maslama za njega znaju diljem svijeta) sa svojim ortakom napravio prvi kalup za proizvodnju cijevi ,a pošto se prvi mačići bacaju u vodu tako je prototip kalupa ocijenjan kao neuspijeh. Ibrahim se nije predao nedugo zatim on je usavršio pomenuti kalup i počeo sa proizvodnjom cijevi i kopanjem bunara. Tada se kopalo ručno sve dok Ibrahim ponovno nije uveo revolucionarno riješenje , naime on je konstruisao i izradio mašinu za kopanje koja je bila pokretana pomoću traktora. Ibrahimu je posao dobro krenuo pa su i ostali počeli sa cijevima i bunarima. Eh to je ono kod nas Bosanaca najgore , to što prepisujemo jedni od drugih , suvišno je reći da niko od njih nije uspio da parira Ibrahimovoj firmi. Zašto sam spomenuo Ibrahima ? Zato kada bih spomenuo Masle bez Ibrahima bilo bi da ništa nisam ni rekao a bio je on Bogami i na radiju i televiziji . Svako selo ima svoga šaljivdžiju pa tako Masle imaju Besima , čovjeka koji se zna našaliti i na svoj račun a bavi se proizvodnjom betonskih cijevi za bunareve. O Besimu i njegovim dogodovštinama ćemo nekom drugom prilikom . Kroz Masle protiče jedan potok (Prela) koji je prije rata bio zadivljujuće čist i iz njega se moglo napiti vode , može i sad ali po cijenu da snosite trajne posljedice jer je poslije rata potok zagađen svim i svačim. Sa ovim sam vam u najkraćim crtama prikazao Masle iz toga razloga što će se one spominjati u mojim pričama. Uvijek poželim da ponovo dođem u Masle ... Emir Nišić 08.10.2005.